stranci o crnoj gori

CRNA GORA ZEMLJA RATNIKA

Roj Trevor

In the extracts taken from Montenegro: a Land of Warriors,

the inspiring book by Roy Trevor published in London in 1913,
argumentatively are revealed emblazoned pages of the Monte-
negrin history, posing us an important question: „How many
countries can boast of such a history, or such ancestors“?
Montenegro was continuously at war with Turkey, unrecogni-
zed as a nation by Great Powers of Europe, but these same Po-
wers formally recognized Montenegro as a country in the year
1876, and acknowledged its ruler as a King.

Rađanje nacije

Da bi shvatili Crnu Goru i njene vrijednosti, treba da saznate i

nešto o istoriji njenog tla. Kad kažem istorija, nadam se da ne
mislite da govorim o suvoj, prašnjavoj istoriji i o suvoparnom
nabrajanju onih datuma i groznih imena kojima nas uče u škola-
ma. Nećemo početi ni od kakvog posebnog datuma u istoriji
Crne Gore, pošto je ona sva već u slijepom bilježenju borbi svo-
jih predaka, njihovog čojstva, silnih vjekova ratovanja, ubijanja,
strašne posvećenosti borbi za slobodu, za dom, za vjeru.
Ovakav pojam istorije, zbog ličnog patriotskog duha, ne može
a da ne ispuni britanskog dječaka i djevojčicu prezirom prema
čudnovatoj sudbini koja je ovaj narod zadesila, a koji odiše
svakom njenom stranicom.
www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 339
Roj Trevor
Onda kad je Viljem Osvajač došao na obalu Saseksa, na pros-
toru današnje Crne Gore živjelo je samo dvadeset hiljada ljudi,
rasutih po planinskim predjelima između Jadranskog mora i
velikog Skadarskog jezera. Tada je u tom dijelu svijeta naj-
moćnija nacija bila turska, koja je, u želji za još većim osvaja-
njima i kićenjem novih oreola, i u daljem širenju granica svog
inače nemalog carstva, navirala iz Azije u nebrojenim hordama,
zauzevši grad Konstantinopolj, koji je važio za važnu tačku na
Crnom moru.
Nezadovoljni ličnim trijumfima, muhamedanci su naumili da
ostvare gigantski zadatak: da osvoje Evropu. Ovi Turci bili su
hrabar narod koji je cio život ratovao, narod koji je uvijek s
punom vjerom u sebe kretao u sudbonosne okršaje. Od tada pa
nadalje ratnici polumjeseca bi nadirali u sve većim talasima,
rušeći sve pred sobom. Ni današnja Albanija, Bugarska,
Rumunija i Srbija nijesu im ustuknule. Došavši u zemlju crnih
brda i ośetivši da im se nijedan narod, ma koliko velik ili znača-
jan bio, izuzev nekolicine Brđana, ne može usprotiviti, ogrom-
nu vojsku otpremiše k Crnim brdima.
Đeca Crne Gore (Black Mountains) napustiše plodne doline
i raskošne pašnjake kraj Skadarskog jezera i povukavši se u
čvrstoću planina, osnovaše svoju prijestonicu na ravnici
Cetinje, na maloj nadmorskoj visini, koja je, nalik na vrh
Snoudona1, bila opasana natmurenim krugovima planinskih
zubaca.
Do Cetinja se stizalo jedino putem zaśečene, kršne doline koja
s jezera vijugavo vodi u ogoljeni kamenjar. Turci bi uz nju
marširali, dok bi iza svakog njenog kamena vrebao po jedan
Crnogorac, spreman da pušti krv u odbranu svog ognja i doma.
Danak za dankom, Turci bi se borili, klali i ginuli, ali im nikad
nije pošlo za rukom da osvoje dolinu. Jedna vojska bi za drugom
napadala, i iako su Crnogorci puno toga pretrpjeli, oni bi opet
1 Najveći vrh u Velsu. - prim. prev.

