CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

UDK 808.62-316.3(038)
DOMOVI, elimir
Rjenik stranih rijei : tuice,
posuenice, izrazi, kratice i fraze / Sime
Ani, Nikola Klai, elimir Domovi. Zagreb : Sani-plus, , 1998. - 1504 str. ; 25
cm
ISBN 953-6489-02-3
1. Klai, Nikola 2. Ani, ime
981026009

ime Ani
Nikola Klai

elimir Domovi

RJENIK
STRANIH RIJEI
Tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze

SANI-PLUS
Zagreb, 2002.

Predgovor

Mnoge su strane rijei i izrazi postali dio nae ope kulture. Naravno, to
nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao
takav, vie ili manje, sklon prihvaanju tuih elemenata.
Tijekom povijesti primali smo rijei od susjeda, ali i od vrlo udaljenih
naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Maari i dr.)
preuzimali hrvatske rijei. Prisjetimo se i primjera rijei kravata koja je najprije bila naziv za iroke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko
njemake dijalektalne rijei Krawat (Hrvat) ula u francuski jezik gdje je dobila
oblik crauate.
Strane rijei i izrazi pridonose obogaivanju naeg rjenika, ali to ne znai
da tuice treba olako prihvaati. Naprotiv, tuicu emo zamijeniti hrvatskom
rijeju gdje god je to mogue. Ne smijemo zanemariti ni injenicu da su mnoge
rijei stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rjenikog blaga ili se
pojavljuju usporedo s domaim rijeima. Osim toga, posezanje za tuicama
moe biti uvjetovano i stilistikim razlozima.
Rjenik je sastavljen s namjerom da itatelju i korisniku na jednostavan
i pristupaan nain protumai strane rijei i izraze koji se pojavljuju u svakodnevnom govoru, sredstvima javnog priopavanja, knjievnim i znanstvenim
tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije opekulturni znaaj i namijenjeno je najirem krugu itatelja.
U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedee:
1. Uz veinu rijei naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova etimologija, npr.
admisija (lat. admissio) primanje, prijam
ili
ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i
konjaka (vinjaka).
2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najee navodi samo jezik
iz kojeg rije dolazi, npr.
idem (lat.) isti, isto.

Autor

ELIMIR DOMOVI
Suautori

IME ANI, NIKOLA KLAI

RJENIK STRANIH RIJEI
Izdava

SA NI-PLUS d.o.o.
10090 Zagreb. Bolnika 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105
Mob. 099-500-785,099-549-496
Za izdavaa

ELJKO CRNJANSKI. direktor

Urednik

ELJKO CRNJANSKI
Redaktor

IVANA SUVI
Lektura

RENATO INTI
Korektura

LJERKA KORENOVI
Struni suradnici

dipl. iur., PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ

Ostali suradnici

VJEKOSLAV ANI, FRANO ANTUNOVI, STJEPAN BAJI, ANITA BILLANUEVA,

VINJ1CA CRNJANSKI, DANICA DOMOVI, LIDIJA DOMOVI, SANJA DOMOVI,
HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAEVI, LEON MANCE, PAVAO NOVOSEL,
SEBASTIJAN POLANEC, LJUBICA PUNJAK, IVAN RADI, BRANKICA VUKMAN1
Tehnika urednica

IVANA SUVI

Likovni urednik

MIROSLAV VUKMANI
Kompjutorska priprema

GENESIS, Zagreb

Grafiki urednik

SLAVKO PAVLOVI, graf. ing.

3. Za neprilagoene tuice naveden je izgovor (u skladu s mogunostima

hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr.
fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi.
Budui da se jezik ponaa poput ivog organizma koji se neprekidno mijenja, moe se rei da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo ve u
trenutku svog pojavljivanja pred oima javnosti. To se posebice odnosi na nau
suvremenost koja je obiljeena nevjerojatnim znanstvenim i tehnikim razvojem koji potie stvaranje novih rijei. Zbog toga itatelj moda i nee pronai
poneku rije koja je pobudila njegovo zanimanje. Meutim, vjerujemo da e
sljedea izdanja jo potpunije ostvariti naelo suvremenosti (nove se rijei ve
prikupljaju i uvruju).
Takoer valja upozoriti da smo u Rjenik uvrstili i strane rijei iz razgovornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi knjievnog ili
standardnog jezika.
Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom itatelju, razvijajui i irei
njegove duhovne vidokruge. Time e na viegodinji sloen i osjetljiv posao
dobiti svoj potpuni smisao.
elimir Domovi

Kratice
agr. -- agronomija
ak. akustika
alb. - albanski
am. ameriki
anat. anatomski
ar. arapski
aram. aramejski
arhit. arhitektura
arheo arheologija
astr. - astronomija
astrol astrologija
bank. bankarstvo
bask. baskijski
biol. biologija
bot. -- botaniki
braz. brazilski
bug. -- bugarski
crkv. crkveni
e. - eki
it. itaj (te)
dan. - danski
dr. drugo
eg. egipatski
engl. engleski
etiop. etiopski
etn. - etnologija
farm. farmacija
fiL filozofija
fiz. fizika
fiziol. fiziologija
fort. -- fortifikacijski
fot. fotografija
fr. francuski
gal. - galski
gen. -- genitiv

geod. geodezija
geol. geologija
geom. geometrija
g l . - glagol
glaz. glazbeni
got. -- gotski
graf. grafika
gram. gramatika
gr. -- grki
hebr. hebrejski
hl hektolitar
im. imenica
ind. indijski
isl. islandski
itd. -- i tako dalje
jah. -- jahanje
jap. -- japanski
jav. --javanski
j d . - jednina
kald. kaldejski
kat. -- katoliki
kavk. kavkaski
kaz. - kazalite
kelt. keltski
kem. kemija
k g - kilogram
kin. -- kineski
kir. - kirurgija
km kilometar
kor. -- koreografija
kozm kozmetika
kr. kranski
kuh. kuharstvo
lat. - latinski
lingv. lingvistika

lit. literatura
litv. litvanski
log. logika
m metar
ma. maarski
malaj. malajski
mat. matematika
med. medicina
meh. mehanika
meks. meksiki
meteor. meteorologija
metr. metrika
mil. milijun
min. minerologija
mit. mitologija
mm milimetar
mn. mnoina
mod. moda
mong. mongolski
niz. nizozemski
ni. novolatinski
nord. nordijski
norv. norveki
npr. na primjer
num. numizmatika
njem. njemaki
obrt. obrtniki
opt. optika
paleont. paleontologija
ped. pedagogija
peruan. peruanski
perz. perzijski
poet. poetika
pol. politika
polinez. polinezijski

polj. poljski
pom. pomorski
port. portugalski
posl. poslovica
pov. povijesni
prav. pravo
pravosl. pravoslavni
pren. preneseno
prid. ili pr. pridjev
pril. prilog
pr. n. e. prije nove ere
psih. psihologija
rel. religijski
ret. retoriki
rom. romanski
rud. rudarski
rus. ruski
sanskr. sanskrtski

sc. scilicet (lat.) razumije se, to jest, naime

sem. semitski
sir. sirijski
sjev. sjeverni
skand. skandinavski
si. slino
slav. slavenski
slik. slikarstvo
sociol. sociologija
st. stoljee
stil. stilistika
supr. suprotno
atr. atrovaki
p. panjolski
port. portski
ved. vedski
vic. vicarski

tal. talijanski
tatar. tatarski
teh. tehniki
tehnol. tehnologija
teol. teologija
tibet. tibetski
tisk. tiskarski
trg. trgovaki
tur. turski
tzv. takozvani
umj. umjetnost
usp. usporedi
v. vidi
vet. veterinarski
voj. vojniki
zem. zemljopisni
zool. zoologija
zrak. zrakoplovstvo

Rjenik

A
A, a prvo slovo hrvatske latinice
a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna)
A = A u logici: zakon (naelo) identiteta
po kojem se jedan pojam mora tijekom jedne misaone cjeline upotrebljavati u istom znaenju; usp. principium identitatis
a glaz. kratica za alt
A ili A J. fiz. znak za angstrem, tj.
Angstremova jedinica (jedna desetmilijuntina milimetra kao jedinica
duine svjetlosnog vala; naziv prema
vedskom fiziaru i astronomu A. J.
Angstromu, 19. st.)
a kratica za ar
a- (gr. prefiks a) tzv. alfa steretikon,
lat. alpha privativum = nijeno alfa
(ili a); u sloenicama oznaava lienost ega, nedostajanje ega, ponekad i suprotnost onome s im je sloeno, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr.
amorfan bezoblian, apetalan bezlisni, amoralan nemoralan; kad se sloi
s rijeju koja poinje samoglasnikom,
umee se a, n, npr. analfabet (a-nalphabet) nepismen
a bas it. a ba! (fr.) dolje!
a battuta (tal.) glaz. prema udaru takta, po tempu
a beneplacito it. a beneplaito (tal.)
glaz. po volji
a capella it. a kapela (tal.) glaz. zborno
pjevanje bez pratnje instrumenata
a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz.
samovoljno, po svojoj volji
a dato (lat.) od dana pisanja, od danas,
od sada

a di (tal.) trg. istog dana (platiti mjenicu), tj. po vienju; usp. a vista
a dirittura (tal.) trg. pravim putem,
neposredno, najbliim putem, bez
pretovarivanja, npr. poslati robu
a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due
cordi it. a due kordi (tal.) na dvije
ice; a due voci it. a due voi (tal.)
u dva glasa, dvoglasno
A horse, a horse! My kingdom for a
horse! (engl.) Konja, konja! Kraljevstvo za konja! (glasovita reenica iz
Shakespeareove drame Kralj Richard III.)
a konto (tal. a conto) trg. na ime, na
raun, u ime predujma, unaprijed;
akonto
a la (fr.) kao, poput (ega), po, po ugledu
na neto
a la bonne heure it. a la boner (fr.)
u dobar trenutak
a la guerre comme a la guerre it. a
la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao
u(ratu; rat je rat; pren. treba se prilagoditi prilikama
a la mode it. ala mod (fr.) po modi; po
najnovijem ukusu
a limine (lat. a limine s praga) odmah,
smjesta, odluno (npr. odbiti neki prijedlog, ponudu, savjet i si.)
a manco it. a manko (tal.) trg. traenje predujma, predujam, potraivanje; gubitak, manjak, dug
a piacere it. a pjaere (tal.) glaz. po
volji, prema nahoenju, kako vam
drago

a poco a poco
a poco a poco it. a poko a poko (tal.)
glaz. malo po malo, postupno
a posteriori (lat. a posteriori) fil. zavisan (ili: zavisno) od iskustva, na
osnovi iskustva; suprotno: a priori
a prima aetate it. a prima etate (lat.)
od najranije mladosti, od malih nogu
a prima vista (tal.) trg. v. prima vista
a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od
iskustva, nezavisno od iskustva (suprotno: a posteriori) te, prema tome,
oznaava logiku prethodnost znaenja, a ne vremensku prethodnost
(psiholoku); u obinom ivotu: unaprijed
a propos it. a propo (fr.) to se tie, u
vezi s tim; tim povodom, povodom
toga
a punta d'arco it. a punta darko (tal.)
glaz. vrhom gudala
a quadro it. a kvadro (tal.) glaz. u
etiri glasa, etvoroglasno
a rivederci it. a rivederi (tal.) do vienja
a salvo (tal.) trg. dobro ouvano, neoteeno (na teretnim listovima)
a tempera (tal.) slikati vodenom bojom, po staro talijanskom nainu
a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak,
tono po taktu
a uso it. a uzo (tal.) trg. po obiaju,
plaanje mjenice u uobiajenom, redovitom roku
a verbis ad verbera (lat.) od rijei na
batine (prijei)
a vista (tal. a vista) trg. po vienju (na
mjenicama)
a voe sola it. a voe sola (tal.) glaz.
samo za jedan glas
a vue it. a vi (fr.) trg. v. a vista
a. a. Chr. kratica za anno ante Christum
a. Ch. n. kratica za ante Christum natum
a. kratica na mjenicama = akceptirana
a.a. kratica za ad acta (lat.)

12

ab Jove principium
a.d. kratica za a dato (lat.)
AD. kratica za anno Domini (lat.)
aa ili AA kratica za ana partes aequales
it. ana partes ekvales (gr.-lat.) na
jednake dijelove (uputa koju lijenik
na receptu daje ljekarniku, tj. uputa
da se pri izradbi neki sastojci moraju uzeti u potpuno jednakim koliinama)
AAL kratica za American Air Lines it.
ameriken er lajnz (engl.) ameriki
aerotransport
ab (hebr.) jedanaesti mjesec idovske
graanske i peti crkvene godine (srpanjkolovoz)
ab antiquo it. ab antikvo (lat.) od starine, od davnine
ab equis ad asinos it. ab ekvis ad
azinos (lat.) od konja na magarce, tj.
pasti s viega poloaja na nii
ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivijeka
ab hine it. ab hink (lat.) prav. otada,
poevi od toga dana, od toga vremena
ab hodierno (lat.) od danas, od dananjeg dana
ab immemorabili (lat.) od pamtivijeka, oduvijek
ab imo pectore it ab imo pektore (lat.)
iz najdubljih grudi, tj. iz dubine due, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.)
ab incunabulis it. ab inkunabulis
(lat.) od kolijevke, od ranog djetinjstva, od malih nogu, odmalena
ab initio it. ab inicio (lat.) od poetka
ab instantia it. ab instancija (lat.)
prav. v. pod instancija
ab intestato (lat.) prav. bez oporuke
(testamenta)
ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga
Lara (kunoga boga) poni, tj. poni
sam od sebe, "oisti najprije pred svojom kuom"
ab Jove principium (lat.) od Jupitra
poetak, tj. zaponimo s Jupitrom

ab ovo
(koji je najvaniji), tj. odajmo najprije poast najuglednijem
ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispoetka,
sasvim ispoetka, iznova, iz osnove
ab re (lat. ab re od stvari) bez uzroka,
bez razloga
ab uno disce omnes (lat.) po jednome
prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi
su i svi ostali
ab- (lat.) od-; prefiks koji daje rijeima
nijeno znaenje, npr. abdikacija
odreknue
aba (ar.) gruba vunena tkanina, seljaka muka odjea bez rukava od takve tkanine
abak (lat. abacus) sveani stol za skupocjeno posue kod starih Rimljana;
daska za igru; stol posut pijeskom
za matematike crtee i radove, daska na kojoj se rauna; u kat. crkvi:
stol pokraj oltara; arhit. etverokutna ploa koja pokriva glavicu (kapitel) stupa
abakcija (lat. abactio partus) med. pobaaj, pobacivanje; abortus
abalijenacija (lat. abalienatio) prav.
otuivanje, otuenje, ustupanje
abalijenirati (lat. abalienare) prav. liiti, otuiti, otuivati
abanacija (lat. ab od, annus godina)
prav. jednogodinje progonstvo iz
zemlje
abandon (fr.) odustajanje od svog prava; pravo osiguranika da osiguravatelju ustupi brod i sve na njemu uz
isplatu iznosa na koji je brod bio osiguran
abartikulacija (lat. ab od, articulus
zglob) zglob, gleanj, pregib
Abasidi mn. dinastija arapskih kalifa
(7501517) sa sjeditem u Bagdadu; vrhunac dinastije predstavlja vladavina legendarnog Harun-al-Raida (89 st.)
abassimento (tal.) sniavanje, smanjivanje, sputanje

13

abdicirati
abassimento di mano it. abasimento
di mano (tal.) glaz. sputanje ruke
pri udaranju takta; stavljanje jedne
ruke pod drugu (pri sviranju na glasoviru)
abassimento di prezzo it. abasimento di preo (tal.) trg. sputanje cijene
abassimento di voe it. abasimento
di voe (tal.) glaz. sputanje glasa
abaton (gr.) nepristupaan dio hrama,
svetita ili crkve, osobito za inovjerce
abazija (gr. a ne, baino hodam) ivani
poremeaj koji onemoguuje hodanje
abaur (fr. abat-jour) 1. sjenilo na svjetiljci, zaslon; 2. kosi prozor koji prima
svjetlost odozgo; prozor na podrumu
kroz koji svjetlost ulazi samo odozgo;
3. nadstrenica nad prozorima i izlozima koja titi od sunca; 4. reflektor
na nekom ureaju za osvjetljavanje
pomou kojeg se svjetlosne zrake
usmjeravaju odozgo nanie
abba (aram.) starozavjetni naziv za praoca, proroka; duhovni otac; sveenik,
uitelj
abbe (fr.) opat, sveenik
abd (ar.) u arapskim sloenim osobnim
imenima: sluga, rob, npr. Abd-alah
sluga Alahov; Abd-el-kader sluga svemogueg Boga; Abd-el-medid sluga
preslavnog (Boga); Abd-ur-rahman
sluga milosrdnog (Boga) itd.
Abderiani (gr. Abderitai) stanovnici
starog trakog grada Abdere koji su
bili poznati po svojoj ogranienosti i
gluposti; otuda: glupi, ogranieni ljudi
abderitizam glupost, ogranienost, budalatina; usp. Abderiani
abdest (perz. ab dest) muslimanski
vjerski obiaj da prije svake molitve
peru ruke, lice i noge; pranje vodom
abdicirati (lat. abdicare) odrei se neega, zahvaliti se na emu, dati (ili:
podnijeti) ostavku

abdikacija
abdikacija (lat. abdicatio) davanje ostavke, odricanje (od prijestolja)
abdomen (lat. abdomen) anat. trbuh;
zool. zadak kod kukaca
abdominalan (lat. abdominalis) anat.
trbuni; abdominalna trudnoa izvanmaternina trudnoa
abdominale (lat. abdominales) mn.
zool. ribe mekoperke, slatkovodne i
morske, npr. somovi, arani, tuke,
pastrve, sleevi (haringe) i dr.
abdominoskopija (lat. abdomen trbuh,
gr. skopeo gledam, promatram)
med. ispitivanje trbuha radi utvrivanja uzroka bolesti
abdukcija (lat. abductio) 1. odvoenje,
odvlaenje, odstranjenje; 2. log. silogizam iji je drugi sud (praemissa
minor) samo vjerojatan, te je i zakljuak vjerojatan; kir. razmicanje zglobova
abduktor (lat. abductor) anat. mii odmica
abeceda utvreni redoslijed svih slova
nekog jezika (npr. latinska, panjolska abeceda); utvreni redoslijed
slova u latinici (grka abeceda zove
se alfabet, a staroslavenska azbuka);
pren. osnovno znanje o emu; ne zna
ni abecede nema pojma ni o emu
abecedar poetnica, knjiga iz koje se
ue slova, itanje i pisanje; popis rijei po abecednom redu
Abel (asir. habal) "sin" (prema Bibliji:
jedan od dvojice sinova prvoga ovjeka Adama; ubio ga brat Kajin; pren.
simbol nevino ubijenog ovjeka)
abela (lat. albellus bjeliast) bot. bijela
topola (Populus alba)
abelardizirati kastrirati (prema glasoitom skolastiaru P. Abelardu, 1079
1142, koji je zbog ljubavi prema
svojoj uenici Heloise bio kastriran
aberacija (lat. aberrare odlutati, aberratio) 1. opt. pojava koja se oituje u
tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj toki; sferna ili mono-

14

abijetin
kromatska aberacija pojava koja se
oituje u tome da se svjetlosne zrake
ne sastaju u jednoj toki pri odbijanju od okruglog udubljenog ogledala
i pri prelamanju kroz leu okruglog
oblika; kromatska aberacija nedovoljna otrina slike poradi nejednake
snage prelamanja lea za zrake razliitih boja, to dovodi do bojenja slike duginim bojama; 2. astr. prividno
pomicanje nebeskog tijela poradi
godinjeg gibanja Zemlje oko Sunca;
3. pren. skretanje, odstupanje od normalnog tipa, lutanje, zabluda
aberirati
ab-errare) odlutati, zabludjeti, skrenuti, skretati; varati se,
prevariti se
aberratio criminis it. aberacio kriminis (lat.) prav. zabluda o izvrenju
zloina, npr. kad se utvrdi da je zloin koji je izvrio Edip bio, zapravo,
oceubojstvo, a ne ono to je on elio
uiniti
Abesinija zemlja u Africi (Etiopija, Habe); abesinski zdenac pumpa ija je
cijev bez prethodnog buenja utisnuta u zemlju
abest (lat.) "nije nazoan" (prije: formula u kolama kojom se javljalo da
netko nije doao u kolu)
abevakuacija (lat. ab od, evacuatio
pranjenje) djelomino pranjenje, ispranjivanje
abfertigung (njem. Abfertigung) otpremnina (novana nadoknada za
uklanjanje heke osobe s mjesta gdje
je nepoeljni)
abgedron (njem. abdreschen omlatiti
penicu) otrc&n, olinjao; dosadan
abhorentan (lat. abhorrere zgroziti se)
odvratan, gadan, gnusan, oduran,
mrzak; nespojiv, koji se suprotstavlja neemu, koji je u suprotnosti s
s
neim
abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta
tvar koja se dobiva iz terpentina

>

abiogeneza
abiogeneza (gr. a- bez, ne, bios ivot,
genesis postanak) biol. postajanje ivoga od neive tvari (spontana generacija; uveo prof. Huxley)
abiologija (gr. a- bez, ne, bios ivot,
logia znanost) znanost o mrtvoj, anorganskoj prirodi
abiotrofija (gr. abios bez sredstava za
ivot, oskudan, trofe hrana) nedostatak sposobnosti za ivot, prijevremeno nestajanje, prijevremeno
izumiranje
abiritacija (lat. abirritatio) med. smanjenost nadraljivosti (tkiva)
abisodinamika (gr. abyssos bezdan,
dynamis sila) grana geologije koja
prouava unutranjost Zemlje i istrauje sile koje u njoj djeluju
abisus (gr. abyssos) ponor, provalija;
pren. prodrljivac; abisalna fauna
zool. ivotinje morskih dubina; abisal
abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti
na srednjoj koli, vii teajni ispit,
matura
abiturijent (lat. abire otii, odlaziti)
onaj koji namjerava otii, osobito s
nie kole na viu nakon poloenog
ispita zrelosti (mature)
abjudicirati (lat. abjudicare) ne priznati, ne priznavati, poricati
abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav.
poricanje, odricanje, nepriznavanje
abjudikacija (lat. ab dolje, judicare suditi) sudsko osporenje, nepriznanje
abjuracija (lat. abjuratio) prav. odricanje pod prisegom
abjurirati (lat. objurare) prav. pod prisegom odricati, odrei
ablacija (lat. ablatio odnoenje, uklanjanje) kir. rezanje, odrezivanje, amputacija; geol. odnoenje (ili: skidanje) ledenjaka ili stijene topljenjem
ili djelovanjem vode
ablaktacija (lat. ablactatio) med. odbijanje djeteta od sise; pren. odvikavanje

15

abnegacija
ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili:
odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti
jedno plemenito drvo na drugo oblinje bez odrezivanja cijepa
ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav.
oduzete (ili: otete, ukradene) stvari
ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati,
abstuli, ablatum) gram. pade u nekim indoeuropskim jezicima, pade
odvajanja, kretanja odnekud, potjecanja
ablativni (lat. ablativus koji odnosi,
odvaja) gram. koji se tie ablativa ili
pripada ablativu; ablativni genitiv
genitiv kojim se kazuje otkuda neto
potjee, ili od ega se rastavlja ili
udaljava
ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija,
apofonija
ablefarija (gr. a- bez, blefaron oni kapak) med. nedostatak onih kapaka
(posljedica kongenitalnih poremeaja u razvitku oka, osobito nakon gangrene, lupusa, tumora i dr. ozljeda)
ablegacija (lat. ablegatio) prav. progonstvo, jednogodinje udaljivanje
ablegat (lat. ablegatus) izaslanik drugog reda, osobito papin, za pojedinane sluajeve (za razliku od delegata); prognanik
ablegirati (lat. ablegare) poslati, udaljiti, udaljivati; prognati na godinu
dana
ablepsija (gr. ablepsia) med. (duhovno)
sljepilo, zaslijepljenost
ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod
zakup, u najam, iznajmljivanje
ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje,
ienje; obiaj katolikih sveenika
da nakon priesti peru ruke
abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati,
isprati, oistiti
abmarkirati (njem. ab dolje, markieren obiljeiti) arg. "zbrisati", nestati, maknuti se
abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje,
odricanje, odbijanje

abnormalan
abnormalan v. abnorman
abnormalnost v. abnormitet
abnorman (lat. ab-normis) nepravilan,
neobian, koji odstupa od obiaja, reda ili pravila; neobian, neprirodan;
koji predstavlja izuzetak; bolestan,
nezdrav; abnormalan
abnormitet (lat. abnormitas) odstupanje od pravila, neprirodnost, nepravilnost; abnormalnost
aboco (tal. abozzo) prvi nacrt, skica neke slike; ebot
abolicija (lat. abolitio unitenje) prav.
oprost kazne, pomilovanje; ukidanje,
ukinue, ponitenje
abolicionisti (lat. abolitio) mn. politika stranka u Sjev. Americi koja je
radila na ukidanju ropstva; pristae
pokreta za ukidanje nadzora nad
prostitucijom i javnim kuama
abolicionizam (lat. abolitio) pokret
kojem je cilj abolicija, tj. ukidanje
nekog obiaja ili sudskog postupka;
prije: pokret za ukidanje ropstva u
Sjev. Americi; pokret za ukidanje dravnog nadzora i za priznanje prostitucije
abolirati (lat. abolere unititi) prav.
prekinuti nad nekim sudski postupak bez ikakvih posljedica po optuenoga; ukinuti, ukidati, ponititi,
ponitavati
abominacija (lat. abominatio) gnusoba,
uas, gadost, sramno djelo; oskvrnue
abondancija (fr. abondance, lat. abundantia) izobilje, obilnost, obilatost;
pren. bogatstvo rijei, rjeitost
abonent (fr. abonner, pretplatiti, pretplaivati) pretplatnik
abonirati (fr. abonner) pretplatiti, pretplaivati, pretplatiti se
abonoman (fr. abonnement) pretplata
abonos (perz. ebonos, ebenus) bot. v.
ebenos
aboralan (lat. ab dolje, os, gen. oris usta) koji se nalazi nasuprot usta

16

abrazij
abordaa (fr. abordage) napad (na neprijateljski brod); sudar dvaju brodova; pren. oslovljavanje
aboriginalan (lat. aboriginalis) prvotan; starosjedilaki, domai, saraonikao
aborigini (lat. aborigines, lat. ab od,
origo podrijetlo, poetak) mn. starosjedioci, prastanovnici, uroenici (za
razliku od kolonista)
aborticid (lat. aborticidium) ubijanje
ploda u majinoj utrobi; nasilno ili
umjetno izbacivanje zaetka (zametka) iz maternice
abortirati (lat. abortare) izvriti abortus, pobaciti, pobacivati; bot. ne donijeti plod
abortiv (lat. abortivum) med. pobaajno
sredstvo, sredstvo za izvravanje pobaaja; mn. abortivi
abortivan (lat. abortivus) prijevremen,
nezreo, nedozreo; med. koji izaziva
pobacivanje, pobaajni; pren. skraen, brzo zavren, uguen u samom
zaetku, u klici; zakrljao, neplodan,
jalov; abortivni postupak skraeni po. stupak, skraivanje; abortivno lijeenje med. lijeenje kod kojega se uzronik bolesti unitava u samom poetku bolesti (osobito pri lijeenju
spolnih bolesti)
abortus (lat.) pobacivanje, pobaaj
abradirati (lat. abradere) ostrugati, sastrugati; odstranjivati trljanjem, odroniti, odronjavati
Abraham (hebr.) "otac mnotva", otac
mnogih naroda (u Bibliji: praotac idova i Arapa)
abrakadabra (hebr.) arobnjaka rije,
bez znaenja, koja se, napisana na
istostraninom trokutu u jedanaest
redaka (svako slovo u jednom redu),
nosila oko vrata kao hamajlija protiv
groznice; danas se upotrebljava samo u ali, kao i "hokus-pokus"
abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje,
ienje struganjem; med. ienje

abregacija
nagrizajuim sredstvima; geol. odstranjivanje trljanjem, odronjavanje
abregacija (lat. abregatio) izdvajanje,
iskljuivanje, iskljuenje
abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica;
kraenje, skraivanje (osobito knjige, spisa, lanka itd.); abrevijatura
abrevijator (lat. abbreviator) skraiva,
npr. neije knjige, neijeg spisa; papinski pisar koji izrauje papinske
breve
abrevijatura (lat. abbreviare skratiti)
v. abrevijacija
abrihtati (njem. abrichten) obuiti, obuavati, izvjebati, dotjerati; usp. dresirati
abritirati (fr. abrutir) poivotinjiti, zaglupiti, izjednaiti sa ivotinjom; ubiti u nekome svaki moralni osjeaj
abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje,
ukidanje, ponitenje
abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, ukidati, opozvati; trg. ponititi, povui
nalog
abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati,
otkinuti, otrgnuti, prekidati, prekinuti, raskomadati; usp. abruptan
abruptan (lat. abruptus otkinut) strm;
osoran; neuglaen; isprekidan; odsjeen; nagao, nenadan, estok, bez
mnogo okolianja; usp. abrumpirati
abs... v. pod aps...
abstinyl v. antabus
abid (njem. Abschied) oprotaj, rastanak; abidsbrif (njem. Abschiedsbrief) oprotajno pismo; usp. apiter
abtehati (njem. abstechen) razlikovati se od ega, ne slagati se s neim
(npr. u bojama); isticati se, striti
abulija (gr. abulia volja) bezvoljnost,
odsutnost volje
abuna (ar.) "na otac", najvii crkveni
dostojanstvenik u Etiopiji (Abesiniji), poglavar kranske Koptske crkve
abundantan (lat. abundans) bogat, obilan, obilat; pretjeran

17

acciaccatura
abusus non tollit usum it. abuzus
non tolit uzum (lat.) zloporaba ne
ukida (pravilnu) uporabu
abuzija (lat. abusio) pogrena uporaba
rijei; katahreza
abuzivan (lat. abusivus) sklon zloporabama, sklon ogrijeiti se o postojee zakone i obiaje, protupravan
abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba;
pogreka, zabluda; loa uporaba
abyssus abyssum invocat it. abisus
abisum invokat (lat.) ponor izaziva
ponor, tj. jedna pogreka uzrokuje
drugu
abzac (njem. Absatz) u proznom i pjesnikom tekstu: poinjanje nove reenice novim redom tako da se prva
rije te reenice uvlai malo udesno,
stavak, odlomak; prijelom, cezura (u
stihu); usp. alineja
Academy-award (engl.) nagrada amerike Akademije (of Picture Arts and
Sciences) za najbolje umjetniko dostignue u filmskoj umjetnosti; v. Oskar
accarezzevole it. akarecevole (tal.)
glaz. umiljato, ljupko
accarezzevolmente it. akarecevolmente (tal.) glaz. v. accarezzevole
accelerando it. aelerando (tal.) glaz.
oznaka tempa: svirati ili pjevati ubrzavajui, postupno bre
accentus acutus it. akcentus akutus
(lat.) gram. otri naglasak; akut
accentus circumflexus it. akcentus
cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni
naglasak (u grkoj gramatici, kao u
rijei moira); cirkumfleks
accentus gravis it. akcentus gravis
(lat.) gram. teki naglasak (u grkoj
i francuskoj gramatici); gravis
acciaccatura it. aakatura (tal.) glaz.
stapanje, suzvuanje prijanjeg tona
sa sljedeim glavnim tonom; takoer;
dodavanje jednog intervala akordima radi pojaanja harmonije

apropos
accordamento it. akordamento (tal.)
glaz. usuglaavanje, prilagoavanje
instrumenata i glasova
accordando it. akordando (tal.) glaz.
usuglaavajui, prilagoavajui
acedija (gr. akedeia) duhovna tromost,
ravnodunost prema nekom dobru,
prema ivotu; akedija
acenonoet (gr. a-, koinos zajedniki,
nois, noos razum, um) ovjek bez
zdravog ljudskog razuma; akenonoet
acera (lat. acerra) kutija s tamjanom,
kadionica; acerra thuraria it. acera
turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj
se dri tamjan; acerra philologica it.
acera filologika (lat.) zbirka filolokih
rasprava; acerra historica it. acera
historika (lat.) zbirka odabranih povijesnih rasprava (kao naslov knjiga)
acerbacija (lat. acerbatio) ogorenje,
pogoranje
acerban (lat. acerbus) gorak, trpak;
ogoren; grub, surov, strog
acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gorina, grubost, surovost, strogost
aceridi (gr. a-, keros vosak) mn. farm.
melemi i masti u kojima nema voska;
akeridi
acerirati (lat. acer, fr. acerer) eliiti,
oeliiti, okaliti
acervacija (lat. acervatio) nagomilavanje, gomilanje
acescencije (lat. acescere, acescentia)
mn. jela i lijekovi koji lako dobiju
kiselkast okus
acet(um) (lat. acetum) ocat
acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili:
boca) za ocat; anat. zglobna aa
acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli
octene kiseline
aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo,
lijek protiv uljeva i bradavica
acetian (lat. acetum) koji sadri ocat,
octeno kiseo

18

abalijenirati
acetil (lat. acetum) kem. radikal octene (acetilne) kiseline
acetilen (lat. acetum) kem. plinovit
ugljikovodik C 2 H 2 , bezbojan i otrovan, upotrebljava se za osvjetljenje;
acetilenska svjetiljka svjetiljka u
kojoj gori acetilen
acetometar (lat. acetum, gr. metron)
kem. sprava za mjerenje kiselosti
octa
acetometrija (lat. acetum, gr. metria)
kem. mjerenje jakosti octa
aceton (lat. acetum) kem. bezbojna tekuina ugodna mirisa, dobiva se iz
vodenog destilata suhe destilacije drveta (dimetilni keton)
acetonemija (lat. acetum, gr. haima
krv) med. prisutnost acetona u krvi,
osobito kod eerne bolesti teeg oblika
acetonurija (lat. acetum, gr. uron mokraa) med. prisutnost acetona u
mokrai, osobito kod eerne bolesti
acezija (gr. akesis) lijeenje; akezija
acid-party it. esid-parti (engl.) narkomanska skupna seansa, skupno uivanje droga
acidacija (lat. acidatio) kem. ukiseljavanje, npr. hrane u elucu
acidifikacija (lat. acidificatio) kem.
stvaranje kiseline, pretvaranje u kiselinu
acidimetar (lat. acidum, gr. metron)
sprava za mjerenje jakosti kiseline
acidimetrija (lat. acidum, gr. metria)
mjerenje jakosti kiselina
acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti,
pretvoriti u kiselinu
aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost
acidoza (lat. acidosis) med. samootrovanje kiselinom zbog nagomilavanja
acetonskih tijela u organizmu, osobito kod eerne bolesti
acijanoblepsija (gr. a ne, kyanos plav,
blepein, gledati) sljepoa za plavu boju, nesposobnost oiju da zamjeuju
plavu boju; usp. aneritropsija

aciniforman
aciniforman (lat. aciniformis) v. acinozan
acinozan (lat. acinosus) pucast, koji
ima oblik zrna groa, npr. lijezde
acquestus conjugalis it. akvestus
konjugalis (lat.) prav. zajednika teevina mua i ene
Actors' Studio amerika filmska ustanova (osnovao god. 1947. Elia Kazan)
koja se temelji na naelima ruskog
teatrologa K. Stanislavskoga
actu it. aktu (lat.) zaista, stvarno
ad (lat.) prijei, k, ka, na, do, kod, pri,
uz; do, oko, u; za; s obzirom na;
prema, po (ad naturam prema prirodi); uz, pored, osim, povrh
ad acta it. ad akta (lat.) odlaganje
spisa u pismohranu (arhiv); odstraniti neto kao svreno ili nepotrebno
ad arma! (lat.) k oruju! pren. na posao!
ad bene placitum (lat.) prema dopadanju, prema nahoenju, po volji
ad calendas graecas it. ad kalendas
grekas (lat.) "do grkih Kalenda", tj.
nikada, na "Nigdaijevo", "kad na vrbi
rodi groe"
ad depositum it. ad depozitum (lat.)
dati ili uzeti neto na uvanje, u
pohranu
ad exemplum it. ad egzemplum (lat.)
na primjer, primjerice
ad gloriam (lat.) na slavu
ad hoc it. ad hok (lat.) upravo za to,
posebno radi, samo za ovu priliku,
samo za ovu svrhu
ad honorem (lat.) u ast, iz poasti
ad inferos (lat.) kod mrtvih; u podzemnom svijetu; pren. u miru
ad infinititum (lat.) u beskraj, u nedogled
- ad libitum (lat. ad libitum, libitus prohtjev) glaz. po volji, tj. svirati ili pjevati; takoer: znak da se instrumenti ili glasovi s ovim dodatkom, u nekom glazbenom komadu, mogu i izostaviti

19

adagij
ad limina (lat.) krae umjesto ad limina apostolorum, tj. na apostolske
pragove (katoliki su biskupi duni
svake pete godine pisano i usmeno
obavijestiti papu o stanju u svojim
biskupijama; takvo se obavjetavanje zove referat ad limina)
ad litteram (lat.) doslovce, doslovno,
bukvalno
ad majorem Dei gloriam (lat.) na veu
slavu Boju (geslo jezuitskog reda)
ad manus (lat.) na ruke, na ruku, pri
ruci; ad manus fideles (lat.) u povjerljive ruke; ad manus proprias (lat.)
na vlastite ruke
ad normam (lat.) prema propisu, po
pravilu
ad notam (lat.) uzeti ad notam zabiljeiti, zapamtiti, primiti na znanje
ad oculos it. ad okulos (lat.) prikazati
neto jasno, oigledno, zorno
ad partem (lat.) sa svakim dijelom posebno, tj. pojedinano
ad pias causas it. ad pijas kauzas
(lat.) za pobone svrhe, za dobrotvorne namjene
ad ratifikandum (lat. ad ratificandum)
za potvrdu, za odobrenje
ad rem (lat.) prema stvari, to odgovara stvari (a ne osobi); prilino, zgodno, korisno, uputno, upotrebljivo
ad ultra (lat.) do kraja, do krajnjih granica, potpuno
ad unum (lat.) svi do jednoga, do jednoga, do posljednjeg
ad valorem (lat.) prema vrijednosti
adab (ar.) u srednjovjekovnoj arapskoj
knjievnosti: pouna literatura koja
je veoma slina enciklopediji
Adad kod Sumeraca, Asiraca i Babilonaca: boanstvo vjetra, oluje, nevremena i groma
adagietto it. adaeto (tal.) glaz. 1. malo sporije; 2. im. glazbeno djelo koje
treba izvoditi manje lagano
adagij (adagium) poslovica

adagio
adagio it. adao (tal.) glaz. 1. blago,
lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstveno; 2. im. glazbeno djelo koje treba
izvoditi blago i lagano
adagio assai it. adado asai (tal.) glaz.
veoma lagano; adagio di molto
adagiologija (lat. adagium poslovica,
gr. logia zbirka) zbirka poslovica;
znanost o poslovicama
adagissimo it. adadisimo (tal.) glaz.
veoma lagano, to lake
adakcija (lat. adactio, adigere) upornost, prisiljavanje, primoravanje
adaktilija (gr. a -bez, daktylos prst)
med. nedostatak svih prstiju na ruci
ili nozi
adalet (tur.) pravda, pravednost; pravilnost, ispravnost
Adam (hebr. ovjek nainjen od zemlje)
u Bibliji: ime prvog ovjek; Adamov
kostim golo muko tijelo; Adamova
jabuica istaknuta izboina na prednjem dijelu vrata nekih mukaraca;
Adamovo rebro ena (budui da je,
prema Bibliji, Bog stvorio enu od
Adamova rebra)
adamant (gr. adamas, adamantos) v.
adamas
adamas (gr. adamas) kaljeno eljezo,
elik; dijamant
adamizam struja europske knjievnosti koja se oslanja na primitivne i
instinktivne pojave u ljudskoj naravi
Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi
ovjek (odbivi nebesku hranu izgubio je besmrtnost za itav ljudski rod)
adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija
adaptacija (lat. adaptatio) prilagoavanje, prilagodba, prilagoenost; primjena; adapcija
adaptator (lat. adaptator) onaj koji prilagoava, tehnika sprava za spregu
meusobno neprilagoenih elemenata
adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi,
prilagoavati; preurediti, preureivati; primijeniti, primjenjivati

20

adenoadcitacija (lat. adcitatio) prav. pozivanje na parnicu

adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani
na suenje, parnicu
addatur (lat. addere dodati, addatur)
neka se doda, dodaj, dometni
adde (lat. addere dodati, adde) med.
dodaj! dometni! (na receptima)
adefagija (gr. adefagia) med. prodrljivost, prevelika elja za jelom
adekvacija (lat. adaequatio) izjednaenje, prilagoavanje
adekvatan (lat. adequatus) izjednaen,
jednak; podudaran, odgovarajui,
prikladan; adekvatan pojam log. onaj
koji tono izraava bit svoga predmeta; adekvatna spoznaja spoznaja
koja je u punoj suglasnosti s biti spoznatoga
adelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo;
bot. sratenost pranikih niti
adelfizam (gr. adelfos brat) bratstvo,
bratimljenje, pobratimstvo
adelfoktonija (gr. adelfos brat, adelfi
sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo
ili sestroubojstvo
adelopodi (gr. adelos prikriven, nejasan, podos noga) zool. ivotinje koje
izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u
kojih su noge skrivene
ademcija (lat. ademptio, adimere) prav.
oduzimanje, uklanjanje, uskraivanje
ademptio bonorum it. ademcio bonorum (lat.) prav. oduzimanje imanja
ademptio civitatis it. ademcio civitatis (lat.) prav. oduzimanje prava graanstva, protjerivanje iz grada
adenalgija (gr. aden lijezda, algos
bol) med. lijezdobolja
adend (lat. addendus) mat. pribrojnik
adenda (lat. addenda) mn. dodaci, prilozi, domeci
adenitis (gr. aden lijezda) med. upala
lijezda
adeno- (gr. aden) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijezda, ljezdani

adenoflegmon
adenoflegmon (gr. aden, flego gorim)
med. prelaenje upale limfne lijezde na okolna tkiva
adenogeneza (gr. aden, genesis postanak) fiziol. nastajanje, stvaranje lijezda
adenografija (gr. aden, grafia opis) fiziol. opisivanje lijezda
adenoidan (gr. aden, eidos oblik) ljezdolik, ljezdast
adenoidi (gr. aden, eidos oblik) med.
ljezdaste izrasline = adenoidne vegetacije
adenologija (gr. aden, logia znanost)
fiziol. prouavanje lijezda
adenom (gr. aden) med. ljezdaste izrasline koje se sastoje od epitelnih
cjevica i vezivnog tkiva
adenopatija (gr. aden, pathos bolest)
med. bolest ljezdanog sustava
adenotomija (gr. aden, tome rezanje)
med. operativno uklanjanje ljezdanih izraslina, adenoida
adenozan (gr. aden, lat. adenosus)
ljezdani, koji se tie lijezda
adeps (lat.) mast, salo
adept (lat. adeptus, adipisci dostii, zadobiti, stei) onaj koji je neto postigao; u alkemiji: onaj koji je stekao
veliku tajnu alkemije; danas: onaj
koji je prodro u sve tajne neega
adespoton (gr. adespoton) imanje bez
gospodara; djelo iji je tvorac nepoznat
adh- v. pod athadherencija (lat. adhaerentia) sraivanje, sraslost; pripadnost, naklonost, privrenost
adherencija (lat. adhaerere drati se
ega, prianjati) prianjanje, pristajanje; privrenost, pripadnost, sklonost, naklonost, sljedbenitvo, sraslost
adherent (lat. adhaerens) pristaa, privrenik, pripadnik; sudionik
adherirati (lat. adhaerere) prionuti,
prijaviti; biti priljepljiv; nadoveziva-

21

adiafora
ti se; odrati se, biti uz; odobravati,
pristajati uz neko miljenje
adhezija (lat. adhaerere drati se ega,
prianjati) fiz. prionljivost, meusobno privlaenje dvaju tijela koja se tijesno dotiu; prianjanje, priljubljivanje, pripijanje; med. sratenje, priraivanje; prav. prikljuenje, naknadni pristup neke drave nekom
ugovoru; izricanje kazne uz pravorijek o imovinskom zahtjevu koji je
nastao izvrenjem kaznenog djela
(naknada tete, povrat oduzete stvari i si.); usp. kohezija
adhezija (lat. adhesio) prionljivost, privlanost; fiz. sila kojom se privlae
molekule raznih tijela (supr. kohezija); prav. vezivanje jednog privatnopravnog djela uz neko kazneno djelo;
anat. bolesna sraslost dijelova tijela,
sraslica
adhezijski postupak prav. mjeoviti
ili pridruni nedostatak, onaj kod
kojega se uz neko kazneno djelo vee
i jedan privatnopravni graanski
predmet; v. adhezija
adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv;
koji spaja, spojni
adhibenda (lat. adhibere, adhibenda)
mn. pomona sredstva; prilozi uz spise
adhibicija (lat. adhibitio) primjena,
uporaba, koritenje; prizivanje, privoenje
adhortacija (lat. adhortatio) opomena;
poticanje, pobuivanje, ohrabrivanje,
bodrenje,
adhuc sub judice lis est it. adhuk
sub judice lis est (lat.) prav. stvar je
jo pred sudom, spor jo nije rijeen
adiafora (gr. ta adiafora) mn. fil. ono
to je s moralnog (etikog) stajalita
beznaajno, tj. ni dobro ni loe; stoici
su uili: samo je jedno dobro (vrlina)
i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo
(ivot, zdravlje, ljepota, bogatstvo
itd.) beznaajno

adicija
adicija (lat. additio) dodavanje, zbrajanje; umnoavanje
adicionalan (lat. additionalis) naknadan, dodan, pridodan, koji slui kao
dodatak; adicionalni zakon novi, dopunski zakon
adicirati (ad-dicere) prav. priznati, dosuditi, dodijeliti
adija-aktinski (a- ne, dia kroz, aktis,
aktinos zrak) opt. koji ima svojstvo
neproputanja aktinskih zraka
adijabatan (gr. a- ne, diabaino prolazim) fiz. neprolazan za toplinu, koji
se zbiva bez dobitka i gubitka topline, bez povienja i snienja temperature; usp. izotermian
adijabatian v. adijabatan
adijafan (gr. a-diafaino) neproziran
adijaforan (gr. a-diaforos) ravnoduan, ni dobar ni lo; indiferentan
adijaforija (gr. a-diaforia) ravnodunost; usp. indiferentizam
adijaforist (gr. a-diaforos) ravnoduan
ovjek, slobodni mislilac, slobodan
duh; indiferentist
adijagnostian (gr. adiagnostikos)
med. koji se ne da (ili: ne moe) razlikovati, raspoznati, utvrditi
adijantum (gr. adianton) bot. viline
vlasi, gospina kosa
adijareja (gr. a- ne, diarrheo protjeem) med. nevrenje nude, zatvorenost
adijaterman (gr. a-, dia- kroz, thermaino zagrijavam) fiz. koji ne proputa toplinske zrake; aterman
adijatetian (gr. a- ne, dia- kroz, tithemi metnem, stavim) med. koji nije sklon bolesti
adikcija (lat. addictio) prav. dosuivanje, dodjeljivanje
adinamian (gr. adynamikos) nemoan, slab, iznemogao, klonuo; nesposoban
adinamija (gr. adynamia) med. nemo,
slabost, malaksalost, iznemoglost,
klonulost; nesposobnost

22

adjudikacija
adio! (tal. addio) zbogom!
adipocera (lat. adeps, adipis mast, vosak) kem. masni vosak, vosak od lea
adipoza (lat. adeps, adipis) fiziol. stvaranje masti u tijelu
adipozan (lat. adiposus) mastan, pretio, gojan, debeo
adipsija (gr. a-, dipsa e) med. neosjeaj ei
adipson (gr. a-, dipsa e) med. sredstvo za gaenje ei
adirati (lat. addere) dodati, zbrojiti,
zbrajati
adirato (tal.) glaz. srdito, ljutito, s uzbuenjem
Adisonova bolest bolest nadbubrenih
lijezda koja se oituje bronanom
bojom koe i opim malaksanjem, a
uzrokuje smrt (naziv prema otkrivau, engl. lijeniku Thomasu Addisonu, 17931860)
aditivan (lat. additivus) koji se treba
dodati
aditon (gr. adyton) ono to je nepristupano; najsvetiji, unutarnji dio
grkog hrama u koji je samo sveenik
smio stupiti
adizonizam med. vrsta tuberkulozne
oboljelosti nadbubrenih lijezda,
praena smeom ili smeecrnom bojom onih dijelova koe koji su izloeni
svjetlosnom ili mehanikom podra aju; obino smrtonosna (nazvana po
engl. lijeniku Thomasu Addisonu
koji ju je prvi 1855. g. opisao); Adisonova bolest, bronana bolest
adjekcija (lat. adjectio) pridjevanje,
dodavanje; prav. poveanje, dodatak
ponuenoj svoti novca
adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridjev
adjektivni (lat. adjectivus) gram. pridjevni, pridjevski
adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi,
dosuivati, odobriti
adjudikacija (lat. adjudicatio) prav.
sudsko priznanje, dosuivanje, presuda u neiju korist

adjudikatar
adjudikatar (lat. adjudicatarius) prav.
kupac na javnoj prodaji; onaj kome
ostaje nadmetanjem, drabom prodavana stvar, najbolji ponuditelj
adjudikativan (lat. adjudicativus) kojim se dosuuje
adjument (lat. adjumentum) pomono
sredstvo, pomo
adjungirati (lat. adjungere) pridodati,
dodijeliti na rad, dati nekome nekoga za pomonika i budueg nasljednika
adjunkcija (lat. adjunctio) vezivanje,
pridruivanje, dodjeljivanje, dodavanje, spajanje
adjunkt (lat. adjunctus) pomonik; pomoni slubenik, mlai inovnik
adjunktura (lat. adjunctura) pomono
zvanje; pomona ustanova
adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjanje;
prav. polaganje zakletve; preklinjanje
adjutatorij (lat. adjutatorium) anat.
ramena kost, ramenjaa
adjutor (lat. adjutor) pomonik, pomaga
adjutorij (lat. adjutorium) pomono
sredstvo, pomo
adjutum (lat. adjutum) pomo, potpora, dodatak
adjuvancije (lat. adjuvantia) mn. farm.
v. adjuvans
adjuvans (lat.) farm. pomono sredstvo,
sporedni lijek ije je djelovanje slabije
adjuvant (lat. adjuvans) pomonik,
pomaga; pomoni uitelj
adkredulirati (lat. adcredulare) zanijekati pod prisegom neki dug
adlatus (lat. ad-latus) pomonik, mladi
inovnik; osobito inovnik ili asnik
koji je dodijeljen na slubu nekom
viem inovniku ili asniku
adlenimenti (lat. adlenimenta) med.
sredstva, lijekovi za ublaavanje

23

admodijacija
adlerizam teorija austrijskog psihologa Alfreda Adlera (18701937), tzv.
"individualna psihologija"
Admet mit. starogrki kralj u Feri (Tesalija), jedan od Argonauta, mu
Alkestidin, Apolonov ljubimac
adminacija (lat. adminatio) prav. prijetnja (kao simbolina uvreda)
adminikul (lat. adminiculum) pomono
sredstvo, pomagalo
adminikulator (lat. adminiculator) u
Katolikoj crkvi: osoba koja se skrbi
o udovicama, siroadi i si.
administracija (lat. administratio)
upravljanje, uprava; upravna vlast,
vlada; inovnitvo, slubenitvo
administrativa (lat. administrare
upravljati, administrativa) uprava,
upravna vlast
administrativni (lat. administrativus)
upravni, koji se tie ili potjee od upravne vlasti, ustanove itd.
administrator (lat.) upravitelj; osoba
koje upravlja ustanovom
administrirati (lat. administrare) upravljati; voditi poslove neke ustanove, voditi posao za nekoga drugog
admiracija (lat. admiratio) divljenje;
uenje
admiral (ar. amir al ba', fr. amiral) zapovjednik bojne flote; zool. leptir (Vanessa atlanta)
admirali te t (njem. Admiralitat) pomorska vlast; vrhovno zapovjednitvo pomorske vojne sile; svi admirali pomorske vojne sile
admirativan (lat. admirari diviti se)
koji pokazuje, izraava ili izaziva divljenje, uenje, oboavanje
admisibilan (lat. admissibilis) primljiv;
prihvatljiv
admisibilitet (lat. admisibilitas) primljivost; prihvatljivost
admisija (lat. admissio) primanje, prijam
admodijacija (lat. admodiatio) davanje
zemlje u zakup

admodijator
admodijator (lat. admodiator) onaj koji
daje zemlju pod zakup, iznajmitelj
admonicija (lat. admonitio) opominjanje, ukoravanje zbog nevrenja dunosti
admonitivan (lat. admonitivus) koji
opominje
adneksi (lat. adnexa) mn. med. veze
maternice s jajnikom i jajovodom
adnominalan (lat. ad k, nomen ime)
koji ide uz imenice, koji pripada
imenicama
adnotacija (lat. adnotatio) biljeka, primjedba, napomena, objanjenje;
prav. popis; anotacija
adnotanda (lat.) mn. stvari koje treba
zabiljeiti, zapamtiti, znaajne stvari
adnotata (lat.) mn. biljeke, primjedbe,
napomene
adnotator (lat. adnotator) pisac ili stavlja primjedaba; tuma
adnotirati (lat. adnotare) pribiljeiti,
zapisati, zapamtiti, uzeti na znanje
adolescencija (lat. adolescentia) mladost, mladenako doba; mlade, omladina
adolescent (lat. adolescens) mladi;
pren. utokljunac
Adonaj (hebr.) Gospod, Gospodin, "moj
Gospodin" hebrejski naziv za Boga,
budui da se ime Jahve nije smjelo
izgovoriti)
adonijski stih (lat. versus adonius)
poet. antiki stih koji se sastoji od
jednog daktila i jednog troheja ili
spondeja: U U U
Adonis (gr. Adonis) mit. legendarno
lijep mladi za iju su se ljubav otimale boice Afrodita i Perzefona;
simbol ljepote i proljea; zool. vrsta
lijepog plavog leptira (Polyomatus
Adonis); bot. gorocvijet
adonizacija (lat. adonisatio) namjetanje, dotjerivanje, kienje
adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod
svoje, usvojenje, posvajanje

24

adresat
adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija
adoptant (lat. adoptans) posvojitelj,
usvojitelj; adoptator
adoptat (lat. adoptatus) usvojeno dijete,
posvoje, pokerka, posinak
adoptator (lat. adoptator) v. adoptant
adoptirati (lat. adoptare) uzeti tue
dijete pod svoje, usvojiti, posvojiti;
priznati za svoje
adoptivan (lat. adoptivus) usvojen, posvojen
adoracija (lat. adoratio) oboavanje,
veliko potovanje, klanjanje; silno voljenje, bezgranina ljubav
Adrast starogrki mitoloki kralj u Argu, tast Polinikov, jedan od voa
"Sedmorice protiv Tebe"
adrenalin (lat. ad u ren bubreg) med.
supstanca (ili: tvar) koju nadbubrena lijezda izluuje neposredno u krv;
upotrebljava se za smanjenje krvnog
tlaka, kod slabosti srca, bronhijalne
astme, morske bolesti itd.; epinerfm,
epirenan, suprarenin
adresa (fr. adresse) 1. oznaka (na pismu
i dr.) mjesta stanovanja i imena onoga kome se pismo upuuje; 2. pismena predstavka, molba skuptine vladaru; sveana estitka neke udruge
ili kolegija slavljeniku; pren. hitrost,
okretnost, umjenost; adresa po potrebi bank. pozivanje neke osobe da
akceptira ili isplati mjenicu za sluaj
neakceptiranja ili neisplate mjenice
adresant (fr. adresser) osoba ili tijelo
koje upuuje ili preporuuje, pisac
pisma, predstavke, molbe i si.; bank.
mjenini potpisnik koji upuuje poziv
nekoj osobi da akceptira ili isplati
mjenicu
adresar (fr. adrreser) popis osoba s
naznaenjem mjesta i ulica stanovanja; knjiga s popisom stanovnika nekog mjesta (po zanimanjima, djelatnostima, ulicama i dr.)
adresat (fr. adresser) osoba ili tijelo kojem se upuuje pismo, primatelj pi-

adresirati
sma; bank. osoba kojoj se vlasnik
mjenice treba obratiti u sluaju da
je primatelj (trasat) ne plati
adresirati (fr. adresser) oznaiti na pismu, poiljci i dr. ime i mjesto stanovanja osobe ili ustanove kojoj se pismo ili poiljka upuuje, napisati adresu
Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadransko more
adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvojenje; usvojenje onoga koji je ve punoljetan
adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti
pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp.
adoptirati
adskripcija (lat. adscriptio) pripisivanje; pismeni dodatak
adskriptor (lat. adscriptor) supotpisnik
adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgunjavanje plinova na povrini vrstih
tijela; usp. okluzija
adstant (lat. adstans) pomonik, pomoni uitelj
adstipulacija (lat. adstipulatio) bezuvjetni pristanak, potpuna suglasnost
adstrikcija (lat. adstrictio) med. stezanje, skupljanje, zatvaranje, npr.
rane
adstringens (lat. adstringens) med.
sredstvo za stezanje povrine sluznice i povrijeene koe
adstringentan (lat. adstringens) stezljiv, koji stee, koji skuplja, koji zatvara
adstringirati (lat. adstringere) stegnuti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti
adukcija (lat. ad, ducere voditi) privoenje, dovoenje, primicanje, privlaenje; med. gibanje miia prema sredinjoj crti tijela, privlaenje miia;
prav. dokazivanje, navoenje razloga, pozivanje na to; aduktor mii
primicah; usp. abdukcija, abduktor
adukcija n.at. aductio dovoenje) anat.
"vivlaenje miia

25

adventisti
adult (lat. adolescere odrasti, adultus)
odrastao, spolno zreo ovjek i svako
ivo bie uope
adultan (lat. adultus) odrastao, stasao;
punoljetan; spolno zreo
adulter (lat.) preljubnik, brakolomac
adultera (lat.) preljubnica
adulteracija (lat. adulteratio) krivotvorenje (osobito novca)
adulterij (lat. adulterium) prav. brakolomstvo, preljub
adumbracija (lat. adumbratio) rad u
glavnim potezima, nacrt, skica
adurencije (lat. adurentia) mn. sredstva za paljenje ili nagrizanje
adurens (lat.) med. sredstvo za paljenje ili nagrizanje; pirotik
adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti;
ublaiti, utaiti, razblaiti, olakati;
glaati; omekati, postati kovnijim;
slik. razblaiti boje
adut (fr. a tout u sve, na sve) u kartama: najjaa boja, tj. karta koja nosi
sve ostale; najjae sredstvo, najjai
razlog
adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u
kartama: poeti igru adutima; sjei
adutom baciti adut na kartu druge
boje i time odnijeti; izadutirati se
izbaciti u igri sve adute, ostati bez
aduta; pren. izgubiti, potroiti sve,
ostati bez sredstava; iscrpsti sva
sredstva, sve najjae razloge
advekcija (lat. advehere dovoziti) vodoravno gibanje zraka, a time se prenose i meteoroloki faktori (toplina,
vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru
advent (lat. adventus dolazak) predstojei dolazak Spasitelja navijeten u
Svetom pismu (Otk 22,7); kod katolika: posljednja etiri tjedna pred Boi, doae
adventisti (lat. adventus dolazak) pripadnici kranske sljedbe koju je u
Americi osnovao William Miller koji
je proricao da e Krist po drugi puta
doi 1844. godine; svetkuju subotu,

adventivan
osnovom vjere smatraju Sveto pismo
(Bibliju), vjeruju u Kristovo obeanje da e po drugiput doi; crkva rairena po cijelom svijetu
adventivan (lat. adventivus) sluajan;
sporedan, pridoao; bot. koji ne raste
na svom pravom mjestu, npr. adventivni korijen onaj koji se razvija na
samoj stabljici (brljan, divlja jagoda i dr.)
adventizam (lat. adventus dolazak) nauavanje i pokret adventista; v. adventisti
adverb (lat. adverbium) gram. prilog
adverbijal (lat. adverbiale) gram. prilona oznaka (vremenska, mjesna,
nainska, uzrona)
adverbijalni (lat. adverbialis) gram.
priloni
adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige
ili biljenice u koje se privremeno
unose grada i biljeke koje e tek
kasnije biti sreene ili obraene
adverzativan (lat. adversativus) gram.
suprotan
advocatus Dei (lat.) "Boji odvjetnik",
u Rimokatolikoj crkvi: osoba koja
opovrgava prigovore "vrajeg odvjetnika" (advocatusa diaboli) pri procesima za proglaenje svetim ili blaenim
advocatus diaboli (lat.) "vraji odvjetnik", osoba koja se suprotstavlja
"Bojem odvjetniku" (advocatusu
Dei); pren. ovjek koji se suprotstavlja opem miljenju; v. diabolus rotae
advocirati (lat. ad voare) baviti se odvjetnikim poslovima, braniti druge
pred sudom; sluiti pravu; pren. zauzimati se za nekoga ili neto
advokat (lat. advocatus onaj koji je
pozvan u pomo) pravozastupnik,
pravobranitelj, branitelj, odvjetnik
advokatura (lat. advocatura) pravobraniteljstvo, pravozastupnitvo, odvjetnitvo, odvjetniko zvanje

26

aerobat
adustirati (lat. adjustare) dotjerati, dotjerivati, namjestiti; adjustirati; obino: adustirati se, adjustirati se
adutant (lat. adjutans) pomonik; mlai
asnik dodijeljen na slubu viem
asniku, pratitelj vieg asnika
autantura (lat. adjuntatura) zvanje,
sluba i kancelarija autanta
aed (gr. aoidos) pjeva i pjesnik slobode u herojskom razdoblju starih Grka
AEG kratica za poznatu njemaku tvrtku Allgemeine Elektrizitets-Gesellschaft it. Algemajne elektricitets-gezelaft "Sveope drutvo za elektricitet"
Aenona (lat.) antiko ime za Nin
aequilibrium indifferentiae it. ekvilibrijum indiferencije (lat.) fil. ravnotea dvaju suprotnih motiva, dviju
suprotnih pobuda; usp. Buridanov
magarac
aer (gr. aer zrak, lat. aer) zrak
aeracija (lat. aeratio) proizvoenje zraka; prozraivanje; izlaganje kemijskom djelovanju zraka
aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj
ima ugljine kiseline
aerenhim (gr. aer zrak, en u, hyma
tekuina, sok) bot. stanino tkivo s
velikim, zrakom napunjenim, meustaninim prostorima, osobito kod
vodenih biljaka
aerian (lat. aer, gr. aer) zrani; prozraan, plinovit
aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje
zrakom; kem. pretvaranje u zrak,
plin
aeriforman (lat. aeriformis) prozraan,
plinovit
aerizirati (gr. aer, fr. aeriser) pretvoriti, pretvarati u zrak, plin
aero- (gr. aer, lat. aer) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: zrak,
zrani, koji je u vezi sa zrakom
aerobat (gr. aer, baino idem) plesa u
zraku, plesa na uetu; koji ide po
zraku; mudrija

aerobi
aerobi (gr. aer, bios ivot) mn. biol.
bakterije koje, kao i sva via iva
bia, moraju imati slobodnog kisika
da bi mogle ivjeti (za razliku od anaeroba)
aerobionti (gr. aer, bios ivot) mn.
zool. v. aerobi
aerobomba (gr. aer, bombos dubok,
potmuo zvuk) voj. zrana, avionska
bomba
aerobus (gr. aer, lat. omnibus svima)
zrano prijevozno sredstvo
aerodin (gr. aer, dynamis sila) zrak.
zrakoplov tei od zraka, u letu se
odrava uglavnom pomou aerodinamikih reakcija
aerodinamika (gr. aer, dynamis sila)
fiz. znanost o zakonima gibanja plinovitih tijela
aerodrom (gr. aer, dromos putanja)
mjesto gdje stoje, odakle polaze i kamo se sputaju zrakoplovi
aeroduktor (lat. aeroductor) med. instrument kojim se pri poroajima
dovodi zrak
aeroembolija (lat. aer zrak, gr. embolon klin) stvaranje plinskih mjehuria u tkivima i krvi zbog izlaganja organizma snienom tlaku koji
vlada na veim visinama
aerofagija (gr. aer, fagein jesti) med.
gutanje zraka, bolest koja se javlja
osobito kod neuropata i histerinih
osoba, ali i kod tuberkuloznih
aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cgedilo)
filtar u obliku rezervoara napunjenog
ljakom kroz koji se proputaju tekue vode radi aeracije
aerofiti (gr. aer, fyton biljka) bot. biljke
koje rastu sasvim u zraku (suprotno:
geofiti); takoer: epifiti
aerofobija (gr. aer, fobeo bojim se,
plaim se) strah od zraka, izbjegavanje zraka
aerofon (gr. aer, foneo zvuim) instrument pomou kojega se ljudski glas

27

aeromantija
moe prenositi i uti na 69 kilometara (izumio ga je Edison)
aerofor (gr. aer, foros nosa) sprava
koja omoguava disanje i u inae otrovnom ili zaguljivom zraku, kao i
pod vodom
aerofotografija (gr. aer, fos svjetlost,
grafo piem) perspektivno snimanje
raznih objekata, osobito zemljita
(terena), iz zraka (zrakoplova) fotografskim putem
aerofotogrametrija (lat. aer zrak, gr.
fos, fotos svjetlo, gramma slovo, metria mjerenje) izradba zemljovida snimanjem iz zrakoplova
aerogen (gr. aer, gennao stvaram, proizvodim) koji se stvara pomou zraka,
koji dolazi od zraka; aerogena tuberkuloza infekcija koja nastaje unoenjem u plua tuberkuloznog bacila s udahnutim zrakom
aerografija (gr. aer, grafo) opisivanje
zraka
aerogram (lat. aer zrak, gr. grafein
pisati) vijest predana zranim putem,
putem radija; radiogram
aeroidan (gr. aeroides) koji ima oblik
zraka, zrakolik; maglovit
aeroklimatologija (lat. aer zrak, gr.
klimatos naginjanje zemaljske kugle
polu, logia znanost) znanost koja prouava klimu troposfere i drugih dijelova stratosfere
aerolit (gr. aer, lithos kamen) meteor,
kamen koji pada iz zraka, meteorski
kamen
aerologija (gr. aer, logia) znanost o
zraku i njegovim svojstvima, znanost
o atmosferi i njezinom ispitivanju
aeromagnetometrija (lat. aer zrak,
gr. Magnes lithos, metria mjerenje)
istraivanje ruda pomou zrakoplova, tj. iz zraka
aeromantija (gr. aer, manteia proricanje) proricanje po pojavama u zraku

aeromedicina
aeromedicina (lat. aer zrak, medicus)
grana medicine koja se bavi prouavanjem i lijeenjem zdravstvenih
poremeaja koji se javljaju kao posljedica letova zrakoplovima
aeromehanika (gr. aer, mechanike)
fiz. znanost o zakonima gibanja i ravnotee plinova; pneumatika
aerometar (gr. aer, metron) sprava za
mjerenje gustoe i tlaka zraka
aerometrija (gr. aer, metria) mjerenje zraka; znanost o mjerenju gustoe i tlaka zraka
aeromiting (lat. aer zrak, engl. meeting) sastanak zrakoplovaca; skup ija je svrha populariziranje zrakoplovstva; javna priredba sa zrakoplovnim
vjebama
aeromonter (lat. aer zrak, fr. monteur)
radnik koji montira zrakoplovne konstrukcije
aeromotorist (lat. aer zrak, lat. motor) radnik koji rukuje benzinskim
motorima, zrakoplovnim motorima i
si.
aeronaut (gr. aer, naus brod, nautikos brodski, pomorski) zrakoplovac,
onaj koji se vozi zrakoplovom
aeronautika (gr. aer, naus brod, nautike) znanost o zrakoplovstvu; zrakoplovstvo
aeropauza (lat. aer zrak, lat. pausis)
atmosferski slojevi iznad 25 km s
veoma razrijeenim zrakom koji ne
moe podrati let zrakoplova
aeroplan (gr. aer, planos koji luta, koji
krstari) zastarjeli naziv za zrakoplov
(avion)
aeroprojektor (lat. aer, projector) fotogrametrijski instrument za izradu
topografskih zemljovida iz fotografskih snimaka napravljenih u zraku
aeroskop (gr. aer, skopeo gledam)
sprava za mjerenje koliine praine
u zraku
aeroskopija (gr. aer, skopeo gledam)
pregled (ili: ispitivanje) zraka

28

aerozoi
aerostacija (lat. aerostatio) vjetina
dizanja balona i upravljanja njima,
zrakoplovstvo
aerostat (gr. aer, statos stajai, koji
stoji) sprava za letenje laka od istisnutog zraka (balon, zrani brod)
aerostatika (gr. aer, statos),znanost o
ravnotei plinova, posebno "zraka
aerotaksija (gr. aer, taxis ureenje)
zool. kretanje organizama koji se slobodno kreu, npr. bakterija u vodi,
prema mjestima najveeg (pozitivna
aerotaksija) ili najmanjeg (negativna aerotaksija) sadraja kisika, gdje
se onda ti aerotaksini mikroorganizmi skupljaju
aeroterapija (gr. aer, therapeia lijeenje) med. lijeenje udisanjem umjetno zgusnutog ili razrijeenog zraka
aeroterorizam (gr. aer, lat. terror
strah, uas) bombardiranje iz zraka
gradova i naselja radi zastraivanja,
uznemiravanja i demoraliziranja stanovnitva
aerotonometar (gr. aer, tonos napon,
metron mjera) sprava za mjerenje
napona krvnih ila
aerotopografija (gr. aer, topos mjesto,
grafo piem) metoda u geodeziji: izrada geodetskih planova i karata pomou snimaka iz zraka
aerotropizam (gr. aer, tropos okret,
pravac) bot. pokreti biljaka prema
mjestima gdje ima najvie {pozitivni
aerotropizam) ili manje (negativni aerotropizam) zraka, odnosno kisika
aerotunel (lat. aer zrak, engl. tunnel)
poseban hodnik u kojem se ispituju
zrakoplovi i zrakoplovni modeli pomou umjetnog prilagoavanja brzine zranog strujanja
aeroza (gr. aer) med. razvijanje zraka
u tijelu
aerozoi (gr. aer, zoon ivotinja) zool.
v. aerobi

aeternum vale
aeternum vale it. eternum vale (lat.)
zauvijek zbogom, posljednji pozdrav
afagija (gr. a-, fagein jesti) med. nemogunost gutanja hrane
afakija (gr. a-, fakos lea) med. nedostatak one lee; pr. afakian
afamirati (fr. affamer) muiti glau; pr.
afamiran
afanija (gr. afaneia) glupost, kojetarija
afarist (tal. affarista) ovjek koji bezobzirno eli ostvariti dobitak ili ast,
pekulant
afazija (gr. a-, femi govorim) med. ne' mo (ili: nemogunost) govora; zanijemjelost od uasa; psih. bolesna
smanjenost sposobnosti govora zbog
zaboravljanja pojedinih rijei
afefobija (gr. afe doticanje, fobos
strah) med. bolestan strah od dodira
afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost,
njenost, odanost, ljubav, srdanost;
svako uzbuenje i promjena u tjelesnom ili duevnom stanju; med.
svaki utjecaj na tijelo, bolest; osjeaj; aficiranje
afekt (lat. affectus, afficere utjecati na
nekoga ili neto) psih.-vrlo jak osjeaj koji veinom nailazi najednom,
iznenadno, traje obino vrlo kratko i
u jednom trenutku dostie toliku jainu da gotovo posve zavlada svijeu, duevni pokret; uzbuenje, stanje razjarenosti, razjarenost
afektacija (lat. affectatio) neprirodnost,
usiljenost, pretvaranje, prenemaganje
afektirati (lat. affectare) biti neprirodan, praviti se, pretvarati se, prenemagati se; htjeti vjeto prikazati neto onakvim kakvo zapravo nije
afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, osjetljiv, osjeajan
afektuozan (lat. affectuosus, fr. affectueux) usrdan, ljubazan, veoma naklonjen

29

afidavit
afektuozitet (lat. affectuositas) usrdnost, velika naklonjenost, strasnost
afel (gr. apo od, helios Sunce) astr. najvea udaljenost planeta ili kometa
od Sunca; suprotno: perihel
afeleja (gr. afeleia) ret. jednostavnost,
prirodnost (u govoru)
Afer (lat.) arapski naziv za neka etiopska plemena (prema njima su Rimljani nazvali itav kontinent Afrika)
afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica,
spor; teak poloaj; zamrena stvar;
neugodan doivljaj; velik dogaaj;
sukob
afera (fr. afiaire) onaj koji ima ili pravi
afere, koji se bavi prljavim poslovima, osobito na raun drave
afereza (gr. aphairesis oduzimanje)
gram. skraivanje poetka, skraivanje jedne rijei time to joj se izostavi poetak, prvo slovo, prvi slog;
med. uklanjanje suvinog ili onesposobljenog dijela ljudskog tijela
affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno,
umiljato
affaire d'honneur it. afer d-oner (fr.)
stvar asti, dvoboj
affanato (tal.) glaz. bolno, tuno, plaljivo
affettuosissamente it. afetuozisamente (tal.) glaz. v. affettuosissimo
affettuosissimo it. afetuozisimo (tal.)
glaz. vrlo osjeajno, veoma strasno
affettuoso it. afetuozo (tal.) glaz. uzbudljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo,
strasno; con affetto
afflitto (tal.) glaz. bolno, tuno; con afflittione
affretando (tal.) glaz. sve bre, ubrzavajui; affretoso
affretoso (tal.) glaz. v. affretando
affunde (lat. affundere, affunde) farm.
na receptima: nalij na to!
afidat (lat. affidatus) podanik, vazal
afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod
prisegom o teretu nekog broda

afiks
afiks (lat. affigere privrstiti, prikovati,
affixum) gram. produenje rijei dodavanjem jednog slova ili sloga, govorni dodatak; dometak
afilantropija (gr. a-, filos prijateljski,
anthropos ovjek) nedostatak ljubavi prema blinjima; mrnja prema
ljudima
afilian (gr. afyllos, a-, fyllon list) bot.
bez listova, bez ainog listia
afilijacija (lat. affiliatio) usvojenje; primanje u neki red ili drutvo; bratstvo, sveza; druba, drutvo, tajno
udruenje
afilirati (lat. affiliare) usvojiti nekoga
za sina ili kerku; zbratimiti; primiti nekoga u neki red, bratstvo ili drutvo; pridruiti, zdruiti; afilirana
loa masonska loa koja je ula u
sastav neke vee loe
afinaa (fr. affinage) profinjavanje, proiavanje, npr. plemenitih rudaa;
dotjerivanje, glaanje, stanjivanje
afinerija (fr. affinerie) radionica za
proiavanje plemenitih rudaa i
dr.; radionica u kojoj se izrauju ice; usp. rafinerija
afinirati (fr. affiner) profiniti, napraviti
ljepim; oistiti, proistiti, proiavati; dotjerati, stanjiti
afinis (lat. affinis) roak po eni, zet,
tast
afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srodnost (suprotno: kognacija); kem. stupanj lakoe kojom se dva razliita
elementa spajaju, tenja za sjedinjavanjem izmeu dvaju kemijskih
elemenata ili vie njih; pren. srodnost, slinost
afion (ar., perz.-tur. afyon) mak; opijum,
opij
afirmacija (lat. afifirmatio) potvrivanje; potvrda; tvrdnja, iskaz dan pod
prisegom
afirmativa (lat.) potvrdno miljenje; potvrivanje, potvrda

30

aformacija
afirmativan (lat. affirmativus) potvrdan; odluan; pokazni; log. afirmativan sud potvrdan sud (S je P), npr.
zlato je skupocjeno
afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, potvrditi, potvrivati, uvjeriti; afirmirati se uspjeti odrati se kao takav
afi (fr. affiche) oglas, javna objava, plakat
afitaa (fr. affutage) voj. namjetanje
topa na lafetu, puke na kundak; pripremanje topova za pucanje; otrenje alata
afitirati (fr. affuter) voj. namjestiti (ili:
namjetati) top na lafetu ili puku
na kundak; top ili puku pripremiti
za paljbu; biti afitiran biti u pripravnosti, imati pri ruci
aflikcija (lat. afflictio) utuenost, oaloenost, alost; bol, tuga, jad, muka; nesrea, nedaa
aflogistian (gr. a-, flogyzo zapalim,
sagorim) koji gori bez plamena, npr.
aflogistina svjetiljka
afluencija (lat. affluentia) pritjecanje,
nagomilavanje, umnoavanje, izobilje, obilje, obilnost
afluks (lat. affluxus) pritjecanje, priljev,
navala ega, obilje; afluksija
afluksija (lat. affluxio) v. afluks
afobija (gr. afobia ) neplaljivost, nebojaljivost
afonija (gr. a-, fone glas) med. bezglasnost; gubljenje (ili: gubitak) glasa zbog bolesti miia i ivaca koji
pokreu i zateu glasne ice; v. afonian
aforija (gr. plodan, rodan) med. neplodnost, jalovost
aforistino (gr. aforismos) kratko i
jezgrovito, u obliku izreke
aforizam (gr. aforismos) kratka i u
odreenom obliku iskazana izreka
koja veoma jasno izraava jednu misao; mudra pouna izreka
aformacija (lat. afformatio, ad formare
oblikovati, uobliiti, graditi) tvorba

aforodizijazam
novog oblika pridodavanjem; u hebrejskoj gramatici: tvorba osobnih glagolskih oblika dodavanjem skraenih
zamjenica (aformativa)
aforodizijazam (gr. afrodisiazo) med.
v. afrodizija
afretiranje (fr. affretement) pom. zakupljivanje lade; zakupnina
afrik (fr. afrique) materijal od palminih vlakana (slui za punjenje strunjaa)
afrikaans inaica nizozemskog jezika
kojom govore Buri
Afrikander bijelac roen u Junoj Africi; u uem smislu Bur
afrikanistika znanost koja prouava
afrike jezike i knjievnosti, znanost
o afrikoj kulturi
afrikata (lat. affricare natrljati) gram.
sloeni, sliveni suglasnik, npr. c = t
+s
Afrodita (gr. Afrodite) mit. starogrka boica ljubavi i ljepote koja se
rodila iz morske pjene (kod Rimljana: Venera); pren. ljubavno uivanje,
spolna ljubav, obljuba; dra, ljupkost;
zool. morska gusjenica
afroditografski (gr. Afrodite, grafo)
koji opisuje ili prikazuje predmete
ljubavi; astr. koji opisuje planet Veneru
afroditski (gr. Afrodite) ljubavni
afrodizija (gr. afrodisiazo sladim se
ljubavlju) med. ljubavna pohota, ljubavno ludilo, pretjerano razvijen
spolni nagon; aforidizijazam
afrodizijaci (gr. afrodisios ljubavni)
mn. sredstva za izazivanje spolnog
nagona
afrodizijak (gr. afrodisios koji se odnosi na ljubavni uitak) sredstvo za
jaanje spolnog nagona
afrometar (gr. afros pjena, metron)
sprava za mjerenje tlaka pjene, sprava za mjerenje vrenja
afronterija (fr. affronterie) javna pogrda; bezobrazna i drska prijevara

31

agamogonija
afrozinija (gr. afrosyne) bezumlje;
med. besmislenost, buncanje u groznici
afte (gr. afthai, lat. aphthae) mn. med.
bolest na sluznici usne upljine: bijeli ili ukasti mjehurii s crvenim
rubom
after-dinner (engl.) odmaranje odmah
nakon ruka
after-shave it. after-eiv (engl.) kolonjska voda, losion koji se upotrebljava
nakon brijanja; after-shave lotion it.
after-eiv loun (engl.) usp. losion
aftezan (gr. aftha, lat. aphthosus) mjehurast; med. koji ima afte na sluznici usne pljine
aftong (gr. a-, fthongos zvuk, glas, ton)
gram. mukli suglasnik
afuzija (lat. affundere doliti) dolijevanje
agalaktija (gr. a- bez, gala mlijeko)
med. bezmlijenost dojke, oskudica
u mlijeku kod majke
agalma (gr. agalma) lik, kip, slika,
ukras, osobito u hramu
agame (gr. a- bez, gamos brak) mn.
bot. biljke gimnospore ije se stanice
razmnoavaju samostalno, bez utjecaja drugih oplodnih stanica
Agamemnon mit. sin Atrejev, unuk
Pelopov, praunuk Tantalov, brat Menelajev, kralj u Mikeni (Argu), vrhovni zapovjednik helenske vojske u
Trojanskom ratu; ubila ga je ena
Klitemestra i njezin ljubavnik Egist;
osveen od sina Oresta
agamija (gr. a- bez, gamein eniti se)
bezbranost; bot. bespolnost cvjetova,
kriptogamija; zool. partenogenetsko
razmnoavanje
agamist (gr. a-gameo bez ene sam)
neenja, momak, samac
agamogonija (gr. a- bez, gamos brak,
gone raanje) biol. raanje bez oploivanja, tj. putem diobe (nain razmnoavanja kod praivotinja); supr.
gamogonija

agape
agape (gr. agape ljubav) Boja ljubav,
boanska ljubav; kranska ljubav;
mn. veere ljubavi kod prvih krana kao znak opeg bratstva i ljubavi
agar-agar vrsta algi u kineskim i japanskim morima; pomijeana s vodom daje bezbojnu hladetinastu masu koja se upotrebljava u kuharstvu,
u apreturi (kao sredstvo za lijepljenje) i u bakteriologiji (kao hranjiva
podloga za uzgoj bakterija)
Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i
muslimane u starim spomenicima, po
imenu arapskog plemena koje je, prema Starom zavjetu, ivjelo u doba
idovskih kraljeva u Arabiji i napadalo susjedna idovska plemena
agastronomija (gr. a- bez, gaster trbuh, nomos zakon) med. uzetost trbunih ivaca
agatobiotika (gr. agathos dobar, bios
ivot) fil. nauavanje o dobrom i
pravilnom ivljenju
agatodemon (gr. agathos dobar, daimonion duh) mit. dobri duh, duh zatitnik
agatologija (gr. agathos dobar, logia
znanost) fil. dio etike koji ui o najviem dobru
Agaton (gr. aghatos dobar) starogrki
pisac tragedija, prijatelj Euripidov i
Platonov
agava (gr. agauos vrijedan divljenja,
lat. agave americana) bot. tropska
biljka podrijetlom iz Ju. Amerike,
stablo joj izraste do 10 m visine; upotrebljava se, osobito lie, u narodnoj medicini
Agemenidi mn. perzijska dinastija od
8. do 4. stoljea pr. n. e.; unitio ju
je Aleksandar Makedonski porazivi
kralja Darija III.
Agena it. edine (engl.) vrsta amerikih raketa upotrijebljenih u programu Gemini

32

agerasija
Agence Havas it. aans avas (fr.) francuska obavjetajna agencija (ured za
informacije)
Agence Telegraphique Suisse (fr.)
vicarska novinska agencija
agencija (lat. agentia) poslovnica nekog
veeg poduzea iji je djelokrug ogranien; novinarsko poduzee za davanje novosti dnevnim listovima
agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik
agenezija (gr. a- bez, genesis raanje)
enska neplodnost, nesposobnost za
raanje; fiziol. nepotpuna embrionalna razvijenost ili nedostatak nekog
dijela organizma; teol. nauavanje
Crkve po kojem Bog nema poetka
Agenor (gr. agenor) "hrabri"; u starogrkoj mitologiji: sin Posejdona i Libije, osniva grada Tira, praotac Feniana
agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno
naelo, ono to je uzrok neemu, snaga; pokretna sila
agent (lat. agens koji radi) poslovoa;
posrednik; predstavnik firme, zastupnik; tajni policajac
agent provokator (lat. agens provocator izaziva) plaeni izaziva nereda, poticatelj nemira, plaeni buka; osobito: tajni policijski dounik
kojemu je zadatak stei povjerenje
politiki sumnjivih ili nepoeljnih
osoba pa ih onda navesti na vrenje
kanjivih djela
agentura (lat.) posao; poslovno podruje
jednog agenta; ured jednog agenta,
poslovnica
ager (lat.) polje, oranica; ager publicus
it. ager publikus (lat.) dravno zemljite koje slui za javnu uporabu;
osvojena zemlja koja se poklanja isluenim vojnicima
ageracija (lat. aggeratio) nagomilavanje, gomilanje
agerasija (gr. ageraos koji ne stari)
nestarenje, mladolik izgled, staraka
svjeina

agestija
agestija (lat. aggestio) dovlaenje na
gomilu, gomilanje, nagomilavanje
ageuzija (gr. a- bez, geusis ukus) med.
nedostatak (ili: neosjeanje) okusa
Agezilaj (gr. ago vodim, laos narod)
"voda naroda"; "predvodnik", "prvak";
spartanski kralj (54. st. pr. n. e.)
Agfa kratica za Aktiengesellschaft fiir
Anilinerzeugung it. akcijengezelaft
fir anilinercojgung (njem.) "dioniko
drutvo za proizvodnju anilina"; usp.
anilin; Agfakolor (lat. color boja) film
produkcije Agfa
aggiustamente it. adustamente (tal.)
glaz. tono, potpuno, sasvim tono
aggratiatio publica it. agracijacio publika (lat.) pomilovanje koje daje vladar povodom velikih dravnih blagdana i proslava, opa amnestija
agijazma (gr. hagiazma) blagoslovljena voda, sveta voda
agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spretan, okretan; marljiv, vrijedan
agilitet (lat. agilitas) v. agilnost
agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost,
hitrost, lakoa; radinost, marljivost
aginian (gr. a- bez, gyne ena) neoenjen
aginija (gr. a- bez, gyne ena) neenjenost, ivot bez ene
agirati (lat. agere) raditi, poslovati, trgovati; glumiti na pozornici
agitacija (lat. agitatio) pokret, kretanje, nemir; revno zauzimanje i rad u
uoj ili iroj sredini za neku osobu,
stvar ili protiv neke osobe ili stvari;
podbadanje, bunjenje
agitakl (lat. agitaculum) farm. tapi
ili bati za mijeanje kod pripreme
raznih kemikalija ili lijekova
agitata res (lat.) stvar o kojoj se esto
govori ili raspravlja, koja je esto na
dnevnom redu; svrena stvar, rijeena stvar
agitato it. aditato (tal.) muz. uzburkano, dirljivo

33

aglutinacija
agitator (lat.) ovjek koji se revno zauzima i radi za neku osobu, stranku
ili ideju, ili protiv neke osobe, stranke ili ideje; buntovnik; podbada,
smutljivac
agitirati (lat. agitare poticati) revno
raditi za neku osobu, stvar, ili protiv
neke osobe, stvari, osobito u politikom smislu; poticati, buniti; farm.
mijeati, mukati
Agitprop kratica za Odjel agitacije i
propagande
Aglaja (gr. aglaos sjajan) "sjajna",
"blistava"; jedna od triju Gracija; boica ljupkosti
Aglaura mit. ki atenskoga kralja Kekropa
aglobulija (gr. a- bez, lat. globulus
kuglica) med. nedovoljnost krvnih
zrnaca
aglomeracija (lat. agglomeratio) skupljanje, gomilanje, nagomilavanje
aglomerat (lat agglomeratum) tijelo
nastalo nagomilavanjem vie raznih
sastavnih dijelova; min. slijepljen kamen
aglomerirati (lat. agglomerare) gomilati, nagomila(va)ti, skupljati
aglosija (gr. a- bez, glossa jezik) med.
nijemost, mutavost; aglosostomija
aglosostomija (gr. aglossos nijem, stoma usta) med. v. aglosija
aglucija (lat. aglutio) med. nemogunost gutanja; agluticija
aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomilavanje, skupljanje; fil. najnii stupanj aperceptivnog spajanja predodaba pri emu, dodue, nastaje nova
zbirna predodba, ali njezini sastavni dijelovi ipak ostaju samostalne
predodbe; med. svojstvo imunog
krvnog seruma da skuplja bakterije
u gomilice (npr. kod tifusa); sljepljivanje rana pomou tekuine koja ponovno spaja odvojene dijelove (limfa); gram. stapanje dviju rijei u jednu

aglutinacija
aglutinacija (lat. aglutinatio) med. v.
aglucija
aglutinancije (lat. agglutinantia) mn.
med. lijekovi za brzo zaraivanje rana; sredstva za slijepljivanje
aglutinativan (lat. agglutinare prilijepiti) koji srauje, koji zarauje,
koji zalijei; koji se priljepljuje, priljepni, s priljepcima; aglutinativni jezici lingv. jezici kod kojih se rijei
tvore dodavanjem gradivnih elemenata na korijen rijei, npr. turski i
dr.
aglutinini (lat. agglutinare prilijepiti)
mn. med. tvari koje nastaju u krvi
pod utjecajem bakterija i krvnom serumu daju sposobnost izazivanja
aglutinacije
aglutinirati (lat. agglutinare) slijepiti,
prilijepiti, priljepljivati, sastaviti,
srasti
agma (gr. agma) lingv. naziv za glas n
kad stoji ispred glasova k, g, h, (tada
ga nesvjesno izgovaramo kroz nos)
agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo,
srodstvo po ocu
agnat (lat. agnatus) roak s oeve strane, roak po krvi
agnatian (lat. agnatus) srodan po oevoj strani, po ocu
agnatija (gr. a- bez, gnathos eljust)
med. nedostatak eljusti
agnominacija (lat. agnominatio) v.
anominacija
agnoscirati (lat. agnoscere) priznati
(npr. potpis, mjenicu i si.)
agnosticizam (gr. agnostos nepoznat)
izraz koji obuhvaa veoma razliite
pravce (transcendentalni idealizam,
pozitivizam i dr.) koji zastupaju gledite da je stvarnost nemogue spoznati
agnozija (gr. a- bez, gnosis spoznaja)
psih. nesposobnost raspoznavanja,
razumijevanja i oznaavanja pojmovima onoga to se zamijeti pomou
osjetila, npr. kad bolesnik predmete

34

agora
vidi, ali ih ne raspoznaje i dr.; fil.
polazna toka Sokratove filozofije:
"Znam da nita ne znam"
Agnus Dei (lat.) Jaganjac Boji, jedno
od Kristovih imena (Iv 1,29)
agofilomanija (tal. ago igla, gr. filos
prijatelj, mania pomama, strast) izraz za strast ubadanja u venu i utakanje bilo kakve nekodljive tekuine kojom se zamjenjuje ubrizgavanje
neke droge
agogika (gr. ago vodim) glaz. naziv za
postupne promjene tempa radi to
ivljeg i plastinijeg izvoenja glazbenog djela
agometar (gr. ago vodim, metron mjera) fiz. v. reostat
agon (gr. agon borba) gimnastiko, konjiko i glazbeno natjecanje kod
starih Grka
agona (gr. agonos neplodan) zem. crta
koja na zemljovidu spaja mjesta na
kojima je magnetna deklinacija jednaka nuli
agonija (gr. agonia borba) smrtna borba; smrtne muke, izdisanje, stanje
koje prethodi smrti; smrtni strah,
oajanje
agonist (gr. agonistes) borac, gimnastiki, konjiki i glazbeni natjecatelj
kod starih Grka
agonistarh (gr. agonistes, archos) nadzornik gimnastikih, jahakih i glazbenih natjecanja kod starih Grka
agonistika (gr. agon borba) borba, natjecanje; borilaka, gimnastika,
hrvaka vjetina
agonizam (gr. agon) borba, utakmica
agonografija (gr. agon borba, grafia
opis) opis(ivanje) borbe
agonotet (gr. agonothetes) redatelj
gimnastikih, konjikih i glazbenih
natjecanja kod starih Grka, sudac u
borbi
agora (gr. agora trg) 1. u starogrkim
gradovima: glavni trg; 2. narodna

agorafobija
skuptina starih Atenjana; mjesto
gdje se ta skuptina sastajala
agorafobija (gr. agora trg, fobeo bojim
se) med. nervozni strah od prelaenja preko trgova, ulica i uope
praznih prostora
agracijacija (lat. aggratiatio) pomilovanje
agrafa (fr. agraffe) 2. kopa, spona (kao
nakit)
agrafa (gr. agrafos nenapisan) 1. mn.
teol. pojedine reenice koje se navode
kao Isusove rijei kojih nema u kanonskim Evaneljima, ali ih navode
drugi apostoli i crkveni oci (npr. Djela apostolska 20,35)
agrafija (gr. a- bez, grafo piem) med.
gubljenje sposobnosti pisanja, bolest
koja se javlja zbog nekih bolesti
mozga
Agram (njem., navodno od am Graben
na jarku, na nasipu) staro njemako
ime za Zagreb
agramatist (gr. a-grammatos) onaj
koji ne zna pisati, nepismenjak
agrar (gr. agros, lat. ager njiva, polje)
opi izraz za pojmove koji obuhvaaju
poljoprivredu, zemlju, zemljine odnose, zemljine reforme, zakone i dr.;
pasti pod agrar biti obuhvaen odredbama zakona o agrarnoj reformi
agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik;
pristaa zemljoradnike politike
agrarizam (gr. agros, lat. ager njiva,
polje) ekonomsko-politiki pokret iji
je cilj unapreenje i zatita poljoprivrede i poljoprivrednika od drugih grana proizvodnje (industrije i
dr.)
agrarni (lat. agrarius) koji se tie zemlje, zemljoradniki, poljoprivredni;
agrarna reforma reforma koja se odnosi na zemljoposjed; ponovna raspodjela zemlje
agravacija (lat. aggravare oteati) oteavanje, oteanje, pogoranje; poveanje, pootrenje, npr. kazne

35

agrestan
agreaa (fr. agreage) trg. nagrada posredniku; kurtaa
agregacija (lat. aggregatio) nagomilavanje, nakupljanje, zbijanje; pridruivanje, primanje u neko drutvo; izvanredna profesura
agregat (lat. aggregatum skupina) min.
masa koja je nastala putem sjedinjavanja vie istovrsnih stvari, masa
koja sadri u sebi razline sastavne
dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. dinamo-stroj i motor, generator i motor
agregatno stanje fiz. stanje u kojem
se neko tijelo javlja, nain spajanja i
zbijanja dijelova po kojem se tijela
dijele na vrsta, tekua i plinovita
agregirati (lat. ad pri, grex stado, agregare) primiti u neko drutvo, pridruiti; gomilati, nagomilati, zbiti,
spojiti u jedno tijelo
agreman (fr. agrement pristanak) pristanak drave da primi odreenu
osobu za diplomatskog predstavnika
neke druge drave
agrergografija (gr. agros njiva, ergon
djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisivanje poljoprivrednih sprava
agresija (lat. aggressio) napad, napadanje; nasrtljivost, nasilje
agresini (lat. aggredi) mn. med. neotrovne tvari kojima bakterije, proizvodei ih, svladavaju otpornost organizma
agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv,
koji je sklon napadanju, napadan,
nasilan
agresor (lat. aggressor) nasrtljivac,
napada, napadaka ili izazivaka
strana
agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut)
sok iscijeen iz nezrelog groa, upotrebljava se za ocat, limunadu i dr.
agrestan (lat. ager njiva, polje, agrestis) seljaki, seoski; poljski; pren.
grub, neuglaen, neobrazovan

agrestija
agrestija (lat. agrestis poljski, seoski)
seljatvo, prostatvo; grubost, neugladenost, neobrazovanost
agri- (lat. ager) predmetak sa znaenjem: poljoprivreda
agricola it. agrikola (lat.) seljak, poljoprivrednik
agrikultura (lat. agricultura) zemljoradnja, ratarstvo, zemljodjelstvo
agrikulturni (lat. agricultura) koji se
tie zemljoradnje, poljoprivredni;
agrikulturni sustav v. fiziokratski sustav; agrikulturna kemija dio primijenjene kemije koji se bavi kemijskim
uvjetima ivota korisnih biljaka (itarica) i domaih ivotinja; agrikulturna fizika fizika primijenjena na
zemljoradnju; agrikulturne drave
drave u kojima su zemljoradnja i
stoarstvo glavne privredne grana
(suprotno: industrijske drave)
agriofag (gr. agrios divlji, fagein jesti)
divljak koji se hrani sirovim mesom
ivotinja, osobito divljai
agriotimija (gr. agrios divlji, thymos
dua) divljatvo, divlja ud; luaka
sklonost ubojstvu
Agripa (lat. Agrippa) 1. rimsko osobno
ime; 2. med. nepravilan poroaj, kad
dijete dolazi na svijet najprije nogama umjesto glavom; takoer: agripski poroaj
agripnija (gr. agrypnia) med. budnost,
nesanica, nespavanje
agripnokoma (gr. agrypnia, koma neprirodna pospanost) med. nesanica
praena velikom eljom za spavanjem
agro- (gr. agros, lat. ager) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: polje,
poljski, poljoagrobaza (lat. ager polje, gr. basis temelj) kratica za agronomska baza
(seoska poljoprivredna sredinjica)
agrobiologija (lat. ager polje, gr. bios
ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava uspijevanje i iskoristivost

36

agrometeorologij a
biljaka s obzirom na kakvou zemljita
agrobotanika (gr. agros, botane trava)
dio botanike koji prouava morfoloke i fizioloke osobine kultiviranih
biljaka
agroekologija (lat. ager polje, gr. oikos
kua, logia znanost) znanost o smjetaju poljoprivrednih povrina
agrofitotehnika (gr. agros, fyton biljka, techne vjetina) agr. vjetina obraivanja i uzgoja biljaka, osobito
kultiviranih biljaka
agrogeologija (gr. agros, ge zemlja,
logia znanost) dio geologije koji skuplja i potanko obrauje one dijelove
geologije koji se tiu poljoprivrede
agrokemija (agros, cheo lijem) dio kemije koji, na osnovi pokusa, ispituje
utjecaj zemljita na prehranu i sastav kultiviranih biljaka
agrokemija (lat. ager polje, gr. chemeia) grana kemije koja se bavi prouavanjem kemijskih procesa i elemenata s obzirom na plodnosti zemljita (npr. primjena umjetnih gnojiva i uporaba kemijskih sredstava,
tj. pesticida radi zatite raslinja i
dobivanja veeg uroda
agroklimatologija (gr.) grana klimatologije koja prouava klimatske elemente i varijacije koje utjeu na razdiobu biljnog svijeta na povrini
Zemlje
agromaksimum (lat. ager polje, maximum) najvea koliina zemljinog
posjeda koju smije imati neki pojedinac
agromanija (gr. agros, mania pomama, ludilo) strasna ljubav prema
zemljoradnji
agromelioracija njegovanje tla racionalnom obradom, gnojivima, zatiivanjem od erozije i si.
agrometeorologij a (lat. ager polje, gr.
meteoron koji se nalazi u zraku, logia
znanost) grana meteorologije koja

Agron
prouava vremenske elemente i pojave koje utjeu na razvoj usjeva
Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e.,
mu glasovite Teute
agronom (gr. agronomos) poljoprivrednik, osobito: inenjer poljoprivrede,
kolovan poljoprivrednik
agronomija (gr. agronomia) znanost
o obraivanju zemlje, racionalna
zemljoradnja
agropedologija (gr. agros, pedon zemlja, tlo, logia znanost) znanost koja
prouava fizika, kemijska i bioloka
svojstva zemljita u vezi s racionalnim podizanjem kultiviranih biljaka
agrostemin (lat. agrostemma) kem. alkaloid koji se nalazi u sjemenu kukolja
agrostografija (gr. agros polje, grafo
piem, opisujem) opisivanje trava
agrostologija (gr. agros polje, logia
znanost) znanost o travama
agrotehnika (gr. agros, techne vjetina) poljoprivredna tehnika, znanost
koja prouava naine uzgajanja biljaka na razliitim zemljitima radi
dobivanja visokih, stalnih i po kakvoi dobrih prinosa
Ah znak za amper-sat
Ahasver (hebr. Achaschverosch) starozavjetni oblik imena perzijskog kralja Kserksa; kasnije je ovim imenom
nazvan i Vjeni Zid, tj. ovjek kojega
je, prema legendi, Bog prokleo da ne
moe nikad umrijeti ni smiriti se,
nego mora vjeno lutati
ahat (gr. achates) min. vrsta dragog
kamena, mineral sastavljen od vie
vrsta kvarca (kalcedona, karneola i
dr.), s veoma upljikavim kalcedonskim slojevima, tako da mogu upijati
boje zbog ega su u trgovinama najee umjetno obojeni; slui za nakit
ahatizirati (gr. achates) dati neemu
preljeve boja i are kao kod ahata,
izraditi da izgleda kao ahat

37

ahreja
aheman (gr. a-, cheo lijevam, chemeia)
pr. fiz. koji slabo ili nikako ne proputa onaj dio svjetlosnih zraka koji
izaziva kemijske promjene na nekom
tijelu
ahemanzija (gr. a-, chemeia) fiz. svojstvo nekog tijela da slabo ili uope
ne proputa svjetlosne zrake koja
imaju kemijska djelovanja
ahidrija (gr. a-, hydor voda) nedostatak vode, oskudica u vodi, bezvodnost
Ahil (gr. Ahilleus) mit. najvei grki
junak u Trojanskom ratu, sin Peleja
i boice Tetide
ahilija (gr. a-, chylos sok) med. bolest
eluca zbog nenormalnog izluivanja
eluanog soka; sastoji se u tome to
u eluanom soku nema dovoljno solne kiseline i nekih fermenata
Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen
samo na jednome mjestu, i to na peti; otuda: slabost, slaba strana, mana nekog ovjeka; Ahilova tetiva
anat. najjaa nona tetiva koja se
sputa od stranjeg dijela lista do pete
ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrijediti") osnovni moralni zakon budizma, hinduizma i jainizma: zabrana
ubijanja ivih bia
ahipnija (gr. a-, hypnos san) med. nesanica, nedostatak sna; prid. ahipnian
ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet,
zagrobni ivot
Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetnika kralja Davida; pren. dobar i mudar savjetodavac
ahlis (gr. achlys) tama; med. pomraenje vida, magliasta mrlja na ronici oka
Ahmozis egipatski naziv za Mojsija
aholija (gr. acholos) med. prestanak
izluivanja ui
ahreja (gr. a-, chros koa; boja koe)
med. bljedilo, slabokrvnost

Ahriman

38

Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religiji i Zaratustrinom nauavanju: simbol negativnog naela, bog i praizvor
svega zla, poglavica zlih duhova,
vjeni protivnik Ormuzda
Ahter (njem. acht osam) osmica, npr.
iskrivljenje kotaa na biciklu (kota
nalikuje na brojku 8), igraa karta
osmica i dr.
AICA kratica za Association Internationale des Critiques d'Art (fr.) Meunarodno udruenje umjetnikih kritiara; engl. International Association
of Art Critics
Aida glavna junakinje znamenite Verdijeve istoimene opere (ime nema posebno znaenje, izmislio ga je Verdi)
aide it. ed (fr. aide, lat. adiutare) pomo, pomaganje; u v^stu: suigra,
partner; aide-memoire <SU, ed memoar (fr.) podsjetnik
AIDS (engl. skraenica o^ Acquired
Immunodeficiency Syn,$r9me) sindrom steene imunodeficijencije, zbog
izostanka imunosnog odgovora na
virus HFV (Human Immunodeficiency Virus) koji u organizam dospijeva
preko ozlijeene sluznice ili krvnim
preparatima; bolest se oituje vruicom, opom neotpornou organizpia,
gubitkom tjelesne mase, otokom limfnih lijezda; ugroene su promiskuitetne osobe, homoseksualci i ovispici
o drogama koji razmjenjuju intrav^nske injekcije
aitiologija (gr. aitia uzrok, logia znanost) v. etiologija
Aja Sofija (od gr. Hagia Sofia Sveta
Sofija) prije: poznata kranska bazilika; danas: muzej u Carigradu
Ajant (gr. Aias) mit. sin Telamona,
kralja salaminskog, najvei i poslije
Ahila najhrabriji grki junak pod
Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud
je elio dobiti njegovo oruje te je
zbog toga poludio i ubio se od alosti

ajskafe
^jerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac
rakija od vina) liker od jaja i konjaka
(vinjaka)
ajerpajz (njem. Eirspeise) omlet, kajgana, prena izmuena jaja
Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj
ajmpindekl (njem. einbinden uvezati,
Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji
se stavlja dojene
ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus
in) kazalini komad u jednom inu
ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartake
igre
ajngemahtes (njem. Eingemachtes)
vrsta krepke juhe s mesom i drugim
dodacima; ujuak
ajnlag (njem. Einlage) uloak koji se
stavlja u obuu kod ravnog stopala i
si.
ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk.
radnik koji stavlja arke u tiskarski
stroj; dio tiskarskog stroja koji slui
za stavljanje papira u stroj
ajnpren (njem. Einbrenn) zaprka, zafrig; ajnpren-juha pregana juha
ajntajnij kemijski element otkriven
1952. nakon eksplozije hidrogenske
bombe; kasnije proizveden u ciklotronu i nuklearnim reaktorima; tablini mu je broj 99, znak E i Es
(naziv prema A. Einsteinu)
ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf
lonac, Gericht jelo) u nacistikoj Njemakoj: propis koji utvruje da se
nekoliko dana u tjednu mora u domainstvima i restoranima kuhati samo
jedno jelo (ili: vie jela u jednom loncu); postignuta uteda davala se za
ratne potrebe; ajntopfesn
ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godina) tonije: Einjahrig-Freiivilliger
"jednogodinji dobrovoljac" (austrougarski vojni obveznik na tzv. akom roku)
ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) ledena kava

Aka Larencija
Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u
starorimskoj mitologiji: ena pastira
Faustula s kojim je odgojila Romula
i Rema (njih je, prema legendi, odgojila vuica)
akacija (gr. akakia) bot. omanje trnovito drvo koje preteito raste u Africi
i Australiji; upotrebljava se u farmaciji kao sredstvo za ublaavanje nadraenosti sluznice; kod slobodnih
zidara: simbol ednosti i nevinosti (po
tome to gr. rije akakia znai nevinost)
akademija (gr. akademia od osobnog
imena Akademos; ovaj ovjek bio je
vlasnik vrta o kojem je rije pod 1.)
1. vrt u blizini Atene gdje je Platon
pouavao u svojoj filozofiji; 2. Platonova kola, Platonova filozofija; 3. visoka kola za znanost ili umjetnost;
4. udruenje znanstvenika i umjetnika radi unapreivanja znanosti i
umjetnosti; 5. sveana priredba u slavu nekog znaajnog dogaaja ili neke osobe
akademik (gr. akademikos) polaznik
neke visoke kole za znanost ili umjetnost; lan udruenja za unapreenje znanosti i umjetnosti
akademizam (gr. akademia) u likovnim umjetnostima: smjer kod kojega
je teite u strogom pridravanju
tradicionalnih (antikih) umjetnikih
oblika i pravila, bez unoenja samostalnih osobnih osjeaja i shvaanja;
dakle, osnovna mu je karakteristika
oponaanje antikih uzora
akademski (gr. akademikos) koji pripada visokoj, velikoj koli (sveuilitu, koji se tie ove; koji pripada akademiji 4., koji se tie akademije 4.;
obrazovan na visokoj koli, kolski;
pren. usiljen, krut; akademska rasprava strogo znanstvena rasprava;
akademski graanin polaznik, student sveuilita

39

akatalektian stih
akairologija (gr. akairos nezgodan, u
nezgodan trenutak, logia govor) nezgodan, neprilian, neprikladan govor I.
akalkulija (gr. a ne, lat. calculare raunati) med. nesposobnost vrenja bilo kakvih raunskih operacija (najee se javlja kod organskih oteenja mozga)
akampsija (gr. akampsia) negipkost;
med. "zgrenost, ukoenost udova
akantestezija (gr. akantha trn, bodljika, ekinja, aisthanomai osjeam)
med. smetnja povrinskog osjeta
bolesnik se osjea kao da ga netko
bode iglicama
akantologija (gr. akantha bodlja, logia
govor.) lit. zbirka satirinih podrugljivih pjesama
akantbpelvis (gr. akantha bodlja, lat.
pelvi zdjelica) med. bodljikava zdjelica; kotane izrasline u zdjelinoj
upljini koji suavaju zdjelicu i oteavaju poroaj
akantoza (gr. akantha bodlja) med. promjena koe zbog neprirodnosti sluznoga sloja pokoice, praena hipertrofinim promjenama na koi, kao
to su bradavice, papilomi i dr.
akardija (gr. a-, kardia srce) fiziol. nedostatk srca; pren. malodunost, mekutvo!
akarijaza (gr. akari grinja) vrsta uge
kod domaih ivotinja (uzronik je
jedna vrsta grinja)
akarpija (gr. akarpia) neplodnost
akaa <ind.) fil. po nauavanju Upaniadai etar, tj. prostor predoen kao
materijalni element, kao "prostorna
supstancija"; akaa je ono iz ega sva
bia- proizlaze i u to se vraaju
akatagrafija (gr. a-, kata, grafia pisanje) med. nemogunost sreivanja
rijei u reenice (pri pisanju)
akatalektian stih (gr. a-katalektikos) poet. stih klasinih pjesnika kod
kojega je posljednja stopa potpuna

akatalepsija
akatalepsija (gr. akatalepsia) nesposobnost shvaanja biti neke stvari;
neshvaanje, nedostatak razumijevanja; med. potres mozga
akataleptian (gr. akataleptos) nedokuiv, nepojmljiv, neshvatljiv
akatapoza (gr. a-, kataposis pijenje)
med. nemogunost pijenja ili gutanja
akatarzija (gr. akatharsia) neistoa;
nenaklonost prema istoi; med. neistoa krvi
akatastatian (gr. a-katastatos) nepostojan, nestalan; med. neuredan, nepravilan (za groznicu)
akatolik (gr. akatholikos) kranin koji
ne pripada katolikoj vjeri, osobito
protestant
akaustian (gr. a-kaustos) nesagorljiv,
nezapaljiv
akceleracija (Jat. acceleratio) fiz. ubrzanje, ubrzavanje
akcelerativan (lat. accelerativus) ubrzan, koji ubrzava, ubrzavajui
akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati,
ubrzavati
akcelerometar (lat. accelerare ubrzavati, gr. metron mjera) instrument
za mjerenje ubrzanja
akcent (lat. accentus) gram. naglasak
(sloga ili rijei); znak za obiljeavanje naglaska
akcentologija (lat. accentus naglasak,
gr. logia znanost) gram. disciplina
koja se bavi naglascima (akcentima);
v. akcent
akcentuacija (fr. accentuation) gram.
naglaavanje, isticanje u govoru nekog glasa, sloga ili neke rijei putem
naglaavanja; stavljanje znakova za
naglaavanje rijei (akcenata)
akcentuiranje (lat. accentus naglasak)
gram. v. akcentuacija
akcentuirati (lat. accentus) naglasiti,
naglaavati, istaknuti (glas, slog ili
rije); staviti, stavljat: naglaske (akcente) na rijei

40

akcesist
akcepcija (lat. acceptio) primanje, prihvaanje, usvajanje; usvojeno znaenje neke rijei
akcept (lat. acceptus primljen, prihvaen) potpis na mjenici kojim se potvruje da potpisnik svojim potpisom
jami za uplatu mjenine svote u odreeno vrijeme; rije kojom se izraava primanje mjenice; primljena
mjenica
akcepta (lat. accepta) mn. prihodi, dohoci
akceptabilan (lat. acceptabilis) primljiv, prihvatljiv, usvojiv
akceptacija (lat. acceptatio cambii) primanje mjenice, akcept
akceptant (lat. acceptans) primatelj
(kod svakog ugovora, od dviju ugovarakih strana, paciscenata, jedna je
promitent ponuditelj, a druga akceptant primatelj); onaj koji prihvaa mjenicu, trasat
akceptibilitet (lat. acceptibilitas) primljivost, prihvatljivost
akceptilacija (lat. accepti latio) trg.
unoenje u knjigu nekog duga kao
plaenog prije nego to je stvarno plaen
akceptirati (lat. acceptare) primiti, prihvatiti, priznati, odobriti; akceptirati
mjenicu obvezati se na plaanje mjenice pismenom zabiljekom na samoj
mjenici
akces (lat. accessus, accedere) pristup,
prilaz; stupanje u neku slubu radi
stjecanja prakse u poslovima; primanje nekog pravnika u sud radi praktinog vjebanja; med. napadaj groznice
akcesija (lat. accessio) pristup, priblienje, prikljuak; ono to jo prioada glavnoj stvari; stupanje na vlast
akcesist (lat. accessus pristupanje, pristup) poetnik, pripravnik u slubi
ili zvanju; ovjek koji je primljen u
slubu kao pripravnik, na probu

akcesit
akcesit (lat. accedere pristupiti, accessit) pohvalnica (ueniku pri dodjeljivanju nagrada u koli), druga nagrada, sporedna nagrada
akcesoran (lat. accessorius) sporedan,
uzgredan, pomoni
akcidence (lat. accidere) mn. tisk. fini,
posebni tiskarski poslovi za koje se
trae struno osposobljeni slagari;
izrada tablica, obrazaca, vrijednosnih papira i si.
akcidencija (lat. accidere, accidentia)
ono to nije bitno, to je promjenjivo
ili sluajno u nekoj stvari, a to bi
moglo biti i drukije pa da se bit te
stvari ne promijeni; sporedan posao,
sporedna, sluajna zarada
akcident (lat. accidens, accidere dogoditi se) nebitna, sluajna osobina neega (za razliku od esencije ili supstancije); sluaj
akcidentalan (lat. accidentialis) nebitan, sporedan, sluajan, koji nema
veze s biti stvari
akcija (lat. actio, fr., eng. action) radnja,
djelatnost, djelovanje, poduzetnost;
trg. dionica, udio s odreenim kapitalom u kakvom privrednom ili trgovinskom poduzeu i dokument o tom
udjelu
akcijski (lat. actio rad, djelovanje) radni, djelatni, koji se tie djelovanja;
akcijski radijus zrak. udaljenost koju
zrakoplov moe prijei (s povratkom
na polaznu toku) bez sputanja i
uzimanja goriva
akcindentalije (lat. accidentalia) sluajnosti; sluajne osobine neke stvari, koje nisu bitne; sporednosti
akcionar (fr. actionnarie) trg. dioniar,
vlasnik dionica nekog trgovakog ili
industrijskog poduzea, lan nekog
akcionarskog drutva
akcionarsko drutvo drutvo vlasnika akcija (dionica) nekog poduzea
kojima je cilj zajedniki rad i zajed-

41

aklamirati
niko privreivanje; drutvo osnovano na podlozi uplaenih akcija
akcionator (lat. actionator) tuitelj;
posrednik, senzal
akcionirati (lat. actio tuba) tuiti, optuiti, optuivati
akcipirati (lat. accipere) primiti; opaziti, opaati, osjetiti, osjeati, uti;
shvatiti, razumjeti, nauiti
akciza (fr. accise, lat. accisa, accidere
dogaati se) prirez; porez na potronju
akcizant (fr. accise) onaj koji plaa prirez, porez na potronju
akcizirati (fr. accise) odrediti prirez,
potroarinu, oporezovati
akcizor (fr. accise); poreznik
akedija (gr. akedeia) v. acedija
akefal (gr. akefalos bezglav) sanjar;
ovjek koji ne trpi niiju vlast
akenonoet v. acenonoet
akeridi mn. farm. v. aceridi
akezija (gr. akesis) v. acezija
akianoblepsija (gr. a, kyanos tamnoplav, blepo vidim) med. sljepilo za
plavu boju
akinezija (gr. akinesia) nepokretljivost; med. ukoenost jednog ili vie
udova, uzetost ivaca
akirija (gr. akyria) uporaba rijei u
prenesenom smislu
akiurgija (gr. ake lijeenje, ergon djelo) med. znanost o lijeenju rezanjem,
znanost o operacijama, kirurgija
akizam (gr. akkizomai pretvaram se)
pretvaranje; ret. kad se netko pravi
da za neto ne mari, npr. kad medvjed za ute kruke, do kojih ne moe, kae: "Nisu ni bile zrele."
aklamacija (lat. acclamatio) burno odobravanje, klicanje; par acclamation
it. par aklamasjon (fr.) izvriti izbor
ili usvojiti kakav prijedlog jednoglasno, pristankom svih, bez pojedinanog glasovanja
aklamirati (lat. acclamare izvikati)
odobravati uzvikivanjem; izabrati

aklastian
bez pojedinanog glasovanja; pozdravljati klicanjem
."
aklastian (gr. aklestos neztvoren)
opt. koji ne prelama, ne lomi zrake
aklimatizacija (lat. acclimatisatio) prilagoavanje tuem podneblju, navikavanje na tuu klimu; prilagodba
biljki i ivotinja nekom dotle stranom podneblju, pren. udomaivanje
aklimatizirati (lat. acclim&tisare)
prilagoditi se, prilagoavati se podneblju, naviknuti se na neku tuu
klimu; pren. udomaiti
akme (gr. akme vrhunac, vrak, iljak)
med. kritino, prijelomno stanje u
razvoju bolesti; akmeizam struja u
ruskoj knjievnosti koja se pridravala naela "umjetnosti radi umjetnosti", javila se nakon revolucije
1905. (u vrijeme Stolipinove reakcije); najpoznatija predstavnica: lirska
pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim
imenom Ana Andrejevna Gtorenko,
18891966)
akoazma (gr. akoe sluh) med. halucinacija sluha pri kojoj bolesnik uje
nepostojee zvukove
akoemetar (gr. akuo ujem, metron
mjera) med. sprava za mjerenje stupnja jaine osjetila sluha; ak'umetar
akognozija (gr. akos lijek, gnosis poznavanje) med. poznavanje sredstava za lijeenje rana
akolada (lat. accollata, collum vrat, fr.
accolade zagrljaj) sveani udarac
maem po ramenu novoproglaenog
viteza; tisk. zagrada; glaz. znak koji
spaja vie nota koje treba istodobno
svirati
akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti;
staviti u zagrade; trg. spojiti vie
stavki u trgovakoj knjizi
akologija (gr. akos lijek, logia znanost)
znanost o lijekovima, o sredstvima
za lijeenje rana
akon ija (gr. a-, kome kosa) med. elavost

42

akordeon
akomodacija (lat. accommodatio) prilagodba, prilagoavanje; akomodacija oka prilagoavanje one lee razliitim udaljenostima gledanja
akomodirati (lat. accommodare, fr.
accommoder) prilagoditi, urediti; poravnati, izravnati, izgladiti; udobno
smjestiti; podmiriti dug
akompanjator (fr. accompagner) pratitelj
akompanjirati (fr. accompagner) pratiti, sprovoditi; glaz. pratiti neije
pjevanje (solo) instrumentom
akompli (fr. accompli) zavren, gotov
akomplirati (fr. accomplir) zaokruiti,
zavriti, postii, upotpuniti
akonfesionalan (gr. a ne, lat. confessio priznanje) bez vjere, bezvjeran,
bez religije, nereligiozan
akonitin (gr. akoniton jedi, klobui,
lat. Aconitum napellus) kem. alkaloid koji se nalazi u korijenu raznih
vrsta jedia; upotrebljava se kao
sredstvo protiv reumatizma kod neuralginih bolova
akontacija (tal. a conto) uzimanje na
raun, na ime zarade ili primanja,
uzimanje unaprijed, uzimanje predujma; svota koja se uzima na raun, predujam
akontirati (tal. a conto), uzeti (ili: uzimati) na raun, unaprijed, na ime
zarade ili primanja, predujmiti
akonto (tal. a conto) v. a konto
akord (tal. accordo, fr. accord, lat. accordium) glaz. ugodno suzvuje triju ili
vie tonova; slaganje, sloga, suglas' nost; ugovor, pogodba, poravnanje;
posebni nain plaanja radnika, "po
svrenom komadu", a ne nadnicom,
otuda: dati neki posao u akord plaati taj posao po komadu, ne nadnicom
akordator (fr. accordeur, tal. accordatore) glaz. ugaa glazbala
akordeon (tal. accordo) runa harmonika na razvlaenje, prvi put napravljena 1829. g.

akordirati
akordirati (fr. accorder) usuglasiti,
usuglaavati, prilagoditi (glasove,
ice); sloiti, slagati; sporazumjeti se,
poravnati se, nagoditi se sa zajmodavcem u sluaju nemogunosti urednog plaanja duga; plaati po svrenom poslu, a ne nadnicama; odobriti, dopustiti, priznati
akordoar (fr. accordoir) glaz. vilica za
usuglaavanje, prilagoavanje glazbenih instrumenata
akorporacija (lat. accorporatio) spajanje, pripajanje, zdruenje
akorporirati (lat. accoporare) spojiti,
pripojiti, pridruiti
akostati (tal. accostare) pristati uz obalu (brod); stii brodom
akotiledone (gr. a-, kotyledon udubljenje) mn. bot. biljke bescvjetnice
ako zmija (gr. a-, kosmios uredan) neurednost, neistoa; med. bljedilo,
bolestan izgled lica
akozmizam (gr. a-, kosmos svemir) filozofsko shvaanje po kojem postoji,
kao jedino to doista ivi, samo Bog,
dok su sve ostale stvari, pa i sam
svijet, samo modifikacije boanstva,
bez istinske stvarnosti; suprotno: ateizam
akr (engl. acre) engleska mjera za povrinu = 4840 kvadratnih jardi (4047
m2)
akracija (gr. a-, krateia nemo, slabost) nedovoljna sposobnost vladanja
samim sobom
akranija (gr. a-, kranion lubanja) fiziol. uroena nakaznost glave, kad se
dijete rodi bez jednog dijela ili bez
cijele lubanje
akratoterme (gr. akratos jak, u punoj
snazi, thermos topao, vru) tople
ljekovite vode koje sadre malo otopljenih mineralnih tvari; akratopege
(gr. pege izvor) hladne ljekovite vode
akreditirati (lat. accreditare) ovlastiti,
opunomoiti; dati kredit, povjerenje;

43

akroovjeriti; akreditirati se stei ime, glas,

povjerenje
akreditiv (lat. accreditivum) punomo,
ovjera; otvoreno pismo kojim se primatelj pisma umoljava da predavau, tj. akreditiranom, do odreene
visine stavi na raspolaganje novac
na raun izdavaa toga pisma (akreditivno pismo); cirkularni akreditiv
akreditivno, kreditno pismo koje glasi na vie osoba ili trgovakih kua
u raznim mjestima
akrement (lat. accrementum) prirast,
porast
akrescenzija (lat. ad kod, uz, crescere
rasti) prirast, prinova, poveanje;
akrecija
akribija (gr. akribeia) tonost, briljivost, savjesnost, temeljitost
akribologija (gr. akribologeomai biti
toan ili temeljit u istraivanju) savjesnost, tonost u govoru, pisanju,
istraivanju i uope u ivotu
akribometar (gr. akribes toan, metron) sprava za tono mjerenje veoma malih predmeta
akribometrija (gr. akribes toan, metreo mjerim) tono mjerenje .
akridofag (gr. akris skakavac, fagos
onaj koji jede) skakavcojed, onaj koji
se hrani skakavcima
akrije (lat. acer ljut) farm. ljuti, trpki
lijekovi
akriminacija (lat. accriminatio) optuba, optuivanje, okrivljivanje
akrimonija (lat. acrimonia) otrina,
grubost, gorina
akritian (gr. akritos neodluan) koji
nema sposobnost prosuivanja, nekritian
akrizija (gr. akrisia) nedostatak u sposobnosti rasuivanja i ocjenjivanja;
neodlunost; med. neodreenost stanja bolesti
akro- (gr. akros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krajnji, gornji,
iljast

akroama
akroama (gr. akroama) neto to se
ulo ili to se treba uti, razgovor
koji je ugodan uhu (osobito za vrijeme jela kod starih Grka); predavanje
akroamatian (gr. akroamatikos) koji
je odreen za sluanje; usmen, u obliku predavanja; teko razumljiv; akroamatino predavanje strogo znanstveno predavanje (za razliku od popularnoga), predavanje koje se slua
bez prekidanja (za razliku od onoga
koje je u pitanjima i odgovorima)
akrobacija (gr. akrobateo idem na
prstima) vjetina koju izvodi akrobat;
zrak. namjerno izvedeno okretanje u
zraku (ne spada u ona okretanja koja
se izvode tijekom normalnog letenja)
akrobat (gr. akrobateo idem na prstima) plesa na uetu; znalac u skakanju i prevrtanju u zraku, pelivan
akrobatika (gr. akrobateo idem na
prstima) vjetina izvoenja tjelesnih
vjebi kojima je cilj razvijanje snage, otpornosti, gipkosti i okretnosti
akrobistija (gr. akrobistia) v. akropostija
akrodinija (gr. akros, odvne bol) med.
zarazna bolest koja se sastoji od boli
i utrnulosti udova, osobito krajnjih
akrografija (gr. akros, grafia pisanje)
tisk. postupak pri radu kiselinama
akrogrami (gr. akro-gramma slovo)
pjesme kod kojih stihovi poinju posljednjim slovima prethodnog stiha
akroholija (gr. akrocholos jarostan,
razjaren) jarost, razjarenost
akrokarpian (gr. akros, karpos plod)
bot. koji nosi plod na vrhu
akrokefalija (gr. akros- krajnji, iljat,
kefale glava) iljastost glave; lubanja sa iljastim tjemenom
akrokolije (gr. akros, kolon ud) mn.
anat. krajnji udovi tijela
akrolein (lat. acer otar, oleum ulje)
kem. bistra i veoma ljuta mirisna tekuina koja se stvara suhom destilacijom glicerina i nekih masti

44

akronian
akroliti (gr. akros, lithos kamen) drveni kipovi kod kojih su krajnji dijelovi (glava, ruke i noge) od kamena
akromatian (gr. achromatos) bezbojan; opt. koji proputa (prelamanjem)
bijelu (sloenu) svjetlost ne razlaui je u njezine sastavne boje (komponente)
akromatinost (gr. a ne, chroma boja)
stvaranje slike bez obojenih rubova
(svojstvo optikih sustava)
akromatizam (gr. a-, chroma boja)
opt. otklanjanje boja, ponitenje boja
(akromatinim prizmama, akromatinim leama), istoa boja; bezbojnost, bljedilo; akromazija
akromatopsija (gr. a ne, chroma boja,
ops, opos oko) sljepilo za boje; v. daltonizam
akromatopsija (gr. a-, chroma boja,
orao vidim) med. potpuno sljepilo za
boje, nesposobnost razlikovanja boja
akromazija (gr. a ne, chroma boja) pomanjkanje normalne pigmenatacije
koe; bezbojnost, bljedoa; med. privremena bljedoa uzrokovana boravkom na nekim zasljepljivim povrinama (npr. na snijegu)
akromazija (gr. a-, chroma boja) opt.
v. akromatizam
akromegalija (gr. akros, megas velik)
med. uroena poveanost udova koja se sastoji u nezgrapnosti i izoblienosti lica, donje eljusti, usnica,
jezika, nosa, ruku i nogu; takoer:
bolesno zadebljavanje kostiju i mekanih dijelova tijela
akromikrija (gr. akro-, mikros malen)
med. siunost udova, osobito na njihovim vrhovima; supr. akromegalija
akromion (gr. akromion, akromia)
anat. lopatica, plee
akromonosilabe (gr. akros, monos jedini, syllabe slog) stihovi koji poinju
posljednjim slogom prethodnog stiha
akronian (gr. a-, chronos vrijeme)
koji ne zavisi o vremenu, koji nije u

akronim
svoje vrijeme, nesuvremen; koji se
dogaa naveer ili kad se sputa no,
veernji
akronim (gr. akros, onyma ime) kratica sastavljena od poetnih slova ili
poetnih slogova neke sloene rijei
ili vie rijei, npr. ZET = Zagrebaki
elektrini tramvaj
akropatija (gr. akros, pathos bolest)
med. opi naziv za bolesti na krajnjim dijelovima ruku i nogu, kao i
ostalih perifernih dijelova tijela
akropola (gr. akro-polis) gornji grad,
gradska tvrava u Ateni i ostalim
grkim gradovima
akropostija (gr. akroposthia) gornji
dio koice na mukom udu, pri obrezivanju se odree; stanje prije obrezivanja (kod Zidova); akrobistija
akrostih (gr. akrostichos) pjesma kod
koje poetna, a katkad i krajnja slova stihova daju neko ime ili neku
rije
akroterij (gr. akroterion) arhit. gornji
dio, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao
ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada
akrotizam (gr. akros) fil. istraivanje
prauzroka, posljednjeg uzroka stvari;
tenja za onim to je najvie u spoznaji (teorijski akrotizam) i djelovanju (praktini akrotizam)
akrozofija (akro-sofia) najvia mudrost
akselband (njem. Achsel rame, Band
vrpca, traka) voj. vrpca koja pada s
ramena na prsa, u nekim vojskama
slui kao oznaka posebne slube
(npr. stoerni asnik)
aksenija (gr. axenia) negostoljubivost,
negostoprimstvo; pr. aksenian
aksijalni (lat. axis osovina, os) osni,
osovinski
aksilarni (lat. axilla pazuho) pazuni
aksinomantija (gr. axine sjekira,
manteia proricanje) proricanje po
sjekirama
aksiologija (gr. axios vrijedan, koji
vrijedi, logia znanost) fil. teorija vri-

45

akter
jednosti, nauavanje o vrijednostima;
timologija
aksiom (gr. axioo cijenim; zahtijevam,
traim, axioma) neposredna jasna
znanstvena spoznaja, oita istina,
spoznaja koja se ne moe dokazati,
a i ne trai dokaza jer je oita (npr.:
nijedna tvrdnja ne moe istodobno
biti i tona i netona; kad su dvije
koliine jednake treoj, onda su i meu sobom jednake)
aksiomatika sustav aksioma; v. aksiom
aksist (njem. Achse osovina) "osovina",
pristaa Hitler-Mussolinijeve politike
tzv. "osovine Berlin-Rim-Tokio" koja
je uvukla svijet u strahote Drugog
svjetskog rata
aksolotao (meks.) veliki slatkovodni
vodozemac u Sjev. Americi i Meksiku; aksolotlo
aksonometrija (gr. axon os, osovina,
metria) mjerenje osovine kod geometrijskih tijela
aksungija (lat. axis osovina, ungere
mazati) mazivo za osovine ili kola;
farm. mast, salo
akam (tur. akam veer) sumrak, tj.
doba od zalaska sunca do potpunog
mraka; etvrta dnevna muslimanska
molitva (veernja); akam-cvijet biljka pupoljica (lat. Oenothera biennis);
akam-iek (tur. iek cvijet) biljka
nourak (Mirabilis jalapa)
akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) djelo,
in; svaki sveani javni in, osobito
sudski in, rasprava, pretres; kaz.
in; u likovnoj umjetnosti: crte, slika
ili kip golog ljudskog tijela; javni spis
Akteon (gr. Aktaion) kod starih Grka:
lovac kojega je boica lova Artemida
pretvorila u jelena (jer ju je promatrao dok se kupala) pa su ga rastrgali
vlastiti psi
akter (fr. acteur, lat. actor vritelj, izvritelj) glumac; sudionik u nekom
dogaaju

akti
akti (lat. actum, mn. acta od agere djelovati, raditi) mn. djela, inovi; spisi
koji se tiu neega, osobito u sudu,
dravnim ustanovama itd.; staviti ad
acta (it. akta) prikljuiti aktima, tj.
neku stvar ili molbu smatrati svrenom, odstraniti je, ne raditi po njoj
nita; designacija akata popis akata
koji se nalazi u jednoj biljenici; acta apostolorum it. akta apostolorum
(lat.) mn. djela apostola; acta publica
it. akta publika (lat.) mn. javni inovi, oni koje se tiu drave
aktinidija (gr.-lat.) biljka srodna limunu od kojega je znatno bogatija vitaminom C
aktinij (gr. aktis zraka) kem. radioaktivan element, atomska teina 227,
redni broj 89, znak Ac
aktinije (gr. aktis zraka, lat. actinaria)
zool. moruzgve, morske ivotinje iz
porodice koralja, mekanog tijela, bez
kostura, obino ive pojedinano i
esto se odlikuju lijepim bojama
aktinizam (gr. aktis, aktinos sunana
zraka, zraka) fiz. svojstvo sunanih,
ultraljubiastih zraka da izazovu kemijske promjene; kemijsko djelovanje sunanih zraka
aktinoelektricitet (gr. aktis, elektron)
elektricitet to ga u kristalima izazivaju svjetlosne ili toplinske zrake
aktinograf (gr. aktis zraka, grafo piem) fiz. instrument za mjerenje jaine kemijskog djelovanja nekog svjetlosnog izvora (aktinometar); takoer: instrument koji biljei promjene
(varijacije) u jaini sunanih zraka
aktinografija (gr. aktis zraka, grafia
opis) prouavanje zraka; ispitivanje
pomou rentgenskih zraka
aktinogram (gr. aktis zraka, gramma
slovo) rentgenska slika; rentgenogram
aktinometar (gr. aktis zraka, metron)
fiz. sprava kojom se mjeri jaina
Sunevog toplinskog zraenja

46

aktivirati
aktinometar (gr. aktis zraka, metron)
fiz. sprava za mjerenje jaine rentgenskih zraka pomou selena
aktinomikoza (gr. aktis zraka, mykes
gljiva) med. zarazna bolest najprije
primijeena kod konja, goveda i svinja, prenosiva i na ljude, uzronik je
gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje
se na probavnim organima, u pluima (zbog udisanja zarazne praine
gljivica) ili na povrini koe ako je
na njoj bilo ozljeda
aktinomorfan (gr. aktis zraka, morfe
oblik) bot. zrakast
aktinoskopija (gr. aktis, skopeo gledam) med. ispitivanje, zraenje rentgenom
aktinoterapija (gr. aktis zraka, therapeia lijeenje) med. lijeenje zrakama
aktinski (gr. aktis gen. aktinos zraka)
fiz. koji kemijski djeluje, koji kemijski razgrauje; aktinske zrake zrake
s kemijskim djelovanjem; ultravioletne, ultraljubiaste zrake, nevidljive
zrake
aktiti (gr. akte strma obala) mn. oni
koji stanuju na obali, primorci
aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji
radi; radni, koji oznaava djelatnost)
1. gram. radno stanje (suprotno: pasiv) 2. skupina najdjelatnijih lanova neke organizacije
aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje
(novac, vrijednosni papiri, nekretnine); potraivanje (suprotno: pasiva)
aktivan (lat. activus djelatan) radan,
vrijedan, iv, okretan; jo u slubi, u
djelovanju; trg. onaj ija su potraivanja vea od dugovanja; gram. radni
aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastavni dijelovi nekog imanja, od kojih vlasnik ima koristi, za razliku od pasiva, tj. objekata koji vlasniku ne donose nikakvu korist, ili su mu ak
na tetu
aktivirati (lat. activare) staviti u djelovanje; uvesti u aktivnu slubu; ubr-

aktivist
zati, ubrzavati, pospijeiti, pospjeivati
aktivist (lat. activus djelatan) onaj koji
je djelatan, koji djeluje, radi
aktivist (lat. activus) 1. fil. pristaa aktivizma; 2. lan aktiva (v. aktiv 2)
aktivitet (lat. activitas) ivost, okretnost; djelatnost, radinost, marljivost,
revnost; djelovanje; aktivnost
aktivizam (lat. activus, agere djelati,
raditi) fil. shvaanje da je za napredak ovjeanstva od posebne vanosti razuman i stalan utjecaj ljudskog
znanja i htijenja na kulturu i ivot
uope; praktino, aktivizam je moralni (etiki) zahtjev da ovjek ne
smije mirovati sve dotle dok ljudska
priroda, njegovim stalnim nastojanjem, ne dospije do potpune samospoznaje i samostalnosti
aktivna trgovina 1. prije: izvozna trgovina; 2. danas: trgovinska djelatnost
nekog naroda koja i uvoz i izvoz proizvoda vri vlastitim kapitalom i vlastitom radnom snagom; suprotno: pasivna trgovina
aktivnost (lat. activus) v. aktivitet
aktor (lat. actor) prav. tuitelj, izdavatelj punomoi; advokat, zastupnik
aktovka (lat. actus radnja) 1. dramsko
djelo u jednom inu, jednoinka; 2.
torba za spise
aktlus (njem. Aktschluss) zavretak
dramskog ina (osobito: efektna zavrna scena)
aktuacija (lat. actuatio) med. djelovanje
nekog lijeka na organizam
aktualan (lat. actualis, fr. actuel) sadanji, dananji, suvremen; stvaran,
istinit, injenini; koji je na dnevnom
redu; koji se odnosi neposredno na
dananjicu; dan, dat; aktualna energija iva sila, kinetika energija
aktualitet (lat. actualitas) sadanjost,
stvarnost, suvremenost, dananjica;
sadanja vanost, dananja zanimlji-

47

akupiktura
vost; teorija aktualiteta psih. Wundtovo shvaanje da je bit due doivljaj
svijesti, a ne neto supstancijalno;
danost; aktualnost
aktualizacija (lat. agere raditi, actualisatio) provoenje u djelo, ostvarenje, ostvarivanje
aktualizam (lat. actualis) fil. naelo
prirodne povijesti, osobito geologije i
biologije, po kojem su sile i zakoni
koji sada djeluju one iste sile koje su
djelovale i u prijanjim razdobljima
Zemljine povijesti
aktualizirati (fr. actualiser) initi ili
uiniti aktualnim, ostvariti, ostvarivati, provesti ili provoditi u djelo
aktualnost (fr. actuel) v. aktualitet
aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pisar koji vodi arhivske knjige neke
ustanove i brine se o spisima
akuitet (lat. acuitas) iljatost, otrina;
osobito: otrina tona
akuleiforman (lat. aculeiformis) zajedljiv; bodljikast
akulturacija engl. (gr. a ne, lat. cultura odnjegovan) preuzimanje i usvajanje tuih kulturnih elemenata, kulturno stapanje u etnolokom i sociolokom smislu
akumen (lat. acumen) otroumnost, otroumlje, domiljatost, bistrina shvaanja, pronicavost
akumetar (gr. akuo ujem, metron)
med. v. akoemetar
akumulacija (lat. accumulatio nagomilavanje) 1. ret. nagomilavanje (rijei
i izraza); 2. akumulacija kapitala poveavanje kapitala time to se dio
profita ili kamate dodaje kapitalu da
bi se poduzee ili poslovi proirili
akumulator (lat. accumulator skuplja,
nagomilava) fiz. ureaj za skupljanje elektrine energije; skuplja, nagomilava
akupiktura (lat. acupictura) vezenje
iglom, vez

akuplirati
akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spariti; vezivati dva po dva; spajati, spojiti
akupresura (lat. acupressura pritisak
iglom) med. zaustavljanje krvi pritiskom krvne ile metalnom iglom
akupunktura (lat. acus igla, punctura
bod) med. nain lijeenja nekih bolesti, primljen od Kineza i Japanaca,
sastoji se u tome da se u oboljelo
mjesto zabadaju igle
akuratan (lat. accuratus) briljiv, toan, uredan, savjestan, ispravan
akustian (gr. akuo ujem) koji odgovara zahtjevima akustike, prikladan
za primanje i prenoenje zvuka (npr.
dvorana, kazalite, crkva), sagraen
tako da se rijei i tonovi mogu svuda
lijepo i jasno uti; akustina sredstva
sredstva koja slue poboljanju ili
pojaanju slabog sluha
akustika (gr. akustikos, akuo ujem,
sluam) fiz. dio fizike koji prouava
zvuk
akuerstvo (fr. accoucher) porodiljstvo,
primaljstvo (dio ginekologije)
akut (lat. acutus accentus) gram. znak
za dugouzlazni naglasak; otri akcent
akutan (lat. acutus) otar, prijek, koji
prisiljava na brzo rjeenje; akutna
bol iznenadna i veoma jaka bol; akutna bolest ona koja e se brzo zavriti
ili ozdravljenjem ili smru, a obino
traje do 40 dana
akutangularan (lat. acutus otar, angularis kutni) geom. otrokutni
akuzabilan (lat. accusare optuiti, accusabilis) tuljiv, optuljiv; kanjiv
akuzacija (lat. accusatio) tuenje, optuivanje
akuzativ (lat. accusativus) gram. etvrti pade Odgovara na pitanje: koga? to?), najee izrie predmet glagolske radnje
akuzator (lat. ac jusatcrj tuitelj, optuitelj; suprotno: akuzatus

48

akvarij
akuzatorski (lat. accusatorius) prav.
tuiteljski, optuni; akuzatorski kazneni postupak optuni postupak koji
se vodi na osnovi neke tube (suprotno: inkvizitorski kazneni postupak)
akuzatus (lat. accusatus) tuenik, optuenik; suprotno: akuzator
akva (lat. aqua) voda
akvabatik (lat. aqua voda, gr. bathys
dubok) elektromotorna naprava (slina modelu morskog psa), koja slui
za promatranje ivola. pod vodom;
napravljena od stakla pojaanog plastikom, opremljena kamerama, reflektorima, priuvnim kisikom i dr.;
usp. batiskop
akvafortis (lat. aqua, fortis jak) kem.
snana voda, priprema se od salitre
i razrijeene sumporne kiseline
akvagij (lat. aqua voda, agere voditi)
prav. pravo odvoenja vode, pravo
isuivanja zemljita;
akvalung (lat. aqua voda, engl. lung
plua) naprava koja omoguuje disanje pod vodom
akvamarin (lat. aqua voda, marinus
morski) min. proziran poludragi kamen koji ima zelenu boju morske vode, vrsta berila
akvamarinski koji ima zelenu boju
morske vode
akvaplan (lat. aqua voda, planus ravan) port, iroka daska vezana za
motorni amac, slui za vonju na
vodi
akvarel (lat. aqua voda, acquerello) slika izraena vodenim bojama
akvarelirati (tal. acquerellare) slikati
vodenim bojama
akvarelist (fr. aquarelliste) slikar koji
radi vodenim bojama
akvarij (lat. aquarium) staklena posuda
s vodom u kojoj se uvaju vodene biljke i vodene ivotinje (ribe i vodozemci); mjesto u ljekarni gdje se dri voda

akvarijus
akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak
(jedan od dvanaest nebeskih znakova)
akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel
na vodi, turistiki brod ili brodica
akvaterarij (lat. aqua voda, terra zemlja) posuda u kojoj se dre i uzgajaju
vodozemci (amfibije)
akvatian (lat. aquaticus) podvodan,
vlaan, movaran,; koji ivi u vodi,
pokraj vode, vodeni; akvatine biljke
one koje rastu po movarnim mjestima, vodene biljke
akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatkovodne ivotinje
akvatorij (lat. aqua voda, territorium
zemljite) vodene povrine koje imaju
nekom konvencijom odreene granice
akvedukt (lat. aquaductus) vodovod,
vodovodna cijev; kanal
akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime
jednog zvijea; arhit. ukras u obliku
orla na zabatu kue
akvizicija (lat. acquisitio) teevina, steeno dobro, zarada; nabavljanje; zadobivanje, stjecanje
akvizit (lat. acquisitum) neto to je zadobiveno, nabavljeno, steeno
akvizitor (lat. acquisitor) ovjek koji neto stjee, zarauje, nabavlja ili zadobiva
akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat
vodom; kiovit
akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vodom; kiovitost
A1 Capone (Alfonso) najpoznatiji ameriki gangster (18971947); sinonim
za velikog gangstera uope
al corso it. al korzo (tal.) trg. po teaju,
po sadanjoj vrijednosti novca
Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobjeda") najstarija i najvea vojnopolitika organizacija palestinskih Arapa, osnovana 1965. kako bi obranila
prava palestinskih Arapa i uspostavila palestinsku dravu na podru-

