Professional Documents
Culture Documents
Utjecaj Prometa Na Razvoj Gospodarstva
Utjecaj Prometa Na Razvoj Gospodarstva
Ivan Majurec
Varadin, 2012.
SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE VARADIN
EKONOMSKI RAKULTET ZAGREB
ZAJEDNIKI PREDDIPLOMSKI SVEUILINI STUDIJ
Ivan Majurec
Redoviti student
Broj indeksa: 38489/09-R
Smjer: Ekonomika poduzetnitva
Preddiplomski studij
Mentor:
Dr. sc. Vladimir Kovca, vii asistent
Sadraj
1.
Uvod................................................................................................................................................................... 2
2.
1. Uvod
aktivnou
ekspanzijom
(kroz
grane
prometa,
novim
tehnologijama,
aktivnost ovisi o procesu reprodukcije i prometnoj potranji, tako i promet ovisi o gospodarskoj
aktivnosti i procesu reprodukcije. Promet je potroa ostalih sektora, najvie goriva (industrija) i
prometne infrastrukture (graevinarstvo). Potronja resursa prometa, omoguuje alokaciju
resursa drugih sektora i njihovu efikasniju upotrebu ili troenje. Tehnologija omoguuje vee
iskoritenje i efikasnost na svim podrujima, tako i u prometu kroz prijevozna sredstva,
prijevozne oblike, komunikaciju i prijenos informacija. Teritorijalna podjela rada i teritorijalna
ekspanzija omoguena je razvojem prometa i njegovih djelatnosti, a najvie dolazi do izraaja u
razvijenim zemljama zbog visokog stupnja razvoja prometa, teritorijalne povezanosti i
ekonomske aktivnosti. Zemlje koje imaju razvijenu prometnu mreu i promet u cjelini
omogueno je putovati radnicima na posao udaljen i do sto kilometara od mjesta stanovanja
[avrak, 2003, str. 21]. Iako je znatnija efikasnost u razvijenim zemljama, ne moe se rei da
promet nema uinka u nerazvijenim i zemljama u tranziciji. Jedan je od vanih aspekata
pokretaa ekonomske aktivnosti i poveanja standarda. Kao to je ve spomenuto da promet
utjee na proizvodnju, poveanje ivotnog standarda, ujedinjavanje regija i teritorija,
kulturoloko i obrazovno uzdizanje, zaposlenost, mobilnost ljudi i roba, ire gledano promet
utjee na drutvenu i politiku domenu neke zemlje. Drutveni (socijalni) ve su spomenuti, a
neki politiki svakako su zanimljivi. Uloga prometa u poveanju obrambene sposobnosti zemlje
je jedan od temeljnih prednosti vojne moi neke zemlje. Svojom mreom, tehnologijom,
sredstvima, organizacijom sastavni je dio obrambene moi i snage svake vojske [avrak, 2003,
str. 26]. Uz agresivnu politiku stranu, komunikacijski promet pridonosi jaanju kulture, jezika,
meusobnom razumijevanju naroda i spajanju regija u gospodarske jedinke koje tee zajednikoj
efikasnosti i boljitku.
pritom operacije koje prethode i slijede transportu (ve spomenute kod definiranja pojma
prijevoza). Potrebno je spomenuti dvije karakteristike prometa, a to su njegova fiksna i mobilna
komponenta. Fiksna komponenta ili infrastruktura je dugotrajna i teko se mijenja (ceste, pruge,
aerodromi), dok je mobilna komponenta kratkotrajna i fleksibilna u smislu prenamjene i mijenja
se iskljuivo zbog zastarjelosti i troenja (automobili, lokomotive, avioni). U ovom radu panja
je posveena prometu u cjelini, promet u irem smislu, koji obuhvaa prijevoz (transport) ljudi i
robe, telekomunikacije i potanske poiljke, pa e se koristiti termini prikladni za odreenu
djelatnost.
Komunikacije5 prenose, pomou tehnikih sredstava, vijesti, tekst, podatke, slike (),
odnosno oznaavaju prijevoz potanskih poiljki. Komunikacijski promet prenosi znakove,
signale, tekst, slike, zvuk ili priopenja svake vrste preko ianih, radio, optikih ili drugih
elektromagnetskih sustava. Komunikacijski promet obuhvaa telekomunikacije i potanske
aktivnosti. Telekomunikacija je prenoenje vijesti, izvjetaja, slika na daljinu pomou ica ili
beino. Telekomunikacije su vane iz aspekta prometne usluge i telekomunikacijskog prometa.
Pa moemo i definirati, telekomunikacijski promet je skup telekomunikacijskih usluga (prijenos,
odailjanje i prijem), telekomunikacijskih poslovnih jedinica, sredstava za rad (infrastrukture i
suprastrukture), tehnologija i ljudskih potencijala [Zelenika, 2006, str. 189].
