JU UNIVERZITET U BIHAU

PEDAGOKI FAKULTET
ODSJEK ZA MATEMATIKU I FIZIKU
SMJER ZA MATEMATIKU I INFORMATIKU

SEMINARSKI RAD
SOCIOLOGIJA

TEMA: SIROMATVO

Profesor

Student

Dr.sc. Islamovi Elvira

Dani Arijan

UVOD

Siromatvo je termin koji se najee koristi za nedostatak osnovnih uvjeta za ivot.

Biti siromaan znai ne imati dovoljno novaca (ili nekih drugih sredstava) za priutiti si
osnovne ljudske potrebe kao to su hrana, pie, dom itd. Mnogo ljudi u raznim dravama
diljem svijeta ivi u siromatvu, osobito u nerazvijenim podrujima Afrike, Latinske Amerike
i Azije. Prema definiciji OUN-a, siromanima se smatraju osobe koje su odreknute naina
ivota, komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u drutvu u kojem ive.
Siromatvo se mjeri stalno promjenljivim normama odreenog drutva i njegovih uih
sredina. Po tim kriterijima, siromatvo se dijeli na bijedu ili apsolutno siromatvo, relativno
siromatvo, pauperizam i novo siromatvo.

1. ta je siromatvo i kako ga definisati?

Obino sociolozi i istraivai koriste dva naina pristupanju siromatvu:

apsolutno siromatvo ili odravanje golog ivota i
relativno siromatvo.
Pod aposutnim siromatvom podrazumjeva se nepostojanje osnovnih uslova za
odravanje fizike egzistencije naime, dovoljno hrane, krova nad glavom i tako dalje.
Koncept apsolutnog siromatva smatra se univerzalno primjenjivim. Gibbens smatra da su
standardi za ljudsko odravanje, vie ili manje, isti za sve ljude istog ivotnog doba i iste
tjelesne grae, bez obzira gdje ive. Za bilo kojeg pojednica, bilo gdje u svijetu, moe se rei
da ivi u siromatvu ukoliko se nalazi ispod ovog univerzalnog standarda.
Meutim, nisu svi miljenja da je mogue odrediti taj standard. Neki smatraju da je pogodnije
koristiti pristup relativnog siromatva. Problemi formiranja pojma relativnog siromatva su
sloeni, i tu se uglavnom koriste mjerila dohotka, ali ona mogu sakriti raznovrsnost u
stvarnim potrebama ljudi. Zagovornici koncepta relativnog siromatva smatraju da se
siromatvo kulturno definie i da ne moe da se mjeri na osnovu nekog univerzalnog
standarda. Pogreno je pretpostaviti da su ljudske potrebe svuda identine u stvari, one se
razlikuju ak i u okviru jednog drutva. Ono to se smatra neophodnim u jednom drutvu, u
drugom moe se smatrati luksuznim.
Tekoe postoje u formulacijama i apsolutnog i relativnog siromatva. Uobiajena
tehnika za mjerenje apsolutnog siromatva jeste odreivanje granice siromatva, koja se
zasniva na cijeni dobara koji su potrebni za ljudski opstanak u odreenom drutvu. Za
pojedinca ili domainstava iji se prihod nalazi ispod granice siromatva, kae se da ive u
siromatvu. Kada se za nekog kae da ivi ispod granice siromatva, to znai da nema
dovoljno sredstava za ispunjavanja osnovnih ivotnih potreba. Ranije smo rekli da je relativno
siromatvo takoer problematiano za definisanje jer kako se drutva razvijaju, tako se
mijenja i shvatanje relativnog siromatva.
Pojedini kritiari upozoravaju da koritenje pojma relativnog siromatva skree panju sa
injenice da su najsiromaniji lanovi drutva danas mnogo imuniji nego ranije. Kao na
primjer da su porodice sa najniim prihodima sada dostupniji roba i usluga nego to je to bio
sluaj prije dvadeset godina.

2. Mjerenje siromatva
2

2.1.

