You are on page 1of 12

UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNOMATEMATIKI FAKULTET
ODSJEK ZA HEMIJU

Izvori naunih informacija i


pretraivanje baze podataka
(seminarski rad iz metodologije naunog i strunog rada)

Mentor: prof.dr. Meliha Zejnilagi- Hajri


Studenti: Sanja Tomi
eljka Bencun
Sarajevo, novembar 2011
Sadraj
0

Uvod................................................................................. 2.
Izvori naunih informacija.................................................3.
Pretraivanje baza podataka............................................7.
Zakljuak.......................................................................... 10.
Literatura.........................................................................11.

1. Uvod

U dananje vrijeme pri izradi nekog seminarskog, diplomskog ili ak


magistarskog rada veina literature se nalazi na internetu. esto je
valjanost informacija koje se nalaze na internetu upitna jer danas bilo tko
moe postaviti bilo kakve informacije na isti koje u veini sluajeva nisu
provjerene od strane strunih osoba. Veina studenata se oslanja na
stranice poput ''Wikipedije'' koja ni u kojem sluaju ne sadri pouzdane
informacije, dok s druge strane postoje baze podataka koje sadre samo
pouzdane, provjerene i strune informacije kao to su Science Direct, Web
of Science, Web of Knowledge, Ebsco i dr. u ovom seminarskom radu dalje
e biti govora o samim izvorima naunih informacija i pretraivanju baza
podataka.

2. Izvori naunih informacija

U procesu izrade nekoga sastava, napisa, naunog rada, retoriari


razlikuju obino tri glavne etape:
1. Prikupljanje dokumentacije, to jest iznalaenje i prikupljanje
grae, odnosno naunih informacija koje doprinose rjeenju
postavljenog naunog problema
2. Raspored grae (kompozicija ), to jest sreivanje i organiziranje
prikupljenih naunih informacija u jednu cjelinu
3. Redigovanje rasporeene grae (istraivanje) , to jest iznalaenje
najpodesnijeg i najadekvatnijeg oblika i izraza za prikupljene i
sreene nane informacije

Prvi zadatak koji se namee u procesu jednog naunog naunoga rada


jeste traganje za dokumentacijom, otkrivanje dokumenata. Dokumentaciju
treba ovdje shvatiti u najirem smislu: kao zbir svih onih naunih
informacija, djelia grae, elemenata, od kojih e biti izgraen, sastavljen
nauni rad, svih onih sastavnih dijelova koji e na bilo koji nain posluiti
kao cigle za nauni graevinu. To su, najee, injenice i misli, zapaanja,
argumenti i sl. crpljeni iz raznih izvor: rukopisa i tampanih napisa (knjiga i
lanaka u asopisima i listovima), ili na osnovu sopstvenih istraivanja
(arhivskih

dokumenata,

terenskih

ispitivanja,

laboratorijskih

eksperimenata, klinikih posmatranja i ispitivanja, raznih anketa i sl.), kao i


na osnovu sopstvenih razmiljanja i pretpostavki.
Kada je rije o izradi nekog naunog rada, gotovo uvijek je nuno crpiti
naune informacije iz raznih izvora, za kojima treba tragati, budui da
nauno istraivanje poiva na dokumentaciji, bez koje nema, niti moe biti
naunog rada u pravom smislu rijei. Ta dokumentacija da bude solidna,
prikupljena briljivo i to je mogue vie, iz prve ruke, bez obzira o kome
se izvoru radi.
Izvori iz kojih crpimo grau dijele se, obino, na dvije vrste :

primarni
sekundarni
3

U primarne spadaju izvori neposredno iz prve ruke. To su, na primjer,


knjige, asopisi, novine, znanstveni i tehniko izvjetaju, magistarski
radovi, doktorske disertacije i serijske i druge publikacije. U veoj ili manjoj
mjeri