Promet u irem smislu je sustav sastavljen od vie dijelova koji su povezani u veoj ili manjoj
mjeri te je on podsustav vieg ranga, u ovom sluaju gospodarskog sustava. Sustav je skup
meusobno povezanih elemenata (dijelova, procesa, podsustava), koji funkcioniraju po
odreenim pravilima, usmjerenih prema odreenom cilju, a ine relativno samostalnu cjelinu
[Zelenika, 2006, str. 37]. Prometni sustav ine prometni sustavi nieg ranga (cestovni promet,
eljezniki promet, telekomunikacijski promet, zrani promet), a oni pak imaju svoje podsustave
koji su nositelji i proizvoai prometne usluge. Bez sustavnog pristupa i organizacije prometa
nije mogue organizirati i provesti prometnu uslugu.
Naziva se jo i domai promet i transport. Promet koji se iskljuivo odvija unutar neke
drave, promet i transport unutar Republike Hrvatske. Nacionalna i pravna pravila su temelj za
obavljanje prometni djelatnosti. Drave koje su ratificirale 8 meunarodne konvencije o prometu
dune su ih provoditi u meunarodnom prometu, ali i u nacionalnom prometu odnosno unutar
granica drave. Nacionalni promet i transport ima sva obiljeja meunarodnog prometa i
transporta, razlikuje se u tolikoj mjeri koliko ima specifina nacionalna obiljeja.
ili vlastite zemlje za jednu ili vie zemalja); 2) pogranini (odvija se u dvije pogranine zone
unutar dvije razliite drave); 3) kontinentalni (prometne aktivnosti po nekom kontinentu,
europski promet i transport); 4) interkontinentalni (izmeu kontinenata, promet izmeu Europe i
Azije); 5) prekomorski (odvija se izmeu drava koje povezuje neko more); 6) bilateralni promet
i transport (odvija se samo izmeu dviju drava koje su potpisale bilateralni ugovor).
Bilateralni meudravni sporazumi o uravnoteenoj trgovini, jesu sporazumi o trampi
zemalja sudionica. To je i teorijski i praktino najrestriktivnija takva trgovina koja ima sva
negativna obiljeja bilateralizma. [Mati, 2004, str. 262] Meunarodni promet i transport odvija
se sukladno s meunarodnim prometnim pravilima i pravnim aktima. Pravni akt u bilateralnom
prometu je bilateralni sporazum o trgovini i razmjeni roba. Razvijeni prometni sustavi i trino
gospodarstvo zahtijeva slobodnu meunarodnu razmjenu bez ikakvih restrikcija, pa se bilateralni
sporazumi sve vie istiskuju iz prometne prakse. Pokuava se regulacija i protekcionizam
(bilateralni sporazumi) zamijeniti deregulacijom i nainiti globalni prometni sustav za slobodno
kolanje roba, ljudi i informacija.
10
Prema mediju koji proizvoai prometnih usluga koriste promet i transport moe se
podijeliti na: 1) vodni promet i transport; 2) kopneni promet i transport; 3) zrani promet i
transport; 4) telekomunikacijski promet i transport.
Temeljni medij je voda kao specifina prometna infrastruktura. Prema vodi se odreuje i
specifina suprastruktura (plovei objekti, brodovi, brodice, teglenice). Unutar vodnog prometa i
transporta postoje podvrste: 1) pomorski, naziva se jo i morsko brodarstvo (odvija se po moru
raznim brodovima i plovilima, a zahtijeva morske luke kao poetno i odredino mjesto); 2)
rijeni (plovidba se odvija plovnim rijekama raznim vrstama plovila, a zahtjeva pristanita); 3)
jezerski ( promet se odvija na jezerima i takoer zahtjeva pristanita); 4) kanalski (ima
karakteristike morskog, rijenog i jezerskog prometa i transporta, a razlikuje se po tome to se
odvija po umjetno prokopanim kanalima).
11
Koritenjem raznih zrakoplova, letjelica i helikoptera odvija se zrani promet koji kao
povezivanje proizvodnje i potronje koristi zrane luke.
Svaki prijenos, prijem ili odailjanje signala, podataka, znakova putem ianih,
svjetlosnih, radijskih ili drugih elektromagnetskih sustava, jest telekomunikacijski promet.
Znaajke telekomunikacijskog prometa su brzina i stalnost, redovitost, javnost (svima je
omogueno koritenje) i sigurnost. Telekomunikacijska infrastruktura i suprastruktura su visoko
sofisticirani,
moraju
biti
kompatibilne
komplementarne
sa
infrastrukturama
12
14
teretni se promet u tom sluaju razvija u skladu s proizvodnjom bazine i preraivake industrije
i s potranjom kuanstva. [Padjen, 1986, str. 5]
Prema Padjenu (1986), poveanje potronje ili proizvodnje za 1%, dolazi do poveanja
teretnog prometa za 1%, to znai da elastinost10 teretnog prometa prema proizvodnji ili
potronji iznosi 1. Uz pretpostavku poveanja udjela sirovina po jedinici gotovog proizvoda,
teretni promet raste bre od porasta proizvodnje industrije i potronje kuanstva (zbog poveane
potranje za prometnim uslugama), pa je njegova elastinost vea od 1. U obratnom sluaju je
elastinost manja od 1. Na promjenu elastinosti dolazi i tada ako se promijene smjetajni uvjeti.
to znai, ako se proizvodni pogon preraivake industrije izgradi blizu bazine industrije tada
se proizvodnja poveava zajedno sa veliinom prijevoza, ali e se prijevozni uinak poveavati
sporije od porasta proizvodnje, jer se smanjuje udaljenost od baznih do preraivakih pogona.
