Graevinar 3/2014

DOI: 10.14256/JCE.966.2013

Primljen / Received: 11.10.2013.

Ispravljen / Corrected: 29.1.2014.
Prihvaen / Accepted: 28.2.2014.
Dostupno online / Available online: 10.4.2014.

Antika kanalizacija Dioklecijanove

palae u Splitu

Autori:
Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

Pregledni rad

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

Izv.prof.dr.sc. Katja Marasovi, dipl.ing.arh.

Sveuilite u Splitu
Fakultet graevinarstva, arhitekture i geodezije
Sveuilite u Zagrebu

Dioklecijanova palaa u Splitu, sagraena poetkom IV. stoljea, najbolje je sauvana

kasnoantika palaa u svijetu. Palaa kao i svi drugi urbanizirani prostori u Rimskom
Carstvu imala je sustav vodoopskrbe i odvodnje i to kao carska graevina vjerojatno
najbolji. U ovom lanku sabrana su sva dosadanja znanja i svi nalazi sustava
kanalizacije unutar cijele Palae i u njenoj neposrednoj blizini te su doneseni novi
zakljuci o projektu i realizaciji tog znaajnog, detaljno planiranog i izvedenog antikog
infrastrukturnog objekta.

Arhitektonski fakultet
Mediteranski centar za graditeljsko naslijee

Kljune rijei:

katja.marasovic@gradst.hr

antika, kanalizacija, vodovod, Dioklecijanova palaa, Split

Subject review

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

Roman sewer of Diocletian's palace in Split

Dr.sc. Snjeana Perojevi, dipl.ing.arh.

Sveuilite u Zagrebu
Arhitektonski fakultet

Diocletian's palace, built at the beginning of the 4th. century, is the best preserved
Late Roman palace in the world. The Palace, as all urbanized spaces, had its water
supply and sewerage and, as an imperial building, the best one. All the former
knowledge and findings of the sewage system, inside and outside of the Palace and
new conclusions on project and realisation of this important, detaily planned and
built roman infrastructural facilty are gathered in this article.

Mediteranski centar za graditeljsko naslijee

snjezana.perojevic@gmail.com

Key words:
Roman, Sewage, Aqueduct, Diocletian's Palace, Split
bersichtsarbeit

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

Die rmische Abwasseranlage des Diokletianpalastes in Split

Prof.dr.sc. Jure Margeta, dipl.ing.gra.

Sveuilite u Splitu
Fakultet graevinarstva, arhitekture i geodezije
jure.margeta@gradst.hr

Der anfangs des 4. Jahrhunderts erbaute Diokletianpalast ist der am besten erhaltene
sptrmische Palast der Welt. Der Palast war, wie alle urbanisierten Bereiche, mit
Wasserversorgungs- und Abwasseranlagen ausgestattet, die erstklassig ausgelegt
waren, da es sich um kaiserliche Bauten handelte. In dieser Arbeit sind die gesamten
bisherigen Erkenntnisse bezglich der Abwasseranlage innerhalb und auerhalb des
Palastes, sowie neue Schlussfolgerungen hinsichtlich der Planung und Ausfhrung
dieses bedeutenden und sorgfltig geplanten rmischen Infrastrukturobjekts
zusammengefasst.
Schlsselwrter:
rmisch, Abwasserkanal, Aqudukt, Diokletianpalast, Split

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

237

Graevinar 3/2014

1. Uvod
Godine 305. rimski car Dioklecijan napustio je prijestolje u
Nikomediji da bi ostatak ivota proveo u svojoj domovini, u
utvrenoj palai nedaleko Salone, tada glavnog grada rimske
provincije Dalmacije. Palau je sagradio na junoj obali
splitskog poluotoka u zatienoj uvali, na mjestu ranijeg,
monumentalnog sklopa iz I. stoljea [1, 2] (slika 1.).

Slika 1. Poloaj Palae u irem prostoru i trasa akvedukta

Nakon ruenja Salone u VII. stoljeu, njeni su stanovnici nali

utoite unutar sigurnih zidina Dioklecijanove palae i zapoeli
njenu preobrazbu u grad Split. Od tada ivot u Palai traje bez
prekida te ona danas predstavlja najstariji dio povijesne jezgre
grada (slika 2.) koja je 1979. godine uvrtena na Listu svjetske
kulturne batine pod zatitom UNESCO-a.

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

sa 16 kula, a prema moru rastvorena nizom otvora (slika 3.).
Na svakom proelju imala je po jedna vrata, troja na kopnu
i jedna na moru, iji je poloaj definiran glavnim ulicama
Palae. U skladu s tradicionalnom gradnjom rimskih gradova
formirana je ulica Decumanus irine oko 12 metara, koja se
pruala od istonih do zapadnih vrata, te ulica Cardo iste
irine koja se pruala od sjevernih vrata do ulice Decumanus.
U samom sreditu Palae formiran je trg popularno nazvan
Peristil. Podruje Palae funkcionalno je podijeljeno u tri
osnovne cjeline koje su i visinski diferencirane (slika 4. i 8.):
-- Sjeverni dio, s najviom kotom na sjeveroistonom uglu
Palae (+ 8,20 m n.m.) i najniom na jugozapadu, tj. na
Zapadnim vratima (+ 5,50 m n.m.), bio je namijenjen
smjetaju posade i posluge (povrine oko 1,3 ha). Tu su
bile smjetene spavaonice, blagovaonice, praonice, kuhinje,
klaonice, spremita opreme i hrane, konjunice i sl. Uz
vanjske zidove poloeno je vie od 70 manjih presvoenih
prostorija iznad kojih je iao kontinuirani obrambeni ophod
[2]. Istono i zapadno od ulice Cardo nalazile su se dvije
velike graevine sa sredinjim dvoritem.
-- Sredinji dio juno od Decumanusa (povrine od oko 0,8
ha) u ijem se centru nalazi trg Peristil, a s njegove istone
i zapadne strane dva su sakralno-funeralna prostora
Temenosa, ograena visokim zidom (razina poda oko
+ 6,40 m n.m.). Unutar istonog Temenosa sagraen je
carev mauzolej, a unutar zapadnog tri kultne graevine.
U prostoru izvan Temenosa (razina poda oko +5 m n.m.)
naknadno su, ali jo u antiko vrijeme, sagraena dva
kupalita tzv. Istono i Zapadno kupalite, koja nisu
sastavni dio izvornog projekta Palae [2, 3].
-- Juni dio gdje se nalazila careva rezidencija (povrine oko
0,7 ha) sagraena na potkonstrukciji s vie od 50 izvrsno
sauvanih presvoenih prostorija visine oko 8 metara
popularno zvanih Podrumi. Razina poda Podruma je od +
0,40 na jugu do + 0,90 m n.m. na sjeveru. Carska rezidencija
je poloena na vioj razini od sredinjeg prostora Palae i
ulice Decumanus, na priblino + 8,50 m n.m. Na taj nain
carski dio bio je donekle fiziki odijeljen od ostalih dijelova
Palae (slika 4.).