sadre

rezultate

znanstvenih

istraivanja

fundamentalnih

primjenjenih), teorijskih ili eksperimentalnih istraivanja, znanstvene opise


tehnikih i drugih ostvarenja, planiranja i razvoja. Ove publikacije sadre
nove, izvorne znanstvene spoznaje ili prezentiraju na nov nain tumaenje
poznatih spoznaja, stavova, injenica ili ideja.
U sekundarne izvore ubrajaju se bibliografije, bibliografski i referentni
asopisi, indeksi, biblioteni katalozi, enciklopedije, biografski rjenici,
rjenici pojmova, pregledi, vodii i druge publikacije. Ove publikacije
nastaju obradom primarnih

publikacija i drugih primarnih isprava. One

imaju osnovni zadatak da pomau istraivaima u pronalaenju i otkrivanju


sadraja primarnih dokumenata, da budu prigodni vodii kroz znanstvenu,
tehniku, tehnoloku i drugu strunu literaturu i dokumentaciju.
Postoje i tercijarni izvori u koje se ubrajaju razni prirunici, znanstvenopopularne rasprave u monografijama, asopisi o novinama, te razni
adresari ustanova, bibliografije, centralni katalozi biblioteka, bibliografski
indeksi.
Periodine publikacije nazivaju se jo i tekue publikacije, a upotrebljavaju
se u razliitim znaenjima. One nisu vremenski ograniene, ali izlaze u vie
ili manje redovitim vremenskim razmacima. One izlaze u svescima iji broj
nije ogranien, koji imaju iste naslove i u biti isti ili slian sadraj. U
periodine publikacije se ubrajaju asopisi, novine, almanasi, zbornici,
godinjaci, periodine statistike, bibliografije, publikacije znanstvenih i
strunih tijela i dr.
asopis je periodina publikacija znanstvenog, strunog, knjievnog,
umjetnikog, zabavnog, politikog ili drugog karaktera. U njima se
obrauje

graa

trajnog

karaktera,

izlaze

veim

vremenskim

razmacima. Oni su vrlo raznovrsni po tretiranoj problematici, broju


itatelja, periodinosti, specijalizaciji, unutarnjoj strukturi i opsegu rada.
4

Novine su takoer periodine publikacije koje redovito izlaze dnevno ili


tjedno, a sadre vijesti iz raznih podruja drutvenih djelatnosti, kao to su
politika, privreda, znanost, obrazovanje, kulturni i knjievni ivot, sport,
dnevne informacije i dr.
Knjiga je neodreen termin o kojem se moe govoriti kao znanstvenom,
praktinom ili literalnom (knjievnom ili umjetnikom) djelu. Prema
preporuci UNESCO-a ''Knjiga je tiskana publikacija, koja izlazi povremeno i
koja sadri najmanje 49 tiskanih stranica ne brojei korice''. U sebi nosi
bogat intelektualni sadraj, proizvod je ljudskog duha, znanja i napora te
tehniko-tehnolokog instrumentarija. Osnovni zadatak joj je

da meu

ljudima uspostavi neograniene, trajne, nove ''komunikacijske mostove''.


U dananje vrijeme postoje i mnogi izvori naunih informacija kao to su:
enciklopedijski prirunici, opa i specijalna djelima, bibliografske biljeke
objavljene

asopisima

drugim

publikacijama,

naoito

tzv.

''referentnim asopisima'', po razni katalozi i indexi naunih biblioteka


(narodnih, univerzitetskih, fakultetskih, institucijskih i sl.) te po centrima za
dokumentaciju.
Prvo treba pregledati glavne enciklopedije, biografske prirunike i druge
fundamentalne prirunike. Meutim kod njih se javljaju neki nedostatci jer
njihovo izdavanje traje dosta dugo (par godina) pa su neujednaeni te
pojedine informacije mogu biti zastarjele u odnosu na nova izdanja. Dobra
strana ovih izvora su da uz osnovna neka obavjetenja donose i znaajnije
bibliografske podatke o nekom pitanju.
Pored biografskih i enciklopedijskih izvora potrebno je pregledati i razne
bibliografije (nae i strane, ope i posebne, retrospektivne i tekue) koje
spadaju meu najznaajnije instrumente za prikupljanje dokumentacije.
Retrospektivne bibliografije koje obuhvataju djela i napise o odreenom
pitanju, objavljene u datom periodu istraiva e nai u specijalnim
enciklopedijama koje donose odgovarajuu bibliografiju iza odreenog
lanka, u doktorskim tezama, zbornicama kongresa, popisima rukopisa i