49

alacija
jima iz kojih su Arapi iseljeni nakon
osnutka Izraela
al marco it. al marko (tal.) trg. prema
istoj teini zlata i srebra
al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jednaku vrijednost, iste vrijednosti ili
sadraja; jednakost nominalne i
stvarne vrijednosti, osobito kod novca
al piacere it. al pjaere (tal.) glaz. po
volji, prema dopadanju, kako se hoe
al piacimento it. al pjaimento (tal.)
glaz. v. al piacere
al punto (tal.) u toku, savreno tono,
navlas; a punto
al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u
taktu
al segno it. al senjo (tal.) glaz. ponavljanje jednog odjeljka od odreenog
znaka
al- (ar. al-) arapski lan, npr. alkali, alkohol, al-Kuran itd.; esto se upotrebljava i el i ul
al-damija (ar. al-ami) velika islamska bogomolja
Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran
Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, itanka;
v. Kuran
ala milaneze (tal. alla milanese) na milanski nain, naziv poznatog talijanskog jela: pageti s narezanim komadiima unke preljeveni umakom od
rajica
ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao
divlja", izraz koji oznauje poseban
nain pripremanja mesa divljai (ali
i domaih ivotinja na takav nain)
alabandizam umjetnika drljotina (po
karijskom gradu Alabandi gdje je
vladao lo umjetniki ukus)
alabaster (gr. alabastros, lat. alabastrum) min. posebna, veoma tvrda vrsta gipsa, u vodi teko rastopljiv; alabastersko staklo mutno, poluprozirno staklo
alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat)
davanje krila; pren. ubrzanje, pourivanje

Aladin
Aladin glavni junak prie o arobnoj
svjetiljci (Aladinova svjetiljka) koja
onome koji je posjeduje ispunjava sve
to poeli; pria je objavljena u poznatoj arapskoj zbirci pripovjedaka
"Tisuu i jedna no"
Aladinova svjetiljka v. Aladin
alada (tur. alada raznobojan, aren)
pamuna tkanina s utkanim arama;
haljina od te tkanine
alafranka (tal. alla franca) na europski
nain, po europski, po zapadnjaki
(za razliku od turskog, orijentalnog,
islamskog); supr.: alaturka
Alah (ar. a-ilah) Bog, pravi Bog, naziv
za Boga kod muslimana
alaj (tur.) eta vojnika, bataljun, puk;
mnotvo, gomila; parada, sveanost
sveana povorka; alaj-barjak zastava
jednog odreda (alaja) vojnika; visoka
ast u feudalnoj Turskoj
alak (tur.) urnebes, vika, galama; juri,
napad; gomila, mnotvo, rulja
alakati (tur.) vikati alah (obiaj Turaka
pri juriu); juriati uz urnebesnu viku
alalija (gr. a-, lalein brbljati) med. nemogunost izgovaranja artikuliranih
glasova zbog poremeaja u govornim
organima
alamet (tur. alamet) znak, simptom,
trag, predznak, najava; prigoda, zgoda, pravi trenutak; oluja, meava, nevrijeme; prokletstvo
Alani iranski nomadski narod sarmatskog podrijetla; za vrijeme seobe naroda doli su do panjolske gdje su
ih unitili Vizigoti
alanin kem. aminopropionska kiselina
alantijaza (gr. allas, allantos kobasica) med. teko akutno trovanje zaraenom mesnom hranom; botulizam
alantoidna tekuina zool. tekuina
koja se nalazi izmeu alantoisa i araniona
alantois (gr. allas, eidos izgled, oblik)
zool. omota zametka kod viih kra-

50

albacija
ljenjaka (sisavaca, riba i gmazova),
kod gmazova i ptica pomae disanje,
a kod sisavaca jo i prehranjivanje
zametka
alantotoksikon (gr. allas, allantos kobasica, toxikon otrov) kem. otrov koji
se razvija u pokvarenom mesu
Alarih (germ.) "kralj sviju", "vladar nad
svima"
alarm (fr. alarme, tal. airarme) voj. uzbuna, poziv za pripremu u sluaju
opasnosti; nemir, nespokojstvo, zabrinutost; strah
alarmantan (fr. alarmant) uznemirujui, koji uznemiruje, koji izaziva ili
stvara nespokojstvo i zabrinutost
alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, uzbunjivati, dati znak za uzbunu, pozvati k oruju; uznemiriti, zastraiti
alarmist (fr. alarmiste) iritelj uznemirujuih vijesti
alas (ma. halasz) ribar
Alaska sjeverozapadni poluotok Sjeverne Amerike; 1867. od Rusije su
ga kupile SAD; glavni grad Juneau,
najvei Anchorage
Alastor zloduh osvete u starogrkim
tragedijama
alat (ar. alet) pribor, sve to je potrebno
za rad, osobito runi, orue
alatracija (lat. allatratio) lajanje na;
napad na nekoga pogrdama
alatura (lat. allatura, afferre donositi)
prav. miraz; dodatak u novcu za izdravanje kue
alaturka (tal. alla turca) na turski nain, po turski (za razliku od europskog, zapadnjakog); supr.: alafranka
alaun (njem. Alaun, lat. alumen) stipsa
alavertiti (tal. avvertire) obavijestiti,
uputiti, pouiti
albacija (lat. albatio) bijeljenje kovine
(metala), osobito bakra; posrebrnjivanje kovine; tobonje pretvaranje
bakra u srebro; albifikacija

albatros
albatros (engl. albatross) zool. velika
bijela morska ptica koja nagovjetava
buru
albedo (lat. albedo "bjelina") mo odbijanja svjetla, omjer svjetla to ga povrina (npr. planeta) odbija prema
svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila
Albertina bogata i svjetski glasovita
grafika zbirka u Beu (ime prema
utemeljitelju Albertu von SachsenTeschenu, 17381822)
albertotipija tisk. izrada tipografskih
ploa fotografskim putem, nazvana
po pronalazau, minhenskom fotografu J. Albertu (18251886)
albicija (tal.) ukrasna biljka srodna
akaciji
albifikacija (lat. albification) v. albacija
albin (p. albino, laat. albus bijel) med.
onaj koji boluje od albinizma, bjelo
albinizam (lat. albus bijel) med. nasljedni nedostatak obojene tvari, pigmenta u koi kod ljudi i ivotinja,
zbog ega koa i kosa izgledaju bijele, a oi crvenkaste
Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, danas samo pjesniko ime Velike Britanije
albit (lat. albus bijel) min. natrijski
glinenac bijele boje
albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac
(ruda iz skupine plagioklasa)
albianac pripadnik kranske vjerske sljedbe u Francuskoj; sljedba se
protivila Crkvi i papi); ime po junofrancuskom gradu Albi
albo lapillo notare diem (lat.) bijelom
pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabiljeiti dan kad se neto sretno dogodilo
albolit (lat. albus bijel, gr. lithos kamen) vrsta odlinog bijelog cementa
albomicin (gr.) antibiotik, crveni prah
dobiven od zemljine plijesni; djeluje
protiv stafilokoka, pneumokoka i bacila dizenterije

51

aldrovanda
albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja
na ronici oka
album (lat. album bijelo) knjiga s bijelim listovima koju treba ispuniti
slikama u boji, crteima i si.; spomenar, spomen-knjiga; knjiga za skupljanje fotografija, razglednica, maraka itd.
albumen (lat. albumen bjelanjak) kem.
bjelanevina
albumin (lat. albumen) kem. bjelanevinasta tvar, bjelanevina
albuminat (lat. albumen) kem. tvar
koja u sebi sadri bjelanevine
albuminometar (lat. albumen, gr. metron) kem. instrument za odreivanje koliine bjelanevina u mokrai
albuminozan (lat. albuminosus) koji
sadri bjelanevinu
albuminski papir fotografski papir za
iju se izradu upotrebljava iz jaja izvaena i na toplom zraku osuena
bjelanevina
albuminurija (lat. albumen, gr. ureo
mokrim) med. izluivanje bjelanevine mokraom, znak eerne bolesti, bolesti bubrega i dr.
albumoze (lat. albus bijel) fiziol. supstance izmeu bjelanevina i peptona koje se stvaraju u elucu i guterai za vrijeme probave
alciora (lat. altiora) v. altiora
alak (tur. alak neotesan, divlji) vragolan, nevaljalac, lopov, objeenjak,
prepreden ovjek, mangup, simpatian lukavac; ovjek s nekim nedostatakom ili manom
aldehid (lat. alcohol, dehydrogenatus
lien vodika) kem. alkohol lien jednog dijela vodika, organska kemijska
tekuina ljuta mirisa
aldine knjige izraene u tiskari venecijanskog tiskara Aldusa Manutiusa
(14941597) i njegovih nasljednika
aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculosa) mesoderna vodena biljka iz porodice rosika

alea iacta est

alea iacta est it. alea jakta est (lat.)
posl. kocka je baena, tj. konano
sam se odluio na neko djelo; Cezarove rijei kad je preao Rubikon
aleatico it. aleatiko (tal.) vrsta odlinog slatkog toskanskog crvenog vina od mukatnog groa
aleator (lat. alea kocka, aleator) igra
kockom, igra na sreu, kockar
aleatoriki poslovi (lat. alea kocka)
poslovi koji ovise o sluaju i srei;
kockarski poslovi; opasni poslovi
aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium)
igranica, kockarnica
aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski postupak u suvremenoj glazbi: sam
izvoa odabire redoslijed izvoenja
pojedinih stavaka
alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske
abecede; usp. alfa
alegacija (lat. allegatio) navoenje, pozivanje na spis, djelo ili pisca; navoenje injenice; tvrdnja
alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto,
navod, navoenje, pozivanje na neki
zakon
alegati (lat. allegata) mn. mjesta navedena iz drugih djela, upute
alegorian (gr. allegorikos) iskazan
slikom, slikovit, u prenesenom ruhu
alegorija (gr. allegoria) poet. govor u
kojem se pojmovi i misli iskazuju
drukije, a ne rijeima koje ih izravno izraavaju, slikovit govor, slikovito objanjenje pojma ili misli
alegorist (gr. allegorikos) onaj koji
prikazuje neto u slikama, slikovito
alegorizirati (gr. allegoreo drukije
izraavam, drukije prikazujem) slikovito govoriti ili pisati; izraavati
misli u slikama, a ne izravno
aleja (fr. allee) drvored; etalite izmeu dvaju redova drvea; uzak prolaz
aleksandrijski koji se dogodio u Aleksandriji, koji potjee iz Aleksandrije,
pomorskog grada u Egiptu; grad je
osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Ve-

52

alektriomahij a
liki i bio je u prvim stoljeima prije
i poslije nae ere glavno sjedite grke znanosti i knjievnosti; otuda:
aleksandrijska biblioteka, aleksandrijski gramatiari, aleksandrijski
filozofi (aleksandrijska kola)
aleksandrina svili slina tkanina od
lana i pamuka
aleksandrinac poet. dvanaesterac, estostopni stih s cezurom nakon estog sloga, nazvan po velikom starofrancuskom romanu o Aleksandru
Velikom iz XII. st.; klasian francuski stih
aleksandrinci ovim se imenom zove 70
aleksandrijskih znanstvenika-tumaa i prevoditelja; usp. Septuaginta
aleksandrinstvo znanstveno sitniarstvo, suha uenost radi uenosti, bez
ikakve veze sa stvarnim ivotom, kao
npr. u XVII. st.
aleksifarmacija (gr.) prouavanje protuotrova
aleksifarmakon (gr. alexo branim,
farmakon lijek) med. lijek protiv trovanja, protuotrov
aleksija (gr. a-, legein govoriti) psih.
patoloka nesposobnost da se pisane
ili tiskane rijei itaju s razumijevanjem (nastaje zbog povrede velikog mozga)
aleksin (gr. alexo pomaem, titim)
kem. svaka tvar krvnog seruma koja
razgrauje strane stanice
aleksipiretik (gr. alexo branim, pyr
vatra) med. sredstvo protiv groznice
aleksit (gr. alexo branim) med. sredstvo za spaavanje i pomo, osobito
protuotrov; aleksiterij
aleksiterian (gr. alexeterios) koji djeluje kao protuotrov, protuotrovni
alektacija (lat. allectatio) mamljenje,
primamljivanje, izazivanje drai; ist
rad (u bakrorezu)
alektriomahij a (gr. alektryon pijetao,
mache borba) borba pijetlova (kao sli-

alektriomantij a
ka istinske borbe kod starih je Grka
bila veoma omiljena zabava)
alektriomantij a (gr. alektryon pijetao,
manteia proricanje) proricanje po
pjevanju pijetlova
aleloftorija (gr. allelon meusobni,
uzajamni, ftheiro unitavam, allelofthoria) fil. izraz kojim je Aristotel
nazvao nagon (u prirodi i ivotinjskom svijetu) za nemilosrdnom meusobnom borbom i unitavanjem
alelomorfan (gr. allelon naizmjenian,
morfe oblik) zamjenjiv
aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik
radosti u kranskom bogosluju;
pren. radost, zanosno veselje uope
alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u
arapskom, uz ostala znaenja, ova
rije znai i pozlaena jabuka na vrhu minareta
Alemani (njem. Alemannen) staronjemaki naziv glavnog i najveeg dijela
stanovnitva june Njemake, za
razliku od vladajuih Franaka (otuda Francuzi i danas zovu Njemaku
TAllemagne", tj. zemlja u kojoj ive
Alemani)
alemanisti pristae francuske Revolucionarne socijalistike radnike
stranke koja je odbacivala diktaturu
proletarijata i propagirala tzv. municipalni socijalizam (naziv prema
prezimenu voe Jeana Allemanea,
18431935, lana Parike komune)
alenteza (gr. allos drugi, thesis poloaj) med. prisutnost stranih tijela u
ljudskom organizmu i bolest koja
zbog toga nastaje
aleopat (gr. alloios drukiji, pathos),
med. b. alopat
aleopatija (gr. alloios drukiji, pathos)
med. v. alopatija
alergija (gr. allos drugi, ergon djelo)
med. promijenjena sposobnost reakcije organizma na neku vrstu zaraznih klica kojima je taj organizam ve
jednom prije bio zaraen

53

alfitomantija
aletiologija (gr. aletheia istina, logia)
znanost (ili: nauavanje) o istini
aletofil (gr. alethes istinit, filos prijatelj) prijatelj istine, onaj koji voli istinu; filalet
aleurant (gr. aleuron penino brano) bot. bjelanevina u penici
aleuromantija (gr. aleuron penino
brano, manteia) proricanje iz brana
koje se prinosi na rtvu
aleurometar (gr. aleuron brano, metron) instrument za ispitivanje valjanosti i istoe brana
aleuron (gr. aleuron penino brano)
bot. okruglasta i kristalizirana organska tvar (slina zrnu) u biljnim
stanicama, sastavljena od kristalizirane bjelanevine
alfa (gr. alfa) prvo slovo u grkoj abecedi; pren. poetak; alfa i omega prvo
i posljednje slovo grke abecede, tj.
poetak i kraj neega
Alfa-Romeo talijanska marka automobila (prvi dio naziva ine poetna
slova firme: Anonima Lombarda Fabbrica Automobili, a drugi je po inenjeru konstruktoru koji se zvao
Niccolo Romeo)
alfabet (prva dva grka slova alfa, beta)
gram. niz svih slova nekog jezika,
slova u odreenom redu (za latinicu
je uobiajen naziv abeceda, a za glagoljicu i irilicu azbuka; alfabetski
red red slova kakav je u alfabetu, tj.
a, b, c, d...
alfabetar (gr. alfa a, beta b) 1. popis
izraen alfabetskim redom; 2. poetnik u itanju i pisanju; 3. pren.
poetnik u emu (u nekom nauku,
zanatu, vjetini...)
alfenid metalna smjesa od 60 dijelova
bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova
nikla, galvanskim putem posrebrnjeno novo srebro
alfitomantija (gr. alfi ton jemeno brano, manteia) gatanje u jemeno
brano

alge

54

alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne

vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s
biljnim zelenilom (klorofilom)
algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje
razdvojenih dijelova", dio matematike koji istrauje odnose i svojstva
brojeva pomou opih znakova; udbenik algebre
algebrist onaj koji se bavi algebrom,
znalac algebre
algema (gr. algema) med. bol
algetian (gr. algeo osjeam bol) bolan,
boleljiv, nastao zbog boli
algija (gr. algeo osjeam bol) med. bol
ivaca, neuralgija
algofon (gr. algos bol, fonos ubojstvo)
med. sredstvo protiv zubobolje napravljeno od goruinog ulja i pirita (este)
algolagnija (gr. algea bol, lagneia obljuba) med. uivanje u bolu, pouda
za bolom, izraz koji obuhvaa mazohizam i sadizam
algologija (lat. alga, gr. logia) bot. dio
botanike koji se bavi algama, resinama
algoritam (ar., gr. rhythmos odnos) 1.
vjetina raunanja, etiri osnovne
raunske operacije i udbenik o tome
(izraz potjee od arapskog matematiara Muhameda ibn Muse Alharizma); 2. logiki algoritam pokuaj da
se logike operacije zamijene brojkama i raunskim metodama, dakle,
pokuaj matematike ili simbolike
logike; u srednjem vijeku upotrebljavali se i izrazi algorizam, algaritam
algospazam (gr. algos bol, spasmos
gr) med. gr miia praen bolom
algrafija (gr. grafia) tisk. postupak pri
ravnom tiskanju aluminijskim umjesto kamenim ploama, odgovara litografiji
Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena kua), maurska kraljevska palaa u

alijenacija
Granadi, najslavniji spomenik maurske arhitekture
alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno
ravnalo, dio nonija, za mjerenje kutova
allas it. alijas (lat.) drugim imenom,
inae, drukije
alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom
mjestu; dokazati svoj alibi dokazati
da u odreeno vrijeme nisam bio na
odreenom mjestu
alicante it. alikante (p.) vrsta panjolskog vina iz okolice grada Alicantea
alicikliki spojevi (gr.) organski spojevi ciklike strukture s alifatskim
svojstvima (ciklopropan, cikloheksan)
alifatski spojevi kem. masni organski
kemijski spojevi koji sadre atome
ugljika, povezane u obliku otvorenih
lanaca (parafini, alifatski alkoholi,
alifatske kiseline)
aligacija (lat. alligatio) mjeavina kovina (metala) nejednake vrijednosti
u jednu masu, slitina, smjesa, legura;
pren. primjesa, dodatak; alijaa
aligacijski raun (lat. alligatio mjeavina) raun smjese, tj. raun kojim
se pronalazi odnos u kojem se trebaju
izmijeati dvije vrste robe razliite
cijene da bi se dobila srednja vrsta
po unaprijed odreenoj cijeni
aligator (tal. alligatore, p. el lagarto)
zool. ameriki krokodil
aligirati Gat. alligare) sliti, slivati, smijeati; legirati
alijansa (fr. alliance) spajanje, udruivanje; savez; sredstvo; brana veza;
belle alliance it. bel alijans (fr.), lijepi ili sveti savez izmeu Rusije,
Pruske i Austrije 1815. godine
alijas (lat. alias) inae, osim toga, drugim putem, drukije
alijaa (fr. alliage) v. aligacija
alijenacija (lat. alienatio) otuivanje,
otuenje; razmjena, prodaja, zalog;
med. odstupanje od prirodnog stanja;

alijenirati
duevno rastrojstvo (lat. alienatio
mentis)
alijenirati (lat. alienare) prav. otuiti,
otuivati, ustupiti drugom (pravo ili
vlasnitvo); odvratiti (muterije); poludjeti
alijenist (fr. aliniste) zastarjeli naziv
za lijenika koji se bavi duevnim
bolestima
alijenizam (lat. alienus tu, fr. alinisme) med. duevno rastrojstvo, ludilo
alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklopiti savez, udruiti; svezati brakom;
obino: alijirati se
alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji
je sadran u veem broju, ali ovaj
nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5
i 7 su alikvantni dijelovi broja 12;
supr. alikvotan
alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji
je sadran u drugom broju bez ostatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja
12
alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadr an u veem broju bez ostatka
aliment (lat. alimenta) mn. novac za
uzdravanje i kolovanje izvanbrane djece
alimentacija (lat. alimentatio hranjenje) prehrana; uzdravanje, npr. izvanbrane djece
alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj
koji po nekom zavjetu prima uzdravanje, hranarinu
alimentama intoksikacija med. trovanje hranom
alimentirati (lat alimentare) prehranjivati, uzdravati, opskrbljivati hranom
alimfija (gr. a-, lat lympha voda) med.
nedostatak limfnih lijezda
alineja (lat. a od, linea red) nov redak,
novi odlomak; odjeljak koji poinje
novim, uvuenijim retkom
aliptika (gr. aleifo maem, trljam)
vjetina masiranja, prouavanje lijeenja trljanjem

55

alkalescencija
alira (fr. allure) hod, nain kretanja;
trag divljai; pren. nain hoda i dranja nekog ovjeka, ponaanje, vladanje
aliskaf (lat. ala krilo, gr. skafos laa)
pomorsko prijevozno sredstvo, brod
s krilima (na kojima zapravo i poiva) i koja se raire pod vodom te se
brod izdigne nad vodu i "letei" postie veliku brzinu; "hidrokrilac"
aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjesnika figura koja se sastoji u tome
da se u nizu ponavlja isti suglasnik
ili isti slog, npr.: "pa uti pa se smije
pa se penje"
aliterirati (lat. ad, littera slovo) praviti
aliteraciju; sluajno ili hotimce ponavljati ista slova, iste slogove
alitura (lat. alere hraniti, alitura) hranjenje, prehrana, sposobnost tijela da
hranjivim sokovima nadoknadi ono
to je izgubilo
alizari (p. alizari) bot. levantinski bro;
korijen broa
alizarin (p. alizari) kem. lijepa crvena
boja koja se danas dobiva iz antracena, dok je prije dobivana iz korijena broa; alizarinsko modrilo najljepa i najpostojanija alizarinska
modra boja, iste vrijednosti kao i indigova modra boja; usp. alizari
alka (lat. alea torda) 2. njorka, ptica
sjevernih krajeva, slina galebu; lovi
se zbog skupocjenih jaja i perja
alka (tur.) 1. v. halka; Sirijska alka viteka igra u Sinju; odrava se u drugoj polovici kolovoza kao spomen na
veliku pobjedu Sinjana nad Turcima
1715. g.; sastoji se u tome da alkari
jaui na konjima (svaki triput) gaaju kopljem kroz dva koncentrino
prilagoena koluta (alke)
alkalescencija (lat. alcalescentia) kem.
prevladavanje jedne alkalije; razvijanje alkalije koja se brzo isparava
(amonijak)

alkali
alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz
pepela morskih biljaka
alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkalnih metala, imaju bljutav okus i veoma su otrovni
alkalimetar (ar., gr. metron) kem.
sprava kojom se odreuje koliina alkalija u sodi ili lunoj soli
alkalimetrija (ar., gr. metron) kem.
ispitivanje sode ili lune soli pomou
alkalimetra
alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobivanje lune soli
alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobivati lunu sol
alkalni metali kem. skupina kovina
(metala) male teine koje voda otapa
i na obinoj temperaturi, npr. kalij,
natrij, rubidij, litij i dr.
alkaloidi (ar. al-kali, gr. eidos) kem.
duikasti organski spojevi biljnog
podrijetla, otrovni i gorka okusa; najvaniji: morfin, kinin, strihnin, kofein, nikotin i dr.
alkatifa (ar., p. alcatifa) orijentalni tepih, s osnovom od vune i svile, a arom od zlatnog i srebrnog konca
alkejski stih (gr. Alkaios) poet. stih
od pet stopa, od kojih su prve tri i
posljednja jambi, a etvrta anapest
(U U U U U U ), nazvan
po slavnom grkom liriaru Alkeju
koji je ivio 600. pr. n. e.; alkejska
strofa strofa od etiri stiha, od kojih
su dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac
alkemiar (ar. al-kimia) onaj koji se
bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato
umjetnim putem; tajanstveni srednjovjekovni znanstvenik
alkemija (ar. al-kimia) naziv za najstariju kemiju, osobito kod Arapa;
kasnije, u srednjovjekovnoj Europi:
neznanstveno bavljenje kemijom; tobonja vjetina pravljenja zlata
Alkestida (gr. Alkestis) u starogrkoj
mitologiji: ena kralja Admeta umje-

56

alkoholiar
sto kojega je pola u smrt; iz podzemlja ju je izveo Heraklo
Alkibijad staroatenski dravnik i vojskovoa (450404 pr. n. e.), roak
Periklov, uenik Sokratov; poznat i
kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac;
ubio ga frigijski satrap Farnabaz
kako bi ugodio Spartancima; Alkibijadovo pseto prekrasni Alkibijadov
pas kojem se divila cijela Atena; da
bi privukao na nj jo vie pozornosti,
dao mu je vlasnik odrezati rep (pre1 ^rae i izraz rep Alkibijadova psa
opili to znai kusast rep)
Alkinoj kralj Feaana, otac Nausikajin,
gostoprimac Odisejev (on ga je konano i otpremio na Itaku nakon mnogih pustolovina i nevolja)
alkion (gr. alkyon) mitoloka morska
ptica (zimorod, ledarica), smatralo se
da prorie sreu
Alkiona u starogrkoj mitologiji: ki Eolova, ena Keiksova; bogovi su je pretvorili u pticu (zajedno s muem);
usp. alkion
Alkmena ena Amfitrionova, majka Heraklova (otac junakov je Zeus)
Alkmeon tebanski heroj, voa sedmorice epigona u osvetnikom pothvatu protiv Tebe
alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, savreno proieni prah, npr. od kore
kininovca, eljeza i dr.: 2. potpuno
proien pirit, esta izluena iz
vina, piva, rakije i dr.; opojno pie
alkoholat (ar. al-kohhlu) vrsti kemijski spoj alkohola s nekom soli
alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mjeavina svjeih biljnih sokova s alkoholom
alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. organski kemijski spojevi ugljika, vodika i kisika
alkoholiar (ar. al-kohhlu) ovjek koji
je suvie odan uivanju alkoholnih
pia, pijanac

alkoholizacija
alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem.
osloboenje pirita (este) od vode,
proiavanje alkohola; mijeanje alkohola s nekom tekuinom
alkoholizam (ar. al-kohhlu) opi naziv
za sve tetne utjecaje na ljudski organizam i drutvo koji nastaju zbog
prekomjerne uporabe opojnih pia,
osobito estokih
alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. proistiti do stupnja najvee finoe, npr.
neki prah; izluiti pirit (estu) iz
neke tekuine; osloboditi od vode; pomijeati s alkoholom
alkoholometar (ar. al-kohhlu, gr. metron) sprava za odreivanje koliine
alkohola u nekom opojnom piu
alkoholometrija (ar. al-kohhlu, gr.
metria) znanost o odreivanju koliine alkohola u nekom opojnom piu
alkoven (ar. al-kubex, p. alcoba) prostorija sa svodom; udubina u sobi s
posteljom; lonica
ali ingrosso (tal.) trg. na veliko
Ali is well that ends well (engl.) Sve
je dobro to se dobro svri (naziv jedne Shakespearove komedije); usp.
Ende gut, alles gut
alla prima (tal.) slik. odmah, najednom
slikati, tj. bez prethodnog grundiranja (bojenja osnovnom bojom)
allegramente (tal.) glaz. v. allegro
allegretino (tal.) glaz. umjereno allegreto
allegreto (tal.) glaz. manje ivo, manje
veselo, manje brzo nego allegro
allegrissimo (tal.) glaz. vrlo ivo, vrlo
veselo, to ivlje; allegro assai, allegro di molto
allegro (tal. allegro) glaz. veselo, ivo,
brzo; kao imenica; djelo koje treba
izvoditi veselo, ivo i brzo; allegramente
allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo
allegro con brio it. alegro kon brio
(tal.) glaz. vrlo veselo, sa arom, va-

57

Almagest
treno; allegro con spirito, allegro con
fuoco
allegro con fuoco it. alegro kon fuoko
(tal.) glaz. v. allegro con brio
allegro con moto it. alegro kon moto
(tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo
allegro con spirito it. alegro kon
spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio
allegro di molto (tal.) glaz. v. allegrissimo
allegro furioso it. alegro furiozo (tal.)
glaz. strasno i brzo
allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne
odvie brzo
allegro maestoso it. alegro maestozo
(tal.) glaz. odmjereno hitro, s dostojanstvom
allegro moderato (tal.) glaz. umjereno
veselo, umjereno brzo
allegro non tanto (tal.) glaz. ne odvie
brzo
allemande it. almand (fr.) ples njemakog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu
allentando (tal.) glaz. poputajui, zadravajui, usporavajui; allentato
allentato (tal.) glaz. v. allentando
Alles schon degewesen it. ales on
dagevezn (njem.) Svega je toga ve
bilo (njemaka poslovica koja je istovjetna latinskoj Nihil novi sub sole
Nita novo pod suncem)
allez! it. ale (fr.) hajde, idi, naprijed!
allons it. alonz (fr.) hajdemo, naprijed!
alma mater (lat. alma mater mati koja hrani) "asna majka", sveuilite,
velika kola
alma parens (lat.) "hraniteljica roditelj ica"; v. alma mater
almada (ar. al ma'dijat) crnaki amac
od kore drveta; vrsta brze indijske
jedrilice
Almagest (ar. al-maisti, gr. megiste
syntaxis) iskrivljen naslov arapskog
prijevoda Ptolomejeva kapitalnog astronomskog djela (Veliki znanstveni
sustav astronomije)

almanah
almanah (gr. almenichiaka) kalendar;
godinjak, zbornik koji izlazi godinje
almandin vrsta dragog kamena granata, boje crvene kao krv (naziv prema maloazijskom gradu Alabanda)
almarada (p.) bode sa tri reza
almaviva vrsta kratkog ogrtaa nazvanog, Vjerojatno, po grofu Almavivi, junaku Beaumarchaisove komedije i Mozartove opere "Figarov pir"
almemar (ar.) propovjedaonica u sinagogi
almenda (njem. Allmende) zajednike
ume i panjaci koji pripadaju svim
stanovnicima jednog sela, opinska
paa
Almisum (lat.) antiko ime Omia
almukantarat (ar.) astr. krug na nebu
paralelan s vidikom, horizontom
alo- (gr. allos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugi, drukiji,
razliit, npr. alogen, v. alotigen
alodij (staronjem. al-ot) slobodno dobro,
tj. ono koje nije dobij eno, nego koje
je potpuno vlasnitvo, naslijeeno dobro, imanje
alodijalan (lat. allodialis) slobodan od
plaanja danka
alodijalna dobra (staronjem. al-, ot)
imanja koja su nastala od lenskih
(feudnih), no s tom razlikom to je
vlasnik mogao njima slobodno raspolagati, zaduiti ih, prodati ili ostaviti nekome u nasljedstvo
alodoksija (gr. allos drugi, doxa miljenje) drukije (ili: pogreno) miljenje ili nauavanje; usp. heterodoksija
alogandomelin (gr. allos drugi, aner,
andros ovjek, melos ud) zool. nakaznost koja se sastoji samo u tome to
neka ivotinja ima udove sline ljudskim
alogian (gr. a-, logos um, razum) koji
nije u skladu sa zdravim razumom,
nerazuman, nelogian

58

alon
alogija (gr. alogia) nerazumnost, besmislenost, besmislica, glupost
alogotrofija (gr. alogos suprotan svrsi,
trefo hranim) med. nerazmjerna gojnost pojedinih dijelova tijela; nerazmjernost u razvitku udova zbog nejednake i nerazmjerne prehrane pojedinih dijelova tijela
alograf (gr. allos drugi, grafo piem)
tu rukopis, tu potpis
alohton (gr. allos drugi, chthon zemlja)
koji je podrijetlom iz nekog drugog
mjesta ili kraja
aloin (gr. aloe) kem. tvar koju u sebi
sadri lie biljke aloja
aloj (gr. aloe) bot. istonjaka, osobito
afrika, biljna vrsta iz ijeg se lia
cijedi gorak sok od kojega se pripremaju lijekovi
alokacija (lat. allocatio) dodavanje, dodatak; trg. odobravanje nekog rauna ili stavke kasnije unesene u raun
alokroian (gr. allochroos) koji mijenja
boje, koji se prelijeva
alokroizam (gr. allochroos promijenjene boje) mijenjanje (ili: prelijevanje)
boja
alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje;
kratak govor, osobito govor kojim papa pozdravlja kardinalski sabor; alokvij
alokvij (lat. alloquium) v. alokucija
alokvirati (lat. alloqui) osloviti, oslovljavati
alolalija (gr. allos drugi, laleo brbljam,
govorim) med. pravljenje pogreaka
u govoru, pogrean govor
alomorfija (gr. allos drugi, morfe oblik) kem. v. alotropija
aloniman (gr. allos drugi, onyma ime)
pod drugim (ili: tuim) imenom
alon (fr. allonge) trg. list koji se priklapa uz mjenicu i na koji se stavljaju indosamenti; produetak, nastavak (npr. na nekom stolu); dug kono-

alopat

59

pac pomou kojega se konji ue kasanju

alopat (gr. allos drugi, pathos bolest)
med. lijenik koji lijei pomou alopatije; prijatelj, pristaa alopatije;
aleopat
alopatija (gr. allos drugi, pathos bolest) med. metoda lijeenja kod koje
se bolest s jednog dijela tijela prenosi
na neki drugi dio; alopatska metoda
lijeenja uporaba lijekova koji izazivaju bolesti suprotnog djelovanja,
metoda koji se danas uope primjenjuje u znanstvenoj medicini (suprotno: homeopatija); aleopatija
alopecija (gr. alopekia opadanje dlaka,
kose) med. bolest opadanja kose, elavljenje, elavost; alopecija
aloplastika (gr. allos drugi, plassein
uobliiti, uobliavati) med. zamjenjivanje jednoga izgubljenog dijela tijela
drugim, uzetim od nekoga drugog;
transplantacija
alosija (gr.) runo velik i debeo ovjek,
grdosija
aloteza (gr. allos drugi, thesis postavljanje) lingv. prelaenje jednog glasa
u drugi
alotigen (gr. allothi na drugom mjestu, gennao raam) koji je postao
drugdje
alotrije (gr. allotrios tu) mn. sporedne
(ili: tue) stvari, tua zanimanja; nered, nepristojnost
alotriodoncija (gr. allotrios tu, odus
zub) namjetanje umjetnih zuba
alotriofagija (gr. allotros tu, fagein
jesti) med. bolesna elja za neobinim jelima, elja za jedenjem stvari
koje nisu za jelo
alotriologija (gr. allotrios tu, logos
govor) mijeanje (ili: umetanje) stranih rijei u govor
alotrofija (gr. allos, trofe hrana) biol.
osobina ljudi, ivotinja i nezelenih
biljaka da ne mogu ivjeti od anor-

alrauna
ganskih spojeva, nego im je potrebna organska hrana; supr. autotrofija
alotropan (gr. allos drugi, tropos nain) kem. koji se pojavljuje u vie
razliitih oblika ili stanja
alotropija (gr. allos drugi, tropos nain) kem. svojstvo tvari, supstancije,
elementa da se pojavljuje u posve
razliitim oblicima, npr. ugljika da
postoji kao grafit i dijamant; alomorfija; usp. izomerija
alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta peruanske lame, veoma cijenjene zbog
svoje odline vune; 2. kordiljerska
tkanina od alpakine vune; 3. kem.
galvanski posrebrnjena slitina, novo
srebro
alpinac vrsta vjetra; vojnik uvjeban
za ratovanje u planinskim uvjetima;
Alpinac stanovnik Alpi, alpski gortak
alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske
i francuske trupe, od 1872., za uvanje i zatitu alpskih dolina
alpinist prouavatelj Alpi, penja na
Alpe, planinar
alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam
alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i prouavanje Alpa, osobito: penjanje na
Alpe; u irem smislu: sva znanstvena
i portska bavljenja visokim planinama; planinski port, planinarstvo
alpinum (lat.) vrt zasaen alpskim biljkama, osobito umjetni breuljak u
vrtu zasaen alpskim biljkama
alporama (lat. Alpes, gr. horao gledam, vidim) promatranje (ili: razgledanje) visokih planina, pogled na gleere, ledenjake
alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada
Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska
rasa ljudi niskog rasta, kratke lubanje i smee boje lica, ive oko Alpa,
u istonoj i junoj Europi
alrauna (staronjem. alruna, njem. Alraune) u njemakoj mitologiji: duh
koji prorie, kasnije neko malo de-

alt
monsko bie u ljudskom obliku; po
tome nazvan korijen mandragore koji
je slian ljudskom liku, iz kojega su,
po starom vjerovanju, postali ti patuljci-proroci; gatalica, arobnica
alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi
glas, vii srednji glas; pjeva koji pjeva alt
alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se
oznauje da treba izvoditi za oktavu
vie
altamirsko doba naziv za starije kameno doba u razvoju Zemlje (prema
pilji Altamira u panjolskoj gdje su
otkriveni razliiti crtei ivotinjskih
likova koji predstavljaju najstarije
dosad pronaene spomenike likovne
umjetnosti)
altana (lat. altus visok, tal. altana) arhit. zatvoreni balkon, balkon na gornjim katovima neke graevine
altazimut (ar. as-sumut putovi) prijenosni instrument za mjerenje kutova; univerzal tj. univerzalni instrument)
Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara
roba, dobra roba
alteja (gr. althaia, lat. althaea) bot.
bijeli sljez, biljka iji se korijen upotrebljava kao lijek protiv kalja
alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1.
osoba koja je od neke druge osobe
ovlatena da moe potpuno raditi u
njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2.
ovjek po miljenju i osjeaju potpuno blizak i srodan drugom nekom ovjeku, istomiljenik
altera pars (lat. altera pars drugi dio)
druga strana, suprotna, protivnika
strana
alteracija (lat. alteratio) mijenjanje nagore, promjena, izmjena, preobraenje; pogoranje, oteenje; uzbuivanje, uzbuenje, uasavanje, gnjev;
glaz. akord ili ton povien ili snien
kromatskim znakom

60

alterum tantum
alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji
izazivaju promjenu, koji postupno poboljavaju sokove
alterirati (lat. alterare) mijenjati, promijeniti, izmijeniti nagore; kvariti,
pokvariti, pogorati; uplaiti, zbuniti; uzbuniti, rasrditi
alterkacija (lat. altercatio) prepirka,
svaa; raspravljanje, diskusija
alternacija (lat. alternatio) smjenjivanje, smjena; smijenjenost; ped. 1. izmjeninost u rasporedu sati izmeu
teih i lakih predmeta; 2. ako u jednom razredu ima vie skupina, onda,
dok se jednoj predaje, druge imaju
tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crtanje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni,
kvantitativni, samoglasniki, suglasniki)
alternativa (lat.) izbor izmeu dviju
mogunosti, opredjeljivanje za jednu
od dviju odluka; log. alternativni sudovi su 1. oni koji se mogu jedan
drugim zamijeniti, a da se njihov
smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei
je otkrio zakone padanja", ili: "Zakone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni
disjunktivni sudovi iji se predikat
sastoji samo iz dvaju pojmova koji
se meusobno iskljuuju, npr.: "Jedno elektrino tijelo je ili pozitivno ili
negativno elektrino."
alternativan (lat. alternativus) izmjenian
alternator (lat. alternator) fiz. stroj za
proizvoenje izmjenine struje
alternirati (lat. alternare) smjenjivati
se; kolebati se; med. alternirajua
groznica povratna groznica
alterum tantum (lat.) "drugo takvo",
tj. jo jednom toliko, dvostruko; sluaj da se kamate popnu do visine
glavnice
alterum tantum (lat.) jo jednom toliko, dvostruko; trg. kamate koje su
se popele do visine glavnice

altesse
altesse it. altes (fr.) visoanstvo, visost,
svjetlost (titula)
altimetar (lat. altus visok, gr. metron
mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za
mjerenje visina
altimetrija (lat. altus visok, gr. metria
mjerenje) mjerenje visina
alting (dan.) islandski parlament
altiora (lat.) mn. vie stvari, via znanja, vie znanosti; ii ad altiora (altiora) idi naprijed, idi navie, teiti
za neim viim; alciora
altist (tal. alto) glaz. pjeva koji pjeva
alt
altruist ovjek koji je u svom miljenju
i radu u skladu s ljubavlju prema
blinjima, ovjekoljubac
altruizam (Comte skovao po tal. altrui
drugi, lat. alteri huic ovom drugom)
fil. nain osjeanja, miljenja i djelovanja u skladu s obzirima prema dobru svojih blinjih pa i cijeloga ovjeanstva; ljubav prema blinjima, nesebinost
altum silentium it. altum silencijum
(lat.) duboka tiina, duboka utnja
aludirati (lat. alludere) smjerati, nianiti, ciljati na koga ili to; posredno
rugati se, predbacivati nekome neto, bockati
aluminij (lat. alumen stipsa) kem. element atomske teine 26,97, redni
broj 13, znak Al, kovina (metal), po
boji i sjaju nalazi se izmeu srebra i
platine, tvri od cinka, a meki od
bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici
veoma uporabljiv zbog male specifine teine
alumnat (lat. alumnari odgajati, odgojiti) zavod u kojem se uenici, osim
odgajanja, i hrane
aluvij (lat. alluvium naplavina, naplavljeno) geol. najgornji, tj. najmlai slojevi Zemljine kore koji su postali nanosom
aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni

61

amagazinaa
aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav.
poveanje obalnog zemljita zbog
postupnog nanosa zemlje i pijeska
plavljenjem; ovo poveanje pripada
vlasniku obalnog zemljita na osnovi tzv. aluvijskog prava
aluzija (lat. allusio, alludere smjerati)
nianjenje, ciljanje na koga ili to;
govorna figura u kojoj se, umjesto
prave stvari, kazuje njoj slina koja
lako moe podsjetiti na onu pravu;
pr. aluzivan
alvearij (lat. alvearium) konica, pelinjak; jedan dio une upljine u kojoj
se skuplja una mast
alveolaran (lat. alveoaris) koji se tie
zubnih leita; stanini; alveolarni
ivac eljusni ivac
alveole (lat. alveoli) 1. anat. male upljine, jamice i mjehurii u pojedinim
dijelovima tijela, npr. leita za zube
u eljusti, pluni mjehurii u kojima
se izmjenjuju plinovi za vrijeme disanja i dr.: 2. votane stanice u pelinjem sau
alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica,
izmet
aljamiado it. alhamijado (p.) stara
bonjaka hrvatska i panjolska poezija pisana arabicom
amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato,
njeno; amalbilmente, amorevole,
amoroso
Amadejevo (Amadeovo) kazalite prva javna kazalina dvorana u Zagrebu koju je gradio grof Antun Pejaevi krajem 18. st. (ime po grofu Antunu Amadeju de Varkonyi, 1757
1835)
Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak
jednog velikog starofrancuskog kruga
pria; pren. junak iz romana, ljubavnik koji se ponaa kao vitez
amagazinaa (fr. emmagasinage)
smjetanje u skladite (magazin);
pristojba koja se plaa za learinu u
magazinu

amagazinirati
amagazinirati (fr. emmagasiner) smjetati u skladite (magazin), ostaviti
na uvanje
amaksofobija (gr. amaxa kola, fobos)
med. strah od vonje
amalbilmente (tal.) glaz. v. amabile
Amaleani staro arapsko pleme u jugozapadnoj Palestini
amalgam (ar., gr. malagma olakavajue sredstvo,' malassein omekati)
kem. spoj, slitina, legura ive s drugim kovinama, npr. s kalijem, natrijem, bakrom, srebrom i dr.
amalgamacija (lat. amalgamatio) kem.
spajanje kovine sa ivom; pren. stapanje
amalgamirati (ar., gr. malassein
omekati) kem. spojiti sa ivom, sliti
ivu s drugim kovinama (v. amalgam); pren. zdruiti, tijesno stopiti
(u jedno)
Amalteja nimfa (ili koza) koja je dojila
Zeusa; iz njezinog je roga tekao
nektar i ambrozija pie i hrana
bogova; odatle: Amaltejin rog rog obilja
amandin (fr. amandine) bademov sapun
amandirati (fr. amender) poboljati, poboljavati, popraviti; predloiti izmjenu ili dopunu zakonskog prijedloga
amandman (fr. amendement) dodatak
ve gotovom zakonskom prijedlogu
kojim se taj prijedlog dopunjuje ili
popravlja; poboljanje, popravak
amanet (ar. emanet) zalog, depozit, zavjet; povjereno dobro koje se nekom
daje na uvanje; poiljka s oznaenom vrijednou, preporuka
amans-amens (lat.) koji je. zaljubljen,
budala je
amanman (lat. manica rukav, fr. emmanchement) slik. prilagoavanje dijelova cjelini
amara (lat.) mn. farm. gorki lijekovi,
gorka sredstva

62

amazonke
amarant (gr. amarantos koji ne vene)
bot. junoamerika biljna vrsta iji
cvjetovi zadravaju svoju boju i kad
se sasue
amarela (lat. amarella, amarus gorak)
bot. vrsta krupne vinje koja se odlikuje kiselkastim okusom vina
amarin (lat. amarinum) kem. gorka
tvar
amarinja (etiop.) jezik u Etiopiji, inae
jezik vladajueg i najkulturnijeg etiopijskog plemena Amharaca
amarulentan (lat. amarulentus) gorak,
pun gorine
amasirati (fr. amasser) gomilati, nagomilati, nagomilavati, nakupiti
amater (fr. amateur, lat. amator koji
voli) onaj koji se bavi neim, npr.
znanou, umjetnou, vjetinom itd.
iz ljubavi, a ne profesionalno; diletant, ljubitelj
amatija (gr. amathia) neznanje, neobrazovanost
amatofobija (gr. amatos pijesak, prah,
fobos strah) bolestan strah od praine
amaurotian (gr. a-mauros mraan,
taman) bolestan u oima; slijep
amauroza (gr. amaurosis zamraenje)
med. zamraivanje vida; crna mrena
u oima, sljepilo, sljepoa
amazezis (gr. a-, masaomai vaem)
med. nemogunost vakanja hrane
amazon (gr. Amazon) port, ensko
odijelo za jahanje, amazonsko odijelo
amazonke (gr. a-, mazos dojka, Amazon) mit. "one koje nemaju dojki",
legendarne hrabre stanovnice enskih drava u kojima se nisu trpjeli
mukarci, osim ukoliko je bilo potrebno radi obnavljanja enskog stanovnitva; prema prii, njima je u
djetinjstvu spaljivana desna dojka da
bi lake mogle rukovati lukom i strijelom; bile su veoma ratoborne, hrabro su branile svoju dravu, ak i
upadale u tue zemlje i osvajale ih;

amazonsko odijelo
u ovome mitu sauvani su tragovi
koji ukazuju na postojanje drava s
ginekokratskim reimom, tj. s vladavinom majke i ene; pren. junakinja, ratoborna ena, junak-ena,
smjela jahaica
amazonsko odijelo port. v. amazon
ambalaa (fr. amballage) omot, sve ono
to slui za pakiranje robe
ambasada (fr. ambassade, lat. ambactus sluga, podanik) veleposlanstvo,
diplomatsko predstavnitvo drave u
drugoj zemlji; boravite ambasadora
ambasador (fr. ambassadeur) veleposlanik, poslanik najvieg ranga, opunomoeni predstavnik drave u drugoj zemlji
ambi- (lat. ambo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: i jedan i drugi,
oba, oboje
ambicija (lat. ambitio) astoljublje, slavoljublje, tenja za neim, stremljenje emu
ambiciozan (lat. ambitiosus) astoljubiv, slavoljubiv
ambidekster (lat. ambidexter) denjak
u obje ruke, ovjek koji se podjednako lako slui i desnom i lijevom rukom; pren. licemjer
ambideksteritet (lat. ambidexteritas)
denjatvo u objema rukama, podjednaka sposobnost u sluenju desnom
i lijevom rukom; pren. licemjerstvo
ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmislenost, dvosmislica
ambijent (lat. ambire obilaziti; opkoljavati) sredina, okolina, drutvo u kojem netko ivi i radi
ambilogija (lat. ambo oba, gr. logia)
dvosmislen izraz, dvosmislica
ambilokvij (lat. amb, loqui govoriti)
dvosmislen govor
ambirati (lat. ambire) traiti slubu,
obilaziti nekoga i moliti za mjesto;
ii za im, teiti za im
ambis (gr. abyssos) bezdan, ponor, provalija; pren. propast

63

ambra
ambitus (lat.) obilaenje; traenje ega,
osobito nedoputenim nainom, putem podmiivanja i si.; pokriven hodnik oko crkve; optjecaj, kruna putanja
ambivalencija (lat. ambo oboje, valere
vrijediti) dvojaka vrijednost; podvojenost (npr. istodobni osjeaj ljubavi
i mrnje prema istoj osobi)
ambivertiranost (lat. ambo oboje, vertere okrenuti) seksualna sklonost
prema osobama obaju spolova, biseksualitet; psih. svojstvo osobe koja nije ni izrazito otvorena (ekstravertirana) ni zatvorena (introvertirana)
prema okolini
amble it. anbl (fr.) jah. ravan hod (konja)
amblem (fr. embleme) znak, znamenje,
obiljeje, simbol; amblem
amblem (gr. emblema ukrasni umetak) umetnut ukras; simbol, znak,
obiljeje
amblematian (gr. emblema) znakovit, simbolian, alegorian, prikazan
u slici, slikovit
amblematizirati (gr. emblema) prikazivati u slikama, izlagati slikovito,
simbolizirati, alegorizirati
ambliafija (gr. amblys tup, slab, afe
dodirivanje) med. neosjetljivost, slabost osjetila dodira
ambliopija (gr. amblys, ops, opos vid,
oko) med. slabovidnost
ambloma (gr. ambloma pobaaj) med.
pobacivanje, pobaaj, abortus
amblotici (gr. amblosko pobaciti) mn.
med. sredstva za izazivanje pobaaja; abortivi
ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogodak dvaju brojeva od pet, u istom
redu jedne tombolske karte
ambonoklast (gr. ambon katedra, klasis lomljenje) protivnik crkvene glazbe, glazbe u crkvi
ambra (ar. anbar, sanskr. ambara) mirisna smola kojom na Istoku dime
sobe i koju pue s duhanom

ambroid

64

ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mirisna smola, gr. eidos izgled) stijenjeni jantar koji se dobiva u krupnim
komadima tako to se veliki broj sitnih komada jantara pod visokim tlakom i na visokoj temperaturi slije u
jednu masu
ambrotipi mn. fotografije na staklu koje titi lak i druga fina staklena ploa
ambrozija (gr. ambrosia) mit. jelo koje
daje besmrtnost, hrana vinjih bogova; pren. jelo koje okijepljuje, izvrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov
iji pelud izaziva alergiju u kolovozu
i rujnu
ambrozijski (gr. ambrosios) bogovski,
koji pripada bogovima, natprirodan;
boanski, divan
ambulant (lat. ambulare hodati, ambulans) trg. osoba koja se bespravno
bavi trgovakim posredovanjem
ambulanta (lat. ambulantia) med. pokretna ili poljska bolnica; ustanova
za lijenike preglede i pruanje prve
i hitne pomoi
ambulantni (lat. ambulans, ambulare
hodati, ii) putujui, pokretni; nestalan; ambulantni bolesnik bolesnik koji ne mora leati u postelji, nego dolazi lijeniku na lijeenje; ambulantna
pota putujua, eljeznika pota
ambulatorij (lat. ambulatoria) med.
ustanova gdje se pregledavaju i lijee
bolesnici koji ne moraju leati u postelji, nego dolaze na lijeenje po potrebi
ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-'
jeti, opaliti) mn. med. opekline
ameba (gr. amoibe promjena) zool. mikroskopom vidljiva ivotinjica koja
stalno mijenja svoj oblik
amebijaza (gr. ameibo mijenjam)
amebna dizenterija iji je uzronik
Entamoeba histolytica, crijevna zaraza praena bolovima u trbuhu, prolje-

amentia simplex
vima ili zaepljenjem, zatvorom (opstipacijom)
ameblirati (fr. ammeubler) kuu opskrbiti pokustvom, kuu namjestiti potrebnim stvarima
amebni (gr. amoibe promjena) koji potjee od amebe, uzrokovan amebama
ameboidno kretanje zool. kretanje
stanica u ljudskom tijelu pomou
pseudopoda; nazvano po tome to je
najprije primijeeno kod ameba
amelija (gr. a ne, melos ud) priroena
nakaznost kod domaih ivotinja (nedostatak jednog ili vie udova))
amelioradja (lat. amelioratio) poboljanje, poboljavanje, popravljanje,
dotjerivanje, npr. zemljita, imanja
ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ameliorer) poboljati, poboljavati, popraviti (zemljite)
amen (hebr. amen) "tako neka bude",
rije kojom obino zavravaju molitve; otuda: rei amen privesti kraju,
zavriti
amencija (lat. amentia) med. ludilo
amenija (gr. a-, men mjesec) med. v.
amenoreja
amenomanija (gr. a-, men mjesec, mania) med. duevni poremeaj kod ena kao posljedica izostanka menstruacije
amenoreja (gr. a-, men, rheo teem,
curim) med. izostanak menstruacije;
amenija
amentes mit. rije kojom su stari Egipani nazivali podzemni svijet
amentia activa it. amencija aktiva
(lat.) med. naglo ludilo
amentia occulta it. amencija okulta
(lat.) med. potajno, skriveno ludilo
amentia partialis it. amencija parcijalis (lat.) med. djelomino ludilo
amentia senilis it. amencija senilis
(lat.) med. staraka slaboumnost
amentia simplex it. amencija simpleks (lat.) med. jednostavna, opa
duevna slabost

amenovati
amenovati (hebr. amen) odobravati, napadno odobravati
amerikan (fr. americaine) otvorena kola na etiri kotaa; vrsta platna
amerikan grubo, nebijeljeno platno;
usp. bez; vrsta kukuruza duguljasta
zrna; u filmskom jeziku: izraz za sliku u kojoj je glumac snimljen do tri
etvrtine tijela (do koljena); usp. groplan, total
amerikanijada filmska, glazbena i si.
izvedba nekog djela po tobonjem
ukusu amerike povrne publike: sladunjavost, jeftini trikovi
amerikanistika znanost o amerikim
jezicima i knjievnostima, o amerikoj kulturi uope
amerikanizacija nastojanje da se neto uini na nain Amerike (misli se
na brzinu, tehniku savrenost i si.);
pretvaranje u Amerikance, poamerienje
amerikanizirati (fr. americaniser) poameriiti, poameriavati
amerikanizmi mn. osobitosti engleskog
jezika kojim se govori u Americi
ametabolan (gr. a-, metabole promjena, preobraaj) koji se ne mijenja,
nepromjenjiv; ametobolni insekti
zool. insekti koji nisu podloni metamorfozi
ametabolian (gr. a-, metabole preobraaj, promjena) biol. koji nije podloan metamorfozi, nepromjenjiv
ametist (gr. a-methystos koji djeluje
protiv pijanstva) dragi kamen ljubiaste boje (po vjerovanju starih Grka
titi od pijanstva)
ametodian (gr. a-methodikos) koji
nije raen po jednom utvrenom redu, planu; neznanstven, koji je bez
reda i naela
ametodist (gr. a-methodikos) onaj koji
radi bez reda i neznanstveno
ametrian (gr. a-metria) neravnomjeran, nerazmjeran, nejednak, nepravilan

65

amfibrah
ametrija (gr. a-metria) neravnomjernost, nerazmjer, nejednakost, nepravilnost
ametropija (gr. a-metron, ops vid, oko)
med. zajedniki naziv za kratkovidnost i dalekovidnost oka, mana oka
u prelamanju svjetlosti
amfetamini lijekovi koji djeluju na
ivani sustav i podrauiu rad miia te tako suzbijaju pospanost i osjeaj umora
amfi (gr. amfi) prijei, oko, okolo, unaokolo; u sloenicama: s obje strane,
sa svih strana, na oba naina
amfibija (gr. amfi, bios ivot) zrak.
zrakoplov opskrbljen i kotaima i
amcima, te je tako sposoban uzlijetati i sputati se i na suho i na vodu;
usp. amfibije
amfibije (gr. amfibios koji ivi na suhom i u vodi) mn. zool. vodozemci
amfibijski (gr. amfibios) vodozemski;
pren. dvojak, prevrtljiv
amfibioliti (gr. amfibios, lithos kamen)
mn. okamenjeni vodozemci ili njihovi pojedini dijelovi
amfibiolog (gr. amfibios, logos) zool.
onaj koji se bavi prouavanjem amfibija
amfibiologija (gr. amfibios, logia) znanost o amfibijama
amfiblestroditis (gr. amfiblestron
mrea) med. upala mrenice oka
amfiblestroida (gr. amfiblestroeides
mreast) anat. mrenica oka
amfibol (gr. amfibolos dvosmislen,
sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda
sloenih silikata, zelene i crvenkaste
boje i tvrd kao elik
amfibolian (gr. amfibolos) dvosmislen
amfibolia (gr. amfibolia) dvosmislenost, dvosmislica
amfibrah (gr. amfibrachys) poet. metrika stopa od dvaju kratkih i jednog dugog sloga: kratakdugkratak (U U)

amficelan
amficelan (gr. amphikoilos) s obje
strane udubljen, konkavan
amfideum (lat. amphideum) med. otvor
maternice
amfidiplopija (gr. amfi, diploos dvostruk, ops oko) med. dvostruko gledanje na oba oka
amfigeneza (gr. amfi, genesis raanje)
zool. bot. v. amfigonija
amfigonija (gr. amfi-gygnomai) zool.
bot. spolno razmnoavanje, spolno
sjedinjavanje u obliku stapanja dviju
razliitih stanica; amfigeneza
amfigurija (gr. amfi, guros krug) uzaludno troenje rijei, besmisleno brbljanje, zbrka rijei i pojmova; prid.
amfigurian
amfigurist (gr. amfi, guros) onaj koji
govori bez veze, smetenjak
Amfijaraj mit. prorok, vra i kralj u
Argu, jedan od Argonauta; nerado
sudjelovao u pothvatu "Sedmorice
protiv Tebe", jer je kao prorok znao
da e svi voe pothvata poginuti;
budui daje bio miljenik bogova, nije
poginuo nego je bjeei sa svojim konjima i kolima zaao u ponor koji je
pred njima na obali rijeke, u koju je
dao potjerati konje i kola, gromom
otvorio Zeus
amfikarpian (gr. amfi, karpos plod)
bot. koji raa plodom iznad i ispod
zemlje
Amfiktionije mn. vjerskopolitiki savez
starogrkih drava sa zajednikim
vjerskim sveanostima; glavna mu je
svrha bila ublaivanje meusobnih
neprijateljstava
amfilogian (gr. amfilogos) dvojben,
sumnjiv
amfilogija (gr. amfilogia) spor, svaa;
proturjenost
amfimacer (gr. amfimakros) poet.
metrika troslona stopa; dug
kratak dug ( U ); kretik
amfimetori (gr. amfi, meter mati) mn.
sinovi dviju majki, a jednog oca

66

amfitropian
amfimiksija (gr. amfi, meignymi mijeam) biol. spajanje rasplodnih stanica
amfioks (gr. amfi, oxys otar) zool. ribolika morska ivotinja, velika nekoliko centimetara, veoma vana za
znanost jer je njezin jednostavni sastav pomogao objanjenju sloenog
tijela kraljenjaka; od pravih kraljenjaka razlikuje se po tome to nema kotanog ni hrskavinog kostura, srca ni pravog mozga
Amfion mit. sin Zeusa i Antiope, mu
Niobin, graditelj tebanskih zidova
amfipatori (gr. amfi, pater otac) mn.
djeca dvaju oeva, a jedne majke
amfipneuma (gr. amfi, pneuma dah,
disanje) med. teko disanje, astma
amfisciji (gr. amfi, skia sjena) mn.
zem. stanovnici tropskog pojasa koji
svoju sjenu u jedno godinje doba
bacaju prema sjeveru, a u drugo prema jugu
amfiteatar (gr. amfi-theatron) polukruna pozornica; uzvieno mjesto
prema pozornici, sluaonica polukruna oblika koja nalikuje na stube
i na kojoj su sjedala za gledatelje;
zgrada u kojoj su se prireivale gladijatorske predstave; pren. gledatelji
amfiteatralan (gr. amfi-theatron) koji
je polukruna oblika i koji se stupnjevito penje
amfitomian (gr. amfitomos) dvorez,
sa dva reza (no)
Amfitrion sin Alkejev, mu *Alkemenin,
nominalni otac Heraklov (pravi otac
je Zeus,), kralj u Tirintu i kasnije u
Tebi; Amfitrionijad (gr. Amfitryoniades) Heraklo
Amfitrita u grkoj mitologiji: boica
mora, ena Posejdona, boga mora,
majka Tritonova
amfitropian (gr. amfi, tropos okret)
koji se okree na obje strane

amfora
amfora (gr. amforeus) kod starih Grka
i Rimljana: ispupen glineni krag s
uskim grliem i dva drka u kojem
su drali vino
amfoteran (gr. amfoteros) kem. dvojak, i lunat i kiseo; amfoterna tijela
tijela koja su istodobno i baze i kiseline; amfoterne tvorevine geol. stijene
koje su nastale i utjecajem vode i
utjecajem vatre, koje su, dakle, istodobno i neptunske i plutonske
amfoterodiplopija (gr. amfoteros, diploos, ops) med. dvostruko gledanje,
ali svakim okom drukije
ami-cochon it. ami-koon (fr.) "prijatelj svinja", tj. prijatelj s kojim se u
razgovoru mogu bez ikakva sustezanja upotrebljavati i prostaki izrazi
amicabili modo it. amikabili modo
(lat.) na prijateljski nain, na lijep
nain
amicabilis compositio it. amikabilis
kompozicio (lat.) prav. prijateljski
sporazum, prijateljska nagodba
amice! (lat.) vokativ od rijei amicus
it. amikus (lat. amicus prijatelj) prijatelju!; katkada i superlativno: amicissime najvei prijatelju!
amicitiae causa it. amicicije kauza
(lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti
amicus certus in re incerta cernitur
it. amikus certus in re incerta cernitur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji
poznaje
amicus Plato, sed magis amica veritas it. amikus Plato, sed magis amika veritas (lat.) drag mi je Platon,
ali mi je draa istina (reenica koja
se u jednom kasnijem spisu pripisuje
Sokratu; esto se koristi za izricanje
nepristranosti)
amid (lat. amida) kem. amonijak iji je
vodik zamijenila kiselina
amidin (lat. amida) kem. unutarnji
glavni sastojak zrnca krobnog brana

67

amnestija
amida (tur. amide) stric
amigdalitis (gr. amygdale badem)
med. upala krajnika
amikalan (lat. amicus prijatelj, amicalis) prijateljski
amiksija (gr. a-, myxa sluz) med. nedostatak sluzi
amil(um) (lat. amylum, gr. amylon)
kem. krob, tirka, krobno brano
amiloza (gr. amylon krob) kem. organski spoj C 6 H 10 O 5 , ili njegova polivalencija; med. v. amiloidna degeneracija
amimetian (gr. a-mimetos) nepodraljiv
amimija (gr. a-, mimesis oponaanje)
med. nesposobnost pokretanja miia lica kod modanih bolesti
aminterije (gr. amyno branim, lat.
amynteria) mn. med. zatitna sredstva, lijekovi koji slue za zatitu
amiotrofija (gr. a-, mys mii, trofe
prehrana) med. veoma teka i neizljeiva djeja bolest, kao posljedica
tekih promjena u hrpteninoj modini
amirante (p. amirante) vrhovni zapovjednik kopnenih i pomorskih vojnih
snaga u panjolskoj
amisija (lat. amissio) gubitak, gubljenje
amitotian (gr. amytto param, razdirem) biol. kod kojega postoji amitoza
amitoza (gr. amytto param, razdirem)
biol. izravna dioba jezgre u ivotinjskoj ili biljnoj stanici
amizantan (fr. amusant) zabavan,
zanimljiv, ugodan, razonodan
amizeta (fr. amusette) zabavica, razonoda; igrake; voj. vrsta lakog poljskog topa
amizirati (fr. amuser) zabavljati, zanimati, uveseljavati, razonoditi
amnestija (gr. amnestia zaboravljanje)
prav. pomilovanje, djelomian ili potpun oprost kazne

amnestika
amnestika (gr. amnestike) sposobnost
ili vjetina zaboravljanja neugodnih
doivljaja i uspomena
amnestirati (gr. amnesteo zaboraviti)
pomilovati, oprostiti kaznu, zaboraviti krivnju
amnezija (gr. a-, mnesis sjeanje) med.
kratkotrajan, dugotrajan ili stalan,
djelomian ili potpun gubitak sposobnosti pamenja
amnikolist (lat. amnicola) stanovnik
pokraj rijeke
amnion (gr. amnos janje) med. posteljica, veoma njena i prozirna ovojnica u kojoj se nalazi embrij kod sisavaca, gmazova i ptica, tzv. amnionova voda
amnitis (gr. amnos) med. upala amniona
amok (malaj.) neobina i strana vrsta
ludila kod malajskih uroenika koje
se oituje u nagonu za ubijanjem
(klanjem) svakoga na koga se naie
Amon (hebr. Amon, gr. Ammon) mit.
glavno boanstvo starih Egipana,
prikazivano je s ovnovim rogovima;
simbol stvaralake snage i raanja
amonal (gr. ammoniakon) eksplozivna
tvar smjesa amonijane salitre,
aluminijeva praka i nitrotoluola;
upotrebljava se u rudarstvu i u ratnoj tehnici
Amoniani jedno od drevnih arapskih
plemena; veliki neprijatelji Izraelaca
koji su ih pokorili
amoniemija (gr. amoniakon amonijak,
haima krv) med. trovanje krvi amonijakom
amonifikacija (gr. ammoniakon, -fikacija od lat. glagola facio, facere initi, raditi) proces pretvaranja duika iz razliitih duikovih spojeva
(bjelanevina, amino-kiselina, mokraevina i dr.) u amonijski duik
amonijak (gr. ammoniakon. lat. salammoniacus) kem. spoj duika i vodika, bezbojan plin ljutog i neugodnog

68

amortizacija
mirisa koji izaziva suze, otrovan i
nagriza kou (naziv po libijskoj pokrajini Amoniji (ime prema egipat.
bogu Amonu)
amoniti (hebr. Amon, gr. nast. -ites,
lat. cornu Ammonis Amonov rog)
geol. poput ovnovih rogova svijene
okamine jedne izumrle vrste glavonoaca; usp. Amon
Amor (lat.) mit. bog ljubavi, radosti i
ale kod starih Rimljana (odgovara
grkom Erosu); pren. ljubav
amor vincit omnia it. amor vincit omnija (lat.) posl. ljubav sve pobjeuje,
ljubav je jaa od svega
amoralizam (lat. a-, mos, mori obiaj)
fil. nemoralnost (ovako je njemaki
filozof Nietzsche nazvao svoje etiko
shvaanje koje odbacuje dotadanji
moral)
amoreti (tal. amoretti) mn. slike malih
bogova ljubavi u staroj rimskoj umjetnosti i umjetnosti renesanse i novog doba; ljupki likovi krilate djeice zabavljene razliitim poslovima;
amoriti
amorevole (tal.) glaz. v. amabile
amorfan (gr. a-morfos) bezoblian, nakazan; min. bezoblian, nekristaliziran; supr. kristalan
amorfija (gr. a-, morfe oblik) bezoblinost; nakaznost
amorfizam (gr. a-morfos) bezoblinost,
nakaznost; min. bezoblinost, nekristaliziranost; supr. kristaliziranost
Amoriani (Semiti) narod koji je u 3.
. i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu,
Siriji i Palestini dok ga nisu pobijedili Hetiti; pobijedili su ih Izraelci
kad su pod Jouom osvojili Obeanu
zemlju (Kanaan)
amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti
amoroso it. amorozo (tal.) 1. glaz. v.
amabile; 2. im. ljubavnik, zaljubljeni
amortizacija (lat. amortisatio) 1. postupno, po zakonom utvrenom planu izvoeno vraanje duga, osobito

amortizirati
dravnih zajmova; 2. sudski postupak kojim se izgubljeni vrijednosni
papiri i dokumenti proglaavaju nevaljanim (mortifikacija); 3. otuenje
nepokretnog imanja iz svjetovnih
ruku i predavanje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortizman
amortizirati (lat. amortisare) 1. otplaivati, vraati neki dug postupno; 2.
izgubljen vrijednosni papir ili dokument sudskim putem proglasiti nevaljanim; 3. prodati ili ustupiti imanje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortirati
Ampel mitoloki ljubimac Dioniza Bakha, sin jednoga od satira i neke nimfe; Dioniz ga je nakon smrti pretvorio
u lozu
ampelografija (gr. ampelos trs, vinograd, grafia) znanost o vrstama vinove loze i groa
ampelurgija (gr. ampelurgia) vinogradarstvo
amper fiz. jedinica za mjerenje jaine
elektrine struje, nazvana po slavnom fr. matematiaru i filozofu A.
Ampereu (17751836); kulon za sekundu ili struja koja prolaskom kroz
vodenu otopinu nitrata srebra za sekundu izdvoji 0,001118 grama srebra
ampermetar (fr. Ampere, gr. metron)
fiz. tehniki instrument za mjerenje
jaine elektrine struje; galvanometar ija kazaljka neposredno, na jednoj skali, pokazuje broj ampera koji
protjeu kroz kotur ice
ampir (fr. emire) carstvo, osobito Francuska za vrijeme Napoleona I. i Napoleona III.; ampir-stil stil francuske umjetnosti za vrijeme Napoleona
I., oponaao je staru rimsku umjetnost iz doba careva
ampirans (fr. empirance) trg. poputanje ili pogoravanje kvalitete robe;
teta na brodu
amplasman (fr. emplacement zemljite,
gradilite) voj. mjesto za postavlja-

69

amportirati
nje topnikih orua, topniki poloaj
amplektivan (lat. amplectivus) koji
obuhvaa, obuhvaen
amplificirati (lat. amplificare) proiriti, proirivati, razviti, razvijati, razgranati, razgranavati, opirno izlagati, izloiti; poveati, poveavati
amplifikacija (lat. amplificatio) proirivanje, proirenje, razvijanje, razgranavanje, poveavanje; razrada, ira obrada; iscrpno govorniko izlaganje
amplifikativan (lat. amplificativus)
proirivan, koji proiruje, koji poveava, poveavajui
amplijacija (lat. ampliare proiriti) irenje, proirivanje; prav. odgaanje
sudskog procesa o ijem se predmetu
jo ne moe donijeti presuda; izrada
nekog akta u duplikatu radi bolje sigurnosti
amplijativ (ampliativus, ampliare poveati, proiriti) veoma visok stupanj
nekog svojstva ili neke osobine, za
razliku od superlativa, najvieg stupnja
amplissime (lat.) veleugledni, veleslavni, presvijetli (nekada titula visokih
dravnih inovnika, peti pade superlativa amplissimus)
amplitel lat.-gr. (lat. amplificare iriti, gr. tele daleko, fone glas) ureaj
koji pojaava glas i omoguuje istodobni telefonski razgovor s vie osoba
amplituda (lat. amplitudo obujam, irina) zem. luk na horizontu izmeu
izlaska i zalaska sunca; prostranost;
fiz. najvea udaljenost od ravnotenog poloaja; meteor, najvea razlika u zranom tlaku; ret. nain izraavanja nadugako i nairoko
amportiranje (fr. emporter) voj. zauzimanje, otimanje, osvajanje
amportirati (fr. emporter) voj. oteti, zauzeti, osvojiti

ampula
ampula (lat. ampulla boica) ispupena, trbuasta boica za mast, ulje,
bjelilo; crkvena posuda u kojoj se dri
vino i voda za priest (u kat. crkvi);
anat. trbuasto proirenje na cjevkastim organima, npr. na kraju polukrunih kanala uha itd.; teh. staklo
elektrine arulje
amputacija (lat. amputatio rezanje)
med. potpuno odvajanje, odrezivanje
ranjenih, razmrskanih, oteenih i
uope neizljeivih dijelova tijela;
pren. potpuno i nasilno odvajanje jednog dijela od neke cjeline
amputirati (lat. amputare odsijecati)
med. odvojiti, odrezati; pren. otcijepiti, nasilno odvojiti
amulet (lat. amuletum) hamajlija, predmet koji toboe ima arobnu mo da
titi od bolesti i svake druge nesree,
zbog ega ga praznovjerni ljudi nose
stalno sa sobom, obino o vratu
amundizam (gr. a-, lat. mundus svijet)
fil. shvaanje po kojem postoji samo
Bog, a svijet ne postoji; Bog je apsolutni duh, a svijet je samo treperenje, igra toga duha
amuzian (gr. amusia) koji ne uiva
ljubav muza, tj. koji je bez smisla i
osjeaja za ono to je umjetniko i
lijepo, nepjesniki; nekolovan
amuzija (gr. amusia) nenaklonost muza, oskudica u smislu i osjeaju za
ono to je umjetniko i lijepo; nekolovanost
amvon (gr. ambon izboenje na titu)
u pravoslavnoj crkvi: uzvieno mjesto ispred oltara, na soleji, s kojega
se itaju Sveto pismo, molitve, propovijedi i spomeni; amvon simbolino predstavlja kamen koji je aneo
odmaknuo s Kristovog groba
amylacea it. amilacea (lat.) mn. farm.
lijekovi koji sadre u sebi krob
an detaj (fr. en. detail) potanko, podrobno, opirno, iscrpno, do potan-

70

anadiploza
kosti, do sitnica; trg. na malo (supr.:
an gro)
an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s
lica; oi u oi, pravo u oi
an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglavnom (ispriati neto)
an- (gr. an) u grkim sloenicama ispred samoglasnika daje rijei nijeno znaenje, odgovara naem ne-, latinskom in-, njemakom un- itd.
ana (gr. ana) prijei, na, po, uz; kroz,
du; do, oko
anabaptist (gr. ana-baptizo) pristaa
ponovnog krtenja u zrelim godinama; pr. anabaptistiki
anabaptizam (gr. ana-baptizo ponovno
zaronjavam) vjerski pokret koji zahtijeva ponovno krtenje u zrelim godinama
anabatian (gr. anabaino uzlazim) koji
se penje, koji napreduje, koji raste;
anabatina groznica med. groznica
koja napada svakog dana, stalna
groznica
anabaza (gr. ana-basis) penjanje, uzlaenje (iz nieg predjela u vii, ili kretanje od mora prema unutranjosti
zemlje; osobito: Ksenofonova povijest
vojnog pohoda Kira Mlaeg protiv
svoga brata); med. razvijanje i jaanje bolesti
anabioza (gr. ana, bios ivot) ponovno
oivljavanje osuenih ili promrzlih
ivotinja
anadema (gr. anadema) glavni ukras
na kraljevoj glavi; v. dijadema
Anadiomena (gr. anadyomai izroniti)
"iz morske pjene roena" (pridjevak
boice Afrodite)
anadiploza (gr. ana-diploo udvostruiti) udvostruavanje; ret. ponavljanje rijei, retorika figura koja se sastoji u tome to sljedea reenica
poinje rijeima kojima je prethodna
zavrena; med. udvostruavanje napadaja grozninih bolesti

anadoza
anadoza (gr. ana-dosis) fiziol. razmjerna podjela sokova i hrane cijelom tijelu, probava
anaerobi (gr. ana, aer zrak, bios ivot)
mn. zool. bakterije koje mogu ivjeti
bez kisika, klice koje se mogu razvijati i razmnoavati tek kad im se
ukloni kisik
anaerobionti (gr. an-, aer zrak, bios
ivot) mn. zool. v. anaerobi
anafija (gr. an-, afe dodirivanje) med.
neosjetljivost (ili: smanjena osjetljivost) koe, poremeaj u osjetilu dodira
anafilaksija (gr. ana, fylaxis uvanje,
zatiivanje) med. preosjetljivost organizma na ponovno ubrizgavanje
bjelanevine
anafoneza (gr. anafonesis) med. vjebanje i jaanje plua i govornih organa glasnim govorenjem i pjevanjem
anafora (gr. anafora) poet. figura ponavljanja istih rijei na poetku stihova ili reenice, npr.: Mila kano si
nam slavna, mila si nam ti jedina,
mila kuda si nam ravna, mila kuda
si planina; (usp. epifora); med. izbacivanje kaljanjem ili povraanjem;
astr. pojavljivanje znakova na nebu
anafrodit (gr. an-afroditos) med. onaj
koji nije sposoban oploditi
anafrodizija (gr. an-, afrodisia ljubavno uivanje) med. bolesni nedostatak ili smanjenost spolnog nagona
anafrodizijaci (gr. an-, afrodisiakos
koji pripada ljubavnom uivanju)
mn. med. sredstva za smanjivanje i
sprjeavanje spolnog nagona
anagke v. ananke
anaglifi (gr. anaglyfa) v. anagliti
anaglipti (gr. anaglypta) mn: umj.
polureljefni umjetniki radovi; anaglifi
anagliptika (gr. anaglyptike) vjetina
izrade reljefnih ili polureljefhih ukrasa, slika i si.

71

anakamptian
anagnosti (gr. ana-gnostes) mn. kolovani robovi ili slobodnjaci kod starih Grka i Rimljana koji su sluili
kao itai ili predavai po boljim kuama; u starije kransko vrijeme:
oni koji su za vrijeme slube itali
pojedine dijelove iz Svetog pisma
anagnostici (gr. ana-gnostes) mn.
pjesnici tragiari koji su svoja djela
pisali samo za itanje, a ne za prikazivanje
anagnozma (gr. ana-gnosma) tivo
anagoga (gr. an-ago) uzdizanje; zakljuivanje na neto openito ili duhovno; alegorino tumaenje Biblije (usp.
anagogija); med. iskaljavanje krvi,
izbacivanje krvi
anagogija (gr. an-ago vodim gore) tajni
smisao, alegorino znaenje; oduevljenje, uzdizanje duha apstraktnom
razmiljanju i si.
anagraf (gr. ana-grafo napiem) sprava koja, radi ponovnog otiska i umnoavanja, pie obratno
anagrafi (gr. ana-grafo) mn. med.
lijeniki propisi, recepti
anagram (gr. anagramma) najprije:
obratno itanje jedne ili vie rijei,
npr. rob je anagram od bor, mir od
Rim; zagonetka koja se sastoji u tome da se slova jedne rijei napisu
razliitim redom; rije napravljena
premjetanjem slova druge rijei razliitog znaenja
anahoret (gr. anachoretes) ovjek koji
se povukao od svijeta; pustinjak, isposnik, usamljenik; prid. anahoretski
anakalipterija (gr. ana-kalypto otkrivam) sveano skidanje vela s nevjeste
anakampterija (gr. ana-kampto skreem) sklonite za sirotinju, obino pokraj crkava i samostana
anakamptian (gr. ana-kampto) odbojni, koji odbija (svjetlost, zvuk)

anakamptika
anakamptika (gr. ana-kampto) opt.
prouavanje odbijanja svjetlosti, katoptrika; akust. prouavanje odbijanja zvuka
anakatabat (ana, kata odozdo, dolje,
baino idem, dolazim) meteor, uspostavljanje ravnotee medu slojevima
zraka: kad pri puhanju jakog vjetra
velika koliina zraka krene odozdo
navie, onda se ista tolika koliina
sputa s visine prema zemlji
anakatartici (gr. ana-kathairo oistim) mn. med. sredstva za ienje
grudi od sluzi; anakatartina sredstva
anakatarza (gr. ana-kathairo oistim)
med. ienje prsiju od sluzi, iskaljavanje
anakefaleoza (gr. ana-kefalaio ponoviti u glavnim tokama; sjediniti u
cjelinu) zdruivanje u cjelinu; kratko ponavljanje neega; rekapitulacija
anaklastika (gr. anaklastos prelomljen) opt. prouavanje prelamanja
svjetlosnih zraka, dioptrika
anaklaza (gr. ana-klasis prelamanje)
opt. prelamanje svjetlosnih zraka
anakliza (gr. ana-klino nasloniti se)
med. naslanjanje leima, poluleei
poloaj bolesnika
anakolema (gr. ana-kollao nalijepiti)
med. mast za zaraivanje rana
anakolut (gr. anakoluthia nedostatak
veze) gram. nedostatak u pravilnosti reenine konstrukcije koji nastaje poradi iznenadne promjene ili prekida, osobito poslije duih umetnutih
reenica ili poradi izostavljanja rijei, koje se onda moraju po smislu
dopuniti
anakolutian (gr. anakoluthos) nepravilan, bez veze
Anakreont starogrki lirski pjesnik (6.
st. pr. n.e.); motivi su mu ljubav, vino, ples i drutvo; anakreontika poezija koja u malim pjesmicama slavi

72

analeptici
laki, prolazni uitak u ljubavi, vinu,
plesu i drutvu
anakreontiari mn. skupina njemakih pjesnika XVIII. st. koji su, po
uzoru na Anakreonta, pjevali ljupke,
katkada i frivolne pjesmice
anakreontski (gr. Anakreon) po ugledu na grkog lirskog pjesnika Anakreonta, tj. njeno, ljupko, lako, kratko
anakriza (gr. anakrisis) ispitivanje,
prethodna istraga
anakronizam (gr. anachronismos) pogreka u raunanju vremena, datuma, dogaaja, ono to je u suprotnosti s kronologijom, vremenska poremeenost, nesuvremenost; zanemarivanje onoga to odgovara duhu
i prilikama vremena, npr. da netko
naslika u kakvoj antikoj kui televizor
anakruza (gr. anakrusis) u metrici:
naglaavanje, udaranje glasom na
slog
anakteza (gr. anaktesis) med. okrjepljenje, ozdravljenje
anakufizma (gr. anakufisma dizanje,
podizanje) tjelesna okretnost koja se
stjee vjebanjem
anakuza (gr. ana, akuo ujem) med.
gluhoa zbog oboljelosti slunog ivca
analav (gr. analabos) pravoslav. etvrtasti naprsnik kod kaluera
analdija (gr. an-, ajdaino potpomagati, hraniti, jaati) med. prestanak
rastenja i razvijanja
anale (tal. annale, od anno godina) umjetnika priredba to se odrava svake godine; usp. bijenale, trijenale
analekti (gr. analekta) mn. odabrana
tiva
analepsija (gr. analepsis, analambano
podiem, uspostavljam) med. ozdravljenje, oporavak, jaanje
analeptici (gr. ana-lambano) mn. med.
sredstva za jaanje i okrjepljenje

analeptian

73

analeptian (gr. analeptikos) osvjeavajui, okrjepan, okrjepljujui

analfabet (gr. an-, alfa, beta) onaj koji
ne zna abecedu, tj. koji ne zna ni
itati ni pisati; nepismenjakovi, neznalica
analgezija (gr. analgesia) med. bezbolnost, neosjetljivost, prestanak (ili: gubitak) osjeaja bola; analgija
anali (lat. annales, annus godina) mn.
godinjaci, ljetopisi
analist (lat. annales) 1. ljetopisac, pisac
godinjaka
analitiar (gr. analytikos) filozof, kemiar i dr. koji se bavi ralanjivanjem na sastavne dijelove (misli, tijela itd.)
analitiki (gr. analytikos) ralanjujui, koji ralanjuje; koji je nastao
putem analize, koji se zasniva na
analizi; analitiki sud sud koji se zasniva na tome to se subjektu pridaje predikat koji se u njemu ve nalazi, tj. s njime je identino vezan, npr.
sva su tijela rasprostrta; analitika
definicija odreivanje pojma pomou njegovog najblieg roda i njegove
svojstvene razlike; suprotno: sintetiki
analitika (gr. analytike) teorija analize; vjetina i metoda ralanjivanja
misli i pojmova u njihove sastavne
dijelove; elementarna logika logika
koja se bavi pojmovima, sudovima i
zakljucima
analiza (gr. analysis) ralanjivanje,
razlaganje, razlaganje cjeline na njezine dijelove; logina analiza razlaganje pojma u njegove oznake, suda
u njegove dijelove; psiholoka analiza
razlaganje predodbe u njezine elemente; prikaz, ocjena, ocjenjivanje;
kvalitativna analiza kem. odreivanje sastojaka nekog tijela; kvantitativna analiza kem. odreivanje sastojaka nekog tijela po njihovoj teini; mat. stara analiza dokazivanje

analogizam
nekog stava ralanjivanjem na jednostavnije stavove ve dokazane ili
kao istinite prihvaene; moderna
analiza rjeavanje problema njihovim zakljuivanjem na jednadbe;
suprotno: sinteza
analizator (lat. analystor) fiz. onaj dio
polariskopa koji slui utvrivanju
injenice da je svjetlost polarizirana
(zrcalo, Nikolova prizma); usp. polarizator
analizirati (gr. ana-lyo) rastaviti, rastavljati, ralaniti, ralanjavati, razloiti, razlagati neto (u najmanje
sastavne dijelove); ispitati, ispitivati
potanko
analogan (gr. analogon) slian ili odgovarajui predmet (ili: dogaaj), slino (ili: odgovarajue) stanje; analogon rationis it. analogon racionis
(lat.) neto to odgovara razumu, to
je u skladu s razumom
analogan (gr. analogos) slian, podoban, suglasan, odgovarajui, srodan,
istovrstan; koji odgovara nekom zakonu, pravilu, tipu ili uzorku
analogia juri (lat.) pravna slinost,
suglasnost s pravnim naelima
analogian (gr. analogon), koji je u
skladu s nekim pravilom, tipom,
uzorkom; slian, odgovarajui, podoban
analogija (gr. analogia) slinost, istovrsnost, istovjetnost ili suglasnost u
osobinama i odnosima; zakljuak po
analogiji log. zakljuak iz pojedinanog ili posebnog o pojedinanom ili
posebnom kao slinom; fizika analogija djelomina slinost izmeu zakona jednog podruja pojava sa zakonima nekog drugog podruja pojava; ta slinost pridonosi da se ta
dva podruja uzajamno objanjavaju
(Maxvell)
analogizam (gr. analogismos) fil. dokaz (ili: zakljuak) na osnovi slinosti

analogizirati
analogizirati (gr. ana-logizomai) usporediti, usporeivati; dokazivati ili
zakljuivati na osnovi slinosti
anamartetian (gr. an-amartetos)
bezgrjean, nepogrjeiv
anamartezija (gr. an-amartesia) bezgrjenost, nepogrjeivost
anamnestian (gr. ana-mimnesko sjeam se) koji se tie sjeanja, koji pripada sjeanju, pamenju; anamnestina sredstva med. lijekovi za jaanje pamenja
anamnestika (gr. anamnesis sjeanje)
fil. vjetina sjeanja i pamenja; jaanje pamenja
anamneza (gr. anamnesis sjeanje) fil.
Platonovo nauavanje po kojem je
dua preegzistirala, prije postojala u
istom stanju i tu stekla svoje ideje;
med. podaci koje bolesnik daje lijeniku o svojem zdrastvenom stanju
prije sadanje bolesti
anamorfian (gr. ana, morfe oblik)
izokrenut, izopaena oblika, naopak,
nakazan; anamorfotian
anamorfoza (gr. ana-morfosis preobraaj, preinaka) preobraaj; fiz. po
optikim zakonima unakaeno nacrtana slika nekog predmeta, ali tako
da izgleda onako kakva treba biti
kad se gleda s odreene toke (optika anamorfoza) ili odbijanjem od pogodnog zrcala (katoptika anamorfoza) i kroz bruena stakla (dioptrika anamorfoza)', bot. nenormalno
preobraavanje poradi izopaenja ili
promjene u navici biljke
ananas (lat. ananassa sativa) bot. junoamerika biljka veoma ukusnog i
mirisnog ploda
anandrian (gr. an-andros) koji je bez
mukonti, plaljiv; bot. koji nema
pranikih niti
anandr'j (gr. uii-andria) nemukost;
r emuevnost, plaljivost, kukaviluk
.maneozij'a (gr. ana-neosis) pomlaivanje

74

anaprozelit
ananim gr. pseudonim od unatrag itanog imena (prezimena): Kramer
Remarque (njem. knjievnik)
ananke (gr. anagke) usud, sudbina,
kob, udes; sila, potreba, nuda, prirodni nagon, neizbjeivost
anankofagija (gr. ananke nunost, fagein jesti) med. uzimanje hrane po
propisu, po dijeti
anantapodoton (gr. anantapodoton
nedovrena reenica) ret. preutkivanje zavrne reenice, npr.: Ne uini li, vidjet e to e biti.
anantian (gr. an-anthes) bot. bez
cvijeta, koji ne cvjeta
anapest (gr. anapaistos) metrika
stopa od dvaju kratkih i jednog dugog sloga: U U , obrnut daktil, zbog
ega se zove i antidaktil
anapetija (gr. anapetes rairen, otvoren) med. proirenost krvnih ila
anaplastina sredstva med. sredstva
koja se upotrebljavaju i primjenjuju
u anaplastici
anaplastika (gr. ana-plasso preobrazim) med. vjetina ispravljanja slomljenih ili uganutih kostiju, ispravljanje i uklanjanje raznih tjelesnih
nedostataka kirurkim putem; plastina kirurgija
anaplerotici (gr. ana-pleroo ispunim)
mn. med. sredstva koja pomau nadoknaivanje izgubljenih dijelova i
stvaranje, rastenje mesa
anaplerotian (gr. ana-pleroo ispunim) koji pomae naknadno rastenje;
koji dopunjuje, zamjenjuje
anapleroza (gr. anaplerosis) dopunjavanje, zamjenjivanje izgubljenih ili
oteenih dijelova tijela i udova
anapneuzija (gr. anapneusis) med.
duboko disanje; oduak, odmor
anapnoici (gr. ana-pneo) mn. med.
sredstva koja pomau disanje, anapnoina sredstva
anaprozelit (gr. ana, proselytos) onaj
koji je ponovno obraen na vjeru, koji
je ponovno pridobiven 7a neto

anaptiza
anaptiza (gr. ana-ptyo ispljujem) med.
ispljuvavanje, iskaljavanje, izbacivanje sluzi
anaptoza (gr. an-apto objesim) utuenost, skruenost
Anapurna teko pristupaan vrh u
himalajskom gorju, visok 8075 metara; pren. teko, gotovo nemogue
ostvariv cilj
anareja (gr. anarroia) med. penjanje
sokova, osobito krvi, prema gornjim
dijelovima tijela
anarhija (gr. anarchia) bezvlae, stanje drutva u kojem potpuno prestaje
vladavina zakona i svakog autoriteta; pren. potpun nered
anarhist (gr. an-archos bez poglavara,
bez vode) pristaa miljenja daje potrebno sruiti postojei dravni i drutveni poredak; ovjek koji pokuava svim moguim sredstvima, bez
ikakvih obzira, sruiti postojei poredak i zavesti stanje potpunog bezvlaa; pr. anarhistiki
anarhizam (gr. an-, arche vlast) pokret koji tei ostvariti potpunu slobodu pojedinca i unititi svaku politiku vlast; osnivai: Stirner, Proudhon, Bakunjin
anarhoidan (gr. anarchia bezvlae,
eidos izgled) slian bezvlau (anarhiji)
anarhoindividualizam (gr.-lat.) teza
0 otuenju ovjeka od drutva (ideolog Max Stirner), nauavanje koje
svodi drutvo na slobodnog pojedinca kome ne smije biti nametnut nikakav red niti zakon
anarhosindikalizam oportunistika
struja u radnikom pokretu iji pripadnici smatraju da radnici mogu popraviti svoj poloaj samo trajkovima i organizacijom uzajamne pomoi
1 da se pitanjima radnikog pokreta
imaju baviti samo sindikati; oni istupaju protiv toga da radnici stvore
svoju proletersku stranku, kao i pro-

75

anastaza
tiv sudjelovanja radnika u politikoj
i parlamentarnoj borbi
anarmonija (gr. an, armonia) glaz. v.
disharmonija
anartrija (gr. an-, arthron ud) 2. med.
poveana disartrija, kad bolesnik
govori potpuno nerazumljivo; nastaje zbog uzetosti miia za govor (jezika, grla, drijela, usana, lica kao posljedica modane kapi, progresivne i
bulbarne paralize)
anartrija (gr. ana, arthron ud) med.
1. nedostatak udova
anartros (gr. ana, arthron ud) bezudnik, ovjek koji je toliko debeo da
mu se vie ne raspoznaju zglobovi
anasarka (gr. ana na, gore, sarks meso) nakupljanje tjelesne tekuine u
potkonom vezivu (koa postaje gnjecava, a nakon pritiska prstom ostaje
u njoj udubina)
anaseizam (gr. ana, seismos potres)
geol. svojstvo potresa kod kojih se
dogaaju velika vertikalna pomicanja tla
anaspazmija (gr. ana-spao) med. stezanje eluca, gr eluca
anastaltici (gr. ana-stello suzbijam)
mn. med. sredstva za zaustavljanje
krvi
anastaltian (gr. ana-stello) koji zaustavlja krv, koji sui ranu
anastatian (gr. anastatikos) koji odvodi ono to je nezdravo; koji pomlauje, koji obnavlja; prijenosni; pomou litografije prije tiskanog teksta
pripremljen za novo izdanje knjige
anastaza (gr. anistemi, anastasis ustajanje) ponovno ustajanje, uskrsnue; med. ustajanje iz bolesnike
postelje, ozdravljanje, oporavak (rekonvalescencija); umnoavanje, prenoenje, npr. bakroreza; tisk. spremanje novog izdanja neke knjige time to se kemijskim putem (litografijom) izravno tiska iz staroga izdanja

nastigmat
anastigmat (gr. ana, stigma toka)
opt. fotografski objektiv od posebno
kombinirane lee koji daje slike koje
sve do rubova pokazuju veliku otrinu
anastigmatian (gr. ana, stigma) opt.
koji daje punu otrinu slike; med.
otrovidan, koji je bez poremeaja u
otrini vida
anastomizirati (gr. ana, stoma usta)
sastaviti otvore, ua; ujediniti, spojiti
anastomotici (gr. ana, stoma usta)
mn. med. sredstva za otvaranje zaepljenih ua krvnih ila i dr.
anastomoza (gr. ana, stoma) med.
spojnica dviju krvnih ila ili dvaju
ivaca; protuprirodno otvaranje krajnjih dijelova krvnih ila
anastrofa (gr. anastrofe) ret. preokretanje rijei, mijenjanje mjesta rijeima, npr. "drugi neki ovjek", umjesto "neki drugi ovjek"; med. preokretanje maternice i mokranog mjehura
Anat feniko-kanaanska boica ljubavi,
djevica-ratnik, sestra boga Baala
anatema (gr. anathema) prokletstvo,
crkveno progonstvo ili prokletstvo nekog ovjeka ili stvari; iskljuenje iz
crkvene zajednice; pren. proklinjanje,
kletva; anathema esto it. anatema
esto (lat.) neka je proklet!
anatematizirati (gr. anathematizo)
prokleti, baciti prokletstvo na koga
ili to; iskljuiti iz crkvene zajednice
anatimijaza (gr. ana-thimiasis) isparavanje, dimljenje; med. podrigivanje
anatocizam (gr. tokizo dajem pod kamatu, zelenaim) prav. uzimanje kamata na kamate, zelenaenje, lihvarenje; pr. anatocistiki
anatolijski (gr. anatole istok) istoni;
istonjaki
anatom (gr. anatomikos koji ree) medicinar ili botaniar koji radi znan-

76

anceps
stvenog istraivanja ree i prouava
le, odnosno biljku
anatomija (gr. anatomia rezanje) znanost koja se bavi prouavanjem sastava i grade tijela ivih organizama; vjetina rezanja lea ili biljke
radi znanstvenog ispitivanja; patoloka anatomija ona koj'a prouava
sve promjene koje se zbivaju na tjelesnim organima pri raznim bolestima; topografska, kirurka ili primijenjena anatomija ona koja prouava pojedine dijelove tijela i njihov
raspored; usporedna anatomija ona
koja usporeuje gradu i sastav ljudskog tijela s tijelom ivotinje
anatomizirati (gr. ana-temno reem,
param) parati, ralanjivati, rastavljati na sastavne dijelove; pren. prouavati u potankosti, do sitnica
anatrepsis (gr. ana-trefo) med. oporavak (ili: jaanje) pomou hrane
anatreza (gr. anatresis) med. otvaranje buenjem; usp. trepanacija
anatripsis (gr. ana-tribo trljam) med.
trljanje udova; eanje koe
anatripsologija (gr. ana-tribo trljam,
logia) znanstvena disciplina koja se
bavi unoenjem lijekova u tijelo kroz
kou, tj. utrljavanjem
anatriptici (lat. anatriptica) mn. sredstva za trljanje, anatriptina sredstva
anatriptika (gr. ana-tribo) med. lijeenje trljanjem
anatropa (gr. ana-trope preokret, okret) ret. pobijanje neijih navoda jednostavnim negiranjem; med. jako
povraanje
anbrasirati (fr. embrasser) zagrliti, obgrliti, poljubiti; voj. dovesti izmeu
dvije vatre
anbrinirati (fr. embrunir) slik. premazati tamnom bojom, potamniti
anceps (lat.) dvostruk; dvostran; kolebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr.

<

ancora
oznaka za kvantitetu jednog sloga
koji moe biti dug ili kratak
ancora it. ankora (tal.) glaz. jo jednom, ponovno
andaluzit min. aluminijev silikat (nazvan po Andaluziji, gdje je pronaen)
andamento (tal. andare ii, andamento
hod) glaz. dio fuge
andante (tal. andante) glaz. kao u hodu, lagano; kao imenica: djelo u laganom tempu
andantino (tal.) glaz. malo laganije,
umjereno
andarini (tal.) mn. ljubiasti okrugli rezanci u obliku graka
andosirati (fr. endosser) trg. potpisati
mjenicu na poleini i time je prenijeti
na drugoga
andosman (fr. endossement) trg. potpis mjenice na poleini, prijenos mjenice
andragacija (gr. andragathia) muevnost, hrabrost; vrlina, estitost
andrecej (gr. aner, andros ovjek, mu,
oikion kua, stanite) bot. skup svih
pranika u cvijetu
andristi (gr. aner, andros) mn. fil. Aristotelovi sljedbenici koji su negirali
besmrtnost ljudskog duha; glavni je
predstavnik bio Pomponazzi (1462
1524)
andro (gr. aner, andros) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: ovjek
(mukarac)
androfag (gr. andro-fagos) ljudoder;
antropofag
androfob (gr. aner, fobos) onaj koji zazire od ljudi, koji se plai ljudi (mukaraca)
androfobija (gr. aner, fobos) strah od
ljudi (mukaraca)
androfonomanija (gr. aner, fonos
ubojstvo, mania) med. ludilo koje tjera ljude na ubojstva
androgeneza (gr. aner, gone raanje)
stvaranje ovjeka, osobito prvog o-

77

anegdota
vjeka; razvitak jajne stanice bez sudjelovanja enskog zametka
androgin (gr. andro-gynos) dvospolac,
hermafrodit; ukopljenik; slabi
androginija (gr. andro, gyne ena)
dvospolnost, hermafroditizam
android (gr. aner, eidos lik) umjetno
napravljen, pokretan ljudski lik
androidan (gr. aner, eidos lik) slian
ovjeku, napravljen u ljudskom obliku
androkefaloid (gr. aner, kefale glava)
min. kamen koji ima oblik ljudske
glave ili nekoga dijela ljudskog tijela
androliti (gr. aner, lithos kamen) mn.
geol. okamenjene ljudske kosti
andrologija (gr. aner, logia znanost)
med. znanost koja se bavi prouavanjem bolesti svojstvenih mukarcima (za razliku od ginekologije)
Andromaha (gr. Andromache) mit.
ena najveeg trojanskog junaka
Hektora, mati Astijanaksova; nakon
Hektorove pogibije bila robinja Ahilovog sina Pira i s njim imala tri
sina; Euripid i Raine napisali su istoimene tragedije
andromanija (gr. andro-mania) enja
za mukarcima, uspaljenost ena
prema mukarcima; nimfomanija
androtomija (gr. aner, temno reem)
anat. rezanje ljudskog lea radi znanstvenog ispitivanja
anelika (gr. angelos aneo) bot. ljekovita biljka titarka (kravojac)
aneo (gr. angelos vjesnik) teol. Boji
glasnik, vie bie
anegdota (gr. anekdotos neizdan) 1.
spis koji, iz bilo kojeg razloga, jo
nije objavljen ili namjerno nije tiskan; u novije vrijeme anegdotama se
nazivaju dosad netiskani stari spisi
ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet.
pria o kakvom zanimljivom dogaaju; nova i kratka pria, aljiva ili
duhovita priica

anegertika
anegertika (gr. an-egeiro probudim)
vjetina da se obamrli povrate u ivot
aneklogist (gr. an-eklogistos bez obrauna) onaj koji je osloboen polaganja rauna
aneks (lat. annexus) prilog, dodatak;
nastavak; sve to je dodano ili vezano
za neto
aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan
za, pridodan, sporedan; pripremni
aneksija (lat. annexio) pripojenje, pridruenje
aneksionist (lat. annexio) prijatelj ili
pobornik irenja drave pripojenjem
tuih pokrajina
anektirati (lat. annectere) pripojiti, pridruiti; aljivo: krasti, ukrasti, prisvojiti
anekumena (gr. a-, an- alpha privativum ne-, oikumene /tj. ge zemlja/ nastanjena zemlja) predjeli na Zemlji
na kojima se ljudi ne mogu stalno
nastanjivati (npr. pustinje, movare
itd.)
anelektrian (gr. an-, elektron jantar)
fiz. neelektrian (za tijela koja izgledaju kao da nemaju elektriciteta,
npr. kovine)
anematoza (gr. a-, haima krv) med.
oskudno ili nedovoljno stvaranje krvi u tijelu
anematurgija (gr. a-, haima krv, ergon djelo) med. dio medicine koji prouava beskrvne operacije
anemian (gr. a-, haima krv) slabokrvan, blijed, slab; pren. nesposoban
za ivot
anemidrija (gr. a-, haima krv, hydor
voda) med. nedostatak krvne vode
ili krvnog seruma, npr. kod kolere
anemija (gr. a-, haima krv) med. slabokrvnost; bolest iji je uzrok smanjen broj eritrocita ili smanjena koliina hemoglobina u krvi
anemo- (gr. anemos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vjetar

78

anepija
anemobarometar (gr. anemos, barys
teak, metron) sprava koja pokazuje, odnosno mjeri jainu vjetra
anemobat (gr. anemos, baino idem)
plesa na uetu
anemofilan (gr. anemos, filos prijatelj) bot. koji voli vjetar (za biljke koje
vjetar oprauje, tj. oplouje)
anemogaman (gr. anemos, gamos
brak) bot. anemogamne biljke biljke
koje se oplouju pomou vjetra, tj.
kod kojih vjetar prenosi cvjetni prah
(pelud)
anemograf (gr. anemos, grafo piem)
sprava koja biljei na papir brzinu i
smjer vjetra; anemometrograf
anemografija (gr. anemos, grafia) opisivanje (ili: prouavanje) vjetrova
anemologija (gr. anemo-logia) prouavanje vjetrova
anemometar (gr. anemos, metron)
sprava za mjerenje brzine kretanja,
strujanja zraka, odnosno vjetra, vjetrometar
anemometrija (gr. anemos, metria)
mjerenje, vjetina mjerenja brzine i
jaine vjetra
anemometrograf (gr. anemos, metron, grafo) v. anemograf
anemopatija (gr. anemos, pathos bol)
med. lijeenje zrakom, metoda lijeenja koja se sastoji u udisanju proienog zraka
anemoskop (gr. anemos, skopeo gledam, vidim) vjetrokaz, sprava koja
pokazuje pravac puhanja vjetra
anenergija (gr. an-energeia) neradnost, tromost, lijenost, nedostatak
snage
anenkefal (gr. a-, enkefalos mozak)
med. nakaza roena bez mozga
anenkefalija (gr. a-, enkefalos mozak)
med. uroeni nedostatak mozga
anepigraf (gr. an-, epi na, grafo piem)
spis koji nema naslova
anepija (gr. an-, epos rije) med. nesposobnost govorenja, nijemost

anepitimija
anepitimija (gr. an-, epithymia pouda) psih. ugasnula sposobnost uenja za im
aneretizija med. 1. (gr. ana, erethyzo
draim) uzbuenje, uzbuenost, uzrujanost; 2. (gr. an-, erethyzo) nedostatak razdraljivosti
anereza (gr. anairesis) ret. negiranje
onoga to je protivnik pokuao dokazati
anergija (gr. an-, ergon djelo) med. izostanak alergije tamo gdje bi trebala
biti (esta pojava kod tekih tuberkuloznih bolesti)
aneritropsija (gr. an-, erythros crven,
ops oko) med. nesposobnost oiju da
vide i raspoznaju crvenu boju
aneroid (gr. a-, neros teku) fiz. barometar s elastinim metalnim perom
(bez ive)
anervija (lat. anervia) med. uzetost,
tromost ila; pr. anervian
anestetici (gr. anaistheteo ne osjeam)
mn. med. sredstva koja izazivaju neosjetljivost (pri kirurkim lijeenjima)
anestetian (gr. an-aisthetos) koji ini
neosjetljivim prema bolu, koji je bez
bola, bezbolan; pren. tupoglav, neosjetljiv; ^paljiv, nemaran, rastresen
anestezija (gr. an-aisthesia) med. neosjetljivost prema bolu; pren. ravnodunost, tupoglavost; nesposobnost
osjetila da prima podraaje
anestezirati (gr. anaistheteo ne osjeam) med. opiti, uiniti neosjetljivim
aneurija (gr. a-, neuron ivac) med.
slabost (ili: malaksalost) ivaca
aneza (gr. anesis) med. poputanje,
olakavanje, slabljenje, npr. bolesti
anfilada (fr. enfilade) dugi red, npr. red
soba u jednom nizu; voj. bona vatra
anfilirati (lat. filum konac, fr. fil, enfiler) udjenuti, udijevati; nizati, nanizati, npr. biser; zapoeti razgovor;
staviti nekoga u opasnost; voj. tui
topovima po duini, s boka

79

Angerona
anfraktuozan (lat. anfractuosus) krivudav, vijugav; neravan; zaobilazan
angarija (lat. angaria) teak posao,
kuluk, kuluenje
angarijacija (lat. angariatio) uporaba
privatnih stvari (automobila, brodova i dr.) protiv volje vlasnika za potrebe drave, npr. za ratne svrhe
angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk,
obvezati na besplatan rad za dravu
angairan (fr. engager) obvezan, zauzet, koji je uzet u slubu; voj. ukljuen u borbu
angairati (fr. engager) obvezati, uzeti
u slubu, pogaati, pogoditi, najmiti; pobuditi, nagovoriti, navesti, skloniti koga ili to; obeati, obvezati obeanjem, npr. za ples; upustiti se u
neto, pustiti se, uplesti se u borbu;
angairati se zauzeti se, zauzimati
se, zaloiti se, zalagati se (za koga
ili to)
angaman (fr. engagement) obvezivanje, obveza, obvezatnost, npr. za ples,
neko plaanje itd.; zalaganje, davanje u zalog; stupanje u slubu, pogodba, najam; sluba, redovna dunost; voj. sukob, boj
angelizam (gr. angelos glasnik) pokret
koji je nastao u Parizu 1948. kao reakcija na egzistencijalizam i sline
pokrete; oslanja se na nauavanje
Katolike crkve o anelu uvaru koji svakog ovjeka prati kroz ivot i
upravlja njegovim djelima
angelus (lat.) aneo; molitva uz veernja i jutarnja zvona (kod rimokatolika; zapoinje rijeima: Angelus Domini nuntiavit Mariae /latJ Aneo
Gospodnji navijestio Mariji...); jutarnje i veernje zvonjenje kod katolika; v. Ave Maria
Angerona (lat.) starorimska boica utnje (prikazivana je s prstom na stisnutim usnama; slavili su je na dan
21. prosinca, a ime joj se izvodi od
"ab angerendo", tj. od podizanja Sun-

angiektazija
ca, jer nakon najkraeg dana u godini Sunce opet poinje svoj uspon
angiektazija (gr. angeion posuda, ektasis rastenje) med. proirenje krvnih ila
angiitis (gr. angeion posuda) med.
upala krvnih ila; angitis
angina (lat. angere suziti, stijesniti, angina) med. grlobolja, upala krajnika
ili drijela
angina pectoris it. angina pektoris
(lat.) med. stezanje i jaki bolovi u
predjelu srca; pektoralna angina
angiografija (gr. angeion posuda, grafo piem) fiziol. opis krvnih ila; prouavanje krvnih ila ili odnosa tekuina u ljudskom tijelu
angiokarp (gr. angeion posuda, karpos plod) bot. plod zatvoren u plodite i biljka s takvim plodom
angiologija (gr. angeion posuda, logia
znanost) fiziol. angiografija
angiom (gr. angeion posuda) med. pjega ili izraslina na koi ili sluznici
zbog nenormalnog mnoenja i irenja krvnih ili limfnih ila
angioneuroza (gr. angeion posuda,
neuron ivac) med. bolest ivaca krvnih ila
angiopatija (gr. angeion posuda, pathos bol) med. opi naziv za sve bolesti krvoilnog sustava
angiosarkom (gr. angeion posuda,
sarx meso) med. rak krvnih ila
angiospazam (gr. angeion posuda,
spasmos gr) med. gr krvnih ila
angiosperme (gr. angeion posuda,
sperma sjeme) bot. kritosjemenjae,
biljke ije su sjemenke zatvorene u
plodite
angiostenoza (gr. angeion posuda, stenos tijesan, uzak) med. suavanje (ili:
stjenjavanie) krvnih ila
angiotenioar* ^gr^. angeion, teino zateem) koji j 2 u vezi sa za f ef mtou
krvnih ila

80

angostura-kora
angiotomija (gr. angeion posuda, temno reem) med. rezanje, operacija
krvnih ila
angitis (gr. angeion) med. v. angiitis
anglaise it. anglez (fr.) ivahan engleski ples u dvoetvrtinskom i troetvrtinskom taktu
anglicizam (lat. anglicismus) engleska
rije koja je ula u neki drugi jezik
i udomaila se u njemu; odreena
osobina engleskog jezika prenesena
u neki strani jezik; osobitost engleskog jezika
anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti,
uiniti engleskim
Anglikanska crkva engleska protestantska dravna Crkva
Angloamerikanac Amerikanac engleskog podrijetla
anglofil (lat. Anglia, gr. filos prijatelj)
prijatelj svega to je englesko: politike, kulture, jezika itd.
anglofob (lat. Anglia, gr. fobos strah,
bijeg) neprijatelj svega to je englesko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji
Engleza i njihovog kulturno-politikog utjecaja
anglofobija (lat. Anglia, gr. fobos)
strah od Engleza ili mrnja prema
Englezima
angloman (lat. Angila, gr. mania
strast) pretjeran ljubitelj svega to
je englesko
anglomanija (lat. Anglia, gr. mania
strast) pretjerano oduevljenje Englezima i svime to je englesko
angora odlina vuna koja se dobiva od
angorske koze i oplemenjenog angorskog zeca; ima tanka i duga vlakna
svilenkasta sjaja
angosciosamente it. angojozamente
(tal.) glaz. v. angoscioso
angoscioso it. angojozo (tal.) glaz.
brino, bolno
ango tura-kora gorka kora jedne junoamerike biljke, nazvana po gradu
Angosturi, upotiebljava se kao liiek

angster
protiv povratnih groznica; sada se
upotrebljava i za pripremanje vrste
gorkog likera
angster (tal. anguistara, lat. angustrum) visoka boca ili vr za pijenje s
uskim grliem
angul (lat. angulus) ugao, kut
angularan (lat. angulus ugao, angularis) uglat
angulemka (fr. prema Angouleme,
glavni grad zapadnofrancuske pokrajine Charente) vrsta vrlo kvalitetne jabuke
angusta (lat.) glaz. jedan registar na
orguljama
angustacija (lat. angustatio suavanje)
med. neprirodno suavanje krvnih
ila u ljudskom tijelu
anhedonija (gr. an ne, hedone radost)
med. izostanak uitka pri pojavama
koje u normalnim prilikama izazivaju taj osjeaj
anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teko
udisanje zraka, dahtanje, zadihanost
anhengsl (njem. Anhangsel) privjesak
(na satu, na narukvici i si.); pren.
prirepina, prirepak, priipetlja
anhidrian (gr. an-, hydor voda) kem.
slobodan od vode, kojem je oduzeta
voda, npr. soli i oksidi
anhidrid (gr. an-, hydor voda) kem.
spoj kisika s nekim elementom, bez
vodika, ali koji izloen vodi apsorbira, upija vodik i postaje kiselinom
anhidrija (gr. anhydria) bezvodnost,
nestaica vode, sua, anidrija
anhidrit (gr. an-, hydor voda) kem.
sumporno-kiselo vapno kojem je oduzeta voda
anhidroza (gr. an ne, hidros znoj) nemogunost pravilnog izluivanja
znoja
anidrija (gr. anydria) v. anhidrija
anidroza (gr. an-, hidros znoj) med.
potpun izostanak izluivanja znoja
zbog nedostatka lijezda znojnica

81

animalizacija
anihilacija (lat. annihilatio) ponitavanje, ukidanje, opovrgavanje
anihilirati (lat. annihilare) ponititi,
ukinuti, opovrgnuti, opovrgavati
anil (ar. an-nil, p. anil) bot. biljka od
koje se pravi anilin, raste u Indiji
anilan (lat. anilis) bapski
anilin (ar. an-nil) kem. bezbojno aromatino ulje, slui za pripremanje
razliitih lijepih, tzv. anilinskih boja; dobiva se od anila
anilitet (lat. anilitas) bapska starost,
bapsko ponaanje
anilizam (ar. an-nil) med. trovanje anilinom
anima (lat.) dua, duh; anima mundi
(lat.) fil. dua svijeta; animarum dies (lat.) dan sjeanja na mrtve u Katolikoj crkvi, Svi sveti
anima candida it. anima kandida
(lat.) bijela dua, tj. potenjak
Anima tota in toto et quolibet totius
parte it. anima tota in toto et kvolibet totius parte (lat.) Dua je itava
u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Giordano Bruno)
animacija (lat. animatio) oivljavanje,
oivljenje, davanje due; ivost, i->
votna svjeina; vatrenost, estina,
ljutnja; trenutak od kojega se zametak u utrobi smatra ivim
animal (lat.) ono to je ivo; ivotinja
animalan (lat. animalis) ivotinjski;
animalna hrana meso, mlijeko, jaja
itd.
animalije (lat. animalia) mn. ivotinjska tijela; jela od mesa; supr.: vegetabilije
animalist (lat. animal ivotinja) umj.
umjetnik (slikar ili kipar) koji slika
ili izrauje ivotinje
animalitet (lat. animalitas) ivotinjstvo, ivotinjska priroda
animalizacija (lat. animalisatio) pretvaranje hrane u ivotinjsku tvar,
grau; poivotinjenje; proces animalizacije pretvaranje anorganskih

animalizam
tvari u tijelu; nain prehranjivanja
tijela
animalizam (lat. animalis) ivotinjska
priroda; posebno potovanje svih ili
samo nekih ivotinja
animalizirati (lat. animalisare) zool.
hranjivu tvar koju u sebi sadri hrana pretvoriti, u probavnim organima, u tvari ivog tijela; pamuk prilagoditi tako da se moe bojiti kao
vuna; pren. poivotinjiti, poivotinjavati
animalkula (lat. animalculum ivotinjica) mn. zool. mikroskopske ivotinjice, osobito tobonje sjemene stanice (animacula spermatica)
animalkulisti (lat. animalcula ivotinjice) mn. zool. prirodnjaci XVII. i
XVIII. st. koji su bili pristae animalkulizma
animalkulizam (lat. animalculum)
zool. staro nauavanje da se ivotinjski zametak sastoji od mikroskopski
sitnih sjemenih stanica
animatizam (lat. anima dua) nauavanje i vjerovanje da je sve to postoji
ivo (kod primitivnih naroda)
animato (tal.) glaz. ivahno, oivljeno,
oduevljeno
animator (lat. animare oiviti, zadahnuti ivotom) crta ekstremnih, tj.
poetnih i zavrnih pokreta u crtanom filmu; poticatelj, onaj koji potie mase za kulturne i kulturno-zabavne djelatnosti (animator kulture);
usp. fazer
animi causa it. anima kauza (lat.)
zbog zadovoljstva, radi duevne naslade
animirati (lat. animare) dati duu ili
duh, oiviti; potaknuti, ohrabriti, pobuditi, odueviti, zagrijati
animist (lat. anima duh, dua) fil. pristaa animizma
animizam (lat. anima dua) fil. 1. veoma raireno vjerovanje primitivnih
naroda o djelovanju dua i duhovnih

82

aniverzarija
sila u prirodi; 2. metafiziko shvaanje due i duhovnoga kao ivotnog
naela o kojem zavisi svaka tjelesna
djelatnost; 3. vjerovanje u duhove
animo (lat. animus duh, dua) prav. s
promiljajem, s namjerom
animoso it. animozo (tal.) glaz. srano, hrabro, ivahno
animozan (lat. animosus strastan) ozlojeen, ogoren, srdit, razdraen, neprijateljski
animoznost (lat. animosus) strastvenost; ljutina, ogorenost, mrnja,
srdba; razdraenost, estina; neprijateljsko raspoloenje prema komu
ili emu
animus (lat.) prav. namjera; uno animo
(lat.) jednoduno, slono
animus injurandi (lat.) prav. namjera
nanoenja uvrede, poruge
animus nocendi (lat.) prav. namjera
nanoenja tete
anion (gr. anienai penjati se) kod elektrolize: sastojak elektrolita koji se pojavljuje na anodi (Faradayev naziv
za elektronegativni dijeli); supr.: kation
aniridija (gr. an-iris arenica) med.
nedostatak arenice u oku
anis (lat. anisum) bot. biljka iz porodice
titarki iji se osueni plodovi upotrebljavaju kao dodatak kruhu i opojnim piima, osobito rakiji (anisovaa)
anis (lat. pimpinella anisum) bot. biljka
iji se plod upotrebljava kao zain,
kao dodatak lijekovima i kao lijek
protiv kalja
anisokorija (gr. anisos nejednak, kora
zjenica) med. nejednakost zjenica kod
iste osobe
anisovaa (lat. anisum) rakija u koju
je radi mirisa dodan osuen plod anisa
aniverzarija (lat. anniversarium) godinjica, godinjica proslava i dr.

anizeta
anizeta (fr. anisette) rakija zainjena
anisom, liker od anisa
anizokorija (gr. a-, isos jednak, kore
zjenica) med. nejednakost zjenica
anizokromija (gr. a-, isos, chroma boja) med. nejednakost bojenja crvenih
krvnih zrnaca
anizometrian (gr. an-, isos jednak,
metron mjera) neravnomjeran
anizometropija (gr. a-, isos, metron,
ops vid) med. nejednaka sposobnost
oiju za prelamanje svjetlosti
anizotropan (gr. a-, isos, tropos okret)
koji u razliitim smjerovima ima
drukija svojstva (kristali, npr. islandski kristal)
anizurija (gr. an-, isos, uron mokraa)
med. nejednako izluivanje mokrae
anker (lat. ankora brod. sidro, kotva
ankeser (fr. encaisseur) port, veoma
vrst i otporan boksa, tj. onaj koji
moe primiti i podnijeti mnogo udaraca
anketa (lat. inqusita, fr. enquete) organizirano istraivanje pomou ispitivanja pojedinaca; osobito: komisija
(anketna komisija) koju bira parlament, vlada ili neka ustanova i koja
prikuplja najpotrebnije i stvarne podatke na osnovi kojih bi se mogao
donijeti zakon, odluka i si.
ankiloblefaron (gr. ankylos iskrivljen,
zamren, blefaron vjeda) sraslost
vjeda
ankiloglosa (gr. ankylos kriv, glossa
jezik) med. djelomina ili potpuna
sraslost jezika
ankilometar (gr. ankylos zakrivljen,
metron) sprava za mjerenje zakrivljenosti
ankiloza (gr. ankylos zakrivljen) med.
ukoenost i sraslost zglobova
ankoneji (gr. ankon lakat) mn. anat.
runi miii opruai
anksiohtici (lat. anxius tjeskoban, gr.
lyo oslobaam) sredstva (lijekovi) za

83

anoda
otklanjanje straha, tjeskobe, bolesnih
osjeaja itd.
ankvirirati (lat. anquirere) prav. povesti sudsku istragu; traiti (ili: predlagati) kaznu
ankvizicija (lat. anquisitio) prav. predlaganje kazne
anlaser (njem. anlassen putati u rad,
pustiti u rad, Anlasser) teh. pokreta, ureaj za pokretanje nekog stroja; starter
anlevaa (fr. enlevage) skidanje oteene slike s platna na kojem je bila
radi prenoenja na novo platno
Anna Perenna (lat.) starorimska boica nove godine, tj. dugog i sretnog
ivota
anni currentis it. ani kurentis (lat.)
tekue, ove godine; anno currente
anni futuri (lat.) idue, sljedee godine
anni praecedentis it. ani precedentis (lat.) prole godine
anni praesentis it. ani prezentis (lat.)
ove godine
anni praeteriti it. ani preteriti (lat.)
v. ani praecedentis
anno (lat. ablativ od annus) godina; annus ecclesiasticus it. anus eklezijastikus (lat.) crkvena godina; annus
intercalaris it. anus interkalaris
(lat.) prijestupna godina; annus comrnunis it. anus komunis (lat.) obina,
neprijestupna godina; annus curens
it. anus kurens (lat.) tekua godina;
annus solaris (lat.) sunana, obina
julijanska godina; annus civlis (lat.)
graanska godina, od 1. sijenja do
31. prosinca
anno (lat.) godine, u godini
anno ante Christum it. ano ante Hristum (lat.) godine prije Krista, prije
Kristova roenja
anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati
plemstvo, plemiku titulu; oplemeniti
anoda (gr. an-odos uzlaz, put navie)
fiz. put kojim elektrina struja na-

anodija
puta pozitivni pol i ulazi u elektrolit
na svome putu prema negativnom
polu (Faraday); pozitivni pol, supr.:
katoda; usp. elektroda
anodija (gr. anodia) nevezan, neslikovit nain govora
anodin(um) (gr. an-, odyne bol, lat.
anodinum) med. sredstvo za ublaavanje bola i za uspavljivanje
anodinija (gr. an-, odyne bol) med.
bezbolnost, neosjeanje poroajnih
bolova
anodonti (gr. an-, odus) mn. zool. sisavci bez zuba
anofeles (gr. anofeles nekoristan,
kodljiv) med. komarac malariar
(jedini prijenosnik malarije kod ovjeka)
anoftalmija (gr. an-, ofthalmos oko)
med. nedostatak oiju, sljepilo
anogen (gr. ano navie, gignomai
postati) prid. geol. za stijene: stijene
iji je materijal nastao kretanjem
odozdo prema gore, tj. eruptivne stijene; suprotno: katogen
anogranologija (gr. an-, organon, logia) znanost koja se bavi prouavanjem anorganske, tj. mrtve prirode, osobito minerala
anoksija (gr. an ne, oksigen) potpun
nedostatak kisika u krvi i tkivima;
usp. hipoksija
anomalan (gr. anomalos) neredovit,
nepravilan, suprotan pravilu, koji odstupa od pravila, neobian
anomalija (gr. anomalia) nepravilnost,
odstupanje od pravila ili zakona, izuzetnost, neredovitost, neobinost;
astr. nepravilnost u kretanju planeta
anomalistiki (gr. anomalos) nepravilan, koji se razlikuje od pravila, suprotan pravilu
anomalologija (gr. anomalos nepravilan, logia) gram. disciplina koja se
bavi nepravilnostima u jeziku; usp.
anomalon

84

anorganognozij a
anomalon (gr. anomalon) gram. nepravilni glagol
anomeomerija (gr. an-, omos slian,
istovrstan, meros dio) sastavljenost
od neistovrsnih dijelova
anomian (gr. anomos) nezakonit, neuredan, zloinaki
anomija (gr. anomia) bezakonje, nezakonitost, neobuzdanost
anominacija (lat. annominatio) ret. namjerno izjednaavanje rijei, stavljanje jedne uz drugu dviju rijei koje
glase jednako ili slino, a imaju razliito znaenje, npr.: Tiina je postala jo tia; paronomazija
anomizam (gr. a-, nomos zakon) v. antinomizam
anonaran (lat. annonarius itni) koji
se tie prometa i dobivanja ita, itni,
npr. anonarni zakoni
anoniman (gr. anonymos) bezimen,
bez potpisa, nepotpisan; nepoznat
anonimno drutvo trg. bezimeno dioniko drutvo
anonimnost (gr. anonymos) bezimenost, nepoznatost;
anonimus (lat. anonymus) nepoznati,
nepotpisani, pisac koji objavljuje svoja djela bez potpisa
anonsa (fr. annonce) oglas, objava
anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare)
oglasiti, oglaavati, objaviti, objavljivati
anopsija (gr. an ne, odnosno, ano gore,
ops oko) sljepoa; kiljavost (prema
gore)
anorak (eskim.) eskimska bluza s kapucom
anorganizam (gr. an-, organon) neiva
ili mrtva priroda
anorganogeneza (gr. an-, organon, gignomai) znanost o nastanku neive
(anorganske) prirode
anorganognozij a (gr. an-, organon,
gnosis) znanost o poznavanju neivoga

anorganografij a
anorganografij a (gr. an-, organon,
grafia) poznavanje kamenja, opisivanje kamenja
anorganski (gr. an-, organon) neiv,
mrtav; nesposoban za fizioloke i psiholoke funkcije; koji nema organa
za disanje, primanje hrane itd.; koji
je bez ivota; kem. koji ne ulazi u
sastav organskih tijela; nastao bez
djelovanja ivotnih sila; anorganska
kemija dio kemije koji se bavi nastajanjem anorganskih spojeva
anorhija (gr. an-, orchis sjemenik, testis) nedostatak sjemenika, testisa
anormalan (gr. a-, lat. norma pravilo)
nepravilan, koji odstupa od pravila,
zakona, obiaja
anostoza (gr. an bez, osteon kost) nepostojanje ili nestajanje kostiju
anotacija (lat. annotatio) napomena,
primjedba, biljeka; objanjenje; popis zaplijenjenih stvari; adnotacija
anotirati (lat. annotare) v. adnotirati
anozmija (gr. anosmia) med. djelomino ili potpuno neosjeanje mirisa
anpatman (fr. empatement) slik. slikanje debelim slojem boja
anrajser (njem. Anreisser) obiljea;
radnik metalne struke koji obiljeava mjere radi adjustiranja (prenoenja crtea na materijal)
ansambl (fr. ensamble) cjelina, skup,
zajednica; sklad, slaganje, sloga; ansambl-igra zajednika igra vie glumaca (suprotno: solo-igra); ansamblpartije glaz. operne partije u kojima
pjeva vie od etiriju glasova
ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. nasip, bedem, pojas nekog utvrenja,
vanjski dijelovi neke tvrave; lov. opkoljavanje divljai, ograeno zemljite
ansilaa (fr. silo, ensilage) stavljanje
ita u spremnice (silose) radi uvanja
aner (fr. enchere) trg. bolja ponuda na
javnoj prodaji; podizanje cijene, poskupljivanje, poskupljenje

85

antanaklaza
anlus (njem. Anschlusz) prikljuenje,
pripajanje, pripojenje (osobito aneksija Austrije Njemakoj koju je 1938.
izvrila nacistika Njemaka)
antendig (njem. anstandig) uljuen,
pristojan
antrajher (njem. Anstreicher) soboslikar
antrengati se (njem. anstrengen) naprezati se; suvie se muiti
ant- (gr. anti) predmetak u sloenicama sa znaenjem: protu- (npr. antagonizam); usp. anti
antablman (fr. entablement) arhit.
obrub na vrhu stupa, opivnica pod
krovom
antabus (gr. anti protiv, engl. bust pijanevanje) sredstvo za odvikavanje
od alkohola (naziv je dao danski lijenik Jacobsen)
antacidi (gr. anti, lat. acidum kiselina) mn. med. sredstva protiv kiseline, osobito protiv kiseline u elucu
antafroditian (gr. anti, Afrodite), koji
smanjuje spolni nagon
antagonist (gr. antagonistes) protivnik, suparnik
antagonizam (gr. antagonismos opreka) oprenost; suparnitvo; suprotna
tenja, djelovanje u suprotnom smislu, suprotnost; neprijateljstvo; borba
antagonizirati (gr. ant-agonizomai
boriti se protiv, natjecati se) biti u
opreci s nekim ili neim, raditi suprotno, boriti se protiv koga ili ega
antalgici (gr. anti, algos bol) mn. med.
sredstva za ublaavanje bola
antalgian (gr. anti, algos bol) koji
ublauje, uminjuje bol
antanagoga (gr. anti, an-ago vodim
protiv) ret. odbijanje optube i vjeto
izvedeno optuivanje onoga koji ju
je podigao
antanaklaza (gr. anti, anaklasis uzgon) ret. ponavljanje iste rijei u dru-

antanta
gom ili suprotnom znaenju, npr. taj
ovjek je nikakav ovjek
antanta (fr. entendre, entente) smisao,
znaaj, znaenje, npr. neke rijei; sloga, sporazum; Velika Antanta savez
Rusije, Francuske i Engleske koji je
1914. uao u rat protiv Njemake i
Austro-Ugarske; Mala Antanta savez
izmeu Jugoslavije, Cehoslovake i
Rumunjske, sklopljen nakon Prvog
svjetskog rata radi uvanja i odravanja stanja stvorenog ugovorima o
miru, osobito u srednjoj Europi i na
Balkanu; entente cordiale it. anatant
kordijal (fr.) srdaan sporazum, ugovor o prijateljstvu, osobito u politici
antapodoza (gr. anti, apo-didomi predati; iznijeti, izloiti) poet. dodavanje pouke prii; med. ponovni napadaj groznice
antapoplektici (gr. anti, apo, plesso
udaram) mn. med. sredstva protiv
modane kapi
antapoplektian (gr. anti, apo, plesso
udaram) koji slui kao lijek protiv
modane kapi
antarktian (gr. antarktikos) zem. koji
lei nasuprot Sjevernom polu, tj. juni, koji lei na Junom polu
Antarktika (gr. anti, arktos sjever,
antarktikos juni) zem. podruje
Zemlje oko Junog pola
antartes (gr. antarkein biti komu premac) grki partizan, borac u EAM-u
antartritici (gr. anti, arthron zglob)
mn. med. sredstva protiv zglobobolje
antartritian (gr. anti, arthron zglob)
koji slui kao lijek protiv zglobobolje, koji lijei zglobobolju
antastmatian (gr. anti, asthma) med.
koji slui kao lijek protiv astme
antatrofian (gr. ant-, atrofos neuhranjen) med. koji pomae kao lijek protiv slabljenja zbog oskudne hrane
ante (lat.) prijei, prije; pred, ispred,
naprijed

86

Antej
ante anno... (lat.) prije godine...
ante Christum natum it. ante Hristum natum (lat.) prije Kristova roenja
ante diem (lat.) prije vremena, prije
suenog dana
ante festum (lat.) prije sveanosti, tj.
prerano; usp. post festum
anteakt (lat. anteactum) prijanje djelo, prijanji in
antecedencija (lat. antecedentia) ono
to prethodi, prethodnost; fil. antecedencija konzekvencija = uzrok
posljedica, subjekt predikat, itd.
antecedencije (lat. antecedentia) mn.
prijanje injenice, prijanji dogaaji ili odnosi; prijanji ivot
antecedens (lat. antecedens) prethodnik, pretea; prijanji dogaaj; gram.
prethodni slog
antecedirati (lat. antecedere) prethoditi, ii naprijed; pretei, pretjecati,
nadmaiti, nadmaivati
antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik,
putovoa; uitelj, prethodnik u nekom poslu ili zvanju
anteci (gr. ant-, oikos kua) mn. zem.
stanovnici pod istim podnevnikom i
na istoj udaljenosti od polutnika, a
na suprotnim Zemljinim polutkama
antedatirati (lat. ante, datum) umjesto
dananjeg datuma staviti na pismo
ili spis raniji datum; antidatirati
antediluvijci (lat. ante, diluvium potop) mn. pretpotopni ljudi
antediluvijski (lat. ante, diluvium potop) pretpotopni; supr.: postdiluvijski
antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog
vijenca kod antikih graevina
antefleksija (lat. anteflexio) med. savijenost naprijed, npr. maternice
Antej junak u starogrkoj mitologiji, sin
Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi
dok se doticao zemlje, svoje majke
(Geja = boica zemlje); udavio ga je
Heraklo podigavi ga uvis

,1

antej ustinijansko pravo

antejustinijansko pravo rimsko pravo prije cara Justinijana
antelogij (lat. ante, gr. logos govor)
predgovor
antelokvij (lat. ante, loquor govorim)
predgovor; pravo nekoga da prvi govori
anteludij (lat. ante-ludium) predigra
antemeridijanski (lat. antemeridianus) prijepodnevni
antemion (gr. anthemion) cvijet; arhit.
puast zavijutak na jonskim stupovima
antemurale christianitatis it. antemurale kristijanitatis (lat.) "predzie
kranstva", naziv za Hrvatsku, Maarsku i Poljsku u doba turskih osvajanja u 16. st.
antena (lat. antenna) metalna naprava za odailjanje i primanje elektromagnetskih valova; zool. ticalo u kukaca
antenagij (lat. antenagium) prav. prvenstveno pravo prvoroenog djeteta
antenat (lat. ante, natus roen) prvoroeni; predak, pradjed
anteniforman (lat. antenniformis) u
obliku ticala, kao ticala
Antenor jedan od uglednijih Trojanaca
koji je predlagao da se Grcima vrati
Helena kako bi se izbjegao rat; kasnije: trojanski izdajnik (pomagao Grcima izai iz drvenog konja za to su
mu oni poklonili slobodu); osnovao
grad Patavium (dananja Padova)
antenupcijalni (lat. antenuptialis)
predsvadbeni, predbrani
anteokupacija (lat. anteoccupatio) ret.
opovrgavanje prigovora koje je govornik sam sebi uinio
antependij (lat. ante pred, ispred, pendere visjeti) u Katolikoj crkvi: prekriva prednje strane oltara, predoltarnik
antepenultima (lat.) gram. trei slog
od kraja rijei ulijevo

87

anthipofora
antepileptian (gr. anti, epileptikos)
med. koji pomae protiv padavice
anteponirati (lat. ante-ponere) staviti
ispred, pretpostavljati, pretpostaviti,
dati (ili: davati) prednost
antepozicija (lat. antepositio) stavljanje ispred, davanje prednosti, pretpostavljanje
antera (gr. anthera) bot. pranica
antere (gr. antheros) mn. bot. pranici,
muki spolni dijelovi cvijeta
anteridija (gr. antheros) bot. muki
spolni organ kod bescvjetnica
anteriora (lat.) mn. prijanji dogaaji,
prijanji ivot, prolost
anteriores (lat.) mn. prethodnici; preci; suprotno: posteriores
anterioritet (lat. anterioritas) prethodnost, prethoenje, prednost u vremenu; prioritet
anterotici (gr. ant-erotikos) mn. med.
sredstva za smanjivanje spolnog nagona
anterotina sredstva med. v. anterotici
antestacija (lat. antestatio) prav. pozivanje za svjedoka
Antesterije (gr.) mn. svetkovine u ast
bogu Dionizu starih Atenjana; slavile se u mjesecu antesterionu (veljaaoujak); Leneje
antestirati (lat. antestari, ante-testari)
prav. pozivati koga za svjedoka prije
podnoenja tube sudu
anteza (gr. anthe cvijet) bot. cvjetanje,
doba cvjetanja
anthelik (gr. ant, helix, helikos zavinut) vijuga, zavoj une koljke
anthelmintici (gr. anti, helmins, helminthos glista) mn. med. sredstva
protiv glista; pr. anhelmintian
anthiperidrotik (gr. anti, hyper nad,
iznad, preko, hidros znoj) med. sredstvo protiv prekomjernog znojenja
nogu
anthipofora (gr. anti, hypo-fero snositi) ret. navoenje i nabrajanje pri-

Anti

govora da bi se kasnije jedan po jedan opovrgavali

Anti plemenski savez istono od rijeke
Dnjestra; u 6. st. zajedno sa Slavenima upali su u Bizant; sredinom 6.
st. potueni od Avara
anti- (gr. anti) predmetak u sloenicama sa znaenjem: protiv, prema,
iza, mjesto, umjesto
antiabolicionist (gr. anti, lat. abolitio
ukidanje) protivnik ukidanja neega,
osobito ropstva, prostitucije itd.
antiadijaforist (gr. anti, a-, diaforos
razliit) protivnik moralne ravnodunosti.; usp. adijaforist
antiaditis (gr. antias krajnik) med.
upala krajnika
antialkoholiar (gr. anti, ar. al-kohhlu) protivnik pijenja alkoholnih pia, trezvenjak
antianafilaksija (gr. anti, ana, filaggo
uvam, branim) med. neosjetljivost
prema anafilaksiji
antianeks (lat. anti, apex) astr. toka
na nebu od koje se vri kretanje; suprotno: apeks
antianeksionist (gr. anti, lat. annexio)
protivnik aneksije
antiaristokrat (gr. anti, aristokratikos) protivnik plemstva, neprijatelj
aristokracije
antiartritian (gr. anti, arthron zglob)
med. koji slui protiv upale zglobova
antiastenian (gr. anti, a-, sthenos jaina, snaga) med. koji poveeva ivotnu snagu, koji slui protiv slabosti
antibaby it. antibeibi (engl.) kemijska
sredstva koja sprjeavaju zaee,
trudnou (antibaby-pilule)
antibakhej (gr. anti, Bakhios) poet. v.
palimbakhej
antibarbarus (gr. anti, barbaros negrki, tuinski) knjiga koja nauava
kako treba izbjegavti grube jezine
pogreke, tzv. barbarizme; istunac

88

antiki
u jezinom pogledu; protivnik uporabe stranih rijei
antibiotini (gr. anti, bios ivot) koji
je protiv ivota, koji unitava ivot,
koji ubija
antibiotik (gr. anti, bios ivot) supstanca biolokog podrijetla koja
sprjeava razvijanje nekih klica i ubija ih; u antibiotike spadaju, pored
ostalih, i lijekovi koji se dobivaju od
nekih vrsta gljivica, osobito: aureomicin, penicilin, streptomicin, kloromicetin i dr.
antiborejski (gr. anti, boreios sjeverni) okrenut prema sjeveru
anticiklona (gr. anti, kyklos krug,
kruno kretanje) meteor, podruje visokog atmosferskog tlaka; naziv po
tome to se u podruju visokog tlaka
javljaju meteoroloke pojave suprotne onima u podruju niskog tlaka (ciklona)
anticipacija (lat. anticipatio primanje
unaprijed) uzimanje unaprijed, predujam na robu; stvaranje suda ili dobivanje predodbe o neemu unaprijed; fil. po Kantu: anticipacija zamjeivanja je osnovni stav istoga razuma; ret. pravodobno onemoguavanje protivnikovog prigovora
anticipando (lat.) unaprijed, u obliku
predujma; prije vremena
anticipirati (lat. anticipare) unaprijed
uzeti (ili: uzimati), unaprijed primiti
(ili: primati); predujmiti, predujmljivati; dobiti predodbu ili stvoriti sud
o neemu unaprijed
anticirkumpolarne zvijezde (gr. anti
protu, lat. circum naokolo, gr. polos
os) zvijezde koje krue blizu junog
nebeskog pola, te ih stanovnici sjeverne Zemljine polukugle ne mogu
vidjeti
antiki (lat. anticus, antiquus) stari,
starinski, starovremeni, drevni, starog kova; po starinskom ukusu; koji
potjee iz starog vijeka, osobito iz

antidaktil
vremena starih Grka i Rimljana;
pren. rijedak
antidaktil (gr. anti, daktylos prst)
metr. v. anapest
antidatirati (gr. anti, lat. datum) v.
antedatirati
antidemokratski (gr. anti, demokratikos) koji je protiv vladavine naroda, protiv demokracije
antidetonator (gr.-lat.) sredstvo koje
se dodaje pogonskim gorivima kako
bi se sprijeile prerane eksplozije u
motorima s unutarnjim izgaranjem
antidigeza (gr. anti, diexeimi prikazati, iznijeti) ret. prikazivanje nekog
dogadaja ili stvari od strane protivnika, dogaaj ili stvar promatrana s
protivnike strane; usp. diegeza
antidijabetik (gr. anti, diabetes eerna bolest, diabaino prolazim) med.
lijek protiv eerne bolesti
antidinastian (gr. anti, dynastes vladar, vlastodrac) neprijateljski raspoloen prema vladajuem domu
antidinici (gr. anti, dyne vrtlog, okretanje) mn. med. sredstva protiv nesvjestice; antidinina sredstva
antidizenterici (gr. anti, dysenterikos
proljev, gria) mn. med. lijekovi koji
slue protiv proljeva (grie)
antidot (gr. antidoton) med. sredstvo,
lijek protiv ega, protuotrov; pren.
protusredstvo
antidotarij (gr. antidoton protusredstvo) knjiga o lijekovima; farmakopeja
antidramatski (gr. anti, drama) koji
je u suprotnosti s dramskim zakonima i pravilima
antiemetici (gr. anti, emeo povraam)
mn. med. sredstva protiv povraanja; antemetici
antiemetian (gr. anti, emeo povraam) koji suzbija nagon za povraanjem
antiepileptici (gr. anti, epilepsia) mn.
med. sredstva protiv padavice, epilepsije. pr. antiepileptian

89

antifraza
antiestetian (gr. anti protu, aisthanomai osjeam, zamjeujem) suprotan pravilima estetike, koji se protivi
pravilima estetike
antieutanazist (gr. anti, eu dobro,
thanatos smrt) protivnik eutanazista
antifebrilan (gr. anti, lat. febris groznica) med. protugroznini
antifebrilije (gr. anti, lat. febris groznica) med. lijekovi protiv groznice
antifebrin (gr. anti, lat. febris groznica) farm. sredstvo protiv groznice,
antipirin
antifermenti (gr. anti, lat. fermentum)
med. fermenti koji svojim utjecajem
ponitavaju djelovanje drugih fermenata
antiflebotomist (gr. anti, fleps ila,
temno reem) med. protivnik lijeenja putanjem krvi
antiflogistici (gr. anti, flox plamen)
2. mn. med. lijekovi protiv upale
antiflogistian kem. v. antiflogistici 1.;
med. koji ublaava upalu ili groznicu; v. antiflogistika 2
antiflogistiari (gr. anti, flox) mn.
kem. pristae antiflogistike; med. lijenici koji u lijeenju svih bolesti
upotrebljavaju antiflogistina sredstva
antiflogistika (gr. anti, flox, flogos
plamen) 1. kem. teorija fr. kemiara
Lavoisiera kojom je opovrgnuo tzv.
flogistiku teoriju o postojanju neke
hipotetine tvari koja pri sagorijevanju tijela ne sagorijeva; usp. flogiston
antifon (gr. anti, fone) otpjev; spravica
od gume koja se stavlja u ui da bi
se onemoguilo dopiranje suvie jakih umova i buke
antifonija (gr. anti, fone glas) logika
proturjenost, besmislica; takoer:
otpjev
antifraza (gr. anti, frasis govorenje)
retorika figura koja se sastoji u to-

antifriz
me da se jedna rije upotrebljava u
smislu koji je potpuno suprotan njezinom osnovnom znaenju, npr.: "To
bi bilo vrlo pametno" u smislu "vrlo
ludo"
antifriz (gr. anti protu, engl. freeze
zamrzavati) teh. sredstva za sprjeavanje zaleivanja mehanizama pri
niskim temperaturama
antiftizici (gr. anti, fthisis suica) mn.
med. sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr. antiftizian
antigal (gr. anti, lat. Gallus) protivnik,
neprijatelj Francuza (jezika, kulture, politike itd.)
Antigona (gr.) jedna od junakinja starogrke tragedije, ki kralja Edipa i
Jokaste, utjelovljenje bezgranine sestrinske ljubavi; zajedno sa svojim
zarunikom Hemonom zavrila tragino
antihektici (gr. anti, hektikos suiav)
mn. med. sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr. antihektian
antihelmitici (gr. anti, helmins, helminthos glista) mn. med. v. antihelmitici
antihemoragian (gr. anti, haima
krv, regnymi probijam) med. koji slui kao lijek protiv ikljanja krvi
antihemoroidalan (gr. anti, haima,
rheo curim) med. koji slui kao lijek
protiv uljeva, hemeroida
antihipnotici (gr. anti, hypnos san)
mn. med. sredstva protiv bolesnog
nagona za spavanjem; pr. antihipnotian
antihistaminici mn. sredstva (lijekovi)
za sprjeavanje djelovanje histamina kod alergijskih bolesti (nefenergan, antistin)
antihreza (gr. anti, chresis uporaba)
prav. ugovor o zalogu na osnovi kojega vjerovnik ima pravo upotrebljavati predmet primljen u zalog
antihtoni (gr. anti, chthon zemlja, tlo)
mn. zem. oni koji ive na istom stup-