Slika 2. Poloaj Dioklecijanove palae u povijesnoj jezgri Splita

Dioklecijanova palaa, pravokutnog oblika, povrine 180

x 220 m, sagraena je u obliku vojnog logora s carevom
rezidencijom na jugu. Na tri kopnene strane bila je utvrena

238

Slika 3. Pretpostavljeni izgled Palae (E. Hebrard)

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Graevinar 3/2014

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

Slika 4. Dioklecijanova palaa, presjek sjever-jug (J. Marasovi)

Slika 5. Tipini funkcionalni elementi vodoopskrbnog sustava rimskih gradova (prema Hodge, 1992.)

Lokacija Palae paljivo je odabrana kako bi zadovoljila sve

potrebe careve rezidencije i njene obrane, kao i sve uvjete
nune za odrivost graevine i njenih funkcija. Visinski
poloaj u odnosu na izvor vode omoguavao je gravitacijski
dovod vode u Palau. Isto tako visinski poloaj i smjetaj na
obali mora omoguavao je i gravitacijsku odvodnju svih voda
iz Palae.
Rimljani su znali da su kvalitetna voda i zdrava sredina
preduvjeti za siguran i zdrav ivot. To je posebno vano za
jedan izolirani i utvreni prostor u kojem je ivjelo dosta ljudi
zajedno sa ivotinjama, kako je to bilo u Palai. Za potrebe
Dioklecijanove palae sagraen je u IV. stoljeu vodovod
duine 9,5 km koji se vodom napajao s izvora rjeice Jadro
(slika 1.). Prestao je funkcionirati u VII. stoljeu, a krajem
XIX. stoljea je rekonstruiran i ponovo stavljen u funkciju te
se koristi i danas. Kaptaa je na + 33 m n.m., a uzduni pad
kanala iznosi od 0,65 do 2,66 0/00. Dimenzija presvoenog
kanala akvedukta je 60/150 cm, a maksimalna dubina vode
u njemu je 120 cm. Prosjeni kapacitet izvora je oko 10 m3/s,
a proraunski kapacitet antikog kanala je oko 715 l/s, dok
se danas na izvoru ovim kanalom zahvaa protok od 470
l/s [4]. Vodovod je u blizini Palae zavravao razdjelnom
graevinom (castellum divisorium) koja jo nije pronaena, a

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

iji se poloaj pretpostavlja na padinama uzvisine Gripe [5],

oko 250 metara sjeveroistono od Palae na koti od oko + 20
m n.m. Iz razdjelne graevine voda se gravitacijski pod tlakom
dovodila u Palau gdje se olovnim cjevovodima rasporeivala
na vie lokacija radi lakeg koritenja. Moe se pretpostaviti
da su carske prostorije imale zasebnu vodovodnu mreu koja
je sluila iskljuivo caru i njegovom osoblju. Izljevna mjesta su
bila protona. Vodoopskrbni sustav Palae nije imao prekidne
komore kao to je to bila praksa u veim naseljima (slika 5.)
Razdjelna graevina - Castellum - u sluaju Palae je u odnosu
na izljevna mjesta u Palai osiguravala zadovoljavajui tlak,
oko 6 m.
Palaa je imala i odvodni sustav kojim su se odvodile vode iz
kupalita, preljevne vode fontana te oborinske vode. Moe
se pretpostaviti da su se fekalije, otpadci hrane i slini kruti
otpad ivotinja skupljali u posebne jame koje su se s vremena
na vrijeme praznile (suhi postupak). Ipak nije iskljueno da se
u Palai osim suhog postupka zbrinjavanja fekalija koristio i
mokri koji se, istina rijetko, susree i u rimskoj praksi.
O antikoj kanalizaciji se do sada relativno malo pisalo te se
u ovom radu stavlja naglasak upravo na sustav odvodnje
Dioklecijanove palae kao jednog, za zdravstveno stanje
urbanih sredina, vanog infrastrukturnog sustava. Namjera

239

Graevinar 3/2014
je rekonstruirati sustav odvodnje i detaljnije se upoznati s
njegovim znaajkama i nainom gradnje jer to do sada nije
napravljeno.
Godine 1857. okruni poglavar Ivan Burati pronaao je antiki
kanal ispod sjevernih vrata Dioklecijanove palae [6]. Nedugo
zatim, 1889. godine, pojavila se ideja da se taj sustav oisti i
osposobi za gradsku kanalizaciju [7] to meutim nije realizirano.
U svojoj monografiji o Palai austrijski je arhitekt Georg Niemann
1910. prezentirao nalaze antike kanalizacije [8].
U radovima istraivanja i obnove, nakon 1955. godine, na vie
mjesta u sjevernom dijelu Palae pronaeni su kanali, izvorna
revizijska okna, kameni ulini slivnici te popreni kanali koji su
odvodili vodu iz ulinih slivnika u glavne kanale [9].
Godine 1981. osigurali su se uvjeti da se kanali sjevernog dijela
Palae oiste od nasutog materijala te je tada, od ukupno 560
metara glavne kanalizacijske mree, istraeno oko 250 metara
[10-13]. Kanali su ispunjeni vodom jer je ispust kanalizacije jo
u srednjem vijeku zasut i time onesposobljen. Da bi se stavio
u funkciju, izraen je projekt produetka antikog kanala do
mora [16]. Godine 1996. izvedena je dionica ispusta od Vonog
trga do mora, a preostali dio jo nije izveden.
Nastavak istraivanja kanalizacijskog sustava osigurali su
1995. godine JKP Vodovod i Kanalizacija iz Splita. Tada je
pred sjevernim vratima Palae pronaen poetak velikog
kanalizacijskog kanala i drenani sustav prostora sjeverno
od Palae [15, 16]. Posljednjih godina izraeno je nekoliko
elaborata s ciljem osiguravanja uvjeta daljnjih istranih radova
i revitalizacije antike kanalizacije [17, 18]. Sva ta istraivanja i
spoznaje te literatura o istraivanjima slinih graevina uzeti
su u obzir kod rekonstrukcije sustava odvodnje Palae.

