Emily Bronte - Orkanski visovi

Prvo poglavlje

GODINA 1801. - Tek to sam se vratio iz posjeta svome kuevlasniku - osamljenom susjedu s kojim u morati imati
briga. Ovo je zaista divan predio! Ne vjerujem da bih u cijeloj Engleskoj mogao nai drugo mjesto koje bi bilo tako
daleko od drutvene vreve kao to je ovo. Pravi raj za ovjekomrsca; a gospodin Heathcliff i ja kao stvoreni smo da
podijelimo izmeu sebe tu osamljenost. Krasan ovjek! Nije
ni slutio da mi se odmah svidio im sam primijetio kako se
njegove crne oi nepovjerljivo skrie ispod obrva kad dojahah do njega, i kako mu se prsti zavukoe odluno i neprijateljski jo dublje u depove prsluka kad mu rekoh svoje
ime.
- Gospodin Heathcliff? - upitah ga.
On kimnu glavom.
- Ja sam Lockvvood, va novi zakupac, gospodine. ast
mi je da vas posjetim odmah poslije svog dolaska kako bih
vam izrazio nadu da vam nisam mnogo dosaivao svojim
ustrajnim traenjem da mi izdate pod zakup svoju kuu
Thrushcross Grange; uo sam juer da ste mislili da...
- Thrushcross Grange je moje vlasnitvo, gospodine prekinu me on trgnuvi se. - Ne bih dopustio da me itko uz
nemiruje kad bih to mogao sprijeiti. - Uite.
Ovo "uite", izgovoreno kroza zube, izraavalo je osjeaj
"idite dodavola". ak ni vrata na koja je bio naslonjen ne
uinie nikakav prijateljski pokret na te njegove rijei.
Mislim da me je ta okolnost potakla da primim poziv; zainteresirao me taj ovjek koji s.e inio jo povueniji u sebe nego to sam i sam bio.
Tek to je primijetio da moj konj gura prsima vrata, prui ruku i otkvai lanac, otvori vrata i mrzovoljno pode za
mnom. Nakon to udosmo u dvorite, on viknu: - Josephe,
prihvati konja gospodina Lockvvooda i donesi vina.

"To mu je sigurno sva domaa posluga" - pomislih kad

uh tu njegovu dvostruku naredbu. - "Nije udo to mu trava raste medu kamenim ploama i to mu jedino stoka podrezuje ivu ogradu."
Joseph je bio postariji, ili, bolje reeno, star ovjek; moda vrlo star, ali zdrav i ilav. - Neka nam Bog pomogne!
-promrmlja Joseph priguenim glasom mrzovoljna angrizavca; u isto vrijeme pogleda me u lice tako kiselo te sam iz
ovjekoljublja pomislio kako mu je potrebna boanska pomo da bi probavio svoj ruak, jer bih inae morao zakljuiti da se njegova pobona izreka odnosi na moj neoekivani
dolazak.
Orkanski visovi ime je doma gospodina Heathcliffa. Pridjev orkanski odnosi se na atmosfersku huku kojoj je ovo
mjesto izloeno pri burnu vremenu. Ovdje je gotovo uvijek
vjetrovito. Snagu sjevernog vjetra, kad pue preko ovog brda, ovjek moe ocijeniti po pretjeranoj nagnutosti na jednu
stranu onih nekoliko zakrljalih jela kraj kue, a i po onom
redu mravoga grmlja koje prua svoje grane u istom smjeru,
kao da moli milostinju od sunca. Sreom je arhitekt bio
vidovit, pa je podigao vrstu zgradu; uski su prozori duboko
uvueni u zid, a uglovi su zatieni velikim ispupenim kamenjem.
Prije nego to sam prekoraio prag, zastao sam kako bih
se divio mnogobrojnim fantastinim fasadnim ukrasima, a
posebice onima oko glavnih vrata, iznad kojih sam u zbrci
tronih poluorlova-poluzmajeva i bestidnih malih djeaka
opazio datum "1500" i ime "Hareton Earnshaw". Htjedoh
uiniti nekoliko opaski i zamoliti mrzovoljna vlasnika da mi
ukratko ispria povijest toga mjesta, ali je on bio zauzeo takav stav na vratima kao da je zahtijevao da ili odmah uem
ili odem, pa nisam elio poveavati njegovo nestrpljenje prije
nego to razgledam unutranjost kue.
Jednim korakom uli smo u obiteljsku sobu za dnevni
boravak ispred koje nije bilo predsoblja ni hodnika; takvu
sobu u ovom kraju obino nazivaju "kuom". Ona je redovito i kuhinja i gostinska soba; ali ini mi se da je u Orkanskim visovima kuhinja sasvim povuena u drugi dio zgrade;
u svakom sluaju uo sam razgovor i zveckanje kuhinjskog
posuda daleko u unutranjosti kue, a i nisam primijetio ni-

kakve znake prenja, peenja ili kuhanja oko golemog ognjita niti ikakav sjaj bakrenih posuda i limenih tava po zidovima. Jedan je kut ipak bio sav u svjetlu koje su odbijale goleme kositrene posude; medu njima je bilo i srebrnih bokala
i kraga, a bile su poredane po policama hrastova ormara,
sve do samog stropa. Strop je bio gol i cio je bio izloen pogledu, osim ondje gdje ga je skrivala drvena polica puna zobenih kolaa i goveeg, janjeeg i svinjskog suhog mesa. Iznad kamina bilo je nekoliko starinskih puaka, par velikih
kubura i, kao ukras, tri arene limene kutije poredane na
njegovoj izboini. Pod je bio od glatkoga, bijelog kamena;
stolice s visokim naslonom, primitivne izrade, obojene zeleno, i dva-tri teka, crna naslonjaa nazirala su se u sjeni. U
udubljenju ispod ormara odmarala se velika mrka lovaka
kuja, okruena gomilom tenadi koja su cviljela; bilo je i
drugih pasa u drugim kutovima i udubljenjima.
Ta odaja i namjetaj ne bi bili nita osobito kad bi pripadali kakvu tipinom farmeru na sjeveru, s odlunim tvrdoglavim izrazom lica i dugakim snanim udovima kojima lijepo pristaju hlae i dokoljenice. Takva ovjeka, kako sjedi
u svom naslonjau za okruglim stolom na kojem stoji pehar
pjenuava vina, moete vidjeti u kojoj god hoete kui unaokolo na devet-deset kilometara u ovim brdima ako u nju
uete u stanovito vrijeme poslije ruka. Ali gospodin Heathcliff udan je kontrast svome obitavalitu i nainu ivota.
Po mrkoj boji lica nalik je na Ciganina, a po odijelu i ponaanju na gospodina, to jest isto toliko gospodina koliko i
mnogi drugi veliki zemljoposjednici. Dodue, odijelo mu je
prilino zaputeno; ipak zbog tog nemara on ne izgleda loe,
jer ima uspravan i lijep stas; ali doima se mrzovoljnim. Netko bi moda pomislio da u njega ima i stanovite neodgojene
oholosti, ali moj osjeaj naklonosti prema njemu kae mi da
nije tako; znam instinktivno da njegova rezerviranost potjee
iz mrnje prema nametljivu pokazivanju svojih osjeaja prema izraavanju uzajamnih simpatija. Sklon je voljeti i
mrziti prikriveno, i smatrao bi nekom vrstom drskosti kad
bi ga netko otvoreno volio ili mrzio. Ali, odve sam brz. Ne
bih mu trebao tako olako pripisivati svoje osobine. Gospodin Heathcliff moda ima sasvim drugaije razloge nego ja
da ne prua ruku osobi koja bi se htjela s njim izblie upoz-

nati. Nadajmo se da je moja narav neto gotovo osebujno.

Moja mila majka govorila mi je da nikada neu imati udoban brani dom; i ba prolog ljeta pokazao sam se potpuno
nedostojnim takvog doma.
Dok sam provodio jedan divan mjesec na moru, esto
sam se nalazio u drutvu draesnog bia, boginje po mome
miljenju; bar sam tako mislio sve dok nije poela obraati
panju na mene. Nisam joj nikad "izjavio ljubav" rijeima;
ali ako pogledi imaju svoj jezik, i najvei idiot mogao je pogoditi da sam zaljubljen do uiju. Ona me je najposlije razumjela i odgovorila mi - najslaim od svih pogleda. A to
sam ja uinio? Priznajem sa stidom - ledeno sam se povukao u sebe, kao pu; i na svaki njen pogled povlaio sam se
hladnije i dalje dok napokon jadna naivna djevojka nije poela sumnjati u svoja ula i, postidena i zbunjena pomilju
da je pogrijeila, nagovorila svoju majku da smjesta napuste
to mjesto. Tim udnim ponaanjem stekao sam glas ovjeka
smiljeno i namjerno nemilosrdna i bezosjeajna. Samo ja
mogu procijeniti da to doista nisam zasluio.
Sjeo sam kraj ognjita, na stolac to je stajao suprotno od
onoga kojemu je priao moj kuevlasnik, i utnju ispunio
pokuajem da pomilujem kuju koja je bila spustila svoje
mladune i vuji se douljala do iza mojih nogu; gubica joj
je bila podignuta, a kroz iskeene zube curila joj je slina od
elje da me ugrize. Moje milovanje izazvalo je u nje dugo,
potmulo rezanje.
- Radije ostavite kuju na miru - zarei i gospodin Heathcliff i, da bi se savladao od kakva jaeg izraza gnjeva, lupi
nogom o pod. - Ona nije navikla na maenje, ne drim je
zbog toga. - Zatim ode do pobonih vrata i viknu: - Joseph!
Joseph promrmlja neto nerazgovijetno u dubinama podruma, ali, kako se nije ulo da se penje, njegov gospodar
ode dolje k njemu, ostavivi me sama s opasnom kujom i
dva ljuta, kudrava ovarska psa koji su zajedno s njom budno pazili na svaki moj pokret. Kako nisam elio osjetiti njihove zube, sjedio sam nepomino; ali, mislei da oni nee
razumjeti nijeme uvrede, poeh, na nesreu, namigivati na
taj trio, kesiti mu se i kreveljiti; jedan od izraza moga lica toliko naljuti gospodu kuju da se odjednom razbjesni i skoi

mi na koljena. Odbacim je natrag i pourim staviti stol izmeu sebe i nje. Taj postupak razbjesni cio opor; est etverononih zlotvora, razliite veliine i dobi, pojuri iz skrivenih
kutova prema sredini sobe i zapoe napad, posebice na
moje pete i skute kaputa; araem odbijajui vee protivnike
to sam bolje mogao, bio sam prisiljen glasno zvati u pomo
ne bi li tko od ukuana doao uspostaviti mir.
Gospodin Heathcliff i njegov sluga uspinjali su se podrumskim stubama s ravnodunou koja me ljutila; mislim
da ni za sekundu nisu ili bre nego obino, iako je oko ognjita bjesnjela prava oluja od lajanja i skakanja. Sreom,
pourila se jedna osoba iz kuhinje, snana ena, zadignute
haljine, golih ruku i obraza zajapurenih od vatre; jurnula je
medu nas maui tavom. To oruje i svoj jezik tako je upotrijebila da se bura odjednom stiala, i ona je ostala sama
nasred sobe, a grudi su joj se dizale i sputale kao more poslije snanog vjetra; u tom trenutku njen gospodar stupi na
scenu.
- to se dogodilo, dovraga? - upita on gledajui me na
nain koji nisam mogao mirno podnijeti poslije ovakva negostoljubiva postupka.
- Dovraga, zaista! - promrmljah. - opor pobjesnjelih
divljih svinja ne bi mogao biti zloudniji od ovih vaih ivo
tinja, gospodine. To je isto kao kad biste ostavili stranca s
oporom tigrova!
- Oni ne napadaju osobe koje nita ne diraju - ree on
namjetajui stol na uobiajeno mjesto i stavljajui bocu
pred mene. - Psi i trebaju budno paziti. Uzmite au vina.
- Ne, hvala.
- Nisu vas ugrizli?
- Da jesu, vidjeli bi svoje.
Na Heathcliffovu licu pojavi se zlurad osmijeh.
- No, hajde - ree - uzbudili ste se, gospodine Lockwoode. Evo, uzmite malo vina. Gosti su tako rijetki u ovoj
kui da ja i moji psi, moram priznati, jedva znamo kako ih
doekati. U vae zdravlje, gospodine!
Naklonih mu se i uzvratih zdravicu, jer sam pomislio da
bi bilo glupo ljutiti se zbog negostoljubivog ponaanja opora pasa, a i nisam elio i dalje pruati priliku tom ovjeku
da se zabavlja na moj raun, jer su, ini se, takve stvari go-

dile njegovu smislu za humor. A i on - vjerojatno pod utjecajem lukave pomisli da bi bilo ludo uvrijediti dobra stanara
- popusti i na svoj lakonski nain poe govoriti o temi za
koju je smatrao da e me zanimati - o dobrim i loim stranama moga sadanjeg osamljenog mjesta stanovanja. Naao
sam da je vrlo inteligentan, barem to se tie predmeta kojih
smo se dotakli; i prije nego to sam poao kui, usudio sam
se predloiti mu da ga opet sutra posjetim, premda on oevidno nije elio da mu ponovno dosaujem. Ali ja u ipak
doi. udo jedno kako se osjeam drutven u usporedbi s
njim.

10

Drugo poglavlje

JUERANJE popodne bilo je maglovito i hladno. Gotovo sam

bio odluio provesti ga pored vatre u svojoj radnoj sobi,
umjesto da gazim kroz mokru travu i blato do Orkanskih
visova. Ali kad sam se nakon objeda (nota bene: ruak je bio
izmeu dvanaest i jedan sat; domaica, postarija dama koju
sam unajmio zajedno s kuom, nije mogla, ili nije htjela razumjeti moju elju da mi se objed posluuje u pet sati) popeo
stubama s tom dobrom namjerom i uao u sobu, vidio sam
slukinju na koljenima, okruenu etkama i posudama za
ugljen, kako podie strahovitu prainu guei plamen gomilom ugaraka. Taj me je prizor odmah otjerao natrag, uzeo
sam eir i, poslije etnje od est kilometara, stigao sam do
Heathcliffovih vrtnih vrata, upravo na vrijeme da izbjegnem
prve pahuljice snjene bure.
Na tom vjetrovitom sljemenu crna je zemlja bila skorena
od mraza, a zrak tako hladan da sam drhtao cijelim tijelom.
Kako nisam uspio otkvaiti lanac, preskoih vrtna vrata,
potrah do kue uz nasuti put obrubljen zakrljalim grmovima ogrozda, i zakucah na vrata. Dugo sam kucao; zglobovi
su mi poeli bridjeti, a psi urlikati.
"Prokleti ukuani" - pomislih - "zbog svoje negostoljubivosti zasluujete da zauvijek budete odvojeni od ljudskog
roda. Bar danju ne bih drao svoja vrata zakljuana. Ali, usprkos tome, ui u!" Odluivi se na to, uhvatih kvaku i poeh pomamno drmati vratima. Joseph proturi glavu, kisela
lica, kroz okrugao prozor na itnici.
- to traite? - viknu. - Gospodar je dolje u toru. Idite
iza itnice ako elite govoriti s njim.
- Zar unutra nema nikoga da otvori vrata? - viknuh to
sam glasnije mogao.
- Nema nikoga osim gospode, a ona vam nee otvoriti,
pa dizali vi tu paklenu buku sve do mraka.
11

- Zato? Zar joj ne biste mogli kazati tko sam ja, je li,
Josephe?
- Nikako! Neu se mijeati u to - promrmlja Joseph i
uvue glavu.
Poeo je padati gust snijeg. epah kvaku i pokuah jo
jednom, ali se tada u dvoritu iza mene pojavi neki mladi,
bez kaputa, s vilama na ramenu. Doviknu mi neka poem za
njim i, nakon to prodosmo kroz praonicu i poploani dio
dvorita u kojemu su bili upa za ugljen, crpka i golubi-njak,
stigosmo napokon u prostranu toplu ugodnu odaju, * gdje
sam i prvi put bio primljen. Soba je bila divno i veselo
osvijetljena velikom vatrom, naloenom ugljenom, tresetom i
drvima; obradovao sam se kad sam blizu stola, postavljenog
za obilnu veeru, vidio "gospodu", osobu o ijem postojanju
nisam ni sanjao. Poklonio sam se i ekao da mi kae neka
sjednem. Ona me pogleda, zavali se u stolac, ali i dalje ostade
nijema i nepomina.
- Runo vrijeme! - rekoh. Gledao sam je netremice - a
i ona mene; promatrala me hladno, bezobzirno. Osjeao
sam se neugodno, bio sam zbunjen.
- Sjednite - ree mladi osorno. - On e uskoro doi.
Posluao sam; nelagodno sam se nakaljao i pozvao nevaljalicu Junu, koja se taj put smiluje i mahnu malo vrhom
repa u znak da me poznaje.
- Divna ivotinja! - poeh opet. - Namjeravate li podije
liti njenu mladunad, gospodo?
- Oni nisu moji - odgovori ugodna domaica osornije
nego to bi i sam Heathcliff to mogao uiniti.
- Ah, vai ljubimci su medu ovima? - produljih okrenuvi se prema jednom tamnom jastuku za koji mi se uinilo da
na njemu lei gomila maia.
- To bi bio udan izbor ljubimaca! - odgovori ona prije
zir no.
Na nesreu, to je bila gomila mrtvih zeeva. Opet se nakaljem i pribliim ognjitu ponavljajui napomenu o loem
vremenu.
- Nije bilo potrebno da izlazite - ree ona i ustane kako bi
skinula s ploe nad kaminom dvije od nekoliko obojenih kutija.
Prije je bila skrivena od svjetla, a sada sam jasno vidio
cio njen stas i lice. Bila je vitka i vrlo mlada; imala je divan
12

stas i najdraesnije malo lice koje sam ikad imao zadovoljstvo promatrati; uvojci jasno ute boje, ili ak zlatni, padali
su joj oko njenoga vrata, a oi bi joj, da su imale ljubazan
izraz, bile neodoljive; sreom po moje zaljubljivo srce, jedini osjeaj koji su izraavale bio je neto izmeu prijezira i
neke vrste oaja. inilo mi se neobino i neprirodno da takve oi izraavaju takav osjeaj. Kutije su bile gotovo izvan
njezina dosega; htjedoh joj pomoi, ali se ona okrenu prema
meni kao to bi se kupac okrenuo prema nekomu tko bi mu
pokuao pomoi da izbroji svoje cekine.
- Ne trebam vau pomo - otrese se - mogu ih i sama
dohvatiti.
- Oprostite! - hitro odgovorih.
- Jeste li pozvani na aj? - zapita me nakon to zaveza
pregau preko svoje lijepe crne haljine i nadnese liicu aja
nad ajnik.
- Obradovat u se jednoj alici aja - odgovorih.
- Jeste li pozvani? - ponovi ona.
- Nisam - rekoh i nasmijeih se. - Vi ste ta osoba ije je
pravo da me pozove.
Ona baci kutiju i aj i liicu, i ljutito sjede; elo joj se nabora, a crvena donja usna nakubi, kao u djeteta kad hoe
zaplakati.
U meuvremenu je mladi bio ogrnuo svoj pohabani ogrta i stajao uspravno kraj vatre pogledavajui me koso i neprijateljski kao da smo krvni neprijatelji. Poeh se dvoumiti
je li on sluga ili nije; i odijelo i govor bili su mu prostaki;
potpuno lieni otmjenosti koja se mogla primijetiti u gospodina i gospode Heathcliff; njegove su guste, mrke kovre bile
upave i nenjegovane, bio je neobrijan, ruku crnih kao u
obina radnika; njegovo je ponaanje bilo slobodno, gotovo
oholo; nikakvih znakova revne poslunosti sluge prema gospodarici kue. U nedostatku jasnih dokaza o njegovu poloaju, smatrao sam da je najbolje ne obraati panju na njegovo
udno ponaanje; pet minuta kasnije, dolazak gospodina
Heathcliffa olakao mi je donekle moj nelagodni poloaj.
- Eto vidite, gospodine, doao sam kao to sam obeao!
- uzviknuh prividno veselim glasom - i bojim se da e me
loe vrijeme prisiliti da ostanem kod vas jedno pola sata,
ako mi za to vrijeme htjednete dati zaklona.
13

- Pola sata - ree otresajui bijele pahuljice sa svog odi

jela. - udim se to ste odluili lutati naokolo po snjenoj

oluji. Zar ne znate da se izlaete opasnosti da se izgubite u
movarama? ak i ljudi koji dobro poznaju ove pustare e
sto zalutaju u ovakvim veerima; a mogu vam rei, nema iz
gleda da e oluja uskoro jenjati.
- Moda bi mi jedan od vaih momaka mogao posluiti kao
vodi. Prenoio bih u Grangeu. Biste li mi mogli dati jednoga?
- Ne, ne bih.
- Zaista! Pa dobro, onda se moram pouzdati u svoju mudrost.
-Hm!
- Zato ne spravi aj ? - ree onaj u pohabanom kaputu
i prenese svoj gnjevni pogled s mene na mladu damu.
- Treba li i njemu dati aj? - upita ona obraajui se Heathcliffu.
- Spravi ga ve jednom! - glasio je odgovor, izgovoren tako
grubo da sam se trgnuo. Ton kojim su rijei bile izgovorene oda
vao je zlu narav. Vie nisam bio sklon smatrati Heathcliffa oso
bitim ovjekom. Nakon to je aj spravljen, pozvao me: - Sada,
gospodine, privucite svoju stolicu. - Svi posjedasmo za stol,
prosti mladi takoer. Stroga utnja vladala je za vrijeme aja.
Ako sam ja prouzroio oblak, pomislih, dunost mi je da
ga pokuam i rastjerati. Sigurno ne sjede svaki dan tako natmureni i utljivi; i nije mogue, ma kako da su loe naravi,
da je ta opa natmurenost njihov svakidanji izraz.
- udno je - poeh za vrijeme stanke dok su mi natakali
drugu alicu aja - udno je kako obiaj uobliuje nae uku
se i ideje: mnogi ne bi mogli zamisliti kako moe postojati
srea u ivotu tako potpuno odvojenom od svijeta, kakav vi
vodite, gospodine Heathcliffe; eto, usuujem se rei, okru
eni svojom obitelji, i sa svojom ljubaznom gospodom koja
se kao dobar duh brine za vau kuu i vae srce.
- Moja ljubazna gospoda - prekinu me on gotovo sa so
tonskim podsmijehom na licu. - Gdje je ona - moja ljubaz
na gospoda?
- Mislim na vau suprugu, gospodu Heathcliff.
- Da, da, elite rei kako njen duh igra ulogu anela u
vara i brine se o srei Orkanskih visova iako je njeno tijelo
otilo. Je li tako?
14

Vidjevi da sam pogrijeio, pokuah to popraviti. Morao

sam i sam vidjeti da su se odve razlikovali po godinama da
bi bili mu i ena. On je bio oko etrdesete; doba umne snage
kad ljudi malokad gaje iluzije da bi se djevojke udale za njih
iz ljubavi; taj je san rezerviran za utjehu u godinama kad
poinjemo opadati. inilo se da ona nema ni sedamnaest
godina.
Postade mi jasno. Prostak kraj moga lakta, koji pije aj
iz zdjele i jede neopranim rukama, vjerojatno je njen mu;
Heathcliff mladi, naravno. Tako je to kad se netko iv zakopa; udala se za toga grubijana jer nije znala da postoje i bolji
ljudi! Kakva teta - moram paziti da ne izazovem u nje kajanje to je tako izabrala. Moglo bi se pomisliti da ova posljednja misao potjee iz uobraenosti; ali nije tako. Moj susjed inio mi se gotovo odvratan, a znao sam iz iskustva da
sam dosta privlaan.
- Gospoda Heathcliff je moja snaha - ree Heathcliff. To
mi potvrdi moju pretpostavku. Dok je govorio, bacio je oso
bit pogled prema njoj: pogled mrnje; osim ako su miii
njegova lica tako izopaeni da, suprotno miiima lica u os
talog svijeta, ne izraavaju osjeaje njegove due.
- Pa, naravno - sad razumijem: vi ste sretni mu dobre
vile - rekoh, obraajui se svome susjedu.
To kao da je bila jo gora zabuna: mladi sav pocrvenje i
stegnu ake; po svim znacima bio je spreman napasti me. Ali
ini se da se brzo pribrao i utiao buru grubom psovkom koju
je promumljao na moj raun; ja sam se pravio da je nisam uo.
- Nemate sree u svojim nagaanjima, gospodine - ree
moj domain. - Nijedan od nas nema tu sreu da bude mu
vae dobre vile; njen mu je umro. Rekao sam vam da je ona
moja snaha; prema tome, ona je morala biti ena moga sina.
- A ovaj mladi je...
- Pa sigurno nije moj sin!
Heathcliff se nasmijei, kao da je bila odve smiona ala
smatrati ga ocem tog medvjeda.
- Ja se zovem Hareton Earnshavv - promrmlja ovaj drugi
- i savjetujem vam da to ime potujete.
- Nisam pokazao nikakvo nepotovanje - odgovorih,
smijui se u sebi oholoj dostojanstvenosti s kojom je izgovo
rio svoje ime.
15

Gledao me je ravno u oi dulje nego to sam ja elio gledati u njegove, jer sam strahovao da bi me to dovelo u iskuenje da ga ili iukam ili da mu se glasno nasmijem. Osjetih da mi zaista nije mjesto u tome neugodnom obiteljskom
krugu. Mrana duhovna atmosfera nadjaala je, vie nego
neutralizirala, sjajne materijalne udobnosti koje su me okruivale, pa sam odluio da dobro pazim prije nego to doem
u tu kuu i trei put.
Veera je bila gotova a da nitko nije progovorio ni jedne
ljubazne rijei. Pridoh prozoru da vidim kakvo je vrijeme. "
Preda mnom je bio neveseo prizor. Mrana no ve se bila
spustila, a nebo i oblaci bili su u stranom vihoru vjetra i guste vijavice.
- Ne mislim da bih se sada mogao vratiti kui bez vodia
- nisam se mogao savladati da to ne kaem. - Putovi su ve
zameteni, a da i nisu, jedva bih mogao vidjeti stopu ispred
sebe.
- Haretone, otjeraj one ovce pod strehu itnice. Zamest
e ih snijeg ako ostanu u toru cijelu no; i stavi neku dasku
pred njih - ree Heathcliff.
- to da radim? - zapitah gnjevno.
Moje je pitanje ostalo bez odgovora. Gledajui uokolo,
spazih Josepha kako donosi zdjelu kae za pse, i gospodu
Heathcliff kako se, nagnuta nad vatrom, zabavlja palei ibice koje su bile pale s ploe nad kaminom kad je stavljala
kutiju za aj na njeno mjesto. Joseph stavi zdjelu pred psa,
pogleda kritiki po sobi i hrapavim glasom ree:
- udim se kako moete stajati tu ne radei nita kad su
svi ostali izili! Ali vi niste ni za to, i ne vrijedi vam govoriti
- vi nikada neete popraviti svoje loe ponaanje nego ete
otii ravno dodavola, kao i vaa majka prije vas!
Pomislih za trenutak da se ovaj govor odnosi na mene i
u ljutnji pridoh staroj hulji s namjerom da ga tako udarim
da izleti van, ali me gospoda Heathcliff zaustavi svojim odgovorom:
- Ti bestidni stari licemjeru! - odgovori. - Zar se ne bo
ji da e ti avo odnijeti i duu i tijelo im spomene njego
vo ime? Opominjem te da me ne izaziva, ili u traiti od a
vola da bude toliko ljubazan da te odmah odnese u pakao.
Stani! Gledaj, Josephe - nastavi ona i uze crnu, dugaku

knjigu s police - pokazat u ti koliko sam napredovala u crnoj magiji; uskoro u biti kadra postii sve to hou. Crvena
krava nije crkla sluajno, a i tvoj reumatizam teko bi se
mogao smatrati neim to je dolo od Boga!
- Ah, to je bezbono, bezbono! - uzviknu starac. - Ne
ka nas Gospod spasi od zla!
- Nee, prokletnie! Ti si izgubljen! Gubi se, ili u ti ui
niti neko zlo! Napravit u za sve vas po vaem obiaju lutke
od voska i ilovae, i prvom koji prijee granicu koju odre
dim uinit u - neu rei to u mu uiniti - ali vidjet ete!
Odlazi, u tebe gledam!
Mala se vjetica trudila svojim oima dati zloban izraz, i
Joseph, drhtei od straha, brzo izie molei se i mrmljajui:
"bezbonice". Pomislio sam da se ona tako vlada da bi se s
njim grubo naalila, i kad ostadosmo sami, pokuah je zainteresirati za svoju nevolju.
- Gospodo Heathcliff - rekoh ozbiljno - morate mi
oprostiti to vam dosaujem. S licem kao to je vae, mislim
da ne moete ne biti dobra srca. Molim vas, recite mi po e
mu bih mogao razaznati put kojim se trebam vratiti kui. Is
to toliko malo znam kako otii onamo, koliko i vi kako otii
u London!
- Vratite se putem kojim ste i doli - odgovori ona i na
mjesti se udobno u naslonjau, sa svijeom pored sebe i s
dugakom otvorenom knjigom pred sobom. - To je kratak
savjet, ali vam bolji ne mogu dati.
- Onda, ako ujete da su me nali mrtvog u nekoj mo
vari ili jami punoj snijega, zar vam nee vaa savjest apnuti da je to djelomice i vaa krivica?
- Zato? Ja vas ne mogu odvesti. Oni me ne bi pustili ni
do kraja vrtnog zida.
- Vi da me odvedete! Ja ne bih imao srca traiti od vas
ni da prekoraite prag radi mene po ovakvoj noi - uzviknuh. - elim da mi kaete kako da naem svoj put, a ne da
mi ga pokaete; ili da nagovorite gospodina Heathcliffa da
mi da vodia.
- Koga? Tu je on, Earnshaw, Zillah, Joseph i ja. Koga elite?
- Zar nema posluge na imanju?
- Ne, nema vie nikoga.
- To znai da moram ostati gdje jesam.
17

- To vi odluite sa svojim domainom. Ja nemam nita s tim.

- Nadam se da e vam ovo biti pouka da se ubudue ne
odluujete olako putovati po ovim brdima - zau se Heathcliffov strogi glas s ulaza u kuhinju. - A to se tie ostajanja
ovdje, ja nemam mjesta za posjetitelje; u sluaju ostanka,
morali biste spavati u postelji s Haretonom ili s Josephom.
- Mogao bih spavati na stolcu u ovoj sobi - odgovorih.
- Ne, ne! Stranac je stranac, bio bogat ili siromaan; ne
bih htio nikoga ostaviti ovdje kad ja nisam tu da pazim! ree ta neodgojena hulja.
Ta uvreda uini kraj mome strpljenju. Izrazih svoje gnuanje i odjurih mimo njega u dvorite; u urbi se sudarih s Earnshawom. Bilo je
tako mrano da nisam mogao nai vrata i, dok sam lutao unaokolo, uo sam jo jedan odlomak njihova, kao i obino, nimalo ljubazna
razgovora. Isprva mi se inilo kao da je mladi sklon postupiti prijateljski prema meni.
- Ii u s njim do parka - ree on.
- Ii e s njim u pakao! - uzviknu njegov gospodar, ili
to mu je ve bio. - A tko bi se onda brinuo za konje, je li?
- Vaniji je ljudski ivot od brige o konjima za jednu ve
er; netko mora ii - promrmlja gospoda Heathcliff ljuba
znije no to sam oekivao.
- Ne po tvojoj naredbi - odvrati Hareton. - Ako mu pri
daje tako veliku vrijednost, bolje da uti.
- Onda se nadam da e ti se njegov duh esto ukazivati;
i nadam se da gospodin Heathcliff nee nikada dobiti dru
gog stanara dok Grange ne postane ruevina! - otro odgo
vori ona.
- Sluajte, sluajte, ona ih proklinje! - apnu mi Joseph
komu sam se bio primaknuo.
Sjedio je blizu, tako da je mogao sve uti, i muzao krave pri svjetlu fenjera; epao sam bez ikakve ceremonije taj fenjer, doviknuo mu da
u mu ga poslati sutra i pojurio prema prvim vrtnim vratima.
- Gospodaru, gospodaru, ukrade nam fenjer! - povika
starac i pojuri za mnom. - Hej, arove, hej, pseto! Hej, psi
ne, dr'te ga, dr'te ga!
Dok sam otvarao vrata, dva upava udovita epae me za grlo, oborie me na zemlju i ugasie svjetlo, a glasan

smijeh Heathcliffa i Haretona dovede do vrhunca moj gnjev i ponienje. Sreom, ivotinje su, ini se, bile vie sklone pruati ape, zijevati i
mahati repovima nego me iva progutati; ali nisu mi doputale da se dignem, te sam bio prisiljen leati na zemlji dok se god njihovim zlim
gospodarima nije svidjelo osloboditi me; a onda sam, gologlav i drui od bijesa, naredio tim nitkovima da me puste da odem, rekao im da e
se kajati ako me zadre i jednu minutu dulje te dodao nekoliko nesuvislih prijetnji osvetom; te su prijetnje po neodreenoj dubini svoje jetkosti
podsjeale na Kralja Leara.
Od uzbuenja nos mi poe jako krvariti, ali se Heathcliff i dalje smijao, a ja i dalje psovao. Ne znam kako bi se zavrila ta scena da se tu
ne nade jedna osoba prilino razumnija od mene i blagonaklonija od moga domaina. To je bila Zillah, snana domaica, koja najposlije izie
upitati za uzrok galame. Mislila je da me koji od njih tue, a kako se nije usuivala napasti svoga gospodara, usmjeri svoju jezinu paljbu na
mlaeg nevaljalca.
- Pa, gospodine Earnshavve - povika - to li sve neete raditi! Hoemo li poeti ubijati ljude na svom kunom pragu? Vidim da ova kua
nije za mene - pogledajte jadnog mladia, jo malo i uguio bi se! Umirite se, mladiu! Uite, ja u to izlijeiti; eto sad, budite mirni.
Govorei to, iznenada mi izlije pola litre ledene vode za vrat i uvue me u kuhinju. Gospodin Heathcliff ude za nama; njegova sluajna
veselost brzo se pretvori u uobiajenu mrzovolju.
Osjeao sam se vrlo slabo i na rubu nesvjestice te sam bio prisiljen pristati da ostanem pod njegovim krovom. On ree Zillah da mi da au
rakije, a zatim ode u unutarnju sobu; Zillah me je tjeila i, po njegovoj naredbi, zbog koje mi je laknulo, povela me na spavanje.

Tree poglavlje

DOK ME je vodila uza stube, preporuila mi je da zaklonim

svijeu i da budem to tii, jer njen gospodar ima udan odnos prema sobi u koju me ona vodi i nerado ikoga puta noiti u njoj. Upitah je za razlog. Nije ga znala; odgovorila mi
je da ona tu ivi tek dvije godine, a kako se tu dogaaju tolike udne stvari, prestala je biti radoznala.
Odve oamuen da bih bio radoznao, zakljuah vrata i
pogledah unaokolo da vidim gdje je postelja. Cio se namjetaj sastojao od jedne stolice, ormara za odijela i velike hrastove pregrade s etvrtastim otvorima pri vrhu koji su izgledali kao prozori na koijama. Pridoh pregradi, pogledah
unutra i vidjeh da je to neka udna vrsta starinske koije,
zgodno udeene da se izbjegne potreba da svaki lan obitelji
ima posebnu sobu. U tom je malom pregratku daska prozora, koji je bio obuhvaen pregradom, sluila kao stol. Otvorih vrata na pregradi, udoh sa zapaljenom svijeom, zatvorih ih i osjetih se sigurnim od Heathcliffa i svih ostalih.
Na prozorskoj dasci na koju sam stavio svijeu bilo je nekoliko pljesnivih knjiga, nagomilanih u jednom kutu; daska
je bila sva izrezana rijeima urezanim u boju. Ali te rijei nisu bile nita drugo do ime - napisano svakovrsnim slovima,
velikim i malim - Catherina Earnshatv, koje je gdjegdje bilo
promijenjeno u Catherina Heathcliff, a gdjegdje u Catherina
Linton.
U ravnodunoj klonulosti naslonih glavu na prozor i nastavih itati: Catherina Earnshaw, Heathcliff, Linton, dok mi
se oi ne sklopie; ali one nisu poivale ni pet minuta, kad
su se bljetava bijela slova pojavila iz mraka jasna kao privienja - zrak je bio ispunjen Catherinama; prenem se da
bih otjerao to nametljivo ime i primijetim da je svijea pala
n
a jedan svezak stare knjige i da zrak smrdi na nagorjelu teleu kou. Ispravim svijeu, i, osjeajui se vrlo nelagodno
zbog hladnoe i dugotrajne munine, sjednem i otvorim oteenu knjigu na svom koljenu. To je bilo Sveto pismo, tiskano sitnim slovima;
strahovito je zaudaralo na plijesan. Na prvoj praznoj strani bilo je napisano: Vlasnitvo Catherine Earnshaw, a ispod toga datum star etvrt
stoljea. Zatvorih tu knjigu i poeh uzimati druge, jednu po jednu, dok ih nisam sve pregledao. Catherinina biblioteka sastojala se od dobro
izabranih knjiga ija je oteenost svjedoila da su dosta upotrebljavane, dodue, ne uvijek u svrhu kojoj su bile namijenjene; teko da je ijedno

poglavlje bilo bez komentara - ili bar bez biljeaka nalik na komentar - koji je pokrivao svaki prazan djeli lista to ga je tiskar bio ostavio. Tu i
tamo reenice su bile odvojene, a ponegdje biljeke u obliku pravog dnevnika nakrabane nesigurnom, djetinjom rukom. Jako sam se razveselio
kad sam na vrhu jedne prazne stranice (koja je vjerojatno smatrana za veliku dragocjenost kad je prvi put naena) ugledao odlinu karikaturu
svog prijatelja Josepha - jednostavno, ali vrlo uspjelo nacrtanu. U meni se odjednom probudi interes za tu nepoznatu Catherinu, te poeh itati
njene izblijedjele hijeroglife.
"Jedna strana nedjelja!" - poinjao je ulomak ispod karikature. - "eljela bih da je otac ovdje. Hindlev je mrska zamjena - njegovo ponaanje
prema Heathcliffu je grozno -H. i ja odluili smo se pobuniti - veeras smo poduzeli prvi korak.
Cio dan lila je kia. Nismo mogli ii u crkvu, ali je Joseph odluio odrati bogosluje u sobi u potkrovlju; i dok su Hindlev i njegova ena
uivali pored vesele vatre - gdje su, sigurna sam, radili sve samo nisu itali Bibliju - Heathcliffu, meni i nesretnom sluzi nareeno je da uzmemo
svoje molitvenike i popnemo se uza stube. Otili smo u potkrovlje i sjeli jedno kraj drugoga na vreu ita; tu smo uzdisali, drhtali i nadali se da
e i Joseph drhtati od zime, te da e tako radi sebe odrati kratku propovijed. Uzaludna nada! Sluba je trajala tono tri sata; pa ipak je moj brat
imao obraza uz-viknuti kad nas je vidio da silazimo niza stube:
- Sto, zar ste ve gotovi? - Nedjeljom uveer bilo nam je doputeno da se ranije igramo, samo pod uvjetom da ne diemo veliku buku; a sada je
i najmanji smijeh dovoljan razlog da nas poalju u odvojene kutove!

- Vi zaboravljate da vam je gospodar ovdje - kae tira

nin. - Unitit u prvog tko me naljuti! Zahtijevam potpun
mir i tiinu. Derane! Jesi li ti to uinio? Frances, draga, po
vuci ga za kosu kad prode kraj njega; uo sam ga da pucke
ta prstima. - Frances ga srdano povue za kosu, a zatim
ode i sjede muu na koljeno; i onda su se, kao dvoje djece,
ljubili i govorili besmislice satima i satima - glupo brbljanje
kojega bi se trebalo stidjeti. Mi smo se pokuavali udobno
smjestiti, koliko je bilo mogue u luku ormara. Tek to sam
bila stavila nae pregaice i objesila ih kao zavjesu, naie
Joseph iz staje da neto upita. Strgne moju zavjesu, une me
i zakrijeta:
- Gospodar je tek pokopan, nedjelja jo nije prola i ri
jei Svetog pisma jo su vam u uima, a vi se usuujete igrati
i aliti! Sram vas bilo! Sjedite, nevaljala djeurlijo! Ima dosta
dobrih knjiga, kad biste ih htjeli itati; sjedite i razmiljajte
o svojim duama!
Nakon to je to rekao, naredi nam da sjednemo tako kako bismo mogli pri svjetlu slabog plamena daleke vatre vidjeti tekst glupih knjiga koje
nam tutnu u ruke. Nisam to mogla izdrati. Uzeh otrcanu knjigu za korice i bacih je u te-naru izjavljujui da mrzim dobru knjigu. Heathcliff
gurnu svoju na isto mjesto. Nastade vika!
- Gospodine Hindlev! - povika na vjerouitelj Joseph.
- Gospodine, doite ovamo! Gospoica Cathy otrgla je ko
rice od Krune spasenja due, a Heathcliff je udario akom u
prvi dio irokog puta k propasti duel Strano je to dopu
tate da se tako ponaaju. Eh! Stari bi ih propisno izudarao
- ali on je otiao.
Hindlev pojuri iz svoga raja kraj ognjita, epa nas, jedno za ovratnik a drugo za ruku, i odvue u kuhinju, gdje Joseph izjavi da e nas avo
zasigurno odnijeti; i tako utjeeni, povuemo se u odvojene kutove ekati njegov dolazak. Uzela sam knjigu i boicu tinte s police, odkrinula
kuna vrata da bih dobila svjetlo i, evo, ve je dvadeset minuta kako se lijepo zabavljam piui; ali moj je drug nestrpljiv, predlae da uzmemo
mljekariin ogrta i da zatieni njime trimo malo po pustari. Dobar prijedlog - i onda, kad mrzovoljni starac doe, moda e vjerovati da se
njegovo proroanstvo obistinilo. -JNe moe nam biti hladnije i vlanije na kii nego to je ovdje."

Mislim da se Catherine natrala s Heathcliffom. Sljedea

njena reenica skrenula je na drugi predmet i njeno je raspoloenje postalo tuno.
"Nisam ni sanjala da u se zbog Hindlevjeva postupka
toliko rasplakati!" - pisala je. - "Glava me tako silno boli
da je ne mogu drati na jastuku, a ipak ne mogu prestati plakati. Siromah Heathcliff! Hindlev ga naziva probisvijetom,
ne doputa mu da sjedi s nama, niti da ikad vie jede s nama;
kae da se ja i Heathcliff ne smijemo vie igrati zajedno i prijeti da e ga istjerati iz kue ako prekrimo njegovu naredbu. Krivi naeg oca (kako se samo usuuje?) to je sa H. postupao odve popustljivo i kune se da e mu on pokazati
gdje mu je pravo mjesto."
Poinjem drijemati nad tamnim listom; oi mi prijedoe
s rukopisa na tiskani dio. Vidjeh crven, ukraen naslov - Sedamdeset puta sedam, i prvi poslije etiri stotine devedesetog grijeha. Pobona propovijed koju je preasni Jabes Branderham odrao u Gimerdensaukoj kapeli. - I dok sam se
polusanjivo pitao to li je Jabes Branderham rekao o toj temi, zavalih se u postelju i usnuh. Ali, na alost, lo aj i loe
raspoloenje imaju svoje posljedice! Jer to bi mi drugo moglo prouzroiti tako stranu no? Otkako sam sposoban za
patnju, ne sjeam se nijedne druge koja bi se mogla usporediti s ovom.
Poeh sanjati gotovo i prije nego to sam prestao biti
svjestan mjesta na kojem sam se nalazio. Sanjao sam da je
jutro i da se vraam kui s Josephom kao vodiem. Snijeg je
bio dubok nekoliko stopa na naem putu, i dok smo polako
ili naprijed, moj je suputnik dosaivao neprestanim prijekorima to nisam ponio sa sobom hodoasniki tap; govorio mi je da nikada neu uspjeti ui u kuu bez njega i hvalisavo mahao svojom tekom batinom koju je zvao hodoasnikim tapom. Za trenutak pomislih da je besmisleno tvrditi kako e mi trebati takvo orue da bih uao u vlastiti stan;
ali mi tada proleti kroz glavu nova misao: pa ja i ne idem
onamo; mi smo poli na put da bismo uli uvenog Jabesa
Branderhama koji e propovijedati o tekstu Sedamdeset puta sedam; i netko od nas, Joseph, propovjednik ili ja, uinio
je - Prvi poslije etiri stotine devedeset prvog - pa je imao
biti javno raskrinkan i izopen iz crkve.

Stigosmo u kapelu. Ja sam zaista bio proao kraj nje dva-tri puta za svojih etnji; nalazi se u uvali izmeu dva brda;
ali je to dosta uzdignuta uvala blizu neke movare za ije
tresetno blato kau da slui kao vrlo dobar balzam za nekoliko
leeva to lee u njemu. Krov je jo bio itav; ali kako je
sveenikova plaa bila samo dvadeset funti godinje, a kua s
dvije sobe prijetila da uskoro postane kua s jednom sobom,
nijedan sveenik nije htio preuzeti dunost upnika, pogotovu
zbog toga to se govorilo da bi ga njegova pastva radije
ostavila nego to bi mu poveala uzdravanje i za jednu paru
iz vlastitih depova. U mom snu Jabes je imao veliku paljivu
pastvu i propovijedao je - gospode Boe! - kakvu propovijed,
podijeljenu u etiri stotine i devedeset dijelova, od kojih je
svaki bio potpuno ravan obinoj propovijedi s
propovjedaonice i svaki je razmatrao poseban grijeh! Gdje
ih je sve naao, ne znam. On je na osobit nain tumaio taj
tekst; inilo se potrebnim da ovjek uini drukiji grijeh u
svakoj prilici. Ti su grijesi bili vrlo neobini; udni prijestupi
koji mi nikad prije nisu ni na um padali.
Ta mi je propovijed postajala sve dosadnija. Vrpoljio sam
se, zijevao, drijemao, budio se, tipao se, bockao, trljao oi,
ustajao, sjedao i gurkao Josepha da mi kae hoe li se ta
propovijed ikad svriti. Bio sam osuen da je sluam cijelu,
do kraja; napokon je doao do Prvog poslije etiri stotine
devedeset prvog. U tom trenutku doe mi iznenadno nadahnue; osjetih se pobuenim da ustanem i okrivim Jabesa za
grijeh koji nijedan kranin ne treba oprostiti.
- Gospodine - uzdahnuh - sjedei ovdje medu ova etiri
zida, bez prekida sam izdrao i oprostio etiri stotine i deve
deset poglavlja vae propovijedi. Sedamdeset puta sedam
puta uzimao sam svoj eir i spremao se da odem - sedam
deset puta sedam puta vi ste me bezrazlono prisilili da po
novno sjednem. etiri stotine i devedeset prvi put je odve.
Drugovi, muenici, naprijed na njega! Svucite ga i smrvite u
atome, da ga mjesto koje ga zna vie ne zna!
- Ti si taj! - povika Jabes poslije sveane stanke i nagnu
se preko svog jastuia. - Sedamdeset puta sedam puta ti si
Zl
jevajui iskrivio svoje lice - sedamdeset puta sedam puta
posavjetovao sam se sa svojom duom. "Gle, ovo je ljudska
slabost; treba je takoer oprostiti!" Prvi poslije etiri stotine

devedeset prvog je doao. Subrao, izvrite nad njim to je

pisano. Takvu ast imaju svi Njegovi sveci!
im je izgovorio te rijei, cio skup maui svojim hodoasnikim palicama slono jurnu na mene; i ja, kako nisam
imao nikakvo orue da ga podignem u samoobranu, ponem se kokati, s Josephom, svojim najbliim i najljuim napadaem, da bih mu oteo tap. U tiskanju gomile nekoliko
batina se ukrsti; udarci, namijenjeni meni, padoe na druge
glave. Uskoro je cijela kapela odjekivala od udaraca i protuudaraca; svaki je ovjek dizao ruku protiv svog susjeda; i
Branderham, ne elei ostati neaktivan, izlijevao je svoju
revnost u pljusku glasnih udaraca o daske propovjedaonice,
koje su tako odjekivale da me je to najposlije, na moju neizrecivu radost, probudilo. A to se doista dogodilo to je sugeriralo tu silnu gungulu? to je igralo Jabesovu ulogu u toj
vrevi? Samo jedna grana jele koja je dodirivala reetkasti kapak na mom prozoru i ije su iarke udarale o prozore dok
je vjetar hujao! Za trenutak sam oslukivao u sumnji, ali
im sam otkrio naruavatelja mira, okrenuo sam se na drugu stranu, zaspao i opet poeo sanjati jo neugodniji san,
ako je to uope i mogue.
Ovaj put sam znao da leim u hrastovoj pregradi i jasno
sam uo oluju i vijavicu; takoer sam uo kako jelova grana
lupka o prozor i pripisao sam to lupkanje pravom uzroku;
ali mi je ono toliko smetalo da ga odluih zaustaviti, ako je
mogue, te, kako se meni inilo, ustadoh i pokuah otkvaiti
kapak. Ali je kuka bila zabijena za zasun; tu okolnost primijetio sam dok sam jo bio budan, ali sam je zaboravio.
-Ipak, moram zaustaviti to lupanje! - promrmljam, probijem
okno akama i gurnem ruku da uhvatim tu nesnosnu granu;
ali umjesto nje moji prsti stegnue prste male, ledeno hladne
ruke! Uas stranog sna sveg me obuze; pokuah trgnuti ruku,
ali ju je ona ruka drala i jedan alostan glas zajeca: -Pusti
me unutra, pusti me unutra! - Tko si ti? - upitah borei se
da oslobodim svoju ruku. - Catherina Linton - odgovori
drhtav glas. (Zato sam mislio o prezimenu Linton} itao
sam Earnshaw umjesto Linton bar dvadeset puta.) -Dola
sam kui; bila sam izgubila put u pustari! - Dok je taj glas
govorio, nejasno nazrijeh djetinje lice koje je gledalo kroz
prozor. Strah me uini okrutnim, te kad vidjeh kako je

moj pokuaj da se oslobodim toga stvora uzaludan, povukoh njegov runi zglob na razbijeno okno i poeh ga trljati
tamo-amo o staklo dok krv nije poela curiti i natapati posteljinu; ali to stvorenje i dalje je tugaljivo molilo: - Pusti me
unutra! - i jo me uvijek vrsto dralo za ruku, to me je dovodilo gotovo do ludila zbog straha. - Kako mogu! - najzad rekoh. - Pusti ti mene ako hoe da te pustim unutra!
-Prsti popustie i ja brzo uvukoh svoju ruku kroz rupu, uurbano naslagah knjige u obliku piramide prema rupi i zaepih ui prstima da ne bih vie sluao tu alosnu molbu. inilo mi se da sam ih drao zaepljenima vie od etvrt sata;
ali im sam poeo opet sluati, ono tuno zapomaganje i dalje
se ulo! - Odlazi! - viknuh. - Nikad te neu pustiti unutra,
pa makar molila dvadeset godina. - Pa ve ima dvadeset
godina - jadikovao je glas. - Beskunica sam ve dvadeset
godina! - Zau se slabako struganje izvana i gomila knjiga
pomakne se kao da je netko gurnu unutra. Pokuavam
skoiti, ali ne mogavi maknuti nijednim udom, izbezumljen
od straha glasno viknem. Na svoje iznenaenje, opazim da
uzvik nije bio samo san; uurbani koraci pridoe vratima
moje sobe, neija ih jaka ruka otvori i svjetlo prodre kroz
etvrtaste otvore u vrhu pregrade. Sjedio sam u postelji jo
drhtei od straha i brisao znoj s ela; onaj koji je uao,
inilo se, zastao je; poeo je mrmljati neto sam sa sobom.
Najposlije poluglasno upita kao da nije oekivao nikakav
odgovor: - Ima li koga tu? - Smatrao sam da je najbolje ako
priznam svoju nazonost, jer sam prepoznao Heath-cliffov
glas i plaio sam se da e poeti pretraivati ako se ne javim.
S tom namjerom ustanem i otvorim pregradu. Neu lako
zaboraviti posljedice toga svog postupka.
Heathcliff je stajao blizu ulaza, u koulji i hlaama, svijea mu je kapala preko prstiju, a lice mu je bilo bijelo kao
zid iza njega. Na prvi krip hrastove pregrade trgnu se kao
od udarca munje, svijea mu ispade iz ruke, a bio je tako uzbuen da ju je jedva podigao.
- To je samo va gost, gospodine - uzviknuh elei ga
postedjeti ponienja da i dalje pokazuje svoj kukaviluk.
-dogodilo mi se, na alost, da spavajui glasno jauknem
z
bog stranog sna koji sam sanjao. alim to sam vas uznemirio.

- Ah, grom vas ubio, gospodine Lockwoode! Kamo sree

da ste u... - poe moj domain stavljajui svijeu na stolac

jer je nije mogao drati u drhtavoj ruci. - Tko vas je doveo
u ovu sobu? - nastavi zabadajui nokte u dlanove i krguui zubima da bi savladao gr u vilicama. - Tko? Tko god
to bio, trebao bih ga odmah istjerati iz kue.
- Vaa sluavka, Zillah - odgovorih mu silazei s postelje i
brzo se odijevajui. - Nemam nita protiv toga da to uinite,
gospodine Heathcliffe; ona je to potpuno zasluila. Mislim da
je htjela dobiti jo jedan dokaz, i to na moj raun, da ovo mje
sto posjeuju duhovi. Pa eto - ono obiluje duhovima i vampi
rima! Nitko vam nee zahvaliti na spavanju u takvoj jazbini!
- to elite time rei? - upita Heathcliff. - I to to inite?
Leite i prespavajte kad ste ve ovdje; ali, za ime Boga, ne
ponavljajte onaj strani jauk; nita ga ne bi moglo opravda
ti, osim kad bi vas netko klao!
- Da je mala vjetica ula kroz prozor, ona bi me vjero
jatno udavila! - odgovorih. - Ne namjeravam se ponovno
izloiti progonima vaih gostoljubivih predaka. Je li vam
preasni Jabes Branderham bio rod s majine strane? A ta
davolica Catherina Linton, ili Earnshaw, ili kako se ve zva
la - sigurno je bila nestalna srca - nevaljala mala dua! Re
kla mi je da hoda po zemlji dvadeset godina; pravedna kaz
na za njene smrtne grijehe, u to sam siguran!
Tek to izgovorih te rijei, sjetih se Heathcliffove veze s
Catherininim imenom u onoj knjizi; bio sam je potpuno zaboravio dok je se sad ponovno ne sjetih. Pocrvenjeh zbog
svoje nepromiljenosti, ali bez ikakva drugog znaka da sam
svjestan uvrede koju sam mu nanio, pourih dodati: - Moram priznati, gospodine, da sam proveo prvi dio noi u - tu
opet zastanem - namjeravao sam rei: "u itanju ovih starih knjiga", ali se sjetih da bi to otkrilo moje poznavanje njihova ne samo tiskana nego i pisana sadraja, te mjesto toga
rekoh - u itanju imena urezanog u prozorskoj dasci. Monotono zanimanje za koje sam raunao da e mi pomoi da
zaspim, kao to bi brojanje, ili...
- to elite postii time da mi tako govorite - zagrmje
Heathcliff s divljakom estinom. - Kako, kako se usuuje
te vi, pod mojim krovom? - Boe! Poludio je kad tako govo
ri! - I bijesno se lupi po elu.

Nisam znao da li da se bunim zbog njegovih rijei ili da

nastavim sa svojim objanjenjem; ali se on doimao tako duboko uzbuenim da se saalih i nastavih mu govoriti o svojim
snovima; uvjeravao sam ga da nikad nisam uo ime Catherine Linton, ali to to sam ga proitao nekoliko puta proizvelo je dojam koji se personificirao kad se moja mata oslobodila kontrole moga razuma. Heathcliff se bio polako
primaknuo do postelje dok sam ja govorio, i kad je najzad
sjeo na nju, bio sam gotovo skriven, te sam ga jedva mogao
vidjeti. Ali sam po njegovu nepravilnom i isprekidanom disanju zakljuio da se bori kako bi savladao neki odve snaan osjeaj. Ne elei mu pokazati da sam svjestan njegove
unutarnje borbe, nastavih se odijevati pravei prilinu buku,
a zatim pogledah u sat i glasno rekoh samome sebi: - Nema
jo tri sata! Mogao bih se zakleti da je est. Vrijeme ovdje
sporo protjee; sigurno smo otili na spavanje u osam!
- Lijeemo uvijek u devet sati zimi, a ustajemo u osam ree moj domain uz teak, priguen uzdah i, sudei po po
kretu sjene njegove ruke, otre suzu s oka. - Gospodine
Lockwoode - doda - moete ii u moju sobu; samo biste
smetali ako biste tako rano sili dolje, a vae djetinje stenja
nje otjeralo je moje spavanje dodavola.
- I moje takoer - odgovorih. - etat u po dvoritu dok
ne svane, a onda u otii; i ne morate se bojati da u vam
opet dosaivati svojim posjetima. Sad sam potpuno izlijeen
od traenja zadovoljstva u drutvu, bilo u selu ili u gradu.
Razuman ovjek treba biti sam sebi dovoljan.
- Divno bi to drutvo bilo! - promrmlja Heathcliff. Uzmite svijeu i idite kamo hoete. Ja u vam se uskoro pri
druiti. Samo nemojte ii u dvorite, psi su odvezani; a u ku
i - Juna uva strau ondje, i - ne, moete etati samo po
stubama i hodnicima. Ali, odlazite! Ja u doi za dvije mi
nute!
Posluah ga i izidoh iz sobe, ali kako nisam znao kamo
vodi usko predsoblje, nisam se udaljavao, stajao sam nepomino, te sam i nehotice bio oevidac praznovjerja moga
domaina, koje je udno proturjeilo njegovoj prividnoj razboritosti. Stao je na postelju i silom otvorio prozorsko krilo,
a zatim udario u strastven, neobuzdan pla. - Udi! Udi!
-jecao je. - Cathy, doi. Ah, doi - doi jo jednoml Ah!
29

Dragano srca moga! uj me bar ovaj put, Catherino! - Privienje je pokazivalo uobiajenu narav privienja: nije davalo nikakva znaka ivota; ali snijeg i vjetar jurnue unutra,
doprijee ak i do mog mjesta i ugasie svjetlo.
Toliko je bilo patnje u izljevu alosti koji je pratio ta luda
zazivanja, da zbog saaljenja nisam ni shvatio svu njihovu
ludost; povukoh se pomalo ljut to sam uope sluao i nezadovoljan to sam ispriao svoj besmisleni strani san koji je
prouzroio tu bol, iako nisam mogao shvatiti zato se moj
san tako duboko dojmio Heathcliffa. Oprezno sidoh u prizemlje i naoh se u kuhinji gdje na plamiku vatre, iji je ar
bio briljivo skupljen, zapalih svoju svijeu. Nita se nije micalo osim areno-sivog maka koji se bio izvukao iz pepela
i pozdravio me mrzovoljnim mjaukanjem.
Dvije klupe u obliku luka gotovo su zagradivale ognjite;
ispruih se na jednu, a maak se pope na drugu. Obojica zadrijemasmo prije nego to nas je itko doao uznemiriti u naem sklonitu; ali uskoro side Joseph, sputajui se s tekom
mukom ljestvama koje su se gubile kroz vrataca u stropu;
bio je to, mislim, ulaz u njegovu potkrovnu sobicu. Baci
mrani pogled na plamiak koji sam bio raspalio pomou
granica, otjera maka s klupe, sjede na prazno mjesto i poe puniti duhanom svoju veliku lulu. Moju prisutnost u njegovu svetitu oevidno je smatrao tolikim bezobrazlukom
da nije mogao kazati ni rijei; utke je prinio lulu usnama,
prekriio ruke i poeo puiti. Pustio sam ga da mirno uiva.
Nakon to ispusti i posljednji oblai dima, duboko uzdahnu, die se i ode isto tako ozbiljno kao to je i doao.
Zatim se zaue gipkiji koraci; otvorih usta za "dobro jutro", ali ih opet zatvorih - nije mi se pruila prilika za pozdrav jer je Hareton Earnshaw itao sotto voe svoje molitve
koje su se sastojale od psovki upuenih svakom predmetu
koji bi dodirnuo dok je u jednom kutu traio lopatu da bi napravio prtinu kroz snijeg. Pogledao je preko klupe irei nosnice i bio je isto tako malo sklon izmijeniti pozdrave sa
mnom kao i s mojim prijateljem makom. Zakljuio sam po
njegovim pripremama da je izlaz doputen, te napustih svoj
tvrdi leaj i podoh za njim. On to primijeti, pa krajem lopate
udari unutarnja vrata i nerazgovijetnim me mrmljanjem obavijesti da tuda moram krenuti ako elim napustiti to mjesto.

Vrata su vodila u kuu gdje je enskadija ve bila u pokretu. Zillah je golemim mijehom raspirivala vatru, a gospoda Heathcliff je, kleei pored ognjita, itala knjigu pri
svjetlu plamena. Rukom je zaklanjala oi od topline i inilo
se da je posve zadubljena u itanje. Prekidala je samo da bi
prekorila sluavku jer ju je obasipala iskrama, ili da katkad
odgurne psa koji joj je nasrtljivo gurao njuku u lice. Iznenadih se kada tu vidjeh i Heathcliffa. Stajao je pored vatre,
leima okrenut meni, i zavravao burnu scenu na raun jadne Zillah koja je povremeno prestajala raditi kako bi guvala kraj svoje pregae i ljutito uzdisala.
- A ti, ti nedostojna. - viknuo je kad sam uao, obraa
jui se svojoj snahi i upuujui joj epitet koji nije nita gori
nego guska ili ovca, ali koji pisci obino oznaavaju crti
com. - Eto, opet se bavi svojim besposliarskim trikovima.
Drugi barem zarauju kruh koji jedu - a ti, ti ivi od moje
milostinje. Ostavi te svoje gluposti i radi neto! Platit e mi
to me mui time da si mi neprestano pred oima - uje li,
prokleta babuskaro?
- Ostavit u svoje gluposti jer ste kadri natjerati me na
to ako i odbijem - odgovori mlada dama, zatvori knjigu i
baci je na stolac. - Ali neu raditi nita, osim ono to me je
volja, pa makar vi umorili jezik od psovanja!
Heathcliff podie ruku, ali se ona brzo izmaknu jer je
oito dobro poznavala njezinu teinu. Ne elei promatrati
tu borbu, koja bi bila nalik na borbu izmeu make i mia,
brzo istupih naprijed kao da se elim ogrijati kraj ognjita i
kao da nisam ni primijetio njihovu svau. Oboje su bili dovoljno pristojni da prekinu daljnja neprijateljstva; Heathcliff
stavi svoje ake podalje od iskuenja, u depove, gospoda
Heathcliff naubi usne, ode i sjede na jedan podalji stolac
gdje je ostala pri svojoj rijei igrajui ulogu nepominog kipa sve vrijeme dok sam ja bio tu. Nisam dugo ostao. Odbio
sam dorukovati s njima i na prvi znak zore iskoristio priliku da pobjegnem na svjei zrak koji je sada bio ist, miran i
hladan kao led.
Moj mi kuevlasnik doviknu da stanem, prije nego to
sam stigao do kraja vrta, i ponudi se da me isprati preko pustare. Bilo je dobro to je to uinio, jer je cijela brdska strana
bila jedan valovit bijeli ocean; ali izboine i udubljenja nisu

odgovarali neravninama zemljita; mnoge su rupe bile potpuno ispunjene snijegom, a gomile otpadaka kraj kamenoloma potpuno izbrisane sa zemljopisne karte koja mi je ostala u pameti od jueranje etnje. Juer sam bio opazio na
jednoj strani puta, na razmacima od est do sedam koraka,
red uspravnog kamenja koji je iao cijelom duljinom pustare; to je kamenje namjeteno i okreeno da bi sluilo kao putokaz u mraku i za velikog snijega kad se duboke movare
ne razlikuju od tvrdog puta s ije se obje strane nalaze; ali,
osim prljavih toaka, koje su izbijale tu i tamo, ovdje-ondje, svaki je njihov trag bio ieznuo, te me je moj suputnik
morao esto opominjati da idem desno ili lijevo kad sam mislio da idem ba po putu.
Usput smo malo razgovarali; kad smo stigli na ulaz u trakroski park, on zastane i ree da odatle neu moi pogrijeiti. Nae opratanje ograniilo se na brzo kimanje glavom,
a zatim sam produljio uzdajui se u svoje pamenje puta, jer
uvareva kua jo nije bila nastanjena. Udaljenost od ulaza
u park do Grangea iznosi tri kilometra; mislim da sam je
pretvorio u etiri gubei put medu drveem i zapadajui do
vrata u snijeg, a to je nezgoda za koju znaju to znai samo
oni koji su je iskusili. Poslije svih lutanja i nezgoda napokon
stigoh kui ba kad je sat otkucavao dvanaest, to znai da
je moj put trajao gotovo isto toliko sati koliko ima kilometara uobiajenim putom od Orkanskih visova.
Moja domaica i njeni pratioci pohitae da me doekaju;
burno i uzbueno izjavie da su ve bili izgubili svaku nadu
jer su mislili da sam stradao prole noi, i ve su se bili poeli dogovarati da krenu u potragu za mojim mrtvim tijelom. Zamolio sam ih da se umire sada kada vide da sam se
vratio, i prozebao do kosti odvukoh se polako uza stube;
presvukao sam se u suho ruho i trideset ili etrdeset minuta
etao gore-dolje po spavaoj sobi da bih povratio toplinu tijela; zatim sam otiao u radnu sobu, tako umoran da gotovo nisam bio kadar uivati u veseloj vatri i u vruoj kavi koju
mi je posluga pripremila da bih se okrijepio.

etvrto poglavlje

BA SMO uobraeni prevrtljivci! Ja koji sam odluio drati se

po strani od drutvenih dodira i koji sam zahvaljivao svojoj
zvijezdi to sam, najposlije, naao mjesto gdje su drutvene
veze gotovo nemogue - nakon to sam se do sumraka borio protiv potitenosti i osjeaja osamljenosti, napokon sam
bio prisiljen spustiti svoju zastavu i, pod izgovorom da mi
treba obavijest o potrebama moga domainstva, zamolih
gospodu Dean, kad mi je donijela veeru, da sjedi u blagovaonici dok jedem. Iskreno sam se nadao da e se ona pokazati pravom brbljavicom i da e me svojim prianjem ili jako
zainteresirati ili uspavati.
- Vi ste ovdje dugo ivjeli - poeh - ne rekoste li esnaest
godina?
- Osamnaest, gospodine; dola sam kad se gospoda uda
la da sluim nju, a nakon to je umrla, gospodar me je zadr
ao da mu budem domaica.
- Tako.
Zavlada utnja. Uplaih se da ona nije brbljavica, osim moda u svojim osobnim stvarima, a one me nisu mogle zanimati.
utjela je neko vrijeme, s rukama na koljenima i sa sjenom
zamiljenosti na svome rumenom licu, a zatim iznenada ree:
- Ah, vremena su se otada mnogo izmijenila!
- Jest - odgovorih - sigurno ste vidjeli mnoge promjene?
- Jesam! A i nevolje.
"Skrenut u razgovor na obitelj moga kuevlasnika"
-pomislih. - "To je dobar predmet za poetak! Drago bi mi
bilo da znam povijest one lijepe mlade udovice; je li ona iz
ovih krajeva ili je odnekud izdaleka, pa je ovi osorni indigenae ne priznaju za rod." S tom namjerom zapitah gospodu
Dean zato je Heathcliff izdao pod zakup Thrushcross Grange i zato radije ivi u gorem mjestu i u loijoj kui. - Zar on
nije dovoljno bogat da odrava svoj posjed u redu? - upitah.

- Bogat je, gospodine! - odgovori ona. - Nitko ne zna

koliko novca ima, i taj se novac poveava svake godine. Da,
da, on je dovoljno bogat da bi mogao ivjeti i u boljoj kui
od ove, ali je gotovo krtac; a da je i namjeravao preseliti se
u Thrushcross Grange, im je uo o dobrom zakupcu, nije
mogao propustiti priliku da dobije jo nekoliko stotinjarki.
udno da je taj ovjek toliko gramziv, a sam je u svijetu!
- Imao je sina, ini se?
- Imao je jednog, ali je umro.
- A ona mlada dama, gospoda Heathcliff, bila je ena
njegova sina?
- Jest.
- Odakle je ona rodom?
- Pa, gospodine, ona je ki moga pokojnog gospodara;
njeno je djevojako ime Catherina Linton. Ja sam je odgoji
la, siroto dijete! Jako sam eljela da se gospodin Heathcliff
preseli ovamo, jer bih onda opet bila s njom.
- to! Catherina Linton? - uzviknuh iznenaen. Ali po
slije kratkog razmiljanja zakljuih da to nije mogla biti mo
ja povampirena Catherina. - Onda je - nastavih - ime mo
ga prethodnika bilo Linton?
- Jest.
- A tko je onaj Earnshaw, Hareton Earnshaw koji ivi
kod gospodina Heathcliffa? Jesu li oni rod?
- Nisu; on je brati pokojne gospode Linton.
- Onda je on roak mlade dame?
- Jest; i njen suprug takoer joj je bio roak; jedan s maj
ine, a drugi s oeve strane; Heathcliff je bio oenjen ses
trom gospodina Lintona.
- Vidio sam iznad vrata kue na Orkanskim visovima
urezano ime Earnshavv. Je li to neka stara obitelj ?
- Vrlo stara, gospodine; i Hareton je njen posljednji iz
danak, kao to je gospoica Cathy na - mislim - Lintonovih. Jeste li ili do Orkanskih visova? Oprostite to vas pi
tam, ali bih htjela uti kako je ona?
- Gospoda Heathcliff? Izgleda vrlo dobro i vrlo je lijepa,
ali ne mislim da je vrlo sretna.
- Ah, Boe, ne udim se tome! A kako vam se svia go
spodar kue?
- Prilino grub ovjek, gospodo Dean. Je li to njegov karakter?

- Grub kao zupci pile i tvrd kao bazalt! to manje imate

posla s njim, to bolje.
- Sigurno je imao mnogo tekoa u ivotu kad je takav
grubijan. Znate li togod o njegovoj prolosti?
- To je pria o kukavici u tuem gnijezdu, gospodine.
Znam sve o njemu, osim gdje je roen, tko su mu roditelji i
kako je u poetku doao do novca. A Hareton je izbaen iz
gnijezda kao goludrav pti! Nesretni mladi jedini je u cije
loj upi koji ne zna kako mu je podvaljeno.
- Pa, gospodo Dean, budite ljubazni pa mi ispriajte to
god o naim susjedima; osjeam da ne bih mogao zaspati i
kad bih otiao u postelju; budite dobri, pa sjedite i priajte
mi jedan sat.
- Drage volje, gospodine! Uzet u neko svelo, pa u onda
moi sjediti koliko elite. Ali vi ste nazebli, primijetila sam
da drete; dat u vam malo kae da se zagrijete.
Dobra ena pouri, a ja se pribliih vatri; glava mi je bila vrua, a tijelo hladno; uz to sam bio uzbuen gotovo do ludila zbog stanja u kojem su bili
moji ivci. Nisam osjeao toliko nelagodu koliko strah (koji jo osjeam) da ne nastupe kakve ozbiljne posljedice jueranjih i dananjih
dogaaja. Ona se uskoro vrati nosei zdjelu kae koja se puila i koaricu s priborom za ivanje; nakon to je stavila zdjelicu na plou sa strane
kamina, sjede u naslonja, oito zadovoljna to sam tako drutven.
Ne priekavi da je jo jednom zamolim, poe priati:
- Prije nego to sam dola ovamo ivjeti, gotovo sam uvi
jek bila u Orkanskim visovima, jer je moja majka odgajala
gospodina Hindlevja Earnshawa, Haretonova oca, i ja sam
bila navikla igrati se s djecom; slali su me ponekad da oba
vim kakve nabave, pomagala sam pri sakupljanju sijena i
uvijek bila na farmi, spremna uiniti sve to bi se od mene
zahtijevalo. Jednoga lijepog ljetnog jutra - bio je poetak e
tve - gospodin Earnshavv, stari gospodar, siao je niza stube,
odjeven za put; nakon to je rekao Josephu to treba uiniti
u toku dana, okrenu se Hindlevju, Cathy i meni - ja sam sje
dila i jela kau s njima - i ree govorei svom sinu: - Moje
lijepo mome, danas idem u Liverpool; to eli da ti done
sem? Moe izabrati to hoe, samo neka ne bude teko i
veliko jer u ii pjeice tamo i natrag; sto kilometara onamo

i sto ovamo, to je dugaak put! - Hindlev ree da eli violinu.

Stari se gospodar onda obrati Cathy; njoj je bilo tek est
godina, a ve je mogla jahati svakog konja u staji; ona izabra bi. Ne zaboravi ni mene; bio je dobra srca, premda je
ponekad bio prilino strog. Obeao mi je donijeti pun dep
jabuka i kruaka, poljubio je svoju djecu, rekao zbogom i
otiao.
Tri dana njegova izbivanja svima nam se uinilo dugo, i
mala je Cathy esto pitala kad e on doi kui. Gospoda
Earnshavv oekivala je da e stii trei dan za veeru, pa je
odgaala tu veeru sat po sat, ali on nije stizao; najposlije su
se i djeca zamorila trei dolje do vrata da vide ide li on. Ve
se bilo i smrailo; gospoda je govorila djeci neka idu na spavanje, ali su ona tuno molila da jo ekaju; oko jedanaest
sati kvaka se na vratima tiho podie i gospodar ude. Svali se
na stolicu smijui se i stenjui, i ree im svima da mu ne prilaze jer je mrtav umoran - ne bi ponovno iao na tako dug
put ni za tri kraljevine.
- Pa jo ovako natovaren! - govorio je odmatajui svoj
veliki kaput koji je dotle drao kao smotuljak. - Pogledaj,
eno! Nikad me nita nije tako raalostilo u mom ivotu; ti to
mora primiti kao dar od Boga, premda je crno kao da je
vraje.
Okupismo se unaokolo, i preko glave gospoice Cathy
ugledah prljavo, dronjavo, crnokoso dijete, dovoljno veliko
da hoda i da govori; lice mu se inilo starije od Catherinina,
pa ipak, kad smo ga osovili na noge, ono je samo zurilo unaokolo i brbljalo neto to nitko nije mogao razumjeti. Uplaila sam se, a gospoda Earnshavv je bila spremna da ga izbaci; planula je i pitala ga kako je mogao donijeti to cigansko
derite u kuu kad oni imaju svoju djecu da ih podiu i hrane?
to misli raditi s njim i nije li sasvim poludio? Gospodar joj
pokua objasniti, ali je bio gotovo polumrtav od umora, i
sve to sam mogla razumjeti iz njegova objanjenja, isprekidanog gospoinim prijekorima, bilo je da ga je naao gladno i preputeno samom sebi na ulici u Liverpoolu; uzeo ga
je i raspitivao se tko su mu roditelji. Nitko iv nije znao kome
je pripadalo, pa gospodar, kako vie nije imao ni novca ni
vremena, odlui da je bolje da ga odmah ponese sa sobom
kui nego da i dalje ostane i uzaludno troi; bio je odluio

da ga ni u kom sluaju ne ostavi tamo gdje ga je naao. Zavrilo se time da je moja gospodarica grdila dok se najposlije nije utiala, a onda mi gospodin Earnshaw naredi da operem to siroe, presvuem u isto rublje i stavim spavati s djecom.
Hindley i Cathy samo su gledali i sluali dok najposlije
nije nastao mir, a onda su oboje poeli traiti po depovima
svog oca poklone koje im je bio obeao. Deku je bilo etrnaest godina, ali kad je izvukao iz velikog kaputa violinu
svu zdrobljenu u komadie, glasno je zaplakao; a Cathy, kad
je ula da je gospodar izgubio bi brinui se za nepoznato
dijete, pokaza svoje neraspoloenje iskesivi se i pljunuvi na
glupo malo stvorenje; ali je za to dobila od oca dobru uku
da bi se nauila bolje ponaati. Djeca su odluno odbila primiti to derite u svoju postelju, ak ga nisu htjela primiti ni
u svoju sobu, a ja ga, ne znajui bolje, ostavih na stubinom
odmoritu u nadi da e sutra nestati. Sluajno, ili privueno
gospodarevim glasom, ono je otpuzalo do gospodarevih
vrata, i on ga je zatekao kad je izlazio iz sobe. Pitao je kako
je onamo dospjelo, pa sam morala priznati to sam uinila.
Za kaznu zbog moga kukaviluka i neovjenosti istjerao
me iz kue.
Tako je Heathcliff uao u obitelj. Kad sam se vratila poslije nekoliko dana (jer svoje izgnanstvo nisam smatrala za
vjeno), doznala sam da su ga krstili i nadjenuli mu ime
"Heathcliff"; to je bilo ime njihova sina koji je umro u ranom djetinjstvu. To mu je ime otada bilo i ime i prezime.
Gospoica Cathy i on sad su se vrlo dobro slagali, ali Hindley ga je mrzio; da kaem istinu, i ja sam ga mrzila; mnogo
srno ga muili i zadirkivali, jer nisam bila dovoljno razumna da osjetim svoju nepravednost, a i gospoda nikad nije rekla nijednu rije u njegovu obranu kad bi vidjela da mu inimo neku nepravdu.
Bio je sumorno, strpljivo dijete; moda je bio naviknut
na loe postupanje; trpio je Hindlevjeve udarce a da ne trepne i ne pusti nijednu suzu, a kad bih ga ja utipnula, on bi
samo udahnuo zrak i otvorio oi, kao da se sluajno sam
povrijedio. Ta je strpljivost starog Earnshawa dovodila do
bjesnila i uno je prekoravao svoga sina to mui "jadno siroe". udo jedno koliko je bio zavolio Heathcliffa; vjero-

vao mu je sve to bi mu on kazao (dodue,

on je govorio vrlo malo i obino istinu) i
milovao ga i mazio mnogo vie nego Cathy
koja je bila odve nemirna i samovoljna za
ljubimicu.
Tako je jo od samog poetka Heathcliff unio neslogu u
kuu. Poslije smrti gospode Earnshaw, nakon nepune dvije
godine, mladi se gospodar ve bio naviknuo da gleda na
svoga oca vie kao na ugnjetaa nego kao na prijatelja, a na
Heathcliff a kao na uzurpatora njegovih prava i oeve ljubavi, i postao je ogoren zbog neprekidnog razmiljanja o toj
nepravdi. Ja sam neko vrijeme suosjeala s njim, ali kad su
se djeca razboljela od ospica pa sam ih morala njegovati i
preuzeti na sebe brigu odrasle ene, moje su se misli izmijenile. Heathcliff je bio opasno bolestan, i dok mu je bilo najgore, elio je da budem neprekidno kraj njegova uzglavlja;
mislim da je to elio zbog toga to je osjeao da inim mnogo
za njega, a nije shvaao da to radim zato to mi je nareeno.
Ali, moram rei, on je bio najmirnije dijete koje je dadilja
ikad njegovala. Razlika izmeu njega i drugih natjerala me
da budem manje pristrana. Cathy i njen brat strano su me
zamarali i muili svojim prohtjevima; a on, strpljiv kao
janje, nikad se nije tuio; nije mi dodue zadavao muke zbog
toga to je bio njean, nego zbog toga to je bio tvrd.
Prebrodio je krizu, i lijenik je rekao da je to velikim dijelom moja zasluga pa me pohvalio zbog moga truda. Njegove su mi hvale laskale i omekale me prema stvorenju koje
mi je pomoglo da ih zasluim, i tako je Hindlev izgubio svoga
posljednjeg saveznika; ipak, nisam mogla zavoljeti Heathcliffa, i esto sam se udila to moj gospodar nalazi u tome
mrgodnom deku da ga tako oboava kad mu on nikad, koliko se sjeam, nije pokazivao nikakva znaka zahvalnosti za
njegovu ljubaznost. Nije bio obijestan prema svome dobrotvoru, ali je bio ravnoduan, iako je vrlo dobro znao da vlada
njegovim srcem i da je dovoljno samo da progovori pa da
stari prisili cijelu kuu da se pokori njegovim eljama. Sjeam se jednog primjera. Gospodar Earnshavv kupio je jednom na crkvenom sajmu dva drepia i dao po jednog svakom djeaku. Heathcliff je uzeo ljepeg, ali je ovaj uskoro
poeo epati; kad je Heathcliff to primijetio, rekao je Hindlevju:

- Moramo se mijenjati za konje, ne svia mi se moj; a

ako nee, rei u tvom ocu da si me triput istukao ovog tjedna i pokazat u mu svoju ruku koja je modra od remena.
- Hindlev se isplazi na njega i une ga preko uha. - Bolje
da to odmah uini - nastavi Heathcliff bjeei van (bili su
u staji) - morat e; a ako mu kaem i o ovoj uki, bit e ti
vraena s kamatama. - Odlazi, pseto! - viknu Hindlev prijetei mu eljeznim utegom koji je upotrebljavan za vaganje
krumpira i sijena. - Baci ga - odgovori on ne miui se - i
onda u mu rei kako si se hvalio da e me otjerati iz kue
im on umre, pa e vidjeti nee li on tebe odmah otjerati.
-Hindlev baci uteg i pogodi Heathcliffa u prsa; on pade,
ali se odmah die zanosei se, blijed i bez daha; i da ja nisam
sprijeila, on bi onakav otiao ravno gospodaru i dobio punu zadovoljtinu; pustio bi da njegovo stanje govori umjesto
njega i rekao bi tko ga je prouzroio. - Uzmi mog drijepca
onda, Ciganine! - ree mladi Earnshavv. - Nadam se da e
ti slomiti vrat; uzmi ga, proklet da si, ti prosjaki uljezu! I
ulagivanjem iskami od moga oca sve to ima, samo mu poslije pokai to si, sotonin sine! Uzmi konja, nadam se da e
ti on razmrskati mozak.
Heathcliff pode odvezati drepia i premjestiti ga u svoj
dio staje, ali kad je prolazio iza njega, Hindlev zavri svoj
govor time to gurnu Heathcliffa pod konjska kopita i, ne
priekavi da vidi je li mu se elja ispunila, istri van to je
bre mogao. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako se deko
hladnokrvno digao i produljio za svojim ciljem; izmijenio je
sedla i sve ostalo, a zatim je, prije nego to e ui u kuu,
sjeo na gomilu sijena da bi ga prola munina koju je
prouzroio snaan udarac. Lako sam ga nagovorila da krivicu za svoje modrice svali na konja; bilo mu je svejedno kakvu u priu ispriati budui da je dobio ono to je htio. On
se tako rijetko alio na dogaaje kao to je ovaj, da sam ja
zbilja mislila da nije osvetoljubiv; ali sam se u tome ljuto
prevarila, kao to ete uti poslije.

Peto poglavlje

S VREMENOM je gospodin Earnshaw poeo slabjeti. Bio je

radian i zdrav, ali ga je snaga odjednom napustila, te se gotovo nije micao iz kuta kraj kamina, a to ga je uinilo vrlo
razdraljivim. Ljutio se ni za to i imao strane nastupe gnjeva
kad god mu se uinilo da netko ne potuje njegov autoritet.
Te je nastupe dobivao pogotovu kad bi netko pokuao
nametnuti se ili zapovijedati njegovu ljubimcu. Strano se
ljutio kad bi se Heathcliffu uputila ma i jedna runa rije; ini
se da mu je u glavi neprestano bila misao da svi mrze Heathcliffa i ele mu initi zlo zato to ga on voli. To je bilo na
djeakovu tetu, jer ljubazniji medu nama nisu eljeli ljutiti
gospodara, pa su se trudili udovoljiti Heathcliffovoj samovolji, a to je udovoljavanje podgrijavalo djeakovu oholost
i zloudnost. Ali se to moralo initi radi gospodara; dva ili
tri puta Hindlevjevo je izraavanje prijezira prema Heathcliffu
u prisutnosti njegova oca dovelo starog do bjesnila, tako te
je epao batinu da ga udari i drhtao je od gnjeva jer to
nije mogao uiniti.
Najposlije je na upnik savjetovao (mi smo tada imali
upnika koji se uzdravao uglavnom od privatnog poduavanja malih Lintona i Earnshavva i od obraivanja svoga
malog imanja) da se Hindlev poalje u koled; Earnshaw je
pristao, iako bez oduevljenja jer je rekao - Hindlev nije ni
za to i nee uspjeti ma kamo iao.
Nadala sam se svim srcem da emo sada imati mira. Boljelo me to gospodar pati zbog dobrog djela koje je uinio.
Mislila sam da starako nezadovoljstvo i bolest potjeu iz
njegova neslaganja s obitelji, kao to je i sam tvrdio, ali uistinu, gospodine, oni su potjecali iz njegove sve vee nemoi.
^Pak, na je ivot mogao biti prilino snoljiv da nije bilo
dviju osoba, gospoice Cathy i sluge Josepha. Sigurno ste ga
y
idjeli kad ste bili ondje. On je bio, a vjerojatno je i sada,

najdosadniji samoljubivi farizej koji je ikad pretraivao Bibliju da bi pronaao obeanje za sebe i bacao prokletstvo na
svoje blinje. Svojim vjetim propovijedima i dranjem moralnih prodika uspio je ostaviti sjajan dojam na gospodina
Earnshawa, i to je gospodar postajao slabiji, to je on imao
vei utjecaj na nj. Nemilosrdno se trudio da se starac zabrine za svoju duu i vjeito mu je govorio da treba to stroe
upravljati djecom. Poticao ga je da na Hindlevja gleda kao
na izgubljenoga grenika, i svake je veeri redovito ogoreno
nizao prie protiv Heathcliffa i Catherine, ali je uvijek vodio
brigu o tome da laska Earnshawovoj slabosti i da tee krivice
svaljuje na Catherinu.
Istina, ona se ponaala drukije od sve djece koju sam
ikad poznavala; zbog nje smo gubili strpljenje vie od pedeset puta na dan; od trenutka kad side pa sve do asa kad pode gore na spavanje. Ni minutu nismo bili sigurni da nee
uiniti neki nestaluk koji ne bi trebala uiniti. Bila je nemirna i vesela duha, jezik joj je neprekidno radio; uvijek je pjevala, smijala se i zadirkivala one koji nisu htjeli raditi to isto. Bila je divlja, nestana djevojica - ali je imala najljepe
oko, najslai osmijeh i najlaki hod u upi, i vjerujem da
njeni nestaluci nisu bili iz zle namjere, jer kad bi vas jednom ozbiljno rasplakala, malokad se dogodilo da ne ostane
uz vas dok se ne umirite i ne oprostite joj. Jako je voljela Heathcliffa. Najvea kazna koju smo mogli izmisliti za nju bila
je da je odvojimo od Heathcliffa, premda ju je otac zbog njega vie korio nego ikoga od nas. U igri je osobito voljela izigravati gospodaricu, ukati i zapovijedati svim igraima; to
je pokuala i sa mnom, ali ja nisam htjela trpjeti njene uke
i naredbe, pa sam joj to i rekla.
Gospodin Earnshavv nije primao s razumijevanjem ale
svoje djece; uvijek je bio s njima strog i ozbiljan, a Catherine
nije mogla razumjeti zato je njen otac ljui i manje trpeljiv
u svom starakom bolesnom stanju nego to je bio prijanjih
godina. Njegovi mrzovoljni prijekori budili su u njoj nestanu elju da ga izaziva; nikad nije bila tako sretna kao kad
smo je svi korili, a ona nam prkosila svojim odvanim, jogunastim izrazom lica i rijeima koje je sipala kao iz rukava; ismijavala je Josephova vjerska proklinjanja, zadirkivala
mene i radila sve ono to je njen otac najvie mrzio; pokazi-

vala mu je da njena tobonja obijest, koju je on smatrao stvarnom, ima veu mo nad Heathcliffom nego njegova ljubaznost, da je deko spreman sluati nju u svemu, a njega samo
u onome to odgovara njegovoj sklonosti. Nakon to bi se ponaala to je mogue gore cio dan, ponekad bi, da bi to popravila, dola uveer umiljavati se. - Ne, Cathy - rekao bi
starac - ne mogu te voljeti; ti si gora od svoga brata. Idi, oditaj svoju molitvu i moli Boga da ti oprosti. Bojim se da emo
se ja i tvoja majka morati kajati to smo te rodili! - U poetku
je plakala to joj on tako govori, ali kako je uvijek bila odbijena, postala je neosjetljiva, smijala se kad sam joj govorila da
kae da se kaje za svoje pogreke i da moli za oprotaj.
Ali je najposlije doao as koji je prekratio muke gospodina Earnshavva na ovom svijetu. Umro je tiho i mirno jedne
listopadske veeri sjedei na naslonjau kraj kamina. Jak
vjetar puhao je oko kue i huao u dimnjaku; hujao je ludo
i burno, ali nije bilo hladno. Bili su svi zajedno - ja sam sjedila malo podalje od kamina i plela, Joseph je itao Sveto pismo blizu stola (u to vrijeme i posluga je sjedila u toj sobi
poslije svrenog posla). Gospoica Cathy se nije dobro osjeala, pa je bila mirna; sjedila je na podu naslonjena na oevo
koljeno, a Heathcliff je leao na podu s glavom u njezinu
krilu. Sjeam se da je gospodar prije nego to je zadrijemao,
milovao njenu lijepu kosu - jako se radovao kad god je ona
bila njena - i rekao joj: - Zato ne moe uvijek biti dobra
djevojica, Cathy? - Ona podie svoje lice prema njegovu,
nasmija se i odgovori: - Zato vi ne moete biti uvijek dobar
ovjek, oe? - Ali im vidje da se on naljutio, poljubi ga u
ruku i ree da e mu pjevati dok ga ne uspava. Pjevuila je
vrlo tiho dok mu prsti nisu skliznuli s njenih i glava mu pala
na prsa. Onda sam joj rekla da uuti i da se ne mie da ga
ne bi probudila. Svi smo bili mirni kao mievi itavih pola
sata, i nastavili bismo tako da Joseph, nakon to je proitao
odreeno poglavlje, ne usta i ne ree da mora probuditi gospodara da odita molitvu prije nego to ode u postelju. Prie mu, pozva ga po imenu i dodirnu mu rame, ali se gospodar nije micao, te Joseph uze svijeu i zagleda se u nj. Uini
mi
se da neto nije u redu, jer Joseph ispusti svijeu na stol,
u
ze djecu za ruke i apnu im: - Idite gore i nemojte buiti
-moete se i sami moliti veeras - ja imam neto za obaviti.

