Professional Documents
Culture Documents
Karl F. Farst
BELI VITEZ
1.
~ 2~
min@
~ 3~
~ 7~
2.
Lukas Polson je ukljuio automatskog pilota, proverio sve
ureaje na komandnoj tabli i opustio se na pilotskom seditu svog
malog aviona. Upravo su leteli iznad mirne povrine mora. Njegova
saputnica je za to vreme sedela mirno, puna poverenja u njega i u
njegov avion. Njene misli su bile okrenute budunosti, vikendu na
koji su upravo krenuli i koji su tako dugo planirali.
"Uostalom, to je smeno" prekinula je tiinu. "Lii na njega, zar
ne?"
Lukas se nasmejao i klimnuo glavom.
"Pretpostavljam da lii."
Ona je uzdahnula.
"Tatina posla" dodala je tiho.
Lukasova saputnica zvala se Suzana Frejzer. Bila je ki generala
Frejzera. Ocu i majci je rekla da e vikend provesti kod drugarice iz
koleda. General Metju Frejzer nije imao pojma da njegova ki ima
bilo kakve veze sa Lukasom Polsonom. Ako je uopte i razmiljao o
tome, verovatno je mislio da se njih dvoje samo povrno poznaju.
"Da li je ono podmornica?" upitala je Suzana, pokazajui prema
povrini mora.
On je pogledao dole i klimnuo glavom. Bila je to atomska
podmornica koja se vraala u bazu, najverovatnije u Groton, u
Konektikatu.
Lukas je posmatrao Suzanin profil, dok je ona gledala dole,
prema podmornici. Imala je samo devetnaest godina, ali je bila veoma
zrela, razborita i mudra. Plava kosa joj je padala niz ramena, a na
lepom licu neprestano joj je lebdeo iskren, pomalo stidljiv osmeh.
Izgledalo je kao da se ponosi sobom, jer upravo ini neto
nedopustivo. Njeno telo bilo je telo ene: duge, vitke noge, vrste
grudi, tanak struk. Suzana je esto bila meta mukih pogleda, ali to
nju nije optereivalo. Svaki kompliment bi propratila nekom
duhovitom opaskom.
"Francuski jezik mog oca sastoji se od nekoliko prostih reenica
kao to su: ja volim biftek, treba mi toalet-papir"..." nastavila je priu
koju je ranije poela. Smejala se, a oi su joj se sijale.
Lukas se takoe nasmejao.
"Pakosna si, Suzana."
"A kad gospoda dou na tatin prijem, ja sam jedina osoba koja je
u stanju da s njima vodi koliko-toliko inteligentan razgovor na
francuskom. Meutim, sve to nije vano. Kad doe vreme, tata ih
pozove u biblioteku, zakljua vrata, pozove jo Morisona i Kahila...
"Zakljuava vrata biblioteke?"
~ 8~
~ 13 ~
3.
Bilo je to pre dvadeset godina, u novembru 1965. Povrina reke
bila je crna, u njoj se ogledalo drvee i nebo. Dungla je disala tiho,
isputajui vreo i vlaan vazduh.
Svaki nekoliko sekundi elni vojnik je zastajao, i tad su zastajali
svi iza njega. Oslukivali su. Nita se nije ulo. Nita, izuzev zujanja
insekata i nekog podmuklog zvuka dungle. Zatim su nastavljali da
idu, onoliko brzo koliko im je to voda dozvoljavala.
Trei ovek u koloni bio je Lukas Polson: porunik Lukas Polson,
komandir druge ete. Zastao je i saekao da ga petorica vojnika
obiu. Zatim se obratio velikom Crncu.
"ta misli, Kilburne?" upitao je.
"Idemo prokleto polako" rekao je ovaj.
Polson je klimnuo glavom.
"Imamo jo kilometar, koliko mogu da procenim."
"Oni nisu tu, porunie. Da jesu, potrudili bi se da mi to
saznamo."
"Da" promrmljao je Lukas. Zatim je pourio, kako bi sustigao
vojnika na elu kolone.
"Ubrzaj, Portere. Moramo da stignemo pre mraka."
"Da, gospodine" odvratio je Porter, preutavi ono to mu je u
tom trenutku bilo na umu. On, kao prvi, bio je uvek na nianu i lako
je bilo oficiru da zapoveda, kad njegova koa nije u pitanju.
Polson je ponovo zauzeo treu poziciju i nastavio da koraa
ujednaenim tempom, zastajkujui povremeno da bi oslunuo.
Dve godine pre toga, Lukas je diplomirao na Oklahoma
univerzitetu i bio vie nego iznenaen kad je dobio poziv za vojsku.
Korejski rat je bio zavren i niko vie nije verovao da e predsednik
ponovo poeti da alje amerike mladie u neki novi rat. Meutim, to
se dogodilo, a kad je ve bilo tako, razmiljao je Lukas, onda je bilo
bolje ii u rat kao oficir nego kao obian vojnik. I njegov otac je tako
mislio. Lukas se prijavio u oficirsku kolu.
U Da Nang je stigao u avgustu. Paljba nije izgledala tako opasna
u poetku. Meutim, bila je.
"Zaseda!" uzviknuo je Porter i otvorio vatru nasumce.
"Ne pucaj! Ne pucaj, zaboga!" viknuo je Polson, a njegove rei
odjeknule su preko reke.
Porter je jeknuo i pao, a Polson je u tri koraka bio pored njega.
Mladi je leao sa runom, otvorenom ranom na levoj nozi.
"Do avola. Oh, do avola" jeao je on. Uskoro su etvorica bila
pored njega.
"Ne skupljajte se, za ime sveta! Jedan metak moe da vas obori
~ 14 ~
4.
U toku noi dolo je do lakog pukaranja, ali niko nije bio ni
ranjen. Helikopteri su odleteli, a dve ete su ostale same.
Polson je poveo svoju etu pre svanua preko reke. U toj operaciji
lake su ranjena dva vojnika. Oni nisu uzvraali vatru, jer nisu mogli
da odrede odakle dolazi. Za nekoliko minuta preli su reku i stigli do
baze. ta je bilo sa drugom etom takoe nisu mogli da znaju. Nadali
su se da je imala sree. Nastavili su da koraaju. Kilburn je bio pored
Polsona. Iao je brzim korakom, a onda je iznenada zastao.
"Zaboga!" zastenjao je i sruio se.
Vatra je bila sve jaa i glasnija. Dolazila je iz ume, konano je
otkrio Polson. Bar da je bilo nekog iza njih, da ih titi. Samo dok ne
stignu do zaklona. Iznenada, pred njim se pojavio kapetan Eksiter, a
za njim i pukovnik Frejzer. Polson se udio kako ih nije ranije
primetio.
"Hou frontalan napad, porunice. Neu da se unjate po mraku
kao neke babe" rekao je pukovnik obraajui se Polsonu.
Bio je to visok, zgodan mukarac, sa hladnim plavim oima. Ako
je on planirao ovu akciju, pomislio je Lukas, on je bio prokleti amater
u vojsci. Meutim, imao je izgled i dranje komandanta i mnogima je
to bilo dovoljno da ga uvaavaju.
"Sumnjam da nas ima dovoljno, gospodine" rekao je Polson.
"Mislim da nas sad ima svega estorica ili sedmorica. Od dvojice
ranjenih mogao bi se sainiti jedan sposoban za borbu."
"Ne tie me se. Imate moje nareenje, porunie" nije poputao
pukovnik i ponovo je nestao u mraku.
Polson, koji je odveo svoju grupu do sigurnog mesta, vratio se po
Kilburna. Pred oi mu je ponovo iskrslo lice onog Harisona koji je
ubijen tano pred njim. Bio je to jedini ovek kojeg je izgubio za ova
dva meseca.
Nije znao ta e mu pukovnik rei to se vratio, ali u tom
trenutku nije mu ni bilo vano. Potrao je prema svom oveku koji je
ostao ranjen. Trao je, sve dok se nije spotaknuo o neto. To neto bio
je Kilburn.
"Hajde, dii se!"
"Ne mogu, porunie" zastenjao je Kilburn. .
Bio je ranjen u stomak. Metak je proao skroz, kroz lea. Polson
je skinuo svoju jaknu i obavio je oko Kilburnovog struka. Ovaj je
jeao, sad ve u agoniji. Polson je uhvatio za jaknu i podigao vojnika.
Ovaj je jae zastenjao, ali kao da je iznenada dobio volju da pomogne
svom oficiru. Pruio je ruke i uhvatio se za Polsonova ramena.
~ 16 ~
~ 17 ~
5.
"Moe spavati kod mene, ako ti ne smeta da lei na dueku koji
je na podu" predloio je profesor Dejvid Berger, uzimajui od Lukasa
njegovu putnu torbu. "Ja sam ti ve priao o svojim stambenim
prilikama."
Lukas se nasmejao.
"Jesi, priao si mi."
"Spavao si i na gorim mestima, pretpostavljam" komentarisao je
Berger.
"Ne razumem zato se uzbuuje. Zahvalan sam ti i prihvatam
poziv."
"Odlino. Predlaem da prvo odemo u kompjutersku laboratoriju,
a posle toga kui. Veeras emo otii na neko dobro mesto da
veeramo i da potroimo novac koji si utedeo ne plaajui hotel."
Ova dvojica mukaraca privlaila su panju putnika na
aerodromu. Polson je izgledao kao advokat iz Kanzas Sitija, to i jeste
bio. Na sebi je imao sivo odelo i belu koulju, a preko ruke je nosio
uredno sloen kini mantil. Berger je bio u farmerkama koje su imale
zakrpe na kolenima, isto tako staru vunenu koulju i sandale. Bio je
uredno obrijan i nosio je male, okrugle naoari sa zlatnim okvirom.
"Unitie moju reputaciju u naselju" rekao je Berger,
komentariui Lukasov izgled. "Svi e misliti da im dovodim agenta
CIA."
"To moe da pomisli samo neko ko nikada u ivotu nije video
agenta CIA" objasnio je Lukas.
Do univerzitetskog naselja Berklija odvezli su se starim,
razdrmanim renoom" u kojem se Lukas oseao prilino neugodno.
Berger je ostavio kola na parkingu i zajedno sa svojim gostom se
uputio ka kompjuterskoj laboratoriji univerziteta u Berkliju.
"Traio sam pola sata vremena" obavestio ga je Berger kad su se
nali u kompjuterskom centru. "Kasnimo, ali na program jo traje."
Za jednim terminalom sedela je mlada, prilino mrava devojka.
"Dudi, upoznaj se sa Lukasom Polsonom, advokatom iz Kanzas
Sitija. Preleteo je ceo put da bi video audio-transkriber."
"Drago mi je" rekla je Dudi. "Moemo poeti demonstraciju."
Berger je pruio Lukasu mali mikrofon.
"Samo brojeve, Lukase. Daj mu etiri-pet brojeva."
"est-nula-est-jedan-jedan" diktirao je Lukas u mikrofon. Na
ekranu je pisalo: 60611. "Sedam-sedam-etiri-dva" nastavio je opet
Lukas, neto sporije. 7742. "Jedanaest" rekao je Lukas.
"1 axxx"
~ 18 ~
min@
osmeh.
"Hej, pa on je sjajan, Mekdonalde" konstatovala je Lela Bergeru.
"Hoe li sa nama na veeru?" upitao ju je Berger.
"to da ne?"
Lukas nije mogao da sakrije svoje iznenaenje kad je video da za
Lelu obui se za veeru znai obuti sandale. A jo vie je bio
iznenaen kad je video da njene prljave farmerke i majica nisu ni u
jednom trenutku uticali na potovanje i ljubaznost vlasnika
restorana koji ih je lino odveo do stola. Poruili su koljke i dve boce
vina, dovoljno da razgovor bude lagodan i oputen.
