Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
Ivana Luia 3, Zagreb

Seminarski rad iz kolegija Izbor stila u arhitekturi 19. stoljea

Utjecaj beke arhitekture na zagrebaku arhitekturu 19.
stoljea

Studentica: Tajana Vidovi

Mentor: dr.sc.
Dragan Damjanovi

Zagreb, veljaa 2015.

SADRAJ

UVOD .......................................................................... 3.
3. BEKI RING ........................................................3. 4.
4. HISTORICIZAM NACIONALNE METROPOLE...................5.
Franjo Klein..............................................6. 9.
Herman Boll..........................................9. 12.
Tvrtka Hnigsberg i Deutsch..................12. 14.
5. ZAKLJUAK ............................................................15.
6. LITERATURA ...........................................................16.

UVOD
Na pojavu historicizma u europskoj, pa tako i u hrvatskoj umjetnosti
utjecali su mnogi drutveni i politiki dogaaji koji su se odvijali od prve
polovice 19. stoljea, pa nadalje. U arhitekturi historicizma tei se
stilovima ranijih stoljea. Pod stilovi koji nastaju dobivaju u nazivu rije
neo-(novi), ime se naglaava nova uporaba odreenoga stila koji je u
dotadanjoj arhitekturi ve poznati te tako nastaju nazivi: neoromanika,
neogotika,

neorenesansa,

neobizant,

neobarok...

zagrebakoj

historicistikoj arhitekturi ima mnogo upotrijebljenih neostilova njihov

odabir ovisi o funkciji graevine, o razvojnoj fazi historicizma ali i o
arhitektu i eljama naruitelja. U poslijeratnom razdoblju, nakon prestanka
opasnosti, gradovi rue svoje zidine i planiraju nova urbana ustrojenja
pripajanjem okolnih podruja gradskoj jezgri. U arhitektonskom pogledu
poinje realizacija graevina, javnih zgrada, perivoja, trgova i etalita.
Ova modernizacija sredinom 19. Stoljea u Habsburkoj Monarhiji zakonom
je isticala urbanistiko planiranje kao uvjet razvoja.

BEKI RING
Vani kulturni i umjetniki centri Habsburke monarhije Be i Zagreb,
zahvaljujui jakoj prometnoj povezanosti omoguavali su odlazak mladih
umjetnika na kolovanje u Be, ali i dolazak afirmiranih bekih umjetnika u
Zagreb. Urbanistike promjene koje su se dogodile sredinom 19. stoljea
uvelike su zaslune za dananju strukturu grada Bea. Za njegov razvoj
3

vana je gradnja kompleksa Arsenala (1849.-1855.) gdje su radili

najistaknutiji tadanji arhitekti Theophil Hansen, Eduard van der Nll,
August Siccard von Siccardsburg, Ludwig Frster i Karl Rsner. 1 U sreditu
kompleska bekog Arsenala nalazi se Vojno-povijesni muzej koji je izveden
po projektu Theophila Hansena. Uz Arsenal gradio je i ostale graevine
maursko-gotiko-renesansnog stila (time je doprinio razvitku romantine
arhitekture u Beu), a istiu se sinagoga u Beu i Bezirka u Tempelgasse
koja je sruena.
Od

1867.

godine

poinje

se

formirati

Beki

Ring,

odnosno

Ringstrasse. Nalog je izdao Franjo Josip I. s ciljem da se, ruenjem

srednjovjekovnih zidina oko gradske jezgre, gradsko sredite i predgrae
poveu u jednu novu urbanistiku cjelinu. Nakon 1865. godine postupno su
se poele graditi reprezentativne palae u toj ulici. Beki Ring uvelike je
utjecao na kasniji razvoj arhitekture, a zbog svoje stilske razliitosti
prepoznajemo tri razvojne faze i njihove arhitekte.

