SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU

KAMENOKLESARSTVO U DALMACIJI
(Seminarski rad iz kolegija Gospodarstvo rimske Histrije i provincije Dalmacije)

Mentor:

Studentica:

Silvia Bekavac, prof.

Barbara Talaja
Zadar, sijeanj 2015.

SADRAJ:
UVOD..................................................................................................................................................2
ORGANIZACIJA RADA U KAMENOLOMIMA..............................................................................3
RAZVOJ TEHNIKE VAENJA KAMENA IZ NJEGOVOG PRIRODNOG STANJA....................4
ALATKE ZA RAD U KAMENOLOMIMA........................................................................................5
POVIJEST PRIJEVOZA KAMENIH BLOKOVA..............................................................................6
KAMENOLOMI I RADIONICE U DALMACIJI..............................................................................7
KULT HERAKLA................................................................................................................................9
ZAKLJUAK....................................................................................................................................12
LITERATURA...................................................................................................................................13

1. UVOD
Kamen je, uz drvo, bio najstariji prirodni materijal kojeg je ovjek tijekom svog razvoja
najlake obraivao. Tijekom tisuljea, du cijelog obalnog pojasa i dubljeg zalea mediteranskog
bazena izgraeni su itavi gradovi i sela od kamena u kojima se istiu brojni monumentalni
kulturno arheoloki spomenici koji se datiraju u prapovijesno i antiko razdoblje. U prapovijesti
imamo primjere za vrijeme lengyelske kulture tzv. bunarski iskopi, ije primjere nalazimo na
podruju dananje Poljske. Tehnika takvog naina branja kamena bila je u kopanju tunela ispod
preslojaka stijena uslijed ega je dolazilo do uruavanja kamene mase. Sa sigurnou moemo
tvrditi da je najstarija metoda dobivanja ili branja kamena sakupljanje. Ljudi su za svoje potrebe
jednostavno sakupljali ili brali oblikovane komade kamena i s njime gradili ono to su poelili.
Dalmacija je izrazito kamenita zemlja i to u veem dijelu svoje povrine. Zbog toga
posjedujem itavo bogastvo lokaliteta na kojima moemo prouavati naine gradnje i razliite zidne
konstrukcije.

2. ORGANIZACIJA RADA U KAMENOLOMIMA

Kamenolome moemo podijeliti na:

1.

Lapidicinae obini kamenolomi

2.

Latomiae kanjeniki kamenolomi

Kod Rimljana su kamenolomi bili dravni i pod vojnom upravom te posveeni zatiti
bogova. Tako je veina kamenoloma na podruju provincije Dalmacije posveena bogu Herkulu.1
Rimljani su na naim kamenolomima takoer primjenjivali i svoju poznatu organizaciju
rada, te su raspolagali ogromnom radnom snagom. Veinom je bio angairan veliki broj ljudi,
osobito robova i osuenika, a strunjaci za finalnu obradu kamena dovedeni su iz svih dijelova
carstva. Radnu snagu moemo podijeliti na: procuratores, koji su bili nadzornici kamenoloma,
machinari su bili tehniki upravitelji kamenoloma, oni koji su otkrivali i istili kamenolomske
povrine nazivali su se metallari, a lomioci kamena lapicidae. Quadratarii su se bavili
oblikovanjem kamena, klesanjem kamena su se bavili marmorarii, politoresi su brusili kamen,
musivarii su bili zadueni za mozaike, characterarii su klesali slova, sectores serrarii pilari kamena
i na kraju sculptores likovni klesari.2

