Dobra veer. Ja sam Aleksandra, va vodi zauo sam iza sebe ugodan enski glas.

Kad sam se
okrenuo, ostao sam zateeno buljiti u mladu enu koja je samo nekoliko metara od mene
razgovarala s mojom kolegicom Zorkom, profesoricom hrvatskog jezika.
Drago mi je, ja sam Zorka. U agenciji su vas jako nahvalili. Ovo vam je ve trea ekskurzija u
panjolsku, zar ne? upitala je Zorka enu koja joj se predstavila kao Aleksandra. Iako sam je vidio
samo iz profila, sve vie sam uviao kako nema sumnje da je rije o njoj. Nekad prekrasna
sedamnaestogodinja uenica u koju sam se kao mladi nastavnik ludo zaljubio, sada je stajala samo
nekoliko koraka od mene. I dalje me nije opazila, tim vie to su se posvuda uokolo motali uenici, a
njihova graja onemoguavala mi je da ujem nastavak razgovora. Koliko je vremena prolo otkad
smo se zadnji put vidjeli, u glavi sam brzo zbrajao godine. Upravo kad sam izraunao da je od dana
kad je Aleksandra maturirala prolo neto vie od sedam godina, ona je pogledala prema meni.
Odmah sam shvatio da je i ona mene prepoznala. U njenom najprije iznenaenom pogledu ubrzo
sam primijetio zbunjenost. Skrenula je pogled i nastavila razgovor sa Zorkom.
Iako se u meuvremenu nismo vidjeli, ja se odonda nisam mnogo promijenio. U trideset i treoj
godini i dalje sam bio zgodan i vitke linije koju sam odravao redovitim odlascima u teretanu. Osim
to sam iza sebe imao propalu dugogodinju ljubavnu vezu, jedina vea novost u mom ivotu bila je
ta to sam promijenio radno mjesto. Kao gimnazijski nastavnik povijesti radio sam ve niz godina u
jednoj drugoj koli, a ne u onoj koju je Aleksandra pohaala i u kojoj smo se upoznali. Mada smo
oboje ivjeli u Zagrebu, svih ovih godina nismo se ni jednom sreli. Nisam znao je li se udala i gdje
radi, a sada sam bio u prilici to doznati. Trebam li joj prii i pozdraviti je? Nisam znao to bih trebao
uiniti, posve smeten neoekivanim susretom.
Moete slobodno u autobus obratio mi se jedan od dvojice vozaa, oito primijetivi da ve dulje
vrijeme zbunjeno stojim pokraj autobusa u koji su uenici stalno ulazili ili pak iz njega izlazili.
Da, svakako. Prtljagu sam ve ostavio promrmljao sam vozau i uao u autobus. Sjeo sam na
jedno od prvih sjedala. Pogled mi je stalno bjeao kroz prozor prema Aleksandri. Sada se u njihov
razgovor ukljuio i Pero, trei od etiri nastavnika iz nae ekskurzijske grupe. Putovali smo s dva
autobusa, a Perin i moj razred bili su zajedno. Nisam znao hoe li Aleksandra, koja je bila jedan od
naa dva vodia, sjesti u na ili susjedni autobus, pa sam ukoen na sjedalu ekao razvoj dogaaja.
Odmah sam uoio da je jednako lijepa kao onda kad sam je potajno, i s osjeajem neiste savjesti,
gledao u koli. Nekad ljupka uenica duge plave kose sada je izgledala zrelije, ali jednako zgodno.
Kosa joj je bila neto kraa i manje kovrava. Na sebi je imala traperice i jaknu od trenirke, to nije
nimalo umanjilo njenu vitku pojavu.
Razrednie, moemo li nas dvojica na zadnja sjedala? trgnuo me iz razmiljanja uenik.
Samo sjednite gdje elite. Vano je da ne stvarate nered nisam propustio upozoriti ih jo jednom.
Konano, Aleksandra je krenula prema autobusu, a ja sam osjetio kako mi je srce bre zakucalo.
Ula je unutra sama, jer su se Zorka i Pero uputili sa svojim putnim kovezima prema vozaima.