"Lela neto zna o kompjuterima" objasnio je Berger dok su jo
ispijali prvu au vina.
"ta misli o mojoj heuristikoj ideji?" upitao ju je Lukas.
Ona je slegnula ramenima.
"Mislim da nije loa", a onda se okrenula Bergeru. "Izgleda da
momak ne misli loe, ha?"
"Mnogo bolje nego to bi se reklo po njegovom izgledu" dodao je
Berger, kroz smeh.
Lela je ponovo pogledala Lukasa i zavrtela glavom.
"Nadajmo se" rekla je. "On izgleda kao Holidej In."
Posle veere, kad je Berger otiao do toaleta, Lukas i Lela su
ostali sami za stolom. Atmosfera je bila vrlo ugodna i prijateljska.
"Zato ga zove Mekdonald?" upitao je Lukas, pokazujui glavom
u pravcu u kojem je Berger otiao. Ona se nasmejala.
"Oh, to je igra rei. On je burger... zna, hamburger... burger...
Mekdonald."
"Zaboga, Lela, kako e mene zvati?" nasmejao se.
Na trenutak, paljivo ga je ispitivala pogledom.
"Dok. Kao Dok Holidej. Holidej In..."
On se ponovo nasmejao.
"Mogao bih da se naljutim."
utali su zatim. On je pokuavao da ne bulji u nju, ali morao je
da prizna da je uspela da ga fascinira i da mu je sve tee da odvoji
pogled od nje. Naravno, ona nije bila lepotica, imala je ak i neto
vei nos, kosa joj je bila masna i neuredna, ali sve u svemu zraila je
jednim optimizmom koji je postajao zarazan.
"Dejv oekuje da zaradi pare tim kompjuterom" iznenada je dala
razgovoru jedan ozbiljniji ton.
"Nadam se da emo uspeti" rekao je Lukas jednostavno.
Ona je uzdahnula.
"Nikad neete uspeti bez podrke velikih firmi. Ti pria o
biznisu, Dok, a ja mislim da je u tom biznisu najvaniji novac. Prvo
se mora uloiti, da bi se kasnije dobilo. Treba vam, za poetak, bar
~ 21 ~
pet miliona."
"Pet... Pa, ti si ekonomista."
"A ti si realista. Tvoji motivi su plemeniti: izvui uiteljicu iz
zatvora u roku kraem od sedam nedelja... Ali, na toj premisi nikad
nee uspeti da nabavi pare za reprogramiranje kompjutera. Novac,
rekla sam ti, dolazi samo od velikih firmi."
"Tebi je, znai, jasno, Lela" rekao je Lukas. "Nisu u pitanju samo
advokatske firme, mada je za njih taj transkriber veoma bitan. Ja..."
Dejvid Berger se vratio i prekinuo njihov razgovor. Pozvao je kelnera.
"Lukas treba da se sretne sa nekim ljudima sutra. Zato mislim
da je vreme da se vratimo kui. Lela, ima li vremena da ga sutra
popodne malo provoza po zalivu?"
"Svakako" odgovorila je. "Imam vremena."
"Hej, nije potrebno da se..."
"Da li ste imali prilike da se bolje upoznate u mom odsustvu?"
upitao je Berger.
Lela je klimnula glavom.
"On je sjajan, ba kao to si rekao."
Kelner je spustio raun na sto i pre nego to je Lukas uspeo da
proita iznos, Lela ga je zgrabila i pokazala kelneru svoju, Ameriken
ekspres" karticu. Berger je otpio jo malo vina iz ae.
"Pa, vreme je da se upitamo: gde e Lukas spavati? S tobom ili sa
mnom, Lela?"
Lela je slegnula ramenima.
"Moda bi on imao neto da kae o tome."
"Ne proputaj ansu, ako ti je ona nudi" apnuo je Berger
Lukasu, podrugljivo gledajui Lelu.
"Da li si oenjen, Dok?" upitala je ona.
"Razveden" kazao je nesigurno.
"U redu. Nemam nita protiv da se bolje upoznamo. Uostalom,
Mekdonald hre."
~ 22 ~
6.
Velika kua je spavala kad su se vratili. Lelina soba je zapravo
bila spavaa soba vlasnice kue. Nalazila se na uglu i imala je veliki
prozor koji je gledao na ulicu. Kad su uli, Lela nije palila svetio.
Jedino osvetljenje bilo je ono sa ulice, od velike ute svetlee reklame
preko puta. Krevet joj je u stvari bio madrac na podu. Bio je
prekriven knjigama i papirima. Pisaa maina je bila odmah pored.
"Dok... zar e spavati obuen?"
Ona je ve bila skinula sve sa sebe i sedela je na krevetu potpuno
naga.
"Neu, naravno. Upravo imam nameru da te silujem."
Ona se nasmejala.
"To emo jo videti."
Svukao se. Trebalo mu je nekoliko minuta da se oslobodi odela, a
zatim je kleknuo na krevet, pored Lele.
"Ah!" uzviknula je ona. "Do avola, Dok, pa ti nisi Jevrejin!"
"Razoarana?"
"Ne, do avola! Ali, jo nikad nisam vodila ljubav s nekim ko nije
obrezan."
"Zar je to mana?"
"Pa... videemo" legla je na lea. "Hajde. Prvi put neka bude
brzo. Da vidimo da li je mana ili ne."
Smejui se, mrmljajui i uzdiui, Lela je ovila svoje duge noge
oko njega, rukama ga vrsto privukla sebi, kao da se plaila da e
usred njene ekstaze nekud pobei. Njena estina bila je za njega
neto sasvim novo. Posle nekoliko minuta leao je zbunjen, ali
oputen, pored nje. Zatim su jo jednom vodili ljubav pre nego to su
zaspali.
Lelina soba imala je sopstveno kupatilo i bila je zapravo jedina
soba s kupatilom u celoj kui. Lukas se probudio prilino rano tog
petka. Kad je izaao iz kupatila, Lela je bila budna i upravo je
pripremala kafu. Po sobi se etala potpuno naga. Objasnila mu je da
to uvek ini, kad god je u kui.
Lukas je u San Francisko stigao u etvrtak popodne i planirao je
da se vrati u Kanzas Siti u subotu. Na insistiranje Dejva Bergera,
ostao je do ponedeljka i tako proveo jo dve noi sa Lelom. Odnekud
mu je donela farmerke, koulju od dinsa i par sandala. Priznao joj je
da nikad u ivotu nije nosio dins, sam kao radnu odeu, kad je radio
neto po kui. U subotu ga je vodila u Sosalito. etali su i tako
obueni nisu privlaili panju prolaznika.
Lela je pripremala knjigu, odnosno svoju doktorsku disertaciju
za tampanje. Sve to joj je bilo potrebno, imala je u toj sobi u koloniji
~ 23 ~
~ 24 ~
7.
"Kupiu ti neto lepo u San Francisku, za Novu godinu" obeao je
Lukas Polson maloj, tamnokosoj devojici koju je drao u naruju dok
su koraali dugim hodnikom terminala na aerodromu u Kanzas
Sitiju.
"Ja znam gde je San Francisko" priala je devojica. Tamo
daleko, u umi."
Lukas se nasmejao.
"Nije, nije tako daleko. Ovog puta neu dugo ostati. Vratiu se
ve sredinom sledee nedelje."
Melani je klimnula glavom s razumevanjem. Lukas je pogledao u
starijeg oveka koji je devojicu drao za ruku. Bio je to Don
Danuncio, Melanin deda.
"Vikend, ponedeljak i utorak" objasnio je devojici, izgovarajui
rei sa vidnim italijanskim akcentom. "Tata e brzo doi, videe."
U tom trenutku objavljen je let za San Francisko. Lukas je
poljubio oba obraza svoje keri i pruio ruku svom bivem tastu.
Srdano su se pozdravili.
"Da li bi volela da poe sa tatom, avionom, Melani?" upitao je
deda devojicu.
Ona je klimnula glavom.
"Ne bi se plaila?" upitao je Lukas.
Ona je odmahnula glavom.
"Nikako, ja se niega ne bojim."
Dvojica mukaraca su izmenjala poglede.
Melani je ivela kod Danuncijevih. Lukas je na to pristao kad se
razvodio od Katarine. Bila je to velika, topla kua, a oni su bili
jednostavni i plemeniti ljudi. Lukasovi roditelji su predlagali da
Melani doe kod njih, ali Lukas je sumnjao da bi oni mogli da izau s
njom nakraj. Melani je bila ivahno dete, a njegovi roditelji su imali
ve dosta godina. On je gajio nadu da e jednog dana imati kuu u
kojoj e iveti sa svojom kerkom, ali zasad je to bilo neto
neostvarljivo. On je, zapravo, iveo sa roditeljima, a posao ga je esto
odvodio od kue, u poslednje vreme ee nego pre.
U to vreme svi su iveli pod jednim velikim optereenjem.
Katarina je umirala. Pre est meseci ustanovili su da ima rak koji je
metastazirao, tako da za nju vie nije bilo nikakvih ansi. U ime
nekadanje ljubavi, Katarina je molila Lukasa da Melani odgoji u
katolikom duhu, to je on obeao. ak je ponudio da se vrati u kuu
u kojoj su nekad zajedno iveli i da joj pomogne, ali je Katarina to
odluno odbila. Ophrvan mranim mislima, Lukas je odsutno
posmatrao oblake kroz prozor boinga 707". Nije tada vie voleo
~ 25 ~
~ 27 ~
8.
Krajem marta ponovo je otputovao u San Francisko. Dejv Berger
ga je doekao na aerodromu. Kad ga je ugledao, nije mogao da sakrije
zabrinutost zbog Lukasovog izgleda. Mrav, sa tamnim kolutovima
oko oiju, Lukas je stajao na aerodromu i gledao unaokolo, oito
traei Lelu i ne oekujui njega. Odelo je visilo na njemu, a pogled
mu je bio nekako odsutan, ugaen.
"Kako je Katarina?" upitao ga je Berger.
"U bolnici je" odgovorio je Lukas. "Ne eli da me vidi."
"ao mi je, stari." Berger je jednom, nakratko, sreo Katarinu
Polson. Bilo je to pre osam meseci. Seao je se kao lepe, ljubazne
mlade ene. Sad kad je mislio o tome, shvatio je da je ona ve tad
morala znati da umire, mada to niim nije pokazivala.
"Znam da ti je teko" rekao je.
"Melani kae da njena mama odlazi tamo daleko, u umu, jer sve
to joj je nepoznato ona smatra da je u umi" rekao je Lukas.
"Da li je videla Katarinu u bolnici?"
"Ne."
"ao mi je, Lukase."
"Hvala ti, Dejve."
Ili su prema Dejvovim kolima.
"Lela ima predlog" rekao je.
"Kakav?"
"Ona je spremna za odlazak. Ti zna da je primljena na Klivlend
i elela bi da provedemo vikend zajedno, ali ne ovde, u njenoj sobi,
niti bilo gde u koloniji."
"A ja volim njenu sobu" uzdahnuo je Lukas.
"Njen otac ima letnjikovac na obali. Ona bi htela da poemo
tamo. Ja u pozvati jednu devojku, pa e nas biti etvoro."
Lukas je slegnuo ramenima.
"Neka bude kako kaete" prihvatio je suvo.
Lela ga je snano zagrlila kad su se sreli. Odmah zatim mu je
pruila dins odelo koje je nosio uvek kad je bio s njom i naterala ga
da se presvue. Pola sata kasnije sedeli su u njenom oldsmobilu" i
vozili se prema obali. Berger je sa zadovoljstvom primetio kako se
Lukas polako oputa.