3. RAZVOJ TEHNIKE VAENJA KAMENA IZ NJEGOVOG PRIRODNOG STANJA

Vaenje kamena iz njegovog prirodnog stanja radi gradnje, kao i njegovu obradu u velikim
koliinama prvi su poeli primjenjivati Egipani i to u vrijeme Starog carstva oko 2650 g. pr. Kr.
Jedan od poznatijih primjera je svakako piramida faraona Zosera s okolnim hramovima. Najraniji
primjer upotrebe obraenog kamena u arhitekturi takoer se nalazi u Egiptu. Radi se o granitnom
ploniku grobnice kralja Odi-mua, vladara prve dinastije u Abidasu. 3 Granit je bio dopremljen
vjerojatno iz oblinjeg Asuana, koji se nalazi u junom dijelu Egipta. Srednji Egipat bio je bogat
vapnencem, a prema uu Nila ima kamena pjeanika. Egipani su bili prvi koji su razvili tehniku
vaenja velikih kamenih blokova u kamenolomima, a ta je tehnika do izuma stroja gotovo ostala ne
promjenjena. Tehnika se sastojala od ienja odreenog bloka, zatim urezivanja brazde koja je
oznaila oblik kamena. Kod vapnenca su to Egipani radili bakrenim mlatovima i bronanim
pilama, a kod granita dioritnim batovima ili kuglama. Zatim bi se du linije loma kamena izdubile
rupe za drvene klinove koji su bili nanizani jedan do drugoga. Klinovi su morali biti od sasvim
1
2
3

P. DIDOLI, 1957, 100.

P. DIDOLI, 1957, 100.
M. ZANINOVI, 1980, 32.

suhog drva i nakon to su se umetnuli polijevali su se vodom. To bi dovelo do pucanja kamena u

bloku du linije koja je prethodno oznaena klinovima. Klinovi su mogli biti od bronce, bakra i
eljeza. Nekada se izmeu drveta klina i povrine kamena umetala tanka ploica od bakrenog ili
bronanog lima, te bi se tako stvorio pritisak koji je dovodio do pravilnijeg pucanja kamena. Tako
zapravo ne postoji direktno trenje klina o kamen pa se kamen nije drobio na mjestu utiskivanja.
Kasnije se takve tehnike ire na Sredozemlje u uvenim grkim kamenolomima na otoku Pharosu i
latomiji kod Sicilije.4 Tehnika vaenja kamena koja se ee primjenjivala od prve tehnike je izrada
vertikalnih brazdi ili ureza tzv. paarini, na stranjim ili na bonim stranama kamena. Ti urezi
izvodili bi se pomou pijuka jer bi tako definirali oblik i dimenzije bloka. Tako bi se od 6 ploha
oslobodilo 5 ploha, te se nakon toga zabijali klinovi (formela) u horizontalne utore na samo dno,
odnosno po plohi koja je neosloboena. Tim inom dolazi do odvajanja cijelog bloka od supstrata.5
Rimljani su svoja tehnoloka znanja o arhitekturi i izgradnji poeli uvoditi inovacije koje u
tadanjem graevinarstvu predstavlja revoluciju. Radili su lukove za izgradnju akvedukta, mostova,
gradskih vrata i slavoluka.6 Na podruju tadanjeg Rimskog carstva postojao je velik broj
kamenoloma. Kratke opise istih moemo pronai kod Vitruvija. Velik broj kamenoloma na prostoru
dananje Hrvatske osim u Dalmaciji imamo i u Istri, na brijunima i u okolici Pule, preciznije
ndalja. Kamen su Rimljani uglavnom lomili prema egipatskim tradicijima. Tijekom obrade
kamena sluili su se batom, dlijetom i drvenim klinovima. Kod Rimljana se kamen obraivao na
licu mjesta. Nakon obrade blokovi su se spremali za transport. 7 Tijekom kasne antike
kamenoklesarstvo ne gubi na znaenju. Rani srednji vijek je razdoblje stalnih ratova izmeu
Bizantskog Carstva i raznih germanskih plemena. Svijetla toka je bilo upravo kamenoklesarstvo. 8
jedan od ljepih primjeraka je Teodorikov mauzolej. Kamen, kupola i blokovi klesani su na licu
mjesta u zapadnoistarskim kamenolomima, odakle je dopremljen u Ravenu.9