340 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

 Crna Gora zemlja ratnika
neiscrpno kidisali na svoje ozlojeđene i kobne neprijatelje.
Viđevši sve ovo, moćni sultan kaza: „Hoće li ovaj majušni
narod moći da preživi opsadu islama? Poslaćemo im vojsku
mnogo veću od njihove, vojsku koja će postati toliko ogromna i
jaka da će njihovim brdima moći brisati podove“.
I tako sultan posla najkuražniju gardu i dade je svom dičnom
i odanom paši da njome komanduje. Naoružani odred Turaka,
strašan poput ogladnjele horde zrikavaca i vojnički neustrašiv,
zagrmlje dolinom, a Crnogorci, ovim prepadnuti, boriše se
najvećom hrabrošću, no se ipak ne odupriješe napadu. Turska je
na jednog Crnogorca imala hiljadu svojih ratnika. Štaviše, oruž-
je i oklop muslimanske horde bijahu mnogo nadmoćniji u odno-
su na hrišćanske. Danima je ova bitka trajala. Crnogorci su gin-
uli na mjestima s kojih su se borili, a njihove bi žene, u većini
slučajeva, nastavljale da se bore sve dok i same ne bi izginule.
Ipak, hrabri Brđani uspješe da se povuku u visine, boreći se i
rukama i nogama. Turci najzad izbiše, poput rijeke što brze
utiče, u malu cetinjsku dolinu, prisiljavajući preostale Crno-
gorce da se sklone s litice i zađu u podnožje planine.
Sve više se primicavši, muslimani i vatrom i mačem pustošiše
Cetinje, rušeći kuće, i nogama tabajući po putu razbacane
leševe. Oni koji su preživjeli ovu strašnu tragediju bi sa okolnih
brda posmatrali tako bezrazložno sakaćenje njihovih ognjišta i
domova, crkve sravnjene s zemljom i svete slike i krst razba-
cane putem i u komade slomljene. Namjerno a potajno, srca
ispunjenih užasnom mržnjom, preživjeli Crnogorci okupiše se
pod strmom dolinom kroz koju su Turci haračlije morali da
prođu da bi povratili jezero. Istorija bilježi i da je taj događaj
vrednovan i zlatnim slovima ispisan jer nijedan živ musliman
nije utekao do prerija.
Sultanu je zaista pošlo za rukom da pokori Crna brda, dok su
ona još uvijek važila za uporište crnogorske slobode i prkosa, ali
po tako strašnoj cijeni, i sa tako neočekivanim rezultatom.

www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 341

Roj Trevor
U međuvremenu, nesavladani preprekama i pustošenjima pod
bičem muslimana, iskušavani ostatak vične crnogorske nacije
držao je pripravnim njihov vladika ili princ. Žalosno je to što su
oni gladovali, što su im crkve bezbožnički rušili, što su im domovi
uništavani, i što im je nekada plodna zemlja pretvorena u pustinju.
Štaviše, pretrpjeli su ogromne gubitke. Više od polovine
crnogorske vojske je bilo dotučeno, a njen ostatak tu i tamo
ozbiljno ranjen.
Sultan, i sam poštovalac ratništva i hrabrog vojskovanja, posla
izaslanstvo narodu Crnih brda, nudeći im mir i plodnu zemlju
kraj jezera, ali pod uslovom da mu se pokore, i da se njihov
princ poturči. Odgovor princa Crnih brda bi kadar čojstva naci-
je mu. „Sve dok me moj narod štiti“, reče, „zvati se neću
imenom turskim“.
Drugim riječima, Crnogorci bi radije gladovali za golu slobo-
du nego što bi se, kao cijenjeni robovi, tovili hranom.
Onda nemoćni da pokore ove ratnike Brđane zbog njihove
odvažne odbrane, Turci odlučiše da ih na kratko ostave same, i
da, držeći se po strani crnogorske teritorije, nastave sa velikim
jurišima na Evropu. U ovo doba hrišćanska carstva bijahu isu-
više zauzeta međusobnim svađama da su mogla obraćati pažnju
na opasnost koja vreba s Istoka, ali nakon pada Bosne i
Hercegovine, moćna mađarska prijestonica Buda predade se u
Mohačkoj bici, zbog čega i kraljevi vojskovođe i intrigantni
svještenici shvatiše da je hrišćanstvo ugroženo. Papa načini
revnosni apel svima da zaborave na svoje privatne svađe i da se
ujedine u borbi protiv zajedničkog neprijatelja - Turske.
Crnu Goru survaše u ponor burni talasi Turaka predatora. Ona
bi opkoljena ali ne i pokorena. Možete li samo zamisliti taj bijes
njenih sultana koji, iako drže vlast nad najvećim i možda naj-
moćnijim carstvom na svijetu, ipak doživješe da se u njihovoj
državi usudi grupa Brđana koja, uprkos svim muslimanskim
pokušajima da sruše krst, stoji i drži ga u rukama.