90

antiklinala
nju zemljopisne irine, samo na suprotnim stranama polutnika
antiinkrustator (gr. anti, lat. incrusstare dobiti koru) naprava koja uva
parni kotao od stvaranja kamenca
antiinokulist (gr. anti, lat. inoculare
cijepiti) protivnik cijepljenja (kalemljenja)
antika (lat. antiquus stari) kultura i
filozofija klasine starine; umjetnost
i vlastiti ideal starih klasinih naroda, Grka i Rimljana; predmet stare
umjetnosti; pren. umjetnika rijetkost
antikahektian (gr. anti, kakos lo,
exis svojstvo, stanje) med. koji slui
kao sredstvo za popravljanje loih
tjelesnih sokova koji izazivaju slabljenje
antikankroza (gr. anti, lat. cancer
rak) mn. med. sredstva protiv bolesti
raka
antikariozan (gr. anti, lat. cariosus
pokvaren, truo) med. koji slui kao
lijek protiv razjedanja kostiju
antikataralije (gr. anti, katarroos )
mn. med. sredstva protiv kalja
antikategorija (gr. anti-katerogeo)
prav. protutuba
antikatoda (gr. anti, kathodos put nanie) fiz. elektroda u rentgenskom
ureaju, namjetena je u cijevi i na
nju padaju katodne zrake te se time
dobivaju snanija djelovanja
antikatoliki (gr. anti, katholikos) koji
je protiv katolike vjere
Antikleja (gr.) Odisejeva majka; umrla
je od alosti za sinom mislei da je
poginuo
antiklimaks (gr. anti, klimax stube;
postupnost u izrazu) ret. prelaenje
od jae predodbe na slabiju tako da
se prava postupnost i ne vidi, npr.:
"Ako smo veliki, veliki smo svuda,
na prijestolju, u palai, u kolibi"
antiklinala (gr. anti, klino naginjem
se, sputam se) geol. poloaj slojeva

antikoagulans
koji su naslonjeni jedni na druge tako da ine hrbat ili sljeme, a padaju
u suprotnim smjerovim; supr. sinklinala
antikoagulans (gr. anti protu, lat. coagere sjediniti) sredstvo koje sprjeava zgruavanja krvi, slui za lijeenje embolije, tromboze i dr.
antikolerici (gr. anti, cholera bolest s
povraanjem i itkom stolicom, cholas utroba) mn. med. sredstva protiv
kolere
antikolici (gr. anti, kolike trbuhobolja)
mn. med. sredstva, lijekovi protiv trbuhobolje
antikolvunzivan (gr. anti, lat. convulsivus grevit) med. koji slui protiv
greva
antikonstitucionalan (gr. anti, lat.
constitutio ustav) protustavan
antikonstitucionist (gr. anti, lat. constitutio) protivnik ustava
antikontagioza (gr. anti, lat. contagiosus zarazan) mn. med. sredstva za
zatitu od zaraznih bolesti
antikontagiozan (gr. anti, lat. contagiosus zarazan) koji slui kao zatita
od zaraze
antikorodal (gr. anti protu, lat. corrodere glodati, izjedati) nehrajua slitina aluminija, magnezija i silicija
antikozmetian (gr. anti, kosmeo
ukraujem) koji unitava (ili: naruava) ljepotu
antikreza (gr. anti, kresis mijeanje)
prav. dopunski ugovor o zalogu po
kojem zaloni vjerovnik, umjesto interesa na dug, ima pravo sluiti se i
koristiti zaloenim predmetom
antikrist (gr. anti, Christos) protivnik
(ili: neprijatelj) Krista ili kranstva;
pren. bezboan ovjek; vrag, sotona
antikritian (gr. anti, krino sudim)
koji odgovara na kritiku, napad itd.;
med. koji sprjeava nastup krize
antikritiar (gr. anti, krino) pisac odgovora na kritiku; pisac obrane od
napada

91

antiliber aliz am
antikritika (gr. anti, krino sudim) odgovor na kritiku, protukritika; odgovor na napade; obrana
antikronizam (gr. anti, chronos vrijeme) pogreka u raunanju vremena;
uporaba jednog vremena umjesto
drugog
antikva (lat. antiqua) staro pismo, latinica; tisk. uspravna latinina slova, (suprotno: kurziv)
antikvar (lat. antiquarius) istraiva i
prouavatelj starina, poznavatelj starina i starih spomenika; kupac i prodava starina, starinar; kupac i prodava starih knjiga
antikvaran (lat. antiquarius) stari,
starinski; polovan, upotrebljavan
antikvarijat (lat. antiquus stari) trgovina starim knjigama
antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti;
proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr.
zakon
antikvitet (lat. antiquitas) starina, stari svijet, stari vijek; stare, odnosno
zastarjele stvari ili ustanove i si.
antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se
na stare, oponaati ukus starih, raditi prema antikim uzorima; proglasiti neto zastarjelim
antikvus (lat. antiquus) stari, starinski
(usp. antiki)
antilegomena (gr. antilego suprotstavljam se, opovrgavam) mn. teol.
dijelovi Svetog pisma iju izvornost
neki teolozi osporavaju ili u koju se
sumnja; supr. homologumena
antilemian (gr. anti, loimos kuga)
med. koji slui protiv kuge, protukuni
antiletargian (gr. anti, lethargia bolest spavanja) med. koji slui protiv
obuzetosti dubokim snom, protiv
obamrlosti
antiliberalizam (gr. anti, lat. liberalismus) suprotnost slobodnjatvu,
slobodoumlju, slobodnjakim naelima

antilisa
antilisa (gr. anti, lyssa psee bjesnilo)
med. sredstvo protiv pseeg bjesnila
antilogian (gr. antilogikos) nedosljedan, protuslovan; koji je u suprotnosti sa zakonima miljenja, tj. s logikom
antilogija (gr. antilogia) proturjenost,
prigovor, pobijanje; obrana pred sudom
antilopa (gr. antholops) zool. "cvjetno
oko" (zbog lijepih oiju te ivotinje),
veoma rairena vrsta rogatih sisavaca, ivi u toplijim krajevima u stadima; u Europi od ove vrste postoji
samo gazela
antimelankolian (gr. anti, melancholikos) koji razbija tugu, koji popravlja raspoloenje
antimerija (gr. anti, meros dio) ret.
zamjenjivanje jednog dijela govora
drugim
antimetabola (gr. anti-metabole) retorika figura koja se sastoji u tome
to se izrazi koji su bili u prvom dijelu reenice pojavljuju i u drugom,
ali drugim redom, npr.: "Jedemo da
ivimo, a ne ivimo da jedemo"; antimetalepsija
antimetalepsija (gr. anti, metalepsis
zamjenjivanje, razmjena) ret. v. antimetabola
antimetateza (gr. anti, metatithemi
premjestiti) retorika figura koja se
sastoji u tome da se iste rijei ponavljaju i u drugom dijelu reenice, ali
u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi
ivio, a ne ivi da bi jeo"
antimilitarizam (gr. anti, fr. militarisme) suprotnost militarizmu; pokret protiv rata i priprema za rat
antimon (lat. antimonium) kem. element, atomska teina 121,76, redni
broj 51, znak Sb (stibium), metaloid
srebrnobijele boje, kristalni i veoma
lomljiv tako da se moe smrviti u
prah

92

antinomizam
antimonarhijski (gr. anti, monarchia)
koji je protiv monarhijskog oblika
vladavine
antimoralan (gr. anti, lat. moralis)
koji je u suprotnosti s moralom, suprotan moralu
antimoralizam (gr. anti, lat. mos, mori obiaj) fil. nauavanje koje ne priznaje nikakvu razliku izmeu dobra
i zla i koje sve ljudske postupke jednako procjenjuje
antinacionalan (gr. anti, lat. nationalis) nenarodni, protunarodni
antinarkotici (gr. anti, narke ukoenost, ukoenje) mn. med. lijekovi protiv narkotikih trovanja
antinefritici (gr. anti, nefros bubreg)
mn. med. sredstva i lijekovi protiv
bubrenih bolesti
Antinoj (gr.) jedan od prosaca Odisejeve ene Penelope; pratitelj i ljubimac rimskog cara Hadrijana, simbol
ljepote i mladosti
antinomazija (gr. anti, onoma ime) zamjenjivanje imena, uporaba osobnog
imena umjesto vrste, npr. "Demosten" umjesto "govornik"
antinomija (gr. antinomia proturjenost zakona sa samim sobom tako
da ga obje strane mogu tumaiti u
svoju korist) log. proturjenost, suprotnost dvaju sudova ili zakona
teze i antiteze koji se uzajamno
iskljuuju, npr.: a) "Svijet ima svoj
poetak u vremenu, a i s obzirom na
prostor on je ogranien" (teza); b)
"Svijet nema ni poetka u vremenu
niti granica s obzirom na prostor,
nego je u jednom i drugom pogledu
bezgranian" (antiteza); fil. kod Kanta: proturjenost koja se javlja pri
primjeni zakona istog razuma na
osjetilni svijet
antinomizam (gr. anti, nomos zakon)
1. teol. tobonja proturjenost izmeu starozavjetnog zakona i kranskog nauavanja; 2. naelno nepriz-

antioksidans
navanje bilo kakvih utvrenih zakona; anomizam
antioksidans kemijska tvar koja se
dodaje lakopokvarljivim proizvodima
radi sprjeavanja kvarenja zbog oksidacije
antipapizam (gr. anti, lat. papa) neprijateljstvo i borba protiv pape
antiparagraf (gr. anti-paragrafos)
odgovor na kritiku; replika
antiparalelan (gr. anti, parallelos) koji
nije paralelan, usporedan
antiparalelogram (gr. anti, parallelos, gramma) geom. istokrani trapez
antiparalitici (gr. anti, para-lyo) mn.
med. sredstva protiv uzetosti (paralize)
antiparazitici (gr. anti, parasitos nametnik) mn. sredstva protiv biljnih i
ivotinjskih nametnika koji se nalaze na ljudima i ivotinjama
antipatian (gr. antipathikos) koji pobuuje neraspoloenje ili odvratnost,
neugodan, nemio, nesimpatian
antipatija (gr. antipatheia) neraspoloenje prema nekome, osjeaj odvratnosti ili nenaklonosti; suprotno:
simpatija
antipatriot (gr. anti, patriotes) neprijatelj domovine, nedomoljub
antiperistaza (gr. anti, peristasis
vanjske okolnosti) opreka ili suprotnost okolnosti (ili: prilika), djelovanje
dviju suprotnih sila u prirodi
antipiretici (gr. anti, pyr vatra) mn.
med. lijekovi protiv groznice
antipiretian (gr. anti, pyr vatra)
med. koji suzbija groznicu, npr. aspirin, antipirin i dr.
antipirin (gr. anti, pyr vatra) med.
sredstvo protiv groznice, glavobolje
antiplatonska ljubav osjetilna, spolna ljubav
antiplenisti (gr. anti, lat. plenus pun)
fil. pristae teorije o praznom prostoru (za razliku od plenista)

93

antisciji
antipleuritici (gr. anti, pleuron bok,
rebro) mn. med. sredstva protiv upale plune opne; pr. antipleuritian
antipneumonian (gr. anti, pneumon
plua) med. koji slui protiv upale
plua
antipod (gr. antipus) ovjek koji u odnosu prema nekom drugom predstavlja pravu suprotnost; protivnik,
suparnik; zem. onaj koji ivi na dijametralno suprotnoj toki Zemlje
antipodni (gr. antipus) sasvim suprotan, oprean; koji se nalazi na dijametralno suprotnoj toki Zemlje
antiprotaza (gr. antiprotasis protuprijedlog) ret. nagovjetaj opovrgavan] a nekog tvrenja, obino se izraava jednim pitanjem
antipsihologizam (gr. anti, psyche
dua) fil. stav nekih logiara i gnoseologa protiv primjene psihologije u
logikim i spoznajno-teorijskim razmiljanjima
antirabian (gr. anti protu, rabies
bjesnoa) koji slui protiv bjesnoe
antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio
razum) fil. shvaanje da razum, odnosno ljudsko miljenje, nije apsolutni izvor spoznaje
antirepublikanac (gr. anti, lat. res
publica) protivnik republikanskog
oblika vladavine; pr. antirepublikanski
antireumatian (gr. anti, rheuma)
med. koji slui protiv reumatizma
antirevolucionar (gr. anti, lat. revolutionarius) pristaa i pobornik antirevolucije, protivnik revolucije
antirojalizam (gr. anti, fr. royalisme)
nenaklonost monarhijskom obliku
vladavine i kraljevskoj vlasti uope
antisciji (gr. anti, skia sjena) mn. zem.
ljudi sa suprotnim sjenama, tj. stanovnici na istom podnevniku, ali na
suprotnim stranama polutnika tako
da njihove sjene u podne padaju na
suprotne strane

antisemit
antisemit neprijatelj idova i njihovog
naina rada (usp. Semiti)
antisemitizam pokret kojem je cilj borba protiv sudjelovanja idova u privrednom, politikom i duhovnom ivotu, antisemitski, protuidovski pokret
antisepsa (gr. anti, sepsis trule) med.
unitavanje trulenih klica kemijskim i fizikim sredstvima
antiseptian (gr. anti, septikos) med.
koji sprjeava truljenje
antiseptik (gr. anti, sepsis trule)
kem. sredstvo za unitavanje klica
koje izazivaju truljenje; mn. antiseptici
antisifilitici (gr. anti, sys, filos) mn.
med. sredstva protiv sifilisa
antiskabioza (gr. anti, lat. scabies uga) mn. med. sredstva protiv uge
antiskepticizam (gr. anti, skepsis
dvojba) fil. neslaganje s onim gnoseolokim stajalitem koje sumnja u
mogunost bilo kakve spoznaje uope i koje smatra da se ne moe doi
ni do kakvih opih istina
antisocijalan (gr. anti, lat. socialis
drutven) suprotan drutvenom poretku; koji svojim radom i ponaanjem teti ljudskom drutvu i nezgodno stri u njemu
antispast (gr. antispastos) metr. etveroslona stopa iji je prvi i etvrti
slog kratak, a drugi i trei dug: U
U
antispastici (gr. anti, spastikos koji
vue, grevit) mn. med. sredstva koja ublaavaju greve; antispazmodici
antispazmodici (gr. anti, spasmos)
mn. med. v. antispastici
antispektrologija (gr. anti, logia, lat,
spectrum sablast) znanstveno opovrgavanje vjerovanja u duhove i sablasti
antispiritualizam (gr. anti, lat. spiritus duh) fil. negiranje duhovnosti i

94

antiunionist
duhovne prirode uope, = materijalizam
antistrateg (gr. anti-strategos) zamjenik vojskovoe; zapovjednik neprijateljske vojske
antistrofa (gr. antistrofe) u drami starih Grka: ples zbora, u potpunosti je
odgovarao prijanjoj strofi; otpjev
koji je odgovor prije toga pjevanoj
strofi
antiteatar (gr. anti protu, theatron
gledanje) zajedniki naziv za suvremena kazalina djela ija je karakteristika samo iznoenje injenica bez
fabule, tj. bez izrazite dramske radnje; predstavnici E. Ionesco, S. Beckett
antitermici (gr. anti, thermos topao)
mn. med. sredstva i lijekovi koji sniavaju temperturu, a istodobno smanjuju ili otklanjaju bolove
antitetian (gr. antithetikos) suprotan, koji je u suprotnostima
antiteza (gr. antithesis suprotnost,
suprotno) 1. suprotnost izmeu znaenja dvaju pojmova ili dvaju sudova
(moe biti kontradiktorna, proturjena, ili kontrarna, suprotna); 2. suprotnost dvaju karaktera, dviju tenji i si.; 3. u transcendentalnoj Kantovoj filozofiji i Hegelovoj dijalektici:
suprotnost prema tezi; 4. ret. iskazivanje jedne misli pomou dvaju suprotnih pojmova, npr.: "Ide ludo, progovara mudro"; usp. teza, sinteza
antitip (gr. anti, typos) otisak, prijepis;
pr. antitipski
antitireoidin (gr. anti, thyreos tit,
eidos izgled) farm. lijek koji sadri
sekret titnjae; slui za lijeenje Bazedovljeve bolesti
anti toksin (gr. anti, toxikon) med. tvar
koja se stvara u organizmu zbog podraaja toksina i koja suzbija njihov
tetni utjecaj
antiunionist (gr. anti, lat. unio sjedinjenje) protivnik jedinstva, protivnik
ujedinjenja, zajednice

antivenerea
antivenerea (gr. anti, lat. Venus boica ljubavi; spolna ljubav) mn. med.
sredstva protiv spolnih, venerinih
bolesti
antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijesto, kvasac) kem. sredstvo koje sprjeava vrenje; usp. antiseptik
antoalaa (fr. toile, entoilage) fina tkanina s ipkama
antocijan (gr. anthos, kyaneos zagasitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, plava tvar u cvijeu
antodontalgici (gr. anti, odus zub, algos bol) mn. med. sredstva protiv
zubobolje
antoftalmici (gr. anti, ofthalmos oko)
mn. med. sredstva protiv onih bolesti
antografija (gr. anthos cvijet, grafo piem) pisanje pomou cvijea
antoksantin (gr. anthos, xanthos ut)
kem. cvjetno utilo, uta tvar koja
se nalazi u cvijeu
antoliti (gr. anthos, lithos kamen) mn.
geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci
cvjetova u kamenu; antotipoliti
antologija (gr. anthologia) branje cvijea, cvjetnjak; zbirka odabranih,
osobito lirskih pjesama; uope: zbirka svakog tiva odabranog prema posebnim mjerilima i svrhama; zbirka
najljepega
antonimi (gr. anti, onyma ime) mn.
lingv. rijei suprotne po znaenju,
npr. ljetozima, laistina, dobar
lo, tvrdmek i dr.; usp. sinonimi,
paronimi, homonimi
antonimija (gr. anti, onyma ime) lingv. svojstvo suprotnoga znaenja nekoj drugoj rijei; usp. antonimi
antonoar (fr. entonner, entonnoir) lijevak; ljevkasta rupa od eksplodirane
mine; geol. kotlina, vrtaa
antonomazija (gr. antonomasia drugi
naziv) ret. opisivanje kod kojega se
umjesto zajednikog imena u govoru
upotrijebi vlastito ime, npr. Demo-

95

anirkolon
sten ili Ciceron umjesto "veliki govornik"
antorgastina sredstva med. sredstva
protiv navale krvi; usp. orgazam
antos (gr. anthos) cvijet, cvat; govorni
ukras; med. osip, krasta, osobito na
licu
antotipoliti (gr. anthos, typos otisak,
lithos kamen) mn. geol. v. antoliti
antozoe (gr. anthos cvijet, zoon ivotinja, ivo bie) mn. zool. koralji
antracit (gr. anthrax ugljen, nastavak
-ites) min. najstariji fosilni ugljen,
najbolja vrsta ugljena
antrakolit (gr. anthrax ugljen, lithos
kamen) min. vapnenac obojen ugljenom
antrakometar (gr. anthrax ugljen,
metron) kem. sprava za odreivanje
koliine ugljika
antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos
kamen) min. v. antrakolit
antrakoza (gr. anthrakoo pretvarati
u ugljen) pretvaranje u ugljen; med.
slaganje ugljenog praha ili ae u
tkiva to dovodi do njihove crne obojenosti
antraks (gr. anthrax ugljen) med. crni
prit, bedrenica, opasna zarazna
bolest preteito biljodera; antraksne
bolesti one koje se prenose na ovjeka
putem posrednog ili neposrednog
dodira sa ivotinjama, npr. bjesnilo
. itd.
antrecen (gr. anthrax ugljen) kem.
sloeni ugljini vodik, C 14 H 10 , dobiva
se iz smole kamenog ugljena, upotrebljava se za pripremanje alizarina i drugih obojenih tvari
antreelj (lat. intersellare sjediti izmeu) mjesto na hrptu konja u sredini
izmeu bisaga; nered (npr. u sobi);
pren. tegoba, nevolja
antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. razmak, udaljenost izmeu stupova,
prostor izmeu dvaju stupova, antrpilastir

antropareskij a
antropareskija (gr. anthropareskeia)
elja ili slabost nekoga da se dopada
ljudima; suprotno: teosebija
antropijatrika (gr. anthropos, hiatros
lijenik) znanost o lijeenju ljudi
antropinski (gr. anthropinos) ovjeji,
koji se tie ljudi; zemaljski
antropizam (gr. anthropos) fil. oovjeavanje, opi naziv za sve one predodbe koje stavljaju ljudski organizam u suprotnost s cijelom ostalom
prirodom i koje ga shvaaju kao
smiljen krajnji cilj organskog stvaranja i kao bie naelno razliito od
ostalog organskog svijeta, stvoreno
na Boju sliku i priliku; takoer:
pogled na svijet i ivot koji u pitanju
o poloaju ovjeka u prirodi vidi
"pitanje nad pitanjima" ili koji polazi od stajalita da je "ovjek mjera
svih stvari"
antropo- (gr. anthropos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: ovjek
antropobiologija (gr. anthropos, bios
ivot, logia) dio antropologije koji se
bavi ivotom ovjeanstva i njegovim
zakonima prouavajui pitanje naslijea, utjecaja okoline, nataliteta,
mortaliteta itd.
antropocentrizam (gr. anthropos, lat.
centrum sredite) filozofski pogled na
svijet koji smatra da je ovjek sredite svijeta i krajnja svrha njegova
razvitka
antropofag (gr. anthropos, fagein jesti) onaj koji jede ljudsko meso, ljudoder; kanibal
antropofagija (gr. anthropofagia) ljudoderstvo; kanibalizam
antropofiteja (gr. anthropos, fyteia saenje; raanje) biol. raanje ovjeka, znanost o spolnom ivotu ovjeka
antropofobija (gr. anthropos, fobos
strah) strah (ili: zaziranje) od ljudi
antropofonika (gr. anthropos, fone
glas) znanost o ljudskim glasovima

96

antropolog
antropogenija (gr. anthropos, genesis)
znariost o postanku i razvitku ovjeka i ljudskih vrsta
antropogeografija (gr. anthropos, geografia) dio zemljopisa koji ispituje
koliko prirodni poloaj zemljita na
kojem ljudi ive utjee na oblikovanje
ljudskih zajednica i koliko je ovjek
uope sposoban preoblikovati odreeni prostor tako da bi mu mogao
biti od koristi; podvrste su: povijesna, kulturna, prometna, privredna,
trgovaka i politika geografija
antropoglif (gr. anthropos ovjek,
glyfo dubem, urezujem u kamen, kleem) prirodni kamen koji ima oblik
ovjeka
antropoglot (gr. anthropos ovjek,
glotta jezik) ivotinja s jezikom slinim jeziku ovjeka, npr. papiga
antropognost (gr. anthropos, gnostes
poznavatelj) poznavatelj ljudi
antropognozija (gr. anthropos, gnosis poznavanje) znanost o poznavanju
ovjeka, poznavanje ovjeka
antropogonija (gr. anthropos, gone
raanje) postojanje ovjekom (oovjeenje)
antropografija (gr. anthropos, grafia)
opis (ili: opisivanje) ovjeka; dio antropologije koji prouava ljudsko tijelo
antropohistorija (gr. anthropos, historia) znanost o razvitku ljudskog
roda, povijest ovjeanstva
antropoidan (gr. anthropos, eidos oblik) ovjekolik, slian ovjeku (za
majmune)
antropokemija (gr. anthropos, chemeia) znanost o tvarima koje sainjavaju ljudsko tijelo
antropolatrija (gr. anthropos, latreia
sluba) oboavanje ovjeka; shvaanje da je ovjek bie slino Bogu
antropolog (gr. anthropos, logos)
znanstvenik koji prouava ovjeka s
anatomskog, fiziolokog, psiholokog,

antropologija

97

filozofskog, povijesnog, sociolokog,

arheolokog i dr. stajalita
antropologija (gr. anthropos, logia)
znanost koja prouava ovjeka na
osnovi anatomije, fiziologije, psihologije, povijesti, sociologije, fiziologije, arheologije i znanosti o jeziku
antropologizam (gr. anthropos, logismos) fil. 1. shvaanje po kojem je religija rezultat ljudskih nazora, elja,
tenji i ideala; 2. shvaanje daje spoznaja (i oblici u kojima se ona javlja)
uvjetovana ljudskom prirodom
antropomantija (gr. anthropos, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po ovjejoj utrobi
antropometar (gr. anthropos, metron)
sprava za mjerenje visine ovjeka
antropometrija (gr. anthropos, metron) mjerenje ljudskog tijela; metoda mjerenja ovjeka, tj. prouavanje
odnosa izmeu ovjejih udova, njihovoj razvijenosti i drugim osobinama
antropomorf (gr. anthropos, morfe
oblik) kamen slian ovjeku ili nekom dijelu njegovog tijela; majmun
slian ovjeku
antropomorfan (gr. anthropos-morfos)
slian ovjeku, koji ima ljudski oblik
antropomorfizam (gr. anthropos,
morfe oblik) fil. shvaanje i tumaenje stvari i prirode prema ljudskim
odnosima, tj. svako rasuivanje ili
svako nauavanje koje radi objanjenja onoga to nije ovjek (npr. Bog,
fizike pojave, bioloki ivot, ponaanje ivotinja itd.) upotrebljava pojmove posuene od prirode ili ponaanja ovjeka; religiozni antropomorfizam smatra da je Bog slian ovjeku, tj. da misli, osjea i radi kao ovjek, poovjeenje Boga
antropomorfologija (gr. anthropos,
morfe, logia) znanost o oblicima ljud^
skog tijela

antropotomij a
antropomorfozirati (gr. anthropos,
morfoo uobliavam) poovjeiti, poovjeavati, tj. zamiljati i prikazivati
Boga kao ovjeka, s ljudskim osobinama, vrlinama, slabostima i dr.
antroponomija (gr. anthropos, nomos
zakon) fil. prouavanje zakona koji
vladaju u ljudskom ivotu; po Kantu:
zakonodavni razum ovjeka
antropopatija (gr. anthropopatheia)
fil. v. antropopatizam
antropopatizam (gr. anthropopatheia) fil. shvaanje da je Bog bie koje
ima sve ljudske osobine, bie koje
osjea i eli isto kao ovjek; antropopatija
antropopeja (gr. anthropo-poiia) stvaranje ovjeka
antropopitekus (gr. anthropos ovjek,
pithekos majmun) ovjekoliki majmun; naziv koji je upotrijebio Haeckel za preteu "majmunskog ovjeka" (pitekantropa) "iz kojega se razvio ovjek"
antropoplastika (gr. anthropos, plastike) slikanje (ili: klesanje) ovjeka
antroposkopija (gr. anthropos, skopeo
promatram) vjetina da se po crtama
lica zakljui o umnim i karakternim
osobinama ovjeka; fiziognomika
antroposomatologija (gr. anthropos,
soma tijelo, logia) znanost o sastavu
i osobinama ljudskog tijela
antropoteizam (gr. anthropos, Theos
Bog) obogoovjeenje, oboavanje ovjeka, smatranje onoga to je ljudsko boanskim
antropoteka (gr. anthropos, theke
sanduk) dvorana zaslunih ljudi
antropoterapija (gr. anthropos, therapeo lijeim) znanost o lijeenju ovjeka i o njegovanju ljudskog zdravlja
antropotizija (gr. anthropos, thysia
rtva) prinoenje ljudi na rtvu
antropotomija (gr. anthropos, tome
rezanje) med. seciranje, rezanje ljud-

antropozofija
skog tijela radi znanstvenog ispitivanja
antropozofija (gr. anthropos, sofia
mudrost) fil. nauavanje iji je zaetnik Rudolf Steiner, a koje eli "duhovnim oima gledati" te neposredno
opaati i opiti s "viim svjetovima";
put prema tim viim svjetovima ima
tri stupnja: "pripremu", "prosvijetljenje" i "posveenje"; tijelo je podlono zakonu naslijea, dua sudbini
koju sama stvara, a duh zakonu reinkarnacije
antropozoik (gr. anthropos, zoon ivotinja) geol. antropozojsko razdobIje
antropozojski period geol. razdoblje
u povijesti Zemlje u ijem se poetku
javlja ovjek, poinje s dijuvijalnim
razdobljem, dobom kad se ljudski
govor poinje razvijati, a traje jo i
sad, otprilike milijun godina
antrpa (entrepas) hod konja, polukas
anualni (lat. annualis) godinji, koji se
dogaa svake godine; koji traje godinu dana
anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godinjak, kalendar
anuitet (lat. annuitas, annuus godinji)
godinja otplata duga; godinji prihod, godinji dohodak, godinja renta
anulacija (lat. annullatio) ponitenje,
ponitavanje, ukinue, opovrgnue,
opovrgavanje; proglaavanje nevaeim
anulirati (lat. annullare) ponititi, ponitavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti,
opovrgavati; unititi, unitavati; proglasiti nevaeim
anulus (lat. annulus) prsten; annulus
magicus it. anulus magikus (lat.) arobni prsten; annulus palatii it.
anulus palacii (lat.) kraljevski prsten
peatnjak; annulus piscatorius it.
anulus piskatorijus (lat.) papin prsten peatnjak na kojem je prikazan

98

aorist
sv. Petar u ribarskom amcu, ribarski prsten
anumeracija (lat. annumeratio) pribrajanje, uraunavanje
anumerirati (lat. annumerare) pribrojiti, pribrojavati; uraunavati, ubrajati
anuncijacija (lat. annunciatio) nagovjetavanje, objavljivanje, osobito
Djevici Mariji da e roditi Sina, Blagovijest
anuri (gr. an bez, ura rep) zool. bezrepci, abe
anurija (gr. an-, uron mokraa) med.
potpun prestanak izluivanja mokrae
anus (lat.) zool. mar, zavretak debelog crijeva; per anum (lat.) med. kroz
mar
anvarija (gr. an-, lat. ovarium jajnik)
med. uroeni nedostatak jajnika
anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat.
nepomina krivulja koja u svakoj
svojoj toki dodiruje jednu krivulju
u ravnini
anver (fr. envers, lat. inversus) nalije;
a Venvers it. a lanver (fr.) naopako,
natrake, na nalije
anzihtskarta (njem. Ansicht pogled)
razglednica
ANZUS-pakt (od poetnih slova imena
Australija, New Zeland i USA) pakt
koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San
Franciscu izmeu Australije, Novog
Zelanda i SAD; Pacifiki pakt; v.
SEATO
ananbman (fr. enjambement) poet. opkoraenje, tj. prelaenje nedovrene
reenice u sljedei stih
Anu francuska plemika obitelj (ime
po istoimenoj grofoviji na donjoj Loari); u hrvatskoj povijesti poznati su
pod imenom Anuvinci (vladali su u
Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.)
aorist (gr. a-oristos neogranien, neodreen) gram. prolo svreno vrijeme

aorta
aorta (gr. aorte) anat. glavna srana
ila, najvanija ila iz koje izlaze sve
arterije u ljudskom tijelu, ila kucavica
aortitis (gr. aorte) med. upala aorte
aozmian (gr. a, osme miris) bezmirisan
apa (mad.) otac
apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje,
dah, zadah, ono to izbija iz neega
(kao plin); smrad
apage! (gr. ap-ago odvesti; otii, lat.
apage) odlazi, idi!
apagoga (gr. apagoge) log. posredan
dokaz; apagogian dokaz indirektan,
posredan dokaz, tj. onaj koji dokazuje tonost neke tvrdnje pokazivanjem nemogunosti ili pogrenosti
tvrdnje koja ga negira
apakromatian (gr. apo, chroma boja) opt. koji se odnosi na sustav lea
kod kojeg su tri boje sjedinjene u
jednoj toki
apanaa (fr. apanage, lat. apanagium)
imanje dano na doivotno uivanje;
godinja plaa bliih vladarevih roaka (djece, brae), godinji prihod,
osiguran prihod
apanairati (fr. apanager) dati kome
imanje na doivotno uivanje; odrediti stalan godinji prihod
apanteza (gr. apantesis) odgovor, odvraanje, opovrgavanje
apantropija (gr. apanthropia zaziranje od ljudi) neovjenost, surovost;
zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvratnost meu ljudima; antropofobija
aparat (lat. apparatus sprema; orue)
sprava, naprava, stroj; cijeli pribor,
sva orua, pomona sredstva i dr.
koja su potrebna za neki posao ili
neku slubu
aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak
(ili: ormar) za smjetaj orua, sprava
i si.
aparatura (lat. apparatus) svi aparati
nekog tehnikog poduzea; sva me-

99

apcigbild
hanika postrojenja (npr. neke radionice, kinematografa, kazalita i dr.)
aparencija (lat. apperentia) privid, prividnost, izgled, vanjtina; vjerojatnost; trg. vanjski izgled neke robe
aparentan (lat. apparens) vidljiv, vidan; oit, oigledan, oevidan, jasan;
prividan (npr. razmak, veliina i si.)
apartan (fr. apart poseban, jedinstven)
poseban, neobian, nesvakidanji;
pun drai, draestan
apartheid it. aparthajd (engl.) zasebnost, odijeljenot, odvojenost; izraz
kojim se oznauje politika rasne diskriminacije
apartman (fr. appartement) stan, soba, odjel, stan s vie odjela
apa (fr. apache) velegradski razbojnik,
lopov, zloinac, otima (naziv prema
sjevernoamerikom plemenu Apai)
apatetian (gr. apatao, apatetikos laljiv) laljiv, laan, zapleten, zamren,
npr. zakljuak
apatian (gr. apathes) neosjetljiv, ravnoduan, nemaran, utrnulih osjeaja
apatija (gr. apatheia) neosjetljivost,
utrnulost osjeaja, ravnodunost, nemarnost; stanje u kojem kod ovjeka
nita ne moe izazvati ni radost ni
alost (u normalnim prilikama obino nastupa zbog premorenosti mozga); mlitavost pokreta
apatit (gr. apatao zavodim) min. kalcijev fosfat s fluorom, veoma rairen, sive, ljubiaste ili zelenkaste boje
apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati,
odbijati (npr. od plae na ime otplate
duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3.
tisk. uzimati pravi otisak (radi obavljanja korekture); 4. pren. povraati,
biju vat i
apcigbild (njem. abziehen svui, Bild
slika) posebno pripremljena sliica
koja se malo navlai i naljepljuje na
papir i tako preslikava; preslika

apcug
apcug (njem. Abzug) demonstrativni usklik uobiajen nekada i u naim krajevima (osobito na raun vlasti za
vrijeme Austrougarske Monarhije),
znai otprilike: dolje!; snimak, otisak;
usp. birstnapcug
apedeutian (gr. a-, paideutikos odgojni) nenaobraen, neodgojen, nekolovan
apedeutizam (gr. a-, paideo odgajam)
v. apedeuzija
apedeuzija (gr. apaideusia) nenaobraenost, neznanje poradi slabog kolovanja; apedeutizam
apehema (gr. ap-echema) odjek; med.
suprotna pukotina na povrijeenoj
kosti (kontrafisura); suprotno djelovanje pada; tj. kad se bol prouzrokovana tim padom osjeti na suprotnoj strani
apeirokalija (gr. apeiros neiskusan,
kalon lijepo) nepoznavanje ljepote,
neupuenost u ono to je lijepo; nedostatak ukusa; ret. usiljena tenja za
lijepim i kienim izraavanjem
apeiron (gr. apeiros neogranien, beskrajan) fil. poetak, prauzrok iz
kojega su sve stvari izale i u koji se
ponovno vraaju (ovaj pojam uveo
Anaksimander)
apeks (lat. arex vrh, iljak) kapa starorimskih sveenika (u obliku stoca); geom. vrh stoca; astr. toka na
nebu u ijem se smjeru vri gibanje
Zemlje ili Sunca; suprotno: antiapeks; gram. znak za duinu ili naglaavanje nad samoglasnikom
apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv,
znak; prav. alba vioj vlasti, pozivanje na vii sud; voj. zbor; u maevanju: kratak i otar udarac naprijed ispruenom nogom
apelacija (lat. appellatio) vii sud (izmeu prvostupanjskog i kasacijskog
suda); priziv viem sudu; pozivanje;
nazivanje, imenovanje

100

apercepcija
apelant (lat. appellare, appellans) prav.
onaj koji se u pravnim ili sudskim
poslovima obraa, nakon niih, viim
sudovima, i trai njihovu pomo
apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili
presuda nieg suda protiv koje apelant podnosi priziv viem sudu
apelativ (lat. nomen appellativum)
gram. zajedniko ime, rije koja oznaava rod ili vrstu, npr.: drvo, ovjek,
ivotinja
apelativan (lat. appellativus) gram.
koji oznaava zajedniko ime, rod,
vrstu
apelirati (lat. appellare) moliti koga za
pomo; pozivati se na neto; obraati se (ili: obratiti se) prizivom viem
sudu, uloiti (ili: ulagati) priziv; uloiti (ili: ulagati) protest
Apelles starogrki slikar za koga se
prialo da je tako vjerno naslikao
groe da su ga ptice dole zobati;
usp. nulla dies sine linea; Apelles
post tabulam (lat.) Apeles iza slike
(da bi uo miljenje gledalaca; kae
se kad se osjeti da netko prislukuje
iza zida ili iza vrata)
apendicit (lat. appendix) med. upala
crvolikog produetka na donjem dijelu slijepog crijeva, crvuljka (pogreno se kae: upala slijepog crijeva)
apendiks (lat. appendix) dodatak, dopuna, prilog knjizi ili djelu; anat. izduen produetak s povrine nekog
organa, osobito: crvoliki produetak
na donjem dijelu slijepog crijeva,
crvuljak
apepsija (gr. a, pepsis probava) med.
neprobavljivost, slaba probava
apeptian (gr. a-peptos neprobavljen)
neprobavljiv; koji pati od slabe probave
aperantologija (gr. aperantologia)
pretjerana brbljavost, bujica praznih
rijei
apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. zapaanje, shvaanje, jasno shvaanje

apercipirati
predmeta pomou zapaanja, odnosno miljenja; oni inovi zapaanja,
odnosno miljenja, pomou kojih se
jedan predmet shvaa, spoznaje i tumai
apercipirati (lat. ad-percipere = zapaziti, zapaati, uvidjeti, jasno shvatiti; jasno shvatiti sadraj neke predodbe i time je staviti na pravo mjesto u svijesti
aperijencije (lat. aperientia) mn. med.
v. aperijens
aperijens (lat. aperire otvoriti) med.
sredstvo za ienje; mn. aperijencije
aperijentan (lat. apereins) koji potie
volju za jelom; aperitivan
aperiodian (gr. a-, periodos) fiz. slobodan od njihanja, koji se ne klati
oko svoga ravnotenog poloaja
aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje
potie volju za jelom, rakija ili drugo
pie kao sredstvo za otvaranje apetita
aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperitivus) v. aperijentan
aperkat (engl. upper gornji, cut udarac)
port, u boksu: udarac akom odozdo prema gore
apertizacija (prema fr. industrijalcu
Nicolasu Frangoisu Appertu, 1750
1541) postupak konzerviranja namirnica grijanjem do vrenja
apertura (lat.) anat. otvor, rupa. npr.
na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt.
otvor, npr. zaslona na optikim ureajima
apetalan (gr. a-petalos) bot. bez lia,
bez latica
apetencija (lat. appetentia) enja, pouda, nagon, sklonost, tenja za im
apeticija (lat. appetitio) tenja za im,
tenja, udnja, naklonost
apetit (lat. appetitus) prohtjev za jelom, volja za jelom, osjeaj gladi; prohtjev, elja, udnja za neim
apetitivan (lat. appetitivus) eljan, poudan, pohotan

101

aplanirati
apices juri (lat. arex, apices juri) mn.
pravnike dosjetljivosti
apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upala plunih vraka ("lungnpickatar")
apidiktor (lat. apis pela, dicere govoriti) elektrina naprava koja mjeri
zvune frekvencije to ih odailju pele u konicama i tako pokazuje kad
e poeti rojenje pela (frekvencija
od 260 do 300 titraja oznauje poetak rojenja)
apijarij (lat. apiarium) pelinjak
apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt)
koji se tie vrha, rta, vrni, rtni; apikalni glasovi glasovi koji se proizvode vrhom jezika (d, t, n)
apikultura (lat. apis pela, cultura uzgoj) pelarstvo
apireksija (gr. a-, pyr vatra) med. stanje bez groznice, bolesnikovo stanje
izmeu napadaja povratnih groznica
apirenian (gr. a-, pyren kotica) bot.
koji nema kotice
apiretian (gr. a, pyr) med. bez visoke temperture, bez groznice
apirian (gr. a-pyros, a-, pyr vatra) 1.
nezapaljiv, siguran od vatre
apirija (gr. apeiria) neiskustvo
apirman (fr. apurement) trg. zakljuak,
ovjeravanje, provjeravanje rauna
apis (lat.) zool. pela
Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom pjegom na elu, stari su ga Egipani
tovali kao boanstvo; simbol zemljoradnje
apistija (gr. apistia) nevjerovanje,
sumnja
aplanat (gr. a-planao lutam) fotografski objektiv koji nema sferne aberacije, konstruiran 1866.; linkejoskop
aplanatian (gr. a-, planao) opt. bez
(sferne) aberacije, kao sloena lea;
aplanazija: nepostojanje sferne aberacije
aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red; otkloniti smetnje, zagladiti

aplaudirati
aplaudirati (lat. applaudere) tapati,
pljeskati u znak odobravanja; primiti
neto s bunim odobravanjem, ivo
odobravati
aplauz (lat. applausus) pljeskanje u
znak odobravanja, tapanje, pljesak,
glasno odobravanje, pohvala
aplazija (gr. a, plasis oblikovanje, uoblienje) anat. nedostatak ili nedovoljna razvijenost organa ili vie njih
aplicirati (1. applicare) namjestiti, staviti, metnuti; primijeniti, upotrijebiti; dati, npr. lijek; briljivo izuavati, obraati veliku pozornost na neto, brinuti se, prionuti na neki posao; priiti, prilijepiti, npr. ukras na
haljinu; mat. unijeti, ucrtati
aplikabilan (lat. applicabilis) primjenjiv, prikladan; koji se moe lako namjestiti; aplikativan
aplikacija (lat. applicatio) nain izvoenja, primjenjivanje, primjena;
stavljanje, utiskivanje, priljepljivanje, npr. jednog materijala na drugi
(ipke na tkaninu); med. uporaba
vanjskih sredstava, zavoj, oblog:
marljivost
aplikant (lat. applicans) v. kandidat
aplikata (lat. applicata) trei pravac u
koordinatnom sustavu
aplikativan (lat. applicativus) v. aplikabilan
aplikatorika (lat. applicare) objanjavanje teorijskog pitanja pomou
praktinih primjera, osobito u vojnim
znanostima
aplikatura (lat. applicatura) glaz. pravilan poloaj prstiju pri sviranju
aplomb (fr.) teina, vanost, osobit razlog za neki hrabri postupak; okomitost, uspravno dranje; pren. samopouzdanje, samouvjerenost, povjerenje u vlastite snage, drskost, smjelost. hrabrost
apneja (gr. a-, pneo dahem) med.
nedisanje, krai ili dui zastoj u disa-

102

apofiza
nju zbog poremeaja centra za disanje
apo- (gr. apo) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: od, raz-, opet, natrag
apodan (gr. a-, pus noga) koji nema
nogu, beznoan
apodemialgija (gr. apodemia boravak
u tuini, algos bol) bol (ili: tuga) za
zaviajem
apodi (gr. a-, pus, podos noga) mn.
zool. beznoni vodozemci, beznoci
apodija (gr. a-, pus noga) med. raanje
bez nogu, nedostatak nogu od samog
roenja, beznonost
apodiksis (gr. apodeixis) prikazivanje,
izlaganje; probni govor; log. dokazivanje, neoboriv dokaz
apodiktian (gr. apodeiktikos) koji
dokazuje, nepobitan, neoboriv, neminovan, bezuvjetan; apodiktian sud
log. sud koji izraava logiku nunost, npr.: "U istostraninom trokutu moraju sva tri kuta biti jednaka";
usp. asertoran, problematian modalitet
apodoza (gr. apodosis) ret. drugi,
posljednji dio sloene reenice, za
razliku od prvog dijela (protaze);
gram. zavrnica
apoen (fr. appoint) bank. mjenica koja
izmiruje neki dug ili duguje odreenu svotu; svaka, osobito inozemna^
mjenica; sitan novac za izravnavanje
rauna, papirnata novanica kao
sredstvo plaanja u platnom prometu; apunto
apoentirati (fr. appointer) odrediti plau, plaati; poravnati se u neemu;
odrediti roite; sravniti raun s trgovakim knjigama
apofaza (gr. apofasis) davanje savjeta, ali tako da ne izgleda da se to
eli; poricanje; popis imetka, inventar
apofiza (gr. apofysis izraslina, mladica,
izdanak) med. kotana izraslina, osobito na zavretku zgloba cjevastih

apoftegma
kostiju, s kosti spojena kotanom masom (usp. epifiza); min. prisutnost
jedne rude u nekoj drugoj u obliku
grane ili korijena (ramifikacija); apofize mn. geol. ice koje odravaju vezu izmeu intruzivnih masa iz kojih
izbijaju
apoftegma (gr. apofthegma) kratka i
duhovita izreka, misao, poslovica;
sentencija
apoftegmatian (gr. apofthegmatikos)
u obliku duhovite izreke, kratak, a
misaon, duhovit, sentenciozan
apogamija (gr. apo, gameo enim se)
zool. razmnoavanje bez oploivanja
kod kojega se razvoj vri samo pomou jedne vegetativne stanice; pojava primijeena kod najniih jednostaninih ivotinja
apogej (gr. apo-gaion) astr. toka na
putanji Mjeseca u kojoj je on najudaljeniji od Zemlje: takoer: najvea
udaljenost Sunca od Zemlje u afeliju;
suprotno: perigej; oba izraza su iz
Ptolemejeve astronomije, kad se jo
smatralo da je Zemlja sredite, a ne
Sunce (usp. afelij); danas se upotrebljavaju samo u odnosu na Mjesec
apograf (gr. apo-grafo) prijepis, istopis izvornog dokumenta
apohometrija (gr. apoche udaljenost,
metria) mjerenje udaljenosti, razmaka
apojovij (lat. apojovium, gr. apo od,
Jov- od Jupiter gen. Jovis) astr. toka
na putanji jednoga od Jupiterovih
satelita u kojoj je on najudaljeniji od
Jupitera
Apokalipsa (gr. Apokalypsis) 1. posljednja knjiga Novog zavjeta, Otkrivenje, koja se pripisuje apostolu Ivanu, jedan od najdragocjenijih dokumenata i izvora za povijest prvih dana kranstva u kojem se govori o
dolasku Antikrista i dr.; 2. religijski
pravac koji sve pojave tumai kao
neko prorotvo o svretku svijeta

103

apokatastaza
apokaliptian (gr. apo-kalypto otkrivam) u duhu ili stilu Apokalipse, tj.
tajanstven, mraan, zagonetan; apokaliptini broj mistini broj = 666 u
Apokalipsi, to jest Otkrivenju (13,18);
apokaliptini konjanici etiri simbolina lika iz Apokalipse (6,1-8): kuga,
rat, glad i smrt
apokaliptiari (gr. apo-kalypto otkrivam) oni koji vjeruju da Apokalipsa
ili Otkrivenje sadri proroanstvo o
buduem ispunjenju i ostvarenju
Bojega kraljevstva; istraivai Otkrivenja; vjerski zanesenjaci
apokaliptika (gr. apo-kalypto otkrivam) grana kasnije hebrejske knjievnosti koja hoe prikazati, u obliku simbolikih slika i udesnih vizija, budunost Bojeg carstva i dolazak obeanog Mesije
apokapizam (gr. apo, kapnos dim)
med. dimljenje kao zatita od zaraznih bolesti; sufumigacija
apokarpija (gr. apo-karpos plod) bot.
plod iz jednog cvijeta s vie slobodnih
tukova od kojih se svaki razvija u
po jedan plodi (npr. kod abnjaka)
apokartereza (gr. apo-kartereo ubijam se glau) svojevoljno suzdravanje od jela; svojevoljna smrt od
gladi
apokatarza (gr. apokatharsis ienje)
med. ienje probavnih kanala
apokatastaza (gr. apo-katastasis vraanje u prijanje stanje) vraanje u
prijanje stanje; u dogmatskom smislu: obraanje svih ljudi u Kristovu
vjeru i njihov ulazak u vjeno blaenstvo; nauavanje o vraanju svih
stvari i o konanom ulasku u carstvo
nebesko ak i grjenika (palingenezija); astr. povratak u isti prividni
poloaj; med. potpun prestanak neke
bolesti, vraanje zdravlja, ozdravljenje; fil. nauavanje o vjeitom ponavljanju stvari (Heraklit, stoici, pitagorejci)

apoklazma
apoklazma (gr. apo-klao slomim) med.
prijelom kosti
apokopa (gr. apokope odrezivanje)
gram. izostavljanje posljednjeg slova ili sloga neke rijei
apokopirati (gr. apo-kopto odreem)
skratiti rije na kraju izostavljanjem
jednog glasa ili vie glasova; skratiti, skraivati
apokrifan (gr. apo-krypto skrivam) nesiguran, sumnjiv, nepravi, laan,
podmetnut, mraan s obzirom na svoje podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili
knjige koje Crkva ne priznaje kao
prave (za razliku od kanonskih); takoer: djela nepoznatih pisaca
apokrifi (gr. apo-krypto skrivam) mn.
spisi ili knjige ije je pravo podrijetlo tajanstveno, koje nisu prave, otkrivene, kanonske
apokritian (gr. apo-krino izluujem)
med. koji izluuje, koji pomae izluivanje i izbacivanje suvine tekuine
apokriza (gr. apo-krinomai obavijestim, odgovorim) 2. odgovor, odluka,
rjeenje
apokriza (gr. apokrino izluujem, izdvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izluivanje) suvine tekuine iz tijela
apokrizijar (gr. apo-krinomai) "onaj
koji treba govoriti i odgovarati, od
IV. st. titula biskupskog, osobito rimskog izaslanika na carskom dvoru u
Carigradu; na franakom dvoru: titula najvieg sveenika koji je istodobno bio i vrhovni starjeina dvorske kancelarije
apokromat (apo, chroma boja) opt. objektiv za mikroskope koji otklanja
kromatsku i sfernu aberaciju jer zrake triju boja skuplja u jednoj toki
apolepsa (gr. apolepsis zadravanje,
apolambano zadravam, sprjeavam)
med. prekid (ili: smetnja, poremeaj,
prestanak, izostanak) neke organske
funkcije, npr. disanja, govora, pulsa

104

apomiksija
apolid (gr. apolis, apolidos koji je bez
zaviaja ili bez domovine) prav. osoba
koja je izgubila svoje dravljanstvo,
a nije dobila dravljanstvo neke druge drave
apolitoza (gr. apolitho skameniti) geol.
okamenjivanje, pretvaranje u kamen
apoliza (gr. apo-lysis odvajanje) med.
odvajanje
Apolo v. Apolon; plan amerike ustanove za svemirska istraivanja; v.
NASA
apolog (gr. apologos pria) poet. pouna priica, usporedba u prii, izmiljena pria kojoj je cilj predoavanje
neke moralne istine ili pouke
apologema (gr. apologema) obrana,
obranjena toka
apologet (gr. apologetikos) onaj koji
govori ili pie obranu, branitelj; osobito: branitelj kranstva od nevjernikih i idovskih napada
apologetian (gr. apologeomai) koji
ima karakter obrane, npr. spis ili govor
apologetika (gr. apologeomai branim)
teol. znanost o tome kako treba braniti vjeru, osobito kranski nauk
apologija (gr. apologia) obrana, obrambeni govor ili spis u korist nekog ovjeka ili nauavanja
apologizirati (gr. apologeomai) braniti, zauzimati se za, drati obrambeni govor
Apolon (gr. Apollon) mit. sin Zeusa i
Latone, bog sunca, poezije, glazbe,
lijenitva, rjeitosti itd.
apolonikon (gr. Apollon) glazbeni instrument, slian orguljama, napravljen 1828. u Engleskoj
apolonion (gr. Apollon) glaz. vrsta fortepijana napravljena u Darmstadtu
apolonski koji je na Apolonov nain,
tj. skladan, harmonian; lijep; umjetniki, glazbeni
apomiksija (gr. apo, mixis mijeanje,
sparivanje) zool. razmnoavanja bez

aponeuroza
oploivanja putem partenogeneze ili
apogamije
aponeuroza (gr. apo, neuron ila; ivac) anat. bjeliasta vrsta i jako otporna opna koja obavija, poput navlake, miie, skupine miia i cijele
udove; sastavljena je od vezivnog iliastog' tkiva
aponija (gr. aponia) bezbolnost, zdravlje, snoljivo stanje, spokojstvo
apopleksija (gr. apoplexia) med. iznenadan prekid funkcioniranja nekog organa (plua, srca ili mozga),
redovito praen onesvjeivanjem
apoplektian (gr. apoplesso udarcem
oduzmem) med. slian modanoj kapi; sklon modanoj kapi; apoplektina sredstva sredstva protiv modane
kapi; apoplektini habitus tjelesna
graa sklona modanoj kapi
apoplektiar (gr. apoplesso udarcem
oduzmem) med. onaj koji je sklon
modanoj kapi
apopsihija (gr. apopsycho izdahnem)
izdisanje, isputanje due; med. duboka nesvjestica, obamrlost
apor (fr. apport prinos, ulog) trg. doprinos jedne osobe nekom poduzeu u
strunoj spremi, nepokretnoj ili pokretnoj imovini, ali ne u gotovom
novcu; prav. imanje doneseno u brak
aporema (gr. aporema, aporeo u zabuni sam) sumnja, tekoa, teak zadatak; logika tekoa, dvojbeno pitanje: doputanje dvaju suprotnih
sudova u dvojbenom pitanju; aporizma
aporematian (gr. aporeo u zabuni
sam) zagonetan, teak za razumijevanje, nejasan
aporeta (gr. a-poreutos neprohodan,
neprolazan) mn. stvari zabranjene za
izvoz, roba zabranjena za izvoz
aporetian (gr. a-poreutos) zabranjen,
nedoputen
aporetiar (gr. aporetikos) onaj koji
sumnja, skeptik

105

aposterioran
aporetika (gr. aporeo biti u dvojbi, kolebati se, aporos neprohodan) fil.
"vjetina" raspravljanja o problemima, a da se pritom ne eli pod svaku
cijenu doi do njihovog rjeenja; metoda da se problemi prije njihovog
teorijskog obraivanja i nezavisno od
moguih rjeenja sami u sebi ispituju, da se nepojmovno od pojmovnog
odvoji, da se tekoe i proturjenosti
danih fenomena radi njih samih istiu
aporija (gr. aporia) zbunjenost, bespomonost, nejasnoa: logina tekoa;
sumnjiva (ili: dvojbena) stvar
aporizma (gr. aporeo) v. aporema
aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi!
(kod dresiranih pasa)
aportirati (lat. apportare, fr. apporter)
donijeti, donositi, prinositi, osobito
kod dresiranih pasa
aposfragizma (gr. apo, sfragis peat)
lik urezan u prsten kao peat
aposiopeza (gr. apo-siopesis zanijemljenje) ret. preutkivanje, zatajivanje
misli; prekidanje govora npr. "Ja u
tebi
!"
apostat (gr. apostates, lat. apostata)
otpadnik, odmetnik od pravog nauavanja ili prave vjere, osobito kranske
apostazija (gr. apostasia) odvajanje,
odmetanje, otpadnitvo, osobito od
kranske vjere ili Crkve
apostazirati (gr. apostateo otpadam)
otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od
pravog nauavanja ili vjere, odrei
se vjere, naela
apostemacija (lat. apostematio) med.
gnojenje, zagnojavanje
apostematozan (gr. apo-stema ir, lat.
apostematosus) koji ima oblik ira,
koji se gnoji, gnojan
aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavisan od iskustva, stvoren na osnovi
iskustva; usp. a posteriori

apostil
apostil (lat. apostilus) oprotajno ili otpusno pismo; dodatak nekom pismu
ili povelji; preporuka priloena uz
pismo ili molbu; biljeka (ili: primjedba) sa strane ili ispod teksta
apostilator (lat. apostillator) pisac biljeaka sa strane ili ispod teksta
apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili:
praviti) biljeke sa strane ili ispod
teksta
apostol (gr. apostolos poslan) poslanik,
onaj koji iri neko nauavanje; Kristov uenik; propovjednik kranstva; bogosluna knjiga koja sadri
djela apostolska; pren. oduevljen pobornik i borac za pobjedu neke znanosti, nauavanja, ideje i si.
apostolat (lat. apostolatus) propovijedanje (ili: irenje) vjere; zvanje propovjednika vjere; apostolsko dostojanstvo; papinska vlast
apostolicitet (lat. apostolicitas) teol.
suglasnost prave Kristove Crkve s
istim nauavanjem apostola
apostolicizam (gr. apostolos) sustav
neograniene crkvene vlasti
apostolik (lat. apostolicum) zajedniki
naziv za apostolske spise Novog zavjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice
i Otkrivenja
apostolski (gr. apostolos) koji potjee
od apostola, koji odgovara nauavanju apostola; papinski; apostolska
stolica (lat. sedes apostolica) papinska stolica u Rimu, osnovao ju je apostol Petar
apostrof (gr. apostrofos) gram. znak
kojim se obiljeava daje jedan samoglasnik isputen (')
apostrofa (gr. apostrofe odvraanje,
otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj govornik ili pisac iznenadno zastane u
svom izlaganju i obrati se nekoj osobi, bilo nazonoj ili nenazonoj, ili
nekoj stvari; 2. figura kojom se netko
obraa nenazonim osobama ili stvarima koje zamilja kao ive 3. bot.

106

apotoma
zbijanje protoplazme i klorofilnih zrnaca na staninim zidovima susjednim s drugim stanicama; 4. pren.
ukor, grdnja
apostrofirati (gr. apo-strefo odvratiti,
okrenuti) gram. oznaiti apostrofom
da je u nekoj rijei isputen samoglasnik ili suglasnik; osloviti nekoga
ivljim, otrijim tonom; u govoru
odjednom se obratiti kome ili emu;
pren. ukoriti, grditi
apotanazija (gr. apo, thanatos smrt)
potpun prestanak ivota, nesumnjiva smrt
apoteka (gr. apotheke, apotithemi
ostaviti na stranu, skloniti, sauvati) ljekarna, trgovina lijekovima; kutija u kojoj se dre lijekovi, npr. kuna, putnika apoteka
apotekar (gr. apotheke) ljekarnik
struna osoba koja priprema lijekove po lijenikim receptima; trgovac
lijekovima
apotema (apo-tithemi) geom. linija okomito povuena iz sredita pravilnog
viekutnika na jednu njegovu stranu; kem. neotopiv talog koji se stvara
u biljnim ekstraktima izloenim zraku
apoteoza (gr. apotheosis) uzdizanje
umrlog junaka ili velikog ovjeka do
boanstva; oboavanje, velianje
apoteozirati (gr. apo, Theos Bog) uzdizati do boanstva, oboavati, veliati
apoterapija (gr. apo, therapeia) med.
potpuno izlijeenje, produenje lijeenja i nakon bolesti
apoteza (gr. apothesis odvajanje, skidanje, ukidanje, apotithemi odvojim,
skinem, ukinem) lingv. gubljenje glasa
apotoma (gr. apotemno odsijecam)
mat. razlika izmeu dviju veliina
mjerljivih samo tako da se kvadriraju; glaz. razlika izmeu cijelog i
sljedeeg polutona

apozicija
apozicija (lat. appositio) gram. imenica
koja poblie oznauje drugu imenicu
i slae se s njom u padeu, npr. djevojica Antonija, grad Split
apozitiv (lat. apponere priloiti, appositivum) gram. pridjev koji stoji uz
imenicu kao atribut, tj. naknadno dodana pridjevska oznaka, npr.: Dijete
bolesno mora leati
apozitivan (lat. appositivus) gram. koji
stoji kao dodatak
appassionato (tal.) glaz. strasno, s
mnogo osjeaja
appellatio admissibilis it. apelacio
adminisibilis (lat.) prav. dopustiv i
prihvatljiv priziv, priziv koji se moe
dopustiti ili prihvatiti
appellatio deserta it. apelacio dezerta (lat.) prav. proputen, zakasnjeli
priziv
appellatio frivola it. apelacio frivola
(lat.) prav. beznaajan i nitavan priziv
appellatio inadmissibilis it. apelacio
inadmissibilis (lat.) prav. nedopustiv
priziv, neprihvatljiv priziv
appellatio temeraria it. apelacio temerarija (lat.) prav. neosnovan priziv, nepromiljen priziv
appoggiando it. apodando (tal.) glaz.
suzdrano; noeno, vueno (u sviranju); appoggiato
appoggiato it. apoato (tal.) glaz. vezano, sliveno
appoggiaura it. apoatura (tal.) glaz.
predudar; vezivanje, slivanje tonova
apraksija (gr. apraxia besposlenost)
psih. nesposobnost izvoenja nekih
obinih pokreta i tonog shvaanja
znaenja nekih stvari bez postojanja
oduzetosti (paralize)
apre (fr. apres) poslije, zatim; kao imenica; igra koji u igri dolazi poslije
drugog igraa, npr. moj apre
aprecijacija (lat. appretiatio) odreivanje cijene, vrijednosti neemu, pro-

107

aprobacija
cjena, procjenjivanje; ocjena, ocjenjivanje
aprehenzija (lat. apprehensio) fil. poimanje sadraja neke predodbe, razumijevanje, pojam, predodba; prav.
uzimanje u posjed; hapenje, zatvor;
strah, strahovanje, zabrinutost
aprekacija (lat. apprecari, apprecatio)
preklinjanje, usrdna molba
apres nous le deluge it. apre nu 1'
deli (fr.) nakon nas potop, tj. nakon
nae smrti moe doi to hoe, nas
se to ne tie, glavno daje nama sada
dobro (uzreica iz doba pred francusku buroasku revoluciju, a prva
ju je navodno izrekla markiza Pompadour)
apres-souper it. apre supe (fr.) "poslije
veere"; veernje sijelo, sastanak ugovoren kasno naveer
apretirati (fr. appreter) dotjerati (ili:
dotjerivati) razne tekstilne materijale tako da dobiju izgled i svojstva
boljih, tj. dati im glatkou, sjajnost
itd.
apre tura (fr. appreter) rad oko dotjerivanja i popravljanja kojim neki
industrijski proizvodi (tkanine, papir,
koa, krzno) dobivaju izgled i svojstvo bolje robe (glatkou, sjajnost),
ili svojstva koja im daju veu vrijednost koju ti proizvodi dobivaju ovakvim dotjerivanjem; glaz. pravilan
omjer u grai nekog glazbenog instrumenta
aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori
apriorizam (lat. a priori) filozofijski
pravac koji prima neto a priori, bilo
u teoriji spoznaje bilo u etici
aprobacija (lat. approbatio) odobravanje, odobrenje, pristanak; povoljan
sud o neemu, pohvala; doputenje,
npr. da se tiska knjiga; priznavanje
nekome sposobnosti za neto; biskupovo doputenje da sveenik ispovijeda i propovijeda

aprobativan
aprobativan (lat. approbativus) odobravan, koji izraava odobravanje;
aprobatoran
aprobator (lat. approbator odobravatelj) osoba koja vri struan pregled
i odobrava putanje u promet proizvoda u znanstveno-istraivakim zavodima, poljoprivrednim dobrima,
tvornicama itd. (ita, brana, vina,
mlijenih preraevina i dr.)
aprobatoran (lat. approbatorius) v.
aprobativan
aprobirati (lat. approbare) odobriti na
osnovi prethodnog ispitivanja, povoljno ocijeniti, pohvaliti; dopustiti; priznati nekome sposobnost za neto
aproksimacija (lat. approximatio) priblinost; mat. priblino pronalaenje
korijena; priblino izraunavanje;
priblina ocjena, ocjenjivanje otprilike
aproksimativa (lat. approximativa)
toka zbliavanja, dodirna toka
aproksimativan (lat. approximativus)
priblian
aproksimirati (lat. approximare pribliavati se) pribliiti, pribliavati
aproksimitet (lat. approximitas) priblinost
apropinkvacija (lat. appropinquatio)
pribliavanje, osobito nekog trenutka ili dogaaja
apropinkvirati (lat. appropinquare)
pribliiti, pribliavati
aproprijacija (lat. appropriatio) prisvajanje, prisvojenje; prilagoavanje; kemijsko spajanje dvaju tijela pomou
treega
aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti,
prisvajati; prilagoditi prema emu,
uskladiti
aprovizacija (lat. a-providere) opskrbljivanje ivotnim namirnicama
aprovizionirati (fr. approvisionner) opskrbiti ivotnim namirnicama
Apsalom (hebr. Absalom otac mira) jedan od sinova hebrejskoga kralja

108

apsida
Davida; prema biblijskoj prii pobunio se protiv oca i bio ubijen (bjeei
na mazgi pred progoniteljima zapeo
je dugakom kosom za hrastovo granje, a mazga je ispod njega pobjegla); simbol loeg sinovskog ponaanja
apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti,
otii, udaljiti se, udaljavati se; med.
prelaziti u gnoj, zagnojavati se
apsces (lat. abscessus) odlazak, odvajanje; med. gnojna upala tkiva, gnojni ir; metastatini apsces zagnojenost koja se pojavi daleko od mjesta
prvobitne oboljelosti; fiksacijski apsces zagnojenost izazvana namjernim
kemijskim podraajima, npr. ubrizgavanjem mlijeka radi lijeenja sepse, gonoreje, progresivne paralize itd.
apscisa (lat. abscissa, tj. linea, abscindere otrgnuti, odvojiti, odsjei) geom.
u (Descartesovom) koordinatnom sustavu: mjerni broj (+ ili ) udaljenosti bilo koje toke u ravnini do ordinatne osi; apscisni pravac pravac
koji je uzet radi odreivanja poloaja neke toke ili osobina jedne krivulje; apscisna osovina pravac koji
obino zauzima horizontalan poloaj
apscisija (lat. abscissio) odsijecanje, otkidanje, odvajanje; ret. prekidanje
apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen
apsenteri (engl. absenters) mn. v. pod
apsentizam
apsentizam (lat. absens, engl. absentism) odsutnost iz mjesta kome netko
stvarno pripada, osobito boravak irskih posjednika izvan Irske (apsenteri)
apsida (gr. apsis, apsidos svod) 1. astr.
jedna od dviju toaka na eliptinoj
putanji nebeskog tijela u kojoj se ono
nalazi na najveoj odnosno na najmanjoj udaljenosti od tijela oko kojeg
optjee, dakle afel i perihel za planet
ili neki komet te apogej i perigej za
Mjesec; 2. u srednjovjekovnoj crkve-

apsidiola

>

<

109

noj arhitekturi: stranji, polukruni

dijelovi crkava, osobito onih koje su
graene u romanskom stilu
apsidiola (lat. apsidiola, gr. apsis) arhit. mala zborna kapela, osobito u
crkvama romanskog stila
apsidna linija astr. velika os eliptine
putanje, tj. duina koja spaja obje
apside
apsihija (gr. apsyhia) nesvjestica; neprisustnost duha, neprisebnost; usp.
apopsihija
apsint (gr. apsinthion) bot. rakija od
pelina, gorka rakija
apsintizam (gr. apsinthion) med. bolest ivaca kao posljedica prekomjernog pijenja apsinta
apso.lucija (lat. absolutio) oprotenje
grijeha ili krivnje; osloboenje; pomilovanje
apsolut v. apsolutno 1.
apsolutan (lat. ab-solutus) slobodan od
svih odnosa (ili: obveza, uvjeta, ogranienja) nezavisan, bezuvjetan, neogranien, neuvjetan; ist, potpun, savren; apsolutni alkohol kem. isti
alkohol; apsolutni broj, apsolutna vrijednost mat. broj, vrijednost bez obzira na znak + ili ; fiz. apsolutne
mjere koje imaju za osnovne jedinice
centimetar, gram i sekundu; apsolutni sustav mjera sustav u kojem
su osnovne jedinice: za duinu centimetar, za masu gram, za vrijeme
sekunda; apsolutna teina teina
tijela koja se dobiva obinim mjerenjem, bez obzira na njegov obujam;
u filozofiji religije: apsolutno bie,
Bog; agr. apsolutno tlo ono koje se ni
za koju drugu kulturu ne moe
racionalno upotrijebiti, nego samo za
jednu, npr. za vinograd i si.; fiz. apsolutna temperatura ona ija se nulta toka nalazi na 273C
apsolutist (lat. absolvere) pristaa ili
vritelj neograniene vladavine

apsorbirati
apsolutiv (lat. absolvere razrijeiti)
gram. v. indikativ; suprotno; relativ
apsolutizam (lat. absolvere) neogranienost; samovolja; oblik vladavine
kod koje vladareva vlast nije ograniena ustavom, samovlae, neogranena vladavina jednog ovjeka
apsolutizirati (lat. absolvere zavriti,
absolutum) initi, uiniti neto apsolutnim; fil. razumijevati, shvaati
ili prikazivati neto kao apsolutno,
u aposolutnom smislu
apsolutno (lat. absolutum) 1. im. fil.
prvi, osnovni uzrok svim pojavama,
vjeno i nepromjenjivo (idealistiki:
Bog, duh; materijalistiki: tvar);
stvar po sebi; 2. pril. bezuvjetno,
neuvjetovano; neogranieno; savreno; jednostavno; suprotno: relativno
apsolutnost (lat. absolutus) bezuvjetnost, neuvjetovanost; neogranienost;
savrenost; supr.: relativnost, relativitet
apsolutoran (lat. absolutorius) koji
oslobaa, koji razrjeava, razrjeni,
otpusni
apsolutorij (lat. absolutorium) razrjeenje, osloboenje; svjedodba da je
netko stekao pravo na polaganje
zavrnog, diplomskog ispita; razrjeno pismo, razrjenica
aps6lvent (lat. absolvere zavriti) osoba
koja je provela na sveuilitu ili nekoj
drugoj visokoj koli propisano vrijeme i time stekla pravo na polaganje zavrnog (diplomskog) ispita
apsolvirati (lat. ab-solvere odrijeiti)
razrijeiti, osloboditi od (grijeha ili
krivnje); zavriti, npr. kolu
apsorbencije (lat. absorbentia) mn.
kem. sredstva koja upijaju vlanost
iz drugih tijela
apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati,
usisavati, upiti, upijati, progutati,
uvlaiti u se; troiti, potroiti; obuzeti, obuzimati, ovladati; sasvim za-

apsorpcija
uzeti poslom nekoga, potpuno zaposliti
apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisavanje, upijanje, primanje u sebe (supr.
emisija); fiziol. prolazak probavljene
hrane kroz crijevnu sluznicu u krvotok, in kojim se u elucu zavrava probava; pren. potpuna zauzetost
(poslom, mislima i si.)
apsorpciometar (lat. absorptio, gr.
metron) fiz. sprava pomou koje se
odreuje sposobnost tekuine za upijanje plinova
apsorptivan (lat. absorptivus) sposoban upiti ili usisati, usisan
apstencija (lat. abstentio uzdravanje)
prav. odustajanje od nasljedstva
apstergencije (lat. abstergentia) mn.
med. sredstva za vanjsko ienje,
sredstva za ispiranje rana
apstergentan (lat. abstergens) med. v.
apsterzivan
apstergirati (lat. abstergere brisati)
prati, ispirati, istiti (ranu)
apsterzija (lat. abstersio) med. pranje,
ispiranje, ienje (rana)
apsterzivan (lat. abstersivus) med. koji
slui za ispiranje, koji isti (ranu)
apstinencija (lat. abstinentia uzdravanje) trezvenost, suzdranost, suzdravanje od alkoholnih pia, duhana, mesa, spolnih odnoaja itd.
apstinent (lat. abstinens) pristaa apstinencije, trezvenjak
apstinentan (lat. abstinens) koji se
suzdrava od uivanja u alkoholu,
mesu, duhanu, spolnim odnoajima,
trezven
apstinirati (lat. abstinere) suzdravati
se od alkohola, duhana, mesa, spolne ljubavi, ivjeti trezveno
apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti,
odvajati u mislima, stvarati misaone predodbe; radi to boljeg uoavanja i poimanja onoga to je u neemu glavno, ope, nuno i bitno namjerno zanemarivati i ne obazirati

110

apsurdan
se na ono to je u tome sporedno,
posebno, sluajno ili nebitno; od neega apstrahirati ne voditi o tome
rauna, ne obazirati se na to, okaniti se toga
apstrakcija (lat. abstractio) log. odvajanje, stvaranje pojmova; ista misao,
ist in miljenja, mudrovanje; udubljenost u misli, zamiljenost; rastresenost; negledanje, neosvrtanje
apstrakt (lat. abstractum) log. ono to
je u mislima, pojmovno odvojeno, ist
pojam, ista misao; gram. mislena
imenica; abstractum pro concreto it.
apstraktum pro konkreto (lat.) opi
pojam umjesto stvarnog predmeta
apstraktan (lat. abstractus) log. zamiljen, koji postoji ili je zamiljen da
postoji odvojen od materijalnih predmeta, misaoni, mislen, koji postoji
samo kao pojam (supr.: konkretan);
teorijski, ist; teak za razumijevanje, vii, dubok, dubokouman; rastresen; apstraktan broj mat. neimenovani broj; apstraktna, znanost
ista znanost (za razliku od primijenjene); in abstracto it. in apstrakto
(lat.) u opem, samo u mislima, misleno (suprotno: in concreto)
apstraktiv (lat. abstractivum) kem.
ekstrakt nekog soka ili alkohola
apstruzan (lat. abstrusus) skriven, zatvoren, teko razumljiv, taman, nejasan, zamren
apsud (lat. ab od, sudare cijediti) prokuhana tekuina, uvarak
apsumpcija (lat. absumptio) troenje;
istroenost, izmuenost
apsurd (lat. absurditas) logika nemogunost, besmislenost, besmislica,
nerazumljivost, glupost
apsurdan (lat. absurdus) logiki nemogu, besmislen, nerazumljiv; nepodoban, neprilian, smijean; ad absurdum it. ad apsurdum (lat.) dovesti
do besmisla

apsurdnost
apsurdnost (lat. absurdum nemogue)
v. apsurd
apmalcati (njem. abschmalzen) zamastiti, zainiti, zapriti
apterologija (gr. a-pteros beskrilan)
zool. znanost o beskrilnim kukcima
(paucima, bubama i dr.)
aptrajbati (njem. abstreiben otjerati)
kuh. izraz kojim se oznauje npr. jako i svestrano olupavanje tijesta
apunto (tal. appunto) trg. mjenica za
izmirenje nekog duga
apus (gr. apus- bez noge, hrom) vrsta
raka listonoca
aqua Binelli it. akva Bineli (lat.) farm.
voda za umirivanje krvi (nazvana po
otkrivau Binelliju)
aqua destillata it. akva destilata (lat.)
kem. destilacijom proiena voda
aqua tofjfana it. akva tofana (tal.) tofanska voda, otrovna tekuina koju
je navodno oko god. 1700. izumila
neka vraara Toffana (trovala je polako i neprimjetno, pa su je rado primjenjivali za "neduno" usmrivanje
politikih protivnika)
Aquincum it. Akvinikum (lat.) u rimsko doba naziv za grad na desnoj
obali Dunava kraj starog Budima u
Maarskoj; vrijedne iskopine, npr.
amfiteatar, javna i privatna kupalita i dr.
ar (lat. area povrina) jedinica za mjerenje povrina = 100 m2
ara (lat.) oltar, rtvenik
arabatan (tur. harabi) troan, sklon
propasti, dotrajao, ruevan, pokvaren, upropaten, otrcan, pohaban;
usp. rabatan
arabeska (tal. arabesco) 1. slik. ukras
u arapskom stilu, zapravo slike iz
biljnog svijeta budui daje Arapima
vjera zabranjivala slikanje ljudi i
ivotinja; fantastine linije u slikarstvu; 2. u baletu: figura kad plesa
stoji na jednoj nozi

111

arahnolog
arabicitet (lat. arabicitas) bit, osobitost
i poznavanje arapskog jezika, arapske knjievnosti i dr.
arabinoza vrsta eera; dobiva se od
arapske gume i nekih drugih biljnih
sluzi
arabist znalac arapskog jezika, arapske knjievnosti i umjetnosti; osobito: poznati medicinari srednjeg vijeka koji su bili pod utjecajem arapskih
lijenika
arabizam osobina arapskog jezika; rije uzeta iz arapskog jezika
arabizirati napraviti na arapski nain;
govoriti arapski; upotrebljavati u govoru arapske rijei; ugledati se na
Arape, npr. u umjetnosti
arabotedesko (tal. arabotedesco arapsko-njemaki) mjeavina maurskog,
rimskog i gotikog stila u slikarstvu
i kiparstvu
aragonit min. bezbojan ili ukast mineral, karbonat vapna, kristalizira po
rompskom sustavu
arahiodaktilija (gr. arachne, daktylos
prst) med. prekomjerna duina prstiju na ruci i nozi
Arahna mit. osobito vjeta tkalja iz
Lidije; natjecala se je u tkanju s boicom Atenom; pobijeena Atena pretvorila ju je u pauka
arahniti (gr. arachne pauk) mn. geol.
v. arahnoliti
arahnitis (gr. arachne) med. v. arahnoditis
arahnoditis (gr. arachne) med. upala
pauinaste modane opne; arahnitis
arahnoida (gr. arachne pauk, eidos
oblik) zool. pauinasta modana opna
arahnoidi (gr. arachne, lat. aranea pauk, eidos oblik) mn. zool. paucima
sline ivotinje, pauci
arahnoliti (gr. arachne, lithos kamen)
geol. kamenje s otiscima morskih zvijezda; arahniti
arahnolog (gr. arachne pauk, logos)
poznavatelj (ili: prouavatelj) znanosti o paucima

arahnologija
arahnologija (gr. arachne, logia) zool.
znanost o paucima; umijee da se po
pauini predvidi kakvo e biti vrijeme
arajdati (gr. raizo odmaram se, oporavljam se) veseliti se, radovati se,
uivati gledajui neto, naslaivati
se
arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od rie,
eera ili od soka kokosovog oraha
arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru
papira
arakaa (lat. Arracacia xanthorhiza)
bot. meksika biljka iz porodice titarki
araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuu;
mali hodnik; meuprostor, razmak,
razdaljina; vremenski razmak, rok,
poek
Arameja stara oznaka za Siriju i Mezopotamiju aramejski jezik najraireniji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr.
n. e. do 650. n. e., vaan za izuavanje idovskih i starokranskih spisa,
spada u skupinu semitskih jezika;
aramejsko pismo semitsko pismo iz
kojega se razvilo hebrejsko pismo
aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna
prema biljnim bolestima (osobito se
uzgaja na jugu Francuske)
arancini (tal.) mn. male, osuene i poeerene narane
araneografija (lat. aranea pauk, gr.
grafo piem; opisujem) opisivanje pauka
araneologija (lat. aranea, gr. logia)
zool. v. arahiologija
araner (fr. arrangeur) obraiva, prireiva
aranirati (fr. arranger) urediti, ureivati, srediti, sreivati; spremiti, prirediti, prireivati; izravnati, nagoditi
se s vjerovnicima; sloiti, napraviti
sporazum
aranman (rr. arrangemen ^ ureitnje, ureenje, r^d. raspored; spora-

112

arbitraa
zum, poravnanje, izmirenje; glaz. obrada, preradba, orkestracija
aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u srednjem vijeku)
Araukanci (Arawak) nekada mono
indijansko pleme, no nemilosrdno istrijebljeno od panjolskih osvajaa;
danas ih ima na podruju Brazila i
Venezuele
araukarija vrsta crnogorice.
Arba (lat.) antiko ime za otok i grad
Rab
arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bureau ured) ured za posredovanje rada, za zapoljavanje nezaposlenih
radnika
arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst
sluba) "radna sluba", institucija
njemake nacistike vladavine koja
je propisivala da svatko mora provesti odreeno vrijeme na fizikim
radovima u slubi zajednice
arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, sudac u nekom sporu; prisutni svjedok,
promatra; neogranieni gospodar,
despot; glavna, najutjecajnija, najmjerodavnija osoba u spornim pitanjima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.)
arbitracija (lat. arbitratio) procjenjivanje po vlastitom nahoenju; samovoljna procjena
arbitralan (lat. arbitralis) koji se tie
izabranog suda
arbitraran (lat. arbitrarius) koji presuuje po osobnom uvjerenju; svojevoljan, samovoljan, neutemeljen,
priblian
arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega
biraju zavaene strane radi rjeavanja nekog spora, izabrani sudac
arbitraa (fr. arbitrage, lat. arbitrari
presuivati kao izabrani sudac) izabrani sud; suenje izabranim sudom;
presuda izabranog suda; trg. poslovanje pri kojem se iskoritava cijena
jednakih burzovnih objekatf na raz
liitim tritima; pol. rjeavanje me-

arbitrani posao
udravnih sporova pomou komisije u kojoj su, osim predstavnika zavaenih strana, i neutralni delegati
arbitrani posao (lat. arbitrari) bank.
posao kojim se trai nain kako bi
se najbolje izmirio dug u inozemstvu
ili kako bi se najpovoljnije naplatilo
neko potraivanje
arbitrij (lat. arbitrium) presuda, sud
izabranog suca; ocjena, miljenje,
shvaanje; volja, samovolja; slobodan
izbor, sloboda opredjeljivanja
arbitrirati (lat. arbitrari) procjenjivati,
rjeavati po svom miljenju i nahoenju; suditi, presuivati kao izabrani sudac; trg. mijenjati (ili: razmjenjivati) domau valutu za drugu
valutu po utvrenom teaju
arbitrium liberum (lat.) slobodna volja, slobodno opredjeljivanje
arbor genealogica it. arbor genealogika (lat.) rodoslovno stablo, obiteljsko stablo, rodoslovlje
Arbor Ruminalis ili Ruminalis ficus
(lat.) prema legendi: smokva pod kojom je vuica dojila Romula i Rema
arbor vitae it. arbor vite (lat.) anat.
"ivotno drvo", modana masa malog
mozga koja je u presjeku slina drvetu
arborescencija (lat. arborescentia) rastenje (ili: razvijanje) u obliku drveta
(kod kristala); odrvenjenje
arborescirati (lat. arborescere) pretvarati se u drvo, odrvenjavati
arboretum (lat. arboretum) kola u kojoj se ui poznavanje bilja; nasad raznovrsnog bilja; botaniki vrt
arboriforman (lat. arboriformis) koji
je u obliku drveta, kao drvo
arborikultura (lat. arbor drvo, cultura)
uzgajanje drvea i ostalog bilja
arborist (lat. arbor drvo) onaj koji se
bavi uzgajanjem drvea i ostalog bilja
arborizacija (lat. arborisatio) prirodno
stvaranje oblika drveta na kamenju;
biljni otisak

113

arendar
arborni (lat. arbor drvo) tekuina za
prskanje raslinja i drvea radi zatite
od zaraznih bolesti
arcato it. arkato (tal.) glaz. prevlaei
gudalom
archiiatrus Sancti Palatini (lat.) nadlijenik svetog, tj. carskog dvora u
starom Rimu; usp. arhijatar
arctior citatio it. arkcior citacio (lat.)
prav. otriji (ili: pootren) poziv pred
sud
arctius jus it. arkcijus jus (lat.) prav.
blie (ili: pree) pravo, pravo prednosti
arctius mandatum it. arkcijus mandatum (lat.) prav. pootrena zapovijed
ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube
svile iz Smirne
ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine
perzijske svile
ardentan (lat. ardens) gorui, vreli, usijan, zaaren, arki; vatren, silan,
plah, ustar, revan
ardit (tal. ardito) voj. u tal. vojsci; vojnik
jurinih odreda naoruan runom
bombom i noem
ardito (tal.) glaz. smjelo, estoko, srano
arduitet (lat. arduus strm) strmost;
pren. velika tekoa, tegoba, muka
area (lat.) povrina; gradilite; trkalite
u cirkusu; gumno
areal (lat. areale) podruje na kojem je
rairena neka biljna ili ivotinjska
vrsta
arena (lat.) borilite posuto pijeskom,
poprite borbe i igara u cirkusu (amfiteatru) kod Rimljana; pren. poprite, polje borbe, rada i si.
arenacija (lat. arenatio) med. pjeana
kupelj
arenant (lat. arena) borac u areni; hrva
arenda (lat. arrenda) zakup zemljita,
ugovor o davanju zemljita u zakup
arendar (lat. arrendarius) onaj koji daje
zemljite u zakup

arendator
arendator (lat. arrendator) zakupac
zemljita
arendirati (lat. arrendare) dati ili uzeti
zemljite u zakup, zakupiti
areola (lat. area, areola) malo, slobodno
mjesto; anat. prsten oko prsne bradavice; mala upljina izmeu tkivnih snopia: med. crven krug oko
upaljenog mjesta; astr. krug oko Mjeseca
areometar (gr. araios rijedak, metron)
fiz. sprava za mjerenje gustoe i specifine teine tekuine; gravimetar,
hidrometar
areometrija (gr. araios rijedak, metria) fiz. odreivanje gustoe i specifine teine tekuine
Areopag (gr. Areios pagos) 1. breuljak posveen bogu rata Aresu, zapadno od Akropole u Ateni; 2. najstariji i najugledniji sud u Ateni ije
je sjedite bilo na tom breuljku; 3.
pren. zbor uglednih i nepristranih
sudaca
areotektonika (gr. Areios Aresov, koji
pripada bogu rata Aresu, tektoniki)
voj. vjetina napadanja i obrane utvrenih mjesta
arerae (fr. arrerages) mn. zaostala plaanja, dugovi; neplaena zakupnina;
neplaena kamata
arerairati (fr. arrerager) biti u zaostatku s primanjem, ne biti isplaen
Ares (gr. Ares) mit. sin Zeusa i Here,
bog rata; simbol surove hrabrosti, rata i ratnih uasa
arest (tal. arresto, lat. arrestum) zatvor,
uze; usp. ret
arestacija (lat. arrestatio) uhienje, zatvaranje; uze, zatvor
arestant (lat. arrestans) uhienik, kanjenik, zatoenik; prav. osoba koja
sudskim putem trai stavljanje zabrane
arestat (lat. arrestatus) prav. osoba protiv koje se trai stavljanje zabrane
arestatorij (lat. arrestatorium sc. man-

114

argo
datum) prav. naredba o uhienju;
javno prozivanje vjerovnika (kod steaja)
arestirati (lat. arrestare) v. aretirati.
aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaustavljati, zadrati, zadravati; obustaviti, obustavljati; uhititi, zatvoriti;
staviti zabranu
aretologija (gr. arete vrlina, logia) fil.
nauk (ili: nauavanje) o vrlini, dio
etike
argental (lat. argentum) v. pakvon,
argentan
argentan (lat. argentum srebro) 1. slitina bakra, cinka i nikla; argental,
pakvon, pakfong; usp. pakvon
argentometar (lat. argentum srebro,
gr. metron) sprava za ispitivanje
srebra
argentum (lat. argentum) srebro; novac
argentum foliatum (lat.) lisnato srebro
argentum vivum (lat.) ivo srebro, iva
argirija (gr. argyrion) med. v. argirijaza
argirijaza (gr. argyrion srebro) med.
modrosiva ili crnkasta boja koja se
ponekad javlja na koi nakon due
unutarnje uporabe srebrnih preparata
argirizam (gr. argyrion srebro) med.
pojave kroninog trovanja srebrom:
argirijaza i degeneracije plua, bubrega i jetara
argiroida (gr. argyrion srebro, eidos
oblik) umjetno srebro, metalna smjesa slina srebru
argiromanija (gr. argyrion, mania pomama, ludilo) elja (ili: strast) za
novcem, bogatstvom
argiroza (gr. argyrion) med. v. argirijaza
argo (fr. argot) jezik parikih ulica i
polusvijeta; lopovski, mangupski, atrovaki govor; govor odreene socijalne skupine

argon
argon (gr. argos nedjelatan, neradan,
lijen) kem. element, atomska teina
39,944, redni broj 18, znak Ar, plemeniti (inertni) plin bez boje, mirisa
i ukusa, otkriven 1894.; upotrebljava
se za punjenje arulja i daje sivkastu svjetlost; usp. neon, kripton, ksenon
argonaut (gr. Argo, nautes brodar)
zool. vrsta glavonoaca
Argonauti (gr. nautes brodar) mit.
starogrki junaci koji su na svojoj lai Argo pod Jazonovim vodstvom otplovili do Kolhide kako bi donijeli
zlatno runo
argonautika (gr. Argo, nautes) povijest pohoda Argonauta u Kolhidu;
dugotrajan i opasan pothvat
argotirati (fr. argoter) govoriti atrovakim jezikom, govoriti jezikom koji
ne razumije svatko
argotizam (fr. argot) izraz ili osobitost
atrovakog govora
argument (lat. argumentum) dokazno
sredstvo, dokaz, razlog; onaj dio dokaza na kojem se taj dokaz zasniva,
obrazloenje; sadraj ili izvadak iz
nekog djela
argumentacija (lat. argumentatio) dokazivanje, zakljuivanje, obrazlaganje; vjetina dokazivanja, zakljuivanja; nain dokazivanja, zakljuivanja
argumentativan (lat. argumentum
dokaz) koji daje (ili slui kao) dokaz
(razlog, obrazloenje), dokazni
argumentator (lat. argumentator) onaj
koji navodi dokaze, koji obrazlae,
koji zakljuuje; raspravlja
argumentiran (lat. argumentosus) bogat razlozima, potkrijepljen dokazima
argumentirati (lat. argumentari) navoditi kao dokaz, dokazivati, zakljuivati, obrazlagati
argumentum ad hominem (lat.) 1.
dokaz koji nije strogo logian nego
vie prilagoen sposobnosti razumijevanja ili interesu sluatelja, lako

115

arheget
razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz
koji se ne zasniva na samoj stvari,
ve na osobinama ili poloaju onih
koji je iznose, npr.: 'Taj prijedlog nije
dobar jer je predlaga lo ovjek"
argumentum ad veritatem (lat.) dokaz koji proizlazi iz opepriznatih i
znanstveno utvrenih istina
argumentum baculinum it. argumentum bakulinum (lat.) dokaz batinom, tj. kad netko, nemajui drugih
dokaza, dokazuje neto silom
argumentum e consensu gentium
it. argumentum e konsenzu gencijum (lat.) log. dokazivanje neke tvrdnje na osnovi toga to su svi oduvijek
tu tvrdnju smatrali istinitom
Argus (gr. Argos, lat. Argus) mit. sin
Zeusov i Niobin, stooki div, uvar
Zeusove ljubavnice Ije koju je Hera
pretvorila u kravu; po Zeusovoj zapovijedi ubio gaje Hermes; pren. veoma oprezan i savjestan uvar; uhoda, pijun; Argusove oi vrlo budne,
paljive, uvijek otvorene oi kojima
nita ne moe promaknuti
arhaian (gr. archaios star) gram. koji
ne potjee iz starog vremena, nego
je samo napravljen, napisan ili prilagoen ukusu ili duhu starog vremena, starinski
arhaizam (gr. archaismos) gram. zastarjela rije ili zraz koji se danas, u
obinom pisanju i govoru, vie ne
upotrebljava, npr. korablja (laa),
starinski nain izraavanja
arhaizirati (gr. archaios star, starinski) 1. baviti se prouavanjem starog vremena i kulture; 2. upotrebljavati u govoru i pisanju arhaizme
arhajski (gr. archa kos) starinski, tj.
koji zaista potjee iz starog vremena; usp. arhaistian
arhajski period v. azojski period
arheget (gr. arch-egetes) voa, poglavar; titula spartanskog kralja u Likurgovom zakonu

arhegonije
arhegonije (gr. arche poetak, gonos)
mn. bot. enski spolni organi kod
nekih bescvjetnica i mahovina
arhelogija (gr. arche poetak, logia)
poetna znanost; osnove znanosti o
ovjeku
arheografija (gr. archaios, grafo) opisivanje starina; prid. arheografski
arheolog (gr. archailogos) onaj koji se
bavi starinama i poznaje starine, osobito antiku umjetnost i znanost
arheologija (gr. archaiologia) znanost
koja prouava ostatke i spomenike
materijalne kulture starih naroda
(osobito se bavi antikom); povijest
stare umjetnosti; prid. arheoloki
arheopteriks (gr. archaiopteryx) zool.
fosilni kraljenjak veliine goluba, po
nekim dijelovima slian reptilima, a
po drugim opet ptici; potjee iz pretpovijesnog doba
arheozoik (gr. arhce- pra-, staro-, zoon
iv stvor) razdoblje u razvoju Zemlje
(izmeu arhaika i paleozoika)
arhesporij (gr. arche, spora) stanica
od koje nastaje tkivo koje stvara truske kod paprati
arhetip (gr. archetypon prauzorak)
praslika, prauzor; prapismo; osobito:
prvi otisak; original; arhetipi otisci
(ili: primjerci) prvog izdanja
arhi- (gr. archo prednjaim, poinjem)
arh- predmetak koji u sloenicama
znai: glavni, prvi, nad, praarhibiskup (gr. archo vladam, episkopos nadzornik) nadbiskup, arhiepiskop
arhiblast (gr. archo, blastos klica, zametak) zool. prazametak
arhidijeceza (gr. arche, dioikesis uprava) duhovno podruje nadbiskupa,
nadbiskupija
arhidakon (gr. archos, diakonos sluga)
pravosl. najstariji akon, poasno
zvanje za akona
arhiepiskop (gr. archos, episkopos)
pravosl. glavni episkop

116

arhitektonika
arhiepiskopija (gr. archos, episkopeo)
pravosl. podruje pod duhovnom
upravom arhiepiskopa
arhigonija (gr. arche poetak, gignomai stvaram) biol. spontano nastajanje ivota, postanak ivota u njegovim najjednostavnijim poecima iz
tzv. anorganske tvari, prapoetak,
prastvaranje; abiogeneza
arhihijerarh (gr. archi-hierarches)
pravosl. prvosveenik, episkop
arhihijerarhija (gr. archi-hierarchia)
dostojanstvo prvosveenika; visoko
sveenstvo
arhijerej (gr. arch-hiereus) pravosl.
vladika, starjeina sveenika
arhilohijski (gr. Archiloxos) poet. tako
se zove vie vrsta stihova koje je prvi
pisao najstariji grki liriar i jampski
pjesnik Arhiloh (izmeu 680. i 640.
pr. n. e.); pren. zajedljiv, uan, podrugljiv u govoru ili pisanju
arhimagija (gr. archi-mageia) vrhovno
arobnjatvo, tobonja vjetina pravljenja zlata i srebra
arhimandrit (gr. archimandrites) pravosl. poglavar veeg samostana ili
vie samostana
Arhimed (gr. archo- nad-, medomai
brinem se, dakle "oprezni", "koji zna
predviati", "obzirni") najvei matematiar i fiziar staroga svijeta
(287212 pr. n. e.); Arhimedov zakon fiz. od Arhimeda pronaeno pravilo da svako tijelo, uronjeno u tekuinu, gubi na svojoj teini onoliko
koliko tei istisnuta tekuina
arhipelag (gr. archi-pelagos) otoje;
prvobitno: otoci u Egejskom moru,
izmeu Grke i Male Azije
arhitekt (gr. architekton) onaj koji se
bavi graevinarstvom, tj. projektant
graevina, inenjer arhitekture, graditelj
arhitektonika (gr. architekton) znanost o graevnoj umjetnosti, gradi-

arhitektonski
teljstvo; umijee izraivanja znanstvenog sustava, znanost o sustavu
arhitektonski (gr. architektonikos)
graevni, koji odgovara pravilima
graevne umjetnosti; koji se tie nekog znanstvenog sustava
arhitektura (gr. architekton, lat. architectura) graevna umjetnost, graevinarstvo, graditeljstvo; naini
zidanja, raspored graenja; graevni stil
arhitrav (gr. archo, lat. trabs greda)
arhit. glavna greda koja povezuje dva
ili vie stupova i lei na njima
arhiv (lat. archivum, gr. archeion vladina ustanova) mjesto gdje se dre i
uvaju spisi; pismohrana
arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se
nalaze u arhivu, povelje, dokumenti
arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ili:
nadzornik) arhiva
arhivolt (tal. archivolto glavni luk) arhit. polukruni luk koji spaja dva
stupa (u helenistikoj, rimskoj, renesansnoj i baroknoj arhitekturi); u gotikoj i romanikoj arhitekturi: niz
. lukova glavnog crkvenog portala, koji
su esto ukraeni kipovima
arhivski (lat. archivum) koji se tie arhiva, koji pripada arhivu, koji se nalazi u arhivu, koji radi u arhivu
arhocela (gr. archos, kele kila, bruh)
med. kila, bruh debelog crijeva
arhont (gr. archon) vladar, poglavar;
najvii dravni inovnik u Ateni nakon propasti starog kraljevstva
arhoptoza (gr. archos mar, ptosis
pad) med. spadnutost debelog crijeva
arhoragija (gr. archos mar, regnymi
prsnem) krvarenje iz debelog crijeva
aridan (lat. aridus) suh, isuen, spren; jalov, neplodan, mrav; pren. suhoparan
ariditet (lat. ariditas) suhoa, sunost,
sua; mravost; neplodnost, jalovost;
pren. suhoparnost

117

arijeta
aridura (lat. aridura) med. suenje, mravljanje; mravost, slabost
aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna
sprava (s ovnujskom glavom) za razbijanje zidina; Aries Ovan (zvijee
u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj polutki)
arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan
glas uz instrumentalnu pratnju; nain pjevanja, napjev, melodija
Arijadna (gr. Ariadne) mit. ki kretskog kralja Minosa i Pasifaje, pomogla Tezeju, nakon to je ubio Minotaura, da pomou klupka konca izie
iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju
je on ostavio na otoku Naksu; otuda:
Arijadnina nit sredstvo da se ovjek
izvue iz neke teke situacije
arijanci mn. pristae i pobornici arijanizma; arijevci
arijanizam nauavanje aleksandrijskog
sveenika Arija (4. st.) koji je tvrdio
da Krist nije Bog, nego obian ovjek
Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn.
ime kojim su indoeuropski (arijski,
indogermanski) stanovnici Indije,
Perzije i Irana sami sebe nazivali; u
novije doba ovim se imenom nazivaju svi Indoeuropljani (Indogermani);
Indogermani, Indoeuropljani; Arijevci; arijski jezici svi indoeuropski
(indogermanski) jezici
Arijel (hebr. "boji lav") simboliko ime
za junaka uope, za rtveni oltar, za
grad Jeruzalem; u knjievnosti: vodeni ili zrani duh s dobrim svojstvima, osobito istaknut kao dobroinitelj u Shakespearovoj drami Oluja
arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. posljednja obrana
arijer-garda (fr. arriere-garde) voj. zatitna eta, zatitnica, odstupnica
arijergarda (fr. arriere straga, garde
tjelesna straa) eta koja brani uzmicanje; zatitnica
arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija,
pjesmica

Arijevci
Arijevci (sanskr. agua) mn. v, Arijci
Arion slavan pjesnik i svira s grkog
otoka Lezba (oko 600. pr. n.e.); prema
prii, skoio je s broda u more ne bi
li se spasio od razbojnika: u vodi ga
je doekao i iznio na obalu delfin kojega je zanio svojom pjesmom
arioso it. ariozo (tal.) glaz. pjevajui,
u obliku arije; im. kratko melodino
djelo koje se umee u recitativ
Ariosto (Ludovico, 14741533) pisac
prvih komedija na talijanskom jeziku (pisao i latinska djela; svjetski je
glasovit po svome epu Orlando furioso (Bijesni Orlando)
Ariovist vladar germanskog plemena
Sveva, jedna od najznaajnijih osoba
opisanih u Cezarovu djelu De bello
Gallicio; 58. pr. n. e. pobijedio ga Cezar
Aristarh (gr. Aristarchos) najvei aleksandrijski gramatiar, poznat kao
kritiar Homerovih i Pindarovih pjesama; pren. strog i pravedan sudac
u pitanjima umjetnosti; pr. aristarhski
Aristej mit. starogrki zatitnik lova i
stada, sin Apolona i nimfe Kirene
Aristid (gr. aristos najbolji) staroatenski dravnik s nadimkom "Pravedni" (umro oko 467. pr. n. e.); simbol
pravednosti i nesebinosti
aristodemokracija (gr. aristos najbolji, demos narod, kratos mo, vlast)
vladavina plemstva i naroda
Aristofan starogrki komediograf, jedan od najveih komediografa uope
(452388 pr. n. e.)
aristokracija (gr. aristokratia) vladavina plemstva; plemiki stale, plemstvo
aristokrat (gr. aristokrates) plemi po
roenju ili poloaju; prijatelj i lan
aristokracije, vladavine plemia
aristokratizam (gr. aristokrateomai
imam aristokratski ustav) aristokratski sustav vladavine; ljubav prema

118

aritmomanija
aristokraciji i aristokratskim naelima
aristolohici (gr. aristos, locheia poraanje) mn. med. sredstva koja pomau poraanje, osobito ienje porodilje
aristotelizam (gr. Aristoteles) fil. nauavanje grkog filozofa Aristotela
(384322 pr. n. e.), Platonovog uenika, uitelja Aleksandra Velikog i
osnivaa peripatetike kole
ari (lat. Larix europaea) bot. vrsta bora
(listopadna biljka)
aritmetiar (gr. arithmetikos) onaj
koji se bavi aritmetikom ili zna aritmetiku; onaj koji je vjet u raunanju
aritmetiki (gr. arithmetikos) koji
spada u raunanje, koji se moe predoiti ili rijeiti brojevima, raunski;
aritmetika sredina nekih brojeva je
zbroj tih brojeva podijeljen brojem
od onoliko jedinica koliko je tih brojeva; usp. geometrijska sredina; v.
progresija
aritmetika (gr. arithmos broj, e arithmetike tj. techne) mat. umijee raunanja, znanost o brojevima; politika aritmetika primjena aritmetike na drutvene i dravne ustanove
(npr. osiguranje ivota, lutrije i dr.)
aritmija (gr. arhythmia) nedostatak
ravnomjernosti, nepravilno kretanje;
neskladnost; med. nepravilnost u ritmu sranih otkucaja
aritmogrif (gr. arithmos broj, grifos
zagonetka) zagonetka izraena brojevima
aritmologija (gr. arithmos broj, logia)
znanost o brojevima, osobito o tajanstvenim i udnim svojstvima brojeva
aritmomanija (gr. arithmos broj, mania bijes, ludilo) nagon za stalnim
brojenjem svega i svaega (bolesnik
broji korake, stube, prozore na kuama kraj kojih prolazi itd.)

aritmomantija
aritmomantija (gr. arithmos broj,
manteia proricanje) proricanje iz brojeva
aritmometar (gr. arithmos broj, metron) sprava za raunanje
arivaa (fr. arrivage) pristajanje, dolazak brodova u luku; dolazak; dovoz robe; dovezena roba
arivist (fr. arriver postii, arriviste) bezobziran lovac na zvanja i poloaje,
karijerist, lakta
arivizam (fr. arriver postii) osobina
onih koji bezobzirno ele doi na neki poloaj ili postii neko zvanje, laktatvo
arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u
Arijce
arka (lat. arca koveg, sanduk) 1. mit.
lada (u obliku kovega) u kojoj se
starozavjetni Noa spasio od potopa
te se plovei zaustavio na vrhu planine Ararat; 2. u starokranskoj crkvi: posuda u kojoj su uvane euharistija, relikvije i dr. dragocjenosti
arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nadsvoden hodnik, polukruni otvor
arkadijski (gr. Arkadia, arkadikos)
koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seoski, naivan; idilian
Arkaani (gr. Arkadoi) mn. stanovnici
Arkadije, pastirskog predjela u sredini Peloponeza; pren. pjesnici pastirske poezije
arkanist (lat. arcanus tajanstven, tajan) poznavatelj tajni u pojedinim
strukama, npr. kako se prave sredstva za uljepavanje, pomlaivanje
itd.
arkanum (lat. arcanum tajna) tajni lijek, tajno sredstvo
arkatura (fr. arcature) niz malih slijepih dekorativnih arkada, umjetne
arkade; svodna oplata
arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. potporni poluiuk, stup podupira
arkebuza (fr. arquebuse) stara puka
s kokotom i dugom cijevi, pretea
dananje puke

119

armater
arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz.
gudalo, potez gudalom; coll arco it. .
kol arko (tal.)'gudalom
arkosolij (lat. arcus luk, solium mrtvaki sanduk od kamena) umjetniki
izraen starokranski grob u katakombama sa svodom u obliku luka
arkoza (gr. arkeo izdravam) geol.
pjeanik od granitnih gnajskih stijena
arktacija (lat. arcatito) med. suavanje,
suenost utrobe i zatvorenost kao
posljedica toga; stezanje nekog dijela tijela zavojem
arktiki (gr. arktikos sjeverni) koji se
nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj
koji je u vezi sa zvijeima Velikog
i Malog medvjeda
Arktik (gr. arktikos sjeverni) podruje
oko Sjevernog pola
arktos (gr. e arktos Veliki medvjed,
Velika kola) astr. Veliki i Mali medvjed (skupine zvijezda); sjever
arktura (lat. arctura) med. uraslost
nokata u meso
arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje
kostiju u obliku luka
arma (lat.) oruje; od srednjeg vijeka:
obiteljski grb
armada (p.) oprema; u panjolskoj:
oruana sila; osobito ratna flota (ovako se u XVI. st. zvala "nepobjediva"
flota Filipa II. koju je 1588. poslao
protiv Engleske)
armadilja (p. armadilla) pom. mala
ratna flota; mali naoruani brod, osobito carinski
armalisti (ma. armalis, lat. arma
oruje) mn. maarski plemii koji
nisu imali svog imanja, nego su ivjeli samo od slube u vqjsci
armater (fr. armateur) pom. naoruan
trgovaki brod; gusarski brod; zakupnik broda koji priprema svoj brod na
daleki put; vlasnik gusarskog broda,
gusar, pomorski razbojnik

armatura
armatura (lat.) voj. naoruanje, ratna
sprema; pom. naoruanje i posada
nekog broda; oklopljavanje broda; fiz.
^pojaavanje snage magneta sumetanjem eljeza; metalni dijelovi u graevinarstvu
Armida lit. ime lijepe i mone arobnice
u Tassovom spjevu "Osloboeni Jeruzalem"; pren. ena sposobna zavesti
armija (lat. arma oruje, fr. armee) 1.
oruana sila, vojska; 2. strategijskooperativna jedinica kopnene vojske i
zrakoplovstva; 3. pren. mnotvo, npr.
"armija nezaposlenih", "armija beskunika"
armilaran (lat. armilla grivna, narukvica) okrugao, u obliku koluta; armilarna sfera stari astronomski instrument (u obliku koluta ili kugle)
za odreivanje poloaja zvijezda na
nebu
armirati (lat. armare) 1. voj. naoruati,
opskrbiti ratnom spremom, opremiti; 2. fiz. pojaati snagu magneta
pomou eljeza; 3. grad. poveati nosivost zida eljezom i cementom; 4.
glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na
poetku glazbenog komada; 5. pren.
jaati, snaiti
armorijal (fr. armorial, lat. armorale)
knjiga s grbovima
armorist (lat. armorale) poznavatelj grbova, onaj koji se razumije u grbove
arogancija (lat. arrogantia) napuhanost, oholost, drskost, bezobzirnost
arogantan (lat. arrogans) napuhan,
gord, ohol, razmetljiv, uobraen, bezobrazan, drzak
arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drznuti se; prisvojiti, prisvajati; prav.
uzeti pod svoje
aroma (gr. aroma) miris, ugodan miris eterinih ulja; sona tvar kod
biljaka
aromatici (gr. aroma, lat. aromatica)
mn. mirisne tvari, zaini

120

arpeggio
aromatian (gr. aroma) mirisan, koji
ugodno mirie, sa zainom
aromatizacija (gr. aroma) stavljanje
mirisa (ili: zaina) u lijekove, jela i
dr.
aromatizirati (gr. aroma) namirisati,
staviti miris u neto; zainiti, zainjavati
Aromun pripadnik jednog ogranka Rumunja; Cincari, Vlasi
Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat
Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz
Egipta; prvi veliki sveenik u Izraelu
arostema (gr. arrostema slabost) med.
slaboumnost, ludilo; arostija
arostija (gr. arrostia) med. v. arostema
arozaa (fr. arrosage) zalijevanje, navodnjavanje njiva; polijevanje ulica;
voj. metodino bombardiranje
arozija (lat. arrodere, arrosio) med. nagrizanje kostiju
arozirati (fr. arroser) zalijevati, polijevati, navodnjavati; voj. metodino
bombardirati, zasuti vatrom, granatama, bombama; trg. doplatiti, naknadno platiti
arozman (fr. arrosement) zalijevanje,
polijevanje; ovlaavanje, osvjeavanje; trg. doplaivanje, naknadno plaanje
Arpad voa Maara prilikom njihova
dolaska u dananju Maarsku; prvi
maarski knez (890907), osniva
dinastije (Arpadovii) koja je do 1301.
vladala i Hrvatskom
arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala
harfa, harfica
arpeggiato it. arpedato (tal.) glaz.
kao na harfi, tj. u razlomljenim akordima
arpeggiatura it. arpedatura (tal.)
glaz. niz razlomljenih akorda
arpeggio it. arpedo (tal.) glaz. lomljenje tona kao na harfi

arpikord
arpikord (tal. arpicordo) glazbeni instrument po zvuku slian harfi, spinet
ars (lat.) umjetnost, umijee; zanat, posao; teorija (ili: osnova) umjetnosti
ili znanosti
ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost
je duga, a ivot kratak
ars mnemonica it. ars mnemonika
(lat.) vjetina pamenja
arsen (gr. arsenikon) kem. element
atomske teine 74,93, redni broj 33,
znak As, jedan od najjaih otrova
arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. arsenale) skladite za uvanje ratne opreme; pren. velika zaliha
arsenijati (gr. arsenikon) mn. kem. soli arsenove kiseline
arseniti (gr. arsenikon) mn. kem. spojevi arsenove kiseline s bazama
arsenofagizam (gr. arsenikon, fagein
jesti) med. navika uzimanja inae otrovnih koliina arsenovih spojeva radi jaanja tjelesne snage ili spolne
sposobnosti '
arsenogonija (gr. arsen muki, gone
raanje) raanje muke djece
arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. junak; prijek, ljutit ovjek, nasilnik;
bot. biljka zijevalica
arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v.
darsonvalizacija
ar (tur.) Boje prijestolje na vrhu neba
arin (tur. aryn) lakat, rif; mjera za
duinu (izmeu 65 i 75 cm; dijelio se
na osam urupa, a svaki urup na etiri greha); prijanja ruska mjera
0,7112 m; 1500 arina 1 vrsta
(1066,781 m)
art nouveau it. ar nuvo (fr.) nova umjetnost na prijelazu iz 19. u 20. st.,
kod nas poznatija pod imenom Secesija
artefakt (lat. artefactum) umjetni proizvod, ono to je umjetno naprav-

121

arteki zdenac
ljeno, rukotvorina (za razliku od prirodnog proizvoda)
arteriektazis (gr. arteria ila, ektasis
pomicanje) med. proirenje arterija
arterija (gr. arteria ila) anat. krvna
ila, ila kucavica (opi naziv za krvne ile koje vode krv iz srca u plua
ili iz srca u ostale dijelove tijela;
pren. glavna prometna ulica u gradu i si.
arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bogatstvo u arterijama; nadmo sustava arterija i njihovog utjecaja u
nekom tijelu; arteriozitet
arterijalizacija (lat. arterialisatio) fiziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi
arterijski (gr. arteria ila) koji se tie
arterija; arterijska krv svijetlocrvena, oksidirana krv, krv koja je prola
kroz plua i primila kisik
arteriografija (gr. arteria, grafia)
anat. opis (ili: opisivanje) arterija
arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. najsitnije arterije, nakon njih dolaze kapilare
arteriologija (gr. arteria, logia) anat.
prouavanje arterija
arterioreksis (gr. arteria, rexis pucanje) med. pucanje arterije
arterioskleroza (gr. arteria, skleros
tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje
stijenki arterija
arteriostenoza (gr. arteria, stenos tijesan) med. suavanje (ili: suenost)
arterija
arteriotomija (gr. arteria, tome rezanje) med. operativno otvaranje arterija
arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v.
arterijalitet
arteritis (gr. arteria) med. upala arterija
artes liberales (lat.) mn. slobodne umjetnosti, lijepe vjetine
arteki zdenac zdenac kod kojega se
voda dobiva dubokim buenjem (po
francuskoj pokrajini Artois gdje su

apropos
kopali prve takve zdence ve u 12.
stoljeu)
Arti musices Umjetnosti glazbe (namijenjena kua), est natpis na zgradama glazbenih zavoda
artioka (tal. articiocco, fr. artichaut)
bot. cijenjeno povre s mesnatim
cvjetnim glavicama
artidaktili (gr. artios usko spojen, daktylos prst) zool dvopapkar, takoprstai, takoprsti dvopapkari
artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost,
facere initi) tvorac, zaetnik, autor,
stvaralac, umjetnik, majstor
artificijalan (lat. artificialis) umjetniki; neprirodan, izvjetaen
artikl (lat. articulus zglob, lanak)
lanak, napis; toka ugovora; anat.
zglob; trg. predmet, stvar, roba u trgovini; gram. lan; sastavni dio nekog spisa, poglavlje, paragraf
artikulacija (lat. articulatio) gram.
tvorba glasova; jasno i razgovijetno
izgovaranje rijei i slogova
artikulirati (lat. articulare) gram. tvoriti glasove; rijei i slogove jasno i
razgovijetno izgovarati, razumljivo
govoriti
artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji rukuje topom, topnik
artiljerija (fr. artillerie) prvobitno:
svaka ratna sprava uope; kasnije:
topovi, topnitvo, rod vojske naoruan topovima
artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik,
poznavatelj umjetnosti; glumac, osobito u varijeteu i kabareu; majstor u
jahanju, plesa na konopcu (u cirkusu)
artistiki (fr. artistique) umjetniki,
majstorski
artizam (lat. ars, artis umjetnost) nain umjetnikog, osobito knjievnog
izraavanja koje je vie posljedica
vjetine i znanja nego istog talenta
i osjeaja, te se stoga vie koristi
vanjskim sredstvima (rijeju, stilom,

122

atropodi
kompozicijom i dr.); pretjerana sklonost vanjskom obliku umjetnikog
djela, "igra rijei"
artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac;
pren. osniva, pokreta
artofag (gr. artos, fagos) onaj koji jede
kruh
artokarpi (gr. artos kruh, karpos plod)
mn. bot. krune biljke
artolatrija (gr. artos kruh, latreia potovanje) potovanje (ili: oboavanje)
kruha (hostije)
artralgija (gr. arthron zglob, algos bol)
med. bol zgloba, probadanje u zglobovima
artremboleza (gr. arthron, emballo
ubaciti, umetnuti) med. namjetanje
iaenih zglobova
artritian (gr. arthron) koji je u vezi
s upalom zglobova; koji je protiv upale zglobova (sredstvo, lijek)
artritis (gr. arthron) med. upala zglobova, probadanje u zglobovima; giht
artritizam (gr. arthron zlob) med. grada tijela koje je sklono debljini, eernoj bolesti, kostobolji, kamencu u
ui i mokranom mjehuru, prijevremenoj arteriosklerozi, neuralgiji,
astmi i dr.
artro- (gr. arthron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zglob, zglobni
artrodeza (gr. arthron) operativno uvrivanje zgloba
artrodinija (gr. arthron, odyne bol)
med. bol (ili: probadanje) u zglobu
artrofioza (gr. arthron, fyo stvaram)
med. gnojenje zglobnih kostiju, zagnojavanje zglobova
artrokarcinom (gr. arthron, karkinos
rak) med. rak u zglobu
artropatija (gr. arthron, pathos bol)
med. bol zgloba, zglobobolja
artropioza (gr. arthron, pyon gnoj)
med. gnojenje (ili: zagnojavanje) zgloba
artropodi (gr. arthron, pus, podos noga) mn. zool. lankonoci

artrotomija
artrotomija (gr. arthron, tome rezanje) med. operativno otvaranje zgloba
artroza (gr. arthron) anat. grada zgloba, zglob
artrozoa (gr. arthron zglob, zoon ivotinja) zool. sa zglobovima, ope ime
za kukce (insekte), pauke, rakove i
crve
arundinozan (lat. arundinosus) trskovit, bogat trskom, obrastao trskom
Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj
Galiji (danas Auvergne)
arvikultura (lat. arvus njiva, cultura
uzgajanje) poljoprivreda, zemljoradnja
arza (gr. arsis) metr. glaz. dizanje glasa; naglaeni slog stope; suprotno:
teza
arzan (tal. arso zapaljen, goru) debela
crkvena svijea
as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan
novac i jedinica za teinu; 2. najjaa
karta; 3. prvak, najbolji u nekoj
struci, osobito u portu
Asa kralj u staroj Judeji (944904 pr.
n. e.), pobjednik u mnogim bitkama
asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lijekova u njihovom vlastitom soku
asamar (lat. assus peen, amarus gorak) kem. proizvodi raspadanja koji
se stvaraju pri zagrijavanju ivotinjskih ili biljnih tvari i daju im zainski okus, npr. kora od kruha,
povrina peenja i dr.
asambleja (fr. assemblee) skuptina,
zbor, sabor, skup, parlament; u ruskom (starijem) jeziku zabavna veer
u dvoru Petra Velikoga
asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir)
smiljen rad na podizanju zdravlja
pojedinaca u nekom gradu, kraju ili
dravi, popravljanje i poboljavanje
opih zdravstvenih prilika, ienje
od zaraze, isuenje movarnih mjesta itd.
asanirati (lat. sanus, fr. assainir) popraviti (ili: popravljati) ope zdrav-

123

aseitet
stveno stanje u nekom mjestu, kraju
ili dravi uvoenjem niza higijenskih mjera: istoe, isuivanja movarnih mjesta itd.
ascendencija (lat. ascendentia) prava,
uzlazna linija srodstva; astr. penjanje, uzlazak; nadmo, pretenost;
mat. rast
ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav.
roaci po uzlaznoj Uniji, preci kao
roditelji, djedovi, pradjedovi; suprotno: descendenti
ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzlaenje, uzdizanje; Uzaae Kristovo,
Spasovo; napredovanje, polet; astr.
penjanje, uzlaenje nebeskog tijela
ascidije (lat. asciscere primati, prihvaati); mn. platenjaci, prirasli na
kamenu i drugim predmetima u
moru, mjeinice
asciji (gr. a-, skia sjena) mn. zem. stanovnici arkog pojasa koji dvaput godinje ostaju u podne bez sjene, naime u dane kad Sunce kod njih prolazi kroz zenit
ascites (gr. askites, tj. nosos, askos koa) med. trbuna vodena bolest
ASDIC krat. za engl. Allied Submarine
Detection Inuestigation Committee
(Savezniki istrani odbor za otkrivanje podmornica) ureaj za otkrivanje i lociranje podmornica uz pomo ultrazvuka (nakon Drugoga
svjetskog rata slui za pronalaenje
potonulih brodova i podmornica, za
ustanovljivanje gdje se nalaze velike
plove riba i si.); usp. SONAR
ASEAN savez zemalja jugoistone Azije (Indonezija, Malezija, Singapur,
Tajland, Filipini)
asebija (gr. asebeia) bezbotvo, bezvjerstvo, ateizam
aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj.
postojati sam sobom) samostalnost,
osobina ljudi koji rade samo po svom
vlastitom, unutarnjem nagonu, bez
ikakvog vanjskoog poticaja; po sko-

aseksualan
lastikoj teologiji: svojstvo Boga koji
uzrok svog bia ima u samom sebi,
dakle, postoji sam sobom ili kroz sebe
sama (a se est); u novije doba: jai
izraz za slobodnu volju
aseksualan (gr. a-, lat. sexus spol) bespolan, koji nema spola, kojem je oduzeta mogunost oploivanja
aseksualizacija (gr. a-, lat. sexualisatio) unitenje, oduzimanje sposobnosti oploivanja; kastracija
aselenski (gr. a-selenos) bez Mjeseca,
npr. aselenska no (za planete Merkur i Veneru kae se da su "aselenske", bez pratitelja, bez satelita
aselgija (gr. aselgeia) razvratnost,
razvrat, pohotljivost
asemian (gr. asemos) koji nema znaka, koji je bez oznake, bez obiljeja
asentacija (lat. assenatio) laskanje,
udvaranje; ulagivako odobravanje
asenzija (lat. assensio) odobravanje,
pristajanje uz koga; fil. primanje
neega kao istinitog
asepsa (gr. a-, sepsis trule) med. nastojanje da rane ne dou u dodir sa
zaraznim klicama (osobito kod operacija)
aseptian (gr. a-, septikos) koji nije
sklon truljenju; koji nema zaraznih
klica; v. antiseptian
aseptin (gr. a-, sepsis) kem. sredstvo
koje uva mlijeko i jela od kvarenja;
sastoji se od stipse pomijeane s bornom kiselinom
aseptol (gr. a-, sepsis trule, lat. oleum
ulje) kem. otopina kiseline kao sredstvo za sprjeavanje truljenja, dobiva
se mjeavinom sirove karbolne kiseline ili krezola s koncetriranom sumpornom kiselinom
asercija (lat. assertio) potvrda; prav.
slubena potvrda da je netko slobodan
asertivan (lat. assertivus) v. asertoran
asertoran (lat. assertorius) kojim se
tvrdi, potvrdan; fil. asertoran sud sud

124

asibilacija
u kojem se odnos izmeu subjekta i
predikata iskazuje kao injenica
(usp. problematian, apodiktian);
asertorna. prisega prav. prisega koja
se polae nakon danog iskaza (za razliku od promisorne prisege, tj. one
koja se polae prije davanja iskaza)
aservacija (lat. asservare) uvanje, pohrana; ostavljanje u pohranu
aservat (lat. asservatum) ono to je
ostavljeno na uvanje, u pohranu
aservirati (lat. asservare) uvati, sauvati, pohraniti; ostaviti u pohranu
asesor (lat. assessor pomonik u slubi)
suev pomonik; porotnik
asesorat (lat. assessoratum) zvanje pomong suca; sudsko pomonitvo
asesura (lat. assessura) v. asesorat
aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno
uvjeravanje ili tvrenje neega, dokazivanje, prisizanje u neto
aseverativan (lat. asseverare dokazivati) potvrdan, dokazni
asfalt (gr. asfaltos) kem. zemna smola,
paklina, smjesa raznih ugljikovodika u kojoj ima i kisika, duika i sumpora; pomijean s vapnencom upotrebljava se za pravljenje plonika i
za izolaciju zidova od vlage
asfaltirati (gr. asfaltos) prevui asfaltom
asfiksija (gr. a-, sfyxis bilo) med. prestanak ili usporenost kucanja srca
zbog neke mehanike prepreke, obamrlost, najvii stupanj nesvjestice
asfiktian (gr. a-, sfyxis) med. koji je
u dubokoj nesvjestici, polumrtav,
obamro
asfodel (gr. asfodelos) kod Homera:
biljka na poljima donjeg svijeta, "cvijet smrti"; nai izrazi: primorski
brden, apljan, epljez, kraljevo koplje (rod biljaka iz porodice ljiljana)
asibilacija (lat. assibilatio) gram. pretvaranje stranjonepanih i zubnih
suglasnika u afrikate, tj. njihovo izgovaranje zajedno sa sibilantima

asibilirati
asibilirati (lat. assibilare) gram. pretvarati stranjonepane i zubne suglasnike u afrikate
asiduitet (lat. assiduitas) tonost; postojanost, ustrajnost
asiento it. asjento (p.) ugovor panjolskih vladara (u 16.18. st.) s trgovakim partnerima i podjela ovima prava da monopolistiki uvoze
odreden broj robova iz crnakih zemalja u amerike (panjolske) kolonije
asignacija (lat. assignatio) doznaka,
uputnica, nalog za isplatu
asignant (lat. asignans) onaj koji alje
uputnicom novac, poiljatelj
asignat (lat. assignatus) osoba na koju
glasi uputnica, doznaka, nalog; uputnica na primanje godinjeg dohotka
od nekretnina; papirni novac iz vremena Francuske revolucije (19. IV.
1790.), tiskan radi likvidiranja dravnih dugova
asignatar (lat. assignatarius) osoba na
koju glasi uputnica ili doznaka, primatelj novca po uputnici ili nalogu
asignatura (lat. assignatura) v. asignacija
asignirati (lat. assignare) uputnicom
doznaiti (ili: doznaavati), izdati (ili:
izdavati) nalog za isplatu neke svote
asilogistian (gr. a-, syllogismos posredni zakljuak) log. iz kojega se ne
moe izvesti zakljuak
asimetrian koji nema simetrije, nerazmjeran, neskladan, nejednak
asimetrija (gr. asymmetria nesimetrinost) nerazmjernost, neskladnost,
nejednakost, neravnomjernost
asimfonija (gr. a-, symfonia) nesklad,
neskladnost; pr. asimfonian
asimilacija (lat. assimilatio) izjednaenje, izjednaavanje; gram. jednaenje (po zvunosti, po mjestu tvorbe glasova); psih. primanje u svijest
novog sadraja (doivljaja) i njegovo
prilagoavanje sadraju svijesti; fi-

125

asinus ad lyram
ziol. zbivanje kojim stanice pretvaraju hranu u tvari od kojih se same
sastoje (proces asimilacije)
asimilirati (lat. assimilare) izjednaiti,
izjednaavati, prilagoditi, prilagoa vati; gram. jednaiti; fiziol. primiti u
se, primati u se, pretvoriti hranu u
organsku tvar
asimpatija (gr. a-, sympatheia) nenaklonost; nedovoljno suosjeanje, nedostatak suuti
asimptota (gr. a-, symptotos koji se
ne poklapa) mat. linija kojoj se pribliava neka krivulja, ali je nikad
ne sijee, npr. hiperbola ima dvije
asimptote; simbol beskrajne ljudske
tenje koja nikad ne postie svoj cilj;
Leibniz je nazvao ovjeka "asimptotom boanstva"
asimptotian (gr. a-, symptotos koji
se ne poklapa) koji se ne poklapa,
nepoklopljiv
asimulacija (lat. assimulatio) pretvaranje, prijetvornost, licemjerje
asindeton (gr. a-, syndeton) poet. pjesnika figura u kojoj se izostavljaju
veze izmeu dviju ili vie reenica,
ili izmeu lanova jedne reenice,
npr.: //O ene, dajte da pjevam jedan razdrti psalam//uasan, oajan,
grozan, bolestan, krvav, nervozan...
asindetski (gr. a-, syndetos nevezan)
koji je bez veze, bez sveza, bez svezica
asindezija (gr. asyndesia nevezanost,
nespojenost) ret. nedostatak veze u
reenicama, nevezanost; usp. asindeton
asinkronian (gr. a-, syn s, chronos
vrijeme) neistovremen, nejednakovremen, neistodoban
asinus ad lyram it. azinus ad liram
(lat.-gr.) magarac u liru (uzreica
koja odgovara naem: razumije se
kao magare u kantar, tj. nesposoban
je, glup je)

Asinus Buridani..,
Asinus Buridani inter duo prata
(lat.) Buridanov magarac izmeu dvije livade; v. Buridanov magarac
asiriologija znanost koja prouava
knjievnost, jezik, povijest i starine
Asirije i Babilona
asistencija (lat. assistentia) pomaganje, pomo, potpora; prisutnost
asistent (lat. assistens) pomonik, pomaga, zamjenik; mlai inovnik
asistirati (lat. assistere) pomagati nekome u poslu; pratiti nekoga; biti
nazoan emu
asistolija (gr. a-, systole skupljanje,
stezanje) med. opi naziv za sve teke
poremeaje u organizmu zbog nedovoljnog rada sranog miia, nestezanje srca
asitija (gr. asitia nejedenje, gladovanje) post; nedostatak volje za jelom;
nedostatak hrane
askaride (gr. askaris) mn. zool. djeje
gliste
asket (gr. asketes) pustinjak, pokajnik,
onaj koji svojevoljnim gladovanjem i
muenjem tijela svladava u sebi strasti i prohtjeve
asketiar (gr. askeo) pisac pobonih
djela, bogougodnih spisa
asketika (gr. askeo) nauavanje o askezi
asketizam (gr. askeo skrbiti se) nain
miljenja i ivljenja asketa, pustinjatvo, pokajnitvo u muenju tijela
odricanjem
asketski (gr. asketos) pokajniki, bogougodan; odgojni
askeza (gr. askesis) pustinjatvo, pokajnitvo, ugaanje Bogu do krajnjeg
samoodricanja; muenje tijela radi
to uspjenijeg svladavanja tjelesnih
strasti i prohtjeva kako bi dua bila
to neovisnija o tijelu i time se mogla
posvetiti svome pravom opredjeljenju
asklepijadska strofa metr. veza asklepijadskog stiha s drugim vrstama
stihova

126

asomatian
asklepijadski stih metr. vrsta klasinog stiha, nazvanog po grkom pjesniku Asklepijadu, sastoji se od dvaju
(mali asklepijadski stih) ili triju horijamba (veliki asklepijadski stih), u
poetku s trohejom ili spondejom, i s
jambom na zavretku
Asklepije starogrki bog lijenitva; kod
Rimljana: Eskulap; Asklepijadi potomci Asklepijevi, lijenici i uitelji
lijenitva
askus (gr.) organ za razmnaanje gljiva mjeinarki; askomiceti razred gljiva koje stvaraju truske u mjeinicama
asocijacija (lat. associatio) udruivanje,
spajanje, vezivanje; drutvo, udruenje; fil. asocijacija ideja vezivanje
predodaba na taj nain to jedna
predodba izazove u svijesti neku
drugu; asocijacionistika psihologija
smjer u psihologiji koji sve duevne
pojave objanjava iz predodaba i njihovih mehanikih veza te svu duhovnu djelatnost svodi na asocijaciju ideja
asocijalan (gr. a-, lat. socialis) nedruevan, nedrutven; koji ne voli drutvo i ne eli biti njegov koristan
lan; koji je ravnoduan prema opim potrebama i interesima zajednice
asocijativan (lat. associare zdruiti,
associativus) koji zdruuje ili sjedinjuje, koji nadovezuje na neto
asocirati (lat. associare) pridruiti,
udruiti, spojiti, vezati; primiti za suradnika, lana; asocirati se zdruiti
se, udruiti se
asodian (gr. as-odes koji osjea gaenje, koji izaziva gaenje, odis prezasienost) med. asodina. groznica
groznica praena povraanjem
asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju
naizmjenino razliitim usjevima
asomatian (gr. a-somatos) netjelesan

asomnija
asomnija (gr. a-, lat. somnus san) med.
nesanica
asonanca (lat. assonantia) poet. samoglasniko podudaranje, stih u kojem
se rimuju samo samoglasnici, nepotpuna rima; glaz. jednakost tonskih
figura u jednoj glazbenoj misli
asonancija (lat. assonantia) v. asonanca
asonirati (lat. assonare) biti slian po
zvuku ili glasu, slino zvuiti
asortiman (fr. assortiment) potpuno i
sreeno skladite robe; zbirka razne
robe iste vrste (npr. knjiga); biranje,
odabiranje
asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sreivati) po vrstama, odabrati stvari
jedne prema drugima; opskrbiti skladite robom; opremiti
asortisaa (fr. assortissage) trg. izdvajanje (ili: sreivanje) robe po vrstama
asotija (gr. asotia) razvratnost, razvrat, raskalanost
Aspalathos ilirsko, a kasnije grko naselje na podruju dananjeg Splita
asparagus (gr. asparagos) paroga; rod
bilja iz porodice ljiljana; asparagin
organski spoj koji se nalazi u parogi
Aspazija ugledna atenska hetera iz V.
st. pr. n. e., prijateljica i kasnije ena
Periklova
aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik;
stajalite, gledite; astr. poloaj planeta promatran sa Zemlje; pren. dobar znak
aspera nec terrent it. aspera nek terent (lat.) potekoe ne zastrauju
asperacijski sustav (lat. asper ljut,
otar) izricanje jedinstvene kazne za
vie povreda kaznenog zakona to ih
je poinio isti poinitelj, tako da mu
se za sva djela izrie kazna koja se
sastoji u povienju kazne utvrene
za najtee kazneno djelo
aspergioloza (lat. aspergillus) med. bolest izazvana gljivicom aspergillus

127

aspirirati
fumigatus u organizmu ljudi i ivotinja, osobito kod osoba koje imaju
posla sa itom i branom; kod ljudi
se pojavljuje u obliku plune tuberkuloze (pseudo-tuberkuloza)
asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot.
biljka s hrapavim liem
asperitet (lat. asperitas) hrapavost, neravnina; surovost, grubost, neotesanost; tvrdoa, krutost
aspermatian (gr. a-, sperma) v. aspermian
aspermatizam (gr. a-, sperma sjeme)
med. v. aspermizam
aspermian (gr. aspermos) med. koji
nema sjemena, koji ne moe izluivati sjeme
aspermija (gr. a-, sperma) med. v. aspermizam
aspermizam (gr. a-, sperma sjeme)
med. uroena ili steena nemogunost izluivanja sjemena iz spolnih
lijezda
aspida (gr. aspis, aspidos) zool. zmija
otrovnica, egipatska naoarka; pren.
zla i opaka ena
aspik (fr. aspic) kub. hladetina
aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgovaranje s hukom, s dahom; sisanje,
usisavanje, udisanje, uvlaenje u sebe; tenja, elja za neim; enja
aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj
koji tei za neim (poloajem, zvanjem)
aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram.
suglasnik s aspiracijom
aspirator (lat. aspirator) sprava za usisavanje praine, plina ili tekuine,
usisava; ventilator
aspirin farm. tvorniko ime za acetilosalicilnu kiselinu (77%), praak koji
otklanja povienu temperaturu i izaziva znojenje, upotrebljava se kao lijek protiv glavobolje, reumatizma,
prehlade i si.
aspirirati (lat. aspirare) traiti neto,
teiti za neim; udisati, uvlaiti u

aspra

128

sebe, usisavati; gram. izgovarati iz

grla, s dahom, s hukom; glaz. u pjevanju: udahnuti zrak tako da se uje
aspra (gr. aspros bijel) najmanja novana jedinica u Turskoj
assai (tal. assai) glaz. vrlo, dosta
Assunta (lat. assumere primiti, uzeti k
sebi) slik. motiv Bogorodina uzaaca na nebo
astakolit (gr. astakos rak, lithos kamen) geol. okamenjeni rak
Astarta (Astarot, Istar) feniko-sirijska boica ljepote, slino kao kod Grka Afrodita a kod Rimljana Venera;
u semitskoj mitologiji najpotovanija
boica, pramajka svega ivoga, gospodarica neba i zemlje, rata i mira,
ljubavi i raanja
astatian (gr. astatos nestalan, nepostojan) koji nema smjera, koji se u
svakom poloaju nalazi u ravnotei,
bez odreene orijentacije; astatine
igle fiz. dvije podjednake magnetne
igle postavljene tako jedna nad drugom da su im polovi suprotno okrenuti ime su zatiene od utjecaja
Zemljinog magnetizma, te su tako
slobodno izloene svakom vanjskom
djelovanju
astazija (gr. astateo) nemir, nepostojanost; med. bunilo, bacakanje tekog bolesnika,
asteizam (gr. asteismos istanan, suptilan, dosjetljiv govor, asti grad)
gradsko ponaanje, profinjen ton u
ophoenju; duhovit govor; ret. kad
netko toboe hoe neto preutjeti pa
ipak kae; zadirkivanje
Astek pripadnik starog indijanskog naroda u Meksiku koji je imao visoku
kulturu i vrstu dravnu organizaciju; asteki jezik v. nahuatl-jezici; asteko pismo meksiko pismo, derivat
maja-pisma, slikovnog (piktograma),
znakovnog (ideograma) i poetaka
zvukovnog (fonograma) pisma

asteroidi
astenian (gr. asthenes) nemoan,
slab; oronuo; koji potjee od slabosti;
astenina groznica ivana groznica;
psih. astenian afekt duevno uzbuenje kojim se slabe tjelesne radnje,
npr. tuga; supr. stenian afekt
astenija (gr. astheneia slabost) med.
nemo, slabost, neotpornost prema
naporu (kao posljedica preleane bolesti ili kao predznak opasnih bolesti)
astenologija (gr. astheneia nemo,
oronulost, logia) med. dio medicine
koji se bavi uzrocima i lijeenjem slabosti, prouavanje asteninih bolesti
astenomakrobiotika (gr. asthenes,
makros dug, bios ivot) umijee da
se slab organizam odri dugo u ivotu
astenopija (gr. asthenes, orao vidim,
gledam) med. slabost vida, slab vid,
lako zamaranje oiju
aster (gr. aster zvijezda) bot. biljka
glavoika, lijepa kata; tisk. vrsta slova, tzv. prijelazna antikva
asterian (gr. asteroeis) zvjezdast;
zvjezdan, pun zvijezda; zvjezdani, koji potjee od zvijezda, npr. utjecaji
asterisk (gr. asteriskos) zvjezdica u
knjigama (*), kao znak kojim se itatelj upuuje na primjedbu ispod
teksta
asterizam (lat. asterismus, gr. aster
zvijezda) fiz. svjetlosna pojava kod
koje od neke svijetlee toke izbijaju
svjetlosne zrake, npr. osobina nekih
vrsta tinjca koji, zbog interferencije
svjetlosti, pokazuju zvjezdaste zrake
kad se kroz njih gleda
asterizma (gr. aster) zvijee, skupina zvijezda
asteroidan (gr. asteroides) zvjezdolik,
u obliku zvijezde; sjajan
asteroidi (gr. aster, eidos oblik) mn.
astr. zvjezdice, mali, golim okom nevidljivi planeti izmeu Marsa i Ju-

asteronim
pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Vesta i dr.; planetoidi
asteronim (gr. aster zvijezda, onoma
ime) knjievno djelo ili novinski lanak koji umjesto pieva potpisa ima
tri zvjezdice (***); usp. pseudonim
asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gradu Astiju); asti spumante (tal. spuma
pjena) pjenuavo vino, pjenuac, talijanski ampanjac
astigmatian (gr. a-, stigma) koji ima
svojstva astigmatizma
astigmatizam (gr. a-, stigma toka)
fiz. nesposobnost nekog optikog sustava za otro odslikavanje zbog razliite zakrivljenosti povrina koje
lome svjetlost u razliitim ravninama; med. mana oka kojoj je uzrok
nepravilnost ronice i lee te zato nastaje nejasna slika
astigmometar (gr. a-, stigma, metron)
opt. sprava za odreivanje jaine
astigmatizma
astigrafija (gr. asti grad, grafo) opisivanje gradova
Astijanaks (gr. "vladar grada") sin
Hektora i Andromahe; nakon ulaska
u Troju Grci su ga strmoglavili sa
zidina
astilon (gr. a-, stylos stup) arhit. graevina bez stupova
astinomija (gr. asti grad, nomos zakon) upravljanje gradom, uprava
grada; nadzor nad kuama
astma (gr. asthma) med. sipnja, teko
i kratko disanje u napadajima; pr.
astmatian
astmatiar (gr. asthma) sipljivac, onaj
koji boluje od sipnje ili astme (ivane, srane, eluane)
astrafobija (gr. astron zvijee, zvijezda, fobos strah) med. pretjerano velik
strah od groma ili grmljavine
astragal (gr. astragalos) kocka; anat.
skona kost, glenjaa; arhit. obru,
vijenac na gornjem dijelu stupa,
odvaja kapitel od donjeg dijela

129

astrodiktik
astragalizam (gr. astragalos) igra
kockom, kockanje
astragalomantija (gr. astragalos kocka, manteia proricanje) proricanje iz
kocaka na kojima stoje slova iz kojih
se, nakon svakog bacanja, sastavlja
odgovor na postavljeno pitanje
astrahan skupocjeno janjee krzno s
crnosjajnom i kovrastom vunom (naziv po rus. gradu Astrahanu)
astralit (lat. astrum zvijezda, gr. lithos) tamnocrveno staklo s iverjem
plavkasta sjaja, slui za izradu raznih ukrasa
astralni (lat. astralis) koji se tie zvijezda, koji potjee od zvijezda, zvjezdani, zvjezdast, u obliku zvijezde;
astralna svjetlost zvjezdana svjetlost,
osobito izmeu zvijezda Kumove slame, slabija nego na ostalom nebu,
izgleda da potjee od bezbrojnih, veoma udaljenih i pojedinano nevidljivih zvijezda; astralni duhovi u starom istonjakom vjerovanju u zvijezde: duhovi zvijezda zamiljenih
kao iva bia; u srednjem vijeku: pali
aneli, due umrlih, duhovi postali
od vatre koji lebde izmeu neba,
zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo
bez zemaljskih, tjelesnih osobina,
uzimaju ga na sebe duhovi kad se
pojavljuju; drugo, eterino tijelo ovjeka, po nauavanju okultizma; astralni svijet zvjezdani svijet, svijet
zvijezda, zvjezdano nebo
astro- (gr. astron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zvijezda
astrobolizam (gr. astrobolismos, astron, balio bacam) med. udar sunanice, sunanica; smrt ili obamrlost
od udara munje
astrodiktik (gr. astrodeiktikon) pokaziva zvijezda, sprava pomou koje
se svaka zvijezda pokazana na nebeskoj kugli moe lako pronai i na
nebu

atalsko blago

pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hipomenu, Posejdonovom praunuku;

njemu je Artemida dala tri zlatne
jabuke koje je on u utrci odbacivao;
radoznala Atalanta zaustavljala se
kod svake odbaene jabuke, dizala
ih i tako zaostajala, to je koristilo
Hipomenu i on je stigao na cilj; imali
su sina Partenopeja (gr. "djeak s
djevojakim licem"), koji je kasnije
naao smrt pod Tebom u pothvatu
"Sedmorice protiv Tebe"
atalsko blago golemo, neizmjerno bogatstvo koje je 133. pr. n. e ostavio
pergamski kralj Atalos (Attalos)
Rimljanima u nasljedstvo
ataman (rus., njem. Hauptmann) voa
kozakog odreda, obino s inom pukovnika; kozaki harambaa; hetman
atambija (gr. athambia) hrabrost, neustraivost
atanatizam (gr. a-thanatos besmrtan)
vjerovanje u besmrtnost due; atanizam
atanatologija (gr. a-thanatos besmrtan, logia) nauavanje o besmrtnosti
due
atanazija (gr. athanasia) besmrtnost,
neumrlost
atanizam (gr. athanasia besmrtnost)
v. atanatizam
ataraksija (gr. ataraxia) fil. duevni
mir, duevno spokojstvo, stanje bez
strasti
atae (fr. attache) slubena osoba dodijeljena diplomatskom predstavnitvu u kojem ima ulogu savjetnika;
pren. odan ovjek, privrenik
atairati (fr. attacher) dodijeliti na rad;
primamiti; naviknuti se na neto, zavoljeti neto
ataman (fr. attachement) odjel, odsjek
Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak turskog generala Mustafe Kemala
(18811939), najveeg reformatora
i modernizatora ivota u Turskoj