ALATKE ZA RAD U KAMENOLOMIMA

4
5
6
7
8
9

M. ZANINOVI, 1980, 34.

M. ZANINOVI, 1980, 34.
R. ZLATUNI, 2006, 198.
R. ZLATUNI, 2006, 197.
R. ZLATUNI, 2006, 198.
R. ZLATUNI, 2006, 198.

Najstarija alatka za rad u kamenolomima bile su ruke. ovjek je vrlo jednostavno u poetku
svojim vlastitim rukama prenosio ili sakupljao kamen.
Prema zapisima starog Egipta jedna od najstarijih alatki bile su kugle dolerita promjera
izmeu 12-30cm. s kojima se udaralo u stijenu. Kugla se drala u ruci ili je bila vezana remenom
pa se tako moglo snanije udariti. Takoer su se rabile razliite vrste dlijeta i pijuka koje su od
kamenih artefakata prelazile u bronane i eljezne. iljastim dlijetom i pijukom usijecali su se utori
ili presijecali kanali, to bi znailo da su morali imati veu tvrdou od stijene.
Poluga je, lako mogue, jako rano bila u primjeni. Za odvaljivanje i dizanje poluga je imala
nezamjenjivu ulogu.10
U kamenolomima se takoer palila vatra, ograena zidiem od erpia. Tako bi se uklanjali
gornji tj. slabiji dijelovi stijene ili bi se najgrublje oblikovao blok. Ovaj postupak je vrlo unikovit
za granit. Glavni sastojak granita je kvorc koji pri zagrijavanju mijenja strukturu.11

4. POVIJEST PRIJEVOZA KAMENIH BLOKOVA

Kameni blok izdvojen iz svoga prirodnog bloka potrebno je premjestiti van radilita,
utovariti u prijevozno sredstvo i prevesti do odreenog mjesta. Specifinost kod prijevoza kamenih
blokova je u tome to se radi o prijevozu blokova velikih dimenzija pa njima treba prilagoditi
transportne trase.12
Prijevoz saonicama jedan je od najpoznatijih prijevoza jo u davna vremena. Imamo primjer
prijevoza kipa Thot Hotep koji je postavljen na drvene saonice. Na mjestima gdje veze prihvaaju
kip nalaze se podloge koje tite kip od oteenja. Saonice karakteriziraju velike stope da se smanji
pritisak tereta na tlo. Teret su vukla 4 reda ljudi, a na elu se nalazila sveenica koja moli.
Nadzornik je stajao na koljenima kipa i pljeskanjem odreivao ritam ravnomjernog vuenja. Na
stopalima kipa je osoba koja lije vodu pod saonice da se smanji trenje izmeu saonica i tla. Trojica
nose gredu koja slui za zaustavljane saonica na nagnutim djelovima. Na slian nain su se kod nas
prevozili steci na podruju grada Sinja i Imotskog.13
Prijevoz po oblicama je takoer jedan od naina na koji su ljudi prevozili kamen.
Jednostavnije, monolit je guran preko drvenih oblica tj. valjaka. Kod nas su pronaene oblice koje
su jo i danas ostale pod kamenom. Oblice se umetnu pod teret, pa se otpor klizanja pretvara u
znatno manji otpor kotrljanja. Ovakav nain prijevoza je u upotrebi od najstarijih vijekova pa sve do
10
11
12
13

S. DUNDA, 1997, 83.

S. DUNDA, 1997, 83.
S. DUNDA, 1997, 67.
S. DUNDA, 1997, 68.

danas. Blok se podigne pomou poluga i drvenih podmetaa, a ispod bloka se umeu oblice, te se
pomou poluge blok pogurne sa stranje strane. Prijevoz blokova po oblicama odvijao se na
horizontalnim ili blago nagnutim stazama.14
U antiko doba blokovi koji su se dopremali u nie predjele jednostavnim slobodnim
sputanjem tj. klizanjem niz strme padine brda. Problem je bio u zaustavljanju kamena, jer bi se
esto dogodilo da zbog kosina kamen nebi doao do odreenog mjesta. Kliznu svoznicu predstavlja
izraena staza po kojoj se uetima pridravao kameni blok, postupnim umetanjem drvenih gredica
ispod njega. Pri izgradnji ceste nastojalo se to vie prilagoditi konfiguraciji terena.
U suvremeno vrijeme imamo prijevoz mehanikim kliznicama, tranikim eljecnicama te
suvremeni kamionski prijevoz.15