Znao sam da e mi se obratiti jer nije bilo razloga da me ignorira. Meu nama, naime, nikad nije bilo

niega osim platonske zaljubljenosti jer sam ja ostao vrst u odluci da ne prekrim etiki kodeks, a
on mi nije doputao da se upustim u vezu s jednom od svojih uenica. Jedan bezazleni, ukradeni
poljubac na maturalnoj zabavi bilo je sve to se meu nama dogodilo.
Glupi odgovori
Iako je zaljubljenost bila obostrana, nisam popustio Aleksandrinim pokuajima da me osvoji. Zastala
je pokraj mog sjedala.
Dobra veer. Kako ste? upitala me ljubazno, ali istovremeno i nekako slubeno. Djelovala je kao
da vlada situacijom i da se brzo pribrala od poetnog iznenaenja.
Pa, valjda e biti dobro. Mislim, na ekskurziji moj odgovor je bio ne samo smeten, ve i prilino
glup, stoga sam brzo dodao:
Dobro sam, a vi? Mislim kako si ti, Aleksandra? sada sam zvuao jo gore. Osmjehnula se i u
sjeanje mi vratila trenutke kad sam se trudio ne gledati je previe dok bi se osmjehivala u razredu.
Dobro sam. Ovdje sam kao vodiica. Studirala sam panjolski i talijanski otkrila mi je.
Radi u agenciji?
Zapravo, ve sam dvije godine zaposlena u jednoj prevoditeljskoj firmi, a nekoliko puta me je
putnika agencija angairala za kolske ekskurzije u panjolsku ili Italiju objasnila je, a njena
spontanost u odgovorima malo me je opustila.
Ja sam u ovoj gimnaziji ve est godina. Tu sam dobio stalni posao. Blie mi je do stana a moje
satove uzeo je profesor Peri dalje sam govorio priline besmislice, pomislivi kako se ona moda
vie i ne sjea spomenutog profesora.
Aleksandra je kimnula glavom. U autobus je upravo ulazio Pero, pa se u uskom prolazu malo
pomaknula da moj kolega proe.
Igore, ti si se ve smjestio obratio mi se Pero i zavalio u sjedalo do moga.
Ja u, izgleda, imati dva sjedala za sebe rekla je zadovoljno Aleksandra i sjela na jedno od dva
slobodna sjedala odmah iza vozaa, a preko puta nas dvojice. Uenici su se, kao i obino, gurali i
glasno komentirali tko e s kime i gdje sjediti. Trudio sam se ne gledati previe u njenom smjeru.
Moji osjeaji bili su pomijeani. S jedne strane, bio sam uzbuen to smo se ovako neoekivano
sreli, dok sam s druge strane shvaao kako e mi njena prisutnost smetati da uivam u svom prvom
putovanju u panjolsku. Osim razgledavanju, morao sam se posvetiti svome razredu, a strahovao
sam da e mi to biti teko uz njenu prisutnost. Uz to, odmah sam znao da ni danas nisam prema njoj
ravnoduan. No, ona je moda u sretnom braku, moda je ve i majka, odmah sam pomislio, dok mi
se u duu uvlailo neto slino neraspoloenju.

 Igore, zar ti nije Vrue u toj jaknu? Pero je sjedio u kratkim rukavima. Bio je kraj ljeta, ali u
autobusu je bilo vrue, to uope nisam osjetio. Skinuo sam jaknu.
Zorka i Monika su u drugom autobusu, to je jako dobro. Zna da Monika ne prestaje govoriti. A s
njenim bismo razredom brzo ogluili Pero nije imao takta i bio je sklon ogovaranju. Primijetio sam
da se Aleksandra na to nasmijala. Ja sam i dalje nijemo sjedio.
Moramo biti spremni na galamu. Pa to su uenici. Nismo li i mi nekad bili takvi? rekla je
Aleksandra. Pogledi su nam se jo jednom sreli. Ovoga puta u njenom je bilo neto izazovno, to me
je ponovno vratilo u nedavnu prolost. Uslijedilo je brojenje uenika, pa sam se na trenutak posvetio
poslu i zaboravio na Aleksandru.
Marine, ne moe tu torbu drati ovdje. Zato je nisi stavio s ostalom prtljagom? ljutio sam se na
jednog uenika. Voza je rijeio stvar i konano smo krenuli iz Zagreba.