Prvi je tzv. rani

Ringstassenstil gdje se istie zgrada beke Opere (1861.-1869.) arhitekata

Augusta Sicarda von Siccardsburga i Eduarda Van der Nlla; stil gdje se
mijeaju elementi raznih stilova, pa se ovdje uoavaju elementi talijanske
renesanse

(firentinsko-francusko-venecijanska

renesansa),

zatim

panjolsko-francuske gotike (u nainu koritenja prostornih elemenata lukovi i svodovi) te grko-rimske antike (dekorativna ornamentika).
Predstavnik drugog Ringstrassenstila je Theophil Hansen s helenskoklasicistikim obiljejem arhitekture vidljivim na zgradi Burze, Parlamenta
1 Dobroni L., Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada
Zagreba, 1962., str. 86.
4

te na zgradi Akademije likovnih umjetnosti. Predstavnici treeg stila su

Gottfried Semper i Carl von Hasenauer koji su znaajni po graevinama
neobaroknih obiljeja, a istie se Muzej Povijesti umjetnosti. 2

HISTORICIZAM NACIONALNE METROPOLE

Rani historicizam u Hrvatskoj vee se na politiku situaciju u
Hrvatskoj, nakon sloma Bachovog apsolutizma 1859., kada zapoinje tzv.
utemeljiteljsko doba gdje veliku ulogu imaju vana politika imena poput
Josip Juraj Strossmayer, Ambroz Vranyczany, Ivan Maurani te Ivan
Kukuljevi Sakcinski. Zagreb kao najvei kulturni centar toga vremena
doivljava snaan demografski, gospodarski i kulturni rast. Postaje sredite
mnogih kulturnih institucija: Sveuilita, Akademije, raznih kulturnih,
drutvenih te gospodarskih drutava. Od druge polovine 19. stoljea
direktni utjecaj beke arhitekture odrazio se na Zagreb u arhitektonskom i
urbanistikom pogledu. Mladi arhitekti vraaju se sa kolovanja u Beu te
2 Dobroni L., (Nav. dj), 1962., str. 87.
5

poinju graditi u neorenesansnom i neobaroknom stilu po uzoru na novo

sagraene graevine bekog Ringa.
Razdoblje ranog historicizma u Zagrebu vee se i uz bekog
arhitekta Franju Kleina koji sedamdesetih godina uspijeva provincijskoj
zagrebakoj arhitekturi pribliiti stilove bekog Ringa, ija je arhitektura
definirala razvoj historicistikih stilova. Krajem sedamdestih godina u
Zagreb se vraa Iso Krnjavi vana politika linost, koji ostvaruje kljuan
prosvjetiteljski program za urbanistiki razvoj grada Zagreba. Njegovi
stavovi poklapali su se s fazom strogog, odnosno visokog historicizma koja
je ostvarena preko arhitekata Schmidta i Bolla. Oni u Zagreb donose
stilove gotike, talijansku i njemaku renesansu bekog ukusa te golu opeku
kao graevinski i dekorativni materijal (ova naela potjeu jo od
Sempera).3
Krajem devedesetih godina u Zagrebu djeluje graditeljska tvrtka
Hnigsberg i Deutsch, a ve poetkom 20. stoljea poinje lagana
afirmacija secesijske arhitekture koja svoje korijenje vue iz Wagnerove
arhitekture u Beu. Na taj isti stil nadovezuju se kolovani arhitekti u Beu
Vjekoslav Bastl, Janko Holjac, Viktor Kovai te Josip Vanca. U poetku
secesija nije u potpunosti bila prihvaena kao inovativan stil, ve se zbog
elje naruitelja gradilo u historijskim stilovima.4
3 Maruevski O., Iso Krnjavi kao graditelj: izgradnja i obnova obrazovnih,
kulturnih i umjetnikih objekata u Hrvatskoj, Zagreb: Drutvo povjesniara
umjetnosti, 1986., str. 120.
4 Dobroni L., Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada
Zagreba, 1962., str. 116.
6