Zvanina mjerenja siromatva

Za razliku od SAD i mnogo drugih zemalja u kojima postoji zvanino definisana

granica siromatva, u Britaniji ne postoji tumaenje siromatva od strane vlade. Zbog toga
to se postoji zvanina defenicija siromatva, istraivai u Ujedinjenom Kraljevstvu se u
mjerenju nivoa siromatva oslanjaju se na druge statistike pokazatelje, kao to je na primjer
socijalna pomo. Oni su za svakog ko ima prihod jednak iznosu socijalne pomoi, ili nii,
smatrali da ivi u siromatvu. Socijalna pomo odnosila se na novani iznos isplaivan
ljudima iji prihod nije prelazio granicu koja je smatrana neophodnom za preivljavanje.
Ljudi sa prihodima kojije iznosio 1.00 i 1.40%. socijalne pomoi, definisani su kao oni koji
ive na granici siromatva.
Broj ljudi koji ive na granici tako definisanog siromatva, ili ispod nje, dramatino se
poveao osamdesetih godina, to je utjecalo na sve vei broj djece. Godine 1979, 10% djece
( ispod 15 god.) ivjelo u domainstvu sa prihodom 50% od nacionalnog prihoda; do 1991
njigov broj porastao na 31%. Nakon dramatinog porasta siromatva tokom 80-ih, situacija je,
uglavnom, ostala na istom nivou tokom 90-ih. Podaci s kraja 90-ih pokazuju da je priblino
10,7 miliona.
2.2.

Subjektivna mjerenja siromatva

U nekoliko vanih studija uinjen je pokuaj da se izmjeri siromatvo na osnovu

subjektivnih kriterija, umjesto objektivnih, kao to je visina prihoda.
Peter Townsend smatra da zvanina mjerenja siromatva nisu odgovarajua. Umjesto
statistikim podacima o prihodima, Peter se bavio subjektivnim shvatanjem siromatva.
Ispitanike je pitao koliki je prihod, po njihovom miljenju, neophodan za normalan ivot
jednog domainstva, i da li njihov sadanji prihod dostie tu cifru. U velikom broju
domainstava, procjene ispitanika iznosila su, u prosjeku 61% vie od znavinog minimuma
koje odreuje da li e netko dobiti socijalnu pomo.

Na osnovu ankete, 90% ispitanika sloilo se da su najznaajnije stavke: grijanje, kupatilo,

i toaletu kui, krevet za svakog lana domainstva i smjetaj bez vlage. Na osnovu

zastupljenosti ovih stavki izmjeren je stepen siromatva, i zakljueno je da je dolo do porasta

siromanih tokom osamdesetih.
Townsend je zakljuio na osnovu podataka, da iznos koji drava izdvaja za socijalnu pomo,
za vie od 50% manji i od neophodnog da ne moe da zadovolji minimum potreba
domainstva kako bi ono u potpunosti doprinosilo drutvu.
2.3.

Ko su siromani?

Nemogue je dati profil siromanih. Siromatvo je raznoliko i stalno se mjenja.

esto se deava da ljudi koji se nau u nepovoljnom poloaju u drugim aspektima ivota,
imaju veu vjerovatnou da e ivjeti u siromatvu. Nezaposleni, oni koji rade pola radnog
vremena ili su im mjesta nesigurna, stari, bolesni, invalidi, djeca, ene, lanovi velikih
porodica i tako dalje, kao i etike manjine imaju vee anse da budu siromani u nekom
periodu svog ivota.
Siromatvo je iroko rasprostranjeno kod starijih ljudi koji ive od svoje penzije. Mnogi
penzioneri koji su imali dobra primanja u toku svog radnog vjeka, doivljavaju znatno
smanjenje prihoda kad se penzioniu.
Broj djece ispod petnaest godina koja ive u domainstvima s prihodom ispod nacionalnog
prosjeka je u porastu posljednjih godina.
Faktori koji utiu na porast siromatva meu djecom su:
visoka stopa nezaposlenosti
porast broja loe plaenih poslova
porast broja samohranih roditelja.
Istraivanja siromatva u Britaniji devedesetih godina ukazuje na alarmantno visoke stope
siromatva meu pakistanskim i bangladekim domainstvima, u kojima je nezaposlenost
izuzetno visoka. U Sjedinjenim amerikim dravama je poveanje broja siromanih u istom
periodu odnosi najvie na broj samohranih majki meu enama afrikog i karipskog porijekla.

Vano je napomenuti da u Sjedinjenim amerikim dravama su siromatvo i etnicitet

usko povezani. Stopa siromatva meu crnim Amerikancima iznosi 26,1 posto, a meu

stanovnicima hispano amerikog porijekla 25,6 posto to je otprilike triput vie od stope
siromatva meu bijelom populacijom.
2.4.