132

Atena

ataumazija (gr. a-, thaumaso udim

se, divim se) neuenje, ravnodunost
atavistiki (lat. atavus) naslijeen od
predaka (tjelesne i duevne osobine)
atavizam (lat. atavus predak) slinost
s precima; sluaj kad se kod potomaka pojave neke duevne i tjelesne
osobine njihovih predaka, naslijede
osobina predaka
atehnian (gr. atechnikos) neiskusan,
nevjet, nespretan
atehnija (gr. atechnia) nespretnost,
nevjetost (npr. nekog lijenika); nerazumijevanje neke umjetnosti ili
vjetine
ateist (gr. atheos bezboan) bezbonik, onaj koji ne vjeruje u postojanje
Boga
ateizam (gr. atheos bezboan) bezbonost, bezbonitvo; negiranje da postoji Bog ili boanski poredak u svijetu
ateknija (gr. ateknia bezdjetnost) neplodnost, brak bez djece
atelana (lat.) vrsta dramske improvizacije; v. fabula Atellana
atelaa (fr. attelage) zaprega; zapreni
pribor; voj. topovski pribor
atelija (gr. ateleia) nesvrhovitost, besciljnost; osloboenje od poreza i dravnih nameta
atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba
za rad; radionica slikara, kipara dr.
atemperirati (lat. attemperare) ublaiti, ublaavati, utiati, utiavati
atemporirati se (lat. a tempore) ponaati se prema vremenu, prema prilikama, prilagoavati se duhu vremena
Atena (gr. Athena) mit. ki Zeusova,
po legendi niknula iz njegove glave,
boica zatitnica umjetnosti i vjetina, osobito enskih, zatitnica junaka i gradova, posebice grada Atene, boica rata; (kod Rimljana: Minerva)

atenej
atenej (lat. Athenaeum) vii odgojni zavod u Rimu, osnovao ga je car Hadrijan radi njegovanja znanosti i umjetnosti i nazvao ga po gradu Ateni,
kao sreditu cjelokupne naobrazbe
onoga vremena; otuda: ueno drutvo, via kola; u novije doba i kao
naslov knjievnih asopisa
atentat (lat. attentatum od attentare,
atemptare napasti, pokuati) protupravan napad na neiji ivot, imanje
ili ast; zloin, zloinaki napad; pokuaj ubojstva; attentata crimina it.
atentata krimina (lat.) mn. prav.
pokuani ili neizvreni zloini
atentator (lat. attentator) onaj koji vri
atentat
atentirati (lat. attentare) pokuati neto protiv koga ili ega, izvriti zloinaki pokuaj, nasrnuti na tue
pravo, napasti, napadati
atenuator (lat. attenuare umanjivati,
ublaivati) priguiva, naprava za
smanjivanje neke fizikalne veliine
ateoretian (gr. a-theoretos) koji ne
zna, neupuen, nevian emu
ateramija (gr. a-teramnos tvrd) med.
teka probava, loa probava
aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo,
zemljite) prilagoavanje biljaka
novom tlu
aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se
zrakoplovom na zemlju; pom. pristati, doi k obali
aterman (gr a-, thermaino) fiz. v. adijaterma
aterom (gr. ather kaa, prekrupa) cistino proirenje lijezde lojnice, u
obliku vora (najee na glavi)
atest (lat. attestari posvjedoiti) pismena potvrda, svjedodba, uvjerenje;
atestat
atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje,
potvrivanje; svjedodba, uvjerenje,
pismena potvrda
atestat (lat. attestatum) v. atest

133

Atlant
atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovjeriti, posvjedoiti; izdati svjedodbu,
uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: pozvati) za svjedoka
ateteza (gr. athetesis) odbacivanje, ponitavanje, ukidanje, proglaenje nevaeim
aticizam (gr. attikismos) atiki nain
govora; atika suptilnost u nainu
miljenja i izraavanja; atika duhovitost i dosjetljivost
atiki (lat. atticus) svojstven atikom
duhu, tj. suptilan, uglaen, duhovit,
dosjetljiv; atika sol duhovit i suptilni
nain izraavanja
Atik Tit Pomponije ugledan Rimljanin, prijatelj Ciceronov, pomaga
knjievnika i umjetnika (10932 pr.
n. e.)
atika (lat. attica, fr. attique) arhit. karakteristine odlike starog atikog
graevnog stila; osobito: ukraavanje graevina stupovima
Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n.
e.), kranski povjesniari prozvali ga
"Bi Boji"
atila kratak konjiki kaput s gajtanima, nazvan po imenu hunskog kralja
Atile
atimija (gr. atimia) liavanje asti (vrsta kazne kod starih Atenjana koja
se sastojala u liavanju svih graanskih prava)
atimirati (gr. atimazo) liiti (ili: liavati) asti, ne potovati, prezirati; liiti koga graanskih prava
atipian (gr. a-, typos oblik; uzor) neuredan, nepravilan koji odstupa od
utvrenog uzorka; atipine bolesti
bolesti koje se ne razvijaju pravilno
atipija (gr. a-, typos oblik; uzor) med.
nepravilnost u razvoju neke bolesti
atitida (fr. attitude, tal. attitudine), poloaj, dranje tijela, stav; ponaanje;
u baletu: stajanje na jednoj nozi
Atlant (gr. Atlas) mit. v. Atlas

atlanti
atlanti (gr. Atlas) arhit. stupovi u obliku ovjeka koji dre opivnicu
Atlantida (gr. Atlantis) legendarni
otok koji se, prema Platonu, nalazio
u Atlantskom oceanu, oko 9000 godina prije njega, i bio "vec'i nego Azija
i Lidija zajedno", kasnije potonuo u
more
Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski ocean, nazvan po divu Atlasu koji, po
grkoj mitologiji, dri na svojim leima kuglu zemaljsku
atlantski (lat. atlanticus) gorostasan,
divovski, velik i snaan; koji pripada
planini Atlasu; otuda: koji pripada
zap. Africi, zapadnoafriki
Atlas (gr. Atlas) mit. div koji, po vjerovanju starih Grka, dri na svojim
leima nebeski svod (Atlant); zem.
planina u sjeverozapadnoj Africi
atlas (gr. Atlas) zem. knjiga sa zemljovidima svih dijelova svijeta; anat.
prvi vratni prljen; trg. sjajna svilena
tkanina
atlet (gr. athletis) natjecatelj na javnim
gimnastikim natjecanjima kod starih Grka i Rimljana; ovjek koji se
bavi atletikom, borac, hrva; pren.
veoma jak i lijepo razvijen ovjek
atletika (gr. athletike) skup vitekih
narodnih igara koje su njegovali jo
i stari Grci, osobito na olimpijskim i
drugim igrama, a koje se i danas u
cijelom svijetu njeguju po utvrenim
meunarodnim pravilima; portska
grana, dijeli se na laku i teku atletiku
atletski (gr. athletikos) koji se tie atleta ili koji pripada atletu, koji ima
osobine atleta, lijepo i pravilno razvijen, veoma snaan; koji pripada atletici
atlija (tur. atli) konjanik; usp. at
atlotet (gr. athlo-thetes) sudac u borbi
i dodjeljiva nagrada
atman (ind.) dah, ivotni dah, dua; u
indijskoj fil.: dua, pravo ja, bit osobe

134

atmosferski
ili stvari uope, dua svijeta, naelo
svijeta
atmidijatrija (gr. atmis, atmidos para,
iatreia lijeenje) med. v. atmijatrija
atmidijatrika (gr. atmis para, iatreia)
med. v. atmidijatrija
atmidometar (gr. atmis para, metron)
sprava za mjerenje koliine isparavanja vode; atmidoskop, atmoskop,
atmometar
atmidoskop (gr. atmis, skopeo) v.
atmidometar
atmijatrija (gr. atmis para, iatreia lijeenje) med. lijeenje pomou pare,
parnih kupelji; lijeenje inhalacijom;
atmidijatrija, atmijatrika
atmologija (gr. atmos para, logia) znanost o isparavanju, o pretvaranju vode u paru
atmometar (gr. atmos, metron) v. atmidometar
atmosfera (gr. atmos, sfaira kugla)
zrani omota, plat plinova koji obavijaju Zemlju; fiz. fizika atmosfera
tlak koji vri ivin stup visine 76 cm
na 0C na morskoj razini zem. irine
45 na 1 cm2, to iznosi oko 1,093 kg
na 1 cm2; atmosferski tlak dolazi od
teine zraka; tehnika atmosfera
oznauje tlak jednog kilograma na 1
cm2, a u praksi te dvije atmosfere
znae isto; pren. sredina u kojoj ovjek ivi i razvija se, ozraje; usp.
troposfera, stratosfera
atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn.
tvari iz atmosfere; zrana tijela
atmosferografija (gr. atmos, sfaira,
grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfere
atmosferologija (gr. atmos, sfaira, logia) znanost o atmosferskim pojavama
atmosferski (gr. atmos, sfaira) koji se
tie zranog omotaa Zemlje ili pripada zranom omotau Zemlje; atmosferski zrak obini zrak koji udie-

ato

135

mo; atmosferski elektricitet v. elektricitet

ato (tal. atto) kaz. in, pojava; atto di
cadenza it. ato di kadenca (tal.) glaz.
zavretak glazbenog djela kadencom,
osobito djela za pjevanje
atocija (gr. atokos) med. nesposobnost
raanja, neplodnost
atocije (lat. atocia) mn. med. sredstva
koja ine nesposobnim za raanje
atofan kem. fenil-kinolin-karbonska
kiselina, ukasti kristali gorka okusa; upotrebljava se kod bolesti zglobova, reumatizma i dr.
atoksian (gr. a-, toxikos otrovan) koji
ne sadri otrov, neotrovan
atoli (malaj.) geol. niski otoci prstenastog oblika koji su nastali zbog raslojavanja koralja; u njihovoj se sredini
nalazi plitka laguna, a strane im se
strmo sputaju prema morskom dnu
atolmija (gr. atolmia) straljivost, bojaljivost, kukaviluk
atom (gr. atomos nedjeljiv) 1. fil. najmanji djeli kem. elemenata za koji
se sve do poetka XX. st. mislilo da
je nedjeljiv; suvremena fizika utvrdila je da je atom djeljiv i da predstavlja sloen sustav koji se sastoji
iz pozitivno napunjene jezgre i elektrona koji se, s negativnim nabojem
elektrinog elementarnog kvantuma,
kreu oko njega; jezgra ima isto tako
sloen sustav: ona se sastoji iz protona i neutrona; pri sudaru vrlo brzih
djelia (protona, neutrona, alfa-estica i dr.) dolazi do cijepanja (dezintegracije) atomskih jezgra i pretvaranja atoma u druge oblike; u takvim
zbivanjima to cijepanje dovodi do
izdvajanja goleme koliine energije
(atomska energija); 2. pren. najsitniji
djeli neega, veoma siuna stvar
atomistiar (gr. atomos) filozof pristaa atomizma
atomistika (gr. atomos) fiz. znanost o
atomima, tj. o najsitnijim djeliima

Atos
iz kojih su tijela sastavljena; atomologija
Atomium graevina u belgijskom gradu
Bruxellesu u obliku modela atoma
atomizacija (gr. atomos nedjeljiv)
pren. razdvajanje na sitne dijelove;
usp. atom
atomizam (gr. atomos) fil. nauavanje
po kojem su sve stvari sastavljene
od izoliranih elemenata (atoma) i po
kojem se sve to postoji zasniva na
spajanju i razdvajanju tih elemenata
atomizirati (gr. atomos nedjeljiv)
pren. razdvajati na sitne dijelove;
usp. atom
atomologija (gr. atomos) fiz. v. atomistika
atomska bomba bomba ije se
strahovito razorno djelovanje zasniva
na jezgrinoj energiji, energiji estica
koje ine sam atom
atomska teina fiz. broj koji pokazuje
koliko je puta atom nekog elementa
tei od atoma vodika
atomski (gr. atomos) koji se tie
atoma; pren. veoma sitan, nedjeljiv
atomvolum (gr. atomos, lat. volumen
obujam) fiz. odnos atomske teine
prema gustoi
Aton staroegipatsko boanstvo sunca
atonian (gr. atonos) bezglasan; klonuo, malaksao, slab, umoran, mlitav;
gram. nenaglaen
atonifikacija (gr. atonos olabavljen,
lat. facere initi) med. omlitavljenje,
uspavljivanje
atonija (gr. atonia) bezglasnost; med.
mlitavost, klonulost, malaksalost,
slabost tijela; gram. nenaglaenost
atonon (gr. atonon) gram. nenaglaena
rije
atopian (gr. atopos) koji nije na pravom mjestu, neprilian, neobian
atopija (gr. atopia) nepristojnost, neprilinost, proturjenost
Atos (gr. Athos) gora na poluotoku Halkidici; kasnije: sjedite mnogih mo-

Atos a
nakih redova pravoslavne crkve
(Sveta gora)
Atosa (gr. Atossa) majka perzijskoga
kralja Kserksa, pobijeenog u bitki
kod Salamine (480. pr. n. e.)
atrabilitet (lat. atra tamna, crna, bilis
u, atrabilitas) med. utica
atrahencije (lat. attrahentia) med.
sredstva za izvlaenje, melemi (npr.
koji izvlae gnoj)
atrahirati (lat. attrahere) privlaiti;
primamljivati
atrakcija (lat. attractio privlaenje) privlanost, privlana sila; stvar koja
privlai, privlaan predmet, zabava,
zanimljivost; znamenitost; uzajamno
privlaenje; suprotno: repulzija
atraktibilan (lat. attractibilis) primamljiv
atraktibilitet (lat. attractibilitas) privlanost, primamljivost
atraktivan (lat. attractivus) privlaan,
primamljiv; supr.: repulzivan
atraktoran (lat. attractorius) privlaan
Atrej (gr. Atreus) mikenski kralj, unuk
Tantalov, sin Pelopov, brat Tijestov,
otac Agamemnonov i Menelajev
atremian (gr. atremes koji ne dre,
nepokretan, miran) miran, tih, nepomian, koji se ne koleba
atremija (gr. atremia nepokretnost,
mir; neustraivost) mirnoa, mir;
pouzdanost, vrstina, odlunost
atremograf (gr. atremeo ne drem,
ne uzrujavam se, grafo) sprava za
sprjeavanje gra pri pisanju
atrepsija (gr. a-, trefo hranim) med.
atrofija kod dojenadi; usp. atrofija
atrezija (gr. a-, tresis buenje) med.
nedostatak prirodnog otrova; sraslost
pojedinih otvora u tijelu
atribucija (lat. attributio) davanje (ili:
ustupanje) povlastica; pripisivanje,
pridavanje, mjerodavnost, djelokrug,
pravo
atribut (lat. attributum, attribuere pridavati, pripisivati) svojstvo, kakvoa,

136

atropin
znak, obljeje, oznaka; gram. pridjev,
zamjenica ili broj koji poblie oznauje imenicu; fil. bitna, trajna osobina neega, glavna osobina (od beskrajnog broja atributa beskrajne supstancije ljudskoj spoznaji pristupana su samo dva: prostornost i miljenje, po Spinozi)
atributivan (lat. attributivus) pridjevan, dodan
atricija (lat. attritio) med. trenje, ojedanje, ojedenost koe; prividno kajanje, vanjska poniznost samo zbog
straha od kazne (suprotno: kontricija)
Atrid jedan od sinova legendarnog
kralja Atreja: Agamemnon ili Menelaj (grki junaci pod Trojom)
atrihian (gr. a-, thrix) koji nema kose
ili dlaka
atrihija (gr. a-, thrix dlaka, kosa) med.
nedostatak kose ili dlaka
atrij (lat. attrium) predsoblje u starorimskoj kui; dvorana za primanje
posjetitelja; prednji dio hrama; med.
srana pretkomora, pretklijetka
atrium mortis (lat. atrium mortis)
predsoblje smrti, predznaci (ili: vjesnici) smrti
atrocitet (lat. atrocitas) grozota, strahota, uas; strogost, surovost, nemilost
atrofian (gr. a-, trofe hrana) zakrljao, slab, mrav; suh, osuen
atrofija (gr. atrofia) zakrljalost (ili:
slabost, mravost) zbog slabe prehrane; med. slabljenje, kopnjenje, suenje, sasuivanje
atropa (gr. atropos neotklonljiv, neizbjean) bot. velebilje (veoma otrovna
biljka); usp. beladona
atropin (gr. atropos) kem. otrovan
biljni alkaloid koji sadri biljka atropa (upotrebljava se u medicini kod
nekih eluanih, astmatinih, onih
i spazmodinih bolesti)

au comptant
au comptant it. o kontan (fr.) trg. uz
plaanje gotovinom
au pair it. o per (fr.) izraz za osobe,
posebice djevojke, koje idu sluiti u
tue kue samo za stan i hranu (obino se tako uzdravaju studentice koje
u stranoj zemlji ele nauiti neki jezik)
au revoir it. o revoar (fr.) dovienja!
auctionis lege it. aukcionis lege (lat.)
putem javne prodaje, licitiranjem
auctor delicti it. auktor delikti (lat.)
prav. poinitelj kaznenog djela, prijestupa
Auctorem repetunt crimina quaeque suum it. auktorem repetunt
krimina kvekve suum (lat.) Zloinac
se vraa na mjesto zloina
auctoritate curatoris it. auktoritate
kuratoris (lat.) prav. po odobrenju
(ili: s pristankom) skrbnika
audace it. audae (tal.) glaz. srano,
smjelo, hrabro
audacem fortuna juvat (lat.) posl.
hrabrome pomae srea
audacitet (lat. audacitas) sranost,
smjelost, hrabrost
audiatur et altera pars (lat.) neka se
uje i druga, tj. suparnika strana;
smisao: nitko ne moe i ne smije biti
osuen prije nego to bude sasluan
(osnovno sudsko naelo)
audicija (lat. auditio) sluanje; glaz.
probno pjevanje, probno sviranje,
proba glumca, opernog pevaa, sviraa i dr. prije nego to e biti angairani (vrsta prijamnog ispita pred
lanovime uprave i strunjacima)
audifon (lat. audire uti, gr. fone glas)
med. naprava pomou koje gluhi mogu sluati, slualica za gluhe
audijencija (lat. audientia) slubeni
prijam; prav. sasluanje, sasluavanje, sudska sjednica, zasjedanje, roite
audimutizam (lat. audire uti, mutus
nijem) med. vrsta nijemosti kad o-

137

aufalend
vjek normalno uje, a ne moe govoriti
audio-kaseta (lat. audire uti, cassette
kutijica) plastina kutijica u kojoj je
magnetofonska vrpca
audiometar (lat. audire uti, gr. metron) med. sprava za odreivanje
stupnja gluhoe neke osobe; sonometar
audiometrija (lat. audire sluati, uti,
gr. metron) med. metoda za ispitivanje sluha i gluhoe pomou posebno konstruiranog radio-ureaja (audiometra)
audiomikser (lat. audio ujem, mixer
mjea) tehniar koji radi oko ujnog
dijela televizijskog programa (audiosektora)
audion (lat. audire sluati) elektronska
cijev koja slui za pojaavanje glasa
i zvuka u prijamnom radio-uredaju
audiovizuelan (lat. audire uti, videre
vidjeti) koji se odnosi na sluanje i
gledanje zajedno, npr. audiovizuelna
metoda u nastavi pouavanje predavanjem i pokazivanjem primjera,
auditivan (lat. audire uti, sluati, auditivus) koji se tie ujnosti i sluha,
sluni, ujni; auditivni tip psih. onaj
koji lake pamti stvari koje je uo
nego one koje je proitao ili vidio
auditor (lat. auditor sluatelj, sudac koji sasluava) vojni istraitelj, vojni
sudac; sluatelj
auditorij (lat. auditorium) sluaonica,
uionica; sudnica; sluatelji
auditus (lat. auditus sluh) osjetilo sluha; de auditu (lat.) po onome to se
ulo, po rekla-kazala
auerka plinska ili elektrina svjetiljka
(naziv prema imenu austrijskog fiziara Karla von Welsbacha Auera,
18581929)
auf (njem.) prijei, na; gore! ustaj! dii
se! diite se! na noge! dii! diite!
aufalend (njem. auffallen upasti) upadljiv, koji upada u oi, napadan, kriav

aufdekati
aufdekati (njem. aufdecken otkriti) prostrijeti, postaviti stol za ruak, veeru i si.
aufhenger (njem. aufhangen objesiti)
klinanica, vjealica; naprava za vjeanje odijela; uzao ispod ovratnika
na koji se odjea vjea o klinanicu
aufleger (njem. auflegen poloiti, staviti) talioniki radnik koji rudau baca u pe
aufsac (njem. Aufsatz) posebno izraen
tanjur ili posuda za posluivanje jela
aufnit (njem. Aufschnitt) narezak, suho meso ili kobasice narezane na
ploke
Augije (gr. Augeias) mit. kralj u Elidi
iju je staju, u kojoj je bilo 3000 grla
stoke i koja nije iena 30 godina,
Heraklo oistio za jedan dan; otuda:
Augijeva staja muan i neugodan posao oko dovoenja u red neega to
je bilo dugo vremena zaputeno i
zanemarivano
augirati (lat. augere) v. augmentirati
augit (gr. auge sjaj, zraka) min. blijedozelen dragi kamen, sastoji se od
silicija, magnezija, eljeza i vapna,
ponajvie kao sastojak vulkanskih
stijena; zove se i tirkiz
augment (lat. augmentum) poveanje,
porast, dodavanje, dodatak, umnoavanje; gram. predmetak pomou kojega se, kod grkih i staroindijskih
glagola, tvore prola vremena; med.
pogoranje bolesti
augmentacija (lat. augmentatio) umnoenje, umnoavanje, uveanje, uveavanje, pojaavanje, pojaanje; poviica, dodatak, poveanje
augmentativ (lat. augmentativum)
gram. rije koja uveava ili pojaava
prvobitno znaenje neke rijei, npr.
ribetina (za razliku od deminutiva
koji umanjuje i slabi osnovno znaenje, npr. ribica)
augmentirati (lat augmentare) umnoiti, umnoavati, dodati, dodavati,

138

aukcionator
pojaati, pojaavati, poveati, poveavati, povisivati, npr. cijenu; augirati
augnmas (njem. Auge oko, Mass mjera)
mjera odoka, otprilike, poprena procjena (pogledom)
augur (lat. augur, avi-gur) rimski sveenik koji je po letu i glasanju ptica
tumaio i proricao to e se dogoditi;
prorok, gatalac, pretkaziva, tuma
znakova
auguralan (lat. auguralis, fr. augural),
proroki, pretkazivaki; auguriozan
augurij (lat. augurium) proricanje budunosti po letu ptica; pren. predvianje, znak, predznak
auguriozan (lat. auguriosus) v. auguralan
augurirati (lat. augurare) gatati (ili:
proricati) po letu, broju i glasanju
ptica; slutiti, nasluivati, pretkazivati
august (lat. augustus uzvien) 1. poasno ime rimskih careva; 2. kolovoz, osmi mjesec u godini, mjesec etve, ima 31 dan (nazvan po rimskom
imperatoru Cezaru Oktavijanu Augustu, 31. pr. n. e. do 14. n. e.
august(us) (lat.) svet, posveen, uzvien, velianstven (pridjev rimskih
cezara); carski
augustinijanizam teol. nauavanje o
milosti sljedbenika sv. Augustina po
kojem ovjek moe dobiti milosti tek
onda kad u njemu ljubav prema carstvu nebeskom nadjaa ljubav prema carstvu zemaljskom
augustinizam srednjovjekovna kranska filozofija i teologija koje su se
razvile iz nauavanja sv. Augustina
augustovsko doba doba cvjetanja knjievnosti i umjetnosti (kao za vrijeme rimskog cara Augusta)
aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja,
licitiranje
aukcionator (lat. auctionator) licitant
pri javnim kupnjama i prodajama

aukcionirati

139

aukcionirati (lat. auctionari) trg. drati

licitaciju, javno prodavati, prodavati
najpovoljnijem ponuau, prodavati
licitiranjem
auksanometar (gr. auxano umnoavam, metron) sprava koja biljei napredovanje u rastenju, posebno biljaka
aukseza (gr. auxesis) ret. govorniko
preuveliavanje i pretjerivanje; med.
napredovanje bolesti
auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoni;
auksilijarne knjige pomone trgovake knjige; auksilijarne trupe pomone
trupe; auksilijarni strojevi pomoni
strojevi (na brodu)
auksologija (gr. aukso, auksano rastem, logos govor) znanost o duevnom i tjelesnom rastu, znanost koja
prouava razvoj ljudskog organizma
auksometar (gr. auxano poveavam,
metron) opt. sprava za odreivanje
sposobnosti dalekozora za poveavanje
auksopatija (gr. aukso, auksano rastem, pathos nesrea, zlo, nevolja,
trpljenje) nepravilan rast (razvoj) ovjeka
auktor (lat. auctor) v. autor
auktoritativan (lat. auctoritativus) v.
autoritativan
aula (gr. aule, lat. aula) dvorite, predvorje; zborno mjesto, prostrana dvorana; sveana dvorana sveuilita,
velika sluaonica
Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto
helenske mornarice pri polasku na
Troju
aulizam (lat. aula dvorana) dvorjanstvo, dvorski ivot i obiaji; laskanje, ulagivanje
aulodija (gr. aulos frula, ode pjesma,
pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju
frule
aulodika (gr. aulos, ode pjesma) glaz.
prouavanje pjevanja uz pratnju frule

Aurora
Aulularia (lat. aula odn. olla) komedije starorimskog pisca Tita Makcija
Plauta (250184 pr. n.e.)
aura (gr. aura) ugodan zrak, mirisan,
ugodan povjetarac
aura popularis (lat.) naklonost svjetine (nestalna)
aura vitalis (lat.) ivotna snaga, ivotni
dah
auraran (lat. aurum zlato, aurarius) koji se tie zlata, zlatni
auratura (lat. auratura) pozlata, pozlaivanje
aurea mediocritas it. aurea mediokritas (lat.) zlatna sredina
aureatan (lat. aureatus) zlatan, odlian
aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko
glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik
ugled
auri sacra fames it. auri sakra fames
(lat.) prokleta e za novcem, odvratna udnja za zlatom
auriforman (lat. auriformis) uhast, u
obliku uha, kao uho
auriga (lat.) koija; astr. "Koija" (zvijee)
aurikula (lat. auricula) uka, dio uha
na koji se stavljaju naunice; anat.
vanjsko uho, una koljka
aurikularan (od lat. auricularis) koji
se tie uha ili je u vezi s uhom, uni
aurin (lat. aurum zlato) kem. uta boja
koja se dobiva zagrijavanjem fenola
s oksalnom kiselinom i koncetriranom sumpornom kiselinom
auripigment (lat. aurum, pigmentum)
min. ut ili crven mineral arsenov
sulfid
auriskalpij (lat. auriscalpium) med. liica za uho
auriskop (lat. auris uho, gr. skopeo)
med. sprava (ili: ogledalo) za pregled
uha
aurist (lat. auris) lijenik za ui
Aurora (lat. Aurora) mit. boica zore i
jutarnjeg rumenila kod Rimljana

aurora

140

aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo;

istok
aurora musis amica it. aurora muzis amika (lat.) zora je prijateljica
muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata
za umni rad, "tko rano rani, dvije
sree grabi"
aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadri
zlato, zlatan
aurum (lat.) zlato
aus (njem. aus iz) arg. gotovo, svreno,
prolo je i si.
ausbord (njem. aussen vani, Bord paluba) krae umjesto Aussenbordmotor motor na vanjskoj strani brodice,
izvanbrodski motor
ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se
samo cijedi iz osuena groa, samotok, sukovina
Auschwitz it. Auvic (njem.) njemako
ime za poljski grad Oswiecim u kojem je za vrijeme Drugoga svjetskog
rata bio jedan od najjezovitijih logora smrti
aushelfer (njem. aushelfe'n pomagati)
radnik koji nije u stalnom radnom
odnosu nego povremeno dolazi na ispomo; pomoni radnik
auskultacija (lat. auscultatio) med. oslukivanje umova unutarnjih organa kod bolesnika, bilo samim uhom
ili pomou posebne slualice, stetoskopa
auskultant (lat. auscultans) sluatelj;
poetnik, sudski pripravnik, pomoni sudac bez prava glasa; auskultator
auskultator (lat. auscultator) v. auskultant
auskultirati (lat. auscultare) sluati,
prislukivati; med. ispitivati um
plua sluanjem pomou stetoskopa
auspeks (lat. auspex) prorok po letu
ptica kod starih Rimljana, augur;
pren. zatitnik, pokrovitelj
auspicij (lat. auspicium, avispicium.
promatranje ptica proroica) pretkazivanje po letu i glasanju odreenih

autarkija
ptica kod Rimljana, predznak, znak;
vrhovna uprava i zapovjednitvo;
mo, vlast; okrilje, zatita; srea, sretan poetak; sub auspiciis (lat.) pod
okriljem, pod zatitom, pod pokroviteljstvom
auspiciozan (lat. auspiciosus) koji nagovjetava i pretkazuje sreu
auspicirati (lat. auspicari) tumaiti budunost po letu ptica, proricati
auster (lat.) jug
australan (lat. australis) juni; australna svjetlost juna svjetlost
Australazija Indijski arhipelag
austrijacizam osobitost njemakog jezika i govora kojim se govori u Austriji
austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pristaa Austrije
austrofobija (lat. Austria, gr. fobos)
mrnja prema Austriji
austromantija (lat. auster juni vjetar, gr. manteia) proricanje (ili: gatanje) po puhanju vjetra
austroslavizam politiki smjer medu
esima u 19. st. koji je teio za pretvaranjem Habsburke monarhije u
dravu u kojoj bi dominirali Slaveni
auus (njem. Ausschuss) bezvrijedne
stvari, ono to treba odbaciti, otpad
aut (engl. out) port, trenutak kad lopta
padne izvan igralita
aut Caesar, aut nihil it. aut Cezar,
aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. neto
veliko, ili ne biti nita
aut-aut (lat.) ili-ili
autadija (gr. authadeia) samodopadanje, uivanje u samom sebi, zadovoljstvo samim sobom
autarh (gr. autos, archo vladam) samovladar, samodrac, despot; apsolutist
autarhija (gr. autos, archo vladam) samovlada, samodrtvo; apsolutizam
autarkija (gr. autarkeia) dovoljnost
samom sebi, zadovoljstvo samim sobom, samostalnost, neovisnost o

autemeran
vanjskim stvarima; trg. sposobnost
neke zemlje da se uzdrava samo
svojim sredstvima, bez uvoza sa strane; fil. ideal starih kinika i stoika po
kojem je stoiki mudrac "dovoljan
sam sebi"
autemeran (gr. autos, emera dan)
med. istodnevni, koji prolazi jo istog
dana
autemoron (gr. autos, emera) med. lijek koji djeluje ve onoga dana kad
se upotrijebi
autentian (gr. authentikos) zakonit,
pravovaljan, istinit, izvorni, pravi,
vjerodostojan
autentinost (gr. authentikos) istinitost, izvornost, pravovaljanost, vjerodostojnost
autentificirati (gr. authentikos pouzdan, lat. facere) potvrditi, ovjeriti
autentik (lat. authenticum) izvorno djelo, original; prav. prvobitni, originalni spis ili dokument
autentike (lat. authentica) mn. prav.
kasnije dopune i dodaci nekom starijem zakoniku; usp. autentik
autizam (gr. autos) psih. pretjerano
razvijen fantastino-sanjalaki unutarnji ivot, bolesno misaono udaljavanje od vanjskog svijeta
auto (gr. autos) 2. uobiajena kratica
za automobil
auto- (gr. autos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sam, samoauto-dres (gr. autos eng. dress) odijelo za automobiliste
auto-elektriar specijalist za elektriarske poslove na automobilima
auto-garaa (gr. autos, fr. garage)
spremite za automobile
auto-gol (gr. autos engl. goal) port.
gol vlastitoj momadi
auto-kolona dugi niz automobila u pokretu
auto-limar radnik koji izrauje limene
dijelove za automobile ili zrakoplove

141

autodigestija
auto-mehaniar radnik koji popravlja
automobilske motore i ureaje
auto-promet promet motornim vozilima, automobilizam
auto-stop zaustavljanje automobila na
cestama i molba vozau da pjeaka
(obino turista) besplatno poveze
auto-transport krae umjesto automobilski transport promet automobilima, autobusima, kamionima
autoanaliza (gr. autos sam, analyo
razrjeujem) poniranje u samoga sebe, ispitivanje vlastite savjesti
autobiograf (gr. autos, bios ivot, grafo piem) pisac vlastitog ivotopisa,
pisac autobiografije
autobiografija (gr. autos, bios, grafo)
vlastiti ivotopis, vlastita biografija,
knjievni rod u kojem pisac opisuje
svoj ivot, bilo da pria samo svoje
doivljaje ili da radi to boljeg prikazivanja svoje osobe, opisuje uvjete
pod kojima je ivio i radio
autobus (gr. autos, lat. omnibus svima) automobil-omnibus; v. omnibus
autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fidei) heretiki sud, sveano spaljivanje heretika, bezbonika, idova i
vjetica u srednjem vijeku (osobito u
panjolskoj), izvrenje inkvizicijske
presude; autodefe
autodefe (p. auto-de-fe) v. autodafe
autodeterminizam (gr. autos, lat. determinare opredijeliti, odrediti) fil.
nauavanje o samodeterminaciji, tj.
o samoodreivanju djelovanja i htijenja putem zakonitosti koja je u naoj svijesti, putem razumne volje,
osobnosti i ideje
autodidakt (gr. auto-didaktos) samouk
autodidaktika (gr. autos, didasko
uim, pouavam) samouenje
autodigestija (gr. autos, lat. digestio
probava) fiziol. samoprobava, razmekavanje organskog tkiva nakon
smrti pod utjecajem eluanog soka

autodikija

autodikija (gr. auto-dikos koji samom

sebi sudi) pravo nekog da sam sebi
sudi
autodinamian (gr. autos, dynamikos
moan, jak) koji djeluje sam od sebe,
koji radi sam od sebe, sam sobom
autodrom (gr. autos, dromos put) automobilsko trkalite, vjebalite (ili:
put) za automobile
autoerotizam (gr. autos, eros ljubav)
psih. zadovoljenje erotskih nagona
pomou vlastitog tijela, pri emu tijelo slui samo kao zamjena za drugi
seksualni objekt na koji onaj koji se
zadovoljava pritom misli (za razliku
od narcisizma kod kojeg je vlastito
tijelo krajnji seksualni cilj)
autofagija (gr. autos, fagein jesti) med.
jedenje samog sebe, tj. mravljenje
zbog eerne bolesti
autofilija (gr. autos, filia naklonost,
ljubav) samoljublje, ljubav prema samom sebi, zaljubljenost u samog sebe
autofizioterapija (gr. autos, fysis priroda, therapeia) med. lijeenje samoga sebe prirodnim sredstvima, samolijeenje
autofonija (gr. autos, fone glas) 2.
med. kod zaepljenosti une trube
(Eustahijeve) ili vanjskog unog kanala: osjeaj kao da nam na vlastiti
glas odjekuje glasnije i zvonkije ba
u zaepljenom uhu
autofonija (gr. autos, fonos ubojstvo)
1. v. autohirija
autogamija (gr. autos, gamia) bot. samooploivanje kod biljaka, samoopraivanje
autogen (gr. autos, gennao raam) fiziol. koji se sam poraa; min. koji je
nastao tamo gdje je i naen (kamen,
stijena); supr. alogen
autognozija (gr. autos, gnosis) samoispitivanje, poznavanje samoga sebe
autogonija (gr. autos, gignomai raam) biol. nastanak ivota u njego-

142

autointoksikacija

vim najjednostavnijim poecima iz

tzv. anorganske tvari; proizvoenje
ivih bia umjetnim putem
autograf (gr. autografon) rije ili spis
koji je neka osoba svojeruno napisala, svojeruan potpis; naprava za
umnoavanje rukopisa; autogram
autografija (gr. autos, grafia) umijee
umnoavanja rukopisa, umnoavanje
rukopisa (s kamena ili metalne ploe)
autografirati (gr. autos, grafein pisati)
izraditi pomou kopiranja, umnoiti,
umnoavati
autografomanija (gr. autos, grafo,
mania) strast za prikupljanjem svojerunih potpisa i rukopisa velikih i
poznatih ljudi
autografski (gr. autos, grafikos) svojeruan, svojeruno napisan; izraen
putem kopiranja, pomou tzv. autografskog crnila
autogram (gr. autogramma) v. autograf
autohipnoza (gr. autos, hypnoo uspavam) dovoenje (ili: uspavljivanje)
samoga sebe u hipnotino stanje;
usp. hipnoza
autohirija (gr. autohiria) dizanje ruke
na sama sebe, samoubojstvo
autohton (gr. auto-chthon) prastanovnik, starosjedilac, uroenik
autohtoni (gr. auto-chthonos) uroen,
uroeniki, starosjedilaki; samonikao, samobitan
autohtonija (gr. auto-chthon) prastanovnitvo, uroenitvo, starosjedilatvo; samoniklost, samobitnost
autoinfekcija (gr. autos, lat. infectio
zaraza) med. bolest iji su uzrok zarazne klice koje su se ve nalazile u
ovjekovu organizmu i izazvale bolest
autointoksikacija (gr. autos, toxikon
lat. in) med. trovanje zbog nagomilavanja otrovne tvari koja se prirodno stvara u organizmu i izdvaja iz
njega

autokar

autokar (gr. autos engl. sag, tal. carro

kola) otvoreni autobus za 40 i vie
osoba
autokataliza (gr. autos, kata-lyo odrijeim) kem. pojava da neki proizvod
koji se stvara pri nekoj reakciji ubrzava sam proces te reakcije
autokefalan (gr. autos, kefale glava)
samostalan, nezavisan, sam svoj
autokefalnost (gr. autos, kefale) samostalnost, nezavisnost od drugih,
osobito u crkvenom smislu
autokemoterapija (gr. autos, haima
krv, therapeia) med. lijeenje ubrizgavanjem bolesnikove krvi neposredno nakon vaenja iz vene
autoklav (gr. autos, lat. clavis) fiz. zatvorena posuda iji se sadraj zagrijava pod tlakom veim od atmosferskog; med. naprava za sterilizaciju lijekova, kirurkih instrumenata i dr.; Papinov lonac
autoknips (gr. autos sam, njem. knipsen pucketati) fot. automatski otponac na fotografskom aparatu (omoguuje fotografu da snimi sam sebe)
autokontrola kontrola nad samim sobom, "samonadzor"
autokracija (gr. autos, kratos) v. autokratizam
autokrat (gr. autos, kratos vlast, mo)
samodrac, samovladar, neogranieni vladar ili gospodar
autokratizam (gr. autos, kratos neograniena vladavina, samodrtvo, sustav apsolutistike vladavine; pren.
vladanje samim sobom, gospodarenje razuma nad osjetilima
autokratski (gr. autos, kratos) neogranien u vladanju, samodraki
autokritika (gr. autos, kritike) samokritika, ocjenjivanje samoga sebe,
ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, postupaka
autolezija (autos sam, laesio povreda)
samoosakaenje, samoozljeda, tj. osakaenje, ozljeda samoga sebe

143

automobil

autolitotom (gr. autos, lithos kamen,

temno reem) med. sprava koja, tako
rei, sama sobom razbija kamen u
mokranom mjehuru
autoliza (gr. autos, lyo razgraujem)
samorazgraivanje; kem. otapanje i
fermentativno razgradivanje mrtvih
ivotinjskih tkiva pri emu ne dolazi
do truljenja
autologija (gr. autos, logia) ret. stvarni
govor, za razliku od slikovitog; odnos
prema samom sebi, vladanje sobom,
samostalnost
automahija (gr. autos, machomai proturjeiti) proturjenost sa samim sobom (u govoru, miljenju i pisanju)
automat (gr. automatos koji se kree
sam od sebe, autos sam, maomai traiti, uditi) fiz. samokret, stroj koji
sam djeluje pod odreenim uvjetima,
npr. vaga, kiobran, no, puka; za
ovjeka; onaj koji lii na stvar, glupan; fil. bie koje nema due, tj. ivotinja (kod Descartesa)
automatika znanstveno-tehnika disciplina koja se bavi teorijom i konstrukcijom sustava za reguliranje i
upravljanje tehnolokim procesima
automatizam (gr. automatos) ono to
se radi bez sudjelovanja volje, nesvjesna radnja
automatizirati (gr., fr. automatiser)
pretvoriti u stroj, uiniti da netko
radi kao automat, liiti samoradnje
automatograf (gr. autos, maomai, grafo) psih. naprava koja automatski
biljei nehotine pokrete
automatski (gr. automatos) samopokretan, makinalan, mehaniki, koji
sam od sebe radi, koji radi bez sudjelovanja svoje volje i razuma; automatski pokreti psih. nehotini i nesvjesni pokreti koji nastaju zbog neposrednog podraaja iednog ivanog
centra
automobil (gr. autos, lat. mobilis pokretan, pokretljiv) vozilo koje se sa-

automobilist
mo kree, tj. vozilo se kree pomou
motora kojeg pokree benzin, nafta
ili elektricitet; motorni amac; auto
automobilist (gr. autos, lat. mobilis)
onaj koji vozi automobil, koji izrauje automobile, koji se bavi automobilizmom kao portom
automobilizam (gr. autos, lat. mobilis) port, disciplina koja obuhvaa
razliite vrste automobilskih natjecanja
automorfoza (gr. autos, morfe oblik)
biol. jedan od naina postojanja biljnog i ivotinjskog oblika; usp. morfogeneza
autoniktobatija (gr. autos, nyx, nyktos no, baino idem) med. v. autosomnambulizam
autonoman (gr. autonomos) samoupravni, samostalan, slobodan, koji ivi po vlastitim zakonima
autonomija (gr. autonomia, antos, nomos zakon) samozakonodavstvo, samouprava, politika nezavisnost, samostalnost; fil. pokoravanje svojim
vlastitim zakonima (supr.: heteronomija)
autonomist (gr. autos, nomos) pristaa
samouprave, pristaa samozakonodavstva
autopatija (gr. autos, pascho iskusim,
autopatheia) vlastiti osjeaj, osobno
iskustvo
autoplastika (gr. autos sam, plasso
oblikujem) med. operacijski zahvat
kojim se nadoknauje nedostatak
kojeg dijela tijela ili tjelesne supstance ivim tkivom s tijela samog
bolesnika
autoportret (gr. autos, fr. portrait slika osobe) umj. slika, skulptura ili
crte vlastitog lika
autopsija (gr. auto, opsis gledanje,
vienje) 1. samogledanje, gledanje (ili
vienje) svojim oima, osobno promatranje; 2. med. pregled, otvaranje
lea da bi se utvrdio uzrok smrti

144

autorizirati
autopt (gr. autoptes) oevidac
autoptiki (gr. autoptes) pril. vlastitim oima, na osnovi vienja svojim
oima; na osnovi osobnog promatranja; med. putem otvaranja i pregleda lea (usp. autopsija)
autor (lat, augere, auctor tvorac, zaetnik, fr. auteur) pisac, tvorac nekog
knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog djela; pronalaza; autorsko
pravo iskljuivo pravo knjievnika,
umjetnika, znanstvenika, pronalazaa da mogu moralno i ekonomski
iskoritavati svoje duhovne tvorevine
(s obzirom na objavljivanje, prevoenje i umnoavanje njihovih djela);
usp. auktor
autoritativan (lat. auctor tvorac, zaetnik) koji se zasniva na autoritetu, koji hoe i moe nametnuti svoju
volju ili miljenje; mjerodavan, ugledan; autoritativna drava nedemokratsko dravno ureenje kod kojeg
se vlada po naelu vojne discipline,
s autoritetom odozgo i s poslunou
odozdo; nareenjima vodstva mora
se bezuvjetno pokoravati, ak i kad
su pogrena, jer je odravanje reda
vanije od suzbijanja pogrenosti;
takve su npr. bile drave: Mussolinijeva faistika Italija i Hitlerova
nacistika Njemaka
autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. autorite) 1. ugled, utjecaj; nadmonost
(duhovna, moralna, pravna), zakonita vlast, zakon koji je na snazi; 2.
priznata veliina (u nekoj struci), priznat strunjak
autorizacija (lat. auctor, fr. autorisation) ovlatenje, ovlativanje; odobrenje, odobravanje
autorizirati (lat. auctor, tvorac, fr. autoriser) ovlastiti, odobriti, opunomoiti; autoriziran prijevod prijevod nekog knjievnog ili znanstveng djela
s doputenjem njegovog pisca

autorotacija
autorotacija (gr. autos, lat. rotatio
okretanje) samookretanje; autorotacija krila zrak. okretanje krila oko
vertikalne osi, npr. kod akrobatskog
leta "kovit"
autos efa (gr. autos efa) "on, tj. Pitagora, je to rekao", formula kojom su
pitagorejci rjeavali svaki spor koji
bi se medu njima pojavio zbog razlike u miljenjima o nekom pitanju
pozivajui se na autoritet uitelja
autoseroteracija (gr. autos, therapeia
lat. serum) med. lijeenje ubrizgavanjem seruma uzetog od samog bolesnika, npr. kod upale plune opne
itd.
autoshedijastiki (gr. autoschediazo
bez pripreme uinim) bez pripreme,
na brzu ruku, improvizirano
autoskopija (gr. autos, skopeo gledam)
v. autopsija
autosomnambulizam (gr. autos lat.
somnus san, ambulare hodam) med.
sama od sebe nastala magnetina budnost za vrijeme spavanja; autoniktobatija
autostabilnost (gr. autos, lat. stabilis
vrst, nepomian) fiz. automatsko
odravanje stabilnosti
autostrada (gr. autos tal. strada cesta)
suvremeno izraena cesta za automobile
autosugestija (gr. autos sam, lat. suggerere savjetovati) sugestivno utjecanje na samog sebe
autosugestija (gr. autos, lat. suggerere savjetovati, nadahnuti koga im)
samouvjeravanje, utjecanje na samoga sebe; stjecanje pogrenog, nametnutog suda na osnovi vlastitih pogrenih predodaba; psih. sadraji
svijesti koji se pojavljuju putem autohipnoze
autoteizam (gr. autos, theos bog) oboavanje samoga sebe, smatranje sebe samoga bogom

145

autoir
autotelija (gr. auto-teles nezavisan)
samostalnost, neogranienost, neuvjetovanost
autoterapija (gr. autos, therapeia lijeenje) med. lijeenje samoga sebe
prirodnim sredstvima
autotip (gr. autos, typos otisak) autotipijom dobiven otisak; novija faksimilna izdanja; prvi otisak
autotipija (gr. autos, typos otisak)
jedan od najvanijih pronalazaka u
podruju grafike: prenoenje slika
urezivanjem u cink ili drvo i njihovo
umnoavanje
autotomija (gr. autos, tome) pojava
koja se esto moe vidjeti kod nekih
ivotinja: osakaivanje samoga sebe
u sluaju opasnosti po ivot, npr. kad
guter rtvuje svoj rep
autotransfuzija (gr. autos lat. trausfusio pretok) med. kod velikog gubitka krvi: potiskivanje krvi iz perifernih dijelova tijela (ruku, nogu)
u srce i mozak u sluaju kad u srce
i mozak ne dolazi krvi koliko je potrebno; vri se na taj nain to se
ruke i noge dignu uspravno pa se od
vrha prstiju omotaju elastinim vrpcama
autotrofan (gr. autos, trofe hrana) koji
sam sebe hrani; autotrofne biljke bot.
v. pod heterotrofan
autotrofija (gr. autos, trofe hrana)
biol. svojstvo svih klorofilnih (zelenih) biljaka i malog broja bakterija
da se mogu prehranjivati i izgraivati iskljuivo iz anorganskih
spojeva sredine u kojoj ive; supr.:
alomorfija, heterotrofija
autovakcina (gr. autos, lat. vaccina)
med. cjepivo pripremljeno od klica
koje su uzete od samog bolesnika
autoir (gr. autos, gyros krug, fr.
autogyre) zrak. zrakoplov namijenjen
uspravnom penjanju i sputanju, njegov glavni dio je poseban vodoravni

autsajder

vijak (elisa) koji se okree djelovanjem vjetra

autsajder (engl. outsider) onaj koji je
izvan ega, koji je po strani, neupuen ovjek, onaj koji je daleko od ega; u portu: onaj koji se natjee, ali
nitko ne misli da e pobijediti; pren.
mlakonja
Auzonija (lat. Ausonia) pjesniki naziv
za Italiju (po prii, prema Auzonu,
sinu Odiseja i nimfe Kalipse)
auzrikati (njem. ausriicken) izii, krenuti, poi (obino u skupinama), osobito izii u stroju iz vojarne, izmarirati u skupini, buno, paradno i si.
aval (fr. aval) trg. mjenino jamstvo,
potpis jamca na mjenici
avalan (fr. avalanche) snjena lavina:
odron zemlje; bujica; sva sila
avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu
kao jamac
avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, jamac na mjenici
Avalokitevara (sanskrt.) najomiljeniji
i najpotovaniji bodhistava u mahayana-budizmu, zatitnik Tibeta, spaava ljude kroz patnje u reinkarnacijama
avangarda (fr. avant-garde, avant naprijed, garde straa) voj. prethodnica, izvidnica; prvi borbeni red neke
vojske
avangardija (tal. avanguardia prethodnica) u Italiji, u vrijeme Mussolinijeve dikatature: faistika organizacija mladei od 14 do 18 godina
(avangardisti)
avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda,
ponienje, sramota; iznuivanje novca, osobito globljenje kranskih trgovaca u bivoj Turskoj; trg. smanjivanje dobitka, zarade u nekom poslu
avankor (fr. avant-corps) voj. prethodnica, predstraa; arhit. istaknuti dio
graevine
avans (fr. avance) predujam, isplata
unaprijed; arhit. istaknuti dio kue,

146

Ave, Maria

ispust, izboenje; prednost; prvi korak, pokuaj; izlaenje u susret

avant midi it. avan midi (fr.) prije podne; usp. ante meridiem
avantaa (fr. avantage) dobitak, korist;
nadmo, prevaga, prednost
avantaer (fr. avantegeur) onaj koji
ima prednost, prevagu: voj. onaj koji
eka unapreenje za asnika
avantura (fr. aventure, lat. adventura)
pustolovina; smion trgovaki pokuaj
avanturin (fr. aventure sluaj) vrsta
kremena (naen sluajno pri proizvodnji stakla)
avanturist (fr. aventurier) pustolov, lovac na sreu
avanturistiki (fr. aventureux) pustolovan, koji stavlja sve na kocku, ostavljen srei ili sluaju, smion, drzak,
odvaan; avanturistiki roman vrsta
romana u kojem je glavna tema opisivanje neobinih doivljaja i podviga glavnog junaka
avanturizam (lat. adventura, fr. aventure) sklonost avanturi, ljubav prema pustolovinama
avanzirati (fr. avancer) napredovati, ii
naprijed; biti unaprijeen; unaprijediti, unaprjeivati; dati (ili: uzeti)
predujam, predujmiti, predujmljivati
avanzman (fr. avancement) unapreenje, napredovanje u slubi, promaknue; napredak, napredovanje; isplata unaprijed, plaanje unaprijed
Avari mn. mongolski nomadi koji su u
6. st. izazvali seobu Huna, Alana i
Slavena; Obri
avatar mit. utjelovljenje boanstva u
hinduskoj mitologiji bilo u ovjeka,
bilo u ivotinju
ave (lat.) zdravo!
Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo,
Marijo!") rijei kojima je aneo pozdravio Djevicu Mariju nagovjetava-

avenija
jui joj da e roditi Isusa; stara kranska molitva; veernje zvonjenje u
Kat. crkvi
avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; drvored; staza, put obrubljen drveem
i cvijeem
averoizam med., fil. pravac koji je osnovao arapski mislilac Averoes IbnRod u 12. st.; njegovo nauavanje
naginje materijalizmu i panteizmu,
i odrie besmrtnost due, zbog ega
ga je osudila Rimska kurija
avers (lat. adversus okrenut prema,
sprijeda, tal. avverso) num. glava,
lik, lice (kovanog novca); suprotno:
revers
averzija (lat. aversio) odvratnost, gnuanje, mrnja; ret. figura koja se sastoji u tome da govornik polako odvrati onoga kome govori od glavne
teme, ali tako da ovaj to ne primijeti
averziona trgovina (lat. emtio per
aversionem) kupnja ili prodaja poprijeko, odoka
averzionalna suma (lat. aversus licem
okrenut od, summa svota) trg. v.
averzionalni kvantum
averzionalni kvantum (lat. quantum
koliina, iznos) trg. suma novca kojom se plaa poprijeko, a ne po pojedinanoj procjeni svake stvari koja
se prodaje
avet (tur. afet) strailo, utvara, sablast;
vrsta majmuna
aviceptologija (lat. avis ptica, capio
hvatam, gr. logos znanost) vjetina
hvatanja ptica
avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv;
udan, eljan; pohlepan; prodrljiv
avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica)
plovidba zrakom, zrakoplovstvo;
zrana flota
avijarij (lat. aviarium) ptinjak, kavez
za ptice, krletka
avijatiar (lat. aviaticus, fr. aviateur)
zrakoplovac, leta, pilot

147

avivirati
avikultura (lat. avis ptica, cultura uzgoj) gajenje ptica, uzgoj ivotinja
avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg.
pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti,
pojeftinjavati
avinjonsko suanjstvo razdoblje od
1305. (papa Klement V.) do 1376.
(papa Grgur IX.) u kojem su pape
stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo
su bili dovedeni da bi bili pod utjecajem politike francuskih kraljeva;
u crkvenoj se povijesti to razdoblje
naziva i "babilonskim" (prema robovanju starih Izraelaca u Babilonu)
aviobiologija (lat. avis ptica, gr. bios
ivot, logia znanost) grana biologije
koja prouava uvjete pod kojima se
ivo bie moe odrati na ivotu u
velikim visinama ili na drugim nebeskim tijelima
aviofon (fr. avion, gr. fone glas) zrak.
telefon od gumenih cijevi u ratnom
zrakoplovu
aviomehaniar zrakoplovni mehaniar
avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrakoplov, naprava za letenje tea od zraka; aeroplan
avional (fr. avion) laka kovina od koje
se prave neki dijelovi zrakoplova
aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada
cesta) zrana linija kojom stalno prometuju zrakoplovi
avisatio de perjurio vitando it. avizacio de peijurio vitando (lat.) prav.
sueva opomena kojom se nekome
savjetuje da se kloni polaganja lane
prisege
avitaminoze (gr, a- bez, lat. vita ivot,
amine od am (monia) + -ine, gr. nosos bolest) mn. med. bolesti koje
nastaju zbog nedostatka vitamina u
hrani; skorbut, pelagra, beriberi, engleska bolest i dr.
avitum bonum (lat.) prav. djedovsko,
tj. obiteljsko imanje
avivirati (fr. aviver) oiviti, oivljavati,
osvjeiti boje

aviza

aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gledanje, pogled) trg. izvjetaj o poslanoj robi ili novcu; avizni brod potanski brod za brzo prenoenje vanih
vijesti
avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr.
aviser) izvijestiti, izvjetavati, obavijestiti, obavjetavati, javiti, javljati
avizo (tal. avviso) brodica (ili: amac)
za izvjetavanje, izvidniki brod,
avizna laa; v. aviza
avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere
imati) kao imenica, u francuskim trg.
knjigama: potraivanje, aktiva
avocentur acta it. avocentur akta
(lat.) prav. neka se trae spisi, akti
avocirati (lat. avocere) odazvati, odazivati, opozvati, opozivati; traiti da
se neto poalje, npr. spisi
avokacija (lat. avocatio) opozivanje,
odazivanje; prav. zahtjev da se spisi
vrate od nieg suda viem
avokatorij (lat. avocatorium) naredba
kojom se pozivaju podanici neke drave da napuste slubu strane drave
avulzija (lat. avulsio) med. vaenje zuba; prav. komad zemljita koji rijeka otrgne i odnese na drugu obalu
azab (tur. azab, azap) muka, patnja,
Boja kazna
azbest (gr. a-sbestos neugasiv) min.
vrsta nesagorljivog minerala, magnezijev silikat vlaknastog sastava; od
njegovih vlakana izrauju se tkanine za odijela vatrogasaca, zastora u
kazalitima i dr.; inae slui, kao lo
vodi topline, i za izolaciju
azeotropija gr. pojava da smjese nekih tekuina u odreenom omiem
vriju pri stalnoj temperaturi i daju
pare istog sastava kao i tekuina
Azerbajdan drava u istonom dijelu
Zakavkazja; ime dviju pokrajina u
sjeverozapadnom Iranu
azi mn. mit. skandinavski bogovi nebesnici; predstavljaju prirodne sile

148

azoogenija

(na elu im je vrhovno boanstvo

Odin, a sjedite im je Asgard); suparnici su im bili vani, koje su pobjedili
azigija (gr. a-, zygon jaram) neoenjenost, neudanost; sloboda, nezauzetost
azijanizam ret. antiki govorniki stil,
stvoren u maloazijskoj Joniji, imao
je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil
isjeckanih reenica" s jakim ritmikim naglaavanjem, i 2. kienost,
bombastinost, patetinost
Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik
Azije, ali najee ima pejorativno
znaenje; divljak, neobuzdan ovjek
azil (gr. a-sylos neopljakan, nedodirljiv, a- syle) sigurno sklonite, utoite, pribjeite; nedodirljivo mjesto
na kojem progonjeni nalaze utoite;
dom za smjetaj i izdravanje sirotinje; pravo azila u meunarodnom
pravu: pravo politikih ili vojnih bjegunaca i si. na utoite u nekoj stranoj dravi
azima (gr. a-, zyme kvasac, kiselo tijesto) idovski pashalni beskvasni
kruh; mn. blagdan beskvasnog kruha
azimut (ar. samatha ii k, ii prema)
astr. kutna udaljenost nekog nebeskog tijela ili predmeta na Zemlji od
sjeverne ili june toke podnevnika
azobenzen naranasta kristalna tvar,
vaan meuproizvod u proizvodnji
azo-boja
azojski period (gr. a-, zoon ivo bie,
periodos) geol. najstarije razdoblje
Zemljine kore, slojevi bez organskih
ostataka
azoodinamika (gr. a-zoon, dynamis
snaga, sila) med. nedostatak snage
za ivot, slabljenje
azoogenija (gr. a-zoon, gignomai nastajem, raam se) znanost o stvaranju anorganskog ili organskoga iz
anorganskog

azoospermija

azoospermija (gr. a-zoon, sperma sjeme) med. potpuni nedostatak mukih sjemenih stanica (spermija, spermatozoida) u izbaenom sjemenu,
jedan od glavnih uzroka nesposobnosti oploivanja
Azori skupina otoka zapadno od Portugala (u Atlantskom oceanu)
azot (gr. azotos, a-, zoo ivim; Lavoisierov naziv za nitrogen koji nije u
stanju odravati ivot) kem. duik,
element atomske teine 14,008, rednog broja 7, znak N, jedan od glavnih sastojaka zraka (4/5)
azotemija (gr. azotos, haima krv) med.
umnoavanje azotnih spojeva u krvi
azotometar (gr. azotos, metron) sprava pomou koje se utvruje koliko
neka zemlja oranica sadri u sebi
amonijaka
azoturija (gr. azotos, urein mokriti)
med. prisustnost velike koliine duika u mokrai
Azrail (hebr.) po talmudu aneo smrti,
tj. aneo koji prihvaa i prati due
umrlih
azur (fr. azur, tal. azzurro, pers. lazhward, lapis lazuli) plavetnilo, plava
boja neba, nebesko plavetnilo
azuri mn. popularan naziv za talijansku dravnu sportsku reprezentaciju (zbog modre boje njihovih majica)
azurin (ar. lazvardi) vrsta plave boje
azurit (fr. azur, gr. nastavak -ites)
min. plav mineral, karbonat bakra
Aurna obala (fr. Cote d'Azur) istoni
dio francuske obale na Sredozemnom

149

aurirati

moru (granii s Italijom), glasovit po

svojim pjeanim plaama i izvanredno lijepom plavetnilu morske vode (znaajni gradovi; Nica, Cannes,
St. Tropez, Marseille)
adaja (tur. adaha) zmaj; neman u
obliku krilatog gutera, moe imati i
vie glava
aio (fr. agio) trg. doplata, viak, vea
vrijednost neke vrste novca, vrijednosnica i si. od nominalne vrijednosti; razlika izmeu nominalne i
teajne vrijednosti, npr. neke dionice, akcije
aio-konto (fr. agio-conto) trg. raun o
dobitku odnosno gubitku pri promjeni neke vrste novca, vrijednosnica i si.
aiotaa (fr. agiotage) pekulacija, trgovanje novcem, vrijednosnicama, dionicama i si.
aioter (fr. agioteur) osoba koja se profesionalno bavi pekulacijom vrijednosnica
aiotirati (fr. agioter) pekulirati vrijednosnicama, baviti se aiotaom
aistaa (fr. ajustage) odreivanje (ili:
prilagoavanje) propisane teine novca; pomicanje, prilagoavanje mjere;
namjetanje, dotjerivanje
aur (fr. ajour) otvor (na runom radu)
auran (fr. a jour) toan i brz u poslu,
onaj koji zavrava povjereni mu posao na vrijeme
aurirati (fr. ajour) praviti otvore, izraivati upljikavi vez

B
B, b drugo slovo hrvatske latinice
B glaz. kratica basso
B kem. kratica za element bor
B log. kratica za predikat (dok A oznaava subjekt)
Ba kem. kratica za barij
baba (tur.) otac, pie se iza imena (npr.
Ali-baba); tast, punac; ouh; oinstvo,
oevina; enina obitelj
babel (hebr.) nered, zbrka, zabuna; bezbonost, izopaenost, razvrat
Babilon stari grad u Aziji; Babilonija
stara drava u Aziji (simbol bogatstva i okrutnosti); Kaldeja; babilonski toranj prema Bibliji, toranj graen u Babilonu, trebao je doprijeti
do neba, ali je to sprijeio Bog uinivi da graditelji ponu govoriti
razliitim jezicima; pren. zbrka, nered, mete, kaos; babilonsko suanjstvo sedamdeset godina ropstva koje
su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e.
trpjeli u Babilonu kamo ih je odveo
kralj Nebukadnezar
baborak (e.) omiljeni eki narodni
ples, eka brza mazurka
babu (ind.) indijska titula; gospodar,
knez
babuvizam socijalno-politika doktrina
koju je utemeljio fr. utopist Babeuf
(17601797): svaki ovjek ima jednako pravo zadovoljiti svoje potrebe
i uivati sva dobra prirode; drutvu
je cilj odravanje te jednakosti
baby it. beibi (engl.) malo dijete, djetece, novoroene, beba, dojene;
pren. draga djevojka

babyboom it. beibibum (engl.) velik

broj poroaja, nagao porast nataliteta (primjerice u godinama poslije
Drugog svjetskog rata)
baby-sitter it. beibisiter (engl.) dadilja, uvarica djece
bacili (lat. bacillus pruti, tapi) med.
bakterije koje imaju oblik tapia,
izazivai tifusa, tetanusa, dizenterije,
vrenja maslane kiseline i dr.
bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr.
fobos strah) med. pretjeran strah od
zaraznih klica (bacila), osobina onih
koji su u stalnom strahu da e se
zaraziti klicama bolesti (pri rukovanju, dodiru nekog predmeta, vonji
javnim prijevozom i dr.)
background it. bekgraund (engl. background pozadina, podloga) glaz. ansambl duhaa i udaraljki koji prati
svirku solista (u dezu); zvuna kulisa, ozvuenje dogaaja na pozornici
(npr. u radio-dramama)
badecimer (njem. baden kupati, Zimmer soba) kupaonica
badem (sanskr.) bot. drvo i plod iz porodice rua, jezgra je jestiva, upotrebljava se i u medicini; med. mandule,
tonzile
badinaa (fr. badinage) ala, lakrdija;
aljiv, otmjen, ali prazan razgovor
badion (fr. badigeon) vrsta fine obojene buke, sastavljena od boje, vapna
i bizmutova klorida; kit to ga upotrebljavaju kipari; etka
badminton it. bedminton (engl.) vrsta tenisa malom lopticom s krilcima;

baft

za igru nije potrebno posebno igralite, a moe se igrati na svakom terenu; od davnina je poznat u Indiji i
Francuskoj
baft (perz. baft) trg. vrsta istonoindijskih, obino bijelih katunskih
tkanina
baga (tur.) kornjain oklop; kvrgasta
izraslina na konjskim zglobovima;
ulj na nozi; kukac, insekt
bagana (tur. bagana janje) janjea koica s krznom; baganac
bagasa (fr. bagasse) trop eerne trske; otpaci koji ostanu pri proizvodnji
eera; trop od groa, ljiva, maslina i dr.
bagat (tal. bagata) v. pagat
bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella)
sitnica, malenkost, triarija; niska
cijena; kratko i lagano glazbeno djelo
bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti
za nekoga ili neto, omalovaavati,
potcjenjivati, uzimati koga ili to previe olako
bagaa (fr. bagage) prtljaga; olo, svjetina
bagdalin vrsta arene pamune tkanine, sline bagdadskim alovima, po
emu je i nazvana
bager (niz. bagger) jarualo, samohodna
sprava za vaenje pijeska s rijenog
dna, za ienje rijenog korita i kopanje prokopa, kanala i si. radi isuivanja zemljita
bagerovati (niz. bagger) jaruati, vaditi
pijesak iz rijeke; istiti rijeno korito od pijeska, mulja
bagra (rus. bagrjanyj) crvena boja dobivena od borove kore, grimiz; peronospora, plamenjaa; vrsta morske
ribe; v. bigar
bahija (p. bahio) zaljev; vrsta fmog duhana iz brazilske pokrajine Bahija
bahs (tur. bahys) govor, rasprava, polemika, diskusija

151

bajliti

bahur (hebr. bachur) idovski student

koji se bavi prouavanjem Talmuda,
poznavatelj idovskih zakona
Bahutu (Hutu) narod iz skupine Bantu (ive u Ruandi, Burundiju, Ugandi, Tanzaniji)
bain-marie it. ben-mari (fr.) kuh. posuda vrue vode u koju se stavljaju
posude s jelom da bi se odrala toplina
baitilije (gr. baithylia, sem. bethel)
mn. nebesko kamenje, meteori koje
su stari posveivali bogovima ili ih
samo oboavali (nazvano po kamenu
na kojem je Jakov spavao i sanjao
anela Post 28,19); betilije
bajaco (tal. bajaccio) lakrdija, aljivac,
harlekin, klaun u napuljskoj narodnoj komediji, pajac
bajadere (port. bailadeira) mn. javne
plesaice i pjevaice u Indiji, ponekad
su i javne ene; plesaice na slubi u
ind. hramovima (ind. dewadasis =
slukinje bogova) koje se odmalena
posveuju slubi bogovima i u svakom hramu ih ima 8 do 12; vrsta
malih rubaca
bajbok (njem. bei Wache pod straom)
zatvor, tamnica, buhara; bajbokana
bajbot (njem. bei kod, Boot amac) pomoni amac, amac za spaavanje
bajdaki (rus. baidaki) mn. lae s neobino velikim krmama na Dnjepru,
Dnjestru i Bugu
bajdara (rus. baidara) mali sibirski amac od riblje kosti ili lakog drveta,
presvuen koama
bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegovateljica male djece
bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o
gradnji broda; uvjerenje graditelja
broda ili mjerodavnih vlasti da je
brod propisno izraen; priznanica o
novcu primljenom za gradnju broda
bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati
dijete, pjestovati

bajok

bajok (tal. baiocco) nekadanji papinski bakreni novac (pet talijanskih

entezima)
Bajram (perz. bejram) dva velika muslimanska blagdana u godini; prvi se
slavi odmah nakon posnoga mjeseca
ramazana; drugi, Kurban-bajram
(Blagdan rtve) zove se zbog toga to
se tada kolju ovnovi koje dijele sirotinji, a slavi se 70 dana nakon prvog
Bajrama
bajronizam shvaanje ivota i umjetnosti koje odgovara shvaanju velikog engl. pjesnika G. G. Byrona
(17881824), osobito njegovom pesimistikom shvaanju "svijeta i
ivota"
bajta (tal. baita)Jpotleuica, koliba
bajuneta (fr. baionnette) voj. dug no s
otricom na obje strane koji se stavlja na puku (ime po gradu Bayonne
gdje je napravljen 1640. g.)
bajvagn (njem. bei pri, kod, "VVagen kola) prikolica (osobito uz motocikl)
baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda
baka (njem. Bake) znak (obino komad
drveta, fenjer ili bava) koji pliva na
vodi i oznaava lai put po opasnim
mjestima; boja
bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe
kotunjae iz porodice tovara, ivi u
iz sjevernim morima; treska, tovar
bakalaureat (lat. baccalaureatum) dostojanstvo bakalareusa
bakalaureirati (lat. baccalaureatum)
polagati (ili: poloiti) bakalaureus
bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca
laureus lovorova bobica) na njem.,
fr. i engl. sveuilitima: najnii akademski stupanj, ispit koji prethodi
licencijatu, magisteriju i doktoratu;
ispit zrelosti
bakana (tal. Bacco Bahus, baccana)
obina krma
bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod
starih Rimljana: orgijske i mistine

152

bakter

sveanosti u ast boga Bakha; pren.

pijanke, terevenke, burno veselje
bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. viednevne svetkovine i orgije starih
Rimljana u ast Bakha, boga vina;
pren. raskalaena, divlja, razvratna
pijanka, buno veselje
bakanda (ma. bakancs, bokkancs)
vrsta teke, najee vojnike obue
bakant (gr. Bakchos, lat. bacchans)
Bakhov sveenik kod starih Rimljana
bakanti (gr. Bakchos, lat. bacchans)
mn. kod Rimljana: sudionici u Bakhusovim sveanostima; u sr. vijeku:
putujui dai (vaganti)
bakara (fr. baccara) francuska kartaka hazardna igra
bakbord (engl. backboard) pom. lijeva
strana broda (kad je ovjek okrenut
licem pramcu)
bakciferan (lat. bacciformis) u obliku
bobice, bobiast, jagodiast
bakenbart (njem. Bake obraz, Bart
brada) brada samo na licu (podbradak je izbrijan); zalisci, zulufi
bakfi (njem. Backfisch prena riba);
pren. mlada djevojka, iparica
bakhej (gr. Bakcheios) metrika stopa
od jednog kratkog i dvaju dugih slogova (bakhejski stih upotrebljavanje
osobito u himnama bogu Bakhu)
Bakho (lat. Bacchus, gr. Bakchos) mit.
bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci
su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vinopija, pijanac, lola
baklaa (fr. baclage) pom. pristojba
koju plaaju brodovi za pristajanje u
luku
bakler (fr. bacleur) zatvara luke
baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) lu,
zublja, kolac premazan smolom; bakIjada sveanost s bakljama
bakpulfer (njem. backen pei, Pulver
prah) praak za dizanje tijesta (umjesto kvasca)
bakter (njem. Wachter) straar, uvar
(nekada: noni uvar po selima)

bakter iemij a

bakteriemija (gr. bakteria palica, haima krv) med. prodiranje bakterija

kroz krvne i limfne ile u krvotok
bakterije (gr. bakteria) bot.-med. najmanja, jednostanina iva bia, golim okom nevidljiva, slina tapiu,
ive kao nametnici i izazivaju razgradnju i esto teke bolesti; pripadaju biljnom carstvu, a ima ih pokretljivih i nepokretljivih
bakteriocidi (gr. bakteria, lat. caedere ubiti) biol. klicomori, unitavai
zaraznih klica; usp. bakteriocidnost
bakteriocidnost (gr. bakteria, lat. caedere) biol. osobina nekih ivih bia,
tvari i sokova u tijelu da unitavaju
zarazne klice; pr. bakteriocidi
bakteriofagi (gr. bakteria, fagos) mn.
biol. klicoderi, veoma sitna, mikroskopski nevidljiva bia koja ive u
tijelu i unitavaju zarazne klice
bakterioliza (gr. bakteria, lysis rastapanje) kem. rastapanje bakterija
imunim serumom
bakteriolizini (gr. bakteria, lysis) mn.
kem. sastojci imunog seruma koji
imaju mo da rastapanjem ubijaju
bakterije
bakteriolog (gr. bakteria, logos) znanstvenik koji prouava osobine i ivot
bakterija
bakteriologija (gr. bakteria, logia)
znanost koja se bavi prouavanjem
osobina i ivota bakterija (osnivai:
L. Pasteur i R. Koch)
bakterioterapija (gr. bakteria, therapeia) lijeenje pomou bakterija
bakterioze (gr. bakterion tapi, dem.
od bakteria batina) mn. opi naziv
za biljne bolesti koje uzrokuju bakterije
bakteriurija (gr. bakteria, uron mokraa) med. prisutnost bakterija u
mokrai, mokrenje zaraznim klicama
bakulacija (lat. baculatio) batinanje,
kanjavanje batinom, tapom

153

baladine

bakulit (gr.) fosilni glavonoac s ravnom ljuturom, iz doba krede

bakulometrija (lat. baculum tap, gr.
metriaballo) mjerenje pomou tapa,
motke
bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica,
batina
bakvuds (engl. backvvoods) mn. praume, divlji i neobraeni krajevi na
zapadu Sjedinjenih Amerikih Drava
bakvudsmeni (engl. backwoodsmen)
mn. gortaci, bijelci naseljeni po divljim i neobraenim krajevima Sjedinjenih Amerikih Drava; usp.
bakvuds
bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati)
zabava s plesom; bal en masque it.
bal an mask (fr.) ples pod maskama;
krabuljni ples, ples pod obrazinama;
bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sveanom ruhu; bal champetre it. bal
anpetr (fr.) ples u polju
Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Feniana, Filistejaca i drugih semitskih
naroda bog pokrovitelj plodonosnih sila prirode; sluenje Balu provodilo se katkada prinoenjem ljudskih rtava
bal pare (fr.) sveani, sjajni ples
bala (fr. balle) smotak, sveanj
balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma
za ples) poet. prvobitno: pjesma koja
se uz plesanje pjevala (balar = plesati); kasnije se razvila u pjesmu
lirsko-epskog sadraja koja, sluei
se i dijalokim oblikom, pria o nekom dogaaju i istodobno pobuuje
lirsko raspoloenje; pjesnika pripovijetka
baladen (fr. baladin) aljivac, lakrdija;
glumac; baletni plesa
baladine (gr. balio, lat. ballare) mn.
slukinje u azijskim hramovima, vrsta hijerodula koje se posjetiteljima
hramova nude za novac; usp. bajadere

balagan
balagan (rus., perz. balahane) daara,
baraka, ator, osobito cirkuski
balalajka (rus.) glaz. ruski narodni instrument, slian gitari, tambura trokutasta oblika s tri ice
balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja
balander (niz. Balander) plitka teglenica s jednom katarkom (u Nizozemskoj)
balanitis (gr. balanos ir) med. upala
glavia i unutranje pokoice mukog spolnog organa
balanoblenoreja (gr. balanos, blenna
sluz, rheo curim) zagnojavanje glavia
balanofag (gr. balanos, fagos) zool.
onaj koji se hrani irom, irojed
balanofori (gr.) paraziti tropskih i
sub tropskih krajeva; napadaju korijenje drvea
balanoidan (gr. balanos, eidos) koji
ima oblik ira, irolik
balanopostitis (gr. balanos, posthion
kapica) med. upala glavia i kapice
balans (fr. balance, lat. bilanx) ravnotea; dvojba, kolebanje, neodlunost;

154

baletan
na; pren. svaki nepotreban i suvian
teret, stvar za odbacivanje
balata (lat.) 1. tvar vrlo slina kauuku i gutaperki, ali elastinija od njih,
upotrebljava se za elektrine izolatore, strojne remene, potplate i u zubarstvu (dobiva se od osuenog mlijenog soka drva mimusops balata)
balata (tal. ballata) 2. glaz. pjesma uz
ples
balatura (tal. ballatoio) trijem, vea,
podstreje; balkon oko zgrade, galerija
balazor trg. vrsta istonoindijske pamune tkanine
balbucijes (lat. balbuties) med. mucanje, zamuckivanje, zaplitanje jezikom
balbutirati (lat. balbutire) med. tepati,
mucati, zamuckivati, nejasno izgovarati, zaplitati jezikom
baldahin (tal. Baldacco, baldacchino)
pokriva od skupocjenog materijala
nad prijestoljem ili krevetom; "nebo"
koje stoji pred oltarom i nosi se na
procesijama (naziv po materijalu ko-

Balfourova deklaracija
Balfourova (Balfurova) deklaracija
izjava engl. politiara Arthura Balfoura (18481930) iz 1917. g. u kojoj
su sintetizirani zahtjevi za stvaranje nacionalnog zaviaja Zidova u
Palestini; na temelju te deklaracije
stvorena je 1948. izraelska drava
balhornizirati (njem. ballhornisieren)
htjeti neto popraviti, pa napraviti
gorim nego to je bilo (po tiskaru J.
Balhornu, 15811599)
balija (tur.) nekad: prostak; kasnije:
svojeglav ovjek, nasrtljivac, lijenina, neradnik, rasipnik, protuha, neotesanac itd., bez obzira radi li se o
muslimanima ili o pripadnicima drugih vjera; ponaati se kao balija ponaati se prostaki, obijesno, samovoljno
Balila (tal.) faistika omladinska organizacija za djeake od 8 do 14 godina, nazvana po djeaku Balili koji
je 1746. u Genovi prvi poveo odlunu borbu talijanskog naroda protiv
Austrijanaca
balina (fr. balle, baline) vuneni mate-

155

balkon
vanjem gibanja zrna od trenutka kad
ono, pod tlakom barutnih plinova,
napusti svoje leite i krene kroz cijev pa sve do pogotka u cilj
balistogram (gr. balio bacam, gramma
slovo) u sudskoj medicini: snimka napravljena pomou balistoskopa, slui
kao identifikacija izmeu oruja
(puke, revolera) i ispaljenog zrna
balistoskop (gr. balio bacam, skopeo
gledam) u sudskoj medicini: naprava
pomou koje se utvruje iz kojeg je
vatrenog oruja ispaljen metak (u
sluajevima gdje je u pitanju vie
oruja istog modela i istog kalibra)
balizam (gr. ballyzo, ballismos "plesanje") bolesna, histerina elja za
plesanjem kod pojedinaca ili masa
(u revolucionarnim vremenima);
med. trzanje, drhtanje, grenje, bacakanje
balkanistika v. balkanologija
balkanizam 1. izraz koji oznaava nain i sustav koji vlada u javnom ivotu balkanskih drava i naroda;
beznaelnost, borba nedoputenim

ball-boy
do pozornice; pom. stranji dio velikog broda
ball-boy it. bal-boj (engl.) port, deko
koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi
igraima
Ballhausplatz njem. (it. balhausplac)
beki trg na kojem se nekad nalazilo
sjedite austrijskog dravnog kancelara, a kasnije ministarstvo vanjskih
poslova; pren. austrijska vanjska politika
balneografija (lat. balneum kupalite,
gr. grafo) opisivanje kupalita
balneologija (lat. balneum, gr. logia)
prouavanje kupalita, znanost o mineralnim izvorima koji slue za lijeenje
balneotehnika (lat. balneum, gr. technike) vjetina podizanja i cjelovitog
ureenja kupalita (toplica)
balneoterapija (lat. balneum, gr. therapeia) primjenjivanje mineralnih
izvora u lijeenju bolesnika, topliko
lijeenje
balneum (lat. balneum) kupalite, toplice
balneum arenae it. balneum arene
(lat.) kupanje u pijesku
balneum cineris (lat.) kupanje u toplom pepelu
balneum laconicum it. balneum lakonikum (lat.) znojna kupelj
balneum vaporis (lat.) kupanje u pari
balnot it. balno (fr.) vrsta burgundskog
vina
balograf (tal. gr.) vjeno pero, pisaljka
balon (fr. ballon) uplje, okruglo tijelo,
osobito zrani balon napunjen plinom
lakim od zraka (aerostat); okrugla,
kuglasta boca za tekuine; ballon
d'essai it. balon d'ese (fr.) mala zrana kugla za ispitivanje smjera vjetra;
pren. novinski lanak koji se objavljuje da bi se opipalo raspoloenje i
miljenje javnosti; ballon captif it.
balon kaptif (fr.) vezani balon kojim

156

balzam
se moe popeti samo do odreene visine i spustiti na mjesto polaska
balota (fr. ballotte) kuglica za glasovanje, glasaka kuglica
balotada (fr. ballotade) skok konja ispruenim nogama
balotaa (fr. ballottage) drugi krug glasovanja (biranje izmeu dvojice koji
su dobili najvie glasova u prethodnom glasovanju)
balsamum anodynum it. balzamum
anodinum (lat.) farm. balzam za uminjavanje, ublaavanje bolova
balsamum cordiale it. balzamum
kordijale (lat.) farm. balzam za jaanje srca
balsamum ophthalmicum it. balzamum oftalmikum (lat.) farm. balzam
za oi
Balti zajedniko ime za Estonce, Letonce, Litavce i negdanje "Stare Pruse"
baltiki jezici skupina indoeuropskih
jezika (litavski, letonski, staropruski), dosta su bliski slavenskim jezicima
baltoslavenski onaj koji je zajedniki
Baltima i Slavenima
baltoslavistika znanost koja prouava
veze i odnose izmeu nekadanjih
Balta i Slavena
balun dijal. balon (obino u znaenju:
lopta); dijal. kila, bruh; istarski narodni ples u obliku kola (plee se uz
pratnju sopele ili gajdi, a katkada i
uz pjevanje plesaa)
balustrada (gr. balaustion, fr. balustrade) arhit. naslon, priruje, ograda
kojom su ograeni balkoni, stubita...
balustrirati (fr. balustrer) ograditi stupiima, postaviti balustradu
balzam (gr. balsamon) kem. prirodna
smjesa biljnih smola s eterinim uljima, a dijelom i aromatinim kiselinama, jaka i veinom ugodna mirisa; takoer: umjetna smjesa za ublaavanje bolova i lijeenje rana

balzamici

157

balzamici (lat. balsamica) mn. farm.

balzamska sredstva, balzamski lijekovi
balzaminka (lat. Impaticus balsamina)
bot. jednogodinja ukrasna biljka netik, "lijepi ovjek", "lijepi deko"
balzaminke (lat. balsaminaceae) mn.
bot. biljna vrsta u kojoj je posebno
poznat tzv. "lijepi ovjek", "lijepi deko" (nazvana po tome to su se neke
od njih nekada upotrebljavale kao
lijek za rane)
balzamirati (gr. balsamon biljka roda
Balsamodendron i njezina mirisna
smola) namazati mirisnim mastima
i uljima; osobito, po obiaju starih
Egipana, Asiraca i Perzijanaca: uiniti da tijela umrlih budu sauvana
od truljenja (danas se ubrizgava u
arterije sublimatova otopina i dr.,
utroba se ispere karbolnom kiselinom, a tjelesna upljina napuni svjeim drvenim ugljenom)
Bambi ime laneta u djelima austrijskog
pisca Felixa Saltena i u crtanim filmovima Walta Disneya
bambino (tal.) djetece, malo dijete, lutka; prikazivanje Krista kao djeteta
(u tal. umjetnosti)
bambocciate it. bamboate (tal.) mn.
aljive ili vulgarne slike nizozemskih
slikara koje prikazuju seoske krme,
sajmove, seljake zabave i si.
bambus (malaj. bambu, mambu, engl.
bamboo) vrsta trske, esto visoka do
20 m i 6070 cm debela, raste u
Indiji
banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji
dio visoke pei za taljenje eljeza gdje
se skuplja rastaljeno eljezo; klupa,
tezga; nabiti banak zasjesti u neijoj
kui i ne odlaziti do kasne noi; odmorite na stubitu, platforma
banalan (fr. banale) obian, otrcan, svakodnevan, opi; banalna fraza otrcana, suvie ponavljana reenica

bandijera
banalizirati (fr. banaliser) nainiti otrcanim, svakidanjim
banalnost (fr. banalite) otrcanost, svakidanjost
banana (p.) bot. malajsko ime poznate
istonoazijske zeljaste biljke iji je
plod po obliku slian krastavcu, a po
okusu dinji
banarij (lat. bannarium) pravo prisile
(razliito od jus cogens)
band it. bend (engl.) manji instrumentalni sastav
banda (tal. banda) eta, odred; gomila,
druina (lopovska); putujue drutvo
sviraa, glumaca; vojna glazba
bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavijanje, previjanje; uteg (kod maevalaca i boksaa); elini okov na kotau; veza, spojnica
bandairati (fr. bandager) med. zaviti,
previti, previjati; port, staviti utege
(u maevanju u boksu); metnuti okov
na kota
bandaist (fr. bandagiste) proizvoa,
prodava kirurkog pribora, osobito
zavoja, utega i si.
bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg;
stup o koji se vjea zastava; stup
(npr. telefonski stup)
banderilja (p. banderilla) koplje sa zastavicom koje se upotrebljava u borbi s bikovima
banderiljero (p. banderillero) borac s
bikovima naoruan banderiljom
banderola (fr. banderole) vrpca na trubi; konjika zastavica; zastava na katarci; vjetrokaz; ovjek koji se okree prema vjetru; opasa na kojem
stoji naboj nj aa; omota na cigaretnom papiru i na kutiji s cigaretama;
povez na potanskim poiljkama; trg.
tablica s cijenom neke robe
bandijera dijal. v. bandera; sette bandiere it. sete bandijere (tal.) sedam
zastava podrugljiv naziv za politike prevrtljivce koji su spremni stati pod bilo iju zastavu, tj. prilago-

bandist

davati se svim politikim promjenama

bandist (tal. banda) lan (svira) u vojnoj glazbi; usp. banda
bandit (tal. bandito) razbojnik, cestovni razbojnik, plaeni ubojica; nevaljalac, propalica, skitnica
banditizam (fr. banditisme) razboj nitvo, hajduija
bandia (tal. bandizar) izgon, progon;
skitnja; bjeanje iz kole, "markiranje"
bandleta (fr. bandeletette) uzak zavoj,
zavoji; mala vrpca; pruga u boji;
grad. plosnata mala ipka
bandola (tal. bandola, p. el bandola)
glaz. gitari slian instrumenat sa 4
do 10 metalnih ica, upotrebljava se
posebno u Sjev. Americi i Meksiku;
mandora, mandola
bandolin mast za kosu (da bi bila
glatka i sjajna)
bandoneon glaz. harmonika rastezaa
s velikim brojem glasova (130 tonova), nazvana po pronalazau H. Bandu
bandura (rus.) glaz ukrajinski instrument slian gitari i balalajci, samo s
vie ica (824)
bando (engl. banjo) glaz. v. bendo
bang (engl.) jak udarac, pucanj, osobito
prasak koji nastaje zbog probijanja
zvunog zida
bangalo (engl. bungalow) prizemni ljetnikovac od jednostavne grade u tropskim krajevima; turistika kuica od
lake grade
bank (tal. banco) uplaeni novac svih
igraa u hazardnoj igri karata; banka
banka (tal. banco, fr. banque, njem.
Bank) novani zavod, ustanova koja
radi s novcem; posreduje u kreditnim
poslovima, prima novac na tednju,
daje zajmove uz kamatu, kupuje i
prodaje vrijednosnice, strani novac
itd., tedionica; zgrada u kojoj se na-

158

bankrot

laze prostorije nekog novanog zavoda; usp. bank

bankar (fr. banquier) osoba koje se bavi
novanim, kreditnim i efektivnim poslovima, vlasnik banke; igra koji dri bank
bankata (tal. banco) velika klupa u crkvi
banket (fr. banquet, tal. banchetto) sveani obred nekomu i neemu u ast,
gozba; oprotajna gozba
banketa (fr. banquette) voj. stupnjevita uzviica iza prsobrana za strijelce;
unutarnji naslon na prozoru
bankijeri (tal. banchieri) mn. v. lazaroni
bankiza (fr. banquise) ledena santa, ledenjaka gomila (na moru), ledeni
bedem (u polarnim krajevima)
banknota (tal. banco, nota) mjenica koju izdaje banka umjesto gotova novca; papirna novanica
banko-konto (tal. banco-conto) trg.
knjiga u koju trgovac biljei svoje poslove s bankom radi obraunavanja
bankokracija (tal. banco, gr. krateo
vladam, gospodarim) gospodarenje
banaka dravnim poslovima, vladavina velikih novanih zavoda i njihovih predstavnika
bankokrat (tal. banco, gr. kratos snaga) pristaa vladavine i utjecaja novara na javni ivot, pristaa bankokracije
bankokrat (tal. banco, gr. kratos snaga) zastupnik shvaanja da banke,
odnosno njihovi predstavnici, trebaju imati odluujui utjecaj u dravi i
odreivati njezinu politiku; sprovoditelj vladavine banaka i novanih ustanova
bankrot (tal. bancarotta, lat. bancus
klupa, rumpere slomiti) slom banke,
obustava plaanja, nesposobnost plaanja i odgovaranja svojim novanim
obvezama; pren. potpuna propast,
propast

banksija
banksija bot. rod grmova i drveta iz
porodice prostolatinica
bankpere (tal. banca, sperren zatvoriti) bank. zatvaranje isplatnih altera zbog teke novane situacije u
kojoj se nala banka; obustava plaanja
bankvaluta (tal. banco, valuta) bankovni novac kao fingirana novana jedinica
bansek, banseg (njem. Bandsage)
strojna trana pila
bantam (engl. bantam pijetli) port.
bantam kategorija boksa, hrva i diza utega teak izmeu 50,75 i 53,5
kg (naziv po bantam-kokoima, patuljastoj vrsti kokoi, moda podrijetlom s Jave)
Bantu afriki narodi koji ive juno od
Gvinejskog zaljeva i velikih jezera;
karakteristike: negroidnost, totemizam, patrijarhat i matrijarhat, poligamija, plesovi s maskama, magija
bantu-jezici jedna od vrsta tzv. aglutinativnih jezika (jo nije napravljena
njihova tona podjela i potpuna karakterizacija)
banzati (lat. bannisare) skitati se; pronositi glasove
banj (tal. bagno) drvena kuica za kupanje; kupanje uope
banja (tal. bagno) kada za kupanje; kupanje u kadi; kupaonica; toplice, kupalite
baobab (arap.) bot. vrsta tropskog drveta, divovski visoko (do 20 m) i debelo (do 9 m), drvo s osvjeavajuim
plodovima, raste u tropskim krajevima Afrike; plod, lie i kora slue
i kao lijek, osobito protiv groznice
(lat. Adansonia digitata)
baptisterij (gr. baptisterion) krstionica, kapela pokraj crkve ili dio crkve
u kojem se obavlja krtenje
baptisti (gr. baptizo) mn. lanovi kranske sljedbe koji odbacuju krte-

159

barakuda
nje male djece, zahtijevaju da se krste samo odrasli, tj. oni koji su svjesni ina koji se nad njima vri; osnovom vjere smatraju Evanelje
baptizam (gr. baptisma) crkvena tajna
krtenja; krtenje
baptizirati (gr. baptizo, fr. baptiser)
krstiti; nadjenuti ime
bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana
s alkoholnim i drugim piima; american-bar gostionica bez stolova i stolaca u kojoj gosti piju i jedu stojei
bar (gr. baros teina, tlak, teret) jedinica za mjerenje atmosferskog tlaka
bara (fr. barr) poluga; motka, ipka;
pregrada, brana u sudnici; gomila pijeska ili stijenja na uu rijeke ili na
ulazu u luku, sprud naslaga; pregrada izmeu konja u konjunici
baraba (hebr., po imenu biblijskog razbojnika Barabe) razbojnik, lopov, nitkov, skitnica, ulinjak, mangup
baraban lupnjava koju katolici izvode
u crkvi na Veliki petak kad se spomene ime razbojnika Barabe; iba kojom se izvodi ovakva lupnjava; pren.
lupnjava, rusvaj, tunjava
barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije
se proizvodilo u belgijskoj pokrajini
Brabantu)
baraber v. baraba
baraka (fr. baraque) daara, trona
kuica, straara; duan od dasaka,
obino u blizini vojnikih logora i
mjesta gdje radi vei broj terenskih
radnika
barakan (ar. barakan, tal. barracano,
fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i
vune ili devine dlake, veoma gusta i
teka, slina platnu; iroka arapska
haljina od te tkanine; berkan
barakirati (fr. baraque) smjestiti u barake; stanovati u logorskim kolibama, daarama
barakuda (lat. Sphyraena barracuda)
zool. vrsta grabeljive ribe kotunjae iz porodice morskih tuka

bara

160

baranda (p. barranda) ograda u areni

gdje se izvode borbe s bikovima
baraonda (tal. baraonda) mete, vreva,
buka, kaos, zbrka
baratati (tal. barattare) vjeto poslovati; razumjeti se u neto; vjeto rukovati, spretno postupati
baraterija (tal. baratteria) pom. svaka
nepotena ili protuzakonita radnja
kapetana ili mornara kojom se nanosi teta vlasniku broda i ostalim
zakonitim interesentima; podvala,
prijevara, potkradanje, krijumarenje
baratirati (tal. barattare) trgovati davanjem robe za robu, trgovati razmjenom
barato-trgovina (tal. baratto) razmjena, trgovina kod koje se daje roba za
robu, osobito uobiajena u knjiarstvu
baraa (fr. barrage) brana; pregrada,
greda kojom se prepreuje put, rampa; pristojba za prelazak preko mosta, mostarina; voj. barana vatra za prena vatra, zaporna vatra
baraist (fr. barragiste) uvar brane,
rampe
barba (lat. barba, tal. barba brada)
stric, ujak; naziv za starijeg ovjeka
(u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bradu, tj. u brk, u lice
barbakan (fr. tal. barbacane, lat. p.
barbacana) voj. vanjski zid bedema
s pukarnicama; straarska kula;
propust za vodu ili za svjetlost
barbar (gr. barbaros) v. barbarin
barbarin (gr. barbaros) kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao govoriti
grki, dakle tudinac, stranac; kod
Rimljana: narodi koji nisu imali ni
grke ni rimske naobrazbe; danas:
nenaobraen, grub, surov ovjek, divljak; barbar
barbarizam (gr. barbarismos) gram.
uporaba stranih rijei i izraza u govoru i pisanju, osobito za ona zna-

bar

enja za koja imamo hrvatsku rije,

npr.: najder, uster (kroja, postolar), bez da sam znao, imate li to za
jesti (bez mog znanja, imate li to za
jelo); gruba jezina pogreka na tetu jasnoe i istoe jezika; kovanica,
pogreno upotrijebljena rije
barbarizirati (gr. barbarizo) uiniti
neto barbarskim, pobarbariti; ogrijeiti se o pravila i istou jezika,
govoriti u kovanicama, iskvareno, nepravilno
barbarski (gr. barbarikos) prvotno:
strani, tuinski; neovjean, grub,
surov, divlji; suprotan duhu i pravilima jezika; barbarski ornament gotiki, keltski i ovima slini oblici ornamenata
barbarstvo (gr. barbaros) nenaobraenost, neuljuenost; grubost, surovost,
divljatvo
Barbe-bleu it. Barb-ble (fr.) vitez iz
starofrancuske prie koji je poznat
po tome to je ubio svojih est ena;
Modrobrad
barbir (tal. (barbiere) brija; ranar, vidar; puki lijenik (puta bolesnicima krv)
barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati,
iati; kuh. skidati ljuske s ribe
barbiton (gr. barbiton) starogrki glazbeni instrument s mnogo ica, slian
liri; polikord
barbiturat (lat. po imenu liaja Usnea
barbata, uricum acidum, mokrana
kiselina) derivat barbiturne kiseline,
upotrebljava se kao sredstvo za lijeenje nesanice
barbon (tal. barbone) zool. riba kotunjaa'iz porodice trlja; trlja, trilja,
batoglavac
barbula (lat. barba brada) bradica; barbula hirsi it. barbula hirzi (lat.) dlake koje kod mukaraca i staraca na$ rastu u uima
bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i
pjeva starih Gala i ostalih keltskih

barij

naroda koji je pjevao, uz pratnju harfe, u slavu junaka i bogova; pjesnik

bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bijelog fiorentinskog mramora
bardit (lat. barditus) bardova ratnika
pjesma, guslarska pjesma
bardo (fr. bardot, tal. p. barda, ar. albarda) teglea ivotinja, mlada mazga; pren. ovjek koji nosi sve na svojim leima
barel (engl. barrel) bava, bavica, engleska mjera za tekuine od 36 galona = 136,6 1
bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije ispupen kiparski rad na ravnoj povrini; usp. reljef
bares geld (njem. bar gotov, ist, Geld
novac) gotovina, gotov novac
bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat.
barretum) kapa uope; uglata ili
okrugla kapa bez tita kakvu nose
na slubi suci, sveenici itd.
bareter (fr. barretter) otpornik od tanke
ice u balonu napunjenom vodikom,
stabilizator toka
bare (fr. barege) prvobitno: laka vunena tkanina, nazvana po mjestu Barege u Pirinejima; sada: svi slino
tkani materijali od vune, svile i pamuka
Bargello it. bardelo (tal.) prije: guvernerova palaa (podestata) u Firenci;
zatim: sjedite kapetana policije i zatvor; danas: narodni muzej za talijansku umjetnost i kulturnu povijest
bari- (gr. barys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: teak
baribal zool. vrsta malih, crnih medvjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr.
baricentar (gr. barys, kentron) fiz.
teite
barifon (gr. barys, fone glas) glaz. pjeva koji pjeva dubok glas, tj. bas
barifonija (gr. barys, fone) glaz. dubok
glas, bas; med. tekoa govorenja kao
bolesno stanje

161

bari

bariglosija (gr. barys teak, glossa

jezik) med. v. barilalija
barij (lat. baryum, gr. barys teak)
kem. element, atomska teina
137,36, redni broj 56, znak Ba
barijera (fr. barriere) pregrada, brana,
branik; pregrada od reetaka; granica, meda; pogranino utvrenje; zaklon, obrana; gradska vrata, ulaz na
kojem se plaa troarina; pren. smetnja, prepreka
barikada (fr. barricade) brana, pregrada uskih mjesta (ulica, mostova) radi
obrane; pren. graanski rat, ulina
borba; smetnja, prepreka
barikadirati (fr. barricader) pregraditi, preprijeiti, zatvoriti uske prolaze
(ulice, mostove) radi obrane; dizati
(ili: praviti) barikade; zabarikadirati se ograditi se, zatvoriti se dobro;
pren. izdvojiti se, osamiti se
barilalija (gr. barys teak, laleo govorim) med. teko, oteano govorenje,
teko izgovaranje rijei
barilja (p. barilla) kem. neista panjolska soda koja se dobiva sagorijevanjem morskih biljaka
barimetrija (gr. barys teak, metria)
barometrija
bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naaranost; neukusno, previe areno slikarstvo
bariolirati (fr. barioler) arati, naarati, proarati, protkati arenilom
barisfera (gr. barys, sfaira kugla) geol.
Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojatno, od tekih elemenata (nikla, eljeza i dr.)
barisomatija (gr. barys teak, soma
tijelo) med. tromost, ugojenost, gojnost
barister (engl. barrister) titula engleskih odvjetnika koji vode sporove pred
visokim sudovima
barit (gr. barys teak) kem. mineral
barij a (teac)

baritimija

baritimija (gr. barythymia) zlovolja,

sjeta, tuga, neraspoloenje
bariton (gr. barys jak, dubok, tonos
ton) glaz. duboki tenor ili visoki bas,
muki glas izmeu basa i tenora,
kree se otprilike izmeu "A" do "a";
pjeva koji pjeva bariton; glazbeni instrument sa icama, eufonij (u vojnoj
glazbi)
baritonirati (gr. barytoneo naglasim
gravisom) gram. jedan slog ostaviti
nenaglaen, osobito posljednji slog
rijei; glaz. pjevati bariton
baritonon (gr. barytonon) gram. rije
kod koje je posljednji slog nenaglaen
barjak (tur. barjak) zastava, stijeg
barka (tal. barca, fr. barque) mali amac, laica; velika trgovaka laa sa
tri katarke
barkarola (tal. barcaruola) vesela pjesma venecijanskih gondolijera
barkasa (p. barcaza) pom. najvei amac na ratnim brodovima, s katarkama, jedrima i malim topovima
barkerola (tal. barcherolla) amac bez
katarke, gondola; usp. barkarola
barketa (tal. barchetta) mali amac, ladica, brodi
barman (engl. bar) vlasnik ili poslovoa bara; konobar
barn jedinica povrine za mjerenje u
nuklearnoj fizici
Barnaba hebr. "sin utjehe"
barne (njem. Barren, fr. barres) gimnastika sprava: dvije okrugle, paralelne (i vodoravne) motke, svaka uvrena na dva stupa, razboj
baro- (gr. baros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: teina, pritisak
barofon (gr. baros, fone glas) ovjek
koji ima dubok ili grub glas
barograf (gr. baros teina, grafo) meteor. naprava koja biljei promjene
u zranom tlaku, barometar koji sam
sebe registrira pravei tzv. barografsku krivulju; usp. barogram

162

barometarski

barogram (gr. baros, gramma slovo,

pismo) papir na kojem je bariograf
ispisao liniju zranog tlaka
barok (port. barrocco) arhit. v. barokni
stil
barokan (port. barrocco) nepravilan,
nastran, udan, smijean; baroknim
se nazivaju one pojave u ivotu i umjetnosti koje svojim pretjeranostima, iskrivljenostima i proturjenostima izmeu sredstva i cilja, sadraja i forme izazivaju dojam neega nastranog i ludog; barokna poezija uena, dvorska, teko razumljiva poezija koja je cvjetala za vrijeme trajanja baroknog stila u arhitekturi i umjetnosti
barokni stil (port. barrocco, gr. stylos)
razdoblje u povijesti umjetnosti koje
obuhvaa kraj XVI. st., XVII. st. i
prvu polovicu XVIII. st., dobilo ime
po nazivu koji su Portugalci dali biseru nepravilna oblika (barrocco);
ovaj stil je potisnuo renesansu i predstavlja njezinu degeneraciju, priblii vi se gotikoj umjetnosti XV. st.;
barok
barokomora (gr. baros teina, metron
mjera, kamara soba) posebno izgraena hermetiki zatvorena prostorija
u kojoj se tlak zraka moe umjetno
mijenjati, a slui za ispitivanje sposobnosti pilota ili ronilaca da izdravaju razliite promjene u tlaku zraka
baromakrometar (gr. baros teina,
makros visok, metron) vaga za djecu,
istodobno mjeri i visinu i teinu
barometar (gr. baros teina, metron)
fiz. sprava za mjerenje zranog tlaka
(teine zraka)
barometarski (gr. baros, metron) koji
se tie barometrije; barometarski
maksimum najvii zrani tlak, najvie stanje barometra; barometarski
minimum najnii zrani tlak, najnie stanje barometra

barometrija
barometrija (gr. baros, metria) mjerenje zranog tlaka; vjetina rukovanja barometrima; barimetrija
barometrograf (gr. baros, metron,
grafo) barometar koji sam biljei promjene u zranom tlaku; barograf
baronesa (tal. baronessa) barunova ki
baronet (eng. baronet) titula engleskog
nasljednog plemstva; lan nieg
plemstva, izmeu baruna i viteza
baroskop (gr. baros, skopeo) stariji
naziv barometra; danas: posebna vrsta barometra (s kamforom, amonijakovim kloridom i salitrom koji su
preliveni alkoholom) kod kojega se
po talogu poznaje hoe li vrijeme biti vedro ili oblano; dazimetar
barotermometar (gr. baros, thermos
topao, metron) termometar za mjerenje toke vrenja vode, ta je toka
nia to je visina na kojoj se ona odreuje vea; hipsotermometar
barotropizam (gr. baros, tropos okret,
pravac) bot. v. geotropizam
barun (ma. barsony) vrsta tkanine;
kadifa, samt, velur, pli
bartolinitis med. upala Bartholinovih
lijezda, usminskih lijezda
Bartolomejska no pokolj koji je u
katolikoj Francuskoj u noi na 24.
kolovoza 1572. (uoi dana sv. Bartolomeja) izvren u Parizu nad hugenotima
bartvi (njem. Bart brada, wischen brisati, opraivati) etka na dugakom
tapu, pahalica
barun (lat. baro, fr. baron, tal. barone)
plemika titula, stupanj plemstva izmeu grofa i plemia; pren. jak, hrabar ovjek, junak, vitez
barunat (lat. baro) posjed za koji je vezana barunska titula; barunija
barunija (fr. baronnie) v. barunat
barut (tur.) puani prah; smjesa kalijeva nitrata, sumpora i drvenog (lipo vog ili vrbovog) ugljena

163

bassa ottava
bas (tal. basso, gr. basson dorski komparativ od bathys dubok) glaz. najdublji muki glas; najdublji glas u
vieglasnim vokalima i instrumentalnim djelima, osnova harmonije; instrument koji proizvodi bas-tonove
bas bleu it. ba ble (fr.) plava arapa;
pren. ena koja se pravi uenom, "takozvana" spisateljica
bas breton it. ba breton (fr.) keltski
dijalekt kojim se govori u Bretanji
basa vrsta likog sira, "kripavac"
basamak (tur.) stuba; preaga (na ljestvama)
baset (tal. bassetto) glaz. mali kontrabas sa tri ice
baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor,
bariton
Basic English it. beisik ingli (engl.
kratica od British, American, Scientific, International, Commercial, tj.
britanski, ameriki, znanstveni, meunarodni, trgovaki) suvremeni umjetni engleski jezik s ogranienim
brojem rijei
basileus (gr. basileus) kralj; titula drugog arhonta u staroj Ateni
basist (fr. bassiste) pjeva koji pjeva
bas; svira koji svira bas
baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema
glasovitom engleskom tiskaru Baskervilleu)
Baski narod na Pirinejskom poluotoku
baskijska kapa (basketka) tamnomodra kapa bez titnika i oboda; francuska kapa
baskijski jezik jezik Baska, jedini neindoeuropski jezik u zapadnoj Europi, rodoslovno usamljen
baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili
svilenih zidnih tepiha s dubokom osnovom
bason (fr. basson) glaz. v. fagot
bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta koja treba izvoditi za jednu oktavu
dublje

basso obbligato
basso obbligato (tal.) glaz. glas basa
koji vodi melodiju
basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponavljanje jedne teme u basu
basso profondo (tal.) glaz. dubok bas
basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz.
pratei bas
basta! (tal.) dosta! dosta o tome!
bastah (gr. bastagma breme, teret) sluga, nosa; ranac, teleak; bastak
bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas izmeu
baritona i basa, dubok bariton; takoer: bareljef
bastard (ta. p. bastardo) izvanbrano
dijete, kopile; zool. krianac, mjeanac (npr. konja i magarca, vuka i
psa); bot. biljka koja je postala spolnim krianjem dviju razliitih biljnih vrsta; trg. vrsta fine i guste pamune tkanine; bastardna mjenica
lana mjenica, s potpisom osobe koja
ne postoji; bastardni prozor prozor s
jednakom ili manjom visinom nego
irinom
bastardirati (tal. bastardo) bot. razmnoavati (se) krianjem razliitih
vrsta
bastati (tal. bastare) dostajati, biti dovoljno; smjeti, usuivati se, biti hrabar, sposoban; polaziti za rukom, uspijevati
bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvren zamak s kulama koji slui kao
tamnica; Bastille poznata parika
tamnica koju je u XIV. st. sagradio
Karlo V. i koja je razorena 14. srpnja 1789. za vrijeme Luja XVI.
bastion (fr.) fort. utvrenje, prsobran
bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi,
napraviti utvrenje (ili prsobran)
bastonada (fr. bastonnade) batinanje;
batinanje po tabanima u Turskoj
bastonirati (tal. bastonare) batinati,
osobito po tabanima
ba-au (tur. baavu) doasniki in
u turskoj vojsci

164

batelaa
ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci
baama (tal. basso mare duboko more)
jato riba
baiti se (tur. baa) ponaati se kao
baa (paa), tj. praviti se vaan
baka (tur.) posebice, osobito, na stranu, po strani
balija (tur. bali to ima glavu) pribadaa, penadl
bamalik (tur. bamaklik) "novac za
papue", dio prihoda sultanija koji
se sastojao od novanih kazni za
umske prekraje
baunsagolsun! (tur.) neka je tvoja glava zdrava! (esta muslimanska izreka; izraz suuti u povodu smrtnog
sluaja; odgovara se sa: dostum-sagolsun! zdrav mi bio ti, prijatelju!
bat-metal bijelouta mjeavina od 55%
bakra i 45% cinka (upotrebljava se
za svijenjake i druge predmete); bristolski mesing
bataliti (tur. batal) pokvariti, poremetiti; zapustiti, napustiti; okaniti se
ega, ostaviti, zanemariti, odbaciti
batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba
bataljun (lat. battuere tui se, fr. bataillon) voj. odred vojske koji predstavlja, prema formaciji, treinu ili
etvrtinu pjeakog puka, obino s
800 do 1000 vojnika, podijeljenih u
4 ete
batar (fr. batarde) pokrivena laka beka
koija na oprugama; voj. vrsta starih
topova; borbeni ma koji se u borbi
drao u jednoj ruci; tisk. poluleea
fr. slova izmeu ronda i angleza
batardo (fr. batardeau) voj. privremen
zaklon, nasip od kamena
batarizam (gr. battarizo mucam) med.
mucanje, zamuckivanje, brzoplet govor
batavija (lat. batavia) polusvilena tkanina koja se izrauje na Javi
batelaa (fr. batelage) opsjenarstvo,
maioniarstvo, prijevara; pom. utovarivanje i istovarivanje broda am-

baterflaj
cima; brodski promet; brodarina, prevoznina, vozarina
baterflaj (engl. butterfly leptir) plivaki
stil, tzv. leptirov stil
baterija (fr. batterie) voj. bitnica, vie
istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom
opremom i priborom koji ine jednu
borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na
starim pukama; elektrina baterija
vie lajdenskih boca koje se, radi veeg elektrinog punjenja, spoje tako
da su svi vanjski oblozi sjedne strane
i svi unutranji oblozi s druge strane
meusobno povezani; galvanska baterija spoj vie galvanskih elemenata
u istom vodiu radi dobivanja jae
struje ili vieg napona (paralelno ili
uzastopno spajanje)
batibijus (gr. bathys dubok, bios ivot) biol. onaj koji ivi u dubini, izraz
koji je stvorio engl. prirodnjak Thomas Huxley (18251895) i njime
nazvao organsku prasluz koje ima u
morskim dubinama i koja ne spada
ni u ivotinje ni u biljke, nego predstavlja neko neutralno meducarstvo
prabia ili protista, jednostanino
organsko bie u morskoj dubini
batidur (tal. battitura udarac) kolut na
vratima, alka
batifon (gr. bathys, fone) glaz. puhaki
instrument s dubokim tonovima
batimetrija (gr. bathys dubok, metron)
mjerenje dubine; batometrija
batirati (fr. battre, tal. battere, lat. batuere udariti, lupiti) u maevanju:
izbiti protivniku ma iz ruke
batiskaf (gr. bathys dubok, skafos laa) ronilako zvono, vrsta naprava
za ronjenje koja ne ovisi o matinom
brodu (izumitelj vicarski fiziar August Piccard, 18841962); rekordna
dubina ronjenja: 11521 m
batiskop (gr. skopeo gledam) amac
sa staklenim dnom kroz koje se moe
gledati pod vodu

165

batrokefalija
batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i
gustog platna
batler (engl. butler) peharnik, pipniar;
glavni sluga
batman (fr. battement) udaranje ruku
i nogu pri plesanju; lupanje srca; u
maevanju: udarac po protivnikovom
mau; glaz. dvostruki udar; zamaajni udarac njihala na satu
batofobija (gr. bathos visina, dubina,
fobos strah) med. strah od dubine ili
visine, obino praen vrtoglavicom
batoliti (gr. bathos dubina, lithos kamen) mn. geol. potpuno kristalizirane najdublje gromade plutonskih
stijena, ponajvie granitoidnih
batologija (gr. battologia) nepotreban
govor, lupetanje, naklapanje
batometar (gr. bathos dubina, metria)
sprava za mjerenje morske dubine
batometrija (gr. bathos, metria) v. batimetrija
baton (fr. baton, lat. basto) tap, prut,
palica; glaz. dirigentski tapi; znak
za mirovanje
batonda (tal. battere) u cirkusu: saltomortale preko konja; usp. batuta
batos (gr. bathos dubina) niskost, prostatvo u govoru i pisanju
batrahij (gr. batrachos aba) med. v.
batrahus
Batrahomiomahija (gr. batrachos aba, mys mi, machia borba) "Boj aba
i mieva", glasoviti starogrki spjev
nepoznatog autora, parodija Ilijade
batrahus (gr. batrachos aba) med.
prit ispod jezika; batrahij
batrica (gr. bathron) terasa ispred
kue; kameni prag
batrij (gr. bathron postolje; sjedalo)
med. kirurka postelja, klupa; sprava
za namjetanje iaenih udova
batriti (ma. bator hrabar) hrabriti, bodriti, sokoliti
batrokefalija (gr. bathron stuba, kefale glava) lubanja koja ima oblik
stube

batuta

batuta (tal. battuta) glaz. udarac za

takt; u maevanju: jak udarac du
protivnikovog maa s ciljem da se
protivnikov ma izvede iz napadne
linije ili da se napravi mjesta za izvoenje udara na protivnika; skok
pri kojem konj samo malo dodiruje
zemlju kopitima; saltomortale napravljen preko konja
bauer (njem. Bauer seljak) u ahu: pjeak, pijun
bauhcvikn (njem. Bauch trbuh, zwicken tipati) tipanje, zavijanje, grevi u trbuhu; trema pred javni nastup
Baukida mit. ena koja je sa svojim
muem Filemonom ugostila Zeusa
kad on nigdje drugdje nije mogao
nadi sklonita; za nagradu Zeus jo
njihovu kolibu pretvorio u prekrasan
hram; nakon smrti Baukidu je pretvorio u lipu, a Filemona u hrast
bauig (njem. Bausch nabor) naboran,
nabran
Bav (lat. Bavius) v. Bavijus
bavarin (tal. bavaglino od bava slina,
pjena) oprnjak, siperak
bavela (tal. bavella, bava) trg. otpaci
od svile
Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice loih
pjesnika i drskih kritiara koji su
pretenciozno kritizirali Horacijeve
pjesme; otuda: lo pjesnik i pakostan
kritiar; Bav
Bayer svjetski poznata njemaka tvornica lijekova
baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga
neke stvari; arhit. podnoje stupa,
kipa ili svoda; mat. osnova stupnja,
potencije ili logaritma; geom. strana
ili povrina na kojoj zamiljamo da
lei poligon ili poliedar; geod. osnovna linija duga vie kilometara koja
se, pomou motki za mjerenje, tono
izmjeri i koja onda slui kao osnova
triangulacije; metr. uvodna stihovna
stopa; kem. tvar (supstanca, elektro-

166

bazen

pozitivna) koja se spaja s kiselinom

i neutralizira je stvarajui sol; usp.
baze; voj. mjesto ili zemljite s kojeg
jedinice neke vojske napreduju, odakle dobivaju pojaanja i ostalu pomo, i odakle svi putevi vode k raznim jedinicama kako one napreduju;
odreen put na zemlji (npr. duine
3000 m) koji slui za mjerenje brzine
leta zrakoplova, brzine automobila ili
drugog motornog vozila
bazalt (lat. basaltes, prema Pliniju rije
afrikog podrijetla) vulkanska stijena sastavljena od plagioglasa, augita
i magnetita, odlian materijal za graevine
bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad
bazana (fr. basane) obojena janjea, ovja ili telea koa za ukorienje knjiga; koa na konjikim hlaama
bazanirati (fr. basaner) obojiti kou (janjeu, ovju, teleu) za ukorienje
knjiga; obojiti crno
bazanit (gr. basanos probni kamen)
tvrd crni kamen od kojega su stari
Egipani izraivali kipove
bazar (perz.) sajam; u Europi: prodavaonica s jeftinom robom
baze (gr. basis) mn. kem. spojevi koji
s kiselinama oblikuju soli (njihove
otopine u vodi pokazuju veinom alkalnu reakciju); usp. baza
Bazedovljeva bolest med. kronina
bolest koja nastaje kao posljedica bolesti titnjae, znaci: poveana titnjaa, krupne buljave oi, ubrzan rad
srca, drhtanje prstiju, znojenje, proljev, pojaana probava tvari, mravljenje i dr. (nazvana po njem. lijeniku K. Basedowu, 1799 1854, koji
ju je prvi utvrdio i opisao)
bazeitet (gr. basis) kem. svojstvo kiselina da se s odreenim koliinama
baznih oksida pretvaraju u soli; prisutnost neke kemijske baze
bazen (fr. basin) umjetno izdubljen prostor napunjen vodom

bazeologija
bazeologija (gr. basis, logia) znanost
0 osobinama tijela; osnovno nauavanje
bazicitet (gr. basis) kem. v. bazeitet
bazilijanac pripadnik katolikog reda
(koji se slui istonim obredima); ime
po crkv. uitelju Baziliju Velikom (4.
st. n. e.)
bazilika (gr. basilike tj. oikia kraljevska, divna kua) prvobitno kod starih Grka: dvorana sa sjeditem arhonta basileusa u Ateni; zatim, kod
Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje
1 pravne poslove koja se sastojala od
dviju dvorana na stupovima, jedne
za publiku, a druge za suce (tribunal); tip prvih kranskih crkava;
saborna, glavna crkva
bazilikalan (gr. basilike) u obliku bazilike, slian bazilici
Bazilike (gr. Basileus) mn. zakonik
cara Basilijusa Velikog, objavljen
887.
bazilisk (gr. basilike) zool. kraljevski
zmaj, vrsta bezopasnog gutera u
Junoj Americi i Aziji; mit. legendarni kraljevski zmaj koji je, toboe,
ubijao svojim pogledom
baziotrib (gr. basis, tribe trljanje)
med. lijeniki instrument za lomljenje djeje glave u maternici i za
izvlaenje djeteta (upotrebljava se
kod tekih poroaja kad je to jedini
izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalotriptor
baziotripsija (gr. basis, tripsis trljanje) med. u sluajevima osobito tekog poroaja: lomljenje djeje glave
u maternici i vaenje djeteta baziotribom
baziotriptor (gr. basis, tribo trljam)
med. v. baziotrib
bazipetalan (gr. basis, petalon list)
bot. naziv za razvoj pri kojem se najmlai novi organ pojavljuje pri dnu
stabljike; supr. akropetalan

167

beach-la-mar
bazirati (gr. basis) osnovati, osnivati,
zasnovati, utemeljiti; osloniti se, oslanjati se na koga ili to, pouzdati se,
pouzdavati se u, poivati
bazitet (gr. basis) kem. v. bazeitet
baziti (gr. basis) mn. geol. eruptivno
kamenje s neto malo bazalta, dolerita itd.; bazno kamenje
bazlamaa (tur. bazlama) slijevka,
uljevua, razvarua; vrsta pite s
mnogo vrhnja
bazni (gr. basis) prid. v. bazalni
bazuka voj. runi reaktivni baca
BBC it. Bibisi (engl. kratica za British
broadcasting Corporation it. Briti
brodkasting korporejn) Britansko
radij sko drutvo
BCG v. beseiranje
bdelometar (gr. bdella pijavica, metron) med. staklena sprava za isisavanje krvi, zamjenjuje lijeniku pijavicu
bdelotomija (gr. bdella, temno reem)
zarezivanje lijenike pijavice (nakon
to se nasisala krvi) ispred zavretka
repa s trbune strane radi ispranjavanja i odranja ivotinje
Be kem. kratica za beril
be-bop it. bibop (engl.) vrsta deza karakteristina po estim disonancama
u harmonizaciji; suvremeni drutveni ples, improvizacija u paru i skupini, 4/4 takt, tempo umjeren .
Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvuanje s osnovnim tonom b; suprotno: Be-mol
Be-kvadrat glaz. etverouglato "V",
razrjeavajui znak kojim se jedna
poviena ili sniena nota vraa na
prvobitni stupanj
Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvuanje s
osnovnim tonom b; supr. Be-dur
beach-la-mar it. bi la mar (engl., p.
beach-la-mar morska obala) naziv za
tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj),
sredstvo sporazumijevanja u zapadnom podruju Tihog oceana

beanizam
beanizam (lat. beanus) glupo i neotesano dranje (ili: ponaanje)
beata (lat. beata) blaena, sretna; umj.
bogomoljka
beata virgo (lat) blaena Djevica, tj.
Majka Boja, Bogorodica, Gospa
beatae memoriae it. beate memorije
(lat.) blaene, svete uspomene (pokojnik)
beati possidentes (lat. beati possidentes) sretni su oni koji imaju, blago
onima koji imaju
beatificirati (lat. beatificare) posvetiti,
proglasiti svecem, uvrstiti u red svetaca
beatifikacija (lat. beatificatio) posveivanje, proglaenje za sveca, uvrtenje u red blaenih od strane pape,
nakon ega dolazi in kanonizacije;
fiz. elektrina beatifikacija elektrini eksperiment koji se sastoji u stvaranju svijetlog svetakog vijenca (aureole)
beatikum (lat. beaticum) posljednja pomast, priest umirueg kod katolika
beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra)
Vaa Svetosti (oslovljavanje pape)
beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje
svecem, tobonja svetost, licemjerje
beatus ille, qui procul negotiis... it.
beatus ile kvi prokul negocijis (lat.)
"sretan onaj koji je daleko od poslova..." (Horacijev stih)
beaufort v. boufort; Beaufort Francis
(17741857), engleski admiral, sastavlja meteoroloke skale za mjerenje brzine vjetra
becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug,
okruje, kvart
Becquerelove zrake it. Bekrelove ...
(po imenu francuskog izumitelja
Henrija Becquerela) zajedniki naziv
za zrake koje izbijaju iz radioaktivnih elemenata (alfa-zrake, beta-zrake, gama-zrake)

168

beging
be (tal. bezzo) sitan mletaki novac;
novac uope
bea (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne
zmije)
bedel (tur. bedel odgovarajui, razmjeran) zamjenik; ovjek koji umjesto
nekog drugog ide na hodoae ili u
vojsku
bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvrave; pren. zatita, obrana
bediner (njem. bedienen posluiti) sluga, posluitelj; bedinter
bedlam (engl.) luak, onaj koji ivi u
ludnici (po velikoj londonskoj bolnici
Sv. Marije od Betlehema koja slui
kao ludnica)
beduina (ar. bedavi) mod. enski ogrta slian arapskoj nonji
beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pustinje, nomadska arapska plemena
u arabijskim, sirijskim i sjevernoafrikim pustinjama, ive od stoarstva
i pljake, pod vlau svojih eika i
kadi
befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog;
zum Befehl it. cum befel (njem.) na
zapovijed, u nekadanjoj austrijskog
vojsci odgovor podreenoga nadreenome kao izjava da e nalog biti izvren
beg-lokum (tur.) kola s medom, medenjak
begenisati (tur. begenmek initi dobro,
ugaati) svidjeti se; poeljeti, zavoljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati
na neto; izabrati po svome ukusu;
diviti se
begine (lat. bagan, engl. begger) mn.
pripadnice opatikog reda koji je osobito bio rairen u XI. i XIII. st.
(najstariji red posveen boguugodnom radu, njegovanju bolesnih itd.);
pren. bogomoljke, one koje se prave
sveticama; beguine, begute
beging (engl. bagging) platno za pakiranje

beglajter
beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz.
svira u tamburakom orkestru na
instrumentu dubljega glasa kojemu
je zadatak praenje glavne melodije
(obino u tercama ili kvintama)
begonija ukrasna biljka velikih mirisnih cvjetova (naziv po imenu Francuza Michaela Begona)
beguine (engl. beggar) mn. v. begine
begute (eng. beggar) mn. v. begine
behanizam smjer u babizmu, ima pristaa i u Europi i Americi
behar (tur. bahar miris; proljee) cvijet
(na vokama)
behemot (hebr). divovska ivotinja, neman; u Bibliji: naziv za vodenog
konja
behici (gr. bex, bechos kaalj) mn.
med. sredstva, lijekovi protiv kalja
bejzbol (engl. base-ball) port, sjevernoamerika igra loptom, igraju dvije
momadi sa po devet igraa na igralitu u obliku romboida ije su strane duge 27 m
bek (engl. back) port, igra iz ue obrane u nekim portskim igrama (svaka momad ima dva beka, lijevog i
desnog)
bekasina (fr. becassine) zool. movarna
ljuka
bekhend (engl. backhand) port, udarac
okrenutom rukom, tj. hrptom ruke
(u tenisu)
bekon (engl. bacon) slanina sa slojevima mesa
bekovski (prema engl. back); port, bekovski prostor dio nogometnog igralita (esnaesterac) koji je prvobitno
pripadao samo bekovima (braniima); zove se i kazneni prostor budui da se prekraji u njemu kanjavaju izuzetno strogo; bekovski udarac
u nogometu: snaan udarac sa svrhom da lopta ode to dalje od vlastitog gola; neprecizan udarac
bel-esprit it. bel-espri (fr.) lijep duh,
tj. pametan i duhovit ovjek

169

belfrid
beladona (tal. bella donna "lijepa ena")
bot. (Atropa Belladonna) umska
biljka iz por. pomonica, velebilje,
bun, bunika; beladona-ekstrakt sok
koji se priprema od svjeeg soka lia ove biljke, glavni sastojak atropina
beladonin (tal. bella donna) kem. organska baza koja se dobiva od korijena i lia velebilja; upotrebljava se
kao sredstvo za uljepavanje radi
poveanja zjenica
belaj (tur. bela) nevolja, nesrea, jad,
zlo, bijeda, patnja, muka, napast;
guva, mete; nepogoda, runo vrijeme; vrag
belanda (tal. belanda, fr. belandre)
pom. vrsta nordijskih plitkih jedrilica
belite (p. belchite) vrsta panjolske
vune, nazvana po istoimenom gradu
beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa
ena, ljepotica
beledin trg. vrsta levantskog pamuka
slabe kakvoe
belelaks trg. vrsta istonoindijske svilene tkanine, sline taftu
belemniti (gr. belemnon oruje koje
se baca, strijela) geol. fosilni ostaci
izumrlih glavonoaca iz razdooblja
jure i krede
Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizifov; uz pomo konja Pegaza ubio neman Himeru
beletrist (fr. belles lettres, belletriste)
onaj koji pie beletristiku, zabavni
pisac
beletristika (fr. belles-lettres knjievnost) lijepa knjievnost; ona grana
literature koja ne slui ni vjerskim,
ni znanstvenim, ni praktinim ciljevima, dakle pjesnitvo u stihu i prozi,
zabavna knjievnost svake vrste, feljton, estetska i knjievna kritika
belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvonik spojen s vijenicom (u srednjem
vijeku i renesansi)

belikozan

belikozan (lat. bellicosus) ratoboran,

ratniki
belkanto (tal. bei canto) glaz. lijepo pjevanje; glazbeni pravac koji tei za
to suvremenijom reprodukcijom tona i za virtuoznou u izvoenju
belle epoque it. bei epok (fr.) lijepo
razdoblje, doba ljepote, razdoblje poetkom 20. stoljea kad se u umjetnosti razvilo naelo "ljepote radi ljepote"; usp. larpurlartizam
belle humeur it. bei imer (fr.) dobro
raspoloenje, dobra volja
bellum civile (lat.) graanski rat
bellum internecinum (lat.) rat do istrebljenja, unitenja
bellum omnium contra omnes it. belum omnijum kontra omnes (lat.) rat
sviju protiv svih, sveopi rat; fil. prvotno, prirodno stanje ovjeanstva,
prije oblikovanja drutva (Hobbesova
pretpostavka)
belmontin kem. ist parafin koji se dobiva od petroleja; upotrebljava se osobito za pravljenje svijea
belomantija (gr. belos strijela, manteia) gatanje (ili: proricanje) iz strijela (na Istoku)
Belona (lat. Bellona) mit. boica rata
kod Rimljana, ena Marsova
Belona (lat. bellum rat) rimska boica
rata, sestra i pratiteljica boga Marsa
belot (fr. belotte) vrsta kartake igre
belt (skand. Belt) tjesnac
beluga (rus.) zool. riba jesetra, moruna;
kao kamen tvrda masa koja se u veliini kokojeg jajeta ponekad nalazi
u bubrezima velikih jesetri-moruna;
beluga kavijar najukusnija vrsta kavijara
belvedere (tal. belvedere lijep vidik) vidikovac, tornji na kui, ljetnikovcu
ili kakvom uzvienom mjestu odakle
je lijep pogled (belvi); dio Vatikana
u kojem se nalazi glasoviti Apolonov
kip

170

benefakcija

belvi (fr. bellevue) v. belvedere

Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. boanstvo starih Filistejaca; kod Zidova i u Novom zavjetu: sotona, neastivi, vrag
bema (gr. bema uzvienje) starogrka
govornika tribina
bematin-svijee mn. svijee izraene
od mjeavine parafina i stearina
ben (hebr. ben sin) kod semitskih osobnih imena stavlja se uz oevo ime,
npr. Salomon ben David = Salomon,
Davidov sin
benares (ind. Benares) istonoindijska
srebrena tkanina, brokat, nazvana
po gradu Benaresu
bendi (engl. bandy) port, vrsta tenisa
i hokeja na ledu; tap za hokej
Bendis traka boica Mjeseca
bendo (engl. banjo) gitari slian sjevernoameriki crnaki glaz. instrument
sa 5 do 7 ica; osobitu ulogu danas
ima u dez glazbi
bene (lat. bene) dobro, lijepo
bene valete! (lat.) ivjeli!
benedicirati (lat. benedicere) blagosloviti, blagoslivljati
benedicite (lat. benedicite) molitva prije obreda u kat. samostanima; blagoslivljanje, blagoslov
benedictio apostolica it. benedikcija
apostolika (lat.) apostolski blagoslov
koji papa, pravei znak kria, daje
triput godinje cijelom katolikom
svijetu
benedikcija (lat. benedictio) u Kat. crkvi: blagoslov blagoslivljanje
benediktinac (fr. benedictin, njem. Benediktinca) vrsta finog likera (nazvana po tome to su ga najprije poeli
pripremati redovnici jednog benediktinskog samostana u Francuskoj)
benediktinci mn. katoliki red sv. Benedikta (480543), osnovan u VI. st.
u Monte Casinu
benefakcija (lat. benefactio) dobroinsL o, dobrotvorstvo, beneficencija

benefaktor
benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor,
dobroinitelj
beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, zarada, korist; prihod; prednost, povlastica; dobrotvorna predstava
beneficijalni (lat. beneficialis) koji pripada crkvenim prihodima ili se tie
crkvenih prihoda
beneficijant (lat. benefia.is) dobroinitelj, dobrotvor
beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji
prima prihod od nekog beneficija,
npr. od neke dobrotvorne predstave;
primatelj crkvenog prihoda; beneficij at
beneficijat (lat. beneficiatus) v. beneficijar; takoer: ak koji prima novanu potporu, stipendist
Beneluks gospodarstveni i politiki savez Belgije, Nizozemske i Luksemburga
benemerit (lat. bene meritus) vrlo zasluan ovjek
benevole lector it. benevole lektor
(lat.) blagonakloni itatelju!
benevolencija (lat. benevolentia) blagonaklonost, naklonjenost, sklonost
benevolentan (lat. benevolens) blagonaklon, naklonjen, odan; benevolan
Bengal (engl. Bengal) podruje u junoj
Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brahmaputre te uz Bengalski zaljev
bengal (engl. bengal) polusvilena tkanina, muslin s viebojnim prugama
bengal stripe it. bengal strajp (engl.)
trg. muslin s viebojnim prugama
bengali (engl. Bengal) mn. engleske
trupe u Indiji sastavljene od uroenika
bengalo (beng. bangla, engl. bungalow)
indijska kua jednokatnica od lakog
materijala (bambusove trske ili dasaka), s krovom od slame ili crijepa;
slui za turiste, lovce itd.
bengalska vatra poznata vatrometna
smjesa salitre i sumpora, gori pola-

171

berberin
gano crvenim, utim, zelenim ili bijelim plamenom
benignitet (lat. benignitas) dobrota, dobrodunost, dareljivost; med. bezopasnost, prolaznost bolesti
bent (tur. bend) brana, nasip; propis,
paragraf, pravilo; uzvisina
bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate
gline koja u vodi snano bubri i pri
tom poveava svoj volumen; upotrebljava se kao emulgator i stabilizator
u emulzijama
bentos (gr. benthos dubina) biol. ivotinje i biljke koje ive na morskom
dnu
Benvenuto (tal.) "dobrodoli"
benzin (p. benjui, fr. benjoin) kem. lako zapaljiva smjesa tekuih ugljikovodika, dobiva se iz petroleja, otapa
se u alkoholu, slui kao pogonsko
gorivo
benzol (p. benjui) kem. itka bezbojna
tekuina, ugodna mirisa, vrije na 80
C, gori sjajnim plamenom, otapa se
u alkoholu, vaan za proizvodnju anilina
benjoar (fr. baignoire) kupalite; kada
za kupanje
Beoani (gr. Boiotos) stanovnici starogrke pokrajine Beotije koji su smatrani tromim i glupim ljudima; otuda: nespretnjakovii, glupani
beotski (gr. Boiotos) pril. iz Beotije,
tj. glupo, nespretno, tromo
beraha (hebr. beracha) idovska molitva zahvalnica
berak (ma.) lug, gaj, panjak, neplodno zemljite; movarno tlo
berat (ar.) carsko pismo ili povelja kojom se nekom daju posebne povlastice; carsko pismo kojim se netko
postavlja na neki poloaj; pismo kojim se davala egzekvatura europskim
diplomatskim predstavnicima u Turskoj
berberin (lat. berberis) uta boja koja
se dobiva iz korijena biljke utike

berberis
berberis (lat. berberis vulgaris, ar. berberis) bot. utika
berdanka (engl. Berdan) puka ostragua, nazvana po pronalazau, Amerikancu Berdanu (11893.)
berdivan (tur. bardevam) moan, postojan, snaan
bere (fr. beret) plitka i okrugla francuska kapa
berekin (tal. birichino) mangup, fakin,
vragolan, objeenjak
Berenika (gr. ferein nositi, nike pobjeda) "koja donosi pobjedu"; Berenikina
kosa ime zvijea (po eni egipatskog
kralja Ptolomeja III. iz III. stoljea
pr. n.e. koja je svoju kosu rtvovala
kako bi zahvalila bogovima to joj se
mu vratio iz rata)
bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi
izraeni u talijanskoj pokrajini Bergamo
bergamota (tal. bergamotto, tur. begarmudi) carska kruka, vrsta plemenitih kruaka koje su iz Turske
prenesene u Italiju
Bergen-Belsen nacistiki koncentracijski logor, poznat i po tome to je tamo umrla i Ana Frank Nizozemka koja je ostavila svoj potresni
Dnevnik
bergonizacija med. v. elektrogimnastika
bergsonizam idealistika filozofija
francuskog filozofa Henrija Bergsona
(18591941)
beriberi (ind. beri) med. vrlo rairena
krvna bolest u sjev. Africi, Australiji
i Indiji, javlja se kao posljedica prehranjivanja samo kuhanom riom koja u sebi nema B vitamina; glavni
joj je znak: potpuno rasulo u funkcioniranju ivanog sustava koje se
javlja u koenju donjih dijelova tijela
i slabljenju srca; = beri skorbut,
beavitaminoza
beril (gr. beryllos) min. heksagonalni
mineral, neproziran, mutnozelene bo-

172

berlingoca
je; plemeniti beril je ili divne tamnozelene boje (smaragd), ili zelenkastoplave (akvamarin)
berilij (gr. beryllos, lat. beryllium)
kem. element, atomske teine 9,02,
redni broj 4, znak Be, bijela kovina
koja ulazi u sastav berila
berilistika (gr. beryllos) gatanje, proricanje budunosti iz arobnog zrcala (napravljenog od berila)
berit mila (hebr. berit, mila, mal) idovski crkveno-vjerski obred: uvoenje u zavjet praoca Abrahama, zavjet obrezivanja, obrezivanje (berit,
savez, zavjet; mila od glagola mal =
obrezati pokoicu penisa)
berkan (tal. baracane) tkanina od kozje
dlake
berkan (tal. barracano) gusta i teka
tkanina od vune, kostrijeti ili devine
dlake, slui za presvlaenje pokustva
berkeleizam fil. subjektivno-idealistiki smjer, vezan uz ime engleskog
biskupa Berkeleya (16851753); karakteristika mu je suprotstavljanje
materijalizmu i tvrdnja da su stvari
i pojave samo skup osjeta i da postoje
samo u apercepciji subjekta; izvor
filozofije Macha i Avenariusa
berkovec (rus.) pom. ruska pomorska
mjera od 10 puda = 400 ruskih funti
= 163,805 kg
berkir (engl. berkshire) po engl. gradu
Berkshireu nazvana rasa crnih svinja, nastala krianjem sijamske,
kitajske i napolitanske rase
berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, laka koija sa dva sjedala, bez prednjeg
sjedala; brelengo
berlina (fr. berline) vrsta lake koije s
etiri sjedala, berlinska koija
berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo,
tamnomodra boja (pariko plavo)
berlingoca (tal. berlingare, berlingozza)
talijanski narodni ples

berma
berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica;
naslon za ruke kod gaanja (u streljakom rovu)
berma 1. v. firma
berna (fr. berne) pom. zastava kojom
se mornari pozivaju da se vrate s
kopna na brod; zategnuta deka kojom se netko baca uvis (stara francuska igra)
bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa
pasa izmeu doge i ovarskog psa,
duge dlake, crvene i bijele; izvjeban
za noenje tereta i spaavanje putnika nastradalih u snjenim vijavicama
bernardinci mn. bijela braa, pripadnici kat. reda sv. Bernarda (red je
osnovan 1098. u Francuskoj)
berneskan (tal. bernesco) v. bernijeskan
bernijeskan (tal. Berni, bernesco) udljiv, nastran (po nainu pisanja tal.
pjesnika Bernija koji je preradio Boiardov ep "Zaljubljeni Rolando")
bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci
(vrsta pjeatva u tal. vojsci, osnovano 1836.)
berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka
bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozemski potansko-trgovaki brodovi koji
redovito prometuju na odreenim linijama i imaju povlasticu za prijevoz putnika i robe
bertijonaa (fr. bertillonage) u kriminalistici: utvrivanje istovjetnosti
(identifikacija) neke osobe putem
antropometrijske metode (naziv po
fr. antropologu Alfonzu Bertillonu,
18531914)
berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni
koji se pojavljuju u koi medvjeda",
polumitski likovi u Norvekoj i na
Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, dobiju snagu dvanaestorice ljudi; strahoviti junak i njegovih dvanaest sinova koji su ili u boj bez oklopa,
samo u medvjeoj koi i u borbi se

173

bestseler
odlikovali divljim bijesom; pren. bijesni, plahoviti ljudi i ratnici
bererak (fr. Bergerac) vrsta finog francuskog vina, nazvana po istoimenom
departmanu na Dordogni
Bes staroegipatsko boanstvo glazbe,
radosti i brane sloge
besa (arap.) 2. kod Albanaca: vrsto obeanje, asna rije; nekome dati besu
dati nekome vrsto obeanje da mu
se nee dogoditi nikakvo zlo od onoga koji je dao besu
besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i
teajeva dravnim dionicama i drugim vrijednosnim papirima, kao i robi koja kotira na burzi
beseiranje cijepljenje preparatom
BCG (it. be-se-e) kao zatita protiv
tuberkuloze (BCG je kratica od bacil
Calmette-Guerin)
besprizorni (rus. besprizornyi) zaputeno i nenadzirano dijete
Bessemerov aparat naprava za proizvodnju elika i bakra
Bessemerov elik elik koji se dobiva
oksidacijom sirovog eljeza, nazvan
po vedskom kemiaru Henryju Bessemeru (18131898)
Bessemerova metoda postupak pri
proiavanju sirovog eljeza pomou toplog zraka; v. Bessemerov elik
bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, ivotinjski; grub, divlji, surov, neovjean
bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo,
zvjerstvo, zvjerska priroda, neovjenost
bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa slikama ivotinja, knjiga s priama iz
ivotinjskog svijeta
bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa
zvijerima u areni (kod starih Rimljana)
bestseler (engl. best najbolji, seli prodavati, trgovati, nalaziti prou) dobro
prodavana roba, osobito knjiga koja
se najvie trai; najbolje knjievno
djelo

beamel

beamel (fr. bechamelle) gust umak od

mlijeka ili vrhnja s jajima i branom
te mesom, ribom i si. kao dodacima
beatal (tur. be pet, atal ralje) peterostruko; beatalm raketa koja se
rasprskava u pet smjerova
bekot kruh, osobito dvopek
belag (njem. Beschlag) kovne stvari
(brave, kvake i si.); eljezni dijelovi
kotaa, kola i si
betek (njem. Besteck) pribor za jelo:
no, vilica, lica, tanjuri i ubrus
betija, betija (lat. bestia) zvijer, ivotinja; neovjek, ovjek-zvijer
betima (tal. bestemmia) psovka, kletva; grdnja
beta (gr. beta) ime drugog slova grkog
alfabeta (B = nae "b"); beta-zrake
fiz. materijalne zrake koje nose negativne elektrine naboje i skreu
pod utjecajem magneta; kreu se
velikom brzinom (oko 298000 km/s);
usp. alfa-zrake, gama-zrake)
beteg (ma. beteg bolestan) bolest
beth-din (hebr.) idovska sudnica, tribunal koji sainjavaju rabini radi
vjerskih i obrednih pitanja
Betlehem (hebr. Betlehem "Kua kruhova") izraelski gradi, rodno mjesto
Isusa Krista; betlehem talica od papira, kao uspomena na onu u kojoj
se rodio Krist
beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton)
smjesa od ljunka i cementa koja se,
nakon to se ovlai, stvrdne kao kamen; armirani beton beton u koji se
dodaje eljezo (radi pojaavanja)
bettola v. betula
betula (tal. bettola) gostionica, krma,
birtija
betve (njem. Bett krevet, Wasche rublje) posteljina, krevetnina
bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomijeano s vodom (u Dalmaciji)
bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; nesvijest, nesvjestica; potpuna smirenost

174

bi-

bezac (njem. Besatz) porub, opav

bezacung (njem. Besatzung) osoblje;
posada
beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta kolaa punjenih pjenom od jaja i eera
bezemon (niz. bezemschoon) trg. odbitak na ime onoga to ostaje u sanducima ili bavama pri ispranjavanju, osobito kod nepreradenog eera
bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino
tanko platno, jako obojeno kotenilom,
upotrebljavaju ga slastiari za bojenje kolaa
bezistan (perz. bedesten, basistan) u
Turskoj: trg, trnica, dio trga pod
krovom, pokrivena trnica, osobito u
Carigradu; bezisten
bezisten (perz. basistan) v. bezistan
bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke,
rukoljub; vazalsko, podaniko cjelivanje ruke gospodaru u znak poniznosti ili kao dvorski ceremonijal
bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba,
potrebitost, nuda, oskudica, siromatvo; au besoin it. o bezoan (fr.) u
sluaju potrebe, kad bude nuno; adresse au besoin it. adres o bezoan
(fr.) trg. na mjenicama: adresa po potrebi, tj. upuivanje mjenice na treu osobu (ako bi trasant odbio primanje)
bezoar (fr. bezoard, perz. badzahr)
farm. vrsta protuotrova sastavljena
od konkrecija iz eluca raznih sisavaca
bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm.
protuotrovi
be (fr. beige) pr. neobojen, prirodne boje; ukastosmeda boja; im. tkanina
za odijelo prirodne boje
bhagavata (ind.) v. panaratra
Bi kem. kratica za bizmut
bi- (lat. bis) predmetak u sloenicama
koji kazuje da se znaenje drugog dijela sloenice dvaput javlja, npr. biandrija, bilupa itd.

biandrija

biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros

mu) zakonom zabranjeni brak jedne
ene sa dva mua u isto vrijeme
biangularan (lat. angularis kutni) dvokutni
bianualan (lat. bi-, annus godina, fr.
biannuel) koji izlazi dvaput godinje,
npr. asopis
biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po
pronalazau)
biarhija (lat, bis, gr. arche vlada) dvovlae, istodobno vladanje dvojice
vladara u jednoj zemlji; diarhija
biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob)
koji ima dva zgloba, dvozgloban
biatlon (lat. bi, gr. athlon borba) port,
skijaka disciplina s dvostrukom umjenou: skijako tranje na 20 km
i gaanje pukom u etiri mete
bibaeitet (lat. bibacitas) eljaza piem,
strast za piem, sklonost piu
bibere (lat.) piti; bibere graeco more it.
bibere greko more (lat.) piti po grkom obiaju (tj. kad se u ije zdravlje pije onoliko aa koliko njegovo
ime sadri slova ili koliko mu se jo
eli godina ivota); bibere ad numerum (lat.) ispiti uz zdravicu odreen
broj aa
bibi (fr.) enski eir s malim titom;
muki eir s uskim obodom
Biblia pauperum (lat.) Biblija siromanih, srednjovjekovno izdanje Biblije
sa slikama i crteima za vjersku pouku nepismenih
biblicist (lat. biblista) poznavatelj Biblije, objanjava Biblije; onaj koji se
dri samo Biblije, bez obzira na predaju
biblicitet (gr. biblion) neodstupanje od
Sv. pisma (u propovijedima)
biblicizam (gr. biblion) smjer u evangelikoj teologiji koji Bibliju shvaa
kao po sebi iedinstven otkriveni sustav mnli ili ivota
Biblija (gr. biblion knjiica, knjiga, biblia knjiice, knjige) Sveto pismo,

175

bibliolatrija

knjige koje ine Stari (na hebrejskom) i Novi zavjet (na grkom); biblijska arheologija znanost koja ispituje nain ureenja i ivota, obiaje,
umjetnost i si. onih naroda koji se
spominju u Bibliji
biblio- (od gr. biblion) kao prefiks oznaava vezu s knjigom
bibliobus (gr. biblion knjiga, autos
sam, lat. omnibus svima) putujui
autobus s knjigama za posudbu
bibliofil (gr. bibliofilos ljubitelj knjiga) onaj koji strasno skuplja knjige
radi njihove stvarne, bitne vrijednosti za znanost ili temu koja skupljaa interesira; suprotno: biblioman
bibliofilija (gr. biblion, filia ljubav)
ljubav prema knjigama radi njihove
stvarne vrijednosti
bibliognost (gr. biblion, gnostes poznavatelj) poznavatelj knjiga, onaj
koji se razumije u knjige
bibliognozija (gr. biblion, gnosis poznavanje) poznavanje knjiga, razumijevanje u knjige
bibliograf (gr. biblion, grafo piem) poznavatelj knjiga; pisac (ili: sastavlja)
popisa knjiga jedne struke
bibliografija (gr. biblion knjiica, knjiga, grafo piem) poznavanje knjiga,
pomona znanost koja se bavi to potpunijim skupljanjem i opisivanjem
tiskanih djela ili nekog znanstvenog
podruja, ili cjelokupne knjievnosti
nekog naroda; ona moe biti abecedna, kronoloka ili sistematska; obino se sastoji u jednostavnom ispisivanju naslova djela, a rjee donosi i
kritike napomene
bibliolater (gr. biblion, latreio sluim)
ovjek koji voli i cijeni knjige; ovjek
koji pretjerano potuie Sv. pismo
bibliolatrija (gr. biblior
reia sluba) pretjerano i zanesei.jako -otovanje Svetog pisma; slijepo vjerovanje u sve to je napisano ili tiskano

biblioliti

biblioliti (gr. biblion, lithos kamen)

mn. geol. okamine lia; otisci lia
na kamenu; rukopisi koje je Vezuv
(vulkan) zatrpao u Herkulaneju i
Pompejima te su zato dobili mineralan izgled
bibliologija (gr. bibliologia) znanost o
knjizi i knjiarstvu uope, poznavanje Svetog pisma (Biblije); znanost
o Svetom pismu; rasprava o raznim
izdanjima Biblije
biblioman (gr. biblion, mainesthai
oduevljavati se) onaj koji strasno
skuplja knjige iz nekih sasvim osobitih razloga, npr. radi originalnosti
tiska, starosti, rijetkosti, tehnike
opreme, njihove sudbine itd.
bibliomanija (gr. biblion, mania oduevljenje, ushienje) bolesna strast za
skupljanjem knjiga iz sasvim osobitih razloga, knjigoljublje
bibliomantija (gr. biblion, manteia
proricanje) proricanje iz mjesta na
koja najprije padne pogled kad se
knjiga, osobito Sveto pismo, nasumce otvori
bibliopeja (gr. biblion, poieo inim)
vjetina sastavljanja (ili: pisanja)
knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili:
izrada) knjiga
bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, prodava knjiga
bibliotaf (gr. biblion, tafos grob) "sahranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje
knjige nerado posuuje
biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knjiga) knjinica, zbirka knjiga
bibliotekar (gr. bibliotheke) knjiniar
bibliotekografija (gr. bibliotheke,
grafo opisujem) opisivanje biblioteka;
znanost o ureenju biblioteka
bibliotekonomija (gr. bibliotheke, nomia) znanost o ureenju biblioteka i
upravljanju bibliotekama
biblioterapija (gr. biblion knjiga, therapeia lijeenje) "lijeenje knjiga", tj.