342 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

 Crna Gora zemlja ratnika
Vojska za vojskom, kidisala bi se na ovu hrabru, nesavladivu,
smjelu i nepokornu crnogorsku četu. Juriš za jurišom, i konačno
se čitav prostor ove male, kamenite doline opasane planinama
bukvalno nakapa krvlju, i to ne jednom, već toliko puta da se
nije moglo izbrojati na prste. Godine bi prolazile, generacije za
generacijom ratnika bi se borile i umirale. Novi prinčevi su do-
lazili, vodili Crnogorce u boj, u prvom redu se boreći svojim
junaštvom, čuvajući glas te hrabre nacije. S druge strane, novi
sultani su dolazili, šaljući armije na tu malenu kraljevinu. Iako
su ove naoružane horde zadavale užasne gubitke i vršile ogro-
mne pokolje, ipak se svi oni kobnom dolinom spustiše do jezera.
Kad su se hrišćanske sile u Evropi ujedinile i spriječile invazi-
ju Turaka, a time i osvajanje Evrope, povučena je granica nji-
hovog carstva do śeverne Bosne. Turci sebe zadovoljiše ogrom-
nim teritorijalnim i već osvojenim pośedima. Upravo ovđe i
započinje najmračnije doba u burnim hronikama Crne Gore.
Pošto više nije bilo ratovanja protiv velikih sila Turska je sada
mogla da usmjeri sve svoje ciljeve prema tamnim brdima ratnika
Crnogoraca.
Možete samo da zamislite kakva je sudba zadesila Crnu Goru!
Turska koja je sklopila mir sa svijetom značila je Tursku koja
ratuje protiv Crne Gore - slon protiv muve! Crnogorci, njih par
hiljada, s jedva nešto municije i u oskudici novca za kupovinu
nove, činjelo se da neće preživjeti. No, najednom sultan opet od
njih zatraži primirje. Bio je velikodušan. Nudio im je mir i sig-
urnost, čak i prijateljstvo, a zauzvrat je tražio crnogorsko prizna-
vanje vrhovne turske vlasti.
Princ koji je bio na čelu Crne Gore na brzinu sazva vijeće nar-
oda da odluči između ropstva, na jednoj strani, i neometane slo-
bode, na drugoj. Đeca kraškog polja jednoglasno odlučiše: „Ako
se umrijeti mora, umrijećemo za slobodu! Slobodu vjere, doma,
slobodu naše đece!“

www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 343

Roj Trevor
Crna Gora se nije morala spremati, jer je ona oduvijek bila pri-
pravna za borbu. No činilo se da dok njen narod mirno stoji i gleda
niz rijeku, Turci iznenada dolaze i napadaju ih. Takav napad nije
bio mali, već se radilo o moćnoj vojsci velikog carstva, u čijoj utro-
bi je bila posađena klica otomanskog, koja bi od svakog Turčina
znala napraviti ratnika, prizivajući prvu smrt u toj kobnoj dolini.
Nailazi i posljednji stupanj odbrane hrabre nacije, posljednja
užasna borba za golu egzistenciju, borba u kojoj učestvuju ne
samo ljudi sa tamnih brda, već i njihove žene. Sinovi su se
odvažno borili uz oca, dok bi im ćerke punile municiju. Njihov
ozlojeđeni neprijatelj bio je odgurnut naprijed, zbog čega je
toliko hiljada tijela iskomadanih i smoždenih ležalo po stijenama
i kamenju, koje je po njima padalo sa strmih pregiba i ponora
Crnih brda. Ovi turski napadači bili su krajnje nepopustljivi, usp-
ješno dokazujući koliko su hrabri i koliko brojniji od Crnogoraca
te kako ih mogu saćerati nazad, njih neustrašive i neobuzdane,
koji ginu da bi se śutradan pjevalo o njihovom junaštvu.
Muslimani su ponovo upali u Cetinje, pljačkajući i pustošeći ga.
Sravnivši u toj zatvorenoj dolini svaku kuću sa zemljom, na kraju
isuviše skupo platiše svoj trenutni trijumf. O tome i Tenison bilježi:
Uzdigli su se onđe đe njihov carski orao jedri,
Sačuvali su svoju vjeru, svoju slobodu, na toj visini,
Čestiti, nemašni, divlji, naoružani danju i noću
Protiv Turaka; čiji upadi nigđe ne prodiru
Glavačke krenu, ali ne mogu ni da kroče
I Polumjesec sav crven od krvi posrće iz boja
Pred njihovim neustrašivim stotinama ničice lete
Na hiljade niz grebene i kroz doline. 2
2 “They rose to where their sov’ran eagle sails, / They kept their faith, their

