4.

UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Budui da se postupci toplinske obrade sastoje od zagrijavanja, zadravanja na
odgovarajuoj temperaturi i kontroliranog hlaenja, u nastavku dat e se kratki prikaz
ureaja i sredstava za njihovo izvoenje.

4.1 UREAJI ZA TOPLINSKU OBRADU

Izbor odgovarajueg ureaja vrlo je znaajan za rezultate toplinske obrade, ne
samo u smislu postizanja odgovarajue kvalitete materijala, ve i u smislu utede
energije i smanjenja zagaenja okolia. U proizvodnoj praksi koriste se brojni ureaji
koji se mogu podijeliti prema razliitim kriterijima kao npr. prema: energetskim
izvorima, nainu zagrijavanja, namjeni, temperaturnom podruju rada i drugi. S
obzirom na vanost, ovdje e se dati samo osvrt na kriterij raspodjele prema nainu
zagrijavanja, odnosno mediju u kojemu se predmeti zagrijavaju. Prema ovom
kriteriju na raspolaganju su sljedee mogunosti zagrijavanja:

izravno u plamenu,
u komornoj pei,
u ugrijanim kupkama,
u fluidiziranom prahu,
indukcijski i
prijelazom topline sa toplijih dijelova.

Grijanje izravno u plamenu je najstariji nain zagrijavanja i danas se vrlo

rijetko koristi. Tu se ubraja: kovaka vatra, acetilenski plamenici i dr. Koristi se samo
u pomanjkanju suvremenih mogunosti za zagrijavanje, te za toplinsku obradu
dijelova predmeta (otrice dijetla, iljak, vrh nekog vijka...). Glavni nedostatak
ovakog naina zagrijavanja je nekontrolirana temperatura koja moe imati tetan
utjecaj na kemijski sastav povrine predmeta.

Slika 4.1 Elektrina komorna pe |1|

1 - komora; 2 - utori za elektrootpornike;
3 - podloga od vatrootpornog elika;
4 - visokotemperaturno postojani amot;
5 - lagani amot

I. Duplani: MATERIJALI 2

Komorne pei su zatvoreni prostori u

kojima se predmeti griju izravno izgaranjem
krutog, tekueg ili plinovitog goriva, te
elektrinom energijom, slika 4.1.
Kod
ovakog naina zagrijavanja takoer su
neizbjene reakcije povrine obratka i
atmosfere u pei. One su tim vie to su
temperature vie i trajanje zagrijavanja
due. Zatita obratka u ovakvim peima
moe se provesti njihovim umatanjem u
posebne obloge ili ulaganjem u metalne
sanduke ispunjene nekim neutralnim
sredstvom (usitnjeni koks, estice SL...).

15

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Bolje rjeenje je uporeba tzv. mufolki, tj. komora koje se griju s vanjske strane,
a predmeti u njima mogu biti i hermetiki zatvoreni u tzv. retorti, slika 4.2. Na taj se
nain u pe moe dovoditi i zatitni plin, npr. argon, koji stvara neutralnu atmosferu.

Slika 4.2 Elektrina jamska pe |1|

1 - retorta; 2 - poklopac; 3 - vodom hlaena brtva;
4 - elektrini elektrootporni grija

Prijenos topline u komornim peima izvodi se konvekcijom toplih plinova

prirodnom ili prisilnom cirkulacijom, zraenjem s toplih stijenki pei i provoenjem,
zbog djelominog naslanjanja predmeta na ugrijane stijenke pei.
Suvremena varijanta komorne pei kojom se uklanjaju prethodni nedostaci jest
vakuumska pe. To je hermetiki zatvorena komora u kojoj su postavljeni elektrini
grijai, a prije stavljanja u pogon isie se zrak, slika 4.3.

Slika 4.3 Pe za grijanje i kaljenje

u vakumu |1|
1 - komora; 2 - ventilator za hlaenje; 3 - poklopac; 4 - grijai;
5 - koara sa predmetima; 6 - pomini dio dna; 7 - elini plat hlaen vodom;
8 - izmjenjiva topline za rashladne plinove; 9 - otvori za odsisavanje atmosfere iz pei