5. KAMENOLOMI I RADIONICE U DALMACIJI

Najznaajni rimski kamenolomi nalazili su se na Brau izmeu Splitske i kripa u Platima,
Straiu i Rasohama. Poetci osnivanja kamenoloma u Dalmaciji datiraju iz vremena isejske
dominacije na sredinjem Jadranu.
Nasuprot antikog Farosa, u podnoju breuljka Glavice i na ulasku u starigradski zaljev
nalaze se slojevi vapnenca, Zaninovi smatra da se tu nalazio prvi kamenolom.16
Vjekovna tradicija brakih kamenoloma zasnovana je uglavnom na dva spomenika
svjetskog glasa. Dioklecijanova palaa u Splitu je antika graevina izraena oko 305.g. u doba
cara Dioklecijana, te katedrala u ibeniku, renesansna graevina. Zapoeo ju je graditi Juraj
Dalmatinac 1441. g., a dovrio Nikola Firentinac. Najznaajni kamenolomi su Plate, Straie i
Rasohe. Nalaze se na sjeverozapadnom dijelu otoka izmeu Splitske i kripa. kripa je poznata kao
civitas i oppidum, prvo vee naselje na Brau. Rimljani su kasnije na ruevinama drevnog kripa
79. g. Sagradili tvravu Scripea. Didoli navodi da se kamen u brakim kamenolomima lomio
pomou utiskivanja drvenih klinova koji su se kasnije polijevali vodom. Kada bi se kamen odvalio,
radnici su ga pomou poluga i konopa odvlaili tj. kotrlja klesarima u radionice, a od radionice bi se
prevozio do utovarne luke. Braki kamenlomi spadali su u obine kamenolome te su bili posveeni
bogu Herkulu. U kamenolomu u Platima pronaen je i rtvenik Jupiteru na ijem se natpisu
spominju Tit Flavije Pompej, centurion Tree Antonijanske kohorte Alpinaca, koji je curam agens
fabricae amphitheatri, odnono nadstojnik radionice za gradnju i odravanje amfiteatra, te Vibije
Virijan, protector consularis17, takoer moda pratitelj istih radova koji se veu uz kripski
14
15
16
17