Nakon samo nekoliko kilometara voza je na zahtjev uenika pustio glazbu na CD-u, pa je u
autobusu bilo preglasno za bilo kakav razgovor, to mi je odgovaralo. Iako se ve spustio mrak i
pred nama je bila nona vonja, uenici su ivo razgovarali i pjevali. Pero je ukljuio lampicu iznad
svog sjedala i itao novine, a Aleksandra je gledala kroz prozor. Je li se i ona sjeala istih dana,
pitao sam se, pogledavajui potajno prema njoj. Kako je vrijeme odmicalo, i uenici su se umorili od
pjevanja. Neto prije ponoi glazba je utihnula, a Pero je ve zadrijemao.
Dok je pred mojim oima promicala bijela linija uz rub autoceste, ja sam opet vidio plavokosu
uenicu koja je sjedila u drugoj klupi srednjeg reda. Bila je to moja prva radna godina. Zavrio sam
studij povijesti i nekoliko godina bezuspjeno traio posao u struci. A onda mi se u dvadeset i estoj
konano posreilo. Primljen sam na jednogodinju zamjenu u jednu zagrebaku srednju kolu.
Nisam bio razrednik, a Aleksandrin etvrti razred bio je jedan od dva najbolja maturalna razreda u
koli. Ona je bila vrlo dobra uenica, ali ba iz mog predmeta najprije je dobila jedinicu. Prozvao sam
je sluajno, kao kaznu za ometanje nastave od strane veine u razredu.
Do kraja kolske godine bilo je jo dosta vremena, ali uenici su ve naveliko razmiljali o studiju, a
naroito o predstojeem maturalnom plesu. Iako su inae bili pristojni, toga su me dana svojom
galamom i ometanjem predavanja naljutili, tim vie to sam kao mladi nastavnik odmah elio uvesti
red, strahujui da me inae nee sluati. Aleksandra nije nauila posljednje dvije lekcije i nije eljela
odgovarati.
Profesore, dajte mi jedinicu! Iako ja nisam priala dodala je, to me je jo vie naljutilo.
Ne mogu ja provjeravati tko od vas pria, a tko ne. Prozvao sam te. eli odgovarati? pitao sam
je hladno.
Nepravedna jedinica
Ne tiho je rekla i sjela. Ipak, kad sam joj upisao negativnu ocjenu, osjeao sam se loe. Znao
sam da je ona jedna od mirnih uenika u razredu, a brz pogled na njene uglavnom vrlo dobre i

odline ocjene govorio mi je i da redovito ui. Jo istog dana u zbornici od njene razrednice doznao
sam razlog zato toga dana nije nauila.
Vidjela sam da ste Aleksandri upisali jedinicu raspitivala se razrednica i odmah nastavila:
Znate, njen je brat dospio u bolnicu. To je onaj osnovnokolac to ga je nekidan na pjeakom s
bicikla sruio motociklist. Deko je bio prilino ozlijeen, ali sreom se izvukao. Zar vam Aleksandra
nije rekla? udila se razrednica.
Ne, samo je rekla da ne eli odgovarati objasnio sam zbunjeno dok me je obuzimala grinja
savjesti. Sutradan sam je nakon sata pozvao. Pristupila je mom stolu i ja sam prvi put primijetio
njenu neobinu ljepotu. Imala je velike plave oi koje je isticala tek laganom minkom. Mada se
veina uenica minkala, a neke su ru vadile ak i na satu, Aleksandrina ljepota bila je prirodna.
Stvarno je prekrasna, shvatio sam i nesvjesno je odmjerio od glave do pete.
Zato mi nisi rekla da ti je brat u bolnici? Ne bih te tada pitao.
Nisam se htjela izvlaiti na brata. Nisam nauila zapravo, mislila sam da to znate priznala je
skromno.
Nisam znao. Naravno, uo sam da je stradao deko, ali ne da je to tvoj brat. Kako je on?
Puno bolje. Operirali su mu koljeno i kau da e Opet normalno hodati sad je ona mene
odmjerila znatieljnim pogledom. Zbunio sam se i poeo prevrtati po dnevniku na stolu.
Neu ti uzeti u obzir tu negativnu ocjenu. Ali bilo bi dobro da odgovara za nekoliko dana. Moe li
stii nauiti?
Mogu ve u petak. Nauila sam sve osim posljednje lekcije pristala je i izila iz razreda.