freedom on the height, / Chaste, frugal, savage, armed by day and night /
Against the Turk; whose inroad nowhere scales / Their headlong passes, but
his footstep fails, / And red with blood the Crescent reels from fight / Before
their dauntless hundreds in prone flight / By thousands down the crags and
through the vales”. Prevod: Bojka Đukanović
344 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me
 Crna Gora zemlja ratnika
Dobro bi bilo pomenuti ovđe dovitljivost Crnogoraca. Pošto
su često oskudijevali u barutu i mecima, a ipak nijesu pristajali
na predaju, mačem bi tukli neprijatelja, sav potrebni barut i
metke uzimajući iz njihovih tijela. Punih pet stotina godina ova
šaka jada crnogorskih ratnika trpjela je nejednaku borbu, i onda
kad samo što nije izdahnula, čak ni tada nije pristajala da
postane saveznik užasnih Turaka.

Koja se to još zemlja može pohvaliti takvom istorijom? Koji

se to još narod može pohvaliti takvim precima?
Usred ratovanja protiv Turaka, Crna Gora je takođe imala i
neprijatelje s hrišćanske strane: dok je Napoleon Bonaparta, prvi
francuski car, nepokolebljivi osvajač brisao Evropom, samo su
mu se dvije zemlje uspješno oduprle. Jedna je, kao što znate,
bila naša zemlja, a druga Crna Gora. Malena Crna Gora nimalo
se nije kolebala da se usprotivi velikom Napoleonu. Ovaj car se
toliko razbijesnio kad su se Crnogorci odbranili od njegove
armije, da je u svom tom bijesu zaprijetio da će „Crna brda“
prekrstiti u „Crvena brda“, što je značilo da će to uraditi krvlju
www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 345
Roj Trevor
njenog naroda. No, kao što to ljudi obično kažu u bijesu, kasni-
je on nije mogao da ispuni ovu svoju prijetnju, odnosno, kao što
bi Amerikanci rekli: Uzeo je više nego što može da pojede te je
morao, baš kao i sultan prije njega, da se hirovito vrati nazad.
Sve do prije nekih trideset godina Crna Gora je stalno ratovala
protiv Turaka, još uvijek nepriznata za naciju od strane velikih
evropskih sila, istih tih sila koje nijesu imale oči da gledaju u
stoljeća njenog junačkog ratovanja. Godine 1876. te su sile for-
malno priznale Crnu Goru za državu pod vlašću kralja. Njene
granice bile su jasno utvrđene, i dodijeljene su joj dvije morske
luke. Turskoj je bilo zabranjeno da napada svog malenog suśe-
da bez prijekog razloga.
Na ovako užasan način rođena je crnogorska nacija. Zato se
nemojte iščuđavati ljudima koji danas tamo nose oružje i ponos-
no se šeću korakom osvajača, hrabro vas gledajući u oči. Lus
gladii (Po pravu mača) moto je Crnogoraca, pošto je vojska
toga naroda ona koja je osvojila zemlju i koja je još uvijek drži.

Najmanji grad u Evropi

Jeste da Crna Gora ima dvije luke. No, pošto su one obje
daleko od prijestonice, ne može se preko njih u Cetinje. Umjesto
toga, prvo ćete doći u Kataro, austrijsku luku u podnožju Crnih
brda. U tako netaknutoj prirodi je jedno divno utočište zvano
Boka Kotorska, ograđeno, osim uzanog izlaza na Jadran, i kop-
nom. Tri velika zaliva, koja više liče na jezera, šire se zrakasto,
nalik na morsku zvijezdu. U nekom daljem smislu ona su kao
norveški fjordovi, ali i duboki morski zalivi Škotske.
Dok se parobrod primiče Bokokotorskom zalivu, gledate u
Crnu Goru, koja strmo izranja gotovo iz samog morskog ruba,
praveći ogromnu barijeru od nazupčenih zemljanih pločica
visoku nekih pet stotina stopa. Austrijska najjužnija provincija,
zvana Dalmacija, rasprostire se ovđe u majušnim prugama