176

bife

popravci uveza, popravljanje oteenih listova, dezinfekcija i si.

biblistika (gr. biblion) struno poznavanje Svetog pisma; znanost o Svetom pismu
biblizam (gr. biblion) biblijska rije,
biblijski izraz
bicefalan (lat. bi-, gr. kefale glava) v.
bikefalan
biceps (lat. biceps) koji ima dvije glave,
dva lica (nadimak rimskog boga Janusa); anat. dvoglavi mii nadlaktice
bicikl (engl.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus
krug) vozilo sa dva kotaa koje se
pokree nogama
biciklist (eng. bicyclist) voza bicikla
bicinij (lat. bicinium, bis, canere pjevati) glaz. kompozicija za dva glasa
bierin (tal. bicchiere) aa
bide (fr. bidet, tal. bidetto) posuda za
pranje intimnih dijelova tijela; kada
u kojoj se kupa sjedei
bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube
vile
bidermajer (njem. Biedermeier potenjaina, prostoduni naivac) umj. naziv za malograanski jednostavni stil
(posebice za pokustvo) koji je nastao
u Srednjoj Europi poetkom 19. st.;
karakteristike: jednostavnost, mirni
oblici, prilagodba svrsi
bidon (fr. bidon mijeh) kanta, limenka,
ploka; posuda od pet litara
biduum (lat.) vrijeme od dva dana; rok
od dva dana; intra biduum (lat.) u
roku od dva dana
bienalan (lat. biennis) dvogodinji
bienalije (lat. biennis) mn. bot. dvogodinje biljke
bienij (lat. biennium) razdoblje od dvije
godine
bife (fr. buffet, tal. buffetto) prodavaonica jela i toionica pia, zalogajnica; ormar u kojem se dri pie; stol
s hladnim jelima i piima (npr. na
nekoj zabavi)

bifedija

bifedija (fr. buffet) vlasnik bifea

biferan (lat. bifer) bot. dvorodan, koji
dvaput godinje nosi plod ili cvjeta
bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvonitan, koji visi o dvjema nitima (u
elektrotehnici)
bifloran (lat. bis, flos, floris cvijet) bot.
sa dva cvijeta, koji ima dva cvijeta
bifluencija (lat. bifluere) ravanje rijeke
bifolian (lat. bis, folium list) bot. dvolisni
biforman (lat. biformis) s dva oblika,
dvooblian
biformitet (lat. biformitas) dvooblinost
biftek (engl. beefsteak) kuh. govei
odrezak debljine 4 cm napola peen
na jakoj vatri
bifti (engl. beef-tea) vrlo jaka juha od
usitnjene govedine
bifurkacija (lat. bifurcatio) ravanje,
grananje ili cijepanje na dvoje, dijeljenje na dva kraka, npr. rijeke
Big Ben (engl.) veliko zvono na zgradi
Parlamenta u Londonu
bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvobranost, stupanje u nov brak prije
nego to je stari poniten, dvoenstvo
bigamist (lat. bi-, gr. gamos brak)
ovjek koji ima dvije ene, dvoenac
bigamistica (lat. bi-, gr. gamos brak)
ena koja ima dva mua
bigarirati (fr. bigarrer, lat. bivariare)
arati, iarati, ukrasiti arama
bigenerian (lat. bis, genus rod, bigener) dvospolan, koji ima dva spola;
hermafroditski
biglisati (gr. biglao, biglizo) slavuj evo
pjevanje (pjevati izvijajui melodiju)
bigot (fr.) onaj koji slijepo vjeruje; bogomoljac; onaj koji se pravi daje strogo religiozan, licemjer
bigotan (fr. bigot) koji pretjeruje u pobonosti, vjerski zatucan; licemjeran

177

Bikfordova vrpca

bigoterija (fr. bigoterie) vjerska zatucanost, pretjerana pobonost, bogomoljstvo; licemjerje

bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem,
pretvarati se
bigotizam (fr. bigotisme) tobonja svetost, licemjerje; bogomoljstvo
biherrank (njem. Biicherschrank) ormar za knjige
biheviorizam (engl. behaviour ponaanje, vladanje) psih. smjer u amerikoj
psihologiji koji zanemaruje neka
unutranja (psihika) stanja ili procese, nego promatra samo ponaanje ivotinja i ljudi; po tom nauavanju ponaanje ivih bia ne moe
se objanjavati duevnim injenicama, nego se zasniva na odreenoj
zakonskoj vezi situacije i reakcije
bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezrazlono
bijon (fr. billon) slitina od srebra i bakra
(sa znatno vie bakra) od koje je prije
pravljen sitan novac; bakreni novac
s neto srebra; srebrni novac bez propisne koliine srebra
bijonaa (fr. billonnage) nedoputena
trgovina novcem male vrijednosti;
krivotvorenje novca; podmetanje lanog novca
bijoner (fr. billonneur) podmeta nepropisnog ili lanog novca
bijonirati (fr. billonner) podmetati nepropisan ili laan novac
bikamerizam (lat. bi-, camera) dvodomni sustav u ureenju drave
bikarbonat (lat. bicarbonas) kem. karbonat sa dva ekvivalenta ugljine
kiseline prema jednom baznom, npr.
bikarbonat sode
bikefalan (lat. bis, gr. kefale glava)
dvoglav; bicefalan
Bikfordova vrpca stijenj, fitilj; vrpca
koja polako gori, a upotrebljava se
za izazivanje eksplozije dinamitnih i
piroksilinovih naboja

bikoloran

bikoloran (lat. bicolor) bot. dvobojan,

u dvije boje
bikonkavan (ni. bi-concavus) opt.
udubljen s obiju strana npr. bikonkavna leca
bikonveksan (lat. bi-convexus) opt. ispupen s obiju strana, npr. bikonveksna lea
bikojajugiran (lat. bi-conjugatus) dvostruko sparen
bikornan (lat. bi-cornis) zool. dvorog, s
dva roga
bikromatian (lat. bis, gr. chroma boja) dvobojan, od dviju boja; bikromatini harmonij sprava za postizanje
etvrtine tonova kod glasovirskog
rasporeda tipki
biksin (lat. bixa) kem. v. pod orlean
biku (sanskr. bhikku) budistiki redovnik prosjak
bikvadrat (lat. bi-quadratus) mat. etvrti stupanj (etvrta potencija) neke
veliine; bikvadratne jednadbe jednadbe etvrtog stupnja; bikvadratni korijen etvrti korijen neke veliine
bilabijal (lat. bi-, labium usna) gram.
suglasnik koji se izgovara s obje usne, dvousneni suglasnik (b, p, m)
bilanca (fr. bilan, tal. bilancio, lat. bilanx s dvije zdjelice) trg. usporedba
prihoda i rashoda na kraju jednog
rauna, zavrni raun o prihodima i
gubicima koji se izvodi s vremena
na vrijeme, obino krajem svakog
mjeseca i svake godine; pren. krajnji
ishod neega; saldiranje, saldo
bilancirati (lat. bilanx) trg. izvesti zavrni raun, izvriti usporedbu prihoda i rashoda u trg. knjigama; zakljuiti neki posao, izvesti zakljuak
o zavrenom poslu
bilardirati (fr. billarder) u biljaru: jednim udarcem takom loptu dvaput dodirnuti; jednim udarcem udariti dvije lopte; za konja: izbacivati prednje
noge

bilijun

178

bilateralan (lat. bis, latus strana, bilateralis) dvostran, obostran, usmjeren

na suprotne strane; bilateralni kontrakt ugovor koji obvezuje obje ugovorne strane
bilboquet it. bilboke (fr. bilboquet)
igra u kojoj se lopta hvata na tap;
tisk. sitni tiskarski poslovi (karte,
posjetnice i si.); drveni pruti kojim
se stavlja zlato pri pozlaivanju
bild (njem. Bild slika, lat. apparatus
oprema) ureaj za prijenos slika (crtea, fotografija, autografa i si.) preko telegrafa
bildati (njem. bilden) atr. vjebati,
gimnasticirati, razvijati miie
bilder (njem. bilden) ovjek koji posebnim vjebama razvija svoje miie;
fiziki razvijen, snaan ovjek; pren.
umiljeni gizdavac, snob
bild (engl. bilge) pom. ravno dno u sredini lae, donji dio lae
bilet (fr. billet) trg. billet a ordre it.
bije a ordr (fr.) vlastita mjenica, mjenica koja se isplauje samo izdavatelju; billet au porteur it. bije a porter (fr.) priznanica ili mjenica koja
se isplauje donositelju; billet de batique it. bije a bank (fr.) banknota,
novanica
biletirati (fr. billeter) stavljati na robu
ceduljice s cijenom; prodavati ulaznice, eljeznike karte i dr.
biletura (fr. billet) prodavanje ulaznica,
eljeznikih karata; prodavaonica
ulaznica, eljeznikih karata itd.
bilieran (lat. bilis, fr. billiaire) koji se
tie ui, uni
bilifulvin (lat. bilis, ulvus smeeut)
kem. uno utilo, crvenouta supstancija u ui
bilijarda (fr. billiarde) tisuu bilijuna
bilijun (fr. billion) u Njemakoj: milijun
milijuna (1.000.000.000.000); u Francuskoj: tisuu milijuna, milijarda
(1.000.000.000)

bilin
bilin (lat. bilis) kem. glavni sastojak ui
bilingvian (lat. bilinguis, lingua jezik)
dvojezian; koji govori dva jezika;
pren. prijetvoran, dvolian, prepreden
bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvojezinost; uporaba dvaju jezika u govoru; pren. prijetvornost, prepredenost, dvolinost
biliozan (lat. biliosus, bilis) uan, pun
ui; utozelen; pren. ustar, prijek,
naprasit, razdraljiv, mrzovoljan
bilirubin (lat. bilis, rubinus) kem. uno crvenilo, crvena supstancija u ui
bilis (lat.) med. u, pren. ljutnja, srdba, bijes
biliskopija (lat. bilis u, gr. skopein
gledati) pregled ui
biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen)
kem. uno zelenilo, zelena tvar ui
bili (engl. bili, fr. bille, lat. billa, bulla)
prijedlog, zakonski prijedlog (u Engleskoj), koji se, tek poto bude triput
proitan i primljen u oba doma, podnosi kralju; takoer: pisamce, cedulja, priznanica, mjenica
bilogija (gr. bi, logos rije, govor) dva
knjievna djela istoga pisca koja
predstavljaju jednu cjelinu
bilon (fr. billon) manje vrijedno zlato i
srebro, slitine s vie primjesa nego
iste kovine; u Francuskoj: sitan bakreni novac
bilonga (p.) vrsta argentinskog pukog tanga
bilten (fr. bulletin, tal. bullettino) dnevno priopenje; kratak, sluben dnevni izvjetaj (npr. o zdravstvenom
stanju, o stanju na bojinici, o sjednici ministarskog vijea, o aktualnim
politikim pregovorima i si.); izborni
listi; listak, cedulja; potvrda, priznanica
biluks (lat. bi, lux svjetlo) svjetlosna
reklama proizvedene fluorescentnim
cijevima, dobro se vidi i danju i nou

179

binaran
bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. povealo
(lupa) s dvije lee
biljar (fr. billard) drutvena igra tapom
i kuglama od bjelokosti na etverouglatom stolu presvuenom zelenim
suknom
biljariti (fr. billard) igrati biljar
biljetar (fr. billetier) kaz. prodava
ulaznica za predstave; prodava karata (eljeznikih itd.)
biljetarnica (fr. billet) blagajna, mjesto gdje se prodaju karte, ulaznice
biljur (ar. ballur kristal, lat. beryllus,
gr. berillos beril) gorski kristal; kristalno staklo
biman (lat. bis, manus, bimanus) dvoruk
bimembrian (lat. bimembris) koji ima
dva uda; sa dva lana, dvolan
bimenzan (lat. bimensis) dvomjeseni
bimenzis (lat. bimensis) razdoblje od
dva mjeseca, dvomjeseje; bimestar
bimestar (lat. bimestre, sc. tempus) v.
bimenzis
bimestran (lat. bimestris) dvomjeseni
bimetalizam (lat. bis dvaput, metallum) dvojni novani sustav neke
zemlje po kojem zlato i srebro imaju
stalnu i odreenu vrijednost u meusobnom odnosu i oboje slue kao podloga papirnom novcu; nepotpuni bimetalizam onaj kod kojega i zlatni i
srebrni novac vrijedi kao kupovno i
plateno sredstvo, s tim to zlato vrijedi kao osnova i to se moe neogranieno kovati, dok je kovanje srebrnog novca zakonom ogranieno; supr.
monometalizam
bimilenij (lat. bis- dvaput, lat. millennium) jubilej od dvije tisue godina;
dvotisuljee
bina (njem. Buhne) pozornica; kazalite
binaran (lat. bini po dva, binarius koji
sadri dva, od dva) dvojni, od dva
dijela, koji se sastoji od dvije jedinice, dvojedinini

binda
binda (njem. Binde) veza, vrpca, povoj,
zavoj; petlja; ovratnik; pojas
binen-regulator (njem. Biihne, lat. regulator) kaz. naprava za prilagoavanje svjetlosti na pozornici i u kazalitu
binenprahe (njem. Biihne pozornica,
Sprache jezik) kazalini govor, scensko izraavanje; uglaen i istanan
govor, govor kojim se trebaju sluiti
glumci na pozornici
binica (tal. binario udvojen) kruic od
dva dijela, zemika
binokl (fr. binocle) naoale; dalekozor
za oba oka; med. zavoj za oba oka
binokularan (lat. bini, oculus oko) s
oba oka, koji je prilagoen za oba
oka istodobno
binom (lat. bi-, gr. nomos) mat. veliina koja se sastoji od dva dijela, npr.
a b; polinom od dva lana, dvolani izraz
binomizam (lat. bi-, nomos zakon) fil.
shvaanje da postoje dvije vrste zakonskih odnosa: kauzalni (uzroni)
odnosi, na kojima se temelje prirodne
pojave, i njima odgovarajui zakoni
na kojima se temelje duevne (psihike) pojave
binomni (lat. bi-, gr. nomos) mat. sa
dva lana, dvolani; koji se tie binoma
binub (lat. binubus) ovjek koji se
dvaput eni
binjekta (tur. binsk tai) veliki kamen
s kojega se uzjahuje na konja
binji (tur. biny) ohani ogrta (s krznom)
bio- (gr. bios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivot, ivotni
bioaritmetika (gr. bios ivot, arithmetike) znanost koja se bavi izraunavanjem prosjenog trajanja ljudskog ivota
biobiliografija (gr. bios, biblion, knjiga, grafia) popis djela i knjiga koje
se odnose na ivot i rad nekog o-

180

biogen
vjeka (pjesnika, filozofa, vladara i
dr.)
bioblasti (gr. bios, blaste klica) mn.
biol. ivotne jedinice manje od stanica ivih bia, najmanja jedinica
svih ivotnih pojava (stanica je, prema Altmanu, kolonija bioblasta); biofori
biocenologija (gr. bios, koinos zajedniki, logia znanost) v. biocenotika
biocenotika (gr. bios, koinos) znanost
koja se bavi prouavanjem biocenoza, dio ekologije
biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki)
ivotna zajednica, skup ivih bia koja ive u nekom odreenom dijelu
"ivotnog prostora" (biotopa)
biocentrino promatranje (gr. bios,
lat, centrum sredite) fil. jednostrano
promatranje prirode i njezinog razvoja, promatranje prirode samo sa
stajalita ljudskog ivota i njegovih
vrijednosti
biodinamika (gr. bios, dynamis sila)
znanost o ivotnim silama i ivotnoj
djelatnosti; prid. biodinamiki
bioenergetika (gr. bios, energeia) fil.
energetika cjelokupnog ivota, svih
ivotnih procesa, zbivanja
biofenomenologija (gr. bios, ta fainomena pojave, logia) znanost o ivotnim pojavama
biofizika (gr. bios, fysis) dio biologije
koji se bavi stvarnim meusobnim
odnosima ivih bia; dio fiziologije
koji se slui fizikim metodama u ispitivanju ivotnih pojava
biofon (gr. bios, fone glas) ureaj za
prikazivanje fotografskih slika koje
istodobno i govore ili pjevaju
biofori (gr. bios, foros koji nosi) mn.
biol. nositelji ivota, = bioblasti
biogen (gr. bios, genos podrijetlo) biol.
veoma sloena bjelanevinasta tijela
koja su pravi i glavni nositelji ivota; ivot se sastoji u neprestanom
raspadanju i obnavljanju tih biogen a

biogenetski

181

biogenetski (gr. bios, genos) koji se

tie razvoja ivota; biogenetski zakon
zakon po kojem je "ontogeneza ili razvoj bia kratko i brzo, zakonima nasljea i prilagoavanja uvjetovano,
ponavljanje filogeneze ili razvoja svih
predaka koji ine razvojni lanac dotine jedinke" (Haeckel)
biogeneza (gr. bios, genesis postanak,
podrijetlo, raanje) razvoj ivota
biogeneza (gr. bios, genos) povijest razvoja ivota
biogeografija (gr. bios, ge zemlja, grafia) znanost o rasprostranjenosti ivih bia; dijeli se na fitogeografiju
(geografiju bilja), zoogeografiju (geografiju ivotinja) i antropogeografiju
(geografiju ovjeka)
biograf (gr. bios ivot, grafo piem)
onaj koji opisuje ivot, ivotopisac,
pisac biografije; prid. biografski
biografija (gr. biografia) opisivanje (ili:
opis) ivota, ivotopis
biografika (gr. bios, grafo) umijee
opisivanja ivota, umijee pisanja
biografija
biokemija (gr. bios, chemeia) dio fiziologije, znanost o kemijskom sastavu ivih bia i o kemijskim procesima u zdravom i bolesnom organizmu
bioklimatika (gr. bios, to klima nagib;
predjel u pogledu zemljopisnog poloaja) znanost koja prouava utjecaje atmosferskih promjena, raznih
zraka na ljudski organizam i uope
na sve to ivi
bioliti (gr. bios, lithos kamen) geol. kamenje koje je uglavnom nastalo od
okamenjenih ostataka ivotinja i biljaka
biolog (gr. biologos) znanstvenik koji
se bavi prouavanjem podrijetla i
uvjeta ivota
biologija (gr. biologia) znanost o ivotu, osobito znanost koja se bavi
prouavanjem organskih prirodnih

bionegativan
tijela i pojava koje su za njih vezane
(zoologija i botanika); elektro-biologija znanost o elektrinim uvjetima
ivota biljaka i ivotinja
biologist (gr. bios, logos) fil. pristaa
biologizma
biologizam (gr. bios, logos) fil. pravac
u teoriji spoznaje koji spoznavanje
smatra inom odranja i unapreenja
ivota, sredstvom u borbi za opstanak; ona filozofija koja na pojmu "ivota" izgrauje cjelokupni pogled na
ivot i svijet; grana sociologije koja
postupa po biolokim analogijama
biolominiscencija (gr.-lat.) svijetljenja ivih organizama (npr. krijesnice,
neke ribe)
biomagnetizam (gr. bios, magnes)
magnetna sila koja se nalazi u organskim biima; prid. biomagnetni
biomantija (gr. bios, manteia proricanje) 1. sudsko-lijeniko utvrivanje, prema odreenim znacima na
tijelu, je li se novoroene rodilo ivo
ili mrtvo; 2. arlatansko pretkazivanje trajanja ivota na osnovi kucanja bila, crta na dlanu i drugih tjelesnih karakteristika
biomehanika (gr. bios, mechanike)
znanost o mehanikim procesima na
ivim biima i u njima
biometrija (gr. bios, metria) grana biologije kojoj je cilj matematiko
izraunavanje i odreivanje raznih
ivotnih pojava, osobito pojave nasljea; u irem smislu: prouavanje
i mjerenje ivotnih sposobnosti
ovjeka, tj. njegovih fizikih i psihikih osobina
bionegativan (gr. bios, lat. negare nijekati) koji je nepravilan i nepovoljan
za ivot i ivotne funkcije ili za potomstvo (nakaze, poremeaji u razvoju, nepovoljne varijacije duhovnih
sposobnosti i sve to je izrazito bolesno ili boleljivo)

bionika
bionika (kratica od biologija elektronika tehnika) znanstvena grana koja trai polazne toke za rjeenje tehnikih problema u uzorima
to ih ovjeku prua sama priroda
bionomija (gr. bios, nomos zakon) znanost o zakonima koji vladaju ivotom
bionti (gr. bios, to on, tou ontos postojee, bie) mn. biol. ovako je njem.
prirodnjak Ernest Haeckel (1866.)
nazvao fizioloke jedinice koje su
veinom sastavljene od morfolokih
jedinica i koje predstavljaju jedinstveno ivo bie
bioontologija (gr. bios, on, ontos, logia) znanost o ivim biima
biopsihizam (gr. bios, psyche dua)
fil. pretpostavka da sve ivotne pojave imaju svoje psihike procese; usp.
panpsihizam
biopsihologija (gr. bios, psyche, logia)
fil. v. psihobiologija
biopsija (gr. bios, orao vidim) med.
nain klinikog ispitivanja uzimanjem (operativnim putem) djelia nekog organa sa ivog ovjeka kad se
sumnja na kakav tumor (rak, sarkom)
biorizacija (gr. bios) 1912. g. pronaena metoda sterilizacije mlijeka
tako da zadri karatker sirovog mlijeka; veoma brzo zagrijavanje mlijeka do 75 C i naglo rashlaivanje
pomou posebnog ureaja biorizatora
biorizator (gr. bios) v. pod biorizacija
biosfera (gr. bios, sfaira kugla) cjelokupan prostor na Zemlji stalno nastanjen ivim biima, ivotni prostor
(obuhvaa: atmosferu, litosfcru i hidrosferu budui da ivih bia ima i
u zraku, i u zemlji, i u vodi)
bioskop (gr. bios, skopein gledati) ureaj koji prikazuje ive slike, tj. slike
stvari i bia koje se kreu kao da su
ive

182

biotit
bioskopija (gr. bios, skopein gledati)
ispitivanje ima li neko tijelo sposobnosti za ivot; ispitivanje je li u nekom tijelu bilo ivota; elektrina bioskopija utvrivanje smrti pomou
elektrine struje
biosociologija (gr. bios, lat. socius
drug) dio sociologije koji prouava
drutveni znaaj ljudskog ivotnog
vijeka, razmnoavanja itd., a ovjeka, lana drutvene zajednice, kao
animalno bie
biostatika (gr. bios, statike) znanost
o zdravstvenom stanju i prosjenom
trajanju ivota ljudi koji ive pod odreenim okolnostima, npr. stanovnika nekog grada, nekog podruja,
drave itd.
biotehnika (gr. bios, technike) dio tehnike koji se tie ivih bia i ivota
uope: nasljea, prilagoavanja, mehanike razvoja, praktine eugenike i
medicine
biotehnologija (gr. bios, techne, logia)
prouavanje i primjena ivotne djelatnosti najmanjih ivotinjskih i biljnih bia (mikroorganizama) na privrednu djelatnost, npr. organizama
koji izazivaju vrenje itd.
biotian (gr. bios) koji se tie ivota,
ivotni
biotika (gr. bios) znanost o ivotu
biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista
rasa, ivotinje i biljke koje potjeu
od jedne jedinke i pokazuju ujednaene i postojane odlike
biotipologija (gr. bios ivot, typos otisak, logia znanost) znanost koja se
bavi prouavanjem razliitih tipova
ljudi u istoj etnikoj skupini tako da
ispituje bioloke, psihike, funkcionalne, endokrine, seksualne i druge
karakteristike
biotit min. heksagonalni ili magnezijski tinjac (nazvan po fr. znanstveniku Biotu)

biotomija
biotomija (gr. bios, temno reem) znanost o ralanjivanju ivih tijela;
znanost o stanju u kojem se tijelo
nalazi u raznim ivotnim dobima
biotop (gr. bios, topos mjesto) mjesto
ivljenja neke ivotne zajednice (biocenoze)
biozofija (gr. bios, sofia) ivotna mudrost, nauavanje o praktinoj mudrosti u ivotu
biparticija (lat. bipartitio) dijeljenje na
dva dijela, raspolovljavanje
biped (lat. bis, pes noga, bi-pes) dvonona ivotinja, dvonoac
bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok
dvije stope, dvostopni
bipedan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima
dvije noge, dvonog
biplan (lat. bis, planum ravan, ravna
povrina) zrak. zrakopolov s dvostrukim krilima
bipolaran (lat. bis, polus stoer) dvopolan, s dva suprotna pola
bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene,
poluvunene tkanine
birago voj. vrsta lakih poljskih mostova, nazvana po pronalazau, austrijskom inenjerijskom asniku K. Biragu (17921845)
biraj (fr. burail) trg. glatka ili keplana
polusvilena tkanina s pamukom, vunom ili kostrijeti
birarija (tal.) toionica piva, pivnica
biratina (fr. buratine) trg. vrsta popelina od fine svile i vune
birema (lat. biremis) amac s dva vesla;
antika ratna lada sa dva reda vesala
koji su stajali jedan nad drugim
biren (fr. burin, tal. burino) dlijeto; bakrorezac; bakrorez
bireta (fr. burette) kem. staklena cijev
s ljestvicom, skalom (upotrebljava se
za mjerenje malih koliina ttku *u.i
osobito u analitikoj kemiji)
birgermajster (njem. Burger-meister)
gradonaelnik, predsjednik opine,
predsjednik mjesnog odbora

183

bis
birka (ma.) ovca kratkog kudravog
runa
birling (engl.) port u umskim predjelima na sjeveru SAD-a: protivnici
stoje svaki na jednom kraju balvana
koji je sputen u brzu rijeku i nastoje, okreui balvan nogama, protivnika izbaciti iz ravnotee i tako
svaliti u vodu
birmati (njem. werben) nagovarati nekoga da stupi u plaeniku vojsku
biro (fr. bureau, tal. burato) pisai stol;
kancelarija; pisarnica; ured; odjel;
kancelarijsko osoblje
birokracija (fr. bureau, gr. krateo) uskogrudna vladavina inovnitva koja
ispravnost forme pretpostavlja stvarnoj svrsi svojeg posla; ukoenost, sitniavost i uskogrudnost u slubenoj
dunosti; sustav upravljanja u kojem
vlast dri inovnitvo ne vodei rauna o stvarnim interesima ljudi; birokratizam
birokrat (fr. bureaucrate) slubenik koji je u obavljanju dunosti strog, krut
i ohol; slubenik koji misli da se sve
rjeava samo za uredskim stolom
birokratizam (fr. bureau, gr. krateo
jak sam) v. birokracija
birokratski koji se tie birokracije
biromanija (fr. bureau, gr. mania) elja (ili: tenja, navika) da se svi upravni poslovi urede u kancelarijskom,
tj. preteno formalistikom duhu
biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensilia) mn. kancelarijske potreptine,
kancelarijski pribor
birov (ma. biro sudac); opinski starjeina; opinski sluga; uvar polja,
poljar
birtija (njem. Wirtshaus) krma, gostionica
birza (lat. birsa koa) prevlaka iznad
(pokvarenog) vina, vinska plijesan;
sol vinske kiseline, tartarat
bis (lat.) dvaput; glaz. po drugi put, jo
jedanput, ponovno

bisage
bisage (fr. bissac) mn. dvostruka torba
(u Lici); torba na sedlu
bisegment (lat. bis, segmentum odsjeak) mat. polovica, kao odsjeak jedne linije ili povrine
bisegmentabilan (lat. bis, segmentum)
mat. koji se moe podijeliti na dva
dijela
bisegmentacija (lat. bis, segmentum)
mat. dijeljenje na polovice ili na dva
(obino jednaka) odsjeka, polovljenje
bisekcija (lat. bis, sectio) dijeljenje na
dva (obino jednaka) dijela, polovljenje
biseksan (lat. bis, sexus spol) v. bigenerian
bisekstilan (lat. bisextilis) prijestupni,
s jednim prijestupnim danom; bisekstilna godina prijestupna godina
(s 366 dana); usp. bisekstus
bisekstus (lat. bisextus) prijestupni
dan, tj. onaj dan koji se svake etvrte
godine dodaje nakon 28. veljae
biseksualan (lat. bis, sexus spol) koji
ima oba spola, dvospolan, hermafroditski
biser (tur. biisre) kuglasta tvorevina
oko zrnca pijeska ili oko kojeg drugog stranog tijela koje je ulo u ljuturu nekih koljki; stvara se od
sedefa i ima lijep bjelkast sjaj s preljevima te se smatra dragocjenou i
upotrebljava za nakit
biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji
ima dva reda, u dva niza, dvoredan
bisernica (tur. biisre) koljka koja proizvodi biser; vrsta najmanje tambure, prim
bisig (njem. bissig) zajedljiv, pakostan
bisilabian (lat. bis, gr. syllabe slog)
gram. dvosloan, od dva sloga
bisirati (lat. bis dvaput) ponovno pjevati ili svirati neto ve izvedeno i
tako udovoljiti publici
biskoten (fr. biscotin, tal. biscottino)
mali, okrugli kolai, okrugli dvopek

184

bitevija
biskroma (tal. biscroma) glaz. trideset
drugi dio neke note
biskup (gr. episkopos nadzornik, uvar) visoki dostojanstvenik u Kat.
crkvi; po rimokat. nauavanju biskup je nasljednik apostola
biskupija (gr. episkopia) podruje
jednog biskupa
biskvit (fr. biscuit, tal. biscotto, lat. bis
coctus dvaput peen, dvaput kuhan)
dvopek; eerni dvopek; dvaput peen porculan bez cakline (glazure)
bisogno it. bizonjo (tal.) nuda, potreba; al bisogno it. al bizonjo (tal.)
trg. u sluaju potrebe (na mjenicama)
bisolit (gr. byssos pamuk, lithos kamen) min. mineral svilenkasta sjaja, srodan s azbestom
bista (fr. buste, tal. busto, n. Brust) poprsje, osobito kip koji prikazuje glavu i gornji dio prsiju
bistoke (fr. bistoquet) biljarski tap
bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: bojiti,
obojiti) aavom akvarelnom bojom
bistro (fr. bistro) nekada: vinotoje, danas: ekspresni restoran
bisturi (fr. bistouri, tal. bistori) kir. no
s pokretnom otricom koja se moe
zatvoriti, obino dug 7 do 8 cm
bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i
skupocjena pamuna ili lanena tkanina starih naroda, osobito Egipana
biof (njem. Bischof biskup) pie od crnog vina, naranine kore i soka, cimeta, klinia i eera
bit (engl.) sitan novac od 12,5 centa
(SAD) ili 3 penija (Velika Britanija)
biteizam (lat. bis, gr. theos bog) vjerovanje u dva boga, dvobotvo
biter (njem. bitter gorak) vrsta gorke
rakije
bitevi (tur. bitevi itav) jak, snaan,
vrst, masivan; temeljan, temeljit
bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; ljudina, ovjek "kao od brijega odvaljen", ljudeskara

bitometrija
bitometrija (gr. bythos dubina, metron) mjerenje dubine (pomou viska
ili proraunavanjem)
bitumen (lat. bitumen zemljana smola)
smjese organskih zapaljivih tvari koje se javljaju u zemlji, osobito ugljikovodine tvari smolasta mirisa, npr.
petrolej, nafta, asflat i si.
bituminirati (lat. bitumen) prevui (ili:
pokriti, premazati) zemljanom smolom, asfaltirati
bituminizacija (lat. bitumen) pretvaranje u zemljanu smolu, u asfalt
bituminozan (lat. bituminosus) slian
zemljanoj smoli, koji sadri u sebi
zemljanu smolu
biva glaz. japanski narodni instrument,
slian lutnji; ima 4 ice po kojima se
udara drvenim tapiima; prati pjevanje starih ljubavnih i ratnikih pjesama
bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor;
stanovanje vojske pod malim atorima
bivalentan (lat. bi-, valens koji vrijedi,
valere vrijediti) kem. dvovrijedan, od
dvije vrijednosti, koji ima dvije vrijednosti, naziv za sve one elemente
kod kojih se jedan atom spaja sa dva
atoma vodika, odnosno sa dva atoma drugog nekog jednovalentnog elementa, ili se zamjenjuje dvama atomima vodika, kao npr. kisik, sumpor, bakar, cink, olovo, eljezo i dr.
biver (eng. beaver) trg. engleska pamuna tkanina (upotrebljava se za
zimske hlae)
bivertin (engl. beaverteen) trg. grub
vunen porhet
bivij (lat. bivium) mjesto gdje se sastaju
dva puta, raskrije
bizam (lat. bisamum, hebr. besem) gust
sok jakog i ugodnog mirisa, nalazi
se kod nekih ivotinja, osobito kod
mokavca (upotrebljava se kao miris i kao lijek za jaanje ivaca); mous

185

bizon
bizantinci (gr. Bizantion) 1. mn. grki
pisci koji su pisali od vremena Konstantina Velikog (325. god.) pa do pada Carigrada (1453. god.), tj. do propasti Bizantskog Carstva, i radili na
povijesti, analitici, geografiji, arheologiji, filozofiji, teologiji, retorici i
poeziji; 2. zlatnici grkih careva
bizantinizam (gr. Bizantion) 1. bizantska umjetnost; 2. sustav vladavine
slian onome u Istonorimskom Carstvu gdje je neogranieni vladar bio
istodobno glava drave i Crkve te doputao svojim dvorjanima i ljubimcima da utjeu na najvanije dravne poslove; 3. pren. pokorno sluenje
i podilaenje vladarima i njihovim
prohtjevima, puzanje pred viima, a
umiljenost prema niim od sebe
bizantolog (gr. Bizantion) znanstvenik
koji se bavi prouavanjem duhovne i
materijalne kulture u starom Bizantu
bizantologija (gr. Bizantion, logia)
znanost koja se bavi prouavanjem
cjelokupnog ivota (duhovne i materijalne kulture) starog Bizanta
bizantski (gr. Bizantion) koji se tie
Grkog ili Istonorimskog Carstva;
pren. koji se dvolino ophodi
bizar (fr. bizarre) udak, osobenjak, nastran ovjek
bizaran (fr. bizarre) udan, nastran;
udnovat, udesan, neobian
bizarnost (fr. bizzare) udnost, neobinost, osebujnost
bizmut (lat. bismutum) kem. element
atomske teine 209,0, redni broj 83,
znak Bi (upotrebljava se i kao antiseptiko sredstvo, pri lijeenju sifilisa i dr.)
biznis (engl. business) posao, trgovaki
posao
bizon (gr. bison) zool. divlji bivol, zubar
(u Europi); buffalo, ameriki divlji bivol

bizonalan

bizonalan (lat. bi-, gr. zone pojas, podruje) podijeljen na dvije zone, koji
se sastoji od dvije zone
bizzarria bicarija (tal.) glaz. brz skok
iz jedne vrste tona u drugu
bi (lat. pisum, tal. pisello) graak (usp.
rizi-bizi)
biu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocjenost, dragulj, dragi kamen
biuterija (fr. bijouterie) trgovina dragocjenostima; nakit, dragocjenosti,
dragulji; tvornika rukotvorna izrada nakita
bjanko (tal. bianco bijelo, bjelina) trg.
prazno, tj. nepopunjeno mjesto na
mjenici ili punomoi; bjanko mjenica
ista, nepopunjena mjenica (samo s
potpisom)
bjelogardijac (rus. belogvardeec) "bijeli
gardist", nesluben i podrugljiv naziv
za vojnika Denjikinove, Vrangelove
i dr. vojske koja se za vrijeme graanskog rata u Rusiji borila protiv
boljevika
black-bottom it. blek-botom (engl.)
vrsta amerikog plesa u 4/4 taktu,
nastao nakon Prvog svjetskog rata
(kreatori ameriki Crnci)
blackout it. blekaut (engl.) utnja, zaborav; preuivanje, osobito skrivanje nekih injenica od strane slubenih vlasti u politike svrhe
blackwood it. blekvud (engl.) crno
ebanovo drvo na Madagaskaru
blajhati (njem. bleichen) blijediti, initi blijedim, oksidirati (osobito: bojiti
kosu u svjetliju boju)
blamaa (fr. blamage) sramota, bruka,
lo glas; ukor, prijekor; kuenje
blamirati (fr. blamer) osramotiti, obrukati, iznijeti na lo glas; koriti; kuditi, pokuditi, grditi
blank (fr. blanc, blanche) pr. bijel, ist,
neispisan; im. bjelina; bijela boja, bjelilo
blanket (fr. blanc bijel) neispisano ovlatenje, punomo samo s potpisom;

186

blastomikoza

ist formular, uzorak priznanice ili

ovlatenja (prije nego to se ispuni)
blankizam struja u francuskom revolucionarnom pokretu kojoj je zaetnik francuski socijalist L. A. Blanqui (18051881)
blanko (tal. bianco) v. bjanko; blankokredit otvoren kredit, onaj koji se temelji na osobnom povjerenju, kredit
bez pokria; blanko-akcept primanje
mjenice na kojoj jo nisu ispisani
svota i rok plaanja; blanko-oulatenje neogranieno ovlatenje; blankotrgovanje prividno, tobonje trgovanje radi pekulacije razlikom u cijenama; blanko-mjenica ista (ili: nepopunjena) mjenica
blan (fr. blanche) bijel, ist, neispisan;
carte blanche it. kart blan (fr.) isti
bijeli, neispisani papir, tj. neograniena punomo, potpuna sloboda djelovanja, potpuno odrijeene ruke; vrsta pjenuca
blane (fr. blanchet) ljekarniko cjedilo
od bijelog sukna, sukno za filtriranje
blasfeman (gr. blasfemos) bogohulan,
pogrdan
blasfemija (gr. blasfemia) pogrda, huljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje,
huljenje na Boga, obeaivanje
blasfemist (gr, blasfemos) bogohulnik,
oskvrnitelj
blastem (gr. blastema) bot. klica, mladica; fiziol. tekuina iz koje nastaju
vri sastojci u organizmu
blastocistis (gr. blastos klica, kystis
mjehur) fiziol. zametni mjehuri
blastoderm (gr. blastos klica, izdanak,
erma koa) fiziol. koica zametnog
mjehura (blastule)
blastomera (gr. blaste klica, merizomai razdvajam) stanica nastala brazdanjem jajeta u poetku embrionalnog razvoja
blastomikoza (gr. blastos klica, mykes
gljiva) med. akutna i kronina bolest

blastula
koe izazvana posebnim gljivicama
(blastomycetes)
blastula (gr. blastos klica, lat. blastula) fiziol. zametni mjehur
blaufuks (njem. blau plav, Fuchs lisica)
sjeverna (arktika) lisica s plavkastim krznom, tzv. plava lisica; usp.
silberfuks
blaugas (njem. blau plav, Gas plin) vrsta plinovitog pogonskog goriva za
zrakoplove
blavor (rum. balaur zmaj) zool. vrsta
gutera bez nogu, nalik na zmiju; vrsta morske ribe
blaziran (fr. blaser, blase) otupjelih
osjeaja, zasien, ivano izmoren,
neosjetljiv
blaziranost (fr. blaser) otupjelost, zasienost, neosjetljivost, ivana izmorenost
blazon (fr. blason) grb; znanost o grbovima, heraldika
blef (eng. bluff) zavaravanje, obmanjivanje; plaenje protivnika drskou
i hvalisanjem u pogledu snage i sredstava kojih zapravo nema
blefaradenitis (gr. blefaron oni kapak, aden lijezda) med. upala lijezda onih kapaka
blefaritis (gr. blefaron) med. upala
onih kapaka
blefarizam (gr. blefaron oni kapak)
med. mirkanje, treptanje
blefarofimoza (gr. blefaron, fimosis
suenje) med. suenost onih otvora
blefaroftalmija (gr. blefaron, ofthalmos oko) med. upala rubova i veznica onih kapaka
blefaroptoza (gr. blefaron, ptosis pad)
med. spadnutost onih kapaka
blefarospazam (gr. blefaron, spasmos
gr) med. gr onih kapaka
blefarotomija (gr. blefaron, tome rezanje) med. zasijecanje vanjskog
kuta onog kapka
blefirati (engl. bluff) plaiti, zaplaiti,
varati, zavaravati, obmanjivati; pre-

187

blickrig
tvarati se. praviti se, hvaliti se; zbunjivati razmetljivom reklamom, bacati nekom prainu u oi u cilju obmanjivanja
blena (gr. blenna) med. sluz; izluivanje sluzave tekuine
blenadenitis (gr. blenna, aden lijezda) med. upala sluznikih lijezda
blend (engl.) mjeavina, smjesa, spoj
blenda (njem. Blende) arhit. dio dodan
zidu s vanjske strane; udubljenje sa
svodom u zidu; slijepi prozor; slijepa
vrata; panjolski zid; opt. mali otvor
na fotografskom aparatu pomou kojeg se otvor objektiva moe smanjiti
i poveati, prema potrebi, radi uklanjanja svjetlosti sa strane; min. sulfid cinka
blenemeza (gr. blenna, emeo povraam) med. povraanje sluzi
blenenterija (gr. blenna, enteron utroba) med. sluzni proljev, sluzna dizenterija
blenoftalmija (gr. blenna, ofthalmos
oko) med. upala veznice onih kapaka
blenometritis (gr. blenna, metra maternica) med. upala maternice s izluivanjem sluzi
blenoragija (gr. blenna, regnymi izbijam, procurim) med. kapavac
blenoreja (gr. blenna, rheo teem)
med. izluivanje sluzavo-gnojne tekuine iz nekog organa (npr. oiju,
spolnih organa i dr.)
blenotoreja (gr. blenna, us gen. otos
uho, rheo curim) med. curenje iz uiju
blenurija (gr. blenna, uron mokraa)
med. sluzavo mokrenje
blestrizam (gr. blestrizo bacakam,
bacam tamo-amo) med. nemir kod
tekih bolesnika, prevrtanje, bacakanje
blickrig (njem. Blitzkreig) voj. munjeviti rat, tj. rat koji se vodi munjevitom brzinom i silinom i zbog toga

blindaa

se treba vrlo brzo zavriti potpunim

porazom neprijatelja
blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje
od zrna (projektila); pojaavanje rova
gredama; oklop (na ratnoj ladi, amcu, automobilu, zrakoplovu); oklopljivanje, oblaganje elinim ploama
blinderica (njem. blind) tramvaj bez
oznake odreenog smjera
blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od
zrna, pojaati rov gredama; elikom
ili eljezom oklopiti (ratni brod, amac, automobil, zrakoplov); prid.
blindiran
blineta (fr. bluette) iskra; pren. iskrica
duha, duhovita sitnica; malo kazalino djelo puno dosjetaka, poza; usp.
farsa
blinker (njem. blink sjajan, svjetlucav)
varalica, imitacija ribice (s udicom)
kao mamac za vee ribe; konjski
naonjaci
blinji (rus. blin) mn. ruski kolai, slini
palainkama, od finog peninog brana, preni na maslacu i premazani
kavijarom i dr.
blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mramora); gomila (knjiga); velika koliina (robe); mnotvo, gomila; cjelina;
panj, klada, trupac; zajednica, udruenje vie razliitih stranaka iz taktikih razloga, osobito za vrijeme izbora i radi sprovoenja odreenih
zahtjeva; naslaga listova papira koji
se mogu otkidati; biljenica za pisanje ili crtanje; geol. veliki komad stijene; en bloc it. an blok (fr.) naveliko, poprijeko
blok-haus (lat. Blockhaus) voj. kulica,
karaula, tvrdavica (obino na planinskim prijevojima i granicama); zatvor
blok-pismo oznaka za slova (blok-slova)
kod kojih svi potezi imaju istu debljinu
blokada (fr. blocus, tal. bloccata) voj.
opsada, zatvaranje jedne luke ili cije-

188

blue peter

le obale pomou ratnih brodova radi

sprjeavanja svakog uvoza i izvoza;
opsada, zatvaranje sa svih strana
grada, tvrave; zatvaranje eljeznike skretnice; blokiranje
blokaa (fr. blocage) komadi kamenja
ili opeka za popunjavanje praznina
u zidovima; tisk. stavljanje kovnih
umetaka radi popunjavanja redova
ili radi kasnije zamjene pravim slovima
blokiranje (fr. bloquer) v. blokada
blokirati (fr. bloquer) voj. zatvoriti neku luku ili obalu ratnim brodovima
i na taj nain sprijeiti svaki uvoz i
izvoz (ivenih namirnica, vojske,
streljiva i si.); vojnim postrojbama
zatvoriti pristup nekom gradu; zatvoriti skretnicu; grad. ispuniti upljinu kameniima i komadima cigle;
tisk. stavljati kovne umetke radi kasnije zamjene pravim slovima
blond (fr. blond, tal. biondo) plav, svijetle boje, ukast
blonda (fr. blonde) ipka od sirove svile, nazvana zbog ukastog sjaja
blondin (fr. blondin) mladi plave kose;
pren. kico, udvara enama
blondina (fr. blondine) djevojka ili ena
plave kose, plavua
blondinka (fr. blondine) v. blondina
blooming condition it. bluming kondin (engl.) port, dobro, povoljno stanje u kojem konj stigne na cilj
Blue Bird it. blu berd. (engl) modra
ptica, jedan od amerikih umjetnih
Zemljinih satelita iz programa Intelsat II.
Blue book it. Blu buk (eng.) "Plava
knjiga", knjiga koju izdaje britansko
Ministarstvo vanjskih poslova, a koja sadri diplomatsku korespondenciju britanske vlade s drugim dravama o kakvom vanom pitanju
meunarodne politike
blue peter it. blu piter (engl.) pom.
signalna zastava koja znai slovo P

blue-jean

u meunarodnom signalnom kodu;

plavo polje s bijelom etvorinom u
sredini; oznauje da brod naputa luku
blue-jean it. bludin (engl., prema
starofr. obliku Janne za tal. grad Genovu, gdje se prvobitno tkala) vrsta
vrste pamune tkanine, najee
plave boje, od koje se proizvode hlae
karakteristinoga "traperskoga" kroja, ali i drugi odjevni predmeti; bluejeans it. blu dins (engl.) hlae od
takve tkanine, "traperice"
blue-stocking it, blu-stoking (engl.)
"plava arapa", podrugljivo ime za
ene koje za ljubav svojih duhovnih
sklonosti zanemaruju svoje kune poslove i obveze, ili koje se vole razmetati svojim znanjem (izraz nastao
u XVIII. st. u Engleskoj po plavim
arapama koje su nosili lanovi jednog uglednog drutva intelektualaca)
blues it. bluz (engl.) glazbeni stil nastao u Americi meu Crncima prije
150 godina s osobitim ritmom uz instrument od 12 ica, popularan u
razliitim inaicama (pjevanje, sologitara, bas-gitara, bubnjevi, harmonika) sve do danas; ples u paru uz
takvu glazbu
blumentender (njem. Blume cvijet,
Stander stalak) stalak za uzgajanje
cvijea u kui
blumirati (njem. Blume cvijet, blumieren) ukrasiti neku tkaninu cvjetnim
arama, cvjetnim uzorcima
blumistika (njem. Blume) poznavanje
cvijea; uzgoj cvijea, cvjearstvo
bluza (fr. blouse) laka gornja enska
haljina (do pasa); vojniki kaput koji
se kopa po sredini
BMW (be-em-ve) kratica za Bayerische
Motorenvverke (Bavarska tvornica
motora)
boa (lat. boa constrictor) zool. zmijski
car, udav (najvea zmija u Indiji i

189

boanje

Africi); ensko krzno u obliku zmije

koje se ovija oko vrata
board of trade it. bord ov tred (engl.)
trgovaka komora
bob (engl. to bob) v. bobslej
bobadiljizam nepravedno, lano optuivanje po p. plemiu Franciscu
de Bobadilli (f 1502.) koji je lano
optuio Kolumba kod kralja Ferdinanda i kraljice Izabele da namjerava odcijepiti od panjolske dio
Amerike koji je otkrio (zbog toga je
Kolumbo bio uhien, ali se potpuno
opravdao i dobio punu zadovoljtinu)
bobi (engl. bob) nadimak londonskih
policajaca koji su dobili po imenu organizatora londonske policije, sir Robertu Peelu, (ime Bob je kod anglosaksonskih naroda hipokoristik
imena Robert)
bobina (fr. bobine) svitak (za konac);
fiz. svitak od namotaja bakrene ice
bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) prozirno pletivo od pamuka, engleski til,
pamuni til
bobslej (eng. bob-sleigh) saonice s vie
sjedala i dva para klizaljki od kojih
je prednji par pokretan i slui za
upravljanje; skraeno: bob
Boccaccio it. Bokao (tal.) ime talijanskog pisca iz 14. stoljea; glavno
djelo Dekameron
bocman (niz. boot laa, man ovjek)
pom. brodarski; nii zapovjednik ija
je dunost odravanje istoe na brodu, nadzor nad brodskim poslovima
i izobrazba posade u pomorstvu
bocun (tal. bozzone) velika boca, demion
boanje (tal. boccia) igra rairena u mediteranskom podruju u kojoj sudjeluju dvije partije s raznobojnim drvenim kuglama: jedna se crvena kugla izbaci i slui kao cilj, a ostali
igrai se trude baciti svoje kugle to
blie onoj crvenoj; balota

bodega
bodega (p. bodega) podrum, vinara,
krma; iznos berbe groa; pom.
skladite robe u luci; na brodu: dio
koji se nalazi ispod palube
boden (njem. Bodden) zem. plitak zaljev
koji duboko zalazi u kopno
Bodhisatva u budizmu: bie koje je postiglo toliko duhovno savrenstvo da
bi moglo prijei u nirvanu, ali se toga
odrie za spas drugih
bodi-ek (engl. body tijelo, tchek zaustavljanje, zapreka) port, zadravanje protivnikog igraa tijelom
(doputeno u hokeju)
bodmeraj (njem. bodmerei, engl. bottomry) trg. uzimanje zajma na brod
ili na njegov teret, ili na oboje istodobno
boedromion (gr. boe vika, dromeo trim, boedromeo pritjeem u pomo)
trei mjesec u staroatikoj godini; na
rujanlistopad; Boedromija starogrka sveanost u ast Apolona kao
pomagaa u ratu; slavila se sveanim
ophodom i gozbom
boetetika (gr. boetheo priskoim u pomo) poznavanje pomonih znanosti
bofl (tal. bavella, njem. Bafel) trg. otpaci; loa, pokvarena roba, roba za
odbacivanje
bogatiri (tur.-perz. bahader) mn. junaci
iz ruskog narodnog epa
bogdo-lama (mong. bogdo-lama) vrhovni sveenik, duhovni poglavar u Tibetu koji, zajedno s dalaj-lamom,
upravlja zemljom
bogumili mn. dualistiko-manihejska
vjerska sekta u XII. i XIII. st. u Trakiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni,
Dalmaciji; patareni
bogus (ir.) irsko narodno pie od vode,
rakije, eera i drugih dodataka
bohema, boema (fr. boheme) nain ivljenja boema, neuredan ivot, ivot
od danas do sutra
bohemi, boemi (fr. bohemes) mn. knjievnici, umjetnici, studenti i dr. koji

190

bojkot
ive svojim osobitim, nekonvecionalnim ivotom, po pravilu neuredno,
od danas do sutra
Bohemija latinsko ime za eku (po
keltskom plemenu Boji koje je nekad
ivjelo na dananjem ekom tlu)
bohemist znanstvenik koji se bavi
bohemistikom, strunjak u toj grani
znanosti
bohemistika znanost koja se bavi izuavanjem ekog jezika i knjievnosti
bohemizam eki izraz u nekom drugom jeziku
boit-tout it. boatu (fr.) aa bez postolja koja se ne moe ostaviti dok se
tekuina iz nje ne popije; pren. ispiutura, pijanac
boja (niz. boei) v. baka; takoer: sprava
za namotavanje brodskih konopaca,
kablova
Bojanusov organ mokrani organ u
koljaka
bojar (rus.) plemi koji je i ratnik; savjetnik velikih kneeva i careva u
staroj Rusiji; u Rumunjskoj: plemi,
osobito plemi veleposjednik
bojer (niz.) mala nizozemska laa s jakom katarkom, upotrebljava se najee za postavljanje boja (baka)
bojkot (engl. boycott) jedna od prisilnih mjera na tritu rada kojoj je
cilj da se poslodavac prisili na prihvaanje odreenih uvjeta: sastoji se
u tome to radnici ne kupuju proizvode nekog tvorniara ili trgovca,
ili to ne stupaju kod njih u posao
(ovakav nain borbe primjenjuje se
esto i u ostalim situacijama, npr.
kod bojkota strane robe u nekoj dravi); pren. prekid svakog odnosa s
nekim; izraz potjee od imena upravitelja jednog velikog posjeda u Irskoj, J. Boycotta, protiv kojeg je irska
Zemaljska liga 1880. organizirala
ovakav nain borbe i upropastila ga

bojkotirati

bojkotirati (engl. boycott) proglasiti

protiv nekoga bojkot; pren. prekinuti
s nekim svaku vezu i suradnju
bojler (engl. boiler kotao) kotao za toplu vodu zagrijan el. strujom, plinom
i si.
boka (tal. bocca, fr. bouche, lat. bucca)
usta; ulaz, otvor; ue, tjesnac, zaljev
bokal (fr. p. bocal, tal. boccale, gr.
bokalion posuda s uskim grliem)
pehar, vr, vea aa s poklopcem
bokasin (tal. bocassino, fr. boucassin)
vrsta pamunog sukna s perzijskim
uzorcima
bokaa (fr. bocage, tal. bosco, lat. bascagium) umarak, umica, lug
bokerica dvocijevka, vrsta lovake
puke koja ima jednu cijev iznad druge
bokmal it. bukmol (norv.) norveki
knjievni jezik na iji je razvoj utjecao danski jezik (prije su ga zvali
riksmal, tj. dravni jezik)
boks (engl. box) 1. port, akanje u rukavicama, po ugledu na antike borbe akama kod Grka i Rimljana; u
ovoj borbi zabranjeno je udaranje ispod pasa i iza lea, guranje i udaranje nogama, glavom i leima; boksanje
boks (engl. box) 3. kutija; loa u kazalitu; pregrada u konjunici za potkivanje nemirnih konja; pregrada u
konjunici samo za jednog konja
boks (engl. boxcalf) 2. v. bokskaf
boks-me (engl. box-match) javno natjecanje u akanju amatera ili profesionalnih boksaa (traje od 3 do 15
rundi, svaka runda po 3 minute, s 1
minutom odmora izmeu svake runde)
boksa (engl. boxer) 1. port, aka,
onaj koji je struno izvjeban u akanju, tzv. "plemenitoj vjetini";
boksai se dijele s obzirom na teinu
u 12 kategorija: od kategorije "papir"

191

bolidi

(do 48 kg) do superteke kategorije

(vie od 91 kg)
boksanje (engl. box) port. v. boks
boksati se (engl. box) akati se, tui se
akama u rukavicama
bokser (njem. Boxer) 2. buldogu slina
rasa njemakih pasa, iva i okretna,
srednje veliine
Bokseri (kin. Ta-chuan) "udruenje saveznih prijatelja domovine", kineska
tajna organizacija (osnovana oko
1890.) koja je 1900. digla ustanak
protiv krana i Europljana u Kini i
time izazvala intervenciju stranih
sila
boksit min. hidrat iste gline, jedan od
glavnih izvora aluminija; naziv po
mjestu Les Baux u Francuskoj
bokskaf (engl. boxcalf) tavljena i
obojena telea koa za obuu i dr.;
boks
bokun (tal. boccone) komad; zalogaj
bola (engl. bowle) staklena ili porculanska zdjela s piem od rashlaenog vina, eera, nekog aromatinog
vonog soka i dr.
bolana (tal.) vrsta mletakog sitnog
novca
bolanda (tal. mlet. balanza) vaga, tezulja
bolas (p.) zamka za bacanje, optereena olovnim i dr. kuglicama (kod
junoamerikih uroenika i gaua)
bolero (p.) panjolski narodni ples u
3/4 taktu, praen pjesmom, kastanjetima, gitarom ili tamburinom;
mod. kratak, do struka, enski proljetni ogrta s rukavima ili bez rukava
boleta (tal. bollo, bolletta, bulletta) cedulja, priznanica
boletit (lat. boletus gljiva, gr. bolites
jestiva gljiva) geol. okamenjena gljiva
bolidi (gr. bolis, bolidos oruje za bacanje, strijela) mn. astr. meteori kbji
sjajem nadmauju najljepe i najvee zvijezde te se mogu vidjeti i danju

boliviano
boliviano (p. peso boliviano) novana
jedinica u Boliviji = 100 centavosa
bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz.
zrani termometar, sprava za mjerenje veoma malih razlika u temperaturi (do 0,000001 C), temelji se
na injenici da elektrini otpor kovine raste to je temperatura via
bolonjska kola slikarska kola koju
je potkraj XVI. st. osnovao u Bologni
L. Carracci (15561619) i koja je teila da u sebi sjedini odlike starih
majstora
bolonjske boice fiz. staklene boice
krukasta oblika, brzo hlaene na
zraku i s veoma debelim dnom (vrlo
otporne na vanjsku silu, ali se raspadaju u sitne dijelove kad se u njih
baci komadi kremena koji zapara
povrinu i time otklanja otpor kojim
se povrina u nedirnutom stanju protivi unutarnjem naponu mase)
bolta (tal. volta) luk, svod; prodavaonica; ator na sajmovima, cirkuski
ator
bolus (lat. bolus, gr. bolos) kem. lemnoska zemlja, sme ili crven mastan
glineni silikat koji se upotrebljava
za boje, kit i obloge radi zaustavljanja krvi
boljevici (boljinstvo veina) "lanovi
veine", pristae boljevizma, nazvani po tome to su, na II. kongresu
Socijal-demokratske radnike partije u Londonu 1903. bili u veini i
otcijepili se od umjerenih manjinaa
(menjevika); Oktobarska revolucija
(1917.) dovela je u Rusiji boljevike
na vlast
boljevizam (od rijei boljinstvo veina) oblik marksizma kako ga je
shvatio i uspostavio Lenjin, s ciljem
da se u svijetu uvede komunistiki
drutveni i privredni poredak, besklasno drutvo bez dravne vlasti;
filozofska osnova boljevizma je di-

192

bombaa
jalektiki materijalizam; usp. boljevici, lenjinizam, marksizam
bomba (fr. bombe, tal. bomba, gr.
bombos potmuo, dubok ton) voj. eljezna ili elina kugla ili kutija ispunjena eksplozivom; runa granata; atomska bomba; vodikova bomba
ispunjena eksplozivom ije je razorno djelovanje jae od atomske bombe; velika trbuasta boca, balon
bombarda (tal.) nekadanja ratna sprava za bacanje kamena; veliki top;
prangija, lubarda; kugla koja se izbacuje iz bombarde
bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj
koji bombardira, osobito: vrsta tekih
zrakoplova za noenje velikih koliina bombi i bombardiranje
bombardir topnik, vojnik koji upravlja
bombardom
bombardirati (fr. bombarder, lat. bombardare) voj. tui (ili: gaati) iz topova neprijateljske poloaje ili utvrenja; bacati avionske bombe; pren.
gaati (ili: obasipati) nekoga (cvijeem, konfetima); hrabriti koga, dosaivati komu (molbama, ljubavnim
izjavama, svojim pjesmama i si.)
bombast (engl. bombast, gr. bombyx)
1. pamuk, vata za ispunjavanje haljina i si.; 2. lit. bujica rijei, rije
koja kvari jezik i stil svojom pretjeranou i neumjesnou
bombastian (engl. bombast) lit. pretjeran, pretjerano kien, izvjetaen
(nain pisanja, izraavanja)
bomba (fr. bombe) voj. topnik; baca
bombi
bombazen (fr. bombasin, lat. bombycinus, gr. bombyx dudov svilac; svila) pamuna svila; vrsta keplane svilene tkanine; vrsta pamune tkanine
za podstavu
bombaa (fr. bombage ispupenost) napuhnutost limenke s konzerviranom
hranom izazvana razvijanjem plinova iz hrane koja se kvari i raspada

bombikometar
bombikometar (gr. bombyx pamuk,
metron) u pamuarstvu: tablica za
odreivanje finoe (numere) konca
prema teini njegove odreene duine
bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pamuk) zool. dudov svilac; svila, svilena tkanina
bombo (engl.) vrsta rakije od ruma, mukata i eera u Sjev. Americi
bombola (tal.) posuda za tekuine; tuba za sprej
bombon (fr. bonbon) poslastica od otopljenog, aromatiziranog i obojenog eera, esto s dodatkom elatine, brana, voa i dr.
bombonijera (fr. bonbonniere) kutija
za bombone, obino ukusno i luksuzno izraena; pren. vrsta enske kape; ukusno namjetena soba, ukusno
namjeten stan i si.
bon (fr.) trg. nalog za plaanje; nalog
za izdavanje neke robe; priznanica,
potvrda primitka; bons a vue it.
bonz a vi (fr.) mn. nalozi koji se isplauju odmah, po vienju
bon enfant it. bon anfan (fr. bon enfant dobro dijete) dobroudan ovjek,
dobriina
bon mot (fr. bon dobar, mot rije) dosjetka, duhovita izreka
bon pour it. bon pur (fr.) dobar za ...,
vrijedi za ...
bon-sens it. bon-sans (fr.) zdrav (ljudski) razum, prirodna nadarenost
bona (lat. bonum dobro, bona dobra)
mn. dobra, imanje, imetak; ostavtina
bona adventitia it. bona adventicia
(lat.) mn. prav. naknadno pridola
dobra, dijelovi imanja koji nisu ostali od oca, nego potjeu od neke druge
strane
Bona Dea (lat.) "Dobra boica", starorimska boica plodnosti i djevianske istoe; proslavama njezina kulta
(prvoga svibnja ili poetkom prosin-

193

bonitet
ca) nije smio biti nazoan nijedan
mukarac
bona fide (lat.) dobronamjerno, u dobroj
namjeri (uiniti, kazati)
bona hereditaria (lat.) mn. prav. naslijeena dobra, nasljedna dobra, imanja
bona mente (lat.) u dobroj namjeri, dobronamjerno
bona minorum (lat.) mn. prav. dobra
(ili: imanje) maloljetnika
bonaca (tal. bonazza) potpuno tiho i
mirno more, bezvjetrica
bonapartisti mn. pristae dinastije Bonaparte u Francuskoj
bonapartizam odanost dinastiji Bonaparte; odobravanje naina vladavine
dinastije Bonaparte; politika kojoj je
cilj dovesti dinastiju Bonaparte na
prijestolje u Francuskoj
bond (engl. bond) pisano jamstvo, obveza; priznanica; mjenica
bondirati (fr. bondir) skakati, propeti
se, propinjati se, podskakivati (na
konju)
bondizam djelovanje i postupci u stilu
tajnog agenta 007 Jamesa Bonda (lik
detektivskih romana I. Flemminga,
te brojnih filmova i stripova)
bongos dva meusobno spojena manja
bubnja, po kojima izvoa udara prstima; potjee iz Afrike, rairen je
meu junoamerikim Crncima, a
pojavljuje se i u sastavima suvremenih plesnih orkestara
bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bonifier) nadoknaditi, odtetiti; poboljati, popraviti, popravljati
bonifikacija (lat. bonificatio) naknada,
odteta; poboljanje, poboljavanje,
popravljanje; popust u cijeni
bonis nocet quisque pepercit malis
it. bonis nocet kviskve pepercit malis (lat.) tko zlima oprata, dobrima
kodi
bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost,
unutarnja vrijednost; izvrsnost (u

bono modo
smislu izrade); trg. platna sposobnost; sigurnost nekog potraivanja
(suprotno: veritet)
bono modo (lat.) dobrim nainom, na
lijep nain, mirnim putem
bonom (fr. bonhomme) dobriina, prostoduan ovjekj naivac
bonomija (fr. bonhommie) prostodunost, dobrodunost; pretjerana jednostavnost, naivnost
bons offices it. bonzofis (fr.) "dobre
usluge", u diplomaciji: naziv za posredovanje tree drave u nekom meunarodnom sporu izmeu dviju zavaenih drava, odnosno tree stranke u zategnutim meustranakim
odnosima
bonsai (jap.) minijaturno, "patuljasto"
ukrasno drvo uzgajano u loncu ili
sanduku za cvijee
bonton (fr. bon ton) lijepo ponaanje i
lijep nain izraavanja dobro odgojenih ljudi, otmjeno dranje; upute o
lijepom ponaanju
bonum (lat.) dobro, srea, dar, vrlina,
korist; mn. bona
bonum publicum it. bonum publikum
(lat.) dobro drave, dravna korist,
ope dobro
bonus (lat.) port, odreen broj prekraja do kojega je kriterij kanjavanja blai, a preko kojega se svaki
prekraj kanjava izravnim slobodnim bacanjem; bank. jednokratna
isplata dioniarima iznad dividende
zbog dobrog godinjeg poslovanja;
devizni bonus premija koja se u nekim zemljama daje radi stimulacije
izvoza
bonvivan (fr. bonvivant) veseljak, onaj
koji voli dobar ivot i tjelesne uitke
bonzo (jap-) budistiki sveenik u Japanu i Kini; pren. podrugljiv naziv
za stranakog funkcionara, glaveina
bookmobile it. bukmobil (engl.) u SAD
naziv za bibliobus

194

brdo-vino
bor (lat. borax) kem. element atomske
teine 10,82, redni broj 5, znak B,
nemetalno vrsto tijelo, ne tali se na
poznatim temperaturama; borna kiselina spoj bora s kisikom (upotrebljava se kod onih bolesti za obloge)
boraks (lat. borac, ar. burakx) kem. spoj
bora, natrija i kisika (Na 2 B 4 0 7 ),
nalazi se otopljen u vodi nekih planinskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i
Kaliforniji, vaan za industriju, kozmetiku i medicinu
borati (lat. borax) mn. kem. soli borne
kiseline
bord (engl. board) 1. stol, daska; pren.
kolegij koji se okuplja oko jednog
stola, odbor; hrana, kost, novac za
hranu; stol za kojim se dre sjednice, savjetovanje; sud, sudnica, ured
bord (njem. Bord, fr. bord) 2. okrajak,
rub; pom. rub lae
borda (ar.) 2. vrsta sive vunene tkanine
koja se izrauje u Egiptu; Muhamedov ogrta; bordat
borda (fr. borde) 1. vrpca, traka za opivanje
bordaa (fr. bordage) oblaganje lae
daskama; materijal za oblaganje
lae; opivanje, porubljivanje
bordel (fr. bordel, tal. bordello) javna
kua, kupleraj
bording (dan.) pom. manji brod koji prima dio tereta s velikih brodova i time
ih olakava kako bi mogli preploviti
plia mjesta
bording-haus (engl. boarding-house)
pansion sa stanom i hranom, gostionica, javna kuhinja
bordirati (fr. border) opiti, opivati,
porubiti, porubljivati; obloiti brod
daskama; u slikarstvu: premazati
platno osnovnom bojom, grundirati
bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vina, tj. tamnocrvena boja
bordo-vino (fr. Bordeaux) opi naziv
za sva francuska vina koja se alju
u trgovinu preko Bordeauxa

bordro
bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u kojoj su rauni; izvadak, lista, popis rauna, mjenica, novanih vrijednosti
bordura (fr. bordure) rub; porub; okvir,
vijenac
borealan (gr. boreios, lat. borealis)
sjeverni
boreas (gr. boreas) sjeverac, sjeverni
vjetar; sjever
Borej mit. starogrki bog sjevernog
vjetra; borej sjeverni vjetar
borer (njem. bohren buiti) svrdlo, burgija; usp. bormaina
Borgia it. Borda (tal.) talijanska velikaka porodica panjolskog podrijetla iz koje potjeu papa Aleksandar
VI. i njegova djeca Cesare i Lukrecija
borgis (po fr. bourgeois graanin) tisk.
slova od 9 tiskarskih toaka (po
veliini izmeu garmonda i petita)
bormaina (njem. Bohrmaschine) strojno svrdlo, builica; usp. borer
borniran (fr. borne) ogranien, mali;
pren. ogranien, skuen, glup
bornirati (fr. borner) ograniiti, omeiti, postaviti granine znakove, kamene meae; pren. ublaavati, ublaiti elje, ograniavati, ograniiti se
borsalino (tal., po imenu proizvoaa)
vrsta talijanskih mukih eira
bor (rus.) omiljeno rusko narodno jelo: juha od prosenog brana i raznog
zelenja
bortna (njem. Borte) v. borda
borusofobija (lat. Borussia Pruska,
gr. fobos strah) strah od Prusa, mrnja prema Prusima i svemu to je
prusko
borusomanija (lat. Borussia Pruska,
gr. mania) pretjerana ljubav prema
Prusima i svemu to je prusko
bos (engl. boss) ef, gazda, gospodar,
poslodavac, majstor
bosa (fr. bosse, tal. bozza) grba, vrga,
kvrga; ispupeno kiparsko djelo izliveno od gipsa; okrugle kiparske fi-

195

botanofil
gure koje stoje same (za razliku od
onih koje stoje na reljefu, u skupini)
bosaa (fr. bossage) gruba kiparska
obrada kamena koja slui kao priprema za konanu izradu modela
boselaa (fr. bosselage) izrada u ispupenim, breuljkastim, valovitim oblicima, arama
boselirati (fr. bosseler) raditi ispupene, valovite oblike, are; pr. boseliran
bosirati (lat. bossare) praviti plastine
predmete od ilovae, voska, gipsa
bosoni mn. (po J. C. Boseu, indijskom
fiziaru i biljnom fiziologu, 1858
1938) subatomske estice s cijelim
kvantnim brojevima spina
boston (engl.) 1. kartaka igra s etiri
igraa slina vistu, ili s manjim brojem karata i tri igraa (tri-boston),
nazvana po gradu Bostonu u Sjev.
Americi; 2. vrsta plesa (amerika, neto jednostavnija vrsta valcera)
bo (fr. boche) ime kojim Francuzi podrugljivo i prijezirno nazivaju Nijemce
bot (tal. botto) mah, zamah, udarac;
otkucaj sata, pa odatle i sat, ura-, jedan bot jedanput, jednom
botana (tal. bottana) obino, grubo tkano pamuno platno
botaniar (gr. botanikos travni, biljni) poznavatelj bilja i raslinja, onaj
koji se bavi prouavanjem bilja i raslinja
botanika (gr. botanike) znanost o biljnom svijetu, o biljkama i raslinju
botanizirati (gr. bosko napasam, botane trava) skupljati biljke; baviti se
biljkama
botano- (gr. botane krmna trava) predmetak u sloenicama sa znaenjem;
biljka, trava
botanofag (gr. botane, fagos) zool.
biljojed, biljoder
botanofil (gr. botane, filos) ljubitelj
bilja, onaj koji se voli baviti botanikom
t

botanograf
botanograf (gr. botane, grafo) opisiva
bilja i raslinja
botanoliti (gr. botane, lithos kamen)
mn. geol. okamenjene biljke
botanolog (gr. botane, logos) poznavatelj i prouavatelj bilja i raslinja
botanologija (gr. botane, logia) poznavanje i prouavanje biljaka, znanost
o biljkama; botanika; prid. botaniki
botanomantija (gr. botane, manteia)
gatanje (ili: proricanje) sudbine iz biljaka
botar (lat. compater) kum
botarga (p. bota larga, botarga, tal.
bottarga) jelo slino kavijaru, od usoljene ikre morskog lipljena, tunjevine i dr., u junoj Europi i na Istoku
botega (tal. bottega, fr. boutique, lat.
apotheca) duani, mala trgovina;
krma, vinara; sluga, konobar
botelar (lat. botella, botellarius) ef kuhinje, uvar ivenih namirnica na
brodovima
botra (lat.) kuma
botrinitian (gr. botrys) grozdast, u
obliku grozda; bortiotian
botrinti (gr. botrys grozd, -ites) mn.
geol. okamine grozdasta oblika
botriokefal(us) (gr. botrion jamica,
kefale glava) zool. irokolana trakavica, sa 3 do 4 tisue lanaka, ivi u
tankom crijevu ovjeka, psa i dr.
botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes
gljiva) med. crvena izraslina na ruci
ili nozi, veliine zrna graka do sitnijeg ljenjaka, privrena na kou
jednom peteljkom
botriotian v. botritian
botroilit (gr. botrys grozd, lithos kamen) min. kamen grozdasta oblika
botulizam (lat. botulus kobasica) med.
trovanje pokvarenom hranom, naroito pokvarenim mesom (u kobasicama) i ribom
botunada (tal. bottonata) zadirkivanje,
peckanje, bockanje,

196

br
botue (mad. botos) mn. pustene ("filcane") papue
bouche-trou it. bu-tru (fr.) beznaajan, sporedan lik ili sporedna uloga
u kazalinim djelima
boufort it. bofor (prema vlastitom
imenu Beaufort) ljestvica od 12 stupnjeva po kojoj se mjeri jaina vjetra:
0 = tiina, 2 = lagan, 4 = umjeren, 6
= jak, 8 = vrlo jak, 10 = jaka oluja,
12 = orkan
boule it. bul (fr. boule) rezbarija u drvu
s metalnim umecima, nazvan po
francuskom rezbaru A. Ch. Bouleu
(16421732)
Bourbon it. Burbon (fr.) ime poznate
vladarske porodice; Burbonska palaa pren. francuski parlament
Bourdonova cijev it. Burdonova ...
zrakoprazna ili tekuinom ispunjena (najee metalna) cijev prstenastog oblika, koja se prua ili savija
pod utjecajem vanjskog tlaka ili temperature; slui kao osjetilo u manometrima i termometrima (naziv po
izumitelju, francuskom inenjeru E.
Bourdonu, 18081884)
bouts-rimes it. bu-rime (fr.) mn. unaprijed napisani srokovi za koje se tek
trebaju nai stihovi; pjesme kod kojih su najprije napisani srokovi, a tek
nakon toga stihovi
bowie-knife it. boi-najf (engl.) veliki
lovaki no otar s obje strane, pronalazak amerikog pukovnika J.
Bowiea
bowling-green it. boling-grin (engl.)
igralite za kuglanje u zelenilu
boy (engl.) deko, djeak; sluga; trkaralo, tekli
boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog
vina (po gorskim predjelima sjeverno od Lyona)
bour (ar. busur) bot. biljka s velikim
1 lijepim cvjetovima iz porodice abnjaa, peonija
Br kem. kratica za brom

brabansona
Brabansona (fr. Brabangonne) belgijska nacionalna pjesma, "Marseljeza"
belgijske revolucije
brabansoni (fr. brabangons) mn. brabantski vojnici koji su, osobito u XII.
st., bili u engleskoj ili francuskoj
slubi, poznati zbog svojih pljakakih izgreda po Francuskoj
brabanta (fr.) trg. vrsta nizozemskog
platna
bracera (tal. brazzera = braki brod)
drveni obalni jedrenjak od 18 do 40
t s jednim latinskim jedrom i prekom
bra (tal. viola di braccio) glaz. viola,
neto vea violina; vrsta tambure za
pratnju
bradiekoja (gr. bradys spor, akuein
sluati) med. gluhoa, teko sluanje
bradifazija (gr. bradys, femi govorim)
med. teak, usporen govor zbog nepotpunog svladavanja nekih smetnji
(npr. pri mucanju)
bradifrazija (gr. bradys, frasis govorenje) med. teak govor, sporost u
govoru
bradifrenija (gr. bradys spor, fren srce, razum) sporost duevnog ivota
(osobito: sporost u miljenju)
bradikardija (gr. bradys, kardia srce)
med. bolesni usporeni rad srca
bradikineza (gr. bradys spor, kineo
kreem se) sporost u pokretima
bradilalija (gr. bradys, lalia govor)
med. spor i teak govor zbog mane u
govornom organu; bradilogija
bradilogija med. v. bradilalija
bradimaseza (gr. bradys spor, masaomai vakati) med. teko vakanje
bradipepsija (gr. bradys, pepsis probava) med. teko, sporo probavljanje
hrane, loa probava
bradispermatizam (gr. bradys, sperma sjeme) med. teko, sporo izlaenje sjemena (pri spolnom odnoaju)

197

brahikatalektian
bradisurija (gr. bradys spor, uron mokraa) med. v. strangurija
bragadur (tal. braccatore lovaki pas)
snalaljiv, domiljat ovjek; njukalo
braganja (tal. bragagna) vrsta ribarske mree
bragerdizam (engl. braggard) razmetljivost, hvalisavost
bragoc (tal. bragozzo) ribarski jedrenjak sa dva jarbola i dva jedra
bragura (staronord. bragr) pjesnika
umjetnost, pjesnitvo
brahi- (gr. brachys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kratak, malen, sitan
brahibiotian (gr. brachys, bios ivot)
kratkovjean, koji ivi kratko
brahibiotika (gr. brachys, bios ivot)
tenja ili vjetina skraivanja ivota; suprotno: makrobiotika
brahicefal (gr. brachys, kefale) glava
antropol. ovjek koji ima kratku lubanju, kod koje je najvei poprean
presjek gotovo jednak uzdunom presjeku
brahidaktilija (gr. brachys, daktylos .
prst) antropol. uroena kratkoa prstiju
brahidromian (gr. brachys, dromikos
sposoban za tranje) koji ne moe dugo trati
brahigraf (gr. brachys, grafo piem)
onaj koji umije brzo pisati sluei se
kraticama; stenograf
brahigrafija (gr. brachys, grafla pisanje) vjetina pisanja pomou skraivanja uope; u uem smislu isto to
i stenografija i tahigrafija
brahij (lat. brachium, gr. brachion) miica, ruka, osobito donji dio ruke, od
prstiju do lakta; mo, sila
brahijalan (gr. brachion ruka, miica,
lat. brachialis runi, miini) runi;
pren. nasilan, nasilniki
brahikatalektian (gr. brachy-katalektikos) metr. nepotpun, tj. stih koji
na kraju nema jedne ili dviju stopa

brahikronian
brahikronian (gr. brachys, chronos
vremenski) kratkotrajan, kratkovremen
brahilog (gr. brachys, logos) koji umije
biti saet u govoru i pisanju
brahilogija (gr. brachys, logia) vjetina saetog izraavanja u govoru i
pisanju; pren. figura pri kojoj je
prividno i formalno izostavljen kakav
element vaan za izlaganje misli, ali
se krije u samom smislu reenice
brahimetropija (gr. brachys, metron,
orao vidim) med. kratkovidnost
brahiodonti (gr. brachys, odontos zub)
zool. zubi s niskom krunom i dobro
razvijenim korijenom, npr. u sisavaca
brahiometar (gr. brachion, metron)
med. sprava za mjerenje miice, ruke
brahiotomija (gr. brachion ruka, temno reem) kir. rezanje ruke
brahipetalan (gr. brachys, petalon
list) bot. koji ima kratke cvjetne
listie, kratke latice, kratkih latica
brahipneja (gr. brachys, pneo diem)
med. uskoa prsiju, tjesnoa prsiju i
sporo disanje kao posljedica toga
brahipneuma (gr. brachy-pneuma)
med. kratak dah, astma
brahipodan (gr. brachys, pus, podos
noga) kratkonog, kratkih nogu
brahipodi (gr. brachion, pus, podos noga) zool. veoma rasprostranjene morske ivotinje, imaju dva kapka, i po
tome nalikuju na koljke, ali se po
gradi tijela od njih znatno razlikuju
brahipteran (gr. brachys, pteron krilo)
kratkokrilan, kratkih krila; metr.
koji ima kratke metrike stope
brahipteri (gr. brachys, pteron krilo)
mn. zool. ivotinje kratkih krila; insekti koji imaju kratka krila
brahiscijan (gr. brachys, skia sjena)
zem. koji ima kratku sjenu (kae se
za stanovnike najtoplijih dijelova
svijeta, tj. za ljude koji bacaju kratku
sjenu zbog toga to im sunane zrake

198

Brailleovo pismo
padaju na tjeme gotovo vertikalno,
uspravno)
brahisilab (gr. brachys, syllabe slog)
metrika stopa koja se sastoji samo
od kratkih slogova
brahistohrona (gr. brachys, brachistos najkrai, chronos vrijeme) mat.
linija najbreg pada; cikloida
brahit opt. skraeni naziv za brahiteleskop
brahiteleskop (gr. brachys, tele daleko, na udaljenosti, skopeo gledam)
opt. vrsta kratkih dalekozora sa zrcalima koja se odlikuju svojom praktinou
Brahma (sanskr. Brahma) u indijskoj
filozofiji Veda ovako se zove vrhovno
indijsko boanstvo
brahmaizam (sanskr. Brahma) starije
nauavanje o Brahmi, onako kako je
izloeno u Upaniadama (za razliku
od nauavanja izloenog u Vedanti)
Brahman (sanskr. Brahman) ind. fil.
apsolutno Bie i nebie u isto vrijeme
Brahmana (sanskr. Brahma) zbirka
djela koja predstavljaju dogmatskospekulativne rasprave indijske knjievnosti, neku vrstu komentara Vedama
brahmani (sanskr. brahmana) lanovi
najvie i najuglednije kaste u Indiji
koji su, dajui oduvijek sveenike,
pjesnike, znanstvenike i politiare,
stalno zauzimali najistaknutiji poloaj i uivali velik vjerski ugled
brahmanizam (sanskr. brahma) indijska religija utemeljena, otprilike,
u 8. st. pr. n. e., a od svojih pristaa
traila je visoko moralan ivot; brahmanizmom se i danas naziva religija koja vlada u Indiji, ali tonije ju
je zvati neobrahmanizam i hinduizam
Brailleovo pismo meunarodna abeceda za slijepe koja se sastoji od svega est, jagodicama prstiju opipljiv-

brain draining
ih toaka (pronalazak slijepog francuskog uitelja slijepih Louisa Braillea)
brain draining it. brein dreining
(engl.) "isuivanje mozgova", naziv za
pojavu odlaenja kolovanih strunjaka iz manje razvijenih zemlja u
zemlje vieg standarda
brain-storming it. brein-storming
(engl.) sastanak na kojem bez reda
svaki sudionik iznosi sve to mu trenutano pada na pamet u vezi s postavljenim problemom koji valja rijeiti
brain-trust it. brein-trast (engl.) savjetodavna ekipa strunjaka oko nekog
politikog ili gospodarstvenog rukovoditelja
brajda (lat, braida od njem. breit irok)
stupovi s letvama ili icama po kojima se penje vinova loza; pergola
brakadabra (bracadabra) v. abrakadabra
brakonijer (fr. braconnier) zvjerokradica, krivolovac; ovjek koji se bavi
nedoputenim lovom na tuoj zemlji;
lovokradica, prekritelj zakona o lovu
brakteja (lat. bractea list) bot. zatitni, pokrovni list na biljci
Bramahova brava sigurnosna brava s
vie uica nejednake veliine (obino
6 do 7) koje moraju biti jednako udaljene da bi se brava mogla otvoriti
(nazvana po svom pronalazau, engleskom mehaniaru Bramahu,
17491814)
Bramahova prea fiz. hidraulini tijesak koji radi pod vodenim tlakom;
v. Bramahova brava
Bramarbas (p. bramar rikati) ime
glavnog lika nekih Holbergovih komedija; pren. hvalisavac, junak na
rijeima
brancin (tal. branzino) lubin (morska
riba)

199

bravo
brand (njem. Brand) med. lokalno izumiranje jednog dijela tijela; gangrena, nekroza
branda (tal. branda) visei (mornarski)
krevet; preklopna postelja
brander (njem. Brand poar) poarnjak; malen jedrenjak napunjen smolom, uljem i kuinom; nekad se putao zapaljen protiv ratnih jedrenjaka kako bi izazvao poar
brandy it. brendi (eng.) alkoholno pie
dobiveno destilacijom vina, vinjak
branhijati sve ivotinje koje diu na
krge, krgai
branhije (gr. branchion) mn. zool. krge
branhus (gr. branchos) med. promuklost; upala krajnika
brana (fr. branche, ta. branca) grana;
dio, odsjek, ogranak (neke znanosti,
nekog posla), struka; poziv, posebno,
ue podruje zanimanja
bratvurt (njem. braten pei, Wurst
kobasica) vrsta kobasice za peenje
brauning (engl. bravvning) v. brawning
brauning naziv za razliite vrste pitolja, puke i mitraljeze (po engleskom konstruktoru Johnu Mosesu
Browningu, 1855 1926)
braunizam med. nauavanje engleskog
lijenika Johna Browna (17351788)
po kojem se iva bia razlikuju od
neivih stvari po tome to imaju sposobnost podraivanja, tj. sposobnost
da vanjskim utjecajima, "podraajima", bivaju pokretana na djelatnost; podrijetlo bolesti je, prema tome, nedostatak ili postojanje prevelike podraljivosti organizma
braunovci mn. med. pristae nauavanja Johna Brovvna; v. braunizam
bravissimo (tal.) usklik u znak odobravanja: vrlo dobro, vrlo lijepo, sjajno,
odlino!
bravo (tal.) 1. usklik u znak odobravanja, odlino, tako je!

bravo

200

briesi

bretanja (fr. bretagne) stari francuski

bravo (tal.) 2. junak; valjan i vrijedan
ples udvoje; vrsta odlinog francusovjek; plaeni ubojica, podmukli
kog platna (naziv po Bretanji, pokraubojica
bravur-arija (fr. bravour, tal. aria)
jini u sjevernoj Francuskoj)
glaz. glazbeno djelo (za sviranje ili
bretela (fr. bretelle) uprta, remen za
pjevanje) s osobito velikim tehnikim
noenje tereta; voj. kosi poloaj koji
tekoama
povezuje dva uzastopna poloaja; mn.
bravura (fr. bravoure, tal. bravura) vabretele naramenice, hlanjaci
ljanost; hrabrost, junatvo, neustra-.
bretona (fr. bretonne) vrsta enskog
ivost; junako djelo; neto izraeno
kinog ogrtaa, nazvanog po fr. poili izvedeno s velikom vjetinom i
krajini Bretanji
strunou; tehnika vjetina i okretbrev(e)te (fr. brevete) pr. s diplomom,
nost izvoenja, osobito u glazbi
s poveljom; s patentom, patentiran
brazilin crvena boja koja se pravi od
brev(e)tirati (f.. breveter) dati, izdati
brazilskog drveta
dekret, diplomu, patent, povelju
brazleta (fr. bracelet, lat. brachiale) nabreve (tal. breve) svaki slubeni pisani
rukvica, grivna
akt, osobito Papino pismo dravama,
bredizam med. = hipnotizam, nazvan
vladarima i dr. koje nema strogo forpo engleskom lijeniku Jamesu Braimalni oblik (za razliku od bule); (fr.
deu (17951860) koji ga je prvi otbrevet) diploma, povelja, dekret; pikrio i ukazao na vezu izmeu hipsmo, povlastica, patent; brevet d'innoze i sugestije
vention it. breve d'envansjon (fr.)
brefotrof (gr. brefos novoroene, tropronalazaka povelja, patent
feus hranilac) nadstojnik, upravitelj
brevi
manu (lat.) otvoreno, bez uvijabrefotrofija
nja, odmah, kratkim putem
brefotrofij (gr. brefos, trofeus) zavod
brevijacija (lat. breviatio) skraivanje,
za nahoad, zavod za prehranu i pokraenje; brevijatura
dizanje djece
brevijar
(lat. breviarium) kratak prebregma (gr. bregma) anat. srednji dio
gled,
kratak
izvadak, kratak popis,
lubanje, tjeme
kratak
izvjetaj;
molitvenik katolibrek (engl. break) otvorena kola na 4
kih sveenika za svakodnevna bokotaa, lovaka kola s 3 do 6 sjedala,
gosluja
s dvije klupe namjetene po duini
brevijatura
(lat. breviatura) v. breviili poprijeko i s visokim bokom
jacija
bremsberg (njem. Bremse konica,
brevilokvij (lat, brevis, loqui govoriti)
Berg brdo) ureaj za sputanje tereta
kratak, saet i jezgrovit govor
niz kosinu; upotrebljava se kod rubreviotipija (lat. brevis kratak, gr.
darskih i umskih poslova, gradnje i
typos otisak) glaz. tiskanje nota
dr.
brevipedan
(lat. brevis, pes noga) kratbremza (njem. Bremse) konica
konog,
kratkih
nogu
brener (njem. brennen paliti, Schere
brevis (lat. brevis kratak) glaz. nota
kare) eljezna naprava u obliku kakoja vrijedi za dva cijela takta
ra koja se zagrije i takva slui za :
kovranje kose; kovralo
briesi (engl. breeches) mn. kratke ili
brea (fr. breche, tal. breccia) voj. propolukratke asnike hlae, portske
boj, prodor (u zidu, bedemu, utvreili za jahanje, gore iroke a dolje tinju); pren. teta, utrb
jesno priljubljene uz noge

brid
brid (engl. bridge) kartaka igra, slina vistu, jedna od najzanimljivijih
igara s vrlo mnogo kombinacija
brig (engl. brig, brigg) pom. laka jedrilica s dvije katarke i s veslima,
za sto naoruanih ljudi; prije: vrsta
ratnih brodova s 10 do 20 topova
brigada (fr. brigade, tal. brigata) 1. voj.
jedinica sastavljena obino od dva
puka istog roda vojske; 2. skupina
radnika koji rade na izvrenju odreenog zadatka
brigadir (fr. brigadier) 1. voj. zapovjednik brigade; 2. konjiki doasnik u
francuskoj vojsci; 3. rukovoditelj radne brigade
brigant (tal. brigante) cestovni razbojnik, pljaka; hajduk, buntovnik
brigantina (engl. brigg, fr. brigantine,
njem. Brigantine) pom. mala jedrilica s dvije katarke
Brightova bolest (lat. morbus Brightii)
med. akutna i kronina upala bubrega s izluivanjem bjelanevine u mokrai (nefritis), nazvana po engleskom lijeniku R. Brightu (1788
1858) koji ju je prvi opisao
brigma (gr. brycho krguem, brignos
krgut) med. krgutanje zubima
Brijarej mit. sin Urana i Geje, div s 50
glava i 100 ruku; Egeon
brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija;
razne umjetnike stvarice, osobito
starinske; staretinarnica
briket (fr. briquette) neto u obliku cigle, kugle ili jajeta; osobito sitan
ugljen verlo upotrebljiv kao gorivo,
zbijen u obliku opeke, cigle, kugle,
jajeta i si.
briketaa (fr. briquetage) bojenje zida
tako da izgleda kao zid od cigle; izrada proelja graevine (fasade) tako
da se vide cigle, fugiranje
briketirati (fr. briqueter) poploiti ciglama; obojiti zid tako da izgleda kao
zid od cigala; sitan, u prah pretvo-

201

briljantnost
ren materijal zbijati (preati) u obliku cigle
brikfastn (njem. Brief pismo, list, Kasten ormar) potanski sandui, ormari, krinjica za pisma, listovna
ulonica (obino na javnim mjestima)
brikola (lat. bricola, fr. bricole) srednjovjekovna ratna sprava za bacanje
kamenja; kod biljara: odskok, odboj
lopte od ograde; udariti par bricole
it. par brikol (fr.) udariti loptu sa
strane odbijenom loptom od ograde,
otuda: pren. par bricole it. par brikol
(fr.) posredno, zaobilazno, sa strane,
lukavo
brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odskoiti; uiniti da se neto odbije, odskoi; pomou odbijanja pogoditi sa
strane; pren. ne raditi asno, raditi
zaobilazno
briksizam (gr. brycho krguem) kripanje zubima u snu, krgut
brillante (tal.) glaz. veoma vatreno, ivahno, plahovito
briljant (fr. brillant) dijamant uglaan
dijamantnim prahom tako da ima
oblik dvostrukog (osnovama spojenog) stoca, odozgo jae, a odozdo slabije zatupljenog, te sa strane podijeljenog u mnogobrojne trokute i etvorokute (fasete)
briljantan (fr. brillant, briller sjati, blistati) sjajan, svijetao, blistav; pren.
odlian, divan, krasan, velianstven
briljantin (fr. brillantine) kozm. vrsta
mirisne masti za kosu, bradu i brkove
briljantina (fr. brillantine) gusto tkana
pamuna tkanina s uzorcima
briljantirati (fr. brillanter) od dijamanata glaanjem praviti briljante;
ukrasiti (ili: optoiti) dragim kamenjem, osobito briljantima
briljantnost (fr. brillant) sjaj, blistavost, rasko; pren. divota, velianstvenost, odlinost

briljirati
briljirati (fr. briller, tal. brillare) sjati,
sijati, blistati, svijetliti se, prelijevati
se u svjetlosti; pren. znaajno se isticati, odskakati od ostalih
brimada (fr. brimade) kod francuskih
studenata: zbijanje ala s novim studentima, "krtenje" brucoa na taj
nain to ih stariji zgrabe za noge i
ruke i bacaju uvis
brimborium (lat.) govorenje nebitnih
stvari; okolianje, izmotavanje
brimer (fr. brumaire, lat. bruma najkrai dan) u republikanskom francuskom kalendaru: drugi mjesec u
godini, od 23. listopada do 24. studenog, magleni mjesec; 18. brimera (9.
studenog 1799.) uzeo je Bonaparte,
kao prvi konzul, vladu u svoje ruke
brinet (fr. brunet) crnomanjast ili smedokos mukarac
brineta (fr. brunette) crnomanjasta ili
smeokosa ena
brinirati (fr. brunir) metalne predmete
smee uglaati, usjajiti i na taj ih
nain sauvati od hranja; bojiti (ili
obojiti) smee, pocrniti
briofiti (gr. bryon mahovina, fyton biljka) mn. bot. skupni naziv za mahovine
brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bot.
slian mahovini, mahovinast
briologija (gr. bryon, logia) bot. dio
botanike koji prouava mahovine
brion (fr.) vrsta kvalitetnog francuskog
vina
brioso it. briozo (tal.) glaz. ivahno,
umno, buno, plameno; con brio
brio (fr. brioche) vrsta peciva, ajni
krui, pletenica; sendvi
briozoe (gr. bryon mahovina, zoon ivotinja) zool. morske, rjee slatkovodne, ivotinje nalik na mahovine,
ive u kolonijama i mahovinasto su
razgranate
briskirati (fr. brusquer) obrecnuti se
na nekoga; htjeti neto brzo sprovesti, prenagliti ime

202

broajon
brikula (tal. briscola) vrsta kartake
igre, osobito rairena u primorskim
krajevima Hrvatske
britanija-metal u Britaniji (Engleskoj)
pronaena metalna smjesa cinka, antimona i neto bakra (ponekad i nikla
i bizmuta), bijele, srebrnaste boje;
upotrebljava se, umjesto srebra, za
izradu stolnog pribora
Briti naziv za keltska plemena naseljena u Britaniji u doba rimskih osvajanja
British Museum it. Briti muzeum
(engl.) veliki narodni muzej u Londonu (osnovan 1753.) s veoma bogatim znanstvenim i umjetnikim zbirkama
brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi,
rasprskava, koji razmrskava, razoran, unitavajui
brizantnost (fr. briser) sposobnost rasprskavanja, razornost, razorna snaga
brizer (fr. briseur) lomitelj, razbija;
prednji valjak na spravi za predenje
brizolete (njem. Brisoleten) mn. peeni valjuci od mesa
brizomant (gr. brizo spavam, mantis
prorok) strunjak u tumaenju snova
brizomantija (gr. brizo, manteia proricanje) vjetina tumaenja snova
brnistra (tal. ginestra) primorski grm
s lijepim utim cvjetovima, uka
broad-casting it. brodkasting (engl.)
odailjanje radio emisija, radio emitiranje
broad-side it. brod-sajd (engl.) pom.
strana broda; svi topovi na jednoj
strani ratnog broda; paljba iz topova
s jedne strane broda
Broadway it. Brodvej (engl. Broadway
iroki put) glavna poslovna ulica u
New Yorku, dugaka 25 km, srednjim dijelom centar amerikog kazalinog ivota
broajon (fr. broyon) tuak za mrvljenje, trljanje boja

brockhaus
Brockhaus it. Brokhaus (njem.) veliki
njemaki konverzacijski leksikon s
mnogo izdanja; nazvan po velikom
njem. izdavakom poduzeu u Leipzigu, osnovanom 1805.
broderija (fr. broderie) vez, vezivo; vezenje; trgovina vezivom; pren. kienje, uljepavanje
brodet (tal. brodetto) kuh. vrsta jela
od ribe s gustim umakom od rajica,
luka i maslinova ulja, obino se jede
s palentom
brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zlatom, srebrom, svilom; pren. krasiti,
uljepavati izmiljenim dodacima
brojler (engl. to broil pei na otvorenoj
vatri, na rotilju) pile za peenje,
"pohanac"
brokanter (fr. brocanteur) trgovac starim umjetnikim predmetima, osobito slikama; staretinar
brokantirati (fr. brocanter) trgovati
umjetnikim stvarima, osobito slikama; kupovati i prodavati stare stvari
brokat (tal. broccato) skupocjena i teka, zlatnim i srebrnim koncima protkana svilena tkanina; grub metalni
praak od slitine bakra i cinka; fini
obojeni tinjac u praku (obje vrste
ovog praka upotrebljavaju se za
bronane boje); brokatni papir papir
u boji s uzorcima, oblicima i si., utisnutim u zlatu ili srebru
brokatel (tal. broccatello) brokatu slina polusvilena tkanina, od svile i pamuka, ili samo od pamuka, s utkanim velikim cvjetovima; vrsta utog,
crvenkastog ili ljubiastog talijanskog mramora
broker (engl. broker) trgovaki posrednik
brokeraa (engl. broker) trg. nagrada
koju trgovaki posrednik dobiva za
posredovanje
brokula (tal. broccoli) vrsta cvjetae s
mesnatim i sonim cvjetovima i stabljikama

203

bronhije
brom (gr. bromos smrad, lat. bromium)
kem. element, nemetal atomske teine 79,916, redni broj 35, znak Br,
crvenkastosmea teka tekuina,
otrog mirisa
bromatika (gr. broma jelo) znanost o
pripremanju jela po znanstvenim i
ekonomskim naelima
bromatografija (gr. broma jelo, grafein opisivati) opisivanje jela i sredstava za prehranu
bromatologija (gr. broma jelo, logia)
znanost o jelima, znanost o sredstvima za prehranu
bromatometar (gr. broma jelo, metron) sprava za odmjeravanje dnevne koliine hrane
bromizam (gr. bromos) med. trovanje
bromom
bromoform (lat. bromoformium) farm.
tekuina veoma slina kloroformu,
upotrebljava se kao sredstvo protiv
jakog kalja
bromural (gr. bromos) farm. bromov
pripravak, poznati lijek za ivce
bronca (fr. bronze, tal. bronzo, lat. bronzium) legura (slitina) bakra, cinka i
eljeza
bronce (tal. bronzo) zvonce, mjedeniica, klepica, poklepica
bronana bolest med. tuberkulozna
bolest nadbubrenih lijezda praena velikom slabokrvnou i smeom
bojom koe
bronano doba geol. pretpovijesno razdoblje (izmeu kamenog i ledenog
doba) u kojem su se ljudi sluili broncom za izradu oruja, posua i dr.
bronati (fr. bronser) obojiti bronanom, tj. smeom, crnom, bakrenom
bojom (drvo, gips, kou i dr.); obojiti
modrikastim preljevima na vatri
bronhijalni (gr. bronchos dunik) duniki, koji se tie dunika ili dunica, npr. bronhijalni katar = brrnnitis
bronhije (gr. bronchia) mn. an-i. dva
kanala, lijevi i desni, koji nastaju

bronhitis

204

ravanjem dunika od treeg lenog

prljena
bronhitis (gr. bronchia) med. upala
bronhija, bronhijalni katar
bronho- (gr. bronchos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: dunik
bronhoblenoreja (gr. bronchos, blemma sluz, rheo teem) med. gnojna
upala dinih kanala
bronhocela (gr. bronchos, kele kila,
bruh) med. kila dunika, gua
bronhofonija (gr. bronchos, fone glas)
med. piskutavost glasa (kod promuklosti)
bronholitija (gr. bronchos, lithos kamen) med. stvaranje kamena u dinim kanalima
bronhomikoza (gr. bronchos, mykes
gljiva) med. upala dunika izazvana
zaraznim gljivicama
bronhoplegija (gr. bronchos, plesso
udarim) med. uzetost (ili: paraliza)
dinih kanala
bronhopneumonija (gr. bronchos,
pneuma dah) med. upala bronhija
koja prelazi na pluno tkivo i izaziva
upalu plua, tuberkuloza plua
bronhoragija (gr. bronchos, regnymi
skrim, slomim) med. krvarenje dinih kanala
bronhoreja (gr. bronchos, rheo teem)
med. pretjerano izluivanje sluzi kod
kronine upale dinih kanala
bronhoskopija (gr. bronchos, skopeo
gledam) med. pregled dunika i dinih kanala pomou posebnog zrcala
bronhospazam (gr. bronchos, spasmos
gr) med. gr u dinim kanalima
bronhostenoza (gr. bronchos, stenos
tijesan) suavanje (ili suenost) dinih kanala
bronhotomija (gr. bronchos, temno reem) med. operativno otvaranje dinih kanala; bronhotom instrument za
umjetno otvaranje dinih kanala
bronhus (gr. bronchos) anat. dunik,
grkljan; usp. bronhije

bruderaft
bronteum (gr. bronte grmljavina)
sprava za izvoenje umjetne grmljavine na pozornicama
brontofobija (gr. bronte, fobeo plaim
se) strah od grmljavine i nepogoda
brontologija (gr. bronte grmljavina,
logia) znanost o grmljavini, o nepogodama uope
brontometar (gr. bronte grom, grmljavina) ureaj za mjerenje jakosti
gromova i grmljavine
brontosaur (lat. brontosaurus) geol.
golemi kraljenjak iz razdoblja krede, dug preko 18 metara
brontoterij (lat. brontotherium) geol.
divovska, nosorozima slina vrsta sisavaca iz srednjeg tercijara Sjeverne Amerike
brontulati (tal. brontolare) gunati,
mrmljati; prigovarati
bronzin (tal. bronzo) lonac, bakreni kotli
bro (fr. broche) enski nakit s kopom
(obino na prsima ili pod vratom)
broirati (fr. brocher) proiti, proivati
(knjigu), uvezati knjigu u mekan
uvez; protkati, protkivati tkaninu
(zlatom, srebrom, svilom); pren. uiniti neto na brzinu
broura (fr. brochure) mekano uvezana
knjiica; knjiica o aktualnim dnevnim pitanjima
brourist (fr. brochurier) pisac broura
browning it. brauning (engl.) automatski revolver belgijskog sustava sa
7 i vie metaka u areru koji je
smjeten u kundaku, razliitog kalibra (nazvan po pronalazau, Amerikancu J. N. Brovvningu)
bruceloze zarazne bolesti uzrokovane
bakterijama roda Brucella; kod ovjeka izazivaju dugotrajne vruice
(Bangova bolest, malteka groznica),
a kod goveda, ovaca i svinja zarazne
pobaaje
bruderaft (njem. Bruderschaft) bratstvo, bratimstvc

bruh
bruh (njem. Bruch lomljenje) med. v.
hernija
bruh-gold (njem. Bruchgold) izlomljeno, nepreraeno zlato
brum (engl. brougham) zatvorena laka
koija s dva sjedala i jednim konjem,
nazvana po imenu poznatog engleskog dravnika Brooma (17781868)
bruma (lat.) najkrai dan u godini, zimski solsticij; zima, studen uope
brumaire it. brimer (fr.) mjesec francuskog republikanskog kalendara, od
22. X. do 22. XI; 18. brumaire datum (9. XI. 1799.) kad je general Bonaparte sruio Francusku republiku
brumalan (lat. brumalis) zimski
brustbild (njem. Brust-bild) poprsje,
slika ili kip koji prikazuju glavu i
gornji dio prsiju, bista
brusthalter (njem. Brust-halter) enski
prslui za pridravanje grudi
brutulati (tal. brustolare) paliti, priti
brut (fr. brut sirov) oznaka za pjenuac
(suhi) kojem, prilikom dobivanja, nije
dodano nimalo eera
Brut (Marko Junije 8542. pr. n. e.)
najistaknutiji sudionik urote protiv
Cezara; ubio se nakon poraza Kasijeve vojske kod Filipija; pren. nezahvalni urotnik
brutalan (lat. brutalis, fr. brutal) ivotinjski; grub, surov, neotesan, divljaki, zvjerski
brutalitet (lat. brutalitas) surovost,
grubost, divljatvo; ivotinjsko ponaanje prema kome, ivotinjska pouda
brutalizirati (fr. brutaliser) zlostavljati, zvjerski (ili: grubo) postupati s
nekim; poivotinjiti
brutalnost v. brutalitet
brutificirati (lat. brutificere) napraviti
nekoga ivotinjom, uiniti da podivlja, potpuno zanemariti
brutto (tal. brutto) trg. teina robe zajedno s teinom ambalae; bruto-pri-

205

Budha
hod cjelokupan prihod, bez odbitka
trokova; suprotno: netto
brueta (tal. brogiotto) vrsta crne smokve, brunjaa
btto kratica za brutto
bubalis (gr. bubalis) zool. afriki jelen, antilopa
bubikopf (njem. Bubikopf) "djeaka
glava", kratka enska frizura kao u
djeka
bubonadenitis (gr. bubon preponske
lijezde, aden lijezda) med. upala
preponskih lijezda
bubonalgija (gr. bubon, algos bol)
med. bolest prepona
buboni (gr. bubon) mn. med. upala
limfnih lijezda u preponama (obino
u vezi s mekim ankirom), venerine
otekline
bubonocela (gr. bubon, kele) med.
bruh prepona, kila
bubonulus (gr. bubon, lat. bubonulus)
med. limfni triper (kapavac)
Buchenwald it. Buhnvvald (njem.) ime
jednoga nacistikog koncentracijskog
logora (u njemakoj pokrajini Tiringiji, Thiiringen), osobito poznatog po
okrutnostima koje su u njemu vrene nad zatoenicima tijekom Drugoga svjetskog rata i prije njega
(19371945); usp. Dachau, Auschwitz
bucina (lat.) truba, trublja
buckinghamska palaa it. bakingemska (engl.) kraljevski dvor u Londonu
Buda (sanskr. Buddha) v. Budha
budak (tur. budak) trnokop, kramp,
orue s drkom kojemu je na vrhu s
jedne strane eljezni iljak a s druge
uska motiica; pren. glupan, velika
budala
Budha (sanskr. Buddha) "Probueni,
Prosvijeeni", osniva po njemu nazvane religije (budhizma), roen u
Indiji polovicom VI. st. pr. n. e. u
staroj plemikoj obitelji, tovan kao

budhisti
bog, "sveti mudrac", i kao deveto utjelovljenje boga Vinua; usp. budhizam
budhisti (sanskr. Buddha) mn. pristae religije i filozofije budhizma
budhizam (sanskr. Buddha) nauavanje Gautama Budhe (557447 pr.
n. e.); ind. religija koju je osnovao
Budha, ija se filozofija temelji na
dvama pojmovima: patnji i spasenju;
ivot je patnja, uzroci patnje su strasti (tj. e za ivotom, volja za ivotom), osloboditi se tih strasti znai
osloboditi se patnje, put prema osloboenju vodi nirvani, tj. stanju blaenog mira, bez strasti i patnje; budizam
budisti (sanskr. Buddha) mn. v. budhisti
budizam (sanskr. Buddha) v. budhizam
budo (jap.) zajedniki naziv za sve borbene vjetine kao to su dudo, karate i si.
budoar (fr. boudoir) mali, lijepo ureen
enski salon (obino u blizini spavae sobe)
budet (engl., fr. budget, tal. bolgia, lat.
bulga novanik) jednogodinji zakon
kojim se predviaju, prethodno odobravaju i prethodno rasporeuju svi
dravni (kao i gradski i dr.) prihodi
i rashodi u jednoj budetskoj godini;
proraun prihoda i rashoda uope;
budetska godina godina trajanja
primljenog budeta, proraunska godina
Buergerova (Birgerova) bolest bakterijska ili alergijska upala krvnih
ila, obino u nogama
bufer (engl. buffer; odbojnik (na vagonu)
buffa (tal. buffa) ala, lakrdija; opera
buffa komina opera
Buffalo Bili it. Bafelo Bil (engl.) pravim imenom William Frederick Cody
(18461917), ameriki pustolov, legendaran u potanskoj slubi i u
amerikom graanskom ratu, slavan

206

bujnim
po svojoj okretnosti; osnovao glasoviti cirkus Wild West
buffalo it. bafelou (engl.) zool. bi vol,
bik
buffo (tal. buffo) komini pjeva u talijanskoj operi; buffo caricato it. bufo
karikato (tal.) pretjeranost u lakrdijaenju tal. komine opere; usp.
bufon
bufon (tal. buffone) aljivina, lakrdija, komiar; dvorska luda
bufonerija (fr. bouffonnerie) ala, lakrdija, laka komedija; lakrdijaenje
buftalmian (gr. bus vol, ofthalmos
oko) med. s volovskim oima, volook,
buljook
bugaica (tal. bucare probijati; venet,
bugazar upijati) suilo, posuilo, posebno pripremljen papir za upijanje
tinte izraen od pamuka i sulfatne
celuloze
bugenvilija bot. junoamerika ukrasna biljka penjaica
bugi-vugi (engl. boogie loa improvizacija na glasoviru, lo ples, woogie nain plesanja crnaca iz Arizone) poseban oblik glasovirske interpretacije bluza nastao poetkom 20. st.; kao
ples sadri elemente bluza, blek-botoma, arlstona, ali je mnogo bri i s
mnogo improvizacija
bugzirati (niz. bugsiren) pom. vui lau
pomou broda ili pomou amca na
vesla za koji je laa vezana konopcima
buj (fr. bouille) carinski ig koji se udara na vunenu robu; vrsta tkanine
bujatrika (gr. bus govedo, iatrike lijenitvo) stono lijenitvo, lijeenje
goveda
bujirati (fr. bouille, bouiller) staviti na
robu carinski ig, buj
bujon (fr. bouillon) kuh. juha od povra
i mesa u kojoj se obino razmuti jaje
bujon (fr. bouillon) kuh. v. buljon
bujrum (tur. bujurmak zapovijedati)
zapovijedajte, izvolite; bujrumte

bujruntija
bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum)
paina ili valijina pisana zapovijed;
potvrda, uvjerenje, dokument (uope); ukaz, povelja, pismo
bukanir (fr. boucanier) lovac na bivole;
zvjerokradica u Sjev. Americi; morski razbojnik, gusar
bukanirati (ind.) suiti komade mesa
na suncu ili nad vatrom
bukardija (gr. bus vol, kardia srce)
med. poveanje, hipertrofija srca, kao
posljedica jaanja srane muskulature
bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog
francuskog platna; pamuna tkanina
za podstavu
bukcinator (lat. buccinator) truba;
anat. obrazni mii, mii puha
buke (fr. bouquet) miris (npr. vina); v.
buket
Bukefal (gr. bus govedo, kefale glava,
volovska glava) najmiliji konj Aleksandra Velikog (Aleksandra Makedonskog), poznat iz pria (bojao se
svoje sjene i teko gaje bilo uzjahati)
buket (fr. bouquet) lijepo ureen struak cvijea; pren. hrpa, skup
bukiner (fr. bouquineur, bouquin) ljubitelj i skuplja starih knjiga
buking (engl. booking) predbiljeen
dolazak gosta u neki hotel, najava
dolaska, rezervacija (u hotelu, na eljezinici, pri kupnji zrakoplovnih karata i si.); v. bukirati
bukinist (fr. bouquiniste) prodava starih knjiga, antikvar
bukirati (engl. booking) rezervirati,
obaviti upis, najaviti dolazak, predbiljeiti se
bukle (fr. boucle kopa, vor) hrapava
vunena tkanina od kovravog prediva; bukle-sag sag, tepih, tkan na
vorie
bukmejker (engl. book-maker) onaj koji
na konjskim trkama prireuje klaenja ili se sam kladi, posrednik pri
klaenju

207

bularij
bukmejking (eng. book-making) sastavljanje knjiga, tj. obian nain klaenja na konjskim trkama, za razliku od totalizatora
bukoliar (gr. bukolikos) poet. pisac
pastirskih pjesama
bukoliki (gr. bukolikos) poet. pastirski, seoski, u duhu ili u obliku pastirskog pjesnitva; bukolika cezura
metr. uobiajena cezura na kraju etvrte stope u heksametru grkih
bukoliara
bukolika (gr. bukolike) poet. pastirska pjesma, idila (osobito kod rimskog pjesnika Vergilija)
bukranij (gr. bus vol, kranion lubanja)
arhit. ukrasi, osobito na dorskom frizu, u obliku golih lubanja na rtvenim volovima
buks (engl. books) prozirna i laka tkanina od finog pamuka
buksa (atr.) zatvor, tamnica
buksirati (niz. bugsieren) vui lau u
luku
bukskin (engl. buckskin) "jelenja, janjea koa", vrsta vrste vunene tkanine za hlae i portsku odjeu
bukvalan (starosl. bukva slovo) doslovan, toan
bula (lat. bulla) 1. prvobitno: mala zlatna kutija u kojoj su se nosile hamajlije; peat od voska ili kovine na
povelji; povelja s takvim peatom;
slubena Papina povelja ili spis o
vanim pitanjima na kojem je veliki
crkveni peat (za razliku od breve
koja ima samo otisak peata s prstena na kojem je riba); Zlatna bula
vladarska isprava Bele IV. (1242. g.)
bula (lat. bulla) 3. med. okruglo i jajoliko izdignue pokoice ispod kojeg
se skuplja ista serozna, mutna, krvava ili gnojna tekuina, plik
bula (tur.) 2. turska ena, Turkinja
bularij (lat. bullarium) zbirka papinskih bula ili odredaba

bulbiferan
bulbiferan (lat. bulbus lukovica, fero
donosim) bot. koji raa lukoviastim
podzemnim stablom
bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji
ima oblik lukovice, glaviast
bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, glaviast, krumpirast
bulbus (lat.) lukovica, glavica; luk; bulbus oculi it. bulbus okuli (lat.) anat.
ona jabuica
buldog (engl. bulldog) 1. veliki engleski pas irokih prsiju, kratke i duboko usjeene njuke, tako da mu se
vide prednji zubi; 2. vrsta depnog
revolvera sa 6 i vie metaka
buldoer (engl. bulldozer) "kopnenojarualo"; gusjenino vozilo za iskopavanje i prekopavanje zemlje
buleuterij (gr. buleuterion) vijenica,
sabornica, skuptinska zgrada
bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka
i lijepa ulica zasaena drveem, glavna ulica; voj. tvrava, bedem
buli (engl. bully guva, nalet) port, zapoinjanje igre nakon prekida (u hokeju na ledu)
bulicija (lat. bullire, bullitio) vrenje, izbacivanje mjehuria
bulimija (gr. bulimia) med. velika, neodoljiva, ivotinjska glad
bulinirati (fr. bouliner) pom. ploviti
ukoso (po vjetru sa strane); pren. nepoteno trgovati, pljakati, krasti
buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen,
potvren peatom, opskrbljen bulom
bulist (lat. bulla) pisac papinskih bula
buli (engl. buli bik) pren. neotesanost,
glupost; napomena ili kratka pria
kod koje je aljiva poanta u tome to
joj nedostaje dosljednost glavne misli; John Buli olienje engleskog naroda kao cjeline, tj. njegovih karakternih osobina: pretjerane ukoenosti, hladnokrvnosti i dr.
bulletin (fr.) izvjee o nekom vanom
dogaaju, naziv za periodika i neperiodika izdanja, bilten

208

bund
bull-finch it. bul-fin (engl.) port,
gusta trnovita ivica kroz koju konj,
na utrkama s preponama, mora projuriti
bullion it. buljen (engl.) nepreraeno
zlato ili srebro u ipkama, ploama
ili grudama; tui, stran novac, onaj
koji nije u optjecaju
bulterijer (engl. bullterier) vrsta engleskih pasa, nastala krianjem buldoga i terijera, odlian lovac na mieve i takore
bulumenta (tal. foltamente gusto, mnogo) mnotvo ljudi ili stvari; gomila,
rulja, hrpa, mete, vreva, urnebes;
pren. nepoeljana, kudrava i prljava glava
bum (engl. boom) buka, senzacija, neoekivan razvoj; spekulativan pothvat,
nenadana aktivnost; skok dionica na
burzi; u televiziji: posebna kolica koja mogu hvatati sve vodoravne i okomite pokrete
bum (niz.) velika splav (slui npr. za
zatvaranje ulaza u zaljev); pregrada
od brvana, lanaca i baava na sidrima koja se stavlja u vodu za obranu od podmornica
bumbaa (ma. gomb puce, dugme)
pribadaa, ioda (igla s glavicom)
bumerang (austral. woomera) srpoliko
oruje australskih domorodaca (uska i oko 60 cm dugaka daica od
tvrdog drveta, na krajevima plosnata, a u sredini koljenasto savijena), posebno se odlikuje time to se,
ako ne pogodi u cilj, vraa bacau
bumler (njem. Bummler tumaralo) naziv za polagani poluteretni vlak koji
se jako trese i u kojem je neugodno
putovati; isto i buml
bunar (tur.) zdenac, studenac
bunela (tal.) kosa spletena i savijena
uokrug
bund 1. (njem. Bund) savez, drutvo,
liga; 2. (njem. das Bund) sveanj,

Bundesliga
smotak, zaveljaj, mjera za staklo,
mjera za konac
Bundesliga (njem.) Savezna liga (vrhunsko natjecanje u nogometu u
Njemakoj)
Bundestag (njem.) savezna skuptina,
savezni parlament, jedan od predstavnikih domova Njemake
bunker (engl.) 1. voj. mali betonski fortifikacijski objekt stalne fortifikacije
s dubokim podzemnim zaklonima za
posadu; 2. betonsko sklonite (kuno,
ulino) od zranih napada; 3. pom.
prostor, spremite na brodu za ugljen, cement, pijesak i dr.; 4. dio kombajna: sanduk u koji pada zrnje
Bunsenov plamenik naprava koja se
upotrebljava za zagrijavanje razliitih supstanci i kemikalija; sastoji
se od metalne cijevi koja pri dnu ima
dva otvora, a spojena je s rezervoarom plina; u njemu se u odreenim
omjerima mijea zrak i plin i kad se
tome prinese zapaljena ibica, nastaje veoma vru plamen s neznatnim postotkom plina (po njem. fiziaru i kemiaru Robertu Bunsenu,
18111899)
buntdruk (njem. Buntdruck) tiskanje
u vie boja, viebojni tisak
bunting (engl.) engleska laka vunena
tkanina za izradu zastava
Buonarroti glasoviti talijanski umjetnik (imenom Michelangelo) iz 15. i
16. st.
Bur (niz. Boer seljak) pripadnik nizozemskih doseljenika koji su se u 17.
st. iskrcali na Rtu dobre nade u junoj Africi; Burski rat rat izmeu
Bura i Engleza poetkom 20. st. u
kojem su Buri izgubili samostalnost,
ali je njihov jezik u javnim slubama izjednaen s engleskim
bura (tal. bora) estok i hladan sjeverni
vjetar na istonojadranskom primorju, pue s kopna na more

209

Buridanov magarac
bural (tal. borale) ormar s ladicama,
komoda
buran (rus.) estok vihor sa snjenom
vijavicom u ruskim i sibirskim stepama
buraska (tal. burrasca, fr. bourrasque)
bura, iznenadna nepogoda, iznenadan vihor; pren. izljev zlovolje, ljutine
buratino (tal. burattino) pokretljiva lutka, marioneta
burda (ar.) Muhamedov ogrta; kasnije: osobiti znak abasidijskih kalifa;
takoer: naziv jedne arapske vjerske
pjesme
burdalu (fr. bourdalou) vrpca na eiru s kopom; vrsta arenog francuskog platna
burdon (fr. bourdon) glaz. duboki bas
na orguljama; tisk. izostavljanje
rijei pri slaganju
buret (fr. bourrette) tkanina od otpadaka svile
burg (njem. Burg) zamak, dvorac; mala
tvrava
Burgenland austrijska pokrajina u kojoj ivi mnogo Hrvata, Gradie
burgija (tur. burgu) svrdlo, builica;
usp. borer; pren. nesmisao, besmislica, budalatina, izmiljotina, podvala; podmetanje, zadirkivanje; zabadalo, zadirkivalo, lakrdija, komedijant; vjeni buntovnik, smutljivac, poticatelj nereda, buka, vika,
podvaljiva; ovjek koji svuda "zabada nos", koji eli sve znati i u svemu biti pametniji od drugih, spletkar, intrigant
burgundska smola proiena uta
omorikova smola
burgundska vina poznata crna i bijela
francuska vina iz pokrajine Burgundije
Buri (niz. boer) "seljaci", stanovnici ju.
Afrike nizozemskog podrijetla
Buridanov magarac fil. poznati primjer za nemogunost slobodne volje

burin
koji se pripisuje francuskom skolastikom filozofu Jeanu Buridanu
(13001358): gladan magarac koji
stoji izmeu dvaju potpuno jednakih
i podjednako od sebe udaljenih kupova sijena mora skapati od gladi
budui da se, zbog potpune jednakosti i ravnotee pobuda, ne moe odluiti prii nijednom od ovih dvaju
kupova
burin (tal.) slaba bura, lagan istonjak
burka (rus. burka, perz. barak) upav
krzneni kaput bez rukava, s dlakom
okrenutom prema van i valjanom tako da se voda ne moe zadravati
(nose ga svi kavkaski narodi)
burla (tal. burla) ala
burlak (rus.) seljak koji trai posao
izvan svoga mjesta, osobito kao laarski radnik na Volgi
burlati (tal. burla ala) izvoditi ale,
komedijati, lakrdijati; blebetati, lupetati, glupariti
burleska (lat. burra, tal. burla, burlesco, fr. burlesque) poet. aljivo prikazivanje velikih i ozbiljnih stvari, ala,
lakrdija; glazbeno djelo humoristinog karaktera; veselo i nestano
glazbeno djelo za ples
burleskan (fr. burlesque) smijean, aljiv, nakaradan, lakrdijaki
burleta (tal. burletta) mala vesela igra,
mala burleska
burma (tur. burmak uvijati, usukati)
zavoj, vitica; gladak prsten (obino
zaruniki); vjenani prsten
burmut (tur. burun, buri) sitan duhan
za umrkavanje
burnetirati v. burnetizirati
burnetizirati (engl. burner) natopiti drvo u otopini klor-cinka i time ga uiniti otpornim prema truljenju
burnus (ar. burnus, fr. bournous) ogrta
bez rukava, s kapom, obino od bijele vunene tkanine, Arapi (beduini)
ga nose preko odjee

210

buroazija
Burovljeva voda farm. bezbojna tekuina, octenog mirisa, sladunjavog
i trpkog okusa, otopina baznog aluminijevog silikata; upotrebljava se za
obloge kod rana, ireva, oteklina i
dr.; nazvana po njem. kirurgu Burovu (18091874)
bursa (lat.) vreica od vrlo finog materijala u kojoj katoliki sveenik nosi
posljednju pomast i priest umiruem
bursae muscosae it. burze muskoze
(lat.) mn. med. sluzne kesice
bursitis (lat. bursa vreica, kesica)
akutna ili kronina upala sluznih
vreica
bur (lat. bursa, njem. Bursch) u Njemakoj: lan njemakog studentskog
drutva; neobuzdan, veseo, pun ivota student ili mladi uope; momak;
sluga; kurir
burza (fr. bourse, tal. borsa, lat. bursa,
gr. byrsa koa, krzno) mjesto gdje
se redovito sastaje poslovni i trgovaki svijet radi zakljuivanja poslova, osobito s mjenicama i vrijednosnim papirima (efektna burza), zatim s robom: itom, ugljenom i si.
(produktna burza); trite novca; burzijanci ljudi koji se bave burzovnim
poslovima, koji trguju na burzi; burza rada ustanova koja utjee na trite radne snage time to posreduje
izmeu ponude i potranje i na taj
nain utjee na suzbijanje nezaposlenosti
burzijanci (fr. bourse, njem. Bersianer)
mn. v. pod burza
burzovni uzansi trg. mjesni obiaji
koje je utvrdila uprava neke burze,
a koji vrijede za poslove obavljene
na toj burzi
buroazija (fr. bourgeoisie, bourg; usp.
buruj) 1. prvobitno: naziv za graanstvo nasuprot viim staleima
feudalnog drutva (plemstvu i sveenstvu); ekonomskim jaanjem bur-

buruj
oazije jaa i njezin politiki poloaj:
ona ukida feudalno drutvo i sama
uzima vlast; 2. danas: stale koji ima
sredstva za proizvodnju, graanski
stale
buruj (fr. bourgeois, od bourg grad ili
selo pod okriljem grada, tvrave,
njemaki Burg; v. burg) 1. prvotno:
(francuski) graanin ili stanovnik
grada, za razliku od kmeta, seljaka,
i plemia; 2. pripadnik buroaskog
stalea (v. buroazija 2); 3. malograanin, filistar
burujka pripadnica buroaskog stalea; bogataica; malogradanka
bus (engl. bus, lat. omnibus svima) =
omnibus
bus (tal. bussa udarac) nalet vjetra
bus (tal. boso) imir
busija (tur. pusu) zasjeda, potaja, napad
iz busije
business (engl. biznis) posao, trgovina,
kori; poslovna struka
busola (tal. bussola kutijica, lat. ruxis
kutija, gr. pyxis kutija od imirovine) fiz. mornariki kompas, osobito prilagoena magnetna igla za
odreivanje pravca
bustrofedon (gr. bus govedo, strofe
okretaj) u davnini: nain pisanja (Grci, Etruani i dr.) pri kojemu se nakon zavretka jednog retka prelazilo
u sljedei odmah ispod posljednjeg
slova prethodnog retka i tako pisalo
natrake; budui da je takvo pisanje
nalikovalo okretanju volova kod oranja, nazvano je gornjim imenom
buel (eng. bushel) engleska mjera za
ito, mjerica = 36,349 1
buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske
stupove natopiti u bakrenom vitriolu (postupak nazvan po pronalazau)
buido 'jap ) kodeks asti, najvii cilj
moralnih tenja kod Japanaca: kult
predaka, odanost poglavarima, hrabrost, preziranje smrti, samozataj-

211

butirometar
nost, blagost prema slabima, pravednost, brana vjernost, a u sluaju povrijeene asti obvezno samoubojstvo, tzv. harakiri
buirati (njem. Busch grm) lov. izraz
kojim se oznauje lovevo lutanje poljima i umama ne bi li sluajno naiao na divlja (za razliku od lova s
hajkaima)
Bumani (njem. Busch grm) "ljudi iz
grmlja", danas malobrojna skupina
nomada po pustinjama jugozapadne
Afrike (nizak rast, najvie 1,50 m)
buon (fr. bouchon) zatvara, ep; neravnina (na svili)
butada (fr. boutade) duhovita ala, dosjetka; nagao i neobian nastup udi; brzi solo-ples bez pripreme; glaz.
= capriccio; par boutades it. par
butad (fr.) prema hiru, na mahove
butaforija (tal. buttafuori kazalini
inspicijent) umjetniki predmeti koji
daju iluziju pravih, a upotrebljavaju
se u kazalinoj inscenaciji; pren. lani predmeti koji slue za pokazivanje ili reklamu; usp. atrapa
butan (gr. butomon movarna biljka,
lisiji a) vrsta plina, zasieni ugljikovodik, u smjesi s propanom slui
kao gorivo
butelja (fr. bouteille, tal. bottiglia) boca
od 7 dl
buter (njem. Butter maslac) putar, maslac
butiga (tal. bottega) trgovina, duan,
prodavaonica, radionica, lokal
butik (fr. boutique) prodavaonica, trgovina na malo; prodavaonica izabranim skupim stvarima
butiraa (fr. bouturage) razmnoavanje biljaka izravnom sadnjom izdanaka u vlanu zemlju
butirin (lat. butyrum) kem. maslana
kiselina,
butirometar (gr. butyron, metron)
sprava za odreivanje masnoe mlijeka

buton
buton (fr. bouton, tal. bottone) gumb,
puce; stvarica slina gumbu; pupoljak; bubuljica, bradavica (krupan)
briljant naunici
butonomantija (fr. bouton, gr. manteia proricanje) gatanje u gumbe;
prebrojavanje gumba na kaputu ("hoe-nee") da bi se vidjelo hoe li neto biti ili nee
butrast (tur. bodur) punaan, debeljukast; bucmast; zadebljao; proiren
butsel (fr. bouteselle) voj. sviranje trube za sedlanje (kod konjice)
buzalak (tur. bozulmak biti naputen)
imanje bez vlasnika, naputeno zemljite, niija zemlja

212

buija
buzdovan (tur. bozdogan) vrsta hladnog oruja: teki bat sa eljeznim iljcima na debljem kraju, topuz; pren.
glupan, budala
buznhalter (njem. Busen dojke, Halter
dra) dio enske odjee koji slui za
podravanje grudiju, grudnjak
buzurant (tal. buzzurro prostak, divljak) prostaki izraz za: homoseksualac, pederast, pigist, uranist
buija (fr. bougie, p., tal. bugia svijea)
med. valjkasta ipka od voska, gume, kauuka i si. za proirivanje suenih kanala, osobito mokranih, zatim debelog crijeva i jednjaka; fiz.
elektrina svjeica

c
C, c tree slovo hrvatske latinice
C fiz. kratica za kulon
C kem. kratica za karbon
C kratica za Celzij (u mjerenju topline)
c kratica za cent (novac)
C kratica za centum (100)
C kratica za osnovni ton tonskog sustava
Ca kem. kratica za cezij
Ca kem. kratica za kalcij
ca kratica za cirka (lat. circa oko, po
prilici)
cabinet separe it. kabine separe (fr.)
posebna soba, zasebna soba
cafe it. kafe (fr.) kavana; cafe-restaurant it. kafe-restoran (fr.) kavana i
gostionica
Cagliostro Alessandro it. Kaljostro
Alesandro (tal., pravim imenom Giuseppe Balsamo, 17431795) talijanski i europski pustolov i varalica,
tobonji lijenik, udotvorac i vidovnjak (hvalio se da moe nainiti "kamen mudraca", da moe opiti s pokojnicima, da posjeduje mo proricanja itd.
cajg (njem. Zeug) vrsta pamune tkanine
cajger (njem. Zeiger) kazaljka na satu
cajgnis (njem. Zeugniss) svjedodba,
potvrda
cajtlupa (njem. Zeit vrijeme, fr. loupe)
fot. lea za rastavljanje brzog kretanja predmeta koji se snima (primjenjuje se osobito u filmskoj tehnici)
cajtnot (njem. Zeit vrijeme, Not nuda,
oskudica) u ruskom (ahovskom) je-

ziku uobiajen naziv za nedostatak

vremena preostalog za razmiljanje
o sljedeim potezima budui da je
igra vei dio propisanog vremena za
igru potroio na prethodne poteze;
pren. vremenski tjesnac, kripac
cajzi (njem. Zeisig) zool. eljugar (ptica pjevica iz porodice zeba)
cakna (njem. Zacke zubac, iljak, ralje; paroak) uvojak, vitica, kovra
calando it. kalando (tal.) glaz. poputajui u jaini tona i u tempu, tj. istodobno i slabije i sporije
calentura amarilla it. kalentura amarilja (p.) uta groznica u tropskim
predjelima
Caliban it, Kaliban u Shakespeareovoj Oluji: udovite koje samo upola
nalikuje na ovjeka (suprotnost Arijelu); pren. grubo i neotesano stvorenje
calkelner (njem. zahlen platiti, Kellner
konobar) glavni konobar (kome se
plaa), natkonobar, "ober"
call-girl it. kolgerl (engl.) prostitutka
koja dolazi svojoj muteriji na telefonski poziv
calmato it. kalmato (tal.) glaz. blago,
tiho, mirno
Calmetteovo cijepljenje it. Kalmetovo; med. cijepljenje koje slui kao
zatita od tuberkuloze
calo di peso it. kalo di pezo (tal.) trg.
manjak, nedostatak u potrebnoj teini
calo di prezzo it. kalo di preo (tal.)
trg. padanje cijene (nekoj robi)

cambio conto
cambio conto it. kambio konto (tal.)
trg. mjenini raun
cambio di polizza it. kambio di polica
(tal.) trg. mjenino pismo
cambio di ritorno it. kambio di ritorno (tal.) trg. povratna mjenica
cambio secco it. kambio seko (tal.)
trg. "suha", tj. vlastita mjenica
camera clara it. kamera klara (lat.)
fiz. "jasna komora", instrument za
precrtavanje i neosvijetljenih predmeta
camera dei commercio kamera dei
komero (tal.) trgovaka komora
camera lucida it. kamera lucida (lat.)
fiz. "svijetla komora", instrument u
kojem se svjetlosne zrake od predmeta odbijaju pomou prizme i oblikuju lik na papiru koji se nalazi
dolje u instrumentu, te se taj lik moe nacrtati olovkom
Camerata fiorentina it. kamerata fiorentina (tal.) druina firentinskih
znanstvenika i umjetnika u 16. st.,
koji su u svojim nastojanjima da oive starogrku tragediju stvorili novi
glazbeno-scenski oblik operu
campo santo it. kampo santo (tal.)
"sveto polje"; groblje, kosturnica, osobito: groblje okrueno otvorenim arkadama
campus it. kampus (lat.) ameriki tip
sveuilita ili koleda, gdje se sve
zgrade, predavaonice, knjinice, rekreacijski tereni i si. nalaze na jednom prostoru
Campus Martius it. Kampus Marcijus (lat.) Martovo polje (tj. polje boga
rata Marsa), vojno vjebalite u starih Rimljana; danas: ratite, bojite,
bojno polje
candy-store it. kandi-stor (engl.) engleska slastiarnica
Canossa it. Kanosa (tal.) dvorac u sjev.
Italiji u kojem se 1077. njemaki car
Henrik IV. pokorio papi Grguru VII.,
izvukavi od toga ponienja politi-

214

capriccetto
ke koristi; otuda: ii u Canossu poniziti se pred pred nekim kome si se
dotle suprotstavljao
canpulfer (njem. Zahn zub, Pulver
prah) praak za ienje i raskuivanje zubi
cantajn (njem. Zahn zub, Stein kamen) zubni kamenac, srije
canteher (njem. Zahnstocher) akalica; pren. (obino u mn.: canteheri)
tanke (enske) noge
cantabile it. kantabile (tal.) glaz. za
pjevanje, to se moe pjevati; pjevajui
cantando it. kantando (tal.) glaz. pjevajui, tj. izvodei tako kao da se
pjeva
cantante it. kantante (tal.) glaz. pjevajui
cantante it. kantante (tal.) glaz. pjevajui, tj. izvodei tako kao da se pjeva
cantehniker (njem. Zahn zub, Techniker tehniar) zubni tehniar, zubotehniar, zubarski suradnik koji prema uputama lijenika zubara vri
sve tehnike poslove oko nadomjetani a zubi
Canticum canticorum it. Kantikum
kantikorum (lat.) Pjesma nad pjesmama idovskog kralja Salomona,
970930 pr. n. e.)
canjak (srednjonjem. Zanke) krpa, rita, cunja, dronjak, tralja, trulja
capin (tal. zappa motika) trnokop, budak; planinarski tap sa sjekiricom
capiner tovara; radnik umarske struke koji vri tovarenje tehnikih sortimenata, privlaenje i smjetanje balvana na pogodno mjesto za utovar,
pri emu se slui capinom; isto i capina
capitis deminutio it. kapitis deminucio (lat.) prav. smanjivanje ili gubljenje prava, osobito graanskih prava, graanska smrt
capriccetto it. kaprieto (tal.) glaz.
mala, kratka fantazija

capriccio
capriccio it. kaprio (tal.) udljivo,
neobino umjetniko, poglavito krae aljivo glazbeno djelo, u obliku sonate; a capriccio it. a kaprio (tal.)
glaz. po volji
capriccioso it. kapriozo (tal.) glaz.
udljivo, prema volji
caprum expiatorum it. kaprum ekspijatorum (lat.) pomirbeno janje, "jaganjac Boji koji oduzima grijehe
svijeta", rtva za tue grijehe; usp.
priglbok
captatio benevolentiae it. kaptacio
benevolencije (lat.) retorika fraza
kojom govornik, u poetku govora,
moli sluatelje za blagonaklonost;
vjeto zadobivanje naklonosti, lov na
milost
CARE it. ker (engl.) kratica Cooperative form American Remittances to
Everywhere (ili: to Europe) udruenje od 25 amerikih dobrotvornih
organizacija koje je nakon Drugoga
svjetskog rata pomagalo obnovu ratom opustoene Europe i drugih krajeva
carezzando it. karecando (tal.) glaz.
laskajui, ulagujui se
carezzevole it. karecevole (tal.) glaz.
laskavo
carizam carski apsolutizam, neograniena vlast careva
Carmina Burana it. Karmina Burana
(lat.), naziv za poeziju srednjovjekovnih putujuih klerika (vaganata);
predstavljaju izvor za poznavanje
srednjovjekovnog ivota i naina miljenja; neke je od njih uglazbio njem.
kompozitor Carl Orff poetkom naeg stoljea
Carolina Urbarialis Regulatio it.
Karolina urbarijalis regulacio (lat.)
uredbe o agrarnim odnosima u Slavoniji koje je izdao car Karlo III.
1737. g.
carpalia it. karpalija (lat.) mn. med.
kosti zapea; usp. karpalistika