Franjo Klein
Jedan od najistaknutijih arhitekata koji je ezdesetih i sedamdesetih
godine djelovao u Zagrebu jest Beanin Franjo Klein. Godine 1847. upisao
je studij arhitekure na bekoj Akademiji. Pretpostavlja se da je bio uenik
Augusta Siccarda von Siccardsburga ili je barem suraivao na nekim
njegovim projektima.5 Poetkom pedesetih dolazi u Zagreb i donosi
direktan utjecaj tadanjeg bekog arhitektonskog stila. Njegova arhitektura
zasniva se na tradiciji etrdesetih godina u Beu koju su pratile i zbivanja
pedesetih i ezdesetih. Arhitektura visokog historicizma iziskuje
disciplinarnost i strogou forme koju Klein nije u potpunosti usvojio i nije
uspio prenijeti u provincijsku zagrebaku sredinu(to e kasnije ostvariti
Krnjavi i Boll). Njegova kvaliteta arhitekture je upravo u tim slobodnim
kombinacijama arhitekture koje su reinterpetacija arhitekture Bekog
Ringa. Kao vrlo uspjean arhitekt pokazao se ve na poetku kada je u
suradnji s Jankom Jankom Grahorom osnovao graevno poduzee gdje su
ve do 1978. godine zavrili nekoliko monumentalnih objekata.6
Direktan utjecaj beke arhitekture vidljiv je na njegovom prvom
sigurnom sakralnom projektu u Zagrebu, a to je bila pravoslavna crkva
Preobraenja Gospodnjeg na dananjem Preradovievom trgu. Crkva je
projektirana 1863. godine, a tri godine kasnije je sagraena
neoromanikom stilu ranog historicizma. Graevina se istie po
5 Dobroni L., (Nav. dj.), 1962. str. 89.
6 Bedenko V. ''Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu'', u:
Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000., str. 87.
7

osmerokutnom tornju te nainu prijelaza iz kvadratnu baznu formu u

osmerokut. Ovakva forma tornja nedvojbeno potjee s grko nesjedinjene
crkve u Beu, arhitekta Teophila Hansena.7 Godine 1899. Herman Boll je
zamijenio lukovicu tornja, a 1913. godine oblikovao jednostavnije proelje
romantiarskim oblicima u kamenu i kamenoj buci.
Od 1867. godine Klein radi na Sinagogi, u dananjoj Prakoj ulici koja
je sruena 1941. godine. Uzor modela bila Frsterova sinagoga u
Leopoldstadtu u Beu (1853.-1857.), uz Kleinove preinake proporcije
volumena graevine.8 Slinost s Frsterovom sinagogom vidljiva je i u
trodijelnom proelju, dekorativnosti u eksterijeru te polikromiji. Klein je u
ovom sluaju preuzeo i neke elemente Vojnog muzeja u Arsenalu, arhitekta
Theophila von Hansena i to formu ulaza muzeja (na oba proelja je ulaz
sastavljen od tri luka u gornjem i donjem dijelu fasade). to se tie
dekorativnih elemenata na graevini, Klein od Frstera nije prezeo njegov
orijentalni arhitektonski stil (geometrijska arabeska prozorskih mreita,
luk i dekoracija vrata, zavrni vijenac egipatskog tipa), ve koristi tornjie
na uglovima koji su tek varijacija na standardni motiv romantiarskog
historicizma. Zakljuno, Klein je ovdje kombinirao volume Frsterove
sinagoge s varijacijom na ulazni dio Arsenala.
Od stambene Kleinove arhitekture istie se kua Rosenfeld (1866.
1867.) koja je kljuna za razvoj visokog historicizma u Zagrebu. Nalazi se
na prijelazu iz Mesnike ulice u Ilicu i rezultat je suradnje Janka Grahora i
7 Bedenko V. (Nav. dj.), 2000., str. 87.
8 Bedenko V. (Nav. dj.), 2000., str. 88.
8