2. Sanitarni ureaji i praksa u rimskim

gradovima
Sustav odvodnje voda u rimskim gradovima i graevinama
ovisio je o njihovoj namjeni i vanosti. Svako je naselje
imalo sustav odvodnje oborinskih i upotrijebljenih voda koji
je uglavnom bio graen u sreditu grada, dok su predgraa
imala takozvani decentralizirani sustav. Sva su naselja bila

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

opskrbljena tekuom vodom iz esmi i fontana, a imala su
i sanitarne ureaje: javna kupatilita i nunike - foricae te
pisoare u svakom gradskom kvartu [19-21]. Samo su bogatiji
stanovnici i stanovnici vieg socijalnog statusa imali privatne
kupaonice i nunike - latrinae, dok su ostali stanovnici koristili
javna kupalita i nunike. U palaama bogatijih graana uz
takve sanitarne objekte uvijek su postojali spremnici za vodu
koja je dotjecala cjevovodima ili se sakupljala s krova kua, te
fontane. Siromani ljudi koji su uglavnom ivjeli na katovima
zgrada imali su none posude koje su praznili u posebne jame
locirane u blizini mjesta stanovanja ili su koristili zajednike
nunike zgrade. U nekim se sluajevima upotrijebljena voda
s viih dijelova zgrada odvodnjavala vertikalama. Samo su
prostorije u prizemlju zgrada imale dotok vode s cijevima.
[22]. Nije rijetkost da su se nunici gradili blizu ulice te su bili
dostupni javnosti, ali uz plaanje. Najsiromaniji stanovnici
kao i robovi nisu se smjeli sluiti javnim sanitarnim objektima.
Isto tako, Rimljani su u nekim naseljima prikupljali urin i
koristili ga za obradu tekstila i koe [19] te kao sredstvo za
ienje.
Arheoloki nalazi ne razjanjavaju u kolikom se broju javnih
nunika koristila tekua voda, osim za odravanje osobne
higijene, i za ispiranje otpadnog sadraja u kanalizaciju.
Sustav odvodnje se nije namjenski gradio da bi direktno
sakupljao fekalije. Ipak, esto su se otpad i fekalije istresali
u uline slivnike, o emu svjedoe povijesni izvori. Tako je
otpad dospijevao u odvodni sustav koji je uglavnom sluio
za odvodnju oborinskih i upotrijebljenih voda [23]. Mjeovita
odvodnja oborinskih i fekalnih voda podlona je stvaranju
mulja i sluzavog obrataja u kanalima koji su stanite za
takore i druge ivotinje, a kao posljedica razgradnje organskih
tvari javlja se plin sumporovodik koji s vodom stvara kiseline
koje nagrizaju kanale. Sustav odvodnje i izljevna mjesta nisu
imala ureaje koji bi sprijeili irenje smradnih i otrovnih
plinova koji su nastajali u kanalizaciji. To je vjerojatno razlog
to su kue, mada je bilo doputeno, vrlo rijetko bile vezane na
ulinu kanalizaciju [19].
Osim ulica i drugi javni prostori kao to su trgovi, trnice i
slino, takoer su se ispirali vodom koja je dotjecala u odvodni

Slika 6. Funkcionalni elementi sustava odvodnje voda

240

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Graevinar 3/2014

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

sustav, a u njega su se ulijevale i vode iz javnih kupatilita,
fontana, esmi i drugih mjesta gdje se voda javljala u urbanim
sredinama. Znai da je sustav u sutini bio mjeoviti i sluio je
za prikupljanje i odvod svih voda, ali rijetko i fekalija.
U rimsko doba voda se nije proiavala prije isputanja u
okoli. Kako je ona stalno protjecala kroz odvodni sustav
koji je bio dobro prozraen, moe se rei da se voda manjim
dijelom proiavala prirodnim postupcima. Uinak je ovisio o
klimatskim uvjetima i optereenju otpadnim tvarima. Najvei
broj stanovnika uglavnom se koristio decentraliziranim,
individualinim sustavima, tj. septikim jamama, pa se moe
rei da su sustavi za proiavanje otpadnih voda na mjestu
nastajanja (engl. on-site treatment) bili dosta zastupljeni. S
vremena na vrijeme tekui se dio vadio i izlijevao u okoli ili se,
prema nekim autorima, koristio u poljoprivredi [24]. Isto tako
se i kruti talog esto koristio u poljoprivredi ili se jednostavno
zakapao. Takva praksa u gue naseljenim sredinama dovodila
je do oneienja okolia, irenja zaraze i oboljenja stanovnika.
Tome je doprinosila i praksa graenja nunika u blizini kuhinja
zbog koritenja iste jame za odlaganje kunog otpada. Posebno
je bilo problematino stanje u toplijem periodu godine. Da bi se
smanjili negativni utjecaji, jame za odlaganje otpada gradile su
se dublje u dijelovima kue nedostupnim ivotinjama i manje
izloenim suncu i toplini. Time je temperatura u jamama bila
nia pa su procesi razgradnje otpada bili sporiji. Kako bi se
sprijeile zaraze, Rimljani su davali veliku vanost i kakvoi vode
u vodoopskrbnom sustavu te su vodili rauna da se voda, kao i
sami zahvati vode, zatite od oneienja. Ipak, iako su Rimljani
nastojali osigurati dobre sanitarne uvjete, zdravstveno stanje
stanovnika esto nije bilo dobro zbog navedenih nedostataka
sanitarnog sustava u naseljenim mjestima.