- Najprije da kaem ocu laku no - ree Catherina i zagrli

ga oko vrata prije nego to smo je mogli zaustaviti. Siroto
dijete odmah je osjetilo gubitak. Vrisnula je: - Ah, on je
mrtav, Heathcliffe! On je mrtav! - Oboje zaplakae tako
bolno kao da im se srce cijepalo.
I ja poeh glasno i gorko naricati s njima, ali nas Joseph
upita to nam je te nariemo za svecem koji je na nebu. Ree
mi da odjenem kaput i otrim u Gimmerton po lijenika i
upnika. Nisam shvaala za to su potrebni i jedan i drugi u
tom trenutku, ali sam ipak odjurila kroz vjetar i kiu i dovela
lijenika; upnik je rekao da e doi ujutro. Ostavih Jo-sepha
da mu objasni to se dogodilo i odjurih u djeju sobu. Vrata
su bila poluotvorena; vidjela sam da uope nisu legli u
postelju, iako je bila prola pono, ali su bili mirni i nije ih
trebalo tjeiti. Te mlade due tjeile su jedna drugu boljim
mislima nego to bi meni pale na pamet; nijedan upnik na
svijetu nije tako lijepo oslikao nebo kao to su to oni radili
u svom nedunom razgovoru; i dok sam jecala i sluala ih,
nisam mogla ne pomisliti: kamo sree da smo ve svi ondje!

esto poglavlje

GOSPODIN Hindlev stigao je kui na dan pogreba. Svi smo

se zapanjili kad smo vidjeli da je doveo enu sa sobom; susjedi su odmah poeli nadugako i nairoko ogovarati taj
brak. to je ona bila i gdje je roena, nikad nam nije rekao:
vjerojatno ni njeno bogatstvo ni njeno ime nisu bili za preporuiti, jer inae on ne bi krio brak od svog oca.
Ona nije bila takve prirode da uznemiruje ukuane svojim prohtjevima. im je prela kuni prag, svaki predmet
koji je vidjela kao da joj je priinjao zadovoljstvo i radost, a
takoer i sve to se zbivalo oko nje, osim pripreme za pogreb i osoba u crnini. Zbog ponaanja za tih priprema pomislila sam da je malo luckasta. Otrala je u svoju sobu i natjerala me da poem s njom iako sam morala odijevati djecu. Sjedila je u sobi, drhtala, lomila ruke i neprestano me pitala: Zar nisu jo otili? Zatim mi je u histerinom uzbuenju poela opisivati kakav dojam crnina ostavlja na nju;
uplaeno se trzala, drhtala i, najposlije, udarila u pla. Upitala sam je to joj je - odgovorila je da ne zna, ali da se jako
boji smrti! inilo mi se da je bila isto tako daleko od smrti
kao i ja. Bila je prilino mrava, ali mlada i svjea, oi su joj
sjale kao dijamanti. Opazila sam, dodue, da se jako zadie
dok se penje stubama, da se trza kad uje i najmanju iznenadnu buku i da ponekad jako kalje, ali nisam znala to ti
simptomi znae, a i nisam bila sklona suosjeati s njome. Mi
ovdje obino ne volimo strance, gospodine Lockwoode, dok
oni najprije ne zavole nas.
Mladi Earnshaw dosta se bio izmijenio za svoje trogodinje odsutnosti od kue. Omravio je, izgubio boju, govorio
je i odijevao se sasvim drukije; ve prvi dan kad je doao
rekao je Josephu i meni da emo odsad sjediti u stranjoj kuhinji, a kuu da ostavimo njima. ak je htio jednu manju sobu pretvoriti u salon, nabaviti sagove za nju i pokriti joj zi-

dove tapetama, ali su se njegovoj eni tako sviali bijeli pod i golemi kamin, kositreni pladnjevi i ormar s porculanskim posuem, tenara, prostranost sobe u kojoj su
obino sjedili, te on uvidje da je salon nepotreban za njenu udobnost, i odusta od te svoje namjere.
Gospoda se takoer radovala to je nala novu urjaki-nju medu svojim novim znancima, pa je blebetala s Catheri-nom, ljubila je, trala amo-tamo s njom i davala
joj u poetku mnoge poklone. Ali njena ljubav uskoro ohladnje, pa kad je postala mrzovoljna, Hindlev se poeo vladati nasilniki. Nekoliko njenih rijei, koje su
pokazale da ona ne voli Heathcliffa, bilo je dovoljno da mu probudi svu njegovu staru mrnju prema tome mladiu. Otjerao ga je iz njihova drutva medu sluge, liio
ga upnikova pouavanja, zahtijevao da radi u polju i tjerao ga da radi kao i bilo koji drugi momak na farmi.
Heathcliff je u poetku podnosio svoje ponienje prilino dobro, jer ga je Cathy uila onome to bi ona nauila od upnika, i radila je ili se igrala zajedno s njim u
polju. inilo se da e oboje odrasti grubi kao divljaci; mladom je gospodaru bilo svejedno kako se oni vladaju i to rade, samo da mu nisu pred oima. On se ak ne
bi brinuo idu li oni nedjeljom u crkvu da mu Joseph i upnik nisu zamjerali zbog njegova nehata kad bi primijetili da ih nema u crkvi; to bi ga podsjetilo da naredi da
Heathcliffa iibaju, a Catherinu da kazni time to bi je ostavio bez objeda ili veere. Jedan od njihovih najveih uitaka bio je da ujutro odu u pustaru i ostanu ondje cio
dan, a kazna koja je slijedila s vremenom im je postala sitnica kojoj su se smijali. upnik je mogao zadati Catherini koliko je htio poglavlja da naui napamet, a Joseph je mogao tui Heathcliffa dok ga ne zaboli ruka; oni su sve to zaboravljali im bi se opet nali zajedno ili, barem, im bi skovali neki nevaljali osvetniki plan.
esto sam potajno plakala gledajui kako iz dana u dan postaju sve bezobrazniji i odvaniji, a nisam smjela kazati ni rijei, iz straha da ne izgubim ono malo utjecaja
to sam jo imala na ta dva stvorenja koja su bila bez prijatelja. Jedne nedjelje uveer istjerani su iz gostinske sobe zato to su ili stvarali buku ili uinili neki drugi
slian mali prekraj, i kad sam otila zov-nuti ih na veeru, nigdje ih nije bilo. Pretraili smo kuu od

vrha do dna, dvorite i staje, ali ih nismo pronali; najposli-je nam Hindlev u gnjevu naredi da zakljuamo vrata i zaprijeti da ih nitko te noi ne smije pustiti unutra. Svi
su ukuani otili spavati, a ja, odve zabrinuta da bih mogla spavati, otvorim prozorsko krilo i, da bih oslukivala, promolim glavu van iako je padala kia; bila sam
odluila da ih usprkos zabrani pustim unutra ako se vrate. Poslije kraeg vremena zauh korake koji su dolazili putom, i svjetlo fenjera zasja pored vrata. Prebacih al
preko glave i otrah im kazati neka ne kucaju da ne probude gospodina Earnshawa. Sretoh Heathcliffa samog i pretrnuh od straha.
- Gdje je Catherina? - upitah brzo. - Nije se dogodila nikakva nesrea, nadam se? - U Thrushcross Grangeu - odgovori on. - I ja bih bio ondje da su bili pristojni pa
me pozvali da ostanem. - Bogami, lijepo e se provesti! - rekoh mu. - Ti se nee smiriti dok te ne otjeraju. to vas je, za ime svijeta, navelo da odlutate ak do
Thrushcross Grangea? -Pusti me da se presvuem u suho odijelo, pa u ti sve ispriati, Nelly - odgovori on. Rekoh mu neka pazi da ne probudi gospodara; i dok se
presvlaio, a ja ekala da ugasim svijeu, priao je: - Cathy i ja pobjegli smo iz praonice da pro-eemo u slobodi, i kad smo opazili svjetlo u Grangeu, od-luismo otii
i vidjeti provode li Lintoni nedjeljnu veer stojei i drhtei po kutovima dok im otac i majka sjede i jedu, piju, pjevaju, smiju se i griju pored vatre. Misli li da oni to
rade? Ili itaju propovijedi, dobivaju pouke iz katekizma od svoga sluge i moraju uiti napamet itav stupac biblijskih imena ako ne odgovore tono? - Vjerojatno ne
- odgovo-rih. - Oni su, bez dvojbe, dobra djeca, i ne zasluuju kazne kakve ti dobiva zbog loeg vladanja. - Nemoj drati prodike, Nelly - ree on - gluposti! Trali smo
od vrha Visova do parka bez zaustavljanja - Catherine je pobijeena u utrci, jer je bila bosa. Morat e sutra potraiti njene cipele u movari. Provukli smo se kroz
jednu rupu u ogradi od ivice, tumarali po mraku i najposlije se nali na cvjetnoj lijehi is-Pod salonskog prozora. Otuda je dopiralo svjetlo; nisu bili zatvorili kapke, a i
zavjese su bile samo napola navuene. Oboje smo mogli gledati unutra stojei na zidu i drei se za Prozorsku izboinu, i vidjeli smo - ah! - bilo je to lijepo divno
mjesto; na podu su bili ilimi zagasitocrvene boje, stolci

i stolovi pokriveni zagasitocrvenim suknom, isti bijeli strop

obrubljen zlatnom prugom, sa sredine stropa visjeli su srebrni lanci s mnogobrojnim staklenim kuglama iz kojih su
svjetlucale svjeice. Stari gospodin i gospoda Linton nisu bili
tu; Edgar i njegova sestra bili su sami u salonu. Nisu li trebali
biti sretni? Da smo bili na njihovu mjestu, smatrali bismo da
smo u raju! A eto, pogodi to su ta tvoja dobra djeca radila?
Isabella - mislim da ima jedanaest godina, jednu manje od
Cathy - leala je i derala se na jednom kraju sobe i vriskala
kao da su je vjetice bole uarenim iglama. Edgar je stajao
kraj ognjita i tiho plakao, a na sredini stola ualo je malo
pseto, treslo apom i lajalo; to pseto, kao to smo razumjeli
iz njihova uzajamnog okrivljavanja, oni umalo nisu rastrgali
napola. Idioti! To je bilo njihovo uivanje! Da se svaaju tko
e od njih drati u rukama gomilu tople dlake, a zatim su
udarili u pla jer su ga poslije svae i jedno i drugo odbili
uzeti. Glasno smo se nasmijali tim mazama; prezirali smo ih!
Kad si ti mene uhvatila da elim imati ono to je htjela
Catherina? Ili nas zatekla same kako nalazimo zabavu u
dernjavi, jecanju i valjanju po podu, svako na svom kraju
sobe? Ja ne bih ni za tisuu ivota mijenjao svoj poloaj ovdje
s poloajem Edgar a Lintona u Thrushcross Gran-geu, ak ni
onda kad bih dobio pravo da bacim Josepha s najvieg
sljemena i da obojim kunu fasadu Hindlevjevom krvlju!
- uti, uti! - prekorih ga. - Jo mi nisi rekao, Heathcliffe, kako se dogodilo da je Catherina ostala ondje?
- Rekao sam ti da smo se nasmijali - odgovori on. - Lintonovi su nas uli i pojurili kao strijele; nastala je kratka ut
nja, a zatim su povikali: - Oh, mama, mama! Oh, tata! Oh,
mama, doite ovamo. Oh, tata, oh! - Zaista su vikali tako
neto. Mi smo dizali strahovitu buku da bismo ih jo vie
uplaili, a zatim smo skoili sa zida, jer smo uli kako netko
otkljuava vrata, i dali se u bijeg. Drao sam Cathy za ruku
i pourivao je; odjednom ona pade. - Bjei, Heathcliffe, bje
i! - apnu mi. - Oni su odvezali buldoga i on me je uhva
tio! - Taj ju je avo bio epao za gleanj, Nelly; uo sam
njegovo prokleto dahtanje. Ona nije ni jauknula - nije! Ona
to ne bi uinila ni kad bi bila nabodena na rogove bijesne
krave. Ali ja poeh vikati; psovao sam dovoljno da unitim

bilo koju kransku neman; nadoh kamen, zabih ga psu medu vilice i pokuah mu ga svom snagom ugurati u grlo. Najposlije se pojavi jedan prokleti sluga s fenjerom i viknu:
-Dr' dobro, Skulkeru, dr' dobro! - Ali promijeni ton kad
vidje Skulkerovu lovinu. Pas je otjeran; njegov golemi crveni
jezik visio mu je iz gubice za pola stope, a s oputenih labrnja curila je krvava slina. Sluga podie Cathy; bila se onesvijestila, ne zbog straha, siguran sam, nego od bola. Unese je
unutra, a ja uem za njim mrmljajui grdnje i prijetnje.
-Kakva lovina, Roberte? - doviknu Linton s ulaza. - Skulker
je uhvatio jednu djevojicu - odgovori on - a ovdje je i jedan djeak - doda i epa me za ruku - izgleda kao pravi
avo! Najvjerojatnije su ih razbojnici namjeravali progurati
kroz prozor, pa da oni, nakon to svi zaspimo, otvore vrata
bandi da nas nesmetano poubija. Jezik za zube, lupeu! Visjet
e na vjealama za ovo. Gospodine Lintone, gospodaru,
nemojte ostavljati puku. - Neu, neu, Roberte - odgovori
stara budala. - Nevaljalci su znali da sam juer primio novac
od zakupca, pa su smislili da me tako vjeto opljakaju.
Uite; spremit u im doek. Sluajte, Johne, zakvaite lanac.
Dajte Skulkeru malo vode, Jenny. Da nasamare suca u
njegovu domu, i to u nedjelju! Gdje je kraj njihovoj drskosti? Ah, draga moja Mary, pogledaj! Ne boj se, jo je djeak
- pa ipak, njegovo mrgodno lice odaje budueg razbojnika;
zar ne bi bilo uviavno prema okolini da ga odmah objesimo, prije nego to pokae svoju narav ne samo u crtama lica
nego i u djelima? - On me povue prema svijenjaku, a gospoda Linton stavi na nos naoale i u uasu podie ruke
uvis. Kukavika djeca takoer se primaknue blie i Isabella
ree: - Strano stvorenje! Zatvorite ga u podrum, tata. Jako
je slian gatarevu sinu koji je ukrao moga pitomog fazana.
Zar ne, Edgare?
- Dok su me prouavali, Cathy se osvijesti, u posljednje
rijei i nasmija se. Edgar Linton pogleda je ispitivaki, pribra se i pozna je. Viali su nas u crkvi, zna, iako ih malokad sreemo drugdje. - To je gospoica Earnshavv! - ap
nu on svojoj majci. - Pogledajte kako ju je Skulker ugrizao,
kako joj noga krvari!
- Gospoica Earnshaw? Gluposti! - povika dama. - Go
spoica Earnshaw da luta po okolici s Ciganinom? Pa ipak,


it

dragi moj, dijete je u crnini - to je sigurno ona - i moe ostati hroma za cijeli ivot?
- Nebriga njezina brata zasluuje prijekor - uzviknu go
spodin Linton okreui se od mene Catherini. - Doznao
sam od Shieldersa - (to je bilo upnikovo ime, gospodine) da ju je on pustio da odraste u potpunom neznabotvu. Ali
tko je ovo? Gdje je nala ovog suputnika? Aha! To je ono
udno siroe kojega je pokojni susjed donio sa svoga puta u
Liverpool - mali Indijac ili ameriki ili panjolski brodolomac.
- Nevaljao djeak, u svakom sluaju - ree stara dama komu nije mjesto u potenoj obitelji! Jesi li uo njegove
psovke, Lintone? Neugodno mi je to su ih moja djeca ula.
- Ponovno poeh psovati - nemojte se ljutiti, Nelly - te
Robertu bi nareeno da me odvede odanle. Odbijao sam ii
bez Cathy, ali me on odvue u vrt, gurnu mi fenjer u ruku,
ree mi da e gospodin Earnshavv neizostavno biti obavije
ten o mom vladanju, naredi mi da se gonim i ponovno za
kljua vrata. Zavjese jo nisu bile navuene, te zauzeh svoje
staro mjesto za vrebanje, jer sam namjeravao porazbijati nji
hove velike prozore u milijun komadia ako se Catherina
zaeli vratiti, a oni je ne htjednu pustiti. Sjedila je mirno na
divanu. Gospoda Linton skinula je s nje mljekariin sivi ogr
ta koji smo bili posudili za na izlet, kimala glavom i blago
je prekoravala. Mislim da su se drukije odnosili prema njoj
nego prema meni zato to je ona mlada gospoica. Zatim
sluavka donese zdjelu tople vode i opra joj nogu, gospodin
Linton prui joj alicu aja s rumom, Isabella joj stavi u kri
lo pun tanjur kolaa, a Edgar je stajao podalje i zurio u nju.
Zatim su joj osuili i poeljali lijepu kosu, stavili joj na no
ge velike papue i u naslonjau je prenijeli do ognjita; osta
vio sam je veselu, kako samo ona zna biti, dok je dijelila
svoju hranu izmeu malog psa i Skulkera, iju je njuku utipnula dok je jeo. Zapalila je iskru veselosti u praznim pla
vim Lintonovim oima - to je bio samo slab odsjaj s njezi
na arobnog lica. Vidio sam da su bili puni glupe udivljenosti; ona je neizmjerno bolja od njih - od svakog na zemlji,
zar ne, Nelly?
- Vie e zla iz toga proizai nego to ti misli - odgovorih mu pokrivajui ga i gasei svjetlo. - Ti si nepopravljiv,

Heathcliff, i gospodin Hindley morat e upotrijebiti krajnje

mjere, vidjet e. - Moje su se rijei pokazale istinitijima no
to sam eljela. Zbog te nesretne pustolovine Earnshavv je
pobjesnio. Sutradan nam je Linton doao u posjet da objasni to se dogodilo i oitao mladom gospodaru takvu bukvicu o putu kojim on vodi svoju obitelj, te se ovaj osjetio ponukanim da shvati dogaaj vrlo ozbiljno. Heathcliff nije dobio batina, ali mu je reeno da e nakon prve rijei koju
uputi gospoici Catherini biti otputen, a gospoda Earnshavv preuze na sebe da svoju urjakinju, kad se vrati kui,
zadri u granicama lijepog ponaanja; ne silom nego umjenou; sila joj ne bi nita pomogla.

li

Sedmo poglavlje

CATHY je ostala u Thrushcross Grangeu pet tjedana; do Boia. Gleanj joj je bio potpuno izlijeen, a i njezino je vladanje postalo mnogo bolje. Gospodarica ju je za to vrijeme esto posjeivala i bila je otpoela svoj plan popravljanja pokuajem da probudi u nje samopotovanje lijepim haljinama i
laskanjem, koje je Cathy primala vrlo spremno, pa je tako,
umjesto neobuzdane, gologlave male divljakinje, koja bi utrala u kuu i jurnula da nas sve izgrli te bismo ostali bez daha, stigla na lijepom, crnom konjiu vrlo dostojanstvena osoba, sa zagasitim uvojcima koji su joj padali ispod oboda eira od dabrovine, ukraenog perjem, u dugakom suknenom ogrtau koji je morala drati objema rukama. Hindlev
je skine s konja i radosno uzviknu: - Cathy, ti si, bogami, ljepotica! Jedva sam te poznao; sad izgleda kao prava dama.
Isabella Linton ne moe se ni usporediti s njom, zar ne, Frances? - Isabella nema njene prirodne odlike - odgovori njegova ena - ali ona mora paziti da opet ovdje ne podivlja. Elleno, pomozite gospoici Catherini skinuti eir i ogrta. - ekaj, draga, pokvarit e svoje uvojke, ja u ti skinuti eir.
Svukoh joj ogrta i ona zablista u divnom kariranom svilenom kaputiu, bijelim hlaicama i lakiranim cipelama; i
premda su joj oi radosno svjetlucale dok su psi trali i skakali oko nje, nije ih smjela milovati da joj ne bi zaprljali divnu odjeu. Njeno me je poljubila; sva sam bila bijela od
brana jer sam mijesila boini kola, pa me nije mogla zagrliti; a zatim je pogledala uokolo traei Heathcliffa. Gospodin i gospoda Earnshaw pozorno su ekali da vide kakav
e biti njihov susret, jer su smatrali da e po njemu moi donekle procijeniti koliko je opravdana njihova nada da e usPjeti razdvojiti to dvoje prijatelja.
Heathcliffa je isprva bilo teko pronai. Ako je prije Catherinine odsutnosti bio nemaran i zaputen, sada je to bio

deset puta vie. Nitko osim mene nije mu ukazivao ni tu ljubaznost da ga nazove prljavim deritem i da mu kae neka se opere jedanput tjedno; a djeca

njegove dobi malokad nalaze prirodno zadovoljstvo u sapunu i vodi. Stoga, da i ne spominjem njegovo odijelo, koje je ve dugo bilo u slubi blata i praine, i
njegovu gustu, nepoeljanu kosu, njegovo lice i ruke bili su potpuno potamnjeli. Nije udo to se bio sakrio iza klupe kad je ugledao tako blistavu, otmjenu
gospoicu umjesto svoga upavog dvojnika, kao to je oekivao. - Zar Heathcliff nije ovdje? - upita ona skidajui rukavice; prsti su joj bili divno pobijeljeli
jer dugo nije nita radila ni izlazila iz kue.
- Heathcliff, moe doi ovamo - viknu gospodin Hindley uivajui to je djeak zbunjen i to ostavlja dojam ne
privlane, mlade nitarije. - Moe doi i poeljeti gospoici
Catherini dobrodolicu, kao i ostala posluga.
Cathy primijeti svog prijatelja u njegovu skrovitu i poletje da ga pozdravi; poljubi ga sedam-osam puta u obraz u tili as, zatim koraknu natrag, udari u
smijeh i uzviknu: -Ah, kako si crn i mrgodan! - i - Alaj si, alaj si smijean i mrgodan! Ali to je zato to sam se navikla na Edgara i Isa- bellu Linton. Pa,
Heathcliffe, jesi li me zaboravio?
Imala je razloga da mu postavi to pitanje jer su stid i oholost bili udvostruili mrak na njegovu licu i drali ga nepokretnim.
- Rukuj se, Heathcliffe - ree milostivo gospodin Earnshaw - u osobitim prilikama to je doputeno.
- Neu - progovori najposlije deko - neu da mi se itko
podruguje. Neu to trpjeti!
Htjede otii, ali ga gospoica Cathy uhvati za ruku.
- Nisam ti se mislila podrugivati - ree - ali nisam mo
gla suspregnuti smijeh; Heatcliffe, rukuj se bar sa mnom!
Zato si ljut? Nasmijala sam se samo zato to izgleda tako
udno. Ako umije lice i poelja kosu, sve e biti u redu;
ali ti si tako zaprljan!
Ona zabrinuto pogleda crne prste koje je drala medu svojima, i svoju haljinu koja se oito nije uljepala tim dodirom.
- Ne mora me drati za ruku! - odgovori on pratei
njen pogled i trgnu svoju ruku iz njene. - Bit u zaprljan ko
liko me volja; volim biti zaprljan i bit u zaprljan.

Zatim je pognute glave izjurio iz sobe, to je proizvelo veseo smijeh u gospodara i gospodarice, a ozbiljnu uznemirenost u Catherine koja nije mogla
razumjeti zato su ga njene rijei tako oneraspoloile.
Nakon to sam obavila svoju ulogu sobarice prema Catherini, stavila kolae u pe i razveselila kuu i kuhinju velikim vatrama, kao to dolikuje Badnjoj
veeri, sjela sam i, kako bih se zabavila, pjevala boine pjesme, usprkos Josepho-voj izjavi da su one zbog svoje veselosti gotovo bezbone. On se povukao u
svoju sobu da se sam moli Bogu, a gospodin i gospoda Earnshaw zabavljali su gospoicu pokazujui joj razliite lijepe stvarice koje su kupili za nju da ih ona
pokloni malim Lintonima u znak zahvalnosti za njihovu ljubaznost. Oni su ih pozvali da provedu sutranji dan na Orkanskim visovima, i poziv je prihvaen
pod jednim uvjetom: gospoda Linton je zamolila da se pazi kako njena mila djeca ne bi dola ni u kakav dodir s - nevaljalim deritem koje psuje.
Ostadoh sama. Uivala sam u divnom mirisu toplih zaina, divila se svijetlom kuhinjskom posudu, ulatenom satu okienom zimzelenom, srebrnim
peharima poredanim na pladnju u koje e se ulijevati toplo pivo za veerom i, iznad svega, savrenoj istoi predmeta moje posebne brige -opranom i dobro
oienom podu. U sebi sam odavala zaslueno priznanje svakom predmetu, a zatim sam se sjetila kako je stari Earnshaw obiavao doi, nakon to bi sve
bilo spremljeno, da me nazove vrijednom djevojkom i da mi tut-ne u ruku iling, kao boini dar; onda sam mislila o njegovoj ljubavi prema Heathcliffu i o
njegovu strahovanju da e deko biti zanemaren nakon njegove smrti, i to me je, prirodno, navelo da razmiljam o sadanjem stanju jadnog deka, te da s
pjevanja prijeem u pla. Ali mi uskoro pade na pamet da bi bolje bilo da mu nekako pomognem, umjesto da ronim suze zbog njega. Ustadoh i odoh u
dvorite da ga naem. Nije bio daleko; nala sam ga u staji gdje timari sjajnu dlaku novog konjia, nakon to je po obiaju prije nahranio druge ivotinje.
- Pouri, Heathcliffe, kuhinja je jako ugodna a Joseph je gore; pouri da te lijepo odjenem prije nego to doe gospoica Cathy, pa onda moete sjediti
zajedno sami pored ognjita i avrljati sve dok ne doe vrijeme za spavanje.

Nastavio je sa svojim poslom i nije me ni pogledao.

- Hajde, doi! Ondje ima po kolai za svakoga od vas,
a i trebat e pola sata da te lijepo odjenem i spremim!
ekala sam pet minuta, ali kako nisam dobila nikakav
odgovor, ostavih ga. Catherina je veerala s bratom i urjakinjom, Joseph i ja imali smo mrzovoljnu veeru, zainjenu
prijekorima s jedne strane i jetkim odgovorima s druge. Heathcliffov kola i sir ostali su na stolu cijelu no da bi ih pojele vile. Uspio je razvui posao sve do devet sati, a onda je,
nijem i mrk, otiao u svoju sobu. Cathy je legla kasno, jer je
imala mnogo toga za narediti za doek svojih novih prijatelja; jednom je ula u kuhinju razgovarati sa svojim starim
prijateljem, ali on bijae otiao; ostala je samo toliko da upita
to je s njim, pa je odmah otila. Ujutro je ustao rano i,
kako je bio praznik, odnio je svoje loe raspoloenje u pustaru; nije se vratio dok obitelj nije otila u crkvu. Gladovanje i razmiljanje, ini se, doveli su ga u bolje raspoloenje.
Ostao je neko vrijeme u mojoj blizini i, nakon to je skupio
hrabrost, odjednom rekao:
- Nelly, uljudi me, elim biti dobar.
- Ve je krajnje vrijeme, Heathcliffe - rekoh; raalostio
si Catherinu; sigurna sam da joj je ao to se uope vratila
kui! ini se kao da joj zavidi to joj pridaju veu vanost
nego tebi.
Ideja da zavidi Catherini bila mu je neshvatljiva, ali da ju
je raalostio, shvatio je dovoljno jasno.
- Je li ona kazala da je raaloena? - upita, vrlo ozbilj
na lica.
- Plakala je kad sam joj kazala da si jutros otiao.
- Pa i ja sam noas plakao - odgovori on - i imao sam
vie razloga za pla nego ona.
- Jest, tvoj razlog je valjda bio to si otiao na spavanje
ohola srca i prazna eluca. Oholi ljudi stvaraju sebi gorke
alosti. Ali ako se stidi svoje pretjerane osjetljivosti, mora
je moliti da ti oprosti kad se vrati. Mora joj prii i ponudi
ti da je poljubi, i rei - sam zna najbolje to da joj rekne;
samo uini to srdano, a ne kao da misli da se ona pretvo
rila u tudinku zato to se otmjeno odjenula. Iako moram
spravljati ruak, ukrast u sat vremena da te uredim tako da
e Edgar Linton izgledati pored tebe kao lutka; a on tako i

izgleda. Ti si mladi, pa ipak sam sigurna da si vii i dvaput

iri u ramenima od njega; ti bi ga mogao oboriti na zemlju
u tren oka. Zar ne misli da bi mogao?
Heathcliffovo lice zablista na tren; zatim se opet smrknu
i on uzdahnu:
- Ali, Nelly, i kad bih ga oborio dvadeset puta, to ga ne
bi uinilo manje lijepim ni mene ljepim. elio bih imati pla
vu kosu i bijelu kou, biti odjeven i vladati se kao on i imati
mogunosti da postanem bogat kao to e on biti!
- I svaki as plakati za mamom, i drhtati ako kakav seljai podigne na tebe aku, i ostati u kui cio dan zbog po
vodnja. Ah, Heathcliffe, ti pokazuje malodunost! Pridi
ogledalu pa u ti pokazati to treba eljeti. Vidi li te dvije
crte izmeu svojih oiju; i te guste obrve koje se, umjesto da
se podiu u luku, sputaju u sredini, i taj par crnih avola
koji nikad ne otvaraju odvano svoje prozore, nego svjetlu
cajui iza njih vrebaju kao uhode? Treba eljeti nauiti ka
ko e odstraniti te bore, iskreno podii svoje one kapke i
promijeniti te avole u povjerljive, nedune anele koji ne
dvoje i ne sumnjaju nita i koji uvijek vide prijatelje ondje
gdje nisu sigurni da se nalaze neprijatelji. Ne treba imati iz
raz zla psa koji je svjestan da zasluuje udarce to ih dobiva,
a ipak zbog onoga to trpi mrzi cio svijet i svoga muitelja.
- Drugim rijeima, trebam eljeti velike plave oi Edgara
Lintona i njegovo glatko elo - odgovori on. - Ja to i inim,
ali to mi ne pomae da ih dobijem.
- Dobro srce pomoi e ti da ima lijepo lice, moj mladi
u - nastavih - ak i da si pravi crnac; a zlo srce pretvorit
e i najljepe lice u neto uasnije od runoga. I sada, nakon
to smo zavrili s umivanjem, eljanjem i mrgoenjem - kai mi, zar ne misli da si prilino lijep? Rei u ti da mislim
da jesi. Ti bi mogao biti prerueni princ. Tko zna, moda je
tvoj otac bio kineski car, a tvoja majka indijska kraljica, i
moda je svako od njih kadar kupiti svojim tjednim priho
dom i Orkanske visove i Thrushcross Grange? Tebe su mo
da ukrali nevaljali mornari i doveli u Englesku. Da sam ja
na tvome mjestu, imala bih visoko miljenje o svom podri
jetlu; i misao o tome to jesam dala bi mi hrabrosti i dosto
janstva i potaknula me da mirno sno sim ugnjetavanje
od
jednog beznaajnog zemljoposjednika.

Nastavila sam u tom smislu; Heathcliffovo se elo prestade mrtiti i on poprimi sasvim ugodan izraz, kad odjednom na razgovor prekinu tutnjava konjskih kola koja su
prola putom i ula u dvorite. On pritra prozoru, a ja vratima, upravo na vrijeme da vidimo dvoje Lintona kako izlaze iz obiteljske koije, umotani u kapute i krzna, i Earnshawe kako silaze sa svojih konja. Oni su zimi esto odlazili u
crkvu na konjima. Catherina uze za ruku oboje djece, uvede
ih u kuu i smjesti uz vatru koja brzo vrati boju njihovim
blijedim licima.
Rekla sam Heathcliffu neka pouri i neka bude ljubazan;
on me rado poslua; na nesreu, dok je otvarao kuhinjska
vrata, Hindlev ih je otvarao s druge strane. Sreli su se, i gospodar, ljut to ga vidi ista i raspoloena, ili moda u elji da
odri svoje obeanje gospodi Linton, gurnu ga natrag iznenadnim udarcem i ljutito zapovjedi Josephu: - Pazi da ne
ude u sobu - poalji ga u potkrovlje dok ne proe objed, jer
bi inae gurao prste u kola i krao voe ako bi bio ostavljen
i minutu sam s njima.
- Ne, gospodaru - nisam mogla ne rei - nita on nee
dirnuti, a smatram da i on treba dobiti svoj dio kolaa kao
i svi mi.
- Imat e on svoj dio moje ake ako ga veeras uhvatim
dolje! - viknu Hindlev. - Odlazi, skitnice! to! Pokuava
biti kico, je li? ekaj dok dohvatim te otmjene uvojke - vi
djet e neu li ih izvui da budu jo dulji!
- Oni su ve dovoljno dugaki - ree mladi Linton virei
kroz vrata - udim se da ga ne boli glava od njih. Ima cijelu
drebastu grivu nad oima!
Dao je tu opasku bez namjere da uvrijedi; ali Heathcliffova plahovita narav nije bila voljna trpjeti ita to bi bilo
nalik na bezobratinu od onoga koga je, ini se, jo mrzio
kao suparnika. On epa zdjelu s toplim kompotom od jabuka (prvu stvar koja mu je dola pod ruku) i izlije je na govornikovo lice i vrat. Ovaj smjesta poe kukati: Isabella i
Catherina dotrae vidjeti to je. Gospodin Earnshaw zgrabi
krivca i odvue ga u svoju sobu, gdje je, bez sumnje, upotrijebio grubo sredstvo da rashladi taj nastup strasti, jer se
vratio crven i zadihan. Uzela sam ubrus za brisanje tanjura
i prilino prkosno trljala njime Edgarov nos i usta. Rekla

sam mu da je to i zasluio zato to se upletao. Njegova sestra

poe takoer plakati i zahtijevati da idu kui, a Cathy je
stajala zbunjena i crvenjela se zbog drugih.
- Nisi mu trebao nita govoriti! - korila je mladog Lin
tona. - On je bio loe raspoloen i sad si ti pokvario taj pos
jet, a on e dobiti batine; ne volim da ga tuku! Ne mogu da
nas objedovati. Zato si razgovarao s njim, Edgare?
- Nisam s njim - ree deko plaljivo, otrgnu se iz mojih
ruku i dovri ienje svojom batistenom maramicom. Obeao sam mami da neu progovoriti ni rijei s njim, i do
ista nisam progovorio.
- Pa nemoj plakati - prezirno odgovori Catherina - nije
te nitko ubio. Nemoj izazvati jo koju nezgodu; moj brat
dolazi; umiri se! uti! Isabella! Tebe barem nitko nije dirao!
- Umirite se, djeco - idite i sjednite na svoja mjesta! povika Hindlev ulazei. - Ta ivotinja od djeaka prilino
me je zagrijala. Drugi put, Edgare, brani svoje pravo vlasti
tim akama - to e ti otvoriti apetit!
Mlado drutvo povrati raspoloenje kad vidje mirisna jela.
Bili su glasni poslije vonje i lako su se utjeili jer im nikakvo
zlo zapravo nije ni bilo uinjeno. Gospodin Earn-shaw
odsjekao je svakom povelik komad peenja, a gospoda ih je
zabavljala veselim avrljanjem. Stajala sam iza njene stolice
i zaboljelo me kad sam vidjela kako Catherina, suhih oiju i
ravnoduna, poinje sjei guje krilo u svom tanjuru.
"Bezosjeajno dijete" - pomislih - "kako olako zaboravlja
nezgode svoga starog prijatelja za igru. Ne bih mislila da je
tako sebina." Ona prinese zalogaj ustima, ali ga vrati u
tanjur; obrazi joj se zacrvenjee, a suze navrijee na oi;
gurnu svoju vilicu na pod i brzo se sagnu ispod stolnjaka da
bi sakrila svoje uzbuenje. Nisam je vie smatrala bezosjeajnom, jer sam opazila da je bila na mukama cijeli dan i da
je eznula za prilikom da bude sama ili da ode do Heathcliffa kojega je gospodar bio zakljuao. To sam otkrila kad
sam mu pokuala odnijeti hranu.
Uveer smo imali ples. Cathy je molila da Heathcliff bude puten jer Isabella Linton nije imala partnera za ples; ali
njene su molbe bile uzaludne i meni je nareeno da nadoknadim taj nedostatak. Za plesa smo zaboravili sve neugodnosti; nae je veselje jo vie poraslo kad je stigao gimmer-

tonski orkestar koji je imao petnaest lanova; osim pjevaa,

u njemu su bili svirai u malu trubu, veliku trubu, klarinete,
fagote, lovake rogove i violonelo. Oni svakog Boia posjeuju sve ugledne domove i dobivaju darove i novac. Sluali smo ih s velikim uivanjem. Nakon to su otpjevali boine pjesme, rekli smo im neka pjevaju i druge. Gospoda Earnshaw je voljela glazbu, pa su nam oni dugo svirali i pjevali.
Catherina je takoer voljela glazbu, ali je rekla da se ona
najljepe uje s vrha stuba, pa je otila gore u mrak, a ja za
njom. Zatvorili su kuna vrata dolje i ne primjeujui nau
odsutnost, tako je mnogo ljudi bilo. Ona se nije ni zaustavljala na vrhu stuba nego se popela do potkrovlja gdje je Heathcliff bio zatvoren i zazvala ga imenom. On je uporno utio i nije joj neko vrijeme odgovarao; ali ona ga je i dalje
zvala. Napokon ga je nagovorila da s njom razgovara kroz
daske. Ostavila sam jadnu djecu da nesmetano razgovaraju
dok mi se nije uinilo da e pjesma i svirka uskoro prestati
i svirai dobiti neto da popiju i pojedu; onda se popeh uz
ljestve da je opomenem. Ali umjesto da je naem pred vratima potkrovlja, zauh njen glas iznutra. Ona se kao majmun bila provukla kroz prozori na krovu, zatim otila
preko krova i uvukla se kroz prozori drugog svjetlarnika;
jedva sam je namolila da izie. Kad je napokon izila, i Heathcliff je doao s njom, zahtijevala je da ga odvedem u kuhinju. Joseph je bio otiao u susjedstvo da ne bi sluao nae
"davolsko bogosluje" - kako je on nazvao pjesme i svirku
orkestra. Rekla sam im da nemam namjere pomagati ih u
njihovim opsjenama; ali kako zatvorenik nije nita jeo od
juer u podne, ovaj u put previdjeti njegovo podvaljivanje
gospodinu Hindlevju. Siao je; namjestih mu stoli pored
vatre i ponudih ga ukusnim jelima, ali se on nije dobro osjeao, pa je jeo samo malo. Moji pokuaji da ga oraspoloim bili su uzaludni. Sjedio je podlaken i nijemo razmiljao.
Na moje pitanje o emu misli, odgovorio je ozbiljno.
- Pokuavam misliti kako da se osvetim Hindlevju. Sve
jedno mi je koliko u ekati, samo da to jednog dana ui
nim. Nadam se da neu umrijeti prije nego to mu se osve
tim!
- Srami se, Heatcliffe! - rekoh. - Na Bogu je da kanja
va nevaljale ljude; mi se trebamo uiti opratanju.
60

_ Ne, Bogu to ne bi bilo takvo uivanje kao meni - odgovori on. - Kad bih samo znao najbolji nain! Pusti me sama i ja u smisliti neki plan; kad mislim o tome, ne osjeam
nikakav bol!
- Ali, gospodine Lockwoode, zaboravila sam da vas ove
prie ne mogu zanimati. ao mi je to sam toliko brbljala;
vaa se kaa ohladila, a i vi ste poeli drijemati! Mogla sam
vam ispriati Heathcliffovu povijest, sve to bi vam bilo po
trebno uti, u nekoliko rijei. - Tako domaica prekinu pri
anje, usta i odloi svelo na stranu; ali ja sam se osjeao ne
sposobnim napustiti ognjite, a i nije mi se nimalo drijema
lo. - Samo sjedite, gospodo Dean - rekoh - sjedite jo pola
sata! Ja volim taj nain; trebate mi ispriati sve do kraja u
tom istom stilu. Zanima me vie-manje svaka osoba koju ste
spomenuli.
- Sat e sada otkucati jedanaest, gospodine.
- Svejedno, nisam navikao rano lijegati. Lei u u jedan
ili dva sata, dovoljno rano za onoga koji spava do deset.
- Ne trebate leati do deset. Najbolji dio jutra proe pri
je toga. Onaj koji ne svri polovinu svoga dnevnog rada do
deset sati, izlae se opasnosti da ostavi onu drugu polovinu
neobavljenu.
- Ipak, gospodo Dean, sjedite, jer sutra kanim produljiti
no do poslije podne. Predviam da u imati jaku hunjavicu, ako ne i togod gore.
- Nadam se da neete, gospodine. Meutim, morate mi
dopustiti da preskoim otprilike tri godine; u tom razdoblju
gospoda Earnshaw...
- Ne, ne, to vam nikako ne mogu dopustiti! Je li vam po
znato raspoloenje u kojem biste vi, ako sjedite sami, a ma
ka lie svoje maie na prostirau pred vama, promatrali tu
radnju tako paljivo da biste se ozbiljno oneraspoloili ako
bi maka propustila jedno uho?
- Rekla bih da je to neko lijeno raspoloenje.
- Naprotiv, vrlo aktivno. U takvom sam ja raspoloenju
sada; i stoga nastavite priati potanko. Kao to za zatvore
nika pauk u zatvoru ima veu vrijednost nego pauk u kui
z
a ukuane, tako i ljudi u ovim krajevima imaju veu vrijed
nost u oima susjeda nego to je imaju ljudi u gradovima; a
k ova dublja privlanost ne potjee potpuno iz promatra-

eva stanja. Opazio sam da stanovnici ovih krajeva doista

ive ozbiljnije, povuenije u sebe, manje povrno, da manje
tre za promjenom i neozbiljnim izvanjskim triarijama.
Mogao bih zamisliti da je ljubav za cio ivot ovdje gotovo
mogua, a bio sam nepokolebljivo uvjeren da nijedna ljubav
ne traje vie od godinu dana. Jedno je stanje nalik na ono
kad gladnom ovjeku ponudite jedno jelo, pa on cio svoj
apetit koncentrira na njega i jede ga svojski, a drugo na ono
kad ga postavite za stol pun jela koji su spravili francuski
kuhari; on onda moda postigne jednak uitak u cjelini, ali
svaki dio posebice samo je atom u njegovu osjeanju i sjeanju.
- Ah, mi smo isti kao i ljudi u ma kojem drugom mjes
tu; kad nas upoznate, vidjet ete da je tako - ree gospoda
Dean, donekle zbunjena mojim rijeima.
- Oprostite - odgovorih - vi ste, moja dobra prijateljice,
oit dokaz protiv takve tvrdnje. Osim nekoliko provincijalizama male vanosti, u vas nema ni traga od manira koje
sam navikao smatrati tipinima za va stale. Siguran sam
da ste razmiljali mnogo vie no to je obiaj u posluge. Bili
ste prisiljeni razviti svoje umne sposobnosti u nedostatku
prilika da potratite svoj ivot u glupim sitnicama.
Gospoda Dean se nasmija.
- Smatram se zaista uravnoteenom, razumnom osobom
- ree ona - ali to ne dolazi otuda to sam ivjela u brdima
i iz godine u godinu viala ista lica i ista zbivanja, nego i to
sam prola kroz otru stegu koja me nauila mudrosti; a
osim toga, proitala sam vie nego to biste vi mislili, gospo
dine Lockwoode. Ne biste mogli otvoriti nijednu knjigu u
ovoj biblioteci u koju ja nisam pogledala i iz koje nisam ne
to nauila. Osim ako to ne bi bila neka iz ovog reda grkih
i latinskih knjiga i onoga francuskih; pa i njih razlikujem
jednu od druge; vie ne biste mogli ni oekivati od keri siro
mana ovjeka. Ali ako elite da vam priam opirno i kako
treba, onda je bolje da nastavim odmah; i umjesto da pre
skoim tri godine, zadovoljit u se da prijeem na godinu
1778. - otada je prolo blizu dvadeset i tri ljeta.

62

Osmo poglavlje

JEDNOG divnog lipanjskog jutra roeno je lijepo malo dojene, posljednji izdanak stare loze Earnshawa. Skupljali
smo sijeno daleko u polju kad se djevojka, koja nam je obino donosila doruak, pojavi itav sat ranije trei preko livade i dozivajui me imenom. - Ah, kakvo lijepo dijete!
-zadihano ree. - Najljepi deko koji je ikad roen! Lijenik
tvrdi da gospoda nee ostati na ivotu; kae da ima tuberkulozu ve vie mjeseci. ula sam kad je rekao gospodinu Hindlevju da e ona, kako je nema vie to drati, umrijeti prije
zime. Morate odmah doi kui. Nelly, trebate ga podizati,
hraniti ga eerom i mlijekom i brinuti se o njemu i danju i
nou; eljela bih da sam na vaemu mjestu, jer e on sav biti
va kad vie ne bude gospode!
- Ali, je li ona vrlo bolesna? - upitah bacajui vile i veui maramu.
- Mislim da jest; ali se ipak ini hrabra - odgovori dje
vojka - i govori kao da vjeruje kako e doivjeti da ga vidi
kao odrasla ovjeka. Izgubila je glavu od radosti, dijete je
tako lijepo! Da sam ona, sigurna sam da ne bih umrla; opo
ravila bih se gledajui ga, usprkos lijeniku Kennethu. Bijah
bijesna na njega. Gospoda Archer je donijela andelka dolje
gospodaru u kuu; i lice mu se ba poe vedriti, kad zlogu
ki starac doe i ree mu: - Earnshawe, srea je to je vaa
ena ostala dovoljno dugo u ivotu da vam rodi ovog sina.
Kad je dola, bio sam uvjeren da nee dugo ivjeti; i sada
vam moram rei da e vjerojatno umrijeti tijekom zime. Ne
mojte to odve primiti k srcu, jer tome nema pomoi. A i
trebali ste bolje birati, a ne izabrati takvu boleljivu djevoj
ku.
- A to je gospodar odgovorio? - zapitah.
- Mislim da je opsovao, ali nisam obraala panju na
njega, trudila sam se da to bolje pogledam dijete - i ona ga

opet zapoe ushieno opisivati. Ja, isto toliko oduevljena

koliko i ona, pourih kui da mu se divim; iako sam bila vrlo
tuna zbog Hindlevja. On je u svom srcu imao mjesto samo
za dva idola - za svoju enu i za sebe; volio je oboje, a
oboavao jedno, i nisam mogla zamisliti kako e podnijeti
taj gubitak.
Kad smo stigle do Orkanskih visova, gospodar je stajao
na prednjim vratima; ulazei u kuu, upitah ga: ,,-*. Kako je
djetetu?
- Jo malo pa e moi trkarati naokolo, Nelly! - odgo
vori on s vedrim osmijehom.
- A gospodarica? - usudih se upitati. - Lijenik kae da
je ona... - Dodavola s lijenikom! - prekinu me pocrvenjevi. - Frances nije nita; bit e potpuno zdrava za tjedan
dana. Hoe li gore? Kai joj da u doi ako obea da e u
tjeti. Ostavio sam je zato to nije htjela utjeti; a ona mora
- kai joj da je gospodin Kenneth rekao da mora biti mirna.
Prenijela sam tu poruku gospodi Earnshaw; bila je u lakomislenom raspoloenju te veselo odgovori.
- Jedva da sam rekla i jednu rije, Nelly, i on je dvaput
iziao plaui. Dobro, recite mu da sam obeala da neu go
voriti; ali to me ne obvezuje da mu se ne smijem!
Jadna ena! Do tjedan dana pred smrt bila je, kao i obino, vesela srca; i njen mu je uporno, pa ak i prkosno, tvrdio da se njeno zdravlje svaki dan poboljava. Kad mu je
Kenneth rekao da su njegovi lijekovi beskorisni na tom stupnju bolesti, te da stoga nema potrebe da ga dalje izlae
trokovima lijeei je, on odgovori:
- Znam da nema potrebe - njoj je dobro - vie joj nije
potrebna lijenika njega! Ona nikad nije ni bila tuberku
lozna. To je bila groznica i prestala je; puls joj je sada isto
tako miran kao i moj, a obrazi isto tako hladni.
Rekao je to i svojoj eni, i ona mu je, ini se, vjerovala;
ali jedne noi, dok je bila oslonjena na njegovo rame i govorila mu da misli kako e sutra moi ustati, spopade je kaalj
- vrlo malen - on je podie u naruje, ona ga zagrli oko vra
ta, lice joj se izmijeni i ona izdahnu.
Kao to je ona djevojka predviala, dojene Hareton
potpuno je ostavljeno meni. to se tie djeteta, gospodin
Earnshaw je bio zadovoljan ako je bilo zdravo i nije plaka64

lo. Ali je on sam bio oajan; njegova je alost bila one vrste
koja ne jadikuje. Nije ni plakao ni itao molitve, psovao je i
prkosio, proklinjao i Boga i ovjeka, i odao se bezobzirnom
rasipnitvu i razuzdanosti. Posluga nije mogla dugo podnositi njegovo despotsko i loe ponaanje; Joseph i ja jedini
smo ostali i dalje. Nisam imala srca napustiti malog Haretona, a, osim toga, bila sam gospodareva sestra po mlijeku,
pa sam bila sklona oprostiti mu njegovo ponaanje prije nego to bi to uinio stranac. Joseph je ostao da bi tiranizirao
zakupce i poljske radnike, a i zato to je volio biti ondje gdje
ima dovoljno mana za osudivanje i proklinjanje.
Gospodarevo loe ponaanje i loe drutvo pruali su lo
primjer Catherini i Heathcliffu. Njegov postupak s Heathcliffom bio je takav da bi i sveca mogao pretvoriti u vraga.
I doista, inilo se kao da je djeak u to vrijeme i bio obuzet
neim avolskim. Uivao je gledati kako Hindlev propada
tako da mu vie nije bilo spasa; i svakog je dana postajao
mraniji, zlovoljniji i ljui. U naoj kui bilo je kao u paklu.
upnik nas je prestao posjeivati, i nitko estit nije nam
dolazio ni blizu; osim ako su se posjeti Edgara Lintona gospoici Cathy mogli smatrati iznimkom. Kad joj je bilo petnaest godina, bila je kraljica cijeloga ovog kraja; nijedna se
nije mogla usporediti s njom; postala je ohola i tvrdoglava.
Priznajem da je nisam voljela poslije njezina ranog djetinjstva; esto sam je ljutila svojim pokuajima da ponizim njenu
oholost; dodue, ona me zbog toga nije zamrzila. Bila je postojana u svojim osjeajima; ak je i Heathcliffov utjecaj na
njene osjeaje ostao nepromijenjen; i mladom Lintonu, usprkos njegovoj superiornosti, bilo je teko ostaviti dubok
dojam. On je bio moj posljednji gospodar; to je njegov portret iznad kamina. Taj je portret visio na jednoj strani, a
portret njegove ene na drugoj; ali njezin je odnesen; da nije,
mogli biste vidjeti kakva je bila. Kako vam se ini ovaj?
Gospoda Dean podie lojanicu i ja ugledah lice njenih
crta, vrlo slino mladoj dami s Orkanskih visova, samo zamiljenijeg i ljubaznijeg izraza. Cio je dojam bio vrlo ugodan. Dugaka plava kosa kovrala se pomalo na sljepooic
ama; oi su bile velike i ozbiljne; stas gotovo odve njean.
Nisam se udio kako je Catherina Earnshaw mogla zaboraviti svoga prvog prijatelja zbog ovakvog ovjeka, nego sam

\\-i !*'.-..*.

se udio kako se njemu, s umom koji je odgovarao njegovu

izgledu, mogla dopasti Catherina Earnshaw kakvu sam je
zamiljao.
- Vrlo zgodan portret - rekoh domaici. - Je li mu sli
an?
- Jest - odgovori ona - ali je bolje izgledao kad je bio
veseo ili uzbuen; to je bio njegov svakidanji izraz; obino
je bio turoban.
Catherina je odravala poznanstvo s Lintonima i poslije svoga
petotjednog boravka kod njih, a kako nije bila u iskuenju da
pokae svoju okrutniju stranu u njihovu drutvu, i kako je imala
dovoljno razumijevanja da se stidi biti nepristojna ondje gdje je
uvijek doekivana pristojno, ona je i nehotice pridobila staru
gospodu i gospodina svojom srda-nou, stekla Isabellino
divljenje i osvojila srce i duu njezina brata. Ti su joj uspjesi
laskali od samog poetka jer je bila puna ambicija; to ju je i
navelo na dvolinost, bez sasvim j svjesne namjere da ikoga
zavara. U mjestu gdje je sluala da Heathcliffa zovu
"neodgojenim mladim prostakom" i "gorim od ivotinje",
trudila se ne ponaati se poput njega; ali u svojoj kui nije bila
nimalo sklona paziti na ugladenost, koja bi samo izazivala
podsmijeh, i savlaivati svoju neobuzdanu narav ondje gdje joj to
ne bi donijelo ni ugleda ni pohvale.
Gospodin Edgar bio je malokad dovoljno odvaan da
posjeti Orkanske visove. Bojao se Earnshavvova zla glasa i
izbjegavao je susresti se s njim, premda smo ga uvijek primali trudei se biti to srdaniji prema njemu; i sam je gospodar izbjegavao uvrijediti ga jer je znao zato dolazi, pa
kad nije bio kadar biti pristojan, sklanjao se da se ne bi vidio s njim. Sklona sam misliti da njegovi posjeti nisu bili
dragi ni Catherini; ona nije bila lukava, nikad nije izigravala
koketu i oigledno nije voljela da se njena dva prijatelja
uope sastaju; jer kad bi Heathcliff izrazio svoj prijezir prema Lintonu u njegovoj prisutnosti, nije se mogla donekle
suglasiti s tim, kao to je inila u njegovoj odsutnosti, a kada
je Linton pokazivao prijezir i antipatiju prema Heathcliffu,
ona nije smjela biti ravnoduna prema tim osjeajima, kao
da joj to podcjenjivanje njezina prijatelja u igri nije nita
znailo. esto sam se smijala njenoj zbunjenosti i njenim ne66

spretnostima koje je uzaludno pokuavala sakriti od moga

podsmijeha. To ostavlja dojam kao da sam zle naravi, ali
ona je bila tako ohola da je doista bilo nemogue saalijeva-ti
je u njenim tekoama, dokle god je one nisu prisilile da
bude poniznija. Najposlije mi se morala povjeriti i ispovjediti jer nije bilo nikoga drugog tko bi joj mogao posluiti
kao savjetnik.
Gospodin Hindlev je jednog popodneva otiao od kue;
Heathcliff je iskoristio priliku da taj dan pretvori u praznik.
Mislim da je tada imao esnaest godina i, iako nije imao loe
crte, niti je oskudijevao u inteligenciji, ostavljao je dojam
odbojnosti i svojom nutrinom i svojom vanjtinom. Njegov
sadanji izgled ostavlja posve drukiji dojam. Prije svega, on
je u to vrijeme ve bio izgubio sve koristi svoga ranog odgoja; neprekidan teki rad, koji je zapoinjao rano ujutro a zavravao kasno uveer, ugasio je svaku radoznalost koju je
prije imao za stjecanje znanja i uguio svaku ljubav za knjige
i uenje. Njegov osjeaj nadmoi, koji mu je jo u ranom
djetinjstvu bio usadio stari gospodin Earnshaw, odavno je
ieznuo. Dugo se borio. Dugo se trudio odrati korak s
Catherinom u njenim studijama, ali je na kraju napustio taj
trud uz veliko, iako nijemo aljenje, i napustio ga je potpuno;
bilo je nemogue nagovoriti ga da poduzme ijedan korak
naprijed, jer je vidio da je neminovno morao podbaciti u
usporedbi sa svojim prijanjim napredovanjem. Njegova
vanjtina poela je odgovarati njegovu umnom zaostajanju;
stekao je trom hod i neplemenit, prostaki izgled; njegova
prirodna povuenost pretvorila se u gotovo idiotski pretjeranu nedrutvenu mrzovolju. inilo se kao da nalazi neko
mrano zadovoljstvo da u ono malo svojih poznanika izaziva prema sebi mrnju a ne potovanje.
Catherina i on jo su bili stalni prijatelji u trenucima kad
nije radio; ali je prestao rijeima izraavati svoju odanost
prema njoj i uzmicao je s gnjevnom sumnjom od njezina djevojakog milovanja, kao da je mislio da ona ne moe nai
nikakva zadovoljstva u tome to njega obasipa tim znacima
ljubavi. Spomenutog popodneva uao je u kuu da ispuni
svoju namjeru - da tog dana ne radi nita; ja sam pomagala
gospoici Cathy da dotjera svoju haljinu. Nije oekivala da
ce
njemu pasti na pamet da tog dana ne radi, pa je, mislei

se udio kako se njemu, s umom koji je odgovarao njegovu

izgledu, mogla dopasti Catherina Earnshaw kakvu sam je
zamiljao.
- Vrlo zgodan portret - rekoh domaici. - Je li mu sli
an?
- Jest - odgovori ona - ali je bolje izgledao kad je bio
veseo ili uzbuen; to je bio njegov svakidanji izraz; obino
je bio turoban.
Catherina je odravala poznanstvo s Lintonima i poslije
svoga petotjednog boravka kod njih, a kako nije bila u iskuenju da pokae svoju okrutniju stranu u njihovu drutvu, i
kako je imala dovoljno razumijevanja da se stidi biti nepristojna ondje gdje je uvijek doekivana pristojno, ona je i nehotice pridobila staru gospodu i gospodina svojom srdanou, stekla Isabellino divljenje i osvojila srce i duu njezina brata. Ti su joj uspjesi laskali od samog poetka jer je bila puna ambicija; to ju je i navelo na dvolinost, bez sasvim
svjesne namjere da ikoga zavara. U mjestu gdje je sluala da
Heathcliffa zovu "neodgojenim mladim prostakom" i "gorim od ivotinje", trudila se ne ponaati se poput njega; ali u
svojoj kui nije bila nimalo sklona paziti na ugladenost,
koja bi samo izazivala podsmijeh, i savlaivati svoju neobuzdanu narav ondje gdje joj to ne bi donijelo ni ugleda ni
pohvale.
Gospodin Edgar bio je malokad dovoljno odvaan da
posjeti Orkanske visove. Bojao se Earnshawova zla glasa i
izbjegavao je susresti se s njim, premda smo ga uvijek primali trudei se biti to srdaniji prema njemu; i sam je gospodar izbjegavao uvrijediti ga jer je znao zato dolazi, pa
kad nije bio kadar biti pristojan, sklanjao se da se ne bi vidio s njim. Sklona sam misliti da njegovi posjeti nisu bili
dragi ni Catherini; ona nije bila lukava, nikad nije izigravala
koketu i oigledno nije voljela da se njena dva prijatelja
uope sastaju; jer kad bi Heathcliff izrazio svoj prijezir prema Lintonu u njegovoj prisutnosti, nije se mogla donekle
suglasiti s tim, kao to je inila u njegovoj odsutnosti, a kada
je Linton pokazivao prijezir i antipatiju prema Heathcliffu,
ona nije smjela biti ravnoduna prema tim osjeajima, kao
da joj to podcjenjivanje njezina prijatelja u igri nije nita
znailo. esto sam se smijala njenoj zbunjenosti i njenim ne66

spretnostima koje je uzaludno pokuavala sakriti od moga

podsmijeha. To ostavlja dojam kao da sam zle naravi, ali
ona je bila tako ohola da je doista bilo nemogue saalijeva-ti
je u njenim tekoama, dokle god je one nisu prisilile da
bude poniznija. Najposlije mi se morala povjeriti i ispovjediti jer nije bilo nikoga drugog tko bi joj mogao posluiti
kao savjetnik.
Gospodin Hindlev je jednog popodneva otiao od kue;
Heathcliff je iskoristio priliku da taj dan pretvori u praznik.
Mislim da je tada imao esnaest godina i, iako nije imao loe
crte, niti je oskudijevao u inteligenciji, ostavljao je dojam
odbojnosti i svojom nutrinom i svojom vanjtinom. Njegov
sadanji izgled ostavlja posve drukiji dojam. Prije svega, on
je u to vrijeme ve bio izgubio sve koristi svoga ranog odgoja; neprekidan teki rad, koji je zapoinjao rano ujutro a zavravao kasno uveer, ugasio je svaku radoznalost koju je
prije imao za stjecanje znanja i uguio svaku ljubav za knjige
i uenje. Njegov osjeaj nadmoi, koji mu je jo u ranom
djetinjstvu bio usadio stari gospodin Earnshaw, odavno je
ieznuo. Dugo se borio. Dugo se trudio odrati korak s
Catherinom u njenim studijama, ali je na kraju napustio taj
trud uz veliko, iako nijemo aljenje, i napustio ga je potpuno;
bilo je nemogue nagovoriti ga da poduzme ijedan korak
naprijed, jer je vidio da je neminovno morao podbaciti u
usporedbi sa svojim prijanjim napredovanjem. Njegova
vanjtina poela je odgovarati njegovu umnom zaostajanju;
stekao je trom hod i neplemenit, prostaki izgled; njegova
prirodna povuenost pretvorila se u gotovo idiotski pretjeranu nedrutvenu mrzovolju. inilo se kao da nalazi neko
mrano zadovoljstvo da u ono malo svojih poznanika izaziva prema sebi mrnju a ne potovanje.
Catherina i on jo su bili stalni prijatelji u trenucima kad
nije radio; ali je prestao rijeima izraavati svoju odanost
prema njoj i uzmicao je s gnjevnom sumnjom od njezina djevojakog milovanja, kao da je mislio da ona ne moe nai
nikakva zadovoljstva u tome to njega obasipa tim znacima
ljubavi. Spomenutog popodneva uao je u kuu da ispuni
svoju namjeru - da tog dana ne radi nita; ja sam pomagala
gospoici Cathv da dotjera svoju haljinu. Nije oekivala da
Ce
njemu pasti na pamet da tog dana ne radi, pa je, mislei

da e biti sama u kui, izvijestila nekako gospodina Edgara

0 odsutnosti svoga brata i spremala se doekati ga.
- Cathy, jesi li zauzeta ovo popodne? - upita Heathcliff.
- Namjerava li nekamo ii?
- Ne kanim, kia pada - odgovori ona.
- Zato si onda obukla tu svilenu haljinu? - upita on. Nadam se da nitko ne dolazi ovamo?
- Koliko je meni poznato, ne - promuca gospoica - ali
ti bi trebao sada biti u polju, Heathcliffe. Proao je itav sat
od objeda; mislila sam da si ve otiao.
- Hindlev nas tako rijetko oslobaa svoje proklete pri
sutnosti! - ree djeak. - Danas vie neu nita raditi, ostat
u s tobom.
- Ah, ali Joseph e odati - ree ona - bolje da ide!
- Joseph tovari vapno s onu stranu Penistonskoga grebe
na; nee se moi vratiti prije mraka, pa nee nita ni znati.
Nakon to je to rekao, polako je priao ognjitu i sjeo.
Catherina se za trenutak zamisli i nabra obrve - osjeala je
da ga mora pripremiti za ono to e se dogoditi. - Isabella i
Edgar Linton rekli su da e doi poslije podne - ree ona nakon jednominutne utnje. - Ali, kako pada kia, ne oekujem ih sa sigurnou; ipak, moda e doi, a ako dou, izlae se da te prekore bez ikakve potrebe.
- Naredi Nelly neka im kae da si zauzeta, Cathy - pred
loi on uporno. - Nemoj me slati van zbog svojih jadnih,
glupih prijatelja! Ponekad mi doe da se alim da oni - ali
neu...
- Da oni to? - povika Catherina gledajui ga netremice
1s uznemirenim izrazom lica. - Oh, Nelly! - doda zlovoljno
i trgnu glavu iz mojih ruku. - Pokvarila si mi sve uvojke e
ljajui me! Dosta, ostavi me! Na to se ima aliti, Heath
cliffe?
- Ni na to - samo pogledaj kalendar na zidu - pokaza
on na kalendar blizu prozora i nastavi - krievi oznaavaju
veeri koje si provela s Lintonima, a toke veeri koje si pro
vela sa mnom. Vidi li? Obiljeio sam svaki dan.
- Da, vrlo glupo; kao da ja vodim brigu o tome! - odgo
vori Catherina neraspoloeno. - I emu to?
- Da bih pokazao da ja vodim brigu o tome - odgovori
Heathcliff.
68

- Trebam li uvijek biti s tobom? - upita ona jo ljua. Od kakve mi je to koristi? O emu ti govori? Mogao bi biti
nijem, ili djetece, po onome to mi kae da bi me zabavio
ili po onome to ini za mene!
- Nikad mi prije nisi rekla da govorim premalo, ni da ne
voli moje drutvo, Cathy! - ree Heathcliff vrlo uzbuen.
- To i nije drutvo kad netko ne zna nita i ne kae nita
- promrmlja ona.
Njen prijatelj usta, ali nije imao vremena izraziti svoje
osjeaje jer se zaue kopita kako odjekuju na kamenim ploama, i nakon to polako zakuca, mladi Linton ude, lica
ozarena radou zbog neoekivana poziva koji je bio dobio.
Catherina je, bez sumnje, opazila razliku izmeu svojih prijatelja dok je jedan ulazio, a drugi izlazio. Taj je kontrast
podsjeao na razliku izmeu hladnog i pustog, brdovitog rudarskog predjela i lijepe, plodne ravnice. Lintonov glas i pozdrav odgovarali su njegovoj vanjtini. Govorio je ugodnim,
dubokim tonom, i izgovarajui rijei kao vi, milozvunije i
njenije nego to se obino govori u ovom kraju.
- Zar sam stigao prerano? - upita on bacajui pogled na
mene; bila sam poela brisati posude koje je stajalo u do
njim pregradama ormara.
- Niste - odgovori Catherina. - to ti radi ondje, Nelly?
- Radim svoj posao, gospoice - odgovorih. (Gospodin
Hindley mi je rekao da uvijek budem prisutna za vrijeme
Lintonovih posjeta kad on nije kod kue.)
Prila mi je i ljutito proaptala: - Nestani i ti i tvoje krpe
za brisanje; kad su gosti u kui, posluga ne poinje istiti i
brisati u sobi u kojoj se oni nalaze!
- Sad je zgodna prilika za to kad gospodar nije ovdje - gla
sno odgovorim - on mrzi da radim te poslove u njegovoj
prisutnosti. Sigurna sam da e mi gospodin Edgar oprostiti.
- Ja mrzim kad to radi u moj prisutnosti - zapovjed
niki uzviknu mlada gospoica ne dajui vremena svome
gostu da ita kae; nije bila uspjela povratiti svoju hladnokrvnost poslije one male raspre s Heathcliffom.
- To mi je ao, gospoice Catherino - odgovorih i brino
nastavih sa svojim poslom.
Mislei da to Edgar nee primijetiti, ona mi istrgnu krpu
Iz
ruke i utipnu me za miicu jako i dugo. Rekla sam vam

da je nisam voljela i uivala sam ponekad poniziti njenu tatinu; a i zaboljelo me njeno tipanje, te se podigoh na koljena i uzviknuh: - Ah, gospoice, to je runo od vas! Nemate
me prava tipati; ja to neu trpjeti.
- Nisam te ni taknula, laljivice! - viknu ona, a prsti su
je svrbjeli da to opet uini i ui joj bjehu crvene od gnjeva.
Nikada nije bila kadra sakriti svoje uzbuenje jer joj je
uvijek u trenucima gnjeva cijelo lice bilo u plamenu.
- to je ovo, onda? - upitah pokazujui modricu da bih
je nagnala na la.
Lupila je nogom o pod, dvoumila se trenutak, a zatim
me, vodena neodoljivim nagonom svoga zlog duha, unula
po obrazu; uka je bila tako jaka da su mi oi zasuzile.
- Catherino, ljubavi! Catherino! - uplete se Linton, za
panjen dvostrukim grijehom, laganjem i nasiljem koje je nje
gov idol uinio.
- Idite iz sobe, Nelly! - ponovi ona sva treperei.
Mali Hareton, koji je uvijek iao za mnom, sjedio je na
podu pored mene, a kad je vidio moje suze, i sam je poeo
plakati i aliti se, jecajui, na - nevaljalu tetu Cathy; to ju je
navelo da iskali gnjev na nesretnom djetetu; zgrabila ga je za
ramena i poela tresti dok nije poplavio; Edgar je nepromiljeno zgrabi za ruke da bi obranio dijete. Za tren oka ona
oslobodi svoju ruku i iznenaeni mladi je osjeti preko svog
roenog uha, i to tako da se to nije moglo nikako shvatiti
kao ala. On prestraen ustuknu. Podigoh Haretona u naruje i odnesoh ga u kuhinju, a ostavih vrata odkrinuta jer
sam bila radoznala da vidim to e se dogoditi poslije toga.
Uvrijeeni gost, blijed i drhtavih usana, prie mjestu gdje je
bio ostavio svoj eir.
"To je dobro!" - rekoh u sebi. "Shvatite to kao opomenu
i idite! Ljubazno je od nas to vam dajemo priliku da vidite
njenu pravu narav."
- Kamo e? - upita Catherina pribliavajui se vratima.
On skrenu u stranu i pokua proi.
- Ne smije ii! - energino uzviknu ona.
- Moram i hou! - odgovori on priguenim glasom.
- Ne - ree ona uporno i zgrabi kvaku - jo ne, Edgare
Lintone, sjedni; nee me ostaviti u ovom raspoloenju. Bila
bih nesretna svu no, a ne elim biti nesretna zbog tebe!

- Kako mogu ostati poslije tvoje uke? - upita Linton.

Catherina je utjela.
- Ti si kriva to te se bojim i to te se stidim - nastavi on
_ i vie neu doi ovamo!
Oi joj zasjae, a trepavice zatreptae.
- I namjerno si rekla neistinu! - ree on.
- Nisam! - uzviknu ona povrativi dar govora. - Nita
nisam uinila namjerno. Pa idi, ako hoe, idi! A ja u sad
plakati... plakat u dok mi ne pozli!
Ona klekne kraj stolca i poe neutjeno plakati. Edgar je
ostao pri svojoj odluci sve dok se nije naao u dvoritu gdje
je poeo oklijevati. Odluih ga ohrabriti.
- Gospoica je strano svojeglava, gospodine - doviknuh mu. - Ona je kao kakvo razmaeno dijete; najbolje je
da uzjaete svog konja i da poete kui, jer e inae plakati
dok joj ne pozli, samo da bi nam zadala brige.
Taj mekuac pogleda natrag u prozor; imao je isto toliko
snage da ode koliko i maka da ostavi napola ubijenog mia
ili napola pojedenu pticu. Ah, pomislih, nema mu spasa!
Njegova je sudbina zapeaena, on leti k njoj! Tako je i bilo;
on se odjednom okrenu, pouri u kuu i zatvori vrata za sobom. I kad sam nakon nekog vremena ula da ih izvijestim
da se Earnshavv vratio kui mrtav pijan, spreman napraviti
nered po kui i da nasre na ukuane (uvijek je bio takvog
raspoloenja kad je bio pijan), vidjela sam da je svaa samo
dovela do vee bliskosti - sruila je vanjske ograde mladenake bojaljivosti i potaknula ih da skinu veo prijateljstva
i izjave jedno drugome ljubav.
Na vijest da se gospodin Hindlev vratio, Linton je odmah
otiao na svom konju, a Catherina se povukla u svoju sobu.
Ja odoh sakriti malog Haretona i izvaditi metak iz Earnshavvove lovake puke kojom se volio igrati u svome ludom
uzbuenju, to je ugroavalo ivot svakoga tko bi ga tada
izazvao ili odve privukao njegovu panju. Stoga sam dola
n
a ideju da izvadim metak iz puke kako bi uinio manje zla
a
ko bi otiao tako daleko da pokua pucati.

Deveto poglavlje

ON UE psujui glasno i strano, i zatee me gdje skrivam

njegova sina u kuhinjski ormar. U Haretonu je bio usaen
opravdani strah i od oeve ljubavi, koja je bila nalik na ljubav divlje zvijeri, i od oeva luakoga gnjeva, jer ga je u
trenucima ljubavi mogao uguiti svojim zagrljajima, a u trenucima gnjeva baciti u vatru ili mu razbiti glavu, te je jadni
deko ostajao potpuno miran ma gdje da ga sakrijem.
- Napokon sam te uhvatio! - povika Hindlev, uhvati me
za iju kao psa i povue natrag. - Neba mi i pakla, ti si se
zaklela ubiti to dijete! To znam i po tome to ga neprekidno
uklanja da ga ne vidim. Ali uz pomo sotone natjerat u te,
Nelly, da proguta veliki no. Nemoj se smijati; maloprije
sam bacio Kennetha naglavce u movaru Blackhorse; a ubiti
dvoje isto je to i ubiti jedno... i ja u morati ubiti neke od
vas; neu imati mira dok to ne uinim!
- Ali ja ne volim no, gospodine Hindlev - odgovorih njime su rezane suhe haringe. Voljela bih da me ubijete iz
puke, ako hoete.
- Volio bih da bude prokleta! - ree on. - Pa i bit e.
Nijedan zakon u Engleskoj ne moe sprijeiti ovjeka da odr
ava svoju kuu estitom, a moja je odvratna! Otvori usta.
Drao je no u ruci i gurao mi njegov vrh medu zube; ali
ja se nikad nisam odve bojala njegovih udnih udljivih postupaka. Pljunula sam i rekla mu da je okus noa gadan i da
ga ne bih mogla progutati ni za to.
- Aha! - uzviknu on i pusti me. - Vidim da taj odvratni
iali nevaljalac nije Hareton; oprosti mi, Nelly. Ako je to on,
nda zasluuje biti iv oderan to ne tri da me doeka i to
v
nti kao da sam vampir. Neprirodni stvore, doi ovamo!
Nauit u te kako da se vlada prema dobrom roditelju. Zar
ne
misli, Nelly, da bi deko bolje izgledao bez uiju? To ini
Psa ljuim i bjenjim, a ja volim neto bijesno... daj mi ka-

rice... neto bijesno i kratkouho! Osim toga, to je pakleno

izmotavanje... avolja uobraenost uzgajati svoja uesa...
dovoljno smo veliki magarci i bez njih. uti, dijete, uti! Pa
dobro onda, ovo je moje milo edo! uti, obrisi suze... radosti moja; poljubi me! to! Nee? Poljubi me, Haretone!
Proklet da si, poljubi me! Tako mi Boga, ovo udovite nije
moj porod! Tako mi ivota, slomit u vrat ovom deritu.
Jadni Hareton derao se i otimao iz oeva naruja; i udvostruio je svoju ciku i vrisku kad ga je on odnio uza stube i
nadnio preko ograde. Viknuh da e se dijete onesvijestiti od
straha i potrah ga spasiti. Kad sam mu se pribliila, Hindley se sagnu da bi bolje uo um koji je dolazio odozdo i
gotovo zaboravio to ima u rukama. - Tko je to? - upita uvi da se netko pribliava podnoju stuba. I ja se nagnuh naprijed da bih dala znak Heathcliffu, iji sam korak poznala,
da ne prilazi blie; ba u trenutku kad je moj pogled bio napustio Haretona, on se odjednom istrgnu iz naruja i pade.
Jedva smo imali vremena osjetiti uas, kad vidjesmo da
je mali nesretnik spaen. Heathcliff stie ba u kritinom trenutku i impulzivno doeka dijete na ruke, postavi ga na noge
i pogleda gore da vidi krivca za taj sluaj koji je mogao biti
nesretan. krtac koji bi prodao svoju sreku za pet ilinga i
sutradan saznao da je time izgubio sto tisua, ne bi pokazao
razoaranije lice nego to je on uinio kad je spazio gore
gospodina Earnshawa. Njegovo je lice izraavalo jasnije od
rijei najvei bol to je nehotice bio sredstvo koje je sprijeilo
vlastitu osvetu. Da je bio mrak, on bi, bez sumnje, pokuao
popraviti pogreku time to bi razbio Haretonovu lubanju o
stube; ali mi smo vidjeli da je deko spaen. Brzo otrah
dolje i pritisnuh svoga milog tienika na grudi. Hin-dley
polako side, otrijenjen i postiden.
- To je tvoja krivnja, Nelly - ree on. - Trebala si ga
skloniti da ga ne vidim; trebala si ga uzeti od mene! Je li ig
dje ozlijeen?
- Ozlijeen! - uzviknuh ljutito. - Ako ne umre, bit e
idiot! Ah! udim se to njegova majka ne ustane iz groba da
vidi kako postupate s njim. Gori ste od bezbonika... kad
postupate tako sa svojom roenom krvlju!
Pokuao je dodirnuti dijete koje se, vidjevi da je u mome
naruju, jecanjem brzo oslobodilo straha; ali im ga je otac

prstom dodirnuo, poelo je plakati glasnije nego prije i trzati se kao da e dobiti greve.
- Ostavite ga na miru! - nastavih. - On vas mrzi... svi
vas mrze... to je istina! Sretnu obitelj vi imate; i u lijepo ste
stanje dospjeli!
- Dospjet u i u ljepe, Nelly - nasmija se izgubljeni ov
jek vraajui svoju okrutnu tvrdou. - Zasad mi se sklonite
s oiju, i ti i dijete. I, sluaj ti, Heathcliffe! Skloni se da te ne
ujem i ne vidim. Ne elim te noas ubiti osim, moda, ako
zapalim kuu; a to e ovisiti o mom raspoloenju.
Dok je to govorio, uze bocu brandyja i poe nalijevati u
au.
- Ne, ne! - molila sam. - Gospodine Hindley, pazite to
radite. Smilujte se ovom nesretnom deku, ako se ve ne bri
nete za sebe!
- Svaki e mu drugi biti korisniji od mene - odgovori on.
- Smilujte se svojoj dui! - rekoh pokuavajui mu istr
gnuti au iz ruke.
- Ne ja! Naprotiv, bit e mi veliko zadovoljstvo da je poaljem u propast da bih kaznio njenog tvorca - uzviknu bogohulnik. - Evo, pijem za njeno prokletstvo!
On ispi brandy i nestrpljivo nam naredi da odemo; svoju
je zapovijed zavrio psovkama, odve uasnim da bi ih ovjek
ponovio ili pamtio.
- teta to ne moe ubiti sebe piem - ree Heathcliff i
gunajui poput jeke odgovori mu psovkama poput njego
vih nakon to je za sobom zatvorio vrata. - On se trudi to
bolje moe to uiniti, ali mu njegova jaka tjelesna grada pr
kosi. Gospodin Kenneth kae da bi se kladio u svoju kobilu
da e on nadivjeti sve svoje vrnjake s ovu stranu Gimmertona i da e otii u grob tek nakon to sam osijedi od velike
starosti; osim ako mu se ne dogodi neto nepredvieno.
Odoh u kuhinju i sjedoh da uspavam svoje janjece. Za
Heathcliffa sam mislila da je proao kroz kuhinju i otiao u
st
aju. Ali poslije se pokazalo da je bio otiao samo u dalji
kut kuhinje, ispruio se na klupu podalje od vatre i mirno
leao.
Ljuljala sam Haretona na krilu i pjevuila pjesmu koja
Poinje:

U tamnoj noi jauk djece

Majku u grobu iz sna budi,
kad gospoica Cathy, koja je sluala galamu iz svoje sobe,
proviri i apnu:
- Jesi li sama, Nelly?
- Jesam, gospoice - odgovorih.
Ona ude i priblii se ognjitu. Mislei da e neto rei,
podigoh glavu i pogledah je u lice. Izraz lica bio joj je uznemiren i zabrinut. Usne su joj bile poluotvorene kao da je
htjela govoriti; ona udahnu zrak, ali on izie u uzdahu
umjesto u reenici. Nastavih pjevati jer nisam bila zaboravila njeno nedavno ponaanje.
- Gdje je Heathcliff? - upita ona prekidajui me.
- Radi svoj posao u staji - glasio je moj odgovor.
Nije mi proturjeio; moda je bio zadrijemao. Nastade
druga dugaka stanka za koje sam opazila kako su dvije-tri
suze kanule s Catherininih obraza na kameni pod. Kaje li se
za svoje loe ponaanje? - pitala sam se. To bi bilo neto posve novo; ali neka prijee na tu stvar kako zna... neu joj
pomoi! Ne, ona se uglavnom brine samo za svoje interese.
- Ah! - ree ona napokon. - Vrlo sam nesretna!
- teta - odgovorih joj. - Teko je vama ugoditi; imate
tako mnogo prijatelja, a tako malo briga, pa ne moete ni
biti zadovoljni!
- Nelly, hoe li uvati jednu moju tajnu? - nastavi ona,
kleknu kraj mene i die svoje ljupke oi prema mom licu, s
onim pogledom koji je bio kadar pridobiti vas i kad ste imali
potpuno pravo da budete ljuti na nju.
- Vrijedi li je uvati? - upitah je manje ljutita.
- Jest, ona me mui, pa ti je moram rei! elim znati to
da radim. Danas me je Edgar Linton pitao hou li se udati
za njega i ja sam mu odgovorila. Ali prije nego to ti kaem
jesam li pristala ili odbila, reci mi to sam od toga trebala
uiniti?
- Pa, gospoice Catherino, kako bih ja mogla znati? odgovorih. - Zaista, uzevi u obzir ono to ste danas uinili
u njegovoj prisutnosti, mogla bih rei da bi bilo mudro od
biti ga; budui da vas je on pitao nakon toga, on je sigurno
ili beskrajno glup ili odve odvana budala.

- Ako tako govori, neu ti rei nita vie - odgovori

ona
ljutito i usta. - Pristala sam, Nelly. Brzo mi reci jesam li
po
grijeila!
- Pristali ste! Pa to onda vrijedi raspravljati o tome?
Da
li ste svoju rije i ne moete je povui.
- Ali reci jesam li trebala tako uiniti... reci! uzviknu
ona ljutito lomei ruke i mrstei se.
- Mnogo toga trebalo bi razmotriti prije nego to bi
se
na to pitanje ispravno odgovorilo - odvratih mudro. Po
najprije, volite li vi gospodina Lintona?
- Tko bi mogao ne voljeti ga? Dakako, volim ga odgo
vori ona.
Zatim joj postavih ova pitanja, to za djevojku od
dvadeset godina nije bilo besmisleno:
- Zato ga volite, gospoice Cathy?
- Glupost, volim ga... i to je dovoljno.
- Morate rei zato.
- Pa, zato to je lijep i zato to je ugodno biti s njim.
- Loe! - glasio je moj komentar.
- I zato to je mlad i veseo.
- Opet loe.
- I zato to on mene voli.
- Ni dobro ni loe.
- I bit e bogat i bit e mi drago da budem prva ena u
okolici i ponosit u se to imam takva supruga.
- Najgore od svega. A sad mi recite kako ga volite?
- Kao to se svatko voli... Ti si aava, Nelly.
- Ni najmanje... odgovorite.
- Volim zemlju po kojoj gazi, i zrak iznad njegove
glave,
i sve to dodirne i svaku rije koju kae. Volim ga u razlii
tim raspoloenjima, volim sve njegove postupke i njega cije
log. Eto ti.
- A zato?
- Ti zbija alu s tim; to nije lijepo od tebe! Za mene
to

ni

)e ala! - ree mlada gospoica, namrti se i okrenu lice

vatri.
- Daleko sam od toga da se alim, gospoice Catherino.
Vi volite gospodina Edgara zato to je lijep, mlad, veseo, boSat i zato to on vas voli. Ali ovaj posljednji razlog ne znai
nis
ta; vi biste ga voljeli i bez njega, vjerojatno; a i s tim raz-

logom ne biste kad on ne bi imao prve etiri privlane osobine.

- Ne, sigurno ne bih; samo bih ga saalijevala... mrzila
ga, moda, ako bi bio ruan i prostak.
- Ali ima dosta i drugih lijepih, bogatih mladia u svije
tu; ljepih, moda, i bogatijih od njega. to bi vas ometalo
da volite njih?
- Ako ih ima, ja ih ne poznajem; nisam vidjela nikoga
tko je kao Edgar.
- Moda ete vidjeti neke; a i on nee uvijek biti lijep i
mlad, i moe se dogoditi da ne bude uvijek bogat.
- Sad jest; a mene se tie samo sadanjost. eljela bih da
govori pametno.
- Dobro, to rjeava stvar; ako vas se tie samo sadanjo
st, udajte se za gospodina Lintona.
- Nije mi potrebno tvoje doputenje za to... ja u se uda
ti za njega; ali ti mi nisi rekla imam li pravo to to inim?
- Imate potpuno pravo; ako ljudi imaju pravo kad skla
paju brak samo radi sadanjosti. A sada, da ujem zato ste
nesretni. Va e brat biti zadovoljan; stara gospoda i gospo
din Linton, mislim, nee biti protiv toga; vi ete pobjei iz
zaputene kue u bogatu i uglednu; i vi volite Edgara i on
vas voli. Sve se ini glatko i lako, gdje je prepreka?
- Ovdje! Ovdje! - odgovori Catherina lupnuvi se jed
nom rukom po elu, a drugom po grudima. - Na onome
mjestu gdje dua ivi. U svojoj dui i u svome srcu uvjerena
sam da grijeim!
- To je vrlo udno! Ne razumijem vas.
- To je moja tajna. Ali ako mi se nee podrugivati, objasnit
u ti je; ne mogu to jasno izraziti, ali u ti opisati svoj osjeaj.
Opet sjede kraj mene, lice joj postade tunije i ozbiljnije,
a sklopljene su joj ruke drhtale.
- Nelly, sanja li ti ikad udne snove? - odjednom me za
pita nakon nekoliko minuta razmiljanja.
- Da, s vremena na vrijeme - odgovorih.
- I ja. Sanjala sam u svom ivotu snove koji su mi zauvi
jek ostali u pameti i izmijenili moje misli; oni su proeli cije
lo moje bie, kao vino vodu, i izmijenili boju moje due. I
ovo je jedan od tih snova... ispriat u ga... ali pazi da se ne
nasmije ni na jedan njegov dio.

- Ah, nemojte, gospoice Catherino! - uzviknuh. - Do

voljno smo alosni i bez prizivanja duhova i vizija to nas
zbunjuju. Ali priberite se i budite veseli! Pogledajte malog
Haretona! On ne sanja nita tuno. Kako se ljupko smijei
u svome snu!
- Da; i kako slatko njegov otac psuje u svojoj samoi! Ti
ga se sigurno sjea kad je bio isti takav kao taj bucmasti,
mali stvor; gotovo isto tako mlad i nevin. Ali, Nelly, morat
e me sasluati. Nee biti dugo, a i ja ne mogu biti veeras
vesela.
- Ne elim uti taj san, ne elim ga uti! - brzo sam po
navljala.
Bila sam tada praznovjerna u pogledu snova, a i sada
sam; a Catherina je bila tako neobino tuna da sam se bojala neega to bi mi omoguilo da proreknem i predvidim
neku katastrofu. Naljutila se to je ne elim sluati, pa je zautjela. Nakon nekog vremena poe govoriti naoko o neem
drugom.
- Da sam ja u raju, Nelly, bila bih vrlo nesretna.
- Jer niste dostojni da idete tamo - odgovorih. - Svi grenici osjeali bi se nesretni u raju.
- Ali ne zbog toga. Sanjala sam jednom da sam bila ondje.
- Rekla sam vam da neu sluati vae snove, gospoice
Catherino! Idem na spavanje - opet je prekinuh.
Ona se nasmija i zadra me da ne ustanem, jer sam bila
uinila pokret kao da u ustati sa stolca.
- Ovo nije nita - ree ona - htjela sam ti samo rei kako
raj nije izgledao kao dom za mene; toliko sam plakala da se
vratim na zemlju da mi se srce cijepalo; i aneli su bili toliko
ljuti da su me bacili nasred pustare, na vrh Orkanskih viso
va, gdje sam se probudila jecajui od radosti. To je dovoljno
da ti objasnim svoju tajnu. Nemam vie razloga da se udam
z
a Edgara Lintona nego to ih imam da budem u raju; i da
onaj nevaljali ovjek nije upropastio Heathcliffa, ne bih ni
kada ni pomislila na to. Ponizilo bi me da se udam za Heath
cliffa; i tako on nikada nee znati koliko ga volim; i to ne
z
ato to je lijep, Nelly, nego zato to je on vie ja nego ja sarcia. Bilo od ega da su nae due sazdane, njegova i moja su
Jednake; a Lintonova je toliko razliita koliko zraka mjese
ine od munje, ili mraz od vatre.

Prije no to je ovaj razgovor zavren, postala sam svjesna Heathcliffove prisutnosti. Nakon to sam primijetila mali
pokret, okrenuh glavu i spazih kako je on ustao i beumno
se iskrao. Sluao je dok nije uo kad je Catherina rekla da
bi je ponizilo da se uda za njega; nakon toga nije ostao sluati nita vie. Catherina, kako je sjedila na podu, nije mogla
od naslona klupe spaziti njegovu prisutnost ni njegov odlazak; ali ja sam se trgnula i rekla joj da uti.
- Zato? - upita ona i nervozno pogleda unaokolo.
- Joseph je ovdje - odgovorih uvi ba tada kotae nje
gova automobila - a i Heathcliff e doi s njim. Nisam si
gurna nije li bio na vratima ovog trenutka.
- Oh, ne bi me mogao uti s vrata! - ree ona.
- Daj mi Haretona dok spravlja veeru, pa kad bude go
tovo, veerat u s vama. elim obmanuti svoju savjest i
uvjeriti sebe da Heathcliff nema ni pojma o tim stvarima.
Nema, zar ne? On ne zna to je to biti zaljubljen?
- Ne vidim razloga zato ne bi znao, isto kao i vi - od
govorih - i ako je izabrao vas, on e biti najnesretniji stvor
koji je ikad roen! im postanete gospoda Linton, on e iz
gubiti prijateljicu, ljubav i sve! Jeste li mislili o tome kako
ete izdrati kad budete odvojeni od njega i kako e njemu
biti da bude sasvim sam na svijetu? Jer, gospoice Catherino...
- On da bude sam! Mi da budemo razdvojeni! - uzviknu
ona bijesno. - Tko bi nas mogao razdvojiti, molim? Taj bi
doivio sudbinu Milona! Dokle god budem iva, neu dopu
stiti da se to dogodi, Nelly, ni zbog jednog smrtnika na svije
tu. Svi Lintonovi na ovom svijetu mogli bi ieznuti prije ne
go to bih pristala napustiti Heathcliffa. Ah, ja to ne namje
ravam, ne mislim to! Ne bih bila gospoda Linton kad bi se
ta cijena traila od mene! On e za mene biti sve ono to mi
je i bio cijelog mog ivota. Edgar se mora osloboditi svoje
antipatije i mora ga barem podnositi ako nita drugo. On e
to i initi kada dozna moje prave osjeaje prema Heathcliffu. Nelly, sad vidim da me smatra za sebinu bijednicu; ali
zar nikada nisi pomislila da bismo ja i Heathcliff, ako bismo
se uzeli, bili siromani poput prosjaka? A ako se udam za
Lintona, moi u pomoi Heathcliffu da se podigne i oslo
boditi ga utjecaja svoga brata.

l
svog mua, gospoice Catherino? - upitah. Nai ete da on nije tako savitljiv kao to raunate; iako
moda nisam dobar sudac za te stvari, mislim da vam je to
najgore od svega to ste nabrojili kao razloge zbog kojih ete
biti ena mladog Lintona.
- Nije - odgovori ona - to je najbolji! Drugi su zadovo
ljenje mojih hirova, i radi Edgara takoer, da bih ga zadovo
ljila. A ovaj je radi onoga kojega samog volim koliko Edga
ra i sebe zajedno. Ne mogu to izraziti, ali sigurno i ti, kao i
svatko drugi, ima nejasnu predodbu o tome da postoji ili
da treba postojati tvoje bivstvovanje i izvan tebe. to bi mi
vrijedilo stvarati ako bih bila sva potpuno sadrana ovdje?
Moje velike patnje na ovom svijetu bile su Heathcliffove
patnje, i ja sam osjeala i sebe i njega od poetka. On je mo
ja velika misao u ivotu. Kad bi sve drugo umrlo, a on os
tao, ja bih jo uvijek postojala; a kad bi sve drugo ostalo a
on bio uniten, svemir bi se pretvorio u golemog stranca, i
nilo bi mi se da nisam dio njega. Moja je ljubav prema Lintonu kao lie u umi; vrijeme e je promijeniti... toga sam
potpuno svjesna... kao to se zimi mijenja drvee. Moja lju
bav prema Heathcliffu nalik je na vjeite stijene ispod povr
ine; iako je ona izvor male vidljive radosti, ona mi je prije
ko potrebna. Nelly, ja sam Heathcliff! On mi je uvijek, uvi
jek u mislima, ne kao zadovoljstvo, ba kao to i ja nisam
uvijek zadovoljstvo sama sebi, nego kao moje vlastito bie.
Zato mi vie nemoj govoriti o naem rastavljanju; to je ne
izvedivo; i...
Zastala je i sakrila lice u moj ogrta; ali ja sam ga brzo
povukla od nje. Nisam imala strpljenja za njenu ludost!
- Ako uope mogu izvui neki smisao iz vaih besmislica
) gospoice - rekoh - to je uvjerenje da ili vi niste svjesni
dunosti koje preuzimate na sebe svojom udajom, ili da ste
Uvaljala, nesavjesna djevojka. I nemojte mi vie dosaivati
sy
ojim tajnama; neu vam obeati da u ih uvati.
- Ovu e uvati?
- Ne, ne obeavam.
Zahtijevala bi to od mene da Josephov ulazak nije prekiu
v o na razgovor. Catherina je premjestila svoj stolac i dral
a Haretona dok spremim veeru. Nakon to je veera bila
8tova, ja i Joseph stadosmo se svaati tko treba nositi ve-

ceru gospodinu Hindlevju, i nismo rijeili to pitanje sve dok

se jelo gotovo nije ohladilo, a onda smo se sloili da pustimo gospodina Hindlevja neka sam trai veeru ako mu treba,
jer smo se posebice bojali ii k njemu kad bi dulje bio sam.
- Kako to da ta nitarija jo nije dola iz polja? to li ra
di? Sigurno ljenari! - ree starac traei pogledom Heathcliffa.
- Zvat u ga - rekoh. - Sigurno je u staji.
Izila sam i zvala ga, ali odgovora nije bilo. Vratih se i apnuh Catherini da sam sigurna kako je on uo veliki dio
onoga to je rekla, i da sam ga vidjela kad je iziao iz kuhinje ba u trenutku kad se ona alila na ponaanje svoga brata
prema njemu. Ona skoi jako uplaena, poloi Haretona na
klupu i istra traei svoga prijatelja, ne zaustavljajui se ni
trenutak da razmisli o tome zato je tako uzrujana ni kakav
su utjecaj mogle imati njene rijei na Heathcliffa. Kako dugo nije dolazila, Joseph predloi da je i ne ekamo. On je lukavo pretpostavljao da oni ne dolaze kako bi izbjegli njegovu dugu molitvu za veernjim stolom. Oni su spremni za
svaku nepodoptinu - tvrdio je. Zbog njih je te veeri dodao
jo jednu molitvu uobiajenoj molitvi od etvrt sata prije veere, i dodao bi jo jednu na kraju da se njegova mlada gospodarica ne pojavi i ne naredi mu da brzo otri niz put i nade Heathcliffa gdje god da je odlutao, i da ga odmah dovede
natrag!
- elim i moram razgovarati s njim prije nego to odem
gore u sobu - ree ona. - Vrata su otvorena; on je negdje iz
van dosega glasa, jer mi se nije odazvao iako sam ga doziva
la iz svega glasa iz tora.
Joseph se u poetku protivio, ali je ona bila odve ozbiljna da bi dopustila neposluh, te on najposlije stavi eir na
glavu i izie gunajui. U meuvremenu Catherina je hodala
gore-dolje po sobi i govorila.
- Gdje li je... gdje li moe biti! to sam ja rekla, Nelly?
Zaboravila sam. Je li bio ljut zbog moje neraspoloenosti da
nas poslije podne? O, Boe! Reci mi to sam rekla to bi ga
moglo raalostiti? eljela bih da doe. Ah, zato ga nema!
- Zato tolika buka ni zbog ega! - povikah, iako sam
se i sama osjeala nelagodno. - Uplaili ste se zbog sitnice!