Franje Kleina.9 Proelje dvokatne zgrade je konkavne forme koja oblikuje

prijelaz u Ilicu. Postoje dva sauvana projekta za ovu zgradu. Grahorov
nacrt pokazuje njen poloaj, tlocrt i unutarnje oblikovanje kue, a uzor
tome jest Frsterov projekt za palau Alberta Kleina u Beu.10 Ipak, zbog
neuravnoteenosti proelja i spora sa susjedom projekt nije ostvaren.
Prema njegovom projektu proelje je trebalo imati vrlo visoko prizemlje s
mezaninom, zatim prvi kat te niski drugi kat, uz neproporcionalni odnos
meu arhitektonskim elementima. Kua je ipak sagraena po Kleinovom
projektu 1870. godine koji je uskladio proporcije proelja te je drugaijom
podijelom lezena naglasio centralnost proelja. Snizio je prizemlje, uveo
mezanin (povezavi ga s prvim katom u zajedniku monumentalnu etau)
te povisio drugi kat. Svojim projektom Klein je pokazao stilski napredak u
odnosu na Frsterov projekt na proelju palae u Beu jo su uvijek
vidljivi ranohistoricistiki plono dekorirani okviri prozora, dok je Klein
prozore uokvirio velikim i snanim edikulama te ih je povezao u jednu
cjelinu s okvirima mezaninskih prozora. Bitno je spomenuti jo jednu beku
zgradu koja je posluila kao model Kleinu a to je Hansenov Heinrichshof. U
ovom sluaju Klein je reinterpretirao meuodnos etaa i plasticitet
proelja. Izgradnja kue Rosenfeld oznaava sintezu Hansenove i
Frsterove arhitekture te prvi prodor bekog visokog historicizma
zagrebaku sredinu 19. stoljea.
9 Veina zgrada u Zagrebu, nastalih u produkciji Grahor Klein ili pak
samostalnoj radionici Keina, sadre arhitektonske elemente prvog i drugog stila
Ringa.
10 Bedenko V. (Nav. dj.), 2000., str. 88.
9

Utjecaj Hansenove arhitekture Heinrichshofa vidljiv je i na Kleinovom

projektu za Prvu hrvatsku tedionicu na Jelaievom trgu 14. u rjeenju
proelja. Sauvani su tlocrti svih katova prvog projekta iz 1869. godine
(Janko Grahor), izvedbeni nacrt podruma i nacrti svih katova iz 1870.
godine (Franjo Klein). U tlocrtima projekta iz 1869. godine proelje je imalo
istaknuti sredinji dio s po jednim velikim balkonom, a ugao zgrade bio je
dijagonalno odrezan. Kod izvedbenog projekta proelje ima rizalite na
krajevima proelja. Rizalit na uglovima proelja je vei i vertikalno
naglaen mansardnim krovom.11 Etaa je napravljena na tradicionalan
nain s prizemljem, mezaninom i jo dva kata. Kod prvog projekta
naglaen je sredinji dio zgrade, a kod drugog naglasak je stavljen na
cjelokupnu proporcionalnost etae zgrade uz istaknute krajeve proelja i
ugaone rizalite. Usporeujui s oblikovanjem proelja Hansenove kue
organizacija etae je jednaka, uz nedostakak atike na Zagrebakoj zgradi.
to se tie dekorativne ornamentike, Klein je zgusnuo sredinji dio
povezavi vijence meu prozorima prvog i drugog kata te okvire prozora
mezanina s prvim katom.
Kasnijih godina Grahor i Klein sagradili su vie stambenih zgrada od
kojih se istiu Kleinova vlastita kua u Gundulievoj ulici i kua
Siebenschein na Preradovievom trgu.12 Krajem sedamdesetih dolazi do
stabilizacije projekata poduzetnitva Grahor Klein u standarnim oblicima
11 Dobroni L., Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada
Zagreba, 1962., str. 95.
12 Bedenko V. ''Franjo Klein i razvoj historicistike arhitekture u Zagrebu'',
u: Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000., str. 99.
10

renesanse zrelog historicizma. Proelja su klasino proporcionalna, nema

isticanja detalja plastikih dekorativnih elemenata. Zgrade koje su
rezultate te Kleinove klasine smirenosti(samostalna produkcija) su zgrada
Gospodarskog drutva na Sajmitu, kua Emanuela Priesnera u Ilici 12 te
kua kapetana Chalaupke u Kukuevoj ulici. Ovo je samo rezultat pomaka
gdje se moda arhitekture sve vie pribliava tradiciji visokog, strogog
historicizma u kojoj e glavnu ulogu imati Krnjavi i Boll.

