Zlatko Hadidedi

PAD

LICA
STJEPAN TOMA OSTOJI
STJEPAN TOMAEVI
RADIVOJ OSTOJI

kralj bosanski
kraljevi, kasnije kralj bosanski
brat Tomaev, raniji pretendent na
prijestolje
vojvoda bosanski, vladar Huma,
kasnije herceg od Sv. Save
Tomaev savjetnik i komornik
strojnik Crkve bosanske, savjetnik
S.V. Kosae
najstariji sin S.V. Kosae
mlai sin S.V. Kosae
kraljica bosanska, ena kralja
Tomaa, ker S.V. Kosae
prva ena kralja Tomaa
srpska princeza, kasnije kraljica
bosanska, ena S. Tomaevia
kardinal, poslanik Svete stolice
hvarski biskup, papski legat na
bosanskom dvoru
franjevac na bosanskom dvoru,
Tomaev poslanik
mletaki poslanik
hajduk, prijatelj S.V. Kosae

STJEPAN VUKI KOSAA

RESTOJE MILOHNA
GOST RADIN BUTKOVI
VLADISLAV HERCEGOVI
VLATKO HERCEGOVI
KATARINA VUKI KOSAA
VOJAA
JELENAMARA BRANKOVI
IVAN KARVAJAL
TOMA TOMAZINI
FRA MARIN
PETAR DE TOMAZI
ALEKSA DABIIVOVI ZUBAC
PETAR PAVLOVI
TVRTKO KOVAEVl
VLADISLAV KLESI

vojvode bosanske

RADOVAN VARDI,
VUKMAN JUGOVI
NEZNANAC
UHODA
DIJAK
BOSANSKI POSLANIK
NADBISKUP

humski knezovi

DUBROVAKI POSLANICI, GLASNICI, STRAARI, DVORJANl,

TREA ENA I NAJMLAI SIN S.V. KOSAE, VOJVODE, KNEZOVI,
PUK BOSANSKI

I IN

SCENA I
Proljee 1445. Unutranjost katolike crkve.
Pokrtavanje kralja STJEPANA TOMAA,
po katolikom obredu. TOMA, biskup TOMAZINI.

SCENA II
Bobovac, Juni 1445. Jedna od sporednih soba u kraljevskom
dvorcu.
Ulaze, uurbanim korakom VOJAA i RESTOJE.

VOJAA
Govorili biste sa Nama nasamo?
RESTOJE
Da, gospo, tako stvari nalau.
VOJAA
Zar ima stvari to Nam nalau?

RESTOJE
Pa, recimo da stvari dravne
jo uvijek obavezuju sve nas.
VOJAA
Te stvari jesu stvari mua mog,
i kralja Srbljem, Bosni, Primorju.
I zato nije ovdje lino kralj?
Zar Vas da alje svojoj kraljici?!
RESTOJE
Pa i ne posla mene k Vama kralj.
to sad Vam obraam se samo ja,
a Toma ne, to mu Vam je i kralj,

tu razlog jeste jedan jedini:

ja iznad svega stavljam dravu.
VOJAA
Zar mislite klevetat kralja svog,
i initi to jo pred kraljicom?!
Za ljubav ili raun ega to
bi kralj zapostavljao kraljevstvo?!
I ta je bio pravi naum Va?
Ta recite ve to ste imali,
a nakon toga, molim idite!
RESTOJE
Vi sigurno jo dobro pamtite
taj dan kad Toma bjee izabran.
Izabra plemstvo ga uprkos tom
to stariji bi brat mu Radivoj.
Sinovci Tvrtku oba bijahu,
i sinovi od kralja Ostoje,
al' Radivoj, nasuprot Tomau,
jo ranije iskaza neposluh.
VOJAA
Vi govorite to to znamo ve.
RESTOJE
Gospoda bosanska tom prilikom
dodijelie prvenstvo mudrijem.
Jer Toma, tek to kraljem postade,
pokaza sve vrline vladarske.
Kad pobuni se brat mu Radivoj,
i k tomu Stjepan Vuki Kosaa,
gospodar svih zemalja humskijeh,
i najvei u Bosni vojvoda,
kralj pridobi gospodu ostalu,
u Bosni, Humu, Donjim Krajima,
a Pavlovie prije ostalih,
te potjerae vojsku Kosae
na jug, sve do pred sami Dubrovnik.
Al kako mudar ovjek to ve zna

da ratna srea je prevrtljiva,

sa Kosaom e kralj okonat spor,
podarivi svoj Bosni opet mir.
VOJAA
To posljednje je novost i za Nas.
RESTOJE
A opet, Vi se toga sjeate,
koliko dugo kralj je Ugarske
odbijao da prizna izbor na,
prizivajui pravo negdanje
to Celjski grof na Bosnu polae.
Da kraljeve tu ne bi mudrosti
sad zemljom stranac, grof, bi vladao!
Ovako, samo jednom porukom
i tit i savez Bosna dobi tad
podra kralja prvo Hunjadi,
a potom, redom, priznae ga svi:
i kralj Maara, Poljak Vladislav,
i Fridrih Trei, od Germana car,
i k tomu Dubrovnik i Mleani,
i ini to ih znade ovaj Svijet.
VOJAA
To sve je odve dobro poznato.
Zar Vi ste doli k meni samo stog?
RESTOJE
A vjera kada kralju zasmeta
u krilo da ga primi Kurija
ko Tvrtko Drugi, kraljev prethodnik,
i kralj se stare vjere odree,
na dvor jo vrati hvarskog biskupa,
a dobrim katolikom posta sam.
VOJAA
To uini za dobro kraljevstva!

RESTOJE
Pa naravno, o tom i jeste rije.
Zauzvrat, kralju Sveta Stolica
uinila je oprost grijehova,
oprostivi mu to roenja in
mu bjee pomalo nezakonit.
VOJAA
ta znai pomalo nezakonit?!
ta hoete da time kaete?
RESTOJE
U Bosni vai drugi obiaj
od onog to propisao je Rim.
Kad kraljev otac sklopi drugi brak,
iz kog se rode kralj i Radivoj,
tad uini on vrlo teak grijeh,
jer prva ena bjee iva jo.
To katoliki zakon ne prata,
sem kada vjerom neko biva vrst,
ba kao to to bosanski kralj jest.
VOJAA
To ne moe da bude istina!
Ne, valjda poznajem svog Tomaa!?
Zar to se stare vjere odree,
i prihvati tu novu, latinsku
zar odree se time oca svog,
i majke koja ga je rodila?!

RESTOJE
Ko odrekne se Crkve bosanske,
taj odrie se svojih predaka.
To, naalost, jest gorka istina.
VOJAA
Ne, mora biti da me laete!
Ko odrekne se svojih predaka,
taj kao da se svega odrie!

Taj kao stablo je bez korijena,

i ne moe na Zemlji stajati!
A Toma ne bi nikad, ni za ta,
i ni za koga to uinio!
RESTOJE
U pitanju je bilo kraljevstvo.
Izvijestih meu prvim Vas o tom,
i neete mi zato zamjerit.
U obzir treba sve da uzmete.
VOJAA
Jo uvijek ne vjerujem niti rije!
I ta u obzir trebam uzeti?
RESTOJE
Pa to da ispred sveg je kraljevstvo.
Do sada kralj jo drao se tog,
al sad bi mogle poet nevolje,
jer sam kralj nije posve odluan.
Stog, treba mu odavde pomoi,
jer Vi i ja smo kralju najblii.
VOJAA
ta hoete, Vi, udni ovjee!?
Govorite bez okolianja!
RESTOJE
Gospoda kralja kad izabrae,
izabrae iz roda kraljevskog.
I izabran bi tada samo kralj.
VOJAA
Porijeklo moje moda smeta Vam?!
RESTOJE
Ne meni, ve gospodi bosanskoj.
To davno mogli ste uoiti
da niste bili tako oholi.
Kad neko roda sasvim neznatnog

odjednom dospije na sami vrh,

tad misli da je mnogo moniji
od onih to ga tamo uznijee.
Ja alim, ali moram rei to:
gospoda nee Vas za kraljicu.
VOJAA
Ha! Kao da je vano takvo to!
Ja jesam ena kralja bosanskog,
i stoga kraljica gospodi svoj!
RESTOJE
Al nije nepromjenljivo ni to.
Po zakonu ste naem ena jo,
po rimskom niste bili nikada.
Jer, sklopljen brak bez lica svetenog
za katolike jeste teki grijeh.
A kralj bi kao dobar katolik...
VOJAA
Pa Vi ste ludi! ta to priate!
RESTOJE
A kralj bi kao dobar katolik,
i vladar koji tuje velmoe,
i k tomu sluga vjerni kraljevstva,
uinit morao da nestane
ta ljaga to mu ime pritie.
A kralj zbog Vas jo samo oklijeva.
Pomozite da lake odlui.
VOJAA
Da kralj sad znade kakve pogane
ste rijei ovdje meni kazali,
sa glavom biste Vi se rastali
i prije nego krvnik pristigne!
Razdvojiti od kralja kraljicu
ne! To Vam nikad nee uspjeti!
RESTOJE

10

Raunao sam s vie mudrosti.

VOJAA
Ja neu nikad pristati na to!
Ja nisam pokojni kralj Ostoja,
da mogao bi me se odrei
ni Toma Ostoji, ni bilo ko!
RESTOJE
Izvijestiu Vas tad o neemu
to Vau panju e izazvati:
kad Papa kralju grijehe oprosti,
na umu imao je tad i Vas,
i grijeh to poini ga s Vama kralj.
Vrlinom pravdavi ga kraljevom,
on oprost napisa i posla nam,
te vezu Vau s kraljem proglasi
nevaeom, il prosto nitavnom.
Vi niste ena kralja bosanskog,
to prije shvatite to, bolje je.

VOJAA
Ja nemam ta da shvatam! Laete!
Ja moram smjesta kralja vidjeti!
RESTOJE
Sam kralj je zamolbu potpisao
za oprost koji sad mu dade Rim.
Prosudite po tome ta kralj zna.
VOJAA
Ti, udovite! Sve si smislio!
Oenie ga nekom roda svog!
RESTOJE
U odbir kraljev ja se ne mijeam,
kad dobar je za zemlju bosansku.
A prisustvo je Vae smetalo
da Bosnom sloga opet zavlada.

11

Odstupiete zato mirno, jer

to domovina trai sad od Vas.
VOJAA
Ma neu nikud ja da odstupim!
To zapamti, ti, pseto pogano!
RESTOJE
Ja mislim da tu nema izbora.
Sad, ako budete me sluali,
pa sami, svojom voljom, odete,
odobriu Vam povlasticu jo
to moe biti znaajna za Vas:
Vi sina imate sa kraljem, a
on jeste, izvjesno je, stariji
od djece to e donijet novi brak;
naslijedit moe kralja, oca svog,
i vladati svom zemljom bosanskom.
Ja Vama mogu omoguiti
da povremeno sina viate,
a znate da to znai uticaj
na zbivanja na dvoru kraljevskom.
Sa druge strane, to protivljenje
bi moglo samo da izazove
protivljenje da sina vidite,
od sad, pa sve dok iv je vladar na.
VOJAA
Oduzeti mi nee Stjepana!
On moj je vie nego Tomaev!
Pa kakav je, na koncu, otac to
to sinu svome majku otima!
Ne, Stjepan e da sa mnom ostane.
RESTOJE
Ja potujem to Vae majinstvo,
al morate da shvatite i Vi:
Va sini moe kraljev nasljednik
da postane, a tad bi odgoj Va
i okolina gdje bi rastao

12

za njega mogli smetnjom postati

da razvije vrline kraljevske.
Stog, samo Vi sad s mirom idite,
a nama Stjepana prepustite.
VOJAA
Uiniu sve drugo osim tog!
ak, evo, spremna sam napustit dvor,
al sina dajte bar da povedem!
RESTOJE
Ja rekoh sve ve to sam imao.
Va sin e da na dvoru ostane,
a Vi ete da sada odete.
VOJAA
Zar zaista se ovo deava?
Zar mora da ovako bude sve?
RESTOJE
Na alost, da. A sada idite.
(VOJAA polako izlazi.)

Uinili ste to zbog kraljevstva.

SCENA III
Bobovac, istog dana. Prijestolna dvorana.
Kralj TOMA sjedi na prijestolju. Pred njim stoji RESTOJE,
podnosei izvjetaj.

TOMA
Da l dugo si je nagovarao?
RESTOJE
Ne due nego to je potrebno
na neto enu da nagovorim.

13

TOMA
Tad moram da te pohvalim za to.
RESTOJE
Ja samo sluim Vaoj Visosti.
TOMA
Moj dobri Restoje, ja cijenim to
to s ljudima ti zna da postupa
koristei vjetinu, a ne mo.
Jer sila je lo sluga kraljevstvu,
nezadovoljstvo ona podstie
kod podanika svih, bez obzira
na njihov visok ili nizak rod.
A mudrost samo Bosnu odra,
od bana Kulina do strica mog.
RESTOJE
A Vi zasluili ste, kralju moj,
da tako sjajne pretke imate.
Il bolje, mudrost Vaih predaka
zasluila je takvog potomka.
TOMA
Pretjeruje sa hvalom, Restoje,
jo mnogo posla nama ostaje.
Mi pregovore tek smo poeli
sa Stjepanom, od Huma vojvodom,
to trebali bi trajan donijet mir.
Dodue, on se sloio ve da
orodivi se dokinemo spor,
da Katarina, vojvodina ker,
sad postane Nam novom kraljicom.
Tim protivnike bismo skoro sve
za saveznike mogli dobiti.
Jer, zna se, Stjepan Vuki Kosaa
u milosti je kod sultana, a
sultanovi vojnici dugo ve
po Bosni vre drske pohode
i razbojnitvom zemlju pustoe,

14

povlaei se prije nego mi

za takve upade i saznamo.
Sa neprijateljem tim stoglavim
jo nismo sposobni se boriti
mi moramo se sprijateljiti.
RESTOJE
Ja moram rei da sam radostan
to dalekovido kralj razmilja.
Jer, turska sila je u usponu,
ni Ugarska ve nije sigurna,
jo manje obnovljena Srbija,
a posve malo jo Vizantija.
Za Bosnu izlaz jeste samo to
to maloprije kralj je kazao.
TOMA
A enidba sa Katarinom nas
od nevolja svih moe spasiti.
Ne, ne znam ko je ovdje mudriji
da l bosanski kralj ili vojvoda.
Jer, kralj e vojvodi da bude zet,
a vojvoda e kralju biti tast.
ta misli ti o tome, Restoje?
RESTOJE
Ja mislim da e svakako na kralj
nadmudriti tog humskog vojvodu.
TOMA
A bie sasvim dovoljno i to
da kralja vojvoda ne nadmudri.
Alstavimo po strani alu sad,
jer s druge strane stiu nevolje,
odakle im se nismo nadali.
Pozovi zato hvarskog biskupa,
ja moram hitno s njim govoriti.
Optuie me, e moj Restoje,
ti redovnici Franje Asikog
hereticima da sam naklonjen,

15

da manihejima otvorih dvor,

da sklon sam zabludi patarenskoj,
da pripadam jo Crkvi bosanskoj,
da katolikom sebe smatram sam,
da nisam uopte ni pokrten!
RESTOJE
To zbilja jesu teke optube.
TOMA
A franjevci, i Papa, znaju li,
da maniheji ovdje preteu
nad stanovnitvom vjere ispravne?!
RESTOJE
Pa, ko u Bosni brojem pretee,
to, gospodaru, niko ne zna jo.
Al ne treba se uzbuivati.
Ve Tomu Hvarskoga ste pozvali,
razgovarajte s njim o svemu tom,
i neki izlaz e se pronai.
Al evo Vam i samog biskupa.
Ulazi TOMAZINI, RESTOJE izlazi.

TOMA
Nek blagosloven kralj je kranski!
Pa, kojim dobrom kralj me poziva?
TOMA
Umjesnije je rei: kojim zlom.
Ja ne znam da li Vas je Kurija
o ovome ve obavijestila:
u Rim je, Papi, stigla optuba
od strane franjevaca ovdanjih
da kralj od Bosne jo je podloan
opainama maniheja zlih,
da nikad nije bio katolik,
da takvim on se samo predstavlja.
ta moete mi rei Vi o tom?

16

TOMA
Kralj znade da bih krivcem bio sam
kad tane bile bi te optube.
Preveden kralj je k vjeri Kristovoj,
ba kao to sam u njoj roen sam.
Al mora kralj da shvati franjevce:
u Bosni manihejstvo jo je zlo
sa kojim braa teko bore se.
A prirodno je da za neuspjeh
okrivljuju i samu Vau vlast.
Jer, ne bi sasvim dovoljan Va trud
da maniheji Bosnu napuste.
Ja znam da to jo nije mogue,
al ko ubijedit moe franjevce!
TOMA
To vie nije niti bitno sad.
Ubijediti je Papu vanije.
Zbog toga, biskupe, i pozvah Vas,
jer vjerujem u Vau naklonost.
TOMA
Usudio bih se da kaem da
nasluujem kud smjera Vaa rije.
Al ne treba zaboraviti to
da franjevci su ugled veliki
kod Pape stekli i da brane ga
vrlinom to nijedan nema red.

TOMA
U Bosni Papin poslanik ste Vi,
i Vau Papa posluae rije.
TOMA
Uiniu sve to je mogue.
Al uzvrat morau zatraiti,
zbog sebe ne, i svoje koristi,
ve Gospoda i vjere kranske.

17

Ja mislim da je najbolje da kralj

odgovori na sve te optube
herezu trajno iskorijenivi,
hereticima uini li kraj.
Kralj ne moe, to znam, u isti mah
pokrstiti il protjerati sve,
al prvi korak moe biti da
vlastela manihejstvu sklona jo,
kad bude Zbor gospode bosanske,
svih odrekne se svojih zabluda,
i Isusovo primi uenje.
Toliko moe kralj da uini.
TOMA
Vi znate da i kralja bira Zbor.
TOMA
Kralj jeste prvi meu jednakim,
al manje jednak no to prvi je.
TOMA
Zbor mogu sazvat tek na proljee.
TOMA
Ja Papi pisau jo ranije.
Raunam, ishod bie povoljan.
Sad poi moemo svi poslu svom.
I neka sada sve nas uva Bog.
TOMA izlazi. TOMA ostaje zamiljen.

18

SCENA IV
Milodra,19. maj 1446.
TOMA sjedi na prijestolju. U dvorani prisutno nekoliko
DVORJANA. RESTOJE ulazi i kree pravo prema kralju.

RESTOJE
I tako, eto, Vama, kralju moj,
u goste doe humski vojvoda.
Sa mnogo lijepe vojske stie on,
al ta ljepota tamni poredbom
s ljepotom onih to za nevjestom
su stigle kao vrle pratilje.
A sjaj ljepote humskih gospoda
tek odsjaj je ljepote nevjeste,
ne mogu a da to ne spomenem,
ak ako kralj mi i ne dozvoli.
TOMA
Dozvoljavam ti, o moj Restoje,
al reci prvo da li vojvoda
je zadovoljan bio doekom?
RESTOJE
Dostojnijeg u Bosni doeka
jo nikad ne bi, gospodaru moj.
TOMA
Ja neto drugo sam te pitao.
RESTOJE
Ja kazao sam ono to ja znam.
Jer, vojvoda je samo rekao
da eli da se dobro odmori,
i odmah poao u odaje,
svu pratnju svoju ostavljajui.
TOMA

19

Da l vojvoda se ve odmorio?
Kralj elio bi da ga primi sad!
RESTOJE
Ve poslao sam naeg ovjeka
da saopti mu volju kraljevu.
TOMA
Preduhitrio si me, Restoje,
al moram da te pohvalim za to.
Ne doputa da budem odve spor.
RESTOJE
Ja samo sluim Vaoj Visosti.
Al, ini mi se, vojvoda je tu.
Nek oglasi se pozdrav vojvodi!
Fanfare. Ulaze KOSAA, GOST RADIN i nekoliko HUMSKIH
PLEMIA.

KOSAA
Da ivi kralj sve zemlje bosanske!
TOMA
Ja jesam kralj sve zemlje bosanske,
al ustat moram kada pozdravljam
gospodina to vlada Humom svim,
treinom svih zemalja bosanskih.
Da ivi Stjepan, humski vojvoda!
Da ivi prijateljstvo koje e
da vee Kosae i kraljev rod!
KOSAA
Daje znak jednom od svojih PRATILACA, PRATILAC izlazi.