Palau. Naime, zbog toga to je u rimskim gradovima voda

konstantno protjecala u javnim i privatnim graevinama,
morala se prikupiti kako bi se sprijeilo plavljenje te
oneienje okolia i mogue irenje bolesti u sluajevima
kada je voda zbog koritenja bila oneiena. To je bio nain
kako su se ove vode prikupljale i odvodile kanalizacijskim
sustavom. Tip kanalizacije u Palai je bio mjeoviti, a sustav
odvodnje gravitacijski.
Visinski i prostorni poloaj Palae uvjetovao je i odgovarajui
sustav odvodnje svih voda okolia i Palae. U tom smislu
razlikuje se sustav odvodnje i zatite od vanjskih voda,
te sustavi odvodnje sjevernog dijela, sredinjeg dijela oko
Peristila, junog niskog priobalnog dijela tzv. Podruma i
sustavi odvodnje carskog dijela Palae iznad Podruma. Svi
ti pojedinani sustavi povezani su u jedan cjeloviti sustav
odvodnje, koji je inae rijetkost u rimskoj praksi odvodnje
naselja. Meutim, s obzirom na to da se radi o utvrenoj
Palai visokog (carskog) ranga, sustav je bio maksimalno
centraliziran shodno visinskim odnosima u Palai. Prijamnik
svih voda je more.

3.1. Odvodnja voda okolia Palae

Dioklecijanova palaa sagraena je na obali unutar blage
udoline koja lagano pada u pravcu mora i to u smjeru sjeveroistok jugo-zapad. Na ovom prostoru se javljaju manji vodni
tokovi, podzemni i povrinski. Najvei povrinski tok je potok s
dananjeg podruja Manu (sjeverno od Palae) (slika 7.).

3. Rekonstrukcija sustava odvodnje voda

Dioklecijanove palae
Dosadanja istraivanja kanalizacijskog sustava Dioklecijanove
palae u Splitu velikim dijelom potvruju da je ona bila
opremljena svim navedenim ureajima koji su se koristili u
rimsko doba, a koji su osiguravali udoban i zdrav ivot caru i
njegovoj pratnji. Osim do sada tri poznata kupatilita u Palai
(od kojih je samo jedno pripadalo izvornom projektu Palae, a
preostala dva su naknadno izgraena) [2], broj i raspored ostalih
sanitarnih ureaja (nunika, fontana, esmi, pisoara, septikih
jama) jo je uvijek nepoznat. Nedvojbeno je da ih je bilo, ali gdje
i koliko jo uvijek nije utvreno. S velikom sigurnou moe
se pretpostaviti da su carski prostori imali svoje sanitarne
ureaje u koje puk nije imao pristup, a da su vojska i posluga
imali u ostalom dijelu Palae svoje sanitarne ureaje. Za sada
je raspored odvodnih kanala i prikljuaka na te kanale jedini
putokaz kojim bi ih se trebalo traiti.
Pronaeni kanali kao i slivnici daju prilino pouzdanu sliku
o sustavu prikupljanja oborinskih voda. Palaa je u cijelosti
imala sustav odvodnje povrinskih voda, koji je sluio i za
odvodnju svih ostalih voda koje su vodovodom dotjecale u

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Slika 7. 
Okoli Dioklecijanove palae, pretpostavljeno stanje u IV.
stoljeu

Analizirajui izvornu konfiguraciju terena moe se

pretpostaviti da je potok najvjerojatnije iao preko prostora

241

Graevinar 3/2014

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

Slika 8. Plan kanalizacijskog sustava Dioklecijanove palae

242

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Graevinar 3/2014

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

Slika 9. Kanali velikog presjeka u sjevernom dijelu Palae (fotografije: T.Bartulovi)

na kojem je izgraena Palaa, te je zasigurno skrenut istono

od Palae u pravcu mora. Danas je kanaliziran ispod gradske
trnice tzv. Pazara. Neposredna blizina povrinskog vodotoka
uz samu Palau dodatno je osiguravala sigurnost opskrbe
vodom za razne namjene.
Gradnja Palae je formirala prepreku prirodnom kretanju
povrinskih i podzemnih voda, koje su se sa sjevera slijevale
kroz ljevkastu udolinu pred sjeverno proelje Palae. One su
se prikupljale u drenani obodni kanal koji je iao paralelno
sa sjevernim zidom, tangirajui kule i odvodio vodu u glavni
kanalizacijski kanal Palae poloen u ulici Cardo. To je dodatno
osiguravalo kontinuirano ispiranje glavnog odvodnog kanala.
Drenani kanal sazidan je od priklesanog kamena manjeg
formata, dimenzija 45/50 cm, a dno mu je od nabijene zemlje
[15].

3.2. Sustav odvodnje Palae

Temeljem raspoloivih podataka moe se zakljuiti da je
Palaa imala dva odvojena sustava odvodnje (slika 8.):
-- jedinstveni centralni sustav koji je odvodnjavao sjeverni i
sredinji dio Palae s kotama terena veim od + 5,50 m n.m.
Sve prikupljene vode su se odvodile jednim ispustom izvan
zapadnog zida Palae;
-- juni decentralizirani sustav odvodnje s vie zasebnih
podsustava i kanala kojima su se vode isputale direktno
u more na junoj morskoj strani. Taj sustav je obuhvaao
carske prostorije na koti od + 8,50 m n.m. te prostore
u sredinjem dijelu Palae koji se zbog nie razine
nisu mogli gravitacijski prikljuiti na centralni sustav
odvodnje.