Objanjenje siromatva

Postoje dvije teorije o siromatvu: prva, koja smatra da su pojedinci sami odgovorni za
svoje siromatvo i druga, koja tvrdi da siromatvo produkuju i reprodukuju strukturalne sile u
drutvu.
Dugo egzistira stav pa kojem su siromani sami odgovorni za svoj nepovoljan poloaj.
Postoje rani pokuaji da se rijei problem siromatva, kao to su prihvatilita za siromane
ljude u devetnaestom stoljeu. Siromanim su tad smatrani oni koji nisu u stanju da postignu
uspjeh u ivotu, bilo zbog moralne ili fizike slabosti bilo zbog bilo zbog odsustva motivacije.
Drutveni poloaj smatrao se odrazom talenta i sposobnost pojedinca. Oni koji su teili
usjehu, iskljuivo su uspijevali postii svoj cilj, dok su drugi, manje sposobni bili preodreeni
za neuspjeh.
Oskar Luis (1961) postavio je jednu od najuticajnijih teorija. On smatra da postoji
kultura siromatva meu mnogim siromanim ljudima. Po Luisu, siromatvo nije rezultat
neije sposobnosti, ve ire drutvene i kulturne atmosfere u kojoj se vri socijalizacija
siromane djece.
Tezu o kulturi siromatva razradio je ameriki sociolog arls Marej. Po njemu
pojedinci koji nisu siromani zbog sopstvene greke - kao to su, udovice, udovci, siroad,
invalidi spadaju u raliitu kategoriju od onih koji ine kulture zavisnosti. Ovaj termin Marej
koristi za one siromane koji se oslanjaju na socijalnu pomo drave i ne nalaze se na tritu
rada. On smatra da je razvoj socijalne drave stvorio podkulturu koja podriva line ambicije i
sposobnost za samopomo. Socijalna pomo, smatra Marej, unitila je motivaciju ljudi za rad.
Drugi pristup u objanjenju siromatva istie ire drutvene procese koji stvaraju uslove
siromatva, a koje pojedinci teko mogu da prevladaju. Po tom stanovnitvu, stukturalni
faktori, poput klase, roda, etniciteta, profesije, obrazovanja, i tako dalje, utiu na nain
distribucije resursa.

Smanjenje siromatva nije samo pitanje promjene pojedninih stavova, ve i zahtijeva mjere

koje se odnose na postojanje pravednije raspodijele dohotka i resursa u drutvu.

Obe teorije imaju veliku podrku i obe se koriste u javnim debatama o siromatvu
2.5.

Siromatvo i drutvena pokretljivost

Najvei broj istraivanja siromatva bazirala su se na mjerenje ukupnog godinjeg

siromatva i pitanjem kako ljudi postaju siromani. iroko rasprostranjeno miljenje o
siromatvu je da je to trajna situacija. Ipak, ako je neka osoba sada siromana iz toga ne mora
nuno znaiti da e u tom poloaju ostati do kraja svog ivota, ili ako je uslovno reeno
imuna, ne mora znaiti da e kao takva ostati do kraja ivota. Skoranje istraivanje otkrilo
je znaajno prisustvo mobilnosti u pogledu siromatva: iznenaujui broj ljudi uspjeno se
izbavlja iz siromatva, ali je i vei broj nekada imunijih sada siromaan.
Statiskiki podaci pokazuju da polovina odraslih ljudi koji predstavljaju dvadeset posto
najsiromanijih u Britaniji, pate od hroninog nedostatka prihoda, dok druga polovina
konstantno, iz godine u godinu, ulazi i izlazi iz siromatva.
Iako izbavljenje iz siromatva nije jednostavno ono je ipak puno uestalije nego to ira
javnost misli. Ipak kao najvaniji faktori koji omoguuju pojedinca da se izbavi iz ove
situacije su: socijalna politika i jaanje trita rada.
2.6.

Socijalno iskljuenje

Socijano iskljuenje odnosi se na naine na koje pojedinci mogu biti iskljueni iz ire
drutvene zajednice. Na primjer, ljudima koji ive u uruenim krajevima grada, sa loim
kolama i sa malo ansi za zaposlenje ne stoje na raspolaganjumogunosti za poboljanje
poloaja. Pojam socijalnog iskljuenja razlikuje se i od siromatva kao takvog. On panju
usmjerava na iroku lepezu faktora koji pojedince ili grupe liavaju mogunosti raspoloivih
veini populacije.
Kako bi aktivno i zadovoljno ivjeli, pojedinci moraju da budu u stanju ne samo da se
prehrane, obuku i nau krov nad glavom, nego da imaju pristup neophodnim dobrima i
uslugama, kao to su gradski prevoz, telefon, osiguranje i bankarske usluge. Da bi zajednica i
drutvo bili integrisani, neophodno je da njihovi lanovi imaju zajednike institucije, poput
kola i zdravstvenih centara.