Ljubaznost prema Nama kraljeva,

vrhunac sad je svoj doivjela,
i trai uzvrat sasvim dostojan.
Pa, neka onda ude nevjesta!
Ulazi KATARINA sa pratnjom, iza njih KOSAIN PRATILAC.

20

Ve ranije ja dadoh pristanak;

a sada, kralju, evo, dajem ker.
KATARINA prilazi, klanja se; TOMA daje znak jednom od
DVORJANA, koji mu donosi blistavu ogrlicu.

TOMA
Stavlja joj ogrlicu.

Ja Vama, gospo, ovo darujem

sa eljama da Vaeg lica sjaj
ne blijedi vremenom, ve ostane
blistaviji od svakog nakita.
To postojanosti je moje znak,
a zalog upravo je pojas taj
to Vi ga, gospo, sada nosite,
ko svjedoanstvo Vae vjernosti.
KATARINA
Ja, gospodaru moj, obeavam
da biu Vama vjerna supruga.
Svjedoiu Vam sama ja o tom,
vrlinom to nijedna nema stvar.
TOMA
Ta odrjeitost mi se dopada!
KOSAA
Svim Kosaama to je svojstveno.
Al imaete, kralju, vremena
napretek da upoznate mi ker.
Sad elim da Vam jo preporuim
mog savjetnika, gosta Radina,
to, mada strojnik Crkve bosanske,
je nezamjenljiv uvijek kada su
u pitanju sve stvari dravne.
RADIN prilazi, klanja se.

TOMA
Ukazae kralj Gostu svaku ast
to najplemenitijima pripada.

21

A kralj se nada da e Radin gost

da savjetom i kralju pomogne.
RADIN
Na usluzi sam kralju bosanskom.
TOMA
Ja znam da vojvoda ve poznaje
mog savjetnika, vrlog Restoja.
Pa ipak, koristim i ovaj tren,
i preporuujem i Restoja,
i velmoe sve ovdje prisutne,
to vojvoda ih svakako ve zna.
A sada, dragi gosti, vrijeme je
da obiemo lijepi Milodra,
jer napolju gospoda ekaju,
nestrpljiva su ve da vide nas
gdje idemo na elu povorke
to polazi ka hramu boijem
da obavi vjenanja sveti in.
Izlaze.

22

SCENA V
Milodra, 21. maj 1446.
Ulaze RESTOJE i GOST RADIN.

RADIN
Nas dvojica smo, moj gospodine,
na strai, ini mi se, ostali.
Ja, jer sam odan Crkvi bosanskoj,
i k Sotoninom hramu ne smijem,
a Vi jer odani ste kralju svom,
i ne smijete gosta ostavit.
RESTOJE
Ja zanemario bih dunosti
zbog prisustva vjenanju kraljevom,
kad zadovoljstvo ne bih naao
u tome da sa Vama budem sad.
RADIN
Ja cijenim plemeniti govor Va,
al da li zadovoljstvo samo je
i uzrokom i posljedicom tog
to sami ostadosmo Vi i ja?
RESTOJE
U pravu Vi ste nije sluaj tek
to ostali smo ovdje nasamo.
Ja pobrinuo sam se sam za to,
jer elim s Vama da razgovaram.
RADIN
Izvolite, ja uvijek spreman sam
da Vae mudre rijei sasluam.
RESTOJE
Da l mudre jesu, ili nisu pak,
to moe vrijeme tek da ocijeni.
A Vi mi vjerujte, gospodine,

23

o rijeima tim mnogo ovisi.

Budunost Vae Crkve bosanske,
a, mogue je, ak i Bosne sve.
RADIN
Govorite, ja, evo, sluam Vas.
RESTOJE
Vi znadete to, kao ja to znam,
da velmoe su ovdje skoro sve
zbog kraljevog vjenanja prisutne.
Nedostaju nam samo kraljev brat,
jer kraljem elio bi biti sam,
te kraljev prijatelj i saveznik
to Pavlovia sada vodi rod,
sin Radoslava monog, Ivani,
jer nije zadovoljan tim to kralj
sa gospodarom Vaim sklopi mir.
RADIN
Pretpostavljam da kralj e sazvat Zbor,
al ne vidim u tome ta je zlo.
RESTOJE
Ja nisam zlo u tome vidio
da kralj nam katolikom postane,
jer mnogo lake jeste vladati
sa osloncem na Svetu stolicu.
A, konano, u Bosni oduvijek
su razliite vjere bivale,
pa Bonjanima nisu smetale,
ve samo onim s inih strana to
boletine nam donijee, i rat.
Al mada katolikom posta kralj,
optuie ga Papi franjevci,
da jo hereticima kralj je sklon.
Stog, kralj u pomo pozva biskupa,
al ovaj uslov kralju postavi:
da kralj sazove velmoe na Zbor,
da prisili ih, kako god to zna,

24

da odreknu se vjere djedovske,

jer stara vjera jeste zabluda,
opaina, hereza, samo zlo.
RADIN
I kralj je ipak pristao na to?
RESTOJE
Ponesen uspjesima preanjim,
kralj vjeruje da sasvim lako e
ubijediti gospodu bosansku.
RADIN
Gospodar Stjepan, humski vojvoda,
se prvi nee sloiti sa tim.
A ak i kad bi tome bio sklon,
moj savjet moe da ga odvrati.
RESTOJE
Vi pravi ovjek ste za takvo to,
jer uticaj nesumnjiv imate,
a niste ravnoduni prema tom
to moe da donese ovaj Zbor.
RADIN
Ja mnim da treba sve uiniti
da Zbor se takav i ne odri.
RESTOJE
Uinih sve ve to sam mogao,
uinite to isto sada Vi.
RADIN
Bez brige samo, moj gospodine,
ve znam ta treba da se poduzme.
Al recite mi, molim, iskreno:
ta nagnalo je Vas na takav in?
Zar Vama nije jasno da ste tim
Vi gospodara svoga izdali?

25

RESTOJE
Uinih ono to sam smatrao
za Bosnu da je sada najbolje,
jer kraljev naum ne bi mogao
bez mnogo krvi biti ostvaren.
Ja moda kralja svoga izdadoh,
al nisu isto kralj i kraljevstvo,
to barem dobro znamo Vi i ja.
Izlaze.

26

SCENA VI
Gozba u Milodrau, 22. maj 1446.
Za stolom sjede TOMA, KATARINA, vojvoda STJEPAN,
vojvoda PETAR PAVLOVI, PETAR KOVAEV1,
VLADISLAV KLEI, humski knezovi RADOVAN VARDI i
VUKMAN JUGOVI, RESTOJE i GOST RADIN,
DUBROVAKI
POSLANICI, DVORJANI i ostala vlastela, DUBROVAKI
MUZIARI.

TOMA
Nek ove rijei Bosna zapamti:
kralj Bosne, Stjepan Toma Ostoji,
na dananji se dan oenio,
izabravi za sebe suprugu
po starom obiaju bosanskom,
jer kralj zbog batine ne uze je
ve ljubavi, dobrote njezine,
i ugleda to ima njezin rod.
Kralj svima, gospodo, zahvaljuje,
i trai doputenje sad od vas
da nazdravi u ime Bosne sve
najkrasnijoj i najljepoj od svih
to rodi se u Naim zemljama.
I, k tomu, eli kralj da nazdravi,
sad kad ga uti moe Bosna sva,
poetku prijateljstva koje e
da vee Hum sa Bosnom ostalom
u vjeni savez, kao to e ve
da vjean bude ovaj sveti brak.
A kada prijateljstvo slavimo,
da nazdravimo i gospodinu
to s kraljem dijeli iste zasluge
za ostvarenje prijateljstva tog:
da ivi kraljev prijatelj i tast,
da ivi Stjepan Vuki Kosaa!
KOSAA

27

Da ivi Toma, vladar sviju nas,

gospodar Bosne sve, a meni zet!
TOMA
A sad gospoda neka uju sva,
dok prava gozba nije poela,
da sutra naputamo Milodra
zbog izleta u Mile, koji e
vrhunac biti slavlja itavog:
tu bosanski e kralj i kraljica
da krunisani budu krunom to
Kotromania loza batini
jo od vremena Tvrtka Prvoga.
Gospoda, siguran u to je kralj,
e krunisati ovu krunidbu
kad ueem i svojom brojnou
uljepaju na pohod Milama,
A posebno e kralju mio gost
i saputnik da bude vojvoda,
to nee priliku propustiti
da krunisanu vidi svoju ker.
Zar nije tako, dragi vojvodo?
KOSAA
Ja moram kralja razoarati,
al protiv svoje volje inim to,
jer ocu nema vee radosti
od radosti kad kerku udaje.
Al zalud radost je i volja sva
kad naputam jo danas Milodra,
to prije da bih stigao u Hum.
Ja alim, vojvodine dunosti
izvravam jo uvijek samo ja.
TOMA
Vi sigurno se samo alite.
KOSAA
O, kamo da je sree, kralju moj,
da poslovi su moji ala tek.

28

Tad ne bih nikad s njima prestao,

sve dok bih snage imao za smijeh.
Al ovaj put me sasvim ozbiljne
i neodlone stvari ekaju.
Stog, smjesta morau pouriti
u svoje stolno mjesto, BlagajFgrad.
KATARINA
Zar, oe, stvarno mora ii ve?
Pa ostani jo sutra, molim te!
KOSAA
To, keri moja, nije mogue.
Ja kui hitam prije nego to
bi mogao Hum biti ugroen,
jer Vladislav i Vlatko, sinovi
i nasljednici moji, kojima
ja povjerih da uvaju mi dom,
jo nisu dorasli za pravi boj,
i trebaju prisutnost oca svog.
A ako kralju nije pravo to
na vrijeme ne najavih odlazak,
razumjee kralj brige vladarske,
i nee to da uzima za zlo.
TOMA
Kralj samo aljenje izraava
to vremena ne bjee dovoljno
za neki razgovor ozbiljniji,
u slavlju i veselju proe sve.
KOSAA
Kralj ne treba da ali ni zbog tog.
Na novi susret bie uskoro.
I kamo sree da nam proe sve
u slavlju i veselju, kao sad.
Al krajnje vrijeme je da poemo.
Gospoda humska sa mnom idu sad,
pa molim skup da izvini ih sve.

29

Ustaju KOSAA, GOST RADIN, HUMSKI KNEZOVI i jo

nekoliko PLEMIA. Krenu bez pratnje.

TOMA
Sa svoje strane kralj jo moe da
Vam pratnju da, i to i ini sad.
Gospodu prati kraljev savjetnik,
to doekao je gospodu ve.
Ustaje i RESTOJE i polazi za HUMSKIM PLEMIIMA i
KOSAOM.

KOSAA
Pa, ostajte mi zbogom, kralju moj.
TOMA
Do sljedeeg vienja, vojvodo.
KOSAA i pratnja izlaze.
A, gospodo, nek ovaj odlazak
ne pokvari nam samu sveanost.
Sa vojvodom, a i bez vojvode
mi slavimo vjenanje kraljevo.
Muzika dubrovakih muziara i postepeno zatamnjenje.

30

SCENA VII
Milodra,23.maj 1446.
Ulaze TOMA i RESTOJE.

RESTOJE
Gospoda ve su mnoga, kralju moj,
za vojvodinim pola primjerom.
TOMA
Nek idu samo svi za vojvodom!
Kralj nee moliti da ostanu!
Preostaloj gospodi reci da
otkazah krunidbu u Milama!
RESTOJE
Zar nije nagla takva odluka?
Da kralj jo barem malo razmisli?
TOMA
Ne, bie kao to sam rekao!
Zar krunisanju kralja bosanskog
da prisustvuje samo prosti puk?!
RESTOJE
Al nee li to biti prilika
da protivnici Vai tumae
to kao slabost, nemo kraljevu?
TOMA
Da, ali to je sada manje zlo.
Sad treba dostojanstvo uvati.
Pokazae im kralj ve svoju mo.
RESTOJE
Vi, kralju, zbilja mudro zborite.
TOMA

31

A ta ti misli, Restoje, o tom

da moda ipak humski vojvoda
ne nadmudri i kralja bosanskog?
Kad ker je trebao udavati,
on vrijeme nije alio, i trud,
da doe i potpomogne tu stvar.
Kad vjenana bi ona, isti as,
ostvarile su mu se namjere,
jer postala je ker mu kraljicom
ve udajom za kralja bosanskog.
Stog, mogao je mirno otii,
proputajui krunidbeni in,
i ne ukazavi sve poasti
to nosiocu krune duguje.
Pa koje onda mudar, Restoje?
RESTOJE
Vi odve crno gledate na sve.
Zar dolaskom ve nije vojvoda
pokazao da vlast Vam priznaje?
Strpljenja samo neka ima kralj,
on kleknue pred gospodara svog.
I Sandalj Hrani, stric od vojvode,
to osilio se i gore jo
za vlasti strica Vaeg, ipak je
na kraju bio kralju pokoran.
TOMA
I Sandalj, kao sada vojvoda,
i cijela porodica Kosaa,
a i gospoda humska ostala,
nepokorenim uvijek ostae!
Zar samo ena bie pokorna
svom kralju, gospodaru Bosne sve?!
To nikad nee kralj dopustiti,
pa makar kui poslao i nju,
objavljujui Humu opet rat!
RESTOJE

32

Ne inite to, kralju, nipoto.

Za dobro Bosne to ne inite.
TOMA
To samo zavisi od vojvode.
On mora kralju ast ukazati,
pa bilo sada ili kasnije!
RESTOJE
Nek samo kralj se ne uzbuuje,
na mjesto doi e ve stvari sve.
Kad bude Zbor gospode bosanske
nesuglasice sve e nestati,
ja vjerujem u takav razvoj bar.
TOMA
Od Zbora, kao ni od krunidbe,
tek sada nita biti ne moe!
Gospoda Milodra naputaju
o tome si me sam izvijestio!
RESTOJE
Oprostite, zaboravih na tren...
TOMA
Zar sada, Restoje, zaboravlja?!
Sad, kada neposluh ugroava
uspostavljenu slogu, red i mir!
Zar ne vidi ta ini vojvoda,
i kada nije ovdje prisutan?!
Od kada treba tebe, Restoje,
opominjati zbog nemarnosti?!
RESTOJE
Izvinite zbog takve omake.
Al nije samo to u pitanju.
Ja jednostavno smatram krunidbu,
i Zbor, odlaganjima podlonim,
i k srcu mnogo i ne uzimam
to ekaemo mjesec ili dva

33

dok nakane ne ostvare se sve.

Nestrpljivou samo moe kralj
da protivnike svoje potakne
na otpor i sve vei neposluh.
TOMA
Al jo i vie neodlunou!
RESTOJE
Odlunost upravo strpljivijim
uinie Vas, gospodaru moj.
Donesete li jasnu odluku
tu nemir ili uzrujanost sva
odstupie pred jasnim naumom.
TOMA
U pravu tu si, moram priznati.
Ne bijah odluan, ve samo ljut.
U miru donose se odluke.
Stog, uzrujanost u da odbacim
i dobro razmislim o svemu jo.
RESTOJE
Trenutak samo, Vaa Visosti!
Tu hvarski biskup Toma eka jo
da Vi ga, gospodaru, primite.
TOMA
Pa ti mi sada tek to govori!?
Da Papin legat eka napolju?!
Pa ta to ini danas, Restoje?!
RESTOJE
Oprostite, al ja sam smatrao
da tako jeste najbezbolnije.
to biskup eka, to je manje zlo
od tog da kralj sa njim razgovara
kad suvie je uzrujan i ljut.
TOMA

34

O, Restoje!? Uvedi biskupa!

RESTOJE
Uiniu to smjesta, kralju moj.
RESTOJE izlazi, uvodi biskupa TOMU TOMAZINIJA i opet
izlazi.

TOMA
Nek blagoslov od Pape primi kralj.
Pred Bogom i pred Papom kralj je prav,
jer opravdanje Papa prihvati
to poslah ga u ime kraljevo.
Tim rijeena je, kralju, Vaa stvar,
al boije jo stvari ekaju
da kralj ih bosanski tek razrijei.
TOMA
Izvinite, ne primih odmah Vas.
Pogrijeio je kraljev savjetnik.
A kralj je, kao dobar katolik,
razrijeio ve to je mogao
da razrijei bez volje velmoa.
TOMA
Sa doputenjem, ja bih rekao:
tek rijeio je kralj da razrijei.
Jer, nema razrjeenja sve dok Zbor
gospode bosanske ne zasijeda.
A Zbora nee biti, kako uh.
Gospoda urno idu kuama.
TOMA
Da, to je tano, dragi biskupe,
al nije ovo zadnja prilika
da kralj sazove Zbor svih Bonjana.
Za mjesec dana bie sazvan Zbor
na kojem donijee se odluke
to Svetog Oca zadovoljie.
Odobrie jo kralj osnivanje

35

biskupija, i crkve podii,

da katoliku vjeru uvrsti
u cijelom bosanskome kraljevstvu.
TOMA
Te, kralju, rijei Bogu ugodne
veoma prijaju i uhu mom.
A ako velmoe se sloe s tim,
zahvalnost kralju bie vea jo
na djelu nego je na rijeima.
Stog, uzvrat neka kralj oekuje
to kralja kranskog je dostojan.
Ja savjetujem neka odmah kralj
otkazuje ovakvu krunidbu,
od Pape krunu da bi mogao
da primi kao vladar kranski.
TOMA
Zahvalnost Vama kralj ve duguje,
sve ako to su Vae elje tek.
A krunidbu sam ve otkazao.
Preostale su, dakle, pripreme
da Zbor u svemu bude uspjean.
TOMA
Za mjesec dana bie jasno sve.
Sudbina kraljeva je vezana
za sudbu zemlje kojom upravlja.
Bog nee Bosnu da zaboravi,
ni kralja njenog, Bogu odanog.
Stog, neka bude blagosloven kralj.
TOMA izlazi.

36

SCENA VIII
Zbor u Konjicu, 24. juni 1446.
TOMA govori, sluaju KOSAA, RESTOJE, biskup TOMA
TOMAZINI, gost RADIN, VOJVODE i KNEZOVI.

TOMA
U Konjicu, na Svetog Ivana,
kog vjere sve u Bosni potuju,
na granici to vie ne dijeli,
ve spaja zemlje bosanske i Hum,
zasijedao je Zbor svih Bonjana,
i donio je ove odluke:
1. da podanici koji stupaju
u slubu kralju svome moraju
svi dati zakletvu o vjernosti
to odnosi se i na vojvode,
na savjetnike, i na knezove,
to zakletvom se obavezuju
da djeluju u korist kraljevstva,
izdajstvu zemlje ne podlijeui;
izdajstvom se od sada smatra jo
i patvorenje novca kraljevskog,
i upotreba drugog novca, to
u Bosni nije bio iskovan;
2. u Bosni katolici imaju
svu zatitu za svoje posjede,
i k tomu dvije jo biskupije
dobivaju sa stolnim crkvama;
3. manihejske se hie ne grade,
a izgraene ne obnavljaju,
sve dok sramota ta ne nestane
to svijet je Bosni jo ne oprata.
Stog, poziva gospodu sada kralj,
zbog dobrobiti Bosne, da se zla
manihejskoga ovdje odreknu,
i vjerna odricanju ostanu.
Protivljenje nek odmah objavi
ko htio bi se usprotiviti,

37

jer sad je prilika da govori,

a docnije e biti dockan ve.
Pauza. Tiina.

To ree Stjepan Toma Ostoji,

kralj Bonjana po volji boijoj,
od pomoi da kralju bude Bog,
i cijelom bosanskome kraljevstvu,
u dobroj volji i u nevolji,
na propast neprijatelja nam svih.
I dalje muk. TOMA se vraa na mjesto, ostali ustaju i poinju
da se razilaze u tiini. KOSAA prilazi TOMAU.

KOSAA
Ja prvi kralju u estitati.
Ovakav ishod daje potvrdu
o vjernosti gospode kralju svom.
Da vojvoda jo tu je, Ivani,
o slozi bismo ve govorili.
A i da nije spora kraljevog
sa urem, despotom od Srbije,
zbog srebra srebrenikog rudnika,
ve sada bismo mogli kazati
da prijatelje Bosna stee svud.
TOMA
Zahvaljujem Vam, vojvodo, na tom.
Oprostite, al evo biskupa,
kralj elio bi uti njegov sud.
KOSAA
Nek poslua ga obavezno kralj,
kad nije druge uti mogao.
KOSAA odlazi, prilazi TOMA.

TOMA
estitat moram kralju bosanskom.
TOMA

38

Zahvaljujem Vam, dragi biskupe.