Bergerova saputnica bila je njegova studentkinja, zapravo
diplomac iz mikrobiologije, visoka, vitka devojka plave kose, iz
Miigena, po imenu Norma. Kosa joj je izgledala kao da je upravo
izala od frizera, minka na licu bila je besprekorna i mora biti da se
posebno pripremala za ovaj vikend sa profesorom Bergerom. U toku
vonje je oito shvatila da je u pitanju nesporazum i da e ovaj vikend
~ 28 ~
~ 31 ~
9.
Godinu dana kasnije, Lukas Polson je sedeo za dugakim stolom
za kojim se nalazilo jo sedam pravnika firme Brajt i Vezel" iz
Hjustona. Govorio je bez beleaka, punih deset minuta i niko ga nije
prekidao. Kad je zavrio, mrav stariji ovek je podigao prst dajui
znak da eli neto da kae.
"Ja ne vidim ta bi nama taj transkriber mogao da znai,"
"Za ime sveta, Nede" zagunao je njegov neto mlai partner.
"Naravno da nam moe koristiti, samo je pitanje mogu li oni to da
naprave."
Ned je povukao dim cigarete i slegnuo ramenima.
"Ne vidim kako" rekao je. "Ipak, morali bismo da zadrimo
stenografe, zar ne?"
"Ne, gospodine, zato biste ih zadravali?" rekao je Lukas.
"Koliko dugo vam treba da projekat dovedete do finalizacije?" upitao
je trei partner.
"Planirali smo jo godinu dana" odgovorio je Lukas.
"A sad vam treba novac, zar ne?" upitao je advokat.
"Upravo tako" rekao je Lukas. "Ja trenutno obilazim velike
kompanije i nudim im uee u naem projektu, odnosno u naoj
korporaciji."
"Da li ste jo nekoga posetili u Hjustonu?"
"Ne, ali imam nameru. Vi imate ast da budete prvi."
Neki su se nasmejali ovoj Lukasovoj duhovitosti i to je, ini se, malo
raskravilo atmosferu.
"Vrlo smo poaeni" rekao je jedan koji se najvie smejao. "Ali,
moete li nam rei koliko vam je novca potrebno za realizaciju
projekta?"
"Mi mislimo da nam treba dva miliona dolara."
"Ako naa firma odlui da kupi neke vae akcije, gospodine
Polsone, kakav e biti na status? Da li emo mi u tom sluaju biti
investitori ili uesnici?" upitao je Ned Brajt.
"Investitori" mirno je odvratio Lukas.
Ned je napravio podrugljivo lice i okrenuo se svojim partnerima.
"Nije loe, zar ne?" ironino se osmehnuo.
"Ja se sluajno zovem Bob Tejlor, gospodine Polsone" primetio je
zatim jedan od onih koji su do tada utali. "Kakve nam vi garancije
nudite za na novac? ta e biti ako va posao ne uspe?"
"Gospodine Tejlore, sve to sam imao da kaem, ve sam rekao"
odvratio je Lukas. "Ja mogu da vam proitam imena firmi koje su
pristale da nam daju novac, pa e vam to moda neto znaiti. Svi
nai dosadanji investitori prouili su nae projekte i imaju poverenja
~ 32 ~
~ 33 ~
~ 34 ~
10.
Sledeeg jutra Lukas je poeo da obilazi firme. Uspeh tog
prepodneva nije bio naroit. Prebogati Dord Dimson je savetovao
Lukasu da reorganizuje firmu i da pokua da izvue vei profit nego
to je planirao.
"Drago mi je to sam vas upoznao, gospodine Polsone" rekao je
Dimson ispraajui Lukasa. "... ako odluite da se reorganizujete,
javite mi."
Kad se prilino kasno popodne vratio u hotel, zatekao je Lelu
kako, potpuno naga, lei na krevetu i, na njegovo veliko iznenaenje,
pui.
"Da li si probao bar jedan papir?" upitala je.
On je odmahnuo glavom.
"Nijedan. Mnogo prie, a rezultat nikakav. Iscrpio me je to."
Ona je sela na ivicu kreveta.
"U emu je problem?" upitala je.
"Svi mi predlau reorganizaciju. Neki misle da treba da izvuem
vei profit, a nekima se ini da bi bilo zgodno da nas pripoje svojim
velikim kompanijama."
"I da ti postane njihov slubenik?"
"Da, da postanem slubenik" odgovorio je. "Ba me briga za
hijerarhiju, a mislim da ni Dejv ne mari za to, ali to znai gubljenje
samostalnosti i kontrole nad projektom."
"Kakva gadost."
"Jeste, ba gadost" sloio se.
Ona je odmahnula glavom i uzdahnula.
"Imam jedno pitanje za tebe, Dok. Od ega ivi?"
On je okrenuo glavu prema prozoru.
"Moj otac eli da budem savetnik u njegovoj kompaniji. To je
automobilska kompanija. Ve sam uradio jedan posao za njih i
zaradio nekoliko dolara. Takoe mi je moja stara firma dala neke
poslove koji su se njima inili nezanimljivi. Ja..."
"Ti ivi od milostinje" prekinula ga je. On se nasmeio.
"Kako da ih odbijem?"
"Ne moe tako."
"Ne, bar ne jo dugo" priznao je.
"Ni ja."
"Ti..."
"Nemogu da ostanem u ovom gradu! Nemogu da podnesem
hladnou, prljavtinu, sivilo. Bojim se ovde. Devojka koja mi je
spremala stan naena je ubijena. Ja... zaista, Lukase, ne mogu da
ostanem ovde."
~ 35 ~
~ 36 ~
11.
Jednog kasnog popodneva, 16. maja 1971. Lukas je stigao u San
Francisko.
Dejv Berger je uzeo torbu od njega.
"Veruj mi, dragi moj, ti ba ne izgleda kao neko ko moe ovo da
nosi due od desetak metara" rekao je, zabrinuto pogledavi Lukasa.
"Nije mi nita, samo sam umoran" priznao je Lukas.
Berger ga je pogledao sumnjiavo. Lukas je znatno omravio, a
lice mu je bilo sivo. Dok su sedeli u kolima, Dejv je osetio da Lukas
nije sasvim trezan. Mora biti da je dosta pio u avionu.
"ao mi je to ne mogu da te pozovem kod mene, ali Norma je sa
mnom" rekao je Dejv. "Ona bi se radovala da te vidi, ali nemamo vie
kreveta."
"Ne brini za mene, u redu je" rekao je Lukas. "Uostalom, kad bih
odseo kod tebe, morao bih da se trudim da budem ljubazan, a u
motelu mogu jednostavno da se bacim na krevet."
"Mislili smo da veeramo zajedno" rekao je Berger. "Ali..."
"Ako ne zamera, Dejve, ja u pojesti neki sendvi ili u
jednostavno prespavati veeru. Kakav je plan za sutra?"
"Sutra popodne treba da se sastanemo s Arturom Ringoldom."
"ta on hoe?"
"Hoe da razgovara o poslu i o novcu. Pretpostavljam."
"To ne sluti na dobro" uzdahnuo je Lukas.
"Dugujemo mu oko sto hiljada dolara" rekao je Berger. "Ali
imamo taj novac i moemo da mu vratimo, zar ne?"
Lukas je potvrdio.
"Drago mi je to smo angaovali Gejba Linkolna" objasnio je
Berger. "Na prvi slubenik. Moemo ga zadrati izvesno vreme, za
etrnaest hiljada. Ako mu ne platimo, izgubiemo ga zauvek. Ima
neki posao u izgledu."
"Dobro" kratko je odvratio Lukas, oito nesposoban za due
razgovore.
Berger ga je pogledao iskosa. Lukasove oi delovale su umorno. Kapci
su mu bili polusputeni.
"Moda bismo prvo morali tebi isplatiti etrnaest hiljada.
Konano, i ti mora uzeti neku kompenzaciju."
"Ja organizujem i snalazim se u meuvremenu" rekao je Lukas
teko diui.
"Daa, vidim."
Berger je odvezao Lukasa u mali motel u San Mateu, nedaleko
od Ringoldovog kompjuterskog centra. Kad se uverio da je Lukas
dobio dobru sobu, pozvao je Normu telefonom.
~ 37 ~
~ 40 ~
min@
12.
Nije otila. Kad je Berger sutra ujutro otiao do Lukasa u motel,
ovaj mu je rekao da se sjajno ispavao. Jo je bio veoma bled i prilino
rasejan, ali pojeo je jaja sa slaninom, popio etiri olje kafe i izjavio
da je spreman da vidi ta su to Dejv i Gejb programirali na
kompjuteru, odnosno na njihovom transkriberu. Berger nije
spomenuo Lelu sve dok Lukas nije zavrio doruak. Lukas je bez rei
sasluao njegovu priu o tome da je Lela bila u gradu i izjavio da mu
je ao to veeras nee biti tu.
Proveli su prepodne u kompjuterskom centru u Berkliju, a zatim
su odveli Gejba Linkolna na ruak i dogovorili se da ga prime za
prvog plaenog slubenika Elektroskripta". Popodne su se sastali sa
Arturom Ringoldom.
"Moram vam priznati, gospodine Polsone" priznao je Ringold kad
su seli u njegovoj kancelariji "da izgledate vrlo umorno. Moda bi
bilo dobro da ovaj razgovor odloimo za neki drugi dan?"
"To zavisi od vas, gospodine Ringolde, ali, ja bih veoma voleo da
znam ta ste imali na umu kad ste nas pozvali ovamo."
"Oh, nita to bi trebalo da vas brine" rekao je Ringold. "Nemam
nameru da traim da mi vratite dug, ako ste na to mislili."
Artur Ringold je bio nizak, vrsto graen ovek, pronicljivog
pogleda iza prilino debelih stakala naoara.
"Ja sam ipak doneo ek na sumu koju vam dugujemo" objasnio je
Lukas.
"Zaista" Ringold je paljivo posmatrao Lukasovo lice "ja nisam
hteo to da traim od vas. Zapravo, ono to sam hteo jeste da vam
ponudim da razmislite o jednom novom partneru."
"Uh... vi?"
"Moja kompanija."
"Pa, ja... uh... pokuau paljivo da vas sluam" rekao je Lukas.
Ringold je paljivo obrisao svoje naoari i onda jo paljivije kroz
njih pogledao Lukasa Polsona.
"Ja sam pratio va rad u kompjuterskom centru i tim povodom
imam dva zapaanja. Prvo je da ste vi na dobrom putu da stvorite
dobar posao i da postignete veliki uspeh, a drugo je da vrlo polako
sakupljate kapital. Ovako, da budem iskren, nikada neete sakupiti
onoliko koliko vam treba. Pretpostavljam da ste u poetku mislili
kako vam je milion dolara dovoljno, kako ste onda shvatili da nije, pa
ste krenuli u potragu za sledeim milionom... i, to tako moe da ide i
do deset miliona. A vi nikad neete imati dovoljno za ozbiljan
poetak. Pogotovu ako se budete drali pravnikih firmi."
"Advokati su uglavnom bili vrlo dareljivi" umeao se Berger. "Ja
~ 41 ~
13.
Kad se vratio u motel, ekala ga je poruka. Nije otvorio koverat
sve dok se u baru motela nije naao sa Dejvom. U kovertu je bila
Lelina ponuda da otkupi 250 deonica 'Ektroskripta' i da zatim to
pokloni novoj kompaniji. Nita nije elela da zadri.
"Mislim da ne razumem" izjavio je Lukas. "Ili bi moda trebalo
da razumem?"
"Mislim da bi trebalo... i da razume" kazao je Dejv.
"Ja..."
"eli li neto da popije?" upitao je Dejv.
"Uh. ..da, dupli viski sa ledom."
Devojka za ankom im je pruila pie, a Lukas ju je odmerio
pogledom. Dejv je zapazio taj pogled i nasmeio se.
"Da li eli da razgovaramo o Leli?" upitao je Berger oprezno.