Povezanost teretnog prometa i ekonomije najee se prikazuje pokazateljima cjelokupne
privrede kao to su drutveni proizvod11 (DP), zaposlenost, proizvodnost rada, osobna potronja i
sl. [Padjen, 1986, str. 6].
Kako djeluje gospodarstvo na teretni promet moemo promatrati kroz tri faze razvoja
gospodarstva. Prva faza je faza agrarne proizvodnje koja ima umjeren obujam prijevoza. Nakon
toga slijedi industrijalizacija za koju je karakteristina bazina proizvodnja. U ovoj fazi teretni
promet raste bre od bruto domaeg proizvoda, uzrok je udio sirovina po jedinici proizvoda (za 1
tonu sirovog eljeza potrebno je utroiti 4,5 tone eljezne rude, koksa, vapnenca i drugih
sirovina, a isto tako je i sa aluminijem) to poveava potranju za prijevoznim uslugama. U fazi
racionalizacije12 dolazi do zaostajanja bazine industrije ili proizvodnje za ukupnim BDP-om,
tehnologija omoguava efikasnije i racionalnije koritenje sirovina. Stopa rasta teretnog prometa
Slika 3.1. Porast teretnog prijevoza ovisno o razvojnoj fazi bruto drutvenog proizvoda
[Padjen, 1986, str. 8]
Ponaanje prometa ili prometna elastinost na proizvodnju prikazana e biti kroz primjer
Hrvatske u razdoblju od 1966.-1995. godine. Podaci koji e biti promatrani su prosjena kretanja
DP-a i BDP-a Hrvatske i prosjene godinje stope kretanja prometa i veza. Drutveni proizvod
12 Fazu racionalizacije obiljeava postindustrijsko razdoblje u kojem se razvija tercijarni i kvartarni sektor. U toj se
fazi smanjuju potrebe za prijevozom masovnih i tekih roba, a raste potranja za telekomunikacijskim i
informatikim uslugama. [avrak, 2003, str. 64]
16
(DP) je veliina koja se uzimala kao mjerilo proizvodnje u Hrvatskoj do 1990. godine, pa podaci
do 1990. prikazuju DP, a nakon 1990. BDP ili bruto drutveni proizvod (Tablica 3.1.).
Stopa prosjenog rasta prometa je vea od prosjenog ukupnog rasta DP-a kroz cijelo
razdoblje od 1966.-1990. godine. Ovakvo ponaanje prometa pripisuje se fazi industrijalizacije
(Vidi Sliku 3.1.), u kojoj je Hrvatska tada bila. 13 U Tablici 3.1. vidljiv je kontinuirani rast DP-a
prometa u znatno veoj mjeri od rasta ukupnog DP-a. U razdoblju pada ukupnog DP-a prometni
DP jo uvijek biljei stopu rasta (1981.-1990. godine). Razdoblje od 1990.-1995. godine
karakterizira vei pad ukupnog BDP-a koji utjee na pad prometnog BDP-a i to u veoj mjeri.
Tablica 3.1. Prosjeno godinje kretanje ukupnog DP-a/BDP-a i DP-a/BDP-a prometa u
Republici Hrvatskoj za razdoblje od 1966.-1995. godine [Drui, et al., 2003, str. 354]
Razdoblje
DP (BDP)
ukupno
Promet i veze
1966. 1970.
1971. 1975.
1976. 1980.
1981. 1985.
1986. 1990.
1990. 1995.
5,60%
4,57%
5,80%
-0,15%
-2,83
-6,28
7,65%
4,77%
8,78%
1,02%
0,47%
-7,88
(4,1%). Slika 3.2. prikazuje kretanje realnog BDP-a, prometa i veza, poljoprivrede i preraivake
industrije u Hrvatskoj od 1996. do 2007. godine.
12
10
8
6
4
2Promet i veze
Preraivaka industrija
Poljoprivreda
BDP
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007
-2
-4
-6
-8
Slika 3.2. Kretanje realnog bruto drutvenog proizvoda i prometa i veza u razdoblju od
1996. do 2007. godine
19
udjelom od 89%, a ponajvie troi naftne derivate. Potronja energije u prometu, poveanje ili
smanjenje, ima mnoge makroekonomske, mikroekonomske, tehnoloke i mnoge druge uinke.