TOMA
Pokazao je kralj svu odanost
spram dobra svete stvari kranske.
A Bog e odane nagraditi,
pa bilo danas, ovdje, ili pak
kad zaslueni stigne poinak.
A bosanskom bi kralju nagrada
za mjesec dana mogla stii ve.
TOMA
Nestrpljivost, to dui ekanje,
nam prijateljstvo ne iskuava,
stog mjesec dana bie kao tren.
TOMA
Do tada, neka kralja uva Bog.
Odlazi. Prilazi RESTOJE.

RESTOJE
estitau Vam, kralju moj, i ja.
TOMA
Za estitke tu nema razloga.
RESTOJE
Pa, kralju, Vi ste svoje namjere
u potpunosti ve ostvarili.
Zbog ega niste zadovoljni jo?
Nezadovoljstvu nema razloga.
TOMA
E, da je barem tako, Restoje.
RESTOJE
Zar neko Vama bi suprotstavljen?
Tiina je zavladala, i muk.

39

TOMA
U tome, Restoje, i jeste stvar.
Protivljenje na Zboru nije zlo,
jer slobodno je tad govoriti,
a govori tad samo onaj to
ne boji se da rije ga odaje.
Stog, utnja uvijek prijeti pobunom.
A posebno kad Bosnu poznaje,
i znade duu ovog naroda,
tiinu smatraj najopasnijom.
Izlaze.

40

SCENA IX
Bobovac, juli 1446. Jedna od sporednih soba u kraljevom
dvorcu.
Uurbano ulaze TOMA, KATARINA i RESTOJE.

RESTOJE
Moj kralju, nemam dobru vijest za Vas!
Gospoda su uznemirena, a...
TOMA
Znam. Ali to nam nije bitno sad.
U Split je hvarski biskup stigao,
i preuzeo papsku krunu ve,
i sprema se da krene ovamo.
Kad krunie Nas papskom krunom on,
gospoda e se brzo smiriti.
RESTOJE
Ja bojim se da njih izazvati
jo vie moe takav postupak.
Pa ve na pobunu se spremaju,
i meu sobom vou biraju.
TOMA
To nisam znao! Kai, ko je to?
RESTOJE
Pa, pria se da je to Ivani,
Va saveznik u ratu s Kosaom.
TOMA
Zar Ivani da bude izdajnik?!
Ne mogu povjerovati u to!
Ne, to su prie najobinije.
RESTOJE
Zar Ivani na svadbi kraljevoj,
il, pak, na Zboru bjee prisutan?

41

Ve dugo nije zadovoljan on

zbog Vaeg pomirenja s Kosaom.
TOMA
Od Ivania ima vanijih!
Sad imamo sa Nama vojvodu.
RESTOJE
Sa te Vam strane nema pomoi.
KATARINA
ta priate to! Nije istina!
Moj otac jeste ovjek plemenit.
Svom zetu on e uvijek pomoi,
i kada zet mu ne bi bio kralj.
RESTOJE
Na alost svih nas, gospodarice,
Va otac nam je odgovorio
da on ne eli biti pristrasan
zbog svoje keri, i da eli da
po strani bude ako pobuna
bi izbila, il kakav drugi spor.
TOMA
Sa dvije strane izdadoe Nas!
KATARINA
Moj kralju, otac moj tek oklijeva.
Predomislie on se sigurno.
TOMA
Oklijevanje je sada izdaja!
A moda misli humski vojvoda
da moe s Ivaniem, vojvodom
od Gornjeg Podrinja, da sklopi mir,
jer granie im zemlje, pa bi sad
obojici to odgovaralo,
a sve na tetu kralja bosanskog?

42

KATARINA
Moj otac, kralju, Vam ne eli zlo.
Tek nesporazum sve je, vjerujem.
RESTOJE
Poznavajui humskog vojvodu,
da s Ivaniem savez eli on,
Vi ne biste jo znali odgovor
na pismo koje mu uputiste.
Ne, neto drugo smjera vojvoda.
A to se Ivania tie, on
sa Kosaom ne eli sklapat mir,
to tvrde vijesti koje dobivam.
Ve dovoljnu on ima podrku,
uz njega su gospoda skoro sva.
To, kralju, najvie zabrinjava.
TOMA
Koliko vojske sada imamo?
RESTOJE
Par hiljada nam nije dovoljno.
Gospoda su po svojim zemljama
za kralja vojsku uvijek skupljala,
al protiv kralja sada ine to.
Kralj ima premalo vojnika sam,
po zemljama gospode podlone
ih nema vremena sakupljati,
a mogue je da su velmoe
veinu digle ve na oruje.
TOMA
Kad spremnu vojsku nemamo za boj,
a saveznik nas prvi izdade
ta nama onda jo preostaje?!
RESTOJE
Jo, gospodaru, nije prekasno.
Gospoda samo vre pritisak,
jer ele da se s kraljem nagode,

43

a ne da kralja svoga smjenjuju.

TOMA
Gospoda smijenie ve oca mog.
A Radivoja, brata kraljevog,
suprotstavljali ve su stricu mom.
To oboje se moe zbiti sad.
Kralj nikad nee biti siguran,
sve dokle ivi brat mu Radivoj!
RESTOJE
Da, kraljev brat je uvijek opasan,
al on se sad po strani dri jo.
Stog, samo pustimo da, kao sad,
po strani zauvijek i ostane.
Na Ivania treba misliti,
i nezadovoljnike ostale.
A njihovi su znani zahtjevi.
TOMA
Kralj nee ucjene dozvoliti.
RESTOJE
Pred zahtjevima glavu sagnimo,
da ne bi kleknuli pred orujem.
TOMA
Kralj ne smije da sebe ponizi.
RESTOJE
Tri stvari plemstvo uznemirie.
to katolike se biskupije
osnivaju, sa stolnim crkvama,
za buntovnike nije presudno;
al Crkva bosanska bi vremenom
bez posjeda svih svojih ostala,
a to bi moglo naruiti red
to Bosnu vijekovima odra.
Gospoda se za sebe boje, jer
taj red gospodom uini i njih.

44

Sve vei strani, rimski, uticaj

takoer njima ne odgovara,
i, ak se moe rei, plai ih.
Sa tim u vezi jeste trea stvar:
za Vae namjere se znade ve
kad papska kruna je u pitanju.
Gospoda nee takvu krunidbu.
TOMA
Zar neko kralju da zapovijeda
ta da sa glavom svojom uini?!
Bar krunu moe kralj izabrati,
kad nije mogao ve narod svoj!
A okrunjena glava ostae
to i pod maem svoga krvnika!
RESTOJE
Ne ele velmoe svom kralju smrt,
ak protiv kralja nita nemaju,
tek ele da se osiguraju,
povrativi u Bosnu stari red.
TOMA
Uvrstio bi svaki svoju vlast,
bez obzira na prava kralja svog!
Al zemlji treba jedna vrsta vlast!
A Rim e Nau vlast uvrstiti
govorio si sam to, Restoje!
RESTOJE
Moj kralju, gdje je sada ovdje Rim?
Sad, kada Ivani je skoro tu,
zar moe biskup hvarski pomoi?
On ne bi mogao ni posrednik
da bude kod gospode bosanske.
TOMA
Ko sada moe biti posrednik?!
Sad, kad se trese cijelo kraljevstvo?!

45

RESTOJE
Ja mislim da to moe biti djed
od Crkve bosanske, djed Miloje.
I precima svih naih velmoa
u sporovima sudio je djed.
TOMA
Djed Miloje, od Crkve bosanske?
Pa, lukavo si smislio sve to.
Gospoda bie zadovoljna tim,
u uvjerenju da smo pristali
da popustimo zahtjevima svim
u vezi s mjestom Crkve bosanske.
Pokazaemo im da tujemo
i velmoe i djeda Miloja,
a neemo se obavezati
na bilo kakve stvarne ustupke.
Tim dobiemo i na vremenu,
dok ne budemo spremni jo za boj.
Na vremenu bi mogli dobiti
i ako odgodimo krunidbu.
Jer, tako moemo pokazati
da oslonac Nam vie nije Rim,
ve Crkva i vlastela bosanska.
I svo nezadovoljstvo splasnue,
da vie nikad se ne pojavi.
Stog, kraljica se nee ljutiti
to opet odgaamo krunidbu
za vrijeme slavlju vie pogodno?
KATARINA
Ne samo da se neu ljutiti,
ak sretna sam zbog takve odluke.
Za krunidbu e dana biti jo,
sad valja kraljevstvo sauvati.
TOMA
A Tomi Hvarskom treba pisati,
i potanko mu sve objasniti.
U novim prilikama nije ak

46

ni dobro da u Bosnu dolazi.

Razumjee Nas kao prijatelj,
u nadi da obrnue se sve.
Do tada, oslonac potraimo
kod neprijatelja Nam predanjih.
Izlazi energino. RESTOJE i KATARINA ga slijede.

47

SCENA X
Bobovac, jesen 1446. Prijestolna dvorana.
TOMA i KATARINA sjede na prijestolju. Ulazi RESTOJE.

RESTOJE
Moj kralju, Va je brat ve stigao.
TOMA
Pa neka onda ude ovamo.
RESTOJE izlazi da pozove RADIVOJA. U meuvremenu,
KATARINA i TOMA razgovaraju.

KATARINA
Va brat je opak ovjek, kralju moj.
Bar tako svi o njemu govore.
Ja moram rei: plaim se za Vas.
TOMA
Bez brige samo, moja kraljice.
Ve priznao je Radivoj svu vlast
i prava kralja, gospodara svog.
A, osim toga, bie zadran
od stolnog mjesta malo podalje.
On ostaje u svome Vranduku,
sad samo treba da se pokloni.
KATARINA
Da samo bude tako, molim se.
Ulaze RADIVOJ i RESTOJE. RESTOJE ostaje u pozadini, a
RADIVOJ stupa naprijed.

RADIVOJ
Da ivi kralj sve zemlje bosanske,
gospodar moj, i k tomu brat jo moj!
TOMA
Da ivi Radivoj, Na vrli brat.

48

RADIVOJ
Moj kralju, Vae mudro vladanje
i mene potaklo je, konano,
da pristupim i da se poklonim.
Sad, kada sloga je zavladala,
na dobrobit zemalja bosanskih,
kad, evo, slona su gospoda sva,
i kraljev brat prikljuuje se tom.
Ja odriem se elja negdanjih
za prijestoljem i ezlom kraljevskim,
i priseem da gospodaru svom
od sada biu vjeran podanik.
TOMA
Sa svoje strane kralj obeava
da poloaj zadrae Na brat
to kraljevog je brata dostojan.
RADIVOJ
A sada molim kralja da mi da
jo doputenje da se udaljim.
TOMA
Brat kraljev jeste uvijek slobodan
da ode ili kralju pristupi.
RADIVOJ
Pa, dovienja, onda, kralju moj.
TOMA
Do sljedeega skorog susreta.
RADIVOJ izlazi.

RESTOJE
Bez ikakvih tekoa proe sve,
ak lake nego smo se nadali.
TOMA

49

Zahvaljujem na tome Svevinjem.

RESTOJE
Da, milou i voljom boijom;
sa uspjesima ljetu stie kraj.
Gospodin djed od Crkve bosanske
i dvanaest strojnika su kraljev spor
sa Ivaniem sretno rijeili,
u Bosnu da se opet vrati mir.
Jo ranije je humski vojvoda
sa kraljem savez bio sklopio,
a kada ostade ve sasvim sam
i kraljev brat se miru prikloni.
Uglaviste se srpskim despotom
da prihod srebreniki dijelite,
te s mirom zavri se jo i to.
Sa Venecijom, Turskom, Ugarskom
uspostaviste dobre odnose,
a Sveta stolica je imala
strpljenja a i razumijevanja
za postupke sve kralja bosanskog.
U Bosni cijeloj danas vlada mir,
zahvaljujui Vaoj mudrosti.
TOMA
Uvrstili smo svuda Nau vlast.
Postepeno zatamnjenje.

50

II IN

51

SCENA I
Krstjanska hia, negdje u Bosni, poetkom 1457.
VOJAA i TOMAEVI.

VOJAA
Ti, sine, vidi ovdje kako je.
Ve deset godina ja ivim tu,
me krstjanima, krstjanicama
ja jesam kao meu svojima,
al nije proao ni jedan dan
da nisam pomislila jednom bar
na tebe i na negdanji na dom.
TOMAEVI
I ja sam, majko, mislio na Vas.
Gospodin otac moj, kralj bosanski,
protivio se sve te godine
da ime Vae spominjem pred njim,
a nekamoli da Vas pohodim.
Dobrotom Radivoja, strica mog,
ja doznah gdje se nalazi Va stan,
te dooh, kako sinu prilii.
VOJAA
Zar jedna mati moe roditi
dva sina tako mnogo razlina?!
Gospodin plemeniti Radivoj
suprotnost je u svemu Onome,
to ocem tvojim sebe naziva!
TOMAEVI
Moj otac Vam je, majko, mnogo zla
i nepravde uinio, to znam.
Al pustimo to sada, molim Vas,

52

i stare rane ne pozljeujmo.

Pripovijedajte meni radije
o ivljenju u hii krstjanskoj.
VOJAA
E, sine, pripovijedala bih ja
da togod lijepo mogu kazati.
U hii isti jeste svaki dan
u siromatvu i pobonosti,
na oprezu i u pripravnosti
da bjeimo i da se skrivamo
po umama i pustim poljima
pred kraljevim i inim vojskama,
da cjelivamo ikone i krst
i svoje obrede da tajimo,
u strahu i u nadanju da tim
sauvaemo vjeru djedovsku.
Ti znade ko je uzrok svemu tom,
i mome jadu, a i propasti
svih krstjana i Crkve bosanske!
Taj izrod to je Bonjanima kralj
a prokletim ga kraljem nazva puk!
za vjeke vjekova e biti klet!
Nek da mu Bog od najbliih svo zlo
tek onda s mirom doekau smrt!
TOMAEVI
Ne proklinjite, majko, oca mog,
i ne uzbuujte se, molim Vas.
I meni katkad bjee nepravo,
al neu nikog kriviti za to.
Sve mora biti voljom boijom,
i nije nama dano suditi.
Stog, dajte radije da priamo
o neem to Vas nee estiti.
VOJAA
Pripovijedaj mi, ako eli ve,
o tome kako je na dvoru sad.
I ta je s onom to je otela

53

mog mua, sina, moju postelju

sve to je moje bilo nekada?
Nenavidnica, da li kaje se,
il sretna je u mojoj nesrei?
TOMAEVI
Ja mislim majko, da Vi grijeite
kad izriete sud o Kraljici.
Nenavist enska, zloba, lukavost
ne stanuju u njenoj dui, znam.
VOJAA
Ha! Vidim da me izdao i sin!
Pa ime te je ta enetina
do lukavou za se dobila,
kad tako lako vjeru poklanja,
izdajstvo prema majci inei?!
TOMAEVI
Ja, majko, niim Vas ne izdadoh.
Ja samo drim da je kraljica
vrlinom svojom hvale dostojna.
Pogotovo to Kosae, njen rod,
sa kraljem su u staroj zavadi,
a ona tokom osam godina
ni trena nije dvoumila se,
ve osta vjerna svome suprugu,
bez obzira na roditelja svog.
VOJAA
Zar biti protiv takvog oca je
vrlina to je hvale dostojna?!
Pa to je sveta dunost svakome!
TOMAEVI
Tu donekle Vi pravo imate.
I otac, a i majka, baba, brat
svi novtinama i bezakonju,
i ak izdajstvu skloni bijahu.
Kad otac kraljiin je onomad

54

proglasio sam sebe hercegom,

prekrio je obiaje sve
to izmeu gospode vladaju.
A ena mu i sin mu Vladislav,
pa ak i majka, jo i goru stvar
uinie u doba kada je
on Dubrovane bio napao:
na oruje se die Vladislav,
a ove dvije ga podrae,
te s Dubrovnikom savez sklopie,
a protiv gospodara svojega!
I sve to zbi se zbog Talijanke
to Vladislavu namijenjena bi,
a posta nalonicom hercegu,
pred licem zakonite supruge!?
Da ovo bude jo zaudnije,
izmirie se nakon toga svi,
i nastavie ivjet kao da
se nita nije ni dogodilo!?
VOJAA
Nakotilo se skota svakakvog,
i mene to ne iznenauje!
A ona kuka je l se kotila,
da umnoi taj razbojniki soj?
TOMAEVI
Ja, majko, molim Vas da preda mnom
ne govorite tako zlobivo.
Jer, sin kog rodila je kraljica
je, ne zaboravite, i moj brat.
On rodio se ove godine,
a imenom je nazvan Sigismund.
VOJAA
To ne moe da bude tebi brat,
jer tebe ena donese na svijet!
TOMAEVI

55

On brat je meni jer smo roeni

od istog oca, kralja bosanskog.
VOJAA
U to se nemoj pouzdavati!
TOMAEVI
ta govorite? Ne razumijem!?
Da kralj mom bratu nije roditelj?!
VOJAA
To mogao si vidjeti i sam,
i prestati ga bratom svojim zvat!
Zar nakon cijelih deset godina
tek sad bi kuka se okotila?!
TOMAEVI
Pa sina jednog jo je rodila,
tri ljeta nakon svoje udaje,
al to je dijete kratko ivjelo,
nek pokoj dui njegovoj da Bog.
VOJAA
Ja ne znam s kim je kuka lijegala,
al znam da onaj to ga proklinjem
mom sinu nije pravi roditelj!
TOMAEVI
Ne! Nemojte mi to govoriti!
To ne moe da bude istina!
VOJAA
Ja jedina znam ta je istina!
Taj, to se ocem tvojim naziva,
je nemoan da bude roditelj!
I upravo ti, takvi, nemoni,
u bijedi svojoj krive itav svijet,
i spremni su na svakojaka zla!
Zar misli da bi otac mogao
bez majke ostaviti sina svog?!

56

TOMAEVI
Ja odbijam da vjerujem u to!
VOJAA
Pa dobro, nemoj da mi vjeruje.
Al htjela bih da barem ovo zna:
znaj da sam uvijek djecu najvie,
od sveg na svijetu vie, eljela,
i morala sam to da poinim,
pa makar prokletnik me ubio!
A znaj i da sam samo jedan put
sa drugim bila, mada esto sam
u onoj svojoj pustoj mladosti
u iskuenje takvo padala,
sve nadajui se da mogla bih
jo barem jedno dijete roditi.
TOMAEVI
Ne elim sluati o stvarima
iz roditeljske lonice, ko god
da bio meni pravi roditelj!
VOJAA
Jo samo ovo treba ti da zna:
tvoj otac je gospodin veliki,
i ti na krunu ima prava sva!
A onaj to ti majku oduze
on tebi nije otac, pamti to,
i nemoj prema njemu biti blag
osveti mu se, ja te zaklinjem!
Osveti mu se, i osveti me!
TOMAEVI
Ne! Neu da se svetim bilo kom!
Oprostite mi, majko, ali ja
ne mogu ovo vie podnijeti!
Govoriemo, moda, drugi put,
kad opet budem siguran u to

57

da treba s Vama da se susretnem!

A sada, majko, zbogom ostajte!
TOMAEVI urno izae. VOJAA krene za njim, ali zastane i
vrati se. Klekne.

VOJAA
Oprosti, Boe, slagah sina svog.
Zatamnjenje.

58

SCENA II
Grad Dobor, juni 1457. Prijestolna dvorana u jednom od
kraljevih dvoraca.
TOMA sjedi na prijestolju, urno ulazi RESTOJE.

RESTOJE
Kardinal tek to nije stigao,
a s njim i izaslanik mletaki.
Fra Marin im u susret hita ve,
i dovee ih odmah ovamo.
TOMA
U redu. Onda, saekajmo ih.
Kad Kurija i dud od Mletaka
ve ne vjeruju kralju bosanskom,
nek poslanici im se uvjere
u svu ozbiljnost naih namjera.
RESTOJE
Moj kralju, bojim se da podrka
katolianstva naim tenjama
ne ostane na lijepim rijeima
to samo mogu da nas potaknu
da, nespremni jo, uemo u boj.
Prepustie nas turskoj odmazdi,
jer uvijek sebi preputani smo,
sem kad pokornost htjedoe od nas.
Sva naa prolost to pokazuje,
to znate kao to to znam i ja.
TOMA
I znam i predviam to, Restoje.
Al Bosna nema drugog izlaza
suprostaviti se sultanu sad,
kad moemo ga jo nadjaati,
il pristati na polaganu smrt,
u bijedi i u stranoj nemoi,

59

kad kraj oekujemo kao spas.

Ulazi FRA MARIN.