Jsfije nikakav razlog za uzbunu to je Heathcliff otiao u pustaru etati po mjeseini, ili to se moda povukao u sjenik,
odve ljut da bi s nama razgovarao. Kladim se da se ondje
krije. Vidjet ete da u ga nai!
Izidoh ga traiti, ali rezultat je bio razoaravajui, a i Josephovo je traganje zavrilo s istim uspjehom.
- Taj mladi postaje sve gori i gori! - ree on ulazei. Ostavio je vrata irom otvorena pa je konji gospoice izga
zio ito i otkasao ak u livadu! Gospodar e Heathcliffa su
tra namrtvo isprebijati; imat e i pravo. On je otjelovljeno
strpljenje prema takvim nehatnim, stranim stvorovima...
otjelovljeno strpljenje! Ali on to nee uvijek biti... vidjet ete
svi vi! Ne moete ga uvijek tek tako dovoditi do bjesnila!
- Jesi li naao Heathcliffa, magare? - prekinu ga Cathe
rina. - Jesi li ga traio onako kako sam naredila?
- Bolje bi bilo da sam traio konja - odgovori on. - To
bi bilo pametnije. Ali nije mogue nai ni konja ni ovjeka
po ovakvoj noi... crnoj kao dimnjak! A i Heathcliff nije
ovjek koji bi doao na zviduk... moda e biti manje gluh
ako ga vi zovete!
Bila je vrlo mrana veer za ljetno doba, oblaci kao da su
bili puni gromova; rekla sam da je bolje ako svi sjednemo
unutra, jer e ga kia, im pone padati, natjerati da se vrati
i bez naeg truda. Ali Catherinu je bilo nemogue nagovoriti
da se umiri. Hodala je amo-tamo, od vrata do dveri, tako
uzrujana da nije mogla mirovati. Najposlije se zaustavila na
jednome mjestu uza zid blizu puta odakle je, ne obazirui se
na moje pozive niti na grmljavinu i krupne kapljice koje su
poele padati, dozivala Heathcliffa, a potom oslukivala i
glasno plakala. U strasnom plakanju nadmaivala je i Haretona i svako drugo dijete.
Oko ponoi, dok smo jo sjedili i ekali, strahovita se
oluja razbjesni nad Visovima. Puhao je jak vjetar. Zau se
udarac groma. Jedno ili drugo slomilo je drvo na uglu zgrade; golema grana pade na krov i obori dio istonog dimnjaka, a gomila kamenja i ae prospe se na kuhinjsku vatru.
Mislili smo da je grom udario medu nas; Joseph pade na koljena molei Boga da se sjeti patrijarha Noe i Lota i, kao i
nekad, potedi pravedne, a pogodi bezbone. I ja sam imala
sjeaj da je doao as da nam se sudi. Jona je, po mome mi-

ljenju, bio gospodin Earnshavv, te sam prodrmala

kvaku na vratima njegove sobe da vidim je li jo
iv. On odgovori dovoljno glasno, i to na nain
koji potaknu mog druga da pone jo glasnije
moliti Boga neka dobro razlikuje svece kakav je on od
grenika kakav je njegov gazda. Ali huka proe nakon
dvadeset minuta, i mi ostadosmo netaknuti, osim Cathy koja
je bila pokisla do koe jer je tvrdoglavo odbijala ui i stajala
je i dalje bez eira i ala na kii koja joj je smoila svu
kosu i odjeu. Ula je i legla na klupu, posve prokisla; lice je
okrenula zidu i pokrila rukama.
- Gospoice - uzviknuh i dodirnuh joj rame - niste valja
odluili umrijeti? Znate li koliko je sati? Pola jedan. Brzo,
brzo u krevet! Ne vrijedi dalje ekati toga ludog deka; on
je vjerojatno otiao u Gimmerton i noas e ostati ondje. On
i ne misli da ga mi ekamo tako kasno; ili moda misli da e
samo gospodin Hindlev biti budan, pa eli izbjei da mu go
spodar otvori vrata.
- Ne, ne, on nije u Gimmertonu - ree Joseph. - Ne bih
se udio da je na dnu movare. Ova bura nije poslana tek
onako; opominjem vas da pazite, gospoice... sad mora do
i red na vas. Hvala nebesima na svemu! Sve je za dobro
onih koji su izabrani i izdvojeni od otpadnika! Vi znate to
kae Sveto pismo. - I poe citirati nekoliko tekstova navo
dei glave i stihove da bismo ih mogli nai.
Nakon to sam uzalud molila samovoljnu djevojku da
ustane i svue mokre haljine, ostavih Josepha da propovijeda, a nju da drhti, pa odoh u krevet s malim Haretonom koji
je spavao mirno kao da svi oko njega spavaju. Jo sam neko
vrijeme ula Josepha gdje propovijeda; zatim sam ula njegove lagane korake na ljestvama i tada sam zaspala.
Kad sam sila, neto kasnije nego obino, primijetih, zahvaljujui sunevim zrakama koje su prodirale kroz pukotine na prozorskim kapcima, da gospoica Catherina jo sjedi
pored ognjita. Vrata na kui bila su odkrinuta; svjetlo je
ulazilo kroz nezatvorene kapke. Hindlev je bio iziao iz kue
i stajao kraj kuhinjskog ognjita, iscrpljen i snen.
- to ti je, Cathy? - upitao ju je kad sam ula. - Izgleda a
losna kao pokislo tene. Zato si tako mokra i blijeda, dijete?
- Pokisla sam - odgovori ona nevoljko - i hladno mi je,
to je sve.

- Ah, ona je neposluna! - povikah kad vidjeh da je go

spodar prilino trijezan. - Potpuno je prokisla na sinonjem
pljusku, tu je sjedila cijelu no, nisam je mogla nagovoriti da
ide spavati.
Gospodin Earnshavv nas zaueno pogleda. - Cijelu no
- ponovi. - Zato je ostala budna? Sigurno ne iz straha od
grmljavine? Grmljavina je odavno prola.
Ni ja ni ona nismo eljele spomenuti Heathcliffovu odsutnost dokle god smo je mogle kriti, pa odgovorih da nisam znala zato je sebi utuvila u glavu da ne ide na spavanje; a ona ne ree nita. Jutro je bilo svjee; otvorih prozorske
kapke i soba se ubrzo ispuni ugodnim mirisima iz vrta, ali
mi Catherina neraspoloeno doviknu: - Elleno, zatvori prozor! Hladno mi je! - Zubi joj zacvokotae i ona se sklupa
blie vatri koja se bila gotovo ugasila.
- Bolesna je - ree Hindlev prihvaajui je za runi zglob
- to je vjerojatno razlog to nije htjela otii spavati. Do sto
avola! Ne elim imati jo i bolesti u kui. to te je natjera
lo da ide po kii?
- Tranje za mladiima, kao i obino! - zakrijeta Joseph
iskoritavajui nau utnju da kae neto pakosno. - Da
sam na vaemu mjestu, gospodaru, nikoga ne bih putao u
kuu, ni one otmjene ni one priproste! Nikad ne proe dan
kad niste ovdje a da se onaj maak Linton ne prikrade ova
mo; a gospoica Nellv, ona je fina djevojka! - ona sjedi u
kuhinji i pazi kad ete vi doi; i im vi uete na jedna vrata,
mladi Linton izie iz kue na druga! A zatim naa mlada go
spoica izie iz kue i ljubaka se vani! Lijepo vladanje, kriti
se po poljima poslije ponoi s onim nevaljalim, avolskim
Ciganinom Heathcliffom! Oni misle da sam ja slijep, ali ni
sam, ni najmanje!... Ja vidim i kad doe i kad ode mladi
Linton, a vidim i vas (pokazujui na mene), vas, lijena vje
tice, kako letite u kuu im ujete po putu kopita gospoda
reva konja.
- Umukni, prislukivau! - povika Catherina. - Nemoj
Preda mnom otkrivati svoj bezobrazluk! Edgar Linton je slu
ajno doao juer, Hindlev; i ja sam mu rekla neka ide jer sam
z
nala da se ti ne bi htio s njim susresti u onakvom stanju.
- Lae, Cathy, nema sumnje - odgovori njen brat - i ti
s
i prokleta prostakua! Ali ostavimo zasad Lintona; kai mi,

zar nisi bila noas s Heathcliffom? Reci istinu. Ne boj se da

e mu time nanijeti neko zlo; premda ga mrzim kao i uvijek, on mi je nedavno uinio jedno dobro djelo, te mi savjest
ne bi dopustila da mu zavrnem ijom. Uostalom, da ne bi do
toga dolo, otjerat u ga jo danas; i nakon to on ode, savjetujem vam da svi pazite, jer u onda moi obratiti veu
panju na vas.
- Nisam noas vidjela Heathcliffa - odgovori Catherina
i gorko zajeca - a ako ga otjera iz kue, i ja u otii s njim.
Ali, moda ti se nee ukazati prilika; moda je on ve otiao ree ona i brinu u neobuzdan pla, te se dalje vie nije razumjelo to govori.
Hindlev je obasu bujicom prezrivih prijekora, naredi joj
da odmah ode u svoju sobu ili e joj inae pruiti priliku za
plakanje! Nagovorih je da poslua, i nikada neu zaboraviti
scenu koju je napravila kad smo ule u njenu sobu; to mi je
izazvalo veliki strah. Pomislila sam da e poludjeti, te zamolih Josepha da otri po lijenika. Pokazalo se da je to bio
poetak grozniavog bunila; im ju je vidio, gospodin Kenneth je izjavio da je opasno bolesna; imala je groznicu. Pustio joj je krv, rekao mi da joj dajem samo sirutku i preganu
juhu i da pazim da ne skoi kroz prozor; zatim je otiao jer
je imao dovoljno posla u selu gdje je prosjena udaljenost izmeu kua iznosila etiri do pet kilometara.
Premda ne mogu rei da sam bila njena njegovateljica, a
ni Joseph i gospodar nisu bili nita bolji od mene, premda je
naa bolesnica bila nesnosna i tvrdoglava, kako samo takva
bolesnica moe biti, ipak je prebrodila krizu. Stara gospoda
Linton posjeivala nas je ponekad, dovodila stvari u red, korila nas i svima nam nareivala; i kad se Cathy poela oporavljati, odvezla ju je u Thrushcross Grange. Na tom osloboenju svi smo joj bili zahvalni. Ali jadna je gospoda imala
razloga da se pokaje za svoju ljubaznost; i ona i njen muz
dobili su groznicu i umrli u razmaku od nekoliko dana.
Naa mlada gospoica vratila nam se prkosnija, strastvenija i oholija no ikad. O Heathcliffu nitko nije nita uo od
one burne noi; i jednog dana, kad me bila jako izazvala,
prevarih se i okrivih je za njegov nestanak; uostalom, i sama
je znala da je to njena krivica. Tada je na nekoliko mjeseci
prestala sa mnom razgovarati, osim kao sa slukinjom. J"

eoh je takoer pao kod nje u nemilost; on je govorio to misli i drao joj propovijedi kao da je ona jo djevojica; a ona
je sebe smatrala zrelom enom i naom gospodaricom, i mislila je da joj nedavna bolest daje pravo zahtijevati da se svi
vladaju prema njoj s osobitom panjom. Lijenik je rekao
da joj se ne treba mnogo protiviti i da joj treba initi po volji te u njenim oima nije bilo nita manje od ubojstva ako
se netko usudio proturjeiti joj. Drala se po strani od gospodina Earnshavva i njegova drutva; zbog uputa koje je
dobio od lijenika Kennetha i zbog njezina obiaja da dobije
napad kad se razbjesni, njezin joj je brat doputao sve to joj
je padalo na pamet da zahtijeva i trudio se ne izazivati
njenu eksplozivnu narav. Bio je odve popustljiv prema njenim hirovima; ne iz ljubavi, nego iz ponosa; ozbiljno je elio
da ona poasti obitelj svojom udajom za Lintona, i dokle
god je njega ostavljala na miru, mogla nas je, to se njega tie, gaziti kao robove! Edgar Linton bio je, kao to su bili
mnogi prije njega i kao to e biti mnogi nakon njega, zaljubljen do uiju; i smatrao je sebe najsretnijim ivim ovjekom onog dana kad je Cathy odveo u gimmertonsku kapelu, tri godine nakon smrti svoga oca.
Protiv svoje volje morala sam napustiti Orkanske visove
i otii s njom. Malom Haretonu bilo je blizu pet godina i ba
sam ga tada poela uiti itanju. Nije nam se rastajalo, ali su
Catherinine suze bile monije od naih. Kad sam odbila ii i
kad je vidjela da su joj molbe uzaludne, otila je i alila se
svome muu i bratu. Prvi mi je ponudio veliku plau, a drugi
mi je naredio da se pakiram; rekao mi je da mu ne trebaju u
kui ene sad kad vie nema gospodarice; a to se Haretona
tie, upnik e ga uzeti u svoje ruke kad za to doe vrijeme.
I tako mi je bio ostavljen samo jedan izbor: da radim kako
mi je nareeno. Rekla sam gospodaru da se on udaljio od
svih estitih ljudi samo da bi se to bre upropastio; poljubila
sam Haretona i rekla mu zbogom; otad je on za mene postao
potpuni stranac; udno mi je kad pomislim da je sigurno
posve zaboravio sve o Elleni Dean, a da joj je nekad znaio
vie od cijelog svijeta, a i ona njemu!
Na ovome mjestu svoje prie sluajno je pogledala na sat
znad kamina i zapanjila se kad je vidjela da kazaljka pokaZu
je pola dva. Nije htjela ni uti da ostane i sekundu dulje;

dodue, i sam sam bio sklon odgoditi nastavak njene prie.

I sada, nakon to je ona otila odmoriti se a ja sam razmiljao jo sat ili dva, skupljam hrabrost da i ja odem i legnem
usprkos osjeaju nevoljkosti i bolova u glavi i udovima.

Deseto poglavlje

DIVAN poetak osamljenikog ivota! etiri tjedna muka,

prevrtanja po postelji i bolesti. Oh, ovi hladni vjetrovi i namrteno sjeverno nebo, i neprohodni putovi i ti spori seoski
ranarnici! I, oh, ova oskudica ljudskih lica! I, gore od svega,
Kennethova izjava kako ne treba oekivati da u moi izlaziti iz kue prije proljea!
Gospodin Heathcliff uinio mi je maloprije ast svojim
posjetom. Prije sedam dana poslao mi je par tetrijeba... posljednjih ove sezone. Nevaljalac! Ova moja bolest nije posve
bez njegove krivice; namjeravao sam mu to kazati. Ali, kako
sam mogao uvrijediti ovjeka koji je bio tako ljubazan da
sjedi pored moje postelje itav sat i da mi govori o neem
drugom, a ne o tabletama, lijekovima i pijavicama? Nastalo
je sasvim lagodno razdoblje u mojoj bolesti. Odve sam slab
da itam, ali ipak osjeam da bih mogao uivati u neem zanimljivom. Zato ne bih pozvao gore gospodu Dean da zavri svoju priu? Sjeam se glavnih dogaaja donde dokle je
dola. Da, sjeam se da je junak otiao i da se nita nije ulo
o njemu tri godine; i da se junakinja udala. Zvonit u po
nju, obradovat e se kad vidi da mogu veselo razgovarati.
Gospoda Dean doe.
- Ima jo dvadeset minuta, gospodine, do vremena kada
trebate uzeti lijek - poe ona.
- Ne treba mi, ne treba mi lijek! - odgovorih. - elim
da...
- Lijenik kae da morate prestati s uzimanjem praaka.
- S najveim zadovoljstvom! Ne prekidajte me. Doite i
sjednite ovdje. Ne dirajte tu gorku falangu boca. Izvadite
svoje pletivo iz depa... tako... a sada nastavite priu o go
spodinu Heathcliffu odande gdje ste stali pa do dananjeg dana
- Je li on zavrio svoje kolovanje na Kontinentu i vratio
Se
kao obrazovani gospodin? Ili je postao stipendist u kole-

du, ili pobjegao u Ameriku, ili zadobio slavu prolijevanjem

krvi svoje pomajke zemlje, ili stekao bogatstvo brim putem
po engleskim cestama?
- Moda se bavio svim tim pomalo, gospodine Lockwoode, ali nisam sigurna. Rekla sam vam ve da nisam zna
la kako je doao do novca; niti znam sredstva pomou kojih
je izdignuo svoj um iz divljakog neznanja u koje je bio za
pao; ali u s vaim doputenjem nastaviti priu na svoj na
in, ako mislite da e vas to zabaviti i da vas nee umoriti.
Osjeate li se bolje od jutros?
- Mnogo bolje.
- To je dobra vijest.
- Otila sam s gospodom Catherinom u Thrushcross
Grange i, na moje ugodno iznenaenje, ona se ponaala
mnogo bolje nego to sam se usuivala oekivati. inilo se
kao da je gotovo odve voljela gospodina Lintona; pa je ak
i prema njegovoj sestri pokazivala veliku ljubav. Oni su, za
ista, oboje mnogo pazili na njenu udobnost. Nije se trn savi
jao oko cvijeta, nego je cvijet grlio trn. Tu nije bilo uzajam
nog poputanja; ona je stajala nepokolebljiva, a ostali su po
putali; a tko i moe biti pakostan i zlovoljan kad ne nailazi
ni na opiranje ni na ravnodunost? Opazila sam da je u go
spodina Edgara postojao duboko ukorijenjen strah od izazi
vanja njezina gnjeva. On ga je krio od nje; ali kad god bi me
uo da joj otro odgovaram ili vidio da se bilo tko od poslu
ge mrgodi zbog njene hirovite zapovijedi, pokazao bi svoju
neraspoloenost mrtenjem, a to nikad nije inio zbog sebe.
esto mi je otro govorio o mojoj drskosti; tvrdio je da mu
ubod noa ne bi mogao zadati vei bol od onoga koji osjea
kad vidi da se njegova gospoda ljuti. Da ne bih alostila lju
baznoga gospodara, navikla sam biti manje osjetljiva, i za
pola godine barut je leao bezopasno kao pijesak, jer u blizi
ni nije bilo vatre. Catherina je ponekad imala razdoblja
mrane neraspoloenosti i hirovitosti; njen mu je nijemo
suosjeao s njima; pripisivao ih je promjenama u njezinu or
ganizmu, proizvedenim njenom opakom boleu; jer prije te
boljetice ona nikada nije patila od takve potitenosti. Na
povratak njene veselosti odgovarao je veselou. Mogu rei,
mislim, da je njihova srea bila duboka i da je postajala sve
vea.

Tome je doao kraj. Svaki ovjek mora misliti na sebe, na

kraju krajeva; blagi i njeni samo su pravednije sebini od
grubih i oholih. Njihova je srea prestala kad su im okolnosti otkrile da interes jednoga nije najvaniji u mislima
drugoga. Jedne blage rujanske veeri dolazila sam iz vrta s
tekom koarom jabuka koje sam tada brala. Bio je polumrak, mjesec je sjao preko visokog zida oko dvorita i bacao
neodreene sjene po kutovima mnogobrojnih izboenih dijelova kue. Spustila sam svoj tovar na kuhinjske stube da
bih se odmorila i jo malo udisala blagi, slatki zrak; oi su
mi bile uperene prema mjesecu, a leda okrenuta ulazu, kad
zauh glas iza sebe:
- Nelly, jesi li to ti?
Bio je to dubok glas, stran po tonu; ali u nainu na koji
je izgovoreno moje ime bilo je neega to mi se uinilo poznatim. Okrenuh se sa strahom da vidim tko govori, jer su
vrata bila zatvorena i nisam vidjela nikoga kad sam prila
stubama. Neto se pomaknu ispod trijema i, kad mi se priblii, vidjeh ovjeka tamna lica i kose, odjevenog u tamno
odijelo. On se nagnu i stavi ruku na kvaku, kao da je namjeravao sam otvoriti vrata. "Tko li je to" - pomislih. - "Gospodin Earnshaw? Ah, ne! Glas nije slian njegovu."
- ekao sam ovdje itav sat - nastavi on dok sam ga ne
tremice motrila - i sve to vrijeme sve unaokolo bilo je mirno
i tiho kao smrt. Nisam se usudio ui. Ne poznaje me? Po
gledaj, nisam stranac!
Zraka mu pade na lice; obrazi su mu bili bljedouti i napola zarasli u bradu, obrve sputene, oi duboko usaene i
neobine. Poznavala sam te oi.
- to! - povikah i podigoh ruke u udu. - to! Vratili ste
se? Jeste li to zaista vi? Jeste li?
- Da, Heathcliff - odgovori on, i pogled mu prijee s
mene na prozore u kojima se ogledalo mnotvo sjajnih mje
seevih likova, ali kroz koje se nije vidjelo nikakvo svjetlo
iznutra.
- Jesu li oni kod kue? Gdje je ona? Nellv, ti se ne radu
je! Ne treba biti tako uznemirena. Je li ona tu? Govori!
elim progovoriti jednu rije s njom... tvojom gospodari
com. Idi i reci joj da je neka osoba iz Gimmertona eli vidje
ti.

- Kako e ona to primiti? - uzviknuh. - to e raditi? Iz

nenaenje me zbunjuje... a nju e zapanjiti. Vi jeste Heathcliff! Ali izmijenjen! Ne, to se ne moe razumjeti! Jeste li bili
u vojsci?
- Idi i prenesi joj moju poruku - nestrpljivo me prekinu.
- U paklu sam dok to ne uini!
On otvori vrata i ja uem; ali kad sam se pribliila salonu
gdje su bili gospodin i gospoda Linton, poeh oklijevati.
Najposlije odluih ui pod izgovorom da ih upitam ele li da
zapalim svijee i otvorim vrata.
Sjedili su zajedno uz prozor na kojem je kapak bio irom
otvoren i kroz koji se vidjela iza drvea u vrtu i divljeg zelenog parka gimmertonska dolina, s dugakim trakom magle
koja je krivudala sve do nadomak njezina gornjeg kraja (jer
se odmah iza kapele, kao to ste moda primijetili, potoi
koji tee od movare ulijeva u potok koji ide iznad srebrnaste doline). Orkanski visovi dizali su se iznad srebrnaste pare, ali se naa stara kua nije vidjela; ona je neto na drugoj
strani. I soba i oni u njoj, a i predio koji su promatrali inili
su se neobino mirni. Oklijevala sam izvriti nalog koji mi
je dan i ve sam bila krenula izai nakon to sam ih pitala o
svijeama, kad me osjeaj da je ludo tako postupati natjera
da se vratim i promucam: - Jedan ovjek iz Gimmertona eli
vas vidjeti, gospodo.
- to hoe? - upita gospoda Linton.
- Nisam ga pitala - odgovorili.
- Dobro, navuci zavjese, Nelly - ree ona - i donesi aj.
Odmah u se vratiti.
Izila je iz salona. Gospodin Edgar nehajno me upita tko
je to.
- Netko koga gospoda ne oekuje - odgovorih. - Onaj
Heathcliff... sjeate li ga se, gospodine... koji je ivio kod
gospodina Earnshawa.
- to! Ciganin... poljski radnik? - povika on. - Zato to
niste rekli Catherini?
- Pst! Ne smijete ga zvati tim imenom, gospodine - re
koh. - Bilo bi joj vrlo ao kad bi vas ula. Umalo joj nije sr
ce puklo od alosti kad je otiao. Mislim da e je njegov po
vratak jako obradovati. Gospodin Linton prie prozoru na
drugoj strani sobe, koji je gledao u dvorite. Otvori ga i na-

se napolje. Vjerojatno su oni bili dolje jer on odmah viknu: - Nemoj stajati ondje, ljubavi! Uvedi tu osobu unutra
ko je to netko vaan. - Uskoro zauh kljocanje kvake i
Catherina uletje zadihana i uzbuena, odve uzbuena da bi
pokazala radost; zaista, po njezinu bi licu prije pomislio
da ;oj se dogodila neka velika nesrea.
- Ah, Edgare, Edgare! - ree zadihano i zagrli ga oko
vrata. - Ah, Edgare, dragi moj! Heathcliff se vratio... on je!
_ ree i zagrli ga jo jae.
- Dobro, dobro - ljutito povika njen mu - nemoj me
uguiti zbog toga! On mi se nikad nije inio tako dragocjen.
Nema razloga da se uzrujavamo zbog toga!
- Znam da ga nisi volio - odgovori ona priguujui jai
nu svoga radosnog ushita. - Ali zbog mene se mora sprija
teljiti s njim. Da mu kaem da doe ovamo?
- Ovamo? - ree on. - U salon?
- Pa gdje drugdje? - upita ona.
inio se ljut i predloio je kuhinju kao pogodnije mjesto
za njega. Gospoda Linton pogleda ga s udnim osmijehom... kao da se i ljutila i rugala zbog njegove oholosti.
- Ne - ree nakon kratke utnje - ne mogu sjediti u ku
hinji. Postavi dva stola ovdje, Nelly; jedan za tvoga gospo
dara i gospoicu Isabellu, jer oni su gospoda; a jedan za Heathcliffa i mene, jer pripadamo niem staleu. Hoe li te to
zadovoljiti, dragi? Ili moram narediti da se naloi drugdje?
Ako je tako, onda izdaj naredbu. Ja u otrati dolje da dove
dem svoga gosta. Bojim se da je radost prevelika da bi bila
stvarna!
Htjede odjuriti, ali je Edgar zaustavi.
- Reci mu da doe gore - ree obraajui se meni - a ti,
Catherino, pokuaj biti radosna, a ne biti nerazumna! Cijela
kua ne mora vidjeti da doekuje odbjeglog slugu kao da ti
je roeni brat.
Sidoh i nadoh Heathcliffa gdje eka pod trijemom, oito
oekujui da bude pozvan unutra. Iao je za mnom ne trosei rijei; odvela sam ga gospodaru i gospodarici iji su zajapureni obrazi pokazivali znake otrog razgovora. Ali se
gospoini obrazi ozarie jednim drugim osjeajem kad se
n e
i n prijatelj pojavi na vratima; ona mu pritra, uze ga za
bje ruke i odvede Lintonu, a zatim zgrabi Lintonove opu-

tene prste i gurnu ih u Heathcliffovu ruku. Zapanjila sam se

vie nego ikad kad sam pri svjetlu vatre i svijea vidjela
koliko se Heathcliff izmijenio. Postao je visok i atletski razvijen; kraj njega se moj gospodar inio posve sitan i djeaki.
Njegovo uspravno dranje ostavljalo je dojam kao da je bio u
vojsci. Crte lica bile su mu mnogo starije i odlunije od
Lintonovih; lice mu je bilo inteligentno i nije zadralo ni traga
nekadanje prostote i zaputenosti. Polucivilizirana divljina
krila se jo uvijek u sputenim obrvama i oima punim vatre,
ali je bila potisnuta; dranje mu je bilo ak dostojanstveno,
posve lieno grubosti, iako odve strogo da bi bilo otmjeno.
Moj se gospodar iznenadio koliko i ja, a moda i vie; za
trenutak nije znao kako osloviti toga poljskog rad-, nika, kako
ga je bio nazvao. Heathcliff pusti njegovu malu ] ruku; stajao
je i gledao ga hladnokrvno ekajui da on prvi! progovori.
- Sjednite, gospodine - ree Linton napokon. - Gospoda
Linton, sjeajui se starih vremena, eli da vas srdano pri
mim, i, naravno, meni je drago kad god se dogodi neto to
je raduje.
- I meni - odgovori Heathcliff - osobito ako je to neto
u emu i ja imam udjela. Rado u ostati sat-dva.
Sjeo je nasuprot Catherini koja ga je gledala netremice,
pogledom kao da se boji da e ieznuti ako ga skrene s njega. Njegove oi nisu esto gledale u njezine; brz pogled s
vremena na vrijeme bio mu je dovoljan, ali pri svakom pogledu u njegovim se oima sve pouzdanije odraavao neskriveni ushit koji je zraio iz njenih oiju. Bili su odve obuzeti
uzajamnom radou da bi osjetili ikakvu nelagodu. Drukije
je bilo s gospodinom Edgarom; bilo mu je tako neugodno da
je problijedio; osjeaj nelagode dosegao je vrhunac kad je
njegova gospoda ustala, prela preko saga, uzela opet Heathcliffa za ruke i smijala se kao da je izvan sebe.
- Sutra u misliti da je ovo samo san! - uzviknu ona. Neu moi vjerovati da sam te opet vidjela i dodirivala i da
sam razgovarala s tobom. A ipak, okrutni Heathcliffe! Ti ne
zasluuje ovakvu dobrodolicu. Tri godine bio si odsutan,
nisi mi se javljao, niti si na mene mislio.
- Malo vie nego to si ti mislila na mene - promrmlja
on. - uo sam o tvojoj udaji, Cathy, prije kratkog vremena;

i dok sam ekao dolje u dvoritu, smiljao sam ovaj plan...

<ja vidim jo jednom tvoje lice; ti e, moda, pogledati iznenaeno i pretvarati se da si se obradovala; zatim da poravnam svoj raun s Hindlevjem; a onda da osujetim ruku zakona time to u sam izvriti osudu nad sobom. Tvoj doek
izbio mi je te misli iz glave; ali uvaj se da me ne doeka
drukijeg raspoloenja idui put! Ne, nee me opet otjerati!
Jesi li zaista alila za mnom? Pa bilo je i razloga. Borio sam
se muno otkad sam posljednji put uo tvoj glas; i mora mi
oprostiti, jer sam se borio samo radi tebe!
- Catherino, ako nee dopustiti da nam se ohladi aj,
molim te pridi stolu - prekinu ih Linton pokuavajui sau
vati svoj uobiajeni ton i prikladnu uljudnost. - Gospodina
Heathcliffa eka jo dug put, gdje god mislio prenoiti; a i
ja sam edan.
Zauzela je svoje mjesto uz ajnik; dola je i gospoica
Isabella koju su dozvali zvonom. Nakon to sam im namjestila stolce oko stola, napustih sobu. aj je trajao jedva deset minuta. Catherina nije aj ni ulila u svoju alicu, nije mogla ni jesti ni piti. Edgar je prolio neto aja u tanjuri i jedva da je popio gutljaj. Njihov gost nije ostao te veeri dulje
od sata. Kad je odlazio, upitah ga hoe li u Gimmerton.
- Ne, u Orkanske visove - odgovori on. - Gospodin
Earnshaw pozvao me je u goste kad sam ga jutros posjetio.
Gospodin Earnshaw je njega pozvao u goste! I on je posjetio gospodina Earnshawa! Duboko sam razmiljala o tim
rijeima nakon to je otiao. Je li on dvolian i je li doao u
na kraj da ini zlo pod krinkom? Mislila sam o tome i u dubini svoga srca osjeala da bi bilo najbolje da se nije ni vraao.
Oko pola noi gospoda Linton me probudi iz prvog sna;
tiho je ula u moju sobu, sjela na moj krevet i povukla me
z
a kosu kako bi me posve razbudila.
- Ne mogu spavati, Elleno - ree ispriavajui se. - A
htjela bih da mi neko ivo bie pravi drutvo u mojoj srei!
Edgar je neraspoloen jer sam radosna zbog neega to nje
ga ne zanima; nee ni usta otvoriti, osim da mi dri zlovolj
ne) glupe prodike, rekao mi je da sam okrutna i sebina jer
z
elim razgovarati kad se on ne osjea dobro i kad mu se spav
a. On uvijek izmisli da mu nije dobro im se dogodi ma i

sitnica koja mu se ne svia! Rekla sam nekoliko rijei u pohvalu Heathcliffu, a on je ili zbog glavobolje ili zbog bola
koji mu je zadala zavist poeo plakati, te sam ustala i ostavila ga.
- to vrijedi hvaliti Heathcliffa pred njim - odgovorih. Jo kao djeaci nisu se voljeli, i Heathcliffu bi bilo isto toliko
odbojno da vas uje kako hvalite Lintona; to je ljudska na
rav. Ostavite gospodina Lintona na miru to se tie Heath
cliffa, osim ako ne elite izazvati svau medu njima.
- Ali zar to ne pokazuje veliku slabost? - nastavi ona. Ja nisam zavidna; ja se nikad ne osjeam pogoenom zbog
sjaja Isabelline ute kose, bjeline njezina vrata, njene draes
ne otmjenosti i ljubavi koju joj prua cijela kua. ak i ti,
Nelly, kad se ja i Isabella ponekad porjekamo, uvijek si na
njenoj strani; i ja popustim kao kakva ludo zaljubljena maj
ka, nazivam je dragim srcem i laskam joj dok je ne oraspo
loim. Njezinu je bratu drago vidjeti nas u srdanim odnosi
ma, a i meni to godi. Ali oni su vrlo slini; oni su razmae
na djeca, zamiljaju da je svijet stvoren radi njihove udob
nosti; premda im ugaam, ipak mislim da bi ih odreena ka
zna moda popravila.
- Grijeite, gospodo Linton - rekoh. - Oni ugaaju va
ma; znam to bi sve bilo da to ne ine. Vi tako udovoljavate
njihovim prolaznim raspoloenjima dokle god je njihova
glavna briga da ispunjaju sve vae elje. Ali moe se dogodi
ti da se posvaate zbog neega to je podjednako vano za
obje strane; i onda ete vidjeti da su oni koje nazivate slabi
ma kadri biti jednako tvrdoglavi kao i vi.
- I onda emo se boriti na ivot i smrt, zar ne, Nelly? ree ona smijui se. - Ne! Kaem ti, ja imam takvo povjere
nje u Lintonovu ljubav, te vjerujem da bih ga mogla ubiti a
da on i ne poeli osvetiti mi se.
Savjetovala sam je da ga cijeni jo vie zbog te njegove
ljubavi.
- Cijenim ga - odgovori ona - ali on ne treba cmizdriti
zbog svake sitnice. To je djetinjasto; i umjesto to roni suze
zato to sam rekla da je Heathcliff sada dostojan svaije
panje, i da bi bila ast za prvog dentlmena u naem kraju
da bude njegov prijatelj... on je to trebao rei umjesto mene
i biti ushien osjeajem simpatije. On se mora naviknuti na

niega? Pa zat ga onda ne bi i zavolio. S obzirom na svoj

razlog da bude protiv Edgara, smatram da se Heathcliff divno ponaao!
- to mislite o tome to je otiao u Orkanske visove? upitah. - On se oevidno preobrazio u svakom pogledu; po
stao je pravi kranin; prua ruku pomirenja svim svojim
neprijateljima!
- On mi je to objanjavao - odgovori ona. - udim se
tome jednako koliko i ti. Rekao je da je svratio kako bi od
tebe dobio obavijesti o meni, jer je mislio da jo ivi ondje;
Joseph je rekao svome gospodaru da je Heathcliff doao, te
je Hindlev iziao i ispitivao ga to je sve radio i kako je ivio,
i napokon ga pozvao da ude. Nekoliko ljudi sjedilo je i kar
talo se; Heathcliff im se pridruio. Odnio je neto novca mo
me bratu, ali mu je on, nakon to je vidio da je Heathcliff
dobro potkoen, rekao neka doe opet uveer, na to je He
athcliff pristao. Hindlev je odve nesmotren u biranju svojih
gostiju; i ne trudi se promisliti o razlozima zbog kojih ne bi
trebao imati povjerenja u ovjeka kojemu je onako podlo
bio naudio. A to se Heathcliffa tie, on tvrdi da je njegov
glavni razlog to je obnovio vezu sa svojim starim muite
ljem elja da se nastani u mjestu odakle se moe doetati do
Grangea, ljubav prema kui u kojoj smo ivjeli zajedno, i
nada da u imati vie mogunosti da ga viam ondje nego
to bih imala ako bi se nastanio u Gimmertonu. On namje
rava ponuditi pristojnu sumu za doputenje da stanuje u Vi
sovima; bez sumnje e pohlepa navesti moga brata da prih
vati te uvjete; on je uvijek bio pohlepan, iako, to uzme jed
nom rukom, odbaci drugom.
- To mjesto nije prikladno da u njemu stanuje mladi ov
jek! - rekoh. - Zar se ne bojite posljedica, gospodo Linton?
- Ne bojim se za svog prijatelja - odgovori ona - njego
va odlunost uvat e ga od opasnosti; bojim se pomalo za
Hindlevja, ali on ne moe biti moralno gori nego to jest; a
Ja stojim izmeu njega i fizikog napada. Veeranji dogaaj
Pomirio me je s Bogom i s ljudima! Bila sam ustala u gnjevn
j pobuni protiv providnosti. Oh, trpjela sam vrlo, vrlo gor
ak jad, Nelly! Da taj stvor zna koliko je gorak bio moj jad,
n bi se stidio zamraivati mi prestanak toga bola svojom
tastom hirovitou. Iz ljubaznosti prema njemu sve sam sa-

ma trpjela; da sam izraavala bol koju sam esto osjeala,

on bi se nauio udjeti za olakanjem od nje, isto tako arko
kao i ja. Ali to je prolo, i neu se osveivati njegovoj ludosti; odsad u moi sve podnositi! I da me najnie ivo bie
udari po obrazu, ne samo da bih mu okrenula i drugi, nego
bih ga molila da mi oprosti to sam izazvala tu uku; i kako
bih to dokazala, idem se odmah pomiriti s Edgarom. Laku
no! Ja sam aneo!
Otila je s tim samozadovoljnim uvjerenjem; sutradan je
uspjeh njene odluke bio oevidan. Gospodin Linton ne samo
da se udobrovoljio (iako je jo uvijek bio pomalo neveseo
zbog Catherinine pretjerane ivahnosti): nije se protivio ni
njezinu prijedlogu da to poslijepodne ode s Isabellom u Orkanske visove; ona ga je za to nagradila tako prisnom Ijupkou i ljubavlju, da je kua pretvorena u raj na nekoliko
dana; sunce njezina raspoloenja grijalo je i gospodara i poslugu.
Heathcliff... odsad ga valja zvati gospodin Heathcliff... u
poetku je oprezno iskoritavao slobodu da dolazi u Thrushcross Grange. Kao da je ispitivao dokad e domain kue
podnositi njegovo dolaenje. Catherina je takoer smatrala
mudrim da obuzda svoje izraze zadovoljstva kad je dolazio.
I on je postupno razvio kod njih naviku da ga oekuju. Zadrao je svoju rezerviranost, koja bijae njegova znaajna
osobina jo u djeatvu, i koja mu je omoguavala da obuzda svoje pretjerano pokazivanje osjeaja. Ieznula je nelagoda moga gospodara, a i neke nove okolnosti okrenule su
je u jedan novi smjer.
Lintonov novi izvor brige bilo je to to je Isabella Linton
neoekivano poela pokazivati neodoljivu naklonost prema
njihovu gostu. Ona je u to doba bila ljupka mlada dama od
osamnaest godina, djetinjasta ponaanja - iako je bila osjetljiva - i britke inteligencije, ali i otre naravi kad bi se ljutila. Njezina brata, koji ju je njeno volio, zapanjila je i uplaila ta fantastina ljubav. Bez obzira na ponienje koje bi donio njen brak s bezimenim ovjekom, i na mogunost da
njegova imovina, ako ne bude imao mukih nasljednika, prijee u ruke takve osobe, bio je dovoljno mudar da razumije
Heathcliff ove sklonosti; da uvidi kako je njegov duh, premda mu se promijenila vanjtina, nepromijenjen i nepromje-

njiv. Bojao se toga duha prema kojemu je osjeao prijezir i,

kao da je nasluivao neko zlo, strahovao je i od same pomisli
da Isabellu njemu povjeri. Uasavao bi se toga jo da je
znao da je njena ljubav ponikla netraena i da je usmjerena
onamo gdje nije pobuivala odgovarajue osjeaje; ali on to
nije znao, jer im je otkrio njeno postojanje, okrivio je Heathcliffa za smiljen plan.
Svi smo ve dulje primjeivali da je gospoica Linton zabrinuta i da zbog neega pati. Postala je razdraljiva i nesnosna; neprestano je zadirkivala Catherinu, tako da je postojala opasnost da e iscrpsti njeno ogranieno strpljenje.
Opravdavali smo je donekle njenim zdravljem; kopnjela je i
venula pred naim oima. Ali jednog dana, kad je bila osobito
svojeglava, odbila je doruak, alila se kako posluga ne ini
to joj ona kae, kako gospodarica ne doputa da i ona bude
imalo vana u kui, kako je Edgar zanemaruje, kako se
prehladila zato to se vrata ostavljaju otvorena i kako smo
namjerno ostavili vatru da se ugasi da bismo je naljutili; i
navela jo stotinu neozbiljnih optubi. Gospoda Linton
odluno joj je naredila da ode u postelju, i nakon to ju je
dobro izgrdila, zaprijeti joj da e poslati po lijenika. im je
ula Kennethovo ime, odmah je izjavila da je posve zdrava i
da je nesretna samo zbog Catherinine grubosti.
- Kako moe rei da sam gruba, ti nevaljala mazo? - uzviknu gospodarica, iznenaena tom neoekivanom tvrdnjom.
- Ti kao da si izgubila pamet. Kada sam bila gruba, reci mi?
- Juer - zajeca Isabella - i sada!
- Juer! - ree njena urjakinja. - Kojom zgodom?
- Za etnje po pustari; rekla si mi da idem kamo hou
dok si ti otila s gospodinom Heathcliffom.
- I ti to smatra grubou? - ree Catherina smijui se. Nisam htjela time rei da je tvoje drutvo suvino; bilo nam
je svejedno hoe li ostati s nama ili ne; samo sam mislila da
u Heathcliffovu prianju nee za tebe biti nita zanimljivo.
- Oh, ne - plaui je rekla mlada dama - ti si eljela da
odem jer si znala da sam htjela biti s vama!
- Je li ona pri zdravoj pameti? - upita gospoda Linton
obraajui se meni. - Ponovit u razgovor, rije po rije, Isabello, a ti mi kai ako u njemu ima ita to bi moglo tebe za
nimati.

- Svejedno mi je to ste razgovarali - odgovori ona - e

ljela sam biti s...
- S kim? - ponovi Catherina primijetivi da ona oklijeva
dovriti reenicu.
- S njim; i ne elim da me uvijek tjera iz njegova drutva!
- produlji ona planuvi. - Ti ne da drugome ak ni ono to
sama ne moe imati, Cathy, i eli samo da ti bude voljena!
- Ti si bezobrazno majmune! - iznenaeno uzviknu go
spoda Linton. - Ali, ne elim vjerovati u taj idiotizam! Ne
mogue je da se ti eli svidjeti Heathcliffu... da ga smatra
ugodnom osobom. Nadam se da sam te pogreno razumjela,
Isabello?
- Ne, nisi - ree zaljubljena djevojka. - Volim ga vie ne
go to si ti ikad voljela Edgara; a i on bi mene volio kad bi
mu ti dopustila!
- Onda ne bih eljela da sam na tvome mjestu ni za cijelu
kraljevinu! - emfatino izjavi Catherina; a inilo se da govo
ri iskreno. - Nelly, pomozi mi da je uvjerim u njenu ludost.
Reci joj tko je Heathcliff; izgubljeni stvor ija narav nikad
nije prola proces uljudivanja i oplemenjivanja; on je ne
plodna pustara od draa i kamena. Kao to ne bih stavila to
ga malog kanarinca u park hladnoga zimskog dana, tako ti
ne bih preporuila da njemu da svoje srce! Samo alosno
nepoznavanje njegova znaaja, dijete, i nita vie, navelo te
da taj san uvrti u glavu. Molim te, nemoj zamiljati da on
skriva dubine dobrote i osjeaja pod strogom vanjtinom!
On nije neizbruen dijamant... koljka u kojoj se nalazi bi
ser; on je divalj, nemilosrdan, ovjek-vuk. Ja mu nikada ne
kaem: "Ostavi ovog ili onog neprijatelja na miru jer bi bilo
podlo ili okrutno uiniti mu zlo" - nego mu kaem: "Ostavi
ga na miru, jer ja ne bih htjela da mu se uini ikakva neprav
da." - On bi te smrvio kao vrapje jaje, Isabello, ako bi sma
trao da si mu na teret. Znam da on ne bi mogao voljeti niko
ga iz obitelji Linton; pa ipak bi bio kadar oeniti se tobom
zbog tvoga sadanjega i budueg bogatstva; njega sve vie
obuzima pohlepa. To je moja predodba o njemu, a ja sam
mu prijatelj, i to tako velik da bih moda utjela i pustila te
da upadne u njegovu zamku da te je on ozbiljno namjera
vao uhvatiti.
Gospoica Linton gnjevno pogleda svoju urjakinju.

_ Stidi se! Stidi se! - bijesno je ponavljala. - Ti si gora

d
dvadeset
neprijatelja, ti otrovni prijatelju!
o
- Ah, ti mi, dakle, ne vjeruje? - upita Catherina. - Ti
misli da govorim zbog sebinosti?
- Sigurna sam u to - odvrati Isabella - i grozim te se!
- Dobro! - povika Catherina. - Pokuaj, pa e vidjeti,
ako tako misli. Ja sam svoje uinila, a ti e vidjeti kamo e
te tvoja tvrdoglavost odvesti.
- A ja moram patiti zbog njezina egoizma! - zajeca Isa
bella nakon to gospoda Linton izie iz sobe. - Sve, sve je
protiv mene; ona je sruila moju jedinu utjehu. Ali ona je la
gala, zar ne? Gospodin Heathcliff nije zao duh; on ima a
snu i vjernu duu, jer kako bi se inae nje sjeao?
- Odagnajte ga iz svojih misli, gospoice - rekoh. - On
donosi zlo sa sobom; on nije mu za vas. Gospoda Linton je
govorila otro, ali joj ipak ne mogu proturjeiti. Ona bolje
poznaje njegovo srce nego ja, ili bilo tko drugi; i ona ga ne
bi nikad prikazala gorim nego to jest. Poteni ljudi ne kriju
svoja djela. Kako je ivio? Kako se obogatio? Zato stanuje
u Orkanskim visovima, u kui ovjeka kojega smrtno mrzi?
Priaju da je gospodin Earnshavv sve gori i gori otkako je on
doao. Oni neprestano sjede po cijelu no zajedno, i Hindlev
je poeo posuivati novac na svoju zemlju; ne radi nita ne
go se samo karta i pije. Prije tjedan dana srela sam Josepha
u Gimmertonu i on mi je rekao: - Nelly, moe se dogoditi
da uskoro poalju u nau kuu komisiju za pregled mrtvaca.
Jedan od njih umalo nije odsjekao sebi prst drei drugoga
da se ne zakolje. To je gospodar, znate, on se ne boji porote.
On se uope ne plai sudaca, ni Pavla, ni Petra, ni Ivana, ni
Matije, ni ikoga od njih, ne on! Kao da im se eli drsko su
protstaviti! A i onaj avo Heathcliff, teko da mu ima prem
ca. Gotovo uiva u svakoj sotonskoj ali. Kada doe u
Grange, govori li kako lijepo ivi u Visovima? Evo kako...
od suneva zalaska pa do podne idueg dana kapci su zatvo
reni i svijee gore, a oni se kockaju i piju, a zatim budala od
lazi u svoju sobu uz takve psovke da se estiti stide sluati
ih; a nitkov izbroji dobivene pare, jede, spava i onda odlazi
do svog susjeda. Naravno, on ne pria gospodi Catherini
kako zlato njezina oca prelazi u njegov dep, i kako sin nje
zina oca srlja u propast u koju ga on gura. - Eto, gospoice

Linton, Joseph je stara hulja, ali nije laac, i ako je njegov

opis Heathcliffova ponaanja istinit, onda neka vam nikada
ne padne na pamet da zaelite takvog mua, nije li tako?
- I ti si u dosluhu s drugima, Elleno! - odgovori ona. Neu sluati tvoje klevete. Zacijelo si vrlo pakosna kad me
eli uvjeriti da nema sree u svijetu!
Moda bi se ona oslobodila tih misli i tih osjeaja da je
bila ostavljena samoj sebi, a moda bi ih gajila u sebi neprestance, ne mogu rei, ali nije imala mnogo vremena za razmiljanje. Sutradan se sastajala porota u oblinjem gradu i
moj gospodar joj je morao prisustvovati, a gospodin Heathcliff, znajui da nee biti kod kue, doe ranije nego obino.
Catherina i Isabella sjedile su u biblioteci, ljutite jedna na
drugu, ali su utjele. Isabella se osjeala nelagodno zbog
svoje jueranje nepromiljenosti, zbog toga to je u prolaznom nastupu strasti otkrila svoje tajne osjeaje; Catherina se
nakon zrelog razmiljanja osjeala uistinu uvrijeenom; pa
iako se opet smijala njenoj drskosti, bila je sklona urediti da
to za nju ne bude smijeno. Nasmija se kad vidje Heathcliffa
gdje prolazi pored prozora. istila sam ognjite i primijetila
obijestan osmijeh na njenim usnama. Isabella je bila zauzeta
svojim razmiljanjima ili itanjem knjige, te je tako ostala
dok se vrata nisu otvorila, a onda je bilo prekasno da pokua
pobjei, to bi ona rado uinila da je bilo izvedivo.
- Udi! Udi! - veselo povika gospodarica primiui stolac
vatri. - Ovdje su dvije osobe kojima je vrlo potrebna trea
da bi otopila led medu njima; i ti si ba ta osoba koju bismo
obje izabrale. Heathcliffe, ponosim se to ti mogu napokon
pokazati nekoga tko je tobom jo vie zaluen nego ja. Oe
kujem da se osjeti polaskanim. Ne, to nije Nelly; nemoj gle
dati u nju! Mojoj jadnoj urjakinji srce jae zakuca kad sa
mo pomisli o tvojoj fizikoj i moralnoj ljepoti. O tebi ovisi
hoe li biti Edgarov zet! Ne, ne, Isabello, nee pobjei nastavi ona zaustavljajui s hinjenom veselou zbunjenu
djevojku koja je Ijutito ustala. - Svaale smo se kao make
zbog tebe, Heathcliffe, i ona me je u izrazima odanosti i div
ljenja posvema pobijedila; i, tovie, priopeno mi je, kad
bih se samo drala po strani, da bi moja suparnica, to ona
eli biti, poslala strijelu u tvoje srce, koja bi te zauvijek pr1"
kovala i odaslala moju sliku u vjeiti zaborav!

_ Catherino! - uzviknu Isabella prizivajui svoje dosto nstvo i smatrajui nedostojnim da se bori kako bi se otela
Catherini koja ju je vrsto drala. - Bila bih ti zahvalna da
e dri istine i da me ne klevee, ak ni u ali! Gospodine
Heathcliffe, budite tako ljubazni da kaete ovoj vaoj prijateljici neka me pusti; ona zaboravlja da ja i vi nismo intimni
poznanici; a ono to nju zabavlja, za mene je tako bolno te
nemam rijei kojima bih to izrazila.
Kad gost nita ne odgovori, nego sjede potpuno ravnoduan prema tome kakve osjeaje ona gaji prema njemu, ona se
okrenu svojoj muiteljici i apatom je preklinjae da je pusti.
- Nikako! - odgovori gospoda Linton. - Neu da mi se
opet kae kako sam pas koji ne gloe kost, ali ni drugima ne
daje. Mora ostati ovdje; a sad, Heathcliffe, zato ne poka
e zadovoljstvo zbog te ugodne vijesti. Isabella se kune da
Edgarova ljubav prema meni nije nita prema ljubavi koju
ona osjea prema tebi. Sigurna sam da je rekla neto u tom
smislu; zar ne, Elleno? I gladuje jo od prekjueranje etnje
zbog alosti i gnjeva to sam je poslala iz naeg drutva mi
slei da joj ono nee biti ugodno.
- Mislim da je ti klevee - ree Heathcliff i okrenu sto
lac da bi sjeo njima nasuprot. - Ona sad svakako eli otii
iz mog drutva.
Ukoeno je gledao u predmet razgovora, kao to bi ovjek promatrao udnu, odvratnu ivotinju, stonogu iz Indije,
na primjer, koju gleda iz radoznalosti usprkos odvratnosti.
Jadna djevojka nije to mogla podnijeti, as je blijedjela as
crvenjela, i dok su suze izbijale kao biseri na njenim trepavicama, upotrijebila je svu snagu svojih malih prstiju da se otme od Catherine koja ju je vrsto drala; ali kad vidje da,
kad podigne jedan prst sa svoje ruke, drugi se stegne oko
n
Je, pa da ih se ne moe svih osloboditi odjedanput, poe
upotrebljavati svoje nokte; njihova otrina uskoro je uresila
Catherinine prste crvenim polumjesecima.
- Tigrice! - uzviknu gospoda Linton, pusti je i poe ma
hati svojom rukom od bola. - Odlazi, za ime Boga, i sakrij
sv
oje pakosno lice! Vrlo je glupo to si pred njim pokazala
te
kande. Zar ne moe zamisliti kakve e on zakljuke iz
to
ga izvui? Pogledaj, Heathcliffe! Njeni nokti su orua ko'a e izvriti to ona naumi... mora uvati svoje oi.

- Ja bih ih iupao iz njenih prstiju ako bi mi oni ikad za

prijetili - brutalno odgovori on nakon to se vrata zatvorie
za njom. - Ali to si htjela time to si zadirkivala to stvore
nje, Cathy? Nisi valjda govorila istinu?
- Uvjeravam te da jesam - odgovori ona. - ezne za to
bom ve nekoliko tjedana; bulaznila je o tebi jutros i obasula me bujicom prijekora zato to sam joj prikazala tvoje ma
ne i nedostatke u jasnom svjetlu kako bih umanjila njeno
oboavanje. Ali ne treba obraati panju na to; eljela sam
kazniti njezinu oholost, to je sve. Odve je volim, dragi moj
Heathcliffe, a da bih dopustila da ju epa i proguta.
- A ja ju volim premalo da bih to pokuao - ree on osim na vrlo demonski nain. Ti bi ula udne stvari kad bih
ja ivio s tim otunim votanim licem; najobinija bi bila to
bih po njenoj bjelini naslikao boje i to bih svakih dan-dva
njene plave oi pretvarao u crne: one su odvratno sline Lintonovima.
- Ne odvratno, ve ljupko! - ree Catherina. - One su
golubinje oi - aneoske!
- Ona je nasljednica svoga brata, zar ne? - upita on na
kon kratke utnje.
- Na alost, ja ne mislim tako - odgovori ona. - Ako ne
bo bude htjelo, mnotvo neaka osporit e joj to pravo. Ne
moj vie misliti o tom predmetu; odve si sklon udjeti za
dobrima svojih susjeda; ne zaboravi da je imanje ovog susje
da moje.
- Kad bi to imanje bilo moje, ne bi time bilo nita manje
tvoje - ree Heathcliff. - Ali iako Isabella Linton moe biti
glupa, vjerojatno nije luda; kratko reeno, postupit emo po
tvom savjetu i o tome vie neemo govoriti.
Zaista se nisu vie bavili tim predmetom, a Catherina ga
je, vjerojatno, odagnala i iz svojih misli. Ali se Heathcliff, bila sam sigurna, esto u toku veeri u mislima sjeao tog
predmeta. Opazila sam da se smjeka - ili, tonije, kesi
-kad god bi gospoda Linton izila iz biblioteke.
Odluih pratiti njegovo vladanje. Moje je srce bilo na
gospodarevoj strani vie nego na Catherininoj; smatrala sam
da je bilo razloga za to, jer on je bio ljubazan, povjerljiv i astan; a ona - ne bih mogla rei za nju da je bila opreka tome, ali je ipak prisvajala sebi toliku slobodu da sam imala

malo povjerenja u njena naela, a jo manje simpatije za njene osjeaje. eljela sam da se dogodi neto to bi tiho oslobodilo i Orkanske visove i Grange gospodina Heathcliffa,
pa da bude onako kao prije njegova dolaska. Zbog njegovih
posjeta neprestano sam strahovala, a vjerojatno i moj gospodar. Njegov boravak u Visovima muio me poput more.
Osjeala sam da je Bog prepustio zabludjelu ovcu njenim
grenim lutanjima i da jedna zla zvijer vreba izmeu nje i tora
ekajui zgodan trenutak da skoi na nju i da je uniti.

Jedanaesto poglavlje

PONEKAD bih, razmiljajui o svemu tome u samoi, ustala

u iznenadnoj jezi, stavila eir na glavu i otila vidjeti to se
sve dogaa na farmi. Uvjerila sam svoju savjest kako mi je
dunost opomenuti ga i rei mu to ljudi priaju o njegovu
nainu ivota, ali bih se onda sjetila njegovih ukorijenjenih
loih navika, i bez nade da bih mu mogla koristiti odustala
bih od ulaenja u tu tunu kuu, sumnjajui da bi mi on povjerovao.
Jednom, kad sam ila u Gimmerton, skrenuh sa svog puta i prodoh pored starih vrata. To je bilo otprilike u doba do
kojega je stigla moja pria. Dogodilo se to jednoga vedrog,
studenog popodneva, zemlja je bila gola, a cesta tvrda i suha. Dola sam do kamena gdje se glavni put grana lijevo u
pustaru; na sjevernoj strani toga hrapavog stupa od pjeanika urezana su slova O. V., na istonoj G., na jugoistonoj
T. G. On slui kao putokaz za Grange, Orkanske visove i selo. Zlatno sunevo svjetlo obasjalo je njegov vrh i podsjealo
me na ljeto; ne znam zato, ali odjednom mi bujica djetinjih
osjeaja ispuni srce. Prije dvadeset godina to je bilo
Hindlevjevo i moje omiljeno mjesto. Dugo sam promatrala
stup to ga je vrijeme nagrizlo; sagnuh se i u njegovu podnoju spazih sauvanu hrpu puevih kuica i kamenia koje
smo imali obiaj ostavljati tu zajedno s ostalim kojetarijama; i jasno kao dan uini mi se da vidim svoga malog prijatelja u igri kako sjedi na uvenuloj travi; njegova tamna, etvrtasta glava bila je nagnuta naprijed, a njegova mala ruka
zgrtala je zemlju komadiem kriljca. - Siromah Hindlev!
-uzviknuh nehotice. Trgoh se; moje su me tjelesne oi prevarile, pa mi se trenutno uini da dijete podie svoje lice i pogleda ravno u moje! Slika je ieznula za tren; ali sam odmah osjetila neodoljivu elju da budem u Visovima. Praznovjerje me je tjeralo da posluam taj impuls; moda je mrtav!

- pomislih, ili e moda uskoro umrijeti! - Moda je to

znak smrti! to sam se vie pribliavala kui, bila sam sve
uznemirenija; i kad sam je ugledala, zadrhtala sam cijelim tijelom. Privienje me je preteklo, stajalo je i gledalo kroz vrata. To je bila moja prva pomisao kad sam spazila upavog,
tamnookog djeaka koji je bio prislonio svoje rumeno lice
na reetke vrata. Daljnje razmiljanje reklo mi je da to mora
biti Hareton, moj Hareton, ne mnogo izmijenjen otkad sam
ga ostavila prije deset mjeseci.
- Bog te blagoslovio, mili moj! - povikah zaboravivi
odmah svoja luda strahovanja. - Haretone, ja sam, Nelly!
Nelly, tvoja dadilja.
On ustuknu korak-dva i uze povei kamen. - Dola sam
vidjeti tvog oca, Haretone - dodah pogaajui po njegovu
postupku da on svoju Nelly, ako je ona uope jo bila u njegovu sjeanju, nije poistovjetio sa mnom.
On podie kamen da ga baci na mene; poeh mu govoriti
blago, ali mu nisam mogla zaustaviti ruku; kamen me udari
u eir, a zatim iz tepavih usta malog deka potee bujica
psovki, koje je, razumio ih on ili ne, izgovorio izvjebanim
naglaskom, dok mu pritom njegove djetinje crte zadobie izraz zluradosti. Moete biti sigurni da me je to vie raalostilo
nego naljutilo. Spremna zaplakati, izvadih naranu iz depa i
ponudih mu je da bih ga udobrovoljila. On je oklijevao, a
zatim mi ju epa iz ruke; kao da je mislio da sam ga samo
namjeravala iskuati i razoarati. Pokazah mu jo jednu veu drei je izvan njegova dohvata.
- Tko te je nauio te lijepe rijei, dijete moje? - upitah
ga. - upnik?
- Dodavola sa upnikom i s tobom! Daj mi to - odgovo
ri on.
- Kai mi tko ti daje lekcije, pa e je dobiti - kazah. Tko je tvoj uitelj?
- Moj avolji otac - glasio je odgovor.
- to ui od oca? - nastavih.
On skoi za naranom, ali je ja podigoh jo vie. - emu
te on ui? - upitah.
- Niemu - odgovori on - osim da mu ne izlazim pred
oi. Tata me ne trpi jer ga psujem.
- Ah! I avo te ui da psuje oca?

_ Da... ne - procijedi on kroza zube.

_ Tko onda?
_ Heathcliff.
Upitah ga voli li gospodina Heathcliffa.
-Da!
eljela sam saznati zbog ega voli Heathcliffa, i uspjeh
od njega dobiti ove reenice. - Ne znam; on vraa tati ono
to tata meni radi - on psuje tatu jer tata mene psuje. On
kae da mogu raditi to hou.
- A zar te upnik ne ui itati i pisati? - nastavih.
- Ne, reeno mi je da e upniku njuka biti puna zuba
ako prekorai prag - Heathcliff je to obeao!
Stavih mu naranu u ruku i naredih mu neka kae svom
ocu da ena po imenu Nelly Dean eka pored vrtnih vrata i
da eli razgovarati s njim. Otiao je i uao u kuu; ali umjesto Hindleyja, na vratima se pojavi Heathcliff. Odmah se
okrenuh i otrah niz put to sam bre mogla, pretrnuvi od
straha kao da sam vidjela vampira. Zaustavila sam se tek
nakon to sam stigla do putokaza. Ovo nema mnogo veze sa
sluajem gospoice Isabelle, osim to me je potaknulo da to
budnije pazim i inim sve to mogu da bih sprijeila irenje
takva loeg utjecaja i u Grangeu, pa makar izazvala domau
buru osujeujui zadovoljstvo gospode Linton.
Idui put kad je doao Heathcliff, moja mlada gospoica
hranila je golubove u dvoritu. Posljednja tri dana nije progovorila ni rije sa svojom urjakinjom; ali je bila prestala i
sa svojim mrzovoljnim pritubama, te nam je svima laknulo.
Znala sam da Heathcliff nije imao obiaj upuivati i jednu
nepotrebnu ljubaznost gospoici Linton. Ali sada, im je
vidje, njegova prva mjera opreza bila je da baci brz pogled
preko cijeloga kunog proelja. Stajala sam pored kuhinjskog prozora, ali se brzo sklonih da me ne vidi. Heathcliff
prijee poploeno dvorite, prie Isabelli i neto joj ree.
Ona se, inilo se, zbuni i htjede otii; da bi to sprijeio, on
je uhvati za ruku. Ona odvrati lice od njega; vjerojatno joj
je bio postavio neko pitanje na koje nije htjela odgovoriti.
Jo jednom je brzo pogledao u kuu i, mislei da ga nitko ne
gleda, taj je nitkov imao drskosti zagrliti je.
- Judo! Izdajnice! - promrmljah. - Ti si dvolinjak! Po
dla varalica.

- Tko je, Nelly? - zau se Catherinin glas iza mene; tako

sam paljivo promatrala onaj par vani da nisam ni primije

tila njen ulazak.
- Va podli prijatelj! - ljutito odgovorih. - Onaj podmu
kli nevaljalac ondje. Ah, spazio nas je... dolazi ovamo! Ho
e li imati hrabrosti da nade prikladan izgovor to se udvara
gospoici iako vam je rekao da je mrzi?
Gospoda Linton je vidjela kad se Isabella istrgla iz njegovih ruku i otrala u vrt; minutu poslije Heathcliff je otvorio
vrata. Htjela sam izraziti svoj pravedni gnjev, ali mi Catherina ljutito ree neka utim i zaprijeti da e mi narediti da
izidem iz kuhinje ako budem toliko drska te se umijeam
svojim bezobraznim jezikom.
- Da te netko uje, mislio bi da si ti gospodarica! - ree
ona. - Treba ti pokazati tvoje pravo mjesto! Heathcliffe, za
to stvara tu zbrku? Rekla sam ti da mora ostaviti Isabellu
na miru!... Molim te da to uini, osim ako ti je dosadilo da
bude priman ovdje i ako ne eli da ti Linton zakljua vrata.
- Ne daj Boe da to pokua! - odgovori crni nitkov. U
tom sam ga trenutku mrzila. - Neka ga Bog ouva blagog i
strpljivog! Svaki dan sve vie udim za tim da ga poaljem
na onaj svijet!
- Pst! - ree Catherina zatvarajui unutarnja vrata. Nemoj me ljutiti. Zato si prezreo moju elju? Je li ti ona
prila smiljeno?
- to se to tebe tie? - promrmlja on. - Imam pravo po
ljubiti je ako ona to hoe; i ti nema pravo zamjeriti mi zbog
toga. Ja nisam tvoj mu, ti ne treba biti ljubomorna na me
ne! - Nisam ljubomorna na tebe - odgovori gospodarica nego sam zabrinuta zbog tebe. Razvedri svoje lice; ne smije
se na mene ljutiti! Ako ti se Isabella svia, oenit e se njo
me. Ali, svia li ti se? Reci istinu, Heathcliffe! Eto, nee od
govoriti. Sigurna sam da je ne voli!
- A bi li gospodin Linton odobrio da se njegova sestra
uda za tog ovjeka? - upitah.
- Gospodin Linton bi odobrio - odluno odgovori moja
gospodarica.
- Ne bi se morao truditi - ree Heathcliff - mogao bih
to uiniti i bez njegova odobrenja. A to se tie tebe, Catherino, spreman sam ti kazati nekoliko rijei sada kad ve go-

vorimo o tome. elim da bude svjesna toga kako znam da

s i postupala sa mnom pakleno... pakleno! uje li? I ako
laska sebi da ja to ne opaam, ti si budala; i ako misli da
se mogu utjeiti slatkim rijeima, ti si idiot; i ako zamilja
da u ja to trpjeti bez osvete, uvjerit u te u suprotno, i to
vrlo skoro! U meuvremenu, hvala ti to si mi otkrila tajnu
svoje urjakinje; kunem se da u je iskoristiti do krajnje granice. A ti se nemoj mijeati.
- Kakva je ovo nova faza njegova karaktera? - uzviknu
zapanjeno gospoda Linton. - Postupila sam s tobom pak
leno... i ti e se osvetiti! Kako, nezahvalni stvore? Kako
sam ja postupila s tobom pakleno?
- Ne osveujem se tebi - odgovori Heathcliff s manje e
stine. - To nije moj plan. Tiranin tlai svoje robove, ali se
oni ne okreu protiv njega, oni mrve one ispod sebe. Moe
me muiti koliko hoe radi svoje zabave, samo mi dopusti
da se i ja malo zabavljam na isti nain i uzdri se od vrijea
nja koliko moe. Nakon to si sruila moj dvorac, nemoj
mi podizati kolibu i samozadovoljno se diviti svome milosr
u to si mi ju pruila kao dom. Kada bih mislio da ti zaista
eli da se oenim Isabellom, prerezao bih si grkljan!
- Ah, zlo je u tome to nisam ljubomorna, je li? - uzvik
nu Catherina. - Dobro, neu ti opet nuditi enu, to je isto
to i nuditi sotoni izgubljenu duu. Tvoje blaenstvo, kao i
njegovo, lei u tome da zadaje bol i jad. To si dokazao. Edgara je napustilo loe raspoloenje zbog tvojeg povratka; ja
sam se poela osjeati sigurnom i mirnom; a ti, nezadovo
ljan to vidi da ivimo u miru, ini se, odluio si izazvati
svau. Posvaaj se s Edgarom ako hoe, Heathcliffe, i pre
vari njegovu sestru; to je najbolji nain da se osveti meni.
Razgovor prestade. Gospoda Linton sjede uz vatru ljuta
i neraspoloena. Duh koji ju je sluio postajao je neposluan i
neobuzdan; nije ga mogla ni stiati ni obuzdati. On je stajao
kraj ognjita prekrienih ruku, obuzet svojim zlim mislima;
ostavih ih u tom poloaju i potraih gospodara koji se udio
to se Catherina zadrala dolje tako dugo.
- Elleno - ree on kad sam ula - jesi li vidjela svoju go
spodaricu?
- Jesam, u kuhinji je, gospodine - odgovorih. - Uznemi
rena je zbog Heathcliffova vladanja, zaista i sama mislim da

je vrijeme da se na njegove posjete drukije gleda. Ne valja biti

odve popustljiv; eto; sad je dolo do toga. - I ispriah mu
scenu u dvoritu i, onoliko vjerno koliko sam smjela, cio spor
koji je nastao. Mislila sam da to nee biti nezgodno za gospodu
ako ona to sama ne uini nezgodnim branei svoga gosta.
Edgar Linton jedva me je sasluao do kraja. Njegove prve rijei
pokazale su da on smatra kako krivicu snosi i njegova ena.
- To je nepodnoljivo! - uzviknu. - Sramota je to ga
ona smatra prijateljem i to mi namee njegovo drutvo!
Elleno, zovni mi dva ovjeka. Catherina se vie nee prepi
rati s tim nitkovom... dovoljno sam joj poputao.
On side, ree slugama neka ekaju u hodniku i ude u kuhinju. Ja udoh za njim. Ono dvoje ponovno su zapoeli svoju
ustru prepirku. Gospoda Linton ga je korila, a on je pognute
glave stajao kraj prozora; inilo se kao da je bio donekle
zastraen njenim estokim prijekorima. On prvi ugleda
gospodara i brzo joj dade znak da uuti; ona odmah zauti
kad vidje to bjee razlog njegova miga.
- to to znai? - ree Linton, obraajui se njoj. - Kakvu
ima predodbu o pristojnosti kad ostaje ovdje nakon rijei
koje ti je uputio taj nitkov? Valjda zato to je to njegov uo
biajeni nain izraavanja, ti to ne shvaa ozbiljno; ti si na
vikla na njegovu podlost i moda se nada da u se i ja na
viknuti na nju!
- Da nisi prislukivao iza vrata, Edgare? - upita gospo
darica glasom smiljenim da ga izazove, jer se u njemu nazi
rala ravnodunost i prijezir prema njegovu bijesu. Dok je
Linton govorio, Heathcliff je podigao glavu; nakon Catherinine opomene on se podrugljivo nasmija; namjerno, ini se,
da bi skrenuo Lintonovu panju na sebe. Uspio je, ali ga Ed
gar nije namjeravao poastiti galamom i uzrujanou.
- Dosad sam vas podnosio, gospodine - ree mirno - ne
zato to nisam poznavao va bijedni, podli karakter, nego
jer sam osjeao da ste vi samo djelomice odgovorni za to; a
i kako je Catherina eljela odravati poznanstvo s vama, p"
pustio sam... nerazumno. Vaa je prisutnost moralni otrov
koji bi okuio i najestitijega; zbog toga, i da bi se sprijeile
gore posljedice, odsad vam ne doputam da dolazite u ovu
kuu i savjetujem vam da odmah odete, jer ako ostanete jos
tri minute, bit ete sramno izbaeni i protiv svoje volje.

Heathcliff izmjeri visinu i irinu govornika pogledom punim podrugljivosti.

_ Cathy, ovo tvoje janje prijeti kao bik! - ree on. - Iz-|
e se opasnosti da razbije svoju lubanju o moje ake. Tako
Boga, gospodine Lintone, neizmjerno mi je ao to niste
vrijedni jednog dobrog udarca!
jvloj gospodar pogleda prema hodniku i dade mi znak da
dovedem ljude; nije namjeravao izloiti se opasnosti osobne
borbe s njim. Posluah njegov mig; ali gospoda Linton,
shvaajui da se neto sprema, pode za mnom i, kad sam ih
pokuala zovnuti, ona me povue natrag, zalupi vrata i zakljua ih.
- Samo potena sredstva u borbi! - ree ona kao odgo
vor na muev pogled, pun ljutitog iznenaenja. - Ako ne
ma hrabrosti napasti ga, ispriaj se, ili dopusti da te izmlati.
To e te nauiti da se ne pretvara hrabrijim nego to uistinu
jesi. Ne, radije u progutati klju nego dopustiti da ga ti do
bije! Lijepo sam nagraena za svoju ljubaznost prema va
ma dvojici! Nakon vjeite popustljivosti slaboj prirodi jed
noga i zloj naravi drugoga, obojica mi pruate prijezirnu ne
zahvalnost; glupu do besmislenosti! Edgare, branila sam te
be, i tvoje, ali elim da te Heathcliff tue dok ti ne pozli jer
si se usudio pomisliti ita zlo o meni!
Nisu bile potrebne batine da bi se stvorio takav dojam u
gospodara. On pokua istrgnuti klju iz Catherinine ruke,
ali ga ona baci u sam ar vatre; nato gospodina Edgara spopade nervozno drhtanje, a lice mu postade samrtniki blijedo. Ni za ivu glavu nije mogao potisnuti to prekomjerno
uzbuenje; duevni bol i ponienje potpuno su ga savladali.
Nasloni se na naslon stolca i pokri lice rukama.
- Oh, nebesa! U staro doba to bi priskrbilo vitetvo! ^viknu gospoda Linton. - Pobijeeni smo! Pobijeeni smo!
tteathcliff je isto tako spreman dignuti prst na tebe koliko i
r
alj povesti svoju vojsku protiv mieva. Ne boj se! Nee ti
n
ista! Taj tip nije janje, ve je zei.
~ Zelini ti sreu s tom kukavicom u ijoj je krvi mlijeko,
a
thy! - re e Heathcliff. - estitam ti na ukusu. I to je taj
Pski, drhtavi stvor koji ti se vie svia od mene! Ne bih ga
ario akom, ali bih ga s velikim zadovoljstvom udario nom
- Plae li, ili e se moda onesvijestiti od straha?

Heathcliff prie i gurnu stolicu na kojoj se Linton odmarao. Bolje da se nije pribliio, jer moj gospodar brzo usta i
udari ga u grlo tako snano da bi ga to oborilo na zemlju da
je bio manji ovjek. Na trenutak Heathcliff nije mogao doi
do daha; i dok se guio, Linton izie na stranja vrata u dvorite, a odatle se uputi ka prednjem ulazu.
- Eto! Gotovo je s tvojim dolaenjem - povika Catherina. - Odlazi; on e se vratiti s dva pitolja i gomilom po
monika. Ako je uo na razgovor, on ti, naravno, nee ni
kad oprostiti. Uinio si mi medvjedu uslugu, Heathcliffe. Ali
idi... pouri! Radije bih vidjela u opasnosti Edgara nego te
be.
- Misli li da u tek tako otii iako mi od njegova udar
ca gori grlo? - zagrmje on. - Pakla mi, neu! Smrvit u mu
rebra kao truo ljenjak prije nego to prijeem prag! Ako ga
sada ne prebijem, ubit u ga prvom prilikom; i ako ti je nje
gov ivot mio, pusti me da ga izdevetam!
- On nee doi ovamo - slagah mu. - Ali ondje su koija i dva vrtlara; neete valjda ekati da vas oni izbace na
put! Svi imaju po toljagu; i gospodar e, najvjerojatnije, pro
matrati sa salonskog prozora kako izvravaju njegovu na
redbu.
Vrtlari i koija zaista su bili ondje! Ali je i Linton bio s
njima. Ve su bili uli u dvorite. Heathcliff se predomisli i
odlui izbjei borbu s trojicom slugu; epa ara, razbi bravu unutarnjih vrata i pobjee ba kad su oni ulazili.
Gospoda Linton bila je vrlo uzbuena. Naredi mi da je
ispratim gore na kat. Ona nije znala za moj udio u onome
to se zbilo, a i ja sam eljela da ona to ne dozna.
- Poludjet u, Nelly! - uzviknu ona i baci se na divan. Kao da mi tisuu kovakih ekia udara u glavi! Kai Isabelli neka me se kloni; sav je taj mete zbog nje; i ako ona ili
bilo tko drugi povea moj gnjev, pobjesnjet u. I, Nelly, ka
i Edgaru, ako ga opet vidi veeras, da postoji opasnost da
se ozbiljno razbolim. eljela bih da se to i obistini. Uplaio
me i zadao mi velik bol! elim ga uplaiti. A i izbjei da me
doe koriti i aliti mi se, jer mu sigurno u tom sluaju ne bih
ostala duna, i Bog zna kako bi se onda sve to svrilo! Ho
e li to uiniti, moja dobra Nelly? Ti shvaa da ja nisam
uope kriva u ovoj stvari. to mu je bilo da prislukuje? He-

athcliff je govorio strane stvari nakon to si nas ostavila, ali

ja bih ga brzo uspjela odvratiti od Isabelle, a sve ostalo nije
vano. A sad se preokrenulo kako ne treba; i to zbog lude
ljudske elje da uje zlo o samom sebi, koja kao demon mori
svijet! Da Edgar nije nikad uo na razgovor, on mu ne bi
nita ni naudio. Zaista, kad me je oslovio onim tonom neopravdanog negodovanja, nakon to sam njega radi promukla grdei Heathcliffa, gotovo mi bijae svejedno to e oni
uiniti jedan drugome; pogotovu jer sam osjeala da emo
svi mi, ma kako se zavrila ta scena, biti razdvojeni jedni od
drugih tko zna koliko dugo! Pa dobro, ako ne mogu imati
Heathcliffa za prijatelja, ako Edgar i dalje bude pakostan i
ljubomoran, pokuat u im zdrobiti srce time to u slomiti
svoje. To e biti brz nain da se sve svri kad budem stjerana u kut! Ali taj nain treba sauvati za sluaj krajnjeg oaja. Ne bih htjela njime iznenaditi Lintona. Dosad je Linton
pazio da me ne izazove; mora ga upozoriti na opasnost naputanja te politike i podsjetiti ga na moj strastveni temperament koji, kad se zapali, granii s bezumljem. eljela bih
da s tvog lica iezne ta ravnodunost i da izgleda zabrinutija za mene.
Ravnodunost kojom sam primila njene upute bila je,
bez sumnje, prilino izazovna, jer ih je ona izdala potpuno
iskreno; ali ja sam vjerovala da osoba, koja moe unaprijed
stvarati plan kako da iskoristi svoje nastupe strasti, moe ih
takoer upotrebljavajui svoju volju i dovoljno obuzdati,
ak i u trenucima kad je pod njihovim utjecajem, a i nisam
eljela "uplaiti" njezina mua, kako se ve ona izrazila, i
poveati njegovu uznemirenost zbog njene sebinosti. Stoga
nisam rekla nita kad sam srela gospodara koji je iao u salon, ali sam bila toliko slobodna da se vratim i ujem hoe
li oni nastaviti svoju svau. On prvi progovori.
- Ostani gdje jesi, Catherino - ree on bez imalo ljutnje
u glasu, a s mnogo tune utuenosti. - Neu se dugo zadra
vati. Nisam se doao ni prepirati ni miriti, samo elim znati
namjerava li ti nakon veeranjih dogaaja nastaviti svoje
prijateljstvo s...
- Oh, za ime Boga - prekinu ga gospodarica lupnuvi
nogom o pod - za ime Boje, pusti me da ne sluam vie o
tome! Tvoja hladna krv ne zna to je vruica, tvoje su vene

pune ledene vode; ali u mojima kljua, i ta tvoja hladnokrvnost prisiljava ih da drhte.
- Da bi me se otarasila, odgovori na moje pitanje - nas
tavi gospodin Linton. - Ti mi mora odgovoriti, tvoja me
razdraenost ne uzrujava. Shvatio sam da moe biti isto ta
ko hladnokrvna kao i svatko drugi, kad to eli. Hoe li se
od danas odrei Heathcliffa ili e se odrei mene? Nemogu
e je da bude istodobno i moj i njegov prijatelj, i ja izriito
elim saznati kakav je tvoj odgovor.
- Zahtijevam da me ostavi na miru! - bijesno povika
Catherina. - Ja to zahtijevam! Zar ne vidi da jedva stojim?
Edgare, ti... ostavi me!
Zvonila je zvonom dok se nije potrgalo; udoh bez urbe.
Njen besmislen, neopravdani bijes razgnjevio bi i sveca! Leala je i udarala glavom o naslon divana i krgutala zubima
kao da e ih izlomiti! Gospodin Linton je stajao i promatrao
je obuzet iznenadnim kajanjem i strahom. Ree mi da donesem vode. Izgubila je dah i nije mogla govoriti. Donesoh au vode; ali kako nije htjela piti, poprskah joj lice. Poslije nekoliko sekundi ona se opruzi, ukoi oi i prevrnu ih, a obrazi
joj problijedjee. Bila je kao mrtvac. Linton se uasnu.
- Nita joj nije - apnuh. Nisam htjela da on popusti, ia
ko ni sama nisam mogla ne osjetiti strah u svom srcu.
- Ima krvi na usnama! - ree on drui.
- Nije to nita - odgovorih kiselo. I ispriah mu kako je
ona prije nego to je doao odluila dobiti napad bjesnila.
Bila sam neoprezna, pa sam govorila glasno; ona me je ula
i skoila... kosa joj je bila razbaruena preko ramena, oi su
joj sijevale, miii po vratu i rukama neprirodno nabrekli.
Oekivala sam da e mi u najmanju ruku slomiti kosti, ali je
ona samo na tren razrogaenim oima pogledala oko sebe i
odjurila iz sobe. Gospodar mi zapovjedi da idem za njom;
ila sam za njom do vrata njene spavae sobe, ali ona zaklju
a vrata kako bi me sprijeila da uem.
Sutradan ujutro nije sila na doruak, pa odoh i upitah je
eli li da joj ga donesem. - Ne! - odluno odgovori ona. Isto
joj je pitanje postavljeno o objedu i za aja, pa je ponovljeno
i drugih dana, ali ona je davala isti odgovor. Gospodin Linton provodio je svoje vrijeme u biblioteci i nije se raspitivao
to radi njegova ena. Isabella i on imali su jednosatni raz-

govor za kojega je on pokuavao dobiti od nje neki iskaz

gnuanja prema Heathcliffovu udvaranju, ali mu je ona davala neodreene odgovore, te je bio prisiljen zavriti i to ispitivanje bez ikakva zadovoljavajueg rezultata; na kraju ju
je ozbiljno opomenuo da e biti prekinute sve rodbinske veze izmeu nje i njega ako bude tako luda da ohrabri tako nedostojnog prosca.

Dvanaesto poglavlje

DOK SE gospoica Linton tuno vukla po parku ili vrtu,

uvijek utljiva i gotovo uvijek uplakana; dok se njen brat zatvarao u biblioteku medu knjige koje nije otvarao - obuzet,
mislim, neprekidnim neodreenim oekivanjem da e se
Catherina pokajati za svoje vladanje i dobrovoljno doi traiti oprost i pomirenje - i dok je ona tvrdoglavo gladovala,
vjerojatno mislei da se Edgar za svakog objeda gui u suzama to ona nije prisutna i da ga samo ponos spreava da dotri do nje i klekne pred nju, ja sam radila svoje redovite kuanske poslove, uvjerena da u Grangeu postoji samo jedna
pametna dua i da ona obitava u mome tijelu. Nisam troila
nikakve utjene rijei na gospoicu, ni ikakve prijekore na
moju gospodaricu, a nisam obraala ni mnogo panje na uzdahe svoga gospodara koji je udio uti ime svoje gospode
kad joj ve nije mogao uti glas. Odluila sam pustiti, to se
mene tie, da se pomire kako hoe i kad hoe; ali je sve to
postalo dosadno dugo, te sam se obradovala onome to mi
se uinilo kao prvi nagovjetaj pomirenja.
Treega dana gospoda Linton otkljua vrata svoje sobe i,
kako je bila upotrijebila svu svoju vodu iz vra i boce, zatrai da joj donesem vode i zdjelu kae, jer je vjerovala da e
uskoro umrijeti. Smatrala sam da je pria o umiranju namijenjena Edgarovim uima, pa joj nisam vjerovala i zadrah
je za sebe, a odnesoh joj ak i dvopek. Jela je i pila pohlepno, a zatim se zavali na jastuk, stisnu ake i poe cmizdriti.
- Ah, umrijet u - uzviknu - jer nitko nije nimalo zabrinut
za mene. Kajem se to sam jela. - Zatim, nakon podulje utnje, promrmlja: - Ne, neu umrijeti... on bi se radovao...
n me nimalo ne voli... nikada ne bi zaalio za mnom!
- elite li togod, gospodo? - upitah zadravajui i dalje
miran izraz lica usprkos njezinu stranu bljedilu i udnu, uznemirenu ponaanju.

- to radi ono ravnoduno bie? - upita ona sklanjajui

guste zamrene pramenove kose sa svoga ispijenog lica. Je li

pao u letargiju, ili je moda mrtav?
- Ni jedno ni drugo - odgovorili - ako mislite na gospo
dina Lintona. On je prilino dobro, iako ita vie nego to
bi trebalo; neprestano je medu svojim knjigama otkad nema
drugog drutva.
Ne bih tako govorila da sam znala njeno pravo stanje, ali
se nisam mogla osloboditi misli da ona bar djelomice glumi.
- Medu svojim knjigama! - zaprepateno povika. - A ja
umirem! Ja na rubu groba! Boe moj! Zna li on koliko sam
se promijenila? - nastavi promatrajui sebe u zrcalu koje je
visjelo na suprotnom zidu. - Je li to Catherina Linton? On
zamilja da sam se samo uzoholila, ili da glumim, moda.
Zar ga ne moe izvijestiti da je moje stanje vrlo ozbiljno?
Nelly, ako ne bude prekasno, im doznam kako se on osje
a, izabrat u jedno od ovog dvoga: ili da umrem od gladi to ne bi bila nikakva kazna za njega, osim ako bi imao srca
- ili da ozdravim i napustim ovaj kraj. Govori li ti meni is
tinu o njemu? Pazi! Je li on zaista tako ravnoduan prema
mom ivotu?
- Pa, gospodo, gospodar i ne sanja da je vae stanje opas
no; i, naravno, ne strahuje da ete se umoriti glau.
- Tako. Zar mu ne moe rei da hou? - ree ona. Uvjeri ga! Reci mu svoje miljenje; reci da si sigurna da ho
u!
- Ne, vi zaboravljate, gospodo Linton, da ste veeras sa
zadovoljstvom pojeli neto hrane, i sutra ete ve opaziti da
vam je to koristilo.
- Kad bih samo bila sigurna da bi ga to ubilo - prekinu
me ona - odmah bih se ubila! Ove tri strane noi ni na tren
nisam sklopila oi... i, oh, bila sam na mukama! Nelly, jav
ljala su mi se privienja! Ali poinjem misliti da me ti ne vo
li. Kako udno! Vjerovala sam da me svi moraju voljeti, ia
ko se meusobno mrze i preziru. A, eto, svi su se za nekoli
ko sati pretvorili u moje neprijatelje; sigurna sam; svi koji su
ovdje. Kako je tuno umrijeti okruen njihovim hladnim li
cima! Isabella, uplaena, ne bi se usudila ui u sobu; bilo bi
tako strano gledati Catherinu kako umire! A Edgar bi oz
biljno i sveano stajao uz moju postelju i ekao da vidi moj

kraj; a zatim bi se pomolio Bogu u znak zahvalnosti to je

vraen mir njegovu domu, i onda bi se vratio svojim knjigarna\ U ime svega to osjea, to e s knjigama kad ja umirem!
Nije mogla podnijeti misao koju sam joj ja usadila u glavu o filozofskoj rezigniranosti gospodina Lintona. Prevrui
se po postelji, poveala je svoju grozniavu uznemirenost do
ludila i poela trgati jastuk zubima; a zatim je sjela sva u
vruici i zahtijevala da otvorim prozor. Bila je sredina zime,
puhao je jak sjeveroistoniak,te odbih to uiniti. Izraz njezina
lica, koji se svaki as mijenjao, i promjene u njezinu raspoloenju ozbiljno su me bili zabrinuli i podsjetili na njenu
raniju bolest i lijeniku naredbu da joj se ne treba protiviti. Minutu ranije bila je gotovo bijesna, a sada se oslonila na
jednu ruku, i ne obraajui panju na moje odbijanje da je
posluam, nalazila djetinjastu zabavu u tome da vadi perje
kroz poderotine koje je maloprije napravila na svom jastuku
i da ih prema njihovoj vrsti nie po plahti; njen je duh ve
bio odlutao nekim drugim mislima.
- Ovo je puranovo - mrmljala je za sebe - a ovo divlje
patke; ovo je golubinje. Ah, oni su stavili golubinje perje u
jastuke.,, nije udo to nisam mogla umrijeti... Moram pa
ziti da ga bacim na pod kad opet legnem. A ovo je divlje ko
koi; a ovo... prepoznala bih ga medu tisuu drugih... ovo
je vivkovo pero. Lijepa ptica; kruila nam je iznad glave us
red pustare. Htjela je otii u svoje gnijezdo jer su oblaci do
dirivali vrhove bregova, pa je osjeala da e skoro kia. Ovo
je pero uzeto s pustare; taj vivak nije ubijen; vidjeli smo mu
gnijezdo za vrijeme zime, puno malih kostura. Heathcliff je
bio namjestio zamku iznad gnijezda, pa se stare ptice nisu
vie usudile doi. Natjerala sam ga poslije toga da mi obea
kako vie nikada nee pucati na vivka, i to vie nije radio.
Ali, evo jo vivkovih pera! Je li on pucao na moje vivke, Ne%? Ima li koje pero crvene boje? Daj da vidim.
- Prestanite s tim djetinjarijama! - prekinuh je, uzeh jas
tuk od nje i okrenuh poderanu stranu prema perini, jer je
na poela vaditi ake perja. - Leite i zatvorite oi; vi bun
cate. Eto, to ste napravili! Perje leti svuda po sobi poput
snjenih pahuljica.
Poeh ga skupljati.

- Vidim u tebi, Nelly - nastavi ona sanjivo - staricu;

ima sijedu kosu i pogrbljena leda. Ova je postelja vilinska
peina ispod Penistone Graga i ti skuplja otro kremenje za
svoju strijelu da gaa nae junice, a pretvara se dok sam ja
u blizini da su oni samo pramenovi vune. Eto, takva e ti
biti za pedeset godina; znam da nisi takva sada. Ne buncam;
ti grijei jer bih inae vjerovala da si ti zaista ta stara vjeti
ca i da ja jesam pod Penistone Gragom; svjesna sam da je
no i da su dvije svijee na stolu i da od njihova svjetla crni
ormar sja kao crni jantar.
- Crni ormar? Gdje je? - upitah. - Vi govorite u bunilu!
- Eto ga pokraj zida, on je uvijek tu - odgovori ona. Zaista je udno... vidim lice u njemu.
- Nema ormara u ovoj sobi i nikad ga nije ni bilo - re
koh, sjedoh i podigoh zavjesu da bih joj promatrala lice.
- Zar ti ne vidi to lice? - upita ona gledajui ozbiljno u
zrcalo.
Usprkos svem naporu nisam je uspjela uvjeriti da je to
njeno lice, te ustadoh i pokrih zrcalo alom.
- Ono je jo ondje, iza ala! - zabrinuto nastavi ona. Pokrenulo se. Tko je to? Nadam se da nee izai kad ti ode!
Oh, Nelly, u ovoj se sobi pojavljuju duhovi! Bojim se ostati
sama!
Uzeh njenu ruku u svoju i kazah joj neka se umiri, jer joj
se cijelo tijelo trzalo u drhtajima dok je ukoeno gledala prema zrcalu.
- Nema ovdje nikoga! - nastavih. - To ste bili vi, gospo
do Linton; i sami ste to znali prije nekoliko minuta.
- To sam bila ja! - ree iznenaeno. - I sat otkucava
dvanaest! Istina je onda, to je strano!
Prsti joj grevito stegnue plahtu i ona prekri oi. Pokuah se oduljati do vrata da bih pozvala njezina mua, ali me
trgnu natrag uplaeni vrisak - al je bio skliznuo sa zrcala.
- to je, to vam je? - povikah. - Tko je sada kukavica?
Priberite se! To je zrcalo, gospodo Linton; i vi vidite u njemu
sebe, i ondje sam i ja pored vas.
Drhtala je uplaeno i drala me vrsto; strah se postupno
gubio s njezina lica; njegovo bljedilo zamijeni rumenilo stida.
- Ah, mislila sam da sam kod kue - uzdahnu ona. - Mi
slila sam da leim u svojoj sobi u Orkanskim visovima.