knjiga itd. Tekue bibliografije izdaju posebni bibliografski instituti, te


nerijetko i nauni asopisi.
Nauni asopisi objavljuju i kritike i analitike prikaze o raznim radovima
te i oni mogu posluiti kao pouzdan izvor naunih informacija.
Veliki broj naunih informacija moe se nai u bibliotekama koje sadre
''zabiljeenu ljudsku historiju'' te predstavljaju osnovni uslov za neki
ozbiljan naunoistraivaki rad. Ukoliko je biblioteka dobro snabdjevena
strunom i naunom literaturom ona omoguava istraivanje u svim
naukama, te postaje glavna radionica i laboratorija istraivaa.
Sve knjievno blago neke biblioteke popisano je u katalozima kojih ima
vie vrsta, a najee su:

Imenski katalog - sastavljen abecednim redom prema poetnim

slovima prezimena autora


Predmetni katalog sastavljen

predmetnim odrednicima
Struni katalog na listiima katalogizirani napisi prema naukama i

naunim granama
Naslovni katalog sastavljen abecednim redom prema naslovima

abecednim

redom

prema

knjiga i asopisa i to posebno za knjige a posebno za asopise

uvezane u sveske po goditima


Centralni katalog sadri knjine fondove vie raznih biblioteka u
zemlji

Od svih ovih izvora najznaajniji su, svakako, izvori prve vrste, primarni
izvori : donosei grau novu, iz prve ruke, oni u nauni rad unose izvjesnu
novinu i svjeinu i daju mu originalnost. Ali ni sekundarni izvori nisu, po
pravilu bez vrijednosti koja zavisi i od naina interpretacije injenica,
kvaliteta zakljuaka: ak pruajui interpretaciju, ideje, miljenja, stavove,
sugestije o metodolokim postupcima, sekundarni izvori mogu ponekad da
imaju izvjesno preimustvo i nad primarnim izvorima. Ove izvore ne treba
zanemarivati , ne samo zato to predstavljaju ustvari polaznu taku za
lina istraivanja, nego nerijetko slue i kako putokaz za nova istraivanja.

Ova etapa se naziva heurestika, to je ustvari nauka istraivanja, tj. skup


raznih metodolokih i tehnikih postupaka koje treba primijeniti da bi se
pronali razni dokumenti relevantni za odreeni predmet.

3. Pretraivanje baza podataka


Svaka baza podataka je organizirana zbirka informacija. Danas su na
internetu dostupne mnoge informacije ije je valjanost i strunost upitna,
dok s druge strane postoje baze podataka koje sadre strune, provjerene
informacije. Takve baze su Science Direct, Web of Science, Web of
Knowledge, EBSCO, Emerald, Scopus i dr. Meutim studenti se mogu
koristiti i pretraivaima kao to su www.google.com pri emu treba voditi
rauna o relevantnosti, tanosti i pouzdanosti pojedinih podataka, kao i na
strunost pojedinih autora.
Pretraivanjem u pojedinom polju dolazimo upravo do onih radova u bazi
koji u tom odreenom polju sadre rijei iz upita (ime autora, rijei iz
naslova, godinu izdavanja i sl.). Bibliografski zapisi u bazama podataka
uglavnom su na engleskom jeziku.
Baze podataka se mogu podijeliti prema razliitim kriterijima. Danas je sve
vei broj baza podataka ''hibridan'', tj. mjeavina nekoliko baza podataka.
Jedna od njih je Web of Science koja je bibliografska i citatna.
Vrste baza su:

Bibliografske baze - brzi uvid u najnovije rezultate unutar odreenog

znanstvenog podruja
Citatne baze za praenje odjeka odreenog rada ili znanstvenika

unutar znanstvenog podruja


Baze cjelovitog teksta ( Full Text Databases) za pronalaenje
cjelovitih tekstova rada

Bibliografske baze sadre podatke o radovima objavljenim u razliitim


publikacijama. Zapisi radova sadre podatke o autoru, naslovu rada,
nazivu publikacije u kojoj je rad objavljen, godini objavljivanja i saetku.
Citatne baze u strukturi svojih zapisa obrauju popise koritene literature
(reference, literaturu, citate) koje autori navode na kraju svojih radova.
Posebnost citatnih baza je mogunost analize najitanijih radova i
najpopularnijih (najcitiranijih) autora iz pojedinog znanstvenog podruja.
Baze cjelovitog teksta su digitalne zbirke (asopisa, knjiga, zbornika,
radova, disertacija i sl.) veeg ili manjeg opsega, jednog ili vie izdavaa.
Cjeloviti tekstovi najee su ponueni u PDF ili HTML formatu.
Baze pretraujemo kada:

Nas zanima literatura o znanstvenoj ili strunoj temi kojom se

bavimo
elimo vidjeti radove nekog autora
Piemo znanstveni rad, magisterij ili disertaciju i elimo vidjeti je li

netko o tome ve pisao


Nas zanima znanstveni odjek odreenog rada ili autora

Kraenje je nezaobilazno kod pretraivanja. Ono omoguuje da u


rezultatima pretraivanja dobijemo sve rijei istog korijena. Postoje dvije
vrste kraenja:

Lijevo - znak za kraenje dolazi na poetku rijei


Desno znak za kraenje dolazi na kraju korijena rijei

Zamjenski znakovi su simboli koji se nalaze unutar rijei i koji zamjenuju


jedan ili vie znakova.
8

$, $1, $2 zamjenjuju znak(ove) na kraju rijei, npr. chemi$ e

pokazati rezultate za chemistry, chemical.


* zamjenjuje neogranien broj znakova
? zamjenjuje nijedan ili jedan znak

Ovaj nain pretraivanja omoguuje pretraivanje termina za koje nismo


sigurni kako se tono piu ili npr. zbog razlika u pisanju (npr. engleski i
britanski engleski). Sve baze podataka sadre polja kljunih rijei i/ili
predmetnica. To su polja koja ureuju proizvoai baza. Ovisno o bazi
podataka, polja kljunih rijei ukljuuju:

Sve glavne rijei iz naslova (WoS keywords plus)


Kljune rijei autora
Rijei koje se najee ponavljaju u saetku (CC keywords plus)

Svaki rad koji ulazi u bazu podataka opisuje se prema unaprijed


definiranim poljima. Razliite baze imaju razliit broj polja, tj. strukturu
rada, ali sve baze imaju odreeni broj istih polja. Polja koja nalazimo u
bazama su:

Identifikacijski broj
Autor
Naslov
asopis
Saetak
Institucija autora
Izvornik
Godina
Predmetnice ili kljune rijei

Takoer veina baza podataka posjeduje i opcije pretraivanja samo


radova ili knjiga, po odreenim godinama, u odreenim asopisima.
Linkovi za neke od baza podataka su:

Science Direct http://www.sciencedirect.com/


EBSCO http://search.ebscohost.com/

4. Zakljuak
Danas je veina strune, znanstvene literature dostupno na internetu,
meutim treba voditi rauna o strunosti, pouzdanosti i valjanosti
podataka dobivenih putem interneta. Zbog toga je najpouzdanije literaturu
traiti preko baza podataka koje nude samo provjerene informacije, ija
valjanost i strunost nije upitna.

10

5. Literatura
ami, M. (2003.), Kako nastaje nauno djelo, IP Svjetlost, Sarajevo, 29-42
Zelenika, R. (2000.), Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i
strunog djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 180-184

11

You might also like