346 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

 Crna Gora zemlja ratnika
kopna širokog jedva pola milje, razdvajajući time Crnu Goru od
mora. Kataro je na rubu najdaljeg kopnom zagrađenog zaliva.
Ogromna Crna brda su toliko uz njega, da se čini da u gradu
jedva da ima žive osobe, bijelih kućica, koje kao da su mudraci
s Istoka u šali sve obilježili i razbacali po planini oblika kule, i
kao da su u tom prevrtanju neke kuće odskočile nazad do vode,
dok bi ostatak brzo stao do onih već pobacanih, naizgled uspen-
tranih i, kao čudom, priljubljenih uz krševitu stijenu kuća.
Kako se parobrod lagano približava obali, nazire se nešto
nalik na dugačku, nepravilnu, bijelu ogrebotinu na planini, koja
se naprijed-nazad krivi gradom, ličeći na pamuk bačen po tam-
noj zavjesi. Radi se o džinovskim stepenicama, jedinom ulazu
koji vodi u Crnu Goru, za koji se odozdo čini da je tanka crta, a
zapravo je put koji vas šeta provalijom, put za koji su bile
potrebne izvanredna vještina i godine marljivog rada.
Sam Kataro je neobično zanimljiv. Puno je u njemu uskih ulica
urađenih u talijanskom stilu i jedno lijepo pristanište stare grad-
nje. U ovu košnicu civilizacije, silazeći niz duge krivudave „ste-
penice“, ulazi grupa Crnogoraca sa sela, sa svojim teškim korpa-
ma sa pijace i to s nekim užasno bonim i umornim izgledom,
rukama se držeći za prazne stomake. Austrijska vlada ih na mudar
način prisiljava da puške i pištolje ostave kod kuće ili na granici.
Sad bih samo kazao da Austrija i Crna Gora nijesu baš jedna
drugoj omiljene. No, moja namjera nije ovđe da pišem o politi-
ci na Balkanu.
Panoramski put u srce Crnih brda jeste veličanstvena i zanos-
na uspomena, koja ostavlja takvu impresiju kao da smo u nekom
balonu ili vazdušnoj lađi koja se uspinje, pošto, dok još putuje-
mo, na sve smo većoj uzbrdici, okrećući se čas uz ovaj, čas uz
onaj put, pravilno iskoristivši svaku nepravilnost ponora, a ipak
uvijek sve bliže vrhu. Činilo se nema kraja. Čas tu, čas tamo,
znali bi da stanemo uz ivicu druma, kako bi bacilli kamenčić, za
koji smo imali utisak da će pasti dolje ispod nekih hiljadu milja.

www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 347

Roj Trevor
Gledajući s vrha uzbrdice, vijugavi put pod nama bi više ličio na
stupce merdevina obješene uz planinu.
Do nas je mirna voda Boke Kotorske, ojačana uz druga dva
rukavca. Iznad njihovog veleljepnog pogleda na horizont pruža
se ogromni, plavi, iskričavi i prostrani Jadran. Kataro se posljed-
nji put može viđeti još s nadmorske visine od četiri hiljade i pet
stotina stopa, ostavljajući iznad sebe jasnu liniju okeana. E, sad
se malo zaokrenite, ući ćete u kamenjar zvani Kraljevina Crna
Gora, i ovo što nam je do sada bilo pred očima najednom se
mijenja i prelazi u savršenu divljinu kamena, grebena i stijena -
takav nam je prvi živopisni i dugotrajni utisak „Crnagore“3.
Ovđe se, na ovom tako često pośećenom putu za Cetinje, ne
može još ništa znati o ovdašnjim ljudima, pa se stoga i ne treba
na njemu duže zadržavati.
Ipak, tu je jedno posebno interesantno mjesto - Njeguši. Tu je
u jednoj jako skromnoj kućici rođen kralj Nikola. Kraj Njeguša
prolazimo dok napuštamo ovo maleno selo svo sačinjeno od
niskih kamenih kućica.
Opet slijedi propinjanje uz iste one sumorne sive stijene,
nakon čega se ubrzo ponovo spuštamo ka omanjoj ravnici,
omeđenoj lednim planinskim šiljcima, koji su kao unutrašnjost
vrha neke od posudica za jaje iz države Brobdingnagian4. Uz
sami rub ove malene ravnice nalazi se skupina kuća - Cetinje,
najmanja prijestonica u Evropi.