Zbog slabosti, mozak mi se pomutio, pa sam nesvjesno vrisnula- Nemoj rei nita, ali ostani uz mene. Bojim se spavanja; moji me snovi plae.
- Dobar san inio bi vam dobro, gospodo - odgovorih i nadam se da poslije ovoliko patnje neete opet pokuati
gladovati.
- Oh, da mi je samo biti u svojoj postelji u staroj kui! tuno nastavi lomei ruke. - I taj vjetar to umi u jelama
kraj prozorskih kapaka! Pusti me da ga osjetim... on dolazi
ravno s pustare... pusti me da ga udahnem!
Da bih je umirila, napola otvorih prozor na nekoliko sekundi. Hladan vjetar jurnu unutra; zatvorih prozor i vratih
se svome mjestu pored nje. Leala je mirno, niz lice su joj tekle suze. Klonulost tijela potpuno je zagospodarila njenim
duhom, naa bojaljiva Catherina bila je nalik plaljivu djetetu.
Ali odjednom oivje i upita me: - Koliko je prolo otkad
sam se zatvorila ovdje?
- Zatvorili ste se u ponedjeljak uveer - odgovorih - a
sada je etvrtak uveer, ili, tonije, ve je petak ujutro.
- to! Isti tjedan? - uzviknu ona. - Samo to kratko vrije
me?
- Dovoljno dugo kad se ivi samo o hladnoj vodi i loem
raspoloenju - rekoh.
- ini mi se da je proteklo mnogo munih sati - pro
mrmlja ona sumnjiavo. - Sigurno je to dulje trajalo. Sjeam
se da sam otila u salon nakon to su se posvaali, da me je
Edgar okrutno izazivao i da sam u oajanju dotrala u ovu
sobu. im sam zakljuala vrata, nastao je potpun mrak oko
mene i pala sam na pod. Nisam mogla Edgaru objasniti ka
ko sam predosjeala da u neminovno dobiti napadaj ili se
razbjesnjeti do ludila ako me nastavi ljutiti! Nisam vie vla
dala svojim jezikom, ni svojim mozgom, a on, moda, nije
shvatio moju bol; jedva mi je bilo ostalo dovoljno razuma
da pobjegnem od njega i njegova glasa. Prije nego to sam
se dovoljno osvijestila da ujem i vidim, svitala je zora; i,
Nelly, rei u ti o emu sam mislila i to mi je neprestano do
lazilo u glavu, tako da sam se bila poela bojati za svoj ra
zum. Dok sam leala ondje, s glavom naslonjenom na nogu
tog stola, i dok su mi oi jedva nazirale sivi kvadrat prozo-

ra, mislila sam da leim u postelji u onoj pregradi od hrastovih dasaka kod kue; i srce me je boljelo od neke velike tuge koje se odmah nakon buenja nisam mogla sjetiti. Razmiljala sam i muila se da pronaem to bi to moglo biti i,
za divno udo, svih posljednjih sedam godina moga ivota
pretvorilo se u prazninu! Nisam se sjeala da su uope postojale. Bila sam dijete; moj je otac tek bio pokopan; a moja
je tuga potjecala otuda to je Hindlev naredio da se ja i Heathcliff vie ne smijemo druiti. Prvi sam put leala sama u
sobi; i budei se iz sumornog drijemea nakon cijele noi
plakanja, podigoh ruku da otvorim hrastovu pregradu, ali
ruka udari o vrh stola! Prijedoh rukom po sagu i odjednom
mi se vrati pamenje, moja se tuga pretvori u crni oaj. Ne
znam zato sam se osjetila tako beskrajno nesretnom; zacijelo je to bio privremeni umni poremeaj, jer inae nije bilo
pravih razloga za to. Ali kad pomislim u sebi da sam u svojoj dvanaestoj godini otrgnuta od Visova, i svih svojih ranih
veza, i onoga koji mi je bio sve na svijetu - kao to mi je Heathcliff bio u to vrijeme - a zatim da sam odjednom postala
gospoda Linton, gospodarica Thrushcross Grangea i ena
nepoznata ovjeka, izbaena i prognana zauvijek iz onoga
to je bio moj svijet, onda e moi zamisliti u kakvu sam
ponoru bila! Odmahuj glavom koliko hoe, Nelly, i ti si
pridonijela da mi se mozak pomuti! Trebala si govoriti Edgaru... zaista si trebala... i nagovoriti ga da me ostavi na miru! Ah, sva gorim! eljela bih da sam vani! eljela bih da
sam opet djevojica, poludivlja, snana i slobodna; da se
opet smijem nezgodama, a ne da gubim pamet zbog njih!
Zato sam se tako promijenila? Zato moja krv uzavre zbog
nekoliko rijei? Sigurna sam da bih dola k sebi i bila ono
to sam prije bila kad bih se samo jo jednom nala medu
vrijesovima na onim brdima. Otvori prozor irom, i neka
ostane otvoren! Brzo, zato se ne mie?
- Zato jer ne elim da se razbolite i umrete od prehlade
- odgovorih.
- Ne eli da ivim, hoe rei - mrzovoljno e ona. - Ali
jo nisam bespomona; sama u ga otvoriti.
Skliznula je s kreveta prije nego to sam je mogla zaustaviti, prela preko sobe, hodajui vrlo nesigurno, otvorila
prozor i nagnula se van ne obazirui se na ledeni zrak koji

je otro kao no sjekao oko njenih ramena. Molila sam je da

se vrati u postelju i najposlije je pokuala silom odvui od
prozora. Ali sam uskoro uvidjela da je njena grozniava snaea umnogome premaila moju (bila je u grozniavu zanosu;
u to su me uvjerili njeni daljnji postupci i buncanje). Nije bilo
mjeseine i dolje je sve bilo obavijeno maglovitom pomrinom. Ni u jednoj kui, blioj i daljoj, nije svjetlucalo nijedno
svjetlo - sva su bila odavno pogaena; a ona u Orkanskim
visovima nikada se i nisu vidjela odavde - ali je ona ipak
tvrdila da vidi njihovo svjetlucanje.
- Gle! - povika ona radosno. - Ono je moja soba, svije
a gori u njoj, a drvee se njie ispred nje; a ono je druga svi
jea u Josephovu potkrovlju. Joseph ne lijee do kasno u
no. On eka da ja doem kui kako bi zakljuao vrata. Pa,
ekat e jo malo. Put je izrovan, a i teko je ii njime alos
na srca; taj put vodi kraj gimmertonskoga groblja! esto
smo zajedno prkosili njegovim duhovima i izazivali jedno
drugo da stane medu grobove i da ih zaziva da dou. Ali,
Heathcliffe, ako te sada budem izazivala, hoe li se opet
usuditi? Ako to uini, zadrat u te. Ne elim leati tamo
sama; mogu me pokopati dvanaest stopa duboko i podii
crkvu iznad mene, ali ja neu imati mira dok ti ne bude sa
mnom!
Ona zauti, a zatim nastavi s udnim osmijehom. - On
razmilja o tome... drae bi mu bilo da ja doem k njemu!
Nadi put onda! Ne kroz crkveno groblje! Ti si spor! Budi zadovoljan, ti si uvijek iao za mnom!
Uvidjevi da je uzalud boriti se razlozima protiv njezina
ludila, razmiljala sam kako da dohvatim neto ime bih je
ogrnula, a da je ne isputam iz ruku (nisam je smjela ostaviti
samu uz visok, otvoreni prozor), kad na moje veliko iznenaenje zauh kripu kvake na vratima i gospodin Linton
ude. Tek je tada bio iziao iz biblioteke i, prolazei kroz
hodnik, uo je da razgovaramo, pa je iz radoznalosti, ili
straha, doao vidjeti to znai taj razgovor tako kasno nou.
- Ah, gospodine! - povikah zaustavljajui mu na usna
ma uzvik iznenaenja koji mu izazva prizor to ga je ugle
dao i hladno pusto ozraje sobe. - Moja je jadna gospodari
ca bolesna, ali je jaa od mene, te ne mogu vladati njome;
molim vas, doite i nagovorite je da ode u postelju. Zabora-

vite svoj gnjev jer je nju teko voditi ijednim drugim putem,
osim njenim vlastitim.
- Catherina bolesna? - ree on priavi nam brzo. - Za
tvori prozor, Elleno! Catherino! Zato...
Zautio je. Izmueno i omravjelo lice gospode Linton
oduzelo mu je mo govora i uasnut je gledao as u nju as
u mene.
- Ona se ovdje grizla od bijesa - nastavih - i nije jela go
tovo nita niti se ikome alila; nije putala unutra nikoga od
nas sve do veeras, te vas nismo mogli obavijestiti o njezinu
stanju jer ni nama nije bilo poznato; ali to nije nita.
Osjetila sam da je moje objanjenje neuvjerljivo; gospodar se namrti. - Nije to nita, je li, Elleno Dean? - strogo
ree. - Morat e mi jasnije objasniti zato me nisi izvijestila o ovome! - On zagrli svoju enu i pogleda je s tugom u
oima.
U poetku ga nije prepoznala; bio je nevidljiv njezinu zanesenu pogledu. Ali bunilo nije dugo trajalo; nakon to je
odvojila oi od vanjskog mraka, postupno je usredotoila
panju na njega i postala svjesna tko je dri.
- Ah! Doao si, je li, Edgare Lintone? - ree ona planuvi. - Ti si jedan od stvorenja koja se uvijek nadu kad su naj
manje potrebna, a kad su potrebna, nikad! Pretpostavljam
da emo sada uti dosta jadanja... vidim da hoemo... ali to
me nee sprijeiti da odem u svoj grob, u svoje odmorite
gdje u se sigurno nai prije nego to mine proljee! Eno ga
ondje, zapamti, ne medu Lintonima, pod krovom kapele,
nego na otvorenom prostoru, s nadgrobnim kamenom; a te
bi ostavljam na volju da ode njima ili da doe k meni!
- Catherino, to si uinila? - ree gospodar. - Zar ti ja
vie nita ne znaim? Voli li ti onog nesretnog Heath...
- uti! - povika gospoda Linton. - Zauti, ovaj tren!
Spomene li to ime, odmah u sve okonati tako to u sko
iti kroz prozor! Ono to sada dodiruje, moe imati, ali e
moja dua biti na vrhu onoga brijega prije no to opet stavi
ruku na mene. Ne treba mi, Edgare; ne treba mi vie. Vrati
se svojim knjigama. Drago mi je to ima utjehe, jer sve to
si imao u meni, ieznulo je.
- Njen razum bludi, gospodine - rekoh mu. - Govorila
je besmislice cijelu veer; ali dajte joj mira i dobru njegu i

na e se oporaviti. Odsad moramo paziti da je ne naljutimo.

- Ne elim vie nikakav savjet od tebe - odgovori gospo
din Linton. - Ti si poznavala prirodu svoje gospodarice, pa
si me ipak poticala da je muim; i nisi mi dala nikakvu oba
vijest o tome kako joj je bilo ova tri dana! To je okrutno od
tebe! Mjeseci bolovanja ne bi mogli prouzroiti takvu pro
mjenu!
Poeh se braniti jer sam smatrala nepravednim da budem
okrivljena zbog nerazumne nastranosti drugoga. - Znala
sam da gospoda Linton ima tvrdoglavu i nabusitu narav
-povikah - ali nisam znala da ste vi eljeli poputati njenoj
hirovitoj naravi! Nisam znala da se trebam, kako bih ugodila
njoj, pretvarati kao da ne vidim to radi gospodin Heathcliff. Izvrila sam dunost vjernog sluge a dobila nagradu
nevjernog sluge! Dobro, to e me nauiti da idui put budem
oprezna. Idui put doite do istine kako god znate!
- Prvi put kad mi doe s kakvom priom, morat e na
pustiti slubu kod mene, Elleno Dean - odgovori on.
- Znai da radije ne ujete nita o tome, gospodine Lin
tone? - nastavih. - Heathcliff ima vae doputenje da se ud
vara gospoici i da dolazi u kuu kad god mu vaa odsut
nost prui priliku, s namjerom da bi trovao gospodaricu
protiv vas?
Iako je Catherina bila smetena, odmah je shvatila na
razgovor.
- Ah! Nelly je igrala ulogu izdajice - uzbueno povika
ona. - Nelly je moj tajni neprijatelj. Vjetice! Dakle ti zaista
trai vilinske strijele od kremena da bi nam zadala rane!
Pusti me da je natjeram da se pokaje i da oplae svoje poka
janje!
Luako bjesnilo sijevalo joj je iz oiju, oajniki se borila da se otme iz Lintonovih ruku. Nisam osjetila nikakvu
sklonost da to doekam, i odluivi da na svoju odgovornost odem po lijenika, izadoh iz sobe.
Prolazei kroz vrt da bih izila na put, na mjestu gdje je
Jedna alka za vezivanje uzda uvrena na zid, primijetih kako se neto bijelo mie, oito nezavisno od vjetra. Usprkos
urbi zaustavih se da to bolje promotrim kako ne bi zauvijek
poslije ostao u mojoj mati dojam da je to bilo stvoreo

nje s onoga svijeta. Jako sam se iznenadila i zaudila kad sam

otkrila, vie dodirom nego vidom, da je to Isabellin pas, Fanny, koji je visio objeen o maramicu i bio gotovo na umoru. Brzo oslobodili ivotinju i prebacih je u vrt. Bila sam ga
vidjela kako je otiao uza stube za svojom gospodaricom
koja je ila na spavanje, pa sam se udila kako je dospio tu
i koja je nevaljala osoba mogla tako s njim postupiti. Dok
sam odvezivala vor oko alke, uini mi se nekoliko puta da
ujem brz topot konjskih kopita na stanovitoj udaljenosti,
ali sam morala misliti o tako mnogim stvarima da nisam ni
obraala panju na to, iako je bilo neobino uti takav zvuk
na tome mjestu u dva sata ujutro.
Sreom, gospodin Kenneth je ba izlazio iz kue da bi posjetio nekog bolesnika u selu kad sam ja naila; moj opis bolesti Catherine Linton nagna ga da odmah pode sa mnom.
On je bio jednostran, sirov ovjek, nije se ustruavao izraziti
svoju sumnju da e ona preivjeti taj drugi napadaj, osim ako
bude poslunije slijedila njegove upute nego to je to dosad
inila.
- Nelly Dean - ree on - ne mogu a da ne vjerujem kako
postoji neki osobit uzrok tome. to se dogodilo u Grangeu?
uli smo udne stvari ovdje. Hrabra i srana ena kao to je
Catherina ne razbolijeva se zbog sitnice; a to bi trebalo vrije
diti i za sve u ovim brdima. Muan je posao spaavati od
groznice i slinih bolesti. Kako je poelo?
- Gospodar e vam sve rei - odgovorili. - Poznata vam
je hirovita narav Earnshavva, a gospoda Linton sve ih nadmauje u tome. Mogu vam rei da je to poelo u svai. U
buri uzbuenja dobila je neku vrstu napada. To je barem
njeno objanjenje. Kad je bura bila na vrhuncu, otrala je
gore u svoju sobu i zakljuala se. Poslije toga nije htjela jesti,
a sada as bunca, a as se nalazi u polusnu; poznaje one oko
sebe, ali joj je duh ispunjen svakojakim udnim mislima i
tlapnjama.
- Gospodinu Lintonu e biti ao? - upitno ree Kenneth.
- ao? Pui e mu srce ako se ita dogodi! - odgovorih.
- Nemojte ga zabrinjavati vie nego to je potrebno.
- Pa, kazao sam mu da bude paljiv - ree on - i on mora
snositi posljedice to je zanemario moju opomenu! Nije li on u
posljednje vrijeme bio blizak s gospodinom Heathcliffom?

_ Heathcliff esto dolazi u Grange u posjet - odgovorih

-ali vie zbog toga to ga je gospodarica poznavala kao djeaka,
nego to gospodar voli njegovo drutvo. Zasad je osloboen
napora da nas posjeuje jer se usudio pokuati udvarati gospoici Linton. Ne mislim da e ponovno biti primljen u kuu.
- A je li gospoica Linton ravnoduna i hladna prema
njemu? - glasilo je lijenikovo pitanje.
- Ona mi se ne povjerava - odgovorih ne elei nastavi
ti razgovor o tom predmetu.
- Ne, ona je lukava - ree on i zavrtje glavom. - Ona
svoje namjere skriva! Ali ona je naivna mlada budala. Do
znao sam iz pouzdanog izvora da su prole noi (lijepa mi je
to no bila!) ona i Heathcliff etali po njivi iza vae kue vie
od dva sata; i on ju je nagovarao da se ne vraa unutra, nego
da uzjae njegova konja i ode s njim! Moj obavjeta mi je
rekao da je ona uspjela to odgoditi zahvaljujui samo tome
to je dala asnu rije da e biti spremna uiniti to pri njiho
vu iduem sastanku; a kada e to biti, on nije uo, ali vi re
cite gospodinu Lintonu neka bude na oprezu.
Ta me je vijest ispunila novim strahom; pretekla sam Kennetha i trala vei dio puta do kue. Mali je pas jo lajao u
vrtu. Izgubila sam minutu otvarajui mu vrata, ali je on,
umjesto da ode ka kunim vratima, trao amo-tamo njukajui travu i pobjegao bi na put da ga nisam uhvatila i odnijela
sa sobom. Kad sam ula u Isabellinu sobu, moje su slutnje
bile potvrene; bila je prazna. Da sam stigla nekoliko sati
ranije, bolest gospode Linton moda bi je zaustavila da
uini taj nepromiljeni korak. Ali to se moglo sada uiniti?
Ako bismo odmah krenuli u potjeru, moda bismo ih mogli
sustii. Ali ja nisam mogla ii u potjeru za njima, a nisam
smjela uzbunjivati ukuane unosei u kuu pometnju; jo
manje otkriti cijeli dogaaj gospodaru koji je sav bio obuzet
svojom sadanjom nesreom, tako da u njegovu srcu ne bi
bilo mjesta za jo jednu bol! Nita mi drugo nije preostalo
nego da utim i pustim da sve ide svojim tokom; kako je Kenneth tada stigao, odoh uznemirena lica najaviti njegov dolazak. Catherina je leala u nemirnu snu, njen je mu bio usPio malo umiriti njeno bjesnilo i sada je, nagnut nad njenim
uzglavljem, promatrao svaku sjenu i svaku promjenu na njenim izrazito bolnim crtama.

Nakon to je ispitao sluaj, lijenik je odluno rekao gospodinu Lintonu da e bolest sretno zavriti ako samo uspijemo odravati oko nje potpun i stalan mir. A meni je rekao
da njoj vie prijeti trajno ludilo nego smrt.
Oka nisam sklopila te noi, a ni gospodin Linton; zapravo nismo ni ili na spavanje; pa i posluga je ustala mnogo
ranije nego obino i kretala se po kui laganim korakom i
aputala izmeu sebe obavljajui svoje poslove. Svi su bili
na nogama, osim gospoice Isabelle, pa je posluga poela
govoriti kako ona tvrdo spava; njen je brat takoer pitao je
li ustala i doimao se nestrpljivim jer je nema, pa i uvrijeenim jer ona pokazuje tako malo brige za svoju urjakinju.
Drhtala sam od straha nee li me poslati da je zovem, ali
sam bila poteena muke da budem prvi vjesnik njezina bijega. Jedna slukinja, priglupa djevojka, koja je bila otila
nekim poslom u Gimmerton, dotrala je gore i sva zadihana
i otvorenih usta uletjela u sobu viui:
- Oh Boe, Boe! to li e nam se jo sve dogoditi? Go
spodaru, gospodaru, naa mlada gospoica...
- Ne galami! - brzo viknuh, ljuta zbog njezina bunog
ponaanja.
- Govori tie, Mary. - to se dogodilo? - upita gospodin
Linton. - to je tvojoj mladoj gospoici?
- Otila je. Otila je! Onaj je Heathcliff pobjegao s njom!
- zadihano odgovori djevojka.
- To nije istina! - uzviknu Linton ustajui uzbueno. To nije mogue; kako ti je ta misao dola u glavu? Elleno
Dean, idi i potrai je. To je nevjerojatno, to ne moe biti.
Govorei tako, odveo je djevojku do vrata i ponovno je
upitao to ju je navelo da tvrdi tako neto.
- Pa, eto, srela sam na putu mladia koji dolazi po mlije
ko ovamo - promuca ona - i on me upitao nije li nam se
dogodila kakva nezgoda u Grangeu. Pomislila sam da se to
odnosi na gospodariinu bolest, pa sam odgovorila da se
dogodila. A on mi nato ree: - Vjerojatno je netko otiao u
potjeru za njima? - Ja se zaudih. On primijeti da ne znam
nita o tome, pa mi ispria kako su se jedan gospodin i jedna
dama odmah nakon ponoi zaustavili kraj kovanice na tre
em kilometru od Gimmertona da bi kova privrstio jednu
potkovu. I kako je kovaeva ki ustala da bi vidjela tko su,

odmah ih je oboje prepoznala. I primijetila je kad je ovjek

_ to je bio Heathcliff, bila je sigurna; svatko bi ga poznao
-stavio u ruku njezina oca zlatnik kao nagradu za njegov
trud. Dama je imala kapuljau preko lica, ali je traila vode,
i dok je pila, kapuljaa joj je pala unazad, te joj je sasvim
dobro vidjela lice. Heathcliff je drao obje uzde; kad su krenuli, okrenuli su leda selu i odjahali to su bre mogli po izrovanom putu. Kovaeva ki nije kazala nita svome ocu, ali
je ujutro sve ispriala cijelom Gimmertonu.
Otrah i forme radi zavirih u Isabellinu sobu. Nakon povratka potvrdih istinitost sluavkine prie. Gospodin Linton
bio se vratio svom sjedalu kraj postelje; kad sam ula u sobu, on podie oi, protumai znaenje moga tunog lica i
spusti oi, ne izdavi nikakvu zapovijed niti rekavi ijednu
rije.
- Trebamo li poduzeti neto da je stignemo i dovedemo
je natrag? - upitah. - to da radimo?
- Otila je svojom voljom - odgovori gospodar. - Imala
je pravo otii ako eli. Nemoj mi vie dosaivati s njom. Od
sad je ona moja sestra samo po imenu; ne zato to se ja od
riem nje, nego zato to se ona odrekla mene.
To je sve to je kazao o tome; vie se nije za nju raspitivao niti ju je spominjao, osim to mi je rekao da njene stvari
poaljem u njen novi dom, ma gdje bio, im doznam gdje se
nalazi.

Trinaesto poglavlje

DVA SU mjeseca bjegunci bili odsutni; za to vrijeme gospoda Linton je imala i prebrodila najveu krizu onoga to se
zove upalom mozga. Ni majka ne bi mogla odanije njegovati svoju jedinicu nego to je Edgar njegovao nju. Danju i
nou bdio je i strpljivo podnosio sva uznemiravanja prouzroena razdraljivim ivcima i pomuenim razumom svoje
ene; i premda mu je Kenneth rekao da e ga ono to spasi
od groba nagrditi za njegovu brigu time to e postati izvorom trajne budue brige - da on, uistinu, rtvuje svoje
zdravlje i snagu da bi sauvao ruevine ljudskog bia - njegova zahvalnost i radost nisu imale granice kad mu je reeno da je Catherina izvan ivotne opasnosti; satima je sjedio
uz nju, promatrao njeno postupno vraanje tjelesnom
zdravlju i hrabrio svoja nadanja iluzijom da e se i njen razum vratiti svojoj pravoj ravnotei i da e ona uskoro opet
biti ono to je bila.
Prvi put je napustila svoju sobu na poetku oujka. Gospodin Linton bio je tog jutra stavio na njen jastuk struak
afranovih cvjetova; njene oi, koje odavno nisu vidjele nita
radosno, spazile su ih kad se probudila i zablistale od radosti dok ih je eljno skupljala.
- Ovo je najranije cvijee na Visovima - uzviknula je. Ono me sjea na blage vjetrove, toplo sunce i tek otopljen
snijeg. Edgare, pue li jugo i je li snijeg okopnio?
- Snijeg se sasvim otopio ovdje dolje, draga - odgovori
njen mu - a na humcima vidimo samo dva bijela mjesta; ne
bo je modro, eve pjevaju, a potoii i potoci nabujali su. Catherino, prolog proljea u ovo doba udio sam imati te pod
ovim krovom, a sada elim da si milju ili dvije daleko od kue,
u brdima; zrak je ondje blag, osjeam da bi te to izlijeilo.
- Vie nikada neu otii tamo, osim jednom - ree bole
snica - a onda e me ostaviti i ja u ondje ostati zauvijek.

Idueg proljea opet e eljeti da me ima pod ovim krovom i sjetit e se prolosti i mislit e da si danas bio sretan.
Linton ju je njeno milovao i pokuavao je oraspoloiti
opojnim ljubavnim rijeima, ali je ona rastreseno promatrala cvijee, a suze su joj orosile trepavice i klizile naglo niz
obraze. Znali smo da joj je zaista bolje i stoga smo zakljuili
da njezin neprekidni boravak u istoj sobi uvelike pridonosi
njenoj melankoliji pa e je promjena okoline moda djelomice otkloniti. Gospodar mi naredi da naloim vatru u salonu koji nije bio upotrebljavan ve nekoliko tjedana, i da
stavim jedan naslonja na sunce ispred prozora, a zatim ju
je doveo dolje; ona je dugo sjedila uivajui u ugodnoj toploti vatre i, kao to smo i oekivali, oivjela je promatrajui
predmete oko sebe koji, iako poznati, nisu imali one tune
veze s predmetima u njenoj sumornoj, bolesnikoj sobi.
Uveer se doimala jako zamorenom, ali je ipak nikakvi razlozi nisu mogli natjerati da se vrati u svoju sobu, te sam morala pripremiti salonski divan da joj slui kao postelja dok
ne bude spremljena jedna druga. Da se ne bi zamarala idui
uz i niz stube, namjestili smo joj ovu sobu u kojoj vi sad leite i koja je na istom katu gdje i salon; uskoro je postala dovoljno jaka da ide iz sobe u salon i natrag oslanjajui se na
Edgarovu ruku. Mislila sam da e se moda sasvim oporaviti
zahvaljujui njezi koju je imala. A postojao je dvostruk
razlog da se to eli, jer je o njezinu ivotu ovisio ivot jednoga
drugog bia; gajili smo nadu da e roenje nasljednika
uskoro obradovati srce gospodina Lintona, a njegov posjed
osigurati od pohlepe stranaca.
Valja spomenuti da je Isabella otprilike est tjedana nakon svog odlaska poslala svom bratu kratko pismo u kojem
mu je javila o svom vjenanju s Heathcliffom. Pismo je bilo
formalno i hladno, ali je na dnu bila olovkom napisana nejasna isprika i molba da je se prijateljski sjea i da joj oprosti
ako ga je uvrijedilo njeno djelo koje ona u svoje vrijeme nije
mogla ne uiniti i koje sada, nakon to je ve uinjeno, nije
mogla promijeniti. Mislim da Linton nije odgovorio na to
pismo; dva tjedna nakon toga dobila sam dugako pismo
koje sam smatrala udnim jer ga je pisalo pero mladenke
odmah nakon medenog mjeseca. Proitat u vam ga jer ga

jo uvam. Svaka je uspomena na mrtve dragocjena ako

smo ih cijenili za ivota.
Draga Elleno!
Stigla sam sino u Orkanske visove i tada prvi put ula
da je Catherina bila i da je jo uvijek jako bolesna. Mislim
da joj ne smijem pisati, a i moj je brat ili odve ljut ili odve
potiten da bi mi odgovorio na pismo koje sam mu poslala.
Ali, ipak, moram nekom pisati, i jedino si mi ti preostala.
Reci Edgaru da bih dala cio svijet samo da opet vidim
njegovo lice - da se moje srce vratilo u Thrushcross Grange
dvadeset i etiri sata nakon to sam ga napustila, i da je ondje i ovog trenutka, puno toplih osjeaja za njega i Catherinu! Ali ja ne mogu doi za njim (ove su rijei podvuene),
neka me ne oekuju, a iz toga mogu zakljuiti to ele, samo
neka paze da ne krive za to moju slabu volju ni moju nepostojanu ljubav prema njima.
Ostali dio pisma je za tebe. elim ti postaviti dva pitanja:
prvo, kako si uspjela sauvati ljudskost dok si stanovala ovdje? U ovih koji me okruuju nisam jo primijetila nikakav
ljudski osjeaj.
Drugo pitanje, koje me jako zanima, jest ovo: je li gospodin Heathcliff ovjek? Ako jest, je li on lud? A ako nije, je li
on avo? Neu ti rei razloge zbog kojih te to pitam, ali te
molim da mi objasni, ako moe, za koga sam se udala, i to
kada me bude dola vidjeti; a mora doi, Elleno, to prije.
Nemoj pisati, nego doi i donesi mi neto od Edgara.
Sad u ti opisati kako sam primljena u svom novom domu - reeno mi je da e Visovi biti na dom. Ako piem o
oskudnim predmetima koji tvore vanjsku udobnost, to je samo da bih se zabavila, jer o njima nikad i ne mislim, osim u
trenutku kad mi zatrebaju. Smijala bih se i plesala od radosti kad bi ta oskudica bila sav moj jad, a kad bi ostalo bilo
samo grozan san!
Sunce je zalo za Grange kad smo skrenuli preko pustare;
po tome sam zakljuila da je bilo est sati; moj se suputnik zaustavio pola sata da pregleda park, vrt i, vjerojatno, i samo
mjesto, te se ve bilo smrknulo kad smo sjahali na poploeno
kuno dvorite; i tvoj stari prijatelj Joseph iziao je s fenjerom
da nas doeka. On je to uinio na njemu svojstven nain.

Njegov prvi in bio je da podigne fenjer do mog lica, da me

zlurado pogleda, da nakubi svoju donju usnu i da mi okrene
leda. Zatim je uzeo oba konja i odveo ih u staju, a onda iziao
zakljuati vrata kao da smo u nekom starom dvorcu.
Heathcliff je ostao razgovarati s njim, a ja udoh u kuhinju - prljavo zaputeno mjesto - ti je sigurno ne bi prepoznala jer je sasvim drukija otkako se ti ne brine o njoj. Pored vatre je stajalo jedno dijete divljeg izgleda, snanih udova,
prljava odijela; oi i usta nalik su Catherininim.
- To je Edgarov neak - pomislih - pa i moj; moram se
rukovati s njim, i - da - moram ga poljubiti. Dobro je od
mah poeti s lijepim odnosima.
Pridoh mu i, pokuavajui uzeti njegovu debeljukastu
aku, upitah ga:
- Kako si, dragi?
On odgovori argonom koji nisam razumjela.
- Hoemo li ti i ja biti prijatelji, Haretone? - bio je moj
ponovni pokuaj da otponem razgovor.
Psovka i prijetnja da e nahukati Trottlera na mene ako
se ne izgubim odatle, nagradili su moju ustrajnost.
- Hej, Trottleru, ovamo! - apnu mali nesretnik doziva
jui buldoga s njegova leaja u uglu kuhinje. - Hoe li se
tornjati odavde? - upita me on zapovjedniki.
Iz ljubavi prema svom ivotu morala sam se pokoriti;
prijedoh preko praga da priekam dok dou drugi. Gospodina Heathcliffa nigdje nije bilo, a Joseph, kojega sam nala .
u staji i zamolila da pode sa mnom u kuu, izbei se na mene; promrmlja neto za sebe, podie nos i odgovori:
- Mm! Mm! Je li ikad kranski stvor uo tako neto?
Mrmljanje i brbljanje! Kako mogu razumjeti to govorite?
- Kaem vam da elim da poete sa mnom u kuu? - povikah mislei da je gluh, a i ve sam se bila naljutila zbog bezobrazluka.
- Ja ne! Ja imam drugog posla - odgovori on i nastavi
svoj posao vaui svojim krezubim vilicama i prezrivo pro
matrajui moju odjeu i lice (prva je bila odve lijepa, ali
drugo, sigurna sam, bilo je tako alosno kako je on samo
mogao poeljeti).
Obidoh oko dvorita, prodoh kroz jedna vrataca i stigoh do drugih vrata; usudih se zakucati na njih u nadi da e

moda pojaviti kakav pristojniji sluga. Nakon kraeg ekanja vrata je otvorio visok, mrav ovjek, bez ovratnika, a
i inae vrlo neuredno odjeven; crte lica nisu mu se vidjele od
upave kose koja mu je padala do ramena; i njegove su oi
takoer bile nalik Catherininim, ali je sva ljepota u njima bila unitena.
- to vi ovdje radite? - upita osorno. - Tko ste vi?
- Zvala sam se Isabella Linton - odgovorih. - Vidjeli ste
me ve, gospodine. Nedavno sam se udala za gospodina He
athcliffa i on me je doveo ovamo... s vaim doputenjem,
mislim.
- On se, dakle, vratio? - upita pustinjak i izbulji oi kao
gladan vuk.
- Jest, ba sad smo stigli - odgovorih; ali me je on osta
vio pred kuhinjskim vratima, a kad sam htjela ui, va mali
deko preuzeo je na sebe ulogu uvara mjesta, uplaio me i
otjerao buldogom.
- Dobro je to je taj lopov odrao rije! - promumlja
moj budui domain buljei u mrak iza mene u nadi da e
ugledati Heathcliffa, a zatim se upusti u monolog, ispunjen
psovkama i prijetnjama, o tome to bi uinio da ga je taj a
vo prevario.
Pokajah se to sam pokuala ui na taj drugi ulaz i pomislih otii prije no to on zavri sa psovanjem, ali prije nego
to sam mogla ostvariti tu namjeru, on mi naredi da uem,
zatvori vrata i zakljua ih. Unutra je gorjela velika vatra; to
je bilo jedino svjetlo u toj velikoj prostoriji s posve sivim podom; i neko sjajno kositreno posude, koje je privlailo moj
pogled kada sam bila djevojica, takoer je bilo potamnjelo
od prljavtine i praine. Upitah ga bih li mogla dozvati djevojku da me odvede u spavaonicu. Gospodin Earnshaw mi
ne odgovori. etao je gore-dolje, s rukama u depovima;
oevidno je bio zaboravio na moju nazonost; bio je tako
duboko zamiljen i lice mu je izgledalo tako ovjekomrzaki, da se nisam usudila opet ga uznemiriti svojim pitanjem.
Nee se iznenaditi, Ellen, to me je obuzela velika tuga
dok sam sjedila pored toga negostoljubivog ognjita u poloaju gorem od osamljenosti i sjeala se da se samo est kilometara odatle nalazi moj mili dom u kojem ive oni koje jedino volim na ovom svijetu; a, meutim, kao da nas razdvase

ja Atlantski ocean, a ne tih est kilometara, jer nisam kadra

prijei ih! Pitala sam se - gdje da traim utjehe? i - nemoj
rei Edgaru i Catherini - iznad svih drugih alosti najtei mi
je oaj to ne mogu nai nikoga tko bi mi mogao ili htio biti
saveznik protiv Heathcliffa! Traila sam utoite u Orkanskim visovima gotovo radosno, da ne bih morala ivjeti sama
s njim, ali je on znao ljude medu koje dolazimo i nije se
bojao njihova mijeanja.
Dugo sam sjedila i tuno razmiljala; sat je otkucao
osam, pa devet, a on je i dalje koraao amo-tamo, pognute
glave i u potpunoj utnji, osim to bi ponekad teko uzdahnuo ili ogoreno uzviknuo. Oslukivala sam ne bih li ula
kakav enski glas u kui, i prepustila sam se gorkom kajanju
i tunim slutnjama koje su najzad glasno progovorile u
nezadrivim uzdasima i plakanju. Nisam bila svjesna da sam
glasno jadikovala dok se Earnshaw u svojoj odmjerenoj etnji po sobi nije odjednom zaustavio preda mnom i pogledao me iznenaeno i zaueno. Iskoristih povratak njegove
panje i uzviknuh: - Umorna sam od puta i eljela bih ii u
postelju! Gdje je slukinja? Uputite me kako da je naem
kad ona ne eli doi k meni!
- Nemamo postelju! Gdje - odgovori on. - Morate se
posluiti sami!
- Gdje onda da spavam? - upitah jecajui; umor i tuga
toliko su me pritiskali da se nisam obazirala na osjeaj po
nosa.
- Joseph e vam pokazati Heathcliffovu sobu - ree on.
- Otvorite ta vrata... on je ondje.
Htjedoh ga posluati, ali me on odjednom zaustavi i doda neobinim glasom:
- Budite tako dobri pa zakljuavajte vrata i povucite za
sun... nemojte to zaboraviti!
- Dobro - rekoh. - Ali zato, gospodine Earnshavve? Nije mi se sviala ideja da se namjerno zakljuavam s Heathcliffom.
- Pogledajte ovo! - odgovori on vadei iz svoga prsluka
kuburu udne konstrukcije, uz iju je cijev bio privren
no s dvjema otricama koji se zatvarao i otvarao. - To je
veliko iskuenje za oajna ovjeka, zar ne? Ne mogu se sa
vladati da svake noi ne odem s ovim orujem pred njegova

vrata. Ako ih jednom naem otvorena, gotovo je s njim! Ja

to radim redovito ak i kad se minutu prije toga sjetim stotine razloga zbog kojih bih se trebao savladati; to me neki avo goni da tim umorstvom osujetim njegove planove. Borio
sam se protiv tog iskuenja dok sam mogao, ali uzalud; kada doe vrijeme, ni svi aneli na nebu nee spasiti Heathcliffa!
Radoznalo sam promatrala to oruje. Pade mi na pamet
ogavna ideja: kako bih mona bila kad bih imala jedno takvo oruje! Uzeh ga iz njegove ruke i dodirnuh otricu. On se
doimao iznenaenim izrazom koji se za trenutak pojavio na
mom licu; to nije bio izraz uasa, nego pohlepe. Ljubomorno
mi istrgnu revolver iz ruke, zatvori no i sakri ga natrag u
prsluk.
- Svejedno mi je ako mu kaete - ree on. - Opomenite
ga da bude na oprezu, a i vi pazite na njega. Vidim da znate
u kakvim smo odnosima ja i on, jer se ne udite opasnosti
koja mu prijeti.
- to vam je Heathcliff skrivio? - upitah. - Kakvu vam
je nepravdu uinio koja bi opravdala tu vau strahovitu mr
nju? Zar ne bi bilo mudrije da mu naredite neka napusti
ovu kuu?
- Ne! - zagrmje Earnshavv - ako pokua otii, bit e mr
tav; nagovorite ga da to pokua i bit ete ubojica! Zar da iz
gubim sve bez ikakve mogunosti da povratim gubitke? Zar
da Hareton bude prosjak? Oh, prokletstvo! Povratit u sve;
i njegovo zlato u uzeti, a zatim i njegovu krv; pakao e do
biti njegovu duu, i s tom pridolicom bit e deset puta crnji
no to je ikada bio!
Upoznala si me, Elleno, s navadama svoga staroga gospodara. Jasno je da je on na rubu ludila; barem je tako bilo
prole noi. Drhtala sam u njegovoj prisutnosti i mislila sam
da je u usporedbi s njegovim ponaanjem slugina gruba mrzovolja ugodna. Opet je poeo svoju utljivu etnju po sobi,
a ja otvorih vrata i pobjegoh iz kuhinje. Joseph, nagnut nad
vatrom, zurio je u veliki kotao koji je visio nad vratima, a
kraj njega na klupi bila je drvena zdjela puna zobenog brana; voda je poela kljuati i on se okrenu da gurne ruku u
zdjelu; mislila sam da on to vjerojatno sprema nau veeru,
Pa kako sam bila gladna, odluih da veera bude takva da

se moe jesti, pa otro viknuh: - Ja u skuhati kau! - Uklonih zdjelu izvan njegova domaaja i, skidajui eir i jahau
odjeu, rekoh mu: - Gospodin Earnshaw mi je rekao da se
sama sluim; i hou. Ne elim izigravati damu medu vama jer
bih mogla gladovati.
- Gospode Boe! - promrmlja on, sjede i poe gladiti
svoje rebraste arape od koljena do glenja. - Ako ovdje bu
de novih naredbi - ba kad sam se navikao na dvojicu go
spodara - ako moram imati i gospodaricu nad svojom gla
vom, onda je vrijeme da odem odavde. Nikad nisam mislio
da e doi dan kad u morati napustiti ovo staro mjesto ali sad vidim da je taj as blizu!
Nisam se osvrtala na to jadikovanje nego sam se brzo dala
na posao, i uzdiui sjeala se vremena kad bi sve to bilo
samo vesela zabava; ali sam ubrzo morala otjerati to sjeanje
iz svojih misli; muila me misao na prolu sreu, i, to je njena
vizija postajala jasnija, to je kuhaa sve bre mijeala i
pregrti zobenog brana sve bre su padale u vodu. Joseph je
promatrao moj nain kuhanja sa sve veim negodovanjem.
- Eto! - uzviknu on. - Haretone, ti nee veerati svoju
kau; bit e sva u grumenima velikim kao moja aka. Eto
opet! Da sam na vaemu mjestu, ja bih bacio u kotao zdjelu
i sve... bum, bum. udno da dno nije probueno!
Priznajem da je kaa loe izgledala kad sam je usula u
zdjele; bile su etiri, a iz mljekare su donijeli veliki vr svjeeg mlijeka. Hareton ga epa i poe piti iz njega tako da mu
je mlijeko curilo iz usta natrag u vr. Protestirala sam i rekla
da mora odliti sebi mlijeko u posudu, jer inae neu moi ni
okusiti pie s kojim se tako postupa. Stari cinik nade za potrebno da se duboko uvrijedi tom osjetljivou; nekoliko mi
je puta ponovio da je djeak isto tako dobar kao ja, i isto tako zdrav, i udio se kako mogu biti tako uobraena. U meuvremenu je mali prostak nastavio piti gledajui me izazivaki dok su mu sline curile u vr. - Ja u veerati u drugoj
sobi - izjavih. - Nemate li sobu koja se zove salon?
- Salon} - podrugljivo ponovi on. - Saloni Ne, nemamo
salona. Ako vam se ne svia nae drutvo, ondje je gospo
dar, a ako vam se ne svia njegovo, tu smo mi.
- Onda u otii gore - odgovorih. - Pokaite mi neku
sobu.

Stavih svoju zdjelu na posluavnik i odoh donijeti jo

mlijeka. Uz veliko gunanje Joseph usta i pode ispred mene
uza stube: popeli smo se do potkrovlja; otvarao je vrata i
gledao u sobe pored kojih smo prolazili.
- Evo sobe - ree on napokon i gurnu natrag kripavu
dasku na arkama. - Dovoljno je dobra da se u njoj pojede
malo kae. Tu su vree ita u kutu, prilino iste; ako se bo
jite da ete zaprljati svoju finu odjeu, prostrite svoju mara
micu na jednu od njih.
Soba je bila neka vrsta ostave i jako je zaudarala na slad
i ito; raznovrsne vree te robe bile su nagomilane naokolo
ostavljajui irok prazan prostor u sredini.
- Sluajte, ovjee! - viknuh ljutito. - Ovo nije mjesto za
spavanje. elim vidjeti svoju spavau sobu.
- Spavau sobu - podrugljivo ponovi. - Vidjeli ste sve
spavae sobe koje imamo... ona ondje je moja.
Pokazao je rukom na drugu sobu u potkrovlju koja se
razlikovala od prve po tome to je imala golije zidove i u
jednom kutu velik, nizak krevet bez zavjesa, s ljubiastim
pokrivaem.
- to e mi vaa soba? - odgovorih. - Mislim da gospo
din Heathcliff ne stanuje u potkrovlju kue?
- Oh! Traite sobu gospodara Heathcliff at - povika on
kao da je doao do nekog otkria. - Zar niste to mogli od
mah rei? I onda bih vam kazao prije sveg ovog truda da je
ona ba ta koju ne moete vidjeti... on je uvijek dri zaklju
anu i nitko ne ulazi u nju osim njega.
- Lijepu kuu imate, Josephe - nisam mogla izdrati da
ne kaem - i ugodne ukuane; mislim da se sr sve ludosti u
svijetu bila nastanila u mom mozgu onoga dana kad sam ve
zala svoju sudbinu uz njihovu! Ali, sad nije rije o tome...
mora biti i drugih soba. - Za ime Boga, pourite i pustite da
se negdje smjestim!
On ne odgovori na ovo preklinjanje. Samo je polako i
mrzovoljno silazio drvenim stubama; napokon je zastao
pred jednom odajom za koju sam zbog toga zastajanja i njezina pogodnijeg poloaja mislila da je najbolja. U njoj su se
nalazili jedan dobar sag, ija se ara nije vidjela od praine;
gnjite zaklonjeno arenim papirom koji se raspadao; lijePa hrastova postelja s crvenim zavjesama od prilino skupa

materijala i moderne izvedbe. Oigledno se s njima grubo

rukovalo; posteljne zavjese visjele su u naborima, ponegdje
skliznule sa svojih kvaica, a eljezna ipka to ih je drala
bila je savijena u luku tako da je draperija padala na pod.
Stolci su takoer bili oteeni, neki od njih jako, a duboki
urezi kvarili su daske kojima su zidovi bili obloeni. Kolebala
sam se da li da uem i da se smjestim, tu, kad moj budalasti
voda izjavi: - Ova ovdje je gospodareva. - Moja se veera
bila ohladila, a i glad me je bila prola, i strpljenje izdalo.
Zahtijevala sam da mi se odmah pokae soba u koju u se
moi povui i odmoriti.
- Gdje da je naem, dodavola? - poe religiozni starac.
- Neka nas Bog blagoslovi! Neka nam Bog oprosti! Gdje bi
ste, pakla vam, htjeli spavati? Vi razmaeno, dosadno stvo
renje! Vidjeli ste sve, osim Haretonove male sobe. U cijeloj
kui nema vie ni jednog mjesta gdje bi se moglo lei!
Toliko sam se naljutila da sam bacila posluavnik i sve na
njemu na pod, a zatim sjela navrh stuba, pokrila lice rukama i zaplakala.
- Eh! Eh! - uzviknu Joseph. - Bravo, gospoice Isabello.
Bravo, gospoice Isabello! Gospodar e pasti preko tog raz
bijenog posuda i onda emo uti neto; vidjet emo to e bi
ti. Vi ste pomahnitala budala koja nije ni za to; zasluujete
gladovati odsad pa do Boia zato to u svojem grjenom bi
jesu bacate pod noge dragocjene Boje darove! Kladim se da
neete dugo pokazivati tu svoju naprasnu narav. Mislite li
da e Heathcliff trpjeti takvo lijepo ponaanje? Ne bih elio
da vas zatekne u tom raspoloenju. Ne bih elio.
Otiao je gunajui u svoju jazbinu i odnio svijeu, a ja
sam ostala u mraku. Razdoblje razmiljanja koje je slijedilo
za ovim glupim inom natjeralo me da priznam kako je potrebno priguiti svoj ponos i savladati svoj gnjev, i pouriti
se ukloniti njegove posljedice. Neoekivana pomo dola mi
je u obliku Throttlera za kojega sam se sada sjetila da je sin
naega starog psa Sculkera; znala sam ga dok je bio tene u
Grangeu; moj otac ga je dao gospodinu Hindlevju. Zacijelo
me je prepoznao; dodirnuo me je njukom po nosu u znak
pozdrava, a zatim pourio pojesti kau dok sam ja polako
silazila stubama skupljajui razbijeno posude i briui svojom maramicom proliveno mlijeko sa stubinog rukohvata.

Svoj smo posao bili tek zavrili, kad se zau Earnshawov korak u hodniku; moj pomonik podvi rep i priljubi se uza zid,
a ja se sakrih u najblia vrata. Throttlerov pokuaj da izbjegne svoga gospodara bio je neuspjean, to sam zakljuila
po kotrljanju niza stube i dugom alosnom skvianju. Ja
sam bila bolje sree; proao me je, uao u svoju sobu i zatvorio vrata. Odmah zatim Joseph je doao s Haretonom da ga
stavi spavati. Bila sam se sklonila u Haretonovu sobu, i starac, kad me vidje, ree:
- Sad ima dovoljno mjesta i za vas i za vau oholost u sobi dolje. Ona je prazna; moete je imati cijelu za sebe i za
Onoga koji je uvijek trei u tako loem drutvu!
Radosno sam se posluila tom njegovom obavijeu; i iste
minute kad sam klonula u naslonja pored vatre, sagnula
sam glavu i zaspala. Moj je san bio dubok i ugodan, ali nije
dugo trajao. Gospodin Heathcliff me je probudio; tek to je
uao, pitao me na svoj ljubazni nain to ovdje radim. Rekla
sam mu da je uzrok to jo nisam legla, iako je kasno, to to
je klju nae sobe u njegovu depu. Pridjev nae smrtno ga
uvrijedi. Poe vikati i psovati da ona nikad nije bila i nikad
nee biti moja; i da e on... - Ali neu ponavljati njegove izraze, ni opisivati njegovo uobiajeno vladanje; on je dovitljiv i neumoran u izazivanju gnuanja u meni prema njemu!
Ponekad mu se tako jako udim, da to umrtvi moj strah; a
eto, uvjeravam te da ni tigar ni zmija otrovnica ne bi mogli
pobuditi u meni ovoliki uas kao on. Obavijestio me da je
Catherina bolesna i okrivio za to moga brata obeavi da e
muiti mene umjesto Edgara, sve dok se ne doepa njega.
Mrzim ga - nesretna sam - bila sam luda! Pazi da ne kae nijednu rije o ovome onima u Grangeu. Oekivat u te
svaki dan - nemoj me razoarati.
Isabella.

etrnaesto poglavlje

IM SAM proitala ovo pismo, odoh gospodaru i izvijestih

ga da mu je sestra stigla u Visove i da mi je poslala pismo u
kojem izraava alost zbog stanja gospode Linton i elju da ga
vidi, a takoer i nadu da e joj po meni poslati, im bude
mogue, neki znak oprosta.
- Oprosta! - ree Linton. - Nemam joj to oprostiti,
Elleno. Moe otii u Orkanske visove danas poslije podne
ako eli i rei joj da nisam ljut nego da mi je ao to sam je
izgubio, utoliko vie to ne mislim da e ikad biti sretna. Da
je odem vidjeti, ne dolazi u obzir; mi smo se zauvijek raz
dvojili. A ako mi zaista eli uiniti uslugu, neka nagovori nitariju za koju se udala da napusti ovaj kraj.
- A zar joj neete bar neku ceduljicu napisati, gospo
dine? - moleivo ga upitah.
- Neu - odgovori. - Nije potrebno. Moje veze s Heathcliffovom obitelji bit e jednakomjerne kao i njegove s mo
jom. Nee postojati!
Bila sam vrlo potitena zbog te Edgarove hladnoe; cijelim putem od Grangea muila sam svoj mozak milju kako
da unesem vie srca u ono to je rekao, kad to budem priala, i kako da ublaim njegovo odbijanje da napie bar nekoliko redaka da bi utjeio Isabellu. Ona me je vjerojatno oekivala jo od jutra; vidjela sam je kako gleda kroz prozor
kad sam ila vrtnom stazom; kimnuh joj glavom, ali se ona
povue s prozora, kao da se bojala da je ne primijete. Udoh
bez kucanja. Nikad nisam vidjela tako alosnu sliku zapustenosti kao to ju je pruala ta nekad svijetla i radosna kua!
Moram priznati da bih ja, da sam bila na mjestu mlade
dame, barem oistila ognjite i obrisala krpom stolove. Ali
nju je ve bio obuzeo duh zaputenosti koji ju je okruivao.
Njeno lijepo lice bilo je blijedo, ravnoduno i beivotno; kosa
joj je bila nenakovrana, neki su pramenovi visjeli, a neke

je nemarno oplela oko glave. Vjerojatno nije ni dotaknula

svoje haljine od sino. Hindlev nije bio tu. Gospodin Heathcliff sjedio je za stolom i pregledavao neto u svojoj biljenici, ali usta kad sam se pojavila, sasvim me prijateljski
upita kako sam i ponudi mi stolac. On je bio ondje jedini
stvor koji je izgledao uljudno; i pomislila sam da nikad nije
bolje izgledao. Toliko su okolnosti promijenile njihov poloaj, da bi ga stranac zasigurno smatrao dentlmenom po roenju i odgoju, a njegovu enu prljavom prostakinjom! Ona
radosno prie da me pozdravi i prui ruku da uzme oekivano
pismo. Odmahnuh glavom. Ali ona ne shvati taj znak, te
pode za mnom do ormara kamo sam otila odloiti svoj eir
i zamoli me apatom da joj odmah dam ono to sam donijela. Heathcliff se sjeti to znai njen pokret i ree:
- Ako ima togod za Isabellu (sigurno ima, Nelly), daj
joj. Nema potrebe od toga stvarati tajnu. Medu nama ne po
stoje nikakve tajne.
- Oh, nema nita - odgovorih smatrajui da je najbolje
da odmah kaem istinu. - Moj mi je gospodar rekao da ka
em njegovoj sestri neka zasad ne oekuje od njega ni pismo
ni posjet. On vam alje svoj pozdrav, gospodo, i elje da bu
dete sretni, te oprost za tugu koju ste mu prouzroili; ali on
misli da odsad njegova kua i ova ovdje trebaju prekinuti
svaku vezu, jer nita dobro ne moe proizii iz toga.
Gospodi Heathcliff poe podrhtavati usna i ona se vrati
svom sjedalu pored prozora. Njen mu stade uz ognjite i
poe mi postavljati pitanja o Catherini. Rekla sam mu o njenoj bolesti onoliko koliko sam smatrala potrebnim, ali je on
unakrsnim pitanjima izvukao od mene gotovo sve o uzroku
bolesti. Krivila sam Catherinu, kao to je i zasluila, to je
nanijela sebi ono to ju je snalo, i zavrila izraavajui nadu
da e on slijediti primjer gospodina Lintona i ubudue, pa i
u dobru i zlu izbjegavati dodir s njegovom obitelji.
- Gospoda Linton upravo se poela oporavljati - rekoh
- ona nee nikad biti kao to je bila, ali joj je ivot poteen;
i ako zaista ita osjeate prema njoj, neete joj se vie pojavi
ti pred oima, nego ete zauvijek otii iz ovog kraja; i da
vam ne bi bilo ao, mogu vam rei da je Catherina Linton
toliko drukija sada od vae negdanje prijateljice Catherine
Earnshaw, koliko je ta mlada dama drukija od mene. Nje-

na se vanjtina jako promijenila, a njen karakter jo i vie; i

onaj koji je nudom prisiljen biti njen prijatelj, odravat e
svoju ljubav odsad samo sjeanjem na ono to je ona nekad
bila, opom ovjenou i osjeajem dunosti!
- To je sve mogue - ree Heathcliff prisiljavajui se da
izgleda miran - sasvim je mogue da tvoj gospodar nema
druge mogunosti do ope ovjenosti i osjeaja dunosti.
Ali misli li ti da u ja ostaviti Catherinu njegovoj dunosti
i njegovoj ovjenosti} Kako moe usporediti moj osjeaj
prema Catherini s njegovim? Prije nego to napusti ovu ku
u, moram dobiti od tebe obeanje da e mi omoguiti je
dan sastanak s njom; pristala ti ili odbila, ja u je vidjeti! to
kae?
- Kaem, gospodine Heathcliff - odgovorih mu - da je
ne smijete vidjeti i da nikad neete to uiniti mojom pomo
u. Jo jedan susret izmeu vas i gospodara dotukao bi je.
- Uz tvoju pomo to se moe izbjei - nastavi on - a ako
bi postojala opasnost od takvog dogaaja, ako bi Linton bio
uzrok koji bi joj donio jo ijednu nevolju u ivotu, onda mis
lim da bih imao pravo otii u krajnost! elio bih da bude
dovoljno iskrena da mi kae bi li Catherina mnogo patila
kad bi ga izgubila; strah od toga prijei me. Po tome moe
procijeniti razliku izmeu naih osjeaja; da sam ja na nje
govu mjestu, a on na mome, pa makar ga mrzio mrnjom
koja moj ivot pretvara u u, nikada ne bih digao ruku na
njega. Moe sumnjati u to ako hoe! Nikad ga ne bih otje
rao iz njezina drutva dokle god ona eli njegovo. Ali onog
trenutka kad njena naklonost prestane, iupao bih mu srce
i pio krv! Ali, dotad - ako mi ne vjeruje, ne poznaje me do tog trenutka umirao bih u najveim mukama prije nego
to bih dodirnuo ijednu vlas na njegovoj glavi!
- A ipak - prekinuh ga - ne ustruavate se sasvim sruiti
sve nade u njeno potpuno ozdravljenje time to ete se na
metnuti njezinu sjeanju sad kad vas je gotovo zaboravila, i
tako je uvui u nov sudar nesklada i bola.
- Misli da me je skoro zaboravila? - ree on. - Oh, Ne'ly, ti zna da nije! Zna isto tako dobro kao i ja da na svaku
misao koju ona potroi na Lintona, potroi tisuu na mene!
Za najnesretnijeg razdoblja moga ivota bio sam poeo mi
sliti da me je ona zaboravila; ta me je misao muila i kad

sam se prolog ljeta vraao ovamo; ali sad bi samo Catherinino izriito uvjerenje moglo ponovno probuditi u meni tu
stranu misao. A onda Linton ne bi bio nita, ni Hindlev, ni
svi snovi koje sam ikad sanjao. Dvije bi rijei sadravale moju
budunost: smrt i pakao; ivot bi, nakon to bih izgubio
Catherinu, bio pakao. Ipak sam bio lud to sam i na trenutak pomislio da ona cijeni ljubav Edgara Lintona vie nego
moju. Kad bi on volio svim snagama svoga slabakog bia,
ne bi mogao voljeti u osamdeset godina toliko koliko ja u
jednom danu. A Catherina ima srce ponosno poput mojega;
more bi moglo stati u onu ondje konjsku kopanju isto tako
kao to bi on mogao privui cijelu njenu ljubav. Kojeta! On
joj je jedva malo drai od njezina psa, ili njezina konja. Njega
se ne moe voljeti kao mene; kako ona moe voljeti u njemu
ono ega on nema?
- Nema para koji se voli vie od Catherine i Edgara - re
e Isabella iznenadno ivahno. - Nitko nema pravo tako go
voriti, i neu utjeti sluajui kako moga brata podcjenjuju!
- Tvoj brat takoer neobino voli tebe, je li? - prezrivo
ree Heathcliff. - Spreman je pustiti te da se potuca po svi
jetu.
- On ne zna koliko patim - odgovori ona. - Nisam mu
to rekla.
- A neto si mu, dakle, rekla; pisala si mu, je li?
- Pisala sam mu samo da sam se udala... vidio si pisam
ce.
- I otad vie nita?
- Nita.
- Moja mlada gospoda izgleda mnogo loije otkad se
udala - primijetih. - Neija ljubav, oevidno, nedostaje; i
ja, mogu pogoditi; ali moda ne bih trebala rei.
- Rekao bih njena vlastita - ree Heathcliff. - Pretvara
se u obinu prljavicu! Neobino joj je brzo dosadilo da me
pokua zadovoljiti. Teko e vjerovati, ali ve sutradan po
slije naeg vjenanja plakala je elei ii kui. Ali, i bolje je
da nije odve fina; ovako je bolje za ovu kuu, a ja u se po
brinuti da me ne osramoti skitanjem unaokolo.
- Da, gospodine - odgovorih mu - nadam se, imat ete
na umu da je gospoda Heathcliff naviknuta na ljubaznost, a
i na poslugu; da je odgojena kao jedinica koju su svi rado

sluili- Morate joj dopustiti da ima sluavku koja e joj pomagati i drati stvari u redu, i morate s njome ljubazno postupati. to god mislili o gospodinu Edgaru, ne moete sumnjati u njenu sposobnost za snanu ljubav i odanost, jer da
je nema, ne bi napustila otmjenost, udobnost i roake u
svom prijanjem domu da bi se zadovoljno nastanila s vama
u pustinji kao to je ova.
- Ona ih je napustila u samoobrani - odgovori on. - Zamiljala me je kao junaka u romanu i oekivala neograniene ljubaznosti od moje viteke odanosti. Jedva je mogu smatrati razumnim biem jer se tako uporno drala svoje fantastine ideje o mom karakteru i postupala vodena pogrenim
dojmovima i miljenjima to ih je njegovala. Ali, napokon,
mislim da me upoznaje, vie ne opaam glupe osmijehe i grimase koji su me ljutili u poetku, ni nerazumnu nesposobnost uvianja da sam ozbiljno govorio kad sam joj kazao
svoje miljenje o njoj i njenoj zaslijepljenosti. Bio je potreban veliki napor pronicljivosti dok je shvatila da je ne volim.
Neko sam vrijeme mislio kako joj nikakve lekcije ne mogu
pomoi da to shvati! I jo to nije dobro shvatila jer mi je ujutro priopila kao neku stranu novost da sam postigao da
me mrzi. To je bio pravi herkulski zadatak, uvjeravam te!
Ako je postignut, imam razloga da budem zahvalan. Mogu
li vjerovati tvojoj tvrdnji, Isabello? Jesi li sigurna da me mrzi? Ako te ostavim samo pola dana, zar mi nee opet doi
uzdiui i umiljavajui se? Ona bi moda vie voljela da se
pred tobom sav pretvorim u njenost; njenu tatinu vrijea
to otkrivam istinu. Ali ba me briga i ako cio svijet sazna
da je strast postojala samo na jednoj strani; ja joj nikad nisam izustio nijednu la o tome. Ne moe me okriviti da sam
joj pokazao imalo prijetvorne njenosti. Prvo to je vidjela
da inim kad smo izili iz Grangea, bilo je da vjeam njeno
malo pseto; a kad je molila za nj, prve rijei koje sam rekao
bile su kako elim da mi se ukae prilika da povjeam sva
bia koja pripadaju Grangeu, osim jednoga; ona je vjerojatno mislila da se ta iznimka odnosi na nju. Nikakva okrutnost ne rada u nje gnuanje; mislim da ona osjea uroeno
divljenje prema okrutnosti, samo ako je njena dragocjena
osoba poteena! Eto, zar to nije bila najdublja besmislenost... pravi idiotizam, da ta bijedna, ropska kuja niska du-

ha i sanja da bih je ja mogao voljeti? Kai svome gospodaru,

Nelly, da nikad u ivotu nisam naiao na tako nisko stvorenje
kao to je ona. Ona ak sramoti ime Linton; ponekad sam
poputao, zato to me je izdavala dosjetljivost u iskuavanju
to sve ona moe podnijeti, a da mi usprkos svemu opet
bestidno dolazi! Ali, reci mu i to - da se njegovo oinsko i
sudako srce ne bi brinulo - da se strogo drim granica
zakona. Dosad sam se uzdravao pruiti joj i najmanje pravo
na traenje rastave; tovie, ona ne bi bila zahvalna onome
tko bi nas razdvojio. Kad bi eljela otii, mogla bi; njena je
prisutnost neugodnija od zadovoljstva koje imam dok je
muim!
- Gospodine Heathcliffe - uzviknuh - to je govor luda
ovjeka; vaa je ena vjerojatno uvjerena da ste ludi, zbog
toga vas je dosad podnosila; ali sada kad kaete da moe ii,
ona e bez sumnje iskoristiti to doputenje. Vi niste, valjda,
toliko oarani, gospodo, da ostanete s njim svojevoljno?
- Pazi, Nelly - odgovori Isabella bijesno sijevajui oi
ma; po njihovu izrazu nije moglo biti sumnje u potpun us
pjeh nastojanja njezina mua da joj postane ogavan. - Ne
moj vjerovati nijednu rije koju on kae. On je laljivi avo!
udovite, a ne ljudsko bie! I prije mi je rekao da ga mogu
ostaviti; pokuala sam, ali taj pokuaj ne smijem ponoviti!
Samo, Elenno, obeaj mi da nee rei nijedno slovo ovoga
sramotnog razgovora mome bratu i Catherini. Ma kako se
pretvarao, on eli moga brata dovesti do oaja; on kae da
se namjerno mnome oenio kako bi stekao mo nad njim;
ali on je nee stei... prije e umrijeti! Nadam se i molim Bo
ga da on zaboravi svoj sotonski oprez pa da me ubije! Jedi
no zadovoljstvo koje mogu zamisliti jest da umrem, ili da
njega vidim mrtva.
- Eto... zasad je to dosta! - ree Heathcliff. - Ako bude
pozvana na sud, sjetit e se njenih rijei, Nelly! I dobro gle
daj to lice; jo malo pa e biti onakvo kakvo mi je najdrae.
Ne, ti nisi sposobna biti vlastiti uvar, Isabello, a kako sam
ja tvoj zakoniti zatitnik, moram te zadrati pod svojom za
titom, ma kako bila odvratna ta obveza. Idi gore, imam ne
to kazati Elleni Dean nasamo. Ne tamo, gore, kaem ti!
Ovo je put za gornji kat, dijete!
Zgrabi je, gurnu iz sobe i vrati se mrmljajui:

- Nemam samilosti! Nemam samilosti! to se vie crvi

gre, sve ih jae elim smrviti! To je moralno nicanje zuba;

to je bol vea, to jae ja pritisnem.
- Razumijete li vi to znai rije samilost? - upitah urei
se uzeti svoj eir. -Jeste li ikad osjetili i najmanju samilost
u svom ivotu?
- Ostavi to! - prekinu me on kad vidje da uzimam eir
da bih otila. - Nee jo ii. Doi ovamo, Nelly. Moram te
ili nagovoriti ili natjerati da mi pomogne ostvariti moju od
luku da vidim Catherinu, i to bez odgaanja. Kunem se da
ne smiljam nekakvo zlo; ne elim prouzroiti nikakvu uzne
mirenost, ni naljutiti ili uvrijediti gospodina Lintona; samo
elim uti od nje kako joj je i zato se razboljela, i pitati je
bih li joj mogao biti u emu na usluzi. Prole noi bio sam
est sati u vrtu Grangea, i vratit u se onamo noas; i svake
u noi obilaziti to mjesto, i svakoga dana dok mi se ne uka
e prilika da uem. Ako me Edgar Linton sretne, neu se us
tezati da ga udarcem oborim na zemlju, i to tako snano da
e mirno leati dok se ja budem nalazio unutra. Ako mi se
suprotstave njegove sluge, poplait u ih ovim revolverom.
Ali zar ne bi bilo bolje sprijeiti da doem u dodir s njima
ili s njihovim gospodarom? A ti bi to mogla uiniti vrlo la
ko. Dao bih ti znak kada doem, i onda bi me mogla pusti
ti unutra, da nitko ne vidi, im ona bude sama, i mogla bi
paziti dok ja ne odem, potpuno mirne savjesti, jer bi sprea
vala zlo.
Protestirala sam protiv prijedloga da obavljam izdajniku ulogu u domu svoga gospodara i, osim toga, posebice mu
naglasila kako bi od njega bilo okrutno i sebino da radi
svoga zadovoljstva narui mir gospode Linton. - Najobiniji
dogaaj bolno je uznemiri - odgovorila sam mu. - Ona je
slabih ivaca, i sigurna sam da ne bi mogla podnijeti to iznenaenje. Odustanite od toga, gospodine, ili u inae biti prisiljena izvijestiti svoga gospodara o vaim namjerama, pa e
on poduzeti mjere da osigura svoju kuu od svih takvih nedoputenih upada!
- U tom sluaju ja u poduzeti mjere da zadrim tebe, e
no! - povika Heathcliff. - Nee napustiti Orkanske visove
do sutra ujutro. Glupo je tvrditi kao Catherina ne bi mogla
podnijeti da me vidi: a to se tie toga da u je iznenaditi, pa

to ja i elim; mora je pripremiti... pitaj je mogu li doi. Kae da ona nikad ne spominje moje ime i da me nikad ne
spominju njoj. Komu bi ona mogla govoriti o meni ako sam
ja zabranjena tema razgovora u toj kui? Ona smatra da je
svi vi uhodite u korist njezina mua. Uvjeren sam da je njoj
medu vama kao u paklu! Po njenoj utnji vie nego po iemu
drugom pogaam to ona osjea. Kae da je esto uznemirena i da se doima zabrinutom; je li to dokaz unutarnje mirnoe? Kae da joj je razum poremeen. Kako bi, dovraga,
mogao biti drukiji u njenoj stranoj osamljenosti? I onaj
odvratni pigmej brine se o njoj iz dunosti i milosrdal To to
ona vjeruje da je moe na tlu svojih plitkih osjeaja povratiti
njenoj snazi, to je kao kad bi oekivao da e rasti hrast koji
bi posadio u lonac za cvijee! Hajdemo odluiti odmah:
hoe li ostati ovdje, a ja da prokrim sebi put do Catherine
preko Lintona i njegovih slugu, ili e biti moja prijateljica,
kao to si dosad bila, i uiniti ono to traim? Odlui! Jer
nema razloga da oklijevam i minutu ako nastavi sa svojom
tvrdoglavou!
- Eto, gospodine Lockwoode, dokazivala sam i opirala
se, i otvoreno odbila pedeset puta, ali me je najzad natjerao
na sporazum. Preuzeh na sebe da odnesem njegovo pismo
svojoj gospodarici, i ako ona pristane, obeah da u ga izvijestiti kad prvi put Linton bude otiao od kue, a on onda
neka doe i ude kako zna. Takoer sam mu rekla da ja neu
biti ovdje i da mu ostala posluga nee biti na putu. Je li to
bilo dobro ili pogreno? Bojim se da je bilo pogreno, iako
mi se inilo kao zgodan izlaz. Mislila sam da sam svojim pristankom sprijeila novu eksploziju, a i nadala sam se da e
to moda dati povoljan obrat Catherininoj bolesti; a onda
sam se sjetila strogog prijekora gospodina Edgara jer prenosim glasove, pa da bih umirila svoju savjest, neprestano sam
ponavljala u sebi da e ta izdaja povjerenja ako je moj in
zasluio biti tako nazvan, biti posljednja. Ali usprkos tome
moj je put kui bio alosniji od moga puta od kue, i jako
sam se dvoumila prije no to sam napokon odluila staviti
to pismo u ruke gospodi Linton.
Ali, evo Kennetha. Idem dolje, kazat u mu da vam je
mnogo bolje. Moja se pria otegnula, pa e posluiti da vas
zabavi jo jedno jutro.

Dugaka i tuna! - pomislih dok je ta estita ena silazila

stubama da primi lijenika; i nije ba od one vrste koju bih
izabrao za zabavu. Ali nije vano! Iscijedit u krepak lijek iz
gorkih trava gospode Dean; i, prije, svega, moram biti na
oprezu pred arima koje se kriju u sjajnim oima Catherine
Heathcliff. Bio bih u udnom poloaju ako bih predao svoje
srce toj mladoj osobi, a poslije bi se pokazalo da je ki drugo
izdanje majke!

petnaesto poglavlje

PROAO je jo jedan tjedan - jo se vie pribliili zdravlju i

proljeu! uo sam cijelu priu o svome susjedu tijekom nekoliko sjedjeljki kad je domaica mogla odvojiti vrijeme nakon vanijih poslova. Nastavit u priu njenim rijeima, samo malo saetije. Ona je, uglavnom, vrlo dobar pripovjeda
i ne mislim da bih mogao popraviti njen stil.
- Uveer - rekla je - onoga istog dana kad sam bila na Visovima, znala sam, kao da sam ga vidjela, da se Heathcliff krije negdje u blizini kue, te nisam izlazila jer sam jo nosila njegovo pismo u depu. Nisam eljela da mi i dalje prijeti ili da
me kori. Odluila sam bila ne predati pismo dok moj gospodar nekamo ne ode, jer nisam bila sigurna kako e ono utjecati na Catherinu. Zato ga je dobila tek nakon tri dana. etvrti dan bila je nedjelja, i nakon to su ukuani otili u crkvu,
odnesoh pismo u njenu sobu. Sa mnom je bio ostao jedan
sluga da uva kuu. Obiavali smo drati vrata zakljuanima
dok traje sluba; ali je tog dana vrijeme bilo toplo i ugodno, te
ih irom otvorih, i, da bih ispunila svoje obeanje, znajui tko
e doi, rekoh sluzi da se gospodarica zaeljela naranaa, pa
da on mora otrati do sela i donijeti nekoliko, a da emo platiti sutra. On ode u selo, a ja odoh gore u gospodariinu sobu.
Gospoda Linton je sjedila, kao i obino, kraj otvorena
prozora u irokoj, bijeloj haljini, s lakim alom preko ramena. Njena gusta, duga kosa, kratko podiana u poetku
njene bolesti, sad je bila jednostavno poeljana i padala joj
je u prirodnim uvojcima preko sljepooica i vrata. U licu se
bila jako promijenila, kao to sam rekla Heathcliffu; ali kad
je bila duevno mirna, ta je promjena krila u sebi nadzemaljsku ljepotu. Sjaj njenih oiju bio je zamijenjen sanjalakom
1
melankolinom blagou; one vie nisu ostavljale dojam da
gledaju predmete oko sebe nego kao da su gledale dalje,
dalje, izvan ovog svijeta. Izmueni izraz njezina mr-

avog lica bio je ieznuo nakon oporavka - ali neobian izraz koji je potjecao od njezina duevnog stanja, iako je bolno podsjeao na svoje uzroke, pojaavao je dirljivu panju
koju je ona budila; i - za mene, a mislim i za svakoga tko ju
je vidio - osporavao je opipljive dokaze njezina oporavljanja i obiljeavao je kao bie kojemu je sueno umrijeti.
Otvorena knjiga stajala je kraj nje na prozorskoj dasci i
jedva primjetan vjetar igrao se njenim listovima. Mislim da
ju je Linton bio tu stavio, jer se ona nikad nije pokuavala
razonoditi itanjem, ili nekim drugim zanimanjem, a on je
provodio mnoge sate trudei se privui njenu panju na neki
predmet koji joj je prije pruao zabavu. Ona je bila svjesna
njegova cilja i, kad je bila bolje raspoloena, mirno je podnosila njegova nastojanja; njihovu je uzaludnost pokazivala
samo priguenim umornim uzdahom i naposljetku ga zaustavljala najalosnijim osmijesima i poljupcima. Ponekad bi
se hirovito okrenula i pokrila lice rukama ili bi ga ak ljutito gurnula; on bi onda odustajao od svojih pokuaja, jer bi
vidio da joj to ne koristi.
Zvona gimmertonske kapele jo su uvijek zvonila; i blago uborenje nabujalog potoka u dolini godilo je uhu. Ono
bijae ugodna zamjena za um ljetnog lia koji, kad je drvee u listanju, gui tu muziku oko Grangea. U Orkanskim
visovima to se uborenje uvijek ulo za mirnih dana koji nastupaju nakon otapanja snijega ili poslije kina vremena. A
Catherina je ba mislila o Orkanskim visovima; to jest, ako
je uope mislila i sluala, jer je imala neodreen, odsutan
pogled koji sam maloprije spomenula, koji nije izraavao nikakvo razaznavanje materijalnih stvari ni uhom ni okom.
- Ima pismo za vas, gospodo Linton - rekoh joj i polako
joj ga stavih u ruku koja je poivala na koljenu. - Morate
ga odmah proitati jer trai odgovor. Da ga otpeatim? - Da
- odgovori ona ne mijenjajui smjer svoga pogleda. Otvorih
ga... bilo je vrlo kratko. - A sada - nastavih - proitajte ga.
- Ona povue natrag ruku i pusti ga da padne. Stavih joj ga
u krilo i ostadoh ekati dok joj se ne bude svidjelo da ga po
gleda; ali, napokon, kako se ona nije micala, kazah joj:
Da vam ga proitam, gospodo? Od Heathcliffa je.
Ona se trgnu, a na licu joj se pojavi izraz uznemirena sje
anja i napora da sredi svoje misli. Podie pismo; inilo se

t o da ga ita; kad je dola do potpisa, uzdahnula je, ali

ipak nije bila shvatila njegovo znaenje, jer kad sam je upiI za odgovor, samo je pokazala na ime i gledala me sa alosnom i upitnom enjom.
_ eli vas vidjeti - rekoh joj pogaajui da joj je potrebno objanjenje. - On je ve u vrtu i nestrpljiv je da uje kakav u mu odgovor donijeti.
Dok sam govorila, spazih kako veliki pas koji je leao
dolje na suncu u travi podie svoje ui kao da e zalajati, a
onda ih spusti i mahanjem repa objavi da je doao netko tko
nije nepoznat. Gospoda Linton se nagnu i zaustavljena daha
poe oslukivati. Minutu nakon toga zaue se koraci u hodniku. Otvorena kua dovela ga je u takvo iskuenje da se
nije mcgao uzdrati da ne ude; vjerojatno je mislio da sam
htjela izbjei svoje obeanje te je odluio pouzdati se u svoju
smionost. S napetom panjom Catherina je gledala prema
sobnim vratima. Nije odmah pogodio njenu sobu, te mi ona
dade rukom znak da mu otvorim vrata, ali prije nego to
sam ja i dospjela do njih, on ude, u dva koraka stie do nje
i zgrabi je u naruje.
itavih pet minuta niti je govorio niti ju je putao iz zagrljaja. Za to vrijeme prosuo je vie poljubaca, mislim, nego
ikada prije u svome ivotu; dodue, moja ga je gospodarica
prva poljubila, i jasno sam vidjela da ju je od velikog bola
jedva mogao gledati u lice! Oamutilo ga je isto uvjerenje
kao i mene, onog trenutka kad ju je vidio, da nema nade u
konano ozdravljenje... da joj je sueno umrijeti.
- Oh, Cathy! Ah, ivote moj! Kako u to podnijeti? - bi
le su prve rijei koje je izrekao glasom koji nije krio njegov
oaj. Zatim je gledao u nju tako ozbiljno te sam mislila da
ce mu i sama jaina njegova pogleda natjerati suze na oi;
ali one su plamtjele od dubokog bola i nisu se topile.
- to sad? - ree Catherina naginjui se unatrag i iznena
da odgovarajui na njegov pogled natmurena ela. Njeno
raspoloenje bilo je samo vjetrokaz njezina uvijek promje
njiva raspoloenja. - Ti i Edgar slomili ste mi srce, Heathciiffe! I obojica mi dolazite oplakivati to djelo, kao da ste vi
11
koje treba saalijevati! Neu te saalijevati, ne ja. Ti si me
u
bio... i to ti, ini mi se, godi. Kako si snaan. Koliko godina
misli ivjeti poslije moje smrti?

Heathcliff je bio kleknuo na jedno koljeno da bi je grlio; tada je pokuao ustati, ali ga ona uhvati za kosu i zadra dolje.
- eljela bih da te mogu zadrati dok oboje ne umremo gorko nastavi ona. Svejedno bi mi bilo koliko bi ti patio. Ba
me briga za tvoje patnje. Zato ti ne bi patio? Ja patim. Ho
e li me zaboraviti? Hoe li biti sretan kad me zemlja sa
krije? Hoe li rei poslije dvadeset godina: "To je grob Catherine Earnshaw. Neko sam je volio; bilo je to davno, i bio
sam nesretan to sam je izgubio; ali to je prolost. Mnoge sam
volio otad; moja su mi djeca draa nego to mi je ona bila, i
na samrti se neu radovati to idem k njoj, nego e mi biti ao
to ostavljam njih!" - Hoe li tako govoriti, Heathcliffe?
- Ne mui me vie, poludjet u kao i ti - povika Heath
cliff, istrgnu svoju glavu i zakripi zubima.
Njih dvoje pruili su hladnokrvnom promatrau neobian i stravian prizor. Pravo je imala Catherina to je smatrala da bi nebo za nju bilo zemlja izgnanstva ako sa svojim
smrtnim tijelom ne bi ostavila i svoj karakter. Divlja osvetoljubivost izraavala se na njezinu blijedom obrazu, usna joj
je bila beskrvna, oko joj je sijevalo; svojim stisnutim prstima drala je iupani pramen Heathcliffove kose. Njen prijatelj, dok se dizao oslanjajui se na jednu ruku, prihvati je
drugom za miicu. Njegova njenost nije odgovarala Catherininu stanju: kad joj je pustio ruku, vidjela sam etiri modrice koje su njegovi prsti ostavili na njenoj bezbojnoj koi.
- Je li avo uao u tebe - nastavi on bijesno - da mi tako
govori da umire? Pomilja li ti na to da e se sve te rijei
utisnuti u moju duu i vjeito je gristi nakon to me ostavi?
Zna da lae kad kae da sam te ja ubio i, Catherino, do
bro zna da, ako mogu zaboraviti svoj ivot, mogu i tebe!
Zar to nije dovoljno za tvoju paklenu sebinost to u se ja,
dok ti bude u miru, previjati u paklenskim mukama?
- Neu imati spokoja - alosno i s naporom ree Cathe
rina, osjeajui tjelesnu slabost zbog jakog, nejednakog lu
panja svoga srca koje je zbog prekomjernog uzbuenja ku
calo vidljivo i ujno. Nije rekla nita vie dok uzbuenje nije
prolo, a zatim je nastavila ljubaznije:
- Ne elim ti vee muke od mojih, Heathcliffe. Ja samo
elim da se nikada ne rastanemo; i ako bi ti neka moja rije
poslije zadavala bol, pomisli da i ja pod zemljom osjeam is-

bol i mene radi, oprosti mi! Doi ovamo i opet klekni!

Tsfikada mi nisi uinio nikakvo zlo u ivotu. Ne! Ako njegu-.
gnjev, to e biti gore za sjeanje od mojih surovih rijei! Zar
nee opet prii ovamo? Doi!
Heathcliff prie naslonu njezina naslonjaa i nagnu se
preko njega, ali ne dovoljno da ona vidi njegovo lice koje je
bilo blijedo od uzbuenja. Ona se nagnu natrag da ga vidi;
a li da bi to izbjegao, on se brzo okrenu i ode do kamina
gdje je utei stajao leima okrenut nama. Pogled gospode
Linton sumnjiavo ga je pratio. Svaki njegov pokret budio
je u njoj novi osjeaj. Nakon poduljeg nijemog promatranja
ona mi se obrati tonom ljutitog razoaranja:
- Ah, vidi, Nelly, on ne bi popustio ni milimetar da bi
me spasio od groba! Eto kako me voli! Pa dobro, svejedno.
To nije moj Heathcliff. Ja u ipak svoga voljeti; i ponijet u
ga sa sobom; on je u mojoj dui - doda ona zamiljeno.
-Ono to me najvie mui, to je ovaj luaki zatvor.
Dosadilo mi je biti u njemu. udim da pobjegnem u onaj
divni svijet i da budem uvijek ondje; da ga vie ne gledam
nejasno kroz suze i da vie ne eznem za njim bolna srca,
nego da budem doista s njim i u njemu. Nelly, ti misli da ti
je bolje i da si sretnija od mene jer si zdrava i snana; ti me
ali... uskoro e se to izmijeniti. Ja u aliti tebe. Ja u biti
beskrajno daleko i iznad svih vas. udim se to ne eli biti uz
mene! - ree samoj sebi. - Mislila sam da on to eli.
Heathcliffe, dragi! Ne treba sad biti natmuren. Doi k
meni, Heathcliffe.
U arkoj udnji ona se die podupirui se o naslon stolice.
Na taj eznutljivi poziv on se okrenu njoj, posve oajan.
Njegove oi, rairene i vlane, gnjevno su sijevale na nju:
grudi su mu se ubrzano dizale i sputale. Na trenutak stajali
s
u rastavljeni, a zatim su se sastavili, jedva sam primijetila
kako. Catherina je skoila a on ju je uhvatio, i sjedinili su se
u
zagrljaj iz kojega sam mislila da moja gospodarica nee
lz
ici iva. Uinilo mi se da nije pri svijesti. On sjede na naj- 1Ze
mjesto, i kako sam joj urno prila da vidim nije li se
onesvijestila, zakrguta zubima, zapjeni se kao bijesan pas i
Pnvinu je uza se s pohlepnom ljubomorom. Nisam osjeala
a s
e nalazim u drutvu stvora koji pripada ljudskom rodu;
Uz
alud sam mu govorila, inilo se da me ne razumije. Od^ k h se i ostadoh tako stojei bez rijei i zbunjena.

Malo mi je laknulo kad sam uskoro opazila Catherinin

pokret; podigla je ruku da mu zagrli vrat i priljubila svoj obraz uz njegov dok ju je on drao; a on je poe mahnito milovati i gnjevno joj govoriti.
- Sad mi otkriva koliko si bila okrutna... okrutna i him
bena. Zato si me prezirala! Zato si izdala vlastito srce,
Cathy? Nemam nijedne rijei utjehe. Ti zavreuje svoju
sudbinu. Sama si se ubila. Da, moe me ljubiti, plakati i iz
vlaiti mi poljupce i suze; oni e te ubiti, osuditi na vjene
muke. Voljela si me... kakvo si onda imala pravo da me os
tavi? Kakvo pravo, odgovori mi... zbog bijedne simpatije
koju si osjetila prema Lintonu? Iako nas ni bijeda, ni poni
enje, ni smrt, ni ita to bi Bog ili Sotona mogli poslati na
nas, ne bi moglo rastaviti, ti, ti si to uinila svojevoljno. Ja
nisam slomio tvoje srce... ti si ga slomila; i slomivi ga, slo
mila si i moje. Utoliko gore za mene to sam jak. elim li i
vjeti? Kakav e to ivot biti kad... Oh! Boe! Bi li ti eljela
ivjeti kad ti je dua u grobu?
- Ostavi me. Ostavi me - zajeca Catherina. - Ako sam
zgrijeila, ja umirem zbog toga. To je dovoljno! I ti si mene
napustio; ali neu te koriti! Opratam ti. Oprosti mi!
- Teko je oprostiti a gledati te u oi i osjeati ove osue
ne ruke. Poljubi me opet; ali da ne vidim tvoje oi! Opra
tam ti ono to si meni uinila. Volim svog ubojicu... ali ka
ko mogu tvog}
utjeli su... lica su im bila priljubljena jedno uz drugo i kupala su se u zajednikim suzama. Mislim da su oboje plakali; kako
se inilo, Heathcliff je mogao plakati u prilici kao to je bila ova.
Poela sam se osjeati vrlo neugodno, poslijepodne je brzo prolazilo, ovjek kojega sam bila poslala u selo vratio se,
i opazila sam u svjetlu sunca na zalazu kako ljudi izlaze kroz
vrata gimmertonske kapele.
- Bogosluje je zavreno - objavih. - Moj e gospodar
stii za pola sata.
Heathcliff promrmlja neku psovku i privue Catherinu
jo vie uza se; ona se i ne maknu.
Uskoro opazih poslugu gdje dolazi putem koji je vodio u
kuhinju. Gospodin Linton nije bio daleko iza njih; sam je
otvorio vrata i polako se pribliavao, vjerojatno da bi uivao
u lijepom popodnevu, blagom kao da je ljeto.

- Evo ga! - uzviknuh. - Za ime Boje, idite odmah! Ne

ete sresti nikoga na ulaznim stubama. Pourite i sakrijte se

medu drveem dok on ne ude.
- Moram ii, Cathy - ree Heathcliff pokuavajui se os
loboditi njezina zagrljaja. - Ali, ako budem iv, vidjet u te
opet prije nego zaspi. Neu se udaljiti ni pet koraka od tvog
prozora.
- Ne smije otii! - odgovori ona drei ga vrsto koliko
joj je doputala njena snaga. - Nee, kaem ti.
- Za jedan sat - preklinjao je.
- Ni za minutu.
- Moram... Linton samo to nije stigao - ree uplaeni
uljez.
Pokua ustati da se na taj nain oslobodi njenih prstiju
-ali se ona vrsto priljubi uza nj, diui brzo; lice joj je izraavalo luaku odlunost.
- Ne! - vrisnu ona. - Oh, ne, ne idi! Edgar nam nee ni
ta. Ovo je posljednji put! Heathcliffe, umrijet u, umrijet u!
- Kvragu s tom budalom! Eto ga! - povika Heathcliff i
klonu na stolicu. - uti, mila moja! Pst, pst, Catherina! Os
tat u. Ako me sad ubije, izdahnut u s blagoslovom na us
nama.
I opet se vrsto zagrlie. uh kako se gospodar uspinje
stubama... hladne kapi znoja izbie mi po elu; obuze me
uas.
- Zar ete posluati njeno buncanje? - uzbueno ga upi
tah. Ne zna to govori. elite li biti uzrok njene propasti, za
to to ona nema pameti da se brine o sebi? Ustanite! Mogli
biste je se odmah osloboditi. Ovo je najdemonskije djelo ko
je ste ikad uinili. Svi smo propali... gospodar, gospodarica
i slukinja.
Lomila sam ruke i vikala. Gospodin Linton ubrza korake
zbog te buke. Usred svoga uzbuenja iskreno se obradovah
kad ugledah da su Catherinine ruke oputene i da joj glava
visi na njegovu ramenu.
- Onesvijestila se ili je mrtva - pomislih - utoliko bolje!
Mnogo bolje da je mrtva nego da tavori i bude teret i uzrok
nesree za sve oko sebe.
Edgar priskoi svom nezvanom gostu, blijed od iznenaenja i gnjeva. to je namjeravao uiniti, ne bih znala rei;

ali ga onaj drugi odjednom zaustavi stavljajui mu u ruke

beivotno tijelo njegove ene.
- Pogledajte! - ree. - Ako niste avo, prvo njoj pomozite... a onda ete razgovarati sa mnom!
Heathcliff prijee u salon i ondje sjede. Gospodin Linton
me pozva. S mnogo truda i nakon upotrebe razliitih sredstava, uspjesmo je povratiti svijesti, ali je bila posve izbezumljena; uzdisala je, stenjala i nije nikoga prepoznavala.
Edgar je u svojoj brizi oko nje bio zaboravio na njezina mrskog mu prijatelja. Ja nisam. im mi se pruila prva prilika,
odoh i zamolih ga da ode, tvrdei da je Catherini bolje i da
u mu ujutro javiti kako je provela no.
- Nemam nita protiv da izidem iz kue - odgovori - ali
u ostati u vrtu; i, Nelly, pazi da sutra odri svoju rije. Ja
u biti pod onim tisama. Pazi! Ili u opet ui u kuu, bio
Linton kod kue ili ne.
Baci brz pogled kroz poluotvorena sobna vrata i, uvjerivi se da moje rijei oevidno odgovaraju istini, oslobodi kuu svoje zlokobne prisutnosti.

esnaesto poglavlje

TE NOI, oko ponoi, rodila se Catherina koju ste vidjeli u

Orkanskim visovima; siuno djetece, roeno u sedmome
mjesecu. Dva sata nakon toga majka preminu ne osvijestivi
se nijedanput da bi mogla zamijetiti Heathcliffovu odsutnost ili Edgarovu prisutnost. Oaj njezina mua odve je bolan da bih se zadrala na njemu; koliko je bio dubok, vidjelo
se poslije po njegovim posljedicama. Bijae jo znatno pojaan po mome miljenju time to je ostao bez nasljednika.
I mene je to alostilo kad sam promatrala nejako siroe; i u
sebi sam spoitavala starom Lintonu to je (iako je to bila
samo prirodna pristranost) za takav sluaj osigurao imanje
za svoju ker, a ne za ker svoga sina. Nitko se nije obradovao toj maloj siroti! U prvim satima svoga roenja mogla je
plakati tako dugo dok ne umre, a da nitko ne obrati panju
na nju. Kasnije smo panjom iskupili tu svoju nebrigu, ali
poetak njezina ivota bio je lien prijateljstva, kao to e
vjerojatno biti i njegov kraj.
Sutradan je jutro - svijetlo i veselo - prodrlo prigueno
kroz zavjese tihe sobe i obasjalo odar i pokojnicu blagim,
njenim svjetlom. Edgar je bio naslonio glavu na jastuk i zatvorio oi. Njegovo mlado i lijepo lice bilo je gotovo isto tako mrtvo kao i u pokojnice koja je leala pored njega, i gotovo isto tako ukoeno; ali u njega je to bila bolna ukoenost, u nje ukoenost savrenog mira. elo joj je glatko, oni kapci zatvoreni, na usnama osmijeh; nijedan aneo na nebu ne bi mogao biti ljepi nego to je bila ona. Beskrajni mir
u
kojemu je poivala dojmio me se; nikad nisam bila u pobonijem raspoloenju nego u tom trenutku, pred tom spokojnom slikom boanskog mira. Instinktivno sam u sebi ponovila rijei koje je ona izrekla prije nekoliko sati: "Beskraj-no
daleko i iznad svih vas!" - Bilo da je jo na zemlji ili ve na
nebu, njena se dua udomila kod Boga!

Ne znam je li to neka moja posebnost, ali ja se gotovo

uvijek osjeam sretnom kad ostanem bdjeti u sobi mrtvaca,
ako se tu ne nalazi i neko ucviljeno ili oajno lice na istom
poslu sa mnom. Vidim mir koji ni zemlja ni pakao ne mogu
naruiti i osjeam vrstu vjeru u beskrajan i svijetao drugi
svijet - vjenost u koju su napokon uli - gdje je ivot neogranien u svom trajanju, ljubav u svojoj simpatiji, radost u
svojoj punoi. Zamijetila sam tom prilikom koliko je mnogo
sebinosti ak i u ljubavi kao to je Lintonova, jer kako je
mogao biti toliko tuan zbog Catherinina blaenog osloboenja! Istina, moglo se sumnjati zbog njene nastranosti i nestrpljivosti hoe li ona na kraju pronai mirno utoite. U to
se moglo sumnjati u trenucima hladna razmiljanja, ali ne
sada uz njeno mrtvo tijelo. Ono je isticalo svoju mirnou i
time, ini se, jamilo i za mir due koja je u njemu obitavala.
Vjerujete li, gospodine, da su takvi ljudi zaista sretni na
drugom svijetu? Ne znam to bih dala da to doznam.
Nisam odgovorio gospodi Dean na to pitanje koje mi se
uinilo prilino bezbonim. Ona nastavi:
- Ako se osvrnemo na cio tijek ivota Catherine Linton,
bojim se, nemamo pravo misliti da je ona sretna na onom
svijetu; ali, ostavimo je njezinu Stvoritelju.
inilo mi se da je gospodar zaspao, te se usudih napustiti
sobu odmah poslije suneva zalaska i iskrasti se na ist,
svje zrak. Posluga je mislila da sam izila otresti se pospanosti poslije svoga dugog bdjenja. Moj glavni motiv bio je
da vidim Heathcliffa. Ako je ostao medu tisama cijelu no,
onda nije mogao primijetiti nikakvo kretanje u Grangeu,
osim ako je moda uo galopiranje konja teklia koji je poslan u Gimmerton. A ako se pribliio, onda je vjerojatno zakljuio po svjetiljkama koje su noene amo-tamo, po otvaranju i zatvaranju vanjskih vrata, da unutra neto nije u redu. eljela sam ga pronai, a i bojala sam se toga. Osjeala
sam da mu se mora javiti strana vijest, pa sam htjela to
prije obaviti tu neugodnu dunost; ali kako to uiniti, nisam
znala. Ugledala sam ga nekoliko koraka udaljenog od ugovorenog mjesta - stajao je naslonjen na jedan stari jasen u
parku. Bio je gologlav, a kosa mu je bila potpuno mokra od
rose koja se skupljala na propupalom granju i kapala oko
njega. Zacijelo je dugo stajao u tom poloaju, jer sam vidje-

la Par kosova koji je odlazio i vraao se na tri koraka od njega zaposlen pravljenjem gnijezda, ne bojei se njegove blizine, kao da je i on kakvo drvo. Kad su me spazili, kosovi
odletjee, a on podie oi i ree:
- Umrla je! Nisam ekao na tebe da bih to doznao. Sklo
ni svoju maramicu... ne slini preda mnom. Dodavola sa svi
ma vama! Njoj ne trebaju vae suze!
Oplakivala sam njega koliko i nju. Ponekad alimo stvorove koji sami nemaju taj osjeaj ni za sebe ni za druge. im
sam mu prvi put ugledala lice, vidjela sam da zna za nesretni dogaaj; i zato to su mu se usne micale dok je gledao dolje u zemlju, opsjela me ona udna misao da mu je srce slomljeno bolom i da se moli Bogu.
- Jest, umrla je! - odgovorih zaustavljajui jecaje i briu
i lice. - Otila je u raj, nadam se; i mi emo svi otii tamo
k njoj ako se urazumimo i napustimo grjene putove kako
bismo krenuli dobrima!
- Je li se ona urazumila? - upita Heathcliff pokuavajui
biti podrugljiv. - Je li ona umrla kao svetica? Hajde, opisi
mi vjerno taj dogaaj. Kako...
Pokua izgovoriti njeno ime, ali nije mogao; stisnuo je
usne u nijemoj borbi sa svojom unutranjom boli, a istodobno
prkosio mome saaljenju odlunim i gnjevnim pogledom. . Kako je umrla? - izusti napokon. Iako je bio vrlo snaan,
dobro mu je dolo da se nasloni na drvo, jer je poslije te borbe usprkos svojoj volji drhtao cijelim tijelom.
"Jadni bijednice!" - pomislih - "ti ima srce i ivce kao
i svi drugi ljudi! Zato se toliko trudi sakriti ih? Tvoja oholost ne moe zaslijepiti Boga! Ti ga dovodi u iskuenje da ih
mui dok te ne natjera da ponizno zajaue od bola!"
- Mirna kao janje! - odgovorih glasno. - Uzdahnula je,
opruila se kao dijete koje se budi da bi opet nastavilo spa
vati. Pet minuta poslije toga osjetila sam jedan mali otkucaj
njezina srca i nita vie!
- Je li me spomenula? - upita on oklijevajui, kao da se
bojao da e odgovor sadravati pojedinosti koje on nee
imati snage sluati.
- Nije nikako dolazila svijesti, nije ni poznala nikoga ot
kad ste je vi ostavili - odgovorih. - Ona lei s blagim osmi
jehom na licu; njene posljednje misli vratile su se lijepim da-

nima djetinjstva. Njen se ivot zavrio njenim snom... neka

se isto tako ugodno probudi na drugom svijetu!
- Neka se probudi u mukama! - povika on sa stranom
estinom, udari nogom o zemlju i zajea u iznenadnom nastupu nesavladiva uzbuenja. - Ostala je laljivicom do kraja!
Gdje je ona? Nije ondje - nije u raju - nije ieznula -gdje
je? Ah! Rekla si da te nije briga za moje patnje! I ja se molim
samo jednom molitvom - ponavljam je dok mi se jezik ne
ukoi - Catherino Earnshavv, ne nadi mira dokle god ja
ivim! Rekla si da sam te ja ubio - pojavljuj mi se onda kao
duh! Ubijeni se, vjerujem, pojavljuju kao duhovi svojim
ubojicama. Znam da duhovi umrlih lutaju zemljom. Budi
uvijek sa mnom - uzmi na sebe kakav god hoe oblik, mui
me do ludila! Samo me nemoj ostaviti u ovom ponoru gdje
te ne mogu nai! Oh! Boe! To je neizdrivo! Ne mogu ivjeti
bez svog ivota! Ne mogu ivjeti bez svoje due!
Udario je glavom u kvrgavo stablo; i podigavi oi, zajauka, ne kao ovjek, nego kao divlja zvijer koju ubijaju noevima i kopljima. Zapazih nekoliko mrlja od krvi na kori drveta; a i ruke i elo bili su mu krvavi; vjerojatno je scena koju sam vidjela bila samo ponavljanje slinih scena odigranih
tijekom noi. Ne mogu rei da je to probudilo neko saaljenje
u meni; prije e biti da me uasnulo. Ipak, nisam ga htjela
ostaviti u takvu stanju. Ali im se dovoljno pribrao da primijeti kako ga promatram, zagrmio je neka odlazim, i ja ga
posluah. Nisam imala snage da ga umirim ili utjeim.
Pogreb gospode Linton bio je zakazan za petak. Do tog
je dana njen lijes, zasut cvijeem i mirisavim liem, ostao
otvoren u velikom salonu. Linton je ondje provodio dane i
noi - vjeno budan uvar; i - okolnost koja je bila poznata
samo meni - Heathcliff je provodio svoje noi, ako ne i
dane, vani, takoer bez odmora. Nisam dolazila u dodir s
njim; ali sam osjeala da on ima namjeru ui ako bude mogao. U utorak, odmah nakon to se smrailo, moj gospodar
se, svladan umorom, povukao na sat-dva poinka. Dirnuta
Heathcliffovom ustrajnou htjela sam mu dati prilike da liku
svoga iezlog idola kae posljednje zbogom. Ula sam i
otvorila prozor. On nije propustio iskoristiti tu priliku;
oprezno i brzo, odve oprezno da bi odao svoju prisutnost i
najmanjim umom. Doista, ni ja ne bih otkrila da je dolazio

da nisam primijetila kako je draperija oko pokojniina lica

u neredu i da nisam opazila na podu uvojak plave kose, uvijen srebrnim koncem; kad sam ga bolje razgledala, poznala
sam da je uzet iz medaljona koji je visio oko Catherinina
vrata. Heathcliff je bio otvorio medaljon, izbacio iz njega
Lintonov uvojak i stavio unutra uvojak svoje crne kose.
Upletoh ih jedan oko drugoga i stavih zajedno u medaljon.
Gospodin Earnshaw je, naravno, bio pozvan da prisustvuje pogrebu svoje sestre. Ali on niti se ispriao niti je doao, tako da su, osim njezina mua, u pratnji bili samo seljaci
i posluga. Isabella nije bila pozvana.
Na iznenaenje seljana, mjesto gdje je Catherina pokopana nije bilo ni u crkvi ispod isklesanog spomenika Lintona, a ni izvan nje pored grobnica njenih roaka. Njen je
grob iskopan na zelenoj padini u uglu crkvenog dvorita
gdje je zid tako nizak da su vrijes i borovnice iz pustare rasli
preko njega, a treset ga gotovo zatrpao. Njen mu sada poiva na istome mjestu. Njihovi su grobovi obiljeeni jednostavnim nadgrobnim kamenjem iznad njihovih glava i obinim kamenjem kod nogu.

