Maraton

by Sarah Bei and Wikipedia and other shit

Maraton je najdua trkaka atletska disciplina. Maratonska utrka se standardno izvodi na

dionici od 42,195 km. Openito se maraton smatra najteom atletskom disciplinom ali i
jednom od najteih sportskih disciplina uope.

Historija maratona
Naziv maraton potjee iz legende o grkom heroju Filipidesu, koji je trao od polja
Marathona do Atene da bi objavio pobjedu grke vojske nad Perzijancima u bitki na
Marathonu.
Prema toj, povijesno nepotvrenoj prii, Filipides je neposredno nakon to je stigao u
Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se dogaaj zaista i odigrao, primjerice
povjesniar Herodot pie da je Filipides trao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je trao od
Marathona se javlja u Plutarhovom djelu \"Na atenskoj slavi\" iz 1. stoljea. Ne zna se
tono kojim je putem Filipides trao od polja Marathon do Atene, jer su postojale dvije
ceste: jedna brdovita ali kraa u duini od oko 34,5 km i druga ravnija ali dugaka oko 40.8
km. Pretpostavlja se da je Filipides trao kraom stazom jer su na duoj jo uvijek boravile
postrojbe Perzijanaca.
Na ideju organizacije takve utrke je doao Michel Bral, koji je predloio da se utrka stavi u
program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podrali i Pierre de Coubertin,
otac modernih Igara, kao i sami organizatori igara, Grci.
Prvi maraton u povijesti nije ipak bio onaj na samim Igrama, jer su Grci ranije organizirali
izborno natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu pobijedio Charilaos
Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta. Spiridon \"Spiros\" Louis je u toj utrci bio peti, ali je
kasnije pobijedio na prvom Olimpijskom maratonu u vremenu 2 sata, 58 minuta i 50
sekundi. enski maraton je uveden u program igara dosta kasnije, tek na OI u Los
Angelosu 1984. godine. Prva olimpijska pobjednica u maratonu bila je Joan Benoit s
vremenom 2:24:52. Benoit jo uvijek tri, sada u kategoriji 50, uglavnom ispod 3 sata!
Neobina duljina maratonske utrke (42km i 195m) prvi put je istrana na OI u Londonu
1908. godine. Dotad je duina iznosila tono 42 km, a tih 195 m dodano kako bi start bio
ispred kraljevskog dvorca u Windsoru jer se dan ranije tadanji engleski kralj Edvard VII,
koji je trebao dati znak za start razbolio, pa su mu doktori savjetovali da ne izlazi van. Dao
je znak za start sa svog balkona, a staza nije skraena za taj neoekivani dodatak jer je
predvieno da cilj bude tono ispred kraljevske loe na Olimpijskom stadionu (White City
Stadium), kako bi kraljica Alexandra s ostatkom svoje kraljevske familije mogla pratiti
ulazak maratonaca u cilj.
Zanimljivo da se na prvih 7 olimpijskih maratona tralo ak 6 razliitih duina, od 40 do
42.7 km.. Tek je od 1921. godine Meunarodna atletska federacija prihvatila udaljenost od
42,195 kao standardnu udaljenost, to je navedeno u IAAF-ovom pravilniku o natjecanju
(rule 240).
Maratonska utrka je od poetaka smatrana disciplinom namijenjenom samo najspremnijim
atletiarima. Meutim, razvojem teorije treninga ali i sve veom popularnou rekreativnog
tranja pokazalo se da uz pravilnu pripremu otrati maraton i nije preveliki izazov. tovie,
veina atletskih trenera danas smatra da nema razloga da bilo koja osoba, uz
pretpostavku da je zdrava te uloi u trening veliku dozu upornosti i rada, moe relativno
dobro i bez straha od posljedica (premorenosti, ozljeda) odraditi tu utrku.
Tipian program treninga za maratonsku utrku traje od 4 do 6 mjeseci, tijekom kojeg
atletiar barem 5 puta tjedno tri na dionicima 5-20 km po treningu, ovisno o nivou
natjecanja i ciljanom rezultatu. Najbolji atletiari se polako blie maginoj granici od 2 sata
za utrku, dok se za prosjenog rekreativca svako vrijeme ispod 4 sata smatra solidnim. Na
veini maratona je postavljena granica od 6 sati nakon koje se staza zatvara, a atletiari
pristigli iza tog vremena ne ulaze u slubeni redoslijed.

Maratonske utrke se danas odravaju u velikom broju na svim kontinentima. Na poznatijim

maratonima, primjerice u Bostonu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Chicagu, nije rijetkost da
nastupi po nekoliko desetaka tisua natjecatelja. Rekord za sad dri 100. Bostonski
maraton iz 1996. godine (38.965 startalo, 35.868 zavrilo trku), kada je organizator, radi
proslave stogodinjice odravanja ove trke te godine ukinuo uvenu bostonsku normu.
Kako je svaka staza na kojoj se odrava maraton specifina po konfiguraciji staze,
ostvareni rezultati na razliitim stazama ponekad nisu sasvim usporedivi. Stoga se dulje
vrijeme u maratonskim utrkama vodilo samo \'najbolje svjetsko vrijeme\' ali ne i rekordi,
koji se vode tek od 1. sijenja 2004. godine. Toga dana su dotadanja najbolja vremena i
slubeno proglaena svjetskim rekordima. Kod mukaraca rekord iznosi 2:04:55, a
postavio ga je na utrci u Berlinu Paul Tergat iz Kenije 28. rujna 2003. godine (zanimljivo da
drugi rezultat svih vremena ima pejsmejker iz iste trke Sammy Korir, koji je doao na cilj
samo sekundu poslije pobjednika Tergata).
Kod ena se vode dva rekorda: jedan postavljen u utrci s mukarcima (koji onda jasno
pospjeuju ritam trkaice) te rekord u utrci u kojoj sudjeluju samo ene. Oba rekorda dri
Paula Radcliffe. Prvi rekord (mjeovita utrka) je s maratona u Londonu 13. travnja 2003.
godine, i iznosi 2:15:25. Drugi rekord (enska utrka) iznosi 2:17:42, istran 17. travnja
2005. godine, takoer u Londonu.