FRA MARIN
U posjet Vama, kralju, stigli su
kardinal Ivan Karvajal, i s njim
Tomazi, poslanik od Mletaka.
Dopustite mi da ih najavim.
TOMA
Nek uu slobodno, fra Marine.
FRA MARIN izlazi i uvodi KARVAJALA i TOMAZIJA.

KARVAJAL
Nek bosanski kralj primi blagoslov
od Svetog oca, pape Kaliksta.
Kardinal Ivan Karvajal je tu,
i spreman je da kralja saslua.
TOMAZI
Iz Venecije kralju bosanskom,
od Vlade nae, nosim pozdrave.
Prouili smo Vau zamolbu,
i ovlaten sam da odgovorim.
TOMA
Mi, Stjepan Toma, vladar bosanski,
zahvaljujemo vam zbog pozdrava,
i elimo vam dobrodolicu.
KARVAJAL
U ime Pape i kranstva sveg,
zahvaljujem se kralju bosanskom.
Saopili ste, dakle, namjeru
da objavite protivturski rat,
i traite od Pape blagoslov,
te zastave i druga znamenja

60

to pripadaju svim krstaima

i ratnicima vjere kranske?
TOMA
Da. Nae tenje jesu jednake
sa tenjama kranstva cijeloga.
KARVAJAL
Dozvolite da ovo upitam:
a kakve su mogunosti za to?
Jer, idui kroz zemlju bosansku
uoio sam ipak poneto.
I malobrojni i siromani
su podanici Vaeg kraljevstva.
I kada ne bi bili neuki,
naoruanje nemaju za rat,
a s druge strane ih oekuju
vojnici monog cara Mehmeda.
TOMA
Bogatstvo pogledajte radije,
ne samo ono im smo oskudni.
Uz pomo blaga naih rudnika
priskrbiemo sve to treba nam.
KARVAJAL
Koliko znam, Vi godinama ste
sultanu danak plaali, zar ne?
Kad blaga imate zbog ega rat?
Otkupite slobodu novcima,
poteujui zemlju rtava.
TOMA
Zar blago nevjerniku davati?!
Za etri godine isplatismo
ve stoezdeset tisu dukata,
i okrutniku nije dosta jo!
Ne udi on za naim novcima,
on hoe da nas posve pokori,

61

jer Bosnu vidi kao predvorje

za osvojenje svijeta kranskog!
KARVAJAL
Uvaiu te Vae razloge,
al volio bih znati jo i to
koliko Bosna ima ratnika?
TOMA
Jo ne moemo rei taan broj.
Oekujemo uestvovanje
gospode bosanske i susjeda
i kranskih vladara ostalih.
KARVAJAL
U savez da li ste ve stupili
sa gospodarom humske oblasti,
i Vaim podanikom, hercegom?
TOMA
Sa samozvanim hercegom smo Mi
u bitku samo spremni stupiti!
Heretik to je najpritvorniji,
i najponizniji sultanov rob!
Najgnusnije izdajstvo njemu je
to plemenitom ovjeku je boj!
U dosluhu je on sa Turcima,
i Bosnu bi da njima izrui,
bez borbe i uz sramnu predaju,
u udnji da se sam okoristi,
podijelivi sa tuinima plijen!
KARVAJAL
Zanimljivo je Vae miljenje,
i sigurno zanimae i Rim.
Ja preporuujem da ipak jo
pridobit probate i hercega.
Preobraali su se otpadnici ve,
i postajali jo gorljivijim

62

u borbi protiv nevjernika svih,

u korist svete stvari kranske.
Pretpostavljam, gospoda ostala,
i puk veinom, podravaju
Va ratni naum protiv Turaka?
TOMA
Gospoda kralja podravaju.
Al puani su nai udan svijet
Vi znadete da zlo manihejsko
u Bosni nije suzbijeno jo,
a puk opijen tom opainom
kranstvo mrzi groznom omrazom,
i radije e prii Turinu,
pa makar propast sustigla sve nas!
KARVAJAL
Bez oslonca ste bilo kakvoga,
a elite zapodjenuti rat?!
U to se, zapravo, Vi uzdate?
TOMA
U pomo katolikih drava,
u zajednitvo protiv Turaka!
KARVAJAL
Raunate na opu podrku,
a niim niste uvjerili nas
da stvar u Bosni nije sada ve,
unaprijed, beznadeno propala!
TOMA
Stvar kranska u Bosni jedno je
sa opstajanjem naeg kraljevstva!
U Bosni e se braniti na svijet,
i katolikim dravama svim
je podjednako znaajan na spas!
Mi ne moemo protiv Mehmeda
bez pomoi zemalja bratskih nam,

63

al to nam samo jaa pobude

da sjedinjeni uemo u rat!
KARVAJAL
Koliko znam, to sjedinjenje jo
ni jedna drava ne navijesti.
A Vae snage nisu dovoljne
ni Vae granice da zatite!
TOMA
Uz blagoslov od Svete stolice,
i pomo Mletaka i Ugarske,
pobijediemo neprijatelja,
i prognati ga izvan zidina
to stoljeima kopno titie
od nevjernikog vala s istoka!
KARVAJAL
Od Pape dobiete blagoslov
jer zastupate vjeru kransku,
al pomo susjeda ne ini se
izvjesnijom neg to je Vaa mo
da sami dobijete ovaj rat.
TOMA
Gospodine Tomazi, ova vijest
da Vlada mletaka uskrauje
svu potporu to traismo
duboko nas je uznemirila!
Stog objanjenje zahtijevamo sad!
TOMAZI
U ime Vlade, i u svoje, ja
izraavam najdublje aljenje
zbog neprijatne nemogunosti
da potvrdno odgovorimo Vam.
Zbog primoranosti na odbranu
od zajednikih neprijatelja,
uputiti Vam nismo pripravni
ni nau vojsku niti oruje.

64

TOMA
Razoarani smo odbijanjem,
al to nas nee pokolebati,
jer Ugarska e da nadoknadi
sve to nam Mleani uskratie.
KARVAJAL
U Ugarskoj se mladi Ladislav
u silnim nevoljama naao
sa sjevera Germani prijete mu,
sa juga Mehmed rat najavljuje,
a ugarska gospoda neslogom
jo vie slabe kraljev poloaj.
Kad Vae Velianstvo to ve zna
zbog ega uzaludno uzda se
u pomo koju Bosni Ugarska
u ovom trenu ne moe da da?!
Ja preporuujem da jaate
sposobnosti za Vau odbranu,
a misao o vojni krstakoj
nek odri Vas u pripravnosti
dok bolja nam vremena ne dou.
Jer, vidjevi mo kralja bosanskog,
ja mislim da je bolje da je put
u Vae kraljevstvo izostao.
TOMA
U redu, gospodo, na sastanak
zakljuujemo ovim rijeima.
Gospodine Tomazi, aljenje
prenesite zbog primoranosti
u kojoj Vam se Vlada nalazi.
Vi, kardinale, uvjereni smo,
izvijestiete papu Kaliksta
sa vie dobre volje nego to
pokazaste nam ovom prilikom.
Fra Marin e vas ispratiti, a
kralj bosanski vam eli sretan put.

65

KARVAJAL
Do sljedeeg ovakvog susreta
nek Vae Velianstvo uva Bog.
TOMAZI
U ime duda, Vlade mletake,
i svoje ime, kralju bosanskom
poeliu sve to je najbolje,
u svrhu zajednikog uspjeha.
FRA MARIN, KARVAJAL i TOMAZI izlaze.

TOMA
Zavrismo i s tom lakrdijom.
Sad barem znademo na emu smo.
RESTOJE
Da. ini se da nema izbora.
TOMA
Pokuaemo sami, Restoje,
pa makar bilo nam to posljednje.
Izlaze.

66

SCENA III
Blagaj, jesen 1457.
Sjede HERCEG, GOST RADIN, VLADISLAV, VLATKO,
ALEKSA DABIIVOVI ZUBAC.

HERCEG
Govori onda, Aleksa ta bi?
ALEKSA
Razbjeae se kao kokoi!
Kad dreknuh da u priklati i njih
i njihovog pjetlia, Tomaa,
pobacae sve to su prtili,
i niza stranu, trkom, strugnue
sve kamen je pod njima prtio!
VLADISLAV
Pa, pokupi li to to bacie?
Koliko mi se ini, nisi nam
od svega toga nita donio!?
ALEKSA
A ta bi, knee, da ti donesem?!
To malo jada i sirotinje?!
Pred gospodara ja ne izlazim
bez stotinu i vie! dukata!
VLADISLAV
Pobacae, zar, prazne kovege?!
Da ne lae ti nama, Aleksa?
HERCEG
Ti, Vladislave, uti, bolje je!
Na miru Aleksu mi ostavi!
Kom vjerujem, tom vjeruje i ti!
VLATKO
Ti, brate, mora oca sluati.

67

HERCEG
Govori, Aleksa, po redu sve.
ALEKSA
Zna kojim poslom bio sam, kad uh
sve dreka, vriska, zapomaganje;
zapomae, tu, blizu, te ti ja
poteci imam ta i vidjeti:
domain ispred kue zavezan,
unutra poreznici kraljevski,
i kopaju li, raskopavaju,
sve bjenji to pod razvalinama
ne nalaze ni jednog dukata!
Ja pustim nek se zamajavaju,
dok s lea pratnju im ne zaskoim,
pa onda, kad sam svrio sa tim,
pozovem ih da lijepo izau,
s objema rukama na potiljku.
Oklijevali bi oni ne dam ja:
Ja Aleksa sam Dabiivovi,
i nema druge, ve se predajte!
Izaoe tu, ta su mogli jo,
i predaju se nee ginuti.
Izaoe kad to sirotinja,
sve kese im se prazne otegle,
u njima dvaFtri bijedna novia,
a kovege ni prazne nemaju.
Ja pitam jesu li zabasali
u zemlju slavnog hercegFStjepana,
kad misle mogu porez kupiti
i mimo volje gospodarove?!
Ohrabrio se jedan, pa e tad:
Mi, dukatnici kralja bosanskog,
za gospodara porez kupimo.
A Toma je gospodar Bosne sve,
i mi za drugoga i ne znamo.
Ja vidim njemu milo zboriti,
pa pustim neka kae togod jo.
A on mi veli: Toma e u rat,

68

u vojnu protiv cara turskoga,

za slavu, i na ast, svih Bonjana.
Tu mene poe spopadati smijeh,
pa ne izdrah a da ne prasnem:
E, svaka ast i slava onima
to napunie kesu kralju svom,
pa ovaj moe gae zakrpit,
da poderan ba ne ide u boj!
ta misli, jadan, da e Turinu
gologuz moi da se odupre?!
Ve, recite vi njemu da u ja,
znan kao Aleksa od Zubaca,
po ocu zvan i Dabiivovi,
kad god, u svako doba, biti rad
do gole koe da ga oderem,
i oduzmem i to sirotinje
to od sirotinje je oteo.
I jo poruite mu da u Hum,
u zemlju slavnog hercegFStjepana,
ne dolazi ni on ni ljudi mu,
jer ivu glavu nee izvui.
Tu vidjee da ja se ne alim,
te preko kamena zagrebae
koliko su ih noge nosile.
I nisu sigurno ni stali jo.
HERCEG
E, nasmija me, brate, Aleksa.
Pa otkud na te da naletie?!
Nauie sad barem ta je strah,
kad pameti ve nisu imali
da moju zemlju zaobilaze.
I, veli, Toma bi da vojuje
jo protiv Velikoga Turina?!
On, koga su napustili ve svi,
Maari, rimski papa, Mleani,
on, koji ak i svoju batinu
bi jedva mogao sauvati,
on, koji ne vlada ni Bosnom svom

69

i on bi s Mehmedom da ratuje!?
E, alosna je svaka zemlja s njim!
ALEKSA
Pa njegov ovjek tako ree mi.
HERCEG
A, Radine, da nije drugo to?
Da moda nee Toma protiv nas?
Da dukatnici nisu obmana,
a ratne pripreme tek izgovor,
dok sprema se da napadne na Hum?
RADIN
Ne ini mi se vjerovatnim to.
Koliko Tomaa Neovjenanog znam,
zanesu esto njega nadanja
u koja ne vjeruje ni on sam.
A Turcima si vjeran saveznik,
i on bi mogao tim napadom
zadobiti dva neprijatelja.
Ve iscrpljenu vojsku tada bi
sa lea stigla turska osveta,
i to bi bio neminovan kraj.
To jasno je i samom Tomau,
i nee udariti ni na kog,
ve nastojae svijet obmanuti
da vjeru latinsku on brani sam
pred naletima stranog Mehmeda.
HERCEG
U pravu, Radine, si potpuno.
Dok imamo sultana uza se
ni bosanski kralj niti bilo ko
nam nee posao pokvariti.
A sada, Radine i Aleksa,
zamoliu vas, ostavite me
sa sinovima mojim nasamo,
da kao otac s njima prozborim.

70

RADIN i ALEKSA izlaze. Zatamnjenje.

71

SCENA IV
Bobovac, krajem februara 1458.
TOMA, RADIVOJ, RESTOJE, TOMAEVI.

TOMA
Jo nismo propali, nek znaju svi!
Jedanaest uz Drinu utvrda
i rudnik srebreniki uzesmo,
im ulo se za despotovu smrt!
Udovica i oslijepljeni brat
i ne stigoe vlast preuzeti,
a naa vojska je po Srbiji
sakupljala ve ratni plijen!
RADIVOJ
Sa Turskom nismo stupili u rat,
i tu smo mudrim se pokazali.
Kranstvo neka brani Ugarska,
i novi kralj joj, Korvin Matija!
RESTOJE
Za sada turska sila miruje,
al pitanje je samo dokle e.
RADIVOJ
Mirovae dok mirujemo mi.
RESTOJE
Sultanu se ne uri, kralju, jo.
Iscrpljuje on protivnike sve,
tek potom da bi ih porazio.
Stog, ne moemo li sad s njim u boj,
bar snagu pokuajmo uvati.
TOMA
ta predlae, moj dobri Restoje?
RESTOJE

72

Da ne bi primirja nas varljiva

uvlaila u nove sukobe
to rastau mo nae drave,
ja izmirenje predlaem sa svim
sa kojim imadosmo kakav spor,
pa bili oni prvi susjedi,
il gospodari daljih krajeva.
RADIVOJ
Gospodine, Vi mudro zborite.
Sa Turcima se treba miriti,
i neodlono danak platiti.
RESTOJE
Sa Turcima, a i sa Kosaom,
pogotovo sa Despotovinom!
I odnose sa svijetom kranskim
za sva vremena sad uvrstiti!
TOMA
I kad bi Mehmedu sve platili,
i trajno izmirenje postigli,
ak s Kosaom jo izgladili spor
ne nalazim da time moemo
uvrstiti na odnos s Ugarskom,
te s Mlecima i Dubrovanima.
Pogotovo sa Svetom stolicom.
Al misao ti vrijedi, Restoje!
Jer, ne treba razarat Srbiju
kad moemo je, nudei joj mir,
pripojiti bez borbe ikakve,
te Bosnu vratiti u granice
to bijahu za Tvrtka Prvoga!
Kad despot Lazar, pokoj dui mu,
potomstva mukog ve ne imade,
a kruni srpskoj treba nasljednik
zar ima ta prirodnije od tog
neg da Kotromania potomak,
u srodstvu to je s Nemanjiima,
ovjena glavu krunom despotskom,

73

vjenavajui despotovu ki?

Stog sina Naeg, vrlog Stjepana,
zaruimo sa prvoroenom
me Lazarevim mladim kerima!
TOMAEVI
Moj kralju, pa najstarija od njih
navrila je deset godina!?
Zar elite mi brak sa djetetom?!
TOMA
Ti nee biti prvi kraljevi
to sklapa brak za dobro kraljevstva,
zatomljujui volju srca svog.
TOMAEVI
Pretpostavljam da tako bilo je
kad Vau enu, moju majku, ste
iz doma naeg istjerivali?!
I kada, sve za dobro kraljevstva,
oeniste ker humskog vojvode?!
RADIVOJ
Ne, Stjepane, ne sudi kralju svom!
Zbog ljubavi, a ne zbog kraljevstva,
sa Katarinom vjenao se kralj.
A tvoja majka, dobra Vojaa,
uviajui ta je najbolje,
napustila je svojom voljom dvor.
TOMA
Bog svjedok je da to je istina.
A tebe ena jeste rodila,
al ti si prvo zemlje svoje sin.
Kroz ljubav prema domovini e
probudit ljubav prema supruzi,
pa makar on bila premlada,
i nesposobna jo za pravi brak.
TOMAEVI

74

Ne. Samo Vi, i takvi poput Vas,

u eni ne traite ensku bit,
poistovjetivi je s kraljevstvom!
RADIVOJ
I ti e jednom biti vladalac,
i shvatie tad gospodara svog.
TOMAEVI
I upravljau zemljom tuinskom,
dok ezlo kraljevsko ne predate
u ruke Sigismunda, brata mog,
u zakonitom braku roenog?!
E, nemojte se zavaravati,
ja nikuda iz Bosne ne idem!
Ja prava svojih se ne odriem,
pa makar znailo to moju smrt!!!
RESTOJE
Umirite se, dragi Stjepane
pa ovdje niko Vam ne eli zlo.
Prvenstvo pripada najstarijem
na zakonu tom poiva na svijet.
Kralj nema drugog oslonca sem Vas,
stog Vi mu morate sad pomoi.
Porijeklom, i jer niste enjeni,
Vi, jedini me Bonjanima svim,
za despota ste novog pogodni.
A zazirete li od toga da
u tuu zemlju sami poete,
sve moemo uglavit tako da
gospodin stric Va, vrli Radivoj,
Vam pomogne da preuzmete vlast,
i potinite srpske velmoe.
Gospodin Radivoj bi, vjerujem,
sa radou Vam se pridruio.
RADIVOJ

75

Gospodine moj, pravo zborite.

Pri ruci biu naem Stjepanu,
u Bosni, kao i u Srbiji.
TOMAEVI
U redu. Ako svi su saglasni,
i ja u onda dati pristanak.
Al kruni bosanskoj sam batinik,
i neu je se nikad odrei.
Sa time morate raunati.
TOMA
Pred svima ja se obavezujem
da tujem prava prvoroenog,
te da e stoga krunu bosansku
naslijedit Stjepan, stariji moj sin.
Preostaje nam jo da stupimo
u pregovore s dvorom despotskim,
s udovicom i slijepim Stevanom.
O tome e se starat Restoje,
i molim ga da ostane jo tren.
A Stjepan i gospodin Radivoj
su slobodni da idu poslu svom.
TOMAEVI
Pa dovienja, onda, kralju moj.
RADIVOJ
Nek moga brata, kralja, uva Bog.
TOMA
Do skoroga vienja, gospodo.
RADIVOJ i TOMAEVI izlaze.

RESTOJE
Tekoe ne oekujem u tom
da privolimo slijepog Stevana.
Ja strahujem od volje Korvina,
jer Srbija je zadnja prepreka

76

to Ugre razdvaja od Turaka.

Sa njime valja pregovarati,
i ako Srbiju nam prepusti,
ostvariemo ak i ono to
izgledalo je neostvarljivo:
izmiriemo se sa Turcima,
pripojiti jo Despotovinu
a jaajui veze s Ugarskom!
TOMA
O drugoj stvari htio bih da znam.
Zbog ega Radivoju predloi,
a ovaj odmah to i prihvati,
da bude skrbnik mome Stjepanu?!
RESTOJE
Moj kralju, Radivoj gospodari
nad odlukama kraljevievim.
Vi mogli ste to sami vidjeti
ubijedih kraljevia onda tek
kad nagovijestih da bi kraljev brat
u Smederevo poao sa njim.
Sa druge strane, brat Vam Radivoj
ne tei vie ezlo otet sam,
ve kraljevia iskoristiti
i preko njega prigrabiti vlast.
Ja miljah da bi bilo najbolje
obojicu to dalje poslati,
jer Vranduk Bobovcu je preblizu,
a vlast je slatka i u Srbiji.
To, eto, bjehu moji razlozi,
i, nadam se, uvaiete ih.
TOMA
Ne, kao roditelj; da, kao kralj.
Izlaze.

77

SCENA V
Blagaj, krajem 1458.
HERCEG i GOST RADIN.