215

causa criminalis
carpe diem it. karpe diem (lat.) "iskoristi dan, ugrabi dan", tj. koristi
se vremenom!
carta bianca it. karta bjanka (tal. carta bianca "bijeli papir") pren. neogranieno povjerenje, neograniena
punomo, potpuno slobodne ruke,
potpuna sloboda
carte blanche it. kart blan (fr.) "isti,
bijeli papir"; v. carta bianca
Cartesius it. Kartezijus (lat.) latinizirano ime francuskog filozofa Des
Cartesa (Descartesa)
ast steel it. kast stil (engl.) lijevani
elik
castitas violata it. kastitis violata
(lat.) prav. povrijeena nevinost, povrijeeno dj e vian stvo
casus belli it. kazus beli (lat.) povod
ratu, uzrok ratu, razlog zbog kojega
se objavljuje ili vodi rat
casus foederis it. kazus federis (lat.)
prav. sluaj kad jedan savez stupa
na snagu, tj. kad treba ispuniti obveze saveznitva
casus mixtus it. kazus mikstus (lat.)
prav. mjeovit sluaj, tj. sluaj u kojem postoji krivnja i oteene osobe
casus obliquus it. kazus oblikvus
(lat.) gram. kosi, zavisni pade u lat.
jeziku (genitiv, dativ, akuzativ i ablativ); per casum obliquum it. per
kazum oblikvum (lat.) pren. kosim
putem, zaobilazno
casus rectus it. kazus rektus (lat.)
gram. nezavisni pade (nominativ i
vokativ)
catch-as-catch-can it. ke-es-ke-ken
(engl.) "uhvati kako moe" hrvanje slobodnim stilom; v. ke
causa civilis it. kauza civilis (lat.)
prav. graanski spor; predmet graanske parnice
causa criminalis it. kauza kriminalis
(lat.) prav. kazneni predmet, predmet kaznene parnice

causa efficiens
causa efficiens it. kauza eficijens
(lat.) uzrok koji prethodi djelu, stvarni uzrok (supr. cauza finalis)
causa finalis it. kauza finalis (lat.)
krajnji cilj
causa sine qua non it. kauza sine
kva non (lat.) uzrok bez kojega se
neto ne bi uope ni dogodilo, tj. glavni, osnovni uzrok
causa sui it. kauza sui (lat.) fil. sam
sebi uzrok, bezuzroan, apsolutan
cave! it. kave (lat.) uvaj se! it, kaveat
(lat. cavere, caveat) "neka se uva,
neka se pripazi"; prav. opomena; sudski prigovor
Cb znak za kem. element kolumbij (columbium; isto to i niobij)
c/c krat. za lat. centum per centum (lat.)
sto posto, a po nekima i za curae
causa it. kure kauza (lat.), tj. radi
njegovanja; biljeka koja se stavlja
na bolesnike liste radnika i oznauje stopostotnu nesposobnost za rad,
tj. daje pravo na potedu od rada za
odreeno vrijeme
Ce kem. kratica za cerij
ce-ce muha zool. rod muha iz tropske
Afrike, sie krv domaih ivotinja i
ovjeka; na ovjeka prenosi opasnu
bolest spavanja
cecidije (lat. caedo, cecidi ubijam, razbijam) mn. bot. abnormalne tvorevine na biljkama koje izazivaju biljni
(fitocedicije) ili ivotinjski (zoo-cecidije) nametnici
Cecilija (prema Caecilius ime jednoga starorimskog plemena) ensko
ime; tako se zvala i jedna mlada rimska patricij ka iz 3. st., koja je primila kranstvo i postala muenica; Katolika je crkva smatra zatitnicom
glazbe; po njoj je nazvan i cecilijanski pokret, tj. struja u posljednjoj treini 19. st. koja je zaeta u svrhu
obnove katolike crkvene glazbe u
duhu gregorijanskog pjevanja i klasine vokalne polifonije

216

celebritet
cedar (gr. kedros) ukrasno drvo iz porodice etinjaa
cedent (lat. cedens) prav. ustupitelj,
onaj koji neto ustupa nekom
cedirati (lat. cedere) prav. ustupiti,
ustupati, odustati od ega, priznati
kome prednost
cedrat (tal. cedrato) vrsta krupnih i sonih limuna ija se kora ukuhava sa
eerom (kao poslastica)
cedulja (lat. scheda vrpca, list papira,
dem. schedula listi papira) 1. listi,
komadi papira; 2. trg. privremena
priznanica, nota
cefal- (gr. kefale) v. pod kefalCefej (latinizirano od gr. Kefeus) zvijee na sjevernom nebu; cefeide zvijezde promjenjiva sjaja po kojima se
odreuju udaljenosti u svemiru
ceh (njem. Zeche) 1. troak, raun za
jelo i pie u kavani; 2. staleka (profesionalna) organizacija obrtnika jedne struke
ceker (njem. ziehen vui) koara s rukom
ceker (njem. Zoger od ziehen vui) torba
s rukom (za noenje ivenih namirnica); usp. zembilj
cekin (tal. zecchino prema Zecca kovnica u Veneciji) dukat, zlatnik
cekum (lat. caecus slep, caecum) anat.
slijepo crijevo
celator (lat. caelator) umjetnik koji radi
dlijetom, izraiva reljefa
celatura (lat. caelatura) vjetina izraivanja polureljefa; polureljef, osobito u kovini
celebracija (lat. celebratio) proslavljanje, proslava, svetkovina
celebrant (lat. celebrans) kat. sveenik
koji obavlja bogosluje
celebrirati (lat. celebrare) svetkovati,
proslavljati, proslaviti, sveano obavljati
celebritet (lat. celebritas) slava, glasovitost; slavno ime, znamenita osoba

celenterati
celenterati (lat. Coelenterata) mn. zool.
mjeinci, dupljai
celer (fr. celeri, lat. selinum, gr. selinon) bot. poznata vrtna biljka iji se
korijen upotrebljava kao zain
celeritet (lat. celeritas) brzina
celestin (lat. coelestis nebeski) min.
raznobojan, najee modar mineral
staklastosedefasta sjaja; upotrebljava se osobito u proizvodnji eera
celialgija (gr. koilia trbuh, algos bol)
med. trbuna bol
celibat (lat. coelibatus) bezbranost rimokat. sveenstva (ozakonio papa
Grgur VII. 1074. g.)
celirati (lat. caelare) raditi (ili: izvoditi) u reljefu, osobito metalnom
celit (lat. cella elija) 1. prozirna, gipka
i teko zapaljiva acetilna celuloza
(slui, umjesto lako zapaljivog celuloida, za filmove, a zamjenjuje i staklo, kauuk i si.); 2. stanovnik elije,
tj. redovnik, monah
celofan (lat. cella elija, gr. fanos svijetao, proziran) umjetna plastina masa, tanka, prozirna, savitljiva i ne
proputa vodu; dobiva se od celuloze,
a upotrebljava, u obliku listova, za
zamatanje ivenih namirnica i u
grafikoj industriji
celoidin papir fotogr. papir za kopiranje ija se povrina, osjetljiva na
svjetlost, sastoji od klornog srebra i
srebra salitrene kiseline
elom (gr. koilos upalj) tjelesna upljina, prostor izmeu crijeva i stijenki tijela; celomati mn. ivotinje u kojih je razvijen elom ili postoje njegovi tragovi
celon (lat. cella elija) kem. masa slina
celuloidu, pravi se od celulozina acetata, nije zapaljiva kao celuloid, zbog
ega se upotrebljava za filmove
celtof (njem. Zellstoff) stanievinska
vata, vrlo dobro upija tekuinu te slui za brisanje raznih izluevina

217

cenakul
celularan (lat. cellularis) koji se sastoji
od celula (stanica), stanini
celularna patologija med. smjer ope
patologije prema kojem cjelokupna
ivotna djelatnost i zdravog i bolesnog tijela proizlazi iz stanica
celuloid (lat. cellula stanica, gr. eidos
oblik) umjetna plastina masa koja
se trljanjem i preanjem dobiva od
kamfora i piroksilina, ronata, teko
prozirna, vrlo elastina i lako zapaljiva; slui za izradu eljeva, biljarskih kugli, fotografskog pribora itd.
celuloza (lat. cellula stanica) kem. bezoblina amorfna bijela masa, bez mirisa i okusa, koja tvori vrste sastojke biljaka; vana sirovina u proizvodnji papira
celulozan (lat. cellulosus) v. celularan
celvole (njem. Zellwolle) drvena umjetna vuna
Celzije, Celzijus vedski fiziar i astronom (Celsius, 18. st.), koji je izumio toplomjer podijeljen na 100 stupnjeva iznad i ispod nitice
cement (lat. caementum) 1. posebna
vrsta vapnenog praha koji se, kad se
navlai, stvrdne kao kamen; 2. anat.
pozubica (sloj kotanog tkiva na
zubnom korijenu)
cementiranje (lat. caementum) 1. metalurgijski postupak pri kojem se jedan metal (kovina) pokriva odreenom supstancom u praku koja treba
putem zagrijavanja ui u taj metal
(tako se od eljeza i ugljinog praha
zagrijavanjem dobiva elik, od bakra i cinka mesing itd.); 2. uvrivanje cementom, izrada u cementu
cementirati (lat. caementum) uvrstiti
cementom; pren. uiniti neto solidno
cenakul (lat. coenaculum) 1. blagovaonica u katolikim samostanima; 2.
Posljednja veera; 3. slika "Posljednja veera", glasovita slika Leonarda
da Vincija (tal. il cenacolo)

cenerjauzn
cenerjauzn (njem. zehn deset, Jause
juina) obrok oko 10 sati prije podne,
(drugi) doruak, gablec
cenobij v. kenobij
cenobit v. kenobit
cent (lat. centum sto) jedinica za mjerenje teine od 100 funti = 50 kg;
stoti dio; ime najmanje novane jedinice: u Nizozemskoj 1/100 guldena, u SAD-u 1/100 dolara; metrika
centa = 100 kg
Centaur (lat. Centaurus) mit. v. Kentaur
centenar (lat. centenarium) 1. razdoblje
od sto godina, stoljee; proslava stogodinjeg postojanja, stogodinjica
centenar (lat. centenarius) 2. ovjek od
sto godina, stogodinjak
centesimo it. entezimo (tal.) talijanski bakreni novac = 1/100 lire
centezimalan (lat. centesimalis) podijeljen na sto jednakih dijelova, stoti;
centezimalna vaga vaga kod koje se
teret dri u ravnotei sa sto puta manjim utegom
centibar stoti dio bara; krat. cb
centifolija (lat. Centifolia rosa) bot. rua s mnogo latica, stolisnik
centifolija (lat. centum sto, folium list
biljke) vrsta rue s vrlo mnogo latica;
stolisnik
centigrad (lat. centum sto, gradus stupanj) stupanj Celzijevog toplomjera
(koji je podijeljen na sto stupnjeva
C)
centigradan (lat. centum sto, gradus
stupanj) podijeljen na sto stupnjeva
centigram (fr. centrigramme) = 1/100
grama
centigram (lat. centum sto, gr. gramma) stoti dio grama
centilitar (fr. centilitre) = 1/100 litre
centilitar (lat. centum sto, gr. litra)
stoti dio litre
centimetar (fr. centimetre) = 1/100 metra

218

centralizirati
centimetar (lat. centum sto, gr. metron mjera, mjerilo) stoti dio metra
centipedan (lat. centum sto, pes gen.
pedis noga) zool. stonoan, sa sto nogu
centner (lat. centenarius) uteg od 50 kg
Cento krat. za Centralni pakt (punim
imenom Central Treaty Organization) vojni pakt sklopljen 1959.
izmeu Turske, Irana, Pakistana i
Velike Britanije
centon (lat. cento "stokrpa", haljina od
sto krpa) pjesma sastavljena od stihova, polustihova odn. izriaja razliitih pjesnika (uobiajena literarna
vrsta u predbarokno doba)
centrala (lat. centrum sredite, centralis sredinji) 1. glavni grad, prijestolnica; 2. sredite vrhovne vlasti ili
uprave (neke ustanove, banke, poduzea i dr.), matica, sredinjica; 3. mjesto gdje su smjeteni glavni ureaji
neke vee tehnike ustanove (elektrina, vodovodna, telegrafska, telefonska, elektronska itd. centrala);
geom. pravac koji spaja sredite dvaju krugova; duina izmeu sredita
dvaju krugova, sredinjica
centralan (lat. centralis) sredinji, koji
se nalazi u sreditu ili mu pripada,
koji djeluje u smjeru sredita, koji je
u vezi sa sreditem; pren. glavni, bitni, matini; srednji; skupni
centralist (lat. centralis) pristaa (ili:
pobornik) centralizacije
centralizacija (lat. centralis sredinji)
1. usredotoenje, usredotoivanje; 2.
usredotoenost; 3. sustav vladavine
pri kojem sve dravne funkcije dolaze
s jednog mjesta, iz jednog centra
(centralizam); supr. decentralizacija
i federalizam
centralizam (lat. centralis) v. centralizacija
centralizirati (lat. centralis) usredotoiti, skupiti u jedno, nagomilati u
jednu toku

centralna pozicija
centralna pozicija voj. glavni poloaj,
onaj koji je sa strategijskog stajalita najvaniji
centralna projekcija v. perspektivna
projekcija
centralna sila fiz. sila koja, kod centralnog gibanja, odrava tijelo koje
se giba na njegovoj putanji
centralna uprava u saveznim dravama ili pokrajinama: najvia, svima zajednika uprava; kod banaka i
industrijskih poduzea s vie podrunica: glavna uprava, matica
centralni organi zool. glavni ivotni
organi (srce, plua, eludac)
centralno gibanje fiz. gibanje koje se
vri oko sredita gibanja pod djelovanjem sile koja je usmjerena prema tome sreditu gibanja (ne sreditu krivulje!), npr. gibanje Zemlje oko
Sunca, Mjeseca oko Zemlje itd. vri
se po putanji koja je, po prvom Keplerovom zakonu, elipsa
centralno grijanje zagrijavanje prostorija toplom vodom ili parom koja
dolazi iz jednog kotla, postavljenog
na najniem mjestu zgrade (obino
u podrumu), pomou cijevi provedenih kroz prostorije koje treba zagrijavati
centre-forwards it. sentr-fovedz
(engl.) port, u nogometu: voa navale
centrian (lat. centrum sredite) v. centralan
centrifuga v. centrifugalni stroj
centrifugalan (lat. centrum sredite,
fugere bjeati od) koji tei udaljavanju od sredita; centrifugalna sila
sila koja se javlja kao reakcija centripetalnoj sili, jednake je veliine
kao i centripetalna sila, ali je suprotnog smjera, sila koja tei udaljiti tijelo od sredita njegove krune
putanje
centrifugalni stroj fiz. zamaajni stroj
(upotrebljava se za suenje rublja,

219

Centum revolutis...
vune, eera, za cijeenje meda iz
saa i dr. budui da se kod njega,
zbog centrifugalne sile, odvajaju tekuine od vrstih tijela, ili tekuine
razliitih specifinih teina jedne od
drugih)
centripetalan (lat. centrum sredite,
petere teiti emu) koji tei prema
sreditu; centripetalna sila fiz. sila
koja je stalno usmjerena sreditu gibanja; supr. centrifugalan
centrirati (lat. centrum) 1. geom. odrediti sredite; dovesti u sredite; utvrditi sredinju osovinu; 2. port, dobaciti loptu igrau centra
centrizam (lat. centrum sredite) "srednja linija", sklonost kompromisima,
oportunizmu; usp. centrum
centrobarika (lat. centrum sredite,
gr. baros teina) fiz. znanost o teitu (tei)
centrosfera (lat. centrum sredite, gr.
sfaira kugla) geol. centralna jezgra
Zemljine kugle (za razliku od litosfere, Zemljine kore)
centrosom (lat. centrum sredite, gr.
soma tijelo) bot. tjelece, stanini
centar (u blizini stanine jezgre)
centrovertiran (lat. centrum sredite,
vertere okrenuti) okrenut (duevno)
sam prema sebi, povuen
centrum (gr. kentron, lat. centrum
sredite) 1. geom. u geometrijskom
liku (krugu, kugli) toka koja je od
svih toaka obujma ili povrine podjednako udaljena; 2. voj. glavni dio
fronte (za razliku od "krila"); 3. u
parlamentarnom ivotu: stranka koja ini sredinu izmeu ekstremnih
stranaka i u dvorani parlamenta sjedi u sredini, izmeu tzv. "desnice" i
"ljevice"; centrum gravitatis (lat.) teite
centum (lat.) stotina
Centum revolutis annis Deo respondebitis et mihi (lat.) Za sto godina
odgovarat ete Bogu i meni zna-

centuplirati
menita reenica ekog vjerskog reformatora Jana Husa pred svoju mueniku smrt (spalile su ga crkvene
vlasti 1415. g.)
centuplirati (lat. centum sto) ustostruiti, postostruiti
centurija (lat. centuria) kod Rimljana:
eta od 100, kasnije 60 vojnika; jedan od 193 dijela na koje je Servije
Tulije podijelio rimske graane (otuda "centurijske skuptine")
centurion (lat. centurio) zapovjednik
centurije, kapetan
centweight it. centvejt (engl.) mjera
za teinu u Velikoj Britaniji, = 50,8
kg
cenuroza (lat. Taenia coenurus vrsta
trakavice) vrtiavost, kronina bolest
na mozgu preivaa (osobito ovaca);
oboljela ivotinja stalno se vrti u krugu; uzronik oboljenja je liinka
trakavice
cenz (lat. census) v. cenzus
cenzit (lat. censitus) poreznik; porezni
obveznik
cenzor (lat. censor) 1. visoki rim. inovnik koji je vrio procjenu imanja, vodio nadzor nad javnim moralom, davao dravne prihode pod zakup i pregovarao s poduzetnicima javnih graevina; 2. strog sudac, kritiar; 3.
osoba koja pregledava privatnu potu (za vrijeme rata) i kontrolira knjige, asopise, pisanje tiska, kazalina i filmska djela prije nego to e
ih odobriti ili zabraniti
cenzualist (lat. census popis imovine)
u feudalizmu: slobodnjak koji je imao
odreene kmetske obveze prema vlastelinu; porezni obveznik, "inenjak"
cenzura (lat. censura) 1. ocjenjivanje,
pregledavanje, kritiko ispitivanje; 2.
sluben prethodan pregled stvari za
objavljivanje radi odobrenja ili zabrane tiskanja i putanja u javnost
(knjiga, asopisa, kazalinih djela,

220

cerebralan
filmova i dr.); 3. dravna ustanova
koja obavlja ovaj posao; 4. ispitna
ocjena (aka)
cenzurirati (lat. censere procijeniti, ocijeniti) slubeno pregledati spise odreene za tiskanje, kaz. djela i filmove,
vriti, izvriti cenzuru
cenzus (lat. census procjena, ocjena)
procjenjivanje imanja; popis stanovnitva; porez; u zemljama bez opeg
prava glasa: najmanja svota poreza
koju mora plaati jedan stanovnik da
bi imao pravo glasa i politika prava
cepelin (njem. Zeppelin) veliki motorni
zrani brod krutog sustava (diriabl),
punjen plinovima lakim od zraka,
nazvan po pronalazau, grofu Ferdinandu Zeppelinu (18381917)
ceptar (gr. skeptron) v. skeptar
cera (lat. cera)
ceracija (lat. ceratio) premazivanje voskom nekog tijela da bi se sauvalo
od djelovanja zraka; pretvaranje u
masu slinu vosku (otapanjem, taljenjem)
cerada (lat. cera vosak) votano platno,
nepromoivo platno (za pokrivanje
vozila i izradu nepromoivog odijela)
cerat (lat. cera vosak) farm. votana
mast
cerazin (lat. cerasus trenja) kem. tvar
koja se dobiva od smole trenje (drveta)
Cerber (gr. Kerberos) mit. v. Kerber
cerealije (lat. Cerealia) mn. zemaljski
plodovi, ito: kod Rimljana: svetkovine u ast Cerere (9. do 18. travnja)
cerealni (lat. Cerealis) koji se tie Cerere, tj. zemaljskih plodova, itarica, itni, kruni
cerebellum (lat.) zool. mali mozak (ispod i iza velikog)
cerebralan (lat. cerebrum mozak) modani, koji se tie mozga; cerebralna
afekcija bolest mozga; cerebralni
sistem dio ivanog sustava, obuhvaa mozak i ivce koji iz njega iz-

eerebrin
laze; cerebrospinalni sistem sustav
modanih ivaca i ivaca lene modine
eerebrin (lat. cerebrum mozak) zool.
fosforasta vrsta masti u mozgu
cerebrospinalan (lat. cerebrum mozak,
spina hrptenjaa) anat. koji se odnosi
na mozak i hrptenjau; cerebrospinalni sistem sustav modanih ivaca i ivaca hrptene modine
cerebroza (lat. cerebrum mozak) med.
upala mozga praena bjesnilom
cerebrum (lat.) zool. mozak, veliki mozak
ceremonija (lat. caerimonia, fr. ceremonie) 1. simbolina vanjska formalnost (ili simbolini obred) pri bogosluju ili drugim sveanim inovima;
sveanost; 2. pretjerana i neprirodna ljubaznost i uglaenost u ophoenju s drugima, praena banalnim
formalnostima
ceremonijal (lat. caerimoniale) skup
obiaja kojih se treba pridravati u
raznim sveanim prilikama, slubeno utvren raspored neke sveanosti
ceremonijal-majstor osoba koja se u
odreenim sveanim prilikama brine da se propisani obiaji strogo vre (na dvorovima itd.)
ceremonijalan (lat. caerimonialis, fr.
ceremonieux) svean, koji odgovara
propisanim obiajima (ceremonijalu);
pristojan, pretjerano ljubazan, s puno
formalnosti
ceremonijar (lat. caerimoniarius) kat.
sveenik koji vodi sveane obrede;
takoer: ceremonijal-majstor
Cerera (lat. Ceres) 1. mit. rimska boica
poljodjelstva i plodova zemlje (kod
Grka: Demetra); 2. astr. asteroid otkriven 1801. g.
ceres-mast biljna mast koja se dobiva
iz kokosova oraha
cerezin (lat. cera vosak) bijeli ili ukasti umjetni vosak, slian parafinu; upotrebljava se za izradu svijea,

221

certifikat
impregniranje tkanina i papira, premazivanje podova i dr.
ceribaa (tur. eri neredovita vojska,
baa glavar, poglavar) ciganski starjeina
ceribainica ena ceribaina
cerij (lat. Ceres, cerium) kem. element
iz skupine rijetkih ruda, atomska teina 140,13, red. broj 58, znak Ce;
upotrebljava se za izradu raznih vrsta kresiva i kremena; nazvan po boici Cereri
cerin (lat. cera vosak) zelena smola,
glavni sastojak pelinjeg voska
cerkarije (gr. kerkos rep, lat. cercariae) mn. zool. repati mladi stadiji
metilja
cerkopitek (gr. kerkos rep, pithekos
majmun) majmun s repom, zamorac,
psetoliki majmun
cernirati (lat. circinare, fr. cerner) voj.
opkoliti, okruiti (utvrenje, poloaj,
trupu itd.)
cerografija (lat. cera vosak, gr. grafo
piem, crtam, slikam, grafia) v. kerografija
ceromantija (lat. cera vosak, gr. manteia predskazivanje, proricanje) proricanje, gatanje u vosak
ceromel (lat. cera vosak, mel med)
farm. mast od rastopljenog voska i
meda
ceroplastika (lat. cera vosak, gr. plastike vjetina uobliavanja) v. keroplastika
cerozin (lat. cera vosak) vosku slino
gorivo od sivozelenog praha koji se
nalazi na kori eerne trske
certificirati (lat. certe jamano, sa sigurnou, facere uiniti) pisano posvjedoiti, potvrditi, potvrivati, ovjeriti, ovjeravati
certifikacija (lat. certificatio) potvrivanje, ovjeravanje; dokazivanje
certifikat (lat. certe jamano, sa sigurnou, facere uiniti) pisano uvjerenje, isprava; svjedodba

cerulin
cerulin (lat. coeruleus tamnoplav) plavi
karmin
ceruloza (lat. coeruleus tamnoplav)
med. v. cijanoza
cerumen (lat. cerumen, cera vosak,
-umen nastavak) usna smola (izluevina lojnih lijezda u usnom kanalu)
ceruminozan (lat. ceruminosus) koji
sadri usnu smolu; slian usnoj smoli
cervicitis (lat. cervix gen. cervicis vrat)
med. upala maternice; metritis
cervikalan (lat. cervix gen. cervicis
vrat) anat. vratni, koji se tie vrata
cerviks (lat. cervix vrat) anat. vrat; vrat
maternice, grli maternice
ces glaz. za pola tona snieni ton c
cesar (lat.) isto to i car (u starijem
jeziku)
cesija (lat. cessio) prav. ustupanje, odustajanje; prenoenje nekog prava na
drugu osobu
cesio bonorum (lat.) prav. ustupanje
dobara (imanja) vjerovnicima
cesionar (lat. cessionarius) prav. onaj
kojem se ustupa neka stvar ili neko
pravo
c'est la guerre it. se la ger (fr.) to ti
je rat, tako ti je to u ratu
cestode (lat. cestodes) mn. zool. trakavice
cesus (lat. cessus) prav. onaj na iji se
raun neto ustupa, tj. koji treba
platiti
cetaceae it. cetaceje (lat.) mn. zool.
kitovi
cetaceum (lat.) kitova mast
cetera (lat.) mn. druge stvari, ostale
stvari; et cetera (lat.) i tako dalje, itd.
ceteris paribus (lat.) pod inae jednakim okolnostima, tj. ako je sve ostalo u redu, onda...
ceterum censeo... (lat. ceterum censeo,
Carthaginem esse delendam "uostalom mislim da Kartagu treba razoriti") poznate rijei kojima je rimski dravnik Katon Stariji zavravao
svaki svoj govor u senatu; upotre-

222

change
bljavaju se kad se, na kraju krajeva,
ipak vraamo na neto to smatramo
nunim i prijeko potrebnim i to nam
treba biti stalno pred oima
cetologija (lat. cetus kit, gr. logia.)
zool. opisivanje kitova, znanost o kitovima
Cezar (lat. Caesar) ime rimske patricijske obitelji Julija; kasnije su ga
uzeli, kao titulu, svi rimski carevi
osim Vitelija (od ove rijei nastala je
slavenska car i njem. kaiser)
cezarizam (lat. Caesar) demokratskoautokratski sustav vladavine kakav
je uveo Cezar; apsolutna vojnika
vladavina s parlamentarnim formama; usp. Cezar
cezaropapizam (lat. Caesar, papa) odnos izmeu Crkve i drave po kojem
je svjetovni vladar istodobno i vrhovni crkveni .poglavar; mijeanje svjetovnih vladara u crkvena, osobito papinska prava (supr. papocezarija)
cezij (lat. caesius sivoplav) kem. element iz skupine alkalnih kovina,
atomska teina 132,91; red. broj 55;
znak Cs
cezura (lat. caesura presijecanje) metr.
presjek, usjek, stanka, ritmiki odmor u stihu
cf., cfr. 1. kratica za confer it. konfer
(lat.) usporedi! sravni!; 2. engl. cost
and feight (it. kost end freit) ugovor
o prekomorskoj trgovini po kojem su
trokovi utovara i prijevoza uraunani u cijenu robe
CH kratica za Confederatio Helvetica
it. Konfederacio Helvetika, tj. vicarska (na automobilskim oznakama)
chain it. ejn (engl.) mjera za duinu
u Engleskoj = 66 stopa, = 20,17 m
chambertin it. anberten (fr.) poznato
crveno vino, nazvano po istoimenom
selu u gornjoj Burgundiji
change it. ejnd (engl.) u tenisu: promjena strana u meu; vri se samo
pri neparnom zbroju gemova

charge d'affaires
charge d'affaires it. are d'afer (fr.)
otpravnik poslova, zamjenik izaslanika u inozemstvu
chat noir it. a noar (fr.) "crna maka",
poznata vrsta parfema; Chat noir
naziv jednog umjetnikog kabarea u
Parizu (18811887) u kojem su prikazivani satiriki spektakli
cherchez la femme it. ere la fam
(fr.) traite enu (tj. kao skrivenog,
potajnog pokretaa neega, nekog
zla, prijestupa, neke nesree)
Chicco it. Kiko (tal.) poznata talijanska marka razliitih proizvoda za dojenad i malu djecu
Cibalae antiko ime dananjih Vinkovaca
cibarije (lat. cibaria) mn. hrana, jestivo,
ivene namirnice; obroci
cibetka (tal.-ar. zibetto) mala krvolona zvjerka slina maki ili kuni; cibet
mast otra mirisa koju izluuju cibetkine lijezde, upotrebljava se u
kozmetici
ciborij (gr. kiborion vr, pehar) kod
katolika: posuda u kojoj se nalazi posveena hostija
cibozan (lat. cibosus) hranjiv
cic (engl. chintz, njem. Zitz) pamuno
platno sa arama u boji, indijskog
podrijetla
cicero (lat. Cicero) tisk. slova, malo
krupnija od garmonda, visoka 4,511
mm (nazvana po tome to su prvi
put upotrijebljena 1467. za tiskanje
Ciceronovih pisama)
Ciceron (lat. Cicero) veliki rimski dravnik, govornik i pisac (10643 pr.
n. e.); pren. odlian govornik; Ciceronov stil sjajan govorniki stil
ciceronijanizam tenja da se pie iskljuivo onim latinskim jezikom kojim je pisao glasoviti rimski govornik i filozof Ciceron
ciclvajze (njem. zitzeln dojiti, Weise nain) malo-pomalo, nasitno, polako (u
zagrebakom govoru)

223

cijanidi
ciconia it. cikonija (lat.) zool. roda
Cid it. Sid (p. Cid, ar. sid gospodar,
knez) panjolski narodni junak, isticao se u borbi protiv panjolskih Maura, njegova djela jo i danas ive u
narodnim pjesmama (zapravo Ruy
Rodrigo Diaz de Bivar, kastilijanski
plemi i vojvoda, ivio u drugoj polovici XI. st.
-cid zavrni dio rijei sa znaenjem: ubijanje, ubojstvo (lat. occidere ubiti),
npr. geno-cid, insekti-cid, kulturo-cid
cif (engl. cif = cost troak, insurance
osiguranje, freight vozarina, prijevoz)
trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da prodava
snosi sve trokove (vozarinu, ukrcavanje, mjerenje i osiguranje robe),
osim uvozne carine
ciferblat (njem. Ziffer brojka, Blatt list)
brojanik na satu, kazalo
ciferlus (njem. ziehen vui, Verschluss
zatvaranje, zapor) v. rajsferlus
cifra (ar. cifr) brojka, znak kojim se pie
broj, brojni znak
cigara (p. cigarro) umotani duhanski
listovi (za puenje)
cigareta (fr. cigarette) u tanki papir
uvijen sitno izrezani duhan
cigla (njem. Ziegel) opeka
ciglrot (njem. Ziegel cigla, rot crven)
crven poput peene cigle, crvenkast,
ukast
cihlide (lat. cichlidae) mn. siune ribe
promjenjivih boja iz porodice grgea,
podrijetlom iz tropskih krajeva Afrike i Amerike; esto se dre u akvarijima
cijan (gr. kyaneos tamnoplav) kem.
jednovalentan radikal, plin bez boje,
otra mirisa i jako otrovan; spojen s
vodikom daje veoma otrovnu cijanovodinu kiselinu, sa eljezom berlinsko plavilo, s kalijem cijankalij (poznati veoma jak otrov) itd.
cijanidi (gr. kyaneos) mn. kem. spojevi
cijana, osobito s kovinama

cijanidizacija
cijanidizacija (gr. kyaneos tamnoplav)
kemijski postupak izdvajanja zlata
iz zlatonosnih ruda pomou jako razblaene otopine natrij-cijanida (0,1%)
cijanometar (gr. kyanos, metron mjera, mjerilo) v. kijanometar
cijanopatija (gr. kyanos, pathos bolest) med. v. cijanoza
cijanotipija (gr. kyanos tamnoplav, typos otisak, slika) postupak u fotografskom kopiranju pri kojem svjetlou dodirnuta mjesta na papiru poplave
cijanoza (gr. kyanos tamnoplav mineral) med. modra bolest, modra boja
koe zbog nedostatka kisika u krvi
cikada (lat. cicada) zool. cvrak
cikatrizirati (lat. cicatrix oiljak) med.
zarasti, zalijeiti se (rana)
cikcak (njem. zickzack) linija (ili: crta)
izlomljena u kratkim i otrim zavojima
ciklama (lat. cyclamen) biljka krialina, klobuac, miholjica, menegled,
gorska ljubica (cvjetovi vrlo ugodno
miriu, uzgaja se i kao lonanica)
ciklici (gr. kyklos krug) mn. grki epski pjesnici nakon Homera koji su,
uglavnom, opjevali grko herojsko
razdoblje (junake i bogove) i koji, kao
takvi, predstavljaju odreeno jedinstvo
ciklini (gr. kyklos krug) kruni, koji
se vraa u krug, koji se pravilno ponavlja; cikline forme glaz. oblici koji
se sastoje od vie stavaka koji su raeni po utvrenim pravilima, npr.
simfonija, sonata itd.; ciklini pjesnici v. ciklici
ciklitis (gr. kyklos krug) gr. upala
onih vjeda, osobito u predjelu trepavica
ciklobal (engl.-fr. bicycle, njem. Bali
lopta) igra slina nogometu ili rukometu (protivnici vozei se na biciklima nastoje ugurati loptu u protivniki gol

224

ciklorama
cikloforija (gr. kyklos krug, foreo nosim) vrsta zrikavosti, razrokosti
ciklograf (gr. kyklos krug, grafo piem, biljeim) teh. naprava koja, kad
se vee s kotaem vozila koje je u
pokretu, automatski ucrtava na papiru trasu prijeenog puta
cikloida (gr. kyklos krug, eidos oblik)
mat. krivulja koju opisuje toka na
krunici koja se kotrlja na pravcu,
tokarica
ciklometar (gr. kyklos krug, kota,
metron mjera) biciklistiki putomjer
ciklometrija (gr. kyklos krug, metria
mjerenje) geom. mjerenje kruga, tj.
svi uzorci (formule) koji prikazuju odnose krunih lukova prema ravnim
linijama koje im pripadaju
ciklona (gr. kyklos krug, kykloo okreem u krug) 1. vihor, oluja u kovitlac;
meteor, oluja ili sustav vjetrova, esto estoka u arkom i umjerenom
pojasu, s obilnim padalinama i obino u promjeru od 50 do 1500 km; 2.
teh. naprava za suho proiavanje
zraka i plinova od praine; 3. kem.
mjeavina cijanovodine kiseline i
klora, sredstvo za unitavanje gamadi
ciklonet (fr. cyclonette) automobil na
tri kotaa
ciklonizirati kem. unitavati gamad ciklonom, vriti dezinsekciju ciklonom;
v. ciklon 3.
ciklonopatija (gr. kykloo savijam, vrtloim, pathos trpljenje, nevolja) osjetljivost ovjeka na vremenske promjene, osobito u vezi s vjetrovima
ciklonoza (gr. kykloo savijam, vrtloim, nosos bolest) bolesne pojave u
vezi s ciklonima
Ciklop (gr. Kyklops) mit. v. Kiklop
ciklopija (gr. kyklops) med. jednookost
ciklopista (engl.-fr. bicycle, fr. piste)
utrkivaka staza za bicikliste
ciklorama (gr. kyklos krug, orama
pogled, izgled, orao) krug sa slikama
razliitih predjela neke zemlje

cikloskop
cikloskop (gr. kyk!os krug, skopeo promatram) naprava za obiljeavanje
eljeznikih zavoja
ciklostil (gr. kyklos krug, stylos drak,
pisaljka) stroj za umnoavanje dopisa, okrunica i dr.
ciklostome (gr. kyklos krug, stoma
usta) zool. krunouste (ribe, npr. paklara)
ciklotimija (gr. kyklos krug, thymos
srce, dua) med. vrsta ludila s izmjeninim, jaim ili slabijim, stanjima razdraenosti i duboke potitenosti
ciklotron (gr. kyklos krug, elektron =
elektron) fiz. elektromagnetni ureaj
koji proizvodi naelektrizirane estice veoma velike brzine (protone, neutrone, alfa-estice) koje vre kemijske transmutacije (pretvaranje jednog kemijskog elementa u drugi) i
razbijaju atomske jezgre
cikloturizam turizam na biciklima
ciklus (gr. kyklos) 1. krug, zaokruena
cjelina; 2. niz spisa, predavanja, pjesama i si. koji su u vezi i ine zaokruenu cjelinu; 3. razdoblje, odreen
niz godina nakon kojeg se neke pojave ponavljaju istim redom
cikorija (gr. kichorion, lat. cichorium,
tal. cicoria) bot. vodopija; prah ove
biljke (kao dodatak ili nadomjestak
kavi)
cilijaran (lat. ciliaris) trepavini; koji
ima trepavice, s trepavicama
cilije (lat. cilia) mn. trepavice; zool. dlake kod praivotinja koje im slue kao
organi za kretanje; bot. pokretne
spolne stanice
cilindar (gr. kylindros) geom. 1. valjak;
2. visok paradni muki eir od crne
svile s tvrdim obodom; 3. duga i okrugla staklena cijev, staklo (na svjetiljkama); 4. valjkast zapinja (u satu); 5. dio parnog stroja
cilindrian (gr. kylindros valjak) u obliku valjka, valjkast

225

cina
cilindrokonian (gr. kylindros valjak,
konos stoac) valjkasto-stoast
cilajba (njem. Ziel cilj, Scheibe ploa)
nian, meta
cilj (njem. Ziel) meta, nian, toka u
koju se gada, mjesto do kojega se utrkuje; elja koju ovjek hoe postii,
nakana, namjera, tenja, svrha; ciljati nianiti, gaati, smjerati, teiti,
nastojati da se neto postigne
cima (tal.) ue, konop; vrijee, lie u
luka, repe, bundeve i si.
cimaza (gr. kymainein uzbibati se,
vreti) ferment kvasnih gljivica koje
uzrokuju alkoholno vrenje
cimbal (gr. kymbalon) glaz. 1. orguljski
registar s usklaenim zvoncima; 2.
instrument u obliku trapeza sa icama u koje se udara drvenim batiima
cimelije (lat. cimelia) mn. skupocjenosti, dragocjenosti (npr. stari rukopisi neke biblioteke); crkveno blago
cimentirati (tal. cimentare) badariti,
provjeravati ispravnost (mjera i utega)
cimerfarbe (njem. Zimmer, soba, Farbe
boja) bljedilo lica karakteristino za
osobe koje mnogo borave u zatvorenim prostorima
cimerher (njem. Zimmer soba, Herr gospodar) podstanar; samac koji stanuje u iznajmljenoj sobi; cimerkolega sustanar u zajednikoj sobi; dva
"cimerhera" jedan prema drugome;
krae: cimer
cimerman (njem. Zimmermann) tesar,
drvodjelja
cimet (gr. kinnamonon) fini zain od
korice cimetovca, tropskog drveta ija je kora bogata eterinim uljem
cimetovac (gr. kinnamonon) bot. v. cimet
cimotian (zyme kvas) koji izaziva vrenje, skisnue
cina (lat. Artemisia cina) biljka kojoj
cvijet sadri santonin i slui za lijek
protiv glistavosti

cinabarit
cinabarit (gr. kinnabaris) min. ivin
sulfid, jedna od rudaa ive, vrlo lijepe crvene boje
cinantropija (gr. kyon gen. kynos pas,
anthropos ovjek) med. ludilo u kojem ovjek umilja da je pas
Cinecitta it. ineita (tal. cine kino,
citta grad) velika ureenja za produkciju filmova nedaleko od Rima;
pren. bilo koji "filmski grad"
cinefakcija (lat. cinis pepeo, facere uiniti, nainiti) izgaranje, spaljivanje,
pretvaranje u pepeo
cinegetika (gr. kvnegetikos lovaki,
kynegetike) vjetina lovljenja pomou pasa, lov
cineracija (lat. cineratio) v. cinefakcija
cinerarij (lat. cinerarium) posuda u kojoj se uva pepeo mrtvaca, urna
cinerarij (lat. cinis, gen. cineris pepeo)
urna, ara u kojoj su stari Rimljani
drali pepeo spaljenih pokojnika
cinerarija (lat. cinis, gen. cineris pepeo)
bot. pepeljuga (biljka krasnica pepeljaste boje; vrsta glavoika)
cingara (gr. kymbalon) zvonce koje se
vjea stoci o vrat, mjedenica
cingareska (tal. cingaresca) ciganska
pjesma
cingulum (lat. cingulum) pojas uz sveeniku odjeu
cinici fil. pristae Sokratovog uenika
Antistena koji su nauavali da su
najvea dobra u ivotu nepostojanje
elja, autarkija i vrlina, s posebnim
naglaavanjem potrebe za to veom
prirodnou; kod kasnijih cinika ovo
se nauavanje izvrgnulo u esto bezono zanemarivanje svih obiaja i
vrijednosti, tako da se izraz cinizam
moe smatrati tipinim za oznaku
ovakvog ponaanja; naziv po gimnaziji Kynosarges u kojoj je Antisten
pouavao
cinian nepristojan, bezobrazan, bestidan, bezoan; usp. cinici

226

cinober
cinija (po imenu njem. botaniara Gottfrieda Zinna) vrtna biljka iz porodice
glavoika
cinijatrija (gr. kyon gen. kynos pas,
iatreia lijeenje) umijee lijeenja
pasa, psee lijenitvo
cinik ovjek potpuno i podjednako ravnoduan prema dobru i prema zlu;
nepristojan, bezoan ovjek; usp. cinici
cinizam fil. nauavanje cinika; pren.
zanemarivanje vanjske pristojnosti,
bezobrazluk, bezonost, bestidnost,
zajedljivost, zagrienost; odricanje i
preziranje svih kulturnih vrijednosti
cink (njem. Zink) min. plaviastobijela
kovina, element, atomska teina
65,38, redni broj 30, znak Zn
cinkati (iz njem. zinken dojavljivati)
dojaviti vlastima, optuiti, "otkucati",
denuncirati; cinker potkaziva, dounik, "tuibaba"
cinkograf (njem. Zink, gr. grafo crtam,
slikam) onaj koji urezuje slike ili slova u cinkove ploe (radi tiskanja)
cinkografija (njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam) urezivanje (nagrizanjem) slika ili slova u cinkove ploe
(radi umnoavanja tiskanjem)
cinkografirati (njem. Zink, gr. grafo)
raditi pomou cinkografije
cinkova mast (njem. Zinksalbe) bijela
mast koja se upotrebljava za lijeenje lakih ozljeda koe
cinkove legure slitine cinka s drugim
kovinama, npr. s bakrom (mesing), s
bakrom i niklom (novo srebro), s kositrom (bronca) itd.
cinku (ma. csengo) zvonce
cinkvajs (njem. cink, weiss bijel) bijela
slikarska boja; cinano bjelilo, umjetni bijeli slikarski pigment, po sastavu cinkov oksid
cinkvajs (njem. ZinkvveiB) bijela slikarska boja, neotrovna
cinober (gr. kinnabaris) min. v. cinabarit

cinofil
cinofil (gr. kyon pas, filos ljubitelj) ljubitelj pasa
cinografija (gr. kyon gen. kynos pas,
grafo opisujem) opisivanje pasa
cinolisa (gr. kyon pas, lyssa bjesnilo)
med. psee bjesnilo
cinologija (gr. kyon pas, logia) v. kinologija
cinoreksija (gr. kyon pas, orexis tenja, prohtjev) psea, neutaiva glad
cintor (tal. cimitero) prostor oko crkve,
crkveno dvorite; groblje
Cion (hebr. zijjon) najvii jugozapadni
brijeg Jeruzalema s "Davidovim gradom" i Salomonovim hramom; Jeruzalem; pren. Crkva i njezini vjernici;
Sion
cionist (hebr.) pristaa (ili: pobornik)
cionizma
cionistiki pokret v. cionizam
cionizam (hebr. zijjon) idovski pokret
kojem je svrha stvaranje slobodne i
samostalne idovske drave u Palestini; reorganizaciju ovoga pokreta
izveo je 1897. T. Herzl
cipa (gr.) opna, koica (na jajetu, na
mlijeku), membrana
cipal (gr. kefale glava, preko lat. cephalus) zool. morska riba, skoac,
skakavac
ciplar ptica koja se hrani ciplima
ciplara mrea za lovljenje cipala
ciprinide (lat. Cyprinus carpio aran)
zool. mn. ribe nizinskih voda (aran,
som, tuka, kara, mrena, keiga,
itd.); usp. salmonide
ciragra (lat. cirrus kovra, uvojak, gr.
agra plijen) med. poljska keka
(bolest u krajevima oko Visle)
circenzijske igre (lat. circenses) cirkuske igre kod Rimljana: gladijatorske borbe, borbe sa ivotinjama,
natjecanja na konjima i kolima (najomiljenija zabava Rimljana); panem
et circenses it. panem et circenzes
(lat.) "kruha i igara", usklik rimskog
naroda da mu se dade hrana i cir-

227

cirkulacijski papiri
kuske igre, a on vie ne trai (u doba
propasti)
circinus (lat. circinus estar) med. osip,
liaj oko pojasa
circulus maior it. cirkulus major (lat.)
fizol. veliki optjecaj krvi (kroz cijelo
tijelo)
circulus minor it. cirkulus minor
(lat.) fiziol. manji optjecaj krvi (kroz
plua)
circulus vitiosus it. cirkulus viciozus
(lat.) log. "pogrean krug", pogreka
u dokazivanju i zakljuivanju koja
nastaje kad se stav koji treba dokazati uzme kao premisa, tj. kao razlog
koji dokazuje, tako da u dokazu nedostaje naelo dokaza
ciriforman (lat. cirriformis) kovrast
cirka (lat. circa) otprilike, oko
cirkator (lat. circator) onaj koji obilazi
i nadzire katolike samostane
cirkl (lat. circulus) 1. krug, krunica;
2. estar (sprava za opisivanje kruga,
mjerenje udaljenosti itd.); 3. krug,
drutvo
cirkon (perz.) min. dragi kamen, ute
ili crvenkastosmee boje
cirkonij (perz.) kem. element, rijetka
kovina, nalazi se u mineralu cirkonu
(po emu je i dobio ime), atomska
teina 91,22, redni broj 40, znak Zr
cirkul (tal. circolo podruje) negdanji
naziv (u Dalmaciji) za krug, okruje,
podruje, kotar
cirkulacija (lat. circulatio) 1. zool. optjecanje, krvotok; 2. fin. optjecaj (novca); 3. trg. promet (robe); 4. kolanje,
rasprostiranje, kruenje (vijesti, glasova i si.)
cirkulacijski organi anat. krvne ile,
sustav krvnih ila
cirkulacijski papiri trg. mjenice, kreditna pisma i si. (kao zamjena gotovog novca za neko vrijeme i bez sigurne podloge koja bi jamila njihovu isplatu)

cirkular
cirkular (lat. circulare) 1. slubeno pismo koje se alje veem broju osoba
i ustanova s istim sadrajem, okrunica; 2. teh. beskrajna, kruna pila
cirkularan (lat. circularis) kruni, u obliku kruga, koji se kree u krugu;
koji ima osobinu cirkulara 1.
cirkularna nota pismo koje neka vlada
alje stranim vladama i u kojem izlae svoja stajalita i odluke o nekom aktualnom politikom pitanju
cirkulirati (lat. circulare) 1. kruiti,
tei, optjecati; 2. ii od ruke do ruke,
biti u optjecaju, biti u teaju; 3. kolati, pronositi se (glas); 4. kem. ponovno destilirati
cirkulus (lat. circulus) krug, krunica,
kruna linija, kruna putanja
cirkum (lat. circum) prijei, oko, okolo,
unaokolo (u mnogim sloenicama)
cirkumcizija (lat. circumcidere obrezati) obrezanje (kod idova i muslimana); usp. sunet
cirkumferencija (lat. circumferentia)
obujam, opseg, periferija
cirkumfleks (lat. circumlfexus) gram.
dug naglasak
cirkumgestacija (lat. circumgestatio
noenje okolo) kod katolika: noenje
hostije u monstranci; usp. monstranca
cirkumgiracija (lat. circum, gyrus
krug) vijuganje; med. vrtoglavica
cirkumligatura (lat. circumligatura)
med. panjolska ogrlica = parafimoza
cirkumlokucija (lat. circumlocutio) ret.
opirno opisivanje, = parafraza
cirkumluvija (lat. circumluvio) geol.
optjecanje, tj. odvajanje jednog komada zemlje zbog prodiranja rijene
vode i stvaranje otoka
cirkummediteranski (lat. circum naokolo, Mediteran) koji se nalazi oko
Sredozemnog mora, sredozemni
cirkumpolarne zvijezde astr. zvijezde koje ne silaze s vidika jer se

228

cirusi
okreu u blizini zvijezde Sjevernjae
cirkumskripcija (lat. circumscriptio)
opisivanje; ograniavanje, zatvaranje
u odredene granice; ret. opisivanje
rijeima, stvaranje razdoblja
cirkumskripcijska bula papinska bula kojoj je cilj ureivanje prilika
Katolike crkve u nekatolikim zemljama
cirkumspektivan (lat. circumspicere
ogledavati se) koji se ogledava oko
sebe
cirkumstancija (lat. circumstare stajati uokolo) okolnost, stjecaj dogaaja
cirkumvalacija (lat. circumvallatio)
voj. opkopavanje, opkop (napravljen
od bedema ili rovova)
cirkus (lat. circus, gr. kirkos krug) 1.
kod Rimljana: duguljasto-okruglo trkalite za konje i kola u kojem su
prireivane circenzijske igre; 2. danas: okruglo mjesto s amfiteatralnim
sjedalima za artistike i si. izvedbe
(obino pod atorom)
cirokumulusi (lat. cirrocumulus) mn.
meteor, oblaci koje ine slojevi snjenobijelih kuglica, u nizovima ili kao
stada bijelih ovaca
cirostratusi (lat. cirrostratus) mn.
meteor, oblaci u obliku tankog, bjeliastog i prozirnog vela
ciroza (gr. kirros ut, boje limuna)
med. ciroza jetara bolest praena umnoavanjem jetrenog vezivnog tkiva
koje ovrsne i pokazuje jaku ukastu boju (posljedica kroninog alkoholizma, sifilisa i dr.)
cirozan (lat. cirrus kovrava kosa, uvojak, cirrosus) kovrast
cirusi (lat. cirrus kovra, uvojak) mn.
meteor, ovja vuna, paperjasti oblaci, sastavljeni od ledenih iglica, potpuno bijeli; pri lijepom vremenu, ako
barometar pada, nagovjetavaju
skoru kiu

cis
cis (lat.) 1. s ove strane (za prostor); za
(za vrijeme)
cis (lat.) 2. glaz. ton C povien za pola
tona
cisalpinski (lat. cis-alpinus) koji lei s
ove strane Alpa
cisoida (gr. kissos brljan, eidos lik)
vrsta krivulje (treeg stupnja) u geometriji
cista (gr. kystis mjehur) med. vrsta upljikaste izrasline ispunjene tekuinom ili kaastim sadrajem, okrugla poput kugle (za razliku od drugih tvrdih izraslina)
cistektomija (gr. kystis mjehur, temno reem) operativno uklanjanje neke ciste
cistercit pripadnik jednog ogranka
benediktinskog reda (ime po opatiji
Citeaux, lat. Cistertium, u Burgundiji)
cisterna (lat. cisterna) 1. bunar za
skupljanje kinice (osobito u bezvodnim krajevima); 2. posebni vagon za
prijevoz benzina, ulja, petroleja i dr.
cistitis (gr. kystis mokrani mjehur)
med. akutna ili kronina upala mokranog mjehura
cistoskopija (gr. kystis mokrani mjehur, skopeo gledam, promatram)
med. pregled ciste cistoskopom
cistotomija (gr. kystis, temno reem)
med. operativno otvaranje mokranog mjehura ili koje druge ciste
citacija (lat. citatio) navoenje, navod
(citata); prav. poziv pred sud
citadela (tal. cittadella) fort. mala utvrda koja se nalazi u veoj i slui kao
glavna utvrena toka cjelokupnog
utvrenja; tvrava za obranu grada
citara v. citra; Cithara octochorda it.
citara oktokorda (lat. osmerostruna)
katolika crkvena pjesmarica prvi
put objavljena u 18. st., sadri latinske i hrvatske pjesme za osam razliitih prigoda (odatle joj i ime)

229

citrin
citat (lat. citatum) 1. navod, mjesto doslovno navedeno iz neke knjige ili
spisa, s navodnim znacima i tonim
navoenjem izvora
citat (lat. citatus) 2. prav. onaj koji je
pozvan pred sud
citator (lat. citator) 1. prav. onaj koji
poziva sudu; 2. navoditelj citata
citirati (lat. citare) 1. prav. pozvati pred
sud; 2. doslovno, tono navesti ije
rijei ili mjesto iz nekog djela
citius, altius, fortius it. cicijus, alcijus, forcijus (lat.) bre, vie, hrabrije
(geslo dananjih Olimpijskih igara)
citoblast (gr. kytos uplje tijelo, omot,
blastema klica, izdanak) bot. jezgra,
hladetinasta tvar iz koje se razvija
biljno stanino tkivo
citogonija (gr. kytos uplje tijelo, gone raanje) biol. razmnoavanje putem pojedinanih stanica
citologija (gr. kytos uplje tijelo, logia
znanost) dio biologije koji se bavi prouavanjem stanice
citometar (lat. citus brz, gr. metron
mjera) sprava za mjerenje brzine,
brzinomjer
citoplazma (gr. kytos uplje tijelo,
omot, plasma tvorevina) bot. prozirna sluzava tekuina koja struji u
stanici, jedna od najvanijih tvari u
prirodi jer o njoj, zajedno s jezgrom,
ovise pojave ivota
citostoma (gr. kytos upljina, stoma
usta) biol. ue stanice
citotoksian (gr. kytos uplje tijelo,
toxikos otrovan) med. koji unitava
stanice; citotoksina mo svojstvo
imunih krvnih seruma da unitavaju stanice (eritrocite, leukocite i dr.)
citra (gr. kithara) glaz. veoma stari
iani instrument na kojem se tonovi
proizvode metalnim prstenom
citrat (gr. kitron, lat. citrus limun)
kem. sol limunske kiseline
citrin (gr. kitron limun) vitamin P,
uvjetuje normalnu propustljivost
kapilara; kremen ute (limunove)

citroen
citroen it. sitroen (fr.) poznata francuska marka automobila (prema
Andreu Citroenu, "kralju automobila" u Francuskoj)
citrona (gr. kitron limun, lat. citrus)
bot. limun (drvo i plod)
citronat (lat. citrus limun) nezrela, jo
zelena ueerena limunova kora
citrusi (lat. citrus od gr. kitron limun)
drvee i grmlje s trajnozelenim liem i mirisnim cvjetovima; plodovi
njihovi imaju koru koja sadri eterina ulja i sonu jezgru (u citruse
spadaju: narane, limuni, mandarine itd.)
city it. siti (engl.) grad; osobito: dio
Londona kao bankarsko i trgovako
sredite (the City)
civil (lat. civilis graanski) 1. graanstvo, graanski stale (za razliku od
vojnikog, militera); 2. graansko
odijelo; ii u civilu ii u graanskom
odijelu
civil (lat. civis graanin) 1. graanin
(za razliku od vojnika); 2. nastavnik
graanskog (civilnog), posebno rimskog prava (za razliku od kanonista
i kriminalista); 3. sudac koji sudi u
graanskim sporovima
civilan (lat. civilis) graanski; uglaen,
uljudan, uljuen, pristojan; prav. privatnopravni
civiliter mortuus (lat. civiliter mortuus) prav. graanski mrtav, proglaen umrlim, koji se smatra mrtvim
iako je iv, tj. bez graanskih prava
civilizacija (lat. civilisatio) stupanj kulture koji dolazi nakon barbarstva i
na kojem se, malo-pomalo, ovjek privikava ivljenju u skladnoj zajednici
sa svojim blinjima; prosvijeenost,
kolovanost, uljuenost, drutvena
usklaenost
civilizirati (lat. civilisare) provesti civilizaciju; kolovati, uiniti uglaenim, uljuditi, uljuivati, uiniti ko-

230

clavus oculi
ga skladnim lanom ljudskog drutva
civilna lista (engl. civil list) stavka u
dravnom proraunu koja se svake
godine isplauje vladaru radi uzdravanja njega i njegovog dvora
civilna sluba (lat. civilis) graanska
sluba, sluba u graanstvu
civilni brak graanski brak, brak koji
se sklapa pred dravnim vlastima
civilno pravo graansko pravo
civis (lat.) graanin; civis academicus
it. civis akademikus (lat.) akademski graanin, student sveuilita
civitet (lat.) graansko pravo
cizeler (fr. ciseleur) reza kovine, kovinorezbar
cizelirati (fr. ciseler) fino, umjetniki
dotjerivati povrinu iskovanih predmeta tako da budu glatki; u metalnu plou i staklo finim malim dlijetom urezivati razne figure i ukrase
cizelirati (fr. ciseler, tal. cesello, lat.
caedere rezati) dlijetom oklesati, dlijetom otesati; kiparske radove izljevene u kovini dlijetom umjetniki popraviti i ukrasiti; prid. cizeliran
clairvoyance it. klervoajans (fr.) vidovitost, sposobnost predvianja, vidovnjatvo
clandestina possessio it. klandestina posesio (lat.) prav. imovina do koje je netko doao potajno
clandestina sponsalia (lat.) mn. prav.
potajni zarunici
clandestinum coniugium it. klandestinum konjugijum (lat.) prav. potajni brak
clarissimus it. klarisimus (lat.) "najslavniji", Visost, Svjetlost (grof. titula)
clavus hystericus it. klavus histerikus (lat.) med. estok bol samo na
jednom mjestu glave
clavus oculi it. klavus okuli (lat.) med.
ispadnutost arenice (oka) kroz oteklinu na ronici

clavus pedis
clavus pedis it. klavus pedis (lat.)
med. ulj na nozi, kurje oko
clearing-house it. kliring-haus (engl.)
ustanova u kojoj bankari izmiruju
svoja potraivanja (mjenina, ekovna i dr.); prva ovakva ustanova osnovana je 1775. u Londonu
climb it. klajmb (engl. climb "penjanje", "uspon") vrsta drutvenog
plesa (plee se u parovima uz beatglazbu; partneri ispruaju ruke jedno prema drugome i trljaju se nosevima "na mongolski nain", zatim
se okrenu jedno prema drugom leima i tako zavravaju ples)
clog it. klog (engl. clog "drvena cipela,
cokula") irski narodni ples s udaranjem nogu o pod (iz njega se razvio
step
coca-cola it. koka-kola (engl.) osvjeavajue pie od razliitih biljnih
ekstrakta s dodatkom neznatne koliine kofeina
Code Napoleon it. Kod Napoleon (fr.)
francuski graanski zakonik koji je
tako nazvan po tome to je izraen
pod predsjednitvom Napoleona 1. i
objavljen 1804.
codex chartaceus it. kodeks kartaceus (lat.) stari rukopis napisan na
papiru
codex manuscriptus it. kodeks manuskriptus (lat.) djelo u rukopisu,
osobito: stari rukopis
cogito, ergo sum it. kogito, ergo sum
(lat.) fil. mislim, dakle postojim (osnovno naelo Descartesove filozofije)
coitus animalium it, koitus animalijum (lat.) parenje ivotinja
cokule (tal. zoccolo) mn. teke i vrste
kone cipele, osobito vojnike
col (njem. zoll) starija mjera za duinu:
palac = 1/10 ili 1/12 stope = oko 2,5
cm
cold-cream it. kold-krim (engl.) bijela
pomada za omekavanje koe

231

comodamente
coll arco it. kol aro (tal.) glaz. gudalom
(svirati)
colla parte it. kola parte (tal.) glaz.
oznaka za pratee glasove da se usmjeravaju prema glavnom glasu
collegium medicum it. kolegijum
medikum (lat.) zdravstveno vijee,
sanitetsko vijee
collegium privatissimum it. kolegijum privatisimum (lat.) plaeno
predavanje samo za ogranien broj
sluatelja
collegium privatum it. kolegijum privatum (lat.) posebno predavanje koje sluatelji plaaju
collegium publicum it. kolegijum
publikum (lat.) javno besplatno predavanje
collegium sacrum (lat.) sveti sabor,
sabor kardinala u Rimu
coltok (njem. Zoll-stock) drveni metar
na sklapanje; metar na kojem su
oznaeni coli (palci); palano mjerilo
come prima it. kome prima (tal.) glaz.
kao prije, kao gore
come sopra it. kome sopra (tal.) glaz.
v. come prima
come sta it. kome sta (tal.) glaz. kako
jest, bez svojevoljnog ukraavanja
comedie a tiroir it. komedi a tiroar
(fr.) aljivo kaz. djelo s nepovezanim
scenama
Comedie francaise it. Komedi fransez
(fr.) Francuska komedija, pariko
kazalite koje prikazuje poglavito
klasina djela
comme ci, comme 9a it. kom si, kom
sa (fr.) i ovako i onako, svakojako
comme il faut it. kom il fo (fr.) uzorno,
valjano, primjerno, ba kako treba,
kao to prilii; otmjenost
communicatio idiomatum it. komunikacio idiomatum (lat.) teol. sjedinjenost boanskih i ljudskih svojstava u Isusu Kristu
comodamente it. komodamente (tal.)
glaz. v. comodo

comodetto
comodetto it. komodeto (tal.) glaz. v.
comodo
comodo it. komodo (tal.) glaz. udobno,
umjereno
compiacevole it. kompijaevole (tal.)
glaz. ljupko, dopadljivo
complices delicti it. komplices delikti (lat.) mn. prav. v. komplici
composto it. komposto (tal.) glaz.
sloeno
con allegrezza it. kon alegreca (tal.)
glaz. sa ivou, ivahno, s veselou
con amarezza it. kon amareca (tal.)
glaz. s gorinom, tuno
con amore it. kon amore (tal.) glaz. s
ljubavlju, radosno, sa zadovoljstvom
con anima it. kon anima (tal.) glaz. s
izrazom punim due
con brio it. kon brio (tal.) glaz. ivahno, burno, vatreno
con diligenza it. kon dilidenca (tal.)
glaz. paljivo, briljivo
con dolcezza it. kon doleca (tal.) glaz.
ljupko, umilno, slatko
con dolore it. kon dolore (tal.) glaz. s
bolom, tuno, alosno
con espressione it. kon espresione
(tal.) glaz. izraajno
con fuoco it. kon fuoko (tal.) glaz. vatreno, sa arom, ivahno
con gravita it. kon gravita (tal.) glaz.
dostojanstveno, s dostojanstvom
con grazia it. kon gracija (tal.) glaz.
ljupko, umilno
con moto it. kon moto (tal.) glaz. v.
pod motus
con osservanza it. kon oservanca
(tal.) glaz. s panjom, paljivo
con passione it. kon pasione (tal.)
glaz. strasno, strastveno, s uzbuenjem
con suono pieno it. kon suono pjeno
(tal.) glaz. punim tonom
con tenerezza it. kon tenereca (tal.)
glaz. s njenou, njeno, dirljivo

232

consignatio bonorum
con variazioni it. kon varijacioni (tal.)
glaz. s varijacijom, s djelominim odstupanjima od glavne teme
con vigore it. kon vigore (tal.) glaz.
krjepko, ivahno, snano, izraajno
con vivezza it. kon viveca (tal.) glaz.
ivahno, ivo
concertino it. konertino (tal.) glaz.
manje glazbeno djelo, obino s jednim do tri samostalna stavka
concurrentiae clausula it. konkurencije klauzula (lat.) trg. prav. pogodba kojom se slubenik (npr. trgovaki pomonik) ograniava, u korist
svoga nekadanjeg poslodavca, u
svom privrednom radu
concursus creditorum it. konkurzus
kreditorum (lat.) v. pod konkurs
conditio sine qua non it. kondicio
sine kva non (lat.) uvjet bez kojega
se neto ne moe zamisliti ili izvriti, tj. neophodan, nuan, apsolutan
uvjet
confer it. konfer (lat.) usporedi (upuivanje na neko mjesto u knjizi); upotrebljava se obino u skraenom obliku: cf.; usp. konferatur
conferatur (lat.) neka se usporedi
Confiteor it. Konfiteor (lat.) "ispovijedam se"; pokajna molitva u katolikom bogosluju; pren. pokajanje
consecutio temporum it. konsekucio
temporum (lat.) gram. vremenski slijed, pravilno slaganje vremena u reenici
consensus gentium it. konsenzus
gencijum (lat.) teol. suglasnost svih
naroda u pogledu vjerovanja u postojanje boanstva (uzima se esto
kao dokaz za postojanje Boga)
consignatio bonorum it. konsignacio bonorum (lat.) prav. sudski popis
imovine (npr. nakon smrti onoga koji
umre bez oporuke, kod javnih prodaja, u sluaju bijega nekog prijestupnika); simbolino oduzimanje
imovine

consilium abeundi
consilium abeundi it. konzilijum abeundi (lat.) savjet aku da napusti
kolu (zbog slabog uenja ili ponaanja), neto blaa vrsta relegacije
consilium medicum it. konzilijum
medikum (lat.) lijeniki savjet, lijeniko miljenje
consortes litis it. konsortes litis (lat.)
mn. prav. drugovi pred sudom, svi
koji pred sudom zajedniki zastupaju isto pravo
constitutum possessorium it. konstitutum posesorijum (lat.) prav. jedan od naina stjecanja vlasnitva u
pokretnim stvarima bez stvarne predaje, tj. tako da ta stvar i dalje ostane kod prijanjeg vlasnika u uporabi
contano it. kontano (tal.) glaz. brojte,
tj. pravite stanku (u partituri kod
onih glasova koji kasnije poinju)
continuet it. kontinuet (lat.) med. neka nastavi (bolesnik upotrebljavati
lijek)
continuetur it. kontinuetur (lat.) med.
neka se nastavi (uzimanje lijeka)
continuo it. kontinuo (tal.) glaz. bez
prekidanja
conto a meta it. konto a meta (tal.)
konto o poslovima na zajedniki raun, tj. na dijeljenje gubitka i dobitka
conto corrente it. konto korente (tal.)
trg. tekui raun, tj. kad banke, trgovci i industrijalci otvaraju jedan
drugom mjenini ili akceptni kredit
ili raun (konto), pa na temelju toga
kredita meusobno posluju
contractus socidae it. kontraktus socide (lat.) prav. v. socida
contradictio in adjecto it. kontradikcio in adjekto (lat.) log. proturjenost u pridanome, npr. etvorokutan
krug, drveno eljezo, hladna vatra
itd.
contradictio symptomatum it. kontradikcio simptomatum (lat.) med.
proturjenost znakova bolesti

233

corona
copo (tal. zoppo) sakato, kljasto; alla
zoppa it. ala copa (tal.) glaz. nejednako
copy-right it. kopi-rajt (engl.) uobiajena formula za zatitu autorskog i
izdavakog prava
copy-right bili it. kopi-rajt bil (engl.)
zakon o autorskom i izdavakom pravu
coque! it. kokve (lat. coquere, coque)
farm. kuhaj! (na receptima)
coram populo it. koram populo (lat.)
v. koram publiko
coram publico it. koram publiko (lat.)
pred skupljenim narodom, pred cijelim svijetom, javno i otvoreno
eorned beef it. kornd bif (engl.) usoljena govedina konzervirana u limenim kutijama (konzerva)
oro pieno it. koro pjeno (tal.) glaz.
pun zbor, potpun zbor
corona it. korona (lat.) vijenac; corona
castrensis it. korona kastrenzis (lat.)
taborski vijenac (dobivao gaje vojnik
koji je borei se prvi uao u neprijateljski tabor); corona ciuica it. korona civika (lat.) graanski vijenac, odlikovanje vojniku koji je u boju spasio ivot rimskom graaninu; corona
muralis it. korona muralis (lat.) zidni vijenac, odlikovanje vojniku koji
se prvi popeo na zid neprijateljske
utvrde; corona navali it. korona navali (lat.) brodski vijenac, dobivao
ga je vojnik koji je prvi stupio na
neprijateljski brod; corona obsidionalis it. korona obsidionalis (lat.)
opsadni vijenac, dobivao gaje vojskovoa koji je oslobodio grad od opsade; corona vallaris it. korona valaris
(lat.) nasipni vijenac, dobivao ga je
vojnik koji se prvi popeo na neprijateljski nasip; corona triumphalis
it. korona trijumfalis (lat.) dobivao
je vojskovoa kojemu je bilo doputeno da slavi trijumf; ovaj posljednji vijenac bio je prvotno od svjeeg

Corona borealis
lovorova lia a kasnije od zlata, dok
su ostali vijenci bili od neke druge
kovine, a predstavljali su npr. utvrdni zid, valove itd.
Corona borealis it. Korona borealis
(lat.) Sjeverna kruna, zvijee na sjevernoj nebeskoj polutki (najsjajnija
zvijezda Gemma)
corona Veneris it. korona Veneris
(lat.) med. "Venerin vijenac", sifilisne
ospice po elu
corps de logis it. kor d'loi (fr.) arh.
srednji glavni dio palae ili dvorca
corps diplomatique it. kor diplomatik (fr.) svi predstavnici stranih drava u nekoj dravi, diplomatski
zbor, diplomatsko tijelo
corpus delicti it. korpus delikti (lat.)
prav. predmet koji dokazuje krivnju,
tj. orue kojim je djelo izvreno ili
objekt nad kojim je izvreno
corpus Domini it. korpus Domini
(lat.) u Kat. crkvi: tijelo Gospodnje
(Kristovo); priesna hostija kao tijelo Kristovo; Tijelovo (blagdan)
Corpus juri canonici it. Korpus juri kanonici (lat.) zbirka pravnih izvora kanonskog prava
Corpus juri civilis it. Korpus juri
civilis (lat.) zbirka Justinijanovih
pravnih knjiga
Corpus juri it. Korpus juri (lat.)
zbornik prava, knjiga cjelokupnog
rimskog prava: zbirka rimskog prava koju je u VI. st. priredio car Justinijan, no koja je tek u XVI. st.
dobila ovaj naziv
corpus vile it. korpus vile (lat.) v. pod
vilis
Cos-b astronomski laboratorij europskih zemalja u kojem se prouavaju
gama-zrake iz galaktikih i drugih
visoko radioaktivnih izvora (lansiran
je poetkom kolovoza 1975.)
Cosa nostra it. Koza nostra tal. (tal.
Cosa nostra "naa stvar") poznata ta-

234

cucla
lijanska gangsterska organizacija
mafije u SAD-u
Cosmati (tal. iz gr. kosmeo kitim) talijanski umjetnici u 1214. st., ija
se djela temelje na dekorativnosti i
ukraavanju
crepitatio vesicularis it. krepitacio
vezikularis (lat.) med. kripanje u prsima koje se uje pri udisanju zraka
crepitus ventris it. krepitus ventris
(lat.) med. ujno, glasno putanje vjetrova iz trbuha (kroz crijeva)
crescendo it. kreendo (tal.) glaz. sve
jae, pojaavajui jainu tona
cretio it. kreio (lat.) prav. izjava pred
sudom i svjedocima o primanju nekog nasljedstva
crimen laesae majestatis it. krimen
lese majestatis (lat.) prav. uvreda velianstva; zloin prema dravi, veleizdaja
Croata it. Kroata (lat.) Hrvat
Croatia it. Kroacija (lat.) Hrvatska;
ime Croatia dano je jednom planetoidu otkrivenom 3. oujka 1906. na
njemakoj zvjezdarnici KonigsstuhlHeidelberg; v. i Kroacija
croix d'honneur it. kroa d'oner (fr.)
francuski orden: kri legije asti
crown it. kraun (engl.) kruna, engleski
srebrni novac od 5 ilinga
cruciferae it. krucifere (lat.) mn. bot.
biljke krstaice, pripadaju porodici
zeljastih dvosupnica
crustacea it. krustaceja (lat.) mn. zool.
razred lankonoaca, rakovi, ljuskari
cuba libra (p.) popularni panjolski
napitak (koka kola mijeana s nekim
alkoholima)
cubok (njem. Zuwage) dodatak, obino
kosti ili loije meso, koji mesar stavlja na vagu uz meso koje muterija
trai; privaga
cucla (njem.) sisa, duda, gumena sisaljka, "varalica", gumeni ili plastini
predmet u obliku sise i si.

cug
cug (njem. Zug) 1. vlak, eljeznica; 2.
povorka; 3. gutljaj; 4. propuh; 5. vrsta
velike udice za lov somova; 6. voj.
vod
cugati (njem. Zug) piti, pijuckati
cugeher (njem. Zugehor) pribor za odijelo (podstava, konac, gumbi i dr.)
cugalter (njem. Zug vuenje, Schalter)
elektrini prekida na poteg; potezna sklopka
cukar (njem. Zucker) eer
cukati (njem. zucken) vui, trgati
cukerkrankhajt (njem. Zucker eer,
Krankheit bolest) eerna bolest
cukervaser (njem. Zucker eer, Wasser voda) zaeerena voda
cuketo (tal. zuchetto) crvena kardinalska kapica
culicidae it. kulicide (lat.) mn. zool.
komari
culpa lata it. kulpa lata (lat.) prav.
iroka, tj. teka krivnja
culpa levis it. kulpa levis (lat.) prav.
laka, mala krivnja
culpa levissima it. kulpa levisima
(lat.) prav. veoma laka, posve mala
krivnja
cum grano salis it. kum grano salis
(lat.) v. pod granum salis
cum laude it. kum laude (lat.) s pohvalom, pohvalno, odlino (u ocjenjivanju uspjeha na ispitima)
cum reservatione it. kum rezervacione (lat.) s iznimkom, uz ogradu,
osim
Cung-li-jamen (kin.) kinesko Ministarstvo vanjskih poslova
cuprum it. kuprum (lat.) min. bakar
Curia romana it. Kurija romana (lat.)
Rimska kurija, papin dvor u Rimu
(sredinje tijelo u upravi Katolike
crkve)
curihtati (njem. zurichten) spremiti,
dotjerati, dogotoviti
curik (njem. zuriick) natrag (izraz uobiajen kod koijaa kad ele da konji povuku natrag)

235

cvika
curiktos (njem. zuriick natrag, Stoss
udarac) udarac lopte u nogometu tako da je igra usmjeri natrag (iza
sebe, a preko sebe)
curriculum vitae it. kurikulum vite
(lat.) tijek ivota, ivotopis
custodia honesta it. kustodija honesta (lat.) prav. zatvor koji ne liava
asti (osobito za manje politike prijestupe)
cunajder (njem. Zuschneider) kroja
(pomoni)
cupajz (njem. Zuspeise) dodatak uz
glavno jelo, sporedno jelo, varivo
cutendig (njem. zustandig) zaviajan
cuzamentos (njem. Zusammenstoss)
sukob, sudar
cvajakter (njem. zwei dva, Akt in)
kazalina igra u dva ina; dvoinka
cvajer (njem. Zweier) dvojka, znak broja dva ili neki predmet druge kategorije (npr. brano)
cvajzicer (njem. zwei dva, Sitz sjedalo)
vozilo, kola, saonice, zrakoplov i si.
sa dva sjedala; dvosjed
cvancig (njem. zwanzig) dvadeset (obino kao figura u kartakoj igri "napsl", kad igra ima kralja i damu iste
boje); usp. fircig
cvancik (njem. zwanzig) nekadanji
novac od dvadeset krajcara
cvebe (ar. zabib, tal. zibibbo) mn. suho
groe, groice; rozine
cveknknedli (njem. Zwetschke ljiva)
mn. okruglice, "knedli" sa ljivama
cvergl (njem. Zerge) patuljak; zool. vrsta sitne ribe, tzv. ameriki somi
cvibak (njem. Zvvieback) kruh dvaput
peen, dvopek; biskvit
cviblsos (njem. Zwiebel crveni luk, fr.
sauce umak) umak od crvena luka
cviglijanizam v. cvinglijanci
cvik (njem. Zwick) vrsta kartake igre;
igra "mlin"
cvika (njem. cvikl klin); obino u frazi:
zabiti cviku podvaliti kome, nasamariti koga i si.

cvikati
cvikati (njem. zvvicken) buiti, buenjem ponititi (kartu, ulaznicu)
cvikcange (njem. zwicken tipati, Zange klijeta) vrsta osobitih klijeta sa
iljastim tipaljkama
cviker (njem. Zwicker) naoale koje se
dre na nosu pomou tipaljke, bez
noica
cviki-pusa (njem. zvvicken tipati, "pusa" poljubac) poljubac pri kojemu se
cjelivana osoba utine za obraz
cvikl (njem. Zvvickel) klin, uklinak,
umetak (izraz osobito uobiajen kod
krojaa, kad treba proiriti hlae ili
si. umetkom u obliku klina)

236

Cyrano de Bergerac
cvilih (lat. bilih dvonitni, od dvije ice,
njem. Zwillich) dvonitka (jako i gusto laneno, kudjeljno i pamuno platno)
cviling (njem. Zwilling) blizanac, jedno
od blizanadi; usp. triling
cvinglijanci pristae cvinglijanizma,
nauavanja vjerskog reformatora Ulricha Zwinglija (14841531)
Cyrano de Bergerac it. Sirano d' Bererak (fr.) francuski prozni i dramski pisac (pravim imenom Hector Savinien, 16191655); njegov je lik neoromantiki idealiziran u istoimenoj
drami Edmonda Rostanda

c
, etvrto slovo hrvatske latinice
a-a-a (cha-cha-cha) latinskoameriki drutveni ples u 4/4 taktu; plee
se u paru, partneri se ne dre, ali se
kredu po tono odreenoj shemi koraka; pijani a-a-a varijacija spomenutog plesa, imitacija (koracima i
pokretima) pijanog svijeta (gubljenje
ravnotee)
abuk (tur.) brzo
ador (perz.-tur.) v. ator
aga (atr.) ples
air (tur. ajyr) livada, poljana, travnjak, panjak, dolina
ajka (rus. aika, ma. sajka) lak i brz
amac na Dunavu i Dnjestru (sluio
i kao ratni amac); ajka
akarita (p. chacarita) divovski inkvizicijski poar zabranjenih knjiga
(proveo argentinski katoliki kler)
akija (tur. aki) depni noi, perorez
akija (ma. csaklya) motka sa eljeznom kukom za privlaenje udaljenih
predmeta; motka uz koju se penje
loza, grah i si.
akmak (tur.) kresivo, ognjilo
akov (ma. csako) kona vojnika kapa, eir s remenom ispod brade
akra (p. chacra) seljaka koliba, seoska kuda u Junoj Americi
akire (tur.) hlae
algija (tur. algi) glazbalo, glazbeni instrument; svirka, sviranje; ansambl
od tri sviraa (melodijski instrument
i udaraljke)
alma (tur.) bijeli platneni ovoj oko fesa
kod muslimana; zaviti almu pren.

poturiti se, prijei na islamsku vjeru

am (tur.) 1. bor, jela, smreka; 2. amac
od jelovine
ama tur. (kjamis) gornja enska haljina (drugo je ama dosada)
amac (tur.) v. am 2.
anak (tur.) drvena zdjela
anara vrsta kornjae
ang (kin.) kineska mjera za duinu, =
3,183,58 m
ankir (fr. chancre) ir uope (obino
se upotrebljava u vezi meki odnosno
tvrdi ankir) opasna spolna bolest
antra (tur.) putnika torbica
antrati (tur.) cendrati, angrizati, prigovarati, gunati
apetoni (p. chapetonis) novi europski doseljenici u prijanjim panjolskim pokrajinama Latinske Amerike (za razliku od kreolaca koji su
roeni u Latinskoj Americi)
apka (polj. csapka) etvrtasta ulanska
kapa; poljska narodna kapa
apkun (tur.) konj sa sitnim i brzim
hodom, ravan konj (koji istodobna
die obje desne pa obje lijeve noge);
pren. vragolan, nestako
apljan (tal. cipllina) bot. poriluk
aptija (tur.) svileni rubac
' a rma. csarda) krma na pusti u
Maarsko1'
ardak (tur.) zarada drvena ili zidan*
ili na stupovima s (izboenim) drvenim gornjim katom; gornji
t ili
katovi u takve zgrade; spremite 7~
kukuruz; straarska kula

arda
arda (ma. csardas) maarski narodni ples u 2/4 taktu, ispoetka lagan,
pa sve ivlji i burniji
arka (rus.) 1. ruska mjera za tekuinu
= 0,132 1
arka (perz.) 2. pukaranje izmeu
prednjih, istaknutih dijelova vojnih
postrojbi radi izazivanja i uznemiravanja neprijatelja ili kao poinjanje
ozbiljnije borbe
arka (perz.-tur.) vojnik na prednjem
poloaju, onaj koji zapoinje arke
arlston (engl. charleston) ameriki salonski ples u 2/4 ili 4/4 taktu
arija (perz. ehar su, tur. aru) 1.
trnica, sajam; 2. poslovni, trgovaki dio grada; 3. trgovaki stale;
pren. javno mnijenje, neobavijeteni, nestrunjaci, npr. "arija pria"
arter (engl. charter) povelja, isprava,
dokument; ugovor; pravo, povlastica; ugovor o najmu broda ili zrakoplova
artirati (engl. charter) povlastiti, povlativati; dati brod ili zrakoplov pod
zakup
artisti (engl. charter) mn. pristae i
pobornici artizma u Engleskoj
artizam (engl. charter povelja) politiki i socijalni pokret engleskih radnika (18361848) protiv aristokracije, velikog posjeda i kapitala; borio
se za iroke demokratske slobode,
osobito za ope pravo glasa i tajno
glasovanje
arug (tur. aryk) opanak
astuka (rus.) narodna pjesma vedroga karaktera, kratka pjesmica
(obino etiri stiha), poskoica
atija (tur. ati) rubac, koprena, veo,
prekriva
atma (tur.) pleter, preplet; kua od dasaka i brvana
au (tur. avu) doasniki in u turskoj vojsci; debeli svat (koji zbija ale u svatovima); opinski podvornik
u Dalmaciji; usp. alaj-au

238

embalo
eb-brava vrsta brave sa 5 do 7 zatvaraa od kojih se svaki treba dignuti
na svoje mjesto kako bi se brava
otvorila (nazvana po pronalazau, engleskom mehaniaru Chubbu)
ehizam eki izraz u nekom drugom
jeziku; usp. bohemizam
ek (engl. cheque, check) 1. bank. bankovna uputnica, isprava kojom osoba
koja je deponirala odreenu svotu
novca kod druge osobe daje ovoj nalog da isplati nekoj treoj osobi ili
donositelju svotu koja je na toj ispravi oznaena; 2. platno s plavim ili
plavim i bijelim kvadratima ili prugama, mornarsko platno
eka (rus.) kratica za "rezviajnaja
komissija" ("Izvanredna komisija")
osnovana u Rusiji nakon Oktobarske
revolucije, reorganizirana u veljai
1922. kao dravna politika uprava
GPU, kasnije NKVD
eki (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna
od triju slunih koica u srednjem
uhu
ekmede (tur.) kutija s ladicom (slui
kao drvena kasa)
ekrdak (tur. ekirdek kotica) ogrizak
voke (s koticama)
ekrk (tur. ikrik) kota, kotur, vitlo
(za dizanje uvis izvlaenjem)
elebija (tur. alab, eleb) gospodin, lijepo odgojen ovjek; takoer: mladi
gospodin, gospodii
elenka (tur. elenk) nakit u obliku perjanice, srebrne, rjee zlatne, privren na kalpaku ili almi (odlikovanje za posjeenu neprijateljsku glavu); nakit na kapi; glava (atr.)
elesta (tal. celesta) vrsta glasovira s
nizom metalnih ploica koje daju vrlo lijepe tonove (etiri oktave)
elik (perz.) kovko eljezo, nado, ocal
elist (tal. cello) glaz. v. violonelist
elo (tal. cello) glaz. v. violonelo
embalo (tal. embalo) glaz. iani instrument u obliku trapeza, svira se

ember
udaranjem u icu pomou dvaju
ekia
ember (tur. ember) veo muslimanskih
ena; veliki rubac koji pokriva glavu
i elo do oiju (nosi se uz feredu);
platno, ifon; obru, uplje kolo
empres (lat. cyparissus) rod crnogorinog drvea iz porodice empresovki (vrlo pravilno razgranjeni grmovi
ili stabla)
eng (kin.) kineski puhaki instrument
s cijevima raznih veliina i zakrivljenom trubom u koju svira pue
engija (tur. engi) plesaica i pjevaica; usp. oek
ereviki (rus.) mn. male enske cipele
erga (tur. erge) mali ator, osobito
ciganski
eri-brendi (engl. cherry-brandy) rakija
od treanja, trenjevaa
ervonci (rus.) mn. "crvenjaci"; ruske
novanice sa zlatnim pokriem koje
je 1923. g. uvela sovjetska vlada (jedan ervonec = 10 zlatnih rubalja)
esma (tur. eme) kladenac, zdenac,
bunar; izvor iz kojega voda tee na
cijev (drugo je esma)
ester-sir (engl. chester) vrsta odlinog
engleskog sira, nazvanog po engl.
gradu Chesteru
eagija (tur. kaagy, s naim esati)
esalo; limena etka za timarenje konja i krava
etverik (rus., sanskr. tschatur, lat.
quattuor) mjera za ito u Rusiji =
26,24 1
evra (tur. evre) etverokutni rubac izvezen srebrnim nitima, vjenani dar
i (kin.) 1. kineska mjera za duinu:
stopa = 0,318 m; 2. mjera za putove
= 0,246 m; 3. mjera za ito od 100
inga = oko 100 1
ibuk (tur. ubuk) cijev lule; kami;
lula; u nekadanjoj Turskoj: danak
od ovaca i koza to se davao sultanu
ierone (tal. cicerone) voa stranaca,
osobito u tal. gradovima (podrugljivo

239

inele
nazvan, zbog svoje govorljivosti, po
slavnom rimskom govorniku Ciceronu); ierone
iikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve
due ("junak" putuje po Rusiji i od
vlastele kupuje "due" njihovih mrtvih kmetova)
Cifut(in) (tur.) idov; ifutarija skup
ifuta (kao poruga)
ikara (tal. chicchera) alica
iko (mad. csikos) uvar konja, konjuar
ila (tur., ma. csillas) konj sive dlake
ili (engl., iz meksikoga: chilli) vrsta
veoma ljutoga suenog papra; jelo ili
umak zainjen takvim paprom
imaron (p. cimarronada opor divljih
ivotinja) junoameriki divlji konj
imbur (tur.) jaja pripremljena s vrhnjem i enjakom
impanza (fr. chimpanze) vrsta antropoidnog majmuna, srodnog gorili
impanza (njem. Schimpanse) zool. vrsta afrikog antropoidnog majmuna,
"afriki divlji ovjek", po duevnim
osobinama ivotinja najblia ovjeku,
ivi obiteljskim ivotom i lako se pripitomljava
in-iplak (tur. yryplak) gol golcat;
pren. bez igdje iega
inampas (p. shinampas) mn. plivajui
vrtovi u Meksiku
inila (p. chinchilla) 1. zool. junoameriki zec, zec-mi; 2. krzno s izrazito mekanom gustom sivom dlakom
ove ivotinje
inila (p. chinchilla) vrsta junoamerikog glodavca (love ih radi krasnog
gustog i finog krzna)
inela (tal. cinelle) glazbena sprava u
obliku diska (udara se jednom o drugu), plitica
inele (tal. cinelle) mn. glaz. plitice
(udaraljke u obliku mesinganih tanjura, slue za davanje posebnog tona pojedinim mjestima u glazbenom
djelu)

ing
ing (kin.) kineska mjera za ito = 1/
100 i = oko 11
inkveentisti (tal. cinquecento) mn.
tal. pjesnici (T. Tasso i dr.) i umjetnici (Rafael i dr.) iz doba inkveenta
inkveento (tal. cinquecento) lit. "pet
stotina", skraeno umjesto "tisuu
pet stotina"; uobiajeni naziv za XVI.
st. talijanske knjievnosti i umjetnosti, doba cvjetanja renesanse
ino (p. chino) "Kinez"; potomak crnca
i Indijanke u Americi
ino (p. chino) mjeanac od bijelca ili
Indijanca i osobe neodreene rase
ipolin (tal. cipollino) talijanski mramor sa zelenkastim ilama
ips (engl. chip komad, krika, iver)
vrsta sendvia; na ulju peena tanka kriica krumpira
ir (ar. dirahat) med. grizlica, oteenje koe ili sluznice zbog raspada bolesnog tkiva
irak (tur. yrakman) svijenjak; (yrak,
erag) sluga, momak; egrt, kalfa
istka (rus.) ienje; povremena revizija lanova stranke i provjeravanje
njihove idejnosti; uklanjanje neprijateljskih elemenata iz neke zajednice uope
ivit (tur. ivit) isto to i indigo, modrilo; plavi pigment biljnog podrijetla;
pren. zelena, lihvar
izma (tur., mad. csizma) kona cipela
s visokom sarom
oek (tur. oek) plesa
oha (tur. oha, uha) vrsta tvornikog
vrstog valjanog sukna i odjea od
njega
ok (engl. chok) tehn. priguiva; zatvara zraka na rasplinjau koji slui za bre stavljanje motora u pogon

240

venk
okanj (tur. okal) staklenka za rakiju
od 1/8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika
kupusa; okomak od kukuruza, klip
bez zrna
okolada (meks, cacauati, xocoati, p.
chocolate, tal. cioccolata, fr. chocolat,
njem. Schokolade) masa pripremljena od kae prenog kakao-ploda u
zrnu, eera, vanilije i dr.
olak (tur. olak) jednoruk, sakat ovjek, invalid u jednu ruku, bogalj
olo (p. cholo) potomak Zamba; takoer: Indijanac koji je odrastao meu
Europljanima i koji govori panjolski
om, oma (ma. csomo) zamotuljak
npr. duhana
omor (ma. csomor) 1. otrovni abnjak
(biljka); 2. bolest koja dolazi od masnih jela, groznica praena osjeajem
gaenja i munine
orba (tur. orba) juha
ota (tal. ciotto hrom) skvreno stopalo;
gruda, grumen zemlje
u (jap.) 1. japanska mjera za duinu
od 60 kenga ili 360 aka = 109,310
m; 2. mjera za povrinu = 99,573 a
ukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina
ulo (p. chulo) pomonik borca s bikovima koji razdrauje bika
urma (tal. ciurma) momad, svjetina,
druba, rulja
uros (p. cliurros) mn. ovce s grubom,
obino crnom vunom
uruk (tur. uruk) nedostatak, mana
uti vrsta himalajskog majmuna za
kojega neki misle daje ljudsko bie;
usp. jeti, miti
uvida (tal. ciovetta) maska, krinka, obrazina, makara, krabulja; laan izgled
venk (atr.) sastanak, "spoj"

, peto slovo hrvatske latinice

aba (ar. Ka'bah, perz. a'be) v. Kaba
afir (ar.) onaj koji ne priznaje Boga,
nevjernik (osobito kao pogrda)
afurija (ar. kjafur) kamfor
akule (tal. venet. ciacole) brbljarije
ao! (tad. ciao!) zdravo!
apati (tal. chiappare) uhvatiti, uloviti,
zgrabiti, epati
ar (tur. kjar) trgovina, zarada, dobitak;
korist; trgovaki posao
asa (tur. kjase) duboka porculanska,
zemljana ili bakrena zdjela
atib (ar.) pisar; pisac, mudrac, uenjak
ea (tur. kea) bijela (albanska) kapa
od uvaljane vune
ef (ar. eif) dobro raspoloenje, radost,
veselje, uivanje; volja, prohtjev
efil (tur. kefll) svjedok, jamac
ehaja (perz. kethhuda, ahje) domain, starjeina; zamjenik, nadzornik
ehaja (tur.) 1. nadstojnik, upravitelj
dobara; 2. starjeina pastira
eif (ar.) v. ef
ela (tur. kel gol) glava bez kose
elepir (tur. kelepir) ono do ega se doe na lak nain; pljaka, plijen, dobit
elija (lat. cella soba, soba za ostavu,
ostava, dem. cellula, gr. kalia koliba) zasebna sobica, samica, osobito
redovnika
emane (tur. keman) gusle; violina
enar (perz.) obala, strana, kraj, rub,
kut; vrsta platna
enevir (tur. kenevir) konoplja; konopac, ue
eramida (tur. eremid) krovni crijep

erana (perz. ar-hhane) radionica sapuna; uarska radionica

erivo (perz. aruve) okvir, oplata,
prozorski okvir
eresta (tur. kereste) materijal, graa;
pribor uope (za pravljenje neega)
erpi (perz. erpid) nepeena cigla
esam (tur.) srea; kupiti na esam kupiti na sreu
esatluk (tur.) nedostatak novca, novana kriza, besparica
esim (tur.) cijena na veliko, paual;
najam; zakupnina
esma (tur.) vrsta veza na upljike
eten (perz.) lan
evap (tur. kebap) komadi mesa peen na eravi
ibur (tur. kibir) oholost, gordost; samodopadljivost
ifta (perz.-tur) = ifut; lihvar; krtac;
filistar
ilibar (perz. kehruba, tur. ehribar)
"ono to privlai slamu", fosilna smola koja potjee od crnogorice, jantar
ilim (perz.-tur. kilim, kelim) prostira,
tepih, sag
ilit (tur.) lokot, brava
iri (perz. iri) postolarsko ljepilo
iriz (perz. iri) v. iri
ispet (ar. isvet) nakit, odijelo
itab (ar. itab) pismo, knjiga; zakon,
naredba; Kur'an, Biblija
iveta (tal. civetta) uk (ptica); pren.
namigua, koketa
or, orav (tur. kor) prid. slijep na jedno oko; orac, orak slijepi metak, tj.
bez otrog i ubitanog naboja

oriti
oriti (tur. or) atr. spavati
orka (tur. or slijep, kome je tamno)
atr. tamnica, zatvor
orsokak (tur. or slijep, sokak ulica)
slijepa ulica; pren. bezizlazan poloaj; kritina situacija
otija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, neovjek
Cozot stanovnik talijanskog mjesta Chioggie (poznati kao vjeti ribari)
ufte (perz.) mn. kuglice od mljevenog
mesa s paprom i lukom
ulav (tur.) polukruna vunena kapa,
nosi se ispod fesa
ulbastija (tur.) meso peeno na aru
umez (tur.) kokoinjac; kuica
umur (tur.) drveni ugljen
up (perz.) velika zemljana posuda (za
pekmez, vrhnje i dr.)

242

uza
uprija (tur.) most
urak (tur.) kratak gornji zimski kaput
podstavljen krznom, bunda
urdija (tur.) kratak krzneni kaput;
dug enski kaput bez rukava od bijelog, crnog ili crvenog sukna
urs (tur. kursu) propovjedaonica, govornica (u damiji)
urtauk (tur.) bolest koju ivad dobiva
za vrijeme parenja
usegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen,
za eravicu
uskija (tur.) eljezna poluga, motka,
kramp, pijuk
utuk (tur.) panj, batina; pren. glupan
uvik (perz. uk, tur. ujk) breuljak
uza (tal. chiuso zatvoren, zakljuan)
zatvor

D
D, d esto slovo hrvatske latinice
d. kratica za da ili datur (lat.) daj, neka
se dade (na receptima)
d. m. glaz. kratica za dextra manu it.
dekstra manu (lat.) desnom rukom
d. t. d. kratica za da tales dozes (lat.)
daj takve koliine
da capo it. da kapo (tal.) glaz. ispoetka, iznova, tj. cijelu glazbenu partiju ponoviti do tog znaka
achau it. Dahau (njem.) nacistiki
koncentracijski logor u Bavarskoj,
poznat po okrutnostima; usp. Buchenvvald, Auschwitz
dacija (tal. dazio) carina, daa, porez,
danak
dacit eruptivna povrinska stijena, andezit u kojem ima kvarca
Daani stanovnici Dacije (nekadanje
rimske provincije na podruju dananje Rumunjske)
dada (tur.) majka, sestra, ili uope starija ena; naziv odmila za dadilju
dadaizam prema djejem tepanju dada nazvani smjer u knjievnosti i
likovnoj umjetnosti koji obrauje teme iz podruja besmislenoga, primitivnoga i si. na poseban nain
dadilja (tur. dada, dady) dojilja; ena
koja uva djecu; guvernanta
dadaz (etiop.) v. dadazma
dadazma (etiop.) titula u etiopskoj
vojsci, manja od titule ras, a znai
to i general; takoer: zapovjednik
pokrajine; upotrebljava se obino u
skraenom obliku: dadaz

dafina (gr. dafne) lovorika, lovorovo

drvo
dafizam irski faizam (naziv po prezimenu generala 0'Duffyja)
Dafna mit. Nimfa koju je Apolon pretvorio u lovor, ki rijenoga boga Peneja
dafnin (gr. dafne lovor) kem. alkaloid
koji se nalazi u kori daphne mezereum
Dafnis mit. lijepi pastir na Siciliji, sin
Herma i jedne nimfe; umro je vrlo
mlad, pastiri su ga potovali kao heroja
dafnomantija (gr. dafne lovor, manteia) proricanje iz lovorove grane baene u vatru
dagerotip (fr. Daguerre, gr. typos) fot.
naprava koju je 1838. pronaao Daguerre i koja trajno zadrava sliku
stvorenu djelovanjem svjetlosti na
metalnoj ploi
dagerotipija pravljenje fotografija na
jodnom srebru pomou ive; v. dagerotip
daida (tur. dajy) ujak
daimonion (gr. daimonion) fil. ovako
Sokrat naziva onaj unutarnji glas
koji on smatra boanskim nadahnuem, a koji ga odvraa i opominje da
ne ini neto to bi bilo nepravedno,
nekorisno ili loe
daira (tur. daire krug) 1. glaz. maleni
bubanj s praporcima, def; 2. skup,
zbor, mnotvo (osobito: naziv za skup
vragova, pa i prizivanje vragova); 3.
dvorana za primanje ili vijeanje; 4.

dajak
vie skladita oko zajednikog dvorita
dajak (tur. dajak) potporanj, motka, podupira (na zid); stup
dajdest (engl. digest) 1. saet pregled;
2. zbirka zakona
dakma (dakhma) "tornjevi utnje" (tvrave u Iranu i Indiji na kojima Parsi
izlau tijela pokojnika da bi ih izjele
ptice grabljivice)
daknomanija (gr. dakno bodem, mania bijes) med. bolestan nagon za
ubijanjem
dakrijadenalgija (gr. dakryon suza,
aden lijezda, algos bol) med. bolest
suznih lijezda
dakrioreja (gr. dakryon, rheo teem,
curim) med. suvie jako suzenje
dakron sintetiko tkivo koje slui za
pravljenje umjetnih krvnih ila
daktil (gr. daktylos) 2. poet. stihovna
stopa od tri sloga od kojih je prvi
dug, a druga dva kratka ( U U)
daktil- (gr. daktylos) 1. predmetak u
sloenicama sa znaenjem: prst
daktilioglifika (gr. daktylios prsten,
glyfein rezbariti, urezivati) vjetina
urezivanja kamenja za prstenje
daktiliografija (gr. daktylios, grafo
piem) opisivanje prstenja
daktiliografika (gr. daktylios, grafo)
v. daktilioglifika
daktiliomantija (gr. daktylios, manteia proricanje) proricanje iz prstenja, proricanje pomou arobnog prstenja
daktilioteka (gr. daktylios, tithenai
staviti) zbirka kamenja za prstenje
(gema), osobito grkog; zbirka otisaka takvog kamenja; draguljarski sandui
daktilitis (gr. daktylos) med. upala prsta, ir na prstu
daktilograf (gr. daktylos, grafo piem)
onaj koji pie na pisaem stroju
daktilografija (gr. daktylos, grafo) pisanje na pisaem stroju

244

dalkili
daktilografkinja (gr. daktylos, grafo
piem) ona koja umije pisati na pisaem stroju
daktilogram (gr. daktylos, gramma
crta) otisak prstiju
daktilologija (gr. daktylos, logia) govor pomou prstiju, vjetina iskazivanja misli pomou prstiju
daktilomantija (gr. daktylos, manteia) proricanje (ili: vraanje) iz prstiju
daktilomuzikograf stroj za pisanje
glazbenih znakova
daktilonomija (gr. daktylos, nomizo
mislim, smatram) vjetina raunanja
na prste, raunanje na prste
daktilosimfiza (gr. daktylos, symfysis) sraslost prstiju na ruci ili nozi
daktiloskopija (gr. daktylos, skopeo
gledam, promatram) metoda prepoznavanja zloinca po individualnoj
razlici finih linija na unutarnjoj strani prstiju, na jagodicama; ispitivanje otisaka prstiju
daktiloteka (gr. daktylos, tithemi
stavljam) med. zavoj kojim se povrijeeni prst odrava u ravnom poloaju
daktilotip (gr. daktylos, typos otisak)
pisai stroj
dal segno it. dal senjo (tal.) glaz. v. al
segno
dalaj-dama vrhovni budistiki sveenik; oboavani poglavar duhovne i
svjetovne vlasti u Tibetu
dalga (tur. dalga val) 1. valovlje, valovi,
bura na moru; nalet, udar vjetra; 2.
ispuh dima (pri puenju)
dalija bot. ljubiasta georgina, nazvana po vedskom botaniaru Dahlu
(1789. g.)
Dalila (hebr.) v. pod Samson
dalkili (tur. dalkili gola sablja) pripadnik nekadanjih turskih oruanih snaga (glavno oruje bila mu je
sablja

dalmatika
dalmatika gornja odjea katolikih sveenika, nazvana po tome to se nekada nosila u Dalmaciji; dio sveanog odijela njemakih careva
dalmatinac vrsta doge iz Dalmacije
(pas srednje visine, miiava tijela,
dlake bijele s crnim mrljama)
dalmatski jezik autohtoni romanski jezik koji se iz vulgarnog latinskog razvio na dalmatinskoj obali i Kvarneru
daltonizam sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da razlikuje boje,
osobito crvenu (naziv po engleskom
kemiaru Daltonu koji je zamjeivao
samo tri boje i prvi opisao ovu pojavu)
daltonski plan (Dalton-plan) metoda
uenike samoradnje ija je karakteristika da uenici pod nadzorom
nastavnika sami izabiru i prouavaju
znanstvenu gradu (naziv prema amerikom gradu Daltonu gdje je 1922.
prvi put primijenjena)
dama dat. domina gospoda, fr. dame,
tal. dama) gospoa, gospa, ena iz
vieg stalea; plemkinja, vlastelinka:
otmjena ena koja dri do sebe; figura na igraim kartama; "kraljica"
u ahu
damar (tur.) 1. ila (arterija i vena);
ivac; bilo, puls; 2. podzemni put vode do izvora na povrinu zemlje; 3.
podzemna "ica" neke rude
damasciran iaran, izvezen; usp. damast
damascirati (fr. damasquiner) zaariti
eljezo ili elik, osobito otricu noeva i maeva, pa onda iarati zlatom
i srebrom (postupak nazvan po sirijskom gradu Damasku)
damasirati (fr. damasser) tkati na damastni nain, tkaninu arati (ili: iarati) cvjetovima
damasket (fr. damasquette) bogata damastna tkanina s cvjetnim arama
na atlasnoj osnovi

245

Damon i Fintija
damast (tal. damasto) svilena, vunena
ili platnena tkanina s cvjetovima
damba (niz. dam nasip) uzvienje od
zemlje, kamena ili betona u obliku
nasipa; slui za zatitu obale od poplave, podrivanja i si.
damenval (njem. Dame gospoa, Wahl
izbor) "dame biraju" tj, obiaj na
plesovima da ene biraju svoje plesae
damla (tur.) kap, paraliza, apopleksija
damnacija (lat. damnatio) osuda na
vjene muke, prokletstvo
damnatio memoriae it. damnacio memorije (lat.) prav. unitavanje (ili:
oteivanje ili pogrda) uspomene nekog imena, slike, grba i dr.
damnatur (lat.) odbacuje se, zabranjuje
se (cenzorska formula kojom se zabranjuje tiskanje neke knjige ili nekog mjesta u knjizi)
damnatus (lat.) osuen; osuenik
damnificirati (lat. damnificare) nanijeti tetu, otetiti
damnifikacija (lat. damnificatio) nanoenje tete, oteivanje
damnifikat (lat. damnificatus) onaj koji
je pretrpio tetu, oteeni
damnum (lat. damnum) teta, gubitak
Damoklo ime laskavca koji je tiraninu
Dioniziju pozavidio na srei; da bi
mu pokazao kakva je to srea, naredio je Dionizije da ga poaste za njegovim stolom kao kakva kralja, ali
mu je iznad glave objesio ma o konjsku dlaku; otuda: Damoklov ma
opasnost koja ovjeku stalno prijeti
Damon i Fintija prema starogrkoj prii dva filozofa (pitagorovca) u slubi
sirakukog vladara Dionizija Mlaeg;
kad je ovaj Fintiju osudio na smrt,
zamolio je osuenik da ga prije izvrenja osude pusti kui kako bi zavrio neke poslove; kralj to dopusti, ali
je Damon morao svojim ivotom jamiti da e se Fintija vratiti; Fintija
se zadrao na putu dulje nego je oe-

dampfbad
kivao, pa je Damon ve stajao pod
vjealima kad je pravi osuenik stigao u posljednji trnutak; vidjevi
ovakvu vjernost, vladar oprosti kaznu osueniku i zamoli oba prijatelja
da ga prime kao treeg u svoje drutvo
dampfbad (njem. Dampf para, baden
kupati) parna kupelj
damping (engl. to dump prodavati po
niskoj cijeni, izvoziti robu i prodavati
je ispod cijene kotanja ili ispod
cijene domaeg trita, dumping) trg.
prodavanje robe u inozemstvu ispod
cijene kotanja, obino radi konkurencije i osvajanja trita; prodavanje
robe, osobito tvornikih proizvoda, po
nioj cijeni inozemstvu nego domaim potroaima radi osiguravanja
monopola
Danaide mit. u staroj Grkoj: 50 keri
argoskoga kralja Danaja koje su poubijale svoje mueve u prvoj branoj
noi i bile osuene od bogova da pune
vodom bavu bez dna
Danaja mit. ki kralja starogrkog
Akrisitja, majka Perzejeva (rodila ga
je sa Zeusom koji joj se pribliio u
obliku zlatne kie)
Danajci (gr. Danaos) pjesniko ime
starih Grka
danajski dar opasan dar iz neprijateljske ruke, poput onoga drvenog
konja (u kojem su bili najbolji grki
junaci) to su ga Grci (Danajci) ostavili u svom logoru da bi ga Trojanci,
smatrajui ga darom, uvukli u svoj
grad (Vergilije: "Timeo Danaos et dona ferentes" "Bojim se Danajaca i
kad darove donose", tj. neprijatelja
se treba bojati i kad darove donosi,
to znai: uvijek)
dandy it. dendi (eng.) kico, gizdelin,
ovjek koji se napadno oblai
dandy-valjak it. dendi-valjak (eng.) u
proizvodnji papira: valjak za utiskivanje vodenih znakova

246

Darije
danno (tal.) trg. teta, gubitak
danse it. dans (fr.) ples
dansing (engl. dance plesati, dancing)
ples; mjesto, lokal (kavana, restoran
i dr.) u kojem se posjetitelji mogu
zabavljati i plesom
Dante Alighieri it. Aligijeri (tal.) glasoviti talijanski pjesnik iz 13. i 14.
st., autor Boanstvene komedije
dantologija znanost o Boanstvenoj komediji; danteologija
danuncijada pustolovina talijanskog
knjievnika Gabrielea D'Annunzija
koji je po zavretku Prvoga svjetskog
rata na svoju ruku okupirao Rijeku
i ondje vladao neto vie od godinu
dana; pren. smijean pustolovni pothvat
daosizam (kin. dao put) religioznofilozofska znanost koja potjee od Laotsea (6. st. pr. n. e.)
darbizam hilijastika sekta koju je
1840. osnovao u franc. vicarskoj J.
N. Darby i koja prorotva Starog i
Novog zavjeta doslovno shvaa i tumai; pristae se zovu: darbisti, darbikrani; prid. darbistiki
dardanarijat prav. zelenaenje, lihvarenje, kupovanje ivenih namirnica
(osobito ita) da bi se dobila visoka
cijena; izraz potjee od nekoga fenikog arobnjaka Dardanusa koji je arobnom vjetinom skupljao ito u
svoja skladita pa ga prodavao kad
mu je cijena bila najvia
dardanarijus (lat. dardanarius) onaj
koji zelenai itom; v. dardanarijat
Dardanci mn. podanici kralja Dardana,
legendarnog osnivaa Troje
Dardaneli (gr. Dardanos) mn. dvije
kule s obiju strana Helesponta, naziv
po starom azijskom gradu Dardaniji
koji je osnovao Dardanos: otuda i ime
poznatog tjesnaca Dardanela
darijadenitis (gr. dakryon, aden) med.
upala suznih lijezda
Darije (perz.) "uguiva", "suzbija"

darik
darik (gr. dareikos stater) novac perzijskog kralja Darija, vrijedan 20
atikih drahmi; darios
darling (engl. darling) ljubimac, miljenik
darsonvalizacija med. uporaba izmjeninih struja vrlo visokog napona
(Tesline struje) za lijeenje ivanih
i dr. bolesti; struje se ne proputaju
kroz tijelo, nego se pacijent izlae djelovanju njihovog magnetnog polja
(metoda nazvana po fr. fiziologu J.
A. d' Arsonvalu, rod. 1851.)
darvinist pristaa Darvvinovog nauavanja; v. darvinizam
darvinizam nauavanje engleskog prirodnjaka Charlesa Darwina o razvoju i preobraavanju u ivotinjskom i
biljnom carstvu i po kojem su se sve
vrste u organskom svijetu razvile
jedne iz drugih, iz jednostavnijih u
sloenije; taj se razvoj odvijao u borbi
za opstanak, i to prirodnim odabiranjem (seksualnom selekcijom) i
prilagodavanjem okolnostima u kojima su vrste trebale ivjeti i s kojima
su se morale boriti; usp. descendentna teorija
data (lat. dare dati, data) mn. dano,
ono to je dano; mat. ono to je poznato; pov. dodaci, poznate i utvrene injenice
data et accepta it. data et akcepta
(lat.) mn. trg. izdaci i primici, izdavanje i primanje
datacija (lat. datatio) stavljanje, odreivanje datuma, nadnevka
datar (lat. datarius) upravitelj papinske komore za molbe i albe, datarije
datarija (lat., tal. dataria) papinska komora za molbe i albe koja daje crkvene dozvole i zabrane, npr. biscenzaciju, zabranu sklapanja braka i dr.
datirati (fr. dater) stavljati na spis (~;li:
pismo i dr.) mjesto, dan, mjesec i
godinu pisanja; potjecati, imati svoj
poetak, trajati od

247

Davus sum, non Oedipus

dativ (lat. dativus sc. casus) gram. trei
pade, odgovara na pitanje komu?
emu?, pade cilja ili namjene
datizam (gr. Datis perzijski vojskovoa) nepotrebno gomilanje sinonima
u govoru, osobito kod onoga kome
taj jezik nije materinski
dato (tal.) trg. danas, od danas, od dana
potpisa (osobito na mjenicama kod
odreivanja dana plaanja)
dato-mjenica trg. ona mjenica kod koje
se rok plaanja rauna od dana izdavanja
datulja (tal. dattero, dattolo) vrsta palme s vrlo ukusnim slatkim plodovima
datum (lat. datum, dare dati) podatak
o vremenu, mjestu, danu i mjesecu
(na spisima, pismima itd.)
datum ut retro (lat.) na mjenicama:
naznaivanje istog vremena i mjesta
kao i na prednjoj strani
datum ut supra (lat.) na mjenicama:
mjesto, dan i godina kao gore
daturin (perz. taturah) kem. alkaloid
koji se priprema od sjemena kunjaka obinog (tatule)
dau (ar.) vrsta jedrenjaka s 2 do 3 jarbola
dauphin it. dofen (fr.) titula francuskih prijestolonasljednika (1349
1830)
David (hebr. dod) "ljubljeni"; Davidova
zvijezda (hebr. magen David) esterokraka zvijezda stari simbol idovstva (naziv po biblijskom kralju
Davidu iz 10. st. pr. n. e.)
Davi cup it. Dejvis kap (engl.) meunarodno natjecanje tenisaa; sastoji se od etiri pojedinana (singl)
mea i jednog u paru (dabl); osniva
Amerikanac Davi 1900. g.
Davus sum, non Oedipus it. Davus
sum, non Edipus (lat.) Ja sam Dav,
a ne Edip, tj. nisam toliko otrouman
da bih se mogao uputati u rjeavanje zagonetaka (izreka roba Dava

dazimetar
u Terencijevoj komediji Djevojka s
otoka Androsa)
dazimetar (gr. dasys gust, metron) fiz.
sprava za mjerenje gustoe zraka
DDT it. di-di-ti (DDT = kratica za diklor-difenil-triklormetil-metan) sredstvo za unitavanje gamadi (bijela
kristalna tvar slabog mirisa nekodljiva za bilje i vie ivotinjske organizme); izumitelj vicarac Paul
Miiller 1939.
de (fr. deux, lat. duo) 1. dva; deux a
deux it. dez-a-de (fr.) kod biljara:
dva po dva, dva i dva, par i par
de facto it. de fakto (lat.) zaista, doista,
stvarno
de gravi causa it. de gravi kauza (lat.)
zbog vanog razloga
de gustibus (et coloribus) non est
disputandum it. de gustibus (et
koloribus) non est disputandum (lat.)
0 ukusima (i bojama) ne treba raspravljati, tj. ukusi su razliiti
de jure (lat.) po pravu, s pravnog stajalita; usp. de facto
de lana caprina rixari it. de lana
kaprina riksari (lat.) boriti se za kozju kostret, tj. za neto nevrijedno,
pravdati se za sitnicu, "mlatiti praznu slamu"
de lege ferenda (lat. lex zakon, ferendus koji treba, mora biti donesen)
po zakonu koji bi trebalo propisati
kako bi o nekom prijeporu mogao biti
izreen pravorijek; de lege lata (lat.
latus donesen) po zakonu koji postoji
de luxe it. d'liks (fr.) raskono, luksuzno
de nihilo nihil (lat.) v. eks nihilo nihil
de non praejudicando it. de non prejudikando (lat.) prav. ne nanosei
tetu, bez oteivanja neijih prava
de plano (lat.) prav. jednostavno, ukratko, bez okolianja
de profundis (lat.) "iz dubina" (poetak
130. psalma, u Kat. crkvi pokajnika
1 alosna pjesma)

248

debalkanizirati
de rigore juri (lat.) po strogosti zakona
de te fabula narratur (lat.) o tebi se
basna pria (reenica kojom kad
netko "grijeh kae a grenika nee"
upozoravamo tangiranoga da se o
njemu radi)
de tempore (lat.) u pravo vrijeme; primjereno prilikama
de visu it. de vizu (lat.) "po vienju",
"iz vienja", oigledno, kao oevidac
De vi vis nil nisi verum (lat.) O ivima
(ne treba govoriti) nita ako ne istinu
de- (fr. de) 2. predmetak u sloenicama
sa znaenjem: a) odvajanje, rastavljanje, ukidanje (npr. demobilizacija);
b) padanje, srozavanje, sniavanje
(npr. devalvacija, degradacija)
de. kratica deleatur (jat.) neka se brie
Dea Dia (lat.) mit. staroitalska boica
plodnosti zemlje
dead bali it. ded bol (engl.) port. tzv.
mrtva lopta u tenisu, lopta izvan igre
dead heat it. ded hit (engl.) port,
"mrtva utrka", kad oba konja stignu
istodobno na cilj
dealbacija (lat. de-albare pobijeliti)
pobjeljivanje (ili: bijeljenje) kovina
deartikulacija (lat. de-articulatio) med.
iaenje, uganue
deauracija (lat. de-aurare pozlatiti)
pozlaivanje, pozlata
debakl (fr. debacle) prolom leda; pren.
propast, slom
debaklaa (fr. debaclage) pom. ienje
luke, uklanjanje istovarene robe,
brodova itd.
debaklirati (lat. de-baculare, fr. debacler) oistiti luku, tj. istovarene brodove ukloniti iz luke
debalaa (fr. deballage) trg. raspakivanje svenjeva i sanduka s robom
debalirati (fr. deballer) trg. raspakirati
svenjeve, sanduke s robom
debalkanizirati oduzeti neemu balkanske karakteristike; profmiti; europeizirati

debandada
debandada (fr. debandade) voj. borba
bez ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo;
uzmicanje u najveem neredu
debandirati (fr. debander) rasuti se,
raspriti se
debankirati (fr. debanquer) dobiti cijeli
bank (u kartama)
debarasiranje (fr. debarrassement)
uklanjanje smetnji (ili: prepreka);
osloboenje od neke brige (ili: tereta)
debarasirati (fr. debarrasser) raskriti,
raspremiti; osloboditi se (neega)
debarbarizirati (lat. de, gr. barbaros)
uljuditi, liiti grubosti i surovosti
debarkiranje (fr. debarquement) pristajanje, iskrcavanje iz lae; istovarivanje robe
debarkirati (fr. debarquer) istovariti,
istovarivati, iskrcati na kopno; pristati uz obalu
debata (fr. debat) raspravljanje, rasprava, iznoenje miljenja, diskusija
debatirati (fr. debatre) raspravljati;
prepirati se; sudjelovati u debati
debelacija (lat. debellare zavriti rat,
pobijediti) unitenje neprijatelja u
ratu
debent (lat. debens) trg. dunik
debentura (lat. debentur, engl. debenture) trg. trokovi, carinski predujam
koji se zadrava; potvrda primitka
debet (lat. debet) trg. dugovanje, dug
koji netko treba platiti za robu ili
ije plaanje prodava oekuje; supr.
potraivanje
debi (fr. debit) 2. trg. prodaja, promet
robe; prodavanje na malo
debi (fr. debut) 1. poetak, prvi nastup
nekog glumca ili pjevaa, prvo pokazivanje publici; pristupni govor
debil (lat. debilis slab) slaboumnik,
idiot, priglup ovjek
debilitacija (lat. debilitatio) slabljenje,
postaj anje nemonim
debirokratizacija (lat. de uklanjanje
u sloenicama, fr. bureau ured,
kancelarija, gr. krateo vladam) na-

249

deburziranje
stojanje da se iz nekog rada ukloni
birokratski postupak
debiskirati (fr. debusquer) voj. otjerati
(ili: potisnuti) s boljeg poloaja
debitant (fr. debutant) onaj koji prvi
put javno nastupa, osobito na pozornici; za enu: debitantica
debitirati (fr. debiter) 2. trg. prodavati;
uraunati neto u dug, opteretiti raun; pronijeti glas, razglasiti
debitirati (fr. debuter) 1. prvi put se
pojaviti; igrati svoju prvu ulogu; drati prvi govor
debito (tal.) trg. dug, dugovanje
debitor (lat. debitor) prav. dunik
debitum (lat) trg. dug, dugovanje
deblejirati (fr. deblayer) ukloniti (ili:
raskriti) otkopanu zemlju; voj. poruiti rovove i prokope nakon opsade
deblokiranje (fr. debloquement) voj.
osloboenje od opsade; v. deblokirati
deblokirati (fr. debloquer) voj. osloboditi od opsade; prisiliti neprijatelja
da prestane s opsadom; tisk. obrnuta
slova (privremeno upotrijebljena pri
slaganju umjesto pravih) opet izvaditi i zamijeniti ih pravim
Debora(h) (hebr.) "pela"; ime izraelske
proroica (12. st. pr. n. e.) koja je
pomogla osloboenju Izraelaca od Kanaanaca; njezina pobjednika pjesma
ujedno je najstariji hebrejski ep
debo (fr. debauche) skandal, tunjava:
razuzdanost, raskalaenost, razularenost, razvrat
debrecinka vrsta tankih kobasica (naziv po ma. gradu Debreczenu)
debri (fr. debris) ruevine; voj. ostaci
trupa, preostali vojnici
debrujirati (fr. debrouiller) razmrsiti,
raspetljati, rasvijetliti, srediti
deburizirati (fr. debourser) trg. isplatiti, izvriti isplatu, dati predujam,
kaparati
deburziranje (fr. deboursement) trg. isplaivanje; davanje predujma, kaparenje

debuiranje
debuiranje (fr. debouchement) voj. izlaz (ili: izlaenje) iz nekog tjesnaca;
trg. proda, prodaja robe; put i nain
da se roba proda
debuirati (fr. deboucher) neto zaepljeno otvoriti, izvaditi ep; voj. izvui
se iz tjesnaca; trg. nai priliku za
dobru prodaju robe
decedirati (lat. decedere) otii, odlaziti;
prolaziti, prestajati; preminuti, umrijeti
decem (lat.) deset
decembar (lat.) dvanaesti mjesec u godini, prosinac (31 dan); deseti mjesec
po najstarijem rimskom kalendaru,
brojei od oujka
decembristi pristae L. Napoleona i
pomagai tzv. dravnog trajka 2.
prosinca (decembra) 1851. g.
decempeda (lat. decem, pes stopa)
motka za mjerenje od 10 stopa, neto
vie od 3 m
decem vir (lat. decem vir) lan kolegija
od 10 lanova; najpoznatiji su, iz
stare rimske povijesti, decemviri za
pisanje zakona (Decemviri legibus
scribendis) ili zakonodavna desetorica, koji su objavili tzv. "Zakon na
deset tablica"
decemviralan (lat. decemviralis) koji
se sastoji od deset lanova
decemvirat (lat. decemviratus) vladavina desetorice, tj. decemvirata
decencija (lat. decenta) pristojnost, pristalost, prikladnost, skladnost
decenij (lat. decennium) vrijeme (ili:
razdoblje) od deset godina
decennale (tal.) priredba koja se odrava svake desete godine
decentan (lat. decere, decens) pristao,
prikladan, pristojan; poten, estit;
suzdrljiv (u umjetnikom smislu)
decentivan (lat. decipere varati) varljiv, laljiv, koji podvaljuje
decentralizacija (lat. de, centrum sredite, fr. decentralisation) slabljenje
jednog politikog tijela i, kao poslje-

250

decilitar
dica i cilj toga, vea samostalnost
pojedinih dijelova; ostavljanje odredenih poslova niim organima; sustav upravljanja koji svim upravnim
odjelima daje to veu samostalnost,
osobito u dravnoj upravi
decentralizirati (fr. decetraliser) podijeliti poslove na razne odjele i odsjeke, osobito u dravnoj upravi
deceptor (lat. deceptio) varanje, laganje, prijevara, podvala
decernat (lat. decernatus) djelokrug,
krug poslova, mjerodavnost jednog
decernenta
decernent (lat. decernens) prav. sastavlja (ili: pisac) presude; izvjestitelj,
referent o nekoj temi, struci ili vrsti
poslova; naelnik neke ustanove ii
upravnog odjela
decernirati (lat. decernere) sudskim
putem odluiti, rijeiti; v. dekret
decertacija (lat. decertatio) zavrna (ili:
presudna, odluna) borba
decertirati (lat. decertare) voditi presudnu borbu
decesija (lat. decessio) odlazak, odlaenje
decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi,
prethodnik u slubi
deci- (lat. decum) predmetak u sloenicama sa znaenjem: deseti dio (neke
jedinice za mjeru)
decidencija (lat. cadere pasti, decidere
pasti, spasti) pad, opadanje, nazadovanje u pogledu imovinskog stanja;
poputanje, npr. groznice u bolesti
decidirati (lat. caedere, decidere zavriti, rijeiti, fr. decider) rijeiti, rjeavati, presuditi, odluiti, odluivati; decidendi rationes it. decidendi
raciones (lat.) prav. razlozi sudske
presude
decigram (lat. decem, gr. gramma) deseti dio grama; usp. dekagram
decilitar (lat. decem, gr. litra) deseti
dio litre

decima
decima (lat. decima) glaz. deseti ton
raunajui po redu od osnovnog tona;
poet. strofa od deset stihova (panjolskog podrijetla)
decimacija (lat. decimatio) pravo na
desetinu, skupljanje desetine; desetkovanje, izdvajanje svakog desetog
ovjeka radi decimiranja
decimala (lat. decimus deseti) mat. desetinka
decimalan (lat. decem, decimus) desetinski, koji se sastoji od deset dijelova; decimalni razlomak mat. desetinski razlomak, tj. obian razlomak
iji je nazivnik dekadna jedinica; decimalni raun raun s decimalnim
razlomcima; decimalni sistem brojevni sustav ija je osnova broj 10;
decimalna mjera podjela mjera na
deset jedinica; decimalna vaga vaga
koja ima krak utega deset puta dui
od kraka tereta
decimator (lat.) onaj koji skuplja desetinu
decimetar (lat. decem, gr. metron) deseti dio metra; usp. dekametar
decimirati (lat. decimare, fr. decimer)
desetkovati, svakog desetog kazniti
(osobito smru) kad su svi podjednako krivi; stanovnitvo moe biti decimirano kakvom velikom zaraznom
boleu, tj. moe biti osjetno smanjeno
decimola (tal. decimole) glaz. notna figura koja oznauje da jednu skupinu
od deset tonova treba odsvirati u
vremenu za koje bi se inae odsviralo
osam normalnih tonova
deciso it. deizo (tal.) glaz. odreeno
decizija (lat. decisio) prav. sudska odluka, osobito u sumnjivim sluajevima
decizivan (lat. decisivus) presudan, odluan; otar
decizivan glas (lat. votum decisivum)
prav. glas koji odluuje, presudan
glas

251

dedomairati
decizor (lat. decisor) prav. izborni sudac
decizum (lat. decisum) sud, presuda,
sudska odluka
declamando it. deklamando (tal.) glaz.
veoma izrazito, s puno izraajnosti
declaration of rights it. deklaren of
rajts (engl.) izlaganje prava, objava
engleskog parlamenta 1689. g. o osnovnim naelima engleskog ustava
decoctor bonorum it. dekoktor bonorum (lat.) prav. rasipnik svoje imovine
decoctor dolosus it. dekoktor dolozus
(lat.) prav. rasipnik vlastite i posuene imovine
decrescendo it. dekreendo (tal.) glaz.
postupno tie, sve slabije; mjesto koje se tako svira
dedaleum (gr. Daidalos) fil. "ivi kota", zootrop, vrsta fenakistoskopa ili
stroboskopa
dedalski (gr. daidaleos) umjetniki,
lijepo izraen, aren, kien
dedekoracija (lat. dedecoratio) sramoenje, beaenje, kaljanje
dedicija (lat. deditio) predaja, kapitulacija
dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, posveivati: pokloniti (npr. nekome neku knjigu), namijeniti
dedignacija (lat. dedignatio) preziranje, potcjenjivanje, omalovaavanje
dedikacija (lat. dedicatio) posveta, posveivanje; poklanjanje, darivanje
dedikator (lat. dedicare posvetiti, dedicator) onaj koji neto daruje s posvetom
dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. unijeti
neto u knjige kao plaeno, brisati
neki dug; deditirati
dedit (lat. dedit, dare dati) trg. dao je,
platio je, izmirio je
deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati
dedomairati (fr. dedommager) obetetiti, obeteivati, nadoknaditi tetu, dati odetu

dedublirati
dedublirati (fr. dedoubler) voj. smanjiti
vojni odred napola
deducirati (lat. deducere) izvesti, izvoditi, zakljuiti (ili: zakljuivati) iz
opega o posebnom; pokazati, dokazati, izloiti, objasniti; pravni dokaz
izvesti iz drugih, ve dokazanih injenica
deductis deducendis it. dedutkis deducendis (lat.) po odbitku onoga to
se treba odbiti; poto se dokae ono
to treba dokazati
deductis impensis it. deduktis impenzis (lat.) po odbitku trokova
dedukcija (lat. deductio) log. izvoenje,
zakljuivanje iz opega o posebnom,
metoda miljenja kojom se od opeg
zakona dolazi do posebnih; trg. odbijanje od neke svote
deduktivna metoda v. dedukcija
deduktivnost (lat. deductivus) log. kakvoa postojanja kao deduktivan
deetatizacija (fr.) izdvojenje iz dravnog vlasnitva (pojam suprotan etatizaciji)
defekacija (lat. defaecatio) ienje od
taloga; kem. proiavanje, osobito
eernog soka pomou vapna; izbacivanje izmeta
defekcija (lat. defectio) otpadanje, odmetanje; slabljenje, poputanje u
snazi, iscrpljenost, malaksalost
defekt (lat. defectus) nedostatak, mana,
nepotpunost, praznina, pogreka;
kvar, npr. na motoru; manjak, npr.
u blagajni
defektan (lat. defectus) krnji, manjkav,
nepotpun, oteen, s prazninama
defektirati (lat. deficere) traiti i ispravljati pogreke u raunanju; dopunjavati, popunjavati, ponovno naruivati; pronevjeriti; u poti: javiti
da je neto nestalo
defektiv (lat. defectivum) gram. imenica ili glagol kod kojih se ne upotrebljavaju svi oblici

252

defenzor
defektivan (lat. defectivus) nepotpun,
koji nema svih dijelova i oblika
defektivitet (lat. defectivitas) krnjost,
manjkavost, nepotpunost
defektivni glagoli (lat. verba defectiva) gram. nepotpuni glagoli, tj. oni
koji nemaju svih oblika
defektologija (lat.-gr.) znanost o pojedincima koji se po organskim, fiziolokim ili psihikim nedostacima razlikuju od prosjenog (normalnog) ovjeka; skup metoda za otkrivanje pogreaka u proizvodima (npr. pukotina u izraevini od kovine i si.)
defektuozitet (lat. defectuositas) v. defektivitet
defektura (lat. defectura) u ljekarnitvu: opskrbljivanje, popunjavanje laboratorija; ispitivanje, dopunjavanje
defeminacija (lat. defeminatio) psih.
gubljenje enskih psiholokih i fiziolokih osobina; supr. efeminacija
defendend (lat. defendendus) optuenik kojeg treba braniti, klijent, tienik; za enu: defendentica
defenzija (lat. defensio) obrana
defenziva (fr. defensive) obrana, stanje
u kojem je jedna strana samo u obrambenom stavu; supr. ofenziva
defenzivan (lat. defensus, fr. defensif)
obrambeni, koji je za obranu, zatitni
defenzivni kut voj. mjesto izloeno
unakrsnoj topovskoj ili puanoj paljbi
defenzivni poloaj voj. obrambeni poloaj, onaj na kojem se oekuje napad
defenzivni rat voj. obrambeni rat, tj.
rat koji se vodi samo radi obrane
defenzivno oruje voj. obrambeno
oruje (koje slui samo za obranu)
defenzivno sredstvo (lat. defensivum)
med. vanjsko zatitno sredstvo radi
zatite od tetnih utjecaja
defenzor (lat. defensor) branitelj, zatitnik, zastupnik; pravobranitelj

deferent
deferent (lat. deferens) onaj koji trai
prisegu, koji nekome drugom nudi
prisegu; dostavlja; na novcu: znak
mjesta kovanja i majstora koji je pravio novac
defetirati (fr. defaire) praviti malodunim, klonulim; oduzimati (ili: slabiti) vjeru u uspjeh ili pobjedu
defetist (fr. defaitiste) pristaa defetizma; maloduan ovjek, bez vjere u
uspjeh ili pobjedu; prid. defetistiki
defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme)
malodunost, klonulost, nevjerovanje
u uspjeh ili pobjedu
deficijent (lat. deficiens) otpadnik, odmetnik; dunik; onaj koji ima manjak na raunu, blagajni itd; onaj koji
zbog slabosti ili bolesti nije vie sposoban obavljati svoju dunost
deficit (lat. deficere nedostajati, deficit
nema, nedostaje, nije tu) manjak,
manji iznos u jednom raunu, svota
za koju su prihodi manji od izdataka; manjak u blagajni
defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje,
nagrivanje, unakaivanje
defigurirati (lat. defigurare) pokvariti,
unakaziti, nagrditi
defile (fr. defile) tjesnac, klanac, svaki
uski put kojim se moe kretati samo
po jedan ili dvojica u redu (usjek,
klanac, most itd.); sveani mimohod
defilirati (fr. defiler) pojedinano prolaziti kakvim tijesnim putem; voj.
prolaziti paradnim marem, sveano
prolaziti
defilman (fr. defilement) voj. ureivanje, osiguravanje fortifikacijskog
objekta od neprijateljske vatre; horizontalni defilman rov napravljen tako da se u njega ne moe gaati ni
upadati; vertikalni defilman rov napravljen tako da neprijatelj ne moe
u njega gledati ni gaati
definicija (lat. definitio) log. odreenje
(ili: odredba) pojma, objanjenje jednog pojma drugim pojmovima, svo-

253

deflacirati
enje jednog pojma na druge pojmove; nastaje naznaivanjem najblieg roda (genus proximum) toga pojma i njegove specifine razlike (differentia specifica), tj. posebnih oznaka koje pripadaju samo onome pojmu koji treba definirati, npr.: Kvadrat je paralelogram (genus proximum) s jednakim stranicama i jednakim kutovima (differentia specifica) to je rodna, generika definicija; usp. genetika definicija
definirati (lat. defmere ograniiti, odrediti) log. odrediti pojam, objasniti pojam drugim pojmovima; v. definicija
definit (lat. defmitum) (neto) odreeno,
(tono) odreen pojam
definitiv (lat. definitivum) konano objanjenje, zavrna redakcija ugovora; konano ureenje (suprotno: provizorij)
definitiva (lat.) zavrni ispit, praktini
uiteljski ispit
definitivan (lat. defmitivus) odluan,
presudan, odreen, konaan, zakljuan; pril. definitivno
definitivna sentencija (lat. definitiva
sententia) konani sud, konana presuda
definitivni traktat konani (ili: zakljuni) ugovor
definitor (lat.) odreditelj, onaj koji odreuje; pomonik dekana u Katolikoj crkvi
deflacija (lat. deflatio) bank. smanjivanje novanica u optjecaju i time
podizanje kupovne vrijednosti novca;
usp. inflacija
deflacionisti (lat. deflatio) bank. pristae financijske politike kojoj je cilj
da smanjivanjem broja novanica u
optjecaju, osobito onih za koje nema
pokria i podloge, podigne kupovnu
mo novca; suprotno: inflacionisti
deflacirati (lat. de, faix srp) ponjeti
srpom, ukloniti; prav. uzeti unaprijed, odbiti, npr. jedan dio nasljedstva

deflagracija
deflagracija (lat. deflagratio) kem. ienje (ili: proiavanje) pomou vatre
deflagrirati (lat. deflagrare) izgorjeti,
vatrom oistiti
deflegmacija (lat. de, gr. flegma sluz)
kem. oslobaanje alkoholnih tekuina od vode; v. deflegmirati
deflegmirati (lat. de, gr. flegma sluz)
kem. osloboditi od vode; neku tekuinu isparavanjem ili destiliranjem
osloboditi od nebitnog i nepotrebnog
vodenog sadraja
defleksija (lat. deflexio) skretanje
deflektirati (lat. deflectere) skretati,
skrenuti
deflektor (lat. deflector) naprava na
dimnjaku radi zatite od vjetra i dima; naprava za dovoenje zraka (kod
petrolejskih svjetiljki)
defloracija (lat. defloratio) obeaenje, oduzimanje djevojake nevinosti
deflorata (lat.) djevojka kojoj je oduzeta
nevinost, obeaena
deflorator (lat.) onaj koji je oduzeo djevojci nevinost
deflorirati (lat. deflorare) oduzeti djevojci nevinost, obeastiti
defluksija (lat. defluxio) opadanje, gubljenje; med. katar
defo (fr. defaut) oskudica, mana, nedostatak, pogreka; neopravdan izostanak; prav. izostanak s roita, nedolazak na suenje
defolijacija (lat. defoliatio) opadanje
lia; kidanje lia s drvea
deformacija (lat. deformatio) kvarenje
oblika, unakaavanje, unakaenje,
nagrivanje, nagrenje; pokvarenost
oblika, unakaenost, nagrenost
deforman (lat. deformis) pokvarena
oblika, unakaena oblika; deformiran
deformiran (lat. deformis) v. deforman
deformirati (lat. deformare) kvariti (ili:
pokvariti) oblik, unakaziti, naruiti,
nagrditi, iskvariti oblik

254

degenia velebitica
deformitet (lat. deformitas) unakaenost, nakaznost, pokvarenost oblika
defraudacija (lat. defraudatio) pronevjera, prijevara, utaja, krijumarenje
defraudant (lat. defraudans) pronevjeritelj, varalica, utajiva, krijumar
defraudator (lat.) v. defraudant
defraudirati (lat. defraudare) pronevjeriti, pronevjeravati, prevariti, utajiti, osobito: prikriti porez, carinu itd.
defunkcija (lat. defungere) prestanak
ivota, smrt
degarnirati (fr. degarnir) ogoliti, skinuti ukras s neega, odvojiti; degarnirati utvrenje voj. izvui ratnu
opremu i vojnike iz utvrde
degairan (fr. degage) slobodan, neusiljen, otvoren, okretan
degairati (fr. degager) osloboditi, izvui iz neprilike, razrijeiti, rijeiti;
otpustiti iz vojske; u stanu napraviti
tajni izlaz; ma. osoboditi ma od protivnikovog maa
degaman (fr. degagement) sloboda, lakoa, spretnost, neusiljenost; osloboenje od neke obveze; sporedan,
tajni izlaz; ma. osloboenje maa od
protivnikovog maa
degenek (tur.) batina za udaranje po
tabanima; batinanje degenekom; batinati, tui, mlatiti, lupati
degeneracija (lat. degeneratio) izroivanje, izopaavanje; izroenje, izroenost, izopaenje, izopaenost; opadanje, propadanje, kvarenje
degeneriran (lat. degenerare) izroen,
izopaen; pogoran, koji se nalazi u
stanju opadanja
degenerirati (lat. degenerare) izroditi
se, izroivati se, izopaiti se, izopaivati se; opadati, propadati, pogoravati se
degenia velebitica it. degenija velebitika (lat.) bot. vrsta biljke koja raste
samo u naem Velebitu (pronaao je

degluticija
i opisao maarski botaniar Arpad
Degen, 18661934)
degluticija (lat. deglutitio) gutanje,
deranje
degmati se (tur. degmek) hrvati se, opirati se
degolizam politika i slaganje s politikom koju je vodio fr. general Cherles
de Gaulle (18901970), voa francuskog otpora protiv njemake okupacije i kasnije predsjednik vlade i
predsjednik drave
degorirati (fr. degorger) oistiti od
mulja, proistiti
degradacija (lat. degradatio) ponienje,
vraanje s vieg poloaja na nii po
kazni (osobito u vojsci i kod sveenstva); liavanje ina i zvanja; svoenje na nie stanje razvoja; fiz. svoenje na stupanj manje sposoban za
pretvaranje (energije)
degradiran (lat. degradare) zapostavljen, lien ina i zvanja, potcijenjen
degradirati (lat. degradare, fr. degrader) zapostaviti, liiti nekoga ina i
zvanja; poniziti, potcijeniti
degrasirati v. degresirati
degresirati (fr. degraisser) oistiti od
masti, masnih mrlja (vunu; kuh. skinuti pjenu); degrasirati
degrosirati (fr. degrossir) dotjerati, stanjiti (srebro, elik)
degumirati (fr. degommer) osloboditi
od ljepljive tvari; skinuti gumu s neega; ukloniti gumenu tvar na svilenim nitima iskuhavanjem u sapunici
degustacija (lat. degustatio) kuanje,
probanje; degustacija vina odreivanje okusa, mirisa, boje i izgleda
vina
degustator (lat. degustare okusiti) kua, znalac koji po okusu odreuje
svojstvo namirnica (vina, aja, duhana i dr.)
degustirati (lat. degustare) okusiti,
probati

255

deizam
degutirati (fr. degouter) ogaditi (nekome neto), odvratiti nekoga od neega, pokvariti nekome volju za neim
dehiscencija (lat. dehiscentia) bot.
zjapljenje
dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi
(sjemene ahure)
dehiscirati (lat. dehiscere) raspuknuti
se, otvoriti se, zjapiti
dehortacija (lat. dehortatio) odvraanje, savjetovanje da se neto ne uini
Dei gratia it. Dei gracija (lat.) po milosti Bojoj (uobiajena formula u
vladarskim poveljama, titulama itd.,
u uporabi od Karla Velikog)
deificirati (lat. Deus, facere uiniti)
oboavati, ukazivati ast kao Bogu,
cijeniti vie od svega
deifikacija (lat. deificatio) oboavanje,
odavanje boanske poasti
deiksa (gr. deiknymi pokazujem) lingv.
pokazna (deiktina) estica (npr. s u
prilogu jutros, tj. ovog jutra)
deiktian (gr. deiktikos) koji se temelji
na primjerima, na dokazima
Deimos (gr.) "strah"; mit. sin, stalan
pratitelj i koija starogrkog boga
rata Aresa
deinoterij (gr. deinos, therion divlja
ivotinja, zvijer) zool. divovska pretpotopna ivotinja, sisavac, pronaen
u okaminskim ostacima
deinoza (gr. deinos straan) ret. pretjerivanje, preuveliavanje
deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti
od cjeline, smanjiti, suziti
deipnosofisti (gr. deipnos ruak, obrok jela) starogrki mudraci koji su
uene razgovore vodili za punim stolovima
deist (lat. deus) fil. pristaa deizma;
usporedi: teist
deitet (lat. deitas) boanstvo
deizam (lat. Deus Bog) fil. miljenje
koje doputa da je Bog prauzrok i
tvorac svijeta, ali ne priznaje nika-

Dejanira
kva uda niti bilo kakav Boji utjecaj
na tijek svijeta, osobito ne priznaje
boansko otkrivenje; deizam je igrao
glavnu ulogu u filozofiji XVII. st.;
glavni predstavnici: Voltaire, Rousseau, Lessing, Mendelsohn i dr.; usporedi: teizam
Dejanira mit. ena Heraklova, za koju
se borio s boanstvom rijeke Aheloja; nehotice uzrokovala smrt svoga
mua poslavi mu koulju namoenu
u Nesovu krv
dejekcija (lat. delectio) prav. udaljavanje s poloaja ili posjeda; med. ispranjavanje stolice; izmet, izluivanje
dejektorij (lat. deiectorium) med. sredstvo za otvaranje i reguliranje stolice
Dejfob mit. sin Prijama i Hekube, brat
Hektorov i Parisov; nakon Parisove
smrti mu Helenin; ubio ga Menelaj
deka (gr. deka deset) 2. deset, mjera
od deset grama
deka (njem. Deke) 1. pokriva, gunj
dekabristi (rus. dekabr) mladi ruski
plemii asnici koji su 26. prosinca
1825. podigli u Petrogradu ustanak
protiv apsolutizma
dekada (gr. dekas, dekados desetina)
desetorica; broj deset; deset komada; razdoblje od deset godina; zbirka
ili djelo od deset knjiga, npr. Livijeva
"Rimska povijest"; u kalendaru Francuske revolucije: tjedan od deset dana (od primidi, duodi itd. do dekadi); mat. decimalni sustav
dekadenca (lat. decadere opadati, tal.
decadenza) opadanje, propadanje,
raspad, pogoravanje, propast; lit.
pravac u knjievnosti i umjetnosti
postromantikog razdoblja (19. st.)
dekadika (gr. dekas, dekados desetina) mat. v. decimalni sistem
dekadni sistem mat. desetni sustav,
brojni sustav koji ima za osnovu broj
10; v. decimalni sistem

256

dekalvacija
dekaedar (gr. deka, edra sjedalo, osnova) geom. poliedar s deset povrina
dekaginian (gr. deka, gyne ena) s
deset ena; bot. cvjetovi s deset stupia ili usta plodnice
dekagon (gr. deka, gonia) geom. desetokutnik, tijelo koje ima deset kutova
dekagrad (gr. deka deset, lat. gradus
stupanj) deset stupnjeva kao jedinica mjere za kutove (etrdeseti dio
krunice)
dekagram (gr. deka, gramma) teina
(ili: uteg) od 10 grama
dekakord (gr. deka deset, fr. acord suglasje vie tonova) glazbalo koje ima
deset ica
dekalijun (gr.) broj (pie se brojkom 1
sa 60 nula)
dekalirati (tal. de-calare) trg. izgubiti
na teini zbog suenja
dekalitar (gr. deka, litar) mjera od 10
litara
dekalkirati (fr. decalquer) prenositi
otiske, npr. s bakra ili kamena na
drvo itd.; prenijeti crte na proziran
papir
dekalkomanija (lat. decalcare ugaziti,
tucati, gr. mania pomama, strast)
vjetina da se slike u bojama (tiskane
na posebnom papiru koji je prevuen jednim lako rastopljivim slojem)
vlaenjem stranje strane prenose na
drvo, staklo, kovinu, porculan, kou,
lim i dr.; v. metakromatipija
dekalo (tal. decalo) trg. gubitak na teini neke robe zbog suenja, curenja
itd.
dekalog (gr. dekalogos) deset Bojih
zapovijedi
dekalumen (gr. deka deset, lat. lumen
svjetlo) fotometrijska mjera (10 lumena)
dekalvacija (lat. decalvatio) oelavljavanje, oelavljenje, jedna od sramotnih kazni u srednjem vijeku, sasto-

