Professional Documents
Culture Documents
Novorođenačka Žutica
Novorođenačka Žutica
FIZIOLOKA UTICA
utica postaje vidljiva pri koncentraciji bilirubina od 120 umol/l (7 mg/dl). Pojam fizioloke
utice vezan je za porast bilirubina kod donesenog novoroeneta u prvim danima ivota uz pad
bilirubina na normalne vrijednosti do kraja prvog tjedna ivota. Novoroenad hranjena
majinim mlijekom imaju neto viu koncentraciju bilirubina zbog poveane koncentracije 3 ,
20 - pregnandiola, te pojaano aktivne - glukuronidaze, ali njihova biokemijska djelovanja za
sada nisu poznata. Kako je takva utica benigna ne preporua se prekidanje dojenja.
Uzroci fizioloke utice su viestruki. Poveani volumen eritrocita kao i njihov krai ivotni
vijek svakako su jedni od vanih uzroka fizioloke utice kao i nii albumini u plazmi
novoroeneta potrebni za transport bilirubina. Postojanje duktusa venosusa nakon roenja te
"zaobilaenje" jetre uz nemogunost konjugacije bilirubina doprinosi razvoju fizioloke utice.
Odmah iza njih slijedi nezrelost enzima UDP - glukuronil transferaze kao i velika
enterohepatina cirkulacija bilirubina te manje koncentracije razina ligandina i kao posljedica
smanjeno vezanje bilirubina za jetrene stanice.
PATOLOKE UTICE
Uzroci patoloke utice u novoroeneta mogu se podijeliti na one koje poveavaju produkciju
bilirubina i na one koje smanjuju njegovo izluivanje. Kod pojedinih bolesti mogu oba uzroka
biti udruena. Rana utica je ona koja se javlja u prvim satima ivota, produena je ona koja traje
due od tjedan dana, te teka koja je jaeg intenziteta od fizioloke utice.
Tablica 1.
Kriteriji za odbacivanje dijagnoze fizioloke utice.
Table 1
Criteria that rule out the diagnosis of physiologic jaundice.
Kliniki prisutna utica u prva 24 sata ivota
Prirast ukupnog bilirubina vie od 85 umol/l/danu
Koncentracija ukupnog bilirubina kod doneenog 221umol/l i 257umol/l kod nedoneenog
Koncentracija direktnog bilirubina 26-34 umol/l
Kliniko postojanje utice due od 1 tjedna doneenog ili due od 2 tjedna kod
nedoneenog
15-20% Rh pozitivne djece rode se od strane Rh negativne majke i ne pokazuju znakove bolesti
dok 25% njih ima teku bolest s fetalnom ishodom, hidropsom ili tekom anemijom kod roenja.
ABO inkompatibilnost
Slian proces koji je ranije opisan dogaa se i ovdje tj. anti-A i anti-B antitijela majke reagiraju s
fetalnim A ili B antigenima na povrini eritrocita. Ovo se gotovo iskljuivo dogaa majkama
koji imaju krvnu grupu O. utica se javlja unutar 24-72 sata nakon roenja.
Greke eritrocitnih enzima
Nedostatak glukoza - 6 - fosfat dehidrogenaze: To je bolest kod koje se javlja teka novoroenaka utica. Prevalira kod
Afrikanaca, Mediteranaca kao i u Aziji.
Nedostatak piruvat kinaze: Kod novoroenadi s neobjanjivom uticom moramo posumnjati da
se radi o nedostatku PK, ali je ona znatno rjea nego li nedostatak G6PD.
Septikemija
Poznato je da je sepsa udruena s prevelikom produkcijom bilirubina. Zadnje vrijeme se
pretpostavlja da bi bilirubin kao zatitni antioksidans u infekciji porastao kao rezultat njegovog
troenja.
Greke eritrocitne membrane
Nasljedna sferocitoza: Bolest koja je praena sa uticom koja se u 50% sluajeva dijagnosticira
kao fizioloka.
Nasljedna eliptocitoza: Manje esta u odnosu na sferocitozu i bez znaajne anemije. Ponekad
dovede do utice.
Ekstravaskularna krv
Najee kod novoroenadi vidimo kao postporoajnu traumu u obliku kefalhematoma u
kojima se raspadaju eritrociti i dovode do pojaane utice. Intrakranijalno krvarenje se ee
javlja kod bolesne prijevremeno roene djece.
Policitemija
Zbog kraeg ivotnog vijeka eritrocita kao i pojaane fragilnosti stvara se velika koliina hema, a
posljedino i utica. Kod novoroenadi dijabetinih majki ea je utica, ali zbog ograniene
konjugacije bilirubina .