Od tada poeo sam sve vie misliti na Aleksandru. Znao sam da nema jo osamnaest godina, to
sam jo istog dana provjerio u dnevniku. Bio sam od nje stariji punih osam godina. Iako sama razlika
nije bila tako velika, to mi se tada inilo nepremostivom preprekom. Bio sam njen nastavnik, a ona
ipak maloljetna uenica. Nikakva veza meu nama za mene nije dolazila u obzir. Ipak, sve ee bih
samog sebe uhvatio kako razmiljam o njoj. Aleksandra je u petak ispravila ocjenu. Dao sam joj
odlian iako je zapravo zasluila vrlo dobar. Valjda sam se tako elio iskupiti to sam je kaznio zbog
drugih koji su stvarali nered. Od tog dana i ona je mene primijetila. uo sam od nekih svojih kolega
da me uenice smatraju najzgodnijim nastavnikom. Bio sam osim toga, i najmlai profesor u koli.
Znaajni pozdravi
Pazite samo da vas ne ponu proganjati. Nije lako s curama u tim godinama alila se profesorica
koja je bila pred mirovinom. Nisam tome pridavao pozornost jer nisam primjeivao da me uenice
doivljavaju na taj nain. Osim Aleksandre. Nisu mi promakli njeni sve otvoreniji pogledi. Iako sam
shvatio da nije od djevojaka slobodna ponaanja, sve je ee iz uionice izlazila posljednja.

Pozdravljala bi me znaajno, a ja sam se trudio da ne primijeti kako se i ona meni svia. Uoio sam i
da je promijenila nain odijevanja. Dok je ranije nosila sportsku odjeu, na satu se poela pojavljivati
u uskim suknjama i visokim potpeticama.
Nadam se da ete doi na ples dobacila mi je jednog dana prolazei pokraj mog stola.
Na ples? ponovio sam i podignuo glavu. Zastala je i pogledala me u oi.
Na maturalni ples. Voljela bih da doete izgovorila je, a obrazi su joj se zarumenjeli.
Aleksandra, zna da ja nisam razrednik poeo sam, ljutit na sebe to sam se pred njom zbunio.
Pa svejedno moete doi, zar ne? rekla je gledajui me gotovo moleivo. Primijetio sam i da me
sve ee pri obraanju izbjegava zvati profesorom.
Ne znam. Ne vjerujem da u doi nastojao sam da mi glas zvui hladno i nezainteresirano. elio
sam da to prije izie iz uionice, ali ona je i dalje stajala pokraj stola. Izgledala je lijepo u uskom
zelenom kostimu i sa skupljenom kosom. Znao sam da se trudi izgledati starije, to joj je i uspijevalo.
Da nisam znao, rekao bih da ima dvadesetak godina.
Vidjela sam vas nekidan nastavila je.
Je li? shvaao sam da je takav razgovor neprimjeren i da ne vodi nikamo. Ipak ga nisam
prekinuo.
Kad ste izlazili iz kina. I ja sam gledala film. Ali s prijateljicama. To vam je bila djevojka? sve je
izgovorila u jednom dahu, a ja sam vidio da joj obrazi gore. U kinu sam bio s tadanjom djevojkom
Doris. Naa veza bila je kratka i uskoro je zavrila. Moda i zato to sam se sve vie zaljubljivao u
Aleksandru i matao o njoj.
Moje odbijanje
Je li vam to cura? ponovila je svoje pitanje. Odluio sam joj objasniti kako stvari stoje, ali sve
sam samo jo vie pogorao.
Aleksandra, to me ne smije pitati. Ja sam tvoj profesor i na odnos mora biti upravo takav. Bez
obzira na Zaboga, ti si uenica. Maloljetna si i ja sam puno stariji od tebe. Nemoj se ljutiti, ali
morao sam ti to rei jer sam primijetio zastao sam ne pronalazei prave rijei. Bio sam uvjeren
da e izjuriti iz uionice ili ak briznuti u pla. Mislio sam da sam je uvrijedio, ali ona je napravila
korak blie stolu iza kojeg sam stajao.