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

3.2.1. Sjeverni dio Palae

U osi ulica sjevernog dijela Palae ukljuujui i Decumanus
nalaze se zidani, presvoeni kanali velikog presjeka. Najvia
toka dna kanala je na sjeveroistoku (+ 5,68 m n.m.), a najnia
na jugozapadu (+ 1,50 m n.m.). Pratei prirodnu konfiguraciju
terena ti kanali imaju pad od 1,26 do 2 % (slika 9.).
Glavni kanalizacijski kanal tog dijela Palae duine 230
metara, profila 115/220 cm (slika 9.a) ide u osima Carda i
zapadnog dijela Decumanusa te ispod zapadnih vrata izlazi
iz Palae i u blagom luku okree prema jugozapadu. Na 40
metara od vrata zavrava izlaznom graevinom u obliku
portala, koja je pronaena u istraivanjima 2011. godine
[25]. Dimenzije portala su 115/127 cm, a dno je na koti + 1,50
m n.m. (slika 10.). Od izlazne graevine voda je otvorenim
kanalom otjecala u more. Zidovi i svod glavnih kanala zidani
su rimskom opekom 36x36 cm, debljine 4 cm u debelom sloju
morta. Protoni profil kanala je 115x180 cm. U spomenutim
istraivanjima iz 1995. godine 11 metara sjeverno od
sjevernih vrata Palae pronaena je ulazna graevina
kanala u obliku portala dimenzija 115x160 cm sagraenog
od velikih klesanih kamenih blokova [15] (slika 11.). S
donje strane kamenog nadvratnika nalaze se dva otvora u
kojima se rotirala dvokrilna metalna reetka koja je ljudima
i ivotinjama prijeila ulaz u kanalizacijski sustav Palae
(slika 12.). Tu su se s istoka i zapada u glavni kanal ulijevali
spomenuti drenani kanali. Dno poetne toke kanala je na
koti + 4,57 m n.m.
Na opisani glavni kanal kanalizacije u sjevernom dijelu Palae
spajaju se manji kanali profila 65/160 cm (slika 9.b) ukupne
duine 333 m. Maksimalna visina punjenja kanala je 120 cm.

243

Graevinar 3/2014

Slika 10. Izlazna graevina pronaena 2011. u hotelu Central [25]

Slika 12. Otvori za metalna vrata u kamenom nadvratniku ulazne

graevine [5]

Na mjestu gdje se ti kanali spajaju na glavni kanal izvedena

je kaskada - njihovo dno je vie od dna glavnog kanala, a na
krianju s glavnim kanalom tlocrtno su izmaknuti jedan u

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

Slika 11. Ulazna graevina pronaena 1995. ispred sjevernih vrata Palae

odnosu na drugog - sve iz razloga da ne bi dolo do uspora

i vraanja sadraja u sluaju visoke vode u glavnom kanalu
[17, 18]. Ovi kanali su graeni od priklesanog kamena, a
njihov svod je graen antikim betonom te se na njemu vide
tragovi drvene oplate. U istraivanjima 1980-ih pronaen je
spoj kanala istog presjeka u zapadnom dijelu Decumanusa
(sjecite Kreimirove i Adamove ulice) koji je prikupljao vodu
s podruja juno od Decumanusa. Na sjeveroistonom i
sjeverozapadnom uglu kanalizacijske mree te u zapadnom
dijelu sjevernog Decumanusa pronaena su izvorna revizijska
okna otvora dimenzije 45 x 45 cm (slika 13.).
U glavne i sekundarne kanale, u visini svoda, ulijevali su
se popreni kanali ulinih slivnika. Ulice su bile poploene
velikim kamenim ploama koje su se do danas na velikoj
povrini sauvale na istonom dijelu Decumanusa. Imale su
velik popreni pad prema rubnjaku ulinih trijemova. Voda se
slijevala u kamene slivnike poloene uz rub ulice. U sporednim
ulicama slivnici su se manjim kanalima direktno spajali na
glavni kanal poloen u osi ulice (slika 14.). U Cardu su slivnici bili
meusobno spojeni uzdunim kanalom koji je iao uz rub ulice,
a potom je bio poprenim kanalom spojen na glavni ulini kanal.

Slika 13. Izvorna revizijska okna (Urbanistiki zavod Dalmacije)

244

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Graevinar 3/2014

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

Slika 14. Popreni presjek kroz a) glavni Cardo; b) zapadni Cardo

Slika 15. Tipovi kamenih slivnika Dioklecijanove palae (Urbanistiki zavod Dalmacije)

Do danas su pronaena etiri kamena slivnika u obliku rozete

sa est latica te jo jedan s tri latice. Dva slivnika jednostavnije
obrade s pet okruglih otvora pronaena su u junom dijelu
Palae (slika 15.). Interesantno je da na junom rubu istonog
dijela Decumanusa, gdje se, kako je reeno, izvorni plonik
sauvao gotovo u potpunosti, ne postoje slivnici u obliku
rozete te se moe pretpostaviti da se voda prikupljala u
vodolovna grla poloena u rubnjaku trijema na slian nain
kako je ta odvodnja rijeena i danas.
Kia koja se slijevala u dvorita dvaju velikih graevnih
sklopova u sjevernom dijelu Palae (zapadno dvorite 19x40
m, a istono 16 x 25 m) morala je biti prikupljena i kanalizirana
u velike uline kanale. Preljevi esmi i fontana, voda iz
kupaonica i nunika takoer su morali biti odvedeni u velike
uline kanale. U istraivanjima 1950-ih godina pronaen je
kanal veeg presjeka koji iz dvorita zapadne graevine vodi
u kanal zapadnog Carda [9].
Osnovni kanalizacijski sustav je velikih dimenzija tako da je u
sunom periodu aeracija bila dobra pa se pretpostavlja da se
u kanalima nije zbivao intenzivni anaerobni proces razgradnje
organskih tvari. Ventilacija se provodila kroz uline slivnike
kojih je bilo na cijelom prostoru Palae.
U kinom periodu kada je dotok bio velik, a time i razrjeenje
otpadnih tvari, stanje je bilo jo povoljnije. Kombinacija stalnog
otjecanja iz sanitarnih ureaja i fontana u sunom periodu
i oborinske vode tijekom kia osiguravala je dobro ispiranje
kanalizacije. U istonom dijelu sjevernog Decumanusa, na