S. DUNDA, 1997, 69.

S. DUNDA, 1997, 70.
M. ZANINOVI, 1980, 35.
B. KIRIGIN, 1970, 132-133.

kamenolom.18 Osim toga, uz taj kamenolom veemo jo dva nadstojnika, Kvinta Silvija Sperata s
poetka 2. st., centuriona Prve kohorte Belga, koji je curagens theatri, dakle jednako kao i povie
spomenuti Tit Flavije zaduen za odravanje teatra, te poetkom 4. st. Valerija Valeriana, koji
nadzire vaenje kamena u kripskom kamenolomu za potrebe izgradnje kapitela u termama cara
Licinija (308.-324.) u Sirmiju.19 Naalost, ne znamo o kojem je amfiteatru, kao ni o tetaru rije,
iako, primjerice, Gabrievi smatra da se radi o teatru u Saloni.20
Aniki kamenolomi poznati i u uvali Srebrena na otoku Visu. Kamenolom nije jo dovoljno
istraen i publiciran. Issa je sagraena na junoj padini uzvisine Gradina, kojoj se vrh nalazi na 60
m nadmorske visine.21 Kamenolom se nalazi na 7 milja udaljen od Isse. U uvali su mogli pristajati
brodovi za transport kamena. Razina mora od grkog vremena narasla je preko 2 m, pa se
kamenolom danas nalazi pod vodom. Kamenolom se prua u smjeru sjever jug. Nekoliko
desetaka metara od obale prua se druga litica kamenoloma na kojoj su vidljivi tragovi novijeg
buenja. Nemogue je ustvrditi tragove antikog buenja budui da je danas prekriven makijom.
Povrinski ostaci nam govore da je kamenolom koriten u 3. st. pr. Kr., a je li koriten poslije, ne
znamo.22
Osim na Visu, kamenolome pronalazimo i na otoku Koruli. Otoii su smjeteni na
istonom dijelu otoka Korule. Vrnik je jedini danas naseljen te ima priblino oko 55 stanovnika.
Sutvara se nalazi istono od Vrnika, a Kamenjak se nalazi sjeverozapadno od Vrnika. Kamen se na
korulanskim otocima lomio pomou drvenih klinova tj. rudarskom metodom, kod koje se gornji
povrinski sloj loeg kamena nije skidao ve je ostavljen netaknut. Kamen na korulanskim otocima
je bijeli vapnenac. Sutvara je pozemni kamenolom, te ima oblik spilje.23
Kamenolomi na zadarskom podruju bogati su kvalitetnim bijelim vapnencom, a na
podruju zadarskog arhipelaga pronaena je i keramika na brojnim mjestima. Lavdara i Mala
Lavdara kod Sali, Sestrunj, ilo i Smokvenjak na Kornatima, su kamenolomi koji naalost nisu
istraeni.24
Kamenolom u Trogiru preciznije se nalazi na padinama brda Sv. Ilije, lokalno poznatijeg kao
kuieva kava.25 Plinije stariji spominje Tragurium civium Romanorum marmore notum.26 Sui
smatra da je Plinije vjerojatno preuzeo ovaj podatak od Marka Terencija Varona (116.- 27. g. pr.
18
19

20
21
22
23
24
25
26

B. KIRIGIN, 1970, 130-133.

P. DIDOLI, 1957, 99.; D. VRSALOVI, 1960, 86-87.; B. KIRIGIN, 1970, 133, bilj. 28. i 29.; M. SANADER,
1995, 95.; M. ZANINOVI, 1997, 44.
B. GABRIEVI, 1952, 159.
M. KATI, 2007, 28.
M. KATI, 2007, 33.
M. GJIVOJE, 1970, 68.
Z. BRUSI, 1975, 68.
D. MARI, 2007, 111.
M. SUI, 1991, 285.

Kr.).
Prema ovome, reputacija trogirskih kamenoloma datira u grkom vremenu, a moda ak i
ranije. Njihovo iskoritavanje bilo je vezano uz trgovake i druge poduzetnosti Grka u Manijskom
zaljevu od 3. do 4. st. pr. Kr.27
Osim na obali, kamenolome pronalazimo i u unutranjosti. U Lici na podruju Gackog polja
istraeno je mjesto antikog kamenoloma. Kamenolom je smjeten u sjeveroistonom podnoju
gradina Veliki i Mali Vital.28 Kamenolom je povrinskog tipa iz kojeg su se vadili blokovi kamena
vapnenca. Cijeli kamenolom je usjeen u prirodnu stijenu, kamen ivac ili kamen stanac. Analizom
raznovrsnih tragova uklesanih u kamenu utvreno je da su kameni blokovi vaeni metodom koja se
u starijoj kamenarskoj terminologiji naziva po dasci tj. po vodoravnoj i okomitoj strani kamene
mase iz koje se ljeni blok odvaljuje. Takoer, analizom je utvreno da su koritene razne vrste
dlijeta i klinova. Pronaeni su i ostaci ljudskih kostiju, vjerojatno siromana egzistencija koja je tu
ukopana na brzinu. Prostor kamenoloma nalazi se unutar antikog naselja u Prozoru, Arupium.29
Na podruju sela Dugi Dol i trikovac na podruju Korduna pretpostavlja se postojanje
kamenoloma. Prvi koji govori o kamenolomu na tom podruju je Josip Brunmid. Na osnovu
veliine kamenih blokova te stupnja njegove obrade moe se zakljuiti da su se u jednom i drugom
kamenolomu vadili blokovi za izradu rimskih sarkofaga. Obraivali su se u samim kamenolomima i
zatim tako poluobraeni otpremali na konanu obradu. Kamenolom se datira u 3. st. 30