Dekameron
jala se u tome to je osuenik bio
oelavljen
Dekameron (tal. Decamerone, gr. deka, hemera dan) Deset dana (naslov
poznate zbirke novela tal. pjesnika
Boccaccia)
dekametar (gr. deka, metron) mjera
za duinu od 10 metara
dekan (lat. decanus) 1. u rimskom logoru: starjeina atora u kojem je bilo
10 vojnika; 2. danas: osoba na elu
nekog fakulteta; predsjednik fakultetskog vijea; 3. vii sveenik, odmah poslije biskupa (kod rimokatolika i protestanata); 4. u Italiji: najstariji sluga u kui nekog kneza, kardinala itd.
dekanat (lat. decanatus) dekanstvo,
zvanje i poloaj dekana; mjesto slubovanja dekana
dekandrija (gr. deka, aner ovjek,
mu) bot. hermafroditne biljke s
deset slobodnih pranikih konia,
u Linneovom sustavu deseta klasa
dekanija dekanat kao crkvena ustanova, sjedite crkvenog kotara
dekanski jezici (ind. Dekham) v. dravidski jezici
dekantacija (fr. decantation) kem. lagano otakanje i odvajanje bistre tekuine od taloga
dekantirati (lat. decantare, fr. decanter) kem. otoiti, ocijediti, neku tekuinu odvojiti od taloga koji se nalazi na dnu; razbistriti
dekapirati (fr. decaper) oistiti povrinu kovine (zagrijavanjem, kuhanjem u sodi, luenjem i ribanjem) i
tako je prirediti za galvanoplastiku
dekapitacija (fr. decapitation) odsijecanje glave; obezglavljenje
dekapitirati (lat. caput glava, fr. decapiter) odsjei glavu; obezglaviti
dekapod (gr. deka, pus stopa) mjera
za duinu od deset stopa
dekar (gr. deka lat. area povrina) mjera za zemljite od deset ara

257

deklamatorika
dekarbirirati (fr. decarburer) v. dekarbonizirati
dekarbonizirati (lat. carbo) osloboditi
(ili: oslobaati) od ugljena ili ugljine kiseline; dekarbirirati
dekartirati (lat. de-charta, fr. carte)
post. utvrivati sadraj poiljki na
osnovi karata
dekasilabian (gr. deka deset, syllabe
slog) deseterosloan, koji ima deset
slogova; dekasilabian stih deseterac
dekaster (fr. decastere) deset kubinih
metara, deset stera
dekastih (gr. deka, stichos) lit. strofa
od deset stihova
dekastilon (gr. deka, stylos) arhit. graevina s deset stupova ili svodova
dekatirati (fr. decatir) obraditi sukno
pomou vodene pare da bi mu se dao
blag i postojan sjaj i sprijeilo kasnije skupljanje
dekatisaa (fr. decatissage) postupak
pri dekatiranju, prvi put upotrijebljen 1822. u Parizu; v. dekatirati
dekatlon (gr. deka deset, athlon natjecanje) port, u naziv za lakoatletsko natjecanje u deset disciplina;
deseteroboj
deker (njem. Decker) bojadisa u crtanom filmu, kolorist
deklamacija (lat. declamatio) umijee
usmenog izlaganja, govorenje s puno
izraajnosti, umjetniko govorenje
neke pjesme; vjebanje govorenja u
koli; pretjerivanje u izraajnosti govorenja i u govornikom tonu
deklamator (lat. declamator) umjetnik
u govorenju (stihova), majstor u izlaganju; teko razumljiv govornik; knjiga s pjesmama za deklamiranje
deklamatorij (lat. declamatorium) vjebanje u deklamiranju; knjiga koja
sadri pjesme za deklamiranje
deklamatorika (lat. declamare) upute
(ili: znanost) o lijepom izlaganju, itanju, ili o umijeu lijepog govorenja

deklamatorski
deklamatorski (lat. declamare) govorniki, rjeito; ono to odgovara deklamatorskom umijeu; neprirodno,
teko razumljivo
deklamirati (lat. declamare) umjetniki
i s puno izraajnosti govoriti neku
pjesmu; govoriti govornikim tonom;
govornikim i suvie vatrenim tonom
govoriti o beznaajnim temama
deklanirati (fr. declancher) otvoriti,
pustiti
deklaracija (lat. declaratio) objava, izjava, izjanjenje; izlaganje, npr. nekog zakona preko za to ovlatenih
osoba ili tijela; objavljivanje, npr. zaruka; trg. prijava (ili: prijavljivanje)
robe carinskim vlastima radi carinjenja (carinska deklaracija); izjava
o sadraju potanskih paketa (potanska deklaracija), osobno prijavljivanje poreznim vlastima visine i
izvora imanja i prihoda itd.
deklarativan (lat. declarativus) koji
ima karakter objavljivanja (ili: objanjavanja), objavni, izjavni, iskazni;
deklarativna ili iskazna reenica zavisna reenica kojom se kazuje to
se izrie glagolom glavne reenice,
npr. Mislim da e poslati
deklarirati (lat. declarare) objaviti, objavljivati; izjaviti, izjavljivati, izraziti se, objaviti svoju odluku; trg. prijaviti carinskim vlastima robu radi carinjenja
deklasirati (lat. declassis, fr. de laser)
brisati (ili: izbrisati, iskljuiti) iz nekog drutvenog stalea, reda, razreda, klase; udaljiti, ukloniti; poniziti
deklinabilan (lat. declinabilis) gram.
promjenjiv (po padeima); skretljiv,
sposoban za skretanje
deklinabilitet (lat. declinabilitas)
gram. promjenjivost; skretljivost,
sposobnost skretanja, odstupanja
deklinacija (lat. declinatio) gram. padena promjena; fiz. odstupanje (ili:

258

dekolirati
skretanje) magnetne igle od zemljopisnog podnevnika (ili: meridijana)
nekog mjesta; astr. okomita udaljenost nebeskog tijela od nebeskog polutnika, ekvatora; med. iaenje; takoer: slabljenje, poputanje neke
bolesti
deklinator (lat. declinare skretati) fiz.
v. deklinatorij
deklinatoran (lat. declinare skretati)
koji odstupa, skree, odbija; koji osporava
deklinatorij (lat. declinare skretati) fiz.
sprava za mjerenje magnetne deklinacije
deklinirati (lat. declinare skretati)
gram. mijenjati po padeima (imenice, pridjeve, zamjenice i brojeve);
skretati, savijati, odstupati; prav. ne
priznavati, odbijati
deklinograf (lat. declinare skretati, gr.
grafo piem) astr. instrument za
automatsko biljeenje deklinacije
zvijezda mikrometrom
deklinometar (lat. declinare skretati,
gr. metron mjera) fiz. instrument
za mjerenje magnetne deklinacije;
astr. instrument za promatranje i
biljeenje deklinacije
dekokcija (lat. decoctio) iskuhavanje,
ukuhavanje, prokuhavanje
dekoktor (lat. decoctor) onaj koji prekuhava, ukuhava; prav. osoba koja
je svoju imovinu prenijela na drugog
da bi time otetila svoje vjerovnike;
rasipnik
dekolacija (lat. decollatio) odsijecanje
(ili: odrubljivanje) glave
dekolaa (fr. decollage odljepljivanje)
zrak. zavravanje uzlijetanja zrakoplova, odvajanje zrakoplova od zemlje, uzlijetanje, polijetanje, polazak
zrakoplova
dekolirati (lat. decollare) odsjei (ili:
odrubiti) glavu; kem. otkinuti vrat
retorte zapaljenim sumpornim koncem ili usijanom icom

dekoloracija
dekoloracija (lat. decoloratio) gubljenje
boje, izbljedivanje; oduzimanje boje;
pren. bezbojnost
dekolorimetar (lat. decolorare izblijediti, gr. metron.) naprava za odreivanje sposobnosti gubljenja boje,
izbljedivanja odreenih tvari
dekoloriran (lat. decoloratus) izblijeen, koji je izgubio boju; kojem je
oduzeta boja; pren. koji je izgubio
dra
dekolorirati (lat. decolorare) izblijediti, izgubiti boju; oduzeti boju; pren.
izgubiti dra
dekolte (fr. decolleter) izrez na haljinama, osobito enskim, tako da se
vide grudi, ramena, vrat; razgolienost
dekoltiran (fr. decollete) s izrezom na
haljini; razgolien, gol; v. dekolte
dekoltirati (fr. decolleter) nainiti izrez
na haljini oko vrata i na leima;
razgolititi
dekombinirati (lat. decombinare) rastaviti, odvojiti; usp. kombinirati
dekompenzacija (lat. decompensatio)
med. zatajivanje, zakazivanje, prestanak rada ili djelovanja nekog organa i si. (npr. rada sranog miica)
dekompozicija (lat. decompositio) rastavljanje (ili: otapanje) nekog tijela
na njegove sastojke, sastavne dijelove; raspadanje; truljenje
dekompozit (lat. decompositum) tijelo
koje je rastavljeno na svoje sastojke,
sastavne dijelove; med. lijek koji je
sastavljen od vie razliitih lijekova;
gram. rije sastavljena od vie rijei
dekoncentracija (lat.) 1. prijenos nekih poslova sa sredinjih organa vlasti na nie upravne organe; 2. stanje
rastresenosti, nesabranosti
dekont (fr. decompte) trg. otpis, odbitak
od duga ili rauna; uzajamni, kontrolni raun; ostatak
dekontaminacija (lat. de uklanjanje,
contaminare okaljati) voj. uklanjanje

259

dekrement
radioaktivne zatrovanosti s ljudi, ivotinja i predmeta (pomou vode i
kemijskih sredstava, struganjem
gornjeg zatrovanog sloja itd.)
dekontirati (fr. decompter) trg. odbiti
od duga ili rauna, otpisati
dekor (lat. decor, fr. decor) ukras, ures,
ljepota, ukras u boji; kienje, osobito
u keramici; kaz. sve dekoracije neke
pozornice
dekoracija (lat. decoratio) ukraavanje
nekog predmeta, kienje neke prostorije (vjeanje tepiha ili goblena po
zidovima, stavljanje stilskog pokustva itd.); kaz. namjetanje pozornice
pomou kulisa, pozadine i dr.; ukras,
ures; orden, odlije, poasni znak
dekorativan (lat. decorativus) ukrasan,
uresan, koji krasi, koji resi, koji slui
za ukraavanje; ukrasni, uresni, koji
ima prirodu ukrasa (ili: uresa); arhit.
koji slui samo za ukras (suprotno
konstruktivan); slik. koji tei samo
za vanjskim djelovanjem boja, bez
udubljivanja u formu i znaaj
dekorator (fr. decorateur) onaj koji
ukraava prostorije, ulice, trgove i
dr.; kazalini slikar
dekorirati (lat. decorare) ukrasiti,
ukraavati, uresiti, ureavati, nakititi, uljepati; odlikovati ordenom;
biti dekoriran dobiti orden, imati na
sebi orden
dekort (lat. de-curtus, tal. de-corto) trg.
odbitak od rauna za neku robu, osobito zbog slabe mjere ili loe kakvoe;
uobiajeni odbitak zbog toga to se
odmah plaa u gotovom
dekoviljski kolosijek kolosijek u kojem su tranice razmaknute 0,65 m
(naziv po imenu izumitelja: Decauville)
dekreditirati (fr. decrediter) liiti povjerenja, potkopati nekome kredit,
povjerenje, ugled, ast
dekrement (lat. decrementum) gubljenje, iznos izgubljen postupnim

dekrepitacija
smanjivanjem, opadanjem; supr. inkrement
dekrepitacija (lat. decrepitatio) kem.
pucanje (zbog zagrijavanja) kristala
koji imaju u sebi mehaniki zatvorenu vodu, npr. kuhinjska sol; pucanje, prtanje, puckaranje
dekret (lat. decernere, decretum) odluka, rjeenje, naredba vlasti, svaka
via naredba uope
dekretali (lat. decretales) mn. papinske
odluke ili naredbe i razne zbirke
takvih odluka; osobito: odluke koje
je izdao Grgur IX. i koje kao kanonski zakonik predstavljaju drugi dio
crkvenog prava (Corpus juri canonici)
dekretirati (lat. decretare) odluiti, rijeiti, zakljuiti; narediti, odrediti,
izdati naredbu
dekretisti (lat. decrescere) mn. u srednjem vijeku: uitelji i pisci kanonskog prava, za razliku od legista, uitelja i pisaca rimskog prava
dekretoran (lat. decretorius) odluujui; dekretoran dan (dies decretorius) bio je (u Vestfalskom miru) 1.
sijenja 1624. za sekularizacije koje
su toga dana ve stupile na snagu
deksiografija (gr. dexios desni, grafo)
pisanje s lijeve strane na desnu
deksiografski (gr. dexios desni, grafo)
pisano slijeva nadesno
deksiokardija (gr. dexios desni, kardia srce) med. neprirodna pojava u
gradi ljudskog tijela kad se srce, umjesto na lijevoj, nalazi na desnoj
strani
dekstralan (lat. dextralis) desni, koji
je s desne strane
dekstrin (lat. dexter desni) kem. tvar
koja se dobije kad se krob grije na
160C; otapa se u vodi i tom se otopinom moe lijepiti kao gumom; usp.
dekstroza
dekstroza (lat. dexter desni, naziv od
svojstva okretanja polarizacijske rav-

260

delatoran
nine nadesno; v. dekstrin) kem. grodani eer; glikoza
dekubitus (lat. decubitus) med. leanje,
nain (ili: poloaj) leanja; zaleano
mjesto na bolesnikovom tijelu; zaleaj; taloenje sokova na nekom mjestu
dekung (njem. Deckung) voj. rov, zaklon, rov
dekurairati (fr. decourager) obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti, oduzeti
nekome hrabrost ili volju za neto;
prid. dekurairan
dekurija (lat. decuria) klasa, desetina
(u vojsci starih Rimljana)
dekurion (lat. decurio) zapovjednik dekurije (u vojsci starih Rimljana)
dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort
dekurtirati (fr. decourter) trg. odbiti,
smanjiti, skratiti, smanjiti raun za
odreden postotak zbog slabe mjere
ili loe kakvoe robe
dekurzus (lat. decurrere, decursus) tijek, npr. neke bolesti; slabljenje bolesti
dekusorij (lat. decutere, decussorium)
med. naprava za pritiskivanje modane opne pri buenju lubanje
delacija (lat. delatio) potkazivanje;
prav. pozivanje nekoga da primi nasljedstvo
delakrimacija (lat. de, lacrima suza)
med. suzenje, suze u oima
delaktacija (lat. de, lac mlijeko = odbijanje djeteta (od majinog mlijeka)
delat (lat. delatus) prav. optuenik
delatio hereditatis it. delacio hereditatis (lat.) prav. prelaenje imovine
u nasljedstvo zbog neije smrti ili po
posljednjoj volji; sudsko prenoenje
nasljedstva na najblieg roaka
delatio iuramenti it. delacio juramenti (lat.) prav. nametanje prisege
delator (lat.) potkaziva, potajni tuitelj
delatoran (lat. deferre, delatum) potkazivaki, izdajniki; klevetniki

delatura
delatura (lat.) potkazivanje, klevetanje,
ocrnjivanje
delavara vrst groa, tzv. "amerikanka" (naziv po amerikom zem. imenu
Delaware)
dele (lat. delere unititi, dele) brii, izbaci!
deleatur (lat. deleatur) neka se brie,
neka se izbaci (slovo ili rijei, osobito
u korekturi)
delegacija (lat. delegatio) izaslanstvo;
prav. ustupanje potraivanja nekog
duga ili nalog za plaanje jednog dunika na neku drugu osobu s njezinim pristankom
delegant (lat. delegans) izdavatelj naredbe (ili: naloga); trg. dunik koji
svome zajmodavcu ustupa potraivanje nekog duga kod neke tree
osobe
delegat (lat. delegatus) izaslanik
delegatar (lat. delegatarius) trg. vjerovnik koji je upuen na neku treu
osobu radi traenja nekog duga
delegirati (lat. delegare) odrediti, izaslati; ovlastiti, opunomoiti; prenijeti na koga (pravo, dug itd.)
delekcija (lat. deligere odabrati, izabrati, delectum) biranje, izbor
delenda Carthago it. delenda Kartago (lat.) Kartaga koju treba razoriti
delenimenti (lat. delenimentum, delenire ublaiti) mn. med. sredstva za
ublaavanje (ili: uminjavanje, umirivanje); laskave rijei
deleterij (gr. deleomai unitavam, deleterion otrov) med. tvar koja truje i
unitava ivot, otrovna tvar
Delfi (gr. Delfoi) glasovito Apolonovo
proroite u Fokidi (u podnoju Parnasa)
delfijsko proroite v. Delfi
delfin (lat. delphinus) morska ivotinja,
slina kitu, kojoj se pripisuje odanost ljudima i ljubav prema glazbi;
dupin, pliskavica

261

delikatesa
delfinij (gr. Delfinion Apolonov hram)
sudite u staroj Ateni (pored Apolonova hrama) koje je sudilo za ubojstva to su ih poinitelji prikazivali
kao opravdana
delfinist (gr. delfis, delfinos dupin) pliva koji pliva delfin-stilom
delibacija (lat. delibatio) smanjivanje,
prikraivanje; prav. delibatio hereditatis it. delibacio hereditatis (lat.)
smanjivanje nasljedstva
delibal (tur, deli, bal) otrovni ili opojni
med koji pele skupljaju s biljke
Daphne pontica na Crnom moru
deliberacija (lat. deliberatio) savjetovanje, razmiljanje, dogovaranje, vijeanje
deliberante Roma Saguntum periit
lat. dok je Rim vijeao, Sagunt je propao (reenica se odnosi na grki grad
Sagunt u dananjoj panjolskoj koji
je Hanibal 219. pr. n. e. razorio
dok su Rimljani odluivali hoe li mu
se suprotstaviti
deliberativan (lat. deliberativus) koji
savjetuje, savjetodavni
deliberato (tal.) glaz. odluno
delicatamente it. delikatamente (tal.)
glaz. v. delicato
delicato it. delikato (tal.) glaz. s njenou, njeno; delicatamente
deliciozan (lat. deliciosus) divan, sladak, ukusan; mio, umilan, bajan
deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje
rane, previjanje
deligatura (lat.) med. zavoj; zavijanje,
previjanje rane
delikatan (lat. delicatus) njean, Ijubak, mio; fin, ukusan; veoma obziran, paljiv, osjetljiv; koji treba paljivo raditi; teak, neugodan (npr. poloaj)
delikatesa (fr. delicatesse) kao moralna
osobina: njenost, osjetljivost, obzirnost, paljivost; u umjetnosti: profinjen ukus, smisao za lijepo, kie-

delikt
nost; kao predmet za uivanje: poslastica, osobito ukusno jelo
delikt (lat. delinquere, delictum) prav.
istup protiv zakona, prijestup, zloin
delikvent (lat. delinquere) v. delinkvent
delikvescencija (lat. deliquescentia)
topljenje; svojstvo pretvaranja u
tekuinu na zraku
delikvescentan (lat. deliquescens) topljiv, rastopljiv
delikvescirati (lat. deliquescere) topiti
se (ili: rastapati se, pretvarati se u
tekuinu) upijanjem vlage iz zraka;
gubiti se, topiti se
delikvij (lat. deliquescere) topljenje (ili:
rastapanje) na zraku; per deliquium
it. per delikvijum (lat.) ili skraeno:
p. d. med. otapanjem na zraku, da
se na zraku otopi; deliquium animi
it. delikvijum animi (lat.) nesvjestica
delimitacija (lat. de, limes, limitis granica) granienje, omeivanje, ograniavanje, obiljeavanje ili postavljanje granice
delimitirati (lat. de, limes, limitis) graniiti, ograniiti, omeiti, omeivati,
obiljeavati ili postavljati granicu
delineacija (lat. delineatio) crtanje,
nacrt, skica
delineavit (lat.) on je to crtao (na crteima i bakrorezima)
delineirati (lat. delineare) crtati, skicirati
delinkvent (lat, delinquere, delinquens)
optueni, prijestupnik, zlikovac; delinkventica prijestupnica
deliracija (lat. deliratio) med. v. delirij
delirant (lat. delirans) onaj koji bunca,
luak, onaj koji boluje od delirija
delirij (lat. delirium) med. ludilo, bunilo, buncanje zbog bolesnih duevnih predodbi koje nastaju kao posljedica odreene prenadraenosti
mozga i modane opne; deliracija
delirirati (lat. delirare) buncati, biti
lud, bjesnjeti, zanositi se

262

delta-metal
delirium tremens it. delirij um tremens (lat.) med. alkoholno ludilo, nastaje zbog prekomjernog uivanja
alkoholnih pia, pojavljuje se s nemirom i drhtanjem udova, zavrava
najee smru
delitescencija (lat. delitescere) med.
iznenadno gubljenje (ili: naglo iezavanje) bolesnih tvari
delivrans (fr. delivrance) osloboenje;
trg. isporuka, predaja, izdavanje
delivrezon (fr. delivraison) trg. isporuivanje, predaja, izdavanje robe
delivrirati (fr. delivrer) osloboditi, izbaviti: trg. isporuiti, poslati, predati,
izdati robu
delkredere (tal. delcredere) trg. jamstvo posrednika (ili: agenta) da e
roba koju je on prodao na kredit biti
plaena u odreenom roku
delkredere-provizija trg. nagrada koju posrednik prima za svoje jamstvo;
v. delkredere
delokalizacija (lat. de uklanjanje, locus mjesto) oduzimanje (npr. nekom
dramskom djelu) osobina mjesta u
kojem se radnja prvobitno zbiva i prilagoivanje novom mjestu radnje
deloiranje (fr. delogement) izlazak,
odlazak, pokret, npr. logora ili trupa;
istjerivanje s nekog poloaja ili iz stana; potiskivanje neprijatelja, s poloaja, deloman
deloirati (fr. deloger) izbaciti, istjerati
iz stana; voj. potisnuti neprijatelja s
njegovog poloaja; izai, odseliti se
delta (gr. delta) 1. etvrto slovo grkog
alfabeta, d, D; 2. ue rijeke koje se
grana u vie rukava (u obliku gr.
slova delta) 3. glazbeni instrument
starih Grka i Rimljana u obliku slova delta
delta-metal zlatu slina slitina (56%
bakar, 40% cink, 1% eljezo, 1% olovo) za okivanje brodova, brodske vijke, strojne dijelove i orua

delta-zrake
delta-zrake fiz. radioaktivne zrake koje
se uvijek pojavljuju zajedno s alfazrakama ako beta-zrake imaju veoma malu brzinu
deltaplan (gr.) vrsta letjelice, "zmaj"
u obliku grkog slova delta
deltoid (gr. delta, eidos oblik) geom.
etvorokut simetrian u odnosu prema jednoj dijagonali, te s dijagonalama koje se okomito sijeku
deltoidan (gr. deltoeises) u obliku delte, trokutni
deltoideus (gr. delta, eidos oblik) med.
delti slian mii gornjeg dijela ruke
deluvij (de-, luere prati) geol. proizvodi
od raspadanja stijena koji se ispiranjem prenose s viih brdskih poloaja i taloe na padinama i u podnoju
demagog (gr. demos narod, agein voditi, demagogos) voda naroda; u staroj Grkoj tako su zvali ljude koji su
svojim ugledom, rjeitou itd. vrili
velik utjecaj na narodne skuptine;
danas se upotrebljava u prijekornom
smislu za onoga koji zavoenjem naroda dolazi do vlasti
demagogija (gr. demos, agein) voenje
naroda; zapravo: zavoenje naroda;
sustav i metode kojima se slue demagozi da bi doli do svog cilja, tj.
vlasti
demagogizam (gr. demos, agein) miljenje i nain rada demagoga
demagoki (gr. demos, agein) koji zavodi lanim obeanjima v. demagog
demaj (engl. demy) vrsta papira malog
formata
demanti (fr. dementi) opovrgavanje, poricanje, ispravljanje neke neistine ili
netonosti
demantirati (fr. dementir) opovrgnuti,
porei, poricati, odrei, odricati, ispraviti neistinu ili netonost
demarkacija (fr. demarquer) ograniavanje, omeivanje, obiljeavanje
granine linije; pom. odreivanje

263

demencija
mjesta na kojem se nalazi brod na
puini
demarkacijska linija granina linija,
osobito radi utvrivanja prije spornih granica; med. kod gangrene: crta
na kojoj se ona zaustavlja
demarkacijske trupe pogranine trupe, graniari
demarkacijski kordon granini lanac
demarkirati (njem. Marke, fr. demarquer) ograniiti, obiljeiti granicu,
povui graninu liniju
demar (fr. demarche) korak, postupak;
uiniti demar poduzeti potrebne
mjere, poduzeti korake
demaskirati (fr. demasquer) skinuti obrazinu (ili: masku); razotkriti, otkriti,
prikazati u pravoj boji, onako kako
jest, razgolititi, razgoliavati, raskrinkati; voj. trupe u pokretu otkriti
neprijatelju i time ih izloiti njegovoj topnikoj ili puanoj paljbi
dematerijalizacija (lat. (isp. de i materija) prijelaz u duhovno stanje, tj.
gubitak znaajki tjelesnosti; oduhovljivanje
demeblirati (fr. demeubler) ukloniti
(ili: uklanjati, iznositi, iznijeti) pokustvo
demefitizirati (lat. de mephitis kuno
isparenje, fr. de-mephitiser) provjetriti, prozraiti, istiti, oistiti od tetnih isparavanja
demegorija (gr. demegoria, demos narod, agoreyo govorim) javni govor,
govor pred narodom, u narodnoj
skuptini; pren. utjecanje na narod
govorom
demembrirati (lat. demembrare) raskomadati, razvesti, rastrgati, rastaviti na dijelove
demencija (lat. dementia) med. ludilo;
dementia paralytica it. demencija
paralitika (lat.) progresivna luaka
paraliza; dementia praecox it. demencija prekoks (lat.) mladenako
ludilo, zajedniki naziv za duevne

demens
bolesti koje poinju za vrijeme puberteta ili odmah nakon njega; dementia senilis it. demencija senilis
(lat.) ludilo koje dolazi s godinama
kao posljedica starosti
demens (lat. demens) luak, slaboumnik
demeritirati (fr. demeriter) skriviti,
zgrijeiti, ogrijeiti se o neto
demeritni dom u Katolikoj crkvi: zavod za preodgoj i kanjavanje sveenika koji neto skrive
demerzija (lat. demergere, demersio)
potapanje, uronjavanje
demetropolizacija (lat.-gr.) preseljenje visokih ustanova iz glavnoga grada (metropole) u druga, manja mjesta
demfati (njem dampfen) priguivati,
zatakavati
demibastion (fr. demi-bastillon) voj.
malo utvrenje, poluutvrenje
demikoton (fr. demi-coton) vrsta polupamuna tkanina
demilitarizacija (lat, de-, militaris) voj.
razvojaenje, razoruavanje; rasputanje, smanjivanje na najpotrebniju
mjeru vojske i uklanjanje vojnih objekata u nekom mjestu, nekom podruju ili dravi; uvoenje civilne
umjesto vojne uprave; suprotno: militarizacija
demilitarizirati (lat. de-, militaris) voj.
razoruati, razoruavati; osobito: raspustiti (ili: znatno smanjiti, ne drati) vojsku i poruiti vojne objekte
u nekom mjestu, nekom podruju ili
dravi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu
upravu umjesto vojne uprave; supr.
militarizirati
deminutiv (lat. diminutivum) gram.
umanjena rije, umanjenica, npr.
riba ribica, kua kuica
deminutivan (lat. diminitivus) koji
smanjuje, umanjuje, suava, skrauje
demiparalela (fr. demi-parallele) voj.
polurov

264

demodemiraa (fr. demurrage) zakasnina,

learina (naplata za robu koja se ne
podigne iz skladita na vrijeme)
demireljef (fr. demirelief) poluispupena tvorevina, polureljefna tvorevina
demirug (gr. demos zemlja, svijet, narod, ergon djelo) 1. graditelj svijeta;
ime boga tvorca kod grkog filozofa
Platona; 2. tvorac, autor, umjetnik;
obrtnik, zanatlija, rukotvorac; 3. pripadnik staroatenskog treeg stalea;
4. vii inovnik u nekim starogrkim
polisima
demisezonski (fr. demi polu-, saison
godinje doba) prikladan za noenje
u proljee i jesen, tj. u "polusezoni";
prijelazan
demisija (lat. demissio) utuenost, klonulost; ostavka
demisionar (fr. demissionnaire) primatelj ustupljenih dobara, imanja; slubenik u ostavci
demisionirati (lat. dimittere, fr. demissionner) dati ostavku, zahvaliti se na
slubi ili zvanju; otpustiti
demitur (fr. demitour) polukrug, poluokret (nalijevo ili nadesno)
demiurg (gr. demiurgos) fil. tvorac
svijeta; ovako Platon naziva Boga
kao tvorca svega; gnostiari su tako
nazivali tvorca materijalnog svijeta,
za razliku od najvieg Boga, i izjednaavali ga sa idovskim Bogom
demivolt (fr. demivolte) jah. jahanje u
polukrugu
demion (engl. demi-john, fr. damejeanne) opletena staklena boca za
vino, ocat itd. razliitih veliina (do
60 1)
demion (engl. demijohn, od perz. Damaghani grad u kojem je bila razvijena staklarska industrija) pletenka, opletena boca od nekoliko litara
demo- (gr. demos narod) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: narod,
narodni

demobilizacija

265

demobilizacija (fr. demobilisation) voj.

razoruavanje vojske, vraanje vojske u mirnodopsko stanje
demobilizirati (fr. demobiliser) voj.
razoruati, svesti vojsku u mirnodopsko stanje
demode (fr.) izvan mode, staromodan
Demodok (gr.) mit. slijepi pjeva na
dvoru kralja Alkinoja (pred Odisejem pjeva o Trojanskom ratu)
demodoksologija (gr. demo..., doksa
miljenje, logos govor) prouavanje
javnog mnijenja na temelju anketnog ispitivanja
demofilokracija (gr. demo- prefiks sa
znaenjem: o ine? prema narodu, filos prijatelj, krateo vladam) naziv za
politiku "vladavine prijatelja naroda"
demofobija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: odnos prema narodu, fobeomai bojim se) med. bolestan strah
od veih skupova ljudi
demogeronti (gr. demo-geron) mn.
starjeine po starosti i dostojanstvu;
senatori u dananjoj Grkoj
demografija (gr. demos, grafia) opisivanje naroda, znanost o narodu i dravi na osnovi statistike, znanost o
stanovnitvu
demokracija (gr. demos narod, krateo
vladam, kratos vladavina, vlast, demokratia) vladavina naroda, narodna
vlast; dravno ureenje u kojem, po
nauavanju o trima vlastima, najviu
vlast, zakonodavnu i izvrnu, vri
cijeli narod (bez obzira na imovinu,
poloaj i kolovanost), bilo u obliku
neposredne demokracije kad o dravnim poslovima odluuje skuptina
cijelog naroda (kao u staroj Ateni),
bilo preko izabranih predstavnika
(reprezentativna predstavnika
demokracija)
demokrat (gr. demos, krateo moan
sam, vladam) pristaa i zastupnik
demokratskog ureenja drave i od-

demonetizirati
nosa u zajednici uope; ovjek slobodoljubivih, irokih pogleda
demokratizam (gr. demos, krateo vladam) v. demokracija; u obinom govoru: slobodoljubivost
demokratizirati (gr. demos, krateo
vladam) uvesti ili sprovoditi mjere
koje oslobaaju sve ljude i daju ravnopravnost bez obzira na imovinsko
stanje, poloaj, podrijetlo iti'.; uiniti neto pristupanim sredstvima i
shvaanjima irokih narodnih sIr,jV
va, npr. znanost
Demokrit starogrki filozof iz Abdere
(460370. pr. n. e.), utemeljitelj atomi stike
demokranin (gr. demos narod) pripadnik stranke kranskih demokrata (Democrazia cristiana) u poslijeratnoj Italiji; pripadnik stranke
koja u svom programu naglaava
kransku notu
demolicija (lat. demolitio) v. demoliranje
demolicijski sistem fort. sustav utvrivanja po kojem se objekti, kad ih
neprijatelj zauzme, mogu odmah razoriti minama
demoliranje (fr. demolir) ruenje, unitavanje, upropatavanje; demolicija
demolirati (lat. demoliri, fr. demolir)
ruiti, poruiti; upropastiti, unititi;
prid. demoliran
demologija (gr. demos, logia) znanost
o narodu i njegovom duhovnom ivotu
demon (gr. daimon) natprirodno bie,
duh, osobito zao duh, sotona; zla sudbina
demonetizacija (fr. demonetiser, lat.
de- i moneta novac) bank. povlaenje
novca iz optjecaja, bilo da bi se sasvim izbacio iz optjecaja, bilo da bi
se prekovao
demonetizirati (lat. moneta, fr. demonetiser) bank. jednoj vrsti novca uki-

demonizam
nuti vrijednost i time je povuci iz
optjecaja
demonizam (gr. daimon) vjerovanje u
duhove i natprirodna bia uope
demonolatrija (gr. daimon, Iatreia
oboavanje) potovanje duhova, oboavanje vraga i klanjanje (ili: sluenje) vragu
demonologija (gr. daimon, logia) nauavanje o duhovima, demonima
demonomagija (gr. daimon, mageia)
gatanje (ili: vraanje) pomou duhova
demonomanija (gr. daimon, mania
pomama, ludilo = vjerovanje da je u
nekoga uao vrag i da je zbog toga
poludio; vjerovanje u sablasti
demonomantija (gr. daimon, manteia
proricanje) vraanje pomou demona
koji se nalazi u onome koji vraa
demonomelankolija (gr. daimon, melancholia) ludilo ovjeka koji vjeruje
da su u njega uli zli duhovi
demonski (gr. daimonios) vraji; sotonski; natprirodan
demonstracija (lat. demonstratio) dokaz, dokazivanje, oigledno prikazivanje, osobito eksperimentiranje u
prirodnim znanostima; javno iskazivanje, pojedinca ili mase, svog raspoloenja; voj. akcija, prividan, tobonji napad kako bi se izazvao neprijatelj da otkrije svoju snagu, ili
da mu se odvrati pozornost od neke
druge operacije
demonstrant (lat. demonstrans) tuma,
izlaga, pokaziva; onaj koji javno
iskazuje svoje miljenje ili raspoloenje
demonstrativ (lat. demonstrativum)
gram. pokazna zamjenica, npr. ovaj,
onaj, taj i dr,
demonstrativno (lat. demonstrare) javno, otvoreno, oigledno, izrazito, ivo,
slobodno; usp. demonstracija
demonstrator (lat.) dokaziva, izlaga,
onaj koji tumai, prikaziva, objanjava

266

demuskacija
demonstrirati (lat. demonstrare) pokazivati, dokazivati, izlagati, tumaiti; pokazivati raspoloenje
demontaa (fr. demontage) rastavljanje
na sastavne dijelove, rasplitanje; onesposobljavanje za uporabu; usp. demontirati
demontirati (fr. demonter) rastaviti
stroj na njegove sastavne dijelove;
voj. oboriti s konja, narediti da se
sjae; uiniti neupotrebljivim (ili: nesposobnim) za obranu; otetiti neku
spravu, most itd.
demontirna baterija voj. baterija koja
frontalnom paljbom unitava neprijateljske topove
demoralizacija (fr. demoralisation)
kvarenje, pokvarenost morala (ili:
naravi); razvratnost; gubljenje hrabrosti, malodunost; v. demoralizirati
demoralizirati (fr. demoraliser) uiniti
razvratnim, liiti morala, pokvariti,
upropastiti nekoga; liiti nekoga osjeaja vlastite vrijednosti; voj. liiti vojsku hrabrosti i vjere u pobjedu, utjerati joj strah
demos (gr. demos) narod; u demokratskoj Ateni: opina, odsjek jedne file
demoskopija (gr. demo- prefiks sa
znaenjem: odnos prema narodu, skopeo gledam) prouavanje javnog miljenja, anketiranje irokih slojeva
puanstva; v. demodoksologija
Demosten (gr. Demosthenes) najslavniji starogrki govornik u Ateni
(384322); otuda: demostenska rjeitost izvanredna, uvjerljiva i silna rjeitost
demotian (gr. demotikos) koji pripada narodu, narodni, naklonjen narodu
demulcencije (lat. demulcentia) mn.
med. sredstva (ili: lijekovi) za umirivanje bolova
demuskacija (lat. de uklanjanje, musca
muha) organizirano unitavanje muha kemijskim sredstavima

denacifikacija
denacifikacija (fr. de, lat. natio narod,
facere raditi) nastojanje i poduzimanje mjera pobjednikih saveznikih sila po svretku Drugog svjetskog rata da u Njemakoj uklone sve
tragove Hitlerove antidemokratske i
nehumane nacionalsocijalistike vladavine
denacionaliziranje (fr. denationalisation) odnarodenje, odnaroivanje
denacionalizirati (lat. natio narod, fr.
denationaliser) oduzeti narodni karakter, liiti nekoga bitnih osobina
naroda kome taj pripada, odroditi,
odnaroditi
denar(ius) (lat.) stari rimski srebrni
novac koji je najprije sadravao 10,
kasnije 16 asa ili 4 sestercija
denaro (tal.) bakreni novac razliite vrijednosti u bivim pokrajinama sjeverne i srednje Italije; trg. udio nekog trgovca u nekom brodu ili njegovom teretu; mjera za svilu i zlato
denatalitet (lat. de-, natalis koji se tie
raanja) opadanje broja raanja (u
nekom narodu, dravi itd.) i, u vezi
s tim, smanjivanje broja stanovnitva
denaturalizacija (fr. denaturalisation)
otputanje iz podanitva, gubljenje
graanskog ili zaviajnog prava
denaturirati (fr. denaturer) izmijeniti
svoju prirodu; promijeniti prirodu neke stvari, izopaiti; namirnicama
(npr. piritu) dodavati razliite tvari
koje ga ine neprikladnim za uivanje
denazalizacija (lat. de uklanjanje, nasus nos) gubljenje nosnog izgovora
kod nekih samoglasnika (npr. starosl. pent postalo je u hrvatskom jeziku pet)
dendizam (engl. dandy) kicotvo, gizdelinstvo, pomodarstvo
dendritian (gr. dendron drvo) u obliku drveta, slian drvetu, kao drvo

267

denivelacija
dendro- (gr. dendron drvo) prvi dio sloenice sa znaenjem: drvo, veza s
drvetom
dendrografija (gr. dendron, grafia)
opisivanje drveta; prid. dendrografiki
dendroidan (gr. dendron, eidos oblik,
lik) v. dentritian
dendroliti (gr. dendron, lithos kamen)
mn. min. okamenjene biljke i okamenjeno drvee
dendrolog (gr. dendron, logos) poznavatelj drvea, onaj koji prouava
drvee, njegov uzgoj i praktinu primjenu
dendrologija (gr. dendron, logia) poznavanje drvea, znanost o drveu
(uzgoju i praktinoj uporabi)
dendrometar (gr. dendron, metron)
instrument za mjerenje visine i jaine drvea, kao i za odreivanje njegovog volumena
dendrometrija (gr. dendron, metron)
vjetina mjerenja drvea; znanost koja odreuje koliinu drvne mase, prirasta te starosti pojedinih stabala i
itavih uma; usp. dendrometar
denegacija (lat. denegatio) odluno poricanje (pred sudom), odbijanje, uskraivanje; denegatio audientiae it.
denegacio audijencije (lat.) prav. uskraivanje sasluanja; denegatio
debiti coniugalis it. denegacio debiti
konjugalis (lat.) prav. neizvravanje
brane dunosti
denegirati (lat. denegare) odluno poricati, odbijati, uskraivati
denga (ar.) med. vrlo zarazna bolest;
javlja se povremeno u toplim krajevima (samo ljeti) kao iznenadan napadaj groznice
denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot)
oduzeti duhanu nikotin i time ga uiniti manje tetnim za zdravlje
denivelacija (fr. denivellation) sputanje razine (nivoa), uzrokovanje neravnosti, vertikalno pomicanje

denobilitirati se
denobilitirati se (lat. de uklanjanje i
nobilis plemenit) izgubiti svojstva
plemia, tj. postati pripadnik graanskog stalea
denominacija (lat. denominatio) imenovanje; prijava, objavljivanje
denominativ (lat. denominativum)
gram. rije izvedena od nomina (imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva),
npr. veslati od veslo; prid. denominativan
denominirati (lat. denominare) nazvati; imenovati
denonsirati (fr. denoncer) obavijestiti;
otkazati
denotacija (lat. denotatio) oznaavanje,
obiljeavanje, davanje podataka
denotirati (lat. denotare) naznaiti,
obiljeiti, dati podatke
dentagra (lat. dens zub, gr. agra plijen) zubobolja
dentali (lat. dentales) gram. zubni glasovi, tj. oni kod kojih vrh jezika pri
izgovaranju dodiruje zube u gornjoj
eljusti (d, t)
dentalni (lat. dentalis) zubni
dentarpag (lat. dens zub, gr. arpazo
zgrabim, epam) med. instrument
za vaenje zuba
denticija (lat. dentitio) med. nicanje zuba kod djece
dentifricij (lat. dentifritium) sredstvo
(ili: praak) za ienje zuba
dentikuli (lat. denticuli zubii) mn. arhit. ukrasi na svodovima i stupovima u obliku zuba
dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zubna kost, glavna masa od koje se
sastoji zub
dentiskalpij (lat. dens zub, scalpere
grepsti) sprava za ienje zuba
dentist (lat. dens) zubni tehniar, zubni lijenik, zubni kirurg
dentura (lat.) zubi, zubalo, stanje u
kojem se nalaze zubi
denucijator (lat. denuntiator) v. denuncijant

268

departman
denudacija (lat. denudatio) otkrivanje,
razgolienje; odvajanje kostiju od
mesa; geol. zajedniko djelovanje erozije i raspadanja zbog kojeg dolazi
do sniavanja tla
denudirati (lat. denudare) otkriti, ogoliti; oguliti, zguliti
denuncijacija (lat. denuntiatio) dostavljanje vlasti nekog kanjivog djela,
potkazivanje, optuba
denuncijant (lat. denuntians) dostavlja, potkaziva, tuitelj
denuncijat (lat. denuntiatus) optueni
denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti
sudu, potkazati, optuiti
denzacija (lat. densus gust) zguivanje, zgusnue
denzimetar (lat. densus gust, zbijen,
gr. metron) fiz. naprava za mjerenje specifine teine i gustoe tekuine, vrsta areometra
denzitet (lat. densus gust) gustoa,
zbijenost
Deo gratias it. Deo gracijas (lat.) Bogu
hvala (svretak katolike mise)
deontologija (gr. deon dunost, logia
znanost) 1. fil. znanost o dunostima
(izraz potekao od engleskog filozofa
Benthama); 2. nauavanje o lijenikoj etici, tj. o etikom ponaanju
lijenika u svim odnosima i oblicima
lijenike djelatnosti
deontoloki (gr. deon, deontos dunost, logia znanost) teol. deontoloki
dokaz o postojanju Boga, nazvan jo
i moralnim dokazom, smatra da je
potreba naeg uma pretpostaviti postojanje Boga kao osnove moralnog
svijeta
deparalizirati (lat. de, gr. paralvein
klonuti) med. otkloniti uzetost, izlijeiti od paralize
departicija (lat. departitio) podjela
departman (fr. departement) podjela
odreenih poslova izmeu djelatnika jednog kolegija; djelokrug; okrug;
soba, odjeljak (stana)

depauperacij a
depauperacija (lat. de, pauper siromah) osiromaiti, osirotiti
depedikulacija (lat. de, pediculus u)
kir. unitavanje uiju i gnjida
depedikulirati (lat. de, pediculus u)
kir. unitavati ui i gnjide
dependencije (lat. dependere) mn.
prav. ono to nekome pripada; v. pertinencije
depenirati (lat. penna pero, tal. dipennare) trg. raune u trgovakoj biljenici precrtati i time ih ponititi;
povui nalog
depersonalizacija (lat. de uklanjanje,
persona osoba) med. bolest pri kojoj
ovjek izgubi svijest o vlastitoj osobnosti (linost) ili o svojoj okolini (npr.
kad tvrdi daje ve davno umro); gubljenje osobnih karakteristika, uopavanje
depea (fr. depeche) vijest dostavljena
najhitnijim putem, npr. brzojav, beini brzojav; slubeno pismo, npr.
ministarstva vanjskih poslova svojim
predstavnicima u inozemstvu, obino se alje najhitnijim putem po posebnim kuririma
depeirati (fr. depecher, lat. dis- u
pangere privrstiti) hitno poslati ili
otpremiti, brzo dostaviti; brzojaviti
depilacija (lat. depilatio) opadanje kose; skidanje dlaka
depilatorij (lat. depilatorium) med.
sredstvo za skidanje kose i dlaka
depilirati (lat. depilare) skinuti kosu
(ili: dlake), liiti kose; pren. liiti nekoga imovine
depistaa (fr. depistage) metodiko otkrivanje bolesti medu stanovnitvom
(npr. side)
deplantacija (lat. deplantatio) presaivanje, rasadivanje (bilja, drvea)
deplantirati (lat. planta biljka, deplantare) presaditi, rasaditi
deplasiran (fr. deplace) neumjesan, koji
nije na svom mjestu, pogreno ili loe

269

depolarizator
postavljen; koji se dogaa ili ini kad
mu nije vrijeme
deplasirati (fr. deplacer) premjestiti,
ukloniti sa svog mjesta, promijeniti
mjesto, smijeniti nekoga s njegovog
poloaja; u farmaceutskoj tehnici: to
potpunije izdvajati jednu biljnu supstancu pomou eeg dolijevanja
sredstva za otapanje (etera), pri emu nezasiena ili manje zasiena otopina potiskuje potpuno zasienu otopinu
deplasman (fr. deplacement) premjetanje, smjenjivanje, potiskivanje; naopako (ili: pogreno, loe) postavljanje, lo poloaj; pom. volumen dijela
broda pod vodom, volumen istisnine
deplecija (lat. deplere isprazniti, depletio) pranjenje, ispranjavanje
deploracija (lat. deploratio) oplakivanje, saaljevanje, aljenje
deplorirati (lat. deplorare) oplakivati,
saaljevati, aliti
depo (fr. depot) skladite, spremite; ostava; sklonite: voj. vojska koja slui
za dopunu ostalih jedinica; vojni materijal koji slui za dopunu; mjesto
gdje se uvaju topovi i ostali ratni
materijal; en depot it. an depo (fr.)
na uvanje
depo-posao bank. kad banka prima na
uvanje, u sefovima, razne vrijedne
stvari (dragocjenosti, vrijednosne
papire i dr.) i to posebno naplauje
od deponenta
depoetizacija (lat. de uklanjanje, poeta
pjesnik) oduzimanje poetinosti nekom pjesnikom djelu, prilagodba
obinom nainu izraavanja; svakodnevnost, uobiajenost
depolarizacija (lat. de, polus, gr. polos
stoer) fiz. unitavanje polarizacije
galvanskom elementu
depolarizator fiz. kemijska tvar (supstanca) koja sprjeava slabljenje galvanskih elemenata zbog polarizacije

dpolarizirati
depolarizirati (lat. de, polus, gr. polos)
fiz. galvanski element liiti polarizacije
depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost,
glatkou
depolitizacija (lat. depolitisatio) oduzimanje politikih prava nekom staleu ili skupini ljudi, npr. slubenicima, inovnitvu, vojsci itd.
depolitizirati (lat. de, politisare baviti
se javnim poslovima) ukloniti iz politike, neki stale ili skupinu ljudi liiti politikih prava, npr. slubenike,
inovnitvo, vojsku itd.
deponens (lat.) gram. glagol koji ima
pasivan oblik a aktivno znaenje, dakle, koji prividno naputa svoje prvotno znaenje, deponentni glagol
deponent (lat. deponens) ulaga, onaj
koji daje neto na uvanje; svjedok
pred sudom
deponij (lat. deponere odloiti, smjestiti) odlagalite smetite
deponiranje (lat. deponere) v. depozicija
deponirati (lat. deponere) odloiti; poloiti, uloiti; dati na uvanje; prav.
pred sudom iskazati; bank. ostaviti
u banci potpis radi usporeivanja
depopulacija (lat. depopulatio) raseljavanje; smanjivanje stanovnitva
depopularizirati (lat. de, popularis
narodni) otuiti nekoga od naroda,
liiti nekoga narodne naklonjenosti
depopulirati (lat. depopulari opustoiti, opljakati) raseljavati, raseliti
(stanovnitvo)
deport (tal., fr. deport) u trgovini burzovnim papirima: razlika izmeu sadanjega i kasnijeg nieg teaja vrijednosnih papira (razlika izmeu sadanjega i kasnijeg vieg teaja zove
se report)
deportacija (lat. deportatio) progonstvo, protjerivanje, prisilno upuivanje u logore, upuivanje po kazni
u neku koloniju, npr. Engleza u Tas-

270

deprefiksacija
maniju, Rusa u Sibir, Francuza u Novu Kaledoniju itd.
deportiran (lat. deportatus) prognan,
protjeran, izgnan, poslan u zatoenitvo ili po kazni u koloniju
deportirati (lat. deportare) prognati,
protjerati, izgnati; poslati u zatoenitvo, poslati po kazni u koloniju;
baciti u bijedu
deposedirati (lat. depossidere, fr. deposseder) prav. liiti nekoga posjedovanja neke stvari ili zemlje, prognati, otjerati; deposedirani npr. vladar koji je zbaen s prijestolja
depostirati (fr. deposter) voj. otjerati s
mjesta, potisnuti s poloaja
depozicija (lat. depositio) ostavljanje
stvari na uvanje, ulaganje, zalog;
osobito: ostavljanje stvari i vrijednosnih papira u banci na uvanje;
iskaz pred sudom
depozit (lat. depositum) povjereno dobro, ono to je ostavljeno na uvanje, ulog; dati, primiti ad depositum
it. ad depozitum (lat.) dati ili primiti
na uvanje; in deposito it. in depozito (lat.) na uvanju, u pohrani; talog, nanos
depozitna banka zavod koji prima novac uz manji interes da bi ga davao
drugima uz vei i na toj razlici zaraivao
depozitna mjenica mjenica koja se
izdaje na novac uzet i uloen u posao
depozitni novac novac koji se polae
sudu radi uvanja; novac uzet uz interes radi proirivanja posla
depozitor (lat. depositor) v. deponent
depozitorij (lat. depositorium) odjel za
uvanje, mjesto u sudu gdje se uvaju stvari i novac, = arhiv
depravacija (lat. depravatio) moralno
kvarenje, pokvarenost, iskvarenost,
razvratnost, izopaenost, pogoranje
deprefiksacija (fr. de prefixe predmetak) lingv. oduzimanje predmetka
(prefiksa) od glagola s predmetkom

deprekacija

271

da bi se dobio, po znaenju i obliku,

nov jednostavan glagol
deprekacija (lat. deprecatio) molba za
koga ili za to; sveano izopenje,
anatema, s priznanjem Bojeg suda,
proklinjanje; zauzimanje za nekoga,
posredovanje
depresija (lat. deprimere, depressio)
psih. utuenost, potitenost, klonulost psihike energije, poglavito osjetljivosti, osobito u zajednici s odreenim afektima (briga itd.) i melankolijom; med. operacija oka pri kojoj
se ivac potiskuje nanie; ulegnue,
sputanje; geol. podruje koje lei nie od morske povrine; meteor, padanje ive u barometru zbog slabog
tlaka zraka; nizak tlak zraka; trg.
padanje cijena, opadanje cijena; fiz.
kapilarno pritiskivanje ive u kapilarnim cijevima; astr. kutna udaljenost zvijezde ispod horizonta
depresirati (lat. depressio) voj. topovsku cijev usmjeriti nie; neto, npr.
knjigu, izvaditi iz pree
depresivno podruje meteor, podruje najnieg tlaka zraka
depresorij (lat. depressorium) med. instrument za svlaenje, potiskivanje
modane opne
depresorni ivci zool. ivci koji ire
krvne ile i time smanjuju krvni tlak
depreverbacija (fr. depreverbation)
lingv. v. deprefiksacija
deprimirati (lat. deprimere) obeshrabriti, rastuiti, utui, oneraspoloiti;
slabiti, ugnjetavati, tlaiti; oduzimati snagu; deprimiran puls pritisnut,
tj. slab puls koji znai oslabljelost;
deprimirana kapilarnost fiz. nie stanje ive u uskim cijevima nego u irim ilama koje opkoljavaju cijevi
deprivacija (lat. privare liiti) lienje,
liavanje, otimanje, oduzimanje
depuracija (lat. depuratio) ienje krvi

deranman
depurancije (lat. depurantia) mn. med.
sredstva za ienje, osobito lijekovi
koji iste krv
depurativan (fr. depuratif) koji isti,
osobito koji pomae ienje krvi
depuratoran (lat. depuratorius) v. depurativan
depurgacija (lat. depurgatio) ienje,
proiavanje; trijebljenje
depurgativan (lat. depurgativus) koji
isti (ili: proiava) crijeva
depurgatoran (lat. depurgatorius) v.
depurgativan
depurgirati (lat. depurgare) istiti,
oistiti; trijebiti, otrijebiti
depurirati (fr. depurer) istiti, proistiti, oistiti krv
deputacija (lat. deputatio) izaslanstvo,
zastupnici koji u ime neke vee organizacije imaju ovlatenje za obavljanje nekog posla; izaslanici; odbor
odreen za pripremanje svega to je
potrebno za rjeavanje nekoga vanijeg pitanja
deputat (lat. deputatum) 1. izaslanik,
zastupnik; 2. utvreni prihod koji
netko, pored plae, prima godinje u
stvarima, u naturi, npr. drva, ito i
dr. kao jedan dio svojih primanja
deputirati (lat. deputare) odrediti, naznaiti; izabrati, uputiti
deraine it. derasine (fr.) otuenik;
iseljenik
deracionirati (lat. de uklanjanje, ratio pamet, razum) staviti u slobodnu
prodaju, tj. ukinuti racioniranje
deradenitis (gr. dere vrat, aden lijezda) med. upala vratnih lijezda
deranirati (fr. deranger) uznemiravati, uznemiriti, remetiti, zadravati (koga), smetati kome; pokvariti,
poremetiti, pobrkati; poremetiti svoje
imovinsko stanje, pasti u dug, zaduiti se
deranman (fr. derangement) smetanje, uznemiravanje u poslu; poremeenost, poremeaj, nered

derasinirati
derasinirati (fr. deraine otuenik, iseljenik) liiti osobina neke sredine,
iskorijeniti, istrgnuti iz zaviaja, iseliti
deratizacija (fr. de, rat takor) ubijanje
(ili: unitavanje) takora i mieva
derbi (engl. derby) 1. port, utrka punokrvnih trogodinjih konja u Engleskoj; odrava se od 1780. g. na
poznatom trkalitu u Epsomu, jugozapadno od Londona, na stazi od preko 2400 m (naziv po osnivau lordu
E. Derbyju); 2. vana portska utakmica
derby-crack it. derbi-krek (engl.) prvoklasan konj trka koji sudjeluje u
derbiju
derealizacija (lat. de uklanjanje realizacija) med. bolest kod koje ovjek
osjea da se izmijenila njegova okolina ili cijeli svijet
derelikcija (lat. derelictio) prav. naputanje, ostavljanje
derelikta (lat. derelicta) mn. prav.
naputene stvari, stvari bez gospodara
derivacija (lat. derivatio) gram. izvoenje, npr. jedne rijei iz druge; mat.
izvoenje, izvod, prelazak od jedne
funkcije prema nekoj izvedenoj funkciji, diferencijacija; skretanje s pravog puta; zrak. skretanje zrakoplova
sa smjera svoje putanje zbog vjetra;
voj. pravilno skretanje duguljastih
zrna izazvano njihovim okretanjem
i promjena tlaka zraka koju to skretanje izaziva
derivancije (lat. derivare, odvoditi, derivantia) mn. med derivirajua sredstva, tj. ona koja odvode sokove
derivat (lat. derivare izvoditi, derivatum) gram. izvedenica, rije koja
je nastala od neke druge rijei, izvedena rije, npr. stanovati stanovnik
derivati (lat. derivare odvoditi, derivata) mn. kem. spojevi koji su nastali

272

dermatografij a
iz drugih spojeva zamjenom odreenih elemenata
derivativan (lat. derivare izvoditi, derivativus) izveden, koji je nastao izvoenjem iz neega; koji odvodi na drugu stranu
derivirati (lat. rivus potok, derivare izvoditi) dolaziti, proizlaziti, postati od,
voditi podrijetlo od; izvesti, izvoditi
derivometar (lat. derivare odvoditi,
gr. metron mjera) zrak. instrument
pomou kojeg izvia utvruje smjer
i snagu vjetra i, prema tome, popravlja smjer
derizoran (fr. derisoire) smijean, koji
slui za porugu
erma- (gr. erma koa, dermatos)
predmetak u sloenicama sa znaenjem: koa, koni
dermalni (gr. erma koa) koni, koji
pripada koi, koji je u vezi s koom
dermaskop (gr. erma, skopeo gledam) sprava u obliku posebnog zrcala pomou koje se moe vidjeti svaka, pa i najmanja promjena na koi,
svaka pora, bora, dlaica i dr. (upotrebljava se u salonima za uljepavanje)
dermatalgija (gr. erma, algos bol)
med. bol koe; dermatodinija
dermatian (gr. erma) koni, koji se
tie koe
dermatijatrija (gr. erma, iatreia lijeenje) med. lijeenje konih bolesti
dermatitis (gr. erma) med. upala
koe
dermatodinija (gr. erma, odyne bol)
med. v. dermatalgija
dermatoglif (gr. erma- prefiks sa
znaenjem: veza s koom, glyfo dubem) urez na koi, osobito naziv za
otiske nonih prstiju, dlanova i tabana (primjenjuju u iste svrhe kao i
daktiloskopski otisci)
dermatografij a (gr. erma, grafo piem) opisivanje koe

dermatoid
dermatoid (gr. erma, eidos oblik)
koasta masa koja se upotrebljava
za povezivanje i ukorienje knjiga
dermatol (gr. erma, lat. oleum ulje)
farm. ukast, bezmirisan bizmutov
praak koji ima antiseptiko djelovanje i koji lijei rane
dermatoliza (gr. erma, lyo labavim)
pretjerana rastezljivost i mlitavost
koe
dermatolog (gr. erma, logos) onaj
koji se bavi prouavanjem koe; lijenik za kone bolesti
dermatologija (gr. erma, logia) znanost o koi, znanost o konim bolestima
dermatom (gr. erma) med. oteklina
koe
dermatomikoza (gr. erma, mykes
gljiva) med. bolest koe koju uzrokuju parazitske gljivice
dermatonoza (gr. erma, nosos bolest)
med. v. dermatopatija
dermatopatija (gr. erma, pathein patiti) med. bolest koe; dermatonoza
dermatopatologija (gr. erma, pathos
bol, logia) znanost o konim bolestima
dermatoplastika (gr. erma, plastike
vjetina uobliavanja) med. dio plastine kirurgije koji se bavi umjetnim
obnavljanjem i popravljanjem bolesnih dijelova koe
dermatotilus (gr. erma, tylos ulj)
med. koni ulj
dermatoza (gr. erma) med. bolest
koe
dermatozoe (gr. erma, zoon ivotinja)
mn. nametnici koji ive na koi, koni paraziti
dermijatrija med. v. dermatijatrija
dermo- (gr. erma) v. erma
dermografizam (gr. erma, grafo piem) med. pojave na koi kod nekih,
osobito nervoznih, osoba (nastaju trljanjem, udarcem, prevlaenjem kakvog predmeta ili pisanjem po koi

273

Des, ubi consistam...

kakvim tvrdim predmetom), ostavljaju trajan i jasan trag
dermologija v. dermatologija
dermoplastika (gr. erma, plastike
vjetina uobliavanja) vjetina punjenja ivotinja
dermoskopija (gr. erma, skopeo gledam) med. nain ispitivanja koe i
njezinih bolesti promatranjem pomou posebnog poveavajueg aparata
dermotomija (gr. erma, tome rezanje) med. razrezivanje koe
dernek (tur.) skup; svadba, veselje
dernier eri it. dernije kri (fr.) posljednji krik, osobito u modi, tj. ono to je
najnovije u modi, posljednja novost
derobirati (fr. derober zakinuti) port,
u jahanju: zaobii zapreku koju je
trebalo preskoiti
derogacija (lat. derogatio) krnjenje,
okrnjivanje, zakidanje, zakinue,
oduzimanje, smanjenje, ograniavanje, odstup (npr. od ugovora); stavljanje izvan snage, opozivanje, ukidanje neke naredbe, zakona
derogativan (lat. derogativus) koji teti; opozivajui, koji opoziva, ukidajui, koji ukida, stavlja izvan snage
derogirati (lat. derogare) krnjiti, okrnjiti, okrnjivati, zakidati, zakinuti,
oduzimati, smanjiti, povrijediti, initi
krivo, raditi na tetu; ukinuti, opozvati, staviti izvan snage, npr. neki
zakon
derospazam (gr. dere vrat, spasmos
gr) med. gr u vratu
derotilus med. v. dermatotilus
derutirati (fr. derouter) skrenuti nekoga s pravoga puta, zavesti, smesti, zbuniti, pobrkati neije namjere,
osujetiti; voj. razbiti
dervi (perz.) muslimanski monahprosjak
Des, ubi consistam, caelum terramque movebo it. Des, ubi konzistam,
celum teramkve movebo (lat.) Daj

desakralizacij a
gdje da stanem (tj. pokai mi uporite) i okrenut u nebo i zemlju (latinizirana poznata Arhimedova reenica)
desakralizacij a (lat. de uklanjanje sacer svet) oskvrnue svetinje, svetogre, obesveenje.
desalinizacija (lat. de uklanjanje, sal
sol) uklanjanje soli kemijskim putem
desant (fr. descente) silaenje, silazak,
sputanje; brodski teret; iskrcavanje
vojske na neprijateljsko tlo, neprijateljski upad u neku zemlju; vojska
dovedena vodenim ili zranim putem
na neprijateljsko tlo
Descartes it. Dekart fr. filozof, matematiar i fiziar iz 17. st.
descendencija (lat. descendentia) potomstvo; podrijetlo, koljeno
descendendo it. deendendo (tal.)
glaz. v. decrescendo
descendent (lat. descendens) potomak,
izdanak (dijete, unuk, praunuk itd.)
descendentna teorija biol. nauavanje
0 postanku; tumaenje o prirodnom
razvoju ivotinjskih i biljnih vrsta
tijekom povijesti Zemlje, o injenicama koje na taj razvoj ukazuju i
koje ga dokazuju, i o uzrocima toga
1 takvog razvoja; tvorci ove teorije
su stari grki mislioci Anaksimandar
i Empedoklo, a kasnije osobito
Lamarck (v. lamarkizam), Darwin (v.
darvinizam) i Haeckl
descendirati (lat. descendere) silaziti,
sii, sputati se, skidati se; voditi
podrijetlo, potjecati
desegregacija (lat. de uklanjanje, segregare razluiti, rastaviti) uklanjanje rasne segregacije, tenja da izmeu razliitih rasa doe do normalnih ljudskih odnosa
desen (fr. dessein, tal. disegno, lat. designare obiljeiti) namjera, cilj; plan,
nacrt; (fr. dessin) trg. uzorak, ara,
vrsta; glaz. osnova neke kompozicije

274

desiderativan
desen-stroj stroj a izradu tkanina po
uzorku; stroj za deseniranje stroj koji
se upotrebljava u proizvodnji tkanina
i koji uzorak tkanine koji se treba
izraditi najprije izbocka na tvrdom
papiru (kartonu)
desenzibilizacija (lat. desensibilisatio
otklanjanje osjetljivosti) 1. med. postupak kojim se otklanja ili smanjuje preosjetljivost nekih organizama
na odreene tvari, supstance (kod koprivnjae i dr.); 2. fot. smanjivanje
osjetljivosti emulzija ploa i filmova
pomou posebnih boja (desenzibilizatora) otopljenih u vodi
desenzibilizator (lat. desensibilisator
onaj koji otklanja osjetljivost) v. pod
desenzibilizacija
desept (tal. dispetto) 1. nepravda, uvreda; 2. prkos, inat
desert (fr. dessert) zavrno jelo kod objeda ili veere (sir, voe, poslastice)
desertna vina vina koja se piju nakon
objeda (obino slatka i jaka vina)
desertni tanjur tanjur za voe i poslastice
desertor malitiosus it. dezertor maliciozus (lat.) prav. onaj koji zlonamjerno napusti neku zajednicu, osobito enu
deservit (lat. deservitum) braniteljeva
(ili: zastupnikova) plaa, honorar
desideracija (lat. desideratio) nedostatak, nedostajanje; potreba, elja
desiderat (lat. desideratum) neto to
je poeljno, dakle, neto to nedostaje, ega nema, potreba, nedostatak, praznina koju bi trebalo popuniti
desiderata (lat.) mn. stvari kojih nema,
nestale stvari, stvari koje su potrebne, koje su poeljne, npr. za popunjavanje zbirki
desiderativan (lat. desiderativus) koji
izraava elju, potrebu; verba desiderativa (lat.) gram. glagoli koji izriu neku elju ili potrebu

desideria pia
desideria pia it. desiderija pija (lat.)
mn. skromne, dobronamjerne elje
(koje se obino ne ispunjavaju), puste
elje
desiderij (lat. desiderium) elja, udnja,
enja; molba, zahtjev
desiderirati (lat. desidere) eljeti, udjeti, eznuti (za im)
designacija (lat. designatio) oznaavanje, oznaenje, odreivanje, imenovanje
designacijska presuda prav. presuda
koja odreuje kojim e se redom
isplaivati vjerovnici kod nekog steaja
designativan (lat. designitivus) oznaavajui, obiljeavajui, odreujui,
koji oznaava, obiljeava, odreuje
designator (lat. designator) redar onaj
koji pokazuje mjesta (u kazalitu
itd.); onaj koji odreuje nagrade na
javnim natjecanjima i utakmicama
designatus (lat.) onaj koji je odreen
za neki poloaj, a jo nije uveden u
dunost
designirati (lat. designare) oznaiti,
naznaiti, odrediti (nekoga); imenovati (nekoga za neto)
desikacija (lat. siccus, suh, desiccatio)
suenje, isuivanje
desine (fr. dessine) crtano, nacrtano;
crtao, nacrtao
desinencija (lat. desinere zavriti se,
fr. desinence) gram. kraj, zavretak
rijei
desinirati (fr. dessiner, tal. disegnare)
crtati, skicirati
desistirati (lat. desistere) odustati (ili:
odustajati) od ega, okaniti se neega, prestati s ime
deskripcija (lat. descriptio) opisivanje,
prikazivanje, ocrtavanje; opis
deskriptiva (lat. describere opisivati)
mat. nacrtna geometrija
deskriptivan (lat. describere, fr. descriptif) opisan, koji opisuje, koji prikazuje, ocrtava, prikazan, ocrtavan

275

despot
deskvamacija (lat. desquamatio) ljutenje, gubljenje ljuske; med. ljutenje koe nakon konih bolesti
deskvamirati (lat. desquamare) oljutiti, ostrugati ljuske; gubiti ljusku
desolacija (lat. desolatio) pustoenje,
razarenje, ruenje; duboka tuga, oajanje, neutjenost
desolidarizirati se (lat. de, solidus stalan, pouzdan) odustati od prijanjega miljenja koje je bilo istovjetno s
miljenjem okoline
desoliran (lat. desolare) opustoen, razoren, uniten: oajan, neutjean
desolirati (lat. desolare) pustoiti, opustoiti, razoriti, unititi; baciti u oajanje, teko oalostiti
desonorizacija (lat. de uklanjanje, sonare zvuati) izgovaranje zvunih suglasnika bezvuno (npr. zup umjesto
zub)
despekcija (lat. despectio) v. despekt
despekt (lat. despicere, prezirati, despectus) preziranje, prijezir, grdnja,
poruga
despektirati (lat. despectare) potcjenjivati, omalovaavati, prezirati
desperacija (lat. desperatio) oajanje,
bezglavost, osjeaj bezizlaznosti;
krajnje ogorenje
desperado (p. desperado oajnik) razbojnik; revolucionar koji je stavio
sebe izvan zakona
desperatan (lat. desperatus) oajan,
klonuo duhom, bez nade; krajnje
ogoren
desperatist (lat. desperare) ovjek bez
nade, oajnik; krajnje ogoren ovjek
desperirati (lat. desperare) oajavati,
pasti u oajanje, klonuti duhom, gubiti svaku nadu
despocija (gr. despotes) neograniena
i samovoljna vladavina; drava neogranienog i samovoljnog vladara
despot (gr. despotes gospodar) prvobitno: gospodar roba ili sluge; neogranieni gospodar, neogranieni vladar,

despotizam
samodrac, tiranin; samovoljan gospodar
despotizam (gr. despotes) neograniena vladavina, samovolja, tiranstvo;
prosvijeeni despotizam despotizam
koji se javlja u dravnim tvorevinama naroda na niem kulturnom
stupnju; podanici stoje pravno prema
despotu u istom odnosu kao bilo koji
predmet posjeda; despotizam se razlikuje od apsolutizma nepostojanjem
neke ureene uprave
despotizirati (gr. despotes) vladati
neogranieno i samovoljno; ponaati
se kao tiranin ili nasilnik, postupati
nasilniki, vriti nasilje
despotski (gr. despotes) samovoljno,
neogranieno, nasilniki, tiranski
destilacija (lat. destillatio) kem. proces
prikazan pod destilirati, isparavanje
tekuine i ponovno zgunjavanje u
tekuinu; isparavanje; suha destilacija zagrijavanje organskih tijela
(drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim
posudama radi dobivanja tekuina i
plinova
destilacijski aparat naprava za destilaciju
destilat (lat. destillatus) kem. tekui
proizvod destilacije
destilator (fr. destillateur) onaj koji
proiava, poboljava, izdvaja
destiliran (lat. destillare) dobiven destilacijom, proien, popravljen
destilirati (lat. destillare, kapati, destilla kap) ispariti, ishlapiti; kem.
neku tekuinu, zagrijavanjem u
zatvorenim posudama (retortama i
dr.) pretvoriti u paru, a potom rashlaivanjem paru ponovno pretvoriti u tekuinu, isparavanjem prekapati, prekapavati; proistiti
destimulacija (lat. de uklanjanje, stimulare nagoniti) bezvoljnost, nezainteresiranost, gubljenje volje za rad
ili elje za isticanjem (npr. zbog slabe
plae, loe obiteljske situacije i si.)

276

dee
destinacija (lat. destinati) odreenje,
opredjeljenje, namjena, krajnji cilj,
odredite
destinator (lat. destinatarius, fr. destinataire) trg. onaj kojemu zapovjednik lae treba predati robu, primatelj, adresat, konsignator
destinirati (lat. destinare) odrediti, namijeniti, opredijeliti,
destra (tal. destra desnica) colla destra
it. kola destra (tal.) glaz. desnom
rukom
destrojer (engl. destroyer unitava,
razoritelj) razara (vrsta ratnog broda)
destrukcija (lat. destructio) ruenje, razaranje, unitavanje, prevrat
destruktibilan (lat. destructibilis) razoran, unitavajui, ruilaki
destruktibilitet (lat. destructibilitas)
razornost, unitenje, ruilatvo
destruktivan (lat. destructivus) razoran, ruilaki
destruktivnost (lat. destruere) razornost
destruktor (lat. destructor) ruitelj, razoritelj, unititelj, prevratnik
desudacija (lat. sudor znoj, desudatio)
znojenje, preznojavanje
desugestija (lat. desuggestio) osloboenje od sugestije i njezine moi
dearmirati (fr. decharmer) liiti drai
(ili: ari, ljepote)
dear (fr. decharge) pom. istovarivanje broda, iskrcavanje; vraanje duga
ili neke obveze i priznanica o tome,
razrjenica; voj. istodobno ispaljivanje, skupna paljba, plotun; arhit.
nosa svoda, podupira
dearirati (fr. decharger) istovariti;
dati razrjenicu, razrijeiti; oduiti,
podmiriti, izravnati, npr. dug ili obvezu; voj. ispaliti (iz puke ili topa)
dee (fr. dechet) trg. manjak (ili: gubitak) u teini koji neka roba pretrpi
zbog odvajanja praine, pijeska i dr.

deifrant

277

to se u toj robi nalazi, zbog isuivanja, istjecanja itd.; v. dekalirati

deifrant (fr. dechiffreur) onaj koji rjeava tajno pismo, koji ita ifre
deifriranje (fr. dechiffrement) odgonetanje, tumaenje nekog tajnog pisma, itanje ifri
deifrirati (fr. dechiffrer) odgonetnuti,
protumaiti, rijeiti znakove, tj. ifru
nekog tajnog pisma; pren. dokuiti
smisao; deifrirati se pokazati se, dati se prepoznati
det (fr. dette) dug, osobito dravni dug;
dette fiottante it. det flotant (fr.) letei dug; dette publique it. det piblik
(fr.) dravni, javni dug
detaksacija (lat. detaxatio) v. taksacija
detalj (fr. detail) pojedinost, potankost,
sitnica; opirno prianje (ili: opisivanje, izlaganje), nabrajanje do sitnica; en detail it. an detaj (fr.) trg.
prodaja na malo, na komad
detaljiran (fr. detailler) opiran, iscrpan u izlaganju (ili: prianju, opisivanju)
detalj iranje (fr. detailler) opirno (ili:
potanko) izlaganje, prianje (ili: opisivanje) do sitnica
detaljirati (fr. detailler) komadati, usitnjavati; potanko, opirno, do sitnica
priati (ili: izlagati, opisivati); trg.
prodavati na malo (ili: na sitno, na
komad)
detaljist (fr. detailleur) trgovac na malo, na sitno, sitniar; onaj koji je suvie opiran u izlaganju (ili: prianju, opisivanju)
detant (fr. detente) poputanje zategnutosti u odnosima; poboljanje u
odnosima izmeu dviju drava,.oputenost
detairan (fr. detacher) odvojen od cjeline, otcijepljen, bez veze s ostalim
dijelovima; pridodan, dodijeljen
detairati (fr. detacher) pojedine dijelove odvojiti od cjeline i odaslati, ot-

determinabilan
cijepiti; voj. odvojiti odred vojske ili
flote i poslati ga na izvrenje zadatka; dodijeliti, pridodati
detaman (fr. detachement) voj. odred
vojske (manji od divizije) odvojen od
cjeline i upuen radi izvrenja nekog
posebnog zadatka
detekcija (lat. detectio) otkrivanje, iznoenje na vidjelo
detektiv (lat. detegere otkriti, engl. detective) slubenik koji otkriva zloine i njihove poinitelje, tajni policajac; privatni detektiv detektiv koji
po narudbi i za nagradu potajno
motri kretanje pojedinih osoba
detektiv-aparat vrlo mali fotografski
aparat kojim se moe sasvim neprimjetno snimati
detektor (lat. detegere otkriti, engl. detector) u radiotelegrafiji i telefoniji:
ureaj za pretvaranje zvukova visoko frekventnih valova koji dolaze u
radio-prijamnik u niskofrekventne titraje koji se uju u telefon; ureaj
koji otkriva bojne otrove u atmosferi;
ureaj za otkrivanje mina
detencija (lat. detentio) zadravanje,
nezakonito zadravanje, obustava;
prav. posjedovanje tue stvari na
temelju ugovora; liavanje slobode
putem zatvora ili pritvora
detentor (lat.) prav. nezakoniti posjednik, tobonji vlasnik
detercija (lat. deterritio) zastraivanje,
odvraanje od zla prijetnjom kazne
deterdent (engl. od lat. detergere otirati, brisati) sredstvo za ienje (sapun, praak)
detergirati (lat. detergere) obrisati, otirati, istiti, oistiti
deterioracija (lat. deterior gori) pogoravanje, kvarenje, unitavanje, upropatenje
deterirati (lat. deterrere) zastraiti, zaplaiti
determinabilan (lat. determinabilis)
presudan, odluan

determinabilitet
determinabilitet (lat. determinabilitas) presudnost, odlunost, odreenost
determinacija (lat. determinatio) odreivanje, odreenje, opredjeljivanje,
opredjeljenje, odreenje, odreenost;
odluka; odredba; odlunost, spremnost; log. suavanje opsega pojma
proirivanjem njegovog sadraja ime se dolazi od openitijih do manje
opih pojmova; sinteza opih pojmova
u posebne
determinanta (lat. determinare odrediti) fil. presudan initelj, initelj koji
odreuje smjer i cilj
determinante (lat. determinare odrediti) mat. skup brojeva koji, poredani
po odreenom pravilu, slue za rjeavanje jednadbi
determinativ (lat. determinativus)
gram. odrednica, u vielanom pojmu
onaj dio kojim se oznauje osnova
znaenja (npr. Most slobode za razliku od Mosta mladosti)
determinativan (lat. determinativus)
presudan, koji odreuje; gram. odredbeni; usp. determinativ
determinato (tal.) glaz. odluno, otro
naglaeno
determiniran (lat. determinatus) odreen, opredijeljen; ogranien
determinirati (lat. determinare) ograniiti; odrediti, odreivati, opredijeliti, opredjeljivati, odluiti, utvrditi
determinist (lat. detreminare odrediti)
fil. pristaa determinizma; supr. indeterminist
determinizam (lat. determinare) fil.
nauavanje o odreenosti ljudskog
djelovanja i htijenja i njihovoj uvjetovanosti vanjskim i unutarnjim
uzrocima i motivima (pobudama),
prema emu ni ljudska volja ne moe
biti slobodna, nego odreena i uvjetovana tim uzrocima i motivima;
supr. indeterminizam
deterzija (lat. detersio) ienje

278

detronirati
deterziv (lat. detergere istiti) med.
sredstvo za ienje
deterzorij (lat. detersorium) med. v.
deterziv
detoksinizacija (lat. de-, gr. toxikon
otrov) uklanjanje otrovnih sastojaka
iz neke tvari, materije, organizma i
dr.
detonacija (lat. detonatio) glaz. pogreno pjevanje, ispadanje iz tona; pucanj, tresak, prasak, grmljavina,
eksplozija
detonator (lat.) upalja, lako zapaljiv
eksploziv kao sredstvo za paljenje
tee zapaljivih eksploziva
detonirati 1. (fr. detoner) glaz. uzeti
suvie visok ili suvie dubok ton, pogreno pjevati, distonirati; 2. (lat.
detonare, fr. detoner) puknuti, prasnuti, tresnuti, eksplodirati
detrahirati (lat. detrahere) odbiti, odbijati, oduzeti, oduzimati, uskratiti,
ukloniti; oklevetati
detrakcija (lat. detractio) odbijanje,
oduzimanje, npr. krvi otvaranjem vene; smanjivanje; klevetanje, ogovaranje; jus detractionis it. jus detrakcionis (lat.) pravo odlaska (ih: udaljavanja)
detraktor (lat. detractor) klevetnik
detransponirati (lat. de-transponere)
tisk. izmijeane strane ponovno dovesti u red, ponovno rasporediti
detransportacija (lat. detransportatio)
tisk. v. detranspozicija
detransportirati (lat. detransportare)
tisk. v. detransponirati
detranspozicija (lat. de-transpositio)
tisk. ispravljanje izmijeanih strana
detricija (lat. detritio) trljanje; med. rana nastala trljanjem, eanjem
detritus (lat.) oblutak, ljunak, istroen kamen; proizvod raspadanja, ruenja
detronirati (lat. de, gr. thronos, fr.
detroner) v. detronizirati

detronizacija
detronizacija (lat. de, gr. thronos prijestolje) liavanje prijestolja, svrgavanje (ili: zbacivanje) s prijestolja
detronizirati (lat. de, gr. thronos) liiti
prijestolja, svrgnuti s prijestolja
detruzorij (lat. detrusorium) med. kirurka sprava za potiskivanje tijela
koja se zadre u drijelu
detto (tal. detto, lat. dictum) reeno,
spomenuto, naprijed imenovano, to
isto, npr. 6 kg brana, 9 kg detto, tj.
toga istog; trg. a detto (tal.) istoga
dana
detumescencija (lat. detumescere)
med. splanjavanje, poputanje (ili:
prestajanje) oticanja
detumescirati (lat. detumescere) med.
splanjavati, prestati oticati, popustiti (oteklina)
detur (lat.) neka se dade
detur copia it. detur kopija (lat. detur
copia sc. protocolli) prav. prilae se
prijepis rasprave
Deualion mit. starogrki kralj u Tesaliji, jedan od helenskih praotaca; spasio se od opeg potopa zajedno sa enom Pirom
deuce it. djus (engl.) dvojka u kartama
i u kocki; u tenisu: jednak broj bodova, tj. kad obje strane imaju jednak broj bodova, npr. kad obje strane imaju "etrdeset" (forty)
deuce it. dus (engl. deuce dvojka)
port, izjednaeno stanje u nekim
portskim igrama (npr. tenisu), tj.
stanje kad su za pobjedu potrebna
jo dva uzastopna boda
deus (lat. deus, gr. theos sanskr. dewa,
dewas) bog; dii (lat.) mn. bogovi
deus ex machina it. deus eks mah ina
(lat.) u antikoj tragediji: "bog iz
stroja", iznenadno posredovanje nekog boga (u tekoj situaciji) iji je lik
pomou posebne naprave (stroja) bio
sputan na pozornicu; pren. neoekivana sila koja se iznenadno pojav-

279

devalvacija
ljuje i rjeava potekou; iznenadna
pomo; neoekivano posredovanje
deuterij (gr. deuteros drugi po redu)
kem. fiz. teki vodik, znak D
deutero- (gr. deuteros) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: drugi po
redu, idui
deuterogamija (gr. deuteros drugi,
gamos brak) enidba (ili: udaja) po
drugi put, drugi brak
deuterokanonske knjige kanonske
knjige Svetog pisma drugog ranga
koje su tek kasnije primljene u kanon
deuteroksid (gr. deuteros, oxys) kem.
oksid drugog stupnja
deuteroni (gr. deuteros drugi po redu)
kem. fiz. jezgra tekoga vodika, deuterij a
Deuteronomij (gr. deuteros, nomos
zakon) peta knjiga Mojsijeva, tj. Ponovljeni zakon (dio Biblije)
deuteronomija (gr. deuteros, nomia)
drugo zakonodavstvo (u odnosu prema nekom prijanjem)
deuteropatian (gr. deuteros, pathos
bol) med. koji nastaje kao posljedica
neke prijanje bolesti
deuteropatija (gr. deuteros, pathein
patiti, podnositi) med. bolest koja nastaje kao posljedica neke druge bolesti
deuteroskop (gr. deuteros, skopeo gledam) vidovit ovjek, vidovnjak
deuteroskopija (gr. deuteros, skopeo
gledam) drugi vid, tj. sposobnost da
se vidi i ono to nije tu (vrsta somnambulizma); usp. deuteroskop
deuteroza (gr. deuteros) ponavljanje
devalizirati (fr. devaliser) krasti, ukrasti, orobiti, opljakati
devalutacija (tal.) naputanje slubeno
utvrenog teaja neke dravne novana jedinice da bi se nakon odreenog vremena odredio novi teaj
devalvacija (lat. devalvatio) bank. smanjivanje nominalne vrijednosti nekog

devalvirati
novca; potpuno povlaenje nekog novca; supr. revalvacija
devalvirati (lat. devalere) bank. smanjiti (ili: smanjivati) vrijednost novcu
devanagari (sanskr.) "boansko pismo";
sanskrtsko pismo, sanskrt
devaporacija (lat. devaporatio) fiz. pretvaranje pare u tekuinu
devastacija (lat. devastatio) pustoenje,
opustoivanje, unitavanje, razaranje; opustoenje, opustoenost
deveksan (lat. devehere, devexus) nagnut naprijed; kos, strm
developman (fr. developpement) razvijanje, npr. jednog odreda vojske, jedne armije; arhit. izlaganje (ili: prikazivanje) graevine u planu sa svim
njezinim dijelovima
dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme)
1. muka, tegoban ivot, tekoe, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme,
okolnosti; 3. dogaaji puni nevolje
deverbativan (lat. de, verbum glagol)
gram. koji je izveden od glagola
devergencija (lat. devergentia) nagnutost, naginjanje
devergirati (lat. devergere) nagnuti se,
naginjati se
deverika (mad. dever) zool. vrsta arana, ploka
deversoar (fr. deversoir) odvod, izljev,
tj. otvor kroz koji otjee suvina voda
devestitura (lat. devestire) liavanje
ina ili feudalnog prihoda
devijacija (lat. deviatio) skretanje nekog tijela od svoje putanje ili pravca;
skretanje (ili: otklon) magnetne igle
(kod kompasa) na brodu zbog njegovih eljeznih masa
devijator (fr. deviateur) zrak. pogonsko
sidro kod zranih laa
devijirati (lat. deviare) skrenuti (ili:
skretati) s pravog puta, skretati,
skrenuti, udaljiti se
devirginacija (lat. devirginare) oduzimanje (ili: liavanje) djevianstva
(ili: nevinosti), defloriranje

280

devolvirati
devirginirati (lat. devirginare) razdjeviiti, liiti djevianstva (ili: nevinosti); deflorirati
devitalizacija (lat. de, vita ivot) liavanje ivota, umrtvljivanje; devitalizacija zuba med. umrtvljivanje i
vaenje zubne sri (pomou lokalne
anestezije)
devitrificirati (lat. de, vitrum, facere)
pretvoriti staklo putem jakog zagrijavanja u neprozirnu, porculanu slinu tvar (Reaumurov porculan)
devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo,
facere initi) pretvaranje stakla zagrijavanjem u neku vrstu porculana
(Reaumurov porculan)
devits (engl. davits) pom. eljezne dizalice za izvlaenje sidra; pokretne
brodske dizalice na kojima vise amci
za spaavanje
deviza (lat., p. devisa) lozinka, geslo,
naelo; kratka izreka na grbu, zastavi itd.; trg. strana mjenica, tj. ona
koja glasi na stranu valutu i koja se
treba isplatiti u inozemstvu
devocija (lat. devotio) kod starih Rimljana: rtvovanje ivota podzemnim
bogovima u znak pokajanja; danas:
pobonost, smirenost, skruenost; veliko tovanje, potpuna odanost, licemjerje, prijetvorna pobonost; puzavost, poniznost (devotizam)
devolucija (lat. devolutio svaljivanje)
prav. ostavljanje u nasljedstvo nekog
naslijeenog prava ili imanja
devolucijsko pravo (lat. jus devolutionis) pravo prenoenja nasljedstva
po kojem, ako umre jedan brani
partner, cjelokupno imanje pripada
djeci, a drugi partner ima pravo samo doivotnog uivanja toga imanja
devolutivno sredstvo pravno sredstvo
kojim se jedna sporna stvar s niega
suda iznosi pred vii sud
devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku
pravnu stvar iznijeti pred vii forum;

devomirati
prenijeti neto na koga drugog, osobito: ostaviti u nasljedstvo
devomirati (lat. devomere) med. povraati, povratiti, izbaciti
devon (po engleskoj grofoviji Devonshire) geol. v. devonski period
devonski period geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore u kojem je transgresija mora trajala veoma dugo, vulkansko djelovanje bilo vrlo snano,
a organski svijet raznovrsniji i obilniji nego prije; formacija koja se oblikovala izmeu silurske i karbonske
devoracija (lat. devoratio) gutanje, deranje, prodiranje
devotan (lat. vevovere, devotus) Bogu
posveen ili odan, poboan, smiren;
pun potovanja, skruen, ponizan;
prijezirno: prijetvorno poboan, licemjeran, pokoran, ponizan
devotizam (lat. devovere) v. devocija
Dewarova posuda it. Djuerova ...
termosica, termos-boca (naziv po
kotskom kemiaru i fiziaru Jamesu Devvaru 18421923)
dez- (fr. des-) predmetak u sloenicama
koji oznaava neko unitavanje, iskorjenjivanje, otklanjanje, sprjeavanje (npr. dezinsekcija, dezodoracija)
dezafekcija (fr. desaffection) nenaklonjenost, nemilost; gubljenje ljubavi
dezagregacija (fr. des- ne-, raz-, lat.
aggregare pridruiti) raspad, rasulo,
razdruivanje, razjedinjavanje
dezakordirati (fr. desaccorder) izazvati
neslogu, zavaditi, unijeti razdor; glaz.
pokvariti skladnost
dezaktivirati (fr. des- ne-, raz-, lat. activus djelatan) uiniti neto neaktivnim, tj. onesposobiti
dezambalaa (fr. desemballage) trg.
raspakivanje
dezaneksija (fr. des-, lat. annexio) ukidanje (ili: obustavljanje) aneksije
(izraz koji su stvorili Francuzi pri

281

dezertan
ponovnom zauzimanju Alsace-Lorraine 1919.)
dezanektirati (fr. des-, lat. annectere)
ukinuti (ili: prekinuti) aneksiju, odrei se aneksije
dezangairati (fr. desengager) raskinuti angaman, osloboditi obveze,
otpustiti
dezapoantirati (fr. desappointer) liiti
nekoga koristi koja se temeljila na
neemu utvrenom i sigurnom; osobito: oduzeti nekome zasluenu nagradu, plau; brisati vojnika s popisa; prevariti u sigurnom oekivanju
ili nadi; smesti, zbuniti, razoarati
dezaproprijacija (fr. desappropriation)
otuivanje vlasnitva; odricanje (ili:
naputanje) vlasnitva
dezarmiranje (fr. desarmer) razoruavanje, rasputanje vojske, smanjivanje stalnog kadra
dezarmirati (fr. desarmer) razoruati;
raspustiti vojsku; smanjiti stalni kadar; poloiti oruje
dezasortirati (fr. desassortir) razdvojiti, rastaviti ono to treba biti zajedno, razdruiti, napraviti nered, zbrku
dezavantairati (fr. desavantager) otetiti, zakinuti, zakidati, okrnjiti
dezavuiranje (fr. desavouer) odricanje,
poricanje, nepriznavanje
dezavuirati (fr. desavouer) poricati, porei, odricati, odrei, ne priznavati,
osporavati neto, ne priznati svoju
vezu s nekom osobom ili radnjom
dezekipirati (fr. desequiper) raspremiti
brod
dezen = desen
dezercija (lat. desertio) voj. naputanje
vojske, bijeg iz vojske; prav. proputanje da se uini neki pravni in, npr.
proputanje zakonskog roka za podnoenje priziva viem sudu (desertio
appellationis)
dezertan (lat. desertus) nenastanjen,
nenaseljen, pust

dezerter
dezerter (fr. deserteur) bjegunac iz
vojske, vojni bjegunac; prebjeg
dezertirati (fr. deserter) napustiti vojsku, pobjei iz vojske
deziderabilan (lat. desiderare eljeti)
poeljan
deziluzija (fr. des- ne-, raz-, lat. illudere
igrati se, varati) razoaranje, tj. unitenje iluzije
dezinfekcija (fr. des-, lat. inficere zaraziti) ienje zraka (ili: tijela, odjee, stana i dr.) od zaraznih isparavanja i tvari, unitavanje zaraznih
klica, okuivanje
dezinfektor (fr. des-, lat. inficere zaraziti) sprava za ienje od zaraznih
klica i tvari; osoba koje taj posao vri
dezinfestacija (fr. des- ne-, raz-. infestation pustoenje) popravak kvarova, uklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda i si.
dezinficirati (fr. des-, lat. inficere zaraziti) osloboditi (ili: oistiti) od zaraznih klica i tvari, npr. stan, odjeu,
zrak, ruke itd.
dezinflacija (fr. des-, lat. inflatio nadimanje) bank. smanjivanje koliine
novca u optjecaju radi spreavanja
poveanja cijena (to se dogaa kad
je na tritu vie novca nego robe, tj.
kad novac trai robu, a ne roba novac); usp. deglacija, inflacija, reflacija
dezinformacija (fr. des-, lat. informatio
objanjenje) zlonamjerno pogreno i
lano obavjetavanje
dezinsekcija (fr. des-, lat. insectum
kukac) unitavanje (ili: tamanjenje)
kodljivih insekata (osobito po kuama i stanovima)
dezintegracija (fr. des-, lat. integratio
uspostava, obnova) unitavanje veze,
naruavanje neke cjeline; dezintegracija atoma fiz. razbijanje atoma;
dezorganizacija
dezintegrator (fr. des-, lat. integrare
uspostaviti, obnoviti) sprava za usit-

282

dezolantan
njavanje raznih neiliastih tvari,
sprava za vrcanje meda (vrcaljka)
itd.
dezinteresiran (fr. desinteresse) nekoristoljubiv, nesebian; nepristran,
iskren, prostoduan
dezinjolni barut (fr. designolles) voj.
mjeavina sumporne i pikrinske kiseline, osobito se upotrebljava za punjenje torpeda
dezistirati (lat. desistere) odustati, okaniti se, prestati
dezmalgija (gr. desmos veza, ila, algos bol) med. bol u ilama zglobova
dezmitis (gr. desmos ila) med. upala
zglobnih ila
dezmografija (gr. desmos ila, grafo)
zool. opisivanje ila i spletova
dezmologija (gr. desmos ila, logia)
znanost o ilama, njihovim vezama
itd.; sindezmologija
dezmopatija (gr. desmos ila, pathein
patiti) med. bol ila i spletova
dezmopatologija (gr. desmos ila, pathos patnja, bol, logia) med. znanost
o bolestima ila i spletova
dezmotomija (gr. desmos ila, tome
rezanje) med. razdvajanje, rezanje ila i spletova
dezodorizacija (fr. des-, odeur miris,
lat. odoratio mirisanje) oduzimanje
neugodnog mirisa neemu; hig. v. dezodorizirati
dezodorizirati (fr. des-, odeur miris)
uiniti da neto izgubi miris; hig.
uguivati neugodne i tetne mirise
koji se razvijaju zbog kemijskih i
biolokih procesa
dezoksidacija (fr. des-, gr. oxys otar,
ljut) kem. osloboenje od kisika,
izvlaenje (ili: izdvajanje) kisika
dezoksidirati (fr. des-, gr. oxys) kem.
osloboditi od kisika, = reducirati
dezolantan (fr. desolant) vrlo tuan,
vrlo alostan, neutjean; nesnosan,
dosadan

dezolatan
dezolatan (fr. desoler) opustoen, vrlo
bijedan, jadan, u rastrojstvu
dezopstruktivi (fr. des-, lat. obstruere
zaepiti, obstructum) mn. med. sredstva protiv zatvorenosti, loe probave
dezorganizacija (fr. desorganisation)
poremeaj ili unitavanje ive, organske veze meu sastavnim dijelovima,
npr. u ljudskom tijelu, rastrojavanje;
rasulo, rastrojstvo, nered: potpun
preobraaj i poremeaj osjetillnih organa kod nekog ovjeka zbog tzv. magnetiziranja
dezorgranizirati (fr. desorganiser) rastrojiti, rastrojavati, raskinuti, dovesti
u nered, unijeti rasulo
dezorijentacija (fr. desorientation) nedostatak (ili: gubljenje) sposobnosti
snalaenja i opredjeljivanja u prostoru, u nekom mjestu, u nekoj prilici,
u odreenim prilikama; skretanje s
pravog puta, zbunjivanje, izgubljenost
dezorijentiran (fr. desorienter) koji se
ne moe snai i opredijeliti u nekoj
prilici ili u prostoru, u nekom mjestu;
skrenut s pravoga puta, naveden na
pogrean put, smeten, zbunjen, izgubljen, bez orijentacije
dezorijentirati (fr. desorienter) omesti
u snalaenju u prostoru, omesti u
nekoj prilici; skrenuti s pravog puta,
navesti na pogrean put, zbuniti
dema (ma. dezsma od lat. decima
deseta) deseti dio priroda koji je kmet
davao feudalnom gospodaru, desetina
demek (tur. demek) onizak, zdepast
i nezgrapan ovjek
deurati (fr. du jour) biti u slubi, vriti
slubu (osobito se odnosi na asnike,
lijenike itd.)
deurni (fr. du jour) koji je na slubi,
koji obavlja slubu; v. deurati
D'Hondtov sistem it. Dontov izborni
sustav kod razmjernog predstavni-

283

dicis gratia
tva po kojem se ne dijeli ukupan
broj glasaa svake liste s ukupnim
brojem izaslanika, nego se dijeli broj
glasova svake kandidatske liste prvo
s 1, zatim sa 2, pa sa 3, te se tako
dobiveni rezultati sreuju, a za izborne kolinike uzima onoliko najveih rezultata koliko se treba izabrati izaslanika; tvorac ovog sustava je Belgijanac D'Hondt
di- (gr. di- za dis dvaput, dvostruko)
gr. predmetak u sloenicama sa
znaenjem: dva-, dvo-, dvaput, dvostruko
dia- (gr. dia) grki prijedlog (po hrvatskom pravopisu dija-) znai: kroz, u,
na, meu, preko, za, iza, raz-, pro-,
itd.; javlja se i kao di-, npr. dioptrija
diarh (gr. di-, archo vladam) lan vlade
dvojice, suvladar, poluvladar, polugospodar
diarhian (gr. di-, archo vladam) sa
dva vladara; koji ima dva gospodara
diarhija (gr. di-, archo vladam) vlada
dvojice, dvovlae; upravljanje dvojice gospodara; v. duumvirat
diba (tur. diba) teka svilena tkanina
protkana zlatom, brokat
dibrah (gr. di-brachys) metr. stihovna
stopa od dvaju kratkih slogova: U U
dibuk (hebr. dibbug prodrijeti) prema
idovskoj tradiciji: oznaka za duu
nekoga gijenika koju progoni zao
duh te nalazi sklonite u tijelu nekoga ivog ovjeka
dicefal (gr. di-kefalos) med. nakaza
roena s dvije glave
dicefalan (gr. di-, kefale glava) dvoglav
diceras (gr. dyo dva, keras rog) koljka iz razdoblja gornje jure; na okrajcima ljutura ima dva izdanka zavijena poput roga
dicis causa it. dicis kauza (lat.) radi
forme, za ljubav forme, toliko da se
kae, samo radi izgleda; dicis gratia
dicis gratia it. dicis gracija (lat.) v.
dicis causa

dictum
dictum it. diktum (lat.) izreka, poslovica, mjesto iz nekog djela
dictum de omni et nullo it. diktum
de omni et nulo (lat.) log. osnovno
pravilo zakljuivanja: to vrijedi za
sve, vrijedi i za neke i pojedine; to
ne vrijedi za neke i pojedine, ne vrijedi ni za sve
dictum factum it. diktum faktum
(lat.) reeno uinjeno, kako je reeno, tako se i dogodilo
dictus it. diktus (lat. dicere rei, kazivati, dictus) imenovani, spomenuti, naprijed spomenuti
Didahe (gr. didache) "Nauavanje dvanaestorice apostola", stari kranski
spis, napisan oko 100. g. na Istoku,
izdan 1883. g., iz njega vidimo kako
se ivjelo i mislilo u prvim danima
kranstva
didaktian (gr. didaktikos) pouan; didaktina knjievnost pouna knjievnost, knjievnost koja se ne bavi
samo umjetnikom obradom neke
teme, nego iznosi i pouke
didaktiar (gr. didaskein pouavati)
strunjak u pouavanju, onaj koji
umije dobro predavati
didaktika (gr. didaskein uiti, pouavati, didaktikos) umijee pouavanja,
tj. znanost o ureenju i sprovodenju
nastave kao sredstva duhovnog razvoja, znanost o nastavnim metodama
didaskalian (gr. didasko pouavam)
pouan; objasnidbeni; apodiktian
didaskalije (gr. didaskalia) mn. izlaganja, objanjenja, upute; autorove
biljeke (upute) uz dramski tekst
didekaedar (gr. di-, deka deset, edra
osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po deset, tj. dvadeset, povrina
didekaedarski (gr. di-, deka, edra)
koji ima dvaput po deset (20) povrina
didelfis (gr. di-, delfys maternica) med.
dvostruka maternica; zool. tobolar

284

dielektrik
didim (gr. didymos dvostruk) kem.
rijetka zemlja, smjesa kem. elemenata prazeodima i neodima
didimitis (gr. didymos sa dva muda)
med. upala jaja
didimos (gr. didymos) blizanac
didinamian (gr. di-dynamikos) bot.
dvomoan, tj. hermafroditni cvijet
(kod kojega su, od etiri pranika,
dva dua)
didinamija (gr. didynamis) mn. bot.
XIV. klasa u Linneovom biljnom
sustavu, dvomone biljke, s etiri
pranika (dva dua) u jednom hermafroditnom cvijetu
didodekaedar (gr. di-, dodeka dvanaest, edra osnova) geom. poliedar koji
ima dvaput po dvanaest povrina, tj.
dvadeset etiri povrine
Didona mit. utemeljiteljica i kraljica
Kartage; spalila se kad ju je ostavio
Eneja
diegeza (gr. diegesis) ret. prianje od
poetka do kraja, opirno izlaganje
dielektricitet (gr. di-, elektron) fiz.
konstanta dielektriciteta = dielektrina konstanta
dielektrian (gr. di-, elektron) koji ne
provodi elektricitet, koji izolira, a
sudjeluje u prostiranju elektrine
sile; dielektrina tijela = dielektrik;
dielektrina konstanta izolatora broj
koji pokazuje koliko je puta kapacitet
jednog istog kondenzatora vei kad
su u njemu oblozi razdvojeni tim izolatorom, nego kad je izolator zrak;
dielektrina polarizacija elektrina
podjela koju trpi jedan izolator zbog
influencije; dielektrini kapacitet v.
induktivitet
dielektrik (gr. di-, elektron jantar) fiz.
tvar (materija, supstanca) koja nije
samo nevodi elektriciteta (izolator),
ve sudjeluje kao sredina (meutvar)
u prostiranju elektrine sile, npr.
zrak, ulje, vrst sumpor, staklo, porculan, parafin, alkohol, voda

dielektrin
dielektrin (gr. di-, elektron) kem. mjeavina sumpora i parafina
diem perdidi (lat.) "izgubio sam dan"
izreka rimskog cara Tita Flavija
Vespazijana (4181 n. e.) za dan u
kojem nije uinio nita dobro
dieni (diolefini) kem. nezasieni ugljine hidrate sa dvije dvostruke veze
izmeu C-atoma
dies (lat. dies dan) prav. dan suenja,
rok, termin
difalco it. difalko (tal.) trg. odbitak od
cjelokupnog iznosa
difamacija (lat. diffamatio) irenje glasina, klevetanje, ogovaranje; diffamatio civilis it. difamacio civilis
(lat.) prav. kad se netko hvali i razmee kako ima na neto vee pravo
nego netko drugi
difamator (lat. diffamator) klevetnik
difamatorski (lat. diffamare) klevetniki, pogrdan
difamija (lat. diffamare) klevetanje,
ogovaranje
difamiran (lat. diffamatus) ozloglaen,
iznijet na lo glas
difamirati (lat. deffamare) ozloglasiti;
oklevetati
difamirati (lat. diffamare) iznijeti (ili:
iznositi) na lo glas, ozloglasiti, ozloglaavati; razglasiti, razglaavati
difenil tanki impregnirani papir u koji
se umata juno voe (npr. narane)
diferencija (lat. differentia) razlika,
razlinost; netoan iznos; mat. razlika, dio za koji je neka veliina vea
ili manja od druge; viak, manjak,
deficit; nesuglasica, neslaganje
diferencija (lat. differre razlikovati se)
1. mat. beskrajno mala (infinitezimalna) razlika izmeu uzastopnih
vrijednosti neprekidno promjenjive
veliine; 2. teh. kod motornih vozila;
spona (veza) izmeu motora mjenjake kutije (razvodnika brzine)
i kotaa

285

diferencijalni raun
diferencijalna konica teh. konica s
dvostrukim djelovanjem
diferencijalna psihologija znanost o
dui koja se bavi razlikama u duevnim sposobnostima pojedinaca, npr.
psihologijom razlika u spolu, u sposobnostima, psihologijom tipova, razlika u starosti itd.; psihologija individualnih razlika, individualnih varijacija duevnog ivota i njihove uzrone zavisnosti
diferencijalna sociologija znanost koja prouava oblikovanje drutvenih
slojeva iz oblikovanja profesija i podjela rada
diferencijalna tarifa sustav u obraunavanju naplate prijevoza na eljeznicama po kojem, kod prijevoza
u masama (ita, drva, ugljena i si.),
prijevozne stavke bivaju razmjerno
sve manje to je vea udaljenost, izvanredne prijevozne stavke
diferencijalne carine trg. carine koje
se za robu iste vrste razliito obraunavaju, tj. po nejednakim carinskim stavkama, cilj im je pomaganje
domae trgovine (smanjivanje carinskih stavki za domae trgovce), ili
olakavanje odnosno oteavanje uvoza iz odreenih drava; izvanredna
(ili: povlatena) carina
diferencijalni carinski sistem trg. sustav po kojem se carinske stavke za
uvozne i izvozne proizvode za pojedine zemlje u koje se ti artikli uvoze
ili iz kojih izvoze razliito reguliraju
i obraunavaju
diferencijalni posao trg. burzovni posao (ili: trgovanje dravnim vrijednosnicama) pri emu se vrijednosnice
stvarno ne izdaju, nego se samo
prima ili nadoknauje razlika ukoliko im je vrijednost porasla ili pala
diferencijalni raun mat. dio vie analize koji ui kako se pronalazi vrijednost diferencijala

diferencijalni ton

286

diferencijalni ton fiz. trei ton koji se

uje kad istodobno zvue podjednako
jako dva tona razliite visine i ija je
visina jednaka s razlikom broja titraj a onih dvaju tonova
diferencijalno plaanje isplata razlike pale vrijednosti dravnih vrijednosnica ili akcija
diferenciranje (lat. differre) fil. stvaranje razlika i razliitosti iz istovrsnoga, odvajanje, ralanjivanje neega istovrsnog u raznovrsne dijelove; mat. pronalaenje vrijednosti
kolinika dviju beskrajno malih veliina ih diferencijala
diferencirati (lat. differre razlikovati
se) razlikovati, praviti razliku; mat.
pronalaziti diferencijal
diferentan (lat. differens) razliit, nejednak, drukiji, raznolik
diferentizam (lat. differre razlikovati
se) v. determinizam
diferirati (lat. differre) biti razlian,
razlikovati se, ne slagati se
difesija (lat. diffessio) nepriznavanje;
sudsko nepriznavanje valjanosti ili
originalnosti nekog dokumenta
difesijska prisega (lat. diffessio jurata)
prav. nepriznavanje prisegom nekog
djela, osobito originalnosti rukopisa
ili potpisa
differentia specifica it. diferencija
specifika (lat.) log. v. pod definicija
difficile (lat.) teko; difficile est satiram
non scribere it. dificile est satiram
non skribere "teko je ne pisati satiru" (poznata Juvenalova izreka)
dificilan (lat. difficilis) teak, muan,
nezgodan, koji pravi tekoe, koga je
teko zadovoljiti, npr. dificilan ovjek; strog, uporan, jogunast, tvrdoglav
difidencija (lat. diffidentia) nepovjerenje, sumnjiavost, nevjerovanje
difilan (gr. di-, fyllon list) sa dva lista,
dvolistan

difuzija
difindirati (lat. diffindere) kidati, prekinuti; prav. prekinuti parnicu i
odloiti je za drugi dan
difisija (lat. diffissio) kidanje, prekidanje; prav. odlaganje pretresa
difizer (fr. diffuseur) naprava za izvlaenje repinog soka (u proizvodnji eera)
difluencija (lat. diffluere) razlijevanje,
raspadanje, razgraivanje
difluentan (lat. diffluens) koji se razlijeva, raspada, razgrauje
difonij (gr. di-, fone glas) glaz. kompozicija za dva glasa
diforman (fr. difforme) nagrdan, nakazan, ruan; neskladan
diformirati (fr. difforme) napraviti nakaznim, nagrditi, poruniti
diformitet (fr. difformite) nakaznost;
nerazmjernost, nesklad
difrakcija (lat. diffractio) fiz. skretanje
svjetlosti zbog prolaska kroz uzak
procijep, otvor ili pokraj uskog neprozirnog tijela i nastajanje pojava koje
se temelje na interferenciji
difterija (gr. difthera oderana i utavljena koa) med. akutna i veoma zarazna bolest koja se odlikuje upalom
sluznice dunika, drijela
difteritis med. v. difterija
diftong (gr. di-, fthongos glas) gram.
dvoglasnik, tj. dva razliita samoglasnika koji su spojeni u jedan slog
(npr. ao, eo, io, itd.)
diftongiranje (gr. di-, fthongos glas)
gram. pretvaranje jednostavnog glasa u dvoglasnik
difundirati (lat. diffundere) izliti, razliti, rairiti; mijeati se difuzijom;
potroiti (novac, imanje)
difuzan (lat. diffusus) rasut; opiran,
razvuen; difuzna svjetlost rasuta
svjetlost, u svim pravcima odbijena
(reflektirana) svjetlost
difuzija (lat. diffusio) razlijevanje, irenje, rasprostiranje; pretjerana opirnost i razvuenost u govorenju i

difuzijski postupak
pisanju; fiz. meusobno mijeanje
raznih plinova i tekuina
difuzijski postupak nain dobivanja
soka putem osmoze iz veoma sitnih
renjia repe (uveden 1865. u proizvodnju eera)
difuziometar (lat. diffusio, gr. metron)
naprava za mjerenje brzine mijeanja raznih vrsta plinova
digama tj. dvostruko "gama" (gamma),
slovo u najstarijem grkom alfabetu,
italo se kao "v" (ime dobilo po tome
to je imalo oblik dvostrukog "g")
digamija (gr. di-, gamos brak) drugi
brak, druga enidba, druga udaja
diger (engl. digger) kopa, osobito kopa
zlata u Australiji
digerencije (lat. digerentia) mn. med.
sredstva za probavu
digerirati (lat. digerere) razdjeljivati,
razdijeliti; probaviti, probavljati; tvrdu tvar u zagrijanoj tekuini omekati i otopiti
digesta (lat. digesta) mn. zbirka spisa
koja je razdijeljena na pojedine odsjeke; prav. povea zbirka odlomaka
iz spisa starijih rimskih pravnika
(Pandekta), podijeljena po knjigama,
naslovima i paragrafima, a koju je
priredio car Justinijan
digestibilan (lat. digestibilis) probavljiv
digestija (lat. digestio) probavljanje,
probava; med. pomaganje izluivanja
gnoja; kem. otapanje vrstog tijela u
nekoj tekuini na umjerenoj temperaturi (u tzv. digerirnoj pei)
digestiv (lat. digestivus) med. sredstvo
koje pomae probavi; sredstvo koje
pomae izluivanje gnoja
digestivna mast farm. mast pomijeana s terpentinom, upotrebljava se
za lijeenje opeklina
digestor (lat.) Papinov lonac, lonac za
pripremanje hladetine od kostiju;
autoklav
digestorij (lat. digestorium) u kemijskim tvornicama, laboratorijima itd.:

287

diheksaedar
ureaj za kuhanje koji se zagrijava
vrelom vodom ili, ee, parom; pe
za zagrijavanje pjeane kupelji;
parna kuhinja
digi podrugljiv naziv za Talijana (prema "digo" kaem, koje se esto
uje u njihovu govoru)
diginian (gr. di-, gyne) bot. s dvije
ene, tj. sa dva tuka
diginija (gr. di-, gyne ena) bot. osobina biljaka koje imaju dva tuka;
mn. dvoene biljke, tj. biljke sa dva
tuka (drugi red veeg broja klasa u
Linneovom biljnom sustavu)
digitacija (lat. digitus prst) nain stavljanja prstiju pri sviranju (npr. na
ice)
digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se
tie prstiju (noge i ruke)
digitalin (lat. digitalis) kem. alkaloid
koji se nalazi u pustikari
digitalis (lat.) bot. pustikara (biljka iz
porodice strupnikovica)
digitar (lat. dignitarius) nositelj visokog
zvanja, velikodostojnik
digitata (lat.) mn. zool. ivotinje s prstima, tj. sisavci koji imaju slobodne
prste na nogama
diglota (gr. di-, glossa jezik) knjiga napisana na dva jezika; biglota
dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo,
ugled; dostojanstvenost; visoko zvanje
digrama (gr. dyo dva, gramma slovo)
dvostruk znak za jedan glas, npr. lj,
nj, d
digredirati (jat. digredi) skretati, udaljavati se od teme (osobito u govoru)
digresija (lat. digressio) skretanje, udaljavanje od teme (npr. u govoru); astr.
najvea istona ili zapadna udaljenost unutarnjih planeta (Merkura, Venere) od Sunca
diheksaedar (gr. di-, hex est, edra
povrina) geom. poliedar s dvaput po
est, tj. dvanaest, povrina; prid.

dihogamija

288

diheksaedarski; diheksagonalna piramida v. didodekaedar

dihogamija (gr. dicha dvostruko, gamos brak) bot. dvostruki brak, nain
oploivanja kod biljaka pri kojem se
spolni organi razvijaju jedni za drugima, dakle, ne u isto vrijeme; kod
proterandrije prije sazrijevaju muki,
a kod proteroginije enski spolni organi
dihotoman (gr. dicha dvostruko, temno reem) podijeljen na dvoje, ravast
dihotomija (gr. dichotomia, dicha na
dva, temno reem) podjela na dva
dijela, podjela koja sadri dva lana,
podjela roda na dvije vrste; Mjeseeva mijena (faza) kod koje se vidi
samo polovica njegovog osvijetljenog
kruga: psih. podjela ljudskog bia na
duu i tijelo
dihtati (njem. dicht gust, zbijen) teh.
ne proputati, biti vrsto priljubljen
dija- (dia) predmetak u sloenicama sa
znaenjem: kroz, u, na, preko, za,
uza, raz-, pro- i dr.; usp. diadijabaz (gr. diabasis) geol. mineral iz
starijeg paleozojskog doba, najee
gust i tamnozelen
dijabaza (gr. diabaino prolazim, diabasis) prolaz, prijelaz, gaz
dijabetes (gr. diabaino prolazim, diabetes) med. eerna bolest koja je
vezana sa znatnim izluivanjem mokrae koja je, ili normalnog sastava
(diabetes insipidus), ili ima u sebi
eera (diabetes mellitus); u teim oblicima izaziva veliko mravljenje i
malaksalost
dijabetiar (gr. diabetes) med. bolesnik koji boluje od eerne bolesti,
eera
dijabetin (gr. diabetes) med. levuloza
koja se upotrebljava kod dijabetiara
umjesto eera
dijabetometar (gr. diabetes, metron)
med. sprava za odreivanje koliine

dijadoh
eera u mokrai (kod eerne bolesti)
dijabl (fr. diable, gr. diabolos klevetnik, lat. diabolus) vrag, sotona
dijablerija (fr. diablerie) 1. vragolija,
arolija, vraarija, magija; 2. igrokaz
u kojem glavnu ulogu imaju vragovi
(vrsta misterija)
dijabola (gr. diabole) kleveta; ret. optuivanje protivnika s naznaivanjem kazne koja ga oekuje
dijabolian (gr. diabolos) vraji, sotonski
dijabolizam (gr. diabolos) vraje djelo,
vraji posao
dijabolo (gr. diaballo prebacujem,
prevedem, tal. diabolo) vrsta igre,
podrijetlom iz Kine, slina igri jo-jo
dijada (gr. dyas dvoje, dvojina) mat.
veliina odreena proizvodom dvaju
vektora
dijadeksa (gr. diadechomai preuzimam) naslijee, nasljedstvo; med.
prelazak ili preobraaj jedne bolesti
u neku drugu; dijadoha
dijadelfija (gr. di-, adelfos brat) mn.
bot. biljke s hermafroditnim cvjetovima iji su pranici srasli u dva
snopia (u Linneovom sustavu XVII.
klasa)
dijadem (gr. diadeo veem oko, s obje
strane, diadema) plava ili bijela traka oko ela koju su, kao znak vladarskog dostojanstva, nosili perzijski
kraljevi i grki carevi; kruna; enski
ukras za glavu; vladarsko dostojanstvo i vlast
dijadika (gr. dyas dvojstvo) dijadski
sustav brojeva, Leibnizova najjednostavnija podjela brojeva na klase, tj.
sustav sa samo dvije znamenke (1 i
0); binarni sustav
dijadoh (gr. diadochos nasljednik) nasljednik prijestolja; osobito: nasljednici Aleksandra Velikog (dijadosi) u
raznim dijelovima njegove drave

dijadoha
dijadoha (gr. diadechomai preuzimam)
med. v. dijadeksa
dijadoza (gr. diadidomi dijelim) med.
razdioba (ili: razilaenje) hranjivih
tvari kroz tijelo; poputanje ili prestanak neke bolesti
dijafan (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim) proziran; dijafane slike prozirne slike na staklu, posebno za
ukraavanje prozora; dijafano posue stakleno posue, obloeno ili iarano zlatnim listi ima, pa postakljeno; dijafanoradiranje fotografsko
kopiranje bakroreza itd. na posebnom dijafanom, tj. prozirnom papiru
dijafanitet (gr. diafaino prosjajim,
prosvijetlim) prozirnost
dijafanometar (gr. diafaino, metron)
fiz. sprava za mjerenje i odreivanje
prozirnosti atmosferskog zraka
dijafanorama (gr. diafaino, orao gledam, vidim) prozirna slika
dijafanoskop (gr. diafaino prosjajim,
prosvijetlim, skopeo gledam) med.
naprava za osvjetljavanje mjehura
pomou elektrine svjetlosti
dijafilm slike koje obrauju jednu temu te su snimljene uzastopno na
filmsku vrpcu kako bi se mogle povezano projicirati
dijafiza (gr. diafyein izniknuti) bot.
pupanje, oko, okrugao zaetak mladice ili cvijeta biljke: zool. dio duge
kosti izmeu dviju jabuica; geol. meusloj
dijafonija (gr. diafoneo ne slaem se,
u neskladu sam, diafonia) prvobitno
kod Grka: neslaganje u glasu, nesklad, disharmonija, disonanca; pren.
neslaganje, nejednakost; u novoj
glazbi pod dijafonijom se pogreno
razumijeva kompozicija za dva glasa
dijafonika (gr. diafoneo) v. diakustika
dijafonski (gr. diafoneo) koji se ne
slae u glasu, koji zvui nejednako
dijafora (gr, diafero) razlika, razlinost; nejednakost, nesloga, spor; ret.

289

dijagnozirati
ponavljanje iste rijei, ali u razliitom znaenju u jednoj reenici
dijaforetian (gr. diaforeo) koji pomae isparavanje koe, preznojavanje
dijaforetik (gr. diaforeo raznosim)
med. sredstvo koje pomae isparavanje koe, preznojavanje
dijaforeza (gr. diaforesis) znojenje;
med. isparavanje koe, preznojavanje
dijafragma (gr. diafragma) anat. oit,
pregrada; bot. prepona u sjemenoj
ahuri; opt. pokretni limeni prozori
(blenda) za otklanjanje rubnih zraka
kod velikih dalekozora; mehaniko
kontracepcijsko sredstvo
dijafragmalgija (gr. diafragma, algos
bol) med. bolest dijafragme
dijafragmitis (gr. diafragma) med.
upala dijafragme
dijaftoroskop (gr. diaftheiro kvarim,
skopeo promatram) ureaj za ispitivanje zagaenosti zraka
dijaglifian (gr. diaglyfein izrezati)
izduben, izrezan, izrezbaren
dijaglipti (gr. diaglyptos izrezan, diaglyptein) mn. figure izrezane ili
izdubene u ploi
dijagnosticirati (gr. diagignoskein
prepoznati) med. v. dijagnozirati
dijagnostiar (gr. diagnostikos) lijenik koji umije prepoznati i utvrditi
bolesti prema njihovim bitnim oznakama ili simptomima
dijagnostiki (gr. diagnosis) med. to
je utemeljeno na pouzdanim znacima
ili simptomima; dijagnostiki znaci
bitni znaci ili simptomi neke bolesti
dijagnostika (gr. diagnostike) med.
znanost ili umijee prepoznavanja i
utvrivanja bolesti
dijagnoza (gr. diagignoskein, diagnosis) med. prepoznavanje i utvrivanje
kod bolesnika neke bolesti po njezinim bitnim oznakama i pojavama
dijagnozirati (gr. diagignoskein prepoznati) med- utvrditi kod bolesnika

dijagometar
znakove i simptome neke bolesti i
na osnovi njih samu bolest; odrediti
prirodu bolesnoga stanja
dijagometar (gr. di-agein provoditi,
metron) fiz. ureaj pomou kojega se
pronalazi i utvruje sposobnost pojedinih tijela za voenje elektriciteta
dijagonala (gr. diagonia, lat. diagonalis) geom. duina koja u viekutniku spaja dva nesusjedna vrha; dijagonal vunena tkanina s gustim kriiima
dijagonalan (gr. diagonios, lat. diagonalis) u smjeru dijagonale, kos, poprean
dijagraf (gr. diagrafein nacrtati) naprava za mehaniko crtanje perspektive prema prirodi
dijagrafija (gr. dia, grafia) umnoavanje na litografskom kamenu crtea prenesenih na gumirani taft
dijagrafika (gr. diagrafein) vjetina
izrade skica, vjetina skiciranja
dijagram (gr. diagrafein nacrtati, diagramma) lik ili geometrijski crte;
crte (ili: nacrt, skica) radi objanjenja nekog injeninog stanja, radi
zornog predoivanja odreenih odnosa, grafiko (ili: crteno) predoivanje nekog stanja, statistike, omjera
itd.; presjek, slika rada ili snage,
plan; glaz. note od pet linija; kod
gnostiara: dva meusobno isprepletena trokuta u kojima je upisano
neko mistino ime Boga i koji su im
sluili kao hamajlija (Salomonovo
slovo)
dijahilon (gr. dia kroz, u preko, za,
chylos sok, juha) flaster od biljnih
sokova, slui za umekavanje ili
ublaivanje
dijahoretian (gr. diachoreo) med. koji
pomae urednu stolicu; dijahoretini
organi organi za pranjenje crijeva
dijahoreza (gr. diachorheo imam proljev) med. stolica, pranjenje crijeva

290

dijalektian
dijakinema (gr. diakinema) med. razmicanje, razdvajanje kostiju
dijaklastian (gr. diaklao prelamam)
fiz. prijelomni, koji je nastao putem
prelamanja
dijaklaza (gr. diaklao prelamam) fiz.
prelamanje svjetlosti, prelamanje
zraka
dijakliza (gr. diaklyzo ispirem) ispiranje usta; voda za ispiranje usta
dijaklizma (gr. diaklyzo ispirem) med.
voda za ispiranje usta
dijakopa (gr. diakope rasjeklina, duboka rana) 1. ret. vrsta figure u kojoj
se u neku smislovnu cjelinu umeu
druge rijei, npr. kad se umjesto najljepe mi je kae naj mi je ljepe; 2.
vrsta ribe s bodljikavim perajama
dijakritian (gr. diakrino prepoznajem, razlikujem) koji je utemeljen na
prepoznavanju, razlikovanju, razlikovan; dijakritiki znakovi znakovi
na slovima koji oznauju njihove posebne glasovne vrijednosti (npr. i
s); med. znakovi za prepoznavanje
bolesti
dijakriza (gr. diakrisis) procjenjivanje,
prepoznavanje (osobito stupnjeva bolesti)
dijakronija (gr. dia, chronos vrijeme)
lingv. povijest jezika
dijakustika (gr. diakuo) fiz. znanost o
prelamanju zvuka
dijalaga (gr. diallage razlika; promjena miljenja, pomirenje; savez) 1.
vrsta rude (bogate eljezom); 2. ret.
figura kojom se vie razloga svodi
na jedan
dijalekt (gr. dialegesthai razgovarati,
dialektos) filol. narjeje, svaki lokalni
govor koji se razlikuje od slubenog
i standardnog jezika
dijalektian (gr. dialektikos) koji odgovara znanosti o miljenju, koji je
u skladu s tom znanou; dosjetljiv,
domiljat

dijalektiar
dijalektiar (gr. dialektikos) dobar govornik; onaj koji je vjet u raspravljanju; fil. onaj koji se vjeto slui
dijalektikom, koji primjenjuje dijalektiku metodu
dijalektika (gr. dialegomai razgovaram, dialektike) umijee razgovaranja (bilo s drugima ili sa samim sobom); umijee znanstvenog raspravljanja, disputiranja; dosjetljivost, domiljatost, snalaljivost u govoru; fil.
znanost o kretanju miljenja kroz
proturjenosti koje se, tijekom miljenja, ponovno ukidaju
dijalektolog (gr. dialektos, logos) filol.
onaj koji ispituje i prouava narjeja,
poznavatelj dijalekata
dijalektologija (gr. dialektos, logia)
filol. znanost o dijalektima
dijalektomanija (gr. dialektos narjeje, mania strast) pretjerana uporaba
dijalekta (narjeja) u knjievnim djelima
dijalelon (lat. od gr. di' allelon, dia
pomou, allelon uzajaman) log. definicija u krugu, tj. odreivanje pomou pojma koji se treba odrediti;
dijalela
dijalelus (lat. od gr. tropos diallelos)
log. zakljuak u krugu
dijalema (gr. dialeipo ostavljam razmak, dialeimma) prekid, razmak,
meduvrijeme; med. bolesno stanje
(osobito kod groznice)
dijalitiki (gr. dialyo) koji rastavlja,
koji razdvaja, koji unitava; dijalitiki dalekozor vrsta dalekozora koji
uklanja boje, akromatian dalekozor
dijaliza (gr. dialyo rastavljam, razdvajam, dialysis) med. razluivanje,
odvajanje sluzastih tvari kod osmoze; smrt; gubljenje ili iscrpljivanje
snage; fiz. odvajanje kristaloida od
koloida putem osmoze; izmjena tekuina; filol. i ret. v. dijereza i asindeton
dijalog (gr. dialogos) razgovor dviju ili
vie osoba; literarni umjetniki ob-

291

dijametar
lik u antikoj filozofiji koju su stvorili sofisti, Sokrat i, osobito, Platon;
prid. dijaloki
dijalogirati (gr. dialegomai) uvoditi na
scenu vie likova koji razgovaraju
dijalogizam (gr. dialogos) lit. figura u
kojoj su udrueni pitanje i odgovor:
pisac samoga sebe pita i odgovara,
ili drugog pita, a sam odgovara
dijalogizirati (gr. dialegomai) dati neemu oblik razgovora, izloiti neku
misao itd. u obliku razgovora
dijamagnetizam (gr. dia kroz, magnes
magnetni kamen) fiz. svojstvo nekih
tvari u obliku prutia da se u magnetnom polju postave svojom duinom okomito na pravac linija sile (ekvatorijalno); dijamagnetne tvari ili
dijamagnetna tijela su: bizmut, antimon, iva, talij, zlato, srebro, olovo,
cink, bakar, fosfor, itd.; supr. paramagnetizam
dijamagnetometar (gr. dia, magnes,
metron) fiz. ureaj za mjerenje i
ispitivanje dijamagnetizma
dijamant (fr. diamant, lat. adams, gr.
adamas) min. kristaliziran ugljik,
najtvri, najgui, najsjajniji i najskupocjeniji dragi kamen koji se moe brusiti samo svojim vlastitim
prahom; tisk. najsitnija vrsta tiskarskih slova; fort. rov bez dna (veoma
dubok) za sprjeavanje upada neprijatelja u zaklon
dijamantin (fr. diamant) vunena tkanina s figurama i kriiima
dijamantna boja mjeavina lanenog
ulja i grafita, slui za premazivanje
eljeznih predmeta (ograda, vrata
itd.)
dijamb (gr. di-, iambos) metr. dvostruki jamb, stihovna stopa od etiri
sloga: U U
dijametar (gr. diametros) geom. promjer, najvea tetiva, tj. duina koja
prolazi kroz sredite kruga, krivulje

dijametralan
(npr. elipse) i spaja dvije toke oboda krunice
dijametralan (gr. diametros) pr. koji
pripada promjeru; pril. sasvim, posve, potpuno, npr. dijametralno suprotan sasvim, skroz, potpuno suprotan
dijamorfoza (gr. dia, morfe oblik) oblikovanje, pretvaranje u odreen oblik
dijanasologija (gr. dianassein puniti,
logia) punjenje ivotinjskih tijela
dijandrija (gr. diandria) dvomuevnost; bot. mn. biljke sa dva pranika
u jednom hermafroditnom cvijetu,
npr. maslina (II. klasa u Linneovom
sustavu)
dijanoegonija (gr. dianoia miljenje,
gone raanje) fil. znanost o podrijetlu
i izvoru spoznaje
dijanoetian (gr. dianoia razum) fil.
voden razumom, razuman; dijanoetine vrline vrline (kod Aristotela) u
kojima dolazi do izraaja razum
(znanje, razboritost, mudrost, umjetnost), za razliku od etikih vrlina kod
kojih se razum pojavljuje kao gospodar elja i strasti
dijanoja (gr. dianoia) fil. miljenje,
sposobnost miljenja, razum; znaenje
dijantus (gr. dianthes) bot. koji ima
dva cvijeta, koji bujno cvjeta (npr.
karanfil)
dijapasma (gr. diapassein posipati izmeu) biljni praak za posipanje
rana
dijapazon (gr. dia, pas sav) glaz. kod
Grka: oktava; danas: opseg jednog
glasa ili instrumenta; kod Francuza:
zvuna vilica
dijapedeza (gr. diapedao probijem,
izbijem, diapedesis) med. krvavo znojenje, probijanje krvi kroz opnu vena,
procurenje krvi kroz vene
dijapente (gr. dia, pente pet) glaz. kroz
pet tonova, tj. kvinta

292

dijarizam
dijapijema (gr. dia, pyein) med. zagnojavanje, osobito plua, ir u prsima
dijapijetici (gr. dia, pyein) mn. med.
sredstva koja pomau gnojenje
dijapijetian (gr. dia, pvein) med. koji
pomae stvaranje gnoja, zagnojavanje
dijapijeza (gr. dia, pyein gnojiti, zagnojiti, pyesis gnojenje, zagnojenje)
v. dijapijema
dijaplaza (gr. diaplasis) med. namjetanje uganutog ili prelomljenog uda,
prelomljene kosti
dijaplazma (gr. diaplasma) med. oblog; oblaganje ili mazanje cijelog
tijela
dijaplegija (gr. dia, plegma udarac)
med. opa klonulost, uzetost
dijapnoici (gr. diapneo isparavam)
mn. med. sredstva koja pomau isparavanje koe, sredstva koja izazivaju
umjereno znojenje
dijapnoja (gr. diapneo ishlapim) med.
blago isparavanje koe, slabo znojenje
dijaporeza (gr. diaporesis zabuna, neodlunost, sumnja) neodlunost, neizvjesnost, sumnja (osobito kao retorika figura)
dijapozitiv (gr. dia lat. positivus) opt.
slika na posebnoj staklenoj ploi koja
se pomou projekcijskog ureaja (skioptikona) prenosi poveana na platno
dijareja (gr. diarrheo protjeem) med.
proljev
dijarij (lat. diarium) kod Rimljana:
dnevni obrok, osobito za kunu poslugu; danas: dnevnik, knjiga u koju
se unose dnevna zbivanja
dijarija (lat. diaria febris) med. svakodnevna groznica
dijarizam (gr. dyao unesreim, upropastim) ret. figura u kojoj se osobito
podvrgava ruglu neija neprilika ili
neprilinost, npr.: Pristaje mu kao

dij artroza
magaracu sedlo, Vidjela aba gdje se
konj potkiva, pa i ona digla nogu itd.
dijartroza (gr. di-arthron) spajanje
zglobova tako da budu sposobni za
gibanje; sastavak zglobova
dijas (gr. dyas) dvojstvo, dvojnost
dijashiza (gr. diaschizein kidati) med.
kidanje, odvajanje, rastavljanje
dijashizma (gr. diaschizein) med. v.
dijashiza
dijasirm (gr. diasyrmos) ruganje, ismijavanje; retorika figura koja se sastoji u pretjeranom umanjivanju; suprotno: hiperbola
dijaskeuast (gr. diaskeuastes preraujem) onaj koji kritiki prerauje
neko staro djelo, osobito Homerove
pjesme
dijaskopija (gr. diaskopeo svestrano
razmatram) opt. prosvjetljavanje zrakama, npr. rengenskim
dijaskopska projekcija opt. prikazivanje prozirnih predmeta, osobito
prozirnih slika, na staklu (dijapozitivu) u proputenoj svjetlosti
dijasostian (gr. diasozo spasim) med.
koji uva, spaava, titi
dijasostika (gr. diasozo spasim) med.
vjetina odravanja ivota, njegovanje i odravanje zdravlja; mn. dijasostici sredstva za odraavanje zdravlja i ivota
dijaspazma (gr. diaspasma razdvojenje, praznina, diaspao razvlaim;
razdvojim) razdvajanje, pauza, stanka izmeu dva stiha neke pjesme
dijaspora (gr. diaspeiro rasipam, diaspora) rasipanje, rasutost, razbacanost; u Novom zavjetu: Zidovi prognani iz Judeje i rasuti po drugim
zemljama; Hrvati izvan domovine
dijastaltian (gr. diastello razdvajam,
rastavljam) koji se rastavlja, razdvaja; koji se rastee, razvlai, iri
dijastatian (gr. diastasis) kem. koji
pretvara krob u eer

293

dijateza
dijastaza (gr. diastasis razdvojenost)
kem. enzim ili ferment naen u ivotinjama i biljkama koji djeluje na
ugljikohidrate i ini da se krob pretvara u eer te znatno pridonosi metabolizmu
dijastaza (gr. diastasis) razilaenje, rastajanje, razdvajanje, cijepanje; zool.
protuprirodno razdvajanje kostiju ili
hrskavice; bot. odraivanje, degeneriranje biljaka
dijastema (gr. diastema) razmak, udaljenost, meuprostor; glaz. interval
dijastematian (gr. diastema) glaz. s
meuprostorima, s intervalima
dijastil (gr. dia, stylos stup) arhit. velika dvorana s mnogo stupova; kod
starih Grka: dvorana u kojoj su stupovi bili meusobno udaljeni za tri
debljine stupa
dijastimometar (gr. diastema razmak,
metron) naprava za mjerenje udaljenosti, razmaka
dijastola (gr. diastello razdvajam, rastavljam) poet. rastezanje, produivanje, osobito sloga koji je inae, sam
po sebi, kratak; fiziol. irenje srca i
arterija zbog aktivnog skupljanja srane muskulature (sistole); u gr.
gramatici: znak za rastavljanje
dijateka (gr. diatithemi) savez, ugovor; Stari i Novi zavjet
dijaterman (gr. dia, thermaino grijem)
fiz. koji proputa toplinske zrake;
supr. aterman, adijaterman
dijatermanzija (gr. diathermaino progrijem) fiz. svojstvo tijela da proputaju toplinske zrake
dijatermazija (gr. dia, thermasia toplina) fiz. osobina tijela da proputaju toplinske zrake
dijatesaron (gr. dia, oi ili ai tessares,
ta tessara etiri) glaz. ista kvarta;
naziv za prijevode etiriju evanelja,
tzv. evangelike harmonije
dijateza (gr. diathesis, diatithemi) rasporeivanje, ureaj, ustrojstvo, sa-

dijateze
stav; med. sklonost nekoj bolesti; dispozicija
dijateze (gr. diatithesis) med. tzv. "osnovne bolesti" ili sklonost bolestima
dijatoman (gr. diatomos podijeljen)
min. koji se moe lako dijeliti samo
u jednom smjeru: fiziol. jednostanian
dijatomeje (gr. diatomos razdijeljen,
rastavljen) mn. bot. silikatne alge,
na granici izmeu ivotinjskog i biljnog carstva (od njihovih ljuturica i
nitroglicerina pravi se dinamit)
dijatonika skala (gr. diateino isteem, lat. scala ljestvica) glaz. ljestvica u kojoj je niz od 8 tonova podijeljen na 5 cijelih i 2 polustupnja; dakle, intervali u dijatonskoj ljestvici
nisu jednaki
dijatriba (gr. diatribe) zanimanje, zabava, razgovor; kritiki polemini
spis; paskvila; fil. omiljena metoda
cinika i stoika po kojoj su izlagali
svoja nauavanja; as ozbiljno, as
aljivo, veoma satirino i s grubim
pikanterijama
dijecan (gr. di-, oikos kua, dom) sa
dva doma
dijeceza (gr. dioikesis gospodarstvo,
kuenje) gospodarstvo, uprava, ureenje; od Dioklecijana naziv za 14
glavnih dijelova Rimskog Carstva;
danas se upotrebljava samo u crkvenoj upravi (kod katolika: biskupija;
kod protestanata: upa koja se nalazi
pod jednim superintendantom); dijecezno pravo slubeno pravo, mjerodavno pravo biskupa
dijecezan (gr. di-oikeo gospodarim,
kuim, upravljam) biskup kao upravitelj dijeceze; pripadnik (ili: lan)
dijeceze
dijecije (gr. di-, oikos) bot. biljke kod
kojih jedna stabla nose samo muke, a druga samo enske cvjetove,
npr. topola, vrba i dr.