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

udaljenosti od 19 metara od najvie toke glavne kanalizacijske

mree (koja se nalazi u SI uglu Palae), na ulini kanal profila
65/160 spaja se popreni kanal koji se, za razliku od ostalih,
tlocrtno spaja pod kutom otprilike 45 stupnjeva, a dolazi
iz pravca mogue lokacije razdjelne graevine vodovoda.
Na temelju uobiajene rimske prakse ispiranja kanalizacije
preljevom iz vodovoda, moe se pretpostaviti da je rije o
prikljuku kanala preljevnih voda iz akvedukta (razdjelne
graevine), koja je dodatno osiguravala dobro ispiranje kanala.
Primijenjena rjeenja jasno upuuju na to da su se u Palai
nastojali ostvariti dobri higijenski uvjeti.
Teko je vjerovati da su se u carskoj Palai fekalije izbacivale
na ulicu, to se znalo dogaati u rimskim gradovima. Meutim,
dio otpada s podnih povrina Palae, kao npr. ivotinjski izmet
i slino, vjerojatno se redovito istio vodom koja je otjecala
u kanalizacijski sustav. U sjevernom dijelu Palae morale
su biti smjetene kuhinje za vojnu posadu i poslugu pa se
moe pretpostaviti da su tu postojale i jame za odlaganje
otpadaka hrane, vjerojatno vezane uz nunike. Da li su javni
nunici u sjevernom dijelu Palae imali stalno ispiranje vodom
iz vodovoda, prelijeva iz fontana i kupatilita ili su se, pak,
koristili suhi nunici, nije poznato.
Uobiajeno je da se presjek kanala nizvodno poveava
shodno oekivanom protoku, meutim, u Palai, radi
praktinosti izvedbe koristile su se tipizirane dimenzije
kanala: 115/220 cm, 65/160 cm. Takav je pristup bio logian
jer ukupne duljine kanala nisu prevelike tako da nije bilo

245

Graevinar 3/2014

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

razloga mijenjati dimenzije na kratkim dionicama. Dimenzije

kanala omoguavaju kretanje ljudi, a time i dobro odravanje
kanala. To dokazuje da su rimski graditelji vodili rauna o
svemu.
Kapacitet kanala je velik (tablica 1.). Ako se usvoji vrijeme
koncentracije povrinskih voda 10 minuta, a povratni period
kie 100 godina, tada je mjerodavni intenzitet kie oko 370
l/s/ha [26], te uz slivnu povrinu od 4 ha (sjeverni i sredinji
dio Palae i udolina sjeverno od nje) i koeficijent otjecanja
od 0,7 dobije se koliina povrinskih voda od 1,03 m3/s.
Normalno, klima i hidrauliki parametri otjecanja u prolosti
su vjerojatno bili drugaiji tako da je i koliina vode vjerojatno
bila neto drugaija, ali ne znatno. Ako se ovoj koliini
pridoda voda iz vodoopskrbnog sustava od 0,7 m3/s, dobije
se veliina od 1,7 m3/s. Oito je da postojei kanali imaju
velik kapacitet, dovoljan za sve vode koje dotjeu u Palau
kao i oborine. Kanali imaju dovoljni kapacitet i za prihvat
povrinskih voda koje se s terena slijevaju u pravcu Palae.
Tablica 1. Hidraulike znaajke kanala (apsolutna hrapavost 20 mm)
Kanal

Maksimalna
visina
punjenja

/v [cm]

h [cm]

Q [m3/s]

V [m/s]

Q [m3/s]

V [m/s]

115/220

180

6,8

3,29

8,6

4,15

65/160

120

1,95

2,31

2,45

2,91

Pad
1,26 %

Pad
2,0 %

3.2.2. Juni dio Palae

i vjerojatno uz njih i javni nunici. Kupatilita su koristila

veliku koliinu vode za svoje bazene i esme, koja je morala
biti prikupljena u odvodni kanal. S obzirom na visinske
odnose kupatilita i kanala, moe se pretpostaviti da su
kanali istonog i zapadnog kupatilita vodili prema jugu u
Podrume i kroz njih u more. U skladu s tim proizlazi da su
eventualni nunici vjerojatno bili suhe izvedbe s povremenim
ispiranjem, to e razjasniti daljnja istraivanja.

Potkonstrukcija careva stana - Podrumi

U sjevernom zidu Podruma pronaeni su propusti za

vodu irine od 41 do 56 cm (slika 16.a) kroz koje su se
slijevale ve spomenute vode iz javnog dijela Palae juno
od Decumanusa i podzemne vode, a vjerojatno i vode iz
naknadno izgraenih javnih kupatilita. Kako prilikom
istraivanja u Podrumima nije pronaen ureeni pod (osim
u sredinjoj dvorani i junom hodniku), ve samo neureena
povrina iz koje su na nekim mjestima strale hridi, moe
se tvrditi da oni nisu bili koriteni te su sluili iskljuivo kao
nosiva konstrukcija careva stana. Meutim, povrina poda
Podruma imala je pad prema jugu kako bi se vode koje su
dotjecale u Podrume usmjeravale u pravcu ispusta koji su
se nalazili u junom zidu Palae (slika 16.b) kroz, na nekim
mjestima za to izvedene jednostavne, otvorene kanale.
Ne treba zaboraviti da je u IV. stoljeu more bilo nie od
dananjeg za priblino 1,7 m tako da je voda nesmetano
tekla u more. Peristil se takoer odvodnjavao prema moru
s jednim odvodnim kanalom koji je prolazio kroz sredinju
podrumsku dvoranu te ispod junih vrata Palae prolazio
kroz obalu irine 12 metara do mora.

U junom dijelu Palae razlikuju se tri cjeline: a) sredinji

prostor juno od Decumanusa, b) presvoene prostorije koje
nose carev stan (Podrumi) te c) carev stan iznad Podruma
(slika 4.).

Sredinji prostor juno od Decumanusa

U sredinjem prostoru juno od Decumanusa nalazi se:

glavni trg Peristil, istoni Temenos s mauzolejem i zapadni
Temenos s tri kultne graevine, svi na istoj prosjenoj koti
od + 6,40 m n.m. Peristil se odvodio kanalom u junom
dijelu koji vodi u Podrume. Sjeverni dio istonog i zapadnog
Temenosa odvodio se vjerojatno u kanal Decumanusa jer
visinski odnosi to doputaju. Juni dio Temenosa, zbog
niske razine kripte Mauzoleja (+ 4,40 m n.m.) i hrama (+
4,60 m n.m.) nije se mogao odvoditi u kanal Decumanusa
te su se vode ovog prostora, preteito oborinske, prikupljale
kamenim slivnicima u kanale i isputale kroz nekoliko
propusta u junom zidu Temenosa dalje prema jugu i
Podrumima. Isto je potvreno iskopavanjima u 2013. godini
(slika 8.).
U krajnjem zapadnom i istonom dijelu ovog sredinjeg
prostora Palae naknadno su izgraena grijana kupatilita