3 Roj Trevor namjerno se ovđe ne služi engleskim nazivom „Montenegro“,

već pokušava da pomalo neuspjelo interpretira odomaćeni naziv, pa stoga

dvije riječi „Crna“ i „Gora“ koje čuje od mještana spaja u jednu riječ–
„Crnagora“. - Prim. prev.
4 Brobdingnag je izmišljena država iz djela Džonatana Svifta, Gulliverova

putovanja (1726). Nalazi se na prostoru između između Australije i

Kalifornije, u śeverozapadnoj Americi. Naseljavaju je divovi, gigantske biljke
i životinje. - Prim. prev.

348 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

 Crna Gora zemlja ratnika
Izuzev par istorijskih znamenitosti, ne može se reći da je
Cetinje posebno interesantno. Nema onih zgrada od kojih vam
„nestaje dah“ kao što ih ima po Beogradu ili Sofiji. Nema
pozorišta, meteža po ulicama, nema tramvaja niti vozova.
Uopšte nema nikakvog saobraćaja. Cetinje je bukvalno jedno
veliko selo koje liči na južnoafričku „oblast grada“, koju čine
jedna široka ulica omeđena niskim, dvospratnim kućama, i
ogromnom pijacom na trgu. Sve je tako jednostavno, skoro
primitivno, dok je kraljevska palata uzvišena time što je kralje-
vska, odnosno što je najveća kuća u selu. Dnevni život kralje-
vske porodice je tako normalan, otvoren, poput seljaka koji živi
u najvećoj bijedi.
Ono što se odmah primjećuje jeste da je sav narod obučen u
šareno. Moja prva impresija bila je da se radi o nekom prazniku,
no nakon što smo tu ostali nekih sedam dana, shvatili smo da je
ta, nazovimo je „raskošnom fazom blistavila“ samo jedna od
mnogih odlika svakodnevnog života ovog interesantnog malog
naroda. Iako su Crnogorci nešto sasvim suprotno od imućnih,
tačnije, iako su oni „skoro siromašni“, ipak se oni bez imalo pre-
mišljanja bacaju na kupovinu svoje nošnje, i to po cijeni od tri
do četrdeset funti. Ova neumjerena ljubav prema kićenju,
udvostručena strašću za kockom je tu da održi ovu plemenitu
naciju siromašnom.
Ljudi su nosili duge, strukirane kapute i haljine dužine do
koljena, sašivene od fine tkanine, svijetloplave, zelene ili crvene
boje, otvorene naprijed. Prsluk im je od crvene tkanine, izvezen
zlatnim koncem. Oko struka je srebrni pojas opasač, o koji je
obješen pištolj. Siromašniji slojevi nose uske dokoljenice od
bijelog platna. Oni malo bogatiji nose duboke ruske čizme od
mekane crne kože. Svi nose malenu ovalnu kapu. Na njenom
vrhu je platno crvene boje, koje označava krv što ju je narod

www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 349

Roj Trevor
prolio po kamenjaru. Po platnu je izvezeno pet zlatnih krugova,
od kojih svaki simbolično predstavlja sto godina borbe. Usred
platna grčkim slovima stoji ime Nikole I: „H. I. НИКОЛА I“.
Kapa je sa strane obrubljena crnom bojom u znak śećanja na
davnu veliku borbu, kad je Turska po prvi put pokorila kral-
jevine na Balkanu. Žene su isto tako lijepo obučene u duge
kapute i pojaseve opasače kao i muškarci. Kad pomislite na
cijelu zemlju tako ekstravagantno obučenu, lako vam je zamis-
liti svakodnevno šarenilo po ulicama.
Nažalost, jako je malo drevnih spomenika u Crnoj Gori, pošto su
stalni upadi Turaka zapravo uništili sve tragove mnogih koji mora
da su tu prije njih postojali. Na Cetinju je najstarija zgrada manas-
tir, ulegao među sivim kamenjem, više koga je, oni to zovu „tabl-
ja“ ili kameni toranj, do kojeg se uspinjalo gvozdenim šiljcima, od
kojih je svaki pri vrhu bio ukrašen izvajanom glavom Turčina.
Dosta ljudi sa Cetinja se śeća da je nosilo grozne tovare. U mana-
stiru, u mjestu đe se sahranjuju kraljevi, živi vladika, odnosno mit-
ropolit Crnih brda. Svako jutro u cik zore kralj Nikola moli se kraj
grobova svojih predaka. Kralj rano ustaje i prije nego što ostali
ljudi krenu da doručkuju on je već obavio dosta posla.
Ispred manastira je par turskih topova - plijen od zadnjeg ratnog
pohoda, koji mještanima pričinjava ogromno zadovoljstvo.
Na velikom otvorenom pijačnom trgu, toliko tipičnom za
svaki crnogorski grad, sunce je jako, a ljudi sa sela su presrećni
kad odmah mogu da dođu do hlada žbunja. Sve dok se ne
naviknete na njihovu lijepu nošnju, zamišljaćete da ste u nekom
srednjovjekovnom gradiću čiji stanovnici paradiraju odvažno,
uz drevne, barbarske ukrase.
Čak su i kuće njihovih ministara nekako majušne, na dva spra-
ta. Čudno je viđeti grb po vratima ovako skromnih zgradica.
Čovjek što u pošti prodaje markice i šalje telegrame takođe