6. KULT HERAKLA
Rimski Herkul,31 odnosno grki Heraklo sin je Zeusa i Alkamene, ena tebanca Amfitriona u
kojeg se Zeus pretvorio i tako na prijevaru obljubio Alkamenu. Kada se Heraklo rodio Zeus se pred
svima hvalio njime na Olimpu, to je izazvalo Herin bijes. Hera je nakon roenja Herakla poslala
dijetetu zmije u kolijevku. Heraklo je vlastitim rukama zadavio zmiju koju mu je boica poslala.
Jednom prigodom je istukao uitelja glazbe jer mu je dosaivao s pravilima o sviranju lire. Zatim ga
je Zeus alje u planine gdje zapoinju njegova herojska dijela. 32 Njegova dijela su nam bitna zbog
ikonografije, prepoznavanja i itanja spomenika. Na podruju Hrvatske postoji preko 50 spomenika
koji su vezani uz kult Herakla. Nositelji kulta u Hrvatskoj su veinom bili radnici u kamenolomima
jer je Heraklo bio njihov zatitnik. 33 Njegov posao bio je jako mukotrpan, ba kakav je bio i rad u
27
28
29
30
31
32
33

M. SUI, 1991, 295.

M. GJIVOJE, 1970, 116.
M. GJIVOJE, 1970, 116.
I. ARI, 1983, 45.
A. KEGRO, 1999, 265-266.
M. SANADER, 1995, 88.
J. JELII, 1981, 98.; M. SANADER, 1995, 88.

kamenolomima. Najee se i u naim kamenolomima prikazivao s toljagom u ruci i koom

nemejskoga lava.
U kamenolomu Rasohe prikaz Herakla nalazi se uklesan u stijenu,smjeten u plitkoj nii. U
desnoj, lagano uzdignutoj ruci dri toljagu prislonjenu na ramenu, a u lijevoj ruci u visini prstiju
dri hesperidske jabuke. Preko lijevog ramena mu slobodno pada koa nemejskoga lava izraena
grubim okresivanjem kamene povrine. Datira se u 3. ili poetak 4. st.34
Druga dva su pronaena u kripi. Na prvom spomeniku u gornjem dijelu prikazuje heroja,
donji i manji dio je ravno obraena baza. Grubo je obraen, ali je dosta dobro sauvan. Teina tijela
poiva na desnoj nozi, dok je lijeva u laganom raskoraku. Glava mu je puno vea od ostatka tijela,
elo visoko te ga uokviruju pramenovi.35 Oi su mu irom otvorene, a nos pravilan bez naznaenih
nozdrva , dok mu vilicu prekriva brada. U desnoj ruci koja je savinuta pridraje batinu, a iza nogu
mu lei lav. Na ovom reljefu Heraklo je prikazan kada se uspio dokopati hesperidskih jabuka koje
su posljednje dvanaesto djelo. Morao je pobijediti udovite Ladona da bi se dokopao jabuka iz
Herinog vrta, ali ovdje je prikazan lav, a ne Ladon. Reljef se datira u 3.st. Reljef je obraen uz
pomo dlijeta i ekia. 36
Na drugom kripskom reljefu prikazan je nagi, bradati heroj u stojeem stavu. Teina mu je
na desnoj nozi, a glava vea u odnosu na tijelo. Nos mu je dosta irok i otuen te nema naznaene
zjenice. Brada i brkovi uokviruju donji dio lica. U desnoj ruci dri tanjur sa irokim obodom i ruka
i zdjela su mu oslonjene na lavlju kou. 37 Lijevom rukom naslanja se na batinu. Ovo je jako lo rad,
moda ak i nedovren, ali ikonografski zanimljiv zbog toga to ima tri prikazana atributa:
prikazuje batinu i lavlju kou, to je njegovo prvo dijelo te se s tim uvijek prikazuje te prikaz plitke
zdjele koja pretstavlja blagostanje i obilje, to je zapravo simboliko stanje kamenoloma u kripu.
Jako su rijetki ovakvi prikazi Herakla, samo je jedna slina statua koja se nalazi u muzeju u
Louvreu. 38
Izmeu Splitske i kripa pronaena su i tri rtvenika u kamenolomima Straie i Plate.
rtvenici se nalaze danas u Postirama na Brau. Na tvenicima se spominju dedikanti i njihove
funkcije vezane za kamenolome. Dva rtvenika zapoinju s posvetom Herculi Augusto Sacrum, a
trei je posvee Heraklu i Merkuru te zapoinje posvetom Herculi et Mercurio.39
U Trogiru su pronena dva rtvenika koji su izraeni od domaeg vapnenca. Donji i gornji
rub izraeni su tipinom profilacijom, a natpisno polje uokvireno je odozdo rebrastim polukrunim
vijencem.40 Natpis je pisan kapitalom, podigao ga je Publije Plotije centurion VII. legije Claudiae
34
35
36
37
38
39
40