HERCEG
ta znai ovo, je li, Radine?
Kralj bosanski sad elio bi mir!?
Zar nakon ovolikih godina
sad nudi da zaboravimo sve
sve vojne koje vojevasmo s njim,
svu zlobivost i suprotivtinu,
sve zgrjehe, novtine i nevjere
sve to poinismo i on i mi?!
Na dobro nee ovo izai,
al samo nek ne izae na zlo!
RADIN
Na zlo je polo kada Toma je
isprosio za sina nevjestu
iz kue pokojnoga despota.
A kako ne bi kada Matija
i odve lako pristade na to?!
Gospodin plemeniti Radivoj
dojavio nam je da Matija,
pri susretu s fra Marinom i s njim,
zaiska samo obeanje im,
i zadovoljan bi kad dobi ga,
da bosanski kralj priznae mu vlast
i primit ga za gospodara svog!?
HERCEG
Da, Toma e u Segedin, na zbor,
da pokloni se lino Korvinu,
Tomaevi na smederevski dvor,
da prisvoji svu Despotovinu,
a oko nas zatvorie se krug,
i opkoljeni emo biti skroz!
Od mira takvog bolji je i rat!

78

RADIN
Razmiljao sam neto i o tom.
Rjeenje ipak postoji, i tad.
Poklonivi se kralju ugarskom,
prisegnuvi da bie vjeran mu,
iznevjerie Toma prisegu
to dade gospodaru Mehmedu.
Ja ne znam da li moe Matija
umanjiti sultanov strani gnjev,
al znam da gnjev taj e se sruiti
na Tomaa i zemlju bosansku,
im sultan primi poruku od nas,
u ime nae i u Radivojevo,
o namjerama nevjernikovim,
o vjerolomstvu i o izdaji.
A tada, Toma i Tomaevi...
HERCEG
O svome jadu e se zabavit!
Zaboravie hercegFStjepana,
na miru ostavie njegov Hum!
To trebamo uiniti, ba to!
I prihvatiti ponueni mir.
Izlaze.

79

SCENA VI
Bobovac, mart 1459.
Opti mete. Napolju, turska vojska vri opsadu tvrave. Za to
vrijeme, TOMAEVI mirno sjedi dok dvorjani i vojnici tre
naokolo pokuavajui da organizuju odbranu. Izmeu njih
probija se RADIVOJ i utrava u TOMAEVIEVU sobu u punoj
ratnikoj opremi.

RADIVOJ
to samo sjedi tu?! Pokreni se!
TOMAEVI
ta radi ovdje, strie?! Otkud ti?!
RADIVOJ
Ne postavljaj mi sada pitanja!
Ti ide sa mnom. Hajde, spremi se!
TOMAEVI
Zar nisi opkoljen u Vranduku?!
RADIVOJ
Pouri, nemamo sad vremena!
TOMAEVI
A kako ue, sam, neopaen?!
Kraj nae strae, i kraj Turaka!?
RADIVOJ
Pouri, ako misli bjeati!
I ne pitaj me nita, kaem ti!
TOMAEVI
Al turska opsada ne jenjava!
Da bjeimo pa pravo meu njih?!
RADIVOJ

80

Ma nemoj da se boji, sa mnom si!

Ponesi samo najpotrebnije!
TOMAEVI
Pa reci barem kuda idemo?!
RADIVOJ
U Smederevo, Despotovinu!
TOMAEVI
U Smederevo emo kasnije,
kad turska vojska Bosnu napusti!
RADIVOJ
Ti nemoj brinuti zbog Turaka!
Do Smedereva sve smo sigurni!
TOMAEVI
Ne, strie, nisi me razumio!
Ne strahujem za ivot svoj, i tvoj!
Sad, kad je kralj u Segedinu ve
ko moe Bosnu braniti do mi?!
RADIVOJ
im uje da mu zemlju pustoe
na put e Toma odmah krenuti!
Nek brani Bosnu, ako joj je kralj!
A ne moe li neka odstupi!
TOMAEVI
Ne, strie, zaboga, ta govori!?
Zar bio bi u stanju pobjei
i ostaviti kraljevstvo i dom
na nemilost pred turskom najezdom!?
RADIVOJ
Moj dom je tamo gdje gospodarim!
Do juer Vranduk, sutra Srbija!
A kraljevstvo je samo brata mog,
i moje nije bilo nikada!

81

TOMAEVI
Razumijem te, ali pogledaj
opustoie Bosnu, vidi li?!
Bar saekajmo da se vrati kralj,
jer, odemo li, sve e propasti!
RADIVOJ
Ne, ne smijemo vie niti tren
izgubiti zbog tvog oklijevanja!
U Srbiji e prigrabiti vlast
il Turci, ili srpske vojvode,
a mi emo bez svega ostati
bez Bosne, jer nam pored Tomaa
ni glava ovdje nije sigurna,
bez Srbije, jer nema naina
da povratimo preotetu vlast!
TOMAEVI
Al ta e biti s Bosnom, zaboga?!!
RADIVOJ
Ti, kao novi despot Srbije,
o Bosni ne staraj se previe!
Za Despotovinu je dobro ak
da kraljevina kralja Tomaa
to slabija je, kao susjed joj.
A sada, hajde, idi, spremi se!
Pouri, ekau te napolju!
Izlaze.

82

SCENA VII
Bobovac, juni 1459. Prijestolna dovrana.
TOMA i KATARINA sjede na prijestolju. Ulazi RESTOJE.

RESTOJE
Moj kralju, hou li ih uvesti?
TOMA
Nek prokletnici saekaju jo,
da osjete da nisu poeljni!
KATARINA
Ja opomenula bih Stjepana
da dunost gospodska mu nalae
da saeka bar gospodara svog,
kad zemlju ne moe odbranit sam.
Al Stjepan i gospodin Radivoj
ne obavijestie ni kraljicu
ni savjetnika niti bilo kog
da ele napustiti kraljevstvo
i otii na smederevski dvor.
TOMA
to Bosnu izdae je manje zlo,
jer ubrzo smo s vojskom pristigli,
pred sobom krei svu opsadu!
Da, to je manje zlo spram onog zla
kad izdaju ak svoju izdae!
Zbog toga tek e Bosna stradati!
RESTOJE
Ve nepovoljno je odjeknulo
u cijelom kranskome svijetu to
to sin i brat od kralja bosanskog
u ruke predadoe Turcima,
bez borbe ikakve, svu Srbiju.
Pogotovo je Sveti otac ljut,
i, ne usteui se, govori

83

o podmuklosti kralja bosanskog.

Na dvoru ugarskom je gore jo:
optuuju Vas da ste zajedno
sa Vaim bratom i sa Stjepanom
za novac Smederevo prodali.
TOMA
O, podli izdajnici, ne bilo
ni vas ni vae sramne izdaje!
E, nee izrod roda Naega
primaknuti se, a ne sjesti jo
na prijestolje vladara bosanskih!
KATARINA
Poivite nam samo, kralju moj
o nasljedniku ne brinite Vi.
RESTOJE
Moj kralju, ne brinite uopte
o neprijatnostima domaim.
Opasnosti nas druge vrebaju,
i ugroavaju na opstanak.
TOMA
U pravu si, al ta da inimo
kad niko vie ne vjeruje nam?!
Napustie nas saveznici svi!
RESTOJE
Uiniemo neto to bi im
povratit moglo nadu da smo mi
na svijetlom putu vjere kranske.
TOMA
Znam! Svjetlost puta se ukazuje!
I putem tim nam valja krenuti!
Pokrstiemo maniheje sve,
a ne htjednu li sve istrijebiti!
Kranstvo to oekuje od nas!
Uinimo i vjerovae nam!

84

RESTOJE
Usuujem se rei, kralju moj,
da zamisao Vaa nosi spas.
Heretici sad nisu opasni
ni mnogobrojni kao nekada,
a i gospoda bosanska su ve
veinom kranima postali.
Al ipak, da bismo umanjili
nezadovoljstvo naih puana,
nepokrtene ne bi valjalo
ubijati ve protjerivati.
TOMA
Svejedno vano je da nestanu!
RESTOJE
Poduzeemo sve da nestanu.
TOMA
Dovedi sada onu dvojicu!
Da ujemo ta mogu kazati
u odbranu izdajstva svojega!
RESTOJE
Moj kralju, kraljevi bi elio
da predstavi Vam svoju suprugu,
a to i obiaji nalau,
pa stog i nju bih uveo na tren.
TOMA
Nek ue samo da je vidimo.
A kraljica bi, ako eli to,
kroz cijeli dvor je mogla provesti,
pokazavi joj njene odaje.
KATARINA
Uradiu to rado, kralju moj.

85

RESTOJE izlazi, uvodi RADIVOJA, TOMAEVIA i

JELENUMARU.

RADIVOJ
Moj gospodaru, moja kraljice
od Radivoja pozdrav primite.
TOMAEVI
Ja, Stjepan, kao sin Va nasljednik,
i Vama, kralju, a i kraljici,
sve asti kraljevske ukazujem,
duboko Vama klanjajui se,
u nadi da ete da primite
i naklon moje vrle supruge,
po svom roenju zvane Jelenom,
a po primitku vjere latinske
to Marom sada je nazivaju.
MARA
Preuzvieni kralju, kraljice
moj naklon Vaim Velianstvima.
TOMA
Ti, keri, slobodno pristupi Nam,
jer supruga od sina Naega
nek osjea se kao Naa ker.
Ti sada s kraljicom obii dvor,
i smjesti se u svoje odaje.
Odmori se od puta napornog,
prozboriemo vie nakon tog.
KATARINA
Da, hajde keri, hajde, poimo.
KATARINA i MARA izlaze.

TOMA
E, svean ovaj dolazak vam bi!
Toliko svean je koliko je
tajnovit bio onaj odlazak!

86

Al neu nita da o tome znam

za Bosnu sve se dobro svrilo,
a jasno je i vama da ste tim
i zemlju i gospodstvo izdali!
Ve samo bi zbog toga trebalo
da budete svih prava lieni!
Naoigled kranstva cijeloga,
bez borbe Smederevo dadoste,
zabijajui nam u lea no!
Pa ta oekujete jo od nas,
i zato se u Bosnu vratite?!
Vas dvojica ste nepoeljni svud!
RADIVOJ
Ti, brate, ne zna cijelu istinu.
Da znade, ne bi tako zborio.
U Smederevo smo pourili,
jer mogli smo bez vlasti ostati
na nemonu vlast slabe drave
svi oko bacaju i vojvode,
i strani carevi i kraljevi.
Prosudi da li smo pogrijeili
ti Bosni mogao si pomoi,
a Srbiji smo mogli samo mi.
TOMA
E, pomogli ste, vidim nema ta!
O, sramotno izdajstvo, da si bar
od ruke osvajaa kanjeno!
RADIVOJ
Ti, brate, ne bi proklinjao nas
da vidi korist koju vidim ja.
A to se Smedereva tie, znaj
ni mnogo vea vojska ne bi ga
odbranila pred turskom opsadom.
Pod Smederevom takva sila bi,
to stotinama tisu broji se,
sve izabranih turskih ratnika,
pod mudrim vodstvom MahmutFpainim.

87

Gospodin taj nam ivot potedi,

pod uslovom da damo Srbiju,
i ponudi, u ime gospodara svog,
da sultan postane nam saveznik,
i oprosti nevjerstvo koje smo
poinili kad kralja Ugarske
za gospodara svoga priznasmo.
To znai da na jednoj strani smo
izgubili, na drugoj dobili.
Zbog tog bi, mislim, hercegFStjepan sad
od zavisti i bijesa crknuo.
TOMA
Obojica ste Mehmedovi psi,
zavjerenici protiv kralja svog!
Za jedan dan na Naem prijestolju
on sve bi prodao nas Turcima,
a isto bi uinio i ti!
TOMAEVI
Ne, kralju, ne govorite nam to.
Vi nepravedni ste spram strica mog.
Svjedokom sam da brat Va, Radivoj,
uz moju pomo, s neto ratnika,
do zadnjeg trena htjede branit grad.
Al kad nam MahmutFpaa ponudi
da saveznitvo opet sklopimo,
u ime Vae mi odluismo
da ruku prijateljstva primimo,
u zamjenu za srpsku utvrdu.
Sve radi Bosne to uinismo,
i ja, i stric moj, dobri Radivoj,
i mislim da bi takvim ishodom
i Vi se mogli zadovoljiti.
Uz Bosnu moda vie nije Rim,
ni Mleani, ni Korvin Matija,
al sada sultan Mehmed je uz nas,
a ne uz onog humskog hercega.
RESTOJE

88

Moj kraljeviu, ako stoji to

da sultan s Bosnom je u savezu,
a vie ne sa humskim hercegom
to lako moe se dokazati.
TOMA
Da, neka onda turski ratnici
opustoe i zapale sav Hum!
Tim dokazom dokazaete sve!
Al uvajte se, ne bude li ga!
RADIVOJ
Dokazaemo lako, kralju moj,
im stupimo u vezu s Turcima.
RESTOJE
Moj kralju, promislite jo o tom.
Jer, ipak, takva veza moe nam
tekoe dodatne izazvati
u odnosima s kranima svim.
TOMA
Znam, Restoje, al nita ne brini.
Jer, kranima je ve dovoljno
to maniheje, jednom zauvijek,
pokrstiemo ili prognati.
Zbog toga e nam sve oprostiti
Hum, Smederevo, savez s Turcima.
A vi, ti, brate, i ti, Stjepane,
od kralja oprotaj oekujte
sve bude li u redu. Ako ne
vi dobru nemojte se nadati.
Zatamnjenje.

89

SCENA VIII
Hum, decembar 1459.
HERCEG sa sinovima VLADISLAVOM i VLATKOM
obilazi opustoenu zemlju.

VLATKO
Ne, oe, nemoj oajavati.
VLADISLAV
Od smrti tvoje druge supruge,
ja ne vidjeh te tako alosnog.
Razvedri se, pa nismo propali.
VLATKO
Oporavljali smo se, Hum i mi,
i bivali sve jai, svaki put,
i nakon stranijih jo stradanja.
HERCEG
Toliki bijes i oganj nizata!
Bez ikakve krivice kanjen sam,
na radost mojih neprijatelja!
VLADISLAV
Na radost, jer su te potvorili,
a sultan im je povjerovao,
da s kranima veze obnavlja.
VLATKO
Pred Bogom ti si prav, i ljudima,
a ti, to potvoru poinie,
za nedjela e da ispataju!
HERCEG
Pred Bogom emo svi ispatati
al to da ispatam pred ljudima?!
U zgarite je pretvoren moj Hum
zbog vjere nevjernikoj nevjeri!

90

U sitost nezasitog uzdah se,

ne osjetivi da se blii as
kad prodrijee i mene kao to
tolike gospodare prodrije ve!
Jer, mojoj zemlji nisu granice
ni vode ni planine velike,
ne mogu novcem da ga zasitim,
ni svojom silom da se oduprem!
A on, to saveznikom drah ga,
sve to mi moe uzet uzee,
u svoju snagu uzdajui se,
raspoloen da svima uzme sve!
Odlaze.

91

SCENA IX
Bobovac, 10. juli 1461. Prijestolna dvorana.
Mjesto na prijestolju upranjeno.
Ulaze RADIVOJ i TOMAEVI.

TOMAEVI
O, Boe, ta smo to uinili?!
RADIVOJ
Uradili smo ta je trebalo.
Najvanije je da je gotovo.
Proirih glasine da boluje,
ak pozvah dubrovakog lijenika,
stog nikog nee zauditi smrt.
Posumnjaju li ipak kasno je:
u ruci ti je ezlo, ti si kralj
ukloniti te niko ne moe,
ti moe svakoga ukloniti.
TOMAEVI
Da, kralj sam. Smrt me kraljem uini.
I svakog kralja kraljem ini smrt!
A lozu kraljevsku sve le po le!
Na gomilu mrtvaca uspeh se
da prijestolje i ezlo dohvatim!
RADIVOJ
Ovako il onako ti si kralj.
TOMAEVI
Po krvi kralj, a krvlju uprljan!?
Prolivajui plemenitu krv,
ja prolio sam svoje krvi krv!
II ako nisam onda nisam kralj!
O, boe, zato se poigrava?!
RADIVOJ

92

Ma, pusti to sad. Sad je tvoja vlast.

TOMAEVI
Ne! Znam! Sve zbi se voljom boijom!
Rije moje majke boija je rije!
Moj otac nije taj to lei tu!
Moj pravi otac ko je ne znam jo,
al znadem da sam krvi kraljevske,
stog imam i na krunu prava sva!
Bog znade ko je meni roditelj
Bog htjede da ovako bude sve!
Ja nisam gnusni oceubica!
Pred Bogom svemoguim ja sam kralj!
RADIVOJ
Pa vidi da je volja boija.
Pred svojim podanicima si kralj,
i bie i pred cijelim svijetom kralj.
Sad, posluaj me i pripremi se.
Umiri sebe, ja u ostale.
Sad valja kraljici saoptiti,
i onome podlacu, Restoju.
Nek prvi uju da je umro kralj
to ionako jeste posljednje
to ue prije svoga odlaska.
Po Restoja sam ja ve poslao,
a njemu lako je objasniti
da novom kralju nije potreban,
jer bjee odve odan prethodnom.
Zauzvrat, za tolike godine
u slubi kod vladara bosanskih,
i vjernost kruni, bie nagraen.
Dopusti da mu to sve kaem ja,
ti samo to potvrdi, kao kralj.
Ulazi RESTOJE.

RESTOJE
Moj kraljeviu, zdravo da ste mi!
RADIVOJU.

93

Gospodine, zbog ega zovete,

ta tako neodlono bijae?
RADIVOJ
Okolnosti su vrlo ozbiljne.
Kralj Bosne, Stjepan Toma, umro je.
RESTOJE
Kralj umro?! Kakve ale zbijate?!
Koliko juer, kralj je bio zdrav!
RADIVOJ
Koliko juer, al ta moemo
jer, danas jesmo, sutra nema nas.
Za bolest kraljevu se saznalo
kad bilo je ve sasvim prekasno.
Iscjelitelje pozvah domae,
iz Dubrovnika pozvah jednog ak,
al od ljekara bjee bra kob.
RESTOJE
Iz Dubrovnika? Vidjeh ovjeka,
po dubrovaki odjevenoga
tumara hodnicima besposlen!
To znai kralju nije trebao,
ve Vama, vie nego oito!
Kob kraljeva ste uvijek bili Vi!
RADIVOJ
Vi govorite nerazumljivo,
i ne znam ta ste htjeli rei sad.
Kralj Toma umro je, i tuga je
u srcima svih dobrih Bonjana.
To, ipak, ne smije da sprijei nas
da novog kralja izaberemo.
A, siguran sam, Zbor svih Bonjana
odluie po elji kralja svog,
nek pokoj bude dui njegovoj.
Stog, kraljevia naeg, Stjepana,
od sada kraljem emo smatrati.

94

Gospodine moj, vjerujem da Vi

takoer ste sa time saglasni.
RESTOJE
Nezakonit kralj, ali ipak kralj.
Pokloniu se kralju, naravno.
Moj kralju, Vi ete razumjeti
da, nakon ovolikih godina
to vjerno sluio sam kraljevstvu,
ja traim dozvolu da odstupim
sa mjesta savjetnika kraljevog.
Okolnosti su sad drugaije,
a star sam da se prilagoavam.
TOMAEVI
Dozvoljavam da odstupi, i jo,
moj dobri Restoje, ja molim te
da nagradu za vjernost prihvati.
RADIVOJ
Da, kralj Vam posjede potvruje
u Hlivnu, to je Vaa batina,
i jo imanja Vam dodjeljuje
u upi dlamokoj i bistrikoj.
RESTOJE
Zahvaljujem na tome. Mogu li?
TOMAEVI
Kad eli moe ii, Restoje,
takoer i pristupit, slobodno.
U dvor si Na ti dobrodoao.
RESTOJE
Ne, zbogom. Ovo vie nije dvor.
RADIVOJ
Trenutak, molim Vas, gospodine.
Zbog Vae bliskosti sa kraljicom,
zamolio bih da, pri odlasku,

95

na sebe tunu dunost uzmete,

obazrivo je obavijestivi
o smrti kralja, mua njezinog,
kog nepoznata bolest pokosi.
RESTOJE
Bez brige, kraljica e saznati!
RESTOJE izlazi.

TOMAEVI
Zbog ega si joj njega poslao?!
Posumnjala bi svakako u nas
ovako e da bude sigurna!
RADIVOJ
Dojavio bi on ve kraljici.
Ovako bre rijeiemo sve,
uskrativi joj vrijeme suvino
to mogla bi ga iskoristiti
da, sumnjajui, plete zavjeru.
Nek shvati da joj nije mjesto tu!
TOMAEVI
A emu onda svo pretvaranje?!
to ne bismo krivicu priznali,
razglasivi svud da smo ubice?!
RADIVOJ
Gospodar mora biti nadmoan,
u lai, kao i u zloinu!
A hladnokrvna, licemjerna vlast
utjeruje u kosti gori strah
od proste surovosti silnika.
Zbog toga mirno svijetu recimo
da alimo zbog smrti kraljeve.
Na prijestolju e se uvrstiti,
ne kao ubica i prevratnik,
ve kao zakoniti nasljednik.
I svijet bi takvog kralja radije,

96

pa zato da mu to ne priuti?!
Kad bude s kraljicom govorio,
na umu nek ti bude ovo sve.
Na napade, ma kako estoke,
ti hladnokrvnou odgovaraj.
Ulazi KATARINA.