"Lela... i ti si spavao s njom, zar ne?" upitao je Lukas. Njegov
pogled je vrsto poivao na Bergerovom licu, ali u njemu nije bilo
optube. Jednostavno, traio je odgovor. "Mislim, posle mene" slegnuo
je ramenima. "to da ne, uostalom? Ja sam mogao da je viam svaka
dva ili tri meseca i to je sve. I nije ba esto."
"Nisi uinio nita loe" primetio je Berger.
"U poetku sam mislio da jesam. Ja sam vrlo staro modnih
nazora, u sutini. Mislio sam da sam uz nju malo napredovao, jer
sam s njom radio neke stvari koje mi pre toga nisu bile ni nakraj
pameti. Pri tom, mislio sam da je sve to neobavezno. Ona bi mi se
smejala da sam se ponaao drugaije, zar ne, Dejve?"
Berger je klimnuo glavom.
"Apsolutno."
"Dete seksualne revolucije. Eto, to je ona" bio je Lukas ironian.
"Zar nije tako?"
"Ja pretpostavljam da ona tako o sebi misli" uzvratio je Berger.
"Ne samo seksualno, ve i ostalih revolucija."
Devojka za ankom nasula im je drugo pie.
"elite li jo neto? Pozovite me ako budete eleli."
Lukas je odsutnim pogledom propratio njene rei.
"Ne znam ta da radimo. To je poklon od 25.000 dolara."
"Pusti je da to uini" insistirao je Berger. "Mislim da joj je
potrebno."
Lukas je polako klimnuo glavom i odjednom ispio sav svoj viski.
"Hajde da razgovaramo o Ringoldu" predloio je Berger.
Razgovarali su, sledeih pola sata. Lukas je u meuvremenu
poruio jo jedno pie. Sve do ruka, oni su glasno razmiljali o
Ringoldovoj ponudi, svesni da ona znai neto potpuno drugo od
~ 43 ~
~ 45 ~
14.
Lukas Polson koji je drugog avgusta stigao u San Francisko bio
je potpuno drugi ovek. Mrav, pocrneo, delovao je jo vii nego to je
bio, a u kosi je bilo mnogo vie sedih nego pre pola godine. Na sebi je
imao lagan letnji sako tamnoplave boje, sive pantalone i belu majicu.
Leto je proveo u Kanzas Sitiju, sa roditeljima, odmarajui se i
oporavljajui se. Doktori su mu savetovali da bar mesec dana po
izlasku iz bolnice ne radi nita, da se suna, da malo pliva ili da igra
tenis. Odluno su mu zabranili da putuje, da telefonira i da juri za
novcem za 'Elektroskript' Zaudo, bio je prilino disciplinovan
pacijent, moda i zato to su ga roditelji neprestano nadzirali, a
Danuncijevi se esto raspitivali za njegovo zdravlje.
Dejv Berger je doao u Kanzas Siti u junu i insistirao je da Lukas
od para kompanije za sebe uzme deset hiljada dolara. Oklevajui,
Lukas je uzeo pet hiljada. Smatrao je da mu je to dovoljno za ivot i
za nabavku odee koja je vie odgovarala njegovom ovrslom telu.
Melani je tad imala osam godina. Prvi put je plakala na
aerodromu kad je on odlazio za San Francisko. Tog leta proveli su
vie vremena zajedno nego ikad ranije i ona je konano navikla da
ima oca. Njemu je takoe bilo teko da je ostavi, jer je, moda i prvi
put, osetio da je otac.
Gejb Linkoln je jo uvek bio jedini zaposleni u 'Elektroskriptu',
jo uvek je katkad puio travu, nosio je farmerke i majice, ali je, kad
god bi odlazio u kompjuterski centar, obuvao cipele. Dejv Berger je
mnogo vremena provodio nad transkriberom, ali za taj posao nije
uzimao novac. On je zadrao svoj profesorski posao na Berkliju. U
toku leta, njih dvojica su reili neke bitne probleme oko heuristikog
programiranja i kad je Lukas stigao, pourili su da mu to kau.
Sledeeg jutra, 3. avgusta, Lukas i Berger su posetili Artura
Ringolda.
"Ja se iskreno nadam, gospodo, da ne mislite kako samo ja
dobijam ovim sporazumom" naglasio je, odbijajui dimove cigarete i
posmatrajui ih kroz debela stakla svojih naoara Artur Ringold.
"Nismo ni mislili da u vaem predlogu ima bilo ta nepoteno"
rekao je Lukas. "Ima, naravno, nekih stvari koje bismo eleli da
izmenimo, ali ovo to nam nudite jeste dobra osnova za pregovore.
Ipak, dopustite mi da vam neto kaem."
Ringold je polako klimnuo glavom.
"Mislim da znam ta ete mi rei, ali izvolite."
"Ono to vam mi nudimo, dakle ideju i heuristiki program
transkribera, jeste briljantno, ako ja to mogu da kaem. Meutim,
toga svega ne bi bilo da nema dva oveka: ovog ovde prisutnog, Dejva
~ 46 ~
~ 48 ~
15.
Transkriber u sutini nije postojao sve dok se ne prikljui na
sistem komunikacija. Dotle, on je mogao da ispisuje samo rei
izgovorene direktno u mikrofon, u kompjuterskom centru. Tako je
smatrao Lukas, ali budui da ni Berger ni Linkoln nisu bili eksperti
za komunikacije, Lukas je angaovao Martina Kenta, jednog od
kljunih ljudi u IBM. U avgustu 1972. transkriber je bio spreman za
prve demonstracije.
Prva proba, u prisustvu nekolicine strunjaka, bila je u Oklendu.
Gejb Linkoln je upravljao kompjuterom iz centra u Berkliju, a
terminal je postavljen u Oklendu. Demonstraciji je prisustvovao i
predsednik Prve pacifike banke, Don Pejsli.
"Izvanredno" uzviknuo je kad je demonstracija zavrena. "Jo
samo da ga nauite da se smeje, Lukase."
"Pa, imamo jo neke sitne probleme, kao to znate" odvratio je
Lukas, smejui se.
est meseci kasnije, u londonskom hotelu Hilton", transkriber je
prikazan javnosti. Promociji su prisustvovali i novinari Tajmsa" i
Fajnenel tajmsa", a istog popodneva stigao je na ime Lukasa
Polsona poziv iz Bekingemske palate, od njegovog visoanstva princa
Filipa od Edinburga. U pismu je stajalo da princ veoma ali to nije
mogao da prisustvuje demonstraciji u Hiltonu" i da bi rado pogledao
transkriber sutradan, u dva po podne. Stigao je tano na vreme, u
pratnji ministra saobraaja i komunikacija. U dva sata i petnaest
minuta u hotel je stiglo pedesetek reportera, ukljuujui tu i
predstavnike dveju amerikih agencija.
"Da li moete da ga programirate tako da razlikuje britansku i
ameriku varijantu jezika?" zanimalo je princa Filipa.
Lukas je izgovorio nekoliko rei koje se razliito piu na dve
varijante engleskog i transkriber je pravilno ispisao rei. Princ je bio
oduevljen, ali mu je Lukas priznao da se sistem usavrava i da ima
jo nekih problema.
"Mi smo optimisti" izjavio je.
"Po mom miljenju" rekao je princ "on me razume mnogo bolje
nego veina amerikih reportera."
Naravno, bila je to ala i svi su se nasmejali.
Odmah po povratku u Ameriku, Ringold je zakazao konferenciju
za tampu i tu su, pred mnotvom reportera, Lukas i Dejv Berger
objanjavali svoju ideju i priali o londonskom uspehu.
Nakon toga, Lukas je morao da se sastane s ostalim direktorima
Ringold korporacije. Jedan od njih, Robert Morgan, postavljao je
najvie pitanja. Izmeu ostalog, zanimalo ga je zato su Lukas i
~ 49 ~
~ 51 ~
16.
Melani je imala deset godina i izrasla je u lepu, gracioznu
devojicu, ali malo previe zrelu za svoje godine. Novu godinu, 1974.
doekali su ona i Lukas zajedno, kod Lukasovih roditelja u Kanzas
Sitiju. Zatim ju je otac poveo u Kaliforniju. Melani se veoma svideo
njegov stan u Sosalitu.
Na Lukasovo iznenaenje, ona i Doslin su se dobro slagale.
Melani se divila manirima i stilu koje je Doslin negovala i nije krila
to divljenje.
"Moja mama je umrla" rekla je ona Doslini. "Naravno, tata i ona
su se jo pre toga razveli. Da li je tvoj mu umro? Ili ste se samo
razveli?"
"Samo smo se razveli" rekla je Doslin.
"Da li ima dece?"
"Ne, nemam dece."
Lukas, koji je upravo hteo da ih prekine, shvatio je da njih dve
ovim razgovorom uspostavljaju prvi kontakt i ostavio ih je da priaju.
"Moda ne bi trebalo toliko da pitam" izjavila je Melani.
"Ne, naprotiv. Meni je veoma drago to pita" ohrabrila je
Doslin. "Ako me bude pitala neto na ta ne elim da odgovorim, ja
jednostavno neu odgovoriti."
"Moje babe kau da ja postavljam suvie pitanja" tvrdila je
Melani. "To je zato to one misle da ja ne treba mnogo da znam. Ali,
kod mene to ne pali."
***
Gospodin i gospoa Ringold priredili su svoj uobiajeni prijem i
pozvali Lukasa i Doslin. Naravno, pola je i Melani, na insistiranje
gospoe Ringold.
Brani par Ringold iveo je u velikoj viktorijanskoj kui
okruenoj negovanim parkom. Nametaj u kui bio je teak i
masivan, draperije i tepisi bili su uglavnom tamnocrvene boje, a
prostorije su bile velike i zrane, tako da stotinu ljudi nije pravilo
naroito veliku guvu. Konobari su prolazili s piem i jelom, tiho i
nenametljivo.
"Ja sam mislio da e to biti veera za stolom, zaboga" rekao je
Lukas kad su uli u kuu.
"Svejedno, uivaemo" bila je Doslin kategorina.
Mukarci su uglavnom bili u smokinzima, a ene u dugim,
veernjim toaletama. Doslin je obukla komplet u kombinaciji crvene,
zelene i ljubiaste boje, veoma smeo, ali savren za njen stil
samostalne, uspene i ekstravagantne ene. Oko vrata je imala
~ 52 ~
~ 55 ~
17.
Lukas je bio u Hjustonu kad je zazvonio telefon. Na drugoj strani
ice bio je Dejv Berger.
"Mislim da bi trebalo da doe u San Francisko, Lukase" javio je
Dejv. "Imamo veliki problem."
"Kakav veliki problem?"
"UNI eli da kupi 'Elektroskript'. Danas popodne mi je stigao
telegram s ponudom. Ti i Ringold treba da odluite, a meni se ini da
je on ve odluio."
"Da li si razgovarao s njim?"
"Jesam. On eli da razgovaramo nas trojica, sutra, to je ranije
moguno. Ja sam ti ve rezervisao avion u 6,30."
"UNI... to znai Frejzer."
"Znai Frejzer."
Kad je stigao na aerodrom u San Francisku, Lukas je seo u svoj
pore" koji ga je tamo ekao i odvezao se pravo pred zgradu Ringold
korporacije.
"Poruio sam kafu i sendvie" rekao je Artur Ringold, pruajui
mu ruku. "Pretpostavljam da nisi stigao da dorukuje u Hjustonu."
"Jeo sam u avionu."
Artur je u ruci nervozno vrteo au s piem.
"Treba da donesemo odluku" izjavio je.
"Arte" uzdahnuo je Lukas. "Ti eli da proda 'Elektroskript', zar
ne? To e doneti mnogo, mnogo novca."
"Pre tri godine" primetio je Ringold "mi smo razgovarati o pet
miliona dolara. Tako sam prognozirao, sea li se? E, pa, sad se suma
popela na dvanaest miliona, a mi jo nismo okonali posao."