246

Slika 16. Propusti za vodu u zidovima Podruma

Carev stan

Carev stan na jugu Palae sauvan je u manjoj mjeri pa je

teko rekonstruirati njegov sustav odvodnje. Nalazi se na
razini od + 8,50 m n.m. Oborinska voda obodnih krovova
careva stana slijevala se izvan Palae, a voda s unutarnjih
krovova slijevala se u Podrume kroz etiri duga i uska svjetlika
te etiri unutarnja dvorita. Meutim, s obzirom na raspored

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Graevinar 3/2014

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

Slika 17. Kamene cijevi

Slika 18. Tipovi kamenih cijevi pronaenih u Podrumima Dioklecijanove

palae

prostorija, na nekim mjestima trebale su postojati dodatne

vertikale. Prilikom radova u Podrumima, u viestoljetnom
nasipu, pronaeno je vie od 30 komada kamenih cijevi
promjera 24.5, 28, i 34,5 cm koji se prema obradi i mortu
sauvanom na spojevima mogu smatrati antikima (slika 17.
i 18.). Takve kamene cijevi su se u rimsko doba koristile za
sifone akvedukta, ali i za vertikalne odvodnje voda (primjerice
na amfiteatru u Arlesu) [27]. Sline kamene cijevi profila 20
cm koristile su se u XIX. stoljeu u Splitu kao kanalizacijske
vertikale. Temeljem nedavnog nalaza odvodne vertikale od
kamenih cijevi pronaene u antikom zidu istone graevine
sjevernog dijela Palae (u ulici Juliusa Nepota 1) [28] (slika
19.) moe se pretpostaviti da su kamene cijevi pronaene
u Podrumima bile koritene za vertikalnu odvodnju u
carevom stanu. to se tie fekalne kanalizacije careva stana,
pretpostavlja se da je problem fekalija bio rijeen zasebnim
nonim posudama.

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Antika odvodna vertikala od kamenih cijevi pronaena

Slika 19. 
2013. u antikom zidu istone graevine sjevernog dijela
Palae (u ulici Juliusa Nepota 1)

4. Iskustava, zakljuci i prijedlozi

Dioklecijanova palaa u Splitu najbolje je sauvana
kasnoantika palaa u svijetu zahvaljujui tome to se unutar
njenih zidova u VII. stoljeu formirao grad Split. Iako se Palaa
transformirala tijekom vremena, mnogo izvornih antikih
struktura sauvalo se do danas. Meu njima je izvrsno
sauvan kanalizacijski sustav koji je danas veim dijelom
zasut.
U ovom se radu rekonstruira cjeloviti sustav odvodnje otpadnih
i oborinskih voda Palae te sustav postupanja s otpadnim
tvarima (ljudska fekalna tvar, ivotinjska fekalna stvar,
otpadne vode kuanstva i palae). Odreuje se tehnologija
prikupljanja i transporta voda, karakteristini objekti sustava,
kao i kapacitet, te uvjeti za odravanje sustava, polazei od
raspoloivih podataka iskopavanja, podataka iz literature, ali
i dananje prakse. Dok je sustav velikih kanala u sjevernom

247

Graevinar 3/2014
dijelu Palae poznat jo od 1980-ih, ovdje se prvi put opisuje
sekundarna mrea manjih kanala koji se na njega spajaju i na
temelju istraenih kanala rekonstruira se cjelokupna mrea
odvodnje ulica i graevina sjevernog dijela Palae. Osim toga,
na jednom mjestu se objedinjuju rezultati raznih arheolokih
istraivanja u junom dijelu Palae i rekonstruira cjelokupna
mrea kanala tog dijela. Na osnovi toga se zakljuuje da je
Palaa imala dva odvojena sustava odvodnje:
-- jedinstveni centralni sustav koji je odvodnjavao sjeverni i
sredinji dio Palae i odvodio vodu zapadno od nje,
-- juni decentralizirani sustav odvodnje s vie zasebnih
podsustava i kanala kojima su se vode isputale direktno
u more ispred junog proelja.
Sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda Palae, kao i sustav
zatite od vanjskih povrinskih i podzemnih voda, predstavlja
izvrstan primjer dobre rimske inenjerske prakse i rjeenja.
Temeljem detaljne analize moe se zakljuiti da su planeri i
graditelji Dioklecijanove palae ve pri izboru same lokacije
Palae u najbolje zatienom dijelu uvale, vodili rauna ne samo o
sigurnom pristajanju brodova uz obalu, ve i o odnosu na rjeenje
vodoopskrbe i odvodnje voda. Tako je visinski poloaj Palae u
odnosu na kaptau osiguravao odgovarajui pritisak u vodovodu,
a raspored viih i niih dijelova unutar same Palae i kanala
omoguavao je djeletvornu odvodnju s pojedinih prostora.

Katja Marasovi, Snjeana Perojevi, Jure Margeta

Koncept, detalji i pojedina rjeenja razraeni su u skladu
sa standardnom praksom sanitarnog inenjerstva koja se
do danas nije znaajnije promijenila. Danas, kao i u rimsko
doba, glavni zadatak odvodnje bio je otpadnu vodu to bre
i sigurnije izvesti iz graevine sa to manje utjecaja na
stambene zone i okoli. Potpuno je jasno da je kanalizacijski
sustav, kao i cjelokupni projekt Palae, temeljito razraen
prije poetka izvedbe, to vie to izgradnja kanalizacijskog
sustava, onda kao i danas, predstavlja prvu fazu izgradnje
neke graevine. Sva visoka dostignua rimskog projektiranja
i graenja umnogome se oituju u Dioklecijanovoj palai. To
je i razumljivo kada se ima na umu da se radi o kompleksu
graevina izgraenom za jednog od najznaajnijih rimskih
careva.
Definiranjem sustava odvodnje otpadnih i oborinskih voda i
postupka s otpadnim tvarima iz Palae stvaraju se preduvjeti
za daljnja ciljana iskopavanja kojima bi se provjeravao
postavljeni koncept, kao i preduvjeti za daljnja istraivanja.
Dugorono se kanalizacijski sustav Palae planira u najveem
dijelu obnoviti i uiniti dostupnim.
S obzirom na i inae oskudnu obradu antikih kanalizacijskih
sustava u usporedbi s ostalim dosezima antikog
graditeljstva, rezultati ovog istraivanja mogu doprinijeti
prouavanju i razumijevanju drugih antikih sustava
odvodnje.