Potronja energije u Hrvatskoj od 2002. godine je uglavnom u rastuem trendu, gdje se
apsolutne vrijednosti ne vraaju na razinu iz 2002. godine, osim u industriji gdje je manja u
2009. i 2010. godini (Slika 3.3.). Promjene udjela pojedinih sektora podlone su konstantnim
promjenama, pa je tako potronja energije u prometu 2002. godine imala 29,89% dok je u 2010.
godini porasla na 32,69% i tako zabiljeila najvei porast u usporedbi sa industrijom i opom
potronjom. Opa potronja biljei tek neznatan strukturni porast potronje u ukupnoj potronji
od 0,30% u usporedbi sa 2002. godinom, a industrija pad od -3,10%. Slika 3.4. pokazuje
strukturu potronje.
140
120
100
80
PJ
Industrija
Promet
60
Opa potronja
40
20
0
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Slika 3.3. Potronja energije u Hrvatskoj po sektorima od 2002. do 2010. godine u PJ15
Izvor:Energija u Hrvatskoj, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, izdanje 2010. i 2007.
15 Petadul.
20
Udio industrije
Udio ope
potronje
19%
Udio industrije
Udio ope
potronje
48%
22%
Po pojedinim vrstama prometa, potronja energije prikazana je na Slici 3.5. U 2010. godini
potronja u zranom, eljeznikom, javnom i ostalom prometu je poveana, dok je u cestovnom,
pomorskom i rijenom prometu potronja smanjena. Uzmemo li u obzir zadnjih pet godina,
vidimo da je potronja energije porasla u svim vrstama prometa osim u eljeznikom prometu.
21
100
90
80
70
PJ
Ostali promet
60
50
40
Cestovni promet
30
eljezniki promet
20
10
0
2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Slika 3.5. Potronja energije pojedinih vrsta prometa u razdoblju od 2002. do 2010. godine
Izvor: Energija u Hrvatskoj, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, izdanje 2010. i 2007.
Udjeli pojedinih vrsta prometa prikazani su u Tablici 3.2. Unutar promatranog razdoblja
dogodile su se male strukturne promjene. Veina potronje energije ostvaruje se u cestovnom
prometu, na kojega u 2010. godini otpada 88,76% ukupne potronje. Udio zranog prometa je u
istoj godini iznosio 5,35%, a pomorskog i rijenog 1,9%. eljezniki i javni promet ostvarili su
udjele od 2,12% i 1,67% u ukupnoj potronji energije u prometu.
22
Tablica 3.2. Udjeli potronje pojedinih vrsta prometa u ukupnoj prometnoj potronji
energije od 2002. do 2010. godine
Godin
a
eljezni
ki
promet
Cestovn
i
promet
Zrani
promet
Pomors
ki i
rijeni
promet
Javni
gradski
promet
Ostali
promet
Ukupno
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2.58%
2.42%
2.38%
2.41%
2.39%
2.27%
2.28%
2.05%
2.12%
88.74
%
89.44
%
89.44
%
88.62
%
89.07
%
89.48
%
88.39
%
89.08
%
88.76
%
4.44%
4.18%
4.59%
5.26%
5.09%
4.94%
5.60%
4.88%
5.35%
2.29%
2.12%
1.75%
1.81%
1.78%
1.71%
2.08%
2.30%
1.90%
1.85%
1.74%
1.74%
1.76%
1.57%
1.48%
1.55%
1.59%
1.67%
0.10%
0.11%
0.10%
0.14%
0.09%
0.11%
0.10%
0.10%
0.21%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
100.0
0%
Izvor: Energija u Hrvatskoj, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, izdanje 2010. i 2007.
23
25000000
20000000
15000000
10000000
U tisuama eura
Izvoz
5000000
Uvoz
Saldo robne razmjene
0
-5000000
-10000000
-15000000
25
26
28
120000
100000
80000
60000
SO2
40000
NOx
CO
20000
NH3
estice
Slika 3.7. Emisija oneiujuih tvari i estica u Republici Hrvatskoj za 2009. godinu u
tonama
Izvor: Dravni zavod za statistiku, Statistiki ljetopis Hrvatske 2011. godina
29
Gospodarski razvoj i razvoj prometa mogue je pratiti kroz mnoge pokazatelje, koji su
dobar temelj za analizu, prikaz kretanja i prikaz kvalitete razvoja gospodarstva i prometa u nekoj
dravi. Unutar ovog naslova naglasak e biti stavljen na pokazatelje koji prikazuju odvijanje
prijevozne usluge i mogunosti provedbe te usluge, a neto manje o pokazateljima koji su
povezani sa gospodarskim razvojem, kao to su zaposlenost u prometu, investicije u promet i
BDP prometa.
