KRUNIDBA

Kratko prije svoje smrti (936. godine) Henrik I. je i formalno osigurao nasljedstvo
najstarijem sinu Ottonu, tako to je za svoju odluku iz 929. godine sada ishodio i potvrdu
sabora u Erfurtu. Ostalim sinovima, Hankmaru, Henriku i Brunu osigurani su posjedi i druge
privilegije, ali je autoritet nad njima i u cijelome kraljevstvu pripao iskljuivo Ottonu, u emu
se krila klica nekih buduih razdora.
Tri dogaaja iz prvih 14 mjeseci vladavine novoga kralja ukazuju na kontinuitet, ali i
na neke nove elemente u strukturi vlasti, u odnosu kako na Henrika I., tako i na prethodne
istono franake vladare. To su: krunidba u Aachenu, pristanak na osnivanje kraljevskoga
samostana u Quedlinburgu, osnivanje kraljevskoga samostana u sreditu kraljevske moi - u
Magdeburgu na Elbi, koja je u to vrijeme bila najistonija granica kraljevstva.1
Zanimljive podatke u tome pogledu, donosi Widukind, navodei da je Otton I.: a) kao i njegov
otac izabran ''od svih Franaka i Saksonaca''; b) za mjesto krunidbe izabrao crkvu u Aachenu,
koju je dao izgraditi i u kojoj je pokopan Karlo Veliki; c) na krunidbi je bio obuen u tipinu
franaku odjeu. itav proces izbora novoga kralja polazio je od izbora magnata, koju su
popratili znaci kraljevske i sakralne vlasti od visokih prelata, te aklamacija naroda.2
Izbor Aachena za mjesto krunidbe, kao i sama ceremonija trebali su naglasiti duboku
ukorijenjenost u franako naslijee, osim toga demonstrirala je i kontrolu nad Lotaringijom
koju je njegov otac vratio 925. godine.

1 str 4 john w ber

2 str 4 john w ber