Hipotireoza
Zbog nezrelosti enzima koji su neophodni za konjugaciju bilirubina dolazi do produene utice
kod novoroenadi s kongenitalnom hipotireozom. Kod hipoparatireoidizma takoer se javlja
produena utica koja je esto udruena s refrakternom hipoglikemijom. Mehanizam nije sasvim
jasan.
Priroene greke metabolizma bilirubina
Crigler-Najjar sindrom tip I:
Nasljedna bolest koja je karakterizirana kongenitalnom familijarnom nehemolitikom uticom s
kernikterusom zbog manjka ili nedostatka aktivnosti UDP-glukuronil transferaze. Izuzetno je
rijetka.
Crigler-Najjar sindrom tip II:
Bolest koja je karakterizirana pojavom visokog bilirubina u krvi bez razvoja bolesti kao i
kernikterusa.
Gilberova bolest: Bolest kod koje se javlja kronino ili povremeno nehemolitina utica s
urednim jetrenim testovima i neobojenosti urina. Terapijase sastoji kao i kod Crigler-Najjar tip II
u davanju fenobarbitala.
Dijagnoza: Novoroene dobrog opeg stanja kod kojeg se utica postupno razvija izmeu 3. i 6.
Tjedna ivota. Direktni (konjugirani) bilirubin iznosi >20% ukupnog. utica uz aholine stolice
je patognomonini znak iako ponekad stolica moe biti obojena. Boja koe postaje uto
zelenkasta zbog primjese biliverdina. Jetra ubrzo postaje velika i tvrda. U prvim mjesecima
dijete ne izgleda stvarno bolesno. Abdomen zbog venozne dilatacije izgleda velik uz razvijanje
ascitesa. Slezena se povea. Liposolubilni vitamini se loe resorbiraju, ali njihov manjak se vidi
tek iza neonatalnog perioda.
Laboratorij: Povien bilirubin i to direktni. Jetrene probe su poremeene tek kad se poinje
razvijati ciroza jetre. GGT je povean kod djece s obtruktivom holangiopatijom. Moe biti
povean i kod novoroenadi s deficitom alfa 1 antitripsina zbog proliferacije unih vodova.
Dijagnostika: UZ pretraga esto ne moe dovesti do dijagnoze, ali je neinvazivna, a moe
prikazati veliinuunjaka, cistu holedokusa, kamence u unjaku, poveanje slezene te
vaskularne anomalije.
Hepatobilijarna scintigrafija:
Prouavanje hepatobilijarnog trakta obavlja se uz pomo tehnecija 99 m uini se HIDA (2,6dimetilaiminodiacetina kiselina). Kod normalne funkcije jetre hepatociti odmah uzmu
radioaktivni Tc i izluuju ga u une vodove i tanko crijevo. Greka u luenju Tc u une vodove
ili u crijevo govori u prilog atrezije unih vodova. Ponekad je potrebno 6-8 tjedana da bi se
otkrio uzrok dugotrajne utice.
Biopsija jetre: Moe se raditi ve kod izrazito male novoroenadi. Dijagnoza ekstrahepatine
atrezije unih vodova postavlja se kod 90-95% sluajeva.
Prognoza: Svi sluajevi atrezije ekstrahepatinih unih vodova koji se ne mogu kirurki rijeiti
ili kod kojih je nemogua transplantacija jetre zavravaju smru. Kirurka intervencija:
Operacija
portoenterostome po Kasai-u rezultira olakanjem atrezije unih vodova, ali dugotrajni rezultat
je razliit zbog toga to se toan mehanizam bolesti ne poznaje dovoljno. Jedini nain lijeenja
koji ima dobru prognozu je transplantacija jetre kod bolesnika s progresivnom portalnom
hipertenzijom, malnutricijom, manjkom vitamina i minerala te oteenjem jetre. Ukoliko se
na biopsiji nae fokalna nekroza, prisutnost gigantskih stanica i ukoliko su bolesnici stariji od 810 tjedana preporuljiva je transplantacija jetre bez Kasai-eve operacije zbog loeg rezultata.
Dobri rezultati transplantacije ovise o tjelesnoj masi, klinikom statusu prije operacije. Pokazali
su se i dobri rezultati kod ivih donora koji daju dio jetre i to najee lijevi reanj. Tijekom
zadnjih godina u svijetu preivljavanje je ak 90% i to i kod djece koji su <10 kg.
Malen broj interlobularnih unih vodova
Tim pojmom se opisuje razliitost intrahepatinog holangiohepatitisa. To stanje moe biti
prikazano kao izolirani defekt ili udruen sa specifinim
ekstrahepatinim anomalijama. Sindrom Alagille je bolest karakterizirana s progresivnim
unitenjem unih vodova. Kliniki se vidi kronina holestaza s PILBD kod biopsije jetre,
kongenitalna srana greka, leptirasti kraljeci i tipino lice. Ponekad se vidi i translokacija ili
delecija kratkog kraka 20. kromosoma. utica se vidi prvih 6 tjedana ivota, kasnije pruritus i
ljutenje koe. Ponekad zahtjeva transplantaciju jetre. PILBD nesindromski je nespecifine
etiologije, a karakteriziran je ekstrahepatinom atrezijom unih vodova. Odsustvo unih
vodova bilo koje veliine unutar jetre je karakteristino za PILBD. Bolest je sporog tijeka. Nema
specifine terapije, a prognoza je to se tie preivljavanja 75-80% uz razliiti morbiditet.