"Ugovori koje sam postigao u Teksasu donee nam pare" tvrdio je
Lukas.
"Ali, to sigurno nee biti dovoljno" protivreio je Ringold.
"Nee" priznao je Lukas. "Ali, ta je s ostalim akcionarima?"
"To nije problem" odvratio je Ringold. "Problem je doi do
kredita. Sad se ve postavlja pitanje moe li Ringold korporacija da
trai zajam za 'Elektroskript'."
"Ali, mi moemo sami da traimo zajam" upao je Dejv Berger.
"A ime ete garantovati?" upitao je Ringold.
"Da ili ne, Arte?" prekinuo je raspravu Lukas. "Da li ima
nameru da prodaje?"
"U emu je razlika?" upitao je Ringold. "Uostalom ne odluujem
samo ja. Zato je pitanje da li ti eli da proda."
Lukas je slegnuo ramenima.
"Frejzer. Zar ne postoji bilo kakva druga mogunost da se doe
~ 56 ~
~ 59 ~
min@
18.
Poslednja etiri meseca 1974. Lukas je provodio izmeu Njujorka
i Kalifornije. Za osoblje iz Kalifornije HEST je imao nekoliko
apartmana u Njujorkoj 34. ulici, istono od June park avenije.
U oktobru, general Frejzer je obezbedio pola sprata zgrade Pan
Amerikena za potrebe HEST-a i tamo dao da se opreme kancelarije
za upravno osoblje. Lukas je sam odabrao nametaj za svoju radnu
sobu, naravno u saradnji sa dizajnerima koje je pozvao general
Frejzer.
Lukas se, po miljenju ostalog osoblja kompanije, nije ponaao u
skladu sa svojom titulom potpredsednika. Smatrali su ga prilino
ekscentrinim, jer je radu pridavao veu vanost nego funkciji. Jedan
od prvih sukoba koje je u tom pogledu imao bio je sa Riardom
Lilijentalom.
"Oprostite" izvinio se utivo mladi odeven u odelo, belu koulju i
kravatu, ulazei nakon kucanja u Lukasovu sobu. "Vi ste gospodin
Polson?" Lukas ga je samo pogledao i klimnuo glavom. Mladi ga je
bio prekinuo u poslu. "Ja sam Riard Lilijerital, direktor za ljudski
faktor."
"Pa, kako mene tretirate, kao oveka ili kao faktor?"
"Molim?"
"Ja ne mogu biti i jedno i drugo, pa bi bilo dobro da se opredelimo
za jedan od mogua dva."
"Znate, to je moja titula."
"U redu. Pretpostavljam da to nije vaa greka. ta mogu da
uinim za vas?"
Mladi je razoarano pogledao po Lukasovoj sobi koja nije bila
opremljena mnotvom slika kao sobe pred-sednika i ostalih
potpredsednika kompanije.
"Prema ugovoru, vi imate pravo na sekretaricu druge klase. Ja
u vam pronai..."
"Ne dolazi u obzir."
"Molim?"
"Meni nije potrebna sekretarica u Njujorku. Ja ve imam
sekretaricu u Kaliforniji i ona mi je sasvim dovoljna. Kasnije bih,
moda, mogao da je zamolim da pree ovamo."
"Dobro.. uh... svakako, ja bih trebalo da je proverim."
Lukas je odmahnuo glavom.
"Nema potrebe. Ona vrlo dobro radi svoj posao." Mladiu je
poela da se trese brada.
"Ja sam duan da proverim strunu osposobljenost svih
sekretarica, gospodine Polsone."
~ 60 ~
ja."
~ 61 ~
19.
U prolee je general Frejzer angaovao svoju prvu sekretaricu.
Bila je to Bani Kardinal, visoka, vitka devojka dugih nogu koje su
otkrivale da se bavila igranjem. Kosu je nosila visoko podignutu,
kako bi joj se video dug, lep vrat. Ona je primala poruke za generala,
katkad je slala njegova pisma i esto diktirala ono to je stenografski
beleila u svoj blok, a to joj je u pero kazivao general. Kad su ostali
nametenici opazili da Bani pui generalove cigarete s monogramom,
poeli su da joj se obraaju sa vie potovanja.
Jednog majskog ponedeljka, prepodne, kad je Lukas, jo
mamuran od prethodne noi stigao u svoju sobu, ona je zakucala na
njegova vrata.
"Dobro jutro, gospodine Polsone. Traila sam vas. Sino sam
pokuala da vas pronaem u San Francisku. General Frejzer
predlae da vam se instalira jedan telefon sa memorijom kod kue."
Lukas se nasmeio.
"Da bih mogao i usred noi da primam poruke od Meta?" upitao
je.
Ona je uzvratila smeak.
"Pa... to je bio njegov predlog."
"Predlog se prima k znanju" rekao je Lukas.
"General Frejzer vas poziva na pie, na prijemu koji veeras
organizuje" rekla je ona, pruajui mu komad hartije. "Ovo je
adresa."
Lukas je odmahnuo glavom.
"Ja danas popodne putujem u Filadelfiju. Kao znate, sledeeg
ponedeljka tamo otvaramo..."
Bani Kardinal je odmahnula glavom.
"General Frejzer ne eli da idete u Filadelfiju."
"Zato?"
"Nije mi rekao, gospodine Polsone. Samo je kazao da ne treba da
idete."
"Kakav je taj veeranji sastanak?" upitao je Lukas, gledajui
adresu koja mu je bila potpuno nepoznata. "Ko e biti tamo?"
"Ne znam. To je mala zabava. Samo nekoliko ljudi
"Rekli ste da je vano da doem?"
"To je moje miljenje."
Adresu je pronaao dosta lako. Bila je to jedna stara kua u
Istonoj pedeset treoj ulici. Lukas je pritisnuo dugme interfona.
"Da?" odgovorio je enski glas.
"Lukas Polson".
~ 62 ~
~ 65 ~
20.
Lukas je unajmio stan u Istonoj sedamdeset drugoj ulici. Te
veeri je imao nameru da se spakuje, jer je sutradan trebalo da
otputuje u Vaington, zajedno sa Dejmsom Kahilom. Kad je uao u
stan, oko sedam po podne, svetla su gorela, a iz kuhinje je dopirao
miris origana i paradajza. Nije bio iznenaen. Bani je imala klju i
esto je dolazila ovamo. Bila je u kuhinji i pravila preliv za pagete.
Dve boce kjantija" bile su u korpi koju je oito ona donela.
"Morala sam da doem. Danas sam mislila da u poludeti od
njega."
Lukas joj je priao i lako poljubio u potiljak.
"Drago mi je to si dola. Taj kukin sin ne tedi nikoga, zar ne?"
"Kad se vratio s ruka, hteo je onako, na brzinu, na kauu"
poalila se Bani. "Posle toga mi je dao gomilu pisama i poruka i
rekao mi da sve to uradim u najkraem moguem roku. Posebno mi je
naglasio da je moj poloaj kod njega doveden u pitanje. Lukase, ja
zaista..."
"eli li da ode od njega?" upitao je. "Rekao sam da u ti
pomoi."
Ona je klimnula glavom.
"Ne mogu vie da izdrim."
"Ve sam sa nekim prijateljima razgovarao o tome" umirivao je
on.
Njegova trpezarija je imala pogled na Ist river. Veerali su za
stolom koji je bio ba uz prozor i uivali u svetlostima koje su
dopirale spolja. U sobi je gorela samo jedna sijalica. Jo nisu bili
zavrili veeru kad je telefon zazvonio. Zvala je Doslin iz Kalifornije,
samo da bi mu rekla kako ima kupca za njegov stan u Sosalitu.
Doslin se dvoumila, jer, kako je priznala, nije mogla da veruje da e
on zaista prodati taj stan. Takoe mu je rekla da u ponedeljak dolazi
u Njujork, na sastanak i da bi volela da se vidi s njim ve u
subotu,kako bi vikend proveli zajedno. On je, naravno, rekao da e se
radovati.
Bani je pijuckala kjanti" dok je Lukas razgovarao sa Doslin.
"General misli da e njegova erka postati igraica" rekla je kad
se Lukas vratio za sto. "Bie visoka i tanka. Meutim, on ne bi eleo
da ona krene tim putem... to se mene tie, mislim da e ona biti
zadovoljna ulogom kerke generala Frejzera i da u ivotu nee raditi
nita."
"Ja mislim da on ima nameru da je uda za princa od Velsa"
izjavio je Lukas.
Bani je uzdahnula.
~ 66 ~
~ 67 ~
21.
"To je neka greka" izjavio je Lukas. "Ja pristajem da doem, ali
ubeen sam da je greka."
"Oni su tvoji ljudi, Lukase" rekla je Doslin. "Ne razumem zato
bi odbio da se sretne s njima."
Vozili su se njenim jaguarom", putem koji je vodio du obale
okeana. Konano su doli do mesta na kome su se u daljini nazirale
kabine i kolibe. Doslin je poterala auto u tom pravcu i parkirala ga
pored ostalih automobila.
Dejv Berger, Gejb Linkoln, Patria Bonevil, Les Harington, Al
Preston, Martin Kent i Dejn najder stajali su tamo kad je Lukas
priao, obueni uglavnom svi u dins. Poveli su ga prema jednoj od
koliba, a Dejn najder mu je pruila otvorenu bocu piva. Lukas je
prihvatio pivo i smestio se na jednu stolicu pored kamina. Koliba je
iznutra bila stilizovano rustikalna, vrlo ukusno opremljena i ugodna.
Doslin je sela pored njega. Na sebi je imala crnu suknju i belu
svilenu bluzu, a kosa joj je bila besprekorna. Petria Bonevil i Dejn
najder je nikad pre toga nisu videle, pa su sad pokazivale otvorenu
radoznalost.
"Pa" poeo je Lukas, "pretpostavljam da smo se ovde sastali kako
niko ne bi saznao zato. Dobro, gde poinjemo?"
"Poeemo konstatacijom da je izlino kriti ovaj na susret",
rekao je Dejv Berger. "Svako skrivanje moe samo da nas vrati na
poetak."
"Ja ne bih iao tako daleko", objanjavao je Martin Kent. "Ovde
smo zato da bismo preispitali sopstvene mogunosti."
Kent je ostavio IBM kompaniju kako bi preao u Elektroskript".
Tog popodneva je bio neobrijan, imao je na sebi kratke pantalone i
majicu, a na nogama patike. Otvorio je upravo jednu konzervu piva i
nagnuo je.
"Moda i da progovorimo o pobuni...", otpio je nekoliko gutljaja,
ne skidajui pogled sa Lukasa.
"Mislim da je sve jasno", prihvatio je Lukas. "Va odlazak ne bi
unitio kompaniju, a general Frejzer nee promeniti miljenje.
Njegovi potpredsednici su mu jo uvek vrlo odani. Ja nisam vaan.
Ako oseti da mu se radi o glavi, Frejzer je dovoljno moan da pre svog
pada uniti ostale."
"Hajde da budemo sasvim objektivni", umeala se Patria
Bonevil. Ona je bila visoka, snana ena, energinog lica. Nekad je
bila asistentkinja Dejva Bergera, u prvim danima Elektroskripta", a
bila je i jedan od vanih strunjaka u kompaniji HEST. "Kako misli
da e on uspeti da pobedi, ako se mi svi povuemo? Kako on moe da
~ 68 ~
~ 71 ~
sam imao vika mesta. Uvek imam rezervu mesta, za ovakve prilike.
Nikad ne znate ta moe da iskrsne."
Lukas je odmahnuo glavom.
"To to se dogodilo, nije trebalo da se dogodi."
"Pretpostavljam da se vi i Met ba ne volite mnogo" primetio je
Miler. "Ja sam o njemu mislio uvek kao o oveku posebne vrste
inteligencije: vojnike. Pretpostavljam da je bio dobar u vojsci."