Herman Boll
U drugoj polovici sedamdesetih godina beka arhitektura se preko
Fridricha von Schmidta odrazila na arhitektonski opus Hermana Bollea u
Zagrebu. Djeluje u spomenutom gradu u razdoblju visokog historicizma i
kao arhitekt i kao retaurator. Nakon susreta s Krnjavim i Strossmayerom u
Italiji pri dolasku u Zagreb zapoeo je s restauratorskim zahvatima; prvo
na crkvi sv. Marka, a zatim i na zagrebakoj katedrali, prema nacrtima
svojega uitelja Schmidta. Od izuzetne je vanosti i njegova uloga u
urbanistikom oblikovanju Zagreba druge polovice 19. stoljea. Grad je u
to vrijeme naglo mijenjao svoje prostorno ustrojenje, iz provincijskoga
grada prerastao je u vano urbano sredite u skladu s vizijom dobro
organiziranog srednjoeuropskoga grada. U Zagrebu, osim neogotikih i
neoromanikih ostvarenja, Boll gradi i visokohistoricistike graevine neorenesansnog stila
po uzoru na graevine bekog Ringa sedamdesetih godina 19. stoljea, koje je i sam imao
prilike vidjeti prilikom boravka u Beu. Osim Bea, renesansne graevine je mogao vidjeti i u
Rimu gdje je na dio njegovog opusa utjecala rana i rana visoka renesansa u Rimu. Budui
11

da Schmidt ne gradi u neorenesansnom stilu, Boll je traio uzore kod tzv. Baubarona
(arhitekti koji grade na Ringu). Na njega je utjecala Hansenova Akademija likovnih
umjetnosti i Burza, te Ferstelovo Sveuilite, Kemijski institut i Austrijski muzej za
umjetnost i industriju. Ipak, Ferstelov utjecaj se najvie uoava na Bollovim ostvarenjima.13
U tome se istie zgrada Kemijskog laboratorija Sveuilita u Zagrebu, koja se
danas nalazi na Strossmayerovom trgu. Osim Bollovog neorenesansnog projekta za Kemijski
laboratorij sauvani su i raniji projekti Matije Antolca, iz 1881. godine, iako je posao
preputen Bollu.14 Oba projekta zasnovana su na izgradnji neorenesansne jednokatnice. Boll
je zadrao pravokutnu tlocrtnu formu graevine s unutarnjim dvoritem koju je definirao
Antolc. Ono to Boll mijenja jest unutarnji raspored prostorija, kao i etau junog krila.15
to se tie eksterijera, Antolev primjer jednostavno ralanjenog sjevernog proelja i
povezuje se sa jednim od nerealiziranih Schmidtovih projekata za palau zagrebake
Akademije. Na Bollovom proelju istie se bogatija ralamba. U prizemlju je jednostavna
fasada s uglovima rustikalnog karaktera i fugama u buci s pravokutno naglaenim okvirima
prozora koji imaju umetnute zaglavne kamene u obliku lavljih grifona. Na prvom katu
ostavljena je fasadna opeka, zatim vijenac sgrafitnih ukrasa i kartua koji sadre imena vanih
kemiara. Prozori su ovdje bogatije dekorirani, u odnosu na skromnost prozora na prizemlju.
Stilski, ovo proelje vee se uz glavno proelje bekog Kemijskog laboratorija (1869.-1872.)
nasuprot Votivne crkve, arhitekta Heinricha von Ferstela. Razlika jest u tome to je proelje
bekog Kemijskog laboratorija u cijelosti prekriveno opekom s ornamentarnom dekoracijom
13 Damjanovi D., Arhitekt Herman Boll, Zagreb: Leykam International;
Muzej za umjetnost i obrt, 2013., str. 530.
14 Damjanovi D., (Nav. dj), 2013., str. 351.
15 Umjesto jednokatne strukture projektirao je neku vrstu prizemnog
aneksa glavnom korpusu zgrade, Damjanovi D., (Nav. dj.) 2013., str. 532.
12