16

I. Duplani: MATERIJALI 2

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Nakon zavretka austenitizacije predmeti se kale bilo putanjem hladnog

neaktivnog plina u komoru ili sputanjem predmeta u ugraenu uljnu kupku. Prijenos
topline kod ovakvih pei se prvenstveno ostvaruje zraenjem. Grijanje predmeta i
pei zapoima istovremeno kod sobne temperature.
Kupke mogu biti napunjene ugrijanom vodom, uljem, rastaljenim metalom i
najee rastaljenim solima. Grijanje u vodi (do 100 oC) i ulju (do 300 oC) obino se
koristi za naknadno zagrijavanje predmeta koji su proli odreeni tretman toplinske
obrade (npr. kaljenje). Slina je svrha i metalnih kupki koje se griju obino od 700 900 oC, dok se solne kupke koriste za sva temperaturna podruja do 1350 oC.
Postoje dvije vrste solnih kupki koje se razlikuju u konstrukciji. Prva skupina grije se
vanjskim, a druga unutranjim zagrijavanjem. Na slici 4.4 prikazana je solna kupka
sa vanjskim zagrijavanjem najvie do 900 oC.

Slika 4.4 Elektrina solna pe sa vanjskim zagrijavanjem |1|

1 - elini lonac; 2 - elektrootporni grijai; 3 - solna kupka; 4 - uronjivi termoelement

Slika 4.5 Elektrodna solna pe |1|

1 - solna kupka; 2 - elektrode; 3 - amot; 4 -transformator

I. Duplani: MATERIJALI 2

Kod unutranjeg tipa zagrijavanja

toplina za taljenje soli i odravanje
temperature razvija se zbog elektrinog
otpora to ga sol prua prolazu struje
izmeu uronjenih elektroda, slika 4.5.
Osnovna prednost koritenja solnih kupki
je zatita povrine obratka, brzo
zagrijavanje, te praktino i brzo
rukovanje. Meutim, glavni nedostatak
je to to obratci izvueni iz solne kupke i
potom zakaljeni na sebi zadre manju
koliinu soli, to je pranjem treba skinuti.
Otpadne vode zahtijevaju neutralizaciju
pa to, uz prethodno pranje obradaka,
poskupljuje proizvodnju.

17

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Princip grijanja u fluidiziranom prahu sastoji se u tome da se u struji

uzdiueg fluida suspendiraju sitne vrste estice. Odmjerenim pritiskom plina koji
izbija kroz upljikavo dno posude podiu se estice u vrtlogu plina i itav prostor
lonca dobije vidljive karakteristike tekuine. Kao plin za podizanje estica mogu se
koristiti i plinovi izgaranja. Ovakve kupke koriste se za temperaturna podruja od 50
do 1500 oC.
Shematski prikaz takvog ureaja dan je na slici 4.6. Prednost ovog naina
izmjene topline u odnosu na solne kupke sastoji se u sljedeem: nema zagaivanja,
medij ostaje nepromjenjen, nema potreba pranja i ienja obradaka, a poboljava
se sigurnost i uvjeti rada.

Slika 4.6 Kupka sa fluidiziranim prahom |1|

Indukcijsko zagrijavanje koristi se za zagrijavanje itavog ili dijela obratka.

Radi se o postavljanju obratka ili njegovog dijela u svitak napajan izmjeninom
strujom ime se stvara izmjenino magnetsko polje. Na taj se nain u obratku
inducira struja iste frekvencije, protie kroz njega, te zbog otpora nastaje povienje
njegove temperature.

4.2 SREDSTVA ZA HLAENJE

Da bi se proveo postupak kaljenja, o emu e u nastavku biti vie rijei,
hlaenje obratka sa odgovarajue temperature mora se izvesti brzinom veom od
kritine. U tom se sluaju osigurava da se austenit u cijelosti sauva do Ms
temperature. Ako se pri takvom procesu hlaenja dosegne Mf temperatura mogue
je nastaviti hlaenje i do niih temperatura. Taj postupak poznat je pod nazivom
niskotemperaturno kaljenje. Pri ovakvom procesu znaajnu ulogu u pretvorbi ovih
faza ima rashladno sredstvo koje mora posjedovati sposobnost dobrog odvoenja
topline.
Uvodi se pojam idealnog rashladnog sredstva za koje se smatra da treba
posjedovati sposobnost naglog hlaenja pri viim temperaturama, a sporijeg hlaenja
pri niim temperaturama. Veina rashladnih sredstava koja se danas koriste u
prizvodnoj praksi ima ta svojstva, a prema agregatnom stanju mogu se podijeliti na:
kruta, tekua, fluidizirani prah, magla i plinovi.