3. Ekonomska ekskluzija
Pojedinci i zajednica mogu da doive ekskluziju iz ekonomskih razloga, to jest u
pogledu proizvodnje i potronje. to se tie inkluzije, najvaniji faktori su zaposlenje i uee
na tritu rada.
U zajednicama sa viskokom koncentracijom materijalnog siromatva sve manje ljudi ima
posao sa punim radnim vremenom, a informacije koje bi nezaposlenom stanovnitvu pomogle
pronalasku posla su slabo razvijene. Stopa nezaposlenosti u ovakvom okruenju je veoma
visoka, jer kad pojedinac jednom izae sa trita rada, izuzetno mu je teko da se na njega
ponovo vrati.
Beskunitvo predstavlja jedan od najboljih primjera drutvene izopenosti. Ljudi koji
nemaju stalno mjesto stanovanja suoavaju se sa nemogunou da ravnopravno uestvuju u
drutvenoj zajednici.

4. Politika ekskluzija
Opte i kontinuirano uee u politici jeste kamen temeljac liberalno demokratskih
drava. Graani se podstiu da se bave politikim pitanjima, da dignu glas protiv pojedinih
politikih odluka ili da glasaju za njih. Aktivno politiko uee moe biti van domaaja onih
koji su iskljueni iz drutva. Lobiranje, uestvovanje u demonstracijama ili politikim
mitinzima zahtijevaju izvjesnu mobilnost, vrijeme i pristup informacijama, to sve moe da ne
bude dosupno izoptenim zajednicama kao to su siromani i ovisnici o drogama.

5. Drutvena ekskluzija
Ekskluzija moe da se doivi i u oblasti drutvenog ivota i ivota zajednice. Oblasti s
visokim stepenom drutvene ekskluzije mogu imati ogranien broj ustanova i institucija.
Upravo drutvena ekskluzija podrazumjeva i ogranienu ili slabu drutvenu mreu koja vodi
ka izolaciji i minimalnom kontaktiranju sa drugima.
Na kraju krajeva, rije ekskluzija, podrazumjeva da neko ili neto biva iskljueno iz neega.

Meutim, drutvena ekskluzija nije samo pitanje nedobrovoljnog iskljuenja do nje moe da
doe i kada ljudi sami sebe iskljue iz nekih aspekata glavnih drutvenih tokova.
5. 1. Oblici drutvene izoptenosti

Sociolozi su sproveli istraivanja o razliitim nainima na koje pojedinci i zajednice

doivljavaju izoptavanje.
Sada emo razmotriti dva primjera ekskluzije, koji su privukli znatnu panju u Velikoj
Britaniji, kao i u ostalim industrijalizovanim zemljama.

5.2. Uslovi i mjesto stanovanja

Priroda drutvene ekskluzije moe se jasno sagledati u uslovima stanovanja. Mada
mnogi ljudi u industrijalizovanim drutvima ive u komfornim, prostranim stanovima, drugi
stanuju u zgradama koje su prenaseljene, bez odgovarajueg grijanja ili strukturalno
nezdravim.
Stratifakcija na tritu nekretninama dogaa se i na nivou domainstva i na nivou zajednice.
Ekskluzija moe imati i prostornu dimenziju: gradske oblasti u velikoj mjeri variraju u
pogledu bezbjednosti, nivoa zagaenosti i raspoloivosti gradskih usluga i pogodnosti.
U zajednicama koje su liene takvih usluga, ljudima moe biti teko da se ponovo vrate
aktivnom angamanu u drutvu. Kao to smo ve rekli slab protok informacija i visoka stopa
nezaposlenosti te nizak nivo prihoda, predstavljaju tekou za porodini ivot. Kriminal i
maloljetnika delikvencija podrivaju ukupni kvalitet ivota.