izvedenom u keramici, dok su na zagrebakom laboratoriju samo dijelovi proelja prvog kata
izvedeni od fasadne opeke (ostatak ornamentike od buke).16 Naravno, poznato je da su
proelja od opeke vrlo karakteristina za renesansnu arhitekturu 15. stoljea u Italiji, pa je ovo
zapravo prva primjena renesansnog stila u Zagrebu. Slinosti su vidljive u okvirima prozora
prvoga kata, obliku kartua, cvjetnih rozeta i openitom ralambom proelja. Razlika je u
tome to Boll prebacuje smjetaj prozora s prizemlja na drugi kat.
Tek nakon to je imenovan za predstojnika Odjela za bogotovlje i nastavu (1891.
1896. ) Iso Krnjavi dobiva mogunost da utjee na urbanistiko formiranje grada Zagreba.
Projekt za koji je Krnjavi raspisao natjeaj 1895. jest suvremeno zamiljeni arhitektonski
projekt kolskih zgrada etverokutnog prostora na Ciglani, omeen Savskom cestom na
istoku, Klaievom na sjeveru, Kaievom na zapadu te Krnjavijevom ulicom na jugu.17
Osnovna ideja bila je da se devet zgrada rasporedi tako da svojom formom prate uline linije i
stvore jedan graditeljski blok gdje e se smjestiti kolski forum. Zamiljena je
slobodnostojea forma zgrada koje e biti povezane trijemovima. Na natjeaju su sudjelovali
priznati arhitekti od kojih se istiu Herman Boll i beka arhitektonska tvrtka Hemer &
Fellner (nacrti sauvani samo u fragmentima). Uzevi u obzir sve nacrtne projekte za kolski
forum Iso Krnjavi je idejne uzore pronaao u idejnim studijama za javni Carski forum (1867.
1870.) arhitekta Gottfrieda Sempera i zgradu Karla von Hansena u Beu te projekt Artibus
arhitekta Otta Wagnera. Rije je, dakle, o forumu zatvorene forme koju je i sam Krnjavi
zamislio. Ovakvo postavljanje javnih zgrada u jednu kozistentnu cjelinu naglaava temu koja
bi svojim djelovanjem trebala zadovoljiti intelektualne, znanstvene,

16 Damjanovi D., (Nav. dj.), str. 545.

17 Juri Z., ''kolski forum u Zagrebu'', u: Historicizam u Hrvatskoj,
Zagreb: Muzej za umetnost i obrt, 2000., str. 116.
13

kulturne, duhovne i drutvene potrebe drutva. Bollov (neuspjeli) projekt za

kolski forum pokazuje znaajke beke arhitekture u projektu za gimnaziju.

Hnigsberg i Deutsch

U Zagrebu tvrtka Hnigsberg i Deutsch osnovana je 1888. godine i

postala jedan od najvanijih zagrebakih arhitektonskih ateljea kasne faze
historicizma. Djeluje u zadnjem desetljeu 19. stoljea i tijekom prva dva
desetljea 20. stoljea. Rije je o bekim acima Visoke tehnike kole Leu
Hnigsbergu i Juliu Deutschu. Hnigsberg je bio uenik Heinricha von
Ferstela, jednog od glavnih arhitekata u stvaranju bekih historijskih
stilova, koji najprije gradi u neogotikom stilu, a zatim u neorenesansnom.
Velik broj arhitektonskih objekata Hnigberga i Deutscha graen je u
oblicima neorenesanse, no ona nekad prelazi u barok i rokoko, zahvaljujui
arhitektonskom opusu profesora Karla Kniga i Ludwiga Tischlera.18
Hnigsberg i Deutsch projektirali su javne i stambene zgrade,
ljetnikovce, izlobene paviljone, ali i sakralne graevine, zavisno o
naruiteljima i to prvenstveno u zadnjem desetljeu. Najznaajniji
ostvareni objekti toga razdoblja su zgrade na Strossmayerovom trgu 10,
Strossmayerovom trgu 2, na Tomislavovom trgu 18 te na
Strossmayerovom trgu 8. Poetkom 20. Stoljea djelovanje tvrtke
Hnigsberg i Deutsch vee se uz djela bekog arhitekta Otta Wagnera.

18Dobroni L., Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova: sabrani

lanci i rasprave, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, 1983., str. 100.107.