18

I. Duplani: MATERIJALI 2

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Kruta rashladna sredstva se rijetko upotrebljavaju. Njih obino predstavljaju

hladne, glatke metalne ploe ili vodom hlaeni metalni kalupi. Uloga ovakovih
rashladnih sredstava je hlaenje, ali i spreavanje deformacija.
Kao glavni
nedostatak smatra se to da se toplina odvodi samo sa strane nalijeganja predmeta
na plou.
Kao tekua rashladna sredstva koriste se: ista voda, voda sa dodacima za
regulirano ubrzano hlaenje, voda sa dodacima za regulirano usporeno hlaenje, ulje
za kaljenje, metalne kupke, solne kupke i tekui plinovi. Voda ista i ona sa
dodacima te ulje koriste se za hlaenje do temperature okolia. Ove tekuine se
meusobno razlikuju po temperaturi isparavanja. Kada je temperatura isparavanja
visoka vie se topline odvodi provoenjem i konvekcijom. Kad je temperatura na
povrini obratka iznad temperature isparavanja rashladne tekuine na povrini
nastaje parni, odnosno plinski omota. Ovaj omota moe sprijeiti provoenje
topline i stoga je nuno da se obratci pri ovakvom nainu hlaenja gibaju. Slika 4.7
naelno pokazuje promjenu brzine hlaenja u tekuini.
U poetku do temperature p hlaenje je
usporeno. Poslije toga nastaje dobro vlaenje.
Kad se dostigne temperatura vrenja v
isparavanje se zaustavlja, a toplina se dalje
odvodi konvekcijom. Prema tome temperature
p i v predstavljaju kritine temperature na
osnovi kojih se ocjenjuje rashladna sposobnost
tekuine. Pri izboru tekuine za kaljenje treba
se postupati na sljedei nain:

Slika 4.7 Razliite brzine hlaenja

u tekuini |1|

Za
poveanje
dubine
promjena
(prokaljivosti) poveati p i smanjiti v,
Za smanjenje opasnosti pojave greaka pri
kaljenju poveati p i v.

ista voda se najvie koristi za ugljine elike, obratke jednostavnih oblika

kod kojih su tolerancije tvrdoe dosta iroke. Ona nije idealno rashladno sredstvo jer
prebrzo hladi na niim temperaturama, to uzrokuje deformacije i pucanje obratka.
Uz to, korozijski je agresivna pa se poslije kaljenja obratci moraju zatiti. Glavna joj
je prednost niska cijena. Voda sa dodatcima (aditivima) koristi se radi eliminiranja
nedostataka to ih ima ista voda. Dodaci za ubrzavanje hlaenja su na mineralnoj
osnovi. Meutim, opasni su za zdravlje, korodirajue su agresivni i izazivaju tekoe
oko neutralizacije pri isputanju u kanalizaciju. Za usporavanje hlaenja koristi se
alkohol polivinilskog tipa. Prednost je niska cijena, a nedostatak je zaostali tanki sloj
na zakaljenoj povrini koji spreava otkrivanje prskotina.
Brzine hlaenja nekih rashladnih sredstava prikazane su na slici 4.8. Najveu
brzinu hlaenja ima voda sa dodatkom ubrzivaa, a najmanu solna kupka na 250 oC.
Ulje za kaljenje je ranije bilo jedino rashladno sredstvo sa ublaenim
djelovanjem sve dok nisu razvijeni aditivi to usporavaju brzinu hlaenja u vodi.
Prednost ulja je u tome to im se temperatura p nalazi u podruju od 300 - 600 oC
(kod vode je 100oC). Sama faza vrenja traje u jednom temperaturnom intervalu od

I. Duplani: MATERIJALI 2

19

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

oko 200 oC. Ulja koja se koriste za kaljenje su mineralne prirode, a mogue im je
dodavati aditive sa toplinskim ili tehnolokim efektom (spreavanje oksidiranja
starenja ulja, stvaranja pjene i emulzije).

Slika 4.8 Usporedba brzina hlaenja razliitih tekuih rashladnih sredstava |1|
1 - voda sa 10% ubrzivaa hlaenja; 2 - voda bez dodataka; 3 - voda sa 3% ublaivaa hlaenja;
4 - voda sa 6% ublaivaa hlaenja; 5 - voda sa 18% ublaivaa hlaenja;6 - ulje sa ubrzivaem;
o
o
7 - solna kupka na 180 C; 8 - solna kupka na 250 C