Sedamnaesto poglavlje

POSLIJE tog petka nismo imali lijepo vrijeme itav mjesec.

Vrijeme se uveer promijenilo; nakon junoga poeo je puhati sjeveroistoni vjetar koji je najprije donio kiu, a zatim
susnjeicu i snijeg. Sutradan ujutro jedva je ovjek mogao i
zamisliti da smo tri tjedna imali gotovo ljetno vrijeme; jaglac i afran prekrili su snjeni smetovi; eve su utjele, mlado lie ranog drvea smeuralo se i pocrnjelo je. Hladan,
tmuran i tuan dan! Moj gospodar nije izlazio iz svoje sobe.
Zauzela sam osamljeni mali salon i pretvorila ga u djeju sobu. Sjedila sam tu i drala na krilu majuno dojene koje je
plakalo. Njihala sam ga i promatrala kako se na prozoru
bez zavjese gomilaju snjene pahuljice, kad se vrata otvorie
i neko uletje unutra glasno se smijui! Za trenutak je moja
ljutnja bila vea od mog iznenaenja. Pomislih da je to jedna
od slukinja te povikah:
- Prestani! Kako se usuuje ovdje vladati vjetropirasto?
to bi kazao gospodin Linton kad bi te uo?
- Oprosti mi! - odgovori mi dobro poznat glas. - Znam
da je Edgar u postelji, ali se ne mogu suzdrati.
Osoba koja je to rekla prie ognjitu sva zadihana i s rukama o bedrima.
- Trala sam cijelim putem od Orkanskih visova! - na
stavi ona poslije kratke utnje. - Osim kad sam letjela. Ne
bih mogla nabrojiti koliko sam puta pala! Oh! Cijelo me ti
jelo boli! Nemoj se uzbuivati! Objasnit u ti im budem
mogla. Molim te, samo budi dobra i naredi da se spremi ko

ija da
me
odveze
u
Gimme
rton, i
reci
slukin
ji neka
uzme
z
ormara
i
spakira
nekolik
o
mojih
haljina.
Bila
je
to
gospod
a
Heathcl
iff. Ona
je
zaista
bila u
takvu
stanju
u
kojem
joj nije
moglo
biti do
smijeha
; njena
kosa, s
koje se
slijevao
snijeg i
voda,
padala
joj je
na
ramena
; bila je
odjeve
na
u
svoju
djevoja
ku
haljinu
- koju
je
esto
nosila i

koja se vie slagala s njenim mladim godinama nego s njenim poloajem - haljinu duboko izrezanu, s kratkim rukavima; osim toga bila je gologlava i golovrata. Haljina od lake
svile i posve vlana pripijala joj se uz tijelo; na nogama je
imala samo tanke papue. Dodajte tome duboku posjekotinu ispod jednog uha koju je samo hladnoa spreavala da
jako ne krvari, blijedo lice, izgrebeno i u modricama, i tijelo koje se od umora jedva dralo na nogama, pa ete razumjeti zato se moj prvotni strah nije mnogo smanjio ni poslije paljiva promatranja.
- Moja draga mlada gospodo - uzviknuh - neu se ma
knuti niti u ita sluati dok ne skinete sve to imate na sebi
i ne preodjenete se u suho; neete ii veeras u Gimmerton,
te nema razloga da naruim koiju.
- Zaista hou - ree ona - pjeice ili koijom. Nemam
nita protiv toga da se pristojno odjenem. I - ah! Vidi kako
mi krv curi sada niz vrat! Zbog topline, rana me strano pe
e.
Nije doputala ni da je dotaknem dok ne ispunim njene
zahtjeve; i tek nakon to je koijau nareeno da spremi koiju i slukinji da spakira neto potrebne odjee, pristala je
da joj zavijem ranu i pomognem da se presvue.
- A sad, Elleno - ree ona nakon to je moj zadatak bio
izvren a ona sjela u naslonja pored ognjita, sa alicom a
ja ispred sebe - sjedni uz mene, ali najprije ukloni siroto
Catherinino djetece; ne volim ga gledati! Ne smije misliti
da zato to sam doletjela onako glupo ne mislim na Catherinu; i ja sam plakala, i to gorko... da, i nitko nije imao vie
razloga za plakanje od mene. Rastale smo se nepomirene,
sjea li se, i ja to neu sebi oprostiti. Ali, usprkos svemu to
me nisam htjela suosjeati s njim... s tom brutalnom ivoti
njom! Oh! Daj mi ara! Ovo je posljednja njegova stvar
koju imam kod sebe. - Ona skinu zlatan prsten sa svoga
srednjaka i baci ga na pod. - Smrvit u ga! - nastavi udara
jui po njemu s djetinjim prkosom. - Onda u ga spaliti! Podie zlostavljani predmet i baci ga u vatru. - Tako! Neka
kupi drugi ako me ponovno osvoji. On bi bio kadar doi me
ovamo traiti, samo da bi naljutio Edgara. Ne usuujem se
ostati jer ta misao moe ui u njegovu pokvarenu glavu! A
osim toga, ni Edgar nije bio dobar prema meni, zar ne? I ne-

'u Sa n10^ za pomo, a i ne elim ga dovoditi u nove ne-eode.

Nuda me je natjerala da traim zaklona ovdje; i da nisam
bila sigurna da ga neu sresti, zaustavila bih se u kuhinji,
umila se, ogrijala, poslala nekoga da te zovne i, nakon to bi
mi donijela to mi treba, otila bih bilo kamo izvan dosega
moga prokletog - utjelovljenog demona! Ah! Bijae tako
bijesan! Da me je uhvatio! teta to mu Earnshaw nije
dorastao po snazi; ne bih bjeala dok ga ne bih vidjela da je
isprebijan namrtvo, samo da je Hindley bio kadar to uiniti!
- Nemojte govoriti tako brzo, gospodo - upadoh joj u
rije - pomaknut ete maramicu koju sam vam svezala, pa
e rana opet poeti krvariti. Pijte svoj aj, odahnite malo i
prestanite se smijati; smijehu, na alost, nema mjesta pod
ovim krovom, i u vaem stanju!
- Nepobitna istina - odgovori ona. - Sluaj to dijete!
Ono neprestano plae... odnesite ga nekamo odakle ga neu
uti barem jedan sat; neu ostati dulje.
Zazvonih i predah ga slukinji na uvanje. Zatim je upitah to ju je nagnalo da pobjegne iz Orkanskih visova pod
takvim okolnostima i kamo namjerava ii kad ve nee ostati
s nama.
- Trebala bih, a i eljela bih ostati - ree ona - da tjeim
Edgara i da se brinem o djetetu, na prvome mjestu, a i zato
to je Grange moj pravi dom. Ali, kaem ti, Heathcliff me
onda ne bi ostavio na miru! Zar misli da bi on mogao trpje
ti da me vidi kako se oporavljam i kako sam raspoloena...
da bi mogao podnijeti misao da ivimo mirno, a da ne od
lui otrovati na mir? Imam to zadovoljstvo da pouzdano
znam kako me mrzi, i to toliko da se ozbiljno uzrujava kad
god me uje ili vidi; primijetila sam da mu se miii na licu,
kad god mu izidem pred oi, nehotice gre u izraz mrnje,
koja djelomino potjee iz njegove spoznaje da ja imam raz
loga taj isti osjeaj gajiti prema njemu, a djelomino iz gnu
anja koje je uvijek osjeao prema meni. Njegova je mrnja
dovoljno jaka da sam potpuno sigurna kako nee juriti za
mnom po Engleskoj ako uspijem pobjei daleko; stoga mo
ram otii to dalje. Oslobodila sam se svoje prve elje da me
ubije; radije bih da ubije sebe! Sasvim je ugasio moju ljubav,
tako da sam sad potpuno mirna. Jo se mogu sjetiti koliko
sam ga voljela; mogu ak i nejasno zamisliti da bih ga mogla

jo voljeti kad bi... ne! ak i da je sasvim zaluen ljubavlju

za mene, avolska narav otkrila bi se na neki nain. Catherina je morala imati izopaen ukus kad ga je tako visoko cijenila iako ga je tako dobro poznavala. udovite! eljela
bih da bude zbrisan i iz svijeta i iz mog pamenja!
- Pst! Pst! I on je ljudsko bie. Budite milosrdniji; ima
gorih ljudi od njega!
- On nije ljudsko bie i nema pravo na moje milosre.
Dala sam mu svoje srce, on ga je uzeo, umorio muenjem i
bacio mi ga natrag. Ljudska bia osjeaju srcem, Ellen; i jer
je on unitio moje, nisam vie sposobna osjeati za njega. I
ne bih, pa makar on stenjao u mukama od sada pa do svoga
smrtnog asa, i krvave suze lio za Catherinom! Ne, zaista ne
bih! - Isabella brinu u pla, ali odmah obrisa suze sa svo
jih trepavica i produi: - Pitala si me to me je napokon nag
nalo u bijeg? Bila sam prisiljena na to jer sam ga uspjela do
vesti do bjesnila koje je nadmailo granice njegove zloe.
Razvlaiti neije ivce usijanim klijetima zahtijeva veu
hladnokrvnost nego udariti nekoga po glavi. On je bio toli
ko razdraen da je bio zaboravio sotonsku razboritost ko
jom se hvalio i pribjegao je ubilakom nasilju. Osjetila sam
zadovoljstvo to sam ga uspjela razdraiti. Osjeaj zadovolj
stva probudio je u meni nagon za samoodranjem i uspjela
sam pobjei: I ako ikada dopustim da mu opet dopadnem
aka, neka mi se dobro osveti.
Juer je, kao to zna, gospodin Earnshaw trebao ii na
pogreb. Nastojao je biti trijezan za taj dan... umjereno trijezan; nije otiao mahnit u postelju u est sati izjutra da bi ustao mamuran u dvanaest. Rezultat toga bio je da je ustao vrlo potiten, s idejama o samoubojstvu, te nije bio ni za crkvu
ni za ples; i umjesto da ode na pogreb, sjeo je pored ognjita
i ispijao velike ae brandvja ili gina.
- Heathcliff - drem kad ga spomenem! - nije boravio
u kui od prole nedjelje sve do danas. Jesu li ga hranili an
eli ili njegovi roaci iz pakla, ne mogu rei; ali nije jeo kod
kue ve tjedan dana. Dolazio je kui zorom i odlazio ravno
u svoju sobu gdje se zakljuavao - kao da bi itko i u snu
mogao poeljeti njegovo drutvo! Ondje se molio kao kakav
metodist; ali boanstvo koje je prizivao bilo je beutni prah
i pepeo; a kad god bi se obraao Bogu, udno ga je mijeao

a svojim ocem - crnim avolom! Nakon to bi zavrio te

cvoje licemjerne molitve - a one su obino trajale dok ne
nrornukne i glas mu zamre u grlu - opet je odlazio; uvijek
prema Grangeu. Zauena sam to Edgar nije pozvao policajca da ga uhiti. to se mene tie, iako bijah alosna zbog
Catherinine smrti, bilo mi je nemogue da ne smatram to
vrijeme osloboenja od ponienja kao ugodan odmor.
Oporavila sam se da mogu sluati Josephove vjeite propovijedi bez plakanja, i gotovo sam se prestala motati po kui
korakom uplaenog kradljivca. Ti ne bi vjerovala da bih ja
mogla plakati zbog bilo ega to Joseph kae; ali i njegovo mi
je i Haretonovo drutvo odvratno. Radije sam sjedila s Hindlevjem i sluala njegove strane rijei nego s "malim gospodarom" i njegovim vjernim pristalicom, tim odvratnim starcem! Kad je Heathcliff kod kue, esto sam prisiljena povui
se u kuhinju u njihovo drutvo, ili cvokotati u vlanim, nenastanjenim sobama. Kad nije kod kue, kao to je bio sluaj
ovog tjedna, ja namjestim stol i stolac u kut uz ognjite i uope
ne obraam panju na to ime se bavi gospodin Earnshavv; a i
on se ne mijea u ono to ja radim. Mirniji je ako ga nitko ne
drai; zlovoljan je, potiteniji, ali manje bijesan. Joseph tvrdi da
je on postao drugi ovjek, da je Gospod dirnuo njegovo srce i
da je spaen "kao vatrom". Nisam mogla primijetiti te
znakove promjene na bolje, ali to nije moj posao.
Sino sam sjedila u svom kutu i itala gotovo do ponoi
neke stare knjige. Bilo mi je jezovito otii gore - zbog snjene
oluje koja je bjesnjela napolju i zbog mojih misli koje su se
neprestano vraale crkvenom dvoritu i tek iskopanom
grobu! Jedva sam se usuivala dignuti oi s otvorene knjige,
jer bi se odmah pred mojim oima stvorila ta tuna slika.
Hindlev mi je sjedio suelice s glavom oslonjenom o ruku;
moda su ga morile iste brige. Prestao je piti prije nego to
je poeo gubiti svijest i nije se ni maknuo ni progovorio dva
ili tri sata. Nikakva glasa nije bilo u kui do fijukanja vjetra
koji je ponekad zatresao prozore, tihog pucketanja ugljena i
zveketa mojih karica kad sam s vremena na vrijeme skraivala stijenj svijee. Hareton i Joseph vjerojatno su ve tvrdo
spavali u svojim posteljama. Bilo je vrlo, vrlo tuno. Dok
sam itala, uzdisala sam, jer se inilo kao da je sva radost iezla iz svijeta da se vie nikada ne vrati.

Tunu tiinu najposlije je prekinuo zvuk kvake na kuhinjskim vratima; Heathcliff se vratio sa svoga bdijenja ranije nego obino; vjerojatno zbog nenadane oluje. Ta su vrata
bila zakljuana, i mi ga usmo kako je obiao da bi uao na
druga vrata. Ustadoh i iz usta mi se ote izraz koji otkri moje
osjeaje. To navede Hindlevja, koji je netremice gledao prema vratima, da se okrene i pogleda me.
- Drat u ga vani jo pet minuta - uzviknu. - Nemate
nita protiv?
- to se mene tie - odgovorih - moete ga ostaviti vani
cijelu no. Hajdete! Zakljuajte vrata.
Earnshaw to uini prije no to njegov gost stie do prednjih vrata; zatim primakne svoju stolicu drugom kraju moga
stola i nagnu se preko njega traei u mojim oima suosjeanje s vatrenom mrnjom koja je sijevala u njegovima; ali
kako je on i izgledao i osjeao kao ubojica, nije u njima naao ba to; ali ono to je u njima opazio, bilo je dovoljno da
ga ohrabri da kae:
- Vi i ja, oboje, imamo raistiti velike raune s ovim
ovjekom vani! Kad nijedno od nas ne bi bilo kukavica, mo
gli bismo to svriti zajednikim snagama. Jeste li vi mekuac
kao i va brat? Jeste li spremni trpjeti do kraja, a da nijedan
put ne traite naplatu?
- Ve mi je dosadilo trpjeti - odgovorih mu - i obrado
vala bih se odmazdi koja mi se ne bi vratila. Ali izdaja i na
silje ma su s dvije otrice; oni vie ranjavaju one koji im pribjegnu nego njihove neprijatelje.
- Izdaja i nasilje pravedan su odgovor na izdaju i nasilje!
- povika Hindlev. - Gospodo Heathcliff, zahtijevam od vas
samo da sjedite mirno i da utite. Moete li, recite? Uvjeren
sam da bi vam pruilo jednako zadovoljstvo koliko i meni
da vidite kraj toga zloduha; on e biti vaa smrt ako ne bu
dete bri od njega; a moja propast. Dovraga s tim paklenim
nitkovom! Lupa na vrata kao da je ve ovdje gospodar!
Obeajte mi da ete utjeti i prije nego to ta ura otkuca...
sada je tri minute do jedan... vi ete biti slobodna ena!
On izvadi iz njedara oruje koje sam ti opisala u svom pismu
i htjede ugasiti svijeu. Ali ja mu je istrgnem i uhvatim ga za ruke.
- Neu utjeti! Ne smijete ga dirnuti. Neka vrata ostanu
zatvorena, a vi budite mirni!

- Ne! Ja sam donio odluku i, tako mi Boga, izvrit u je! povika taj oajnik. - I protiv vae volje uinit u vam uslugu,
a Haretonu pravdu! I neete imati potrebe razbijati glavu kako
da vat spasite od kazne. Catherine vie nema. Nitko iv ne bi
alio za mnom niti bi se crvenio zbog mene ak i kad bih ovog
asa prerezao sebi grkljan... i vrijeme je da se ovo okona!
Boriti se s njim bilo bi isto to i boriti se s medvjedom ili
raspravljati s luakom. Jedino mi je bilo ostalo da otrim do
prozorskog okna i upozorim njegovu buduu rtvu na sudbinu koja ga eka.
- Bolje e biti da potrai sklonite na nekom drugom
mjestu noas! - povikah prilino pobjedonosno. - Gospo
din Earnshaw namjerava te ubiti ako pokua ui.
- Bolje e biti da otvori vrata, ti... - odgovori on, nazi
vajui me nekim lijepim izrazom koji ne elim ponoviti.
- Neu se mijeati u to - odgovorih mu. - Udi i budi ubi
jen ako hoe. Ja sam izvrila svoju dunost.
Nakon toga zatvorih prozor i vratih se na svoje mjesto uz
vrata. Nisam mogla biti licemjerna i pretvarati se da sam zabrinuta zbog opasnosti koja mu prijeti. Earnshaw me korio
tvrdei da jo uvijek volim toga nitkova i nazivajui me svakojakim imenima zbog malodunosti koju sam pokazala. A
ja sam u dubini svoga srca (i savjest me nije zbog toga pekla)
mislila da bi bilo pravo blaenstvo za njega kad bi ga Heathcliff oslobodio njegova jada, ali i da bi ne manje blaenstvo
bilo za mene kad bi on poslao Heathcliffa onamo gdje mu
je mjesto. Dok sam sjedila udubljena u te misli, prozorsko se
okno od Heathcliffova udarca srui uz tresak na pod i
pomoli se njegovo crno lice. Razmak izmeu preki bijae
odve malen da bi njegova ramena mogla proi, i ja se nasmijeih likujui u svojoj umiljenoj sigurnosti. Kosa i odijelo
bili su mu bijeli od snijega, a njegovi otri, ljudoderski zubi,
iscereni zbog hladnoe i bijesa, blistali su u mraku.
- Isabello, pusti me unutra ili e mi platiti za to! - promumlja on, kao to bi Joseph rekao.
- Ne elim sudjelovati u ubojstvu - odgovorih. - Gospo
din Hindlev stoji i eka s noem i punim pitoljem.
- Pusti me kroz kuhinjska vrata!
- Hindlev bi stigao tamo prije mene - odgovorih. - Jadn
a je ta tvoja ljubav kad ne moe podnijeti malo snijega! Os-

tavljao si nas na miru u svojim posteljama dokle god je ljetna mjeseina sjala, ali im se vratio zimski vjetar, ti mora
trati i traiti zaklona! Heathcliffe, da sam ja na tvome mjestu, otila bih, legla bih preko njezina groba i umrla kao vjeran pas. Svijet nema vie vrijednosti za tebe da bi i dalje ivio u njemu, zar ne? Ti si mi usadio u glavu da je Catherina
bila sva radost tvoga ivota; ne mogu vjerovati da i pomilja
preivjeti njenu smrt.
- On je ondje, je li? - uzviknu Hindlev i pojuri k otvoru.
- Ako budem mogao provui ruku, moi u ga pogoditi!
Bojim se, Elleno, da e me smatrati sasvim zlom, ali ti ne
zna sve, i zato se nemoj uriti suditi. Ne bih pomogla ni potaknula ni za to na svijetu napad ak ni na njegov ivot. Ali
poeljeti njegovu smrt, to sam morala. Stoga se strano razoarah i uplaih zbog posljedica svojih izazivakih rijei, kad
se on baci na Earnshawovo oruje i istrgnu mu ga iz ruke.
Revolver okinu, a no se pri zaklapanju zari u zapee
Hindlevjeve ruke. Heathcliff ga povue svom snagom, te on
duboko zasijee u meso i spremi ga onako krvava u svoj
dep. Zatim uze kamen, srui pregradu u prozoru i skoi
unutra. Njegov protivnik bio je pao onesvijeten od velikog
bola i gubitka krvi koja je tekla iz jedne arterije ili vene.
Okrutni nitkov udari ga, nogom zgazi i poe mu udarati glavom o pod drei me jednom rukom kako bi me sprijeio da
zovnem Josepha. Zahvaljujui nadljudskom samoodricanju,
uspio se suzdrati da ga sasvim ne dotue; napokon, sasvim
zadihan, presta i odvue naoko beivotno tijelo na klupu.
Zatim otkinu rukav Earnshawova kaputa i previ ranu s brutalnom surovou, pljujui i psujui isto onako energino
kao i dok ga je udarao. im me je prestao drati, odjurila
sam pronai starog slugu koji, budui da je postupno shvaao znaenje moje brze prie, pouri niza stube, daui, jer
je prelazio po dvije stube odjedanput.
- to emo? to emo sad?
- Evo to emo - zagrmje Heathcliff. - Tvoj je gospodar
lud. Ako bude ivio jo jedan mjesec, poslat u ga u ludnicu.
I kako si, dodavola, doao na to da zakljuava prije nego
to se vratim, ti bezubi glupane? Ne stoj tu i ne mrmljaj. Do
i, neu ga ja njegovati. Obrisi sve to i pazi na svjetiljku...
jer tu je vie od pola brandvja.

- I tako ste ga vi ubili? - povika Joseph diui ruke i oi

d
uasa.
- Je li se ikad vidjelo tako neto! Neka Gospod...
o
Heathcliff ga unu, tako da on pade na koljena usred
krvi, i dobaci mu runik; ali Joseph, umjesto da se pone
brisati, prekrii ruke i zapoe neku molitvu koja me svojim
udnim jezikom natjera na smijeh. Bila sam u takvu duevnom raspoloenju da me nita nije moglo uasnuti; bila sam
uistinu neustraiva, jednako kao to su to neki zloinci podno vjeala.
- Oh! Tebe sam zaboravio - ree tiranin. - Ti e to po
istiti. Na koljena! A ti kuje zavjeru s njim protiv mene, je
li, zmijo! Eto posla za tebe!
Drmusao me dok mi zubi ne zacvokotae, a onda me
gurnu kraj Josepha koji mirno zavri svoju molitvu i ustade
izjavljujui da odmah kree u Grange. Gospodin Linton je
sudac, pa da mu je umrlo i pedeset ena, on mora ovo ispitati.
Bio je tako uporan u svojoj odluci da je Heathcliff smatrao
korisnim prisiliti me da ukratko prikazem to se dogodilo.
Stajao je nada mnom i napuhavao se od zlonamjernos-ti dok
sam ja protiv volje davala svoj iskaz odgovarajui na
njegova pitanja. Trebalo je dosta truda da se starac uvjeri
kako Heathcliff nije bio napada, pogotovu uz moje teko
izvuene odgovore. Ali ga gospodin Earnshaw brzo uvjeri
da je jo iv. Joseph pouri dati mu malo brandvja, i, zahvaljujui tome, njegovu se gospodaru uskoro povrati svijest i
mo kretanja. Heathcliff, vidjevi da njegov protivnik ne zna
kako se postupalo s njim dok je bio u nesvijesti, ree mu da
je bio mrtav pijan; da se on nee osvrtati na njegovo uasno
ponaanje, ali mu savjetuje da ide u postelju. Na moju radost, on nas ostavi poslije toga svog savjeta, i Hindlev se isprui uz ognjite. Ja odoh u svoju sobu, udei se da sam tako
olako prola.
Jutros, kad sam sila oko pola dvanaest, gospodin Earnshaw je sjedio pored vatre i osjeao se vrlo loe. Njegov zao
duh, gotovo isto tako mrav i samrtniki blijed, stajao je naslonjen na zid uz ognjite. Ni jednom se, ini se, nije jelo; i
nakon to sam ekala dok se sve nije ohladilo na stolu, poeh sama jesti. Nita me nije spreavalo da jedem s tekom i,
kad sam s vremena na vrijeme bacila pogled na svoje hirovite prijatelje, osjeala sam stanovito zadovoljstvo i superi-

ornost jer uivam blagodati mirne savjesti. Nakon to sam

objedovala, usudih se mimo obiaja prii blie ognjitu, zaobidoh Earnshavvovo sjedalo i kleknuh u kut pored njega.
Heathcliff nije gledao u mom smjeru, pa sam podigla oi
i promatrala njegove crte lica s takvim mirom i pouzdanou kao da preda mnom stoji kip. Njegovo elo, koje sam neko smatrala tako mukim, a koje sada smatram tako demonskim, bilo je zamraeno tekim oblakom; njegove strane oi bile su gotovo usahle od nespavanja i, moda, suza,
jer su mu trepavice bile jo vlane; njegove usne, s kojih je
bio ieznuo gnjevni podsmijeh, bile su stisnute, s izrazom
neizrecive tuge. Da je to bio bilo tko drugi, pokrila bih svoje
lice pred tolikom tugom. Ali u njegovu sluaju osjetila sam
zadovoljstvo; i koliko god se inilo podlim vrijeati palog
neprijatelja, nisam mogla propustiti priliku da ga ranim strijelom. Njegova slabost pruila mi je priliku da okusim radost koja dolazi od vraanja zla zlom!
- Pfuj, pfuj, gospodo! - upadoh joj u rije. - Netko bi mo
gao pomisliti da nikada u svom ivotu niste otvorili Sveto pi
smo. Ako Bog zada bol vaim neprijateljima, to vam mora biti
dovoljno. I nisko je i drsko svoje muenje dodavati Bojem.
- Openito govorei, priznajem da je tako, Elleno. Ali
kakva bi patnja nanesena Heathcliffu mogla mene zadovo
ljiti ako i ja nemam udjela u njezinu stvaranju? Radije bih
da pati manje, ali da ja uzrokujem njegove patnje i da on to
zna. Oh, dugujem mu tako mnogo! Samo pod jednim uvje
tom mogla bih mu oprostiti; da mu uzmem oko za oko, zub
za zub, da mu za svako muenje vratim muenjem i da ga
dovedem u stanje u kojem sam ja. Budui da je on prvi uvri
jedio, da ga natjeram da prvi i moli za oprost, a onda - pa
onda, Elleno, mogla bih pokazati neku velikodunost. Ali je
posve nemogue da u se ikada osvetiti, i stoga je nemogue
da mu oprostim.
Hindlev zatrai malo vode. Pruih mu au i zapitah ga
kako mu je.
- Nisam toliko bolestan koliko bih elio - odgovori on.
- Ali, da i ne govorim o svojoj ruci, svaki me djeli tijela
tako boli kao da sam se borio s legijom vragova!
- Nikakvo udo - odgovorih mu. - Catherina je imala
obiaj hvaliti se kako ona stoji izmeu vas i tjelesne povre-

de- mislila je time rei da vas stanovite osobe ne bi fiziki napale iz straha da ne uvrijede nju. Dobro je to mrtvi uistinu
ne ustaju iz svojih grobova, jer bi inae ona prole noi vidjela jedan odvratan prizor. Nemate li modrice po tijelu i
posjekotine preko prsa i ramena?
_ Ne znam - odgovori on - ali to elite rei? Da se on
nije usudio udariti me dok sam leao na podu?
- Gazio vas je, udarao nogom i bubao o pod - proaptah.
- A na usta mu je ila slina od elje da vas rastrga zubima; jer
on je samo poluovjek; ak ni toliko, a ostalo je demon.
Gospodin Earnshavv pogleda gore, kao i ja, u lice naeg
zajednikog neprijatelja koji, zauzet svojim bolom, ini se
nije bio svjestan niega to se oko njega dogaa; to je dulje
stajao, to su njegova razmiljanja sve jasnije otkrivala svoj
mrak u crtama njegova lica.
- Ah, samo kad bi mi Bog dao snage da ga udavim u po
sljednjem asu svog ivota, otiao bih radosno u pakao - te
ko uzdahnu nemoan ovjek i pokua se dignuti, ali bez us
pjeha. Obuze ga oaj jer je bio svjestan da nije dovoljno spo
soban za tu borbu.
- Nemojte, dovoljno je to je ubio jednu osobu iz vae
obitelji - rekoh glasno. - U Grangeu svi znaju da bi vaa se
stra bila i sada iva da nije bilo gospodina Heathcliffa. Na
pokon, bolje je da vas on mrzi nego da vas voli. Kad se sje
tim kako smo bili sretni... kako je Catherina bila sretna prije
njegova dolaska... proklinjala bih taj dan.
Heathcliff je, vjerojatno, primijetio vie istinitost tih rijei nego namjeru s kojom su izreene. Vidjela sam da je njegova panja probuena, jer su mu se suze kotrljale iz oiju
u pepeo dok se gotovo guio od jecaja. Pogledah ga u lice i
prezrivo se nasmijan. Naoblaeni prozori pakla za trenutak
sijevnue prema meni, ali se demon, koji je obino vrebao iz
njegovih oiju, doimao pritajenim i udaljenim, te se nisam
bojala izloiti opasnosti da se jo jednom podrugljivo nasmijem.
- Ustani i odlazi mi s oiju - ree oaloeni.
Uinilo mi se da je to rekao, jer mu je glas bio jedva razumljiv.
- Oprosti - progovorih. - Ali i ja sam voljela Catherinu;
njezinu je bratu potrebna panja i njega, i ja u mu je njoj

za ljubav pruiti. Budui da je ona mrtva, ja je vidim u

Hin-dlevju. Hindlev ima iste oi kao i ona; to bi se jo
bolje vidjelo da ih nisi pokuao izvaditi i da ih nisi
napravio crnima i crvenima, a njene...
- Ustaj, bijedni idiote, prije nego to te zgazim! povika
on uinivi pokret zbog kojega sam odmah ustala.
- Ali - nastavih, spremna pobjei - da ti je jadna Catherina vjerovala pa da je uzela smijenu, prezrivu, poniavaju
u titulu gospode Heathcliff, i ona bi ubrzo pruala istu sli
ku! Ona ne bi mirno podnosila tvoje odvratno ponaanje:
njeno negodovanje i gnuanje moralo bi nai svoj izraz.
Naslon klupe i Earnshavvovo tijelo nalazili su se izmeu
mene i njega, te umjesto da me pokua uhvatiti, on zgrabi
no sa stola i baci ga gaajui me u glavu. No me pogodi ispod
uha i prekinu reenicu koju sam zapoela. Izvadih ga, skoih
do vrata i dobacih mu jo nekoliko rijei koje su se, nadam
se, arile malo dublje od njegova noa. On bijesno jurnu
prema meni, ali ga zadra zagrljaj njegova domaina; i vrsto
drei jedan drugoga, obojica padoe kraj ognjita. To je bilo
posljednje to sam vidjela. Bjeei kroz kuhinju rekla sam
Josephu neka pouri svome gospodaru; prevrnuh Hare-tona
koji je pored vrata vjeao tenad o naslon stolca i sretna,
kao dua pobjegla iz istilita, skakala sam, poskakivala i
jurila niz strmi put. Napustih uskoro njegove krivine i udarih preko pustare valjajui se preko bedema i gazei kroz movare. Jurila sam kao bez due prema svjetlu Grangea. Mnogo bih radije bila osuena na vjeno obitavanje u paklu nego
da jo jednom prenoim pod krovom Orkanskih visova.
Isabella prestade govoriti, ispi gutljaj aja, ustade i ree
mi da joj namjestim eir i veliki al koji sam bila donijela.
Ne sluajui moje molbe da ostane bar jo jedan sat, pope se
na stolac, poljubi Edgarov i Catherinin portret, zatim i mene, te ode koijom, a s njom i Fanny koja je lajala sva radosna to joj se gospodarica vratila. Otila je da se vie nikada
ne vrati u ovaj kraj. Ali poslije, nakon to su prilike postale
sreenije, ona i moj gospodar redovito su se dopisivali. Mislim da je njeno novo boravite bilo negdje na jugu, blizu
Londona. Ondje je rodila sina nekoliko mjeseci nakon svoga
bijega. Na krtenju dano mu je ime Linton, i jo od samog
poetka javljala je da je on boleljivo, zlovoljno stvorenje.

Jednog sam dana srela u selu gospodina Heathcliffa i on

me upitao gdje ona ivi. Odbila sam mu rei. On mi je na to
rekao da to nije vano, ali da ona mora paziti da se ne vrati
svome bratu; ne treba biti s njim, pa makar je on morao uzdravati. Iako mu nisam dala nikakvu obavijest, on je doznao od nekog sluge i njezinu adresu i da je rodila sina. Ipak
nije otiao uznemirivati Isabellu, to ona ima zahvaliti, mislim, njegovu osjeaju odvratnosti prema njoj. Gotovo uvijek, kad bi me vidio, pitao me je o djetetu, a kad je uo njegovo ime, gnjevno se osmjehnuo i rekao:
- ele da i njega mrzim, je li?
- Mislim da ele da ne znate za njega - odgovorih.
- Ali ja u ga uzeti k sebi kad mi bude potrebno. Neka
raunaju s tim.
Sreom, majka mu je umrla prije no to je dolo to vrijeme, trinaest godina nakon Catherinine smrti, kad je Lintonu
bilo dvanaest godina, ili neto vie.
Sutradan nakon Isabellina neoekivanog posjeta nisam
imala prilike razgovarati sa svojim gospodarom. Izbjegavao
je svaki razgovor i nije bio kadar razgovarati ni o emu. Kad
sam napokon postigla da me saslua, vidjela sam da mu je
drago to mu je sestra napustila mua, kojeg je mrzio snagom gotovo neshvatljivom za njegovu blagu prirodu. Osjeao je tako duboku odvratnost prema njemu da je izbjegavao ii ikamo gdje bi ga mogao vidjeti ili uti o njemu. Bol
i taj osjeaj pretvorili su ga u pravog pustinjaka. Napustio
je svoj poloaj suca, prestao ak ii u crkvu, izbjegavao selo
u svim prilikama i vodio ivot potpune osamljenosti u granicama svoga parka i gospodarstva. Jedina promjena bijahu
osamljene etnje po pustari i posjeti grobu svoje ene, obino
uveer ili rano ujutro kad nije bilo drugih prolaznika. Bio
je odve dobar da bi mogao dugo biti potpuno nesretan. On
se nije molio da mu se Catherinina dua javlja kao duh.
Vrijeme je donijelo rezignaciju i sjetu sladu od obilne radosti. Mislio je na nju sa arkom i njenom ljubavlju i s enjom
punom nade u onaj bolji svijet, kamo je vjerovao da je ona
otila.
A i u ovom svijetu bijae za nj i utjehe i ljubavi. Rekla
sam vam da nekoliko dana nije obraao nikakvu panju maloj nasljednici preminule. Ta se hladnoa topila brzo kao

travanjski snijeg, i to malo stvorenje, prije nego to je moglo

protepati ijednu rije ili uiniti ijedan korak, ve je tiranski zavladalo njegovim srcem. Nazvali su je Catherina; ali on je nikada nije zvao punim imenom, kao to prvu Catherinu nikada
nije oslovljavao skraenim imenom, vjerojatno zato to je Heathcliff obiavao to initi. Malu je uvijek zvao Cathy, jer je to
oznaivalo za njega i razliku od njene majke i vezu s njom, a
njegova ljubav prema djetetu potjecala je mnogo vie iz djetetova srodstva s majkom negoli iz toga to je bila i njegova ki.
Usporeivala sam njega i Hindlevja Earnshawa i razmiljala kako bih objasnila zato je njihovo ponaanje u slinim okolnostima tako razliito. Obojica su bili odani muevi
i voljeli su svoju djecu; nisam mogla shvatiti zato obojica
nisu odabrali isti put, dobar ili lo. Ali, mislila sam u sebi,
Hindlev se, iako je naoko imao jau glavu, pokazao gorim i
slabijim ovjekom. Kad se njegova laa nasukala, kapetan
je napustio svoje mjesto, a posada, umjesto da pokua spasiti
lau, digla je bunu i u neredu je sasvim zaboravila svoj nesretni brod. Naprotiv, Linton je pokazao istinsku hrabrost
odane i vjerne due; uzdao se u Boga i Bog ga je utjeio. Jedan se nadao, a drugi oajavao. Sami su izabrali svoje sudbine i pravedno su bili osueni da ih podnose. Ali vi sigurno
ne elite sluati moje moraliziranje, gospodine Lockwoode, i
sami moete prosuditi o svemu tome kao i ja, ili barem mislite
da moete, a to je isto.
Earnshawov kraj bio je ba onakav kakav se mogao i oekivati; brzo je otiao za svojom sestrom. Jedva je proteklo est
mjeseci izmeu njezine i njegove smrti. Mi u Grangeu nikada
nismo dobili podroban izvjetaj o stanju koje je prethodilo
njegovoj smrti; sve to sam doznala bilo je ono to sam ula
kad sam otila pomoi u pripremama za pogreb. Gospodin
Kenneth doao je o tome izvijestiti moga gospodara.
- Nelly - rekao je on ulazei jednog jutra na konju u
dvorite tako rano da me je odmah uplaio predosjeajem
da donosi loe vijesti - doao je red da i mi nosimo crninu.
Tko nam je otiao sad, to mislite?
- Tko? - upitah uzbueno.
- Pa, pogodite! - odgovori on silazei s konja i privezujui uzdu za alku pored vrata. - Prihvatite rub svoje prega
e; siguran sam da e vam trebati.

- Nije valjda gospodin Heathcliff? - uzviknuh.

- to, zar biste vi imali suza i za njega? - upita lijenik.
- Nije; Heathcliff je vrst, mlad ovjek; danas je izgledao da
ne moe bolje. Maloprije sam ga vidio. Poeo se brzo opo
ravljati otkad ga je ostavila njegova bolja polovica.
- Tko je to onda, gospodine Kenneth? - nestrpljivo ga
upitah.
- Hindlev Earnshaw! Va stari prijatelj Hindlev, i moj, iako
je ve odavno postao odve neprikladan za moje drutvo. Eto!
Rekao sam da e biti suza. Ali, umirite se! On je umro kako
dolikuje njegovu karakteru; mrtav pijan. Jadnik! I meni ga je
ao. Uvijek se ali za starim prijateljem, iako je bio spreman na
najgore podvale koje se mogu zamisliti, i premda me je mnogo
puta grdno nasamario. Jedva mu je dvadeset i sedam godina; i
vi ste tih godina; tko bi mislio da ste roeni iste godine!
Priznajem da je to bio vei udarac nego smrt gospode
Linton. Stare uspomene probudie mi se u srcu. Sjela sam na
trijem i plakala kao za roakom; zamolila sam gospodina
Kennetha da zovne nekoga drugog slugu da ga odvede gospodaru. Nisam mogla ne razmiljati o pitanju: "Je li umro
prirodnom smru?" - to god da sam radila, ta me je misao
neprestano muila, te odluih zamoliti za doputenje da
odem u Orkanske visove i pomognem u posljednjim dunostima prema pokojniku. Gospodin Linton bio je protiv toga.
Ali ja sam rjeito govorila o alosnu izgledu pokojnika na
odru oko kojega nema prijatelja, i rekla mu da moj stari gospodar i brat po mlijeku ima isto toliko prava na moje usluge
koliko i on. Podsjetila sam ga takoer da je Hareton brati
njegove pokojne ene, te da bi mu on, kako deko nema
blieg roda, morao biti skrbnik, i da treba i mora izvidjeti u
kakvu je stanju pokojnikova imovina i kako je oporuena.
Njegovo tadanje psiholoko stanje onemoguivalo mu je da
se bavi takvim stvarima, ali mi ree neka govorim s njegovim advokatom; napokon me pusti da idem. Njegov advokat bio je i Earnshawov. Svratih u selo i pozvah ga da doe
sa mnom. On zavrtje glavom i ree mi da je najbolje ostaviti
Heathcliffa na miru tvrdei da bi, kad bi se saznala istina,
izalo na javu da je Hareton tek puki prosjak.
- Otac mu je umro prezaduen - ree on. - Sva mu je
imovina zaloena, i sve to se moe uiniti za prirodnog na-

sljednika jest to da mu se prui neka prilika da probudi saaljenje u vjerovnikovu srcu kako bi se smilovao te postupio
popustljivo prema njemu.
Kad sam stigla u Visove, objasnih kako sam se dola pobrinuti da se sve uredi kako valja. Joseph, koji se doimao
dosta potitenim, izrazi zadovoljstvo to sam dola. Gospodin Heathcliff ree da ne vidi zato sam potrebna, ali da mogu, ako elim, ostati i brinuti se o pripremama za pogreb.
- Ispravno bi bilo - napomenu on - da se tijelo te budale za
kopa na raskriju bez ikakva obreda. Dogodilo se da ga ostavim
deset minuta juer poslije podne; on je iskoristio tu priliku i
zakljuao oboja vrata da ja ne bih mogao ui, i proveo cijelu no
pijui, s namjerom da se nasmrt opije. Jutros provalismo unutra,
jer smo uli da frke kao konj, i naosmo ga opruenog na klupi;
ne bismo ga mogli probuditi da smo mu i kou derali. Poaljem
po Kennetha, i on doe, ali tek nakon to se ta ivotinja pretvo
rila u leinu; bio je mrtav, hladan i ukoen. I tako, priznat e,
bilo je uzaludno uznemirivati se i truditi se i dalje oko njega.
Stari sluga potvrdi tu izjavu, ali promrmlja:
- Volio bih da je on osobno otiao po lijenika! Ja bih
bolje pazio na gospodara nego on... nije bio mrtav kad sam
otiao, ne, nikako!
Zahtijevala sam da pogreb bude pristojan. Gospodin Heathcliff mi ree da sve to udesim po svojoj volji; samo je elio
da ne zaboravim kako novac za to ide iz njegova depa.
Njegovo dranje bilo je hladno i ravnoduno, nije pokazivalo
ni radost ni alost, ako je ita pokazivalo, ono je izraavalo
zadovoljstvo ovjeka koji je uspjeno obavio neki teak
posao. Jednom sam opazila neto nalik likovanju u izrazu
njegova lica, to je bilo u trenutku kad su iznosili lijes iz kue.
Bio je toliko dvolian da se prikazivao oaloenim. I prije
nego to je poao za lijesom s Haretonom, podigao je toga
nesretnog deka na stol i promrmljao s osobitim uivanjem:
- Moj lijepi deko, sad si moji I vidjet emo nee li jedno dr
vo rasti isto tako krivo kao i drugo kad ga krivi isti vjetar!
- Naivnom deku svidjele su se te rijei, pa se igrao s Heathcliffovim zaliscima i milovao ga po obrazu; ali ja sam razu
mjela njihovo znaenje i dobacih mu otro: - Taj deko, go
spodine, mora poi sa mnom u Thrushcross Grange. Nema
na svijetu niega to je manje vae od njega!

_ Je li Linton tako rekao?

_ Naravno... naredio mi je da ga dovedem - odgovorih
mu.
- Dobro - odgovori taj nitkov - neemo se sada uputati
u raspravu o tom predmetu; ali elio bih pokuati odgojiti
jednog deka, pa reci svom gospodaru, ako pokua uzeti
ovoga, da u onda njegovo mjesto morati popuniti svojim
roenim. Ne kaem da u pustiti da bez borbe odvedete Haretona, ali u se onda zasigurno pobrinuti da onaj drugi doe k meni! Nemoj mu zaboraviti to rei.
Ova prijetnja bila je dovoljna da nam vee ruke. Nakon
povratka prenesoh njen sadraj; i Edgar Linton, koji se jo
od samog poetka nije elio u to mijeati, nije vie govorio
o tome. Ne mislim, uostalom, da bi ita postigao time pa i
da je bio ne znam koliko spreman na to.
Gost je sada bio gospodar Orkanskih visova. Njegovo
pravo vlasnitva bilo je neosporno. Dokazao je odvjetniku
-a ovaj Lintonu - da je Earnshaw bio zaloio svaki metar zemlje koju je imao kako bi doao do sredstava za zadovoljenje svoje kartake strasti, i da je Heathcliff bio njegov vjerovnik. Tako je Hareton, koji je imao biti prvi gospodar u
ovom kraju, doveden u poloaj potpune ovisnosti o okorjelom neprijatelju svog oca. On ivi u vlastitoj kui kao sluga,
ali lien plae koja pripada slugama. Sasvim je nemoan popraviti svoj poloaj jer je bez prijatelja i ne zna da mu je uinjena nepravda.

Osamnaesto poglavlje

DVADESET godina - nastavi gospoda Dean - koje su uslijedile

nakon toga tunog razdoblja, bilo je najsretnije razdoblje u
mom ivotu. Moje najvee brige u to doba bile su prouzrokovane neznatnim bolestima nae male gospoice koje
je ona morala proi kao i sva ostala djeca, bila bogata ili siromana. Inae, nakon prvih est mjeseci rasla je kao iz vode
i poela je hodati i govoriti na svoj nain prije nego to je
vrijes drugi put procvjetao iznad praha gospode Linton.
Ona je bila najprivlaniji stvor koji je ikada donio sunevo
svjetlo u jednu oaloenu kuu; bila je prava ljepotica. Imala
je divne crne oi Earnshavva, bijelu put, njene crte lica i
zlatnu kovravu kosu Lintona. Duh joj je bio iv, ali ne
grub, a srce osjetljivo i gotovo odve spremno predano voljeti. Ta sposobnost za jaku ljubav podsjeala me na njenu
majku. Ipak, ona nije bila nalik njoj, jer je mogla biti njena
i blaga kao golubica i imala je mio glas i zamiljen izraz;
gnjev joj nikada nije bio pakostan, a ljubav nikada divlja ve
duboka i njena. Ali, mora se priznati, uz te svoje lijepe osobine imala je i mana. Osobito sklonost da bude drska, na
primjer, tvrdoglavost koja je esta u razmaene djece, bilo
da su dobre ili zle naravi. Ako bi je netko od posluge naljutio, uvijek bi rekla: "Kazat u tati!" - A ako bi je njen otac
prekorio makar samo pogledom, pomislili biste da joj se
zbog toga kida srce; ne mislim da joj je ikad rekao otru rije. On je bio potpuno preuzeo njen odgoj i obrazovanje i
pretvorio ga u zabavu. Sreom, radoznalost i brzo shvaanje
uinili su je dobrom uenicom. Uila je brzo i rado, to je
sluilo na ast njegovoj vjetini pouavanja.
Do svoje trinaeste godine nije nijedanput otila sama izvan parka. U rijetkim bi je zgodama gospodin Linton poveo
u
etnju na milju ili neto vie od parka, ali je nije povjeravao nikomu drugom. Gimmerton je za nju bio ime bez zna-

enja, a crkva jedina zgrada u kojoj je bila osim svoga doma. Orkanski visovi i gospodin Heathcliff za nju nisu postojali. Bila je potpun osamljenik i, oevidno, potpuno sretna.
Ponekad bi, dodue, promatrajui okolicu kroz prozor svoje
djeje sobe, pitala:
- Elleno, koliko jo vremena treba proi prije no to se
budem mogla popeti na vrhove onih bregova? to li je na
drugoj strani... moda more?
- Nije, gospoice Cathy, nego opet bregovi, isti kao i ovi.
- A kako izgledaju one suncem pozlaene stijene kad se
stoji u podnoju? - upita me jednom.
Strmina Penistone Craggsa posebice je privlaila njenu
pozornost; pogotovu kad je sunce na zalazu sijalo na njih i
na okolne vrhove, a sav ostali predio unaokolo leao u sjeni.
Objasnih joj da su oni grebeni samo gola masa kamenja i da
u svojim pukotinama jedva imaju dovoljno zemlje da hrane
zakrljalo drvee.
- A zato se ti grebeni svijetle jo tako dugo i nakon to
se ovdje spusti mrak?
- Zato to su na mnogo veoj visini nego mi - odgovorih. - Vi se ne biste mogli popeti uz njih, odve su visoki i
strmi. Zimi se mraz uvijek pojavi prije ondje nego u nas; i
usred ljeta nailazila sam na snijeg pod onom crnom uplji
nom na sjeveroistonoj strani.
- Oh! Ti si bila na njima! - uskliknu ona radosno. - On
da i ja mogu ii onamo, kad budem ena. Je li tata bio on
dje, Elleno?
- Tata bi vam rekao, gospoice - odgovorih brzo - da se
ne vrijedi muiti i uspinjati na njih. Pustara po kojoj vi eete s njim mnogo je zgodnija; trakroski park je najljepe
mjesto na svijetu.
- Ali park poznajem, a njih ne - promrmlja ona za sebe.
- A uivala bih gledati unaokolo s onoga najvieg vrha; moj
konji Minny odnijet e me tamo jednog dana.
Jedna od sluavki govorila je pred njom o Vilinskoj peini,
te ona uvrtje sebi u glavu da mora onamo otii. Vjeito je
spominjala gospodinu Lintonu tu svoju elju, pa joj on
obea da e ii onamo kad bude starija. Ali gospoica Cathy
mjerila je svoje vrijeme mjesecima, i pitanje: - "Jesam li dovoljno odrasla da idem na Penistone Craggs?" - bilo je ne-

ekidno na njenim usnama. Put za njih skretao je blizu Orkanskih visova. Edgar nije elio prolaziti onuda, pa joj je neprekidno odgovarao: - Ne jo, ljubavi, ne jo.
Rekla sam vam da je gospoda Heathcliff ivjela vie od
dvanaest godina nakon to je napustila svoga mua. Cijela
njena obitelj bila je njena tjelesna ustrojstva; ni ona ni Edgar
nisu posjedovali ono jedro zdravlje koje obino viate u
ovim krajevima. Od ega je posljednji put bolovala, ne
znam pouzdano. Mislim da su oboje umrli od iste bolesti,
od neke vrste groznice koja je u poetku spora, ali neizljeiva, i koja pri kraju brzo sagori ivot. Pisala je svome bratu
izvjetavajui ga da e vjerojatno uskoro umrijeti od bolesti
od koje ve etiri mjeseca boluje, i molila ga je da ju posjeti,
ako moe, jer je imala mnogo toga za srediti, rei mu posljednje zbogom i povjeriti mu Lintona. Nadala se da e Linton pripasti njemu, kao to je bio pripadao njoj. Zanosila se
nadom da njegov otac ne eli preuzeti na sebe teret njegova
uzdravanja i odgoja. Moj gospodar nije oklijevao ni trenutka
i ispuni joj tu molbu; iako nije bio voljan odlaziti od kue na
obine pozive, odmah je pohitao odazvati se. Rekao mi je
da Catherinu povjerava mojoj najpaljivijoj brizi za svoje
odsutnosti i nekoliko je puta ponovio naredbu da ona ne
smije naputati park, ak ni sa mnom; da bi ona mogla i sama izii, nije mu uope ni na pamet padalo.
Bio je na putu tri tjedna. Prvih dan-dva moja je tienica
sjedila u kutu biblioteke, odve tuna da bi itala ili se igrala.
U tom mirovanju nije mi zadavala nikakvih briga. Ali je
zatim nastupilo razdoblje nestrpljive, nervozne dosade. Kako sam bila odve zaposlena i odve stara da trim goredo-'je kako bih je zabavila, pronadoh nain da se sama
zabav-']a. Slala sam ju da ee po imanju - katkad pjeice,
katkad na konjiu - pa kad bi se vratila, da bih joj ugodila,
paljivo bih sluala njene prie o svim njenim stvarnim i
izmilje-nim pustolovinama.
Bijae poetak ljeta. Ona je toliko zavoljela ta samotna
'utanja da je esto ostajala vani od doruka do poslijepodnevnog aja, a zatim je provodila veeri priajui mi svoje
fantastine prie. Nisam se bojala da e otii izvan doputen
'h granica, jer su vrata obino bila zakljuana, a i mislila
s
am da bi se ona sama teko usudila udaljiti, ak i kad bi

vrata bila irom otvorena. Na alost, dogaaji su pokazali

da moje povjerenje nije bilo opravdano. Jednog jutra u
osam sati Catherina mi doe i ree da e ona taj dan biti
arapski trgovac koji namjerava prijei pustinju sa svojom
karavanom, i da joj moram dati dovoljno namirnica za
nju i njenu stoku, konja i tri deve; ove posljednje
zamjenjivali su veliki lovaki pas i dva ptiara. Stavih
razliite stvarice i slatkie u koaricu koju objesih sa
strane sedla. Ona skoi na konja, vesela kao ptica, zatiena
od srpanjskog sunca eirom iroka oboda i velom od gaze, i
otkasa s veselim smijehom rugajui se mom brinom savjetu
da ne galopira i da se rano vrati. Nevaljalo, nestano
stvorenje nije se vratilo na aj. Jedan od putnika, veliki
lovaki pas koji je bio star i volio udobnost, vratio se, ali ni
Cathy, ni konji, ni dva ptiara nisu bili nigdje na vidiku.
Slala sam izvidnike ovom i onom stazom, i napokon je
podoh i sama traiti. Jedan radnik popravljao je ogradu oko
gospodarstva. Upitah ga je li vidio nau mladu gospoicu.
- Vidio sam je jutros - odgovori on. - Traila je da joj
odsijeem ljeskov prut, a zatim je na svom galovejskom konjiu preskoila ogradu ondje gdje je najnia i odgalopirala
u daljinu.
Moete zamisliti kako sam se osjeala kad sam ula tu vijest. Odmah mi je sinula misao da je morala otii u Penistone Craggs. - to li e joj se dogoditi? - uzviknuh provlaei
se kroz otvor koji je popravljao taj ovjek. Odoh ravno na
cestu; jurila sam kao za okladu, milju za miljom, dok nisam
izbila na zavoj odakle su se vidjeli Visovi, ali Catherine nije
nigdje bilo, ni blizu ni daleko. Penistone Craggs nalazi se
oko dva kilometra iza kue gospodina Heathcliffa koja je
udaljena est kilometara od Grangea, te sam se poela bojati
da e pasti mrak prije no to stignem tamo. - A ako se okliznula puui po njima - pomislih - i poginula ili neto slomila? Ta mi je neizvjesnost zadavala veliki bol; i silno mi je laknulo kad sam, urei se uz gospodarsku kuu, spazila Charlesa, najljueg ptiara, gdje lei ispod prozora, otekle glave i
uha koje je krvarilo. Otvorih vrataca, otrah do vrata i
snano zakucah. Otvori mi ena koju sam poznavala i koja je
prije ivjela u Gimmertonu; dola je sluiti u Visovima poslije
smrti gospodina Earnshawa.

_ Ah - ree ona - doli ste traiti svoju malu gospoicu!

Kfe bojte se. Ona je ovdje; ali radujem se to nije doao gospodar.
_ Znai da on nije kod kue? - upitah sva zadihana od
urnog pjeaenja i uzbuenja.
_ Ne, nije - odgovori ona - i on i Joseph otili su i mislim da se nee vratiti jo za sat. Uite i odmorite se malo.
Udoh i ugledah svoje izgubljeno janje kako se pored ognjita ljulja u malom stolcu koji je pripadao njenoj majci
dok je bila dijete. eir joj je visio na zidu; ona se osjeala
udobno kao kod svoje kue, smijala se i u najboljem raspoloenju priala neto Haretonu - on je tada ve bio velik,
snaan mladi od osamnaest godina - koji ju je gledao s velikom radoznalou i zaprepatenou i razumio vrlo malo
od brzih pitanja i napomena kojima ga je ona neprekidno
obasipala.
- Vrlo lijepo, gospoice! - uzviknuh, krijui svoju radost
ljutitim izrazom lica. - Ovo je vae posljednje jahanje dok
se tata ne vrati. Vie vas neu pustiti ni preko praga, vi ne
valjala, nevaljala djevojko!
- Elleno! - povika ona veselo, skoi i pritra mi. - Ispri
at u ti lijepu priu veeras. I tako si ti mene pronala! Jesi
li ikad prije u svom ivotu bila ovdje?
- Stavite svoj eir na glavu pa odmah kui - kazah joj.
- Strano sam ljuta na vas, gospoice Cathy; uinili ste vrlo
veliku pogreku! Ne vrijedi se duriti i plakati, to mi nee na
doknaditi napor koji sam podnijela jurei i traei vas po ci
jelom kraju. Kad pomislim da mi je gospodin Linton nare
dio da vas ne putam izvan gospodarstva, a eto, vi ste se is
krali! To pokazuje da ste vi lukava mala lisica; nitko vie ne
e imati povjerenja u vas.
- to sam uinila? - zajeca. - Tata mi nije nita naredio;
on me nee grditi, Elleno... on nikad nije ljut kao ti!
- Haj'te, haj'te! - kaem joj. - Ja u vam zavezati vrpcu.
Ne smijete biti jogunasti. Stidite se! Trinaest vam je godina,
a vladate se kao beba.
Rekla sam to zato to je skinula eir s glave i pobjegla
od mene iza ognjita.
- Nemojte biti tako strogi prema lijepoj djevojici, gos,
Dean - ree sluavka. - Mi smo je zaustavili, ona bi

inae odjahala dalje jer se bojala da vi ne budete u brizi. Hareton se ponudio da ide s njom, a i ja sam mislila da treba
jer je put preko brda opasan.
Hareton je za toga razgovora stajao s rukama u depovima, odve zbunjen da bi ita rekao, iako se inilo da mu se
ne svia moj dolazak i moje upletanje.
- Dokad u ekati? - nastavih ne obazirui se na sluavkino posredovanje. - Smrait e se za deset minuta. Gdje je
konji, gospoice Cathy? I gdje je Phoenix? Ostavit u vas
ako ne pourite; odluite kako hoete.
- Poni je u dvoritu - odgovori ona - a Phoenix je za
tvoren ondje. Ugrizen je... a i Charles. Mislila sam vam pri
ati o tome; ali vi ste neraspoloeni, pa ne zasluujete da to
ujete.
Podigoh eir s poda i pridoh da joj ga namjestim. Vidjevi da su ukuani na njenoj strani, ona poe skakutati po
sobi; pojurih za njom, ali je ona trala kao mi preko, ispod
i iza ognjita, tako da je bilo besmisleno i smijeno juriti za
njom. Hareton i slukinja udarie u smijeh, a i ona im se pridrui i postade jo drskija, te u velikoj ljutini viknuh.
- Dobro, gospoice Cathy, da znate ija je ovo kua, po
urili biste se izii iz nje.
- Ona je vaeg oca, zar ne? - upita ona obraajui se Haretonu.
- Nije - odgovori on, obori pogled i stidljivo pocrvenje.
Nije mogao izdrati dug pogled Catherininih oiju iako
su bile jednake njegovima.
- Pa ija je onda... vaega gospodara?
On pocrvenje jo vie, ovaj put ne od stida, promrmlja
neku psovku i okrenu se.
- Tko je njegov gospodar? - nastavi dosadna djevojka
obraajui se meni. - On je govorio o "naoj kui" i "nai
ma". Mislila sam da je on vlasnikov sin. Nijednom me nije
oslovio sa "gospoice"; trebao je to uiniti, zar ne, ako je
sluga?
Hareton se namrgodi kao oblak zbog toga djetinjastoga
govora. Ja je utke prodrmah i najposlije je uspjeh spremiti
za odlazak.
- A sad, dovedi mi konja - zapovjedniki ree ona svo
me neznanom roaku, kao da je on jedan od konjuara u

Grangeu. - I ti moe poi sa mnom. elim vidjeti gdje se

vampir-lovac pojavljuje u movari i uti o vilama; ali pouri!
to je? Dovedi mi konja, kaem ti!
- Idi ti dodavola, zar ja da budem tvoj sluga! - promr
mlja mladi.
- Da idem do...? - zaueno ree Catherina.
- Dodavola... ti drska vjetice! - odgovori on.
- Eto, gospoice Cathy! Vidite da ste upali u lijepo dru
tvo - umijeam se. - Prikladne rijei da budu upuene jed
noj mladoj dami! Molim vas, nemojte se uputati u prepirku
s njim. Haj'te, hajd'mo sami potraiti Minny pa da krenemo.
- Ali, Elleno - povika ona razrogaenih oiju i ukoena
od zaprepatenja - kako se on usuuje tako mi odgovarati?
Zar on nee biti prisiljen uiniti ono to zahtijevam od nje
ga? Ti nevaljali stvore, kazat u tati to si rekao... A sad?
Hareton nije pokazivao da se boji te prijetnje, pa joj od
gnjeva suze navrijee na oi. - Dovedi ti ponija - uzviknu
ona okrenuvi se slukinji - i odmah pusti moga psa!
- Polako, gospoice - odgovori oslovljena - nita neete
izgubiti ako budete pristojni. Mladi gospodin Hareton nije
gospodarov sin, on je va roak, a i ja nisam uzeta u slubu
da bih vas sluila.
- On je moj roak! - povika Catherina i prezrivo se na
smija.
- Jest, dakako - odgovori njena koriteljica.
- Ah, Elleno! Nemoj im dopustiti da tako govore - ree
ona vrlo uzbuena. - Tata je otiao dovesti moga roaka iz
Londona; moj je roak gospodski sin. To moj... - ona zastade i brinu u pla, uznemirena i samom pomilju na srodst
vo s takvom prostainom.
- Pst, pst! - proaptah. - ovjek moe imati mnogo ro
aka, i to raznovrsnih, gospoice Cathy, a da ne budemo za
to nita gori; samo se ne moramo druiti s njima ako su neu
godni i zli.
- On nije... on nije moj roak, Elleno! - nastavi ona raalostivi se zbog te pomisli i baci mi se u naruje, kao da je
tako htjela pobjei od te misli.
Jako sam se naljutila i na nju i na slukinju zbog njihovih
uzajamnih otkria, jer nisam sumnjala da e slukinja obavijestiti gospodina Heathcliffa o Lintonovu skorom dolasku;

a isto sam tako bila sigurna da e Catherinina prva misao

nakon povratka njezina oca biti da trai objanjenje sluavkine tvrdnje o njezinu neotesanom roaku. Haretona je, nakon to se oporavio od srdbe jer je smatran za slugu, ini
se, kosnula njena tuga. Otiao je po ponija i doveo ga blizu
vrata, zatim je, da bi udobrovoljio Catherinu, uzeo iz tenare jazavarsko tene i, stavljajui joj ga u ruke, rekao joj neka vie ne plae jer on nije mislio nita zla. Ona zastade u
svom plakanju, pogleda ga oima punim straha i uasa i
brinu u jo jai pla.
Jedva sam se obuzdala da se ne nasmijeim na tu odvratnost prema sirotome mladiu koji je bio dobro razvijen, lijepih crta, snaan i zdrav, ali u odijelu koje je odgovaralo
njegovim svakidanjim poslovima na gospodarstvu i lutanju
po pustari za zeevima i drugom divljai. Ipak mi se inilo
da njegova fizionomija pokazuje duh obdaren boljim osobinama no to ih je njegov otac ikada imao. Dobro sjeme izgubljeno u korovu koji je svojom bujnou guio njegov zanemareni razvitak; ali tu se ipak jasno vidjelo bogato zemljite koje bi moglo dati obilne plodove pod drugim i povoljnijim okolnostima. Gospodin Heathcliff, mislim, nije postupao fiziki loe prema njemu, zahvaljujui njegovoj neustraivoj naravi koja nije doputala takav nain ugnjetavanja;
nije bio nimalo plaljiv zbog ega bi, po Heathcliffovu miljenju, loe tjelesno postupanje prema njemu moglo biti zabavno. Heathcliff je, ini se, svoju zlonamjernost usredotoio na to da od njega naini ivotinju bez razuma; nitko ga
nije uio itati i pisati; nikada nije prekoravan za ikakvu lou
naviku koja nije smetala njegovu tutoru; nikada nije upuivan u tajne vrlina, niti ijednim savjetom uvan od poroka.
Prema onome to sam ula, i Joseph je dosta pridonio njegovu kvarenju svojom usko shvaenom pristranou koja ga je
navodila da mu laska i da ga mazi zato to je bio posljednji
izdanak stare obitelji. I kao to je imao obiaj okrivljavati
Catherinu Earnshavv i Heathcliffa kad su bili djeca, jer su izbacivali njegova gospodara iz takta i tjerali ga onim to je
on nazivao njihovim "stranim ponaanjem" da trai utjehu
u piu, tako je sada cijelu krivicu za Haretonove pogreke i
mane bacao na uzurpatora mladieve imovine. Bilo da je
mladi psovao ili se loe vladao, on ga nikada nije korio. i-

nilo se da je Josephu zadovoljstvo promatrati kako djeak

ide u najgore krajnosti; priznavao je da je mladi upropaten, da mu je dua zauvijek izgubljena, ali je za sve to okrivljavao Heathcliffa. Pomisao da e Heathcliff morati odgovarati i platiti za propast Haretonove due pruala mu je golemu utjehu. Joseph je usadio u Haretona ponos zbog njegova
imena i njegove loze. On bi, da je smio, potaknuo mr-nju
izmeu njega i sadanjeg vlasnika Visova, ali je njegov strah
od toga vlasnika graniio s praznovjerjem, te je svoje
osjeaje prema njemu i osude protiv njega izraavao mrmljanjem neizravnih napomena i tajnim molitvama Bogu da
ga kazni. Nisam poblie znala kako se u to vrijeme ivjelo u
Orkanskim visovima; govorim samo po uvenju, jer sam vidjela malo. Seljaci su tvrdili da je Heathcliff krtac i okrutan, surov gospodar prema svojim napoliarima; ali pod
enskom rukom kua je iznutra povratila svoj stari ugodni
izgled, i prizora nereda, uobiajenih u Hindlevjevo doba, nije
vie bilo medu njenim zidovima. Gospodar je bio odve
natmuren za drutvo, dobro ili loe; i jo je takav.
Ali ja sam zastala sa svojom priom. Gospoica Cathy
odbi jazavara, ponuenog da bi se sklopio mir, i zatrai
svoje pse, Charlesa i Phoenixa. Oni dooe hramajui i pognutih glava, i mi podosmo kui neveseli. Nisam mogla saznati od svoje mlade gospoice kako je provela dan. Saznala
sam samo da su cilj njezina puta bili, kao to sam i mislila,
Penistone Craggs. Stigla je bez ikakva osobitog doivljaja do
vrata gospodarske kue; u tom trenutku iziao je Hareton s
nekoliko pasa i oni su napali njenu pratnju. Nastala je estoka
borba izmeu pasa prije no to su ih njihovi vlasnici uspjeli
razdvojiti; tom su se prilikom upoznali. Catherina je rekla
Haretonu tko je i kamo je krenula; zamolila ga je da joj
pokae put i napokon ga nagovorila da je prati. On joj je otkrio tajne Vilinske peine i dvadesetak drugih neobinih
mjesta. Ali, kako sam bila u nemilosti, nije me htjela udostojati opisa interesantnih predmeta koje je vidjela. Ipak sam iz
onoga to je rekla mogla zakljuiti da je na vodia gledala
sa simpatijama, sve dok nije povrijedila njegove osjeaje
nazvavi ga slugom, i dok Heathcliffova domaica nije uvrijedila nju nazvavi ga njenim roakom. Rijei koje joj je on
uputio nagrizle su joj srce. Nju, koja je bila "ljubav", "mi-

la", "kraljica" i "aneo" za sve u Grangeu, da tako uasno

uvrijedi jedan stranac! Nije to mogla razumjeti, i tekom
sam je mukom nagovorila da mi obea kako se nee zbog
toga aliti svom ocu. Objasnih joj da on nimalo ne voli stanovnike Visova i da bi mu bilo vrlo ao kad bi doznao da je
bila ondje. A najvie sam isticala to da e on, ako mu ona
otkrije moj nehat prema njegovim zapovijedima, moda biti
toliko ljut da u morati otii od njih. Za Cathy je to bila nepodnoljiva misao, pa je dala svoju rije i odrala je radi mene. Na kraju, ona je bila dobro djevoje.

Devetnaesto poglavlje

PISMO S crnim rubom najavilo je dan povratka moga gospodara. Isabella je umrla, i on mi je pisao neka nabavim crninu za njegovu ker i spremim sobu i ostalo potrebno za
njegova mladog neaka. Catherina je skakala od radosti to
joj se otac uskoro vraa i vrsto je vjerovala da njen "pravi"
roak posjeduje bezbroj divnih osobina. Najzad je dola veer njihova toliko oekivanog dolaska. Jo je od rana jutra
bila zauzeta dovoenjem u red svojih sitnih stvari, i sad, odjevena u svoju novu crnu haljinu - siroto dijete! Smrt njene
tete nije u nje prouzroila nikakvu odreenu alost - neprestanim me je navaljivanjem natjerala da odem s njom do
ulaza na imanje kako bi ih doekala.
- Linton je samo est mjeseci mladi od mene - avrljala
je dok smo polako hodale u sjeni drvea preko valovitog
zemljita pokrivenog mahovinom. - Divno emo se igrati!
Teta Isabella poslala je tati lijep pramen njegove kose; svjetlija je od moje - bijede plava, a isto tako fina. Paljivo je
uvam u maloj staklenoj kutiji i esto sam mislila kako bi bilo
veliko zadovoljstvo vidjeti njezina vlasnika. Oh! Sretna
sam - i tata, dragi, dragi tata! Elleno, haj'mo trati! Haj'mo
trati!
Trala je, vraala se, i opet trala mnogo puta prije no to
sam ja svojim odmjerenim koracima stigla do vrata, a zatim
je sjela na travu pored puta i pokuala strpljivo ekati. Ali
to je bilo nemogue; nije mogla mirovati ni tren.
- Zato ih nema! - uzviknu. - Evo, vidim neku prainu
na putu... oni su! Ne, nisu! Kad e stii? Zar ne bismo mogle
otii malo u susret... pola milje, Elleno; samo pola milje?
Pristani, molim te; do onih breza kod zavoja!
Odluno sam odbila. Napokon je doao kraj njezinu ekanju: putnika koija bijae na vidiku. Gospoica Cathy
uzviknu i rairi ruke im opazi svog oca kako gleda kroz

prozor. Iziao je iz kola gotovo isto tako radostan i nestrpljiv kao i ona; i prolo je dosta vremena prije no to se sjetie ostalih oko sebe. Dok su se pozdravljali i grlili, provirih
unutra da vidim Lintona. Spavao je u jednom kutu, omotan
u topao, krznom podstavljen kaput, kao da je bila zima. Bio
je blijed, slabunjav i mekuan deko koji je bio toliko slian
mome gospodaru kao da mu je mladi brat; ali na njegovu licu
bio je izraz boleljive razdraljivosti koji Edgar Linton nikada
nije imao. Gospodar vidje da sam gledala unutra i, poto se
rukova, ree mi neka zatvorim vrata na koiji da ga ne
bismo uznemirili jer je umoran od puta. Cathy bi rado bila
pogledala unutra, ali joj otac ree neka krene; i krenuli su
polako kroz park, a ja se pourih naprijed pripremiti poslugu.
- Draga moja - ree gospodin Linton obraajui se svo
joj keri kad su zastali pri dnu ulaznih stuba - tvoj roak ni
je tako jak ni tako veseo kao ti, i zapamti, izgubio je svoju
majku prije vrlo kratka vremena; zato nemoj oekivati od
njega da se odmah pone igrati i trati s tobom. I nemoj ga
zamarati mnogim prianjem; pusti ga na miru bar veeras,
hoe li?
- Hou, tata, hou - odgovori Catherina - ali arko ga
elim vidjeti, a on jo nijedanput nije pogledao van.
Koija se zaustavila. Spavaa probudie; ujak ga uze u
ruke i spusti na zemlju.
- Ovo je tvoja roakinja Cathy, Lintone - ree spajajui
njihove male ruke. - Ona te ve voli, pazi da je noas ne ra
alosti plakanjem. Pokuaj biti veseo. Putovanje je svreno i
ti nema to raditi osim odmarati se i zabavljati kako te volja.
- Pustite me da idem u krevet - odgovori deko uzmiui
iz Catherinina zagrljaja. Suze mu navrijee i on obrie oi
rukom.
- Hajde, budite dobro dijete - apnuh mu uvodei ga u ku
u. - Rasplakat ete i nju, vidite koliko je ona tuna zbog vas!
Ne znam da li iz alosti zbog njega, ali na licu njegove roakinje pojavi se isto tako tuan izraz kao i na njegovome,
i ona se vrati ocu. Sve troje uoe i odoe gore u biblioteku
gdje je aj ve bio serviran. Skinuh Lintonu kapu i ogrta i
posadih ga na stolac za stolom; ali tek to je sjeo, opet je poeo plakati. Gospodar ga upita to mu je.

_ Ne mogu sjediti na stolcu - ree Linton jecajui.

_ Idi onda na divan, i Ellen e ti donijeti aja - strpljivo
odgovori njegov ujak.
Bila sam sigurna da ga je njegov slabunjavi, mrzovoljni
tienik morao podosta namuiti za putovanja. Linton se
polako odvue i legnu na divan. Cathy donese stoli i svoju
alicu aja te sjede kraj njega. U poetku je sjedila utei, ali
to nije dugo trajalo. Odluila je svoga malog roaka pretvoriti u svoga mezimca, pa ga je poela milovati po kosi, ljubiti
u obraz i nuditi mu aj na svom posluavniku, kao da je
mala beba; to mu se svidjelo jer je gotovo i bio samo beba.
On obrisa oi i lice mu se ozari slabim osmijehom.
- Oni e se vrlo dobro slagati - ree mi gospodar nakon
to ih je minutu promatrao. - Vrlo dobro... ako ga budemo
mogli zadrati, Elleno. Druenje s djetetom njegova uzrasta
brzo e usaditi nov duh u njega, i, elei ojaati, on e ga i
dobiti.
"Jest, ako ga budemo mogli zadrati" - pomislih; bijahu
me obuzele alosne slutnje da postoji krhka nada za to. Poeh misliti kako e taj slabi ivjeti u Orkanskim visovima
sa svojim ocem i Haretonom. Kakvi e prijatelji u igri i kakvi uitelji oni biti! Nae su se sumnje brzo obistinile... bre
no to sam i oekivala. Odvela sam djecu gore poslije aja,
priekala da Linton zaspi - nije me putao da odem prije
-i sila; stajala sam pored stola u velikoj sobi palei svijeu za
spavau sobu gospodina Edgara, kad jedna sluavka doe iz
kuhinje i javi mi da je Joseph, sluga gospodina Heathcliffa,
pred vratima i da eli razgovarati s gospodarom.
- Pitat u ga najprije to eli - rekoh u velikoj zebnji. Vrlo nezgodno vrijeme da ga uznemirujem, i to odmah na
kon dugog puta. Ne mislim da e ga gospodar moi primiti.
Dok sam to govorila, Joseph, koji je bio proao kroz kuhinju, pojavi se u kui. Bio je odjeven u svoje praznino odijelo, na licu je imao svoj najlicemjerniji i najkiseliji izraz i,
drei eir u jednoj a tap u drugoj ruci, poeo otirati obuu
o otira.
- Dobra veer, Josephe - rekoh hladno. - Kakvim si po
slom doao noas?
- Moram razgovarati s gospodinom Lintonom - ree on
prijezirno me iskljuujui.

- Gospodin Linton se sprema na spavanje; ako mu ne

ma nita posebno rei, sigurna sam da te sada nee primiti
- nastavih. - Bit e bolje da sjedne i meni ostavi poruku.
- Koja je njegova soba? - upita on promatrajui niz za
tvorenih vrata.
Vidjeh da odbija moje posrednitvo te nerado odoh u biblioteku i izvijestih gospodara o tom posjetitelju koji je doao u nezgodan as; savjetovala sam ga da mu porui neka
doe sutradan. Gospodin Linton nije imao vremena ni da
me ovlasti to da radim, jer se Joseph bjee popeo za mnom
i uao nepozvan u sobu, stao uz dulju stranu stola, s rukama na rukohvatu svoga tapa, i poeo povienim tonom,
kao da je oekivao suprotstavljanje:
- Heathcliff me je poslao po svoga sina i ne smijem se
vratiti bez njega.
Edgar Linton je utio nekoliko trenutaka; izraz velike alosti prijee mu licem. On bi saalijevao deka i radi njega
sama, ali sjeajui se Isabellinih nada, i zebnji i brinih elja za
njezina sina, i kako ga je preporuivala njegovoj brizi, alio je
to ga je, ini se, morao predati, i traio je nain kako da to
izbjegne. Nikakav mu plan nije padao na um. Samo
pokazivanje elje da ga zadri potaknulo bi Heathcliffa da
bude jo uporniji u svom zahtjevu; nije ostalo nita drugo
nego da ga pusti da ode. Ali ga nije htio probuditi.
- Reci gospodinu Heathcliffu - odgovori mirno - da e
njegov sin sutra doi u Orkanske visove. U postelji je i sada
je odve umoran da prijee tu daljinu. Moe mu takoer
rei kako je Lintonova majka eljela da on ostane pod mo
jim starateljstvom i da je, zasad, njegovo zdravlje vrlo slabo.
- Nikako! - ree Joseph, udari tapom o pod i zauze od
luan stav. - Ne! To ne moe biti. Heathcliffa se nimalo ne
tiete ni majka ni vi; on trai svoga sina; i ja mu ga moram
dovesti... sad znate!
- Noas ga nee odvesti! - ree Linton odluno. - Od
lazi i kai svom gospodaru to sam rekao. Elleno, izvedi ga!
Odlazi...
Uhvati snano naljuena starca za miicu, izgura ga iz sobe
i zatvori vrata.
- Vrlo dobro! - povika Joseph odlazei polako. - Sutra
e doi on glavom, pa izbacite njega ako se usudite!

Dvadeseto poglavlje

DA BI izbjegao opasnost od ostvarenja te prijetnje, gospodin

Linton mi naredi da odvedem djeaka njegovu ocu rano
ujutro na Catherininu konjiu, i ree mi.
- Kako odsad neemo imati utjecaja na njegovu sudbinu,
bila dobra ili zla, ne smije rei mojoj keri kamo je otiao.
Ona se odsad ne moe s njim druiti, pa je bolje za nju da
ne zna da se on nalazi u blizini, jer bi je to samo uznemirilo
i probudilo elju da posjeti Visove. Reci joj da je njegov otac
iznenada poslao po njega, te je morao otii od nas.
Lintonu se nije svialo to ga diem iz postelje u pet sati, i
iznenadi se kad u da se mora spremiti za dalje putovanje.
Ublaih to tvrdei da e provesti neko vrijeme kod svoga oca,
gospodina Heathcliffa, koji ga tako eli vidjeti te ne eli odgoditi to zadovoljstvo dok mu se sin odmori od putovanja.
- Moj otac! - povika on u udu i zbunjenosti. - Mama
mi nije nikad govorila da imam oca. Gdje on ivi? Radije
bih ostao kod ujaka.
- ivi nedaleko od Grangea - odgovorih - odmah iza
onih brda; to nije daleko, moi ete dopjeaiti k nama kad
vam se vrati snaga. Trebate se radovati to idete kui i to
ete ga vidjeti. Morate ga pokuati voljeti kao to ste voljeli
i svoju majku, pa e onda i on voljeti vas.
- Ali zato ja nisam uo o njemu prije? - upita Linton. Zato mama i on nisu ivjeli zajedno kao ostali ljudi?
- On je zbog posla morao ivjeti na sjeveru - odgovorih
- a vaa majka je zbog svog slabog zdravlja morala ivjeti
na jugu.
- Zato mi mama nije govorila o njemu? Ona je esto go
vorila o ujaku i ja sam odavna svikao da ga volim. Kako
mogu voljeti tatu? I ne poznajem ga.
- Sva djeca vole svoje roditelje. Vaa je majka, moda,
mislila da ete zahtijevati da budete s njim ako vam ga bude

esto spominjala. Moramo pouriti. Jahati na konju rano po

ovako lijepu jutru mnogo je ugodnije nego spavati jo sat.
- Hoe li ona ii s nama - upita on - djevojica koju sam
vidio juer?
- Ne sada - odgovorih.
- A ujak?
- Ne, ja u vas otpratiti onamo - kazah mu.
- Neu ii bez ujaka - povika. - to ja znam kamo ete
me vi odvesti.
Pokuah mu dokazati da nije lijepo od njega to ne eli
ii svom ocu, ali je on i dalje uporno odbijao ustati i odjenuti
se, te sam morala zovnuti gospodara da mi pomogne nagovoriti ga da ustane iz kreveta. Siromah deko napokon je
otpremljen s lanim uvjeravanjima da e njegova odsutnost
biti kratka, da e ga gospodin Edgar i Cathy posjeivati i jo
drugim obeanjima, podjednako neistinitim, koje sam izmiljala i ponavljala s vremena na vrijeme cijelim putem. ist
zrak koji je mirisao na vrijes, sunevo svjetlo i lagani konjiev kas ubrzo su odagnali njegovu potitenost. Poeo mi je
s veom ivahnou i s interesom postavljati pitanja o svojem novom domu i njegovim stanovnicima.
- Jesu li Orkanski visovi isto tako ugodno mjesto kao i
Thrushcross Grange? - upita on okreui se da baci posljed
nji pogled na dolinu odakle se dizala laka magla i stvarala
vunast oblak na rubu plavetnila.
- Oko kue nema toliko drvea - odgovorih - i nije tako
velika, ali odande moete lijepo vidjeti cijeli predio; a i zrak
je ondje zdraviji za vas... svjeiji i sui. Moda e vam se u
poetku zgrada initi stara i mrana, ali to je ugledna kua;
poslije Grangea najbolja u cijeloj okolici. Moi ete ii na
ugodne etnje po pustari. Hareton Earnshavv - roak go
spoice Cathy, pa prema tome i va - pokazat e vam sva
najljepa mjesta; pa kad je lijepo vrijeme, moete ponijeti
knjigu i itati je, i neka zelena hladovita uvalica moe vam
posluiti kao soba za rad; ponekad e vam se va ujak pri
druiti u etnji; on esto ee po brdima.
- Kakav je moj otac? Je li tako mlad i lijep kao ujak?
- Mlad je kao i on, ali ima crnu kosu i oi, i izgleda stro
i, i mnogo je vii i krupniji od njega. On vam se u poetku,
moda, nee initi tako blag i ljubazan jer to nije njegov na-

in' ali trudite se biti otvoreni i srdani prema njemu, pa e

vas on, naravno, vie voljeti nego ikakav ujak, jer vi ste njegov roeni sin.
- Crna kosa i crne oi! - glasno je razmiljao Linton. Ne mogu ga zamisliti. Onda ja nisam nalik njemu?
- Ne mnogo - odgovorih; "nimalo", pomislih, proma
trajui sa saaljenjem bijelo lice i slabako tijelo svoga supu
tnika i njegove velike sanjarske oi - oi njegove majke, sa
mo to u njima nije bilo ni iskre ni njezina plamenog duha,
osim kad bi ih za trenutak zapalila boleljiva osjetljivost.
- udnovato da nikada nije dolazio posjetiti mamu i me
ne! - promrmlja. - Je li me on ikad vidio? Ako jest, to je za
cijelo bilo kad sam bio dojene. Ne sjeam ga se uope!
- Pa, gospodine Lintone - kazah mu - pet stotina kilome
tara velika je daljina; a deset godina krae je vrijeme odraslom
ovjeku nego vama. Vjerojatno je gospodin Heathcliff na
mjeravao doi od ljeta do ljeta, ali mu se nikad nije pruila
zgodna prilika; a sad je prekasno. Nemojte mu dosaivati
pitanjima o tome jer biste ga samo bez potrebe naljutili.
Ostali dio puta deko je bio sasvim zadubljen u svoje misli, sve dok se nismo zaustavili pred vrtnim vratima gospodarstva. Promatrala sam njegovo lice da bih proitala njegove dojmove. Zagledao se s velikom panjom u ukraenu fasadu i niska prozorska okna, zatim mu pogled prijee preko
zakrljalih grmova ogrozda i iskrivljenih jela, i najposlije zavrtje glavom; nimalo mu se nije dopadala vanjtina njegova
novog obitavalita. Ali je bio dovoljno razuman da ne pokae
to svoje nezadovoljstvo, jer je unutra moda bilo divno. Prije
no to je sjahao, odoh otvoriti vrata. Bilo je pola sedam,
ukuani su upravo bili zavrili s dorukom, slukinja je
raspremala stol i brisala ga. Joseph je stajao kraj stolca
svoga gospodara i govorio mu neto o hromom konju. Hareton se spremao na konju.
- Zdravo, Nelly! - ree gospodin Heathcliff kad me spazi. - Mislio sam da u morati osobno doi po svoje vlasnitvo, ali si mi ti utedjela trud. Ti si ga dovela, je li? Da vidim
vrijedi li togod.
Ustade i prie vratima; Hareton i Joseph zinue od radoznalosti i pridruie mu se. Siromah Linton prijee uplaenim pogledom preko lica te trojice.

- Gospodaru - ree Joseph nakon ozbiljna motrenja on vam je podvalio, gospodaru; uzeo je vaeg sina, a poslao
vam svoju ker.
Heathcliff se, nakon to je ukoenim i prodornim pogledom zbunio sina, prijezirno nasmija.
- Boe! - uzviknu. - Kakva ljepota! Kakvo divno, ljup
ko stvorenje! Zacijelo su ga hranili puevima i kiselim mlije
kom, Nelly. Ah! Neka sam proklet! Gori je no to sam oe
kivao... a avo zna da nisam bio optimist!
Rekoh uplaenom i zbunjenom djetetu neka side s konjia i ude. On nije bio potpuno shvatio znaenje rijei svoga
oca, ni odnose li se one na njega. Zapravo, nije jo bio siguran je li taj mrgodni, podrugljivi stranac njegov otac. Pripijao se uza me sa sve veim strahom, a kad gospodin Heathcliff sjede i ree mu: Doi ovamo - on sakri lice na moje rame i zaplaka.
- Dosta, dosta! - zapovjedi Heathcliff; zatim prui ruku
i grubo povue deka medu svoja koljena, uze ga za bradu i
podie mu glavu. - Prestani s tom glupou! Ne boj se, ne
emo ti nita, Lintone... tako se zove, je li? Ti si potpuno
dijete svoje majke! Gdje je moj udio u tebi, kretavo pile?
Skinu deku kapu, zabaci mu natrag njegove guste, plave
uvojke i poe mu pipati tanke ruke i male prste; za tog pregleda Linton prestade plakati i podie svoje velike plave oi
da i on odmjeri onoga koji je njega odmjeravao.
- Poznaje li ti mene? - upita Heathcliff nakon to se
uvjerio da su mu svi udovi podjednako nerazvijeni i slabi.
- Ne - odgovori Linton uplaen, prazna pogleda.
- Pa valjda si uo o meni?
- Nisam.
- Nisi! Sramota je za tvoju majku to nije probudila u te
bi sinovlju ljubav prema meni! Ti si moj sin; tvoja je mati bi
la nevaljalica jer ti nije kazala kakvog oca ima. Ne otimaj se
i ne crveni! Premda je i to od neke koristi jer se vidi da nisi
mlakonja. Budi dobar deko pa emo se slagati. Nelly, ako si
umorna, moe sjesti; ako nisi, vrati se kui. Siguran sam da
e u Grangeu ispriati doslovce sve to si ula i vidjela... ovo
se stvorenje nee umiriti sve dok si ti pored njega.
- Nadam se da ete biti ljubazni prema deku, gospodine
Heathcliffe, ili ga inae neete imati dugo; a on vam je jedi-

i rod u svijetu i jedini kojeg ete ikad imati... ne zaboravite t0

_ odgovorih.
_ Bit u vrlo ljubazan prema njemu, ne boj se - ree on,
smijui se. - Samo nitko drugi ne smije biti ljubazan prema
njemu; elim njegovu ljubav, samo za sebe. I da odmah budem
dobar: Josephe, donesi deku doruak. Haretone, prokleto
tele idi na svoj posao. Da, Nelly - doda nakon to oni odoe moj je sin budui vlasnik Grangea, i ne elim da umre dok ne
budem siguran da e mi biti nasljednik. Osim toga, on je
ptoj, to e za mene biti trijumf da vidim svog potomka kao
zakonita gospodara njihova imanja, da vidim svoje dijete
kako uzima za nadniare njihovu djecu da obraduju zemlju
svojih otaca. To je jedini obzir zbog kojega u moi trpjeti to
tene; prezirem ga jer je takav kakav je i mrzim ga zbog
uspomena koje budi u meni! Ali obzir koji ti spomenuh dovoljan je. uvat u ga i njegovati isto onako kao to va gospodar
njeguje svoje dijete. Imam gore sobu dobro namjetenu za
njega; uzeo sam mu uitelja koji e dolaziti triput tjedno s
udaljenosti od dvadeset milja da ga ui ono to bude elio
uiti. Naredio sam Haretonu da ga slua. Jednom rijeju, sve
sam uredio kako bih od njega stvorio gospodina i osigurao da
bude iznad svoje okoline. alim samo to on tako malo
zasluuje taj trud. Ako sam elio ikakvo zadovoljstvo na
ovom svijetu, to je da on bude dostojan moga ponosa; ali sam
gorko razoaran ovim blijedim, plaljivim jadnikom!
Dok je on govorio, Joseph se vrati sa zdjelom kae s mlijekom i stavi je pred Lintona koji se s gnuanjem okrenu od
toga seljakog jela i izjavi da ne moe jesti. Vidjela sam da
je stari sluga, kao i njegov gospodar, osjeao prijezir prema
deku, ali je bio prisiljen taj osjeaj prikriti jer je bilo jasno
da Heathcliff oekuje od svojih podinjenih da ukazuju potovanje prema njegovu sinu.
- Ne moete to jesti? - upita Joseph buljei u Lintonovo
lice i nastavi apatom da ga ne bi uo gospodar: - Ali gospo
dar Hareton nikad nije jeo nita drugo kad je bio mali; i to
je bilo dosta dobro za njega, dovoljno je dobro i za vas.
- Neu to jesti! - otro odgovori Linton. - Nosi to.
Joseph ljutito zgrabi zdjelu i donese je nama.
- Nedostaje li ita ovoj hrani? - upita on gurajui zdjelu
Heathcliffu pod nos.

- to bi joj nedostajalo? - ree on.

- Eto - odgovori Joseph - ovaj izbirljivac kae da ne
moe jesti. Ali nije udo! I njegova je majka bila takva... mi
smo joj bili odve prljavi da sijemo penicu od koje smo pra
vili za nju kruh.
- Nemoj mi spominjati njegovu majku - ljutito ree go
spodar. - Donesi mu neto to moe jesti, to je sve. to on
obino jede, Nelly?
Predloih kuhano mlijeko ili aj; on naredi domaici da
mu ih spravi. - "To je dobro" - pomislih - sebinost njegova oca pridonijet e njegovoj udobnosti. On uvida da je deko slabunjav i da mu je potrebna njega. To e utjeiti gospodina Edgara kad mu kaem kako se izmijenila Heathcliffova
narav. Nemajui razloga da i dalje ostanem, izvukoh se polako dok je Lintonova panja bila obuzeta plaljivim odbijanjem prijateljskog umiljavanja jednog ovarskog psa. Ali je
njegova panja bila odve budna da to ne opazi, pa im zatvorih vrata, zauh njegov uzvik i mahnito ponavljanje:
- Ne ostavljaj me! Ne elim ostati ovdje! Ne elim osta
ti ovdje!
Zauh kako se klju okrenuo u bravi; nisu mu dopustili
da izie. Uzjahah konjia i natjerah ga u kas. Tako se zavrila moja kratka briga o Lintonu.

pvadeset i prvo poglavlje

TOG SMO SE dana muili kako bismo smirili malu Cathy.