Pokazatelji koji su reprezentativni za stupanj razvoja prometa i gospodarski razvoj mogu
se podijeliti na kvantitativne i kvalitativne, pokazatelje izvrenja prijevoznog uinka, ekonomske
pokazatelje, pokazatelje izgraenosti infrastrukture [avrak, 1999, str. 37]. Najee koriteni
pokazatelji koji se koriste u ekonomskim analizama:16
-
investicije u promet,
Zbog kompleksnosti i velikog broja pokazatelja obraeni e biti samo neki od njih koji su
vezani uz prijevoz i prijevoznu uslugu (prometna infrastruktura, stupanj motorizacije, prijevozni
rad) i gospodarske pokazatelje koji su ukljueni u promet (investicije u promet, broj zaposlenih u
prometu, udio prometa u bruto domaem proizvodu).
raspolagala s 389 lokomotiva i to 251 dizelskog pogona, 136 elektrinih i dvije parne, te 720
putnikih (45396 putnika mjesta) i 9986 teretnih vagona (470 298 tona nosivosti). Sredstva
amortizacije, zbog koritenja sredstava u modernizaciju pruga i za obrtna sredstva, nisu bila
dostatna za zamjenu u skladu s potrebama. Zbog toga se prijevozni kapaciteti smanjuju u
eljeznikom prometu. [Drui et al., 2003, str. 349]
U posljednjem desetljeu broj lokomotiva i prijevozni kapacitet se konstantno smanjuje
iz godine u godinu. U 2010. godini ukupan broj lokomotiva iznosi 250 od ega su 98 elektrine,
a 152 dizelske. Putnikih vagona je 523 s ukupno 31 648 putnikih mjesta, dok teretnih vagona
ima 6 674 sa ukupnim kapacitetom od 336 382 tone.17
Cestovni promet je mnogo znaajniji u Republici Hrvatskoj, stoga emo pratiti stupanj
motorizacije u zadnjem desetljeu. Stupanj motorizacije u 2000. godini iznosi tri stanovnika na
jedan automobil ili 2478 automobila na 100 kilometara kvadratnih, stoga se moe zakljuiti da se
Republika Hrvatska nalazi pri zavretku ekspanzivne faze razvoja motorizacije i na poetku faze
saturacije18. to znai da se prelazi iz kvantitativne faze razvoja motorizacije u kvalitativnu i
32
Trend poveanja broja motornih vozila u Republici Hrvatskoj zavrava u 2008. godini to vrijedi
i za ukupan broj vozila i za pojedinane skupine vozila (Tablica 4.1.). Isto tako smanjen je i udio
osobnih vozila u ukupnom broju registriranih vozila za 2010. godinu (68%) u odnosu na 2000.
godinu (75%). Promjene u broju teretnih vozila vrlo su male kroz desetljee (unutar 1%), tako
da su teretna vozila oko 8% u ukupnom broju registriranih vozila.
Tablica 4.1. Registrirana cestovna motorna vozila u Republici Hrvatskoj u
razdoblju od 2001. do 2010. godine
Godi
na
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
Ukupn Motoci
Osobna
o
kli
vozila
149474
5
24305
1195450
157177
5
28188
1244252
164985
1
33925
1293421
172011
9
39315
1337538
179097
1
44196
1384699
186674
1
49788
1435781
194993
6
56401
1491127
202193
6
63357
1535280
200521
0
63691
1532549
196958
7
62210
1515499
Kombinirana
vozila
Autob
usi
Teretna
vozila
9598
4770
119899
9788
4792
128955
9985
4833
138290
10155
4869
144635
10244
4851
152663
10551
4914
159147
10961
5043
165742
9597
5099
170704
5071
164761
4877
157731
poveala se za 4 kilometara, tako da 2010. godine duljina pruge iznosi 2 722 kilometara.
Elektrificirano je 36,1% ili 984 kilometara pruge.
Mrea javnih cesta u Republici Hrvatskoj 2010. godine obuhvaala je 29 333 kilometara.
Autoceste 1 126, dravne 6 929, upanijske 10 936 i lokalne ceste 10 342 kilometara. Od 2001.
do 2010. godine ukupna duljina cesta u Republici Hrvatskoj poveana je za neto vie od tisuu
kilometara.
34
putnika
235398
196757
107377
110574
118240
140350
Od 1985. godine mogu se primijetiti strukturne promjene u prijevozu robe (Tablica 4.3.),
gdje do 1990. godine je glavni prijevoznik robe eljezniki prijevoz sa udjelom od 53% i 46%,
dok u prijevozu putnika u tim godinama glavna grana je cestovni prijevoz sa 75%. Od 1995. do
2000. godine prijevoz robe se prebacuje na pomorski, a prijevoz putnika jo uvijek je veinski u
35
cestovnom prometu. eljezniki prijevoz putnika konstantno raste i u 2010. godini ostvaruje
50% ukupno prevezenih putnika, dok je u prijevozu robe u obrnutom smjeru kretanja. Cestovni i
eljezniki prijevoz zamjenjuju uloge tako da je veina u prijevozu putnika obavljena u
eljeznikom prijevozu (50%), a veina u prijevozu robe obavljena je u cestovnom prijevozu
(63%). Pomorski promet je navie orijentiran na meunarodni promet, to mu je omoguilo
apsolutni i relativni porast u prijevozu robe u razdoblju od 1990. do 2000. godine kada su ostale
grane ostvarile trend opadanja [avrak, 1999, str. 42].