LITERATURA
[1] Marasovi, J., Buble, S., Marasovi, K. & Perojevi, S.: Prostorni
razvoj jugoistonog dijela Dioklecijanove palae u Splitu, Prostor
vol. 8, 3(20), pp. 175-238, 2000.
Marasovi, K. & Marasovi, T.; Naseljavanje Dioklecijanove
[2] 
palae, Munuscula in honorem eljko Rapani, ur. M. Jurkovi&
A. Miloevi, Sveuilite u Zagrebu i Meunarodni istraivaki
centar za kasnu antiku i srednji vijek, u Motovunu, Zagreb,
Motovun, Split, pp. 93-113, 2012.
[3] 
Perojevi, S., Marasovi, K., Marasovi, J.: Istraivanja
Dioklecijanove palae od 1985. do 2005. godine, Meunarodni
znanstveni skup Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palaa: o
1700. obljetnici postojanja, Split, pp. 51-94, 2009.
[4] Marasovi, J., Marasovi, K. & Perojevi, S.: Aqueduct and Sewage
of Diocletians palace, Second International Conference on
Waters in protected areas, Zagreb, pp. 156-160, 2007.
[5] 
Niki, G.: Dioklecijanova palaa reinterpretacija izvorne
namjene i arhitekture, Ni i Vizantija, Deseti nauni skup, Ni,
pp. 219-236, 2012.
[6] Kekemet, D.: Vicko Andri, arhitekt i konzervator 1793-1866,
Split, 1993.
[7] Piplovi, S.: Dioklecijanova palaa u Splitu poetkom XX. stoljea,
Zbornik radova posveenih sedamdesetogodinjici ivota
DaniceBoi-Buani, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 12,
pp. 819-848, 1996.

248

[8] Niemann, G.: Der Palast Diokletians in Spalato, Wien, 1910.

[9] Marasovi, J., Marasovi T.: Pregled radova Urbanistikog biroa
na istraivanju, zatiti i ureenju Dioklecijanove palae od 1955.
do 1965. URBS, 4, pp. 23-54, 1961-1962.
[10] 
Marasovi, J.: Research in Diocletians palace after 1974,
American-Yugoslav Joint Excavations, Volume Five, pp. 225-228,
1989.
[11] 
Marasovi, J. & Marasovi, T.: Le richerche nel palazzo di
Diocleziano a Split negli ultimi 30 anni (1964-1994), Antiquite
Tardive, 2, pp. 89-106, 1994.
[12] Marasovi, J.: Le scoperte nel Palazzo di Diocleziano negli ultimi
decenni, Antichita Altoadriatiche, XXVI, pp. 227-236, 1982.
[13] Carski batinici zagledani u budunost, Vodovod i kanalizacija,
Split, 2005.
[14] 
Margeta, J.: Produetak antike kanalizacije Dioklecijanove
palae, IGH, Split.
[15] 
Marasovi, J., Marasovi, K., Perojevi, S., Rismondo T.:
Kanalizacija i vodovod Dioklecijanove Palae, Dioklecijanov
akvedukt, ur. J. Belamari, Split, pp. 65-75, 1999.
[16] 
Marasovi, K. & Perojevi, S.: Odvodnja otpadnih voda u
povijesnoj jezgri Splita, Odvodnja otpadnih voda u starim
priobalnim gradovima Hrvatske, Dubrovnik, pp. 13-19, 2008.

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Antika kanalizacija Dioklecijanove palae u Splitu

[17] 
Vidovi, R. & Vidovi, L.: Antika kanalizacija Dioklecijanove
palae, Roterm d.o.o., Split, 2009.
[18] Vidovi, R. & Proli, I.: Elaborat sanacijskog zahvata pranjenja
i ienja antike kanalizacije Dioklecijanove palae (I. A faza
revitalizacije), Roterm d.o.o., Split , 2009.
[19] Scobie, A.: Slums, Sanitation, and Mortality in the Roman World,
KLIO, 68 (2), pp. 399-433, 1986.
[20] Sofier, S.: The evolution of the bathroom and the implication for
paruresis, http://paruresis.org (accesed 10/06/2012), 1999.
[21] Malissard, A.: Les Romains et Leau: Fontaines, Salles de Bains,
Thermes, gouts, Aqueducs, REALIA/Les belles lettres, Paris,
2002.
[22] Magnabal, G.: Servitudes urbaines et rglements durbanisme
dans lhabitat de la Rome Impriale (27 avant Jsus Christ - 192
aprs Jsus Christ, Universit de Marne la Valle, Champs sur
Marne, 2004.

GRAEVINAR 66 (2014) 3, 237-249

Graevinar 3/2014
[23] Foil, J.L., Cerwick, J.A., White, J.E.: Collection systems, past and
present, A historical perspective of design, operation, and
maintenance, Operation Forum Magazine, Vol. 10(12), pp. 13-20,
1993.
[24] Wilson, A.: Running water and social status in North Africa, North
Africa from antique to Islam, ur. M. Horton & T. Wiedemann,
Bristol, pp. 52-56., 1994.
[25] Madirazza, V.: Izvjetaj o arheolokim istraivanjima u prizemlju
hotela Central u Splitu, Split, 2011.
[26] Margeta, J: Kanalizacija naselja: odvodnja i zbrinjavanje otpadnih
i oborinskih voda, Split, Varadin, 2009.
[27] 
Paillet, J.-L., inenjer arhitekt-arheolog i Zugmeyer, S.,
doktorantica arhitekt-arheolog, osobna komunikacija, 03.
svibnja 2013, CNRS-Institut de Recherche sur lArchitecture
Antique, Aix-en-Provence, Francuska
[28] 
Kovai, M., Tresi Pavii, H.: Elaborat konzervatorskorestauratorskih radova u Nepotovoj ulici 1, Split, 2013.

249