Metalne i solne kupke koriste se za hlaenje na odreenu temperaturu koja je

znatno via od sobne, a primjenjuju se u posebnim toplinskim obradama. Za njihovo
punjenje koriste se tekua sredstva koja ne isparavaju pri uranjanju ugrijanih
obradaka, pa se toplina odvodi provoenje i konvekcijom. Nedostatak metalnih kupki
od kojih je olovna najea, je to to elini predmeti plivaju u njoj. Prednost je veliki
raspon temperatura koritenja od 350-900 oC, to nije zdravo zbog intenzivnog
isparavanja olova.
Solne kupke ine mjeavine rastaljenih alkalnih nitrata i nitrita. Koriste se za
temperaturni interval od 150-550 oC. Tekui plinovi se koriste vrlo rijetko i to onda
kada je Ms temperatura na nekom eliku znatno ispod temperature okolia. Hlaenje
je najee u tekuem duiku (- 196 oC), a otklanja se zaostali austenit i pretvara u
martenzit. Upotreba je rijetka jer pri ovako niskim temperaturama znatno opada
ilavost elika, pa nastaje prskanje obratka zbog nastalih zaostalih naprezanja.
Kupka sa fluidiziranim prahom se u posljednje vrijeme hvali kao vrlo
prikladno sredstvo za toplinsku obradu. Razlikuje se od iste kupke za zagrijavanje
samo po tome to u ovom sluaju hladi. Na slici 4.9 dan je prikaz brzine hlaenja u
fluidiziranoj kupci u usporedbi sa ostalim rashladnim sredstvima.

20

I. Duplani: MATERIJALI 2

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Slika 4.9 Usporedba razliih rashladnih sredstava |1|

Magla, kao i fluidizirana kupka, je medij to ga ine dvije komponente. Kapljice

vode suspendirane u zraku ili nekom inertnom plinu dolaze na ugrijanu povrinu
obratka. Isparavanjem na povrini obratka nastaje veliki uinak izmjene topline ime
se ostvaruje brzo hlaenje.
Plinovita rashladna sredstva imaju mali intenzitet hlaenja pa se koriste za
kaljenje visokolegiranih elika. Najee se u normalnoj praksi koristi uzduh, dok se
radi spreavanja kemijskih reakcija na povrini koriste inertni plinovi. Intenzitet
hlaenja podeava se brzinom strujanja.

4.2.1 Utjecaj geometrije obratka i tehnologije na brzinu hlaenja

Rashladna sposobnost pojedinog sredstva odreuje se na uzorcima
standardiziranog oblika i dimenzija, te stanja povrina. Kod kaljenja realnih komada
u uvjetima prakse treba voditi rauna o:

toplinskoj karakteristici materijala,

toplinskim utjecajima zbog modifikacije reetke,
geometriji obratka,
stanju povrine,
relativnom gibanju u rashladnom mediju te
meusobnom rasporedu i meusobnom utjecaju obradaka u kupki.

Neke od ovih faktora mogue je i raunski uzeti u obzir (prva tri). Najutjecajni
od ovih faktora je stanje povrine.
Ono se moe izraziti na dva naina:
mikrogeometrijom (stvarne hrapavosti, zaobljenja) i toplinskim karakteristikama
povrinskih slojeva.
Uloga oksidnih slojeva na povrini predmeta je takoer vrlo znaajna, jer
oksidni sloj predstavlja otpor prijelazu topline kod predmeta u rashladnim medijima,
slika 4.10.

I. Duplani: MATERIJALI 2

21

4. UREAJI I SREDSTVA ZA TOPLINSKU OBRADU

Slika 4.10 Utjecaj oksidnog sloja na povrini elinog uzorka

promjera 16 mm na brzinu hlaenja |1|
1 - uzorak zagrijan na zraku; 2 - uzorak zagrijan u vakuumu

4.2.2 Izbor rashladnog sredstva

Polazei od analize TTT dijagrama, problem izbora rashladnog medija je
naoko jednostavan: to je vea brzina hlaenja to je sigurnije da se linije dijagrama
nee presjei prije nego se dosegne Ms temperatura. S druge pak strane velika
brzina hlaenja izaziva stvaranje toplinskih napetosti. Radi toga se rashladno
sredstvo mora odabrati tako da se onaj sloj u predmetu u kojem se eli postii isti
martenzit hladi kritinom brzinom ili neto veom od nje. Zbog toga stoje na
raspolaganju sva ranije spomenuta sredstva kako bi se svakom obratku neovisno o
eliku i njegovim dimenzijama postiglo optimalno rjeenje.
Literatura
|1| R. Deeli Metali 2, Sveuilite u Splitu, FESB, Split,1987.

Pitanja
1.
2.
3.

22

Na koje se sve naine mogu zagrijavati uzorci koji se podvrgavaju toplinskoj obradi?
Navedite uobiajena sredstva za hlaenja!
O emu ovisi intenzitet hlaenja kod kaljenja i u kojem se sredstvu hlaenje izvodi najbre i
najsporije?

I. Duplani: MATERIJALI 2