350 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

 Crna Gora zemlja ratnika
nosi tu lijepu nošnju i ima pištolj obješen uz pojas. U cijeloj
zemlji nema čovjeka da ne nosi oružje, a jedna od njegovih
najvećih bojazni i kazni koja ga može strefiti jeste da mu oduz-
mu oružje na duže, ili nešto slično tome. Što se više primičemo
Albaniji, viđećemo da ljudi tuda nose još i pušku i handžar (dugi
teški mač), uz dosta municije.
Čovjek bez oružja je čovjek bez slobode i Uzmete li mi brata,
uzeli ste mi i pušku dvije su najpoznatije crnogorske parole.
Kralj će često zaustaviti čovjeka na ulici i tražiti da mu ovaj
pokaže svoje oružje. Ukoliko se desi da je ono neočišćeno ili
nenapunjeno municijom, kazna je izuzetno ozbiljna jer je kralj s
pravom strog po ovim pitanjima.
Kao vrhovni poglavar ratoborne nacije i potomak loze kralje-
va i vojskovođa, nimalo ne iznenađuje što kralj Nikola i glasom
i stasom priliči jednom takvom vođi. On je i visok (nacionalna
osobina) i širokih ramena, i bez obzira na svoju sedamdeset
drugu godinu života, leđa su mu ipak prava a pokreti snažni kao
u mladića.
Došavši na prijesto u dvadesetoj godini, kralj je uvidio da nje-
gova zemlja nije više toliko nepoznata, već da je poštovana od
strane drugih nacija. On je toliko godina vodio opasne bitke pro-
tiv Turaka, vodeći ljude tamo đe je najgušće, dokazavši da je
primjeran ratnik. Kroz toliko počinjenih hrabrih djela dokazao je
koliko je hrabar. Takođe se i u doba primirja zalagao za svoju
voljenu zemlju, istovremeno bivajući krajnje diplomatičan sa sil-
ama Evrope. I s druge strane, vodio je računa o rijetkim prirodnim
bogatstvima svog malenog kraljevstva. Danas je on starina koja
naokolo ide s puškom i pištoljem, a nekad je bio zaslužni vođa.
Jedan strani ministar u šali je kazao da u Crnoj Gori čak ni ptica
ne može sebi da napravi gnijezdo bez prethodne dozvole kralja.
Priča se da kralj Nikola zna sve Crnogorce po imenu i da svi