Ustala je vrlo vesela, nestrpljiva da se to prije pridrui svome
roaku, ali kad je ula da je otiao, tako je gorko plakala i
jadikovala da ju je sam Edgar morao tjeiti. Rekao joj je da
e se on uskoro vratiti, ali je i dodao: - Ako ga budu pustili.
- A tome se zaista nije mogao nadati. To ju je obeanje slabo
umirilo; vrijeme je ipak uinilo svoje. Iako je ponekad pitala
svoga oca kad e se Linton vratiti, njegove crte lica toliko su
izblijedjele u njezinu sjeanju da ga nije ni prepoznala kad
ga je opet vidjela.
Kad sam idui poslom u Gimmerton susretala domaicu
Orkanskih visova, pitala sam je za mladoga gospodina, jer
je on ivio gotovo isto tako povueno kao i Catherina i nikad ga nismo mogli vidjeti. Doznala sam od nje da je i dalje
slaba zdravlja i da dosauje ukuanima. Rekla mi je kako
joj se ini da ga gospodin Heathcliff sve vie mrzi, iako se
prilino trudi prikriti to; da ne trpi njegov glas i ne moe dugo
sjediti s njim u istoj sobi. Njih dvojica malokad razgovaraju.
Linton ui svoje zadae i provodi veeri u jednoj maloj odaji
koju su nazvali salonom, ili lei u krevetu po cio dan jer
esto dobiva kaalj, prehladu i neprestano ga neto mui. Nikad nisam vidjela tako maloduno stvorenje - doda ena
- ni stvorenje koje bi se toliko brinulo o sebi. Odmah mi
pone prigovarati im uveer ostavim prozor otvoren
malo dulje nego obino. Oh! To je ubitano, dah nonog
zraka! I mora mu se loiti vatra usred ljeta; i Josephova lula je
otrov, uvijek mora imati slatkia i poslastica, i neprestano
mlijeka, mlijeka... bez obzira na to to mi ostali oskudijevamo u tome zimi. Omotan u svoj krzneni kaput, on po cio
dan sjedi u naslonjau pored vatre, gricka dvopek i pijucka
vodu ili neko drugo pie, koje grije na ploi kamina. Kad ga
Hareton iz saaljenja doe zabaviti - Hareton nije zle nara-

vi iako je grub - uvijek se na kraju rastanu jedan psujui, a

drugi plaui. Vjerujem da bi gospodaru bilo drago kad bi
ga Earnshaw namrtvo izudarao da mu nije sin, i sigurna sam
da bi ga i sam istjerao van kad bi znao i pola o tome koliko
panje taj deko posveuje sebi. Ali gospodar se uva da ne
padne u iskuenje; nikad ne ulazi u mali salon, a ako Linton
pone ta svoja izmotavanja u sobi u kojoj se on nalazi, on
ga odmah alje gore u sobu.
Zakljuili iz svega to sam ula da je potpuna oskudica
suosjeanja pretvorila mladog Heathcliffa u sebino i neugodno bie, ako takav nije bio ve po prirodi. Moje zanimanje za njega postupno je slabjelo, iako sam ga jo uvijek saalijevala zbog njegove sudbine i alila to nije ostavljen nama
na brigu. Gospodin Edgar poticao me je da se raspitujem o
njemu; mislio je mnogo na njega i bio spreman da ga pokua
vidjeti. Jednom mi ree neka upitam njihovu domaicu
dolazi li on ikad u selo. Ona mi ree da je bio dvaput, na
konju, zajedno sa svojim ocem; i oba puta poslije toga
pretvarao se tri-etiri dana da se osjea sav potrgan. Ako se
dobro sjeam, ta je domaica napustila Visove dvije godine
nakon Lintonova dolaska; zatim je dola druga koju nisam
poznavala. I sad je ondje.
Vrijeme je u Grangeu prolazilo kao i nekad, ugodno, dok
gospoica Cathy nije navrila esnaestu godinu. O godinjici
njezina roenja nikad nismo pokazivali nikakve znake radosti jer je to bio i dan smrti moje pokojne gospodarice. Njen
je otac uvijek provodio taj dan sam u biblioteci, a u sumrak
je odlazio do gimmertonskog groblja gdje je ostajao do poslije ponoi. Toga dana Catherini je preputeno da se sama
zabavlja kako zna. Te godine bio je dvadeseti oujka, lijep
proljetni dan. Nakon to se njen otac povukao u biblioteku,
moja mlada gospodarica side, odjevena za izlazak, i ree mi
kako je molila da odeta sa mnom do ruba pustare i kako
joj je to gospodin Linton dopustio pod uvjetom da ne idemo
daleko i da se vratimo za jedan sat.
- Pouri, Elleno! - povika ona. - Znam kamo u ii; do
mjesta gdje se naselilo jato tetrijeba. elim vidjeti jesu li ve
napravili gnijezda.
- To je sigurno dosta daleko odavde - rekoh - oni ne
prave gnijezda na rubu pustare.

_ Ne, nije daleko! - odgovori ona. - Bila sam s tatom

posve blizu tog mjesta.
Stavih eir i izidoh ne mislei vie o tome. Ona je skakutala trala naprijed, vraala se meni i opet trala dalje kao
mladi hrt. U poetku sam s velikim zadovoljstvom sluala
pjesme eva oko nas, uivala u blagoj toploti sunca i promatrala nju, svoju ljubimicu i svoju radost, s njenim zlatnim
uvojcima koji su vijorei leprali dok je trala, njenim svijetlim obrazima, mekanim i njenim u svom cvatu poput divlje
rue, i njenim oima koje su sjajile nepomuenom radou.
Bila je u to doba sretno stvorenje i pravi aneo. Kakva teta
to se nije zadovoljila tom sreom koju je posjedovala!
- Pa gdje su ti vai tetrijebi, gospoice Cathy? Trebali bismo
ve stii do njih; daleko smo se udaljile od ograde naeg parka.
- Oh, jo samo malo... jo malo dalje, Elleno - nepresta
no je odgovarala. - Uspni se na onu uzvisinu i prijei ovu
padinu; prije no to je prijede, ja u ih poplaiti.
Ali, prele smo tako mnogo uzviica i padina da sam se
napokon umorila i rekla joj da se moramo vratiti. Morala
sam vikati jer je bila otila daleko ispred mene; ali, ili me nije
ula ili nije marila, jer je produljila juriti naprijed, te sam je
morala slijediti. Napokon je ula u jednu usku uvalu. Kad
sam je opet vidjela, bila je tri kilometra blie Orkanskim visovima nego Grangeu. Odjednom spazih kako je zaustavie
dvije osobe; bila sam sigurna da je jedna od njih gospodin
Heathcliff.
Cathy je zateena na djelu; htjela je opljakati ili bar pronai tetrijebovo gnijezdo. Visovi su bili Heathcliff ova zemlja i on je korio kradljivicu divljai.
- Niti sam uzela, niti nala ijednog - ree ona irei ruke
da bi dokazala svoju tvrdnju dok sam im ja umorno prilazi
la. - Nisam ni mislila uzeti ih; ali tata mi je rekao da ih ov
dje ima mnogo, pa sam eljela vidjeti jaja.
Heathcliff me pogleda zlurado, pokazujui da on zna tko
je ona i da joj stoga eli zlo. Upita je tko joj je "tata".
- Gospodin Linton iz Thrushcross Grangea - odgovori
ona. - Mislila sam da me ne poznajete jer mi inae ne biste
ovako govorili.
- Vi, dakle, mislite da je va "tata" visoko cijenjen i po
tovan? - podrugljivo e on.

- A tko ste vi? - upita Catherina gledajui radoznalo u

sugovornika. - Toga sam ovjeka ve vidjela. Je li on va
sin?
Pokaza na Haretona koji se nije promijenio u minule dvije godine osim to je narastao i ojaao. Bio je isto onako nespretan i grub kao i prije.
- Gospoice Cathy - prekinuh je - jo malo pa e minu
ti tri sata, a ne jedan otkad smo krenule. Moramo se odmah
vratiti.
- Ne, taj ovjek nije moj sin - odgovori Heathcliff. - Ali
ja imam jednog sina, i njega ste ve vidjeli. Iako vaa dadi
lja uri, mislim da bi i za vas i za nju bilo dobro da se malo
odmorite. Ako hoete, potrebno je samo da obidete onaj
breuljak pokriven vrijesom, pa ete stii do moje kue. Bit
ete ljubazno primljeni, a kada se odmorite, bre ete se vra
titi svojoj kui.
apnuh Catherini da ni u kom sluaju ne smije pristati na
taj prijedlog, jer ne dolazi u obzir da idemo onamo.
- Zato? - upita ona glasno. - Umorna sam od tranja,
zemljite je rosno, nema se gdje sjesti. Hajdemo tamo, Elleno. Osim toga, gospodin kae da sam ve vidjela njegova si
na. Mislim da grijei, ali pogaam gdje mu je kua; to je ono
gospodarstvo na koje sam bila svratila kad sam se vraala
od Pennistonskih grebena. Je li tako?
- Jest. Hajde, Nelly, i uti... bit e joj zanimljivo svratiti
k nama. Haretone, poi naprijed s djevojkom. Ti e ii sa
mnom, Nelly.
- Ne, ona u tu kuu nee ui - povikah trudei se oslo
boditi ruku za koju me je uhvatio. Ali je ona bila ve goto
vo pred vratima jer je trei zaobila breuljak. Suputnik ko
ji joj je bio dodijeljen nije se ni pretvarao da je prati, nego
je, vjerojatno zbunjen, skrenuo na put i nestao.
- Gospodine Heathcliffe, to uope nije dobro - nastavih.
- I sami znate da ne smjerate nita dobro. Ondje e vidjeti
Lintona i, im se vratimo, sve e ispriati svom ocu, a on e
me izgrditi.
- elim da ona vidi Lintona - odgovori on. - Izgleda bo
lje ovih nekoliko dana; ne izgleda tako da ga ovjek ne moe
pokazati posjetiteljima. A lako emo je nagovoriti da posjet
ostane u tajnosti. Kakvo je zlo u tome?

Zlo je u tome to bi me njen otac zamrzio kad bi

doznao kako sam je pustila da ude u vau kuu; i uvjerea sam da ste je potaknuli na to zato to imate neki podao
plan.
- Moj plan ne moe biti poteniji. Objasnit u ti ga u ci
jelosti - ree. - Sastoji se u tome da se to dvoje roaka za
ljube jedno u drugo i vjenaju. Postupam velikoduno pre
ma tvom gospodaru; njegova mlada ki nema nikakvih iz
gleda, a ako ispuni moje elje, odmah e biti materijalno osi
gurana kao sunasljednik s Lintonom.
- Ako bi Linton umro - odgovorih mu - a to je sasvim
mogue, Catherina bi postala njegova nasljednica?
- Ne, ne bi - ree on. - Ne postoji odredba u oporuci
koja bi to omoguila; njegova bi imovina pripala meni; ali
da bismo izbjegli svaki spor, elim njihov brak, i odluio
sam da doe do njega.
- A ja sam odluila da se ona vie nikad sa mnom ne pri
blii vaoj kui - odgovorih mu kad smo stigli do vrata gdje
nas je Cathy ekala.
Heathcliff mi ree neka utim, a zatim ode stazom ispred
nas urei otvoriti vrata. Moja mlada gospodarica pogleda
ga nekoliko puta, kao da nije znala to da misli o njemu; ali
on se smijeio kad bi im se pogledi sreli i govorio joj mekim
glasom, te sam bila tako luda da povjerujem kako e ga sjeanje na njenu majku moda odvratiti od namjere da joj uini
bilo kakvo zlo. Linton je stajao pored ognjita. Zacijelo je
etao po poljima jer je jo imao kapu na glavi, i dozivao je
Josepha da mu donese suhu obuu. Bio je visok za svoje
godine; nedostajalo mu je jo nekoliko mjeseci da navri esnaestu. Crte lica jo su mu bile lijepe, a oi i lice vedriji no
to sam ih se sjeala, iako je to bio tek prolazan bljesak uzrokovan svjeim zrakom i toplim suncem.
- Tko je to? - upita gospodin Heathcliff obraajui se
Cathy. - Poznajete li ga?
- Va sin? - ree ona nakon to je najprije sumnjiavo
pogledala jednoga pa drugoga.
- Da, da - odgovori on - ali je li ovo prvi put da ga vi
dite? Promislite! Ah! Nemate dobro pamenje. Lintone, sje
a li se ti svoje roakinje zbog koje si nam toliko dosaivao
i zahtijevao da je opet vidi?

- to! Linton! - kliknu Catherina s radosnim iznenae

njem kad u to ime. - Je li to mali Linton? Vii je od mene!
Jesi li ti Linton?
Mladi prie i potvrdi da je to on. Ona ga srdano polju,
bi i oboje su zaueno promatrali koliko ih je vrijeme izmijenilo. Catherina je bila dosegla svoju punu visinu; stas joj
je bio zaobljen i vitak, elastian kao elik, i sva je sjala od
zdravlja i radosti. Lintonovi pokreti i pogledi bili su vrlo
tromi, tijelo mu je bilo vrlo nerazvijeno; ali u njegovu dranju bilo je neke otmjenosti koja je ublaavala te nedostatke i
inila ga ugodnim. Nakon uzajamnih izljeva simpatije njegova roakinja prie gospodinu Heathcliffu koji je stajao uz
vrata dijelei svoju panju izmeu onoga to se zbivalo unutra
i onoga to se zbivalo vani, ili, bolje reeno, pretvarajui se
da gleda van iako se uistinu brinuo samo o onome to se
dogaa unutra.
- Vi ste, dakle, moj tetak! - povika ona podiui se na
prste da ga poljubi. - ini mi se da mi se sviate iako ste u
poetku bili ljutiti. Zato ne dolazite s Lintonom u Grange?
udno, ivite tolike godine tako blizu nas, a nikad nas ne
dolazite vidjeti. Zato?
- Dolazio sam u Grange jednom ili dvaput, i odve esto
prije no to ste se rodili - odgovori on. - Eto... dodavola!
Ako imate poljubaca napretek, dajte ih Lintonu; davati ih
meni znai bacati ih.
- Nevaljala Elleno! - uzviknu Catherina poletjevi pre
ma meni da me obaspe svojim njenostima. - Nevaljala
Elleno! Kako si me mogla i pokuati sprijeiti da uem. Ali
odsad u doetati ovamo svako jutro; mogu li? A ponekad
u povesti i tatu. Hoe li vas radovati da nas vidite?
- Svakako! - odgovori tetak s jedva prikrivenom grima
som koja je izraavala duboku mrnju prema predloenim
posjetiteljima. - Ali, sluajte - nastavi on okreui se mladoj
djevojci. - Sada kad o tome mislim, bolje je da vam to i ka
em: gospodin Linton pun je predrasuda protiv mene. Vosvaali smo se jednom u ivotu, nekranski bijesno, i ako
mu ita kaete o dolaenju ovamo, sasvim e vam zabraniti
posjete. Stoga ne smijete nita rei o tome ako vam je stalo
da viate svoga roaka! Vi moete dolaziti ako hoete, ali
nemojte ocu govoriti o tome.

_ Zato ste se posvaali? - priupita Catherina, prilino

obeshrabrena.
^
. .
v
_ Smatrao je da sam odve siromaan da se ozemm njevom sestrom i bilo mu je krivo to sam to ostvario; to je
ozlijedilo njegovu oholost i on mi to nee nikad oprostiti. _
To nije u redu! - ree mlada gospoica. - Jednog u u
Jana to i rei. Meutim, Linton i ja nemamo nikakve veze s
vaom svaom. Ali kad je ve tako, onda neu ni ja dolaziti
ovamo; neka Linton dolazi u Grange.
- To je za mene predaleko - promrmlja Linton - da pjeaim est kilometara, to bi me ubilo. Ne, bolje dolazite vi
ovamo, gospoice Catherino, ponekad; ne svako jutro, bar
jednom ili dvaput tjedno.
Otac uputi sinu pogled gorka prijezira.
- Bojim se, Nelly, da je moj trud uzaludan - apnu mi on.
- Gospoica Catherina, kako je taj tikvan zove, shvatit e ko
liko on vrijedi i poslat e ga dodavola. Da je Hareton na njego
vu mjestu!... Zna li da dvadeset puta na dan zaalim to Ha
reton nije moj sin? Volio bih ga da je netko drugi. Ali, mislim
da mu ne prijeti nikakva opasnost od njene ljubavi. Ako se
ovaj kukavni stvor ne prene i ne ivne, pustit u Haretona da
mu postane suparnikom. Raunam da e Linton jedva doivje
ti svoju osamnaestu godinu. Oh! Prokleti mlitavac! Zaokup
ljen je suenjem obue, a nju uope i ne gleda... Lintone!
- Molim, oe?
- Zar nema nita za pokazati svojoj roakinji? ak ni
zeca, ili lasiino leglo? Odvedi je u vrt i u staju da vidi tvoga
konja, prije no to promijeni cipele.
- Zar ne bi radije sjedila ovdje? - upita Linton obraa
jui se Cathy tonom koji je pokazivao da mladi nije voljan
ikamo ii.
- Ne znam - odgovori ona usmjerujui eznutljiv pogled
prema vratima, oito eljna kretanja.
On ostade u stolici i sklupa se blie vatri. Heathcliff ustade, ode u kuhinju i odatle u dvorite dozivajui Haretona.
Hareton se odazva i uskoro zatim obojica uoe. Po sjaju
mladievih obraza i njegovoj mokroj kosi moglo se primijeni
da se ba prije nekoliko trenutaka umio.
~ Oh, pitat u vas - povika Catherina sjetivi se domainove tvrdnje. - Je li da ovaj ovdje nije moj roak?

- Roak vam je. Brati je vae majke - odgovori on. Zar vam se ne svia?
Catherina se zaudi.
- Lijep mladi, zar ne? - nastavi on.
Nepristojna djevojica podignu se na prste i apnu neto
Heathcliffu na uho. On se nasmija, a Hareton se namrgodi.
Opazila sam da je bio vrlo osjetljiv kad bi mu se uinilo da
ga netko podcjenjuje i da je oito imao neki neodreen osjeaj o svojoj nioj vrijednosti. Ali mu se lice razvedri kad njegov gospodar ili staratelj uzviknu:
- Hareton, ti e biti ljubimac medu nama! Ona kae, ti
si... to ono bjee? Pa, neto vrlo laskavo. Sluaj, provedi je
gospodarstvom. I pazi da se vlada kao gospodin! Ne upo
trebljavaj nikakve proste rijei i nemoj zuriti u mladu damu
kad te ona ne gleda, a istodobno biti spreman sakriti lice
kad te pogleda. Kad govori, izgovaraj rijei polako i ne dri
ruke u depovima. Idi i zabavi je kako najbolje zna.
Promatrao ih je kad su prolazili pored prozora. Earnshaw je bio potpuno odvratio lice od Cathy. inilo se kao
da prouava taj njemu dobro poznat predio sa zanimanjem
stranca ili umjetnika. Catherina ga pogleda lukavim pogledom i sa stanovitim divljenjem. Zatim se odlui zabavljati i
bez njegove pomoi te veselo nastavi etuckati pjevajui neku melodiju kao zamjenu za razgovor.
- Zavezao sam mu jezik - ree Heathcliff. - Nee se usu
diti prozboriti ni rijei sve vrijeme! Nelly, sjea li se mene u
njegovim godinama... ili dok bijah jo neto mladi? Jesam li
ikada izgledao tako glup; tako "bedast", kao to bi Joseph
rekao?
- Jo vie - odgovorih - jer ste uz to bili i nabusitiji.
- On mi prua zadovoljstvo - razmiljao je Heathcliff
glasno. - Ispunio je moja oekivanja. Da je po naravi buda
la, moje bi zadovoljstvo bilo upola manje. Ali on nije glup;
i mogu suosjeati sa svim njegovim osjeajima jer sam ih i
sam iskusio. Znam, na primjer, tono koliko on sad pati; ali
to je samo tek poetak budue patnje. I on nikada nee biti
kadar vinuti se iz tog ponora grubosti i neznanja. Ja ga dr
im vre nego to je njegov nevaljali otac drao mene, i ni
e, jer se on ponosi svojom sirovou. Nauio sam ga da sve
to nije ivotinjsko prezire kao glupo i slabo. Zar ne misli

Ha bi se Hindley ponosio svojim sinom kad bi ga mogao vidjeti? Bar isto toliko koliko i ja svojim. Ali, postoji ona razlika' jedan je zlato upotrijebljeno kao kamen za poploivanje ulica, a drugi je lim uglaan da imitira srebrno posude.
Moj sin nema nikakve vlastite vrijednosti; bit e moja zasluga to e otii onoliko daleko koliko takav jedan jadnik moe otii. Njegov je imao najsjajnije osobine; one su izgubljene,
postale su gore nego da ih nije imao. Ja nemam to aliti;
Hindley bi imao aliti vie no to bi itko i mislio, osim
mene. I to je najbolje u svemu tome, Hareton me avolski
voli! Priznat e da sam u tome premaio Hindlevja. Kad bi
se taj mrtvi nitkov mogao dii iz groba da me prekori za zla
uinjena njegovu potomku, imao bih to zadovoljstvo da
promatram kako ga taj potomak gura od sebe, ljut to se on
usuuje koriti njegova jedinog prijatelja na svijetu!
Heathcliff se sotonski naceri na tu pomisao. Nita mu nisam odgovorila; vidjela sam da to i ne oekuje. U meuvremenu je mladi Linton, koji je sjedio podalje od nas i nije mogao uti to se govori, poeo pokazivati znakove uznemirenosti... vjerojatno se kajao to se iz straha od malo umora
odrekao zadovoljstva da bude u Catherininu drutvu. Njegov otac primijeti njegove uznemirene poglede prema prozoru i njegovu ruku neodluno ispruenu prema kapi.
- Ustani, ljenino! - povika on s prijetvornom srdanou. - Idi za njima! Tek su stigli do ugla, kod konica.
Linton skupi snagu i napusti ognjite. Prozor je bio otvoren, i kad je izlazio, zauh Cathy gdje pita svoga nedrutvenog pratitelja to znai onaj natpis iznad vrata. Hareton pogleda gore i poea se po glavi kao pravi prostak.
- To je neki avolski natpis - odgovori on. - Ne mogu
ga proitati.
- Ne moe ga proitati? - uzviknu Catherina. - Ja ga
mogu proitati, to je engleski jezik. Htjela sam znati zato je
tu.
Linton se podrugljivo nasmija; to je bio prvi znak veselosti koji je pokazao.
- On ne zna slova - ree svojoj roakinji. - Moete li
vjerovati da postoji tako velika neznalica?
- Je li on normalan? - ozbiljno upita Catherina. - Ili je
jednostavno glup? Postavila sam mu dva pitanja i oba se pu-

ta inio tako glup da mislim da me nije ni razumio. A i j a

njega jedva mogu razumjeti.
Linton se opet nasmija i zajedljivo pogleda Haretona koji
zaista u tom trenutku nije nita shvaao.
- Posrijedi je samo lijenost, zar ne, Earnshawe? - ree
Linton. - Moja roakinja misli da si ti idiot. Eto posljedice
tvoga preziranja "treberstva", kao to ti to zove. Jesi li pri
mijetila, Catherino, njegov uasan jorkirski izgovor?
- Pa od kakve je, dodavola, koristi treberstvo? - promumlja Hareton, spremniji odgovarati svome svakidanjem
prijatelju. Htio je o tome jo govoriti, ali ono dvoje mladih
prasnue u smijeh; moja luckasta gospoica bila je oarana
jer je otkrila da se moe zabavljati na raun njegova udno
ga naina govora.
- Od kakve je koristi "dodavola" u tvojoj reenici? - re
e Linton uz podrugljiv smijeh. - Tata ti je kazao da ne upo
trijebi nijednu prostu rije, a ti ne moe otvoriti usta da ti
neka ne izleti. Pokuaj se vladati kao gospodin, hajde, poku
aj!
- Da nisi vie ensko nego muko, sravnio bih te sa zem
ljom ovog trenutka, mokljane jedan! - odgovori naljueni
prostak i udalji se. Lice mu je gorjelo od bijesa i stida; bio je
svjestan da su ga uvrijedili, a nije znao kako se osvetiti.
Gospodin Heathcliff, koji je uo razgovor kao i ja, nasmijei se kad vidje da Hareton odlazi; ali odmah zatim baci
pogled pun mrnje na neozbiljan par koji nastavi brbljati
pred vratima. Djeak je bio posve oivio govorei o Haretonovim pogrekama i nedostacima i priajui anegdote o njemu; djevojka je uivala u njegovu pakosnom ogovaranju, a
nije joj ni na pamet padalo da to otkriva zlu narav. Poeh
prema Lintonu osjeati prije odvratnost nego saaljenje, i
donekle opravdavati njegova oca to ga ne cijeni.
Ostali smo do poslije podne. Nisam mogla ranije odvui
gospoicu Cathy, ali, sreom, moj gospodar nije naputao
biblioteku, te nije ni doznao da smo bile tako dugo odsutne.
Vraajui se kui, htjela sam svoju tienicu izvijestiti o karakteru ljudi kod kojih smo bile, ali je ona bila uvrtjela sebi
u glavu da ja imam neke predrasude prema njima.
- Aha! - povika. - Ti si uz tatu, Elleno. Ti si pristrana, to
znam, jer me inae ne bi tolike godine varala da Linton ivi

leko odavde. Ja sam uistinu vrlo ljuta, ali zato to sam raTsna ne mogu dati oduka toj ljutnji! Ne smije rei nijedzlu rije o tome tetku; on je moj tetak, nemoj zaboraviti;

I I

tatu p
rek
oriti

jer se p
osva
ao s n
jim
.

Govorila je u tom smislu i morala sam na kraju odustati

d
pokuaja
da je uvjerim da nema pravo. Te veeri nije goo
vorila o posjetu, jer nije ni vidjela gospodina Lintona. Na
moje veliko nezadovoljstvo, sutradan je sve izbrbljala; ipak mi
nije bilo sasvim ao, jer sam smatrala da e njen otac uspjenije od mene preuzeti zadau obuzdavanja i opominjanja. Meutim, kad joj je savjetovao da izbjegava svaku vezu
sa stanovnicima Visova, pokazao se odve bojaljivim i opreznim pri navoenju razloga za to, a Catherina je zahtijevala dobre, snane razloge za svako ogranienje koje je sputavalo prohtjeve razmaenog djeteta.
- Tata! - uzviknu ona nakon jutarnjeg pozdrava. - Po
godi koga sam vidjela juer za etnje po pustari. Ah, tata,
uplaio si se! Eto vidi da nisi ispravno postupio, zar ne? Vi
djela sam... ali sluaj, i ut e kako sam sve otkrila. Ellen,
ona je u savezu s tobom, neprestano se pretvarala da me saalijeva dok sam se ja usprkos svim razoaranjima nadala
Lintonovu povratku.
Vjerno je opisala svoj izlet i njegove posljedice, i moj gospodar, iako me je vie puta prijekorno pogledao, ne ree nita dok ona nije zavrila. Zatim je privue sebi i upita zna li
ona zato je od nje krio da je Linton u susjedstvu. Zar moe
i pomisliti da je to zato kako bi joj uskratio jedno bezazleno
zadovoljstvo?
- Zato to ne voli gospodina Heathcliffa.
- Znai, ti vjeruje da ja vie marim za svoje osjeaje ne
go za tvoje, Cathy? - ree on. - Ne, to nije zato to ne volim
gospodina Heathcliffa, nego zato to gospodin Heathcliff ne
voli mene; i zato to je on demon koji uiva initi zlo onima
koje mrzi i upropauje ih ako mu oni prue i najmanju mo
gunost za to. Znao sam da nisi mogla odravati poznanst
vo sa svojim roakom a da ne doe u dodir s Heathcliffom;
a
znao sam da bi te on mrzio zbog mene; i tako, radi tvoga
dobra, i ni radi ega drugog, poduzeo sam sve da se ne via
s
Lintonom. Mislio sam ti to objasniti jednog dana i alim
st
o sam ovoliko odgaao.

- Ali, tata, gospodin Heathcliff je bio sasvim srdaan ree Catherina, nimalo uvjerena oevim rijeima - i on n e _
ma nita protiv toga da se nas dvoje viamo; rekao je da
mogu doi njegovoj kui kad god hou, samo da ne smijem
tebi govoriti o tome jer da si se ti posvaao s njim i da mu
nee oprostiti to se oenio tetom Isabellom. Pa i nee. Ti
si kriv, on je bar voljan pustiti Lintona i mene da budemo
prijatelji, a ti to nisi spreman.
{'>
Moj gospodar, vidjevi kako njegova rije nije dovoljna
da ona povjeruje u zao znaaj gospodina Heathcliffa, ocrtao
joj je ukratko i nabrzo njegovo ponaanje prema Isabelli i
nain na koji su Orkanski visovi postali njegovo vlasnitvo.
Nije mogao dugo govoriti o tom predmetu. Iako je malokad
govorio o tome, jo uvijek je prema svom starom neprijatelju osjeao ono isto gnuanje i mrnju to su mu se usadili u
srce nakon smrti gospode Linton. Uvijek je govorio s gorinom: - Da nije bilo njega, ona bi, moda, jo ivjela! - U
njegovim oima Heathcliff je, dakle, bio ubojica. Gospoica
Cathy - koja nije znala ni za kakva zla djela do svojih malih
nepodoptina, svojih malih nepravdi i ljutnji koje su potjecale iz ivahna temperamenta i nepromiljenosti i za koje bi
se pokajala jo istog dana - zapanjila se kad je ula o tome
mranom duhu koji je mogao u potaji snovati osvetu godinama i godinama te smiljeno ostvarivati svoj osvetniki
plan bez ikakve grinje savjesti. inila se tako iznenaena i
ogorena tim novim oblikom ljudske naravi - koji se nije
nalazio u njenim knjigama ni u njenim dotadanjim mislima
- da gospodin Edgar nije smatrao potrebnim govoriti i dalje
0 tom predmetu. Samo je dodao:
- Mila moja, odsad e znati zato elim da izbjegava
njegovu kuu i njegovu obitelj. Vrati se sad svojim starim
zanimanjima i zabavama i ne misli vie na njih.
Catherina je poljubila oca, sjela i mirno uila nekoliko
sati svoje zadae, kao i obino, a zatim otila s njim u park,
1 cio je dan protekao u miru. Ali, uveer, kad se povukla u
svoju sobu, odoh joj pomoi pri svlaenju i zatekoh je gdje
klei kraj postelje i plae.
- Oh! Ludo dijete! Pfuj! - uzviknuh. - Da znate za pravu
alost, stidjeli biste se pustiti ijednu suzu za takvu malu ne
ugodnost. Nikad niste osjeali ni sjenu prave alosti, gospo-

ice Catherino. Pomislite na trenutak da smo gospodar i ja

r tvi i da ste sami na svijetu, kako biste se onda osjeali!
Usporedite sadanjost s takvom nesreom i budite zahvalni
na prijateljima koje imate, umjesto to traite druge.
_ Elleno, ja ne plaem zbog sebe - odgovori ona - nego
zbog njega. On je oekivao da e me opet vidjeti sutra, a,
eto, bit e razoaran! ekat e me, a ja neu doi!
- Glupost! Zar vi sebi utvarate da on misli na vas koliko
i
na
njega? Pa on ima Haretona za drutvo? Ni jedan na
v
stotinu ne bi plakao kad bi izgubio roaka kojega je vidio
jedva dvaput. Linton e shvatiti to je posrijedi i vie nee ni
misliti na vas.
- Ali zar ne bih mogla napisati pisamce da mu kaem za
to ne mogu doi? - upita ona podiui se na noge. - I da
mu poaljem one knjige koje sam mu obeala? Njegove knji
ge nisu tako zanimljive kao moje, i on ih je jako elio proi
tati kad sam mu kazala kako su zanimljive. Smijem li, Elle
no?
- Ne, nikako! Nikako! - odgovorih odluno. - On bi
onda pisao vama i tome nikad ne bi bilo kraja. Ne, gospo
ice Catherino, to poznanstvo mora biti sasvim prekinuto;
tako va tata eli, a ja u se pobrinuti da tako i bude.
- Ali kako moe jedno pisamce... - produi ona moleiva izraza.
- Dosta! - upadoh joj u rije. - Neemo opet poinjati s
vaim pisamcem. - U krevet!
Ona me pogleda tako prijekim pogledom da je ne htjedoh poljubiti na rastanku. Pokrih je, zatvorih vrata i odoh
vrlo nezadovoljna. Ali se pokajah na pola puta i tiho se vratih, kad gle! Gospoica je stajala za stolom s komadiem bijela papira pred sobom i s olovkom u ruci, koje brzo kao
krivac sakrije kad ja udoh.
- Catherino, neete nai nikoga da vam odnese to pisam
ce - kazah joj - ako ga i napiete. A zasad, ugasit u vam
svijeu.
Stavih gasilo na plamen; dok sam to radila, ona me udari
Po ruci i bijesno uzviknu: "zlopamtilo". Ostavih je u jednom od njenih najgorih i najmrzovoljnijih raspoloenja. Zakljua vrata za mnom. Pismo je bilo ipak napisano i poslano
po mljekaru iz sela; ali to sam doznala tek nakon nekog vre-

mena. Prolo je nekoliko tjedana i Cathy se vratilo prijanje

raspoloenje, iako je postala neobino sklona ostajati sama
po kutovima: esto bih iznenada naila na nju dok je itala
trzala se i naginjala preko knjige, oevidno u elji da je prekrije; i jednom primijetih rubove pisaeg papira gdje vire izmeu listova knjige. Uobiajila je silaziti rano ujutro i vrzmati se oko kuhinje, kao da oekuje neiji dolazak. Imala je
malu ladicu u jednom ormaru u biblioteci, po kojoj je satima prekapala, i iji je klju uvijek brino uvala.
Jednog dana, dok je pregledavala tu ladicu, primijetih da
su igrake i nakit koji su donedavno stajali u njoj zamijenjeni presavijenim ceduljicama. To probudi moju radoznalost i
sumnju; odluih pogledati u te njene tajne dragocjenosti, te
uveer, im su se ona i moj gospodar povukli u svoje spavae
sobe, potraih i brzo nadoh medu svojim kljuevima jedan
koji je mogao otkljuati bravu na toj ladici. Otvorih je, uzeh
sve ceduljice u pregau i odnesoh ih u svoju sobu da ih pomno pregledam. Iako nisam mogla a da ne slutim, ipak sam
se iznenadila kad sam vidjela da se cijela ta hrpa sastoji od
pisama - gotovo svakodnevnih - Lintona Heathcliffa, koja
su bila odgovor na njena pisma. Prva su pisma bila stidljiva
i kratka, ali su postupno prerasla u dugaka ljubavna pisma,
budalasta, kao to je i odgovaralo pievoj dobi, ali je tu i
tamo bilo poteza koji su, inilo mi se, morali potei iz nekog
iskusnijeg izvora. Neka od njih bila su udna mjeavina zanosa i mlakosti; poinjala su jakim osjeajem i zavravala
afektiranim, rasplinutim frazama koje bi neki gimnazijalac
upotrijebio piui zamiljenoj, nepostojeoj dragoj. Jesu li ta
pisma zadovoljavala Cathy, ne znam; ali meni su se inila
kao sasvim beznaajna brbljanja. Nakon to sam ih proitala
onoliko koliko sam smatrala za potrebno, zavezah ih u
maramicu i stavih u stranu, a zakljuah praznu ladicu.
Po navici, moja mlada gospoica side rano ujutro i ode
u kuhinju; primijetih kako prilazi vratima u trenutku kad
stie jedan mali deko. Dok je mljekarica lijevala mlijeko u
njegove posude, ona gurnu neto u dep njegova kaputa, i
neto iz njega izvadi. Odoh unaokolo do ulaza u vrt i priekah toga pismonou koji se odvano usprotivi predati ono
to mu je povjereno, te u borbi prolismo mlijeko. Ipak mu
uspjeh izvui pismo iz depa, priprijetih mu ozbiljnim p"

.. jjcama ako odmah ne ode, stadoh kraj zida i proitah

Tubavni sastavak gospoice Cathv. Bio je jednostavniji i rjeV ili od sastava njezina roaka; vrlo lijep i vrlo aav. Kimuh glavom i zamiljena se vratih u kuu. Dan je bio kiovit,
moja mlada gospodarica nije mogla etati po parku; zato
nakon svoga jutarnjeg uenja ode potraiti razonodu u ladici.
Njen je otac sjedio za stolom i itao, a ja sam namjerno
popravljala rese na zavjesi da bih je mogla promatrati. Nijedna ptica koja je doletjela natrag opljakanom gnijezdu nakon to ga je bila ostavila punog cvrkutavih ptiica nije pokazala potpuniji oaj svojim bolnim cvrkutanjem i lepranjem nego to je ona uinila jednim jedinim "Oh!" i promjenom izraza svoga dotad sretna lica. Gospodin Linton dignu
glavu i pogleda je.
- to ti je, mila moja? Da se nisi ozlijedila? - upita.
Njegov ton i pogled uvjerie Catherinu da on nije taj koji
je pronaao njeno blago.
- Nisam, tata! - odgovori ona priguenim glasom. Elleno! Elleno! Doi u moju sobu... zlo mi je!
Odazvah se njezinu pozivu i odoh za njom.
- Oh, Elleno! Ti si ih uzela - ree ona im se zatvorismo
same, i kleknu. - Oh! Vrati mi ih, i nikad, vie nikad neu
to uiniti! Nemoj rei tati. Nisi rekla tati, Elleno? Reci da ni
si! Bila sam vrlo nevaljala, ali vie to nikada neu uiniti!
Ozbiljna i stroga lica rekoh joj neka ustane. - Gospoice
Catherino, otili ste prilino daleko, ini se. Stidite se tih pisama! Lijep zaveljaj besmislica prouavate u slobodnom
vremenu; zaista, dovoljno su dobre da budu tiskane! I to
mislite da e gospodar rei kad mu pokaem ta pisma? Ja
mu ih jo nisam pokazala, ali nemojte misliti da u uvati
vae glupe tajne. Sram vas bilo! Sigurna sam da ste vi prvi
poeli s tim besmislicama; njemu ne bi palo na pamet poeti
ih.
- Nisam! Nisam! - zajeca Catherina kao da joj se cijepa
srce. - Nisam nijedanput pomislila da u ga zavoljeti dok....
- Zavoljeti! - povikah to sam mogla prezirnije. - Zavoifcti! Je li ikad tko uo tako to? To bi bilo isto kao kad bih
ja rekla da sam zavoljela mlinara koji dolazi ovamo jedanPut godinje kupiti nae ito. Lijepa ljubav, zaista! S Lintoi ste jedva proveli nepuna etiri sata svojega ivota! Evo,
991

ovdje su te djetinjarije. Odnijet u ta pisma u biblioteku, pa

emo vidjeti to e va otac rei o takvoj ljubavi.
Ona skoi za svojim dragocjenim pismima, ali ih ja p0.
dignuh visoko iznad svoje glave i ona me obasu strasnim
molbama da ih spalim - da uinim to hou s njima, samo
da ih ne pokaem. I kako sam, uistinu, bila isto toliko sklona
smijati se koliko i koriti - jer sam sve to smatrala samo
djevojakom tatinom - najzad donekle popustih i upitah
je.
- Ako pristanem spaliti ih, hoete li mi obeati da vie
neete ni slati ni primati pisma, ni knjige (jer vidim da ste
mu slali i knjige), ni pramenove kose, ni prstenje, ni igrake?
- Ne aljemo jedno drugom igrake! - povika Catherina
iji ponos nadjaa stid.
- Ni bilo to drugo, gospoice. Ako mi ne obeate, od
mah odlazim vaem ocu.
- Obeavam, Elleno! - povika ona hvatajui me za halji
nu. - Oh, bacite ih u vatru, molim vas, molim vas!
Ali kad sam araem razgrnula vatru da bih napravila
mjesto za pisma, ta joj se rtva uini odvie bolnom da bi je
mogla podnijeti. Poe ozbiljno moliti da joj ostavim barem
jedno ili dva.
- Jedno ili dva, Elleno, da ih uvam za uspomenu na Lintona!
Odvezah maramicu i pustih da pisma padaju u vatru;
plamen se poe dizati uz dimnjak.
- Zadrat u jedno, okrutna zlokobnice - ciknu ona,
gurnu ruku u vatru i izvue nekoliko poluizgorjelih ostata
ka, uz opasnost da opee prste.
- U redu... onda u i ja zadrati nekoliko da pokaem
vaem tati! - odgovorih joj, zavezah ostatak u maramicu i
krenuh ponovno prema vratima.
Ona baci u plamen nagorjele ceduljice i dade mi znak da
dovrim spaljivanje. Svrih to, promijeah pepeo i bacih na
nj lopaticu ugljena; a ona se bez rijei, s osjeajem da joj je
uinjena velika nepravda, povue u svoju sobu. Sidoh da kaem gospodaru kako je mladoj gospoici sada dobro, ali kako
sam smatrala da je ipak najbolje da malo prilegne. Nije
htjela ruati, ali je sila na aj, blijeda, crvenih oiju i vrlo
potitena izgleda. Sutradan ujutro odgovorih na Lintonovo

ismo ceduljicom u kojoj je stajalo: "Mladi gospodin HeathHff umoljava se da ne alje vie nikakva pisma gospoici
Linton jer ih ona nee primati."
I otada je onaj mali deko dolazio praznih depova.

pvadeset i drugo poglavlje

PROLO je ljeto i rana jesen. Prolo je i Miholje, ali je etva te

godine zakasnila i nekoliko naih njiva bilo je jo neponjeveno. Gospodin Linton i njegova ki esto su ili u etnju
i promatrali eteoce pri radu. Onoga dana kad su odnoeni
posljednji snopovi, ostali su na njivi sve do mraka i, kako je
veer bila hladna i vlana, moj se gospodar prehladi. Nazeb
mu je ozbiljno zahvatio plua, te bi prisiljen cijele zime, gotovo bez ikakva prekida, ostati u kui.
Jadna Cathv, zastraena zbog svoje male ljubavne romance, bila je mnogo alosnija i sumornija otkad je se odrekla. Njen je otac zahtijevao da manje ita, a vie se kree.
Nije joj vie mogao praviti drutvo pri njenim etnjama.
Smatrala sam za dunost da ja popunim tu prazninu, koliko
je mogue. Ali u tome nisam mnogo uspjela jer sam jedva
mogla odvojiti tri sata od svojih svakodnevnih poslova da
bih je pratila; a i moje drutvo, naravno, nije joj bilo tako
ugodno kao oevo.
Jednog popodneva u listopadu, ili u poetku studenog
-bio je hladan, sumoran dan; po ledini i stazama utalo je
opalo uvelo lie, a hladno, plavo nebo bilo je poluskriveno
oblacima, tamnim i sivim, koji su brzo dolazili sa zapada i
nagovjetavali obilnu kiu - rekoh mladoj gospodarici neka
odustane od etnje jer sam bila sigurna da e biti kie. Ona
odbi, te preko volje ogrnuh svoj ogrta i uzeh kiobran da
bih joj pravila drutvo u etnji do kraja parka. To je bila njena
uobiajena etnja kad god se osjeala potitenom - a takvom se osjeala uvijek kad bi gospodinu Edgaru bilo loije
nego obino, premda se to nikad nije moglo saznati od njega, nego smo i ona i ja zakljuivale to po njegovoj veoj utljivosti i sjeti. Koraala je tuno; nije vie trala ni skakuta-la
iako ju je hladan vjetar mogao dovesti u iskuenje da to
uini. Gledajui je kriom, esto sam opaala kako podie

*;'."' *

ruku i brie neto s lica. Traila sam unaokolo ime bih joj
mogla odvratiti misli od tuge. Na jednoj strani puta dizala se
visoka, neravna uzvisina gdje su se lijeske i zakrljali hrastovi,
ije je korijenje bilo poluotkriveno, jedva odravali; zemljite
je bilo odve slabo za hrastove, i jaki vjetrovi savili su bili
neke od njih gotovo vodoravno. Ljeti je gospoica Catherina uivala penjati se po tim deblima, sjediti na granama i
njihati se dvadeset stopa iznad zemlje; a ja sam, premda
zadovoljna njenom okretnou i njenim veselim djetinjim
srcem, ipak smatrala da je moram ukoriti kad god je naem
na takvoj visini, ali tako da ona zna da ne mora sii. Od
ruka pa do aja ostajala je u svojoj lisnatoj kolijevci koju je
vjetar ljuljao, pjevuila sve vrijeme stare pjesme - one koje
sam je ja bila nauila kad je bila sasvim mala - i promatrala
ptice, svoje susjede u granama, kako hrane svoje mladune i
ue ih letjeti, ili bi se skutrila i zatvorenih se oiju uputala u
sanjarije, sretnija nego to se moe rijeima iskazati.
- Pogledajte, gospoice! - uzviknuh pokazujui joj skrovite ispod ila jednog krivog drveta.
- Zima jo nije stigla ovamo. Ondje gore je mali cvijet,
posljednji pupoljak onog mnotva zvonia koji u srpnju
pokrivaju cijelu ledinu kao plaviasta izmaglica. Hoete li se
popeti i ubrati ga tati?
Cathy je dugo gledala osamljeni cvijet koji je drhtao u
svom zaklonu i napokon odgovori:
- Ne, neu ga dirati, on izgleda sjetno, zar ne, Elleno?
- Jest, ozebao je i klonuo kao i vi. Obrazi su vam blije
di; hajdemo se uhvatiti za ruke i trati. Tako ste slabi da u,
moda, moi drati korak s vama - odgovorih.
- Neu - ree ona i nastavi koraati polako. Zaustavlja
la se ponekad i zamiljeno gledala mahovinu, busenje uve
nule trave i gljive ija se naranasta boja svijetlila u gomili
mrka lia. Ponekad je podizala ruku svome licu koje je kri
la od mene.
- Catherino, zato plaete, ljubavi? - upitah je prilazei
joj i stavljajui joj ruku na rame. - Ne trebate plakati zato
to je tata prehlaen; budite zahvalni to nije nita gore.
Vie nije pokuavala suspregnuti suze; poela je jecati.
- Oh! To e se razviti u neto ozbiljno! I to e biti od
mene kad tata i ti odete, a ja ostanem sama? Ne mogu zabo-

raviti tvoje rijei, Elleno; one su mi uvijek u uima. Kako e

se ivot promijeniti, kako e svijet biti tuan kad tata i ti
umrete!
- Nitko ne moe rei neete li vi umrijeti prije nas. Nije
dobro slutiti zlo. Nadajmo se da e proi godine i godine
prije no to itko od nas umre. Gospodar je mlad, a ja sam
snana i tek mi je etrdeset i pet godina. Moja je majka iv
jela do osamdesete i bila je ila sve do kraja. Zamislimo da
gospodin Linton ivi samo do ezdesete, to znai da bi on
pred sobom imao vie godina nego to ste vi dosad ostavili
iza sebe, gospoice. Prema tome, ne bi li bilo glupo plakati
zbog nesree dvadeset godina unaprijed?
- Ali teta Isabella bila je mlada od tate - ree ona gleda
jui me s plahom nadom i traei jo utjehe.
- Teta Isabella nije imala mene i vas da je njegujemo. Ni
je bila tako sretna kao gospodar, nije imala tako mnogo raz
loga da ivi. Sve to trebate raditi jest da dobro njegujete
svoga oca, da ga razveseljavate svojim raspoloenjem i izbje
gavate zadati mu bilo kakvu brigu; zapamtite to, Cathy! Ne
krijem da biste ga vi mogli ubiti ako biste bili neobuzdani i
nepromiljeni, ako biste gajili ludu, fantastinu ljubav pre
ma sinu one osobe koja bi se radovala da vidi vaeg oca u
grobu, i ako biste dopustili da on primijeti kako ste nesret
ni to vas je, u vaem interesu, razdvojio od vaeg roaka.
- Nita me drugo na svijetu ne ini nesretnom do tatina
bolest. Ravnoduna sam prema svemu u usporedbi s onim
to osjeam prema tati. I nikad... nikad... oh, nikad dok
sam pri svojoj svijesti, neu uiniti nijedno djelo, ni rei ijed
nu rije koja bi ga naljutila. Elleno, volim ga vie nego sebe.
Eto po emu to znam: svaku veer molim da ga nadivim,
jer vie volim da budem nesretna ja nego da to bude on; to
dokazuje da ga volim vie nego sebe.
- Dobre rijei. Ali i djela ih moraju potvrditi. Nakon to
vam tata ozdravi, pazite da ne zaboravite odluke donesene
u trenucima strahovanja.
U razgovoru stigosmo do vrata gospodarstva kroz koja
se izlazilo na cestu. Moja se mlada gospodarica, nakon to
se opet razvedrila, pope na vrh zida, sjede i nagnu se da ubere nekoliko ipaka koji su se crvenjeli na vrhu grana divljih
rua koje su rasle pored puta; plod s niih grana bio je ob-

ran, a vii je bio pristupaan samo pticama - i Cathy s njezina mjesta. Dok se naginjala da dohvati ipak, pade joj eir
na zemlju, a kako su vrata bila zakljuana, ona predloi da
se spusti niz drugu stranu zida da bi ga uzela. Rekoh joj neka pazi da ne padne, i ona okretno ieznu. Ali povratak nije
bio tako lak; kamenje je u zidu bilo glatko i povezano, a ruino grmlje i izdanci kupina nisu bili ni od kakve pomoi pri
penjanju. Ja se, kao budala, nisam toga sjetila dok je nisam
ula da se smije i vie:
- Elleno! Morat e donijeti klju, ili u ja morati otrati
do vratarove kuice. Ne mogu se popeti na zid s ove strane!
- Ostanite gdje jeste - odgovorih - imam u depu svoj
sveanj kljueva, moda u uspjeti otkljuati vrata, a ako ne
uspijem, otii u po klju.
Catherina se zabavljala pleui pored vrata dok sam ja
redom iskuavala sve velike kljueve. Iskuala sam i posljednji, ali uzalud; zato ponovih svoju elju da ona ostane gdje
jest, i upravo htjedoh pouriti kui to bre, kad zauh konjski
topot. Cathy je takoer ula i prestala plesati.
- Tko je to? - apnuh.
- Elleno, eljela bih da uspije otvoriti vrata - zabrinuto
apnu.
- O, gospoice Linton! - zau se dubok glas jahaa. Drago mi je to vas vidim. Nemojte se uriti jer moram tra
iti i od vas dobiti jedno objanjenje.
- Gospodine Heathcliffe, neu s vama razgovarati. Tata
kae da ste vi zao ovjek i da mrzite i njega i mene. I Ellen
kae to isto.
- To nema nikakve veze - ree Heathcliff. - Ne mrzim
valjda svoga sina, a o njemu elim govoriti. Da, imate i zbog
ega crvenjeti. Niste li prije dva ili tri mjeseca obiavali pi
sati Lintonu; igrali ste se ljubavi u ali, je li? Oboje ste zaslu
ili dobiti batina za to! Pogotovu vi, jer ste starija i, kako se
pokazalo, manje osjetljiva. Vaa su pisma kod mene, i na
najmanju drskost s vae strane poslat u ih vaem ocu. Mi
slim da vam je ta vaa zabava dosadila, pa ste je napustili,
nije li tako? Ali ste time bacili Lintona u oaj. Kod njega to
bijae ozbiljno; on se doista zaljubio. ivota mi, on umire za
vama; njegovo srce puca, ne simbolino nego doista, zbog
vae nestalnosti. Premda mu se za posljednjih est tjedana

Hareton neprestano podruguje, i premda sam ja upotrijebio

ozbiljne mjere i pokuao ga uplaiti ozbiljnim posljedicama
koje mogu proizii iz tog idiotizma, njegovo je stanje iz dana
u dan sve loije; ako mu ne pomognete, on e biti pod zemljom prije ljeta.
- Kako moete tako bezono varati to jadno dijete? povikah s druge strane zida. - Odlazite! Kako moete izmi
ljati tako podle lai? Gospoice Cathy, odvalit u bravu ka
menom. Ne vjerujte tim podlim besmislicama. I vai e vam
osjeaji rei kako je nemogue da itko umre zbog ljubavi
prema nepoznatoj osobi.
- Nisam znao da ovdje ima prislukivaa - iznenaeno
promrmlja otkriveni podlac. - estita gospodo Dean, volim
te, ali mi se ne svia tvoja dvolinost - glasno doda. - Kako
si mogla tako bezono lagati i tvrditi da ja mrzim ovo "jad
no dijete", i izmiljati strane prie da bi je odvratila od mo
ga kunog praga? Catherino Linton (i samo mi je ime dra
go), moja lijepa djevojice, neu biti kod kue cijeli tjedan.
Otiite i vidite jesam li govorio istinu; budite ljubazni pa
uinite to! Zamislite da je va otac na mome mjestu, a Lin
ton na vaemu, i upitajte se kako biste vi cijenili svoga nebrinog dragoga koji bi odbio pomaknuti se i jedan korak
da bi vas utjeio, ak iako bi ga va otac osobno molio. Ne
mojte iz iste gluposti zapasti u istu pogreku. Zaklinjem se
spasom svoje due da je on jednom nogom u grobu i da ga
nitko ne moe spasiti doli vas!
Brava popusti i ja izidoh.
- Kunem se da Linton umire - ponovi Heathcliff i stro
go me pogleda. - Bol i razoaranje ubrzavaju njegovu smrt.
Nelly, ako nee pustiti nju, otii ti osobno. Ja se ne vraam
Prije osam dana; a mislim da ni tvoj gospodar nee biti pro
tiv njezina posjeta roaku!
- Uite - uzeh Cathy za ruku i gotovo ju povukoh unu
tra, jer je ona oklijevala promatrajui zabrinutim oima sugovornikove crte lica koje su bile odve stroge da bi izrazile
njegovu unutarnju prijetvornost.
On potjera konja blie, nagnu se i ree:
- Gospoice Catherino, priznajem da imam malo strplje
nja za Lintona, a Hareton i Joseph jo manje. Priznajem da
je on okruen surovim ljudima. On ezne za ljubavlju i za
T)Q

njenou, a vaa bi rije bila za njega najbolji lijek. Ne obazirite se na okrutne opomene gospode Dean, nego budite
plemeniti i potrudite se posjetiti ga. On o vama sanja dan i
no, i budui da niti piete niti dolazite, nemogue ga je
uvjeriti da ga ne mrzite.
Zatvorih vrata i navalih kamen da ih privrstim, jer je
brava bila popustila. Otvorih kiobran i privukoh Catherinu
poda nj jer je kia poela kapati kroz granje, a i vjetar nas je
svojim fijukom opominjao da pourimo. Hitnja da to prije
stignemo kui prijeila je svaki razgovor o susretu s Heathcliffom; ali sam instinktivno osjeala da je Catherinino srce
sada obavila dvostruka tama. Crte njezina lica bile su tako
tune da su bile gotovo izobliene od boli. Oito je smatrala
da je istinita svaka rije koju je ula.
Gospodar se bio povukao na poinak prije no to smo
stigle. Cathy tiho ude u sobu da ga pita kako mu je, ali je on
spavao. Ona se vrati i pozva me da sjedim s njom u biblioteci. Pile smo aj, a zatim ona legne dolje na sag pored kamina i ree mi neka utim jer je umorna. Otvorila sam neku
knjigu i pretvarala se da itam. im joj se bilo uinilo da
sam se udubila u itanje, poe tiho plakati; to joj je, ini se,
bila postala omiljena razonoda. Pustih je da neko vrijeme
nalazi oduka u tome, a zatim je prekorih. Ismijavala sam
sve Heathcliffove tvrdnje o njegovu sinu, kao da sam bila
uvjerena da se ona slae sa mnom. Ali, jao! Nisam bila dovoljno vjeta da ublaim dojam koji su njegove rijei na nju
proizvele i koji je bio tono onakav kakav je on elio.
- Elleno, moda ima pravo - odgovori - ali ja ne mogu
mirovati dok god ne doznam istinu. I moram rei Lintonu
da nije moja krivica to mu ne piem, i moram ga uvjeriti da
se moji osjeaji prema njemu nee promijeniti.
to su mogli gnjev i prosvjedi protiv njene lude lakovjernosti? Razile smo se te noi - ljute jedna na drugu; ali me
je idui dan zatekao na putu za Orkanske visove pored konjia moje samovoljne gospodarice. Nisam mogla gledati
njenu tugu, ni promatrati njeno blijedo potiteno lice i oi
otekle od plaa, te popustih u slaboj nadi da e joj Linton
dokazati svojim doekom kako se Heathcliffova pria malo
temelji na istini.

pvadeset i tree poglavlje

POSLIJE kiovite noi osvanulo je maglovito jutro - napola

mraz, napola sitna kia - a privremeni potoii slijevali su
se uborei s visina i presijecali nam put. Noge su mi bile posve mokre; bila sam ljuta i potitena; raspoloenje vrlo prikladno da mi te neugodnosti budu jo tee. Ule smo u kuu
kroz kuhinju da bismo vidjele je li Heathcliff zaista odsutan,
jer nisam vjerovala njegovim rijeima.
Joseph je, blaen kao da je u raju, sjedio sam kraj rasplamsale vatre; vr piva bio je na stolu pred njim, i gomila zobenih kolaa; crna kratka lula bila mu je u ustima. Catherina pritra ognjitu da se ogrije. Upitah ga je li mu gospodar
kod kue. Moje pitanje ostade tako dugo bez odgovora da
sam pomislila kako je starac ogluio, pa ga ponovih glasnije.
- Ni - je - progunda on kroz nos. - Ni - je! Moe se
vratiti odakle si i dola.
- Josephe - viknu iz sobe mrzovoljni glas u isto vrijeme
kad i ja. - Koliko u te puta morati zvati? Ostalo je samo
jo malo ara. Josephe! Doi odmah!
Joseph je otpuhivao velike dimove iz svoje lule i odluno
buljio u vatru, to je dokazivalo da se ne kani odazvati na
taj poziv. Domaicu i Haretona nismo vidjeli. Ona je vjerojatno bila nekamo otila, a on je bio zaokupljen svojim poslom. Prepoznale smo Lintonov glas i ule.
- Oh! Nadam se da e do zime umrijeti u potkrovlju ree mladi mislei da je to uao njegov nemarni sluga.
Prestade govoriti kad vidje da se zabunio; njegova mu roakinja pritra.
- Jeste li to vi, gospoice Linton? - ree on podiui gla
vu s naslona naslonjaa u kojem se odmarao. - Ne... ne
mojte me ljubiti, to mi oduzima dah. Boe moj! Tata je re
kao da ete doi - nastavi on nakon to se malo oporavio

od Catherinina zagrljaja, dok je ona skrueno stajala pored

njega. - Zatvorite vrata, molim vas, ostavili ste ih otvorenaa oni... oni mrski stvorovi ne ele donijeti ugljena za vatru.
Vrlo je hladno!
Raspirih vatru i donesoh punu posudu ugljena. Bolesnik
se poe aliti da pepeo pada po njemu; ali kako je jako kaljao i izgledao grozniav i bolestan, nisam ga ukorila zbog
njegove zlovolje.
- Pa, Lintone - apnu Catherina kad mu se namrgoeno
elo malo razvedrilo - raduje li se to me vidi? Mogu li
togod uiniti za tebe?
- Zato niste prije dolazili? - upita on. - Umjesto da pi
ete, trebali ste dolaziti. Strano me je zamaralo pisanje onih
dugakih pisama. Mnogo bih radije razgovarao s vama. A
sada ne mogu podnijeti ni razgovor ni bilo to drugo. Gdje
li je Zillah! Hoete li (obrati se meni) otii u kuhinju i vidje
ti?
Nije mi zahvalio ni na prvoj usluzi, i nisam bila spremna
trkarati po njegovim naredbama, pa odgovorih:
- Nema ondje nikoga, osim Josepha.
- edan sam - uzviknu razdraeno okreui se od nas. Zillah se neprestano skice po Gimmertonu otkad je tata oti
ao; sramota! A ja sam prisiljen silaziti ovamo... jer su oni
odluili da me ne uju kad sam gore u svojoj sobi.
- Gospodine Heathcliffe, je li va otac paljiv prema va
ma? - upitah ga vidjevi da je Catherina odustala od svojih
prijateljskih pokuaja.
- Paljiv? Ali on bar natjera njih da budu malo paljivi
ji - odgovori on. - Bijednici! Znate, gospoice Linton, da
mi se ona ivotinja Hareton ruga! Mrzim ga! Doista, sve ih
mrzim; sve su to odvratna stvorenja.
Cathy potrai vodu; nade jedan vr na ormaru, napuni
au i donese je. On joj ree neka doda licu vina iz boce na
stolu, i nakon to ispi jedan dio, umiri se i zahvali joj.
- Raduje li se mom dolasku? - upita ona ponavljajui
svoje pitanje, sretna to je primijetila traak osmijeha na
njegovu licu.
- Da, drago mi je. To je neto novo kad se uje glas kao
to je va! - odgovori on. - Ali bio sam ljut jer niste dolaziliTata se kleo da je to moja krivica; nazivao me je bijednim,

eodlunim, beznaajnim stvorom; rekao mi je da me vi

orezirete i da bi on, da je na mome mjestu, postao dosad vei
gospodar Grangea nego to je va otac. Ali vi me ne prezirete, gospoice...
- Zato me ne zove Catherina ili Cathy - prekinu ga
mlada gospoica. - Ja tebe ne prezirem! Ne! Poslije tate i
llene, volim te vie no ikoga. Istina, ne volim gospodina
Heathcliffa; i neu smjeti dolaziti kad se on vrati. Hoe li on
ostati dugo na putu?
- Nee dugo - odgovori Linton; ali on esto odlazi u pu
staru otkad je poela sezona lova, pa bi mogla provoditi po
sat-dva sa mnom dok ga nema. Reci da hoe. Mislim da ne
bih bio neraspoloen s tobom; ti me ne bi draila i bila bi mi
uvijek spremna pomoi, zar ne?
- Bih - ree Catherina milujui njegovu kosu. - Kad bih
samo mogla dobiti tatinu privolu, provodila bih pola svog
vremena s tobom. Lijepi Lintone! Voljela bih da si mi brat.
- A onda bi me voljela isto kao svog oca? - ree on raspoloenije. - Ali tata kae da bi me voljela vie od njega i od
cijelog svijeta kad bi bila moja ena. Zato bih vie volio da
si mi ena.
- Ne, nikada neu voljeti nikoga vie od tate - ozbiljno
odgovori ona. - Ljudi ponekad mrze svoje ene, ali nikad
svoje sestre i brau; i kad bi mi ti bio brat, ivio bi s nama i
tata bi te tada volio isto toliko koliko i mene.
Linton je poricao da ima ljudi koji mrze svoje ene; ali
Cathy ponovno potvrdi da oni to ine i u svojoj razboritosti
navede kao primjer mrnju njegova oca prema njenoj teti.
Pokuah zaustaviti njeno nepromiljeno brbljanje. Ali nisam
uspjela dok nije izbrbljala sve to je znala. Linton, vrlo ljut,
izjavi da je njena pria neistinita.
- Tata mi je priao, a tata ne lae - otro odgovori ona.
- Moj tata prezire tvog! - povika Linton. - On ga zove
kukavicom i budalom.
- Tvoj tata je zao ovjek - odgovori Catherina - i vrlo
]e runo od tebe to se usuuje ponoviti ono to on kae.
On je zacijelo vrlo zao kad je natjerao tetu Isabellu da ga os
tavi i ode od njega.
- Ona ga nije ostavila, ne smije mi proturjeiti.
- Jest - povika mala gospoica.
233

- Dobro, kazat u i ja tebi neto! - ree Linton. - Tvoja

je majka mrzila tvog oca; eto ti sad.

- Oh! - uzviknu Catherina ne mogavi mu odgovoriti oj
bijesa.
- Ona je voljela mog - doda on.
- Mali laljive! Mrzim te sad! - zadihano ree ona, a li
ce joj se zajapuri od bijesa.
- Jest! Jest! - ponavljao je Linton zavaljujui se u naslo
nja i okreui glavu da bi uivao u uzbuenju sugovornice
koja je stajala iza njega.
- utite, gospodine Heathcliffe! - rekoh mu. - I to je,
mislim, pria vaeg oca.
- Nije; uti ti! - odgovori on. - Ona ga je voljela, jest,
Catherino! Jest, jest!
Cathy, izvan sebe od bijesa, snano gurnu naslonja te se
on udari o naslon. Odmah ga spopade kaalj koji ga poe
guiti i koji brzo zaustavi njegovo likovanje. Kaalj je trajao
tako dugo da se ak i ja uplaih. A to se tie njegove roakinje, ona je gorko plakala, prestravljena onim to je uinila, premda nije nita govorila. Pridravala sam ga dok ga nije
proao taj napad kalja. On me onda odgurnu i nijemo
pognu glavu. Catherina takoer prestade plakati, sjede na
stolac nasuprot njegovome i ozbiljno se zagleda u vatru.
- Kako se sada osjeate, gospodine Heathcliffe? - upitah
nakon deset minuta.
- elio bih da se ona osjea kao ja - odgovori on. - Pr
kosno, okrutno stvorenje! Hareton me nikad i ne dodirne;
nikad me u svom ivotu nije udario. Bilo mi je bolje danas;
ali eto... - njegov glas zamre u jecanju.
- Ja te nisam udarila! - promrmlja Catherina grizui us
nu da bi sprijeila nov izljev uzbuenja.
Uzdisao je i jecao kao netko tko vrlo teko pati, inio je
to cijelih etvrt sata, i to, ini se, namjerno, da bi rastuio
svoju roakinju, jer kad god je u nje primijetio priguen jecaj, trudio se svoj glas uiniti to bolnijim i alosnijim.
- Lintone, ao mi je to sam ti nanijela bol - najzad ree
ona sva oajna. - Meni taj mali udarac ne bi mogao nanije
ti bol, pa nisam mogla misliti da bi te to zaboljelo; to je si
tnica, zar ne, Lintone? Nemoj dopustiti da odem kui misle
i da sam uinila zlo. Odgovori mi! Reci mi.

_ Ne mogu ti nita odgovoriti - promrmlja on. - Tako si me

vrijedila da u cijelu no leati budan guei se od ovog kalja. r)a
ga ti ima, znala bi to je to; ali ti e slatko spavati dok u a
biti sam u mukama. Kako bi ti se svidjelo provoditi takve strane
noi! - I on poe glasno plakati iz istog samosaaljenja.
- Budui da i inae provodite strane noi - kazah mu onda va mir ne kvari gospoica; bilo bi vam isto da ona ni
je ni dola. Bilo kako bilo, ona vas vie nee uznemirivati i
moda ete se umiriti kad vas ostavimo.
- Moram li ii? - upita Catherina bolno se naginjui na
da nj. - eli li da odem, Lintone?
- Ono to si uinila, ne moe promijeniti - zlovoljno
odgovori on uzmiui od nje - osim ako ne uini neto jo
gore ljutei me dok ne dobijem groznicu.
- Onda trebam ii? - odgovori ona.
- Pusti me bar na miru - ree on - ne mogu podnositi
tvoj govor.
Oklijevala je i dugo se opirala mom nagovaranju da poemo; ali kako je on i ne pogleda i ne oslovi, ona najzad pode vratima i ja za njom. Vratio nas je natrag iznenadan jauk.
Linton je bio skliznuo s naslonjaa, leao na podu i previjao
se toboe od bola, odluan u svojoj razmaenosti da nam
zada to vie muke. Njegovo ponaanje jasno je otkrivalo
njegovu namjeru, te sam smjesta uvidjela da bi bila ludost
kad bi ovjek i pokuao odobrovoljiti ga. Ali to nije bio sluaj s mojom druicom; ona, sva uplaena, otra natrag, kleknu preda nj i poe plakati, tjeiti ga i moliti dok se on naposljetku ne umiri, i to zato to vie nije imao daha, a ne
zbog grinje savjesti jer ju je tako raalostio.
- Podii u ga na klupu - rekoh joj - pa neka se valja do
mile volje; mi ne moemo ostati i promatrati ga. Nadam se, gospoice Catherino, da ste se dovoljno uvjerili kako vi niste osoba koja ga moe spasiti i izlijeiti; i da loe stanje njegova zdravlja
nije prouzrokovano njegovom enjom za vama. Namjestila
sam ga. Hajdemo! im vidi da nema u blizini nikoga tko e
obraati panju na njegove gluposti, leat e posve mirno.
Ona mu stavi jastuk pod glavu i ponudi vode; on odbi
vodu i poe se premetati po jastuku kao da je to kamen ili
komad drveta. Ona ga pokua namjestiti udobnije. - Smeta
mi - ree on - nije dovoljno visok.
oO

Catherina donese jo jedan i stavi ga na onaj prvi.

11

- Sad je odve visok - promrmlja.

- Kako da ih namjestim? - upita ona, oajna.

Kad je napola kleknula pored klupe, on se izvi do nje i
upotrijebi njeno rame sebi za oslonac.
- Ne, to ne moe - kazah. - Zadovoljite se jastukom
gospodine Heathcliffe. Gospoica je ve potroila odve
vremena na vas; ne moemo ostati dulje od pet minuta.
- Moemo! Moemo! - ree Catherina. - On je sada do
bar i strpljiv. Poinje shvaati da u ja noas patiti mnogo
vie nego on ako budem vjerovala da mu je gore zbog mojeg
posjeta i da onda neu smjeti opet doi. Kai mi istinu o to
me, Lintone; jer ne smijem dolaziti ako ti to kodi.
- Mora dolaziti kako bi me lijeila. Treba doi jer si ti
skrivila da mi je pozlilo. I sama zna da nisam bio tako bole
stan kad si ula kao to sam sad, zar ne?
- Vi ste sami krivi to ste se razboljeli plaui i uzbuu
jui se - rekoh mu.
- Nisam ja tome uope kriva - ree njegova roakinja. Ali bit emo sada dobri prijatelji. Trebam li ti ja? eli li me
zaista ponekad vidjeti?
- Rekao sam ti da elim - nestrpljivo odgovori on. - Sje
dni na klupu i pusti da se naslonim na tvoje koljeno. Mama
je tako radila po cijelo poslijepodne. Sjedi posve mirno i ne
moj govoriti; ali moe mi pjevati neku pjesmu ako umije
pjevati, ili mi moe ispriati kakvu lijepu, dugaku, zanim
ljivu baladu... jednu od onih o kojima si mi govorila; ili pri
u. Ali, ipak, radije bih sluao baladu; poni.
Catherina mu ponovi najdulju od svih balada koje je
znala. Oboje su u tome uivali. Linton je htio uti jo jednu,
pa jo jednu, usprkos mojem upornom prigovaranju; i tako
su nastavili dok ura nije otkucala dvanaest; tada zausmo
Haretona u dvoritu; vraao se na ruak.
- I sutra, Catherino, hoe li doi sutra? - upita je mladi
Heathcliff drei je za haljinu dok je ona nevoljko ustajala.
- Ne - odgovorih - ni sutra ni prekosutra. - Ali, ona je
oito dala drukiji odgovor jer mu se elo razvedri nakon
to se ona sagnula i neto mu apnula.
- Sutra neete doi ovamo, gospoice! - poeh nakon
to izidosmo iz kue. - Nadam se da i ne sanjate o tome?

Ona se nasmijei.
_ Pazit u dobro; naredit u da se popravi ona brava, pa
neete moi pobjei.
- Mogu ja prijei preko zida - odgovori ona smijui se.
_ Grange nije tamnica, Elleno, niti si ti moj tamniar. Osim
toga, blizu mi je sedamnaest godina; ja sam odrasla ena. I
sigurna sam da bi se Linton brzo oporavio kad bih ga ja njegovala. Starija sam od njega i pametnija, manje sam djetinjasta, zar ne? S malo ljubaznih rijei brzo bih postigla da
nostupa kako ga ja uputim. On je lijep i mio kad je dobar.
Napravila bih mazu od njega kad bi bio moj. Mi se ne bismo
nikad svaali jer bismo se navikli jedno na drugo, zar ne?
Voli li ga, Elleno?
- Zar da ga volim! - uzviknuh. - Toga najmrzovoljnijeg
od svih boleljivih balavaca koji su ikada dospjeli do doba
mladenatva. Sreom, kao to je gospodin Heathcliff procijenio, on nikad nee doivjeti dvadesetu godinu. Zaista, sumnjam i da e vidjeti proljee. Ali, umro kad umro, to e biti
mali gubitak za njegovu obitelj. Srea je za nas to ga je njegov otac uzeo k sebi; to bi se ljubaznije s njim postupalo,
to bi on postajao dosadniji i sebiniji. Drago mi je to nema
nikakva izgleda da vam on bude mu, gospoice Catherino.
Moja se suputnica uozbilji kad u, te rijei. Govoriti tako
bezobzirno o njegovoj smrti vrijealo je njene osjeaje.
- On je mladi od mene - odgovori ona nakon duljeg raz
miljanja - pa treba i ivjeti dulje; i hoe... on mora ivjeti
dok god ja budem ivjela. On je sad isto toliko snaan kao
kad je prvi put doao na sjever; sigurna sam u to. On bolu
je samo od prehlade, kao i tata. Ti kae da e tata ozdravi
ti, pa zato ne bi i on?
- Dobro, dobro - viknuh - uostalom, zato da se brine
mo o tome; jer, sluajte, gospoice... i znajte da u odrati
rije... ako pokuate opet otii u Orkanske visove, sa mnom
ili bez mene, obavijestit u gospodina Lintona, i onda, osim
ako on to dopusti, vaa se prisna veza s vaim roakom ne
smije obnoviti.
- Ve je obnovljena - promrmlja Catherina nabusito.
- Ne smije se nastaviti.
... - Vidjet emo - ree i natjera konjia u galop ostavljaju& me da se vuem za njom.

Obje smo stigle kui prije objeda. Gospodar je mislio da

smo lutale po parku, pa nas nije ni pitao gdje smo bile tako
dugo. im udoh, pourih promijeniti svoje mokre cipele j
arape, ali dug boravak u mokroj obui u Visovima uinio
je svoje. Sutradan ujutro bilo mi je tako loe da sam ostala
u postelji, i itava tri tjedna nisam se mogla brinuti o svojim
dunostima; takva nesrea nije mi se nikad prije dogodila, i
hvala Bogu, nikad poslije.
Moja mala gospodarica vladala se poput anela. Dolazila
je njegovati me i tjeiti me u mojoj samoi. Osamljenost sam
teko podnosila. Navikla sam bila kretati se i raditi, pa mi je
bilo dosadno biti zatvorena u sobi, ali je malo tko imao
manje razloga od mene da se ali. Catherina se pojavljivala
uz moju postelju im bi napustila sobu gospodina Lintona.
Njen dan bio je podijeljen izmeu nas dvoje, nikakvo
zabavljanje nije joj oduzimalo ni minutu; zanemarila je bila
svoje obroke, svoje uenje i svoju igru; bila je najodanija
njegovateljica koja je ikada njegovala bolesnike. Zacijelo ima
dobro srce kad je, iako je toliko voljela svoga oca, ipak
imala ljubavi i vremena i za mene. Rekoh da su joj dani bili
podijeljeni izmeu nas; ali gospodar se rano povlaio, a i
meni obino nije trebalo nita nakon est sati, tako da je veer pripadala njoj. Sirota djevojka! Nikad nisam ni mislila o
tome to je radila sama poslije aja. I premda sam esto kad
mi je dolazila zaeljeti laku no primjeivala svjeu boju njenih
obraza i crvenilo njenih ruku, nisam se sjetila da je to
dolazilo od jahanja po hladnu vremenu preko pustare, nego
sam to pripisivala toplini vatre u biblioteci.

pv

adeset i etvrto poglavlje

POTKRAJ treeg tjedna mogla sam napustiti svoju sobu i

kretati se po kui. I prvom prilikom kad sam uveer sjedila,
zamolih Catherinu da mi ita, jer su mi oi bile slabe. Sjedile
smo u biblioteci; gospodar je bio otiao spavati; ona pristade prilino nevoljko, kako mi se barem uinilo; mislei da
joj se ne svia moja knjiga, kazah joj neka mi ita to eli.
Ona izabra jednu od svojih omiljenih knjiga. itala mi je otprilike sat; zatim mi poe postavljati pitanja.
- Elleno, zar nisi umorna? Ne bi li bilo bolje da sada legne? Bit e ti loe bude li sjedila do tako kasno u no, Elleno.
- Ne, ne, draga, nisam umorna - neprestano sam joj od
govarala.
Vidjevi da se ne miem, ona pokua jednu drugu metodu - pokazivala je da ne uiva u itanju. Poe zijevati, protezati se i - Elleno, umorna sam!
- Onda prestanite s itanjem pa emo razgovarati - odgovorih.
To se pokazalo jo gorim; vrpoljila se, uzdisala i do osam
sati svaki as gledala na svoj sat. Napokon je otila u svoju
sobu, posve svladana drijemeom, sudei po njezinu mrzovoljnom izgledu i tekim oima koje nije prestajala trljati,
idue veeri doimala se jo nestrpljivijom, a tree se poali n^
glavobolju i ostavi me. Njeno vladanje uini mi se ud-nim i,
nakon to sam ostala prilino dugo sama, odluih da dem
vidjeti je li joj bolje i da je pozovem neka legne na di- Van,
umjesto to sama lei gore u sobi u mraku. Ali Cathe-rine nije
bilo ni gore ni dolje. Posluga ree da je nije vidjela. Osluhnuh
pored vrata gospodina Edgara, ali je ondje sve bi-' tiho.
Vratih se u njenu sobu, ugasih svoju svijeu i sjedoh k
j
prozora.
239

Bila je mjeseina, zemlja je bila posuta snijegom; pomislih da joj je moda palo na pamet proetati po vrtu kako bi
se osvjeila. I doista zamijetili jednu priliku kako se ulja
du unutarnje ograde parka, ali to nije bila moja mlada go.
spodarica; kad je to lice izilo na svjetlo, vidjeh da je to konjuar. Stajao je dosta dugo i promatrao kolni put koji j e
iao preko imanja; zatim se brzo udalji, kao da je neto primijetio. Uskoro se vrati vodei Catherinina konjia; ona je
bila sjahala i hodala je pored njega. Konjuar odvede kriom
ponija preko trave u staju. Catherina ude kroz staklena vrata salona i tiho se pope u sobu gdje sam je ekala. Neujno
otvori vrata, skinu cipele na kojima je bilo snijega, odveza
vrpcu na eiru i, nesvjesna da je uhodim, krene odloiti svoj
ogrta; iznenada se digoh i pridoh joj; ona kriknu od straha
i stade skamenjena.
- Draga moja gospoice Catherino - poeh blago, jer
sam jo bila pod svjeim dojmom njene nedavne ljubaznos
ti - kamo ste jahali u ovo doba? I zato ste me pokuali ob
manuti neistinitom priom? Gdje ste bili? Govorite!
- Do ruba parka - promuca ona. - Nisam vam lagala.
- I nigdje drugdje?
- Nigdje - promrmlja ona.
- Oh, Catherino! - alosno povikah. - Svjesni ste da ste
uinili neto to ne valja, jer mi inae ne biste govorili neis
tinu. To me zaista alosti. Radije bih bolovala tri mjeseca
nego da vas ujem kako laete.
Ona mi pritra, brinu u pla i objesi mi se oko vrata.
- Elleno, bojim se da e se naljutiti - ree ona. - Obeaj
da se nee ljutiti, pa u ti rei pravu istinu; mrzim je kriti.
Sjedosmo do prozora; obeah da je neu koriti pa ma kakva bila njena tajna, koju sam ja, naravno, nagaala, i ona
poe:
- Bila sam u Orkanskim visovima, Elleno, i otkad si se
razboljela nisam propustila nijedan dan da odem tamo,
osim triput prije no to si napustila svoju sobu i dvaput na
kon toga. Dala sam Michaelu knjige i slike da bi mi pripre
mio svaku veer Minny i poslije je vodio natrag u staju, ali
zapamti, ne treba ni njega grditi. Stizala sam u Visove oko
est i po sati i obino sam ostajala do osam i po, zatim sam
jahala trkom kui. Nisam se ila zabavljati; esto sam sve

vrijeme bila nesretna. Tek sam ponekad bila sretna; moda

jednom u tjedan dana. U poetku sam mislila kako e biti teak
pothvat nagovoriti te da mi dopusti da odrim rije danu
Lintonu. Kad smo se s njim rastajale, obeala sam mu da u
doi sutradan, ali kako si ti sutradan ostala u svojoj spavaoj
sobi, lako sam se oslobodila te brige. Dok je Michael tog
poslijepodneva popravljao bravu na vratima ogradnog zida,
uzeh klju i kazah mu da moj roak eli da ga posjeujem jer
je bolestan, pa ne moe dolaziti u Grange; takoer mu rekoh da
bi tata zamjerio jer idem, a zatim poeh pregovarati s njim o
poniju. On voli itati, a i kani nas uskoro napustiti da bi se
oenio, te se ponudio da mi uini ono to sam eljela ako mu
budem posuivala za itanje knjige iz biblioteke; ali radije sam
mu dala svoje, i to mu se jo vie svidjelo.
Prilikom moga drugog posjeta Linton se doimao ivahnijim i raspoloenijim. Zillah (njihova domaica) spremi sobu,
naloi veliku vatru i, nakon to je Joseph otiao u crkvu, a
Hareton Earnshaw s lovakim psima - loviti fazane u naoj
umi, kao to sam poslije ula - ree nam da moemo raditi
to elimo. Donese nam toplog vina i medenih kolaa i napusti
nas s ljubaznim osmijehom. Linton sjede u naslonja, a ja
na stolac za ljuljanje pored ognjita. Smijali smo se i veselo
razgovarali; imali smo tako mnogo rei jedno drugome!
Stvarali smo plan kamo emo ii i to emo raditi idueg ljeta. Ne trebam ti ponavljati taj razgovor jer bi ga ti smatrala
budalastim.
Jednom se skoro posvaasmo. On je rekao kako je najugodniji nain da se provede topao srpanjski dan leati od jutra
do veeri usred pustare na kakvoj padini obrasloj vrije-som,
dok pele sanjivo zuje od cvijeta do cvijeta, a eve pjevaju
visoko iznad glave i sunce sja s plavoga vedrog neba. To je
bila njegova predodba o rajskoj srei. A ja sam eljela njihati
se na grani drveta ije zeleno lie umi dok piri zapadni
vjetar, a sjajni bijeli oblaci brzo prolaze nebom; i ne samo
eve, nego i drozdovi, kosovi, kudjeljarke i kukavice sa
svih strana ispunjavaju zrak glazbom; i u daljini se vidi
Pustara, ispresijecana hladovitim, tamnim udolinama, a u
blizini padine pokrivene visokom travom koja se leluja na
Povjetarcu; zatim uma i ubor potoka i cio svijet u pokre-

tu i ustreptao od radosti. On je htio da sve poiva u zanosu

mira, a ja da sve treperi i plee u veseloj svetkovini. Rel<]a
sam mu da bi njegov raj bio poluiv, a on je odgovorio d a
bi moj bio polupijan. Rekla sam mu da bih zaspala u njegovu, a on odgovorio da ne bi mogao disati u mome, i napokon se naljuti. Na kraju odluismo otii na oba izleta im
bude lijepo vrijeme, onda se poljubismo i pomirismo.
Nakon to smo sjedei mirovali jedan sat, pogledah p0
velikoj sobi i njezinu glatkom podu bez saga pa pomislih da
bi bilo zgodno igrati se u njoj kad bismo uklonili stol. Predloih Lintonu neka zovne Zillah da nam pomogne, pa da
se igramo slijepog mia, a da nas ona pokuava uhvatiti, kao
to si radila ti, Elleno, sjea li se? On nije htio; smatrao je
da u tome nema nikakva zadovoljstva; pristao je ipak da se
loptamo. Naosmo dvije lopte u ormaru u gomili starih igraaka, igri, obrua, raketa i lopti od perja. Jedna je bila
obiljeena sa C, a druga sa H. eljela sam imati onu sa C,
jer je to moglo oznaavati Catherinu, a H je moglo znaiti
njegovo ime, Heathcliff; ali Linton nije htio onu sa H jer je
iz nje ispadala kuina. Neprestano sam ga pobjeivala u igri, te se on zbog toga naljutio, poeo kaljati i zato se vratio
u naslonja. Ipak se ubrzo oraspoloi; oarale su ga dvije ili
tri lijepe pjesme - tvoje pjesme, Elleno; i kad je bilo vrijeme
da idem molio me da doem i idue veeri. Obeah mu. Vratila sam se kui na Minny brzo poput vjetra; sanjala sam o
Orkanskim visovima i o svom milom, dragom roaku sve
do jutra.
Sutradan sam bila tuna; djelomino zato to tebi nije bilo
dobro, a djelomino zato to sam eljela da moj otac sazna
za moje izlete i da ih odobri. Poslije aja bila je divna
mjeseina; uzjahah konja i, dok sam jahala, razvedrih se.
Provest u jo jednu sretnu veer, mislila sam; a to me jo
vie veseli, i moj e ju lijepi Linton imati. Jahala sam kasom
kroz njihov vrt; i upravo htjedoh skrenuti da bih ula na
stranji ulaz, kad me onaj Earnshaw presrete, uze za uzdu
mog ponija i pozva me da uem na prednja vrata. Potapa
ponija po vratu i ree da je to lijepa ivotinja; inilo se da
eli razgovarati s njim. Ja ga, meutim, zamolih neka ostavi
konja na miru jer ga moe udariti. On odgovori svojim prostakim tonom: - Njegov udarac ne bi mi mnogo naudio -

odrugljivo pogleda konjia u noge. Bila sam gotovo sklon atjerati ponija da to i pokua, ali Earnshaw pode otvo-iti
vrata. Stavivi ruku na kvaku, pogleda gore u natpis i re-*e s
glupom mjeavinom zbunjenosti i ushita:
- Gospoice Catherino, sad mogu proitati ovo gore.
- Divno - uzviknuh. - Da te ujem... ti si zaista postao
mudar!
Sricao je slovo po slovo: "H-a-r-e-t-o-n E-a-r-n-s-h-a-w".
- A brojke? - kazah mu da bih ga potaknula jer je bio
zastao.
- Njih jo ne znam - odgovori on.
- Neznalice! - kazah mu nasmijavi se od svega srca nje
govu neuspjehu.
Glupan me je gledao zabezeknuto, oko usana mu je lebdio podrugljiv osmijeh, a elo mu se mrtilo; inilo se kao da
se pita bi li sudjelovao u mojoj veselosti i znai li ono to
sam rekla intimnost ili prijezir - istina bijae ovo drugo.
Razrijeih njegove sumnje iznenadnom ozbiljnom izjavom
neka odlazi, jer sam dola posjetiti Lintona a ne njega. On
pocrvenje - vidjela sam to pri mjeseini - spusti ruku s kvake
i odulja se pruajui savrenu sliku poniene tatine.
Utvarao je sebi bez sumnje da je obrazovan kao i Linton, jer
je mogao sriui proitati svoje ime, i posve se prenerazio
to i ja nisam istoga mnijenja.
- Stanite, draga gospoice Catherino! - upadoh joj u rije. - Neu vas grditi, ali mi se ne svia taj va postupak. Da
ste se sjetili kako je i Hareton isto toliko va roak koliko i
Linton, osjetili biste da je neumjesno vladati se tako prema
njemu. Pohvalna je njegova ambicija to eli biti isto tako
obrazovan kao i Linton; on vjerojatno nije uio da bi se time
razmetao; vi ste se, u to ne sumnjam, jo prije pobrinuli da
s
e on zastidi zbog svoga neznanja, pa je elio to popraviti i
umiliti vam se. Rugati se njegovu neuspjelu pokuaju znak )
e slaba odgoja. Da ste vi odgojeni pod istim okolnostima
kao on, zar biste bili manje sirovi? Kao dijete bio je isto tako
"istar i inteligentan kao i vi, pa me boli da se na njega sada
gleda s prijezirom zato to je onaj podli Heathcliff postupio
Prema njemu tako nepravedno.
- Pa, Elleno, nee valjda zaplakati zbog toga? - ree
Catherina, iznenaena mojom ozbiljnou. Ali sluaj, pa e
243

vidjeti je li on uio abecedu da bi se meni umilio i je li vrije.

dilo biti ljubazan prema toj ivotinji. Udoh. Linton je leao
na klupi i pridigao se da bi me pozdravio.
- Bolestan sam veeras, draga Catherino; neu moi g0.
voriti; ti govori, a ja u sluati. Doi i sjedni uz mene. Bi0
sam siguran da e odrati obeanje i stoga u, prije no to
pode, zahtijevati obeanje da e opet doi.
Vidjevi da je bolestan, odluih mu to vie ugaati; govorila sam tiho, nisam mu postavljala nikakva pitanja i izbjegavala sam da ga bilo ime naljutim. Donijela sam mu
neke od svojih najzanimljivijih knjiga. On me zamoli da mu
itam malo iz jedne, i upravo sam htjela poeti, kad Earnshaw naglo otvori vrata, svjesno pakostan i zlonamjeran.
Brzo nam prie, epa Lintona za ruku i povue ga s klupe.
- Gubi se u svoju sobu! - ree glasom promuklim od
gnjeva; lice mu je bilo podbuhlo od bijesa. - Vodi i nju jer
ona dolazi tebi; ova soba treba biti slobodna za mene. Gu
bite se oboje!
Psovao nas je i nije dao Lintonu vremena da mu odgovori; izbacio ga je, takorei, u kuhinju. Bio je stegnuo aku
kad sam krenula za Lintonom, kao da me elio udariti.
Uplaih se na trenutak i ispustih jednu knjigu; on je gurnu
nogom za mnom i zakljua vrata. uo se zlurad, kretav
smijeh pored ognjita; okrenuh se i vidjeh onog odvratnog
Josepha gdje stoji pored vatre, trlja svoje koate ruke i drhti.
- Bio sam siguran da e vas izbaciti. To je momak i po!
Vidi se da je odvaan! On zna. Jest, on zna, kao to i ja
znam, tko treba ovdje biti gospodar. He! He! He! Natjerao
vas je da odete! He! He! He!
- Kamo emo? - upitah svoga roaka ne obazirui se na
ruganje stare hulje.
Linton je bio blijed i drhtao je. Nije bio lijep u tom trenutku, Elleno; izgledao je strano; njegovo mravo lice i
krupne oi izraavale su mahnit, nemoan bijes. On zgrabi
kvaku i poe drmati vratima, ali su ona bila zakljuana iznutra.
- Ako me ne pusti unutra, ubit u te!... Ubit u te!. - Vi
e je vriskao nego govorio: - avole! avole!... Ubit u te!
Joseph se opet kretavo nasmija.