Ukoliko se bolest razvije prije 3. mjeseca ivota prognoza je loa i transplantacija jetre je
preporuljiva prije 19. mjeseca.
Cista holedokusa
Vrlo rijetka bolest, a u neonatalnom periodu rijetko pokazuje simptomatologiju. Terapija je
operativna, a prognoza dobra ukoliko se nije predugo ekalo s operativnim zahvatom i nije dolo
do oteenja jetre.
Neonatalni hepatitis
Bolest koja je karakterizirana supalnim procesom uz gigantske stanice, ali bez signifikantne
proliferacije unih vodova. Etioloki su najei virusi i to rubela, CMV, herpes simplex, EB
virus, Coxsaki, hepatitis B, a ponekad i kod toksoplazmoze kao i kod sifilisa.
Kliniki najei znak je utica koja se moe vidjeti nakon poroda, ali najee nakon 4-6
tjedana. Za razliku od djece s atrezijom ova djeca jedu loe uz esto povraanje te djeluju
bolesno. Pozitivan nalaz alfa-fetoproteina je znak neonatalnog hepatitisa. Prognoza je dobra kod
virusnog hepatitisa.
Ostale konjugirane hiperbilirubinemije
Metabolike greke: Dubin -Johnson-ov i Rotor-ov sindrom se rijetko dijagnosticiraju u
novoroenakoj dobi, a manifestiraju se s porastom konjugiranog bilirubina. Kod Dubin-
(7). Ukoliko se poviena razina bilirubina uoi ispod 24 sata ivota ona je uvijek znak
"patolokog" procesa. (Tablice 3 i 4).
Bilirubin u plazmi koji nije vezan za albumine je odgovoran za neurotoksinost bilirubina. Ne
postoji jednostavna metoda odreivanja slobodnog bilirubina u plazmi zbog malih koncentracija.
U znanstvene svrhe se odreuje pomou peroksidaza metode (Nakamura, 1992.). Najvea
koliina bilirubina se stvara u prvih 24-48 sati ivota. Razgradnja hema rezultira stvaranjem
jedne molekule ugljinog monoksida koji se moe mjeriti kao karboksihemoglobin u krvi, a koji
disocira u pluima i moe se mjeriti u izdisaju. Perkutano mjerenje karboksihemoglobina
korelira s vrijednosti bilirubina i moglo bi biti olakanje za odreivanje terapije kod visokih
utica (Stevenson, 1994, Vreman, 1994.).
Postupci za sniavanje koncentracije bilirubina u serumu:
Hidracija - Ideja da se davanjem tekuine dovede do razrjeenja seruma i posljedino smanjenje
bilirubina nije dokazana istraivanjima (8). Kod novoroenadi s malim unosom hrane na usta
moe se sprijeiti dehidracija ali i pojaati motilitet crijeva i na taj nain se rijeiti fotoprodukta
putem mokrae i stolice.
Fototerapija - 1958. g. je prvi put primijenjena i najei je nain terapije hiperbilirubinemije.
Ipak nema standardiziranih metoda za koritenje fototerapije. Fototerapija na dva naina djeluje
na smanjivanje bilirubina: a) djelujui na bilirubin u koi procesom fotoizomerizacije
(transformiranje Z ili cis konfiguracije dvostrukih vezova u E ili trans konfiguraciju) i
b) fotosenzitivnom oksigenacijom. Na taj nain bilirubin postaje vodotopiv i izluuje se u u i
urin (9). Optimalna valna duina kree se od 420-475 nm. Moe biti plavo ili bijelo svjetlo, a
efikasnije je plavo (10).
Koriste se i fibrooptike dekice koje se stavljaju ispod novoroeneta, a standardna fototerapija
iznad. Osim klasine fototerapije koristi se fototerapija visokog intenziteta uz transparentni
vodeni krevet koji se pokazao mnogo efikasniji (11).
Nepoeljne nuspojave fototerapije:
Tamnija pigmentacija zbog reaktivne sinteze melanina u koi
Bronana boja koe - zbog smanjene hepatike ekskrecije fotoprodukta bilirubina
Proljev - Pojaana sekrecija vode i elektrolita u crijevo
Dehidracija - poveani gubitak vode nevidljivom perspiracijom i proljevima
153570899-13.pdf