Uskoro u biti punoljetna. I maturirati. A vi imate tek dvadeset i est godina. Moja prijateljica hoda s
dekom koji je samo dvije godine mlai od vas rekla je mirno. Bio sam preneraen takvim njenim
razmiljanjem, kao i injenicom da zna koliko tono imam godina. Ali bilo je kasno da se pravim da

mi do nje nije stalo. Iako je bila mlada, shvatila je da mi se svia. Stoga sam je prestao uvjeravati u
razliku u godinama. Kao izgovor posluila mi je upravo tadanja djevojka Doris.
Aleksandra, ti si draga cura. Ali ja sam u ozbiljnoj vezi. To je ena koju si vidjeli sa mnom kad sam
izlazio iz kina naglasio sam rije ena. Moje rijei su je pogodile. Jedno vrijeme gledala me
razoarano, gotovo oajno, a onda promrmljala:
Oprostite izjurila je iz uionice. Sljedeih dana i tjedana inilo se kao da me ignorira. Istovremeno
mi je zbog toga laknulo, ali me i pomalo razoaralo. Jer bio sam u nju ve ludo zaljubljen i nisam je
mogao izbaciti iz misli. Prekinuo sam s Doris i zamiljao kako bi bilo da ipak iziem s Aleksandrom.
ak sam se povjerio i najboljem prijatelju.
Za dva mjeseca imat e osamnaest. Kad ne bude vie u koli
Zaboga, Igore! to je tebi? Ipak je to tvoja uenica. Kako bi to izgledalo u koli. Svi bi mislili da si
je zaveo, iskoristio. A tek njeni roditelji! Saberi se, ovjee! prijatelj Filip nimalo mi nije olakao.
Ne znam, Filipe. Do sada se nikad nisam tako zaljubio bio sam iskren i na trenutak ak sam sebi
smijean.
Zaboravi je. Osim toga, cura e vjerojatno na faks. Nai e nekog studenta, mlaeg i zabavnijeg
od tebe Filip nije birao rijei.
Ba ti hvala smrknuo sam se.
Samo sam iskren. Ne uputaj se u to, kaem ti. Riskirat e karijeru nizato.
Trudio sam se izbaciti Aleksandru iz glave, ali uzalud. Nekad su nam se na nastavi pogledi sreli, te
sam morao uloiti maksimalan trud da ostali u razredu nita ne primijete. Bio sam siguran da
Aleksandra svoje osjeaje nije nikome povjerila. Bila je inteligentna i nije eljela riskirati da o naoj
zaljubljenosti dozna cijela kola.
Tjedan dana prije maturalnog plesa, na koji nisam namjeravao otii, poslala mi je poruku na moj
privatni mail. Molim te, budi na plesu. To e mi puno znaiti, ne mogu izrei rijeima koliko, buljio
sam u dvije natipkane reenice. Iako se nije potpisala, znao sam da je to ona poslala. Dvoumio sam
se i konano odluio otii na ples. Tome je pripomoglo i nagovaranje kolega, koji nisu ni slutili to se
u meni zbiva.
Aleksandra je bila prekrasna. Znao sam, unaprijed da e pobijediti na izboru za miss maturalnog
plesa. Isto tako, znao sam da joj moj dolazak znai jo vie od pobjede. Nastojali smo da nitko ne
primijeti nae poglede koje smo potajno izmjenjivali. Plesao sam s kolegicama, ali kad mi je nakon
proglaenja pobjednice izbora ljepote prila, noge su mi se odsjekle.

 Profesore, nadam se da neete odbiti misicu? koketno me je zamolila za ples, naglasivi ono
profesore. Znao sam da me izaziva i koristi svoju pobjedu kako bi me privoljela na ples. Sjedio sam
zbunjeno za stolom, a onda zauo kolegu iz matematike:
Igore, hajde na podij! Pa ja sam otplesao sa svim svojim uenicama, a ti ni s jednom nagovarao
me bezazleno postariji kolega. Oito nije zakljuio zbog ega se dvoumim. Shvatio sam da nitko u
naem plesu nee vidjeti nita udno. Ustao sam i uskoro se prekrasna Aleksandra nala u mom
naruju. Plesali smo valcer, ali ja sam jedva bio svjestan glazbe. U nekoliko navrata zagazio sam na
njenu zlatnoutu dugu haljinu.
Oprosti ispriavao sam se vie puta. Kad je ples zavrio, zauo sam je kako govori:
Mogli bismo otii zajedno. Ti si doao autom.