www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 351

Roj Trevor
oni u njega, u svoga „gospodara“ gledaju sa strahopoštovanjem.
I najskromniji seljak može ośetiti slobodu da se obrati gospo-
daru i požali mu se na najtežu muku, zadovoljan ubjeđenjem da
će ona biti shvaćena. Sa posebnim zadovoljstvom posmatrao
sam uvijek kralja Nikolu kako rukovodi svojim neformalnim
vijećem izjutra sa stepenica svoje skromne palate. Posmatrao
bih tu čvrstu i uspravnu figuru obučenu u narodnu nošnju, kako
śedi, okružen sa par činovnika, koji ne smiju preći liniju koju su
im zacrtali njegovi perjanici, kako su zbog perja na kapi zvali
njegove tjelohranitelje. Sud zasijeda najvećom brzinom.
Optuženika izvode, osude, i prozovu sljedećeg. Jednostavno!
Riječ kralja je zakon. Što god da si slagao ili ukrao, ne možeš u
njemu izmoliti onaj sažaljivi pogled, koji kao da te onda sve više
i više probada.
Sve do skoro kralj Nikola je dijelio pravdu na ovako primi-
tivan način, dok broj slučajeva nije prevazišao njegovo slo-
bodno vrijeme. Onda je osnovao Vijeće pravde, i imenovao
sudije. Koliko je ovaj sud bio autoritativan, govori i činjenica
da su čak i muhamedanci i Albanci s druge strane granice
dolazili ovđe da im se sudi pred crnogorskim sudom radije
nego pred vlastitim muslimanskim. Kralj Nikola je dosta volio
Englesku, i bio je miljenik kraljice Viktorije koja mu je lično
poklanjala lijepe stvari.
Dok jašući konja obilazimo zemlju, gledamo što je sve kralj
Nikola uradio i neodoljivo ga poštujemo.
Kralj Nikola je prije petnaest godina umjesto dobrovoljnog
služenja vojske uveo obavezni vojni rok. Njeni propisi su pojed-
nostavljeni. Svaki muškarac između 16 i 60 godina mora da je
služi. Oni se ovoj službi predaju skoro instinktivno i stoga skoro
i ne iznenađuje da je obavezno služenje vojske veoma popularno
u Crnoj Gori i da se pod iskusnim vojskovođama muškarci i

352 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

 Crna Gora zemlja ratnika
sami razvijaju u primjerne vojnike.
Oni se nakon četvoromjesečnog služenja vojske vraćaju do-
movima s puškom. Umjesto dugih kaputa, koje sam već opisao,
nose crvene jakne kratkih rukava i djeluju sasvim službeno. I tu
među vojnim činovima postoje razlike, koje se manifestuju u
nošenju posebnih amblema na prednjoj strani kape. Rusija ih je
snabdjela najsavremenijim topovima i puškama, konjicom i
teškom artiljerijom, od kojih nikakve vajde u Crnoj Gori. Ista
ova Rusija takođe je zemlji pružila još dragocjene pomoći. Ona
to čini jer su i ona i Crna Gora slovenske zemlje, i jer i ona i
Crna Gora pripadaju istoj grčkoj crkvi. Iz istog razloga je
Austrija zauvijek ostala zakleti neprijatelj Crnoj Gori. Iza
Austrije rame uz rame je Njemačka. Dakle, primjećujete da su
čak i najsitnije svađe između Crne Gore i Turske u stanju da
uskomešaju velike sile Evrope na užasan i poguban način. Ali
onda, kao što prije istakoh, ne smijem dozvoliti sebi da se
upletem u to ogromno kolo internacionalnih komplikacija,
zvano evropska politika.
Poseban pečat Cetinju daju dvije lijepe zgrade: jedna je zgra-
da ruske, a druga američke ambasade. Popularne su i nove
barake. Tu je i jedno omanje pozorište, koje radi ljeti po neko-
liko sedmica, prikazujući komade kralja Nikole, pošto je on još
i poznati pjesnik; na stranu što je za svoje razne pukove napisao
dosta ratnih pjesama, pisao je i lijepe ode. Tu je i mala, ali dobro
opremljena bolnica i srednja škola za dječake i djevojčice.
Klima je ljeti odlična, mada dosta topla. Zima traje osam mjese-
ci, mnogo je oštra, s dosta snijega. Za svaku kuću bi se prije
reklo da je kafana đe se svaku noć muški svijet sastaje. Iako oni
ponekad popiju malo više, jedino što znaju da naprave jeste
buka. U zabačenim djelovima Crne Gore čovjek često opali piš-
toljem u vazduh, posebno ako ga nešto uzbudi - običaj koji zna

www. maticacrnogorska.me MATICA, Jesen 2009. 353

da zbuni svakog nervoznog čovjeka, kojih doduše i nema u
Crnoj Gori, pa čak ni među pridošlicama.
Njihove prodavnice nijesu one na koje smo navikli. Zapravo,
one kao da su bez stakla. Jednostavno kroz otvorena vrata uđete
u malu sobu, i popnete se na sprat, na čijem zidu je izložena roba:
odjeća, oružje, vez, šalovi, marame itd. dok se čovjek koji vas
uslužuje, šeta s puškom u ruci, i stoji nekih šest inča iznad vas.

Prevela s engleskog: Tanja Bakić

354 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me