"On je kojetarija od vojnika" odvratio je Lukas.
"ujem da se osipa tim strunjaka u HEST-u" iznenada je rekao
Miler.
Lukas se nasmejao.
"To nije sasvim tano. Ostaju najbolji. Ja bih rado video Tri u
istoj radnoj grupi sa Gejbom Linkolnom, ali on je na alost vrlo
bolestan. Pretpostavljam da Tri sve zna i bez njega."
"Da, Tri zna. ao mi je Linkolna. uo sam da je bolestan."
Kad se veera zavrila, Lukas je ustao i naklonio se Mileru.
"Veoma cenim va gest, profesore. ao mi je to se ranije nismo
sreli."
Miler se nasmejao.
"Uvek sam se pitao zato dobre ideje odlaze u ruke nesposobnih i
pokvarenih."
"Lo poloaj zvezda. Splet nesrenih okolnosti", objasnio je
Lukas.
"Da, pretpostavljam, da je tako bilo. Pa... Ko zna ta e jo biti,"
izjavio je Miler i klimnuo glavom.
~ 75 ~
22.
U avgustu 1979. bilo je tano pet godina otkako je Lukas Polson
postao potpredsednik kompanije HEST. Na dan 10. avgusta ugovor je
isticao i rukovodstvo se sastalo da odlui o samo jednoj taki dnevnog
reda: o statusu Lukasa Polsona.
Kad se vratio sa ruka, naao je na svom radnom stolu poruku od
Artura Ringolda koji je eleo da se sretne s njim, to pre. Rekao je
sekretarici da kae Ringoldu da je stigao i nije prolo ni pet minuta, a
Ringold je uao u njegovu sobu. Kad su izmenjali ljubaznosti, Lukas
se nasmejao i upitao:
"Pa? Pretpostavljam da sam nezaposlen od danas."
Artur Ringold se nasmejao takoe.
"Tehniki, pretpostavljam da je tako, ali nakratko. Kolegijum
nije produio tvoj potpredsedniki status. Pretpostavljam da nisi
iznenaen."
Lukas je odmahnuo glavom. Bio je samo prilino iznenaen to
mu se Artur na neki nain izvinjava. Ruke su mu se tresle dok je
palio cigaretu, a i ostario je otkako ga je Lukas poslednji put video.
"Met te je mnogo hvalio" primetio je Artur. "Rekao je da si ti po
svemu zasluio da bude potpredsednik, ali da po prirodi posla ne
pripada menaderskim strukturama." Lukas se nasmejao glasno.
"Met je naglasio da e sve uiniti da te zadri u kompaniji, ali samo u
poloaju koji e mu omoguiti da potpuno iskoristi tvoj talenat i
ugled, dakle u poloaju koji bi bio mnogo povoljniji za to od
dosadanjeg."
"Naravno, njemu nije potreban potpredsednik bez portfelja"
primetio je Lukas.
Ringold je uzdahnuo, ne isputajui cigaretu iz usana.
"Pa, uostalom... Predloio je da ti ponudi ugovor na mesto
konsultanta i da ti garantuje dve stotine hiljada dolara godinje."
Lukas je slegnuo ramenima.
"Vrlo plemenito."
"Zar ne misli da jeste?"
"Ne. To me liava uea u izvrnim dokumentima od kojih svaki
potpredsednik kompanije ima dobar procenat. Za dve stotine hiljada
dolara godinje on eli da se osigura da neu otii u neku drugu
kompaniju i ponuditi im projekat transkribera. I, zatim, svakako, ja
ovim gubim autoritet u kompaniji, pogotovu pred mojim ljudima. To
uopte nije plemenito, Arte."
"Saekaj da uje sve" insistirao je Ringold. "Ja sam siguran da
e ve na sledeem deljenju ti ponovo ui meu potpredsednike
kompanije."
~ 76 ~
Kad su sledei put vodili ljubav, Tri je Lukasu dala vie nego
ijedna ena pre nje. To je morao i da joj kae.
"Niko nije bolji od tebe, Tri. Apsolutno niko." Ona je uzdahnula.
"Hvala, efe."
Dorukovali su uz bazen sledeeg jutra. Bilo im je lepo zajedno.
Ona je pruila ruku i uhvatila njegovu.
"Nisam te ak ni pitala eli li na vikend u Prinston."
"Imao sam jedan sastanak koji sam morao da odloim, sa
gospodinom Milerom."
"Sigurna sam da e sve biti u redu. On je tvoj oboavalac."
***
"Kako funkcionie?" upitao je Lukasa Tomas Miler.
Nadao sam se da ete jednog dana moi da sami vidite sve to taj
transkriber moe" rekao je Lukas.
Veerali su u velikoj Milerovoj kui na Park aveniji. Pred njima
su bili tanjiri sa fazanima u sosu, artiokama i grakom.
"Maina koja slua ljudski glas i to onda ispisuje..." vrteo je Miler
glavom. "I, kaete, moe da pie tano, bez obzira da li joj se obraate
na nareju Nju Dersija ili Alabame."
Nesmeio se i odmahnuo glavom. Lukas je utao. Samo je utivo
pohvalio jelo.
"Hvala" odvratio je Miler. "Nadam se da je dobro. Mislim da nas
dvojica imamo bar neto zajedniko: uivamo u dobrim jelima i
dobrim vinima i svesni smo da su to stvari o kojima treba uiti da bi
se znale. Pre petnaestak godina, ja sam znao samo to da postoje bela i
crna vina, a dobro se seam kad je moja mati, za Novu godinu,
iznosila eri", a zatim posluivala urku. Dugo posle toga bilo mi je
nejasno kako ljudi piju vino posle jela..." Odmahnuo je glavom i
nasmejao se. "Katkad zaalim za tim vremenima i zbog te distance
koju sam uspostavio izmeu sebe i ljudi koji su mi u detinjstvu i u
mladosti mnogo znaili. Da li vai roditelji jo ive, Lukase?"
"Da. Moj otac je jo uvek u 'evroletovoj' agenciji u Kanzas
Sitiju."
"A vaa kerka? Ona divna, mlada dama sa kojom ste bili na
dobrotvornoj veeri u 'Plai'?"
"Melani je bruco na MIT-u. Ja se veoma ponosim njome.
Maturirala je sa najviim ocenama i bila je odmah primljena na
univerzitet. Ja, istini za volju, nisam mnogo zasluan za to. Ona ivi
sa babom i dedom po majci."
"Nikad se niste ponovo enili?" upitao je Miler.
"Ne. Verovatno bih, da sam naiao na nekoga..."
"Vi i Tri... ?"
~ 80 ~
min@
Lukas se nasmeio.
"Mi potujemo jedno drugo."
Miler se zakikotao.
"Eufemistiki odgovor. Izvinite to postavljam tako lina
pitanja."
"Nema potrebe da se izvinjavate."
"Da li onda doputate jo jedno?"
Lukas je klimnuo glavom.
"U svakom sluaju ne moram da odgovorim, zar ne?"
"ta se dogodilo u Vijetnamu? Izmeu vas i Frejzera? Da li elite
da mi odgovorite?"
Lukas je uzdahnuo.
"On je bio pukovnik kad sam ga sreo. Komandant bataljona.
Poslao je dve grupe vojnika da unite jedno vijetnamsko uporite,
pretpostavljajui da se to uporite nalazi u dungli. Nije bilo tamo.
Presreli su nas i izgubili smo mnogo ljudi, a on je tvrdoglavo odbijao
da prizna greku. Znao je da general dolazi na front i eleo je da mu
pokae tela Vijetnamaca. Umesto toga, mogao je da pokae samo tela
sopstvenih vojnika."
"Ipak, do kraja nije priznao greku" zakljuio je Miler.
"Oh, ne. Sve je to bila moja greka."
"Kakvo je njegovo miljenje o tome sada?"
Lukas se nasmeio.
"Nemam pojma. On me se ne sea iz Vijetnama."
"Sea vas se" rekao je Miler, klimajui glavom. "Zato mu je uvek
neugodno u vaem prisustvu. Vi ste pretnja za njegov poloaj."
Lukas je odmahnuo glavom.
"Mislim da niste u pravu. Ja zaista mislim da me se ne sea. A
ak i da je tako, to ga ne bi inilo nespokojnim. Mislim da on nikada
ni sebi samome nije priznao da je pogreio."
Miler je odloio au na sto i zagledao se u rumenu
"Mislim da IBM nije zainteresovan za HEST. Oni imaju sasvim
drugaiju tehnologiju i drugo trite. Meutim, Stejsi je neto govorio
o Japancima. Da li ste razgovarali o tome?"
"Jesmo, razgovarali smo. Ja ga nisam podrao, a ni Dejv Berger
ne misli da je to dobro. On smatra da je sve to samo deo jedne velike
igre unutar koncerna UNI."
"Mislim da je profesor dao potpuno tanu dijagnozu" zakljuio je
Miler. "Meutim, kakvi su Stejsijevi istinski interesi? Da li on zaista
eli da slomi vrat Gosnoldu?"
Lukas je slegnuo ramenima.
"Ako ujete da je neko dao ponudu, molim vas javite mi" rekao je
Miler nakon krae pauze. "Mislim da bi CONTEX bio zainteresovan u
~ 81 ~
tom sluaju."
***
Tog kasnog popodneva general Frejzer je sedeo u svom
japanskom kabinetu i pijuckao viski sa ledom. To je bilo jedino pie
koje je imao u radnom kabinetu i nudio ga je svakome ko bi naiao.
Vina nije drao, pa je tako i Lukas prihvatio viski. Lukas je, po
obiaju, bio veoma elegantan. Imao je sivi pulover od kamira i
tamnosive pantalone. General je sedeo na velikom konom kauu i
pokazao Lukasu mesto pred sebe. Lukas je utonuo u udobnost sedita
i zavalio se na naslon.
"Koliku vanost pridaje lojalnosti kompaniji, Lukase?" upitao je
general.
"Mislim, isto onoliko koliko i ti" naslutio je da se u generalovom
pitanju krije neka vrsta optube.
General se opustio i nastavio u takvom tonu.
"Dosta dobro. Ali, ozbiljno, da li misli da ovek duguje lojalnost
kompaniji za koju radi?"
"Ako kompanije to zasluuje" odgovorio je Lukas. "Lojalnost ne bi
trebalo da se trai ili da se daje. Ona se zasluuje."
"A kako kompanija to zasluuje?" upitao je general.
"Ne samo novcem, ne samo tako to e dobro platiti svog oveka"
objasnio je Lukas. "Potrebno je vie potovanja i fer pleja."
"Pa, dobro, ta bi ti savetovao kompaniji da uradi sa ovekom
koji eli da joj slomi vrat i to iza njenih lea?"
"Kompanije nemaju vratove" odgovorio je Lukas. "Ljudi ih,
meutim, imaju. Pretpostavljam da ima nekoga na umu. I onog koji
eli da slama vrat i onog kome ta pretnja visi nad vratom."
General Frejzer se iskezio i zakikotao.
"Da, imam. Na sreu, ti i ja se katkad dobro razumemo. Imam
nekog na umu, svakako. Oekujem od tebe da ne govori nikome o
tome." Lukas je klimnuo glavom. "Ako se to jo nije dogodilo, uskoro
e dobiti ponudu za svoj udeo u HEST-u. To e biti od NTD
"NTD?"
"Nipon Digital Tehnolodis" objasnio je Frejzer. "Oni ele da
razdvoje HEST od UNI tako to e kupiti tvoj udeo, udeo Artura
Ringolda i Dejva Bergera i od nekoliko manjih akcionara. Ponuda je
vrlo atraktivna, a oni bi na taj nain preuzeli kontrolu nad
kompanijom.".
"Znai, ja treba da dokaem svoju lojalnost UNI?"