Ne dolazi u obzir promrmljao sam i gotovo pobjegao s plesnog podija.
Provokacija plesom
Ljutila me njena otvorenost, ali znao sam da sam joj svojim pogledima, pa i dolaskom na ples, davao
povoda da se nada kako se meu nama moe razviti neto vie. Nakon samo desetak minuta
odluio sam meu prvima otii. Dok sam na mranom parkingu u depu jakne traio klju svog
starog peugeota, zauo sam je iza sebe:
Igore, nemoj me odbaciti samo zbog kole. Za nekoliko mjeseci u maturirati. Volim te, Igore
govorila je kroz suze. Bio sam okiran.
Aleksandra, vrati se odmah unutra. Netko nas moe vidjeti strah da e se moji osjeaji razotkriti
skoro me paralizirao. Ali Aleksandra mi je prila i obavila ruke oko mog vrata. Htio sam je odgurnuti,
ali kad se vrsto priljubila uz mene, spontano sam je privukao u zagrljaj. Poljubac je bio kratak. U
trenu sam shvatio da ona nema nikakva ljubavnog iskustva. To me je posve otrijeznilo, pa i
prestrailo. Malo sam je odgurnuo, a ona je gotovo posramljeno spustila glavu i proaputala:
Stvarno te volim, Igore. Daj mi ansu.
Ne dolazi u obzir. Oprosti zbog ovoga. I vrati se u dvoranu rekao sam i uao u auto. Odjurio sam
glavom bez obzira. Nakon tog dogaaja vrsto sam odluio potpuno je ignorirati. Bilo je tek nekoliko
tjedana do kraja kolske godine. Nadao sam se da e mi u koli ponuditi stalni radni odnos, iako se
nastavnica koju sam zamjenjivao eljela ranije vratiti s porodiljnog. Neprimjerenom vezom s
uenicom nikako nisam htio ugroziti svoj posao. Na moje zadovoljstvo, i Aleksandra je mene poela
izbjegavala. Vjerojatno je shvatila da me ne moe zavesti i da u ostati pri svome, mislio sam. Imala
je oito i mnogo obaveza oko mature i upisa na studij. Nisam je nikad, poput ostalih uenika, upitao
to e studirati. Jedva sam ekao da zavri kolu i ode iz mog ivota. Iako sam je esto sanjao i
eznuo za njom, znao sam da neu popustiti osjeajima. Meu nama ne smije biti niega.
Druga kola

Aleksandra je maturirala i stigli su kolski praznici. Otiao sam na dugi odmor na more, a prije
poetka nove kolske godine javio sam se na natjeaj za stalni radni odnos u drugu srednju kolu.
Bio sam primljen u gimnaziju. U novoj sredini i s novim kolegama polako sam zaboravljao lijepu
bivu uenicu. Nekoliko godina bio sam u stabilnoj vezi s Danijelom, ali nije dolo do braka. Ona je
bila ambiciozna dizajnerica i sanjala je o inozemnoj karijeri i odlasku iz Hrvatske. Za mene nije
dolazilo u obzir da dam otkaz na sigurnom poslu i uputim se u nepoznato. Razili smo se prijateljski
te sam ve godinu dana bio slobodan,
to nikako nije bilo jasno mom ve nekoliko godina oenjenom prijatelju.
Zar nema u toj tvojoj koli neka slobodna i zgodna nastavnica? udio se Filip.
Za mene nema. Ili su starije gospoe ili nisu moj tip objasnio sam mu u ali.
Onda dovedi s te ekskurzije neku vatrenu panjolku. Zakopao si se u kolu i u stan. Vie i ne
kontaktira sa enskim spolom. Osim s uenicama, ali to je neto drugo. Nadam se Filip se oito
jo uvijek sjeao moje davne zaljubljenosti u maturanticu. Nisam nita komentirao, ali sada su mi se,
sjedei samo dva metra od Aleksandre, njegove nedavne rijei uinile proroanskima. Opet nas je
sudbina spojila. Iako nisam znao nita o njenom sadanjem ivotu, sve mi se inilo drukije nego
onda.
Aleksandra je i dalje bila osam godina mlaa od mene, ali sada je to bila odrasla zaposlena ena.