Tablica 4.3. Struktura prijevoza putnika i robe po granama u Hrvatskoj od 1985. do 2010.
godine
Prijevoz
putnika
Prijevoz
robe
Pomors eljezni
Pomors
Godina
eljezniki
Cestovni
ki
ki
Cestovni
ki
1985
21.0%
75.8%
3.2%
53.6%
20.4%
26.0%
1990
20.5%
75.4%
4.1%
46.1%
16.4%
37.5%
1995
24.3%
71.0%
4.7%
23.5%
9.1%
67.4%
2000
31.9%
60.8%
7.3%
21.2%
10.3%
68.5%
2005
34.3%
55.8%
9.9%
13.9%
57.1%
29.0%
2010
50.2%
40.7%
9.0%
10.2%
62.9%
26.8%
Izvor: Dravni zavod za statistiku, Statistiki ljetopis Hrvatske 2011. Godina
36
pada ukupnog broja zaposlenih, zaposlenost u prometu opada bre to je i vidljivo u Tablici 4.4.19
Trend opadanja udjela zaposlenih u ukupnom broju zaposlenih zapoinje 1990. godine
kada je iznosio 8%. U razdoblju do 1997. godine udio je smanjen s 8 na 7%, gdje slijedi
odravanje oko tog postotka do 2004. godine i najvee smanjenje udjela 2010. godine na 5,47%.
38
40
41
43
Vrlo nepovoljan dogaaj za tranzitni poloaj Republike Hrvatske dogodio se na Kreti 1994.
godine kada su ministri prometa europskih drava donijeli odluku o prometnom zaobilaenju
Republike Hrvatske. Prometni koridor V, Hrvatskoj najblii prometni koridor, prolazio je pokraj
Republike Hrvatske na pravcu Lvov Budimpeta Ljubljana Trst Barcelona. Republika
Hrvatska je 1997. godine vraena u europski prometni sustav kroz dva pomona prometna
koridora koji prolaze kroz Hrvatsku. Rije je o koridoru V. b Budimpeta Zagreb Rijeka i V. c
Budimpeta Osijek Sarajevo Ploe. Republika Hrvatska nalazi se na pomonim koridorima,
zbog toga e se morati uloiti veliki napor da opet zauzme tranzitni poloaj koji je imala ranijih
godina. Geografski poloaj povoljno djeluje na ukljuenje hrvatskog prometa u europski
prometni sustav jer alternativni pravci predstavljaju skuplje rjeenje za mnoge europske,
bliskoistone i azijske zemlje. [avrak, 2003, str. 184]
Prometna strategija Republike Hrvatske formalno je usvojena 12. studenog 1999. godine,
slubenim dokumentom, Strategija prometnog razvitka Republike Hrvatske. Strategija prometa
u Republici Hrvatskoj zamiljena je kao zasebna, bez odgovarajue ukupne gospodarske
strategije. Problem tako koncipirane strategije lei u nemogunosti sustavnog pristupa i
cjelovitosti dugoronog planiranja prometne strategije Republike Hrvatske. Pod sustavnim
pristupom Paali (2000)23 podrazumijeva sljedeu relaciju: koncepcija strategija politika
razvitka gospodarski i ostali sustavi i podsustavi ekonomska politika strukturne politike
(regionalna, ljudskih resursa i druge). Iz ovako postavljene relacije vidljiv je meusobni utjecaj
prometne strategije i ukupne gospodarske strategije, gdje sustavni pristup dobiva znaaj.
Ciljevi prometne strategije Republike Hrvatske stavljaju naglasak na vraanje prijanjeg
tranzitnog poloaja kroz glavne prometne koridore, poboljanje unutarnje prometne povezanosti
(povezati hrvatske regije), pospjeiti meunarodnu podjelu rada, a time prijevoz putnika i
informacija, stvaranje infrastrukturnih programa radi privlaenja inozemnog kapitala i
kreditiranja meunarodnih financijskih institucija. U razdoblju od 1994. do 1998. godine
Republika Hrvatska dobila je na raspolaganje 274 milijuna USD za prometne projekte. Odvojena
domaa sredstva za investiranje u promet iznosila su 1233 milijuna USD. Tako je promet bio
glavni nositelj investicija u razdoblju od 1991. do 1998. godine. Republika Hrvatska nastojala je
provoditi prometnu strategiju ukljuivanjem u meunarodne prometne organizacije, tako da je
47
5%
10%
Cestovni promet
40%
20%
eljezniki promet
Pomorski i rijeni
promet
25%
Zrani promet
Integralni transport
Slika 5.2. Struktura planiranih ulaganja Republike Hrvatske u promet do 2010. godine
[avrak, 2003, str. 191]
Po pojedinim prometnim granama investicije su detaljnije strukturirane. Strategijom
prometnog razvitka Republike Hrvatske u razdoblju od 2000. do 2019. godine za investiranje u
cestovnu infrastrukturu, namjerava se izdvojiti 17 milijardi USD, to bi iznosilo 1,7-2,3% bruto
domaeg proizvoda. Prioritet ulaganja u cestovnu mreu (61% ukupnih ulaganja) imaju
odravanje, modernizacija i rekonstrukcija postojee prometne mree. Takva struktura odstupa
od poetnih najava i elja za ulaganjem u izgradnju novih cesta, to prema tome iznosi 39%
ukupnih ulaganja u cestovnu infrastrukturu. U eljezniki promet moglo bi se uloiti oko 5,57
milijardi USD za razdoblje od 2000. do 2010. godine. Najvie sredstava bi se uloilo u
odravanje, osuvremenjivanje i obnovu eljeznike infrastrukture i to oko 60% sredstava.