General se nasmejao i odmahnuo glavom.
"Ja nisam toliko glup da pomislim kako ti gaji neku posebnu
lojalnost prema UNI. I nisam govorio o tvojoj lojalnosti."
"Ah. Dobro."
~ 82 ~
novac?"
"Dozvoli da te neto upitam, Dejve" prekinuo ga je Lukas
tmurno. "Kad bude dobio svojih jedanaest miliona, ta e raditi?"
On je pogledom preao po kabinetu. "Otii e odavde? Prestati da
radi sa studentima? Otii e u neku tropsku zemlju i ostatak ivota
provesti na nekoj pustoj plai? Ili e odleteti za Pariz? ta e
uraditi?"
"Ostau ovde i drau predavanja studentima."
"Odlino."
"Mislim da znam ta eli da mi kae."
"Uostalom" nastavio je Lukas "to je jedanaest miliona za
dvanaest godina rada. Kroz pet godina, ti bi mogao da ue u luku
Sen Tropez i da svoju jahtu, znatnu veu pri tom, parkira odmah uz
Frejzerovu." Odmahnuo je glavom. "Ja sam to emotivno primio.
Moda nisam u pravu."
"Za mene, to nije tako jednostavno" umeao se konano Artur
Ringold. "Ja jo uvek imam svoju kompaniju, koja nije pod HEST-om.
A mojoj kompaniji je potreban novac."
"Ti si odluio da prihvati ponudu?" upitao je Lukas.
"Ja sam prinuen na to, momci" rekao je Artur Ringold tuno.
"Ja nemam izbora. Vi znate da ja u sopstvenoj kompaniji nemam
kontrolu. Moji akcionari i direktori ele jedino novac."
Lukas je uzdahnuo.
"Koliko e te pogoditi, Arte, ako ova ponuda otpadne?" upitao je.
"Preiveu."
"Uostalom, uvek moe da proda nekom drugom."
"Da, ali ne za te pare."
"Oh, uveravam.te da ovo nije tako sjajno kako se ini" rekao je
Lukas.
"ta to ima na umu?"
"Jo nita, ali razmiljam."
***
Melani ga je pozvala iz Kembrida kako bi se s njim dogovorila
oko letovanja. elela je da leto provede na moru, radei kao kelnerica
u jednom starom hotelu na obali. To joj je savetovala jedna koleginica
sa MIT-a koja je jedno leto ve provela tako i zaradila dosta para.
Uostalom, rekla je, elela je da bude dovoljno blizu Njujorku, kako bi
njen otac povremeno mogao da doleti do nje, bar u vreme vikenda.
Lukas je primetio da e njeni baba i deda u Kanzas Sitiju biti
razoarani ako ne bude leto provela s njima, a ona mu je odgovorila
da ona vie ne eli da se vraa u Kanzas Siti, odnosno, ne eli tamo
da ivi. On joj je ponovio da uvek moe da pree kod njega, u njegov
~ 84 ~
~ 88 ~
23.
U trenutku kad je boing 727" dodirnuo tlo, Lukas je pogledao na
sat. Bilo je 7,45. Trebalo je da ode do svog stana, a zatim da odleti za
Vaington ponovo.
Bilo je najgore vreme i saobraaj je bio praktino paralisan.
Lukas je na brzinu razmislio: da li da poe autobusom, da li da uzme
taksi ili da iznajmi kola? Nije bilo velike razlike. Pitanje je jedino ta
je najkomotnije. Dok je tako razmatrao mogunosti da se nekako
doepa Menhetna, uo je poznati glas.
"Hej, efe!"
U konoj jakni i farmerkama, visokim izmama i kariranoj
koulji, Tri je ila prema njemu.
"Hej, stigao si u vreme najvee guve. A i sneg je doprineo da
saobraaj potpuno prestane. I ne pomiljaj da e moi da stigne
kui."
"ta ti ovde radi?" upitao je on.
Ona je podigla ruke, ovila ih oko njegovog vrata i ponudila mu usne
na poljubac.
"Oh, duo" uzdahnula je. "Znala sam da e doi. Zato sam izala
pred tebe i... neto sam sredila."
"Kako si znala kojim avionom stiem?"
"Pa, nisi bio u onom poslednjem, ni u onom pre njega. Dakle,
treba da bude u ovom, jer to je poslednji veeras. Da nisi... pa, Tri
bi u tom sluaju ovu no provela sama."
"Gde? Kao da si neto spomenula? Neto si sredila?" upitao je.
"ta pod tim podrazumeva?"
"Poi sa mnom" tajanstveno se osmehnula.
Sledio ju je sve do parkinga. Tamo ga je Tri povela do jednog
automobila na ijim je vratima pisalo Meriot hotel".
"Rekla sam ti!" obratila se ona vozau koji je sedeo u automobilu.
"Rekla sam ti da e biti u ovom avionu."
"To je bio poslednji. Vie ne bih ekao" tvrdio je voza
karakteristinim njujorkim naglaskom.
"Za desetku bi ti ovde saekao bar jo jedan" rekla je.
"Nee. Nikad ne bih uspeo vie da se mrdnem odavde. Budi srena
ako sad uspemo."
Kola su milila zaleenim ulicama, a od snega se nije video prst
pred okom. Bila je to snena zavesa, gusta i neprozirna. Ipak, posle
pola sata, voza je zaustavio kola pred svetleom reklamom Meriot
hotela". Tri mu je dala jo deset dolara.
Kad su se popeli u sobu, Lukas je stao uz prozor i posmatrao
kako veje sneg i kako se polako miu automobilska svetla.
~ 89 ~
"Nita nije tako dobro, kao kad ti sposobna ena obezbedi topli
automobil" zakljuio je.
Tri se presvlaila za veeru, ali kad je ula njegove rei, prestala je i
prila mu.
"Nisam mogla da sedim kod kue i da mislim kako ti sedi
zarobljen na aerodromu ili se smrzava u nekim kolima pet-est sati.
To nije dolazilo u obzir."
On se okrenuo prema njoj, zagrlio je i poljubio.
"Ti si divna."
Za vreme veere, Lukas je ispriao Tri kako je njegov put u
Vaington bio neka vrsta meavine uspeha i neuspeha, ili bolje
reeno uspeha i frustracija. Razgovarao je sa senatorom i sa est
lanova Senata.
"Senator je jedan uobraenko sa mnogo odgovornosti, a
nesposoban da ih sve zadovolji" rekao je. Tri se nasmejala.
"ta si mu ti rekao?" upitala je
"Da Senat upotrebom transkribera moe da utedi mnogo
vremena i da obezbedi vrhunsku preciznost u interpretaciji onoga to
se tu govori. On ba nije bio ubeen, ali obeao je da e razmisliti i da
e konsultovati svoje lanove. Oh, Tri, Vaington je najgora
provincija koju sam video, ali u tome moda i jeste njegov arm. Sve
u svemu, grad velikih kontrasta."
Ona ga je pogledala, a zatim je pruila ruku i uhvatila njegovu.
"Nedostajao si mi."
Kad su se vratili u sobu, stali su ponovo na prozor i posmatrali
usporeni saobraaj. Tri je stajala iza njega. Njene ruke su bile oko
njegovog vrata. Nagnula se i apnula mu u uho da ide da mu
pripremi kupatilo.
On je navukao zavese i njih dvoje su se skinuli. Pourili su u
kupatilo i stali pod tu. Lukas ju je snano poeleo i uzeo, a zatim su
ponovo vodili ljubav, polako, neno, strasno, u krevetu. Bilo je skoro
jutro, a oni su jo bili budni.
"Ima malo brendija u mojoj torbi. Ako ti..."
Ona je donela flau i otpila gutljaj. On je popio ostalo. Zatim je
poruio kafu. Ponovo su posmatrali kako kola mile po ulici. Kad je
hotelski momak zakucao na vrata, Tri je saekala u kupatilu da
Lukas primi kafu.
"Ja sam ti jako zahvalan, Tri, zato to si dola sino. To je bilo
vie nego nezamislivo za mene."
Ona je sela na krevet, drei obema rukama olju s kafom.
"Ti zna zato sam dola."
On je klimuo glavom.
"Nikad ti to nisam rekla i mislila sam da neu" rekla je. "Ali,
~ 90 ~
"Tad nisi imala nikoga kome bi to mogla da kae, zar ne?" Njen
osmeh je iezao i ona je odmahnula glavom. "Ja ti ba i nisam bio
neki otac."
"Na neki nain, ti si bio idealan otac. Ti si moj heroj, da li zna
to?"
"U kom smislu?"
Ona se nasmejala.
"Pogledaj se. Ima etrdeset jednu godinu. Bogat si dovoljno da
vie ne mora da radi. Ali, naravno, ti to eli. Ti izaziva potovanje
i divljenje svih ljudi koji su te upoznali." Zastala je i pogledala ga
kritiki. "A, na kraju, ako nisi znao, ti si sjajan tip."
Lukas se nasmejao.
"Ja bih ipak voleo da sam ti bio bolji otac."
"Pa, mi se dobro slaemo, zar ne? Uostalom, moda ja i ne bih
volela da si me pratio na svakom koraku."
"Mnogo dugujemo tvojoj babi i tvome dedi."
"Oni su aneli" zakljuila je. "A to i jeste razlog zbog kojeg vie
ne mogu s njima da ivim."
Klimnuo je glavom, s razumevanjem.
"Poela si razgovor tvojom nevinou. Ima li neki poseban razlog
za to?"
Melani je odmahnula glavom.
"Ne, samo sam malo zbunjena. Zna, ja volim seks, ali ne elim
da steknem reputaciju lake ene. Oh, tako je prokleto biti ena,
katkad."
"Pretpostavljam da jeste."
"Zna... iznenaena sam to se nisi ponovo oenio. Mislila sam da
u imati brau i sestre."
"Pa, mogao bih da se oenim."
"Tri?"
On je klimnuo glavom.
"Mislim da s njom imam vie zajednikog i vie potovanja nego
sa... pa..."
"Sa mojom majkom? Neka te to ne optereuje. Ja znam da je
moja majka bila strano religiozna i da ti je to smetalo."
"Bilo je tu jo neto" dodao je.
"Da, ona je bila obina devojka, iz provincijske srednje klase i
sigurno bi te sputavala..."
"Tri sve to nije" rekao je.
Plaio se Melanine otvorenosti i nije eleo da povredi njenu
uspomenu na majku. Meutim, njegova ki je bila i suvie pametna i
nikad nije pokazivala sklonost ka mistifikacijama.
Melani je uzdahnula.
~ 93 ~
~ 96 ~
24.
Lukas je sedeo za stolom, prekoputa Tomasa Milera. Kroz prozor
je gledao pravo na statuu Slobode. Milerova soba bila je udobna, ali
ne i raskona poput Frejzerove.
"Mislim da grei" rekao je Miler Lukasu.
"Ti ima svoje izvore informacija, svakako" primetio je Lukas.
"ini mi se da se ipak informiemo na istom mestu, bar o bitnim
stvarima", napomenuo je Miler. "Jedina razlika je u zakljucima koje
tim povodom donosimo."
"Zna, ja zaista mislim da to nee ii. Ljudi mogu da kupe Tajm"
i da proitaju ono to ih zanima..."
"Ali, ovako moe da ima novine u kojima pie sve to te
zanima. Videoteks je neto savrenije od novina, u svakom pogledu.
Ako eli vesti, imae ih pritiskom na dugme."
"Moda sam ja staromodan. Ja ba i nisam neki zagrieni
ljubitelj sporta, ali katkad volim da proitam neto o fudbalu,
bejzbolu, da proitam sportske novosti. To mogu samo u novinama,
jer mogu da odaberem ta elim, mogu da izostavim ono to me ne
zanima i mogu sve to da uradim bezbroj puta."
"Izigrava advokata?" upitao je Miler.