KATARINA
Kralj umro je? O, Boe, Boe moj!
Preminuo je vladar, otac, mu!
Zar tunija vijest ikad bijae?!
TOMAEVI
Sa Vama, gospoo, ja dijelim bol
smrt Vaeg mua smrt je oca mog.
RADIVOJ
Bol svima nama zajednika je.
KATARINA
Za njime ostadoe siroad,
tek roena ker, jo u kolijevci,
i sini na, nedorastao jo
u rukama da dri ma i tit!
Sudbino huda, nema milosti!
TOMAEVI
Da, eto, iznenada sve se zbi
na pravdi Boga ugrabi ga smrt.
Od nepoznate umrije bolesti,
ljekari nita ne pomogoe.
RADIVOJ
Toliko brzo odigra se sve,
da nismo stigli poslati po Vas,
da kralju budete kraj uzglavlja
dok dua s tijelom mu se rastavlja.
KATARINA

97

Zahvaljujem vam, draga gospodo,

za sve to iniste za mua mog,
i oca, brata i vladara svog.
Sudbina tako htjede, a ne vi
vi sigurno ste poduzeli sve
to bjee mogue poduzeti.
TOMAEVI
Uinili bismo i vie jo
da kosa smrti nas ne pretee.
KATARINA
Da, znam, i zato zahvalna sam vam.
RADIVOJ
Kad nismo mogli kralju pomoi
ta moemo uraditi za Vas?
Za Vas i djecu ta je najbolje?
Dopustite da ovo predloim:
sad vie nita Vas ne vezuje
za Sutjesku i kraljev dvor,
a Kozograd to Vama pripada,
takoer prostran je i podoban,
u njemu ne bi bili ovisni
o volji gospodara budueg.
Bez obzira to Stjepan bie kralj,
a on Vas kao majku potuje,
u Kozogradu bie Vaa vlast.
KATARINA
estitau ve naem Stjepanu
kad njega bude izabrao Zbor.
A to se tie Vaeg prijedloga,
razmiljau o njemu kasnije.
Do tada, ostajem u Sutjesci.
Dozvolite da dane sljedee
u bolu i samoi provodim.
TOMAEVI

98

U Kozogradu ili Sutjesci

Vi svugdje ete biti kraljica,
stog niko nee remetiti mir
to elite posvetit bolu svom.
KATARINA
Zahvaljujem jo jednom, gospodo.
Sad, povlaim se, dovidenja vam.
KATARINA izlazi.

RADIVOJ
Ha! ensko gospodaru prkosi,
pa bio on joj otac, mu il kralj!
Nadmudrila nas hercegova ki!
Sa dranjem i likom svetice
pokaza i da se ne boji nas,
i da ne eli dvor naputati
stog, valjae nam motriti na nju.
Izlaze.

99

SCENA X
Blagaj, , juli 1461.
HERCEG i GOST RADIN.

HERCEG
to moe da ti sin nanese zla,
to niko drugi ne bi mogao!
Na primjer, eto, taj moj Vladislav
boleljiv, nema ga ta vidjeti,
iz dvora posve rijetko izbiva
a brata liio bi batine,
pobunio se protiv oca svog,
treina Huma mu je premalo,
jo misli da mu trebam dati sve.
Ja moda nisam bio uzorit,
ni kao roditelj ni kao mu,
al nisam ni zasluio da sin
od mene ponovo se odmetne,
i zove moje neprijatelje
da protiv mene savez ostvare.
Dodue, dobro sam jo proao
spram Tomaa, kog ubio je sin!
RADIN
ta drugo moe donijet ovaj Svijet,
do zloina, ubistva, nevjere
kad njegov Tvorac jeste Sotona?
Za dobre ljude vie nema tu
poivalita niti skrovita
avolji krst je sve osvojio.
I kao to je sin to rui red
u slici oca buntovnog ve dat,
rugoba oceubice je tek
ozrcaljeni lik ubijenog,
a ovaj Svijet je lik u zrcalu
svog Stvoritelja, zloga Sotone,
to protiv Boga se pobunio.

100

I zato vjeni nered je, i zlo,

i uvijek bio je, i bivae.
HERCEG
Okani se te tvoje nauke.
Ja ozbiljnih tekoa imam sad,
i ne trebaju mi mudrovanja.
Na jednoj strani jeste Vladislav
moj sin, al nije smjeran preda mnom,
sa druge strane jeste novi kralj
sin neprijatelja, al nudi mir.
Sa svojim sinom elio bih mir,
a ne sa Tomaevim izdankom,
al zar da neeljeno odbijem,
obnavljajui sukob preanji,
a Vladislavu saveznika dam,
i priliku da oca porazi?!
RADIN
Pa ti si sam ve dao odgovor.
Ubistvom tvoga neprijatelja
Tomaevi ne posta prijatelj,
al ponuenu ruku prihvati,
jer boljeg saveznika nemamo.
A bude li uz tebe novi kralj,
uvrstie se i tvoj poloaj,
i Vladislav e ustuknuti sam.
HERCEG
Spram keri moje je Tomaevi
postupao ve blagonaklono,
i time dao razlog dodatni
da pomirenje prihvatim sa njim.
Al pravi razlog nije, ti to zna,
ni Katarina niti Vladislav,
ve strah pred onim to nadolazi.
Sve usamljeniji smo, Radine,
i propast nam se ve pribliava,
a razmirice stare ne daju

101

da jedni se uz druge zbijemo.

Zatamnjenje.

102

III IN

103

SCENA I
Jajce, poetkom jeseni 1461.
Za stolom sjedi STJEPAN TOMAEVI, STRAARI otvaraju
vrata, DIJAK ulazi drei u ruci svitak pergamenta. STRAARI
izlaze.

TOMAEVI
Pa, jesi li zavrio sa tim?
DIJAK
Moj kralju, pismo ve je gotovo,
i eka Vae odobrenje jo
da moemo ga poslati u Rim,
na ruke papi Piju Drugome.
TOMAEVI
Proitaj prvo kako poinje?
DIJAK
ita.

Dojde glas kraljevstvu mi kako car turski Mehmed namjerava do idueg

ljeta udariti s vojskom na mene i da je zato sve potrebito prigotovio.
Tolikoj sili turskoj ja sam ne mogu odoljeti. Umiljeno sam molio ugarsku
i mletaku gospodu i Jurija Kastriota e da bi mi u ovoj nevolji pohitali u
pomo, to molim i tebe, svepotenog, uzmonog i presvijetlog
gospodina i oca. Ja ne item zlatnih brda, ali bih bio rad
da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomo
nee uzmanjkati. Jer, ako Bonjani budu vidjeli da u ovom ratu nee biti
sami i da e im mnogi ini pomoi hrabrije e u rat ii i vojevati, a tada i
turska vojska nee bez straha u moje vladanije naprasno ui. Prilazi u
moju zemlju su veoma teki, a utvrde na mnogim mjestima nedobitne, te
ne doputaju da se prodre u moje kraljevstvo.
TOMAEVI

104

To jeste uvod kakav treba, lijep

i tako valja i da nastavi.
DIJAK
Bez brige budite mi, kralju moj.
Po redu, kako ste poiskali,
zapisao sam svaku Vau rije.
TOMAEVI
Da ujem onda ta jo pie tu.
DIJAK
ita.

Prethodnik tvoj blagorodni Eugen ponudio je roditelju mome, dobrog

spomenutija gospodinu kralju Tomau, kraljevski vijenac i hotio izgraditi
crkve i postaviti episkope u kraljevstvu bosanskomu, ali te dobre uvjete
roditelj Na nije mogao primiti nije htio da na sebe navue navist i
gnjev turski jer je bio jo nov vjernik i jo nije bio prognao nevjernike i
maniheje iz ovoga kraljevstva. A ja sam pak kao dijete krten, i uio sam
knjigu latinsku, i tvrd sam u katolikoj vjeri pa se
ne bojim onoga ega se moj otac bojao. Stoga via od svega jest moja elja
da od tebe primim krunu i svete episkope to e najbolje znamenje biti
da me nee u hudobi ostaviti. S pomou tvojom dati u svoj Bosni vee
nadanje, a nenavidnicima vei strah.
TOMAEVI
O krunisanju to je dovoljno.
Ne spominje jo ono oruje?
DIJAK
Moj kralju, upravo sad slijedi to:
ita.

Za ivota moga roditelja povelio si neka mu se poilje oruje, sakupljeno

za kriarsku vojnu protiv nevjernika, ali je ono ostalo u Dalmaciji u
mletakoj ruci, jer to nije bilo u volji mletakom Vijeu. Neka tvoje
blagorodije zapovijedi da se to oruje meni poalje! Sada e tvoje poruke
naii na vie razumijevanja jer i Mleani drukije mniju i govori se kako
su navijestili da e se zaratiti s Turcima. Jote molim da poalje u Ugre
svoje poklisare, e da bi preporuili ove moje potrebe i naputili ih da

105

svoju vojnu silu zdrue s bosanskom. Tako bi se Bosna mogla lasno

spasti inae e sasvim propasti.
DIJAK
O podlosti i zlosti Turaka
na kraju sam napisao i to
to sigurno e kranima svim
otvorit oi, te e progledat:
ita.

Turci su odavno u mojemu kraljevstvu podigli nekoliko tvrdih gradova,

te laskaju seljacima, prikazujui ljubaznost prema njima i obeaju im
svakojakom hitrostju da e svaki od njih biti slobodan koji od nas k njima
otpadne. Ovi ljudi su srdani i nevidima im je lukavost turska i obmana,
te umiljaju da e ta svobotina koju im daju u obit trajati u vjeke
vjekova. Takvim zavaravanjem zavedeni ljudi kraljevstva mi mogu lake
od mene otpadnuti. Ostavljena od njih ni vlastela se nee moi dugo
braniti i odravati u svojim gradovima. Ako bi se Mehmed zadovoljio
zadobivi moje kraljevstvo a dalje ne bi hotio ii i iskati, tada bi mene
mogli ostaviti sudbi koja me snajde, te ne bi trebalo uzbuniti ostali
kranski svijet odbrane moje radi. Ali nezasito astoljubije nema nikada
svojih mea nakon mene napasti e na Ugre i na Primorje koje je u
vlasti Mletaka, pa e preko Kranjske i Istrije tjerati sve do Italije, koju bi
htjeli privesti u svoje vladanije i u svoju vlast. I o Rimu sultan esto misli
i onamo ga srce mami. Kada bi se na moju nesreu sluilo da zbog slabe
skrbi kranske nenavidnik osvoji moje kraljevstvo, naao bi u njemu
najprikladniju zemlju i najzgodnija mjesta skrozi koja bi ispunio svoju
zlu nakanu. Ja prvi oekujem zato burno to znamenje, a za mnom e svi
ini Ugri i Mleani i ostali okusiti gorinu svoje sudbine, a ni Latini nee
ostati u miru jer je tako Turin odluio.
Zavrio bih time, kralju moj,
odobravate li ovakav kraj.
TOMAEVI
Ubjedljivo si sastavio sve,
al konac valja jo pojaati.
Ovako stoga e da dopie:
DIJAK uzima pero i zapisuje TOMAEVIEVE rijei.

Ovo ti javljam da je svakome vidimo kome se podoba, jer je sve istinito

i tvrdo, da kasnije ne kae da ti nije bilo znano i da mene ne potvori

106

zbog mojeg nemara i neskrbi. A moj roditelj je predasniku tvome i

Mlecima proricao kob koja e zadesiti Carigrad i tu mu se nije dala vjera.
Kranstvo je zato na svoju velju tetu izgubilo onaj carski grad, stolicu
patrijarha, i temeljac Grke. Sada ja za sebe takvu sudbu proriem. Ako
mi vjerujete i budete pomogli, onda u se spasti, inae propau. A
moja propast nee biti samo moja ona e povui kao bujica i mnoge
druge...
Zatamnjenje.

107

SCENA II
Jajce, katolika crkva Sv. Marije, 17. novembar 1461.
Krunisanje Stjepana TOMAEVIA. Prisutni TOMAEVI,
NADBISKUP, RADIVOJ, VLATKO,PETAR PAVLOVI,
TVRTKO KOVAEVI, VLADISLAV KLEI, VOJVODE,
KNEZOVI, PUK BOSANSKI. Prisutne VELMOE uzdiu
TOMAEVIA na prijestolje.

NADBISKUP
U ime Krista, Bogom izabran,
od kralja, oca svojeg, odreen,
i od gospode proizveden kralj
nek izbor ovaj potvrdi jo puk,
ka nebu desnicama dignutim!
PUK dizanjem ruku, uz glasno odobravanje, potvruje izbor
novog kralja.

NADBISKUP
Sa oltara redom uzima kraljevska znamenja i predaje
TOMAEVIU.

Ma ovaj uzmi, kojim suzbie

sve protivnike vjere Kristove,
sve barbare i loe krane,
sve vlau danom Ti od Svevinjeg,
a radi mira sviju krana!
NADBISKUP
Uzima purpurni plat i ogrne TOMAEVIA.

U vjeri svojoj budi revnostan,

i vrst kad bude miru zatitnik!
NADBISKUP
Uzima kraljevsku jabuku i ezlo i predaje ih TOMAEVIU.

Zle kanjavaj, a titi uboge!

NADBISKUP vri miropomazanje TOMAEVIA, po rukama i
prsima, a potom mu stavlja krunu na glavu. Uzvici oduevljenja
prisutnih.

108

Postepeno zatamnjenje.

109

SCENA III
Jajce, 18. novembra 1461.
TOMAEVI, RADIVOJ i VLATKO sjede i razgovaraju nakon
krunisanja, bez naglaene hijerarhije prema mjestu sjedenja.

TOMAEVI
Protivio se, ne protivio
kralj ugraski u milost primi Nas,
i priznade Nam krunu jednakom
sa krunom ugarskoga kraljevstva.
VLATKO
Jednakost emo skupo platiti,
siromaei nae riznice
za nae novce da bi Matija
otkupio od cara Fridriha
tu istu krunu kojom dii se.
RADIVOJ
Pa, ipak, zadovoljni budimo,
jer imamo od Pape podrku,
pred kojom popusti i Matija.
A to nam, opet, nagovjetava
i drugi da e nas podrati.
VLATKO
U svemu vidim da je dobro to
izdatke emo dalje izbjei
sultanu danak otkaemo li,
to Matija takoer zahtijeva.
TOMAEVI
Otkazali bi i bez Korvina
to spram kranstva obavezni smo,
jer krunidba nas jednom zauvijek
uvrtava me zemlje kranske!

110

RADIVOJ
VLATKU.

Ja, plemeniti knee, znadem to

da otac Va je nezadovoljan
to saveznitvo s kraljem ugarskim
uz pomo dukata zadobismo,
al zlato naa jedina je mo,
to naklonost spram naeg kraljevstva
ne ini milou, ve potrebom.
TOMAEVI
Sa zemljama iz naeg susjedstva
ostvariemo zajednitvo ve,
im tamo prodre strah od Turaka,
od kojeg Bosna ve podrhtava.
Al to Nas kao kralja raduje
jest pristanak gospode kraljevstva
i zajednitvo velikaa svih
pri krunisanju kralja bosanskog.
Po prvi put u ovom stoljeu
sva Bosna sada je jedinstvena
i okupljena oko kralja svog!
VLATKO
Moj kralju, Vau mudrost hvalei,
je uzrok tome ustanoviu.
Gospoda cijene Vau dosljednost,
i spremna su da kralja podre,
jer Vaa vladavina vrsta je,
a nikom prava ne ugroava.
Al, radi dobrobiti kraljevstva,
ja ipak moram upozoriti
da posljedice loeg vladanja
za vrijeme predasnika Vaega
jo uvijek optereuju na puk,
nezadovoljstvom hranei mu glad,
a vjeru ogorenjem potmulim,
na otpor kralju potiui ga.
TOMAEVI

111

Nezadovoljstvo posijali su
na silu pokrteni strojnici,
a puk je uvijek plodno tlo za te
to kude ali nita ne nude.
Al Bosni vie nema povratka
sve oi sad su uprte u nas,
i vjenome kolebanju je kraj!
Kranstvu se na vjernost zaklesmo,
i valja nam pri tome ostati,
ne elimo li posve propasti
zaboravljeni, sami, nemoni!
RADIVOJ
Nezadovoljstvo sila prigui,
jo jae da bi poslije buknulo.
Al nezadovoljnike zato sve
uiniemo trajno ovisnim
o naoj vlasti i o milosti,
u slubu dravnu ih uzevi,
udijelivi im skromne poasti,
u izgled stavivi i vee jo.
Tim vjernost emo im izmamiti,
jer vlastiti probitak moi e
poistovijetiti sa dravnim.
VLATKO
Gospodin lukavo je smislio.
Al, kralju, valja biti oprezan,
na umu uvijek imajui to
da Bosna odavno ve poznaje
pritvornost velmoa i puana,
a da su sada ak i strojnici
sve vie odani tom poroku.
Pritvornost jeste najopasnija
kad obraenost krije nevjeru.
Jer, nevjera je uvijek nevjera,
i zalud je preobraanje svo.
RADIVOJ
Gospodine moj, ako shvatam Vas

112

to znai da je herceg, otac Va,

opreznost posve zanemario
kad Vladislava, brata Vaega,
u milost primi opet, nakon sveg,
oprostivi mu dvaput nevjeru?!
II rad je da nevjerstva doputa
dok nevjera nam glave ne doe,
e da bi sina zloestog tek tad
razbatinio ili prognao?!
VLATKO
Gospodine, ja ne dozvoljavam
da tako govorite preda mnom
o mome ocu ili bratu mom!
Gospodin plemeniti Vladislav
okonao je svoju pobunu
prisegnuvi Gospodstvu Njegovom,
i ocu naem, hercegFStjepanu.
I ako hercegFStjepan, otac na,
tu prisegu je ve uvaio
za to je imao i razloge,
u koje ne smijemo sumnjati.
Sa nae strane ja uvjeravam
da nikakva opasnost kraljevstvu
od Vladislava nee prijetiti
rije gospodsku u tome imate.
TOMAEVI
I kralj, a i gospoda bosanska,
u potpunosti uvjereni su
da Njegovo Gospodstvo, otac Va,
postupio je posve ispravno,
i prema gospodskim naelima.
Takoer, Mi smo uvjereni jo
da ne prijeti opasnost kraljevstvu
od pridobijanja gospode sve,
to, poput Vaeg brata, bijahu
zbog koFznaFega nezadovoljna.
Kad smanjuje se broj pobijenih
a raste brojka pridobijenih

113

vlast prestaje da bude nasilna,

i tada mudrom je nazivaju,
U tome lei njena prava mo.
Zatamnjenje.

114

SCENA IV
Kozograd, mart 1462. Dvorana u KATARININOM zamku.
KATARINA i VLADISLAV.

KATARINA
Pa, dobrodoao u Kozograd.
VLADISLAV
Za tebe moda dobrodoao,
al progonjen i nepoeljan svud
gdje dosee vlast oca naega.
KATARINA
To barem tebi nije prvi put.
Do sada si se snalazio ve,
pa emu uzbuenje oko tog?!
Oprostie ti otac, ne brini
bar on je uvijek znao pratati.
U meuvremenu se skloni tu
u mome gradu bie siguran.
VLADISLAV
Ne, sestro, nisi me razumjela!
Ja nisam privremeni odmetnik
to eka dozvolu za povratak,
ve nevoljnik bez doma vlastitog,
razbatinjen i prognan zauvijek!
Ne samo da mi otac uskrati
treinu koju sam zahtijevao,
ve pravo sinovlje mi odree
sve samo zato to sam protivan
da Vlatko, nakon smrti njegove,
uz pomo maa, prigrabi sav Hum!
Svu zemlju nam je dijeliti na tri
ne podijelimo li svu zemlju sad,
tri oblasti ne nainimo li
doepae se Vlatko svega sam!
Al otac nee ni da uje to,

115

ve misli sve e ponijeti u grob!