D. VRSALOVI, 1960, 80.; B. KIRIGIN, 1970, 135-137.; J. JELII, 1981, 102.;

D. VRSALOVI, 1960, 80
D. VRSALOVI, 1960, 80
B. KIRIGIN, 1970, 137.
B. KIRIGIN, 1970, 137.
D. VRSALOVI, 1960, 85.; M. SANADER, 1995, 91.; A. KEGRO, 1999, 261.
J. JELII, 1981, 98.

Piae Fidelis. Vjerojatno je bio nadzornik kamenoloma u Segetu Donjem. 41

1999. g. djelatnici tvrtke Etna otkrili su rtvenik unutar rimskog kamenoloma na padinama
brda Sv. Ilije. Izraen je od monolitnog, okomito izduenog kamenog bloka. Natpis se protee
kroz 5 redaka.42 Pisan je pravilnom kapitalom bez ligatura. rtvenik je uzvienom Heraklu podigao
rob Donat, rob Gneja Kornelija Certa, slobodno ispunjujui zavjet. Na bonim stranama prikazani
su atributi Herakla, glava s grivom i ape.43 Na desnoj bonoj strani nalazi se prikaz tronoca s
posudom. Radi se o posudi tipa pehar, koja moe predstavljati simbol izobilja i zdravlja, ali je to
takoer ubiajni kultni pribor u svetitu.44

7. ZAKLJUAK
Dalmacija je jako kamenita zemlja, stoga nije udno da ba na ovom podruju imamo veliki
broj kamenoloma koji su sa radom zapoeli jo u antiko doba. Eksploatacija kamena u poetku je
bila primitivna, temeljila sa na sakupljanju kamena, kao i u drugim kamenolomima diljem svijeta.
Kasnije se u kamenolomima na podruju Dalmacije poinju primjenjivati razne tehnike koje
koriste dlijeta, pijuke, klinove i ostale alatke za rad u kamenolomima.
Radnika sturktura bila je jako sloeno organizirana. Robovi su bili zadueni za najtee
41
42
43
44

J. JELII, 1981, 98 -100.

D. MARI, 2007, 111.
D. MARI, 2007, 113.
D. MARI, 2007, 120.

poslove u kamenolomima. Upravitelji i nadzornici kamenoloma najee su bili iz vojnih krugova, a

dokaze za to imamo na rtvenicim koji su pronaeni.
U kamenolomima se tovao kult Herakla. Nositelji kulta u Hrvatskoj su veinom bili
radniciu kamenolomima jer je Heraklo bio njihov zatitnik. Njegov posao bio je jako mukotrpan,
ba kakv je bio i rad u kamenolomima. Najee se i u naim kamenolomima prikazivao s toljagom
u ruci i koom nemejskoga lava. Iz tog razloga su mu podizani u kamenolomima mnogi spomenici i
rtvenici.