14

Hnigsberg i Deutsch u drugoj fazi djelovanja 1899. sagradili su kuu apotekara Josipa Peia
u Ilici 43. Preuzimanjem novih materijala i konstruktivnih elemenata
(postavljanjem eljeznih elemenata) odmiu od ornamentike historijskih stilova.
Stoga ova zgrada predstavlja prvu pojavu secesije u zagrebakoj arhitekturi. Na
afirmaciju secesijske arhitekture Wagnerova stila nadovezuju se kolovani
arhitekti u Beu Vjekoslav Bastl, Janko Holjac, Viktor Kovai te Josip
Vanca.

15

Zakljuak

Urbanistike promjene koje su se dogodile sredinom 19. stoljea

uvelike su zaslune za dananju strukturu grada Bea, a kasnije i grada
Zagreba. Gradovi rue srednjovjekovne zidine i planiraju novo urbanistiko
ustrojenje pripajanjem okolnih poduja gradskoj jezgri te poinje realizacija
graevina, javnih zgrada, perivoja, trgova i etalita. Za razvoj Bea vana
je gradnja kompleksa bekog Arsenala i formiranje Bekog Ringa, odnosno
Ringstrasse koji ima nekoliko stilskih faza arhitekture historicizma. Ta dva
vana kulturna i umjetnika centra (Zagreb i Be) zahvaljujui jakoj
prometnoj povezanosti omoguavali su odlazak mladih umjetnika na
kolovanje u Be, ali i dolazak afirmiranih bekih umjetnika u Zagreb koji
poinju graditi u neorenesansnom i neobaroknom stilu po uzoru na novo
sagraene graevine bekog Ringa.
Razdoblje ranog historicizma u Zagrebu vee se uz bekog arhitekta
Franju Kleina koji sedamdesetih godina uspijeva provincijskoj zagrebakoj
arhitekturi pribliiti stilove bekog Ringa. Arhitektura visokog historicizma
tei disciplinarnosti, strogoi i istoi forme koju Klein nije u potpunosti
usvojio ve je kvaliteta njegove arhitekture je upravo u tim slobodnim
kombinacijama arhitekture koje su reinterpetacija arhitekture Bekog
Ringa.
Krajem sedamdestih godina u Zagreb se vraa Iso Krnjavi iji su se
stavovi poklapali s fazom strogog, odnosno visokog historicizma koja je
16

ostvarena preko arhitekata Schmidta i Bolla. Oni u Zagreb donose stilove

gotike, talijansku i njemaku renesansu bekog ukusa te golu opeku kao
graevinski i dekorativni materijal.
Devedesetih godina u Zagrebu djeluje graditeljska tvrtka Hnigsberg
i Deutsch, a ve poetkom 20. stoljea poinje lagana afirmacija secesijske
arhitekture u zagrebaku sredinu koja svoje korijenje vue iz Wagnerove
arhitekture u Beu. Preuzimanjem novih materijala i konstruktivnih
elemenata odmiu se od ornamentike historijskih stilova, a na taj isti stil
nadovezuju se kolovani arhitekti u Beu Vjekoslav Bastl, Janko Holjac,
Viktor Kovai te Josip Vanca.

17

Literatura

Dragan Damjanovi, Arhitekt Herman Boll, Zagreb: Leykam International; Muzej za

umjetnost i obrt, 2013.
Lelja Dobroni, Zaboravljeni zagrebaki graditelji, Zagreb: Muzej grada Zagreba, 1962.
Lelja Dobroni, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova: sabrani lanci i
rasprave, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti SR Hrvatske, 1983..
Vladimir Malekovi (ur.), Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb: Muzej za umetnost i obrt,
2000.
Ivo Maroevi, O Zagrebu usput i s razlogom: izbor tekstova o zagrebakoj arhitekturi i
urbanizmu (1970.-2005.), Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2007.
Olga Maruevski, Iso Krnjavi kao graditelj: izgradnja i obnova obrazovnih, kulturnih i
umjetnikih objekata u Hrvatskoj, Zagreb: Drutvo povjesniara umjetnosti, 1986.

18