Ve prvog dana ekskurzije, dok smo razgledavali talijansku Veronu, na svom putu za panjolsku,
shvatio sam da je postala ozbiljna i odgovorna. Iako to nije bio njen posao, trudila se brinuti za
uenike, a zbog njenog zanimljivog pristupa u tumaenju povijesnih i kulturnih zanimljivosti veina
aka pozorno ju je sluala. Nastojao sam to vie biti u njenoj blizini, ali prilike za razgovor nasamo
nikako nije bilo. Uvijek je pokraj nas bio netko od nastavnika ili uenika. Prije nastavka puta zastali
smo pored slavne kue Shakespeareove Julije u Veroni.
Romeo i Julija su se voljeli, ali nisu mogli biti zajedno dok je Aleksandra priala traginu ljubavnu
priu, jedna uenica ju je prekinula pitanjem:
Zato nisu mogli biti skupa ako su se voljeli? Zato to su njihove obitelji bile u svai. To je bilo
drukije vrijeme nego danas. Zar nisi itala dramu Romeo i Julija? pitala ju je Aleksandra.
Jesam, ali ne sjeam se svega uenica je zbunjeno odmahnula glavom.
Ona vam ita samo Gospodare prstenova nadovezao se jedan od uenika pa su svi oko njih
prasnuli u smijeh.
Mora proitati tu knjigu. To je najpoznatija zabranjena ljubav u povijesti dodala je Aleksandra i
potraila me pogledom. Srce mi je na trenutak zastalo. U tom sam trenutku znao da nije udana, kao i
to da joj se i danas, nakon toliko godina, sviam. Odlazei prema autobusu, konano smo se nali
sami, jedno pokraj drugoga.

 Ipak je naporan ovaj put. Tek sutra smo u panjolskoj. Jeste li se vi uspjeli naspavati u busu?
upitala me je.
Ne ba. Aleksandra, moe li mi prestati persirati? Pa i s Perom si ve na ti, a mi se znamo od
ranije predloio sam, jer me njeno persiranje podsjealo na dane kada nismo mogli biti skupa.
Vrijedi prihvatila je odmah uz osmijeh i dodala:
Zna s djecom. Vidim da te sluaju. Kao i onda, uvijek postigne to eli aludirala je oito na
moj vrsti stav da se ne uputam u nedoputenu vezu s njom. I sada je bila otvorena, ali vie se nije
zbunila kao nekad. Zastao sam pokraj vrata autobusa kako bih je propustio:
Nisam postigao to sam elio, nego to sam morao tiho sam priznao, a ona je bez rijei ula u
autobus. Sa svakim novim zaustavljanjem na je razgovor bio sve dulji i izravniji, a odnos sve blii.
Kad smo se tijekom razgledavanja Cannesa na trenutak odvojili od ostalih, ispriao sam joj o svojoj
propaloj vezi s Danijelom, a ona je meni rekla da je nedavno prekinula s dekom.
U zagrljaju
Nije ilo. I da zna bio je samo godinu dana mlai od tebe zadirkivala me je gledajui me istim
izazovnim pogledom kao nekad.
Ali meu nama vie nije bilo prepreke. Ve prve veeri u poznatom panjolskom ljetovalitu
Aleksandra se nala u mom zagrljaju. Bez straha i neiste savjesti mogao sam je grliti i priznati joj
koliko sam eznuo za njom. Njeni su poljupci sada bili iskusniji, strastveniji. Prvi put sam samoga
sebe upitao jesam li ipak pogrijeio to sam je onda pustio i riskirao da sreu pronae s drugim.
Slino pitanje i njoj se nametnulo jer mi je nakon dugog poljupca priznala:
Igore, dugo sam ti zamjerala to si me onda odbio.
Uinio sam ono to sam smatrao ispravnim branio sam se, i nakon krae stanke tiho dodao:
Nisam tada mogao znati.
to?
Da smo stvoreni jedno za drugo.
Ali ja sam znala. Volim te, Igore.
Moja prva nastavnika ekskurzija ostat e mi cijelog ivota u sjeanju. Na njoj sam ponovno
pronaao ljubav svog ivota. Aleksandra je za nepunu godinu dana postala moja supruga i majka
naih blizanaca. Siguran sam da emo im jednoga dana ispriati kako nam je sudbina pruila drugu
ansu.