A mene, to sam svoje traio,
i pravdu, nita vie osim tog
svih prava, svega to mi pripada,
za sva vremena on je liio!
I, to je jo od svega najgore,
sa moje zemlje protjerao me,
zaprijetivi vlasteli podlonoj,
to dosad meni bjehu odana,
da glavom platie tu odanost!
KATARINA
Pa dobro, moe ovdje ostati,
koliko bude elio il morao.
Ja ivim skromno, kako prilii
udovici vladara svrgnutog.
I dobro a i zlo podijelimo,
jer ista na je majka rodila.
Nedostajae ti bogastvo, sjaj,
al ovdje barem bie siguran.
I ja zbog tog napustih Sutjesku,
i tuno zvanje stare kraljice.
VLADISLAV
Ne! Moje je izgnanstvo prisilno,
i ja se neu miriti sa tim!
Bez podrke i zemlje, izgnan, sam
od svojih zahtjeva ne odstupam,
i boriu se sve do kraja svog,
jer pravda je na mojoj strani, znam!
KATARINA
Zna i da sila nije pravedna
da jeste, ne bi silom zvali je.
Na tvojoj strani nije sila, jer
da jest, oslonio bi se na nju,
a ne bi pravdu sad prizivao.
Okani se stog takvih zamisli,
jer protiv oca naeg ne moe.
Ni ubice mog mua, krvnici,

116

Tomaevi i onaj Radivoj,

svu svoju vojsku kad bi podigli,
sa njime ne bi izali na kraj
stog savez sklopili su radije.
Njih za se ne moe pridobiti,
a s njima su Maari, Mleani,
sve zemlje kranske i Kurija
ujedinjeni strahom, drhte svi
pred silom Velikoga Turina.
Pa onda, reci koga moe jo
pridobiti za svoje nakane?!
VLADISLAV
Pa pravo si me ti uputila
na Turina, na koga drugoga!?
Najmonijega u pridobiti;
i, k tomu, gospodara vrhovnog,
kog otac na se pribojavao
i vie nego Boga jedinog!
Sad, kada otac je u savezu
sa neprijateljima njegovim,
i Turinu e biti milije
da Humom vlada njegov podanik,
to bie vjeran, danak plaati,
a ne da trpi otpadnika jo
u prvom susjedstvu, na granici!
Obeau mu sve to poeli,
zauzvrat da gospodstvo dobijem
nad Humom, zemljom hercegFStjepana,
to ni treinu dati ne htjede,
te zato morade izgubit sve!
KATARINA
U elji da se ocu osveti
na sve bi bio spreman, vidim to,
i ne moe te nita sprijeiti,
pa neu ni da te odgovaram.
I sama takvu udnju poznajem,
al moja slaba enska priroda
ne doputa da kujem osvetu

117

nad onim to mi mua ubie,

a mene udovom uinie,
i moju djecu sirotanima.
Mukarac si, i ratnik, hrabar, vrst
uradie po svojoj savjesti.
VLADISLAV
Da, sestro, bie tako, ima rije!
Osvetiu sve dane alosti,
sve suze to si isplakala ti!
Osvetiu se zlotvorima svim,
svim to nanesoe mi nepravdu,
svim to donesoe ti pla i bol!
Izlaze.

118

SCENA V
Blagaj, septembar 1462. HERCEGOVA prijestolna
dvorana.
HERCEG sjedi, do njega stoji GOST RADIN.
Ulazi VLATKO.

VLATKO
U pohode nam stie, ini se,
poklisar vojskovoe turskoga!
HERCEG
Straarima e zapovijediti
da pratnju zadre van zidina,
a glasnika sprovedu ovamo.
Ve prema zvanju koje ima on,
ocijeni kakav doek prilii,
i da li e ga k meni dovesti,
il zboriti u moje ime s njim.
VLATKO
U redu, kako ti zapovijeda.
VLATKO izlazi.

RADIN
A da l je mudro turskog glasnika,
ak ako ima posve nizak in,
ne primiti, ne sasluati ga
a turska vojska je na granici,
i samo to nas nije napala,
ne marei za nau oholost?!
HERCEG
Znam, Radine, da brine se za Hum,
al ne brini za hercegFStjepana
jo nije herceg ohol postao,
ve strah ne eli da pokazuje,
ni pred sultanom, ni pred paama!

119

Nek vide svi da ovdje vladam ja,

a ne da bojazan gospodari!
Nek znaju moji neprijatelji
od onog Vladislava ubogog,
do velikoga, monog Turina
ne bojim se ja boja nikakvog
dok ruke mi jo snage imaju
da podignu i dre tit i ma!
Ulazi VLATKO s glasnikom.

VLATKO
Moj gospodaru, ima poruku
od Mehmeda, sultana turskoga.
RADIN i VLATKO krenu ka izlazu.

HERCEG
Ne, molim vas da ostanete tu
ja nemam povjerljivijih od vas,
pred vama nemam ta sakrivati.
Govori, glasnie, to dolazi,
i kakvu poruku mi donosi?
GLASNIK
Od gospodara zajednikoga,
sultana presvijetloga Mehmeda,
nek hercegFStjepan primi pozdrave.
Gospodar hercegu poruuje
da prijateljstva starog dri se,
i da je rad da tako ostane,
ne pokae li herceg zlovolju.
Na dvoru gospodara Mehmeda
ve mjesec dana hercegov je sin,
i ali se na stranu nepravdu,
i trai pomo gospodarovu.
Gospodar mu je voljan pomoi
da vrati se u Hum zadobivi
to poiska od zemlje oeve,
jer sultan nepravdu ne podnosi,

120

ni nevjeru, ni danak neplaen

tim vie to gospodin Vladislav
iskaza dostojanstvo nudei
da podari sto tisu dukata,
i, k tomu, izmiri sav oev dug.
Al imajui jo u mislima
svo prijateljstvo vae davnanje,
gospodar bi, uz iste uslove,
obnovio sve veze s hercegom,
jo dajui mogunost nagodbe
da, umjesto sto tisu dukata,
tri svoja grada herceg daruje
da Klobuk, Mievac i avina
sultanu poslue za prodore
ka mletakim i inim zemljama
to, opet, hercegu bi sluilo
da stekne milost gospodarovu,
na pravu stranu se povrativi,
razvezujui, jednom zauvijek,
sve saveze sa nevjernicima.
Gospodar, eto, to poruuje,
oekujui hitan odgovor.
HERCEG
Tad hitno javi gospodaru svom:
sto tisu dukata naplatie
od onog koji mu obea to;
a Klobuk, Mievac i avinu
tad moe kupiti od herega
drugaije ih nee dobiti!
Prenesi svom sultanu Mehmedu
da hercegFStjepan ree samo to!
GLASNIK
U redu, prenijeu ba svaku rije.
A herceg neka zbogom ostane.
I vama elim zbogom, gospodo.
GLASNIK urno izlazi.

121

RADIN
Ti zna da ovo znai samo rat!
HERCEG
Znam da je ono bila ucjena!
Poputanjem se mir ne kupuje,
ve snagom oruja zadobija!
A rat e moniji da nametne
u tome mu se mo i ogleda!
Pred ucjenama popustimo li,
utediemo nasilniku trud
pokorie nas a da ne mora
da isue ni ma iz korica!
VLATKO
Zar ipak nije bilo mudrije
da ne aljemo jasnu poruku,
i dobijemo jo na vremenu,
dok bolje pripremimo odbranu?
HERCEG
Ne, neemo se vie braniti!
Mi vrsto obeanje imamo
od Matijaa, kralja ugarskog,
da, zajedno sa kraljem bosanskim,
on protiv Turaka e krenuti.
Na vrijeme poziv uputimo li,
te Korvin stigne prije Mehmeda
ja vjerujem u nau pobjedu!
Zatamnjenje.

122

SCENA VI
Jajce, februar 1463. Jedna od sporednih dvorana u kraljevom
dvoru.
TOMAEVI i RADIVOJ.

RADIVOJ
Zar Ugari i Korvin Matija
nevjerstvom brane vjeru latinsku?!
Govorio sam da nam krani,
sve i da mogu, nee pomoi!
Gdje bijahu vojnici ugarski
na Breznici, da spasu hercega?!
Da nije pobjegao s bojita,
po Ugrima, sad ne bi bio iv!
Pa emu slue neprijatelji
kad takve prijatelje imamo?!
TOMAEVI
Ja odgojen sam kao kranin,
i vjerovao sam Maarima
uputila me Sveta stolica
da budem jedno sa kranstvom svim.
Al, strie, ti takoer htio si
zbog krune ili drugih znamenja,
da s kranima jedno budemo,
zaboravivi stare saveze
to ugovorismo sa Turcima.
Napustili smo tijesan zagrljaj,
al ovaj drugi nam je preirok
obuhvatio bi nas moda jo
da nismo tako mali, neznatni.
Sudbina nam je usamljenika,
i samo se u sebe uzdajmo.
RADIVOJ
Pouzdati se nemamo u ta!
Da sultan zna koliko slabi smo,
zatraio bi predaju od nas,

123

ne aljui vojnike ovamo!

Pa puk je bosanski nestrpljiv jo
pred Osvajaem da se pokloni,
u nadi da e time konano
sva ova neizvjesnost prestati!
Gospoda bi da brane svoju vlast,
a puk je dovoljno nahraniti
svejedno mu je ko e vladati
kad kesa puna je, a trbuh sit!
TOMAEVI
Osloniemo se na velmoe
gospodstvo vojevanjem sticahu,
i moraju ga vojnom braniti.
Vjetina i iskustvo njihovo
koristie nam najvie od sveg.
RADIVOJ
Oekuje, zar, spas od slamice,
a bujica pred sobom nosi sve?!
Podari napaenoj zemlji mir
okani se i same pomisli
da ratuje sa Nepobjedivim!
TOMAEVI
Pokornost to bi znailo, ne mir
al vie nije mogue ni to.
Otkazali smo, razvrgnuli sve
pokornost, saveznitvo, podlonost
sve na to smo se obavezali
i ti oekuje od Mehmeda
ne osvetu, ve novi oprotaj?!
Na Bosnu e se obruiti zlo,
sva sila to se zamisliti da,
a jadnoj zemlji sva krivica je
to prijei pohode ka zapadu
narastajuim novim carstvima.
RADIVOJ

124

Da, tano je da Bosna Mehmedu

ka Ugarskoj, i dalje, prijei put.
A prepreka se moe ruiti,
al mogue je i zaobii!
Stog, da bi krenuo na Ugare,
on ne mora da snagu rasipa
osvajajui nae kraljevstvo
bez veliine i bez vanosti,
mi nismo dostojni osvajanja,
kad uvijek moe proi mimo nas.
Sultanu zato ponudimo mir,
na petnaest ili vie godina,
i prolaz slobodan ka zapadu
za to e vrijeme ili propasti,
il postati gospodar Svijeta sveg.
TOMAEVI
Ma kakav mir, osvetie nam se
to ostavismo tursko okrilje!
RADIVOJ
Ne, Stjepane, iskustvo ui me
tolike godine ja poznajem
sultana presvijetloga Mehmeda,
sve od vremena tvog djeatva jo.
I, vjeruj mi, koliko znadem ga,
taj ne bi nerazumnu osvetu
nadredio svom ratnom pohodu,
jer dragocjen je njemu svaki tren
u udnji da svim Svijetom zavlada.
Stog, posluaj me, ponudimo mir,
i ne boj se za njegov pristanak!
TOMAEVI
Ja znam da poznaje ga najbolje
al ta e biti ako ovaj put
sultanov razum mrnja zamrai?
RADIVOJ

125

Do sad se nisam prevario jo!

Odlui: hoe li me sluati,
i poslati sultanu glasnike
sa ovlatenjem da mir potpiu,
il misli dalje raditi po svom?
TOMAEVI
U redu, slaemo poslanstvo to.
Rjeenje drugo se ne nazire
uradiemo ta preostaje,
a onda neka Bog nam pomogne.
Zatamnjenje.

126

SCENA VII
Blagaj, mart 1463. HERCEGOVA prijestolna dvorana.
VLADISLAV sjedi na hercegovom prijestolju, ispred njega stoje
dva DUBROVAKA POSLANIKA.

VLADISLAV
Zahvaljujem se vama, gospari,
i Vladi dubrovakoj, to je vas
uputila, ne asei ni as,
im saznade za ovu promjenu.
O zadobijanju gospodstva bih,
jo jednom, Vladu obavijestio,
sa uvjerenjem da e Dubrovnik
to blagonaklono da prihvati,
jer dobrosusjedske nam odnose,
jo od vremena oca mojega,
namjeravam da jo uvrujem,
u svrhu zajednike koristi,
i odbrane od neprijatelja.
Izvijestite o tome, molim vas,
i Vladu, a i cijeli Dubrovnik.
I POSLANIK
U ime Vlade dubrovake Vam
zahvaljujemo na ljubaznosti.
Izvijestiemo svakako o tom
to usmo od Gospodstva Vaega.
Al pravi razlog naeg posjeta
pak jest osmatranje uoljivog.
U vezi s time mi smo slobodni
i objanjenje traiti od Vas,
jer ono to smo ovdje vidjeli
ne pristaje uz uvjeravanja
o namjerama dobrosusjedskim.
II POSLANIK
Od nae Vlade ovlateni smo
izraziti duboko aljenje

127

zbog potvrenosti svih glasina

o neprijatnosti okolnosti
pod kojima ste preuzeli vlast.
Prisustvo turskih ratnika je znak
ne samo nemogunosti da red
odravate Vaim snagama,
ve kazuje o novom susjedstvu,
sa Turskom, umjesto sa hercegom,
to, opet, govori da Dubrovnik
sa ove strane nije siguran.
VLADISLAV
Uvjeravam vas, draga gospodo,
da Turci vaem gradu ne prijete,
a pomo koju Humu pruaju,
o dobrim namjerama svjedoi
spram svih to gaje iste namjere.
I POSLANIK
Ta uvjeravanja e Dubrovnik
sa malom nevjericom primiti,
usudio bih se da predviam.
A prijatelje svako bira sam,
i, sreom, drugima ne namee,
stog, molim Vas, dopustite da mi
o namjerama turskim sudimo.
Opreznost Vladi preporuiu,
a, nemate li ta jo dodati,
poeljeli bismo Vam sreu svu.
VLADISLAV
Uz uvjerenje da e Dubrovnik
da dozna pravu istinu od vas,
poeliu ja vama sretan put.
I i II POSLANIK
Gospodstvo Vae, zbogom ostajte.
POSLANICI izlaze, VLADISLAV ostaje. Zatamnjenje.

128

SCENA VIII
Jajce, 20. maj 1463. Prijestolna dvorana.
TOMAEVI sjedi na prijestolju. Ulazi RADIVOJ.

RADIVOJ
Poklisar se sa Porte vratio!
Sultanovom e voljom primirje
da potraje bar petnaest godina
potvrdie ti to na poslanik,
pred vratima je, eka na moj znak,
da ue, da po redu kae sve.
TOMAEVI
Nek onda ue, ta jo ekamo!?
RADIVOJ pljesne rukama, POSLANIK ue.

POSLANIK
Moj kralju, primite mi pozdrave
od Mehmeda, sultana, paa mu,
te moje vlastite malenkosti.
Po elji Velianstva Vaega,
uglavismo sa Portom primirje
za dolazeih petnaest godina.
TOMAEVI
Po redu kazuj sve, i potanko
da l sultan lako pristade na to?
POSLANIK
Da pravo i bez okolianja
progovorim o svemu, kralju moj
sultanov odgovor ne dobih ja,
jer sultan pouri u Jedrene;
od paa, savjetnika njegovih,
ja dobih obeanja iskrena
da svaki postignuti dogovor
potovae i uvaavati

129

i sultan a i vojskovoe sve.

A ja ta mogao sam initi
da povjerujem rijei gospodskoj,
il ekam na sultanov povratak?!
Odabrah prvo, jer Vi, kralju moj,
to uvijek ponititi moete
za sluaj da u krivu bijah ja,
te Turci pokau prevrtljivost.
TOMAEVI
Postupio si posve ispravno,
al pitam se ta imamo od tog?!
Sultanovoj smo volji podloni,
a savjetnike rijei varljive
tek malo nade nam ulivaju.
RADIVOJ
Taj iak nemojmo da gasimo
to pomrinu gustu razgoni,
da svjetlu dana ukae se put!
I zemlji Bosni osvit blii se,
jer poslije noi mora doi dan!
Svanue kao smiraj ekajmo,
u vjeri naoj nalazei spas,
jer ona uda ini moguim,
a sva nam nadanja ostvarljivim!
Izvana se zauje zamor.
Klonua ustrajno se klonimo,
razoarenju ne dajmo da vri!
Ponovo se zauje amor izvana.
Sve eljeno smo mi ve postigli!
TOMAEVI
Da l ujete vi to komeanje?!
Pozovite straare! ta je to?!
POSLANIK otvara vrata i poziva STRAARA koji potom ulazi.

TOMAEVI

130

STRAARU.

Objasni ta se zbiva napolju?

STRAAR
Moj kralju, jedan ovjek pronosi
uznemirenost, nevjericu, strah.
Tek to je stigao, sav iscrpljen,
on htjede da ga pustimo pred Vas.
Straari bi se takvoj smjelosti
od srca mogli tek nasmijati,
al vikati on poe na sav glas
da turska vojska zemlju pustoi,
da sultan opsjeda ve Bobovac,
da hita k Jajcu prethodnica mu,
a kralj jo ne zna ta se deava.
U prvi mah se svima inilo
da lakrdija neki ali se,
al izgled ovjekov nas uvjeri
da nije mu do ale nimalo,
i da po svaku cijenu bi pred Vas.
TOMAEVI
Pa ta ste ekali?! Dovedi ga!
STRAAR
Po Vaoj zapovijedi, kralju moj,
STRAAR izlazi.

POSLANIK
Moj kralju, ovo nije mogue!
Da stigne ovamo iz Jedrena,
sultanu ne bi bilo dovoljno
ni da je prije mene krenuo,
i nije stao ni da predahne!?
TOMAEVI
Ko moe jamiti da odlazak
put Jedrena, a ne put Bosne bi?!

131

RADIVOJ
Nepovjerenju se ne predajmo,
jer ono duu ljudsku izjeda!
Nedoumice ubrzo e sve
razjasniti neznanac udni, sam.
STRAAR uvodi NEZNANCA, i potom izlazi.

NEZNANAC
Moj kralju, kleim Vam pred nogama
dopustite mi da Vam kaem sve!
Straari ne htjedoe sluati,
te umalo da izbace me van.
TOMAEVI
Govori, dobri ovjee ta zna?
NEZNANAC
Iz Pavlovia zemlje dolazim,
gdje bijah sitni plemi, samo to,
do prije nekoliko dana jo
kad sila turska rijeku pregazi,
a kako Drinu, tako Podrinje,
te provali u zemlje kraljeve.
Povukoh se pred stranim naletom,
a onda poeh slijediti im trag,
ni predaleko im ni preblizu,
da mene oni vidjet ne mogu,
a ja da mogu lako vidjet njih
sve tako do pod sami Bobovac,
kad sultan vojsku svoju razdvoji
sam ostade da grad opsauje,
a dio k Jajcu odmah uputi,
u namjeri da uzme kraljev grad,
i, ne daj Boe, kralja zarobi.
Pourih prema Jajcu prije njih,
da dojavim, da zna kralj da su tu,
da skupi vojsku, spremi odbranu
jer inae e sasvim propasti,
u ruke dopadne li Turinu!

132

Moj kralju, rekao sam sve to znam,

i glavom svojom jamim Vam za to!
RADIVOJ
Neznane, reci jo zbog ega ti
pometnju priom takvom unosi?
Jer, sultan barem petnaest godina
na Bosnu s vojskom ii ne misli
o tome jame rijei gospodske,
od glave tvoje dragocjenije!
NEZNANAC
Gospodine moj, iza rijei tih
sakrivaju se rat, ubijanje,
zauzimanje naih gradova,
uz pljaku, grabe i spaljivanje,
i porobljavanje svih Bonjana.
Po tome rijei te prosudujte,
jer ovo vidjeh svojim oima.
TOMAEVI
I siguran si da su Turci to,
i da su stigli sve do Bobovca?
NEZNANAC
Moj kralju, poznam turska znamenja
kraj Drine itav ivot proe mi,
sve paze da je Turci ne preu,
i ne opustoe imanje mi,
i zemlju Pavlovia itavu.
A pratio sam ih do Bobovca,
i usput su im se predavali
gospoda, puani i gradovi
tek Bobovac zaprijeio im put.
TOMAEVI
A kako moe biti siguran
da dio vojske poe ovamo?
NEZNANAC

133

Moj kralju, iao sam iza njih,

dok nisam vidio kud smjeraju.
Tolika vojska ne bi uzalud
put stolnog mjesta se zaputila.
Ka Jajcu idu molim, vjerujte,
jer zadnji as je da se djeluje!
TOMAEVI
Pa dobro, kako da si samo ti
uoio tu tursku navalu?!
ta rade gospodari oblasti,
zbog ega padaju bez otpora,
zbog ega kralja ne upozore,
ve ti nam doe ak iz Podrinja?!
NEZNANAC
Moj kralju, iznenadie sve nas.
Svi usmo jasno sultan sprema rat,
al to smo glasinama smatrali,
sve dok nam vrata ne razvalie,
ne oskrnavie nam kuni prag,
u roblje vodei nam najdrae!
U tome neko sree imade,
pa pobjee, a drugi zaglavi.
Al doao je, kralju, sudnji dan
u Bosnu Turci su provalili,
to nisu glasine, ve istina!
TOMAEVI
U redu, ti si svoje rekao,
na kralju je da odlui ta sad.
POSLANIKU.