5.3. Mladi
Kada se govori o drutvenoj izotenosti, rijetko se pomilja na mlade. Tinejderi i
adolescenti nalaze se na poetku zrelih, najkreativnijih godina ivota, zapoinju karijeru i
osnivanju porodicu, grade svoju budunost. Taj prelazak iz mladosti u zrelo doba nerijetko je
velik izazov. Mnogi mladi ljudi pokuavaju da se integriraju u drutvo ipak dolaze u sitaciju
da su na neki nain iskljueni.
Mnogim mladim ljudima teko je da nau posao; nekvalifikovani poslovi ustupaju mjesto
onima koji zahtijevaju strune kvalifikacije, naroito u oblasti novih tehnologija.
Mladi jo uvijek imaju politika prava i status, ali njihova prava na zaposlenje , obrazovanje i
stanovanje sve su manja.
Beskunitvo predstavlja jednu od glavnih posljedica ekskluzije meu mladima. Dolo je do
porasta mladih beskunika za razliku od broja istih u osamdesetim godinama prolog stoljea.
Sada mladi ranije odlaze od roditelja, esto radi obrazovanja ili zanivanja porodice. Poto
mnogi od njih imaju limitirana financijska sredstva, mali broj njih mogu sebi priutiti lagodan
i komforan ivot. Neki od njih se vraaju roditeljima a neki ostaju na ulici.
5.4. Beskunici
Oni koji nemaju stalno mjesto stanovanja to jest beskunici postali su veoma
primjeenim na ulicama. Ovo je najdrastiniji primjer socijalne ekskluzije
Pojedini beskunici svijesno odluuju da lutaju ulicama, spavaju gdje stignu, slobodni od
ogranienja koje donosi posjedovanje imovine. Meutim, veina njih uopte to ne eli, ali su
gurnuti u beskunitvo raljama savremenog drutva.
Ko su beskunici u Britaniji? Ova kategorija ljudi je mjeovita. Otprilike etvrtina ih je
boravila u bolnicama za mentalne bolesnike. ezdesetih godina dolo je do
deinstitucionalizacije to je dovelo do otputanja iz bolnica ak i hroninih duevnih
bolesnika. Prvi od faktora koji su doveli do ovog procesa bila je elja vlade da utedi novac,
jer su trokovi boravka ljudi u ustanovama za mentalno oboljele bili veoma visoki. Drugi
motiv je bio stav strunjaka da dugotrajna hospitalizacija u velikom broju sluajeva vie teti
nego koristi takvim bolesnicima.

Najvei broj beskunika ipak nisu bivi pacijenti, niti alkoholiari niti narkomani. To
su u stvari ljudi koji su se nali na ulici jer su doivjeli neku linu nesreu, ili nekoliko
nesrea istovremeno. Istraivanje je dokazalo da je najvei broj beskunika radnikog
porijekla, koji su nekvalifikovani i imaju veoma male prihode.
Prema istraivanjima beskunitvo je izmaju 1970. i 1992. godine poraslo za ak 300 posto.
Dalje, studija Instituta o beskunitvu i ulinom kriminalu u Londonu, Glasgowu i Swonsiju,
predstavlja prvi pokazatelj kriminala nad beskunicima. Ova studija je pokazala da etiri od
pet beskunika su bila izloena kriminalu.
Zastupnici ove grupe slau se da je neophodan dugoroan pristup ovom problemu, te da se
beskunici ukljue u aktivnosti kao to su obuka za rad, programi za sklapanje prijateljstva i
tako dalje. Ipak, u meuvremenu, vlasti su ukinuli kratkorone mjere pomoi beskunicima u
obliku besplatnog obroka, vree za spavanje i tople odjee.
Na ovo pitanje Luis Kejsi je ovako razmiljao ljudi dobrih namjera troe novac na problem
koji se nalazi na ulici, u elji da taj problem tamo i ostane .
Ipak ove dobrotvorne grupe su jasno izjasnile svoj stav da e ostati na ulicama dokle god bude
beskunika.
S druge strane, Kristofer Denks zakljuuje: Bez obzira na razloge iz kojih se ljudi nalaze na
ulici, najvanije to se moe uiniti da se pobolja njihov ivot jeste da im se prui mjesto za
stanovanje, kao nain za sticanje privatnosti i postizanje stabilnosti.

10

Zakljuak

Siromatvo i socijalna iskljuenost je veliki problem dananjice. Sam podatak o

porasti beskunitva u industrijalizovanim dravama, dravama koje glase kao najrazvijenije
drave dananjice je poraavajui. Kakve su onda tek margine u slaborazvijenim zemljama?
Ovaj problem je rijeiv, ali izuzetno teko. Prva stvar koja je od vitalnog znaaja je ustvari
sama promjena politike razvijenih zemalja svijeta. Dokle god drave vie rauna vodile o
tome koja e od njih biti bolje naoruana ili pak koja e proizvesti neki novi virus dotle e ne
samo biti puno beskunika i siromanih, nego e njihov broj rasti i rasti.
Nehat ljudi na vlasti ne samo da e dovesti do propadanje veeg dijela stanovniva ve e
svojim potezima unititi samo okruenje i suoiti se sa jo veim i teim posljedicama koje e
uzrokovati naruavanje same egzistencije ljudi, a najvie radnike klase i ljudi u nerazvijenim
zemljama.

11

LITERATURA

Anthony Gibbens : Sociologija, CID, Podgorica, (1996)

McGee R. sa Notonom A. Ucesce u strategiji smanjenja siromastva: Sinteza iskustava u
pristupu ucestvovanja u politici, kreiranju, implementaciji i monitoringu IDS radni dokument
109, str.14, (2000)
Jackques Santer: Towards a more coherent global economic order

12