- To je otac! - povika on. - To je pravi otac! Uvijek imaponeto u sebi od roditelja. Nemoj se obazirati na to,
Haretone, mladiu... nemoj se bojati... on ti ne moe nita!
Uzeh Lintona za ruku i pokuah ga odvui od vrata; ali on
zavrita tako uasno da ga se vie ne usudih dirati. Najzad
straan napad kalja ugui njegovo vriskanje; krv mu prokulja na usta i on pade na pod. Otrah u dvorite, izbezumljena od straha, i poeh dozivati Zillah to sam glasnije mogla.
Odmah me je ula; muzla je krave u staji iza itnice; do-tra i
upita me to se dogodilo. Nisam imala daha da joj objasnim,
nego je uvukoh unutra i poeh gledati gdje je Linton. Earnshavv
je bio iziao da vidi kakvo je zlo prouzrokovao, i kad smo ule,
nosio je jadnog Lintona u njegovu sobu. Zillah i ja podosmo za
njim, ali me on zaustavi na vrhu stuba i ree mi da ne mogu ui
nego neka idem kui. Viknuh da je on ubio Lintona i da ja hou
ui. Joseph zakljua vrata, ree da mi to nee dopustiti i upita
me to me "tjera da budem luda kao Linton". Stajala sam i
plakala dok domaica kue nije izila iz Lintonove sobe. Ona
mi ree da e mu uskoro biti bolje, ali mu smeta vika i buka; i
gotovo me je odnijela u veliku sobu. Elleno, bila sam spremna
poupati si kosu. Jecala sam i plakala toliko da su mi oi bile
gotovo obnevidjele od suza; a grubijan, prema kojemu ti
osjea toliku naklonost, stajao je pored mene i usuivao se
povremeno mi kazati "pst, uti", i nijekao da je to njegova
krivica. Napokon, uplaen mojim prijetnjama da u rei tati i
da e on biti uhien i objeen, i sam poe plakati i brzo izie
da bi sakrio svoje kukaviko uzbuenje. Ali jo ga se nisam
otresla, jer kad su me na kraju natjerali da poem, i nakon
to sam se bila udaljila od dvorita nekih sto koraka, on se
iznenada pojavi iz sjene pored puta, zaustavi moga konjia i
stavi mi ruku na rame. - Gospoice Catherino, jako mi je
ao - poe on - ali
strano je...
Udarih ga biem mislei da me je moda htio ubiti. On
m
e pusti i zagrmje jednu od svojih stranih psovki, a ja pomjerah konja trkom; bila sam gotovo izvan sebe.
Te veeri nisam ti rekla laku no, niti sam sutradan otila
u
Orkanske visove. Jako sam eljela otii, ali sam bila udno
uzbuena, bojala sam se vijesti da je Linton umro, a i drhtala sam pri pomisli da u se susresti s Haretonom. Trei dan
245

prikupih hrabrost, ili, bolje rei, nisam mogla dalje trpjeti

neizvjesnost, i iskradoh se jo jednom. Krenuh u pet sati pje_
ice mislei da u moda uspjeti neopaena stii do kue i
ui u Lintonovu sobu. Ali psi odmah objavie moj dolazak.
Zillah me doeka, ree mi da se "mladi lijepo oporavlja" i
uvede me u malu, lijepo namjetenu sobu gdje na svoju neizrecivu radost ugledah Lintona na divanu s jednom mojom
knjigom u ruci. Ali itav sat nije me htio ni pogledati ni razgovarati sa mnom. Elleno, on ima tako nesretnu narav! Bila
sam zaprepatena kad je naposljetku otvorio usta da bi
samo kazao la kako sam ja prouzrokovala svu onu buku,
a Hareton nije bio nita kriv! Ne mogavi na to odgovoriti
a da ne plaem, ustadoh i izidoh iz sobe. On viknu za mnom
slabim glasom "Catherino!" Nije mislio da u ja to tako
shvatiti, ali ja se ne htjedoh vratiti. Sutradan sam ostala kod
kue, odluna da ga nikad vie ne posjetim, ali kad sam otila u postelju i kad sam ujutro ustala, osjeala sam se tako
nesretnom jer nisam znala kako mu je, te moja odluka ieznu prije no to sam je konano i donijela. Ranije mi se inilo pogreno ii tamo, a sad se inilo pogreno ostati ovdje.
Michael doe upitati me bi li osedlao ponija; odgovorih
"da". Osjeala sam se kao da izvravam neku dunost dok
me je poni nosio preko brda. Morala sam proi pored prednjih prozora da bih ula u dvorite, te je bilo nemogue sakriti moj dolazak.
- Mladi je gospodar u velikoj sobi - ree Zillah kad je
vidjela da kreem u mali salon. Udoh; Earnshaw je takoer
bio ondje, ali odmah izie iz sobe. Linton je sjedio u velikom
naslonjau polubudan. Pridoh ognjitu i poeh mu govoriti
ozbiljnim tonom, s uvjerenjem da je ono to govorim bar
djelomino istina:
- Budui da me ne voli, Lintone, i budui da vjeruje da
ja dolazim s namjerom da vrijeam tvoje osjeaje i pretvara
se da ja to inim svaki put, ovo je na posljednji sastanak;
hajdemo rei zbogom jedno drugome; i kai gospodinu Heathcliffu da me ne eli viati, i da on, to se toga tie, ne
treba vie izmiljati nikakve neistine.
- Sjedni i skini eir, Catherino - odgovori on. - Mnogo
si sretnija od mene, pa treba i biti bolja. Tata mi toliko go
vori o mojim nedostacima i pokazuje toliki prijezir prema

meni, te je prirodno to me to navodi da sumnjam u sebe.

poinjem vjerovati da sam moda zaista toliko nitavan kao
to mi on esto kae; i kad god mi doe ta pomisao, ljut sam
i ogoren i mrzim svakoga! Ja jesam nitavan i zle sam naravi
i zla duha, gotovo uvijek; i ako hoe, moe mi rei zbogom;
oslobodit e se bar jednog dosadnog stvorenja. Samo,
Catherino, uini mi bar ovo: vjeruj, kad bih mogao biti tako
mio, tako ljubazan i dobar kao ti, rado bih to bio, radije nego da budem tako sretan i tako zdrav kao ti. I vjeruj da je
tvoja ljubaznost uinila da te volim dublje nego da sam zasluio tvoju ljubav; i premda nisam mogao i ne mogu da ti
ne otkrijem svoju narav, ja alim i kajem se zbog toga, i alit u
i kaj at u se do smrti!
Osjetila sam da govori istinu; osjetila sam da mu moram
oprostiti i da bih mu opet oprostila, pa makar se posvaao
sa mnom ve idueg trenutka. Pomirili smo se, ali smo oboje
plakali sve vrijeme dok sam bila ondje. To plakanje nije bilo
samo plod alosti, premda sam zaista bila alosna to Linton
ima zlu narav. Njegovi prijatelji nikada se nee osjeati
ugodno s njim, a ni on s njima; sve zbog te njegove nesretne
naravi. Nakon te veeri uvijek sam dolazila u njegov mali
salon, jer se njegov otac sutradan vratio.
Mislim, da smo jo tri puta bili veseli i puni nade kao to
smo bili prve veeri; ostali moji posjeti bili su tuni i muni,
ponekad zbog njegove sebinosti i pakosti, ponekad zbog
njegove patnje; ali ja sam se navikla podnositi sve troje gotovo jednako strpljivo. Gospodin Heathcliff namjerno me
izbjegavao, jedva sam ga i vidjela. Prole nedjelje, istina,
odoh prije nego obino i zatekoh ga gdje okrutno grdi jadnog Lintona zbog njegova ponaanja u subotu uveer. Ne
znam otkud je znao o tome osim ako nije prislukivao. Linton se zaista bio tom prilikom vladao vrlo izazivaki; ali to
se ticalo samo mene, te prekidoh gospodina Heathcliffa time
to udoh i kazah mu to. On prasnu u smijeh i ode izjavljujui
da se raduje to ja to tako shvaam. Tada sam rekla Lin-tonu
da mi ubudue svoje alopojke mora aputati. Eto, Elleno,
ula si sve. Sprijeiti me da idem u Orkanske visove znailo
bi uiniti nesretnim dva bia; ali, ako ti samo ne kae tati,
moje odlaenje nee uznemiriti niiji mir. Nee mu rei? Bilo
bi vrlo okrutno od tebe da to uini.

- Gospoice Catherino, o tome u odluiti sutra - odgovorih. - To iziskuje podulje razmiljanje; zato u vas ostaviti da se odmorite, a ja idem razmisliti o tome.
Razmiljala sam o tome glasno u prisutnosti svoga gospodara. Otila sam iz njene sobe ravno u njegovu i sve mu
ispriala, osim njenih razgovora s njenim roakom, a Haretona uope nisam spominjala. Gospodin Linton se zabrinu i
rastui vie no to mi je elio pokazati. Ujutro je saznala za
moju izdaju njezina povjerenja; reeno joj je da njeni tajni
posjeti moraju prestati. Uzalud je plakala, uzalud se bunila
protiv te zabrane i uzalud je molila svog oca da se saali nad
Lintonom. Jedina utjeha koju je imala bilo je obeanje da e
on pisati mladiu i dopustiti mu da doe u Grange kad poeli, ali istodobno mu i objasniti neka vie ne oekuje da e
vidjeti Catherinu u Orkanskim visovima. Da je znao narav
svog roaka i stanje njegova zdravlja, on bi joj, moda, uskratio i tu malu utjehu.

pvadeset i peto poglavlje

SVE SE TO zbilo minule zime, gospodine - ree gospoda

Dean - tek je prolo neto vie od godinu dana otada. Prole
zime nisam mislila da u poslije dvanaest mjeseci zabavljati
prianjem o tim zbivanjima strana ovjeka! Ali tko zna dokad ete vi biti stranac? Odve ste mladi da biste se zadovoljili time da vjeno ivite sami, a ja sam sklona misliti kako
nitko ne moe vidjeti Catherinu Linton a da se u nju ne zaljubi. Smijeite se, ali zato uvijek ivnete i zainteresirate se
kad govorim o njoj? I zato ste mi rekli neka objesim njenu
sliku iznad vaeg kamina? I zato...
- Prestanite, moja dobra prijateljice! - uzviknuh. - Mo
da je ja i zavolim, ali bi li ona voljela mene? U to odve
sumnjam da bih ostavio svoj mir i izloio se tom iskuenju.
Osim toga, moj dom nije ovdje. Ja pripadam poslovnom svi
jetu i moram se vratiti njegovu zagrljaju. Nastavite. Je li
Catherina posluala naredbu svog oca?
- Jest - nastavi domaica. - Njena ljubav prema njemu
jo je prevladavala u njezinu srcu; a i on joj je govorio bez
ljutnje; govorio joj je s dubokom njenou ovjeka koji e
uskoro ostaviti svoju ljubljenu ker medu opasnostima i ne
prijateljima gdje e joj njegove rijei, urezane u njeno pam
enje, biti jedina pomo i jedini prijatelj kojega joj je mogao
ostaviti. Nekoliko dana kasnije rekao mi je:
- Elleno, elio bih da moj neak pie, ili da doe. Kai mi
iskreno to misli o njemu, je li se promijenio nabolje, ima li
izgleda da e postati zreo ovjek?
- Vrlo je njena zdravlja, gospodine, i malo ima izgleda
da e ivjeti do zrelosti. Ali jedno mogu rei: on nije nalik
svome ocu. Ako bi gospoicu Catherinu zadesila nesrea da
se uda za njega, ona e moi vladati njime ako ne bude pre
tjerano i nerazumno popustljiva. Uostalom, gospodaru,
imat ete dosta vremena da se upoznate s njim i procijenite

bi li on bio prikladan za nju. Nedostaje mu vie od etiri g0,

dine do punoljetnosti.
Edgar uzdahnu, prie prozoru i pogleda u smjeru gj.
mmertonske crkve. Bilo je maglovito popodne, veljako
sunce sjalo je mutnim sjajem, ali su se mogle nazrijeti dvije
jele na groblju i ratrkani nadgrobni spomenici.
- esto sam molio Boga - ree kao za sebe - da to prije
doe ono to sada dolazi; a sada se toga poinjem bojati.
Mislio sam da e mi sjeanje na trenutak kad sam kao mla
doenja siao niz tu guduru biti manje drago od slutnje da
u uskoro, za nekoliko mjeseci, ili, moda, tjedana, biti pre
nesen uz nju i pokopan u njezinu osamljenom uglu! Elleno,
bio sam vrlo sretan s mojom malom Cathy. Za zimskih ve
eri i ljetnih dana ona je, puna ivotne nade, bila pored me
ne. Ali sam bio isto toliko sretan razmiljajui sam medu
onim nadgrobnim kamenjem, pored one stare crkve, dok
sam leao za dugih lipanjskih veeri na zelenom humku gro
ba njene majke i eznuo za vremenom kad u i ja tu poiva
ti. to mogu uiniti za Cathy? Kako da je ostavim? Ne bih
ni trenutka alio to je Linton Heathcliffov sin, ni to bi mi
je uzeo, ako bi je mogao utjeiti u njezinu bolu za mnom. Ne
bih brinuo to bi Heathcliff postigao svoj cilj i uspio oduzeti
mi jedinu utjehu na ovome svijetu! Ali ako je Linton nedo
stojan - ako je on samo slabako orue u rukama svog oca
- onda je ne mogu prepustiti njemu! I premda bi bilo teko
slomiti njen iv duh, morao bih je alostiti dok ivim i osta
viti je samu kad umrem. Mila moja ki! Radije bih je u tom
sluaju prepustio Bogu i pokopao prije svoje smrti.
- Prepustite je Bogu, gospodine - odgovorih mu - a ako
bismo vas izgubili... ne dao Bog... bit u joj prijateljica i sa
vjetnica, dok me god providnost ostavi na ivotu. Gospoi
ca Catherina je dobra djevojka; ne bojim se da e hotimice
krenuti stranputicom; a ljudi koji uvijek ispunjavaju svoju
dunost najzad budu i nagraeni.
Granulo je proljee, ali se mome gospodaru nije vraala prava snaga iako je opet poeo etati po parku sa svojom keri. U
svom neiskustvu ona je to smatrala znakom oporavka. Za tih
etnji obrazi bi mu esto dobili boju, a oi postale svjetlije, te je
ona bila sigurna da se on oporavlja. Na njen sedamnaesti
roendan nije otiao na groblje; padala je kia, i ja ga upitam:

_ Sigurno neete ii na groblje veeras, gospodine?

On odgovori:
_ Ne, ove u godine to malo odgoditi.
Opet je pisao Lintonu izraavajui svoju arku elju da 2a
vidi. I da je mladi bolesnik bio kadar pojavljivati se u
drutvu, vjerujem, njegov bi mu otac dopustio da doe. Ali
kako to nije bio sluaj, on je prema savjetu svoga oca odgovorio pismom u kojem je rekao kako mu otac ne doputa da
doe u Grange, ali se raduje to ga se ujak sjea i nada se da
e ga susresti uskoro za svojih etnji i osobno ga zamoliti da
njegova roakinja i on ne ostanu jo dugo potpuno odvojeni.

Taj dio pisma bio je jednostavan i vjerojatno ga je sam

sroio. Heathcliff je znao da je on kadar rjeito moliti za
Catherinino drutvo.
"Ne traim", pisao je, "da joj dopustite dolaziti ovamo; ali,
zar da je nikad ne vidim zbog toga to moj otac zabranjuje
da ja nju posjeujem i jer joj vi zabranjujete da ona posjeuje
mene? Molim vas da ponekad izjaete s njom u smjeru Visova
i dopustite nam da izmijenimo nekoliko rijei u vaoj
prisutnosti! Nismo uinili nita ime bismo zasluili da
budemo ovako razdvojeni. Vi se ne ljutite na mene, a i sami
kaete kako nemate razloga da me ne volite. Dragi ujae,
poaljite mi sutra nekoliko ljubaznih redaka i doputenje da
vam se pridruim gdje god vi elite, osim u Thrushcross
Grangeu. Vjerujem da bi vas susret sa mnom uvjerio da nemam isti karakter kao moj otac; on tvrdi da sam ja vie va
neak nego njegov sin. Iako imam nedostataka koji me ine
nedostojnim Catherine, ona ih je oprostila, a radi nje i vi to
trebate uiniti. Pitate me za moje zdravlje - sad je bolje; ali
dok god budem lien bilo kakve nade i osuen na samou,
ili drutvo onih koji me nikad nisu, niti e me ikad voljeti,
kako mogu biti veseo i zdrav?"
Iako je Edgar suosjeao s dekom, nije mu mogao ispuniti
molbu jer nije bio kadar pratiti Catherinu. Pisao mu je da e
se u ljeto moda moi sastati; u meuvremenu elio je da mu
neak i dalje povremeno pie i obeao da e mu, koliko je to
mogue pismom, davati savjete i utjehu jer je svjestan
njegova tekog poloaja u Orkanskim visovima. Linton je
pristao; i da je bio preputen samom sebi, vjerojatno bi sve

pokvario ispunjajui svoja pisma alopojkama i jadikovkama. Ali je njegov otac strogo pazio na nj i, naravno, zahtije.
vao da mu se pokae svako pismo koje stigne od moga g 0.
spodara. I tako, umjesto da pie o svojim osobnim patnjama i tegobama, temama koje su mu neprestano bile na p a.
meti, djeak je vjeito pisao o okrutnom ogranienju koje ga
razdvaja od njegove prijateljice i ljubavi. Nagovijestio je
uljudno da e morati misliti, ako gospodin Linton uskoro ne
odobri jedan susret, da ga namjerno i sustavno obmanjuje
lanim obeanjima.
Cathy mu je bila odlian saveznik, te su, najzad, uspjeli
nagovoriti moga gospodara na pristanak da jau ili eu zajedno otprilike jednom tjedno po pustari u neposrednoj blizini Grangea, pod mojim nadzorom, jer, iako je bio lipanj,
moj je gospodar neprestano venuo. Premda je svake godine
ostavljao na stranu dio svog prihoda za moju mladu gospodaricu, elio je, prirodno, da ona zadri dom svojih predaka,
ili da mu se barem uskoro vrati; i smatrao je kako je njena
jedina mogunost da to uini - brak s njegovim nasljednikom. Nije znao da je njegov nasljednik gotovo isto tako
brzo venuo kao i on, niti je, mislim, itko drugi to znao. Lijenik nije dolazio u Visove, niti je mladoga gospodina Heathcliffa viao itko tko bi nas mogao izvijestiti o njegovu
stanju. I sama sam poela sumnjati u svoje zle slutnje i vjerovati da se on uistinu oporavlja, jer je u pismima spominjao jahanje i etnje po pustari i inilo se da ezne za Cathy
i da mu je najozbiljnije stalo da mu ujak ispuni njegovu molbu. Nisam mogla ni zamisliti da bi ijedan otac prema djetetu
koje je na umoru mogao postupati tako tiranski i okrutno,
kao to sam kasnije doznala da je Heathcliff postupao s njim
da bi ga natjerao na glumljenje ljubavne udnje. Heathcliff je
pojaavao svoje napore u tom smjeru to vie to je smrt
vie prijetila da osujeti njegove opake i gramzive planove.

pvadeset i esto poglavlje

LJETO je ve bilo na izmaku kad je Edgar najzad nerado

popustio njihovim molbama, te Catherina i ja krenusmo na
konjima sastati se s njenim roakom. Dan je bio sparan, bila
je omara, bez sunca; nebo je bilo pokriveno bijelosivim oblacima koji nisu nagovijetali kiu. Mjesto naeg sastanka
bilo je odreeno kod putokaza na raskriju. Kad smo tamo
stigle, jedan nam mali obanin, poslan kao glasnik, ree:
- Gospodar Linton je tu na drugoj strani Visova; bio bi
vam vrlo zahvalan da priete jo malo blie.
- Mladi Linton zaboravio je prvu zapovijed svoga ujaka
- napomenuh. - Gospodar nam je rekao da se drimo pu
stare u blizini Grangea, a eto, mi se odmah udaljavamo.
- Pa odmah emo okrenuti konje natrag kad se sastane
mo s njim - odgovori moja suputnica - na zajedniki izlet
bit e u smjeru Grangea.
Ali kad smo stigle do njega - a to je bilo manje nego pola
milje od njegova kunog praga - vidjele smo da on i nema
konja, te smo bile prisiljene sjahati i ostaviti konje da pasu.
Leao je na travi oekujui na dolazak i nije ustao dok nismo
stigle na nekoliko koraka od njega. Koraao je tako teko i
bio tako blijed da sam odmah uzviknula.
- Gospodine Heathcliff, vi danas niste sposobni za etnju! Kako loe izgledate!
Catherina ga je gledala s tugom i zaprepatenou. Uzvik
radosti na njenim usnama pretvorio se u uzvik straha i,
umjesto da mu estita to je najzad dolo do njihova sastanka, ona ga brino upita osjea li se loije nego obino.
- Nije... bolje mi je... bolje! - odgovori on teko diui,
drui i zadravajui njenu ruku kao da mu je ona bila potrebna da se osloni o nju, dok su je njegove krupne, plave
oi bojaljivo promatrale; lice mu je omravjelo; a oi, nekad
sanjarske, sad su poprimile izmuen i divalj izraz.

- Ali vidi se da ti je bilo loije... - opet nastavi njegov,

roakinja - loije nego kad sam te vidjela posljednji putmraviji si, i...
- Umoran sam - brzo joj upade u rije. - Odve je toplo
za etnju; ostanimo ovdje. I ujutro se esto osjeam slabo...
tata kae da prebrzo rastem.
Nezadovoljna, Cathy sjede, a on se prui uz nju.
- Ovo je pomalo nalik na tvoj raj - ree ona trudei se bi
ti vesela. - Sjea li se kako smo se bili dogovorili da prove
demo dva dana, jedan onako kako ti smatra da je najugo
dnije, a drugi onako kako ja smatram da je najugodnije? Ovaj
je dan gotovo onakav kakav si ti onda bio zamislio, samo je
ovaj s oblacima; dodue, oni su.vrlo njeni i rijetki; ugodnije je
nego da sunce sja. Idueg tjedna, ako bude mogao, odjahat
emo u park Grangea, i provest emo dan na moj nain.
inilo se da se Linton ne sjea o emu ona govori i da mu
je vrlo teko voditi bilo kakav razgovor. Njegova nezainteresiranost za predmete o kojima je ona zapoinjala razgovor
i nesposobnost da ita pridonese njezinu zabavljanju bili su
tako oigledni da ona nije mogla sakriti svoje razoaranje.
Neodreena promjena zbila se u cijeloj njegovoj linosti i
njegovu ponaanju. Hirovitost, koja se maenjem mogla
pretvoriti u njenost, ustupila je mjesto ravnodunosti; u
njegovoj naravi sad je bilo manje razmaenosti djeteta koje
namjerno izaziva i duri se da bi ga umirivali i ugaali mu, a
vie sebine mrzovolje neizljeivog bolesnika koji odbija tjeenje i gleda na dobrodunu veselost drugih kao na uvredu.
Catherina je primijetila, kao i ja, da on nae drutvo smatra
vie kaznom nego zadovoljstvom, i stoga se nije ustruavala
uskoro predloiti da se rastanemo. Taj je prijedlog neoekivano probudio Lintona iz njegove letargije i bacio ga u stanje velike uzbudenosti. On uplaeno pogleda prema Visovima i zamoli je da ostanemo barem jo pola sata.
- Ali, ini mi se - ree Cathy - da bi ti bilo ugodnije kod
kue nego ovdje; a i vidim da te danas ne zanimaju moje pri
e, pjesme i askanje; ti si postao mudriji od mene za ovih
est mjeseci; vie ti se ne svia ono to je meni zanimljivo;
kad bih te mogla zabaviti, rado bih ostala.
- Ostani kako bi se odmorila - odgovori on. - I, Catherino, nemoj ni misliti ni rei da mi je vrlo loe; zapara i vru-

'ina ine me tromim; a i etao sam prije no to si dola, to

odve za mene. Kai ujaku da sam prilino dobro sa zdravljem, hoe li?
_ Kazat u mu da ti tako kae, Lintone. Ja osobno to ne
bih mogla tvrditi - odgovori moja mlada gospodarica udei se njegovu upornom tvrenju oite neistine.
- Doi opet idui etvrtak - nastavi on izbjegavajui
njen zaueni pogled. - I reci ujaku, Catherino, da sam mu
vrlo zahvalan to te je pustio da doe. I... i ako sluajno
sretne mog oca i on te upita o meni, nemoj mu odati da
sam bio vrlo hirovit i glup, nemoj biti tuna i potitena, kao
to si sad... jer e se on naljutiti.
- Ba me briga za njegov gnjev - uzviknu Catherina mi
slei da bi ona bila predmet toga gnjeva.
- Ali je mene briga - ree njen roak drui. - Nemoj
ga izazivati protiv mene, Catherino, jer je on vrlo nemilosr
dan.
- Je li okrutan prema vama, gospodine Heathcliffe? upitah ga. - Je li mu dosadila popustljivost i je li se njegova
pasivna mrnja pretvorila u aktivnu?
Linton me pogleda, ali ne odgovori. Cathy je sjedila kraj
njega jo deset minuta. Glava mu je bila dremljivo klonula
na grudi i nije putao glasa od sebe, osim to je ponekad prigueno stenjao od iznemoglosti i bola. Cathy poe traiti
utjehu u branju borovnica koje je dijelila sa mnom; njemu
ih nije nudila jer je vidjela da bi ga svaka daljnja panja samo
zamarala i uznemirivala.
- Je li prolo pola sata, Elleno? - apnu mi ona napokon
na uho. - Ne znam zato bismo jo ostale. On spava, a i tata
nas oekuje.
- Pa ne moemo ga ostaviti dok spava - odgovorih. ekajte dok se probudi, budite malo strpljivi. Vrlo ste eljeli
ii, ali je vaa elja da vidite jadnog Lintona brzo izvjetrila!
- Zato me je on elio vidjeti? - odgovori Catherina. Vie mi se sviao u svojim najgorim raspoloenjima nego
sada u ovom udnom duevnom rastrojstvu. ini se kao da
je ovaj sastanak za njega zadatak koji mora izvriti iz stra
ha da ga njegov otac ne bi grdio, ali ne vidim zato bih ja
dolazila pruati zadovoljstvo gospodinu Heathcliffu. to je
razlog zbog kojega je on odredio Lintonu ovo ispatanje? Ia-

255

ko mi je drago to je boljeg zdravlja, ao mi je to je mnog 0

manje meni naklonjen.
- Vi mislite, dakle, da je on bolje sa zdravljem? - upitah
je.
- Mislim - odgovori ona - jer je prije uvijek tako mnogo
govorio o svojim patnjama. Nije mu ba tako dobro kao to
mi je rekao da kaem tati, ali vjerojatno bolje nego to mu
je bilo.
- Ne slaem se s vama, gospoice Cathy. Rekla bih da
mu je mnogo gore.
Linton se trgnu iza sna i uznemiren od straha upita je li
ga netko zvao imenom.
- Nije - odgovori Catherina - moda si to sanjao. Ne
mogu shvatiti kako moe spavati ujutro vani.
- Uinilo mi se da sam uo oca - ree on teko diui i
pogleda na mrki breuljak iznad nas. - Sigurna si da me ni
tko nije zvao?
- Sasvim sigurna. Samo smo ja i Ellen razgovarale o
tvom zdravlju. Jesi li zaista jai, Lintone, nego to si bio zi
mus kad smo se rastali? Ako jesi, onda sam sigurna da jedno
nije jae... tvoja naklonost prema meni; reci... je li?
Suze navrijee Lintonu na oi dok joj je odgovarao: - Da,
da, jai sam! - I, jo uvijek u strahu od imaginarnoga glasa,
gledao je amo-tamo ne bi li vidio otkud je mogao doi. Cathy ustade. - Sad moram ii; neu kriti da sam gorko razoarana naim sastankom; ali to sam rekla tebi i nikom drugom, iako se ne bojim gospodina Heathcliffa.
- Pst - proapta Linton - za ime Boga, utite! On dolazi.
- Linton se uhvati za Catherininu ruku pokuavajui je za
drati; ali na to priopenje ona ga se brzo oslobodi i zazvida Minny koja je posluala kao pas.
- Doi u idueg etvrtka - doviknu mu ona uskaui u
sedlo. - Zbogom. Pouri, Elleno!
I tako ga ostavismo, jedva svjesna naeg odlaska, toliko
je bio zauzet iekivanjem svog oca.
Prije nego to stigosmo kui, Catherinino nezadovoljstvo
pretvorilo se u zbunjen osjeaj saaljenja i kajanja, pomijean s neodreenim, nelagodnim strepnjama o Lintonovu
zdravlju i o postupanju njegova oca prema njemu. Dijelila
sam te njene strepnje, ali sam joj savjetovala da ne govori o

roine svome ocu, jer emo moi bolje prosuditi tek nakon
idueg sastanka. Gospodar nas je pitao o etnji s Lintonom.
Gospoica Cathy vjerno mu prenese izjavu zahvalnosti njegova neaka, a sve ostalo ublai. I moji odgovori na njegova
pitanja bacili su malo svjetlosti, jer i sama nisam znala lio
treba kriti, a to ne.

257

pvadeset i sedmo poglavlje

PROLO je sedam dana i sa svakim se sve vie pogoravalo

stanje Edgara Lintona. Bivalo mu je sve gore iz asa u as. Rado bismo bili jo uvijek krili istinu od Catherine, ali njen pronicljivi duh nije se dao obmanjivati i ona je potajno i sa strepnjom razmiljala o uasnoj vjerojatnosti koja je postupno postajala izvjesnost. Kad je doao etvrtak, nije imala srca spomenuti sastanak. Umjesto nje govorila sam ja i dobila doputenje da izie, jer su biblioteka - gdje je njen otac ostajao kratko vrijeme svaki dan, onoliko koliko je mogao sjediti - i njegova spavaa soba postale cio njen svijet. Teak joj je bio svaki
trenutak koji nije provodila nagnuta nad oevim uzglavljem ili
sjedei pored njega. Promijenila se bila u licu od bdjenja i tuge,
te ju je moj gospodar rado pustio da ode tamo gdje je mislio
da e nai ugodnu promjenu okoline i drutva; utjehu je nalazio u nadi da je nee ostaviti posve samu nakon svoje smrti.
Po nekim njegovim rijeima zakljuila sam da je imao
fiksnu ideju kako e njegov neak, koji mu je bio slian
vanjtinom, biti to i znaajem; jer su Lintonova pisma izraavala vrlo malo, ili nikako, nedostatke njegova karaktera.
A ja sam se iz razumljive slabosti uzdravala od ispravljanja
te zablude. Od kakve bi koristi bilo, mislila sam, da ga uznemirujem u njegovim posljednjim trenucima obavijeu koja
za njega vie nije imala nikakva znaenja.
Odgodile smo izlet za poslije podne. Bijae zlatno kolovosko poslijepodne; svaki daak s brda bio je pun ivota; inilo se da bi i onaj tko je na umoru oivio udiui takav
zrak. Catherinino lice bilo je kao i predio oko nas - sjene i
sunce brzo su prelazili preko njega; ali sjene su se zadravale
dulje, a sunce je bilo kratkotrajnije; a njeno jadno srce korilo je sebe ak i zbog tih prolaznih trenutaka zaborava.
Ugledasmo Lintona gdje nas eka na istome mjestu koje
je i prije bio izabrao. Moja mlada gospodarica sjaha i ree
259

mi da je odluila ostati vrlo kratko vrijeme, te neka ne sila

zim s konja i neka drim uzdu njezina ponija. Ali ja se j,.
sloih s njom; nisam je htjela ni za trenutak pustiti iz vida te
se zajedno uspesmo uz padinu pokrivenu vrijesom. Ova; nas
put mladi gospodin Heathcliff doeka s veom ivahno-u,
ali ta ivahnost nije potjecala iz oduevljenja i radosti, prije
bi se moglo rei da je potjecala iz straha.
- Kasno je! - ree on kratko i s naporom. Zar nije tvoj
otac jako bolestan? Mislio sam da nee ni doi.
- Zato odmah ne kae da ti ja nisam potrebna? ud
novato je, Lintone, da si me i drugi put pozvao da doem
ovamo oigledno s namjerom da nas oboje raalosti, i to
bez ikakva razloga!
Linton zadrhta i pogleda je polumoleivo, polupostideno; ali strpljenje njegove roakinje nije bilo dovoljno jako
da podnese to zagonetno ponaanje.
- Moj je otac vrlo bolestan - ree ona. - I zato je bilo
potrebno da napustim svoju dunost uz njegovu postelju?
Zato mi nisi javio da me oslobaa moga obeanja kad ve
nisi elio da ga ispunim? Hajde, hou uti objanjenje; nije
mi do ale, niti imam vremena gledati tvoja prenemaganja!
- Moja prenemaganja! - promrmlja on. - Kako moe
tako govoriti? Za ime Boga, Catherino, ne ljuti se toliko!
Preziri me koliko hoe; ja sam nitavan, plaljiv, bijednik;
zasluujem prijezir, ali sam odve beznaajan za tvoj gnjev.
Mrzi mog oca, a za mene ostavi prijezir.
- Glupost! - uzbueno uzviknu Catherina. - Budalasti,
luckasti mladiu! Eto! Drhti kao da se boji da u te dodir
nuti! Ne treba zahtijevati prijezir, Lintone; svatko e ga
spontano prema tebi osjetiti. Odlazi! Idem kui; glupo je od
vajati te od ognjita i pretvarati se... to se mi to pretvara
mo? Pusti moju haljinu! Kad bih te saalijevala jer plae i
izgleda tako uplaen, ti bi morao odbiti takvo saaljenje.
Elleno, kai mu kako se sramno ponaa. Ustani, ne poniavaj se poput odvratnog gmizavca... razumije li!
Plana lica i s bolnim izrazom Linton pade na zemlju; ci'
nilo se da ga je spopao grevit strah.
- Oh! - zajeca on. - Ne mogu vie izdrati! Catherino,
Catherino, ja sam i izdajnik, ali ti ne smijem rei! Ako me
ostavi, bit u ubijen! Draga Catherino, moj je ivot u tv'

rukama; rekla si da me voli; ako je tako, to ti nee nita '

uditi- Nemoj ii, slatka, dobra Catherino! I moda e
stati. i on e me pustiti da umrem pored tebe!
Moja se mlada gospodarica, vidjevi njegov krajnji oaj,
nU Ja ga podigne. Stari osjeaj popustljive njenosti savlada njenu ljutnju i ona se raalosti i zabrinu.
- Da pristanem na to? - upita ona. - Da ostanem? Objasni mi to znae tvoje udne rijei, pa u ostati. Ti proturjei samom sebi i dovodi me do ludila! Umiri se, budi iskren i ispripovjedi mi to ti sve lei na srcu. Ti mi ne bi uinio
nikakvo zlo, Lintone, zar nije tako? Ti ne bi dopustio da nii
ikakav neprijatelj uini neko zlo ako bi to mogao sprijeiti?
Mogu vjerovati da si kukavica to se tebe tie, ali ne i da si
kukavika izdajica svoje najbolje prijateljice.
- Ali otac mi je zaprijetio - ree on teko diui i lomei
svoje mrave prste - i ja ga se bojim... bojim ga se! Ne smi
jem nita kazati!
- U redu! - ree Catherina s prezrivim saaljenjem. - Za
dri svoju tajnu; ja nisam kukavica. Spasi sebe; ja se ne bo
jim!
Njena velikodunost izazva mu suze; plakao je neobuzdano ljubei joj ruke koje su ga pridravale, ali ipak nije mogao
skupiti hrabrost da otvoreno govori. Razmiljala sam kakva
li je mogla biti ta tajna, i odluila da Catherina, ukoliko tu
bude ovisilo o meni, nikada nee patiti da bi koristila njemu
ili bilo komu drugom. Ba tada zauh suanj u umarku,
pogledah gore i spazih Heathcliffa gdje sasvim blizu nas silazi
niz Visove. On nijednom ne pogleda njih dvoje, Premda su
bili tako blizu da su se Lintonovi jecaji mogli uti, nego prie
meni i pozdravi me srdanim tonom kojim se nije obraao
nikomu drugom, a u iju iskrenost nisam mo-&la ne
sumnjati, i ree:
- To je rijedak dogaaj da te vidim tako blizu moje kue,
Nelly. Kako je u Grangeu? Hajde da ujem. Pria se - doda
tosim glasom - da je Edgar Linton na samrtnoj postelji; ali
'ludi, moda, preuveliavaju njegovu bolest?
- Ne preuveliavaju, moj je gospodar na samrti - odgov
rih mu - to je istina. Bit e to velika alost za sve nas, ali
bogoslov za njega!
- to misli, koliko e jo ivjeti?
261

- Ne znam.
- Jer - nastavi on gledajui ono dvoje mladih koji Seukoie pod njegovim pogledom (Linton je izgledao kao da
se ne usuuje maknuti ni podii glavu, a Catherina se zbog
njega nije mogla pokrenuti) - onaj mladi ondje ini se od
luan osujetiti mi planove, pa bih bio zahvalan njegovu uja.
ku da pouri i umre prije njega. Hej! Je li se to tene dugo
tako vladalo? Ja sam dao nekoliko lekcija protiv cviljenja. Je
li on obino ivahan kad je u drutvu s gospoicom Linton?
- ivahan? Nije... pokazuje duboku potitenost - odgovorih. - Po njegovu izgledu i ponaanju, rekla bih da bi,
umjesto to ee sa svojom dragom po brdima, trebao biti u
postelji, pod lijenikim nadzorom.
- Bit e za dan-dva - promrmlja Heathcliff. - Ali najpri
je... ustani, Lintone! Ustani! - povika on. - Ne puzi po
zemlji, ustani odmah!
Linton je bio klonuo na zemlju u novom gru bespomonog straha, prouzrokovanog, mislim pogledom njegova oca,
jer ne bijae niega drugog to bi moglo proizvesti takvo poniavanje. On uini nekoliko pokuaja da ga poslua, ali
njegova mala snaga bila ga je privremeno napustila, te pade
natrag s jaukom. Gospodin Heathcliff prie i podie ga da
se nasloni na jedno uzvienje obraslo travom.
- Hajde - ree s priguenim bijesom - ljutim se; i ako ne
savlada tu svoju malodunost... proklet da si! Ustani od
mah!
- Hou, oe - protenja. - Samo, ostavite me, ili u se
onesvijestiti. Uinio sam kao to ste eljeli, siguran sam.
Catherina e vam rei da sam ja... da sam... bio veseo. Ah!
Ostani kraj mene, Catherino, daj mi svoju ruku!
- Uzmi moju - ree njegov otac - ustani! Eto... ona e ti
dati svoju ruku; tako gledaj u nju. Mogli biste pomisliti, g"
spodice Linton, da sam pravi avo kad izazivam toliki uas
u njemu. Budite tako ljubazni pa odeite s njim kui, hoete
li? On dre kad ga ja dodirnem.
- Lintone, dragi - apnu Catherina - ne mogu ii u Or
kanske visove; tata mi je zabranio. Zato se toliko boji? On
ti nee uiniti nikakvo zlo.
- Ne mogu vie nikad ui u tu kuu - odgovori on. - Za
branjeno mi je vratiti se bez tebe!

- Stani! - povika njegov otac. - Potovat emo Catheri e obveze prema njezinu ocu. Nelly, odvedi ga unutra, a ja
, bez odgaanja postupiti po tvom savjetu i pozvati lijenika, , . . . ,
.,.,..
- Dobro ete uiniti - odgovonh. - Ah ja moram ostati
sa svojom gospodaricom; briga o vaem sinu nije moja dunost.
- Ti si tvrdoglava - ree Heathcliff - to znam; natjerat
e me da utipnem djetece i prisilim ga da vriti kako bih
eanuo tvoje srce. Hajde, onda, moj junae. Jesi li voljan vratiti se pod mojom pratnjom?
On mu prie jo jednom i uini pokret kao da hoe epati to slabo stvorenje; ali Linton ustuknu, priljubi se uz
svoju roakinju i poe je moliti neka ide s njim, i to tako
mahnito navaljujui da ga je bilo nemogue odbiti. Usprkos
svemu mom negodovanju, nisam je mogla zaustaviti; a kako ga
je, uostalom, i mogla odbiti? to ga je ispunjavalo tolikim
strahom, nismo mogle znati, ali je on bio njime toliko obuzet
da je bilo malo potrebno pa da sasvim poludi. Stigosmo do
kunog praga; Catherina ude, a ja ostadoh vani oekujui da
e ona odmah, im odvede bolesnika do naslonjaa, izii, ali
me gospodin Heathcliff gurne naprijed i uzviknu:
- U moj kui ne vlada kuga, Nelly; sklon sam danas biti
gostoljubiv; sjedni i dopusti mi da zatvorim vrata.
On ih zatvori i zakljua. Trgoh se od iznenaenja.
- Dobit ete aj prije no to odete kui. Sam sam. Hareton je otiao sa stokom na Less, a Zillah i Joseph izili su se
provozati; i premda sam navikao biti sam, ipak volim imati
zanimljivo drutvo kad mi se ukae prilika. Gospoice Lin
ton, sjednite kraj njega. Dajem vam to imam; poklon jedva
vrijedi primiti; ali nemam nita drugo za ponuditi vam. Mi
slim na Lintona. Kako je razrogaila oi! udo je kakav
"nam divljaki osjeaj prema svakomu tko izgleda kao da
'ne se boji! Da sam roen gdje su zakoni manje strogi i ukusi
manje profinjeni, priredio bih sebi vie zadovoljstva, uivao
bih da to dvoje polako param ive.
Heathcliff duboko udahnu zrak, udari akom o stol i
psova za sebe: - Dodavola! Mrzim ih!
- Ja vas se ne bojim! - uzviknu Catherina koja nije mogla uti njegove posljednje rijei. Prila mu je posve blizu, a

263

njene crne oi sijevale su gnjevom i odlunou. - Dajte m'

taj klju; elim ga imati! - ree. - Ne bih jela ni pila ovdje
sve kad bih umirala od gladi.
Heathcliff je drao klju u ruci koja mu je leala na stolu
Podignu glavu i pogleda je, iznenaen njenom smjelou; a
moda su ga njen glas i pogled podsjetili na osobu od koje
ih je naslijedila. Ona uhvati klju i umalo ga nije uspjela izvui iz njegovih olabavljenih prstiju, ali ga taj njen pokuaj
vrati u zbilju i on joj ga brzo istrgnu.
- A sad, Catherino Linton - ree on - makni se ili u te
tako udariti da e pasti na zemlju, a to bi razbjesnilo gospo
du Dean.
Ne obazirui se na njegovu opomenu, ona uhvati njegovu stisnutu ruku ponovno mu pokuavajui oteti klju. - Mi
elimo otii! - ponovi uz oajni napor kako bi prisilila njegove eline miie da popuste. Vidjevi kako njeni nokti ne
uspijevaju, ona upotrijebi svoje otre zube. Heathcliff mi dobaci pogled koji me na trenutak zaustavi da se ne umijeam.
Catherina je bila odve usredotoena na njegove prste da bi
mu primijetila lice. On ih odjednom otvori i prepusti joj
klju, ali prije no to ga je ona uzela, osloboenom je rukom
zgrabi, privue je na svoje krilo i poe je ukati s obje strane lica tako jako te bi svaki udarac bio dovoljan da ostvari
njegovu prijetnju, kad bi Cathy bila u mogunosti da padne.
Vidjevi to sotonsko nasilje, bijesno jurnuh na njega.
-Razbojnice - poeh vikati - razbojnice! - Jedan udar u prsa
uutka me; debela sam, pa brzo izgubim dah, te neto zbog
toga, a neto zbog gnjeva, zanesoh se natrag, polusvjesna;
osjeala sam da u se uguiti ili da e mi prsnuti kakva vena.
Cijela scena odigrala se za dvije minute; Catherina, osloboena, stavi ruke na sljepooice. inilo se kao da nije sigurna
jesu li joj ui na starome mjestu. Drhtala je kao trska,
jadna djevojka, i naslonila se na stol sasvim zaprepatena.
- Kao to vidi, znam kako treba kanjavati djecu - mr
ko ree nitkov saginjui se da dohvati klju koji je bio pao
na zemlju. - A sad idi Lintonu kao to sam ti rekao i placi
koliko hoe! Sutra u postati tvoj otac... za nekoliko dana
bit u tvoj jedini otac, ali i to e ti biti i vie nego dovoljnoMoe podnijeti dosta batina; nisi slabunjava; dobivat e ih
svaki dan ako primijetim taj avolski gnjev u tvojim oima-

Cathy dotra meni umjesto Lintonu, kleknu, stavi mi i

zaareni obraz u krilo i brinu u glasan pla. Njen se odak
bio uurio u jednom uglu klupe, miran kao mi; vjerojatno
je estitao sam sebi to je kazna mimoila njega i pala na
drugog. Gospodin Heathcliff, vidjevi da smo svi zbunjeni,
ustade i sam brzo pripremi aj; alice i posluavnici ve su
bili tu. On natoi aj i prui mi jednu alicu.
- Speri svoj jad i poslui svoju i moju nevaljalu mazu.
aj nije otrovan iako sam ga sam pripremio. Idem potraiti
vae konje.
Naa prva pomisao nakon njegova odlaska bila je da
pronaemo izlaz. Pokuamo na kuhinjska vrata, ali su bila
izvana zakljuana; pogledamo prozore, ali oni su bili odve
uski ak i za Catherinino vitko tijelo.
- Mladi gospodine Lintone - povikah vidjevi da smo
uistinu uhiene - vi znate to smjera va sotonski otac i mo
rate mi rei, ili u vas iukati, kao on vau roakinju.
- Da, Lintone, mora nam rei - ree Catherina. - Dola
sam ovamo radi tebe i bilo bi sramotno i nezahvalno da nam
ne kae.
- Daj mi malo aja, edan sam, i onda u ti rei - odgo
vori on. - Gospodo Dean, idite. Ne volim da stojite iznad
mene. Catherino, tvoje suze padaju u moju alicu. Neu piti
iz nje. Daj mi drugu.
Catherina mu gurnu drugu i obrisa svoje lice. Osjeala
sam prijezir prema tom bijedniku koji je sad bio tako miran
i pribran jer vie nije strahovao za sebe. Oaj koji je bio pokazao na pustari utiao se im je uao u Orkanske visove; iz
toga sam zakljuila da mu je otac zaprijetio kako e biti
strano kanjen ako nas ne uspije ovamo domamiti; i sad,
nakon to je to ostvareno, vie nije strahovao za sebe.
- Tata eli da se vjenamo - nastavi on nakon to je popio
neto aja. - On zna da tvoj tata ne bi dopustio da se sada
vjenamo, a boji se da ne umrem ako ekamo; stoga se
boramo vjenati sutra ujutro. Ti e morati ostati ovdje cijelu no; i ako uini ono to eli, vratit e se kui idueg
"ana i povest e me sa sobom.
- Da povede vas sa sobom, bijednice? - uzviknuh. - Vi
da se oenite? Pa taj je ovjek lud! Ili misli da smo svi mi budale. Zar vi uobraavate da e ta lijepa dama, ta zdrava sr265

ana djevojka vezati sebe za takva siunog, slabunjavo

majmuna kao to ste vi? Zar vi sebi utvarate da bi vas ije(>
na djevojka, a da i ne govorimo o gospoici Catherini Lin
ton, htjela za mua? Trebalo bi vas iibati jer ste nas uope
doveli ovamo pomou svojih podlih, kretavih podvala; i
prestanite s tim glupim izrazom! Imam jaku potrebu da vas
dobro prodrmam zbog podle izdaje koju ste uinili i zbog
vae maloumne uobraenosti.
Zaista ga malo prodrmah, ali to mu povrati kaalj i on
pribjegnu svome uobiajenom nainu stenjanja i plakanja
te me Catherina ukori.
- Da ostanemo cijelu no? Ne - ree ona, gledajui una
okolo. - Elleno, spalit u ta vrata jer nekako moramo izai.
Ona bi odmah prela s prijetnje na djelo, da Lintona opet
ne spopade uasan strah za svoju dragu osobu. On je obgrli
svojim slabakim rukama jecajui:
- Zar me nee uzeti i spasiti? Zar me nee pustiti da
doem u Grange? Oh! Draga Catherino! Ne smije otii i
ostaviti me. Mora posluati mog oca... mora!
- Moram posluati svog - odgovori ona - i osloboditi ga
strane neizvjesnosti. Cijelu no! to bi on mislio? On se ve
brine. Budi miran! Nisi ni u kakvoj opasnosti; ali ako me
spreava... Lintone, ja volim svog tatu vie nego tebe!
Samrtni strah od Heathcliffova gnjeva povrati deku kukaviku rjeitost. Catherina je bila gotovo dovedena do ludila; ali je ipak uporno ponavljala da mora ii kui i pokuala ga moliti nagovarajui ga neka savlada svoj sebini osjeaj. Dok su bili zauzeti time, na se tamniar vrati.
- Vai su konji otkasali - ree - i... to je, Lintone! Opet
slini? to ti je ona uinila? Hajde, hajde... prestani i idi u
postelju. Za mjesec-dva, mome, bit e kadar platiti joj vr
stom rukom za njeno sadanje tiraniziranje. Kopni samo iz
oaja za istom ljubavlju, zar ne? Nita ti drugo nije; ona e
pristati da se uda za tebe. Idi u postelju! Zillah nee biti ov
dje noas; mora se sam skinuti. uti! Ne slini! Kad ve bu
de u svojoj sobi, neu ti prilaziti ni blizu, ne mora se boja
ti. Sluajno si sve izveo prilino dobro. Ja u se za ostalo p'
brinuti sam.
Govorei te rijei, drao je vrata otvorena za svog sina da
proe; Linton je iziao onako kako bi to uinio pas koji se bo-

- da u prolazu ne dobije udarac nogom. Heathcliff opet zalliua vrata i prie ognjitu pored kojega smo moja gospodarica i ja utei stajale. Catherina ga pogleda i instinktivno
rinese ruku svom obrazu; njegova prisutnost oivjela je u nje
bolni osjeaj. Nitko drugi ne bi sa strogou gledao na tu djetinjastu kretnju, ali se on namrti na nju i promrmlja:
- Oh! Ti me se ne boji? Tvoja je hrabrost dobro maski
rana; izgleda strano uplaena!
- Sad se bojim - odgovori ona - jer ako ostanem ovdje,
tata e se osjeati nesretnim; a kako mogu podnijeti da ga
inim nesretnim... kad on... kad on... gospodine Heathcliffe,
pustite me da idem kui! Obeavam da u se udati za Linto
na; i tata bi volio da to uinim; ja ga volim. Zato me elite
natjerati da uinim ono to bih i sama od svoje volje uinila?
- Samo neka se usudi prisiliti vas! - povikah. - Postoji
zakon u ovoj zemlji, hvala Bogu! Postoji, iako smo u zaba
enome mjestu. Tuila bih ga pa da mi je roeni sin; ovo je
teak zloin bez ikakvih olakotnih okolnosti.
- uti! - ree grubijan. - Dodavola s tvojom dernjavom!
Ne elim te sluati. Gospoice Linton, uivam pri pomisli da
e se tvoj otac osjeati nesretnim; neu moi spavati od za
dovoljstva. Boljeg mi razloga nisi mogla dati za odluku da
te zadrim pod svojim krovom idua dvadeset etiri sata. A
to se tie tvog obeanja da se uda za Lintona, pobrinut u
se da to i uini; jer nee napustiti ovo mjesto dok se to ne
ostvari.
- Poaljite, onda, Ellen da kae tati neka se ne brine za
mene! - povika Catherina gorko plaui. - Ili me vjenajte
s njim sad. Jadni tata! Elleno, on e misliti da smo zalutale
i izgubile se. to da radimo?
- Ne, nee! Mislit e da ti je dosadilo njegovati ga, pa si
otila potraiti malo razonode - odgovori Heathcliff. - Ne
moe porei da si ula u moju kuu svojevoljno ne marei
z
a njegove zabrane. I sasvim je prirodno da eli zabave i ra
zonode u svojoj dobi, i da ti je dosadno njegovati bolesna
c
ovjeka koji ti je samo otac. Catherino, njegovi najsretniji
dani proli su kad su tvoji poeli. On te je kleo, mislim, kad
s
i dola na svijet (ja, barem, jesam); pa bi bilo zgodno da te
kune i kad on bude odlazio iz njega. Ja bih mu se pridruio.
Ne volim te! Kako bih i mogao? Plai. Koliko mogu predvi267

djeti, to e odsad biti tvoja glavna razonoda; osim ako

Linton ne nadoknadi druge gubitke; tvoj brini otac, ini se
vjeruje kako e on to uiniti. Njegova pisma puna savjeta;
utjehe silno su me zabavljala. U svom posljednjem pismu
preporuio je mom sinu da bude paljiv i ljubazan prema
njegovoj keri kad ona bude njegova. Paljiv i ljubazan... t0 je
roditeljski. Ali Lintonu je samom potrebna sva njegova
panja i ljubaznost. Linton je kadar igrati ulogu malog tiranina. On bi bio spreman muiti koliko god hoete maaka
samo ako ne bi imale zube i nokte. Moi e priati njegovu
ujaku lijepe prie o njegovoj ljubaznosti kad se vrati kui,
u to te uvjeravam.
- Tu ste u pravu! - rekoh mu. - Objasnite karakter vaeg
sina. Pokaite njegovu slinost s vama; i onda e, nadam se,
gospoica Cathv dobro promisliti prije no to pristane udati
se za to udovite!
- Sad nema potrebe da se usteem govoriti o njegovim li
jepim osobinama - odgovori on - jer se ona mora ili udati
za njega ili ostati zatvorenik zajedno s tobom do smrti vae
ga gospodara. Ovdje vas obje mogu drati skrivene. Ako
sumnja u to, potakni je da porekne svoje obeanje, pa e
imati prilike uvjeriti se u to!
- Neu porei svoje obeanje - ree Catherina. - Udat
u se za njega ovog asa ako mogu otii u Thrushcross
Grange nakon toga. Gospodine Heathcliffe, vi ste okrutan
ovjek, ali niste valjda demon, i vi neete iz iste pakosti ne
povratno unititi svu moju sreu. Ako bi tata pomislio da
sam ga namjerno ostavila i ako bi umro prije no to se vra
tim, kako bih mogla ivjeti? Prestala sam plakati, ali u kle
knuti ovdje kraj vaeg koljena i neu ustati niti skinuti oi s
vaeg lica dok me ne pogledate! Ne, nemojte okretati glavu!
Pogledajte me! Neete vidjeti nita to bi vas izazvalo i na
ljutilo. Ja vas ne mrzim. Nisam ljuta jer ste me tukli. Zar vi
niste nikad nikoga voljeli cijelog svoga ivota? Nikad? Oh!
Morate me pogledati jednom. Tako sam nesretna, ne moe
biti da vam nije ao mene.
- Ne dodiruj me svojim prstima gmizavca i udalji se, ih
u te udariti nogom! - povika Heathcliff grubo je odbijaju
i. - Radije bih da me zagrli zmija. Kako ti, dodavola, moe
i pasti na pamet da mi se umiljava? Odvratna si mi.

On slegnu ramenima, strese se kao da ga podilaze mar-

d mrnje prema njoj i pomaknu natrag svoj stolac. Podih se i otvorih usta da ga obaspem bujicom prijekora. Ali
n me uutka usred prve reenice prijetnjom da e me samu
atvoriti u jednu sobu ako kaem jo ijednu rije. Smrkavalo e
- usmo neke glasove kod vrtnih vrata. Na domain odmah
pouri van; on je bio priseban a mi nismo. uo se razgovor
dvije ili tri minute i on se vrati sam.
- Mislila sam da je to va roak Hareton - kazah Catherini. - eljela bih da doe! Tko zna, moda bi on stao na
nau stranu?
- To su bili tri sluge iz Grangea, poslani da vas trae ree Heathcliff, uvi to sam rekla. - Trebala si otvoriti
prozorski kapak i viknuti; ali bih se mogao zakleti da je toj
djevojici drago to to nisi uinila. Siguran sam da se radu
je to je prisiljena ostati ovdje.
uvi o toj mogunosti koju smo propustile, obje se prepustismo plau. On nas pusti da jadikujemo do devet sati. A
onda nam naredi da odemo gore kroz kuhinju u sobu domaice. apnuh svojoj gospodarici neka poslua; moda emo se
uspjeti provui kroz prozor te sobe, ili otii u potkrovlje i
izii kroz svjetlarnik. Ali, prozor je bio uzak, kao i oni dolje, a
potkrovlje je bilo izvan naeg dosega jer nas je odmah
zakljuao. Ni ona ni ja nismo ni mislile lei. Catherina je
stala kraj prozora i brino ekala da svane jutro; dubok uzdah
bijae jedini odgovor koji sam dobila od nje na moje molbe
da se pokua odmoriti. Sjedoh na stolac; njihala sam se otro
prekoravajui samu sebe zbog slaba obavljanja dunosti, iz
ega su, tada mi se inilo, potekle sve nesree mojih
gospodara. Znam da to uistinu nije bilo tako, ali te tune
noi barem mi se inilo tako u mojoj mati; tada sam mislila
da je i sam Heathcliff manje kriv od mene. U sedam sati
ujutro doe Heathcliff i upita je li gospoica Linton ustala.
Ona pritra vratima i odgovori: - Jesam. - Doi onda - ree
on, otvori vrata i povue je van.
Ustadoh da izidem i ja, ali on opet zakljua vrata. Zahtijevala sam da me pusti.
- Budi strpljiva - odgovori on. - Odmah u ti poslati doruak.
Lupala sam u vrata i ljutito tresla kvaku. Catherina ga
upita zato me jo uvijek dri zatvorenom. Odgovorio je da
o

269

moram to izdrati jo jedan sat. Otili su. Prolo je dva-tr;

sata; napokon zauh korak; nije bio Heathcliffov.
- Donio sam ti neto za jelo - zau se neki glas - otvori
vrata!
Posluan radosno i ugledah Haretona, natovarenog hranom za cio dan.
- Uzmite to - ree gurajui mi posluavnik u ruke.
- Ostani trenutak - kazah mu.
- Ne - ree on i ode ne obazirui se na moje molbe da
ostane.
Ostala sam tu zatvorena cio dan i cijelu iduu no; i jo
jedan dan i jo jednu no. Svega sam ostala pet noi i etiri
dana, i nisam viala nikoga osim Haretona svako jutro; on
je bio idealan tamniar, zlovoljan i nijem i gluh prema svim
mojim pokuajima da probudim njegov osjeaj pravde i samilosti.

pvadeset i osmo poglavlje

PETOG jutra ili, tonije, popodneva, zauh drukije korake...

lake i krae; i taj put u sobu ude Zillah, ogrnuta crvenim
alom, s crnim svilenim eirom na glavi i pletenom koarom u ruci.
- Oh! Boe moj! Gospodo Dean! - uzviknu ona. - Svi
priaju o vama u Gimmertonu. Mislila sam da ste se udavili
u movari Blackhorse i gospoica zajedno s vama, dok mi
gospodar ne ree da ste naeni i da vas je smjestio ovdje!
to! Zacijelo ste uspjeli izii na kakav otoi? Koliko ste dugo bili u movari? Je li vas gospodin spasio, gospodo Dean?
Ali vi niste tako mravi... niste bili jako bolesni?
- Va gospodar je prava hulja! - odgovorih joj. - Ali on
e odgovarati za to. Nije morao izmiljati tu priu; izii e
djelo na vidjelo!
- to elite rei? - upita Zillah. - To nije njegova pria;
ljudi to priaju po selu... pria se da ste se izgubili u movari.
Kad sam se vratila ovamo, rekla sam Earnshavvu: - "Eh, u
dne su se stvari dogodile, gospodine Haretone, otkad sam oti
la od kue. Vrlo mi je ao one lijepe mlade djevojke i dobre
Nelly Dean." - On me zaueno pogledao. Pomislih da nije
bio nita uo, te mu ispriah to se govori. Gospodar je slu
ao, a zatim se nasmijeio i rekao: "Ako su bile u movari,
Zillah, sad vie nisu ondje. Nelly Dean je u tvojoj sobi. Mo
e joj rei neka ide kad doe gore, evo ti klju. Barska joj je
voda nakodila, i ona bi otila kui izbezumljena; stoga sam
je uvao dok nije dola k sebi. Moe joj rei neka ide odmah
u Grange, ako je kadra, a da e njena mlada gospodarica doi
na vrijeme da prisustvuje pogrebu Edgara Lintona."
- Zar je gospodin Edgar umro? - upitah zaprepateno. Oh! Zillah, Zillah!
- Nije, nije, sjednite, dobra gospodo Dean - odgovori
ona - vi ste jo sasvim bolesni. On nije umro; doktor Ke271

nneth misli da e ivjeti jo jedan dan. Srela sam ga na put

i pitala.
Umjesto da sjednem, zgrabih svoj ogrta i pojurih dolje
jer je prolaz bio slobodan. Uletjeh u kuu i pogledah unaokolo ne bih li vidjela nekoga tko bi mi mogao dati obavijest
0 Catherini. Kua je bila puna suneva svjetla, vrata su bila
irom otvorena, ali tu nije bilo nikoga. Dok sam oklijevala
da li da idem odmah ili da se vratim i potraim svoju gospo
daricu, jedva ujan kaalj privue moju panju na ognjite.
Linton je leao na klupi, sam u kui, sisao kandirani eer i
pratio moje pokrete ravnodunim pogledom. - Gdje je go
spoica Catherina? - strogo upitah mislei da u ga ovako
samog zaplaiti i prisiliti da mi da obavijest. On nastavi si
sati eer kao kakvo neduno dijete.
- Je li otila? - upitah.
- Nije - odgovori on - gore je; nee ii, mi je ne putamo.
- Vi joj ne date, mali idiote! - uzviknuh. - Odmah da ste
me odveli u njenu sobu, ili u vas tako izudarati da e se sve
dimiti.
- Tata bi tebe izudarao tako da bi se ti dimila ako bi po
kuala otii onamo - odgovori on. - On kae da ne moram
biti mekan prema Catherini; ona je moja ena i sramota je to
me eli ostaviti. On kae da me ona mrzi i eli da ja umrem
da bi onda prigrabila moj novac; ali ona ga nee dobiti i nee
ii kui! Nikada!... Moe plakati i biti bolesna koliko hoe!
On ponovno poe sisati kandirani eer i zatvori oi kao
da e spavati.
- Mladi gospodine Heathcliffe - nastavih - jeste li zabo
ravili svu Catherininu ljubaznost prema vama prole zime
kad ste tvrdili da je volite i kad vam je ona donosila knjige
1 pjevala vam pjesme i esto vas dolazila vidjeti po vjetru i
snijegu? Plakala je kad bi propustila i jednu veer jer je mi
slila da ete vi biti razoarani; onda ste smatrali da je neiz
mjerno dobra, odve dobra prema vama, a sada vjerujete la
ima svog oca, iako znate da vas on oboje mrzi. I vi ste se
udruili s njim protiv nje. Lijepe li zahvalnosti.
Lintonova se donja usna opusti i on izvadi eer iz usta.
- Je li ona dola u Orkanske visove zato to vas mrzi? nastavih. - Razmislite i sami! A to se tie vaeg novca, ona
ak i ne zna da ete vi imati ikakav novac. Kaete da je bo-

lesna, a ipak ste je ostavili samu gore u nepoznatoj kui! Vi

koji ste i sami iskusili to znai biti zanemaren! Imali ste saaljenja prema vlastitim patnjama; i ona je imala saaljenja za
vas, ali vi nemate za nju! Ja ronim suze, gospodine Heathcliffe, vidite... iako sam starija ena, iako sam samo sluga... a
vi, iako ste je uvjeravali u svoju arku ljubav i iako imate
razloga da je gotovo oboavate, uvate za sebe svaku suzu
koju imate i leite tu sasvim spokojno i mirno. Ah! I vi ste
bezduan, sebian deko!
- Ne mogu biti s njom - osorno odgovori. - Volim biti
sam. Ona toliko plae da to ne mogu podnijeti. I nee pre
stati, ak i kad joj kaem da u zvati svog oca. Zvao sam ga
jedanput, i on joj je zaprijetio da e je udaviti ako se ne umi
ri; ali im je iziao iz sobe, ona je opet poela i plakala je i
jadikovala cijelu no iako sam vikao na nju od gnjeva to ni
sam mogao spavati.
- Je li va otac nekamo otiao? - upitah uvidjevi da to
bijedno stvorenje nije kadro suosjeati s duevnim patnjama
svoje roakinje.
- U dvoritu je - odgovori - razgovara s doktorom Kennethom koji tvrdi da je ujak napokon doista na samrti. Ra
dujem se tome jer u nakon njega ja biti gospodar Grangea.
Catherina je uvijek govorila o Grangeu kao da je to njena
kua. Ali nije njena, nego moja. Tata kae da je sve to ona
ima moje. Sve su njene lijepe knjige moje; ona je ponudila
da mi ih dade, a takoer i svoje lijepe ptice i svoga ponija,
ali ja sam joj kazao da ona nema to dati, jer su sve te stvari
moje, sve moje. Onda se rasplakala, skinula jednu malu sli
ku koju je nosila oko vrata i rekla da u je dobiti ako uinim
to zahtijeva. To su bile dvije slike u zlatnom medaljonu, na
jednoj strani bila je njena majka, a na drugoj ujak, kad su
bili mladi. To je bilo juer. Odgovorio sam joj da su i te slike
moje i pokuao ih uzeti od nje. Ali to pakosno stvorenje nije
mi dalo; gurnula me je tako jako da me je zaboljelo. Vris
nuh... to je uplai... ona u tatu gdje dolazi, prelomi ih i po
dijeli medaljon, te mi dade sliku svoje majke; onu drugu po
kua sakriti; ali tata upita to se dogodilo i ja mu objasnih.
On uze onu koju sam ja imao, a njoj naredi da svoju dade
meni; ona odbi; a on... on je udari tako jako da je pala na
zemlju, pa zatim otkinu sliku s lanca i zdrobi je nogom.
273

- Je li vam bilo drago kad ju je udario? - upitah ga je

sam imala svojih razloga da ga potaknem na prianje.

- Zatvorio sam oi od straha - odgovori on - zatvaram
oi i kad moj otac udari psa ili konja; on to ini tako jako.
Ipak, bilo mi je drago u poetku... zasluila je biti kanjena
jer me je gurnula. Ali kad je tata otiao, ona me odvede do
prozora i pokaza mi svoj obraz, kako su ga iznutra rasjekli
zubi, i usta puna krvi; zatim je skupila komadi slike, otila
i sjela licem okrenuta zidu, i otad mi nije vie rekla ni jednu
rije; ponekad mislim da ne moe govoriti od bola. Ne vo
lim tako misliti. Ali ona je nevaljalo stvorenje koje nepresta
no plae; tako je blijeda i uznemirena da je se bojim.
- Vi moete doi do kljua ako hoete? - upitah ga.
- Mogu, kad sam gore - odgovori - ali ne mogu sada ii
gore.
- U kojoj je sobi klju - upitah.
- Tebi neu kazati gdje je! To je naa tajna. Nitko, ni Hareton, ni Zillah, ne smije znati. Eto! Umorila si me... odlazi,
odlazi! - I on okrenu glavu i zatvori oi.
Smatrala sam da je najbolje otii i ne vidjevi gospodina
Heathcliffa, i dovesti iz Grangea ljude da oslobode moju
mladu gospodaricu. Kad sam dola u Grange, sva se posluga jako iznenadila i obradovala. Kad su uli da je mlada gospodarica izvan opasnosti, dvoje-troje njih htjedoe odjuriti
do gospodarovih vrata i doviknuti mu radosnu vijest, ali ja
im kazah da u mu sama to rei. Otidoh k njemu; bio se jako
promijenio, ak i za ovo nekoliko dana! Leao je i ekao smrt
tuan i pomiren sa sudbinom. inio se vrlo mlad, iako mu
bijae trideset devet godina; ovjek bi mislio da je bar deset
godina mladi. Mislio je o Catherini, jer je aputao njeno ime.
Dodirnuh mu ruku i apnuh:
- Catherina dolazi, dragi gospodaru! iva je i zdrava; i
bit e ovdje, nadam se, noas.
Zadrhtala sam kad sam vidjela prvi uinak tog priopenja; upola s digao, s enjom pogledao po sobi i zatim onesvijeten klonuo na jastuk. im se oporavio, ispriala sam
mu da smo bile prisiljene otii u Visove i da smo ondje bile
zadrane. Rekla sam mu da me je Heathcliff prisilio da
uem u kuu, to nije bilo sasvim tono. Govorila sam mu
to je mogue manje protiv Lintona, a nisam mu opisivala

i Heathcliffovu brutalnost - namjera mi je bila da, koliko

. mogue, ne dolijem novu u u njegovu ve ionako prepunu au.
Prozreo je da je jedan od ciljeva njegova neprijatelja osigurati i pokretnine i nekretnine za svoga sina, ili, tonije, za
sebe. Ali zato nije ekao do njegove smrti, bila je zagonetka
za moga gospodara, jer nije znao da e on i njegov neak otii
s ovoga svijeta gotovo istodobno. Smatrao je da e biti
najbolje izmijeniti oporuku; umjesto da ostavi imovinu Catherini na slobodno raspolaganje, odluio je staviti ju u ruke
staratelja, tako da Catherina ima pravo doivotnog uivanja,
a nakon njene smrti da imanje naslijede njena djeca ako ih
bude imala. Tako imanje nije moglo pripasti gospodinu
Heathcliffu u sluaju da mladi Linton umre.
Nakon to mi je izdao potrebne naredbe, poslah jednog
momka da dovede odvjetnika i etiri dobro naoruana ovjeka da zahtijevaju moju mladu gospodaricu od njezina tamniara. Ali svi su se dugo zadrali. Prvi se vratio momak
kojega sam poslala po odvjetnika. Rekao mi je da gospodin
Green, advokat, nije bio kod kue, pa ga je morao ekati itava dva sata; gospodin Green, kad je najzad doao, rekao
mu je da ima neki mali posao u selu ali da e ujutro doi u
Thrushcross Grange. Ona etvorica takoer su se vratili sami. Izjavili su mi da je Catherina bolesna, odve bolesna da
napusti sobu, te ih Heathcliff nije pustio da je vide. Dobro
izgrdih te glupane jer su povjerovali u takvu priu, koju i ne
prenesoh gospodaru, nego odluih povesti cijelu etu sa sobom kad se razdani i na juri zauzeti Visove ako nam mirno
ne predaju zatoenicu. U sebi sam se zaklinjala i po stoti put
da e je njen otac vidjeti pa makar onaj avo poginuo na
svome kunom pragu pokuavajui to sprijeiti.
Na sreu, taj put i trud bili su mi uteeni. U tri sata sidoh stubama da donesem pehar vode, i prolazei kroz kuu
s peharom vode u ruci zauh kucanje na prednjim vratima;
trgoh se. "Oh! To je Green" - pomislih, pribravi se - "to
je samo Green" - i produih u namjeri da poaljem nekoga
drugog da mu otvori vrata. Ali se kucanje ponovi, ne vrlo
glasno, ali ipak uporno. Vani je puni mjesec jasno sjao. To
nije bio odvjetnik. Moja slatka mala gospodarica objesi mi
se o vrat jecajui.
275

- Elleno, Elleno! Je li tata iv?

- Jest, jest, anele moj, jest! Bogu hvala, opet ste s nama! j
Iako je bila gotovo bez daha, htjela je odmah otrati u
sobu gospodina Lintona, ali je ja natjerah da sjedne na stolac, dodah joj da popije malo vode, umih njeno blijedo lice
i istrljah ga pregaom da bih mu povratila boju. Zatim joj
rekoh da ga moram najprije ja ii izvijestiti o njezinu dolasku i zamolih je neka mu kae da e biti sretna s mladim Heathcliffom. Ona razrogai oi, ali je brzo razumjela zato joj
savjetujem da kae tu la i obea mi da mu se nee aliti.
Nisam imala hrabrosti prisustvovati njihovu sastanku.
Stajala sam pred vratima njegove sobe etvrt sata i tek se poslije toga jedva usudih ui i prii njegovoj postelji. Sve je bilo
mirno; Catherinin oaj bio je nijem kao i radost njezina oca.
Ona ga je pridravala, prividno mirna duha; pogled njegovih oiju, koje su se irile od ushita, bio je uprt u njeno lice.
Umro je blaeno, gospodine Lockwoode, jest, blaeno.
Ljubei je u obraz proaptao je:
- Ja idem k njoj; i ti e, drago dijete, doi k nama! - Na
kon toga nije se vie micao niti je ponovno progovorio, ali
je nastavio gledati tim ushienim, radosnim pogledom dok
mu puls nije neprimjetno prestao i dua ga napustila. Nije se
mogao odrediti toan trenutak njegove smrti jer je preminuo
bez ikakve borbe.
Catherinine suze ili su presahnule, ili je alost bila prevelika da bi potekle. Sjedila je ondje suhih oiju do svanua;
nastavila je sjediti do podne i ostala bi i dalje alosno razmiljajui nad pokojnikovim odrom da je nisam nagovorila neka ode i malo se odmori. Dobro je to sam u tome uspjela
jer je odmah poslije ruka doao odvjetnik, nakon to je najprije bio svratio u Orkanske visove da dobije upute kako da
se ponaa. Bio se prodao gospodinu Heathcliffu; zbog toga
je i odgaao odazvati se pozivu moga gospodara. Sreom,
nikakva misao o ovozemaljskim stvarima nije dolazila na
um mome gospodaru uznemirivati ga nakon dolaska njegove keri.
Gospodin Green preuzeo je na sebe da nareuje sve i svakomu u naoj kui. Odmah je dao otkaz cijeloj posluzi, osim
meni. ak je otiao tako daleko da je na osnovi svoje punomoi zahtijevao da se Edgar Linton ne pokopa pored svoje

*ene nego u obiteljskoj grobnici u crkvi. Ali postojala je

oporuka da to sprijei, a i moji glasni protesti protiv svakog
krenja uputa sadranih u njoj. Pogreb je izvren na brzinu.
Catherini, koja je sada bila gospoda Lintona Heathcliffa, bilo je doputeno ostati u Grangeu sve dok se tijelo njezina
oca ne iznese otuda.
Ispriala mi je kako je njen oaj najzad potaknuo Lintona
da se izvrgne opasnosti i oslobodi je. ula je ljude koje
sam ja bila poslala kako se prepiru pred vratima i razumjela
smisao Heathcliffova odgovora. To ju je dovelo do oaja.
Linton, koji je bio odnesen u mali salon uskoro nakon moga
odlaska, bio se toliko uplaio da je otiao i donio klju prije
no to se njegov otac vratio. Bio je tako lukav da je otkljuao i zatim zakljuao vrata ne zatvorivi ih; kad je dolo vrijeme za polazak na spavanje, molio je da spava s Haretonom, i doputeno mu je da to uini za tu no. Catherina se
iskrala prije svanua. Nije smjela pokuati izii ni na stranja ni na prednja vrata da ne bi uznemirila pse; obilazila je
prazne sobe i pregledavala njihove prozore; sreom, doavi
u sobu svoje majke, uspjela je izii kroz prozor te sobe i niz
jelu se spustiti na zemlju. Njen suuesnik kanjen je zbog
svoga udjela u njezinu bijegu, usprkos svojim bojaljivim lukavstvima.

277

pvadeset i deveto poglavlje

UVEER poslije pogreba moja mlada gospodarica i ja sjedile smo

u biblioteci i tuno razmiljale - a ona i oajno - o svojem
gubitku nagaajui o sumornoj budunosti koja nas oekuje.
Sloile smo se da bi bilo najbolje kad bi ona dobila doputenje da i dalje stanuje u Grangeu, bar dok je Linton iv,
a i on da bude s njom, a ja da ostanem kao nadstojnica kue. To se inilo odve povoljnim rjeenjem da bismo se mogle nadati da e tako i biti; ipak se poeh tome nadati i radovati se pri pomisli da u ostati gdje jesam i zadrati svoju
slubu, pa da u, to mi je bilo najmilije, ostati uz svoju ljubljenu mladu gospodaricu, kad uto jedan sluga - jedan od
otputenih, koji jo nije bio otiao - brzo ude i ree da "onaj
avo Heathcliff" dolazi kroz dvorite, i zapita bi li mu zakljuao vrata pred nosom.
ak i da smo bile tako lude pa mu naredile da tako postupi, ne bi za to bilo vremena. Heathcliff ude bez ikakva
kucanja i najave svoga dolaska; sad je bio gospodar kue, te
se koristio pravom gospodara da ude ravno unutra a da ne
kae nijednu rije. uo je glas naeg sluge, pa se uputi u biblioteku; ude, dade sluzi znak da izie i zatvori vrata.
To je bila ona ista soba u koju je uveden kao gost prije
osamnaest godina; isti je mjesec sjao kroz prozor, a vani je
krajolik imao onaj isti jesenji izgled. Jo nismo bile zapalile
svijeu, ali se unutra jo vidjelo, ak su se mogli vidjeti i portreti na zidu: divna glava gospode Linton i otmjena glava
njezina mua. Heathcliff prie kaminu. Vrijeme ga je samo
malo izmijenilo. Doimao se onim istim ovjekom; njegovo
tamno lice bilo je neto bijede, ue i mirnije, njegovo tijelo
moda desetak kilograma tee; nikakve druge promjene nisu
se na njemu vidjele.
Kad ga vidje, Catherina brzo ustade u namjeri da pobjegne iz sobe.
279

- Stoj! - ree on i zaustavi je uhvativi je za ruku. - ]Sfe.

ma vie bjeanja! Kamo bi ti to ila? Doao sam voditi te kui; nadam se da e biti posluna ki i da vie nee nagova
rati moga sina na neposluh. Bio sam u nedoumici kako da
ga kaznim kad sam otkrio njegov udio u tvom bijegu; on je
kao pauina, dovoljno je da ga ovjek dotakne pa da ga uni
ti; ali vidjet e po njegovu izgledu da je dobio svoje! Prek
juer uveer odnesoh ga dolje, stavih ga na stolac i vie ga
nisam ni dodirnuo. Naredih Haretonu da izie i tako nas
dvojica ostadosmo sami u sobi. Nakon dva sata naredih Josephu da ga odnese gore u sobu; otad moja prisutnost djelu
je na njegove ivce kao sablast; mislim da mu se esto prividam. Hareton kae da se on nou svaki as budi i da vas do
ziva da ga zatitite od mene. Sviao vam se va dragocjeni
mu ili ne, morate doi; on je sad vaa briga. Preputam vam
sve svoje zanimanje za njega.
- Zato ne dopustite da Catherina ostane ovdje - molila
sam - i ne poaljete gospodina Lintona ovamo? Kako ih
oboje mrzite, neete aliti za njihovim drutvom; oni bi sa
mo bili svakodnevna nevolja za vae izopaeno srce.
- Traim zakupca za Grange, a, naravno, elim i da moja
djeca budu sa mnom. Osim toga, ova mlada ena mora i za
raditi za svoj kruh. Ne namjeravam je pustiti da ivi u ras
koi i neredu kad Linton umre. No, pouri i spremi se za po
lazak, da te ne bih morao na to tjerati.
- Hou - ree Catherina. - Linton je jedino to mi je os
talo da volim na svijetu, pa iako ste uinili sve to ste mogli
da biste izmeu nas stvorili mrnju, ipak niste u tome uspje
li. Pokuajte samo uiniti mu bilo kakvo zlo kad ja budem
pored njega, usudite se samo plaiti me!
- Ti si hvalisav pokrovitelj - odgovori Heathcliff. - Ali
ja te ne volim dovoljno da bih njemu nanio zlo; sve muenje
past e na tebe dok god bude trajalo. Neu ja biti taj koji e
ti ga uiniti mrskim... za to e se pobrinuti njegov divni ka
rakter. On je gorak kao u zbog tvoga bijega i njegovih po
sljedica; nemoj oekivati zahvalnost od njega za svoju ple
menitu odanost. uo sam kad je Zillah opisivao kakve bi ti
sve neugodnosti priredio da je snaan kao ja. Sklonost je tu,
a njegova slabost sama e mu izotriti duh da pronae za
mjenu za snagu.

- Znam da ima zlu narav - izusti Catherina - on je va

in. Ali ja sam sretna to imam bolju, pa u mu oprostiti; a
i znani da me voli, zato i ja njega volim. Gospodine Heathcliffe, yi nemate nikoga da vas voli; i ma kako nas inili nesretnima, mi emo uvijek nai osvetu u pomisli da vaa
okrutnost potjee od vae jo vee nesree. Vi ste nesretni,
zar ne? Osamljeni ste kao davao i zavidni kao on! Nitko vas
ne voli... nitko nee plakati kad umrete! Ne bih eljela biti na
vaemu mjestu!
Catherina je govorila s nekom vrstom mranog likovanja; inilo se da je bila odluila ui u duh svoje budue obitelji i nalaziti zadovoljstvo u boli svojih neprijatelja.
- Odmah e zaaliti to si to to jesi - ree njen svekar
- ako ostane tu jo samo minutu. Odlazi, vjetice, i spremi
svoje stvari.
Ona izie s izrazom prijezira na licu. Kad je otila, poeh
ga moliti da mi Zillah prepusti svoje mjesto u Visovima, a ja
da njoj prepustim svoje, ali on nije htio ni uti. Naredi mi
neka utim; a zatim, prvi put, poe promatrati po sobi i gledati portrete. Dugo je promatrao portret gospode Linton i
napokon ree:
- Ovaj elim imati u svojoj kui. Ne zato to mi je potre
ban, nego... - naglo se okrenu prema vatri i nastavi s onim
to u, u nedostatku prikladnije rijei, nazvati osmijehom.
- Rei u ti to sam juer uradio! Naredio sam grobaru
koji je kopao grob za Lintona neka skine zemlju s poklopca
njezina lijesa, a ja sam ga otvorio. U jednom trenutku dolo
mi je da ostanem ondje; kad sam opet vidio njezino lice... jo
uvijek je njezino!... grobar je imao muke da me pokrene
odande; ali mi je rekao da e zrak promijeniti lice. Odvalio
sam jednu stranu lijesa i ponovno zatrpao grob; ne onu koja
je blia Lintonu, neka je proklet! Volio bih da je njegov lijes
bio zaliven olovom. Potplatio sam grobara da odvaljenu
stranu Catherinina lijesa izvue kad ja budem ondje poko
pan, i da isto uini s onom stranom mog lijesa koja bude bli
a Catherini... naredit u da se napravi lijes na kojem e se
jedna strana moi izvui... i onda kad Linton bude doao
m do
nas, nee znati tko je tko!
- To je svetogre, gospodine Heathcliffe! uzviknuh. -<ar se niste stidjeli uznemirivati mrtve?

281

- Nisam nikoga uznemirivao, Nelly, a pruio sam sebj

stanovito olakanje. Sad e mi biti mnogo lake, a i vi ete
imati vie izgleda da me zadrite pod zemljom kad budem
ondje zatrpan. Jesam li je uznemirio? Ne, ona je mene uzne
mirivala nou i danju svih ovih osamnaest godina... nepre
stano... nemilosrdno... do pretprole noi; pretprole noi
bio sam miran. Sanjao sam da snivam svoj posljednji san
pored nje sa svojim nepominim srcem uz njezino i svojim
smrznutim obrazom uz njezin.
- A da se ona pretvorila u prah, ili u neto gore, o emu
biste onda sanjali?
- Da sam se i ja zajedno s njom pretvorio u prah i da sam
jo sretniji! Misli li ti da se bojim bilo kakve promjene te
vrste? Oekivao sam takvu promjenu kad sam podizao po
klopac lijesa; ali drae mi je to ta promjena nije poela dok
joj ne budem i ja podvrgnut. A da nisam jasno vidio njene
smirene beivotne crte, ne bih se lako oslobodio udnog
osjeaja. On je poeo na neobian nain. Ti zna da sam bio
kao mahnit poslije njene smrti i neprestano je od zore do zo
re molio da mi se pojavi kao duh! vrsto vjerujem u duho
ve! Vjerujem da oni mogu postojati, i da postoje medu na
ma. Onog dana kad je pokopana, padao je snijeg. Otiao
sam uveer na groblje. Puhao je hladan vjetar kao usred zi
me... svud unaokolo bilo je pusto. Nisam se bojao da e
njen ludi mu doi tamo tako kasno, nitko drugi nije imao
ondje nikakva posla. Kako sam svjestan da nas razdvaja sa
mo prepreka od dva metra rastresene zemlje, rekoh sebi:
"Moram je jo jednom drati u svom naruju! Ako bude
hladna, mislit u da me hladi sjeverni vjetar; a ako bude ne
pomina, mislit u da spava." - Uzeh lopatu iz upe za oru
e i poeh kopati svom snagom. Lopata zastrue po lijesu;
nastavih rad rukama. Poklopac poe pucati oko zavrtnja.
Jo malo pa bih postigao svoj cilj, ali mi se tada uini da iz
nad sebe ujem uzdah nekoga tko je stajao nagnut uz sam
rub groba. "Samo da skinem ovaj poklopac, pa neka nas
onda oboje zatrpaju zemljom" - promrmljah i poeh vui
poklopac jo oajnije. Opet zauh neki uzdah pored samog
uha. Uini mi se da je topao dah uzdaha zamijenio studeni
vjetar. Znao sam da nijedno ivo bie od krvi i mesa nije bilo
u blizini, ali s onom istom sigurnou s kojom opaate da se

pribliavate nekom vrstom tijelu u mraku, iako ga ne moete

vidjeti, osjetih da je Cathy tu; ne ispod mene, nego na zemljiNeko iznenadno olakanje proze me od srca i prepla-vj sve
udove. Napustih svoj oajni posao; osjetih se odjednom
utjeen, neizrecivo utjeen. Osjeao sam njenu prisutnost
pored sebe; znao sam da je ona pored mene dok sam opet
zatrpavao grob, i inilo mi se da me ona vodi kui. Moe se
smijati ako hoe, ali ja sam bio siguran da u je vidjeti kod
kue. Bio sam siguran da je ona sa mnom, te nisam mogao a
da joj ne govorim. Kad sam se pribliio Visovima, potrah
nestrpljivo prema vratima. Bila su zakljuana; i sjeam se da
su me onaj prokleti Earnshaw i moja ena htjeli sprijeiti da
uem. Sjeam se da sam se zaustavio i udario Earnshawa
nogom tako jako da je izgubio dah, a zatim sam odjurio gore
u svoju i njenu sobu. Gledao sam nestrpljivo oko sebe...
osjeao sam je pored sebe... jo malo pa sam je mogao
vidjeti, a ipak je nisam vidio! Trebao sam se tada znojiti
krvlju, toliko je bio oajan bol moje udnje... tolika
strastvenost mojih molbi da je vidim barem na tren! Ali je
nisam vidio. Ona se prema meni pokazala okrutnom, kao
to je esto bila i za ivota. A otad, ponekad vie a ponekad
manje, neprestano sam bio igraka toga nesnosnog, paklenog muenja koje mi dri ivce u tako napetu stanju da bi, da
nisu kao konopci, odavno popustili i postali slabi poput
Lintonovih. Kad sam sjedio u kui s Haretonom, inilo mi
se da u je sresti ako izidem u etnju; a kad sam etao po pustari, inilo mi se da u je vidjeti kad se vratim kui. Kad
sam odlazio od kue, htio sam se vratiti na Visove; bio sam
siguran da u je nai negdje u kui! A kad sam pokuavao
spavati u njenoj sobi... tjeran sam i odande. Nisam mogao
ondje leati, jer im bih zatvorio oi, ona bi bila ili vani pred
prozorom, ili bi otvarala hrastovu pregradu, ili bi ulazila u
sobu, ili bi odmarala svoju lijepu glavu na jastuku koji je
upotrebljavala jo kao dijete, te sam morao otvoriti oi da
vidim. Otvarao sam ih i zatvarao stotine i stotine puta tijekom noi... i uvijek bio razoaran! To me je muilo! esto
sam glasno stenjao, tako da je onaj stari nevaljalac Joseph
vjerojatno mislio da me moja savjest mui kao avo. A sad,
otkako sam je vidio, smirio sam se... malo. udan nain
muenja; osamnaest godina zavaravala me tim trakom na283

de, a to je isto kao da me je sve vrijeme ubijala, pijui mi krv

malo-pomalo!
Gospodin Heathcliff zauti i obrisa elo uz koje mu se zalijepila kosa, vlana od znoja; oi su mu ukoeno gledale u
crvene plamenove u kaminu, obrve mu nisu bile skupljene
nego podignute prema sljepooicama, to je ublaivalo turoban izraz njegova lica, ali mu i davalo neobian izraz brige
i bolno napete panje, usmjerene na jedan jedini predmet.
Samo se djelomice obraao meni, a ja sam utjela. Nije mi
bilo drago sluati ga kako govori! Malo zatim on poe ponovno razmiljati gledajui u portret, zatim ga skinu i nasloni na divan da bi ga mogao bolje promatrati. Uto ude Catherina i izjavi da je spremna poi im njen poni bude osedlan.
- Poalji mi taj portret sutra - ree mi Heathcliff; zatim
se okrenu njoj i doda: - Moe ii i bez ponija, lijepa je ve
er, a u Orkanskim visovima nee ti trebati poni, jer kamo
god bude ila, dostajat e ti noge. Hajde.
- Zbogom, Elleno! - apnu mi moja mila, mala gospoda
rica. Kad me je poljubila, usne su joj bile hladne kao led. Doi me pohoditi, Elleno; nemoj zaboraviti.
- Pazi da ne uini tako neto, gospodo Dean! - ree
njen novi otac. - Kad budem elio razgovarati s tobom, doi
u ovamo. Ne elim da se mota po mojoj kui!
Dade joj znak da pode ispred njega; ona mi dobaci pogled koji mi presijee srce, i poslua ga. Promatrala sam ih
kroz prozor dok su odlazili preko vrta. Heathcliff stavi Catherininu ruku pod svoju, iako se ona u poetku oigledno
tome opirala, i brzim koracima zadoe u aleju, gdje se vie
nisu vidjeli od drvea.

trideseto poglavlje

JEDNOM sam posjetila Visove, ali je nisam vidjela otkad je

otila odavde; Joseph je drao ruku na kvaki vrata kad sam
dola pitati za nju i nije me htio pustiti unutra. Rekao mi je
da je gospoda Linton zauzeta, a da gospodar nije kod kue.
Da mi Zillah nije ponekad priala kako ondje ive, jedva da
bih znala tko je od njih iv, a tko mrtav. Zakljuila sam po
njenim rijeima da Catherinu smatra oholom i da je ne voli.
Moja mlada gospoda zapovjedila joj je da joj neto pomogne
kad je prvi put dola, ali joj je Heathcliff rekao neka gleda
svoj posao i pusti njegovu snahu da se brine sama o sebi;
Zillah je na to rado pristala jer je uskogrudna i sebina. Catherina je osjetila djetinju ljutnju zbog njezina nehata i poela
ju je otvoreno prezirati; tako ju je pretvorila u neprijatelja
koji kao da joj je uinio neku veliku nepravdu. Otprilike est
tjedana prije vaeg dolaska, jednog dana kad smo se sre-le u
pustari, dugo sam razgovarala sa Zillah; i evo to mi je
rekla:
- Prvo to je gospoda Linton uinila kad je dola u Viso
ve bilo je da otri gore, a da ak ne zaeli ni dobru veer me
ni i Josephu; zatvorila se u Lintonovu sobu i ostala ondje do
ujutro. Dok su gospodar i Earnshaw dorukovali, ona je
uletjela u kuu i sva usplahirena zapitala bi li netko mogao
otii po lijenika, jer je Linton vrlo bolestan.
- Mi to znamo! - odgovori Heathcliff. - Ali njegov ivot
ne vrijedi ni piiva boba, pa ne elim ni pare potroiti na nje
ga.
- Ali ja ne znam to trebam raditi - odgovori ona - i ako
mi nitko ne pomogne, on e umrijeti!
- Van iz sobe - povika gospodar - i da nisam uo ni ri
jei vie o njemu! Nikoga ovdje nije briga to e se njemu
dogoditi. Ako si ti zabrinuta, onda mu budi njegovateljica,
a ako nisi, zakljuaj ga i ostavi.
285

- Zatim je poela meni dosaivati da joj pomognem, a|j

joj rekoh da sam imala dovoljno natezanja oko toga dosad

nog stvorenja i da svatko od nas ima svoju dunost; njezina
je da se brine o Lintonu, a i gospodin Heathcliff naredio mi
je da taj posao prepustim njoj.
- to se dogaalo izmeu njih dvoje, ne mogu rei. Mi
slim da je ona imala vrlo malo mira, moglo se vidjeti po nje
zinu blijedom licu i podbulim oima. Ponekad je dolazila u
kuhinju, sva uznemirena, i inilo se kao da bi rado molila za
pomo. Ali ja nisam htjela biti neposluna prema gospoda
ru; nikad se ne usuujem ne posluati ga, gospodo Dean; i
premda sam smatrala da je grijeio jer nije poslao po dokto
ra Kennetha, moj posao nije da savjetujem i da se brinem, i
nikada se nisam mijeala u tue poslove. Jednom ili dvaput,
nakon to su svi otili spavati, dogodilo se da otvorim vrata
i da je vidim gdje sjedi i plae na hodniku; ali sam onda brzo
zatvorila vrata iz straha da se ne saalim i pomognem joj.
Saalijevala sam je, ali, znate, nisam htjela izgubiti svoju slu
bu.
- Napokon, jedne noi ona smjelo ude u moju sobu i
uplai me rekavi:
- Kai gospodaru Heathcliffu da njegov sin umire... si
gurna sam u to ovaj put. Ustani odmah, idi i reci mu.
- im je to rekla, opet je iezla. Leala sam pola sata,
oslukivala i drhtala. Nikakav se um nije uo... kua je bila
mirna.
- Prevarila se - pomislih. - On se oporavio. Nema po
trebe da ikoga uznemirujem. - Ponovno zaspah. Ali moj je
san bio pokvaren i drugi put; ovaj put otrom zvonjavom
zvonca... jedinog zvonca koje smo imali i koje je bilo ugra
eno radi Lintona. Gospodar me zovnu, i ree mi neka vi
dim to je i neka im kaem da vie ne ponove tu buku.
- Ja mu prenesem Catherininu poruku. On promrmlja
neku psovku, ali za nekoliko minuta izie sa zapaljenom
svijeom i ode u njihovu sobu. Podoh za njim. Gospoda He
athcliff sjedila je uz postelju, ruku prekrienih na koljenima.
Njen svekar prie postelji, prinese svjetlo Lintonovu licu, pipnu ga i okrenu se njoj.
- A sad... Catherino - ree - kako se osjea?
Bila je nijema.

- Kako se osjea, Catherino? - ponovi on.

_ On ne pati vie i ja sam slobodna - odgovori ona.
-Osjeala bih se dobro... ali - nastavi s gorinom koju nije
mogla sakriti - ostavili ste me da se tako dugo borim sama
protiv smrti da osjeam i vidim samo smrt! Osjeam se kao
da sam mrtva!
- I izgledala je kao smrt. Dala sam joj malo vina. Hareton i Joseph, probueni zvonjavom i umom koraka, uli su
na razgovor i uli. Josephu je, mislim, bilo drago to je mla
di umro; Hareton se inio neto malo uzbuen, premda je
bio vie zauzet gledanjem u Catherinu nego razmiljanjem o
Lintonu. Ali gospodar mu naredi da se vrati u krevet; nije
nam trebala njegova pomo. Zatim naredi Josephu da pre
nese tijelo u njegovu sobu, a meni da se vratim u svoju. Go
spoda Linton ostala je sama.
- Ujutro me poslao da joj kaem neka doe dolje na do
ruak; bila se upravo razodjenula i spremila da legne. Rekla
mi je da je bolesna, to me nije nimalo iznenadilo. Obavijestih o tome gospodina Heathcliffa i on mi odgovori:
- Dobro, ostavi je na miru dok ne proe pogreb; povre
meno je pohodi i odnesi joj to joj treba; a im joj bude bo
lje, izvijesti me.
Kako je priala Zillah, Cathy je ostala gore u sobi dva
tjedna. Zillah ju je posjeivala dvaput na dan i htjela je s Cathy stupiti u prijateljske odnose, ali su ti njeni pokuaji ljubaznosti smjesta oholo odbijeni.
Heathcliff je otiao gore jednom, da joj pokae Lintonovu
oporuku. On je svu svoju i nekad njenu pokretnu imovinu
ostavio svome ocu; siromah Linton bio je zastraen ili
nagovoren da to uini one nedjelje dok je Cathy bila odsutna
zbog smrti svoga oca. to se tie zemlje, u to se nije ni
mogao mijeati jer nije bio punoljetan. Ali gospodin Heathcliff prisvojio ju je i drao na osnovi svoga prava i prava
svoje ene; mislim da je to zakonito. U svakom sluaju, Catherina bez novca i bez prijatelja nije kadra ni pokrenuti pitanje prava njegova posjedovanja.
- Nitko osim mene nije se ni pribliavao njenim vratima,
osim u toj jednoj prilici; nitko se nije raspitivao za nju - ree
Zillah. - Prvi put je sila u veliku sobu jednog nedjeljnog
poslijepodneva. Kad sam joj bila donijela ruak, rekla mi je
287

planim glasom da vie ne moe izdrati u hladnoj sobi; ia joj

rekoh da gospodar ide u Thrushcross Grange a da j0;
Earnshaw i ja neemo braniti da side; i tako, im je ula da
je Heathcliffov konj otkasao, pojavi se, odjevena u crninu
sa svojim utim kovrama zaeljanim iza uiju, jednostavno
kao u kvekera, jer ih nije mogla sama raeljati.
- Joseph i ja obino idemo u kapelu nedjeljom. (Crkva je
sada, kao to znate, bez sveenika - objasni gospoda Dean
- a u Gimmertonu hram metodista ili baptista, ne znam to
no, nazivaju kapelom.) Joseph je bio otiao, a ja sam sma
trala da je bolje ako ostanem kod kue. Uvijek je dobro da
mlade nadzire netko stariji; a i Hareton, usprkos svojoj stidljivosti, nije ba uzor lijepa vladanja. Kazah mu da e nje
gova roakinja vrlo vjerojatno doi sjesti s nama, pa kako
je ona navikla da se nedjelja potuje, savjetovah mu neka os
tavi svoje puke i ostali posao u kui dok ona bude s nama.
On pocrvenje na to upozorenje i pogleda svoje ruke i odije
lo. Odmah je sklonio ulje za mazanje i barut. Vidjeh da joj
je htio praviti drutvo i zakljuih po njegovu vladanju da mu
je stalo da izgleda to bolje. Smijui se onako kako ne bih
smjela da je gospodar bio tu, ponudih se da mu pomognem
da se uredi, ako hoe, i poeh se aliti na raun njegove zbu
njenosti. On se naljuti i poe psovati.
- Moda je, gospodo Dean - nastavi Zillah vidjevi da
nisam zadovoljna njenim ponaanjem - vaa mlada gospo
darica odve fina za gospodina Haretona; moda imate pra
vo, ali priznajem da bih eljela malo potkresati njenu oho
lost. I to e joj sad vrijediti sva njena naobraenost i otmje
nost? Ona je isto tako siromana kao vi ili ja; i siromanija,
sigurna sam; vi tedite, a i ja stavljam na stranu koliko mo
gu.
Hareton dopusti Zillah da mu pomogne i ona ga laskanjem udobrovolji; kad je Catherina dola, on donekle zaboravi na prijanje uvrede i, po Zillahinu prianju, pokua biti
to ljubazniji.
- Gospoda ude - nastavi Zillah - hladna kao led i ohola
kao princeza. Ustadoh i ponudih joj naslonja u kojem sam
sjedila. Ali ona podignu nos na tu moju uslunost. EarnshaW
takoer ustade i ponudi joj da sjedne na klupu blizu vatre
izjavljujui kako je siguran da se smrznula od hladnoe.