Izvedite tog dobrog ovjeka,

nek straa se za njega pobrine,
nek nakon dugog puta odahne,
i ni u emu ne oskudijeva.
NEZNANAC
Moj kralju, neka sauva Vas Bog.

134

TOMAEVI
Dobrotu tvoju Bog nagradie.
POSLANIK i NEZNANAC izlaze.

RADIVOJ
Lakrdija je ovo, eto ta!
Da lau savjetnici carevi,
a pravo zbori prosti Bonjanin!?
Pa, puku naem je u krvi la,
u prevari mu zadovoljstvo svo,
u krivokletstvu vjera njegova!
Ve, posluaj me, pa se mani tog,
i sjedi s mirom na svom prijestolju.
TOMAEVI
Ne, strie, dosta sam te sluao!
Zaveden tlapnjama o primirju,
za napad Mehmedu sam dadoh znak!
Zbog tog nek proklinje me Bosna sva
uvukoh zemlju nespremnu u rat,
i jo je nebranjenu ostavih,
pred njenom propau sav nemoan!
RADIVOJ
I kad bi mogla biti istina
to jadnik onaj ovdje izbrblja
ni blizu propasti mi nismo jo!
Svi nai gradovi su pretvrdi,
doline neprohodne suvie,
planine neprelazne svakome
a Bobovac nepristupaniji,
jo tvri i neosvojiviji
pod njim su kosti ostavljali svi,
a on im opsade sve preivi.
Da predamo sve druge gradove
sam Bobovac bi Bosnu branio!
TOMAEVI

135

I ne treba sultanu Bobovac,

u Jajcu ako kralja zarobi!
Bez kralja gotovo je s kraljevstvom
predavae se cijeli gradovi,
predavae se stanovnitvo svo,
oekujui da e ih zbog tog
potediti gospodar budui!
Stog, valja se iz Jajca povui,
i ne ekati da nas opkole!
Ka zapadu, to dalje, kreemo,
i radiemo usput dan i no
da vojsku kakvuFtakvu skupimo,
dok susjedi u pomo ne dou!
RADIVOJ
Da l hitaju ka Jajcu ne znamo,
ni da li Bobovac opsjedaju,
a ti bi, i ne provjerivi to,
pourio da napusti svoj grad!?
Nepromiljen toliko ne budi
bar saekaj jo koju dojavu,
jo koju potvrdu tih glasina!
TOMAEVI
Ne, strie, nema vremena za to!
Razaslaemo svuda uhode,
nek provjeravaju, dojavljuju
a nama valja glavu spasiti!
Stog, hitam da pozovem kraljicu,
a ti se spremi idemo na put!
TOMAEVI izvede RADIVOJA.

136

SCENA IX
Krajem maja 1463, negdje na zapadu humske oblasti, u
jednoj od hercegovih kua.
HERCEG na krilu dri NAJMLAEG SINA,
VLATKO, HERCEGOVA TREA ENA tokom trajanja scene
ne progovara, radei sitnije kuanske poslove.

VLATKO
Pourili smo ostavivi Hum,
a mogli smo da branimo svoj dom!
Za bijeg bar nikad nije prekasno!
U izbjeglitvu nismo korisni
ni zemlji niti sebi samima!
Dok Bosna krvari, mi sjedimo
na suncu primorskome, sigurni,
saosjeajui sa patnjama
dok spremamo se objedovati!
Zar itav ivot spremah se za boj,
a sad utekoh kad mu doe as!?
HERCEG
Ne esti se toliko, sine moj.
Umijee ovdje je preivjeti,
i sva se borba vodi oko tog.
Ja protivniku bijah saveznik,
a savezniku ljuti protivnik
sve samo da bih doekao dan
kad neu saveznika trebati,
a protivnik me nee vrebati
kad bez obojice u moi, sam.
Taj dan jo, evo, nije doao,
i daljim nego ikad ini se
al dok je glava na ramenima
sve nade nee se ugasiti.
Stog, daj da glavu sauvamo sad,
a poslije emo da se borimo,
im pohod se sultanov zavri
povlaenjem glavnine ratnika.

137

Uostalom, Hum treba uvati

tvoj brat gospodar novi sad je on
a Bosnu tvoja sestra, kraljica
pa, evo ih sad, oboje su tu,
ni pola dana hoda odavde.
Kad njima ivot bjee najprei
to da ga onda zalud gubi ti!?
Ve, s mirom sjedi, nita ne brini
sad vrijeme radi polako za nas.
VLATKO
Ti dobro zna da nisam poput njih!
Da jesam ne bih s tobom ostao,
ak i po cijenu koju plaam sad!
HERCEG
Znam, Vlatko, zahvalan sam ti zbog tog.
Al nemoj skrbnitvu spram doma svog
suprostavljati prema ocu skrb.
Jer, zemlju ine stanovnici joj,
a njezin je gospodar povrh svih
sa zemljom svojom vladar jedno je,
stog, ivot njegov jeste vaniji
od utvrda i dvora kamenih.
I ako kraljevstvo ak propadne
obnoviti ga moe samo kralj.
Sve dok je glava na ramenima.
A, hvala Bogu, moja je jo tu,
a dok je tako, ne brini za Hum.
Mi svoje moramo povratiti,
a onda emo misliti o tom
da kralju kakvu pomo pruimo,
do tada Bosnu odri li sam.
A ako ne jo ostaje nam Hum.
Zatamnjenje.

138

SCENA X
Klju, prvih dana juna 1463.
TOMAEVI, RADIVOJ, MARA i UHODA.

UHODA
Moj kralju, proao sam Bosnom svom.
Iz Jajca krenuh prema Travniku,
a potom Visokom i Bobovcu,
i onda natrag, istim putima.
Ne nadoh mjesta da ga nisu ve
sultanovi vojnici posjeli.
Al ipak imam jednu dobru vijest:
po svemu, prethodnica turska je
zabasala, izgubila Vam trag,
i mimo Kljua e produiti,
na sjever, preko naih granica,
kod Ugara da kralja potrai.
TOMAEVI
I, kae, pao je i Bobovac?!
UHODA
Moj kralju, pao je ve trei dan.
RADIVOJ
E, nee biti! Gdje si bio ti?!
Do Bobovca ti nisi iao!
Da jesi, vidio bi tu na grb,
sa drugim znamenjima bosanskim!
Ti ne zna, ali neprijatelj zna
da Bobovac je neosvojiv grad!
UHODA
Moj kralju, moj gospodine, ni rije
ne rekoh ja o tom da Bobovac
od strane Turaka bi osvojen.
Knez Radak, zapovjednik odbrane,
grad predade bez borbe Turcima,

139

u nadi da e in mu izdaje
od Osvajaa biti nagraen.
Al sultan Radaka ne pogleda,
ve dade da mu glavu odrube,
uz rijei:Kad je svoje izdao,
jo prije taj bi izdao i nas!
I, tako je knez Radak nagraen,
a najtvri grad cijelog kraljevstva
tri dana turski pohod uspori,
dok ostali, obeshrabreni tim,
ak ni toliko ne izdrae,
a Jajani se odmah predae,
i sultan im ivote potedi,
da milost pokae, zbog primjera.
TOMAEVI
A ta je s vijeu o Maarima?
ta zna o Matijau Korvinu
da l vojska njegova ve prodire
ka naim granicama sjevernim,
u susret hitajui Turcima?
Kad moemo ga oekivati?
UHODA
Moj kralju, bojim se da Matija
u svojoj zemlji mora ostati
jo nedjeljama i mjesecima.
Treinu vojske sultan posla ve
da pokraj Save vjeba se za boj,
i vri stalne lane pokrete,
u napetosti Ugre drei.
Dopustite da kaem, kralju moj
ja mislim, to se tie Ugarske,
da nemamo ta oekivati
kralj Matija e ostati gdje jest.
TOMAEVI
U redu, moe ii, to je sve.
I dalje nastavi da uhodi.

140

UHODA
Moj kralju, kraljice, gospodine
pa, dunost zove, dovienja vam.
UHODA izlazi.

TOMAEVI
Svud izdaja, nevjerstvo, izdaja!
I dobri Bonjani nas izdae,
i Ugari, i katoliki svijet!
O, zemljo huda, nikom ne treba!
A tebi potreban je bilo ko,
al niotkuda nema nikoga!
MARA
Moj kralju, bjeimo dok moemo.
Zar ne vidite niko nije rad
da brani kraljevinu bosansku,
a kralj je ne moe sam braniti!?
TOMAEVI
Ne, moja kraljice, dok budem kralj,
moj ivot bie jedno s kraljevstvom!
Ne mogu pobjei od dunosti
to ezlo kraljevsko ih namee,
pa makar znailo to moju smrt!
MARA
A ta je meni Bosna, ta ja njoj?!
Ja neu ginuti za kraljevstvo
to nije moje niti roda mog!
Zauje se amor gomile napolju.

Kad trebalo je spasti Srbiju,

odabraste tad bjekstvo, predaju!
amor se pojaava.
Da mogu, predala bih sad i ja
svu Bosnu, a u zamjenu za bijeg!
amor se ispunjava vikom i kricima.

141

TOMAEVI
Ne, moja kraljice, mi bijasmo
u Smederevu opkoljeni ve...
Utrava STRAAR.

STRAAR
Panino, kao bez daha.
Moj kralju, Turci! Svuda oko nas!
Ve poinju da pale podgrae!
RADIVOJ
Sa kraljem nemoj alu zbijati!
U Jajcu sultan misli ostati,
a prethodnica mu je prola Klju!
STRAAR
Na kulu poite, pa gledajte!
Pod Kljuem ako ne vidite ih,
ne tedite me, glavu sijecite!
TOMAEVI
Govori nam po redu sve! ta bi?
STRAAR
Ni izvidnica niti bilo ko
nas nisu stigli upozoriti
da Turci su se sasvim primakli,
te stoga boj zapodjenusmo tu,
na samim prilazima tvravi!
Krvoprolie strano nastade,
iz kog se izvue tek mali broj
od onih to su uvali na grad!
TOMAEVI
Nek stanovnitvo vojsku zamijeni!
Obuite za borbu, brzo, sve
to mogu drati u ruci ma!
STRAAR

142

Moj kralju, slijedim Vau zapovijed!

STRAAR istrava.

MARA
Na vrijeme niste htjeli bjeati,
pa bar na vrijeme sad se predajte
ivote makar da nam potede!
TOMAEVI
Za bijeg je bilo prekasno i tad
a jo je prerano za predaju!
Ni blizu nije doao nam kraj
stog, boriemo se dok moemo!
RADIVOJ
Gospoda bi ti zavidjela sva
na asnome i hrabrom dranju.
Al gospodski se i predavati,
jer sva gospoda jedni drugima
ivote gospodske poteuju.
TOMAEVI
Ne, strie! Dosta tvojih savjeta!
Knez Radak je od onih to smo ih,
po tvome savjetu, potkupili
i zvanjima i slubom dravnom,
u nadi da nezadovoljstvo im
u vjernost moemo obratiti!
Koliko Radaka imade jo,
to jedva ekaju da izdaju,
a mi smo omoguili im to!
I primirje, po tvome savjetu,
na petnaest godina smo sklopili
ne proe nekoliko nedjelja,
a ve u Bosni svuda bjesni rat!
Ne, strie, to je bilo, bilo je!
Od sada, samo sebe sluau!
Do kraja ima da se borimo

143

to Bosna sad oekuje od nas!

urno ulazi STRAAR.

STRAAR
Moj kralju, ovdje je, pred vratima,
poklisar vojskovoe turskoga.
TOMAEVI
Uvedi ga, da ujem ta e tu!
STRAAR izlazi, uvodi GLASNIKA i opet izlazi.

TOMAEVI
Govori, ko te alje, glasnie?
GLASNIK
Od MahmutFpae, gospodara mog,
nek primi pozdrave kralj bosanski.
Svog starog znanca, jo iz Srbije,
gospodar eli da obavijesti
da oko Kljua dri opsadu
sa dvadeset, i vie, tisua
vojnika Velianstva Njegovog,
sultana presvijetloga Mehmeda,
te da je svaki otpor zaludan.
Gospodar kralju stog poruuje:
kralj gospodaru neka preda se,
pa mu ivotu nita nee bit;
nek ruku poljubi sultanu kralj,
i nek mu preda neke gradove
da sultan smjesti svoju vojsku tu;
nek podvrgne se danku ponovo,
pa potom neka se u Bosnu kralj
sa svojim svim gospodstvom povrati
a sultan e mu biti naklonjen,
i tako e se sve okonati.
To jesu rijei MahmutFpaine,
i tvre su od svake zakletve.
Gospodar eli hitan odgovor,

144

stog, priekau to je naredba

da kraljevu prenesem poruku.
TOMAEVI
Kralj ne moe ti dati odgovor,
ne razmislivi barem prije tog.
Nek straa stoga odaju ti da,
da predahne, dok bude ekao.
GLASNIK
Gospodar kralju preporuuje
da poe sa mnom odlui li se
da s mirom gospodaru preda grad.
U svakom sluaju, ja ekau.
Do tada, kralju, dovienja Vam.
GLASNIK izlazi.

MARA
Sa bjeanjem smo ve zakasnili,
bar zato nemojmo sa predajom!
Tolika vojska nas okruuje,
da borba nema smisla nikakvog!
A MahmutFpaa je Anelovi,
i brat je njegov srpski vojvoda
stog, rijei njegovoj ja vjerujem!
RADIVOJ
Za pravo moram dati kraljici,
jer to bi bio pokolj a ne boj
da ova aka jada prkosi
tolikoj silnoj turskoj nadmoi.
U Smederevu nam je Paa ve,
u Mehmedovo ime, nudio,
i ispunio sline uslove,
ak sada daje jo povoljnije
stog, zato da ih odbijemo sad?!
TOMAEVI

145

U Smederevu smo sauvali

ivote gole, ali zemlju ne.
Iz Srbije u Bosnu mogli smo,
al kud iz Bosne moe njezin kralj?!
U ruke Mehmedove predam li
i nas i kraljevinu bosansku
tad nisam ja u Bosni vie kralj,
a Bosna nije vie kraljevstvo,
ve jedna od zemalja podlonih
sultanu, Osvajau, Mehmedu!
I zalud onda obeanja sva,
sultanova i MahmutFpaina,
kad ne budemo zemlje imali!
to silom uzmu nee vratiti!
Ve, gledajmo da odbranimo grad,
a predati se uvijek moemo,
kad izgledi i nade presahnu!
Straara onoga pozovi stog,
da ujem kako teku pripreme!
RADIVOJ
Nek Bog ti pomogne, i svima nam...
RADIVOJ izlazi i vraa se, za njim ulazi STRAAR.

STRAAR
Moj kralju, kako bih Vam rekao,
vojnici bi da brane ovaj grad,
al, eto, ima puno ranjenih,
i malo ih je sposobnih za boj.
Tek neto vie nego stotinu.
TOMAEVI
Ne okoliaj! Gdje su graani?!
STRAAR
To nije lako ak ni kazati
moj kralju, graani bi dali grad,
jer ne vjeruju da je mogue
oduprijeti se neprijatelju,

146

a uli su da sultan potedi

sve koji se bez borbe predaju
stog, nee ni da uzmu oruje,
a kamoli da njime brane grad.
TOMAEVI
E, jadna zemljo, izdaju te svi
i oni najmanji, najsitniji,
i oni neto vei, krupniji,
i oni veliki, najkrupniji
a ja im svima moram biti kralj!
STRAAR
Moj kralju, mi smo sve uradili,
al graani su posve bezvoljni,
i misle da je izgubljeno sve.
TOMAEVI
U redu, znam, sad odlazi!
Pozovi usput onog Turina,
to prije neka doe ovamo!
STRAAR
Moj kralju, sve na Vau zapovijed.
STRAAR izlazi.

MARA
Moj kralju, zar ste ve odluili?
RADIVOJ
ta moe tako je to, Stjepane.
Uinio si to si morao.
TOMAEVI
Pourite u svoje odaje,
i spremni budite za polazak.
Kralj eli dunost obaviti sam.
RADIVOJ i MARA izlaze. TOMAEVI ostaje, zamiljen.

147

Postepeno zatamnjenje.

148

SCENA XI
Negdje na dubrovakoj teritoriji, sredinom jula 1463.
HERCEG, KATARINA i VLATKO.

HERCEG
E, djeco moja, tako vam je to...
Al hajde, Vlatko, priaj sve to zna.
VLATKO
Po jednim, sultan kralja pogubi,
bez rijei, i ne pogledavi ga.
Po drugim, strano je i rei to,
svu kou su mu ivom odrali,
i ostavili ga u mukama,
da umre proklinjui ivot sam,
to samo patnje mu produava.
Po treim, sultan bjee jako ljut
to MahmutFpaa dade zakletvu,
i, kau, da je rekao pri tom
da ostane li bosanski kralj iv,
sam izvor e da ostane za rat.
Stog, savjet kod mudraca potrai
o tome kako da se zakletve,
to data je u ime njegovo,
oslobodi, i kralja pogubi.
Mudraci kazae da nije grijeh
da nevjernika takvog ubije,
i da je to za vjeru sveti rat,
te tako ovu stvar razrijeie.
U jednome se ipak slau svi:
sa kraljem pogubljen je kraljev stric,
jer sultan bjee i na njega ljut,
a kraljicu su valjda pustili,
jer nisam nita doznao o njoj.
A nakon smrti ove dvojice,
odrubie i glave ostalim
Kovaeviu, Pavloviima,

149

svim vojvodama, knezovima svim,

svim to su im u ruke dopali.
KATARINA
To ne moe da bude istina!
Pa nisu valjda sve ubijali?!
A ta je onda s mojom djeicom?!
Bar djecu... ne bi niko mogao...
VLATKO
Ne, sestro, bie dobro, smiri se.
Koliko znadem, sina tvog i ker
zarobie u gradu Zveaju,
a kad su im porijeklo otkrili,
dovedoe ih pred sultana svog,
a ovaj ih za sebe zadra,
i odvede u Carigrad, na dvor.
To znai ivi su i zdravi su,
sve to im treba to e imati,
a ivjee u pravoj raskoi,
to nisu mogli da upoznaju
na dvorovima naih kraljeva.
KATARINA
O, Mehmede, nek proklet si,
i ti, i taj to tu te dovede!
ta majci, ve da vene, ostaje,
kad nikad nee djecu vidjeti!
HERCEG
E, Vladislave, proklinju te svi!
Da ima tisuu ivota bar,
i sve ih izgubi, to pravo je,
zbog svega to si nam uinio,
i meni, ocu, gospodaru svom,
i Bosni, i kranstvu cijelome
Bog znade da si bio uzrokom,
vodiem koji nam je doveo
u Bosnu Velikoga Turina,
na smrt i unitenje sviju nas!

150

VLATKO
Ne, oe, sada kad si pristao
na pomirenje ti ga proklinje!?
Dopusti pokajanje bratu mom
kad ue ovdje da se pokloni,
zaboravi na razmirice sve,
i prihvati ga kao sina svog,
jer kakav god je, mi smo ipak rod.
HERCEG
Ma, to ja samo tako govorim...
Svi grijeismo, i grijeiemo jo...
Nek samo ivi smo, i nek smo tu...
KATARINA
Bog znade ta smo sve poinili...
Pauza. Ulazi VLADISLAV.
Postepeno zatamnjenje.

151

CIP Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Sarajevo
886.1/.2(497.15) 24

HADIDEDI, Zlatko
Pad / Zlatko Hadidedi. [3. izd.]. Sarajevo: Prosperitet, 2005
.. str. ; ... cm.

152