Navedena struktura ulaganja u eljezniku infrastrukturu planirana je zbog investicijskih uinaka
koji bi trebali poboljati eljezniki promet:
1) poveanje udjela kombiniranog prijevoza,
2) smanjenje trokova eksploatacije,
3) smanjenje cijene prijevoza,
4) poveanje propusne moi eljeznike mree,
5) poveanje brzine prijevoza,
6) poveanje ukupne razine prometnih usluga,
7) poveanje nosivosti i kapaciteta.
48
Plan ulaganja u pomorski i rijeni promet iznosi oko 3,98 milijardi USD. 2,79 milijardi USD
odnosi se na pomorski promet, a 1,19 milijardi USD na rijeni promet. Ulaganja u pomorski
promet veinom se odnose na obnovu i razvitak luka i luica te na obnovu i razvitak jadranske
putniko-trajektne flote, a zajedno iznose 1800 milijuna USD. U zrani promet oekuju se
investicije od 995 milijuna USD. Suvremene transportne tehnologije koje bi trebale integrirati
sve prometne grane u jedinstveni prometi sustav Republike Hrvatske, takoer su dio strategije
prometnog razvitka. Ulaganja u transportne tehnologije trebala bi iznositi oko 1,99 milijardi
USD do 2010. godine. Sredstva bi se ponajvie koristila u izgradnju terminala, a po prometnim
granama najvei iznos bi otpao na pomorski i rijeni promet (1114 milijuna USD) te eljezniki
promet (597 milijuna USD). [avrak, 2003, str. 192-94]
49
Primarne djelatnosti ili primarni sektor obuhvaa poljoprivredu, ribarstvo, lov, umarstvo,
rudarstvo i vaenje. To su djelatnosti koje su vezane uz prirodne resurse, koji se nalaze u zemlji
ili na zemlji. Primarne djelatnosti pokazatelj su uspjenosti upravljanja vlastitim prirodnim
bogatstvima. Prirodna bogatstva neke drave ine koliina, kvaliteta i struktura poljoprivrednog
zemljita, ume, vode, ruda, mineralna bogatstva (). Primarni sektor je pokazatelj i razvijenosti
nekog gospodarstva ili drave. U nerazvijenim zemljama 90% stanovnitva je zaposleno u
primarnim djelatnostima, dok je u zemljama sa visokim stupnjem gospodarskog razvoja 5%
stanovnitva zaposleno u primarnom sektoru. Isto tako, primarne djelatnosti mogu biti pokazatelj
stupnja razvijenosti i kroz udio u bruto drutvenom proizvodu. Udio primarnih djelatnosti u bruto
drutvenom proizvodu je u visoko razvijenim zemljama najmanji (oko 10%), u srednje
razvijenim zemljama on ini oko 40%, oko 60% udjela primarnih djelatnosti u BDP-u imaju
zemlje u tranziciji, a nerazvijene zemlje imaju najvei udio, i to oko 90%. [Zelenika, 2001, str.
64-5]
U Republici Hrvatskoj je 2007. godine udio primarnog sektora u bruto domaem
proizvodu iznosio oko 6%. Stanovnitvo zaposleno u primarnim djelatnostima u Republici
Hrvatskoj iznosio je oko 4%. Prema ovim pokazateljima Republiku Hrvatsku moemo ubrojiti
visoko razvijenim zemljama no, potrebno je uzeti u obzir i druge kriterije. Tako mali udio
primarnih djelatnosti u bruto domaem proizvodu nije uzrok visoke tehnologije i uinkovitosti,
nego slabog gospodarskog stanja i visoke nezaposlenosti.