Lukas je klimnuo glavom.
"Donekle. Ali, ja zaista mislim da e kompanija koja u videoteks
uloi milione dolara, i to u ovoj, 1982. imati uasne gubitke."
"Ja sam ve zaradio etiri miliona, samo u pripremama" izjavio
je Miler.
"Da li si ispitao trite?" upitao je Lukas.
"Rezultati potpuno zavise od naina na koji se postavi pitanje",
odgovorio je Miler. "Ako pita ljude da li bi eleli da imaju videoteks,
svi kau da. Ako ih pita da li bi platili za to dvadeset dolara
meseno, oni kau ne."
"To je zato to ne znaju kako se to upotrebljava", objasnio je
Lukas. "Tako se ponaaju i kad su u pitanju kompjuteri. Svi bi eleli
da ga imaju, ali nemaju svi razloga za to. Bez pravog razloga, to je
bacanje para."
"Poslovi se i zasnivaju na tome da neko baca pare", eretski se
smekao Miler.
"Povremeno. Ali, to nikad nisu veliki poslovi."
"Da li mi savetuje da odustanem od ideje sa video-teksom?'.'
"Ja ti savetujem da ga isproba na kratko."
"Mislio sam da tebi prepustim brigu o razvoj u i o tritu."
"Poaen sam. Ali, moram da ti zahvalim i da odbijem. ao mi
je, Tome, ali mislim da to nije prava stvar."
~ 97 ~
min@
tome."
"Onda je zovi."
"Ne, ne mogu. Rekli smo toliko runih i tekih rei jedno
drugom."
"To nisam znala."
"To ti nisam ispriao."
"Da li si je zaista voleo?"
"Jesam. I ona je volela mene, siguran sam u to. Zato smo sve to
tako glupo i uradili. Bili smo razoarani jedno drugim."
"Tako... Izgleda da nikada neu imati brau i sestre."
"Ne budi tako sigurna", nasmejao se. "Ja jo uvek irom otvaram
oi."
***
Lila Frejzer, supruga gospodina Metjua Frejzera, bila je ve
prilino pijana. Glas joj je bio nekako udan. Bila je to visoka
plavua, nekad verovatno lepog, a sad prilino istroenog lica, sa
mnogo minke. Imala je na sebi uske, crne, toreadorske pantalone i
belu svilenu bluzu. Oima je neprestano pratila generala.
"Drago mi je to si dola, Melani. Dobrodola u porodicu, kako se
to kae."
"Hvala vam, gospoo Frejzer."
"Mi jesmo porodica, zar ne, Lukase?" nesigurno je upitala Lila
Frejzer, traei potvrdu svojih rei.
"Svakako, jesmo" odgovorio je Lukas.
Melani je upravo diplomirala na MIT-u i dobila je mnogo poziva,
veoma laskavih, od mnogih firmi i od univerziteta. Ipak, mora biti da
joj se poziv HEST-a uinio najprimamljivijim i ona je odluila da ga
prihvati. Otac nije eleo da utie na njenu odluku, ali njoj se uinila
da je i on tu upleo svoje prste, jer je dobila posao kod Dejva Bergera,
na reprogramiranju HEST-a. Lukas je pretpostavljao da Melanin
ulazak u HEST znai da Met Frejzer moe duplo da ga ucenjuje, ali
nita o tome nije hteo da kae Melani. Uostalom, u HEST-u, ona e
biti blizu njega, a to je najvanije.
Ovaj poziv na veeru kod Frejzerovih bio je u ast Melaninog
dolaska u kompaniju i zaista velika ast. Tu su ve bila tri
potpredsednika, dvojica sa enama, nekoliko nemakih bankara iz
Hamburga i jo nekolicina ljudi.
"Sva sam se najeila" apnula je Melani tiho svome ocu, dok je od
njega uzimala au sa viskijem. "ao mi te je kad znam da mora da
bude s njima. Ako mi ne bude ilo, popiu nekoliko pia i pokuati
da ih vidim drugim oima."
"Ja ti nita neu savetovati" odgovorio je Lukas. "Radi ono to ti
nalae razum. Ja imam puno poverenje u tebe."
~ 102 ~
On se nasmejao.
"Mene ne. Ja sam optimista."
"Moram gore, da se presvuem. Upravo mi je saopteno da ovako
obuena ne mogu za sto. Idem da zamolim mamu da nas stavi
zajedno. Koliko ja vidim, a moda i greim, vi ste ovde jedini
mukarac pored kojeg neu umreti od dosade."
Pola sata kasnije sila je obuena u dugu, belu haljinu od teke
svile. Bila je to haljina bez rukava, samo sa tankim bretelama i to je
ponovo izazvalo prepirku izmeu nje i oca. Lukas je sve video. Video
je i kad je otila da razgovara s majkom, a zatim je sela za sto, pored
Lukasa.
Za vreme veere mu je priala kako je studirala u Francuskoj,
kako planira da nekoliko meseci provede na univerzitetu u
Luksemburgu i pokazala je veliko interesovanje za avione, dok joj je
on priao o tome. ak je rekla da bi volela katkad s njim da leti. Tiho,
da je ne uje niko sem Lukasa, pravila je duhovite primedbe na
vojniko ponaanje svog oca i na pie svoje majke. Komentarisala je
Kahilovu prodrljivost, nesigurnost Mekonela... Bila je zaista sjajno
drutvo za veeru, pomislio je Lukas.
"Met je bio uasnut zbog naina na koji te je gledala njegova ki"
primetila je Melani dok su se vozili kui posle veere.
"Oh, uivao sam s njom, zaista. Kad ve nisam mogao da sedim
pored tebe, bilo mi je drago to sedim do nje."
"Met je komentarisao neto u stilu da Suzana nije morala ba da
se prikai najzgodnijem mukarcu na prijemu."
"Ruau s njom sledee sedmice" rekao je Lukas.
***
"Ono to ne mogu da razumem, jeste to tata misli da i kad
izgubi na nekom poslu, treba da ima prihode od milion dolara
godinje i narednih pet godina" rekla je Suzana. "On ima vojniku
penziju, privilegije na osnovu uestvovanja a ratu, medicinsku brigu,
ima i majin novac, ima... Ja to jednostavno ne razumem, Lukase."
Ruali su u jednom vrlo starom i vrlo uglednom restoranu
prekoputa zgrade Ujedinjenih nacija. Suzana je stigla vozom. Na sebi
je imala kratku belu suknju i kaputi sa grbom univerziteta. Kao i
obino, nije bila naminkana. Pre ruka je popila dva dina sa
tonikom, a posle ruka je zajedno s njim pila vino.
"Doao je kui i nazivao te je svakakvim, najgorim imenima"
nastavila je ona. "Rekao je da si mu neprijatelj. Koliko ja znam, samo
paraonici imaju neprijatelje. I, naravno, majka je pala u histeriju.
Oh, zaboga!"
Lukas je slegnuo ramenima. On se upravo bio vratio sa sastanka
~ 104 ~
On je otpisao:
Ona je uzdahnula.
"Obeaj mi, molim te, da sledeu Novu godinu neu provesti
daleko od tebe."
"Obeavam ti, Suzana."
***
Lukas i Suzana su planirali da se u nedelju ujutro vrate iz
Nantaketa. Meutim, u subotu uvee, posle veere, odluili su da svoj
boravak u njegovoj kuici, produe do ponedeljka popodne.
Ponedeljak je osvanuo vlaan i u magli, a kia je padala ceo dan. Bila
je sreda kad su konano mogli da se vrate. Suzanu su kola ekala na
aerodromu, jer tu ih je ostavila u petak kako bi mogla da se vrati u
koled.
Sutradan ujutro, Lukas je sa Centralne stanice peice poao
prema zgradi HEST-a. Bio je tamo oko 8,30. Lois, njegova
sekretarica, stigla je u devet, kad je on ve uveliko pio kafu. Obino
su to inili zajedno, u njegovom kabinetu.
"U ponedeljak sam bila na sastanku sa generalom Hajdoijem."
Hajdoi je bio njen nadimak za generala Frejzera. "Sa njim i sa
Kahilom."
"I, ta su rekli?" upitao je Lukas.
Ona je odmahnula glavom.
"Ja sam i kazala da si ti moj jedini naredbodavac, ako su mi
nareenja uopte potrebna" rekla je.
Lukas se nasmeio.
Lois Levenstin je bila pouzdana, vrsta i vrlo vredna mlada ena,
pomalo muke grae, to joj je stvaralo komplekse u odnosu na
suprotni pol.
"Da li su se raspitivali i o ploama?" upitao je Lukas.
"Ne. Mislim da to se toga tie uiva njihovo puno poverenje"
rekla je kroz smeh. "Te ploe su zasad jedina kompjuterska literatura
za visoku tehnologiju, a oni je imaju zahvaljujui tebi."
Pre neto vie od godinu dana Lukas je sastavio program i
isprobao ga prvo na sopstvenom kompjuteru. Sve to bi Lois otkucala,
po njegovom diktatu, na njegovom Sistemu 6, odlazilo bi u mali
tampa ploa. Tako se mogla praviti dokumentacija.
"ta misli, da li Met moe da pretpostavi ko je bio sa mnom na
vikendu?" upitao je on, menjajui temu.
Lois je odmahnula glavom.
"Mislim da on ne bi poverovao ak i kad bi saznao. On mi je o
tebi govorio kao o nekom ko je ve otac, uspean ovek, sposoban, i za
koga se on nada da e mu ostati lojalan... Sve u tom stilu.
"Danas bi moglo neto da se dogodi. Ne bih mogao da kaem da
se radujem tome."
~ 109 ~
~ 112 ~
~ 114 ~
~ 115 ~
min@
25.
"Dobrodoli kui, gospodine Polsone. Barometar pokazuje dobar
pritisak. Uzmite desni kurs, na tri milje."
"Hvala, gospodine. Mislim da je divan dan za venanje, zar ne?"
"Mislim da bolji ne treba traiti. I estitam, gospodine Polsone."
"Jo jednom hvala, gospodine."
Pogledao je Suzanino blistavo lice, a ona ga je uzela za ruku.
"Kako je lepo biti poznat" dobacio je Dejv Berger sa zadnjeg
sedita aviona.
"I kako je lepo biti dobrodoao" dodala je Melani.
Bio je esti jun. Vreme je toplo, vedro, a Atlantik miran, kao
nikad ranije. Nantaket se zeleneo ispod njih.
Dejv Berger je uhvatio Melani za ruku i stegnuo je. Njih dvoje su
bili veoma privreni jedno drugom, ali to vie nije bila drugarska
privrenost. Nije bio ni odnos oca i kerke, jer ima ve nekoliko
godina kako je Melani prestala da ga zove ika Dejv. Meu njima se
raalo neto to je Lukas izdaleka pratio i to mu je bilo veoma
drago. Njih dvoje su bili osobe koje je, pored Suzane, najvie voleo.
Na aerodrom ih je ekao Lukasov evrolet". Svi su se potrpali u
njega i Lukas je krenuo. U jednom trenutku Melani je primetila da se
ne voze prema kui.
"Kuda nas to, do vraga, vozi?" upitala je.
"Duo, kuda idemo?" upitala je Suzana, takoe zbunjena.
Lukas se samo smekao. Stigli su u luku. Lukas je zaustavio
automobil ispred jedne jahte. Na njoj je pisalo Jesenja no".
"Tu smo" izjavio je. "Ovo je brod kojim emo Suzana i ja isploviti
na nae svadbeno putovanje. Jahta je inae Milerova."
Uskoro je na jahti bilo vie sveta. Doli su i Suzanini prijatelji sa
koleda, a popodne je kapetan Piter venao Lukasa i Suzanu. Istog
trenutka, na adresu Metjua Frejzera, sa broda je otiao telegram
sledee sadrine:
KRAJ
~ 117 ~