LITERATURA
BRUSI, Z., 1975. Zdenko Brusi, Rezultati podmorskih istraivanja u zadarskom
arhipelagu, Zbornik Zadarsko otoje I, Zadar, 65-69.
CAMBI, N., 2005. Nenad Cambi, Kiparstvo u rimskoj provinciji Dalmaciji, Split.
DIDOLI, P., 1957. Petar Didoli, Historijski braki kamenolomi, Braki zbornik, 3,
Split, 98-106.
DUNDA, S., 1997. Sinia Dunda, Povijest prijevoza kamenih blokova, Klesarstvo i

graditeljstvo, 8, 1-2, Puia, 67-79.

DUNDA, S. et al., 1997. Sinia Dunda Ivan Cotman Mladen Hudec Branko
Crnkovi, Povijest dobivanja prirodnog kamena, Klesarstvo i graditeljstvo, 8, 1-2,
Puia, 79-92.
GABRIEVI, B., 1952. Branimir Gabrievi, Dva priloga poznavanju urbanizacijskog
razvoja antikne Salone, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, 53, Split, 155-162.
GJIVOJE, M., 1970. Marinko Gjivoje, Antikni kamenolomi na korulanskim otocima,
Zbornik otoka Korule, sv. 1., Korula.
JELII, J., 1981. Jasna Jelii, Heraklov rtvenik i ostali nalazi u Segetu Donjem kod
Trogoria, VAHD, 75, Split, 97-104.
KATI, M., 2009. Miroslav Kati, Antiki kamenolom u uvali Srebrena na otoku Visu,
Klesarstvo i graditesljtvo, 3-4, Puia, 28-34.
KIRIGIN, B., 1970. Branko Kirigin, Nalaz rimskih natpisa i reljefa kod kripa na otoku
Brau, VAHD, 72/73, Split, 129-141.
MARI, D., 2007. Draen Mari, Novi Heraklov rtvenik iz Trogira, Archaeologica
Adriatica, 1, 111-128.
SANADER, M., 1995. - O kultu Herakla u Hrvatskoj, Opuscula archeologica, 18,
Zagreb, 87-114.
SANADER, M., 2008. Mirjana Sanader, O antikim kultovima u Hrvatskoj, VAPD, 101,
Split, 157-186.
SUI, M., 1991. Mate Sui, Tragvrivm marmore notvm, Zbornik radova posveenih
akademiku Alojzu Bencu, Sarajevo, 285-297.
ARI, I., 1980. Ivan ari, Antiki kamenolom u Prozoru, Materijali tehnike i
strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru,
ur. M. Sui, M. Zaninovi, Zagreb, 115-125.
ARI, I., 1983. Ivan ari, Kamenolomi gdje su se u rimsko vrijeme izraivali
sarkofazi, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 15, 43-58.
KEGRO, A., 1999. Ante kegro, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb.
VRSALOVI, D., 1960. Dasen Vrsalovi, Pretpovijest i stari vijek, Braki zbornik, 4,
Bra, 72-93.
ZANINOVI, M., 1980. Marin Zaninovi, Starije graevinske tehnike na Hvaru,
Materijali tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom
jadranskom prostoru, ur. M. Sui, M. Zaninovi, Zagreb, 19-40.

ZANINOVI, M., 1997. Marin Zaninovi, Obrada kamena i kamenolomi u ranoj antici
srednje Dalmacije, Histria antiqua, 3, Pula, 37-47.
ZLATUNI, R., 2006. Romuald Zlatuni, Povijest i razvoj tehnologije vaenja kamena
i kamenoklesartva, Tragovima kamenoklesara, ur. A. Starac, Pula, 184-204.