- Smrzavam se ve vie od mjesec dana - odgovori ona

izgovarajui te rijei to je mogla prezirnije.

- Uzela je sama stolac i stavila ga podalje od nas. Sjedila
;e dok se nije ugrijala; zatim poe gledati unaokolo i spazi
nekoliko knjiga u ormaru; odmah ustade i dignu se na prste
Ja ih dohvati, ali su one stajale previsoko za nju. Njen ro
ak, nakon to je kratko vrijeme promatrao njen neuspjeli
pokuaj, najzad skupi hrabrost da joj pomogne; ona rairi
svoju haljinu i on je napuni knjigama koje mu dooe prve
pod ruku.
- Bio je to velik napredak za mladia. Nije mu zahvalila,
ali je on ipak bio zadovoljan to je prihvatila njegovu pomo
i usudi se stati iza nje dok je prelistavala knjige, pa ak i sag
nuti se i pokazati joj ono to mu se svidjelo na nekim starim
slikama koje su bile u njima; ne zastrai ga ni ohol nain na
koji ona otrgnu list kad on stavi prst na njega, nego se zado
volji time to je stao malo natrag i promatrao nju umjesto
knjigu. Ona nastavi itati, ili traiti neto za itanje. Njego
va se panja postupno sasvim usredotoi na njene guste, svi
lene kovre; nije joj mogao vidjeti lice, a ni ona nije mogla
vidjeti njega. On napokon, ne shvaajui moda to ini,
privuen kao leptir plamenom svijee, prijee s gledanja na
dodir; prui ruku i pomilova jednu kovru, njeno kao pti
cu. Ona se ljutito okrenu kao da joj je zabio no u vrat.
- Smjesta odlazi! Kako se usuuje dodirnuti me? Zato
stoji tu? - povika ona prijezirnim tonom. - Ne podnosim
te! Ako mi se priblii, otii u opet gore.
- Gospodin Hareton se povue, zbunjen da ne moe biti
vie, i sjede vrlo tiho na klupu, a ona nastavi prevrtati listo
ve jo jedno pola sata; na kraju mi Earnshavv prie i apnu:
- Zillah, hoe li je zamoliti da nam ita? Dosadno mi je
ne raditi nita; i rado bih... mislim da bih je rado sluao ka
ko ita! Nemoj rei da ja to elim, nego trai za sebe.
- Gospodin Hareton elio bi da nam itate, gospodo odmah joj kazah. - On bi to rado... bio bi vam vrlo zahva
lan.
- Ona se namrti, pogleda nas i ree:
- Gospodin Hareton i svi vi trebate shvatiti da ja odbi
jam svaku tobonju ljubaznost koju mi u svojoj dvolinosti
nudite! Prezirem vas i nemam nita za rei nikomu od vas!

Kad sam bila spremna dati svoj ivot za samo jednu ljubaznu rije, ili samo da vidim jedno od vaih lica, vi ste se svi
drali po strani. Ali ne namjeravam vam se aliti! Hladnoa
me je natjerala ovamo, a ne elja da vas zabavljam, ni da
uivam u vaem drutvu.
- to sam ja mogao uiniti? - poe Earnshaw. - Zato
sam ja kriv?
- Oh! Ti si iznimka - odgovori gospoda Heathcliff. - Ti
mi nisi ni trebao.
- Ali ja sam se ponudio vie puta, i pitao - ree on uz
buujui se zbog njene drskosti - molio sam gospodina Heathcliffa neka me pusti da bdijem umjesto tebe...
- uti! Radije u ii van, ili bilo kamo, radije nego da slu
am tvoj neugodni glas! - ree ona.
- Hareton promrmlja da, to se njega tie, moe ii u pa
kao! Skide puku sa zida i vie se nije ustruavao raditi ono
to je obino i radio nedjeljom. Sad je govorio sasvim slo
bodno; ona uskoro osjeti potrebu da se povue u svoju sa
mou. Ali su otpoeli mrazovi, pa je uza svu svoju oholost
bila prisiljena sve ee dolaziti u nae drutvo. Ja sam se po
brinula da joj vie ne dam prilike da prezire moju dobrodunost; otad sam uvijek bila ukoena kao i ona. Nitko je od
nas ne voli, a ona to i ne zasluuje, jer im joj se kae i naj
manja rije, odmah se narogui ne gledajui nikoga. Ona
vrijea i samoga gospodara; gotovo ga izaziva da je udari, i
koliko je on vie kanjava, toliko je ona otrovnija.
U prvi mah, kad sam ula to mi je Zillah ispriala, odluih napustiti svoju slubu, zakupiti neku kuicu i pozvati
Catherinu da ivi sa mnom; ali gospodin Heathcliff ne bi to
dopustio, kao to ne bi dao ni Haretonu da ivi u zasebnoj
kui. Ne vidim nikakva izlaza, zasad, osim da se ona ponovno uda; ja sam u tome nemona.
Tako se zavrila pria gospode Dean. Unato lijenikovu
proroanstvu, snaga mi se brzo vraa; i premda je sada tek
druga nedjelja u sijenju, namjeravam za dan-dva odjahati
do Orkanskih visova i obavijestiti svoga kuevlasnika da u
iduih est mjeseci provesti u Londonu, te da, ako eli, moe
traiti drugog zakupca za ovu kuu poslije listopada. Ne bih
ni za to na svijetu ovdje proveo jo jednu zimu.

Trideset i prvo poglavlje

JUER je bilo vedro, mirno i hladno. Otiao sam u Orkanske visove, kao to sam i namjeravao. Moja me je domaica zamolila da
odnesem pisamce njenoj mladoj gospodarici; nisam odbio, jer ta
valjana ena nije bila svjesna da ima iega neobina u njenoj
molbi. Prednja vrata bila su otvorena, ali su negostoljubiva kuna vrata bila zatvorena, kao i prilikom moga prvog posjeta. Zakucah i dozvah Earnshavva koji je bio medu vrtnim gredicama;
on skinu lanac s vrata i ja udoh. To je lijep seljaki momak kakav
se rijetko vida. Ovaj put sam ga osobito paljivo promatrao. Ali
on se oigledno nimalo ne trudi istaknuti svoje prirodne odlike.
Upitah ga je li gospodin Heathcliff kod kue. On odgovori da nije, ali da e doi za objed. Bilo je jedanaest sati, i
ja mu izrazih svoju namjeru da uem i priekam ga; on nato odmah baci svoje orue i pode za mnom, vie kao pas uvar nego kao domainov zamjenik.
Udosmo zajedno; Catherina je bila tu korisno zaposlena
pripremanjem povra za objed. Doimala se turobnijom i potitenijom nego kad sam je prvi put vidio. Jedva je podigla
oi da me pogleda i nastavila je svoj posao s istim nehatom
prema uobiajenim oblicima ljubaznosti kao i prije; na moj
poklon i moje "dobro jutro" nije ni odgovorila.
- Ona se ne doima ba tako ljubaznom - pomislih - kao
to bi me gospoda Dean eljela uvjeriti. Ona jest ljepotica,
ali nije umiljati aneo.
Earnshavv joj osorno ree neka odnese svoje stvari u kuhinju. - Odnesi ih ti - ree ona odgurnuvi ih od sebe im
je svrila posao; zatim ode i sjede na stolicu pokraj prozora
pa poe izraivati figure ptica i ivotinja od kore repe koja
joj je bila u krilu. Pridoh joj pretvarajui se da elim pogledati
vrt; i, kako mi se inilo, vjeto joj bacih u krilo pisamce
gospode Dean tako da Hareton nije vidio - ali me ona
glasno upita: - to je to? - I gurnu cedulju na pod.
291

- Pismo od vae stare poznanice, domaice u Grangeu odgovorih joj, ljut to je otkrila moje ljubazno djelo, a i upla.
en da se ne pomisli kako je pismo moje. Kad je to ula
brzo se sagnu da ga uzme, ali je Hareton preteknu, epa ga
stavi u svoj prsluk i ree da ga najprije mora vidjeti gospo
din Heathcliff. Nato Catherina utke okrenu lice od nas
kriom izvadi svoju maramicu i prinese je oima; a njen ro
ak, nakon to se neko vrijeme borio da potisne svoje sna
ne osjeaje, izvue pismo i grubo ga baci na pod pored nje.
Catherina ga uze i poe ga udno itati; zatim mi postavi ne
koliko razumljivih i nerazumljivih pitanja o stanovnicima
svoga prijanjeg doma; gledajui prema brdima, govorila je
za sebe:
- eljela bih jahati svoju Mini ondje dolje! eljela bih se
penjati tamo gore! Oh! Umorna sam... osjeam se kao ivo
tinja koju ne putaju iz staje, Haretone! - I ona nasloni svo
ju lijepu glavu na prozorski okvir, napola zijevajui a napo
la uzdiui, i zamiljeno utonu u sjetu ne hajui i ne opaaju
i promatramo li je.
- Gospodo Heathcliff - kazah joj, nakon to sam neko
vrijeme sjedio nijem - vi ne znate da vas ja poznajem? I to
tako intimno da mi se ini udno to ne elite doi i razgova
rati sa mnom. Mojoj domaici nikad ne dosadi govoriti mi
o vama i hvaliti vas. Ona e biti vrlo razoarana ako se vra
tim bez ikakvih vijesti o vama i od vas, osim da ste primili
njeno pismo, bez ijedne rijei!
Te je rijei, ini se, iznenade i ona upita:
- Voli li vas Ellen?
- Jest, prilino - odgovorih oklijevajui.
- Morate joj rei - nastavi ona - da bih odgovorila na
njezino pismo, ali nemam ime pisati; ak ni knjigu iz koje
bih mogla istrgnuti list.
- Nemate knjiga! - uzviknuh. - Kako moete ivjeti ov
dje bez njih, ako smijem pitati? Premda sam opskrbljen ve
likom bibliotekom, esto mi je vrlo dosadno u Grangeu; kad
bi mi netko oduzeo knjige, bio bih oajan!
- Neprestano sam ih itala dok sam ih imala - ree Ca
therina. - Gospodin Heathcliff nikad ne ita, pa mu je palo
na pamet da uniti moje knjige. Ima ve nekoliko tjedana
kako nisam vidjela nijednu knjigu. Osim jednom kad sam

na Josephovo veliko nezadovoljstvo pregledala njegove teoloke knjige; i jednom sam, Haretone, nala tvoju zbirku u
tvojoj sobi... nekoliko latinskih i grkih knjiga i nekoliko
zbirki pripovijedaka i pjesama; sve su to moji stari prijatelji.
Te posljednje donijela sam ovamo... ali ti si ih uzeo, kao to
svraka skuplja srebrne lice, iz ljubavi za kradom! One ti nisu
ni od kakve potrebe; ili si ih moda sakrio iz podlog motiva da
nitko ne uiva u njima kad ti ne moe. Moda je tvoja zavist
savjetovala gospodina Heathcliffa da me lii toga blaga? Ali
veina je njih napisana u mome mozgu i otisnuta u mome
srcu, njih me ne moe nitko liiti!
Earnshavv sav pocrvenje kad u da je njegova roakinja
otkrila njegovu tajnu zbirku i mucajui poe ljutito poricati
njene optube.
- Gospodin Hareton eli obogatiti svoje znanje - pritekoh mu u pomo. - On vam ne zavidi na vaem znanju, ne
go vas eli sustii. Za nekoliko godina bit e vrlo obrazovan.
- I eli da ja za to vrijeme postanem neznalica - odgovo
ri Catherina. - Jest, esto ga ujem kako pokuava sricati i
itati i kako ini strane pogreke! eljela bih da ponovi
onu staru baladu Chery Chase, kao to si uinio juer, bilo
je vrlo smijeno. ula sam te; i ula sam kako prelistava
rjenik da nade teke rijei, a zatim i kako psuje jer nisi
mogao proitati njihovo objanjenje.
Mladi je oito smatrao nepravednim to mu se ona podruguje zbog njegova neznanja, a zatim to mu se podruguje i zbog pokuaja da se iz neznanja izvue. Bio sam njegova miljenja; i sjeajui se anegdote koju mi je ispriala gospoda Dean o njegovu prvom pokuaju da se oslobodi tmine
u kojoj je odgojen, rekoh joj:
- Ali, gospodo Heathcliff, svi smo bili poetnici, svi smo
se spoticali i teturali na poetku; a da su nas nai uitelji pre
zirali, umjesto to su nam pomagali, mi bismo se spoticali i
teturali i sada.
- Oh! - odgovori ona. - Ne elim ometati njegovo na
predovanje; ali, ipak, on nema pravo prisvajati ono to je
moje i initi mi to smijenim svojim grubim pogrekama i
pogrenim izgovorom! Te knjige, u prozi i u stihu, za mene
su svete zbog dragih uspomena; i mrsko mi je to ih on uniava i oskvrnjuje svojim ustima! Osim toga, on je, kao za

pakost, izabrao moje najomiljenije knjige koje ja najvie volim iznova itati.
Hareton je utio minutu; muio ga je osjeaj uvrede j
gnjeva koji nije bilo lako potisnuti. Ustadoh i, s namjerom
da mu pomognem u njegovoj zbunjenosti, stadoh na kuni
prag pa poeh promatrati krajolik. On ustade i napusti sobu; ali uskoro se vrati nosei u rukama neto knjiga koje baci Catherini u krilo i ree:
- Uzmi ih! Ne elim vie nikada ni uti ni misliti o njima,
a ni itati ih!
- Ne trebaju mi sad - odgovori ona - jer u ih povezati
s tobom i mrziti ih.
Ona otvori jednu koja je oito bila esto prelistavana i
proita jedan odlomak, razvueno poput poetnika; zatim
se nasmija i gurnu je od sebe. - Sluaj jo - izazivaki nastavi i proita na jednak nain stih jedne stare balade.
Ali Haretonovo samoljublje nije moglo izdrati daljnje
muenje i ja zauh, ne bez odobravanja, kako on ukom
zaustavi njen zajedljivi jezik. Ta mala nesretnica uinila je
sve to je mogla da uvrijedi ranjive, iako nekultivirane osjeaje svog roaka, te je fiziki argument bio jedini nain da
joj vrati milo za drago. Nakon toga on sakupi knjige i baci
ih u vatru. Proitao sam mu na licu veliki bol koji je osjeao
to ih rtvuje gnjevu. Zamiljao sam da se, dok su one gorjele,
prisjeao zadovoljstva koje su mu ve pruale i nada da e
mu s vremenom donijeti vee zadovoljstvo i osjeaj likovanja; a inilo mi se da sam pogodio i motiv zbog kojeg se
bio odao tajnom uenju. Bio je zadovoljan svakidanjim radom i surovim ivotinjskim uivanjem dok se nije pojavila
Catherina. Stid zbog njezina prijezira i nada da e zadobiti
njenu potporu potaknuli su ga da tei za viim ciljevima. A
ona, umjesto da ga titi od nieg ivota i potie k viem, samo
se podrugivala njegovim naporima da se obrazuje.
- To je sva korist koju nerazumna ivotinja kao to si ti
moe izvui iz njih! - povika Catherina siui svoju povrije
enu usnu i ljutito promatrajui plamenove.
- Jezik za zube - gnjevno odgovori on.
Njegovo uzbuenje onemoguivalo mu je govoriti. Brzo
pode k izlazu, te se sklonih da mu oslobodim put. Ali prije
no to je i prekoraio prag, gospodin Heathcliff, koji je do-

ao puteljkom, susretne ga, stavi mu ruku na rame i zapita

ga:
- to se dogodilo, mome?
- Nita, nita - odgovori on i ode da se u samoi preda
tuzi i gnjevu.
Heathcliff pogleda za njim i uzdahnu:
- Bit e udno ako samo sebi pokvarim planove - pro
mrmlja on ne primjeujui da sam ja iza njega. - Ali kad tra
im njegova oca u njegovu liku, nalazim nju svaki dan sve
vie! Otkud, dodavola, da je toliko nalik njoj? Patim i kad
ga samo pogledam.
Obori pogled i zamiljeno ude. Na licu mu je bio nemiran, zabrinut izraz koji nikad prije nisam primijetio u njega,
a doimao se i mravijim. Kad ga vidje, njegova snaha odmah
pobjee u kuhinju i ja ostadoh sam.
- Drago mi je to vidim da moete izlaziti, gospodine
Lockwoode - ree on kao odgovor na moj pozdrav - iz se
binih motiva, djelomino; kad bih vas izgubio, ne bih vam
lako mogao nai zamjenika u ovoj pustinji. esto sam se pi
tao to li vas je dovelo ovamo?
- Prolazni hir i nita vie, gospodine - glasio je moj od
govor - a hir e me takoer otjerati odavde. Idem u London
idui tjedan, pa sam vam doao rei kako nemam namjeru
zadrati Thrushcross Grange nakon isteka dvanaestomjesenog roka na koji sam ga zakupio. Mislim da vie nikad
neu ondje stanovati.
- Tako; dosadilo vam je ovo progonstvo iz svijeta? Ali
ako ste doli sa zahtjevom da vam odbijem neto od ugovo
rene sume zato to neete stanovati u Grangeu sve ugovore
no vrijeme, onda je va put uzaludan; nikad ne proputam
uzeti od svakoga sve to mi pripada.
- Nisam doao da mi se ita odbije od ugovorene sume
- rekoh mu u velikoj ljutnji. - Ako elite, odmah u vam
platiti sve - i izvadih novanik iz depa.
- Ne, ne - odgovori on hladno. - Ostavit emo dovoljno
da pokrijete dosadanju zakupninu, u sluaju da se ne vrati
te; ne uri mi se toliko. Sjednite objedovati s nama; ovjek
obino moe dobro ugostiti onoga za kog je siguran da nee
ponovno doi u posjet. Catherino, donesi pribor za jelo;
gdje si ti?
295

Catherina se pojavi nosei posluavnik s noevima i vilicama.

- Ti objeduj s Josephom - apnu joj Heathcliff - i ostani
u kuhinji dok gost ne ode.
Izvrila je njegovu naredbu vrlo tono. Moda nije ni bila
u iskuenju da je ne ispuni. ivei medu prostacima i ovjekomrscima, ona vjerojatno nije bila kadra cijeniti bolje ljude
ni kad ih sretne.
Izmeu namrgoenog i utljivog Heathcliff a, s jedne strane, i Haretona, sasvim nijemog, s druge, objed mi je proao
u neraspoloenju, pa sam se brzo oprostio s njima. elio
sam izii na stranja vrata da bih jo jednom vidio Catherinu i da bih malo bocnuo starog Josepha, ali Hareton dobi
nareenje da dovede moga konja i domain me osobno otprati do vrata, pa tako nisam mogao ispuniti svoju elju.
"Kako je sumoran ivot u toj kui!" - mislio sam jaui. Stvarnost bi bila romantinija od bajke za gospodu Linto-na
Heathcliff a da smo se ona i ja zavoljeli, kao to je njena
dobra dadilja eljela, i odselili zajedno u bunu atmosferu
grada.

Trideset i drugo poglavlje

GODINA 1802. - U rujnu ove godine bio sam pozvan da

opustoim lovite nekog mog prijatelja na sjeveru. Putujui
njegovoj kui, neoekivano sam se naao petnaest milja od
Gimmertona. Konjuar neke krme na putu drao je vjedro
vode i pojio moje konje, kad se pojavie jedna kola natovarena vrlo zelenom zobi, tek ponjevenom, i on mi ree:
- Ta su kola iz Gimmertona, siguran sam! Oni uvijek anju tri tjedna poslije ostalog svijeta.
- Gimmerton? - ponovih. - Moj boravak u tom kraju
ve je u mom sjeanju bio postao nejasan poput sna. - Ah,
znam! Koliko je to daleko odavde?
- Otprilike etrnaest milja preko brda, i to loeg puta odgovori on.
Obuze me iznenadna elja da posjetim Thrushcross
Grange. Jo nije bilo podne, pa sam mislio da mogu isto tako dobro provesti no pod svojim krovom kao i u nekoj krmi. Mogao bih ondje ostati jedan dan i urediti svoje stvari
s kuevlasnikom, pa si tako utedjeti trud da ponovno dolazim u taj kraj. Nakon to sam se malo odmorio, kazah svom
sluzi neka se raspita za put. Uz velik napor za nae konje uspjeli smo stii u selo otprilike za tri sata.
Slugu sam ostavio u selu i produio niz dolinu sam. Siva crkva doimala se jo sivljom, a osamljeno groblje jo osamljenijim.
Opazio sam gomilu ovaca koje su pasle nisku travu po grobovima. Bilo je ugodno toplo vrijeme - odve toplo za putovanje; ali vruina mi nije smetala da uivam u divnom pogledu
na okolna brda i doline. Da je bio kolovoz, siguran sam, doveli
bi me u iskuenje da provedem cio mjesec u tom osamljenom
kraju. Zimi nita tunije, ljeti nita boanstvenije od tih dolinica
zatvorenih brdima i tih breuljaka i padina obraslih vrijesom.
Stigoh u Grange prije suneva zalaska. Zakucah na vrata
- nisu me uli. Ukuani su se bili povukli u stranji dio kue,

to sam zakljuio po tankom plavom dimu koji se vijugao iz

kuhinjskog dimnjaka. Ujahah u dvorite. U predvorju je djevojica od devet ili deset godina sjedila i plela, a na stubama
se odmarala postarija ena i zamiljeno puila lulu.
- Je li gospoda Dean unutra? - upitah tu enu.
- Gospoda Dean? Nije! - odgovori. - Ona ne stanuje
ovdje, ona je u Visovima.
- Jeste li vi domaica?
- Jesam, ja uvam kuu.
- Ja sam gospodin Lockwood, gospodar. U koju bih se
sobu mogao smjestiti? Namjeravam ovdje prenoiti.
- Gospodar! - iznenaeno povika ona. - Tko bi se na
dao da ete doi? Trebali ste javiti. Nijedan kutak u kui nije
namjeten ni prozraen!
Ona odloi svoju lulu i pouri unutra, a djevojica ode za
njom. Udoh i ja. Brzo sam uoio da je njen izvjetaj toan i
da je ona bila sva smetena zbog moga neeljenog dolaska, te
joj kazah neka se smiri. Ii u u etnju, a neka mi ona za to
vrijeme spremi jedan kut u salonu da bih u njemu veerao, i
spavau sobu. Veliko ienje nisam zahtijevao, nego samo
dobru vatru i suhu posteljinu. inilo se da je voljna uiniti
sve to je najbolje mogla, iako je vatru u kaminu razgrnula
metlom umjesto araem i mnogi drugi kuni pribor pogreno upotrijebila. Ipak sam otiao uzdajui se da e mi spremiti
mjesto gdje u se odmoriti kad se vratim.
- Je li sve u redu u Visovima? - upitah je.
- Jest, koliko znam! - odgovori ona urno nosei posu
du s pepelom.
Pitao bih je zato je gospoda Dean napustila Grange, ali
je bilo nemogue zadravati je u takvu uzbuenju, te se
okrenuh i izidoh. etao sam polako, iza mene je sjalo sunce
na zalasku, a ispred mene se dizala blaga mjeseina. Kad
sam iziao iz parka i poeo se penjati kamenitim sporednim
putom koji vodi domu gospodina Heathcliffa, sunce je ve
bilo zalo, a mjesec je postao jasniji. Prije no to sam doao
do mjesta odakle se vidjela kua, od dana je ostalo samo
svjetlo boje jantara na zapadnom nebu, ali sam na jasnoj
mjeseini vidio svaki kameni na puteljku i svaku travku.
Nisam se morao ni penjati preko vrata ni kucati na njih
-odmah su popustila pod mojom rukom. To je velik
napre-

dak, pomislih. Primijetio sam jo jedan, zahvaljujui svojem

nosu: miris eboja i voa osjeao se u zraku.
I vrata i prozorski kapci bili su otvoreni; a ipak, kao to
je obiaj u podrujima s rudnicima ugljena, lijepa, crvena
vatra osvjetljivala je ognjite; ugoda koju ona prua oku ini
snoljivim viak topline koji stvara. Kua Orkanskih visova
tako je velika da ukuani imaju dovoljno prostora da se povuku izvan njezina dosega; i doista, oni ukuani koji su bili
unutra sjedili su pored prozora. Mogao sam ih vidjeti i uti
prije no to sam i uao, te sam stao, promatrao ih i sluao;
na to me je naveo osjeaj radoznalosti i zavisti koji je sve vie rastao to sam dulje stajao tu.
- Su - pro - tno! - ree glas milozvuan kao srebrno
zvonce. - Ovo je trei put otkad ti to ponavljam, neznalice!
Ovo je posljednji put. Trudi se zapamtiti, ili u ti poupati
kosu!
- Suprotno - odgovori drugi glas, dubokim ali snanim
tonom. - A sad, poljubi me jer tako dobro pazim.
- Ne, najprije proitaj sve bez ijedne greke.
Muki sugovornik poe itati; bio je to mlad ovjek, otmjeno odjeven; sjedio je za stolom s knjigom ispred sebe.
Njegovo lijepo lice sjalo je od zadovoljstva, a oi su mu nestrpljivo lutale s otvorene knjige na malu bijelu ruku na njegovu ramenu koja ga je udarala po obrazu kad god je njena
vlasnica primijetila te znakove nepanje. Vlasnica ruke stajala je iza mladia; njeni plavi svijetli uvojci mijeali su se
povremeno s njegovim crnim pramenovima dok se saginjala
da mu pomogne pri uenju; a njeno lice - bilo je dobro to
joj nije mogao vidjeti lice jer inae ne bi mogao ni toliko paziti na itanje. Ja sam ga mogao vidjeti, i grizao sam usnu od
bijesa to sam propustio priliku koju sam mogao imati da
inim i neto drugo, a ne samo da zurim u tu nasmijanu ljepotu.
Sat se zavri, ne bez pogreaka; ali uenik zatrai nagradu
i dobi barem pet poljubaca koje on, naravno, dareljivo vrati.
Zatim su krenuli ka vratima; po njihovu razgovoru ocijenih
da namjeravaju izii i proetati pustarom. Mislio sam da bi
me Hareton Earnshaw osudio u svom srcu, ako ne i
rijeima, na najdublju jamu pakla da sam tada pokazao
svoju nepoeljnu osobu u njegovoj blizini, te se, osjeajui

podlu zavist, oduljah unaokolo da potraim pribjeite

kuhinji. I ondje je ulaz bio otvoren. Na pragu je sjedila moj
stara prijateljica Nelly Dean, ila i pjevala pjesmu koju je jedan glas iz kuhinje esto prekidao grubim prijezirnim i netrpeljivim rijeima, nimalo muzikalno izgovorenim.
- Radije bih sluao psovke od jutra do mraka nego to
tvoje pjevanje - ree netko iz kuhinje kao odgovor na Nellyne rijei koje nisam uo. - To je strahovita sramota to ne
mogu otvoriti svetu knjigu a da vi ne ponete pjevati u slavu
sotone i svih ostalih nevaljalstava na svijetu! Oh! Vi ste nitarija, a i ona takoer; siromah mladi bit e izgubljen zbog
vas dvije. Siromah mladi! - ponovi on s tekim uzdahom.
- On je oaran, siguran sam u to! O, Gospode, sudi im, jer
nema ni zakona ni pravde u onih koji upravljaju svijetom!
- Nema! Jer bismo mi inae, po vaemu miljenju, bili
stavljeni na lomau - odgovori pjevaica. - Ali, utite, star
ce, itajte svoju Bibliju kao kranin i ne osvrite se na ono
to ja radim. Ovo je "Udaja lijepe Ane"... divna melodija... I
uz nju se plee.
1
Gospoda Dean upravo htjede opet zapjevati, kad joj ja
pridoh. Odmah me prepozna, skoi na noge i uzviknu:
- Bog vas blagoslovio, gospodine Lockvvoode! Kako ste
doli na tu pomisao da se ovako vratite? Sve je zatvoreno u
Thrushcross Grangeu. Trebalo nas je izvijestiti!
- Ve sam uredio da se smjestim ondje za onoliko koliko
kanim ostati - odgovorih joj. - Sutra opet odlazim. Recite,
kako to da ste se preselili ovamo, gospodo Dean.
- Zillah je napustila slubu, pa mi je gospodin Heathcliff
odmah nakon vaeg odlaska u London poruio da doem i
da ostanem dok se vi ne vratite. Ali, uite, molim! Jeste li
dopjeaili veeras iz Gimmertona?
- Iz Grangea - odgovorih - i dok mi oni spremaju sobu za
prenoite, doao sam svriti posao koji imam s vaim gospo
darom, jer ne mislim da u uskoro imati drugu takvu priliku.
- Kakav posao, gospodine? - upita Nelly uvodei me u
kuu. - On je iziao i nee se uskoro vratiti.
- Oko zakupnine - odgovorim.
- Oh, pa to trebate svriti s gospodom Heathcliff, ili bo
lje sa mnom. Ona jo nije vina tim poslovima, ja ih radim
za nju; nema tko drugi.

pogledah je iznenaeno.
- Ah! Vi niste uli o Heathcliffovoj smrti - nastavi ona.
_ Heathcliff umro! - uzviknuh iznenaen. - Kad?
_ Prije tri mjeseca; sjednite, dajte mi eir; sve u vam ispriati. Ali, ekajte, vi niste nita jeli?
_ Ne treba mi nita. Naruio sam veeru kod kue. Sjednite i vi. Tko bi mislio da je on umro! Dajte da ujem kako
se to dogodilo. Kaete kako ne oekujete da e se oni brzo
vratiti... mislim, mladi par?
- Ne oekujem... grdim ih svaku veer jer ostaju tako
kasno u pustari; ali oni ne mare mnogo za ono to ja kaem.
Bar da popijete malo naeg starog piva, dobro e vam initi;
izgledate umorno.
Ona pouri donijeti prije no to sam mogao odbiti; uh
Josepha gdje joj ree: - Zar to nije strana sramota da imate
ljubavnike u vaim godinama? I da ih pojite iz gospodareva
podruma! Stidim se to mirno gledam takav prizor.
Ona se ne zaustavi da mu odgovori, nego se odmah vrati
nosei vr pjenuava pia koje sam, im sam ga kuao, pohvalio kako se pristoji. A zatim mi je ispriala svretak Heathcliffove povijesti. Imao je, kako ona ree, "udan" kraj. Pozvana sam u Orkanske visove dva tjedna nakon vaega
odlaska - poe ona priati - i zbog Catherine rado se
odazvah tom pozivu. Tako se mnogo bila promijenila poslije
naeg rastanka. Gospodin Heathcliff nije mi objasnio zato
je donio novu odluku o mome stanovanju, samo mi je
rekao da sam mu potrebna, da mu je dosadilo viati Catherinu i da se moram smjestiti u mali salon i boraviti u njemu
preko dana zajedno s Catherinom. Bilo mu je dovoljno to
ju je morao viati jedanput ili dvaput na dan. Njoj se, ini
se, svidio taj raspored. Malo-pomalo kriom sam joj donijela
mnotvo knjiga i drugih predmeta koji su joj sluili za zabavu
u Grangeu; nadala sam se da e nam biti prilino udobno.
Ali ta nada nije dugo trajala. Catherina, zadovoljna u
poetku, uskoro posta razdraljiva i nemirna. Bilo joj je zabranjeno da izlazi izvan vrta, i kad je dolo proljee, to ogranienje kretanja podnosila je vrlo teko. Zbog posla po kui
bila sam je prisiljena esto ostavljati, te se ona alila na samou. Radije se svaala s Josephom u kuhinji nego sjedila
na miru u samoi. Nisam poklanjala panju njihovim svaa-

ma. Hareton je takoer esto bio prisiljen dolaziti u kuhinju, kad god je gospodaru trebala velika soba za osobnu
upotrebu. Ali iako je u poetku izlazila iz kuhinje kad god
bi on uao, ili mirno prilazila da mi pomogne u mojim poslovima i nije ga ni gledala ni oslovljavala, i premda je on
uvijek bio natmuren i utljiv, nakon nekog vremena promijenila je svoje ponaanje i vie ga nije ostavljala na miru; neprestano mu se obraala, pravila dosjetke na raun njegove
gluposti i lijenosti, izraavala uenje to ivi takvim ivotom to sjedi cijelu veer buljei u vatru i drijemajui.
- Zar ne, Elleno, on ivi kao pas - ree jednom - ili kao
teretni.konj. Radi svoj posao, jede svoju hranu i vjeito spa
va! Njegov um zacijelo je prazan. Sanja li ti ikad, Haretone? A ako kojim sluajem sanja, o emu sanja? Ali ti nisi
kadar ni odgovoriti mi.
Zatim ga pogleda, a on niti otvori usta, niti je pogleda.
- On moda sada sanja - nastavi ona. - Trgnuo je rame
nom kao to pas Juno trza svojim. Upitaj ga, Elleno.
- Gospodin Hareton e zamoliti gospodara da vas otjera
gore u sobu ako se ne budete pristojno ponaali - rekoh joj.
Hareton je ne samo trgnuo ramenom, nego je bio stisnuo
i aku, kao da je bio u iskuenju da je upotrijebi.
- Znam zato Hareton nikad ne govori kad sam ja u ku
hinji - rekla je drugom zgodom. - Boji se da u mu se smija
ti. Elleno, to ti misli o tome? Jednom je poeo uiti itati
i, zato to sam mu se narugala, spalio je knjige i prestao ui
ti; nije li bio budala?
- Niste li vi bili zli - rekoh joj. - Odgovorite mi.
- Moda i jesam - nastavi ona - ali nisam oekivala da
e on biti tako lud. Haretone, ako ti dam knjigu, bi li je ti
sad uzeo? Pokuat u!
Ona mu stavi u ruku onu koju je itala u tom trenutku; on
je baci i promrmlja da e joj, ako ne prestane, zavrnuti iju.
- Dobro, stavit u je ovdje - ree ona - u stolnu ladicu,
i idem spavati.
Zatim mi apnu neka gledam hoe li je uzeti, i ode. Ali
on nije prilazio ni blizu knjizi. Kad sam joj to ujutro kazala,
bila je razoarana. Vidjela sam da joj je ao to je on vjeito
natmuren, i ravnoduan; grizla ju je savjest jer ga je zastraila i odvratila od uenja; u tome je posve uspjela. Ali sad se

poela truditi da pronae nain kako da popravi uinjeno

zlo; dok bih glaala ili radila neki drugi posao koji nije zahtijevao kretanje, a koji nisam mogla raditi u malom salonu,
ona bi donijela neku zanimljivu knjigu i glasno mi je itala.
Ako bi Hareton bio tu, zaustavila bi se na kakvu zanimljivu
mjestu i ostavila otvorenu knjigu u kuhinji. To je uinila nekoliko puta, ali Hareton bijae tvrdoglav kao mazga i nije se
hvatao na njen mamac. Za kiovita vremena puio je s Josephom; sjedili su kao automati, s obje strane ognjita; stariji je
sreom bio odve gluh da bi uo Catherinine zlobne gluposti,
kao to bi on to nazvao, a mladi se trudio to je bolje mogao
da se ini kao da ne obraa panju na to to ona radi i govori.
Za lijepa vremena Hareton je odlazio u lov, a Ca-therina je
zijevala i uzdisala, tjerala me da joj priam, a im bih ja
poela, otrala bi u dvorite ili vrt, i kao posljednjem sredstvu
pribjegla bi plau govorei da joj je dosadio ivot, da je njen
ivot beskoristan.
Gospodin Heathcliff, koji je izbjegavao drutvo, gotovo je
otjerao Eamshawa iz svoje odaje. Zbog jedne nezgode na poetku oujka Earnshaw se nekoliko dana nije micao iz kuhinje.
Eksplodirala mu je bila puka dok je bio sam u brdima i jedan
komadi ranio mu je ruku, pa je izgubio dosta krvi prije no to
je stigao kui. Zbog toga se morao drati kuhinje dok opet nadoknadi izgubljenu krv. Catherini se, ini se, svialo to moe
biti neprestano u njegovu drutvu; u svakom sluaju, mrzila je
svoju sobu vie no ikad, pa me je esto tjerala neka radim neki
posao dolje u kuhinji da bi mi se ona mogla pridruiti.
Na uskrnji ponedjeljak Joseph je otjerao stoku na sajam
u Gimmerton. To poslijepodne bila sam zauzeta glaanjem
rublja u kuhinji. Earnshavv je, mrgodan kao i obino, sjedio
pored ognjita, a moja mlada gospodarica, da bi joj prolo
vrijeme, arala je po prozorskim oknima; za to je vrijeme
pjevuila, neto mrmljala i bacala brze, bijesne i nestrpljive
poglede u smjeru svog roaka koji je mirno puio i gledao u
vatru. Kad sam joj rekla da mi smeta jer mi zaklanja svjetlo, ona prie ognjitu. Nisam obraala panju na to to je
radila, ali sam je uskoro ula gdje govori Haretonu:
- Haretone, otkrila sam da elim... da se radujem... da
bih rado sad da mi bude roak i da nisi tako osoran i grub
prema meni.

Hareton ne odgovori.
- Haretone, Haretone, Haretone! uje li? - produi ona.
- Gubi se! - promrmlja on s neumoljivom grubou.
- Dopusti mi da uzmem tu lulu - ree ona, oprezno is
prui ruku i uze mu je iz usta.
Prije no to je mogao i pokuati ponovno uzeti lulu, ona
je razbi i baci u vatru. On progunda neku kletvu i uze drugu
lulu.
- Prestani - povika ona - najprije me sluaj, a ne mogu
ti govoriti dok mi pue te oblake dima u lice.
- Idi dodavola - povika on ljutito - i ostavi me na miru.
- Ne - uporno produi ona. - Neu, ne znam to da ui
nim da bi ti sa mnom razgovarao; ti me jednostavno ne eli
shvatiti. Kad ti kaem da si glup, to ne znai nita; to ne zna
i da te prezirem. Hajde, pogledaj me, Haretone, ti si moj
roak, pa treba to priznati.
- Ne elim imati nikakva posla s tobom, ni s tvojom be
zobraznom oholou ni s tvojim prokletim podrugivanjem!
- odgovori on. - Prije bih otiao u pakao nego to bih te
ikada opet pogledao. Odlazi od mene... odmah!
Catherina se namrti, vrati se prozoru, ugrize se za usnu
i pokua pjevuenjem jedne vesele melodije prikriti da joj se
plae.
- Gospodine Haretone, trebate se sprijateljiti s vaom ro
akinjom - upletoh se - jer se ona iskreno kaje za svoju dr
skost. To bi vam inilo samo dobro; postali biste sasvim
drugi ovjek kad biste je prihvatili za svoju druicu!
- Druicu! - povika on. - Pa ona me mrzi i ne smatra
me dostojnim ni da joj istim obuu! Ne; i kad bih time mo
gao postati kralj, ne bih se vie nikad izloio njezinu pod
smijehu traei njeno prijateljstvo.
- Ne mrzim ja tebe, nego ti mene! - zaplae Catherina
ne mogavi vie kriti svoju bol. - Ti me mrzi isto koliko i
gospodin Heathcliff, ak i vie.
- Prokleta lalj ivice - povika Earnshaw - zato sam ga
onda ljutio sto puta drei tvoju stranu? Iako si me prezirala
i podrugivala mi se, i... ako mi i dalje bude dosaivala, otii
u, i rei mu da si me istjerala iz kuhinje!
- Nisam znala da si bio na mojoj strani - odgovori ona
i obrisa suze - i bila sam nesretna i ogorena na sve; ali sad

ti zahvaljujem i molim te da mi oprosti. to drugo mogu

uiniti?
Vrati se ognjitu i iskreno mu prui ruku. On se namrgodi
i natmuri kao olujni oblak, odluno stisnu ake i ne podignu pogled s poda. Sigurno je Catherina intuitivno pogodila da ga je tvrdoglava upornost, a ne mrnja, poticala da
bude tako nepopustljiv, pa se nakon trenutnog oklijevanja
sagnu i njeno ga poljubi u obraz. Mala nevaljalica mislila
je da je nisam vidjela, pa se vrati svome mjestu uz prozor
kao da nita nije uinila. Prijekorno zavrtjeh glavom, a ona
pocrvenje i apnu mi:
- Pa to sam mogla drugo uiniti, Elleno? Nije se htio ru
kovati, a nije me htio ni pogledati, morala sam mu na neki
nain pokazati da ga volim... da elim da budemo prijatelji.
Je li poljubac uvjerio Haretona, ne mogu rei; nekoliko
minuta trudio se ne pokazati svoje lice, a kad je najzad podigao glavu, nije znao u velikoj neprilici kamo svrnuti pogled.
Catherina je bila zauzeta umatanjem jedne lijepe knjige u
bijeli papir, a zatim je omot zavezala vrpcom, adresirala ga
"Gospodinu Haretonu Earnshavvu" i zamolila me da mu ja
u njeno ime uruim taj dar.
- I reci mu, ako primi ovu knjigu, da u ga nauiti da je
pravilno ita - ree ona. - A ako je ne primi, da u izii i
otii gore i da ga vie nikad, nikad neu uznemirivati.
Odnesoh knjigu i ponovih poruku, praena zabrinutim
pogledom svoje naredbodavke. Haretonove ake jo su bile
stisnute, te mu je stavih na koljeno. On je ne odgurnu. Vratih se po svome poslu. Catherina sjede na stol, podupre lice
rukama i zamisli se, ali kad u ukanje papira, dok je on
odmatao knjigu, ustade i utke sjede kraj svoga roaka. On
zadrhta, a onda mu se lice ozari; sva njegova grubost i zlovolja ieznue. U poetku nije mogao skupiti hrabrost da
progovori ijednu rije kao odgovor na njen upitni pogled i
molbu koju je proaptala:
- Haretone, reci da mi oprata, molim te. Ta mala rije
uinit e me sretnom.
On promrmlja neto nerazumljivo.
- I bit e mi prijatelj?
- Stidjela bi me se cijelog svog ivota, i to utoliko vie uko
liko bi me bolje upoznala, a ja to ne bih mogao podnositi.

|SS

- Znai, nee mi biti prijatelj? - ree ona s milim osmi

jehom i primaknu mu se jo blie.
Nita vie nisam jasno ula od njihova razgovora, ali kad
sam se okrenula i pogledala ih, vidjela sam dva ozarena lica
nagnuta nad otvorenu knjigu, te nisam sumnjala da su obje
strane potpisale primirje i da su neprijatelji postali nepokolebljivi saveznici.
Knjiga koju su itali bila je puna divnih slika; zaneseni
njima, a i zbog toga to je bilo ugodno sjediti jedno uz drugo, nisu se maknuli sa svog mjesta sve dok Joseph nije doao. Siromah ovjek zapanjio se kad je vidio Catherinu da
sjedi na istoj klupi na kojoj i Earnshavv i da dri ruku na njegovu ramenu. Bio je zaprepaten to njegov ljubimac podnosi njenu prisutnost; toliko ga je dirnulo da cijelu veer nije
dobacio ni jednu napomenu o tome. Njegovo uzbuenje oitovalo se samo u dubokim uzdasima dok je stavljao Bibliju
na stol i pokrivao je prljavim novanicama iz svog novanika, koje je dobio za prodanu stoku. Napokon pozva Haretona.
- Odnesi ovo gospodaru, mome, i ostani ondje. Ja idem
gore u svoju sobu. Ova jazbina vie nije prikladna za nas
mukarce. Moramo je napustiti i traiti neku drugu.
- Hajde, Catherino, i mi je moramo napustiti - rekoh ja.
- Gotova sam s glaanjem; krenimo.
- Nema jo ni osam sati! - odgovori ona diui se nevolj
ko. - Haretone, ostavit u ovu knjigu na ploi kamina i do
nijet u sutra jo nekoliko drugih.
- Sve knjige koje donesete odnijet u u veliku sobu - ree
Joseph - i bit e udo ako ih ikad opet vidite, te moete radi
ti to hoete!
Cathy zaprijeti da e njegova biblioteka platiti za njezinu; osmjehnu se Haretonu pa pjevuei izie i ode gore, vjerojatno laka i veselija no to je ikad prije bila pod ovim
krovom, osim, moda, za svojih prvih posjeta Lintonu.
Bliskost koja je tako zapoela brzo je rasla usprkos privremenim prekidima. Nije bila dovoljna samo obina elja
pa da Earnshavv postane obrazovan ovjek, a moja mlada
gospodarica nije bila ni filozof ni uzor strpljenja. Ali kako
su oboje teili istom cilju - jedno eljno i voljno cijeniti, a
drugo eljno potovanja - uspjeli su ga napokon i ostvariti.

Vidite, gospodine Lockwoode, bilo je prilino lako osvojiti srce gospode Heathcliff. Ali sad mi je drago to to niste
pokuali. Njihovo vjenanje bit e kruna svih mojih elja.
Neu nikomu zavidjeti na dan njihove svadbe; tada od mene
nee biti sretnije ene u cijeloj Engleskoj!

li
y i

Trideset i tree poglavlje

SUTRADAN, kako jo nije bio kadar baviti se svojim uobiajenim poslovima, Earnshaw ostade u blizini kue, i ja brzo
uvidjeh da vie neu moi svoju tienicu drati pored sebe.
Sila je prije mene i izila u vrt gdje je vidjela svog roaka
da radi neki lijep posao. Kad sam otila pozvati ih na doruak, vidjela sam da ga je bila nagovorila neka iskri jedan
veliki komad zemlje obrastao ribizima i ogrozdovim grmljem, i oboje su bili zauzeti planovima kako da tu presade
biljke donesene iz Thrushcross Grangea.
Uasnula sam se kad sam vidjela kolika je pusto napravljena za samo pola sata. iblje crnih ribiza volio je Joseph
kao zjenicu svog oka, a Catherini je palo na pamet da izabere mjesto za cvjetnu lijehu ba usred njega.
- To je previe! - uzviknuh. - Sve e to Joseph pokazati
gospodaru im primijeti. I kakvu ispriku moete nai to ste
uzeli toliku slobodu da to uinite? Svi emo se zbog toga lo
e provesti! Gospodine Haretone, udim se da niste imali vi
e pameti nego da napravite takvu tetu, samo zato to je
ona to htjela.
- Zaboravio sam da je to Josephovo - odgovori Earnshaw, prilino zbunjeno. - Rei u mu da sam to ja uinio.
Uvijek smo objedovali zajedno s gospodinom Heathcliffom. Ja sam obavljala ulogu domaice pri pripravljanju aja
i dijeljenju jela, te sam bila potrebna pri stolu. Catherina je
obino sjedila pored mene, ali je tog dana sjela blie Haretonu; odmah sam shvatila da e isto tako malo kriti svoje
prijateljstvo, kao to je krila i svoje neprijateljstvo.
- Pazite da vie ne razgovarate sa svojim roakom i ne
obraajte veliku panju na njega - brzo joj apnuh kad udosmo u sobu - jer bi to sigurno smetalo gospodinu Heathcliffu i on bi se razbjesnio na vas oboje.
- Pazit u - odgovorila je.

Minutu poslije ve se priljubila uz Haretona i zabadala

mu jaglac u kau.
On se za stolom nije usuivao razgovarati s njom, jedva
ju je smio pogledati, ali ona ga je i dalje zadirkivala, tako da
se dvaput umalo nasmijao. Namrtih se; ona pogleda gospodara, ali njegove misli, obuzete neim drugim, bile su daleko
od drutva u kojem se nalazio, to se jasno vidjelo po izrazu
njegova lica. Catherina se uozbiljila na trenutak i promatrala ga s najveom panjom; a zatim ponovno otpoe sa svojim zabadanjem. Hareton se, na kraju, prigueno nasmija.
Gospodin Heathcliff se trgnu, pogled mu brzo prijee preko
naih lica. Catherina, kao i obino, doeka njegov pogled s
izrazom nervoze i prkosa.
- Dobro je to sjedi izvan dosega moje ruke - uzviknu
on. - Koji ti je vrag da neprestano bulji u mene tim svojim
paklenim oima? Spusti pogled i vie me ne podsjeaj da po
stoji. Mislio sam da sam te izlijeio od smijeha.
- To sam se ja nasmijao - promrmlja Hareton.
- to kae? - upita gospodar.
Hareton spusti pogled u tanjur i ne ponovi svoje priznanje. Gospodin Heathcliff se zagleda u njega na trenutak, a
zatim utke nastavi svoj doruak i svoje prekinuto razmiljanje. Bili smo ve pri kraju doruka; ono dvoje mladih bili su
se oprezno udaljili jedno od drugoga, te sam mislila da e ostatak doruka proi u miru, kad se Joseph pojavio na vratima. Njegova drhtava usna i gnjevan pogled pokazivali su da
je vidio to je uinjeno njegovu dragocjenom grmlju. Sigurno
je bio opazio Cathy i njezina roaka na mjestu zloina prije
no to je i pregledao to su uinili. Vilice su mu se micale kao
u krave dok preiva, te se jedva razumjelo to govori.
- Isplatite me pa odmah odlazim! Mislio sam i umrijeti
ovdje gdje sam sluio ezdeset godina. Namjeravao sam svo
je knjige i ostale stvarice premjestiti u potkrovlje i tako radi
mira prepustiti kuhinju njima. Bilo mi je teko napustiti svo
je mjesto pored ognjita, ali sam ipak mislio da to mogu pod
nijeti! Ali sada mi je ona oduzela i moj vrt, a to, gospodaru,
zaista ne mogu podnijeti. Vi ete moda pristati na jaram i
naviknuti se na njega... ali ja neu, star sam pa se ne mogu
navikavati na nove terete. Radije bih zaraivao ovo malo
hrane to mi za ivot treba tucajui kamen na putu!

- No, no, blesane, budi kratak - prekinu ga Heathcliff. to te je uzbudilo? Neu se mijeati ni u kakve svae izmeu
tebe i Nelly. to se mene tie, ona te moe baciti u ugljenaru.
- Ne alim se na Nelly! - odgovori Joseph. - Ne bih napu
stio ovo mjesto zbog Nelly... iako je ona bijednica. Hvala Go
spodu! Ona nije kadra opiniti niiju duu. Ona nikad nije bila
tako lijepa da bi tko trao za njom. Evo, ova grozna bestidna
enska ovdje opinila je naeg mladia svojim oima i drskim
ponaanjem... tako da mi to kida srce! On je zaboravio sve to
sam uinio za njega i otiao je i prekopao cio red najboljih
ribiza u vrtu! - Joseph poe glasno jadikovati svladan
osjeajem da mu je uinjena nepravda, a i Earnshawovom
nezahvalnou i opasnou u kojoj se taj mladi naao.
- Je li ta budala pijana? - upita Heathcliff. - Haretone,
ali li se on to na tebe?
- Iskopao sam neto malo ribizova grmlja, ali u ga opet
zasaditi - odgovori mladi.
- A zato si ga iskopao?
Catherina se mudro umijea. - Htjeli smo ondje zasaditi
neko cvijee. Ja sam jedina kriva jer ja sam mu rekla neka
to uini.
- A tko je, dodavola, dao tebi doputenje da ovdje dirne
i jedan grm? - upita njen svekar vrlo iznenaeno. - I tko je
naredio tebi da je slua? - doda on obraajui se Haretonu.
Hareton je utio. Njegova roakinja odgovori: - Ne bi
trebalo aliti zbog nekoliko metara zemlje za cvijee, kad ste
mi uzeli svu moju zemlju!
- Tvoju zemlju, bezobraznice! Ti je nikad nisi ni posjedo
vala - ree Heathcliff.
- I moj novac - nastavi ona drsko odgovarajui na nje
gov bijesan pogled i vaui komadi kruha koji joj je ostao
od doruka.
- Umukni! - povika on. - Dovri doruak i odlazi!
- I Haretonovu zemlju i njegov novac - produi ona odvano. - Hareton i ja smo sada prijatelji; i rei u mu sve o
vama!
Gospodar kao da se zapanjio na trenutak, problijedi i ustade, gledajui je sve vrijeme s izrazom strane mrnje.
- Ako me udarite, Hareton e vam vratiti - ree ona najbolje e biti da sjednete.

- Ako te Hareton ne izbaci iz sobe, poslat u ga k avolu

- zagrmje Heathcliff. - Prokleta vjetica! Zar se usuuje
podbadati ga protiv mene? Izbaci je! uje li! Otjeraj je u
kuhinju! Ubit u je, Elleno Dean, ako je pusti da mi ponov
no doe pred oi, ubit u je!
Hareton je aptom pokua nagovoriti da ode.
- Odvuci je! - razbjenjeno viknu. - to stoji tu i plae? - i primaknu se da osobno izvri svoju naredbu.
- On vas vie nee sluati, zli ovjee - ree Catherina. I uskoro e vas mrziti isto toliko koliko i ja.
- uti! uti! - prijekorno apnu mladi. - Ne elim uti
da mu tako govori. Dosta!
- Ali ti nee dopustiti da me on udari? - povika ona.
- Hajde, pouri - apnu on vrlo ozbiljno.
Ali ve je bilo kasno; Heathcliff je epa.
- Sad ti odlazi! - ree Heathcliff Earnshawu. - Prokleta
vjetica! Izazvala me je ba kad najmanje mogu to podnijeti;
natjerat u je da se kaje za to dok je iva.
Zgrabio ju je za kosu. Hareton joj pokua osloboditi
uvojke, molei ga da joj ovaj put oprosti. Heathcliff ove su
crne oi sijevale; doimao se spremnim rastrgnuti Catherinu,
i ba sam htjela sve staviti na kocku i pritei joj u pomo,
kad odjednom njegovi prsti olabavjee; on pusti njenu glavu,
uhvati je za ruku i ukoeno se zagleda u njeno lice. Zatim
stavi ruku preko njenih oiju i ostade nepomian jedan trenutak, kao da se pokuava pribrati, a onda se ponovno
okrenu Catherini i, jedva se svladavajui, ree:
- Mora izbjegavati da me dovede u ovakvo stanje, jer u
te inae zaista jednoga dana ubiti! Gubi se s gospodom Dean
i ostani s njom i uvaj svoj bezobrazluk za njene ui. A to se
tie Haretona Earnshawa, ako ga vidim da te slua, poslat u
ga da trai kruh gdje zna! Tvoja ljubav uinit e od njega bijed
nika i prosjaka. Elleno, vodi je; i ostavite me svi. Ostavite me!
Izvedoh svoju mladu gospodaricu van; bila je odve radosna to je tako dobro prola da bi se suprotstavila; i ostali
su izili za nama, i tako gospodin Heathcliff ostade sam u
kui do objeda. Savjetovala sam Catherini da rua gore, ali
im on vidje da je njen stolac prazan, posla me da je zovem.
Nije razgovarao ni s kim, jeo je vrlo malo i odmah je nakon
objeda iziao rekavi da se nee vratiti do veeri.

Za njegova izbivanja dvoje novih prijatelja udobno se

smjestie u velikoj sobi, i ja uh kako Hareton ozbiljno prekorava svoju roakinju jer mu eli otkriti kako se Heathcliff
ponio prema njegovu ocu. Izjavi joj da ne eli uti nijednu
rije protiv njega. ak i da je on avo, to ne bi nita promijenilo, on bi i dalje bio na njegovoj strani; bilo bi mu drae
da ona prekorava njega, kao to je prije radila, nego da optuuje gospodina Heathcliffa. Catherina se zbog toga naljuti,
ali on nade naina da je uutka upitavi je kako bi joj bilo da
on loe govori o njezinu ocu? Catherina napokon shvati da
Earnshavv ast svoga gospodara ne lui od svoje i da je
privezan za nj vezama jaim od onih koje razum moe prekinuti, lancima koje je skovala navika i koje je bilo okrutno
prekinuti. Pokazala je dobro srce, jer je otad pazila da mu se
nikad ne poali na Heathcliffa i da mu ne otkriva svoju nenaklonost prema njemu; a meni je priznala da ali to je
uope pokuala izazvati neslogu izmeu njega i Heathcliffa.
I zaista mislim da otad nije vie nikad u njegovoj prisutnosti
kazala ni rije protiv svoga muitelja.
Nakon to izgladie to neslaganje, opet postadoe prijatelji i posvetie se dunostima uenika i uiteljice. Kad bih
posvravala svoje poslove, dola bih sjediti s njima; i dok
sam ih promatrala, osjeala sam se tako spokojnom i mirnom da nisam ni primijetila kako vrijeme hita. Znate, oboje
su u stanovitu smislu bili moja djeca; dugo sam se ponosila
jednim, a sada sam bila sigurna da e i ono drugo postati izvorom isto tako velikog zadovoljstva. Njegova potena, topla i inteligentna narav brzo se otresla mraka neznanja i ponienja u kojemu je bila odgajana; a Catherinine iskrene pohvale poticale su ga na marljivost. Njegov um, koji je postajao sve vedriji, oduhovio je i crte njegova lica i oplemenio
njihov izraz. Jedva sam mogla vjerovati da je to ona ista
osoba koju sam vidjela onog dana kad sam pronala svoju
mladu gospodaricu u Orkanskim visovima nakon njezina izleta do Grangea. Dok sam im se nijemo divila i dok su oni
zajedno radili, dola je no, a s njom i gospodar. Uao je sasvim iznenadno na prednja vrata i mogao nas je mirno promatrati sve troje prije no to smo digli glave i primijetili ga.
Pomislih: nikad nije bilo ljepeg i nevinijeg prizora, i bila bi
velika sramota grditi ih. Crveno svjetlo vatre obasjavalo im

je glave, a lica su im bila ozarena djetinjim zanimanjem; jer

iako je njemu bilo dvadeset tri a njoj osamnaest godina
oboje su morali osjetiti i nauiti jo mnogo toga te nijedno
nije iskusilo ni pokazivalo osjeaje suzdrljive razoarane
zrelosti.
Istodobno podigoe oi i ugledae gospodina Heathcliffa.
Moda niste nikad primijetili da su im oi jednake; takve je
oi imala i Catherina Earnshavv. Sadanja Catherina nema s
njom nikakve druge slinosti osim oiju, iroka ela i luka
nosnica koji joj daje, htjela-ne htjela, oholi izraz. Haretonova je slinost vea i uvijek je bila primjetna, ali je sada posebice upadala u oi jer mu je razum bio ivnuo i njegove su
duevne snage bile neobino aktivne. Mislim da je ta slinost razoruala gospodina Heathcliffa; priao je kaminu u
nekom velikom uzbuenju koje se brzo stia ili, bolje rei,
promijeni svoj karakter im pogleda mladia. Oduzme mu
knjigu iz ruke, pogleda u otvorenu stranicu, zatim je vrati
bez ijedne rijei; samo dade Catherini znak da se udalji.
Njen roak brzo i sam izie za njom, a i ja sam se spremala
otii, kad mi on ree neka ostanem.
- Jadan svretak, zar ne? - ree on nakon to je neko vrijeme razmiljao o prizoru koji je vidio. - Smijean kraj mojih velikih napora. Nabavio sam poluge i pijuke da sruim
obje kue, izvjebao se da radim kao Herkul, i kad je sve gotovo i u mojoj moi, uviam da odjednom nemam volje skinuti jedan jedini crijep s njihovih krovova! Moji stari neprijatelji nisu me pobijedili; sad bi bio trenutak da se osvetim
na njihovim nasljednicima; mogao bih to uiniti, nitko me
ne bi mogao sprijeiti. Ali od kakve je to koristi? Ne udara
mi se; ne da mi se ni podii ruku! To zvui kao da sam se sve
vrijeme trudio samo da bih na kraju pokazao lijepu velikodunost. To je daleko od istine; izgubio sam sposobnost uivanja u njihovu unitenju, a odve sam lijen za bezrazlono
ruenje.
Nelly, udna e se promjena zbiti, ve sam u njezinu okrilju. Tako se malo zanimam za svoj svakidanji ivot da se jedva sjetim jesti i piti. To dvoje to su izili iz sobe ini mi se
da su jedina bia koja su, to se mene tie, zadrala jasan tjelesni izgled, i taj izgled uzrokuje u meni bol ravnu agoniji. O
njoj neu govoriti, ne elim ni misliti o njoj, ali bih arko e-

lio da se ne vidi; njena nazonost budi u meni osjeaje koji

me dovode do ludila. On me drukije uzbuuje; pa ipak,
kad bih to mogao uiniti a da ne izgledam lud, nikada ga vie ne bih vidio! Moda bi ti pomislila kako sam na putu da
to i postanem - doda on pokuavajui se nasmijeiti - ako
bih pokuao opisati tisue starih uspomena i misli koje on
budi u meni ili utjelovljuje za mene. Ti nee nikomu priati
o tome to u ti rei; moj je duh uvijek bio tako povuen u
sebe te osjeam iskuenje da ga barem jedan jedini put povjerim nekom drugom ljudskom biu.
Jo prije pet minuta nije mi se Hareton inio kao ljudsko
bie, nego kao olienje moje mladosti; osjetio sam prema
njemu toliko raznolikih uvstava da nisam znao to bih mu
kazao. Prije svega, njegova upadljiva slinost s Catherinom
jako me podsjetila na nju. Ali to to ti moda misli da najvie uzbuuje moju matu uistinu je posljednje; jer to sve
mene ne prisjea na nju i to me sve ne vee uz nju! Ne mogu
pogledati u ovaj pod, a da se njen lik ne ukae na ploama! U
svakom oblaku, u svakom drvetu, u zraku koji me nou
okruuje, u svakom predmetu koji pogledam - pojavljuje mi
se njen lik! Najobinija lica mukaraca i ena - moje vlastite
crte lica - rugaju mi se slinou s njom. Cio svijet uasan je
zbir opomena da je ona postojala i da sam je izgubio! Haretonov me je pogled podsjetio na moju besmrtnu ljubav, na
moje oajne napore da zadrim svoje pravo, na moje ponienje, na moj ponos, na moju sreu, na moju bol...
Glupo je tebi ponavljati ove misli, ali to e ti objasniti zato mi njegovo drutvo ne koristi, iako ne volim biti uvijek
sam. Ono poveava muku koja me neprestano pee; i to djelomino pridonosi mojoj ravnodunosti prema odnosima izmeu njega i njegove roakinje. Ne mogu vie obraati nikakvu panju na njih.
- Ali, gospodine Heathcliffe, to vi razumijevate pod promjenom} - upitah ga uznemirena njegovim vladanjem, iako
on, po mome miljenju, nije bio u opasnosti da izgubi pamet
ni da umre. Zbilja je bio posve poletan i zdrav, a to se tie
njegova razuma, jo od djetinjstva je bio naklonjen mranim
mislima i udnim matarijama. Moda je patio od monomanije zbog svoga izgubljenog idola, ali u svakom drugom pogledu njegov je razum bio isto tako zdrav kao i moj.

- Neu znati dok ne doe - odgovori on. - Sad sam je

samo napola svjestan.
- Osjeate li se bolesnim?
- Ne, Nellv, ne osjeam se.
- Bojite li se smrti?
- Bojim? Ne! Ne osjeam ni straha, niti ita predosje
am, niti se nadam da u umrijeti. A i zato bih? Sa svojim
snanim ustrojstvom, umjerenim nainom ivota i bezopas
nim zanimanjem trebao bih - a tako e vjerojatno i biti ostati u ivotu dok budem imao ijedne crne vlasi na glavi.
Pa ipak, ne mogu vie ovako! Moram se podsjeati da diem
- gotovo i svoje srce moram podsjeati da kuca! To je kao
da savijam nesavitljivu oprugu; sve radnje, ak i one najbeznaajnije, koje ne potie moja jedina misao, obavljam na
silu; posebice se trudim da zamijetim bilo to, ivo i neivo,
to nije povezano s onom milju koja me svega ispunja.
Imam jednu jedinu elju: cijelo moje bie i sve moje snage
ude ostvariti je. Za njom tako dugo i tako nepokolebljivo
eznem te sam vrsto uvjeren da e se ona ispuniti - i to us
koro - jer je izjela cio moj ivot, i ja sam sav utonuo u oe
kivanje njezina ostvarenja. Ispovijed mi nije olakala muke;
ali ona ti objanjava neke etape moga raspoloenja koje bi
inae ostale neobjanjive. O, Boe! To je duga borba; elio
bih da se zavri!
Poe etati po sobi mrmljajui za sebe tako strane stvari
da sam bila sklona vjerovati u ono to mi je kazao da Joseph
vjeruje o njemu: da mu je njegova savjest pretvorila duu u
pakao na zemlji. Pitala sam se kako li e se sve to svriti.
Premda je prije malokad pokazivao takvo duevno stanje
-ak i izrazom svoga lica - ono je, nema sumnje, bilo zapravo njegovo uobiajeno raspoloenje. To je i sam potvrdio iako
nitko iv ne bi to bio naslutio po njegovu obinom dranju. Pa
i vi to, gospodine Lockwoode, niste primijetili kad ste ga
vidjeli; a u vrijeme o kojemu govorim bio je isti kao i onda;
samo je jo vie volio osamljenost i bio je jo utljivi-ji u
drutvu.

Trideset i etvrto poglavlje

NAKON te veeri gospodin Heathcliff nas je nekoliko dana

izbjegavao za objeda, premda nije nikad izriito naredio da
Hareton i Cathy ne jedu vie s njim. Nije se htio potpuno
preputati svojim osjeajima, te se radije sam povlaio i inilo se da mu je bio dovoljan jedan obrok u dvadeset i etiri
sata.
Jedne noi, nakon to su svi ukuani otili spavati, ula
sam ga kako je siao i iziao na glavna vrata. Nisam ula da
se vratio, a ujutro sam vidjela da je jo uvijek odsutan. Bio
je travanj; vrijeme je bilo blago i toplo; trava tako zelena i
bujna kakvom je samo proljetno sunce moe uiniti, a dvije
niske jabuke pored junog zida bile su u punom cvatu. Poslije
doruka Catherina me natjerala da iznesem stolac pa da
sjedim i radim svoj posao pod jelama iza kue, a Haretona,
koji se bio potpuno oporavio nakon svoga nesretnog sluaja, namolila je da okopa i uredi njezin mali povrtnjak koji je
zbog Josephovih protivljenja premjeten u taj dio vrta. Uivala sam u mirisu proljea oko nas i u divnom nebeskom
plavetnilu, kad se moja mlada gospodarica, koja je bila trala u blizini vrata da donese korijenje jaglaca za rub lijehe,
vrati polupraznih ruku i javi nam da gospodin Heathcliff
dolazi. - Razgovarao je sa mnom - doda zbunjena.
- to je rekao? - upita Hareton.
- Rekao mi je neka se gubim to bre mogu. Ali je mno
go drukiji nego obino, te sam zastala na trenutak i proma
trala ga.
- Kakav je? - upita Hareton.
- Pa, gotovo vedar i veseo. ak vrlo uzbuen, razdragan,
sretan - odgovori ona.
- Bit e da mu nona etnja godi - izjavih pretvarajui se
da sam ravnoduna. Uistinu, bila sam isto toliko iznenaena
kao i ona i vrlo radoznala da provjerim je li njeno tvrenje

istinito, jer vidjeti gospodara vesela nije svakidanji prizor.

Nadoh ispriku da uem u kuu. Heathcliff je stajao na pragu pored otvorenih vrata. Bio je blijed i drhtao je; ali, zaista,
oi su mu svijetlile udnim, radosnim sjajem koji mu je potpuno izmijenio izraz lica.
- Hoete li dorukovati? - upitah ga. - Sigurno ste glad
ni nakon nonog lutanja! - eljela sam doznati gdje je bio
a da ga to otvoreno ne pitam.
- Neu, nisam gladan - odgovori on prilino prijezirnim
tonom, kao da je pogaao da nastojim saznati uzrok njego
va dobra raspoloenja.
Zbunih se: nisam znala je li to prikladan trenutak da ga
malo ukorim.
- Mislim da nije dobro boraviti nou vani, umjesto u
svojoj postelji; u svakom sluaju, to nije pametno u ovo
vlano godinje doba. Ne bih se iznenadila ako se prehladite
ili dobijete groznicu; ve se sada ini da vam nije sasvim do
bro!
- Nita to ne bih mogao podnijeti; ak i s najveim za
dovoljstvom, pod uvjetom da me ostavi sama; udi i ne dosaduj mi.
Posluah ga i u prolazu primijetih da die jako ubrzano.
- Eto! - pomislih. - Sigurno e se razboljeti. to li je ra
dio?
U podne sjede za stol da objeduje zajedno s nama, i iz
moje ruke primi prepun tanjur, kao da je namjeravao nadoknaditi dotadanje gladovanje.
- Nelly, niti sam prehlaen, niti imam groznicu - ree
aludirajui na na jutronji razgovor - i spreman sam se pri
hvatiti toga vaeg jela.
Uze no i vilicu i htjede se prihvatiti jela, ali odjednom
kao da njegov dobar tek ieznu. Stavi no i vilicu na stol,
pogleda paljivo prema prozoru, ustade i izie. Dok smo zavravali objed, gledali smo ga kako ee po vrtu; Earnshaw
odlui otii i upitati ga zato nee s nama ruati: mislio je da
smo ga mi, moda, naljutili.
- Hoe li doi? - upita Catherina kad se njen roak vra
tio.
- Nee; ali nije ljut; naprotiv, ini se vrlo zadovoljan. Sa
mo je bio nestrpljiv to ga dvaput pitam, pa me posla k tebi

i ree da se udi kako uz tebe mogu traiti jo i drutvo nekoga drugog.

Stavih njegov tanjur pored vatre da se jelo ne ohladi. Sat
ili dva poslije on se vrati nakon to su ostali bili izili, ali ni
tada nije bio nita mirniji; imao je onaj isti neprirodni izraz
radosti ispod svojih crnih obrva, istu beskrvnu boju lica; udno se smijeio, podrhtavao je cijelim tijelom, ali ne kao to
ovjek drhti od zime ili slabosti, nego kao to treperi jako
zategnuta struna.
Upitat u ga to mu je, pomislih, jer ako ja to ne uinim,
tko e? Zapitah ga:
- Jeste li uli kakve dobre vijesti, gospodine Heathcliffe?
inite se neobino uzbueni.
- Odakle bi mogle doi za mene dobre vijesti? Glad me
uzbuuje, a ini mi se da ne smijem jesti.
- Va objed je ovdje, zato ga neete?
- Ne mogu sad - brzo promrmlja - ekat u do veere.
I, Nelly, jednom zauvijek, molim te, reci Haretonu i njoj da
me se klone. Ne elim da me itko uznemiruje; elim biti sam
u svojoj sobi.
- Ima li kakav poseban razlog to tjerate sve od sebe? upitah ga. - Recite mi zato ste tako udni, gospodine He
athcliffe? Gdje ste bili noas? Ne postavljam vam to pitanje
iz puke radoznalosti, nego...
- Ti mi postavlja to pitanje iz puke radoznalosti - ree I
on i nasmija se. - Ipak, odgovorit u ti. Noas sam bio na M
pragu pakla. Danas vidim pred sobom svoj raj. Moje ga oi
gledaju, jedva me tri koraka odvajaju od njega! A sad, bit e
najbolje da ode! Nee ni vidjeti ni uti nita to bi te upla
ilo ako ne bude radoznala.
Naloih vatru, raspremih stol i izidoh, zbunjenija no
ikad.
; To poslijepodne nije vie izlazio iz dnevne sobe, niti je itko tamo dolazio uznemirivati ga. U osam sati smatrala sam
da mu trebam, iako me nije zvao, odnijeti svijeu i veeru.
Stajao je naslonjen na jedan prozor, ali nije gledao van nego
unutra u tminu. Vatra se bila ugasila; soba je bila puna vlanog, blagog zraka oblane veeri; u njoj je bilo tako tiho da
se ulo ne samo uborenje potoka u Gimmertonu nego i njegovo zapljuskivanje o stijene. Uzvik nezadovoljstva ote mi

se iz grudi jer je dopustio da se vatra ugasi, i poeh zatvarati

prozorska krila jedno po jedno dok nisam dola do njegova
prozora:
- Smijem li ga zatvoriti? - upitah ga da bih privukla nje
govu panju jer se nije micao.
Dok sam govorila, svjetlo mu pade na lice. Oh, gospodine Lockwoode, ne mogu vam opisati uasan strah koji me
obuzeo kad mu ugledah lice! One duboke crne oi! Onaj
smijeh, ono mrtvako bljedilo! Uini mi se da to nije gospodin Heathcliff nego neki vampir. U svom strahu nagnuh svijeu prema zidu i ona se ugasi a ja ostadoh u mraku.
- Zatvori ga - odgovori on svojim uobiajenim glasom.
- Eto, ba si nespretna! Zato si drala svijeu vodoravno?
Pouri i donesi drugu.
Izbezumljena od straha, izjurih iz sobe i rekoh Josephu:
- Gospodar eli da mu odnese svijeu i naloi vatru jer ja se nisam usudila vratiti.
Joseph stavi neto ara na lopaticu i ode, ali se odmah
vrati s njom u jednoj i posluavnikom s jelom u drugoj ruci
pa mi objasni da gospodin Heathcliff ide spavati i da nee
nita jesti do sutradan. U istom trenutku usmo ga gdje se
uspinje stubama; ali ne ode u svoju spavau sobu nego u
onu s hrastovom pregradom iji je prozor, kao to sam prije
spomenula, bio dovoljno velik da se kroza nj moglo izii, te
mi pade na pamet da on stvara plan za jo jedan pononi izlet o kojem ne eli da mi ita znamo.
"Je li on duh ili vampir?" - razmiljala sam. itala sam
da ima takvih zlih duhova u ljudskom obliju. Poeh misliti
kako sam ga njegovala kao malo dijete, promatrala njegov
razvitak iz djetinjstva u djeatvo i pratila gotovo cio tijek
njegova ivota, te mi se uini bezrazlono i glupo podavati
se tom strahu. - "Ali odakle je doao on, taj mali crni stvor,
kojega je onaj dobri ovjek na vlastitu propast donio u svoj
dom?" - apnu mi praznovjerje kad sam ve bila zadrijemala. I ja poeh u polusnu muiti sebe pitanjem o njegovu porijeklu; ponavljajui misli koje sam imala dok sam bila budna, prijedoh cio njegov ivot sa svim njegovim stranim
promjenama i napokon vidjeh u snu i njegovu smrt i njegov
pogreb. Od toga mi je ostalo u sjeanju da sam se jako namuila oko odreivanja natpisa za njegov nadgrobni spome-

nik i da sam razgovarala o tome s grobarom, pa kako nije

imao prezime i kako nismo znali koliko mu je godina, morali smo se zadovoljiti jednom jedinom rijeju: "Heathcliff".
To se kasnije i obistinilo; tako smo zaista i uinili. Ako odete
, na groblje, proitat ete na njegovu nadgrobnom spomeniku
l'samo tu jednu rije i datum njegove smrti.
i Zora mi je vratila zdrav razum. Ustadoh i, im je svanulo, odoh u vrt da bih vidjela ima li tragova nogu pod njegovim prozorom. Nije ih bilo. "Ostao je kod kue" - pomislih - "i bit e mu danas dobro." - Pripremih doruak za
ukuane, kao to sam obiavala, ali rekoh Haretonu i Catherini neka dorukuju prije no to side gospodar, jer jo nije
bio ustao. Vie su voljeli dorukovati vani ispod drvea, te
tamo postavih stoli za njih.
Kad sam ponovno ula u kuu, zatekoh Heathcliffa dolje
u velikoj sobi. On i Joseph razgovarali su o nekim poslovima na imanju. Davao je jasne, podrobne upute o stvari o
kojoj su razgovarali, ali je govorio brzo, neprestano okretao
glavu u stranu i imao onaj isti uzbueni izraz na licu, samo
jo uznemireniji nego dan ranije. Kad je Joseph iziao iz sobe, on sjede na svoje uobiajeno mjesto i ja stavih alicu kave
pred njega. On je privue blie, stavi ruke na stol i, kako mi
se inilo, poe gledati u zid ispred sebe; gledao je samo jedan
odreeni dio zida; njegove sjajne, nemirne oi prelazile su
gore-dolje preko tog dijela, s tako velikim zanimanjem da
mu je na pola minute zastao dah.
- Hajde - povikah i stavih mu komadi kruha u ruku jedite i pijte kavu dok je topla; ve je itav sat otkad je do
ruak gotov.
Nije me uo, ali se ipak nasmijei. Radije bih da je zakrgutao zubima nego to se tako nasmijeio.
- Gospodine Heathcliffe! Gospodaru! - povikah. - Za
ime Boje, nemojte gledati tako kao da vidite pred sobom
viziju s onog svijeta.
- Za ime Boje, ne vii toliko! - odgovori on. - Osvrni
se i reci mi jesmo li sami?
- Naravno, sami smo - odgovorih.
Ali ga ipak i nehotice posluah, kao da nisam bila sigurna. Jednim pokretom ruke on ukloni posude ispred sebe i
nagnu se naprijed da bi bolje promatrao.

Tada opazih da on uope i ne gleda zid; jer kad sam ga

paljivije promotrila, uinilo mi se kao da gleda neto to se
nalazi svega dva metra od njega. I to god da je to neto bilo, inilo se da mu to istodobno priinja i neobino zadovoljstvo i nanosi veliki bol; na tu me je misao naveo ushien
a ipak bolan izraz njegova lica. Predmet njegova promatranja nije bio nepomian; njegove su ga oi neumorno i udno
pratile i nisu ga putale ak i dok je razgovarao sa mnom.
Uzalud sam ga podsjeala da odavno nije nita jeo; kad bi
na moju molbu ispruio ruku da uzme kruh, prsti su mu se
zatvarali prije no to bi ga dohvatio i ostajali na stolu kao
da su zaboravili to su htjeli.
S velikim strpljenjem pokuavala sam odvratiti njegove
misli od onoga u to su bile udubljene; ali se on na kraju naljuti, ustade i upita zato ga ne pustim jesti onda kad mu se
bude svidjelo; rekao je da ga idui put ne moram ekati nego
neka stavim stvari na stol i odem. Nakon to je to rekao, iziao je iz kue, polako otiao vrtnom stazom i ieznuo kroz
vrata.
Sati puni strepnje polako su prolazili; opet je dola veer.
Iako sam kasno otila spavati, nisam mogla usnuti. Vratio se
poslije ponoi i, umjesto da ode u svoju spavau sobu, zatvorio se dolje u dnevnu sobu. Oslukivala sam, prevrtala se
u postelji i napokon ustala, obukla se i sila. Nisam vie mogla leati morei mozak stotinama slutnja.
Razabirala sam Heathcliffov korak. etao je gore-dolje
po sobi i esto prekidao tiinu uzdasima nalik na jecaje.
Mrmljao je nepovezane rijei; jedina koju sam jasno ula bila
je: "Catherina", stopljena s nekim izrazom njenosti i
patnje. Izgovarao je to ime takvim tonom kao da je osoba
koju je oslovljavao bila prisutna: poluglasno, toplo, iz dubine due. Nisam imala hrabrosti ui u sobu; ali kako sam ga
eljela odvratiti od njegova sanjarenja, sjetih se kuhinjske
vatre i poeh je poticati i vaditi pepeo. To mu privue panju bre no to sam oekivala. Odmah je otvorio vrata i rekao:
- Nelly, doi amo... je li ve jutro? Donesi ovamo svije
u.
- Otkucava etiri sata - odgovorih. - Ako vam treba svi
jea da idete gore, mogli ste je zapaliti i ovdje na vatri.

- Ne, ne elim ii gore. Doi amo, naloi mi vatru i za

vri sve poslove u ovoj sobi.
- Moram razgorjeti ugljen prije no to ga donesem amo
- odgovorih uzimajui stolac i mijeh.
Dotle je on nemirno lutao amo-tamo u stanju koje je graniilo s rastrojstvom. Njegovi duboki uzdasi tako su se brzo
nizali da nije mogao normalno disati.
- im svane, poslat u po Greena - ree on. - elim ga
zamoliti za nekoliko pravnih savjeta dok jo mogu misliti o
takvim stvarima i dok jo mogu mirno rasuivati i odluiva
ti. Nisam jo napisao svoju oporuku, a ne mogu se odluiti
to da uinim sa svojom imovinom. Najradije bih je zbrisao
s lica zemlje.
- Ne govorite tako, gospodine Heathcliffe - umijeah se.
- Vaa oporuka moe jo ekati; imat ete jo dosta vreme
na da okajete mnoge nepravde koje ste poinili! Nikad ni
sam mislila da e vai ivci ikada popustiti; a eto, oni su sad
sasvim rastrojeni, i to gotovo iskljuivo vaom krivicom.
Nain na koji ste proveli posljednja tri dana potkopao bi
zdravlje i Titanu. Uzmite malo hrane i malo se odmorite. Po
gledajte se u zrcalo, pa ete vidjeti kako vam je to potrebno.
Obrazi su vam upali, a oi krvave kao u ovjeka koji umire
od gladi i jedva gleda od nesanice.
- Nisam kriv to ne mogu jesti niti se odmarati. Uvjera
vam te da to nije namjerno. Jest u i odmorit u se im bu
dem mogao. Ali mogla bi isto tako rei ovjeku koji se bori
da ne potone neka se odmori nadomak obale! Moram naj
prije stii do obale da bih se mogao odmarati. Dobro, ne
mora zvati gospodina Greena; a to se tie kajanja za moje
nepravde, nisam uinio nikakve nepravde i ne kajem se ni za
to. Odve sam sretan, pa ipak nisam dovoljno sretan. Bla
enstvo moje due ubija moje tijelo, ali ona ipak ostaje nezadovoljena!
- Sretni ste, gospodaru? - povikah. - Neobine li sree!
Ako biste me sasluali, a da se ne naljutite, mogla bih vam
dati savjet koji bi vas uinio sretnijim.
- to je to? Kai!
- Znate i sami, gospodine Heathcliffe, da ste jo od svoje
trinaeste godine ivjeli sebinim i nekranskim ivotom, i
vjerojatno za sve to vrijeme niste nijedanput imali Sveto pi-

smo u rukama. Sigurno ste zaboravili sadraj te knjige, a sada

moda vie nemate ni vremena da to nadoknadite. Zar bi
moglo biti kakve tete ako poaljete po nekoga... nekog sveenika, bez obzira na to kojoj crkvi pripada... da vam objasni
Sveto pismo, da vam pokae kako ste daleko odlutali od
njegova uenja i kako ete nespremni biti za njegov raj ako
se ne promijenite prije no to umrete?
- Osjeam prije zahvalnost nego ljutnju, jer si me podsje
tila na nain na koji elim biti pokopan. elim da moje tije
lo bude odneseno na groblje uveer. Ti i Hareton moete ii
za mojim lijesom ako hoete. Najvanije je da ne zaboravi
da grobar izvri moj nalog to se tie moga i njezina lijesa!
Nije potreban nikakav sveenik niti ikakve molitve. Kaem
ti, jo malo pa u dospjeti u svoj raj; raj ostalog svijeta ne ci
jenim i ne elim.
- Pretpostavimo da nastavite sa svojim upornim gladova
njem i da umrete od gladi, pa sveenik zabrani da vas poko
paju na crkvenom groblju? - rekoh mu, uasnuta njegovom
bezbonikom ravnodunou. - Kako bi vam se to svidjelo?
- On to nee uiniti; a ako uini, morat e se pobrinuti
da mi se tijelo prenese tamo kriom. Ako to propusti, isku
sit e na svojoj koi da mrtvi i dalje ive!
im je uo da su i ostali ukuani ustali, povukao se u
svoju sobu i ja sam slobodnije disala. Ali poslije podne, kad
su Joseph i Hareton otili na svoj posao, ponovno se pojavi
u kuhinji i uznemirena pogleda pozva me da doem i sjedim
u velikoj sobi, jer je elio da netko bude s njim. Odbih poziv
i otvoreno mu rekoh da me njegov udan govor i ponaanje
plae, te da nemam ni hrabrosti ni volje biti sama s njim.
- Uvjeren sam da me ti smatra za avola - ree on uz
svoj uasni osmijeh - za bie odve strano da bi ivjelo pod
potenim krovom. - Zatim se okrenu Catherini, koja je bila
tu i koja se bila sklonila iza mene kad je on doao, pa doda
podrugljivo: - Hoe li ti doi, mala? Neu ti nita. Neu!
Prema tebi sam bio gori od avola. Ali, postoji bar netko
tko se uasava mog drutva! Tako mi Boga! Ona je nemilo
srdna. Oh! Dovraga! To je zaista odve nepodnoljivo za i
vo bie... ak i za ovjeka kao to sam ja.
Vie nije traio niije drutvo. U sumrak se povukao u
svoju sobu. Cijelu no do kasno sutradan sluali smo ga ka324

ko jeca i mrmlja za sebe. Hareton je htio ui, ali mu ja predloih da ode po gospodina Kennetha, pa da on doe i vidi
to mu je. Kad je lijenik doao, pokuah otvoriti vrata, ali
su ona bila zakljuana i Heathcliff nam doviknu neka idemo
dodavola. Bolje mu je i eli biti sam. Lijenik ode.
Uveer je bilo vrlo vlano, kia je pljutala sve do zore. Kad
sam ujutro proetala oko kue, opazih da je gospodarov
prozor otvoren i da kia pada unutra. On sigurno nije u
postelji, pljusak bi ga smoio do koe. Zacijelo je ili ustao ili
iziao. Ali neu se vie ustruavati, odvano u ui i vidjeti.
Nakon to sam uspjela jednim drugim kljuem otvoriti
vrata, pojurih otvoriti hrastovu pregradu, jer je soba bila
prazna; brzo je otvorih i pogledah unutra. Gospodin Heathcliff
bio je ondje - leao je na leima. Njegove su me oi motrile
tako ljutito i pronicljivo da sam se uplaila; ali mi se zatim
uini da se smijei. Nisam mogla zamisliti da je mrtav; ali
lice i grlo bili su mu mokri od kie; voda je kapala s posteljine i on je bio potpuno nepomian. Prozorski kapak koji
se zatvarao i otvarao bio mu je izgulio ruku koja je leala na
prozorskoj dasci; ali krv nije kapala iz rane, i kad sam stavila
ruku na nju, vie nisam sumnjala; bio je mrtav i ukoen!
Zatvorih prozor; zaeljah mu s ela njegovu crnu, dugaku
kosu; pokuah mu zatvoriti oi kako bih, ako bude mogue,
ugasila taj uasni, ivi izraz ushita prije no to ga itko drugi
vidi. Ali se one nisu htjele sklopiti, inilo se kao da se rugaju
mojim pokuajima; njegova otvorena usta i otri bijeli zubi
takoer su se podrugivali! Obuzeta ponovnim nastupom
straha, dozvah Josepha. Vukui noge i pravei prilinu buku
on odluno odbi imati s njim bilo kakva posla.
- avo mu je odnio duu - povika on - i to se mene tie, moe mu odnijeti i tijelo! Eh! Kako je to zao ovjek kad
se i smrti ceri! - i stari se grenik i sam podrugljivo naceri.
Pomislih da e poeti skakati od radosti oko mrtvakog odra, ali se on odjednom umiri, pade na koljena, podignu ruke
i zahvali Bogu to je zakoniti gospodar, potomak stare obitelji, napokon doao do svojih prava.
Taj me je strani dogaaj zapanjio i moje su misli kruile
oko uspomena iz prolosti s nekom vrstom potitene alosti.
Ali siromah Hareton, kojemu je od svih uinio najveu nepravdu, bio je sada jedini koji je zaista duboko alio za po325

kojnikom. Sjedio je uz mrtvaca cijelu no i gorko plakao.

Stezao mu je ruku i ljubio njegovo sarkastino, divlje lice
kojega su se svi ostali uasavali, i oplakivao ga s onim dubokim bolom koji prirodno potjee iz plemenita srca, pa bilo ono i prekaljeno kao elik.
Gospodin Kenneth bio je u nedoumici kako nazvati bolest od koje je gospodar umro. Preutjela sam da on nita nije okusio etiri dana jer sam se bojala da bi to moglo izazvati neke potekoe. Uostalom, uvjerena sam da on nije gladovao namjerno; gladovanje je bilo posljedica, a ne uzrok njegove neobine bolesti.
Pokopali smo ga kao to je elio, na zgraanje cijelog susjedstva. Earnshaw, ja, grobar i estero ljudi koji su nosili lijes sainjavali smo cijelu pratnju. Ta su estorica ljudi odmah otila nakon to su lijes spustili u raku; mi smo ostali
dok nije zatrpan. Hareton je, suzna lica, kopao komadie
zelena busenja i stavljao ih preko mrka humka; humak je sada gladak i zelen kao i ona druga dva - i nadam se da njegov stanovnik poiva isto tako mirno kao i oni u drugim
humcima. Ali ljudi u ovoj okolici, ako ih pitate, zaklet e se
Svetim pismom da se on pojavljuje kao duh. Neki kau da
su ga vidjeli blizu crkve, neki na pustari, a neki ak i u ovoj
kui. Bapske prie, rei ete; tako i ja kaem. Pa ipak, onaj
starac uz kuhinjsku vatru tvrdi da svake kine veeri otkad
je Heathcliff umro vida dvije prilike kako gledaju kroz prozor Heathcliffove sobe - a i meni se otprilike prije mjesec
dana dogodilo neto udno. Ila sam jednu veer u Grange
- bilo je mrano, spremala se oluja - i ba gdje put skree
za Orkanske visove, sretoh jednog malog deka koji je tjerao ovcu i dva janjeta. Plakao je gorko; pomislih da su mu
jaganjci tvrdoglavi pa ne ele ii kamo ih on tjera.
- to se zbilo, mali ovjee? - upitah ga.
- Eno Heathcliffa gdje stoji s Catherinom ondje ispod
stijene - zajeca on - ne usudim se proi pored njih.
Nisam vidjela nita; ali ni njegovo stado ni on nisu se
usudili dalje; kazah mu neka udari drugim putom. Te prikaze vjerojatno je stvorila njegova mata dok je iao sam preko pustare i mislio o glupostima koje je uo od svojih roditelja i prijatelja. Ali, bilo kako bilo, ja vie ne volim biti vani
u mraku, niti ostavljena sama u ovoj mranoj kui. Jedva e-

kam da doe dan kad e je oni napustiti i preseliti se u Grange.

- Oni namjeravaju ivjeti u Grangeu? - upitah.
- im se vjenaju, a to e biti na Novu godinu.
- A tko e ivjeti ovdje?
- Pa, Joseph e paziti na kuu i moda e imati jednog
mladia da mu pravi drutvo. Oni e ivjeti u kuhinji, a os
tali dio kue bit e zatvoren.
- Ostavljen duhovima koji se tu budu htjeli nastaniti napomenuh.
- Ne, gospodine Lockwoode - ree Nelly odmahujui
glavom. - Ja vjerujem da mrtvi poivaju u miru. Ali o njima
ne valja neozbiljno govoriti.
U tom trenutku otvore se vrata; etai su se vratili.
- Oni se ne boje niega - progundah promatrajui ih
kroz prozor. - Njih dvoje zdrueni usudit e se prkositi so
toni i svim njegovim legijama.
Kad su doli na prag i zaustavili se na trenutak da jo jednom pogledaju mjesec - ili, tonije, da jo jednom pogledaju
jedno u drugo na mjeseini, osjetih neodoljivu elju da opet
odem neprimijeen. Stavih gospodi Dean u ruku neto kao
znak svoje zahvalnosti i, ne obazirui se na njeno prijateljsko
prigovaranje zbog moje nepristojnosti, ieznuh kroz kuhinju
u trenutku kad su oni otvarali prednja vrata. I tako bih
Josepha ostavio u uvjerenju da se gospoda Dean upustila u
ljubavni nestaluk da ga, sreom, ugodan zveket zlatnika kraj
njegovih nogu nije uvjerio da sam ovjek asna znaaja.
Povratak u Thrushcross Grange produljih izletom do crkve. Dok sam stajao blizu njenih zidova, vidio sam da je
zdanje prilino oronulo tijekom minulih sedam mjeseci; na
mnogim prozorima zjapile su crne rupe bez stakla, kriljac
na krovu iskliznuo je gdjegdje iz reda u kojem je stajao, i
predstojee jesenje bure postupno e ih posve unititi.
Traio sam i ubrzo naao tri nadgrobna kamena na padini
pored pustare. Srednji je ve bio posivio i upola zarastao u
vrijes; Lintonov je bio u skladu s njim samo po tome to
mu je podnoje bilo obraslo u travu i mahovinu; Heathcliffov je jo bio gol.
Ostao sam neko vrijeme pored njih pod onim blagim nebom,
promatrao none leptire koji su letjeli izmeu vrijesova i
zvonia, sluao tihi povjetarac koji je blago pirkao kroz travu,

i udio se kako je itko ikada mogao pomisliti da je posljednji

san spavaa pod tim mirnim komadiem zemlje nemiran.

KRAJ