Promet i transport u primarnom sektoru je odreen prirodnim bogatstvima koje uvjetuju
nastanak primarnih djelatnosti. Tako na primjer, pomorski promet se intenzivnije razvija u
50
pomorskim dravama. U prijevozu proizvoda primarnih djelatnosti sudjeluju sve prometne grane
(eljezniki, cestovni, cjevovodni, rijeni i drugi). Prometni sustav omoguuje, tehnologijom i
tehnikom, stvaranje inputa primarnog sektora koji stvara poveznicu s ostalim gospodarskim
sektorima. Isto tako, angairanjem i postojanjem boljeg prometnog sustava u primarnom sektoru,
smanjuju se trokovi rada. Vrlo je vano povezivanje prometnog sustava i nacionalne
proizvodnje primarnih proizvoda zbog njihove vee konkurentnosti. Vanost prometnog sustava
ili transportne i prometne usluge je u tome to se njegovom upotrebom poveava uporabna
vrijednost primarnih proizvoda i vie od tri puta, ali isto tako udio trokova, vezanih uz prometne
djelatnosti, u prodajnoj cijeni primarnih proizvoda iznose oko 30%. [Zelenika, 2001, str. 66]
52
6. Zakljuak
Promet u razvoju nekog gospodarstva ima znaajan utjecaj, kako na cjelokupno
gospodarstvo tako i na njegove djelatnosti. Promet u budunosti e donositi mnoge promjene u
infrastrukturi, vozilima, pogonskim gorivima, pa ak i u pravcima kolanja robe, informacija i
putnika. Prometnu politiku potrebno je uskladiti s promjenama u gospodarskim i tehnolokim
trendovima, a isto tako i poticati prometne promjene koje e pozitivno djelovati na efikasnost
gospodarstva.
Razvitak prometa i stvaranje usklaenog prometnog sustava je od strateke vanosti za
svako gospodarstvo, a posebice slabo razvijenih i tranzicijskih gospodarstava. Konkurentnost
nacionalnog gospodarstva, poveanje gospodarske aktivnosti i porast ivotnog standarda
stanovnitva tenja je utjecaja svake prometne politike kroz razvoj prometa.
Suvremeni prometni sustavi tee ka integriranosti trita, djelatnosti i ljudskog utjecaja.
Hrvatski prometni sustav je cjelina koja ima svoje podsustave (cestovni, eljezniki,
pomorski), a istovremeno je podsustav prometnog sustava Europe, stoga integracija prometnih
sustava je nuna zbog meusobnog jaanja, poboljanja efikasnosti samog prometa i opstanka
trinog gospodarstva. Jer bez meusobne razmjene dobara, informacija, usluga i ljudi
gospodarstvo postaje zatvoreno i postaje limitirano vlastitim kapacitetima.
Razni pokazatelji (zaposlenost, prijevozni rad, motorizacija, potronja energije)
prikazuju meuovisnost prometa i gospodarskog napretka koji, izravno i neizravno, utjeu na
ljude i njegovu okolinu. Prijevoz ljudi i informacija utjee na meuljudske odnose, prijevoz
dobara na jaanje trgovine i politikog utjecaja, pruanje usluga na mogunost efikasnog i
jeftinijeg transporta, sve su to pozitivna obiljeja prometa koja esto stavljaju postrani one
negativne efekte koji tetno utjeu na ljude, okolinu i na kraju koenje i usporavanje gospodarske
aktivnosti ako se ne stavlja naglasak na tehnologiju koja nije u skladu sa zakonima prirode.
53
54
7. Literatura
1. Ani ., Klai N., Domovi . (2002). Rjenik stranih rijei, Zagreb: Sani-Plus.
2. avrak V. (1999). Ekonomika prometa, Zagreb: Politika kultura.
3. avrak V. (2003). Makroekonomski managment i strategija prometa Hrvatske, Zagreb:
Politika kultura.
4. avrak V., Smojver . (2005). Ekonomski aspekti energetske djelotvornosti prometa u
Republici Hrvatskoj, Izvorni znanstveni rad, Zagreb: Zbornik Ekonomskog fakulteta u
Zagrebu. Dostupno 30. 7. 2012. na hrcak.srce.hr/file/41473.pdf
5. Drui I. et al. (2003). Hrvatski gospodarski razvoj, Zagreb: Politika kultura.
6. Dravni zavod za statistiku, Statistiki ljetopis Hrvatske, razna godita.
7. Mati B. (2004). Meunarodno poslovanje, Zagreb: Sinergija.
8. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, Energija u Hrvatskoj, Izdanje 2007. i
2010. Dostupno 30. 7. 2012. na
hattp://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/Energija2010.pdf
9. Padjen J. (1978). Metode prostorno-prometnog planiranja, Zagreb: Informator.
10. Padjen J. (1986). Osnove prometnog planiranja, Zagreb: Informator.
11. Padjen J. (2003). Prometna politika Hrvatske, Zagreb: Masmedia.
12. Pupavac D. (2009). Naela ekonomike prometa, Rijeka: Veleuilite u Rijeci.
13. Samuelson A. P., Nordhaus D. W. (2000). Ekonomija, 15. izdanje, Zagreb: Mate.
14. Zelenika R. (2001). Prometni sustavi, Rijeka: Ekonomski fakultet.
15. Zelenika R. (2006). Multimodalni prometni sustavi, Rijeka: Ekonomski fakultet.
55