294

dijurnist
dijereza (gr. diaireo razdvajam, diairesis) gram. razdvajanje, ralanjivanje jednog dvoglasnika (diftonga)
na dva samoglasnika, npr. ae u ae;
med. razdvajanje, rastavljanje, osobito krvnih ila
dijeta (gr. diaitao lijeim, diaita lat.
diaeta nain ivota) med. uredan nain ivota (s obzirom na hranu, pie,
spavanje i odmaranje); njegovanje
zdravlja, osobito: hrana koju u tu
svrhu propie lijenik, bolesnika
hrana; drati dijetu ivjeti jednostavno i umjereno
dijetar (lat. dietarius) v. dijetist
dijetarski (lat. dies dan) koji prima
dnevnicu, dnevniarski; pril. dnevno
dijete (lat. dies dan, dieta) mn. nadnice,
dnevnice koje prima slubenik, narodni izaslanik itd. umjesto stalne
plae; sjednice narodnih izaslanika
dijetetiar (gr. diaitao lijeim) onaj
koji ui kako treba uvati zdravlje,
pobornik urednog i umjerenog naina ivota
dijetetika (gr. diaitetike sc. techne)
znanost o nainu ivota korisnom za
odranje zdravlja
dijetetski (gr. diaitao lijeim) umjereno, korisno za zdravlje; dijetetski propisi propisi kojih se valja pridravati da bi se ouvalo zdravlje; dijetetska sredstva sredstva korisna za
zdravlje
dijetist (lat. dies dan) sluga ili slubenik koji radi samo za dnevnicu,
dnevniar; u Kat. ckrvi: sveenik koji
slui jutarnju misu
dijeza (gr. di-iemi, fr. diese) glaz. razlika izmeu velikoga i malog polutona, etvrtina tona; svaka mala promjena u tonu; "krii" kao znak da
se jedna nota povisuje za pola tona
dijurna (lat. dies dan, diurna) dnevna
plaa ili nagrada, dnevnica
dijurnist (lat. diurnus) dnevnih

dik
dik (fr. dus, lat. dux) 1. vojvoda, herceg;
u Francuskoj: stupanj plemstva izmeu princa i markiza; 2. luksuzna
laka kola za dame, bez sjedala za
koijaa, a sa stranjim sjedalom za
slugu
dikcija (lat. dictio) jezik ili stil nekog
pisca; nain izraavanja, izraavanje
dikcionar (lat. dictionarium) rjenik
koji ne sadri samo pojedine rijei
nego i frazeologiju nekog jezika
dike (gr. dike) 1. pravo, pravda, pravednost; 2. mit. Dike grka boica
pravde i pravedne osvete
dikearhija (gr. dike pravo, pravda,
archo vladam) vladavina prava,
pravna drava; suprotno: despocija
dikeokracija (gr. dike, krateo vladam)
v. dikearhija
dikeologija (gr. dike, logia) pravo, znanost o pravu
dikirion (gr. dikyrios dvojak) pravosl.
svijenjak s dvije ukrtene svijee
diki (tur.) obrub, av, ukras, ara
diklinije (gr. di-, kline leaj, postelja)
bot. biljke kod kojih se pranici i tuci
ne nalaze u jednom cvijetu, nego su
podijeljeni na razne cvjetove, jednospolne biljke koje imaju ili samo muke ili samo enske spolne organe
dikokian (gr. di-, kokkos jezgra) bot.
koji ima dvije jezgre, dvojezgreni
dikolon (gr. di-, kolon dio, odjeljak)
poet. pjesma koja se sastoji od dvije
vrste stihova, dikolika pjesma
dikordij (gr. di-, chorde ica) glaz. instrument s dvije ice
dikotiledone (gr. di-, kotyledon udubljenje, pijavica) bot. biljke kod kojih
se pri klijanju javljaju dva klicina
listia
dikroizam (gr. dichroos, di- chros boja
koe, mast) dvobojnost, dvostruko
mijenjanje boja
dikromatian (gr. di-, chroma boja) u
dvije boje, dvobojan

295

diktirati
dikroskop (gr. dichroos, skopeo gledam) instrument za promatranje i
utvrivanje dikroizma kristala itd.
diksilend (engl. dixieland) dez-orkestar kakav su razvili bijeli glazbenici;
sastoji se od trumpete, pozaune, klarinete, glasovira, gitare (ili: benda),
basa (ili: suzafona) i od udaraljki
diktafon (lat. dictare, gr. foneo zvuim)
ureaj koji, slino fonografu, prima
ono to se govori i ponavlja kad se
treba zapisati (slui umjesto stenograma)
diktaman (lat. dictamnum) jasenak,
rutvica (ljekovita biljka, vrsta maurane)
diktando (lat. dictando)' pisanje po diktatu; zadatak napravljen po kazivanju u pero
diktat (lat. dictatum) 1. kazivanje u
pero, zadatak raen po kazivanju u
pero; diktando; 2. nareenje, zapovijed
diktator (lat. dictator) 1. u starorimskoj
dravi: najvii slubenik s neogranienom vlau koja je mogla trajati
najvie est mjeseci, a kojega su birali u izuzetno tekim prilikama za
dravu: 2. onaj koji neogranieno vlada, koji zapovijeda, koji trai poslunost bez pogovora
diktatura (lat. dictatura) vlast diktatora; reim koji uspostavlja diktator;
neograniena vlast
diktatura proletarijata prema povijesnom materijalizmu: dravni oblik
vlasti radnike klase (proletarijata)
koji ona mora uspostaviti da bi osigurala ukidanje kapitalistike eksploatacije i kapitalizma te ostvarenje komunistikog drutva
diktirani mir mir koji se sklapa po diktatu drugih sila, bezuvjetni mir koji
se mora prihvatiti i potpisati
diktirati (lat, dictare) kazivati u pero,
govoriti nekome tako da onaj kome
se govori to zapisuje; govoriti nekome

diktitis
to treba raditi, savjetovati, zapovijedati; propisivati, propisati, npr.
kaznu
diktitis (gr. diktyon mrea) med. upala
mrenice
diktivan (lat. dicere govoriti, dictus)
gram. izjavan
dilaceracija (lat. dilacerare razderati,
raskomadati) rastrgnue, razdiranje,
raskinue
dilacija (lat, differre odgoditi, dilatio)
odugovlaenje, odgaanje roka
dilatabilan (lat. dilatabilis) rastegljiv,
pruiv, koji se moe proiriti
dilatacija (lat. dilatatio) rastezanje, irenje, proirivanje; med. proirenje
srca
dilatator (lat. dilatator) med. otvara,
sprava za proirivanje, npr. rane
dilatatoran (lat. dilatatorius) koji proiruje, rastee, razvlai
dilatometar (lat. dilatere, gr. metron)
fiz. sprava za mjerenje volumenskog
irenja pojedinih tekuina
dilatoran (lat, dilatorius) koji razvlai,
odugovlai, otee, odlae
dilatorij (lat. dilatorium) prav. propis
(ili: naredba) o odgaanju roka
dilber (tur.) prid. lijep, krasan, zanosan,
voljen; im. dragi; ljubimac; miljenik;
zavodnik
dilema (gr. dilemma) neugodan poloaj u kojem se nalazi ovjek kad se
mora odluiti izmeu dviju podjednakih mogunosti; dvojba; log. zakljuak u kojem je prva premisa
hipotetian sud, a druga disjunktivan (polilela)
diletant (tal. dilettante) prijatelj (ili:
ljubitelj) umjetnosti, onaj koji se bavi
nekom umjetnou ili vjetinom samo iz ljubavi prema njoj ili radi prikraivanja vremena (za razliku od
umjetnika kao znalca, strunjaka);
pren. onaj koji je u nekoj struci povran, nedouen, bez strune spreme

296

diluvij
diletantizam (tal. dilettare) ljubav prema umjetnostima ili vjetinama, bavljenje neim iz ljubavi, a ne profesionalno; pren. nestrunost, povrnost
diletantsko kazalite kazalite u kojem glume oni kojima gluma nije
struka
diletirati (tal. dilettare) zabavljati, veseliti
diligencija (lat. diligentia) briljivost,
paljivost; revnost, marljivost; prav.
briljivo izbjegavanje povrnosti u
poslovima; con diligenza it. kon dilienca (tal.) glaz. briljivo, paljivo
diliansa (fr. diligence) brzina, hitrina;
zatvorena koija za prijevoz putnika,
tzv. brza pota; potanska koija
dilkua (tur.) ptica (papiga, slavuj)
dilogian (gr. dilogos) koji se moe
dvojako razumjeti, dvosmislen
dilogija (gr. dilogia) dvojako znaenje,
dvosmislica
dilucida intervalla (lat.) mn. med. svijetli trenuci, tj. trenuci svijesti i prisebnosti kod bolesnika, osobito duevnog bolesnika; ee: lucida intervala
dilucidacija (lat. dilucidatio) prav. objanjenje, tumaenje
dilucidirati (lat. dilucidare) osvijetliti,
rasvijetliti; objasniti, protumaiti
dilucija (lat. dilutio) razblaivanje, rastapanje, smanjivanje jaine
diludij (lat. diludium) odmor pri gladijatorskim borbama; kaz. vrijeme izmeu inova
diluencije (lat. diluentia) med. sredstva
za razblaivanje
diluendo (tal.) glaz. gasei se, s postupnim slabljenjem jaine tona dok se
potpuno ne izgubi
diluirati (lat. diluere) razblaiti, npr.
vino vodom; otopiti, rastopiti, oprati,
zbrisati, razbiti (npr. sumnju, nepovjerenje)
diluvij (lat. diluvium spiranje zemlje)
poplava, potop; poplavljena zemlja;

diluvij alan

297

geol. doba u razvoju Zemljine kore

kad su se ledenjaci poeli topiti, a
koje je neposredno prethodilo dananjem dobu
diluvijalan (lat. diluvialis) potopni; poplavljen; diluvijalno tlo tlo poplavljenog zemljita; diluvijalni minerali
minerali koji su nastali zbog posljednjih velikih promjena u Zemljinoj kori koje su nastale kao posljedica poplave; diluvijalni ovjek
pretpovijesni ovjek, praovjek
dimaher (gr. dyo dva, machaira ma)
gladijator koji u borbi ima dva maa
ili ma i bode
dime it. dajm (engl.) sjevernoameriki
novac = deseti dio dolara
dimenzija (lat. dimetiri izmjeriti, dimensio) mjerenje, prostiranje, pruanje; zamiljene ravne linije pomou
kojih se prostiranje nekog tijela i njegovih granica (povrine, linije), ili nekog dijela prostora koji predoavamo kao prazan, mogu odreivati i
mjeriti; da bismo to mogli odrediti,
potrebne su nam tri dimenzije, tri
pravca koji se sijeku pod pravim kutom: duina, irina i visina (ili dubina); tijelo ima tri dimenzije (ono je
trodimenzionalno), povrina dvije, a
linija jednu dimenziju; prema teoriji
relativiteta, etvrta dimenzija je "vrijeme"; usp. koordinatni sustav
dimenzioniranje (lat. dimensio) mjerenje, proraunavanje veliine, jaine, presjeka
dimenzionirati (lat. dimensio) izmjeriti
presjek, npr. dobro dimenzionirani
zidovi zidovi ija je jaina dobro proraunana; dimenzionirano drvo drvo
za grau, graa
dimeran (gr. di-, meros dio) koji se
sastoji od dva dijela, dva lana, dvolan
dimetar (gr. di-, metron) metr. stih
koji se sastoji od dvije stope ili dva

dimorfija
stihovna takta, npr. jedan jampski
stih od etiri stope, kvaternarij
dimetilbenzol kem. otapalo za kauuk
i lak, ksilol
dimijaua ena koja nosi dimije; pren.
zatucana, nemoderna muslimanka)
dimije (tur. dimi) vrlo iroke hlae istonjakog kroja (za mukarce i ene)
diminucija (lat. diminutio) smanjivanje, smanjenje, umanjivanje, umanjenje, poputanje; smanjenje, smanjenost, umanjenje, umanjenost; trg.
odbijanje od svote; diminutio capitis
it. diminucio kapitis (lat.) prav. graanska smrt
diminuedno (tal.) glaz. postupno tie,
sve slabije (tj. smanjivati jainu tonova)
diminuirati (lat. diminuere) smanjiti,
smanjivati, umanjiti, suziti, skratiti,
popustiti (npr. u snazi, jaini)
diminuto (p. diminuto) u panjolskoj
inkviziciji: optueni za herezu koji
nije, po miljenju inkvizitora, sve priznao, osobito onaj koji je izdao premalo sukrivaca (nakon muenja
ovakvi su krivci spaljivani na lomai kao nepopravljivi grjenici)
diminutor (lat. diminutor) mat. umanjitelj; suptrahend
dimirba (tur. demirba) imovina
dimisija (lat. dimissio) smjenjivanje s
poloaja, otputanje; ostavka, zahvaljivanje na slubi; usp. demisija
dimisionar (lat. dimissionarius) onaj
koji daje ostavku na zvanje ili poloaj
dimisorij (lat. dimissorium) isprava o
otputanju, smjenjivanju
dimitirati (lat. dimittere) otpustiti, otjerati iz slube; zahvaliti se, dati ostavku
dimorfan (gr. di-, morfe, oblik) koji
ima dva oblika, dvooblian; dimorfne
biljke biljke iji se cvjetovi javljaju u
dva oblika; v. dimorfizam
dimorfija v. dimorfizam

dimorfizam
dimorfizam (gr. di-, morfe oblik) dvooblinost; biol. javljanje dvaju razliitih oblika kod ivih bia, npr. koko i pijetao; min. svojstvo nekih tijela da se mogu, i pored istog sastava, pojavljivati u bitno razliitim
kristalnim oblicima; dimorfija
dimotiki (gr. demos narod, puk) varijanta novogrkog knjievnog jezika,
temelji se na pukom govoru;
din (gr. dynamis sila) fiz. jedinica sile
u apsolutnom sustavu mjera: sila koja masi od lg daje ubrzanje od 1 cm
u 1 sek.
dina (kelt. din) geol. pjeani breuljak,
dug po nekoliko stotina, a visok po
nekoliko metara, pjeani sprud
dinametar (gr. dynamis, metron) opt.
instrument za mjerenje snage poveavanja teleskopa
dinamian (gr. dynamis) koji se temelji na dinamici; sposoban, koji ima
jako djelovanje, koji ima svoju snagu,
koji slobodno djeluje, koji djeluje
vlastitom unutarnjom i ivom silom,
koji je stalno u pokretu; supr. statian
dinamiar (gr. dynamis) pristaa dinamistike
dinamina geologija v. geodinamika
dinamika (gr. dynamike) 1. fiz. znanost o silama i o gibanjima koja te
sile proizvode (dio mehanike); 2. sile
koje djeluju (ili sila, energija koja
djeluje), proizvode djelovanje i upravljaju njime u bilo kojem obliku; glaz.
mjera kojom se oznauje jaina izvoenja
dinamis (gr. dynamis) sila, snaga, sposobnost; (u Aristotelovoj filozofiji
nasuprot energiji, stvarnosti) mogunost; potencija
dinamistika (gr. dynamis) nauavanje
koje tvar i pojave u prirodi izvodi iz
sila prirode
dinamit (gr. dynamis sila) eksploziv,
mjeavina koja se sastoji od 75% ni-

298

dinaroid
troglicerina i 25% nekoga drugog,
elastinog, ali neeksplozivnog tijela,
obino s infuzorijskom ili dijatomejskom zemljom; ako se, umjesto s infuzorijskom zemljom, pomijea s prahom slabo peenog drvenog ugljena,
mjeavina se tada zove celulozni dinamit (izumitelj vedski kemiar
Alfred Nobel, 18331896)
dinamizam (gr. dynamis sila) v. preanimizam
dinamo (gr. dynamis) stroj za proizvodnju elektrine struje mehanikim
radom, okretanjem vodia kroz magnetno polje
dinamo-stroj v. dinamo
dinamoelektrini stroj v. dinamo
dinamogen (gr. dynamis, genos podrijetlo) fiz. koji proizvodi snagu
dinamograf (gr. dynamis sila, grafo
piem) pokaziva sile, naprava za
automatsko biljeenje upotrijebljene
sile
dinamologija (gr. dynamis sila, logia)
znanost o pojedinim prirodnim silama
dinamometamorfoza (gr. dynamis,
metamorfosis) geol. preobraavanje
ruda u velikim dubinama kamene
' kore (pod utjecajem visoke temperature, tlaka i vode) u nove rude
dinamometar (gr. dynamis sila, metron mjera) fiz. naprava (obino s
oprugom) za mjerenje sila
dinamometrija (gr. dynamis, metria)
fiz. mjerenje sila; prid. dinamometrijski
dinamozoizam (gr. dynamis sila, zoon
ivo bie) fil. nauavanje o snazi
obdarenoj svijeu i voljom
dinarid (naziv prema planini Dinari)
tip ljudske rase sa sljedeim karakteristikama: visok rast, kratka glava,
tamna kosa, crne oi, esto kukast
nos
dinaroid ovjek nalik na dinarida

dinas-cigle
dinas-cigle na vatru veoma otporno kamenje od istog kvarca, s malom primjesom vapna, eljeznog oksida i
ilovae; slui za unutarnje oblaganje
pei s visokim temperaturama
dinast (gr. dynamai mogu, dynastes)
vladar, gospodar; u srednjem vijeku:
posjednik vitekog imanja, vlastelin
dinastian (gr. dynastes) koji pripada
nekoj vladarskoj lozi; koji je pristaa
neke vladarske loze, dinastije
dinastija (gr. dynasteia vlast, mo)
vladarska loza, niz vladara iz iste
loze
dinastizam (gr. dynastes vladar) odanost vladaru, odnosno vladajuem
domu, privrenost dinastiji
dine (fr.diner ruak; dananje znaenje:
veera) 2. glavni obrok; svean otmjen ruak, gozba
dine (kelt.) 1. mn. brjegovi od ivog pijeska koje nanosi vjetar; sipine, pijesci, prina, prud
dingi (engl. dinghy, dingey) port, mali
amac za jedrenje
dingo (austral.) divlji ili poludivlji australski pas
dinici (gr. dinos vrtoglavica) mn. med.
sredstva protiv vrtoglavice; tonije:
antidinici
dinigla podlanica, komara, lovrata (vrsta ribe)
dining-car it. dajning-kar (engl.) kola
za ruanje; dining-room it. dajningrum (engl.) blagovaonica
dinirati (gr. deinos, straan, ornis ptica) v. moavke
dinkohotizam (p. Don Quijote) sklonost pustolovinama, avanturama
dinofonitet (gr. deinos silan, jak, fone
glas) lingv. jaina glasa
dinosaur (gr. deinos uasan, straan,
sauros guter) zool. divovski pretpotopni gmaz (dugaak do 30 m) iji
kostur pokazuje karakteristike ptice
i sisavca

299

Diomed
dinoterij (gr. deinos uasan, straan,
therion zvijer) vrsta pretpotopnog divovskog rilaa
dinstati (njem. diinsten) priti jelo na
poseban nain; pirjati
dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvjerac, bezbonik, ateist
Dio (tal. Dio, lat. Deus) Bog; per Dio!
(tal.) zaboga!
dioda (gr. dyo dva, anodos uspon) u
radio-tehnici cijev sa dva elementa;
usp. trioda
diofiziti (gr. dyo, fysis priroda) mn.
pristae kranske sljedbe koja je
smatrala da su u Kristu bile dvije
prirode, boanska i ljudska; suprotno: monofiziti
Diogen (gr. Diogenes "onaj koji vodi
podrijetlo od Zeusa") filozof iz Sinope u M. Aziji (403323 pr. n. e.),
nazvan "Pas"; Sokratov pojam autarkije podigao je do askeze koja odbacujui svaku ivotnu udobnost
trai krajnje odricanje elja; nije
priznavao postojee zakone i bio je
prototip cininog filozofa; o njemu se
pria da je stanovao u bavi, da je
Aleksandra Velikog (kad ga je ovaj
posjetio i rekao mu da kae jednu
elju) zamolio da mu se skloni sa
sunca, da je u podne po Ateni svijeom traio 'ljude" itd.; pren. onaj koji
prezire svijet, mizantrop
Dioklecijan rimski car, podrijetlom
Dalmatinac (3. i 4. st. n. e.); Dioklecijanova palaa ljetnikovac u obliku
rimskog tabora koji je Dioklecijan
izgradio nedaleko od svog rodnog
mjesta Salone (Solina) zametak
dananjeg Splita
dioktaedar (gr. di-, okto osam, edra
osnova) geol. poliedar s dvaput po
osam, tj. esnaest, povrina; prid.
dioktaedarski
diolen naziv za sintetike tkanine
Diomed 1. kralj Trakije, sin Aresov, bio
je veoma okrutan (svoje je kobile hra-

Diomeje
nio ljudskim mesom); svladao ga je
Heraklo i dao ga za hranu tim kobilama; 2. sin Tidejev, jedan od najveih junaka pod Trojom; nakon povratka iz rata bio je prognan iz vlastite kue te se preselio na zapad i
osnovao nekoliko novih gradova (i
Primoten zovu "Diomedov otok")
Diomeje staroatenske svetkovine u ast
Herakla (naziv po atenskom heroju
Diomu, Heraklovu ljubimcu)
Diona mit. nimfa, ki Urana i Geje, sa
Zeusom rodila Afroditu; 2. etvrti Saturnov unutarnji satelit, otkriven
1684.
Dioniz (gr. Dionysos) mit. prijatelj muza, starogrki bog vina i vinogradarstva; Bakho
dionizije (gr. Dionysia) mn. starogrke
svetkovine u slavu boga Dioniza, inile su ih preteito orgijanja i pijanevanja; bakanalije
dionizijska era raunanje vremena od
Kristovog roenja koje je uveo Dionizije Mali (Dionisus Exiguus), znanstvenik iz VI. st.; prema njemu, Krist
se rodio 754. g. od osnivanja Rima
dionizijski (gr. Dionysos) fil. izraz kojim Nietzsche naziva element pun
snage i strastvenosti u ivotu i volji;
suprotno: apolonijski
diopter (gr. dia kroz, orao gledam, vidim) opt. sprava za viziranje, osobito
na ureajima za mjerenje; sastoji se
od dva dijela, od kojih je jedan okrenut oku onoga koji vizira, a drugi
predmetu koji treba vizirati
dioptrian (gr. dioptrikos) koji spada
u dioptriju; dioptrine boje boje koje
nastaju zbog prelamanja svjetlosti
dioptriko ravnalo mesingano ravnalo koje ima dvije tanke metalne ploice s prorezima kroz koje se gleda
(zastarjeli geodetski instrument za
odreivanje pravca na stolu za mjerenje)

300

dioteleti
dioptrija (gr. dioptron sve kroz to se
vidi) opt. jedinica za mjerenje jaine
lee (jaina lee = reciprona vrijednost arine udaljenosti), jaina lee
ija je arina udaljenost jedan metar; lea jaine 5 dioptrija ima arinu udaljenost 0,20 m
dioptrika (gr. dia, orao gledam) opt.
znanost o prelamanju svjetlosnih
zraka kroz vodu, staklo i dr.; anaklastika
diorama (gr. di-orao gledam kroz) prozirna slika, okrugla slika na prozirnom materijalu koja pomou umjetnog osvjetljavanja pokazuje promjenjive svjetlosne tonove (dnevne i
veernje pejzae) ili tonove boja (zima, bujno zelenilo), ponekad s likovima u pokretu; izumio Daguerre
1822. g.
dioreksin (gr. diorysso potkopavam)
ekspolozivni prah, mjeavina pikrinske kiseline, drvenog ugljena, piljevine, salitre i sumpora
dioristiki (gr. diorizo ograniavam,
odvajam, razlikujem) koji objanjava,
tumai, odreuje
diorit vrsta kamena vulkanskog podrijetla
diorizam (gr. diorismos ograniavanje,
odredba) fil. odreivanje pojma
diortotian (gr. diorthoo ispravljam)
koji ispravlja, koji slui za ispravljanje (ili: namjetanje, dotjerivanje)
diortoza (gr. diorthosis ureivanje)
popravljanje, poboljavanje; med. namjetanje, ispravljanje uganutih ili
iskrivljenih udova
Dioskuri (gr. Dios-kuri sinovi Zeusovi)
mit. Kastor i Polideur (Poluks), blizanci; pren. nerazdvojni prijatelji
diosmoza (gr. di-, dia-, osmos guranje,
tiskanje) fiz. v. osmoza
diostoza (gr. di-, osteon kost) med. pomicanje kostiju
dioteleti (gr. dyo, thelo hou) mn. teol.
pristae nauavanja o dvije prirode i

dipetalan
dvije volje u Isusu Kristu; usp. monoteleti
dipetalan (gr. di-, petalon list) bot. sa
dva lista, sa dva cvjetna listia
dipigus (gr. di-, pyge stranjica) dvojna
nakaza koja ima jednu glavu i jedan
prsni ko, ali se tijelo ispod pupka
udvostruuje, tako da nakaza ima
dvije stranjice i dva para nogu
dipirih (gr. di-, pyrriche) metr. dvostruki pirih, stihovna stopa od etiri
kratka sloga: U U U U
diplazija (gr. diplasis dvostruk) glaz.
dvostruki pianoforte, s dvije klavijature koje stoje jedna prema drugoj
diplazijazam (gr. diplasios dvostruk)
udvostruenje, podvostruenje
diple (gr. diple) kritiki znak u obliku
poloenog velikog slova ipsilona za
oznaavanje pogrenog naina itanja, kao i sumnjivih mjesta u pjesnikim djelima, osobito u drami, kako
bi se 'glumac upozorio da ne pogrijei
u interpretiranju
diplodok (diploos dvostruk, dokos greda) izumrli golemi guter iz skupine
dinosaura, imao je dugaak vrat i rep
te je ivio na kopnu i u vodi
diploja (gr. diplon) fiziol. stanini sloj
izmeu dviju tankih kotanih ploa,
osobito kod kostiju lubanje; bot.
unutarnja stanina masa lia i plodnice
diploma (gr. diploo, diploma) povelja,
osobito ona kojom se daju dostojanstva, slobode, povlastice, prava itd.;
povelja o imenovanju, osloboenju ili
pomilovanju; povelja kojom se ukazuje poast, odlikovanje; svjedodba
o poloenom ispitu, osobito na visokim kolama
diplomacija (gr. diploma) formalno
posredovanje u meusobnim odnosima izmeu civiliziranih drava, naela i pravila koja vrijede u tom pogledu; slubeni organi koji se bave
tim poslom; umijee u javnom i taj-

301

diplosija
nom voenju pregovora izmeu pojedinih vlada
diplomat (gr. diploo, diploma) osoba
koja u meunarodnim odnosima
predstavlja neku suverenu dravu;
pren. oprezan i sumnjiav ovjek
diplomatiar (gr. diploma) poznavatelj i znalac u itanju i tumaenju
starih povelja
diplomatika (gr. diploma) pomona
povijesna znanost, znanost o poveljama, tj. umijee itanja i pravilnog
tumaenja starih povelja, utvrivanja njihove izvornosti, originalnosti,
vremena kad su izdane itd.; ponekad = diplomacija
diplomatizirati (gr. diploma) odravati vezu sa stranim vladama, djelovati kao diplomat; voditi pregovore,
pregovarati sa stranim vladama;
pren. na uglaen nain skrivati svoje
miljenje i namjeru, ponaati se
oprezno, mudro i uglaeno
diplomatrij (gr. diploma) zbirka povelja
diplomatski (gr. diploma) poveljno,
dokumentirano, to se temelji ili dokazuje na osnovi povelja; to se tie
pregovora i veza izmeu drava, to
spada u poslove jednog izaslanika u
stranoj dravi; dravniki, izaslaniki, ambasadorski; pren. mudro,
oprezno, uglaeno, s mnogo takta; diplomatski zbor (fr. corps diplomatique) svi predstavnici stranih drava
akreditiranih kod neke vlade, diplomatsko tijelo
diplomiran (gr. diploma) koji je dobio
pisanu potvrdu o nekoj poasti, svjedodbu o poloenom zavrnom ispitu, povelju o imenovanju na neki poloaj ili neko zvanje
diplomirati (gr. diploma) poloiti posljednji i zavrni ispit na visokoj koli, osobito na fakultetu sveuilita
diplosija (gr. diplos dvostruk, ops, opos
oko) med. dvostruko vienje nekog
predmeta, ditopsija

diplosomija
diplosomija (gr. diploos, soma tijelo)
raanje dvostrukih nakaza (npr.
sijamski blizanci)
dipodan (gr. di-pus) metr. s dvije stope, od dviju stopa, dvostopni
dipodija (gr. di-, pus, podos stopa)
metr. dvostruka stopa, spajanje dviju metrikih stopa u osnovni metar
ili takt jednog stiha; sizigija
dipol (gr.) ureaj koji se sastoji od
dvaju nasuprot postavljenih jednakih elektrinih naboja
dipren (fr. dupren, po imenu amerike
tvrtke Du Pont de Nemours) sintetiki kauuk
diprosop(us) (gr. di-, prosopon lice)
nakaza s dvije sljubljenje glave, ali
tako da se na njoj razlikuju dva lica
dipsakus (gr. dipsa e, dipsakos)
med. bolest ei
dipsetian (gr. dipsao ednim) koji
edni, koji voli piti; koji izaziva e
dipsodian (gr. dipsao) v. dipsetian
dipsomanija (gr. dipsa, mania) med.
strast za piem; pijaniko ludilo
dipteralni hram arhit. v. dipteros
dipteri (gr. di-pteron krilo) mn. zool.
dvokrilci, insekti sa dva neobrasla
krila (muhe, obadi, komari i dr.)
dipterologija (gr. di-, pteron krilo, logia) zool. znanost o dvokrilcima
dipteron arhit. v. dipteros
dipteros (gr. di-, pteron krilo) arhit.
hram ograen sa dva reda stupova;
dipteralni hram, dipteron
diptih (gr. diptychon dvostruko presavinuto) dvostruka ploa na sklapanje;
kod starih krana: popis roenih,
krtenih, umrlih itd.; umj. slika u
dva dijela, na dvije ploe ili dva platna, slika koja se moe sklapati
diptoton (gr. di-, ptito padam) gram.
rije koja ima samo dva padea
dirandl (njem. Dirndl djevojica) enska haljina u stilu tirolske nonje,
direbus (gr. dyo dva, res, dat. rebus
stvar) rebus koji ima dvostruko rjeenje

302

diribitor
direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno
upravno ili nadzorno tijelo u nekom
poduzeu, drutvu i si.
direkcijska linija voj. smjer linije, npr.
putanje jednog zrna
direkcional (lat.) iroskopski ureaj
koji pokazuje smjer letenja u zrakoplovima kad zbog manevriranja magnetni kompas ne radi tono
direkt (directus izravan) port, u boksu:
udarac ispruenom rukom tako da
ruka poe najkraim putem u smjeru
protivnikova tijela
direktan (lat. directus) izravan, koji je
u izravnoj liniji, bez posrednika, neposredan; koji radi bez okolianja;
per directum it. per direktum (lat.)
pravim putem; direktni porezi neposredni porezi, npr. porez na prihod;
indirektni porezi posredni porezi,
npr. na ivene namirnice itd.; direktna. trgovina kupovanje robe iz prve ruke, od proizvoaa
direktiva (lat. directiva) uputa, propis,
pravilo o dranju u nekoj stvari,
smjer rada, smjernica; voj. uputa za
rad (u obliku naredbe)
direktoar (fr. directoire) upravno vijee,
direktorij; u Francuskoj revoluciji:
najvia upravna vlast, osnovana 22.
IX 1795., a svrgnuta 9. XI. 1799.;
cijelo razdoblje dok je ta vlast trajala; moda u nainu odijevanja, pokustvu i dr. koja se tada pojavila i imala
klasicistiko-antiki karakter
direktor (lat. director) ravnatelj, upravitelj; zvanje i djelokrug ravnatelja
direktorij (lat. directorium) vrhovna
uprava, vrhovno upravno i nadzorno
vijee nekog poduzea, zavoda, ustanove i dr.; v. direktoar
direktorijalni (lat. directorialis) koji
dolazi od direktora ili direktorija
(npr. direktorijalno rjeenje)
diribitor (lat. diribere brojiti glasove)
broja glasova

dirigent
dirigent (lat. dirigens) ravnatelj, rukovoditelj, upravlja; glaz. onaj koji ravna izvoenjem glazbenog djela; u
pomorskom pravu: poslovoa brodskog drutva
dirigirati (lat. dirigere) upravljati, rukovoditi, upuivati; glaz. ravnati izvoenjem glazbenog djela
dirimencije (lat. dirimentia) prav. razlozi za razvod braka, prepreke za
brak
dirimirati (lat. dirimere) rastaviti, razvesti, ukinuti, ponititi
diriniti (perz. derend na muci) kuluiti, tj. obavljati teke poslove
diritta (tal.) glaz. tonska ljestvica; alla
diritta (tal.) po tonskoj ljestvici, tj.
postupno, od jednog tona do drugog
diriabl (fr. dirieable) aerostat s motorom za pokretanje i ureajima za
upravljanje
Dirka mit. okrutna ena tebanskoga
kralja Lika; muila kraljevu neakinju Antipu sve dok je sinovi (Amfion i Zet) ne spasie privezavi Dirku za rogove bijesnoga bika; ipak se
bog Dioniz smilovao na nju te je
pretvori ujedan izvor kraj Tebe (Dirkino vrelo);
dirupcija (lat. diruptio) probijanje, proboj
Dis (lat. dives bogat) starorimski bog
podzemlja; grki Pluton.
dis glaz. poluton koji se nalazi izmeu
tonova d i e
dis- (gr. dis) 1. pril. u mnogim sloenicama: dvaput, dvostruko
dis- (gr. dys) 3. predmetak kojim se
oznauje loe stanje, smetnja, neugodnost ili tekoa (u mnogim, osobito medicinskim izrazima), odgovara hrvatskom nedis- (lat. dis) 2. predmetak koji odgovara
naem raz- te oznauje razilaenje,
razdvajanje, suprotnost uope
disaharidi (gr.) eeri sastavljeni od
dvije molekule monosaharida (saharoza, maltoza, laktoza)

303

disciplinirati
disakordirati (tal. disaccordare) ne
slagati se, ne suglaavati se; ne zvuati skladno
disaa (tal. disagio) trg. razlika izmeu
boljeg i loijeg novca, na tetu loijeg, tj. broj koji nam pokazuje koliko
se jedinica u srebru manje plaa za
jednu jedinicu u zlatu (npr. ako je
zlatnik 19,50 kn u srebru, onda je
disaa po zlatniku 0,50 kn, a po jednoj zlatnoj kuni 0,025 kn)
disbarizam (gr. dys ne, raz, barys teak) naziv za pojave u organizmu
koje uzrokuje smanjenje atmosferskog tlaka
disborso it. disborzo (tal.) trg. predujam, izdatak, troak
disceptacija (lat. disceptatio) rasprava, raspravljanje o pitanju koje jo
nije izvedeno naisto, debata
disceptator (lat. disceptator) presuditelj, sudac u sporu
disceptirati (lat. disceptare) raspravljati, pretresati, debatirati
discernirati (lat. discernere) odvajati,
razlikovati, raspoznavati, uviati,
spoznavati
discesija (lat. discessio) odlazak, odvajanje; razvod braka
discidij (lat. discidium) raskidanje, razdvajanje; razvod braka
disciplina (lat.) stega, red, poredak
(kolski, vojni, crkveni); znanost,
znanstvena grana, znanstvena struka; znanstveni predmet, nastava, nastavna metoda; disciplina arcana it.
disciplina arkana (lat.) tajna znanost;
teol. uredba o tajnama
disciplinabilan (lat. disciplinabilis)
sposoban da se poui ili dovede u red,
koji se moe neemu nauiti
disciplinirati (lat. disciplina) naviknuti
(ili: navikavati) na stegu, na red; drati u stezi, u redu, u strogoi; disciplinirane trupe dobro uvjebani i na
red naviknuti vojnici

disciplinski
disciplinski (lat. disciplina) koji se tie
stege, reda, stegovni; disciplinska
vlast pravo da se potinjeni silom i
strogou natjeraju na obavljanje
dunosti; disciplinski postupak istraga pretpostavljene vlasti protiv
slubenika zbog nesavjesnog obavljanja dunosti i odreivanje disciplinske kazne
discoverer it. diskoverer (engl.) otkriva, izumitelj; est naziv za amerike umjetne satelite
disdijaklastian (gr. dis-, diaklao prelamam) opt. koji pokazuje dvostruko
prelamanje zraka
disdijaklaza (gr. dis-, diaklao prelamam) opt. dvostruko prelamanje
zraka
disdijapazon (lat. dis, gr. dia, pas sav)
glaz. interval od dvije oktave
disdikija (gr. dys- ne-, raz, dike pravda) nepravednost, neistinitost, razmimoilaenje s pravnim shvaanjima
disecirati (lat. dissecare) razrezivati,
ralanjivati rezanjem
disekcija (lat. dissectio) rezanje nekog
tijela; ralanjivanje (ili: otvaranje)
lea
disektacija (lat. dissecare) v. disekcija
disektor (lat. dissector) onaj koji vri
disekciju
disemija (gr. dys-, haima krv) med.
bolestan sastav krvi, raspadanje krvi
diseminacija (lat. disseminatio) sijanje,
rasijavanje sjemena ivih bia po
zraku; pren. rasprostiranje (ili: raznoenje, irenje) nekog glasa, vijesti
diseminirati (lat. disseminare) rasijati, rasijavati, rasipati; rasprostirati,
raznositi, pronositi glas, osobito: iriti lano nauavanje
disencija (lat. dissentio) razlika (ili: razilaenje) u miljenju; nesporazum,
razvod, nesloga
disenter (eng. dissenter) "onaj koji
drukije misli", heretik (ovako se na-

304

disgregacija
zivaju u Engleskoj pristae svih protestantskih Crkava koji su se, ne toliko po nauavanju koliko po ustrojstvu i obredima, odvojili od dravne,
episkopalne Crkve, kao prezbiterijanci, independenti, metodisti, baptisti, kvekeri, nonkonformisti i dr.)
diserirati (lat. disserere) v. disertirati
disertacija (lat. dissertatio) znanstvena rasprava, osobito ona koja se podnosi sveuilitu radi habilitacije ili
dobivanja doktorske titule (inauguralna disertacija)
disertant (lat. dissertare raspravljati)
v. disertator
disertator (lat. dissertator) pisac znanstvene rasprave; podnositelj disertacije sveuilitu
disesteza (gr. dys-, aisthesis osjet, osjeaj) psih. neosjetljivost, tupoglavost
disfagija (gr. dys-, fagein jesti) med.
teko gutanje hrane, tekoe i jaki
bolovi pri gutanju
disfazija (gr. dys-, fasis izreka, femi
kaem) psih. smetnja u govoru zbog
nesposobnosti pronalaenja odgovarajuih rijei za predodbe
disfiguracija (lat. dis-, figuratio) unakaavanje, unakaenje, nagrivanje,
nagrdenje, kvarenje oblika, nakaznost, nakaza
disforija (gr. dys- ne-, isp. euforija)
med. neraspoloenje, nepovjerenje u
sebe
disfunkcija (gr. dys- ne-, lat. isp. funkcija) med. smetnje pri djelovanju nekog tjelesnog organa,
disgenika (gr. dvs-, genos rod, podrijetlo) raanje duevno i tjelesno zaostale djece; suprotno: eugenika
disgeusija (gr. dys- ne-, geuo kuam,
okusim) med. smetnja okusa, oituje
se u zahtijevanju posebnih jela, npr.
octa, soli itd.
disgregacija (lat. disgregatio) raspadanje, raspad na sastojke

disharmonian
disharmonian (lat. dis-, gr. harmonia sklad) neskladan, pogrjean u
tonu; koji remeti suglasnost
disharmonija (lat. dis-, gr. harmonia)
glaz. neslaganje tonova, nesklad, pogrean ton (disonanca, kakofonija);
nesuglasnost, neslaganje, razdor,
rascijep
disharmonirati (lat. dis-, gr. harmozo
slaem se) ne biti skladan, grijeiti
u tonu; ne slagati se, ne biti sloan
dishidrozis (lat. dis-, gr. hydor voda)
med. kona bolest na prstima ruku i
nogu; javlja se u obliku mjehuria
(sitnih plikova), napunjenih bistrom
tekuinom i praenih svrbeom
dishimija (gr. dys-, chylos sok) med.
lo (ili: nepovoljan) sastav tekuina
u tijelu (poglavito zbog loe prehrane)
disidencija (lat. dissidentia) rascijep,
cijepanje; razvod, nesloga; razliitost
u miljenju, osobito vjerskom
disident (lat. dissidens) otpadnik, odmetnik, onaj koji se razilazi u miljenju, heretik
disidij (lat. dissidium) razvod, rascijep,
nesloga, razliitost u miljenju
disilab (gr. di-, syllabe slog) gram. rije
od dvaju slogova, dvoslona rije
disimilacija (lat. dissimilatio) gram.
razjednaavanje, tj. pretvaranje jednog od dvaju jednakih glasova u neki
drugi glas (npr. Beom umjesto
Beem); bot. razgradivanje organske
hrane u listu; biol. razaranje metabolizma, katabolizam, razaranje promjena tvari u organizmu, raspadanje ive supstance; usp. asimilacija
disimilaritet (lat. dissimilaritas) neslinost, razliitost, raznorodnost
disimilirati (lat. dissimilis) ne biti slian, razlikovati se; gram. razjednaavati
disimulacija (lqt. dissimulatio) zatajivanje; pretvaranje, prijetvornost,
prikrivanje; dvolinost, licemjerje

305

disjunktivan
disimulator (lat. dissimulator) onaj koji
neto taji ili krije, prikriva, licemjer
disimulirati (lat. dissimulare) kriti,
prikrivati, tajiti, zatajivati; pretvarati se
disinvolto (tal.) glaz. neusiljeno, prirodno
disipacija (lat. dissipatio) rasipanje,
razbacivanje; rastresenost, nepanja;
raspravanje, npr. magle, dima; rasipanje energije i njezino pretvaranje u oblike koji se vie ne mogu ponovno iskoristiti za rad, npr. toplina
iz parnog stroja koja zagrije zrak
disipator (lat. dissipator) raspikua,
rasipnik; dimnjak s vie postranih
otvora na gornjem dijelu radi ravnomjerne raspodjele plinova
disjektan (lat. disjicere, disjectus) razbacan, raspren, razasut
disjungirati (lat. disjungere) odvojiti,
odijeliti, rastaviti, razvesti
disjunkcija (lat. disiunctio) razdvajanje, iskljuenje; suprotnost; logino
razdvajanje
disjunktivan (lat. disjuncitvus) razdvojan, odvojan, iskljuan, rastavan,
koji razdvaja, odvaja, iskljuuje; suprotan; gram. disjunktivne ili rastavne reenice nezavisne reenice koje
izriu radnje od kojih se jedna moe
dogoditi, a druga ne, npr.: "Ili doi,
ili pii"; disjunktivni veznik rastavni
veznik (ili); log. disjunktivni pojmovi
oni koji su po svom opsegu odvojeni
jedan od drugog, ali oba pripadaju,
kao srodni, nekom viem, openitijem pojmu; npr: mukaracena,
pasmaka; disjunktivni sudovi sudovi s disjunktivnim pojmovima, tj.
s pojmovima koji se meusobno iskljuuju (npr. S je ili P1 ili P2); disjunktivni silogizam (ili zakljuak) zakljuak u kojem je prva premisa
disjunktivni sud, a druga potvruje
ili negira jednu od alternativa postavljenih u prvoj premisi

disk
disk (gr. diskeo, diskos) port, okrugla
ili obla ploa za bacanje, napravljena
od kamena, eljeza ili drveta; igra
kod starih Grka ve u Homerovo doba veoma poznata i omiljena; u suvremenoj lakoj atletici bacanje diska
ponovno je oivjelo; suvremeni disk,
obino od drveta ili eljeza, ima
promjer 22 cm, a teak je 2 kg; bot.
unutarnji krug sloenih cvjetova,
npr. suncokreta
diskant (lat. discantus) najvii glas (kod
djece i ena) = sopran
diskantist (lat. discantare) pjeva koji
pjeva najvii glas, sopranist
diskantni klju glaz. oznaka tonskih
ljestvica koja naznauje da c (ce) pada na prvu crtu
diskatapozija (gr. dys-, katapinein
progutati, kataposis gutanje) med.
tekoa (ili: smetnja) pri gutanju hrane ili pia
diskemija med. v. disemija
diskinezija (gr. dys- ne-, kineo kreem
se) 1. med. automatske kretnje, npr.
trzanje miia i si.; 2. neprohodnost
disklamacija (lat. disclamatio) negiranje, nepriznavanje; prav. lano poricanje svojih obveza
disklamirati (lat. dis-, clamare) poricati, negirati, ne priznavati
disko-dokej (gr.-engl. disc-jockey)
osoba koja upravlja razglasnim ureajem u disko-klubovima ili na radiju
bira glazbu uz popratni komentar
disko-klub (gr.-engl.) krug mladei
koja se okuplja kako bi sluala suvremenu glazbu i plesala; disko, diska
diskobol (gr. diskos, bole hitac) baca
diska
diskobolija (gr. diskos, bole hitac) bacanje diska
diskofil (gr.) skuplja i ljubitelj nosaa zvuka (gramofonskih ploa, kaseta, CD-a)

306

diskonto
diskoidan (gr. diskos, eidos oblik) slian disku, slian tanjuru, tanjurast,
ploast
diskolija (gr. dyskolia) nezadovoljstvo,
neraspoloenje, turobnost, sjeta; sklonost nekih ljudi da sve stvari i pojave
tumae i gledaju u crnoj boji; suprotno: eukolija
diskoloracija (lat. discoloratio) obezbojenje, gubljenje boje, blijeenje
diskoloran (lat. discolor) razliite boje,
raznobojan, aren
diskont (tal. disconto) trg. v. diskonto
diskontant (tal. disconto) trg. osoba
koje daje mjenicu u eskont
diskontar (tal. disconto) trg. osoba koja
prima mjenicu u diskont, koja je diskontira
diskontinuiran (lat. dis-, continuere)
prekinut, kod kojega je prestala veza,
bez veza; prekidan, neproduan, koji
nije u vezi sa zakonom kontinuiteta
diskontinuitet (lat. dis-, continuitas
produnost, neprekidnost) prekid,
prestanak, prekidnost, neprodunost
diskontirati (tal. disconto) trg. odbiti,
odraunati; osobito: kupiti ili prodati mjenice, po odbitku odreenih postotaka, za gotovinu prije isteka roka; diskontabilna mjenica ona koja
se izdaje pouzdanim trgovakim firmama u koje se ne sumnja da e ih
tono i na vrijeme regulirati
diskontni posao bank. kupovanje kratkoronih trabina, osobito mjenica
iji rok plaanja jo nije dospio; usp.
eskontni posao
diskontni raun trg. izraunavanje sadanje vrijednosti odreene svote
(trabine) ije plaanje tek kasnije
dospijeva
diskonto (tal. disconto, fr. decompte,
escompte) trg. odraunavanje, odbijanje postotaka pri isplaivanju mjenica kojima jo nije dospio rok plaanja; naknada

diskonvenijencija

307

diskonvenijencija (lat. disconvenientia) neprilinost, nepristojnost, neprikladnost, neskladnost

diskordantan (lat. discordans) neskladan, nesloan, nesuglasan, nejednak
diskordantnost (lat. discordare ne
slagati se, fr. discordance) nesklad,
neskladnost; nesloga, nesuglasnost;
geol. neskladno (ili: neparalelno) leanje jednog sustava mlaih slojeva
na nekom starijem sloju ili pokraj
nekog starijeg sloja
diskordija (lat. discordia) nesloga, razdor, nesuglasnost
diskordirati (lat. discordare) glaz.
odudarati od pravilnog tona, ne slagati se, ne ii usporedno s drugim
tonovima, ne biti u skladu
diskoteka (gr. diskos kolut, theke krinja, ormar) 1. zbirka nosaa zvuka
koje posjeduje neka osoba ili ustanova; 2. ustanova koja posuuje nosae zvuka pojedincima
diskrazija (gr. dys-, krasis mjeavina)
med. loa izmjena organskih tvari u
tijelu
diskrecija (lat. discretio, fr. discretion)
obzirnost i opreznost u govoru i ponaanju, paljivost, suzdrljivost; voenje rauna o osjetljivosti drugoga;
utljivost; velikodunost (pobjednika); predati se na diskreciju predati
se na milost i nemilost; a discretion
it. a diskresjon (fr.) prema uvjerenju, na milost i nemilost; diskrecijske
godine godine zrelosti, godine punoljetnosti; diskrecijsko doba doba u kojem netko ima pravo odluiti se kojoj e vjeri pristupiti; diskrecijski
dani trg. vrijeme koje se moe jo
ekati od dana kad mjenici doe rok
pa do njezinog slanja na protest
diskrecijski v. diskrecionaran
diskrecionaran (fr. discretionnaire)
ostavljen obzirnosti i osobnom miljenju; diskrecionarna vlast slobodno, neogranieno sudsko pravo i

diskrimen
vlast, osobito predsjedavajueg, da
tijekom rasprave po vlastitom uvjerenju bira sredstva koja mu se ine
svrsishodna; diskrecijski
diskredit (lat. dis- creditare, fr. discredit) nepovjerenje, lo glas, gubitak
kredita; gubitak ugleda (ili: vrijednosti)
diskreditiranje (fr. discrediter) liavanje povjerenja ili ugleda, ozloglaenje, iznoenje na lo glas, nanoenje tete neijem dobrom glasu
diskreditirati (fr. discrediter) liavati
povjerenja ili ugleda, ozloglasiti,
uzeti nekome dobar glas, ugled ili
povjerenje
diskrepancija (lat. discrepantia) nesuglasnost, neslaganje, neskladnost,
razlika
diskrepantan (lat. disrepans) koji odudara, koji se razlikuje od nekoga ili
neega, koji nije u skladu
diskretan (lat. discernere razdvojiti,
odvojiti, discretus razdvojen, odvojen;
razliit) 1. po sebi razliit ili odvojen; mat. fil. kem. diskretna veliina
veliina kod koje dio prethodi cjelini,
veliina iji dio slui kao mjera (stotina kao cijelo sastoji se od 100 jedinica); supr. kontinuirana veliina,
tj. veliina kod koje cjelina prethodi
dijelovima, veliina koja nema mjere
u sebi (jedinica se ne sastoji od razlomaka); 2. koji umije razborito praviti razliku meu stvarima i si.,
suzdrljiv, paljiv, utljiv, koji umije
uvati tajnu, pouzdan, povjerljiv, mudar, oprezan; 3. discreto, con discrezione it. diskreto, kon diskrecione
(tal.) glaz. oprezno, vodei rauna o
glavnom glasu i o namjeri kompozitora
diskrimen (lat. discernere, discrimen)
neto to odvaja, mea, granica, meuprostor; razlika, razmak, razlinost; presudan ili kritian trenutak,
najvea opasnost, kriza

diskriminacija

308

diskriminacija (lat. discriminare odvajati, praviti razliku, discriminatio)

u meunarodnim odnosima: davanje
manjih prava pripadnicima jedne
drave nego to se daju pripadnicama drugih drava; rasna diskriminacija socijalnopravni odnos u nekim dravama koji pripadnicima
drugih rasa (npr. Crncima i Zidovima) i nacionalnim manjinama osporava ona prava i graanske slobode
to ih uivaju pripadnici vladajuceg
naroda; obespravljenje kolonijalnih,
polukolonijalnih naroda ili narodnih
manjina od strane vladajueg naroda
diskriminanta (lat. discriminare) mat.
kod odreivanja korijena (x : , x 2 )
kvadratne jednadbe: izraz koji se
nalazi pod korijenom
diskriminirati (lat. discriminare) dijeliti, odvajati, razlikovati; smanjivati
prava, prikraivati prava, obespravljivati; graniiti
diskromatopsija (gr. dys-, chroma, boja, opsis vid, vienje) med. sljepilo
za boje, nesposobnost osjetila vida da
u podjednakoj mjeri zamjeuje sve
boje spektra
diskulirati (lat. dis-culpare) pravdati,
opravdavati, dokazati nedunost
diskulpacija (lat. disculpatio) opravdavanje, dokazivanje nedunosti
diskurirati (lat. discutere) govoriti, razgovarati
diskurs (lat. discursus, fr. discours) razgovaranje, razgovor; govor, predavanje, izlaganje
diskurzivan (lat. discursivus) log. onaj
koji je isto misaone, pojmovne prirode (supr. intuitivan); razgovoran,
u razgovoru, usputan
diskusija (lat. discussio) raspravljanje,
istraivanje razgovorom, objanjavanje putem izmjene misli i razliitih
stajalita
diskusijski (lat. discussivus) koji objanjava; koji razlae

dislokacija
diskutabilan (lat. discutere raspravljati) o kojem se moe diskutirati
(raspravljati); sporan, prijeporan, nesiguran
diskutirati (lat. discutere) objanjavati, raspravljati
diskvalificirati (lat. dis-, qualis, facere)
onesposobiti, uiniti (ili: nainiti) nesposobnim (ili: neprikladnim) za
obavljanje kakve slube; proglasiti
nesposobnim ili nevaeim; port,
nekoga iskljuiti iz natjecanja zato
to ne odgovara propisanim uvjetima natjecanja; obiljeiti nekoga kao
nedostojnog, nepodobnog
diskvalifikacija (lat. dis-, qualis kakav,
facere uiniti) onesposobljavanje, injenje nesposobnim (ili: neprikladnim) za obavljanje kakve slube, nekog posla; onesposobljenost za obavljenje nekog posla, nedostatak sposobnosti, nedostatak vanosti; iskljuivanje; iskljuenje
dislalija (gr. dys-, lalein tepati, govoriti) med. poremeaj u izgovaranju
rijei zbog bolesti ili kakvog nedostatka na vanjskim govornim organima (na jeziku, usnama, zubima ili
grkljanu)
disleksija (gr. dys-, lexis govorenje)
med. nesposobnost itanja (bolesnik
moe samo zapoeti itanje teksta,
ali nije sposoban proitati do kraja
dislocirati (lat. dislocare) premjestiti,
premjetati, razmjestiti, razmjetati, npr. vojsku; med. uganuti, iaiti
dislogija (gr. dys-, logos) psih. poremeaji u govoru zbog nedostatka
inteligencije
dislokacija (lat. dislocatio) premjetanje, razmjetanje; podjela, razdioba;
voj. razmjetaj trupa na nekom podruju; geol. pucanje Zemljine kore i
poremeaji koji su s tim u vezi; med.
iaenje, uganue; dislokacijska karta zemljovid na kojem je prikazano

dismembr acij a

kako su trupe razmjetene na nekom

podruju
dismembracija (lat. dismembratio) komadanje, ralanjivanje; osobito: podjela jednog kompleksa zemljita na
manje dijelove (parcele); izdvajanje
crkvene opine iz njezine dosadanje
upe
dismembrator (lat. dis-, membrum ud;
lan, dio) dezintegrator za ito
dismembrirati (lat. dis-, membrum)
odvajati dijelove iz neke cjeline, komadati, raskomadati, ralanjivati
dismenoreja (gr. dys-, men mjesec, reo
teem) med. menstruacija praena
bolovima (kao posljedica nedovoljne
razvijenosti ili nepravilnog poloaja
maternice; moe biti i posljedica neke bolesti unutarnjih spolnih organa)
Disney, Walt it. Dizni Volt, zapravo
Walter Elias (19011967); 1922.
nacrtao prve trik-filmove; slavan je
postao 1928. (kreacijom Miki Mausa); kasnije je u vlastitom filmskom
poduzeu izradio svjetski poznate
filmove s motivima iz pria za djecu
(Snjeguljica, Pepeljuga, Pinokio, Alica u zemlji udesa, Petar Pan)
disocijabilan (lat. dissociabilis) nespojiv, nezdruiv
disocijacija (lat. dissociatio) razdvajanje, rastajanje, rasputanje (nekog
drutva); kem. razgradnja kemijskog
spoja na njegove sastavne dijelove,
osobito djelovanjem topline; elektrolitika disocijacija fiz. razgradnja
molekula otopine na jednostavnije
sastojke (ione)
disocirati (lat. dissociare) rastaviti, razdruiti, razdvojiti
disolubilan (lat. dissolubilis) otopljiv,
rastopljiv, rastavljiv
disolucija (lat. dissolutio) rastapanje,
raspadanje nekog tijela; raspad (npr.
drutva, drave, braka); neobuzdanost, rasputenost, razvratnost; diso-

309

dispareunija
lucijski kontrakt trg. ugovor o prekidu suradnje
disolutan (lat. dissolutus) otopljen; neobuzdan, lakomislen, razuzdan
disolutivan (lat. dissolutivus) koji otapa, koji rastavlja, koji rastapa; rastopni, koji ima prirodu otopine, koji
pripada otopini
disolvencije (lat. dissolventia) mn.
med. sredstva za otapanje (ili: razblaivanje, omekavanje, rastavljanje)
disolvirati (lat. dissolvere) otopiti, rastopiti; rastaviti
disonanca (lat. dissonantia) nesklad,
nesloga, nesuglasnost, neslaganje,
razdor; glaz. odnos dvaju ili vie tonova ije zvuanje ne moe zadovoljiti, nego trai veu konsonancu
(u sekundi, sentimi, noni i dr.), tj.
ugodniji dojam na uho
disonantni interval glaz. onaj ije istodobno zvuanje tonova ne zadovoljava na sluh
disonirati (lat. dissonare) ne zvuati
skladno, ne slagati se u glasu, biti
neskladan; razlikovati se
disopija (gr. dys-, opsis vienje) med.
slabovidnost, slabost vida; disopsija
disopsija (gr. dys-, opsis) med. v. disonija
dispanzer (eng. dispensary) socijalna
ustanova za besplatno lijeenje sirotinje; zdravstvena ustanova koja
sprjeava i lijei bolesti
disparagij (lat. dis-paragium) neprilian brak (s osobom iz niega stalea, osobito lanova vladarske kue);
v. mezalijansa
disparatan (lat. disparatus) iz osnove
razliit, nejednak, neskladan; disparatni pojmovi log. pojmovi koji ne
pripadaju zajednikom srodnom pojmu te nemaju nikakvih zajednikih
oznaka, npr. razum i biljka, jabuka
i vrlina
dispareunija (gr. dys-, pareunos suprug, supruga) med. slabo, nedo\ j-

disparitet

310

no raspoloenje ene za spolni odnoaj

disparitet (lat. dis-par) nejednakost,
razliitost, neskladnost
dispairati (fr. dispacher) pom. procijeniti ili nadoknaditi brodsku tetu
dispeer (eng. dispatch hitno obaviti)
1. slubenik koji regulira kretanje
vlakova na jednom dijelu pruge; 2.
slubenik koji vri razdiobu elektrine energije na vie meusobno
povezanih elektrinih stanica; 3. radnik koji iz jednog sredita, opremljenog potrebnom signalnom aparaturom i sredstvima veze, upravlja
cijelim tijekom proizvodnje nekog
mehaniziranog poduzea
dispenzacija (lat. dispensatio) razdvajanje, dijeljenje; razrjeavanje od
neke obveze ili smetnje u pojedinanom sluaju, osobito kod prepreka za brak; osloboenje, oprost;
dispenzacijski trokovi iznos koji treba platiti za jedno ovakvo razrjeavanje ili oprost
dispenzarij (lat. dispendere) zavod za
besplatno davanje lijekova sirotinji,
sirotinjska ljekarna
dispenzator (lat. dispensator) darovatelj, djelitelj, donator; upravitelj,
ravnatelj, nadstojnik (osobito u samostanima)
dispenzatorij (lak dispensatorium) ljekarnika knjiga s propisima za pripremanje lijekova; ljekarniki zbornik
dispenzirati (lat. dis-pensare) podijeliti, razdijeliti; farm. pripremati i izdavati lijekove; osloboditi od obveze
ili kazne; oprostiti
dispepsija (gr. dys-, pepsis probava)
med. poremeaji u probavnim organima (elucu i crijevima), osobito:
slaba probava eluca zbog poremeaja u izluivanju probavnih sokova

disponenda
dispeptian (gr. dys-, pepsis probava)
koji teko probavlja
dispeptiar (gr. dys-, pepsis) onaj koji
pati od slabe probave
dispergirati (lat. dispergere) rasipati,
rasuti, raspriti
dispermatian (gr. di-, sperma sjeme)
fiziol. dvosjemen, sa dva sjemena
disperzija (lat. dispergere, dispersio)
opt. rasprivanje svjetlosti, pojava da
se sloena svjetlost moe prizmom
razgraditi na svoje sastavne, elementarne, homogene svjetlosti (boje); rasap boja
disperzivan (lat. dispersivus) raspren,
razasut
dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti,
razdvojiti; sporne svote, osobito u vezi sa tetom na moru, podijeliti meu
zainteresirane (v. dispairati); regulirati raune
displaced persons it. displeist persns
(engl.) raseljene osobe
displantacija (lat. dis-plantatio) presaivanje, rasaivanje; premjetanje
displazija (gr. dys- ne-, plasso oblikujem, tvorim) nenormalan razvoj
nekog organa ili cijelog organizma
displicencija (lat. displicentia) nedopadanje, nesvianje; displicentiae
pactum it. displicencije paktum
(lat.) prav. ugovor o raskidanju zakljuenog trgovakog posla
displicirati (lat. displicere) ne dopadati se, ne sviati se, ne biti po volji
dispnoja (gr. dys-, pneo diem, pnoe
disanje) med. sipnja, astma, teko
disanje (kod teih bolesti dinih organa, srca, nekih ivanih poremeaja, groznice, mehanikih smetnji i
dr.)
dispondej (gr. di-, spondeios) metr.
dvostruki spondej,- stihovna stopa od
etiri duga sloga:
disponenda (lat.) mn. ono to je stavljeno na raspolaganje, osobito u
knjiarstvu; knjige koje je knjiar

disponent
primio radi rasprodaje, ali ih nije
prodao te ih stoga ponovno stavlja
na raspolaganje izdavau
disponent (lat. disponens) upravitelj,
poslovoa, osoba koja je ovlatena
upravljati poslovima neke trgovake
kue
disponibilan (lat. disponibilis) raspoloiv, na raspolaganju, kojim se moe
raspolagati
disponibilitet (lat. disponibilitas) stanje neega to je na raspolaganju,
raspoloivost; voj. vrijeme izmeu aktivne slube i mirovine (dok se prima
akontacija mirovine)
disponiran (lat. disponens) raspoloen,
vedar, dobre volje
disponirati (lat. disponere) razmjestiti,
razmjetati, rasporeivati; srediti,
urediti, prirediti, prilagoditi, pripremiti (lanak, predavanje); raspolagati
(novcem, imanjem); oraspoloiti, pobuditi nekoga na neto, nagovoriti
disposesija (lat. dispossessio) prav. liavanje posjeda, lienje posjeda
disposesirati (tal. dispossessare) prav.
ukloniti (ili: otjerati) s posjeda, liiti
posjeda
dispozicija (lat. dispositio) raspored,
razmjetaj; sreivanje, ureivanje,
pripremanje; plan (npr. za bitku);
skica, nacrt (rasprave, lanka, predavanja); raspolaganje novcem, imanjem; med. sklonost nekim bolestima; raspoloenje, dobra volja; sklonost, osobita sposobnost za neto
(npr. glazbu, znanost, zloin, krau);
dispozicijski fond novac stavljen nekome na raspolaganje u odreene
svrhe, a da se ne mora polagati raun (npr. kod raznih ministarstava,
velikih poduzea itd.)
dispozicijska sposobnost prav. sposobnost raspolaganja neim, sposobnost za pravne poslove, sposobnost
za samostalno obavljanje poslova

311

disputirati
dispozicijsko dobro trg. roba koju naruitelj zbog loe kakvoe ili zakanjenja nee primiti, nego je stavlja
prodavau na raspolaganje
dispozicijsko ogranienje prav. ogranienje slobode primanja obveza, zaduivanja ili otuivanja imovine
dispozitiv (lat. dispositiva) prav. odluka, rjeenje, formula presude
dispozitivan (lat. dispositivus) koji se
tie raspolaganja neim ili ureenja
neega; koji nareuje, propisuje,
odluuje
dispraksija (gr. dyspraxia) psih. mala
apraksija, tj. mala nesposobnost vrenja nekih pokreta, tonog poimanja
i razumijevanja znaenja neega,
nedostatak razumijevanja za praktinu uporabu pojedinih predmeta
disproporcija (lat. dis-proportio) nerazmjer nost, nejednakost
disproporcionalan (lat. dis-proportionalis) nerazmjeran, nejednak
disprozij (gr. dysprositos teko pristupaan) kem. element, redni broj
66, atomska teina 162,46, znak Dy
disputa (lat. disputare) prepirka, spor,
raspravljanje, nadmetanje rijeima
disputabilan (lat. disputabilis) sporan
disputacija (lat. disputatio) raspravljanje, osobito: javna znanstvena rasprava u kojoj jedna strana (oponent)
nastoji opovrgnuti ono to je druga
strana (respondent ili defendent) tvrdila; danas se jo vri radi dobivanja
akademskih poasti (inauguralna
disputacija, habilitacijska disputacija, promocijska disputacija, lat. disputatio pro gradu)
disputant (lat. disputans) v. disputator
disputator (lat. disputator) raspravlja,
sudionik u disputiranju
disputirati (lat. disputare) prepirati se,
sporiti se; osobito: voditi znanstvenu
raspravu

disreforma
disreforma (lat. dis-, fr. reforme) lo
(ili: neuspio) preobraaj ili preokret
disrekomandacija (lat. dis-, fr. resommandation) loa preporuka, kuenje
disrekomandirati (lat. dis-, fr. resommander) loe preporuiti, pokuditi
disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer)
ozloglaen, na loem glasu
disrenomirati (lat. dis-, fr. renommer)
iznijeti na lo glas
disreputacija (lat. dis-, fr. reputation)
lo glas, ozloglaenost
disritmija (gr. dys ne-, raz-, rhytmos
sklad, razmjer) nedostatak ritma, nesklad, nepravilnost
disruptivno pranjenje (lat. disrumpere) fiz. naglo pranjenje elektriciteta, kratkotrajno elektrino pranjenje (za razliku od elektrine struje
kod koje se elektrine mase kreu
ravnomjerno i trajno utvrenom putanjom)
distanazija (gr. dys-thanatos) teko
umiranje, borba s duom; supr. eutanazija
distanca (lat. distantia) udaljenost, razmak; drati distancu voj. pri mariranju: drati propisan razmak;
jahanje na distancu dugotrajno jahanje (kad se konje ne zamjenjuje); distantna. mjenica mjenica na drugo
mjesto kod koje su, dakle, mjesto izdavanja i mjesto plaanja razliiti
distanciran (lat. distans) port, izraz
za konja koji jo nije stigao ni do
distantnog stupa (koji se nalazi 200
metara ispred cilja) u trenutku kad
je pobjednik ve proao cilj; rezerviran, nepristupaan
distancometar (lat, distantia rastojanje, gr. metron) instrument za odreivanje udaljenosti
disteleologija (gr. dys-, teleios savren, potpun, logia) fil. nauavanje
koje porie svrhovitost i savrenstvo
svijeta; odnosi u prirodi i kulturi su

312

distonirati
nesvrhoviti i tetni za ivot te, kao
takvi, apsolutno proturjee teleolokom shvaanju ivota i prirode
distencija (lat. distentio) v. distenzija
distendirati (lat. dis-tendere) med. silom istegnuti, rastegnuti
distenzija (lat. dis-tendere) zategnutost, napregnutost; obujam, opseg;
distencija
distih (gr. distichon) metr. dvostih, dva
stiha zajedno, tj. heksametar i pentametar (koji dolaze jedan za drugim)
distihian (gr. di-, stichos) s dva reda,
dvoredan
distihija (gr. di-, stichos) 2. nesrea,
nedaa, zla sudbina, nesretan sluaj
distihija (gr. dystychia red) 1. med.
dvostruki red, osobito trepavica
distihijaza (gr. di-, stichos red) med.
stvaranje dvostrukog reda trepavica
(kao bolest)
distingviran (lat. di-stinguere) koji se
razlikuje od drugih, otmjen, ugledan,
istaknut
distingvirati (lat. di-stinguere) odvajati, razlikovati neto od neega; iskazivati nekome posebnu panju;
distingvirati se isticati se
distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje,
razlika; log. tono razlikovanje pojmova; otmjenost, poloaj
distinktan (lat. distincuts) odvojen,
zaseban, razliit; jasan, razgovijetan,
razumljiv
distinktivan (lat. distinctivus) koji odvaja, razlikuje, razlikovan; otmjen
distokija (gr. dis-, tikto rodim) med.
raanje blizanaca
distomatoza (gr. di-, stoma usta) med.
truljenje jetara koje uzrokuju crvi u
jetrima (Distomum hepaticum), metiljavost
distonirati (tal. distonare) glaz. izii iz r
pravog tona, suvie visoko ili suvie
nisko (pjevati, svirati)

distorzija
distorzija (lat. distortio) med. iaenje,
uganue nekog uda, prevrtanje (oiju), iskrivljenje
distrahirati (lat. distrahere) rastresti,
razvui, odvui; zbuniti, skrenuti pozornost s neega; razonoditi, zabavljati, zabaviti; med. odvojiti, odvajati
slomljene ili oteene udove
distrakcija (lat. distractio) rastresenost, nepanja; razonoda, zabavljanje, zabava; med. odvajanje slomljenih ili oteenih udova; prav. otuivanje, prodaja
distribucija (lat. distributio) podjela,
razdioba, raspored
distribuent (lat. distribuens) razdjeljiva, razdava darodavatelj
distribuirati (lat. distribuere) razdijeliti, razdjeljivati, razdavati, podijeliti; razvesti, razvoditi; rasporediti, razmjestiti
distributivan (lat. distributivus) koji
dijeli, razdjeljuje, rasporeuje, razmjeta; razdijelni, rasporedni, razmjetajni; distributivan pojam log.
pojam koji se odnosi na svakog lana
neke skupine ili klase (supr.: kolektivan pojam); distributivno rjeenje
prav. sudsko rjeenje o podjeli steajne mase meu vjerovnike; distributivni broj broj koji pokazuje koliko dolazi na svakoga (po jedan, po
dva itd.)
distrihijaza (gr. dys-, thrix, trichos
dlaka, vlas) med. v. distihijaza
distrikt (lat. districtus) sudski kotar;
okrug, podruje; mjerodavnost, djelokrug
distringas (lat. distringere, distringas)
prav. naredba o pozivanju pred sud;
punomo za popisivanje stvari
distrof (gr. di-, strofe) poet. pjesma
koja se sastoji od dvije strofe
distrofija (gr. dys-, trofe hrana) med.
poremeaji u prehrani jednog organa,
nekog njegovog dijela L. itavog organizma

313

ditta
disturbacija (lat. disturbatio) rasap,
razvrgnue, osujeenje, ukinue
disunija (tal. disunire) razjedinjenje,
odcijepljenje; razdor, nesloga
disunionisti (tal. disunire) mn. pristae
razjedinjenja SAD-a
disuniran (tal. disunire) razjedinjen,
rastavljen, odvojen
disunirati (tal. disunire) razjediniti,
rastaviti, razdvojiti
disurija (gr. dys-, uron mokraa) med.
smetnje pri mokrenju; bolestan sastav mokrae; disuria psychica it.
disurija psihika (lat.) nemogunost
mokrenja pred drugima zbog stidljivosti
diteist (gr. di-, theos bog) onaj koji vjeruje u dva boga, dvoboac
diteizam (gr. di-, theos bog) vjerovanje
u dva boga, dvobotvo
ditetraedar (gr. di-, tetra etiri, edra
povrina, osnova) geom. poliedar s
dvaput po etiri povrine
ditiramb (gr. dithyrambos) nadimak
boga Bakha zbog njegovog tobonjeg
dvostrukog podrijetla od Semele i
Zeusa; poet. prvobitno: burna i oduevljena pjesma u slavu Bakha, boga
vina i uivanja; danas: lirska pjesma nadahnuta osjetilnim uicima to
ih prua ivot
ditirampski (gr. dithyrambos) oduevljeno, zanosno, burno, kao u ditirambu
ditomija (gr. di-, temno reem) razdvajanje, rastavljanje na dva dijela
ditonus (gr. ditonos) glaz. interval koji
se sastoji od dvaju cijelih tonova,
velika terca
ditopsija (gr. dittos dvostruk, orao
gledam) v. diplosija
ditrohej (gr. di-, trochaios) metr. dvostruki trohej, stih ovna stopa od etiri
sloga: U U
ditta (tal.) trg. potpis na pismu; mjenice
trgovca koje ima u trgovini; ime pod

diuretik

314

kojim se trgovina ili poduzee vodi,

firma
diuretik (gr. di-, uron mokraa) med.
sredstvo koje pospjeuje mokrenje;
prid. diuretian
diureza (gr. di-, uron mokraa) med.
izdvajanje (ili: izluivanje) mokrae
div (tur.) mit. bie ljudskoga lika i izuzetno velike snage, kolos, gigant, gorostas; pren. ljudina, ljudeskara
Div u nekim hrvatskim prrijevodima:
ime za starogrkog boga Zeusa (prema grkoj deklinaciji: nom. Zeus,
gen. Dios, dat. Dii, ak. Dia)
diva (lat. diva) boanska, oboavana;
danas: poznata i slavna glumica, osobito pjevaica; kod tal. pjesnika: ljubavnica, draga
divagacija (lat. divagatio) tumaranje,
lutanje; med. govorenje bez veze, trabunjanje (osobito kod duevnih bolesnika); ret. udaljavanje od teme (u
govoru i pisanju)
divagirati (lat. divagari) tumarati, lutati, odlutati; med. govoriti bez veze,
trabunjati; ret. udaljavati se od teme
divan (perz.) tursko dravno vijee; tajno vijee bivih sultana; carinarnica; popis poreznih obveznika; istonjaka lealjka s jastucima (za sjedenje i spavanje); lit. zbirka spisa ili
lanaka, osobito pjesama (npr: Goetheov "Zapadno-istonjaki divan")
divaniti (tur. divan) govoriti, razgovarati; voditi ljubav, aikovati
divarikacija (lat. divaricatio) fiziol. razgranavanje, granasto razvijanje
jedne ile
divergencija (fr. divergence) razilaenje, udaljavanje jednog od drugog;
pren. udaljavanje
divergentan (lat. divergens) koji ide u
razliitom smjeru, koji se razilazi; divergentne linije linije koje se udaljuju
jedna od druge; mat. iji se zbroj lanova neogranieno poveava ukoliko

dividenda
se vie lanova uzima; supr. konvergentan
divergirati (lat. divergere) razilaziti se,
razmicati se, odstupati, udaljavati se
jedno od drugog; biti razliitog miljenja
divertimento (tal.) glaz. lako i ugodno
glazbeno djelo, zabavna kompozicija
divertirati (lat. divertere) odvojiti, odvratiti; razonoditi, razveseliti, zabavljati
divertisman (fr. divertissement) zabava, razonoda; kaz. ples na pozornici, mali balet, ples i pjesma izmeu
inova; divertimento
diverzan (lat. diversus) razliit, raznolik, raznovrstan, svakovrstan (diverzna roba)
diverzifikacija (lat. diversificatio) mijenjanje, razlinost, promjena, unoenje promjena
diverziforman (lat. diversus, forma)
nejednakog oblika, razliit oblikom
diverzija (lat. diversio) odvraanje,
skretanje, promjena smjera; voj. neoekivan napad; skretanje neprijateljske pozornosti na drugu stranu;
osujeivanje odreenih namjera;
med. razdioba vlage po tijelu; razonoda, zaboravljanje neugodnih misli
i briga
diverzitet (lat. diversitas) razlinost,
raznovrsnost, raznorodnost, raznolikost
divide et impera (lat.) podijeli pa vladaj! v. dividirati
divide in partes aequales it. divide
in partes ekvales (lat.) podijeli na
jednake dijelove (oznaka na lijenikim receptima)
dividend (lat. dividendus) mat. djeljenik
dividenda (lat.) trg. udio u dobitku koji,
u odreeno vrijeme, pripada svakom
dioniaru u nekom dionikom drutvu prema broju njegovih dionica ili

dividirati
uloga; udio u podjeli dunikova imanja
dividirati (lat. dividere) dijeliti, razdijeliti, podijeliti; mat. jedan broj podijeliti nekim drugim brojem; divide
et impera (lat.) podijeli pa vladaj!;
divide in partes aequales it. divide
in partes ekvales (lat.) med. podijeli
na jednake dijelove (na lijenikim
receptima)
dividualitet (lat. dividualitas) mogunost dijeljenja, djeljivost
dividuum (lat.) ono to se moe dijeliti,
ono to je djeljivo
Divina comedia it. Divina komedija
(tal.) lit. "Boanstvena komedija",
glasoviti spjev tal. pjesnika Dantea
Alighierija
divinacija (lat. divinatio) pogaanje,
predvianje, pretkazivanje budunosti po snovima i raznim pojavama
u prirodi, proricanje, gatanje, vraanje, sluenje
divinator (lat.) onaj koji moe predviati, vidovnjak, vra, prorok
divinatoran (lat. divinare pogaati,
proricati) koji vraa, predvia, pretkazuje, prorie; predviaki, proroki
divinizacija (fr. divinisation) stavljanje
nekoga u red bogova, oboavanje
divinizirati (fr. diviniser) oboavati,
stavljati u red bogova, dizati do neba,
tovati kao Boga
divi (lat. dividere dijeliti) znak za dijeljenje rijei
divizibilan (lat. divisibilis) djeljiv
divizibilitet (lat. divisibilitas) djeljivost
divizija (lat. divisio) dijeljenje, podjela;
mat. dijeljenje brojeva (jedna od etiriju osnovnih raunskih operacija);
log. podjela obujma jednog pojma,
dakle, naznaivanje svih vrsta jednog
roda putem determinacije jedne i iste
oznake rodnog pojma; voj. osnovna
strateka jedinica sastavljena od svih
rodova vojske (3 do 4 pjeaka puka,

315

dixi
1 do 2 topnika puka i odgovarajueg
broja inenjerije, bolniara itd.) tako
da je sposobna za samostalne operacije
divizionar (fr. divisionnaire) voj. zapovjednik divizije
divizionizam (lat. divisio dijeljenje)
umj. nain slikanja francuskih impresionista iz druge polovice XIX. st.:
tonovi se stavljaju na platno jedan
pokraj drugoga, umjesto da se mijeaju na paleti; npr. da bi se dobio
zeleni ton, stavlja se, jedno pokraj
drugog, plavo i uto te se na taj nain
u promatraevom oku izvri optiko
sjedinjavanje, a boje dobivaju veu
svjeinu i ivost
divizivan sud (lat. dividere) log. sud u
kojem se subjektu (S) pridaje vie
predikata (P1? P2...); oblik: S je dijelom P 1? dijelom P2..., npr.: Tijela su
dijelom vrsta, dijelom tekua, dijelom plinovita
divizma (lat. Verbascum thapsus) biljka s velikim dlakavim listovima
(porodica zijevalica)
divizor (lat. divisor) mat. djelitelj
divizorij (lat. divisorium) instrument
za dijeljenje; brojanik kod urara;
tisk. vilica za dijeljenje slova
divizura (lat. divisura) odsjek, odjeljak
divorcij (lat. divortium) prekid, rastanak; razvod braka
divotamente (tal.) glaz. pobono, s
pobonou, sveano
divulgacija (lat. divulgatio) iznoenje
na velika zvona, razglaavanje, irenje informacija
divulgirati (lat. divulgare) razglasiti,
rastrubiti, iznijeti na velika zvona
divulzija (ni. divulsio) kidanje, raskidanje
divulzivan (lat. divulsivus) koji kida,
raskida
divus (lat.) boanski, nebeski
dixi it. diksi (lat. dicere rei, kazati,
dixi) rekao sam, rekoh, zavrio sam

diza
to sam htio rei, gotov sam; dixi et
animam meam sa.lua.vi it. diksi et
animam meam salvavi (lat.) rekoh i
spasih duu svoju, tj. sad mi je savjest mirna
diza (njem. Diise) stoasto (konino) suena cijev u kojoj se strujanje tekuina ili plinova pod tlakom pretvara u brzinu (tlana diza) ili obrnuto (usisna diza); mlaznica, sapnica proiiva
dizajn (engl. desing) v. desen
dizelski motor teh. motor kod kojeg
se tekue gorivo ne pretvara prethodno u plin, nego ubrizgava i, zbog
visoke temperature i tlaka, pali samo
sobom; upotrebljava se za pogon
brodova, automobila, lokomotiva i dr.
(naziv po pronalazau, kem. inenjeru Rudolfu Dieslu, 18581913)
dizenterian (gr. dys-, enteron) med.
koji ima dizenteriju, tj. upalu crijevne sluznice (zarazni proljev)
dizenterija (gr. dys- predmetak koji
oznaava neto nesreeno, teko, hrvatsko ne-, zlo-, enteron crijevo, dysenteria) med. gria, zarazna bolest
koju karakterizira upala crijevne
sluznice, zarazni proljev
Dizma jedan od dvojice razbojnika koji
su bili razapeti zajedno s Isusom Kristom; povjerovao je u Krista i zbog
toga ga Katolika crkva slavi kao
sveca
Djevica Orleanska francuska narodna junakinja; seljaka djevojka
Jeanne d'Arc (14121431) koja je u
svojoj 17. godini stala na elo obeshrabrene francuske vojske i kod Orleana pobijedila Engleze; ovi su je
kasnije uhvatili i spalili kao vjeticu
do (lat. dare davati, dati, do dajem) do
ut des (lat.) prav. dajem da bi i ti
dao; do ut facias (lat.) ja dajem, a ti
radi
doajen (fr. doyen) starjeina, najstariji
po redu primanja u nekom drutvu,

316

dodekafonija
nekoj ustanovi, najstariji po godinama; dekan, starjeina fakulteta;
doajen diplomatskog zbora strani izaslanik koji je najdue akreditiran na
nekom dvoru ili pri vrhovnoj upravi
neke drave; najstariji po slubi
doalij (lat. doalium) prav. imanje koje
ostaje nakon muevljeve smrti eni
na uivanje, udoviki dio; doarij
doarij (lat. doarium) prav. v. doalij
doberman plemenita rasa pasa, krianac njemakog ovara i velikog pina, odlian policijski pas (nazvan po
uzgajivau A. A. Dobermannu)
dobo-torta torta napravljena prema
receptu nekadanjeg bekog slastiara Doboscha
docendo discimus (lat.) pouavajui
(druge) uimo (i sami) (Seneca)
docent (lat, docens) uitelj, osobito na
visokim kolama (poetno zvanje nastavnika visokih kola)
docilan (lat. docilis) pouljiv, koji lako
ui i shvaa; posluan
docirati (lat. docere) pouavati, uiti
drugoga, upuivati; docendo discimus
(lat.) uei drugoga i sami uimo
dodarij (lat. dodarium) v. dotarij
dodeka- (gr. dodeka) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dvanaest
dodekadaktilon (gr. dodeka, daktylos prst) anat. dvanaestopalano crijevo, dvanaesnik, dvanaesterac; duodenum
dodekadika (gr. dodeka) mat. sustav
raunanja dvanaesticama, a ne deseticama kao u dekadnom ili decimalnom sustavu
dodekaedar (gr. dodeka, edra povrina, osnova) geom. tijelo omeeno s
dvanaest pravilnih peterokutnika
(pentagonalni dodekaedar)
dodekafonija (gr. dodeka dvanaest,
fone glas) glaz. nain glazbene notacije sustavnom uporabom dvanaest

dodekaginija
zvukova kromatske ljestvice (napravio 1923. austrijski kompozitor Arnold Schonberg, 18741951)
dodekaginija (gr. dodeka dvanaest,
gyne ena) mn. bot. red Linneovog
sustava biljaka koje imaju jedanaest
ili dvanaest tuaka
dodekagon (gr. dodeka, gonia kut)
geom. dvanaesterokutnik
dodekalijun (gr. dodeka dvanaest)
broj (pie se brojkom 1 sa 72 nule)
dodekandrija (gr. dodeka, andria
mukost) bot. XI. klasa u Linneovom
biljnom sustavu: cvjetovi s 12 do 19
pranikih niti u jednom hermafroditnom cvijetu
dodekapetalan (gr. dodeka, petalon
list) bot. koji ima dvanaest cvjetnih
listia
dodekarh (gr. dodek-archos) lan vlade dvanaestorice
dodekarhija (gr. dodeka, archo vladam) vladavina dvanaestorice
dodekasilabian (gr. dodeka dvanaest, syllabe slog) dvanaesterosloan,
koji ima dvanaest slogova; dodekasilabian stih stih koji ima dvanaest
slogova, dvanaesterac
dodekatlon (gr. dodeka dvanaest,
athlon natjecanje) port, naziv za
gimnastiko natjecanje u dvanaest
disciplina, dvanaesteroboj
Dodona Zeusovo svetite i proroite u
Epiru u kojem su se proroanstva
dobivala po umu ogromnog hrasta
ili po letu svetoga goluba
doga (engl. dog) rod velikih i snanih
pasa; engleska, njemaka doga, buldog i dr.
dogana (tal.) carinarnica
doger (niz. dogger) nizozemski ribarski amac
dogesa (tal. dogessa) dudevica
dogma (gr. dokeo mislim, dogma miljenje) pravilo, pouka; u klasinoj grkoj knjievnosti: filozofsko pravilo; u
Novom zavjetu: carska naredba, za-

317

dogmatizam
konska odredba, zakljuak crkvenog
sabora (koncila); kranske dogme
formulirana kranska naela koja
sadre spoznaje o Bogu, svijetu i o
Bojim odredbama koje su u vezi sa
spasenjem ovjeka
dogmaticizam fil. v. dogmatizam
dogmatian zasnovan na dogmi, koji
se tie dogme, nauavanja o vjeri:
neispitan, nekritian, bez dokaza;
koji prima ili tvrdi neto jednostavno, bez obrazloenja i dokazadogmatiar (gr. dogma) onaj koji ui
pravilima vjere; fil. prvobitno: onaj
filozof koji je, za razliku od skeptika
koji su u sve sumnjali, uope postavljao pozitivne tvrdnje i nauavanja;
prema Kantu dogmatiari su oni koji
postavljaju pozitivne metafizike
tvrdnje ne pitajui ima li ljudski
razum uope prava na takve tvrdnje;
pren. onaj koji postavlja tvrdnje bez
dovoljnog opravdanja i koji se, unato proturazlozima, uporno pridrava tih tvrdnji
dogmatika (gr. dogma miljenje) cjelina ili sustav nauavanja neke filozofske ili vjerske kole; osobito: sustavno znanstveno izlaganje kranskih nauavanja o Bogu ili vjeri,
iskljuujui nauavanja o dunostima
i moralu (dio sistematske teologije)
dogmatist (gr. dogma miljenje) fil.
pristaa dogmatizma; pren. onaj koji
neto uporno i odluno tvrdi
dogmatizam (gr. dogma miljenje) fiz.
nekritino povjerenje u ljudsku sposobnost spoznavanja, postavljanje
metafizikih nauavanja i sustava
bez prethodne kritike spoznaje, osobito: uporaba pojmova koji slue
samo u granicama mogueg iskustva
i radi ujedinjavanja iskustva u stvarima koje se nalaze s one strane svakog iskustva; znanstvena metoda
koja polazi od dogmi i ne doputa
ponovno ispitivanje tonosti tih dog-

dogmatizirati
mi; (supr.: empirizam, skepticizam,
kriticizam)
dogmatizirati (gr. dogmatizo donosim
odluku, odredujem) postavljati znanstvene tvrdnje; predavati o dogmama; govoriti odlunim, odsjenim i
uvjerljivim tonom; govoriti o neemu
s visine
dogmatolatrija (gr. dogma, Iatreia
oboavanje) slijepa i nekritina privrenost nekom teolokom ili filozofskom nauavanju ili metodi
dogmatologija (gr. dogma, logia)
"znanost" o dogmania
dogramadija (tur. dogramak isjei,
izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar
dogramadiluk (tur. dogramak isjei,
izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo
dohmij (gr. dochmios) metr. stihovna
stopa sastavljena od pet slogova,
jednog jamba i kretikusa: U
U
dok (eng. dock) unutarnji dio luke, vodeni bazen opremljen branama kako
bi mogao stalno imati duboku vodu
radi prijama natovarenih brodova;
suhi dok radionica za izgradnju i popravljanje brodova, ozidan bazen,
toliko dubok da moe primiti brod;
kada brod ude u takav dok, voda se
iz njega iscrpe, a brod se spusti i
zadri na posebnom postolju; poto
ga poprave, voda se ponovno pusti u
bazen i brod opet isplovi; plivajui
dok podie se tamo gdje ne moe biti
suhi; takav dok se pomou vode
potopi i brod na njega nasjedne, a
zatim se voda iscrpe i on, zajedno s
brodom, izie na povrinu; hidraulini dok slian postupak, samo pomou zraka
doket (eng. docket) trg. pismo s popisom poslane robe; popis, lista robe
doketizam (gr. dokei ini se) nauavanje jedne gnostike (bogumilske)
sljedbe prema kojem je Krist samo
prividno imao tijelo, te prema tome

doktor

318

i nije roen kao ovjek (23. st. n.

e.)

doketizam (gr. dokein initi se, dokema privid) nauavanje da je Krist

imao samo prividno tijelo i da su cijelo njegovo zemaljsko postojanje i
patnje bili samo privid
dokimastika (gr. dokimazo ispitujem)
kem. v. dokimazija
dokimazija (gr. dokimasia) ispitivanje,
istraivanje; u staroj Ateni: poseban
ispit kandidata za neki poloaj u dravnoj slubi s obzirom na njihove
graanske sposobnosti i spremu;
kem. vjetina ispitivanja (dokimaziologija; dokimastika)
dokimaziologija (gr. dokimazo ispitujem, logia) kem. v. dokimazija
dokimologija (gr. dokimos dokazan,
estit, logos znanost) znanost koja
prouava sustav ocjenjivanja (npr. u
koli)
dokirati (eng. to dock) pom. dovesti lau u dok
doksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj.
izboeni dio prostorije preko vanjskog
zida
doksografi (gr. doxa miljenje, mnijenje, grafo piem) mn. fil. pisci koji
slue kao vaan izvor za poznavanje
antike filozofije
doksologija (gr. doxa slava, logia)
slavljenje i velianje Boga, zavrna
formula svih istonopravoslavnih
propovijedi i evangelikog Oenaa
doksomanija (gr. doxa slava, mania
bijes, ludilo) tenja za isticanjem po
svaku cijenu, pretjerano astoljublje
doksozofija (gr. doxa, sofia mudrost)
umiljena mudrost, mudrost naoko
doktor (lat. doctor) uen ovjek, znanstvenik; titula najvieg akademskog
dostojanstva (u teologiji, pravnim
znanostima, filozofiji, osobito u medicini); u svakodnevnom ivotu: lijenik; doktorska diploma svjedodba o
dobivenoj doktorskoj tituli

doktorand
doktorand (lat. dostorandus) onaj koji
se sprema za doktorski ispit, kandidat za doktora
doktorat (lat. doctoratum) doktorski ispit, doktorska titula
doktorirati (lat. doctor) poloiti doktorski ispit, tj. s uspjehom obraniti
doktorsku disertaciju, biti proglaen
za doktora nekog fakulteta
doktrina (lat. doctrina) uenost; znanost, nauavanje o neemu izloeno
kao sustav; znanstvena tvrdnja koja
ne vodi rauna o stvarnosti ili se ne
osvre na nju; u crkvenom smislu:
pouavanje u kranskoj vjeri, katekizam
doktrinar (lat. doctrina) ovjek koji svoja shvaanja i svoje svjetonazore
temelji na ve usvojenim principima
(naelima) koji za njega, a da ih
ponovno i ne ispituje, vrijede kao sigurni i nesumnjivi; onaj koji tei konzekvence svojih shvaanja ostvariti,
provesti u djelo bez obzira je li stvarnost za to ve dozrela, ili bez obzira
to je uope i oito nemogue da se
ta naela ostvare
doktrinaran (lat. doctrina) uen; koji
ima vie povjerenja u svoje miljenje
nego u ono emu ga ue iskustvo i
ivot; pretjerano toan, pedantan
doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost
odluivanju samo na osnovi apstraktnih teorija, bez obzira na stvarnost;
doktrinarstvo
doktrinarstvo v. doktrinarizam
dokument (lat. docere pouavati, pokazivati, documentum) pisan dokaz, isprava, povelja; documentum privatum it. dokumentum privatum (lat.)
privatna isprava, tj. ona koju nije izdala vlast; documentum publicum
it. dokumentum publikum (lat.) javna isprava, tj. ona koju je izdala vlast
dokumentaran (lat. documentarius)
ispravni, poveljni, koji se temelji na
ispravama, poveljama; injenino do-

319

dolmen
kazan, koji moe dokazati (ili: koji
dokazuje) na temelju injenica
dokumentirati (lat. documentare) pisano posvjedoiti, podnijeti dokaz,
potkrijepiti dokazima; otkriti
dokusuriti (tur. kusur izvratak, ostatak novca nakon plaanja) 1. isplatiti
dug, tj. popuniti manjak; 2. dokrajiti, ubiti, uope unititi
dolama (tur.) kabanica s rukavima;
kratak konjaniki gornji kaput
dolap (tur. dolap) 1. ormar u zidu, nia;
2. drvena naprava s konjskim pogonom koja je sluila za navodnjavanje (primjerice u Makedoniji); 3.
krinja; 4. sprava za prenje kave
dolar (engl. dollar) sjevernoamerika
novana jedinica = 100 centi
dolce it. dole (tal.) glaz. slatko, umilno
dolentemente (tal.) glaz. v. dolento
dolento (tal.) glaz. s bolom, bolno, tuno, alosno
dolerit (gr. doleros prevarljiv) vrsta
bazalta i dijabaza (struktura mu je
jasnozrnasta do krupnozrnasta); lako se moemo prevariti te ga zamijeniti s dioritom
dolihocefalija (gr. dolichos dugaak,
kefale glava) svojstvo lubanja ija je
irina manja od etiri petine duine;
dolihocefali ljudi koji imaju takvu
lubanju
dolihokefalija v. dolihocefalija
dolihoprosopik (gr. dolichos dugaak,
prosopon lice) ovjek koji ima dugako lice
dolikran (engl. dollycran) dizalica na
kojoj se nalazi televizijska kamera
te omoguuje snimanje iz svih poloaja
dolimen (engl. dollyman) voza kolica
s televizijskom kamerom
dolmen (bretonski dol stol, men kamen)
grobnica iz mlaeg kamenog doba
koja se sastoji od vie velikih kamenih blokova naslaganih u obliku sanduka

dolomit
dolomit min. bezbojan kristalast vapnenac, ali ga ima i bijelog, utog, sivog, smeeg i crnog; ima redovito primjesa eljeza i mangana, a u nekim
i kobalta; Dolomiti planinska skupina u Istonim Alpama
dolor (lat.) bol; dolores (lat. dolores) mn.
bolovi, patnje
doloroso it. dolorozo (tal.) glaz. v. dolento
dolozan (lat. dolosus) zlonamjeran, koji
namjerno nanosi tetu
dolus (lat.) prijevara, lukavstvo; zlonamjerna prijevara, pakost, zloba
dom (lat. domus, doma, fr. dome, tal.
duomo) 1. saborna crkva, stolna (ili:
glavna) crkva (nadbiskupa, biskupa
ili Kaptola); glavna crkva u gradu,
osobito ona iji je krov izraen u obliku kupola; u irem smislu: svaki
krov izraen u obliku kupola i svaka
graevina s takvim krovom
dom (port.) 2. v. don
doma (lat.) krov u obliku kupole
domanijalan (lat. dominium, domanium) koji se tie krunskih, vladarskih
ili dravnih dobara
domanijalizirati (lat. domanium) pretvoriti u vladarsko, krunsko ili dravno dobro
domatofobija (gr. doma kua, fobeomai bojim se) med. bolestan strah
od boravljenja u kui
domena (lat. dominium, fr. domaine)
vladarsko, krunsko dobro; mn. krunska imanja, zemljita i posjedi koji
su odreeni za izdravanje vladara,
njegovog dvora i za podmirivanje njegovih posebnih izdataka; dravna
dobra; krug djelovanja, djelokrug,
polje rada, podruje, struka
domestikacija (lat. domesticatio) pripitomljavanje, ukroivanje, navikavanje na poslunost
domestiks (engl. domestics) vrsta grube
i vrste pamune tkanine

320

domine
domestikus (lat. domesticus) kuni,
obiteljski; zaviajni, unutarnji, npr.
rat
domicelar (lat. domicellus) mlad kat.
sveenik koji jo nema pravo biti
nazoan na sjednicama Kaptola
domicil (lat. domus kua, dom, domicilium) zaviaj, stalno mjesto stanovanja, prebivalite, stan; trg. mjesto u kojem se treba platiti mjenica
domicilat (lat. domicilium) trg. tko u
domicilu isplauje mjenicu
domicilijant (lat. domicilium) trg. osoba na koju se trasira domicilirana
mjenica
domiciliran (lat. domicilium) koji stanuje; domicilirana mjenica ili domicilna trata (fr. effet a domicile, engl.
domiciliated bili) mjenica koja se ne
isplauje u mjestu izdavanja, nego
negdje drugdje
domicilirati (lat. domicilium) stanovati, biti nastanjen, boraviti, prebivati; odrediti nekome mjesto stanovanja, nastaniti nekoga; trg. oznaiti mjesto plaanja mjenice
domina (lat.) gospoa; domaica; vladarka; nadstojnica enskog kat. samostana
dominacija (lat. dominatio) vlast, vlada, vladanje, gospodarstvo; nadmo
dominanta (tal. dominante) glaz. peti
ton u dijatonskoj ljestvici, tj. glavni
ton; fil. glavna komponenta nekog
zbivanja koja mu odreuje smjer
dominantan (lat. dominans) koji vlada,
gospodari, nadmoan, glavni, preteit
dominat (lat. dominatus) vlast, vladanje, gospodarstvo; oblik vladavine to
ga je u starom Rimu zaveo imperator Dioklecijan
dominator (lat. dominator) vladar, gospodar
domine (tal. domino) mn. ploice kojima
se igra poznata drutvena igra domino; v. domino 3.

dominica
dominica it. dominika (lat. dominica
sc. dies) dan Gospodnji, nedjelja; biskupski dvori, rezidencija
dominij (lat. dominium) pravo vladanja; posjed, vlasnitvo, pravo vlasnitva; slobodan posjed
dominikalan (lat. dominicalis) gospodarski, vlastelinski; Gospodnji, Gospodov; dominikalni porez porez koji
plaaju na svoje prihode posjednici i
sveenici, i koji je obino manji od
poreza ostalih poreznih obveznika (u
nekim dravama Zapada)
dominikalije (lat. dominicalia) ulomci
iz evanelja ili poslanica koji se,
nedjeljom i blagdanskim danima, itaju i tumae; perikope, dominikalne
lekcije
dominikalist (lat. dominicalis) onaj koji
plaa dominikalni porez; v. pod dominikalan
dominikanac katoliki redovnik iz reda Dominika de Guzmana (red osnovan u junoj Francuskoj 1215.)
dominikat (lat. dominicatum) gospodarski dvor, vlastelinski dvor
dominikum (lat. dominicum) crkveno
imanje, dragocjenosti koje su vlasnitvo crkve; prije: sama crkva; misa
dominion (engl. dominion) suverenost,
vlast; zemlja ili podruje kojim se
upravlja; slubeni naziv za britanske
kolonije koje imaju svoju samoupravu, tj. svoj zakonodavni parlament
(one su u svojoj upravi potpuno samostalne, samo to im engleski kralj
postavlja guvernere i ima pravo veta
protiv donesenih zakona)
dominirati (lat. dominari) vladati, gospodariti, zapovijedati; izdizati se
nad kim ili nad im, praviti se gospodin; biti na elu, biti na prvom mjestu, isticati se, vladati nad kim ili
nad im, nadvisivati
domino (tal.) 1. svileni ogrta za maske,
odjea za balove pod maskama, obrazinama, krabuljama; 2. osoba obue-

321

donatar
na u domino (na balu pod obrazinama); 3. igra u kojoj se 28, 36 ili
45 ploica, obiljeenih dvostrukim
brojevima od 1 do 12, dijeli igraima
koji ih slau naizmjenice jednu do
druge tako da svuda dva ista broja
stoje jedan pokraj drugog (tko prvi
upotrijebi sve svoje ploice domine, taj je domino, tj. gospodar igre)
dominus (lat.) gospodar, domain, posjednik, vlasnik; vladar; gospodin
domogem (gr. doma kua, gemein biti
pun) naprava za centralno grijanje
dompter (fr. dompteur) krotitelj ivotinja
don (p.) gospodin, poasno ime uglednih ljudi u panjolskoj i Portugalu,
kao i titula kneeva, kneevskih sinova i sveenika u Rimu i Napulju
(uvijek ispred krsnog imena, npr. don
Frane)
Don Huan (p. Don Juan) v. Don Juan
Don Juan (p.) legendarni p. zavodnik;
Mozartova opera
Don Quijote it. Don Kihot (p.) ime
viteza lutalice od La Mancha u glasovitom istoimenom satirinom romanu panjolskog pisca Cervantesa;
tip avanturista zanesenjaka, pustolova
don-premija (fr. dont, lat. praemium)
burz. naknada tete koja se polae
na dan kad bi trebalo izvriti plaanje, kod poslova zakljuenih na
ogranien rok (ako roba nije mogla
biti isporuena ili primljena)
dona (lat.) 1. mn. od donum
dona (tal. donna) 2. gospoa; gospodarica, vladarica
donacija (lat. donatio) poklanjanje,
osobito sudskim putem; akt o davanju poklona
Donald Duck it. Donald Dak (engl.)
ime poznatog lika iz stripova za djecu
donarij (lat. donarium) rtvenik
donatar (lat. donatarius) onaj koji prima dar, primatelj

donator

322

donator (lat. donator) davatelj, darovatelj, onaj koji neto daruje ili ostavlja u nasljedstvo (crkvama, ustanovama itd.)
donkihoterije (p. Don Quijote) mn.
pustolovni (avanturistiki) ludi podvizi, pustolovine; donkihotijade
donkihotijade pl. v. donkihoterije
donum (lat.) dar, poklon; donum auctoris (lat.) "dar od pisca" (biljeka na
knjizi koju daruje autor)
doping (engl. dope mazivo za stroj; narkotik, opijum) kanjivo davanje sredstava protiv umora kako bi se poveala izdrljivost organizma
doplttos (njem. doppelt dvostruk,
Stoss udarac) port, u nogometu:
udarac lopte pri kojem lopta prije
glavnog udarca dodirne zemlju
doppel-eagle it. dopl-igl (njem. doppel,
engl. eagle) "dvostruki orao", sjevernoameriki zlatnik od kalifornijskog
zlata = 20 dolara
doppio (tal.) glaz. dvostruko
doppio uso it. dopio uzo (tal. doppio
uso) trg. dvostruki rok plaanja
Dorado (p. el Dorado) v. Eldorado
Dorani starogrko pleme na Peloponezu, utemeljilo Spartu; dorski stil
najstariji stil starogrke arhitekture; glavne karakteristike: ulijebljen
i manje vitak stup koji se zavrava
vrlo jednostavnim kapitelom
doraa (fr. dorage) pozlaivanje, pozlata; u izradi eira: prevlaenje pusta, klobuine (filca) finom dlakom
Dorida mit. starogrka boica mora, ki
Oceana, majka Nereida
Dorifor (gr.) kopljonoa znamenit
Polikletov (5. st. pr. n. e.) kip koji
slui kao uzor za proporcionalnost
dijelova mukog tijela
dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) pozlatiti, pozlaivati; pust, klobuinu
(filc) za eire prevui finom dlakom
dorizam (gr. Doris) snano, tvrdo i .
grubo narjeje (dorski dijalekt) i ka-

dot
rakter Dorana, jednog starogrkog
plemena; supr: aticizam i jonizam
dormeza (fr. dormeuse) spavaa ili nona kapa; putnika kola u kojima se
moe i spavati; lealjka za spavanje
dormiol (lat. dormire, oleum) kem.
amilinski kloral, uljasta i poput vode
bistra tekuina, slui kao sredstvo
za uspavljivanje
dormitiv (lat. dormitivum) med. sredstvo za uspavljivanje
dormitorij (lat. dormitorium) spavaa
soba, spavaonica (osobito u samostanima); groblje
doromanija (gr. doron dar, mania bijes) bolestan nagon za darovanjem
dorski (gr. doriakos) svojstven Doranima; dorski stupovi po plemenu Dorana nazvani najstariji i najjednostavniji starogrki stupovi s obinim
kapitelima i frizom s triglifima i
metopima
dorsum (lat.) leda, kraljenica, hrbat;
zem. greben, planinski prijevoj;
stranja, obratna strana; in dorso
(lat.) ili in tergo (lat.) s druge strane,
s obratne strane (npr. neke mjenice)
dorzalan (lat. dorsalis) anat. leni
dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene
tkanine sa svilenim umecima
dorziventralan (lat. dorsum lea, venter trbuh) anat, lenotrbuni, koji ide
od kraljenice u smjeru trbuha
dorzoventralan (lat. dorsum, leda,
venter trbuh) ledno-trbuni, tj. koji
se protee od kraljenice prema trbuhu
dorzualan (lat. dorsualis) v. dorzalan
dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pravu: miraz; u pravu nekih srednjoeuropskih drava: udoviki dio (koji
mu ostavlja eni)
dosje (fr. dossier) svi spisi koji se tiu
jednog predmeta ili osobe
dot (engl.) tokica; dot-krojenje prenoenje krojeva s uzorka tako da na-

dotacija
zupani kotai na papiru bui rupice uzdu linije koju slijedi
dotacija (lat. dotatio) miraz; darovanje
zemljita zaslunim dravnicima,
vojskovoama, poasni dar, narodni
dar; dar Crkvi ili dobrotvornoj ustanovi; prihod
dotalan (lat. dotalis) mirazni, koji se
tie miraza, koji spada u miraz; dotalia pacta it. dotalija pakta (lat.)
sklapanje braka, ugovori o mirazu
dotali (lat. dotales) mn. osobe obvezne
plaati porez Crkvi ili sveeniku
dotalij (lat. dotalitium) prav. v. dotarij
dotarij (lat. dotarium) prav. dio imanja
koji pripada eni nakon muevljeve
smrti, udoviki dio imanja
dotirati (lat. dotare) opremiti, dati miraz; darovati (Crkvu, kolu, dobrotvornu ustanovu)
double-scull it. dubl-skul (engl.) port,
vrsta uskog trkakog amca (skulera) koji voze dva veslaa sa po dva
vesla
down! it. daun! (engl.) dolje! lezi! (zapovijed psu da legne)
Downing-street it. Dauning-strit
(engl.) ime londonske ulice u kojoj
se nalazi britansko Ministarstvo
vanjskih poslova i Ministarstvo financija; esto se upotrebljava u diplomatskom i novinarskom jeziku
umjesto imena ovih britanskih ministarstava
doza (gr. didomi dajem, dosis davanje)
2. davanje, osobito: davanje lijeka;
koliina materije (tvari) koja ulazi u
sastav nekog lijeka; koliina lijeka
koju treba dati bolesniku
doza (njem. Dose, dan. daase, ar. tassah) 1. kutija za uvanje suhih tvari,
supstanci (eera, duhana i dr.)
dozimetar (gr. dosis davanje, metron
mjera) sprava kojom se mjeri koliina propisane mjere nekog lijeka (doze)

323

drahma
doziologija (gr. dosis davanje, logia)
med. znanost o davanju lijekova s
obzirom na koliinu
doziranje (gr. dosis davanje) med.
odreivanje koliine tvari, materije
koja treba ui u sastav nekog lijeka;
odreivanje koliine lijeka koju treba dati bolesniku
dozirati (gr. dosis davanje) odrediti koliinu tvari koja treba ui u sastav
nekog lijeka; odrediti koliinu lijeka
koju treba davati bolesniku
dr. kratica za doktor
dr. phil., dr. fil. kratica za doktor filozofije
dr. med. kratica za doktor medicine
dracena (gr. drakaina) bot. zmajevo
drvo, zmajevac (biljka iz porodice
ljiljana)
draft (engl.) trg. mjenica, trata
drager (fr. dragueur) pom. pomoni bojni brod za ienje mora od mina kod
svoje obale i ispred svojih veih brodova
dragirati (fr. draguer) pom. istiti morske putove od podmorskih mina radi
osiguravanja plovidbe i kretanja drugih brodova; usp. drager
dragoman (ar. tarduman) tuma, prevoditelj, osobito pri stranim predstavnitima u Turskoj
dragonada (fr. dragon) prisilno preobraenje protestanata na katolianstvo za vrijeme Luja XIV. (1681. g.)
pomou draguna; prisilno naplaivanje poreza pomou draguna, vojske; vojna vlast; svaka odluka vlade
koja se provodi pomou vojne sile
draguni (fr. dragon) laki konjanici koji
se prema potrebi bore i kao pjeaci;
prvobitno (kod Francuza): pjeaci koji
su se sluili konjima samo kad su se
trebali brzo kretati
drahma (gr. drachme) starogrki i staroidovski srebrni novac veoma razliite vrijednosti; dananja grka novana jedinica sadri 100 lenti; stara

drajfirtl

atenska mjera za teinu, od VI. do

II, st. pr. n. e. = 4,32 g
drajfirtl (njem. dreiviertel tri etvrtine)
odjevni predmet na kojem neki dio
(npr. rukavi) ima samo tri etvrtine
duine (npr. enska bluza s rukavima do ispod lakata)
drajfirtlpolka polka u 3/4 taktu
drajfirtltakt (njem. Dreivierteltakt)
glaz. troetvrtinska mjera troetvrtinski takt
drajrajig (njem. drei tri, Reihe red) troredan, koji je u tri reda
drajsiger (njem. dreissig trideset) tridesetogodinjak
drakar srednjovjekovni vikinki ratni
brod
Drakon (gr. Drakon) atenski zakonodavac iz VII. st. pr. n. e. iji se zakoni, zbog pretjerane strogosti ("krvlju pisani"), nisu mogli odrati; otuda: drakonski pretjerano strog, neumoljiv, okrutan
drakonski v. Drakon
dralon naziv za sintetika vlakna (nalik
na vunu)
dram (perz. diram, gr. drachme) turska mjera za teinu = 3,2 g = 1/100
oke
dram it. drem (engl.) jedinica za mjerenje teine u Engleskoj i SAD-u =
1,7718 grama
drama (gr. drao inim, radim, drama
radnja) radnja; poet. jedan od triju
knjievnih rodova (uz liriku i epiku);
knjievno djelo koje u formi dijaloga
i monologa prikazuje neku ozbiljnu
temu, a temelji se na sukobu izmeu
likova (prema sadraju drama moe
biti ljubavna, povijesna, socijalna,
psiholoka itd.); pren. dogaaj ili doivljaj koji je po svojoj uzbudljivosti
slian drami
dramatian (gr. drama radnja) koji
se odnosi na dramu, koji se zbiva
kao u drami, tj. s mnogo radnje, ivo
i u razgovoru (dijaloki)

324

draperija
dramatiar (gr. dramatikos) dramski
pisac, pisac drame
dramatika (gr. drama radnja) dramska knjievnost; znanost o drami i
dramskoj umjetnosti
dramatizacija (gr. drama radnja) preradba nekog knjievnog djela u
dramski oblik, prilagoavanje za prikazivanje na pozornici
dramatizirati (gr. drama) preraivati u dramski oblik, dati dramski oblik, prilagoditi za prikazivanje na pozornici
dramatomanija (gr. drama, mania pomama, ludilo) pretjerana ljubav prema drami, strast za kazalitem
dramatopeja (gr. drama, poieo pravim) pisanje i prikazivanje kazalinih djela
dramaturg (gr. drama, ergon djelo,
dramaturgos) strunjak koji sastavlja dramski repertoar; dramski pisac, dramatiar
dramaturgija (gr. dramaturgia) znanost o drami i dramskoj umjetnosti,
teorija drame
dramaturgika (gr. dramaturgike) v.
dramaturgija
dramaturki (gr. dramaturgikos) koji
se tie dramaturgije, to je u vezi s
dramaturgijom (npr. lanci, prikazi
i si.)
dramolet (gr. drama) malo kazalino
djelo; mala drama koja samo u jednom inu prikazuje dramatiziran
dogaaj
drangulija (tur. dirhem mrvica, trun,
gururlu koji se kiti, ponosi) sitan nakit ili sitnica uope
drap (tal. drappo, fr. drap), oha, sukno;
drap boja prljavouta, svijetlosmeda
boja
drapa (nord. drapa, lat. drapur) u staroj
nordijskoj poeziji: pjesma, osobito pohvalna, s pripjevom
draperija (fr. draperie) tvornica ohe,
tvornica sukna; oharstvo, suknar-

drapirati

325

Drijada

stvo; trgovina ohom; ohana roba;

zavjese, zastori
drapirati (fr. draper) u slikarstvu i kiparstvu: namjestiti nabore (npr. na
kipu); namjestiti zavjese
drastici (gr. drao djelujem, radim) mn.
med. jaka sredstva za ienje
drastian (gr. drastikos) koji ima jako,
snano djelovanje; grub, neotesan,
strog; neposredan, opipljiv, oevidan
dravidski jezici (sanskr. dravida) jezici
koji se govore u junoj Indiji, Pakistanu, Iranu i Sri Lanki; dekanski jezici
drae(ja) (fr. dragee) eerno voe, ueereni badem; sama
drebina (njem. Dreh-biihne) okretna
pozornica izgraena u obliku krunice s nekoliko odjeljaka te se pomou nje mogu brzo mijenjati scene: dok
je jedan dio velike okretne ploe okrenut publici, na drugima se pripremaju sljedee slike
drebuh (njem. drehen okretati, vrtjeti,
Buch knjiga) knjiga snimanja, tj.
knjiga u kojoj je propisano sve stoje
potrebno da bi se moglo snimati (npr.
poloaj kamere, kretanje glumaca,
zvukovi itd.)
drednot (eng. dreadnought) vrsta velikih i oklopljenih ratnih brodova s
tekim dalekometnim topovima
dren (engl. drain) isuivanje pomou
odvodnih cijevi; podzemne, cijevi od
ilovae za isuivanje vlanih i movarnih zemljita kako bi se napravila plodnim; med. odvodna cjevica
drenaa (fr. drainage) isuivanje vlanog ili movarnog zemljita pomou
podzemnih cijevi za odvoenje; med.
ienje gnoja putem odvoenja
drener (fr. draineur) onaj koji postavlja
cijevi za isuivanje podvodnog zemljita

dres (engl. dress) odjea, uniforma; odjea neke organizacije, osobito portskog drutva; fali dress (engl.) drutvena odjea, gala-odjea
dresiran (fr. dresser) kolovan, uvjeban, ukroen
dresirati (fr. dresser) obuavati, vjebati, privikavati ivotinje (npr. psa
vjetinama, konja jahanju); uvjebavati, uvjebati
dressing-room it. dresing-rum (eng.)
prostorija za oblaenje, soba za uljepavanje (ili: dotjerivanje)
dresura (fr. dresser) uvjebavanje (pasa, konja, ptica i dr.)
dret (tal. dritto) ravan, izravan, neposredan, direktan
dreta (njem. Draht ica) jak tanak konac kojim obuari proivaju obuu;
dretva
Dreyfus, Alfred it. Drajfus (1859
1935), francuski kapetan osuen
zbog pijunae, ali kasnije osloboen
i unaprijeen
drezina dvokolica koja se pokretala
odgurivanjem nogama (pretea bicikla), konstruirao ju je 1817. g. K.
Draise po kojem je i dobila ime; malo
traniko vozilo na runi ili motorni
pogon, koristi se za prijevoz eljeznikog osoblja koje pregledava i popravlja prugu
driblati (eng. dribble) u nogometu: vjeto voditi loptu izmeu igraa; pren.
zavaravati
drift (niz). 1. pom. popreno zanoenje
broda zbog vjetra i morske struje; 2.
morska struja koju uzrokuje pod
trajno djelovanje vjetra; 3. predmeti
ili ledene sante koje plutaju morem
noeni vjetrom ili strujom
drifter (engl. drifter) motorni ribarski
brodi koji slui za lov mreom potegaom

drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: odvoditi) suvinu vodu pomou podzemnih cijevi

Drijada (gr. Dryas) mit. umska nimfa

koja je ivjela i umirala s drvetom u
kojem je ivjela, gorska vila

dril-kultura
dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) sijanje ili saenje po brazdama radi
povoljnijeg i boljeg prinosa
drilih (njem. Drillich, lat. trilix troian) platno od triju niti (vrsta lanena, kudjeljna ili pamuna tkanina); bril, cvilih
drimifagija (gr. drimys ljut, trpak, fageo jedem) med. jedenje ljutih, gorkih
ili kiselih jela
droga (fr. drogue) osueni dijelovi bilja
koji slue za pripravljanje lijekova
drogerija (fr. droguerie) prodavaonica
droga i kemikalija
drogerist (fr. drogue) trgovac drogama
i kemikalijama
drolerija (fr. drolerie) smijeno prikazivanje ljudi i ivotinja u starijoj
drami
dromedar (gr. dromas, lat. dromedarius) obina jednogrba deva; vrsta
brze jedrilice
dromos (gr. utrka) utrka (na kolima
ili pjeke) koju su stari Grci odravali na gimnastikim-igrama; staza
koju je na takvoj utrci trebalo pretrati
drop-kick it. dropkik (engl. drop pasti,
kick udarac) port, udarac po lopti
nakon to je odskoila od zemlje
drops (eng. drops) vrsta vonih bombona; port, udubljenje na trkakoj
stazi
drosera (gr. droseros rosan, vlaan)
bot. biljka rosika krunolista, hrani
se kukcima
droka (rus.) laka, otkrivena ruska koija sa tri sjedala i niskim kotaima
drozometar (gr. drosos rosa, vlaga,
metron) instrument za mjerenje koliine rose koja padne
drozometrija (gr. drosos rosa, metria)
mjerenje koliine rose koja padne
drud (niz. drut) vjetac, zao duh, vilenjak
druda (niz. drut) vjetica, arobnica

326

dualist
drudlz (engl. droodles) naoko besmi-.
slene risarije ije ideje naziremo pomou mate; izumitelj umjetnik Roger Prie
druidi (lat.-kelt. druides) sveenici svetog hrasta kod starih Kelta (u Galiji, Britaniji itd.), starokeltski sveenici
drukati (njem. drucken) tiskati; port.
navijati za (igraa, konja i dr.)
druker (njem. Drucker) 1. vrsta gumba,
kope; 2. port, navija, kibic; 3. metalosavija, radnik koji runo savija
metalne dijelove
druker (njem. Drucker) sitni metalni
gumb, kopa; port, navija
drukfeler (njem. Druck tisak, Fehler
pogreka) tiskarska pogreka; usp.
tipfeler
Drury-Lane it. drurilejn (engl.) londonsko kazalite osnovano 1663. (u
18. st. bilo je poznato po izvedbama
Shakespeareovih djela)
drusirati (fr. drousse) u predenju: vunu
namazati uljem
Drui mn. pripadnici ratnikog naroda
u Siriji, govore jednim arapskim narjejem, a religija im je mjeavina
poganstva, muhamedanstva i kranstva
dry it. draj (eng.) suh; dry docks it.
draj doks (engl.) pom. suhi dok; extra dry it. ekstra draj (engl.) "osobito
suh", vrsta ampanjca trpkog okusa
dual (lat. duo dva, dulais dvojan) gram.
dvojina, osobina nekih jezika (npr.
sanskrtskog, grkog) koji imaju, osim
jednine i mnoine, jo jedan broj za
gramatiko mijenjanje imenica i glagola, a koji oznaava dvojstvo stvari
ili radnju udvoje
dualin (lat. duo dva) vrsta eksploziva
koji se sastoji od nitroglicerina i piljevine
dualist (lat. dualis) pristaa dualizma;
pristaa podjele upravne vlasti na
dva samostalna dijela

dualistiki
dualistiki (lat. dualis) koji se temelji
na dualizmu
dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina;
log. zakon logikog ralanjivanja misaonog sadraja na dva dijela (subjekt predikat)
dualizam (lat. duo, dualis) fil. nauavanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje,
nauavanje o postojanju dvaju razliitih, potpuno suprotnih stanja, principa, naela, naina miljenja, pogleda na svijet itd., npr.: Bog i Sotona
(dobar i zao princip), Bog i svijet,
duh i materija, priroda i duh, dua i
tijelo, anorganska i organska priroda, subjekt i objekt, osjetilna spoznaja i razum itd.; politika podijeljenost nekog naroda na dva dijela
koji djeluju jedan protiv drugog
dub (engl. double dvostruko) filmski
izraz za sinkronizaciju govora glumaca na nekom drugom jeziku poto
je ve prvotna verzija snimljena na
originalu
dubij (lat. dubium) sumnja; in dubio
(lat.) u sumnji, u sumnjivom sluaju,
u sluaju neizvjesnosti
dubioza (lat. dubiosa) neto to je sumnjivo, neizvjesno; osobito: sumnjivo
potraivanje, neizvjesna i nesigurna
naplata nekog duga
dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, neizvjestan, koji je u pitanju
dubitacija (lat. dubitatio) sumnjanje,
dvojbenost, dvojba neizvjesnost, kolebanje, oklijevanje, neodlunost
dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr.
dubitatif) sumnjiav, sklon sumnjanju, koji sumnja; koji pokazuje (ili:
izraava) sumnju
dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvojiti, ne biti u to siguran, biti u neizvjesnosti
dubi (fr. double) dvostruk; dvostruko
dublaa (fr. doublage) udvajanje, udvostruavanje; pom. drugo oblaganje
broda daskama; tisk. pogreno dvo-

327

dudoec
struko slaganje jedne rijei ili cijelog reda
duble (fr. double) zlatni ili srebrni predmeti koji se sastoje od dviju kovina
i kod kojih je samo vanjska prevlaka
zlatna ili srebrna, dok glavnu masu
ini kovina znatno manje vrijednosti, metalna stvar pozlaena ili posrebrnjena
dubler (fr. doubleur) dvojnik; zamjenik
glavnog glumca (u kazalitu i filmu)
dubleta (fr. doublet) 1. dva primjerka
iste stvari u nekoj zbirci; 2. lani
dragi kamen; 3. vrsta karanfila ija
je glavna boja prevuena dugim prugama druge boje; 4. gram. dva razliita oblika iste rijei; 5. glaz. orguljski registar, za oktavu vii od principala; 6. lov. puka dvocijevka
dublirati (fr. doubler) udvojiti, udvajati, udvostruiti, udvostruavati; umnoiti; podstaviti (haljinu), metnuti
podstavu (otuda: dubl-tof tkanina za
podstavu); u biljaru: udariti loptu tako da se o jedan rub odbije i doe do
drugog; pom. oploviti, obii (npr. greben); voj. ugurati u borbenu liniju; u
draguljarstvu: spajati dva kamena u
jednu cjelinu
ducbruder (njem. duzen govoriti "ti",
tikati, Bruder brat) pobratim, ovjek
kojemu govorimo "ti", "vinski brat"
due (tal. duce) voa
dud (tur.) bot. murva, visoko bjelogorino drvo sa sitnim bijelim, crvenim
ili crnim jestivim grozdastim bobama
duden (njem.) u Njemakoj: naziv za
vrstu rjenika (po prezimenu filologa
i izdavaa jezikoslovnih prirunika
. Konrada Dudena, 18291911); usp.
larus
dudoec (lat. in duodecimo) dvanaestina,
oblik dvanaestine, osobito: format
knjige kod koje je jedan tiskani arak
podijeljen na dvanaest listova; neto
to je osobito malo, npr. duodecimal-

duduk
no mjerenje mjerenje dvanaestinama;
duodecimalni sustav v. dodekadika
duduk (tur.) vrsta obanske frule; zvidaljka, fukalica; pren. glupan, blesan
due (tal. due, lat. duo) dva; due volte
(tal.) glaz. dvaput; a due voci it. a
due vodi (tal.) glaz. za dva glasa, dvoglasno; a due corde it. a due korde
(tal.) glaz. na dvije, s dvije ice
duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj; sukob
duelant (lat. duellans) onaj koji vodi
dvoboj
duelirati se (lat. duellare) imati s nekim dvoboj, tui se u dvoboju
duet (tal. duetto) glaz. pjevanje u dva
glasa; sviranje udvoje
dufter (njem. duften mirisati; isparivati se) lijenina, neradnik, probisvijet, hohtapler
dugento it. dudento (tal.) umj. u talijanskoj povijesti umjetnosti naziv za
13. st. (12001299)
duglazija bot. visoko ameriko drvee
iz porodice borova (naziv po D. Douglasu koji joj je 1827. donio prvo sjeme u Europu), pseudouga (lat. Pseudotsuga taxifolia); zbog svoje vrstoe upotrebljava se za gradnju dokova, brana, mostova, jarbola i si.
dugong (malaj. duyong) zool. morska
krava, sisavac u Indijskom oceanu
iz porodice kitova
dugung (jap. duyung) zool. v. dugong
duhan (tur.) bot. biljka iz porodice pomonica iji osueni listovi slue za
puenje
duka (tal. duca, lat. dux) vojvoda, knez,
gospodar
dukat (gr. Dukas, tal. ducato) po imenu bizantskih careva (dukas) nazvan
zlatni i srebrni novac razliite vrijednosti, osobito u Italiji, bivoj Austro-Ugarskoj i Francuskoj
dukcija (lat. ductio) voenje, upravljanje

328

Dunhill
duktilan (lat. ducere vui, izvlaiti, duo
tilis) rastegljiv (npr. platina)
duktilitet (lat. ductilitas) rastegljivost
u vrlo tanke niti
duktilnost v. duktilitet
duktor (lat. ductor) vodi, dovodnik
(kod nekog stroja)
duktus (lat. ductus) voenje, upravljanje; put, tijek; potez pera, rukopis
dulce cum utili ugodno s korisnim (Horacije)
dulce et decorum est pro patria
mori it. dulce et dekorum est pro
patria mori (lat.) slatko je i dino
umrijeti za domovinu; pojavljuje se i
s dodatkom: adhuc dulcius pro patria vivere it. adhuk dulcius pro patria vivere (lat.) ... jo je slade za domovinu ivjeti (Horacije)
dulcifikacija (lat. dulcificatio) slaenje,
zaslaivanje
dulcin (lat. dulcis) kem. bezbojan praak, 200 puta slai od eera
Dulcinea it. Dulineja (p.) djevojka
koju je Don Quijote izabrao za damu
svoga srca, otuda (u podrugljivom
smislu): ljubavnica; nezgrapna i zdepasta seoska djevojka
dulek (tur. dolek) bundeva, tikva
duma (rus.) ruska narodna skuptina,
sabor, parlament; skuptina stalea;
glaz. vrsta maloruskih narodnih pjesama koje se pjevaju uz pratnju bandure, instrumenta slinog mandolini
duman (tur. duman, tuman) dim, magla, praina; pren. uznemirenost,
briga, zamiljenost
dumdum-metak puano zrno veoma
razornog djelovanja zbog toga to mu
je vrh plosnat i iri se u predmetu u
koji udari (nazvan po indijskom taboru Dum-dum blizu Kalkute gdje
se najprije izraivao)
Dunhill (engl. it. danhil) poznata britanska marka cigareta, duhana i puakog pribora

dunlop
dunlop vrsta gume za automobilske kotae (naziv po kotskom izumitelju
Dunlopu Hohnu Boydu (18401921)
dunque it. dunkve (tal.) dakle
Duns Scott it. Dans Skot (12651308)
kotski franjevac, skolastik koji je
nauavao da volja zavisi od razuma
duo (lat. duo) dva; glaz. djelo za pjevanje ili sviranje udvoje; v. duet
duodecima (lat. duodecim dvanaest)
glaz. dvanaesti ton, poevi od osnovnog tona
duodecimola (tal. duodecimola) glaz.
figura od 12 nota koja se smatra figurom od samo osam nota
duodenalan (lat. duodenalis) anat. koji
pripada dvanaeston^Ianom crijevu,
koji se tie dvanaestopalcanog crijeva
duodenitis (lat. duodenum dvanaesterac, dvanaestopalano crijevo) med.
upala dvanaestopalanog crijeva
duodenostomija (lat. duodenum, gr.
stoma) med. otvaranje dvanaestopalanog crijeva u sluaju odreenih
bolesti, osobito u sluaju suavanja
duodenotomija (lat. duodenum, gr.
tome rezanje) med. operacija dvanaestopalanog crijeva
duodenum (lat. duodeni, duodenum)
anat. dvanaestopalano crijevo, dvanaesterac
duodrama (lat. duo dva, gr. drama
radnja) poet, melodrama sa dva lika
duole (lat. duo) glaz. dvije note koje se
izvode za isto vrijeme za koje bi se
izvele tri takve note
duper (tal. adoperare raditi, sluiti) njega, usluga, briga oko nekoga
dupleks (lat. duplex dvostruk) 1. dvojnik telefonski aparat za dva pretplatnika na jednoj liniji 2. radijska
ili televizijska emisija koja ide "uivo" istodobno iz dva razliita mjesta,
dvostruk izravni prijenos
duplerica srednja, dvostruka stranica
(u asopisu ili novinama) s privlanim slikovnim materijalom

329

durbin
duplicirati (lat. duplicare) udvostruiti; presavinuti na dvoje; prav. pisati
ili dati drugi odgovor (odgovor na
odgovor); ad duplicandum it. ad duplikandum (lat.) u cilju odgovora na
tuiteljevu repliku, ili radi davanja
posljednje rijei optuenoga prije izricanja presude
duplicitet (lat. duplicitas) dvostrukost;
pren. dvolinost, neiskrenost, licemjerje, prevrtljivost
duplika (lat. duplare udvostruiti) pravo optuenika da odgovori na tuiteljevu repliku; optuenikov pisani
odgovor na repliku
duplikacija (lat. duplicatio) udvostruavanje, udvostruenje; udvostruenje, udvostruenost; duplikatura
duplikat (lat. duplicatum) prijepis nekog spisa u dva istovjetna primjerka
duplikator (lat. duplicator) 1. fiz. skuplja elektriciteta; 2. stroj za umnoavanje
duplikatura (lat. duplicatura) v. duplikacija
duplir (lat. duplum dvostruko, dvostruka koliina) velika votana svijea
duplirati (lat. duplare) udvostruiti,
udvostruavati
duplo (lat. duplum) pril. v. duplum,
dvostruko
duplum (lat. duplum) u dva primjerka,
dvostruko, duplo
dur (lat. durus tvrd, jak, krjepak) glaz.
jedan od dva glavna tonska roda
durabilan (lat. durabilis) trajan, ustrajan, postojan, izdrljiv
duracija (lat. duratio) med. stvrdnjavanje, otvrdnjavanje
durak (rus.) luak, aljivac, lakrdija;
pogrdno: budala
durati (tal. dur are trajati, tur. durmak
trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. trpjeti, podnositi, ustrajati; 3. ivotariti
durbin (perz. dur-bin dalekovidan) dalekozor, teleskop

durch die Blume

330

durch die Blume it. durh di blume

(njem.) "kroz cvijet", njemaka fraza
koja oznauje da je neto samo natuknuto, da je otra rije reena na
blag nain
durh (njem. durch kroz) port, posebno
dobacivanje lopte u nogometnoj igri
upueno u dubinu prema suparnikim vratima
durhcug (njem. Durchzug) propuh
durhmar (njem. Durchmarsch) prolaz;
uiniti durmar probaniti itavu no
duritet (lat. duritas) tvrdoa: strogost,
surovost, neljudskost
durus (lat.) tvrd; anat. dura mater v.
mater; in durius (lat.) ili in pejus
(lat.) optuiti; prav. optuenika teretiti na sljedeoj raspravi okolnostima teim od onih na prethodnoj raspravi

dvocifren
duek (tur.) jastuk, uzglavlje; leaj,
madrac
duman (tur.) neprijatelj; zlotvor
dumanluk (tur. duman neprijatelj)
neprijateljstvo
duumvir (lat.) lan vlade dvojice; lan
komisije od dva lana
duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i
dostojanstvo duumvira
duvak (tur.) nevjestina svadbena koprena
duvna (lat. domina gospoda) opatica,
redovnica, asna sestra
dux it. duks (lat.) voda, zapovjednik
jednog odreda vojske, vojvoda
dud (tal. doge, lat. dux, ducis voda)
knez; titula nekadanjeg poglavara
Mletake Republike; dudevstvo,
zvanje i dostojanstvo duda
dvocifren dvoznamenkast

D
D, d sedmo slovo hrvatske latinice
daba (tur.) 1. na dar, besplatno; 2.
uzalud
dabija (tur. dabi) za vrijeme turske
uprave: ubira dravnih i vakufskih
prihoda
dada (tur. dadde) 1. cesta, put; 2. putovanje, kretanje
daine mn. pristae dainizma
dainizam vjerska sekta u Indiji ije
pristae ne priznaju autoritet Veda i
svetih brahmanskih spisa
dak (mad. zsak, tur. dag, dak) vrea
daltara (tur. dalib koji privlai na
sebe) nemoralna ena, bludnica, prostitutka
dam (ar.-perz.) okno, prozor, staklo
damadan, demadan (tur.) 1. prsluk
vezen srebrom i svilom; 2. koveg,
prtljaga
dambas (perz. dan baz) 1. poznavatelj
konja; 2. ljubitelj dobrih konja (koji
ih zbog toga esto mijenja); 3. onaj
koji dresira konje; 4. vjetak u jahanju; 5. trgovac konjima
damija (ar. damaa, dami) vea muslimanska bogomolja, bogomolja prvog reda u kojoj se ui kotbah (za
razliku od moteje, manje bogomolje)
damperi (engl. jumpers) mn. "skakai"
vjerska sljedba u Engleskoj i Sjev.
Americi (nastala oko 1760.), ogranak
metodista; zovu ih i barkeri (engl.
barkers), tj. "lajai", po tome to pri
bogosluju, kad ih "obuzme" unutranje prosvjeenje, skau i proizvode
glasove radosti kao da laju

danarika (tur. danerigi) vrsta ljive

(okruglica, ranka)
dailum (perz.-tur.) duo moja, srce
moje!
deb (engl. jab) port, u boksu: otar i
iznenadan udarac ljevicom u protivnikovo lice
deba (tur. debe) 1. vrsta oklopa; 2.
oruje, naoruanje
debrak (e. ebrak) 1. prosjak; 2.
krtac, tvrdica
dehenem (ar.) muhamedanski pakao
dehenem (tur. dehennem) pakao
dehenemlija (tur. dehennem pakao)
grjenik u paklu, prokletnik
Dek (engl., hipok. prema Don
John) u atrovakom govoru: momak,
frajer, fakin; jednoruki Dek vrsta
zidnog automata za igre na sreu
delat (tur. dellad) krvnik, izvritelj
smrtne kazne; pren. nemilosrdan ovjek, zlotvor, okrutnik
dem (engl. jam) kuhano voe, pekmez
demat (ar.) muslimanska vjerska opina; zajednika molitva muslimana
deme (tur. demi) druba, skupina
demijet (ar.) udruenje, drutvo
demla (tur. demre) promjena
demper (engl. jumper) majica koja se
kopa sprijeda, pletena od vune ili
pamuka
denaza (tur.) kod muslimana: 1. molitva za duu umrloga; 2. pogreb, sprovod
denet (ar.) muslimanski raj
dentlmen (engl. gentleman) gospodin,
ovjek koji je gospodin u punom i

dentri
najljepem smislu, tj. po poloaju,
odgoju i kolovanosti, dakle: ovjek
lijepo odgojen i otmjenog ponaanja;
kao titula: gospodin
dentri (engl. gentry) stale uglednih
graana i privrednika koji nisu plemii (u Engleskoj): znanstvenici, asnici, pravnici, veleposjednici itd.
derki (engl. jerk meso rezati na trake
i suiti na zraku) usoljeno meso na
poseban nain dimljeno i osueno
(kod kanadskih Indijanaca)
dersej (engl. jersej) tkanina od tanke
eljane vune i odjevni predmet od
nje
det-strim (engl. jet mlaz; nagla provala, nagao izljev, stream struja) meteor. uska i tisue kilometara dugaka zona sa snanim zranim strujama koja se prostire 615 km iznad
zemaljske atmosfere
devahir (tur.) dragi kamen; dragocjenost
dez (engl. jazz) suvremena amerikoengleska glazba za ples; vrsta sinkopiranog glaz. izvoenja ponekad i neharmoninim tonovima
dez-band (engl. jazz-band) orkestar
koji svira dez
dezva (tur. dezve) posuda s drkom
za kuhanje crne kave
dida (tur.) djeja igraka
dig (engl. jig) lak ples sitnim korakom
i poskakivanjem
digetaj (mong.) polumagarac (vrsta
brze i plaljive ivotinje iz porodice
konja, ivi u junom Sibiru)
digotovka (kavk.) naziv za kozake
viteke igre na konjima
dihad (tur. dihad) kod muslimana:
sveti rat, rat za obranu vjere; v. ga.. zavat
diju-dicu (jap.) nain japanskog hvatanja protivnika u borbi, zahvati pri
obrani ili napadu kojima se Japanci
slue radi onesposobljavanja protivnika za napad i obranu; kao portska

332

dukela
disciplina ima vrlo stroga i zahtjevna pravila
dil (eng. gill) engleska mjera za tekuinu i ito, = 0,124 1
dilit (ar. derid) kratko koplje od elastinog palminog drveta kojim arapski konjanici vjeto rukuju i kad su
im konji u najveem trku
diljoz (tal. geloso) ljubomoran, zavidan
din (ar.) 2. mit. u vjerovanju muslimanskih naroda: vrsta dobrih i zlih
duhova, obdarenih natprirodnom
snagom i sposobnou da se uine
nevidljivim; div, gorostas, orija
din (engl. gin) 1. irska rakija; rakija
od raznog sjemenja, osobito od jema
i rai
dinfis (engl. gin rakija klekovaa, flzz
pjeniti se) din izmijean s nekim
pjenuavim piem
dingo (engl. jingo) ovinistiki i ratoborno raspoloen ovjek (u Engleskoj i Americi)
dinistan (perz.) mit. pustinja duhova
ili demona
dip (engl. jeep) vrsta malih, lakih i
vrlo otpornih automobila, sa strane
otvoreni i prilagoeni za vonju po
svim terenima; od 1944. g. uvedeni
u ameriku vojsku
diterbag (engl. jitterbug) drutveni
ples crnakog podrijetla, nastao u
Americi nakon Prvog svjetskog rata
dober (engl. jobber) trg. posrednik,
broker; burzovni pekulant
dokej (engl. jockey) 1. profesionalni jaha na konju; konjuar; 2. ljubitelj
konjskih utrka
dokej-klub (engl. jockey-club) drutvo
(ili: klub) ljubitelja konjskih utrka
doragan indijsko narodno glazbalo koje se sastoji od jednog veeg i jednog
manjeg bubnja
dudo, judo port, japanski hrvaki
port, razvija i tijelo i- duh
dukela (tur. duhela) otrcan pas; pren.
ljenivac; lopov

dul
dul (engl. joule) fiz. jedinica za rad u
sustavu SI; definiran umnokom
njutna i metra (naziv u ast engleskog fiziara J. P. Joulea (1818
1889)
duma (ar.) muslimansko klanjanje petkom
dumbus (tur. dumbus) zabava, veselje; pren. nered, buka
dungla (od hinduskog jangal pustinja, uma, engl. jungle) ravnica u

333

dus
podnoju Himalaje, obrasla praumom te ispresijecana movarama obraslim bambusovom trskom i travom;
tropska uma uope (u njoj ive tigrovi, slonovi, lavovi, nosorozi, zmije
otrovnice i dr.); pren. mjesto nereda
dura-dogan (tur.) zool. ptica grabljivica (npr. sokol) koja je uvjebana
za lov na druge ptice
dus (engl. juice) sok od voa ili povra;
tekuina


, osmo slovo hrvatske latinice
aiz (tur.) doputeno
aka (tal. giacca) kaput
akon (gr. diakonos sluga) upravitelj
opinskih dobara i skrbnik sirotinje
i bolesnika u najranije kransko doba; kasnije: ckrveni sluga i pomonik
pri bogosluju; poetni sveeniki in
u crkvi; pomoni sveenik
akonat (gr. diakonos) in, zvanje, dostojanstvo i stan pomonog sveenika, akona
akonica (gr. diakonos) sluiteljica crkve; u najstarijoj kr. Crkvi, sve do
VI. stoljea: starija ena koja se brinula o sirotinji, njegovala bolesnike
i vodila nadzor nad enskim lanovima crkvene opine; danas, u Evangelikoj crkvi: bolniarka, posebno
kolovana za taj poziv; u protestantskim crkvama: sestra koja slui potrebitima; u samostanima: sestra koja slui oko oltara
akonija (gr. diakonia) djelokrug akona; pomo, potpora; posluivanje
(jelom i piem), poslastica
akonik (gr. diakonikos) u pravosl.
crkvi: udubljenje u zidu ili zasebna
soba na desnoj strani oltara gdje se
uvaju posveene posude
akonikon (gr. diakonos lat. diaconicum) u pravosl. ckrvi: kratka molitva koju ita ili pjeva akon
akula (tal. giocolare) ala; pria
ederan (ma. gyongy krasan, divan)
prid. svje, lagan, poletan, veseo, razdragan; zdrav, krjepak

el! (tur. gelmek doi) doi! hajde!; ela

maalah! budi pozdravljen!
elozija (tal. gelosia) ljubomora, zavist;
ilozija
eniza (ar.) molitva za umrlog kod muslimana; denaza
entileca (tal. gentilezza) ljubaznost
enjuka (rus. denjga) ruski bakreni
novac od pola kopjejke
eram (tur. germek protegnuti, ispruiti, gr. geranion od geranos dral)
poluga s protutegom kojom se izvlai
voda iz bunara
erdap (perz. irde, ab) vir, vrtlog
erz (tur. gers) gizdelin, kico, mladi
uope
ilko (mad. gyilkos ubojica) vjetrogonja, objeenjak, vjetropir; gizdelin,
kico, nametljivac, neradnik; razbija
irandola (tal. girandola, fr. girandole)
v. irandola
ojelerija (tal. gioielleria) draguljarstvo, draguljarski obrt, draguljarnica; pren. kienost
dokada (tal. giocata igra) igraka
on (tur. gon koa) potplat; on-obraz
nepoten ovjek
ornata (tal. giorno dan) nadnica, dnevnica
ozluci (tur. goz oko) naoale
ul (perz. dil) rua, ruica
ul-behar (tur. giil rua, bahar miris)
rascvjetana rua
ulbek-dova (tur. giilbank glasno odobravanje) zajednika glasna molitva

uli
uli (perz. dil) mlada rua, ruin pupoljak; usp. ul
ulistan (perz. ilistan) ruinjak, vrt
s ruama
ulsa (perz. il. tur. su, suju) ruina
voda
umbir (mad. gyomber) bot. biljka iji
se korijen upotrebljava kao lijek i
zain
unija (perz. une) vanjski izgled, oblik;
sredstvo, nain

335

uzel
uture (tur. gotiirii) sve skupa, ucijelo,
ujedno, bez pojedinanog mjerenja ili
brojenja, paualno; jedno na drugo
uve (tur. giive) zemljana zdjela, posuda; kuh. meso s rajicama, riom
i krumpirom pripremljeno u zemljanoj posudi
uvegija (tur. giivegi) zarunik; mladoenja
uzel (tur. giizel) prid. krasan, lijep,
skladan

E
E, e deveto slovo hrvatske latinice
E kratica za istok (engl. east, fr. est)
e (lat.) prijedlog = iz; ex
e duobus malis minimum eligendum
(lat.) od dva zla valja birati manje
e profundis (lat.) iz dubine, npr. pjevati
e. o. kratica za ex officio (lat.)
eagle it. igl (engl.) sjevernoameriki
zlatan novac vrijednosti od 10 dolara
Eak mit. jedan od sudaca u podzemnom
svijetu; sin Zeusa i Egine, otac Pelejev, djed Ahilejev
earl it. irl (engl.) engleska plemika
titula: plemi, grof
Early Bird it. Erli Berd (engl.) "Rana
ptica", prvi komercijalni komunikacijski satelit, lansiran u Zemljinu
orbitu 6. travnja 1965. kako bi omoguio telefonske razgovore i prenoenje televizijskih slika na najvee
udaljenosti
eau de Cologne it. o d' Kolonj (fr.)
kolonjska voda
ebanirati (lat. ebenare) obloiti ebanovinom; obojiti crnom bojom da izgleda kao ebanovina
ebanisterija (tal. ebano, abonos, ebanisteria) fina stolarija, umjetniki izraeni predmeti od drveta, osobito
od ebanovine
ebanovo drvo (hebr. eben, gr. ebenos,
lat. ebenus) bot. Diospyros ebenum,
eban, dragun; crno, veoma vrsto i
teko istonoindijsko i afriko drvo
ebenist (fr. ebeniste) stolar koji izrauje pokustvo od ebanovine, koji radi fine stolarske poslove

ebionizam (hebr. ebyon siromah) idovsko-kranska sljedba (II.IV. st.),

priznavala je Mojsijev zakon i Matejevo evanelje, a Isusa Krista nije
smatrala Sinom Bojim, nego prorokom
ebn (ar.) sin (pred nekim drugim imenom, npr. ebn Mustafa = Mustafin
sin, izmeu dva imena pie se ben,
npr: Ali ben Muhamed = Ali sin Muhamedov)
ebonit (engl. ebony) vrsta umjetne ebanovine; kem. vulkanit, crni kauuk
otvrdnuo vulkanizacijom
ebriljada (fr. ebrillade) jah. trzanje uzdom ako se konj nee okrenuti
ebriometar (lat. ebrius pripit, gr. metron mjera) naprava kojom se pomou tekuine koja izgubi boju pod djelovanjem alkohola to se isparuje
zajedno s dahom mjeri stupanj pijanstva
ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piu,
strast za piem
ebulicija (lat. ebullitio) kipljenje, vrenje
tekuine (zbog topline); med. izbijanje sitnih bubuljica po tijelu zbog
vruice
ebulioskop (lat. ebulire vreti, gr. skopeo gledam) naprava za odreivanje
vrelita tekuina
ebulioskop (lat. ebullire izbijati kipei,
gr. skopeo gledam) 1. kem. instrument za mjerenje toke vrenja radi
odreivanja sadraja alkohola u spirituoznim tekuinama promatranjem
njihove toke vrenja; 2. sprava za

ebulioskopija
brzo odreivanje koliine alkohola u
vinu; maligan
ebulioskopija (lat. ebullire vreti, gr.
skopeo gledam) kem. metoda odreivanja molekularne teine tvari prema povienju vrelita njihovih otopina
ebulirati (lat. bulla, ebullire) kipjeti,
vreti
ebur (lat. ebur, sanskr. ibha) slonova
kost, slonovaa
eburin (lat. ebur slonovaa) smjesa
kotanog praha i bjelanevine
Eburoni (lat. Eburones) keltsko pleme
u Galiji (izmeu dananjeg Liegea i
Aachena); 54. pr. n. e. Cezar je uguio njihov ustanak
ecart it. ekar (fr.) u kartanju: odbaene
i umjesto njih kupljene druge karte;
burz. razlika izmeu dnevnog teaja
i teaja isporuke
ecce homo it. ekce homo (lat.) "evo
ovjeka!" rijei kojima je Pilat predstavio Krista Zidovima (Iv 19,5)
eccehomo it. ekcehomo (lat.) umj. slika Krista s trnovim vijencem na
glavi u trenutku kad ga Pilat, rijeima "ecce homo!" predstavlja Zidovima
ecer (njem. Atzer) bakrorezac (vrsta tiskarskog radnika)
echeance it. eans (fr.) trg. dospijee,
rok plaanja mjenice
echee it. ee (fr.) francuska mjera za
konac = 1000 m
echosounder it. ekosaunder (engl.)
ultrazvuni detektor, ureaj koji radi na principu radara te otkriva vea
jata riba
ecidija (lat. aecidium) vrsta snijeti na
bilju
ed. kratica za edidit (lat.)
Ed. kratica za editio (lat.)
eda (edda) lit. naslov dvaju djela stare
islandske knjievnosti: Mlaa ili
Snora-eda (izmeu 1220. i 1230. g.)

337

edeolatrija
je udbenik za mlade skalde, sadri
izlaganje nordijske mitologije, opisivanja i pjesnike izraze, kao i jednu
pjesmu posveenu dvojici kneeva;
Starija eda (izmeu 1240. i 1250. g.)
je zbirka s trideset pjesama iz IX.
XII. st., sadri nordijsku mitologiju i
prie o starim junacima i herojima
edacitet (lat. edacitas) pretjeranost u
jelu, prodrljivost
edafon (gr. edafos tlo, zemlja) ivotna
zajednica tla, tj. svi organizmi koji
na nekom podruju ive na tlu ili u
njemu (bakterije, alge, gljive, crvi,
kukci, pauci, gmazovi, puevi i dr.);
veoma su korisni jer razgrauju organske tvari te popravljaju fizika i
kemijska svojstva tla; edafobiont
edamatozan (gr. oidao otiem) med.
v. edematian
edamer vrsta masnog i vrlo hranjivog
nizozemskog sira (naziv po mjestu
Edam)
edeitis (gr. aidos sramljenje, stid) med.
upala stidnih dijelova tijela
edem (gr. oidao otiem, natiem, oidema) med. oteklina koja nastaje prelaenjem tekuine iz krvi u potkono tkivo
edematian (gr. oidao otiem) med.
oteen, koji ima oteklinu, s oteklinom
edematija (gr. oidema) med. oticanje
koe
edematizirati (gr. oidao otiem) med.
oticati, patiti od vodene bolesti
eden (hebr.) raj, vrt slasti; pren. uivanje, slast, naslada
edentati (lat. edentata) mn. zool. bezupci, sisavci bez prednjih zuba, npr.
ljuskavci
edeoblenoreja (gr. aidos stid, blenna
sluz, rheo teem) med. ensko bijelo
pranje
edeolatrija (gr. aidos stid, Iatreia oboavanje) oboavanje stidnih dijelova
(spolnih organa) kao simbola plodnosti, npr. kod Indijanaca

edeoloki

338

edeoloki (gr. aidoia stid, logos govor)

koji se odnosi na dijelove tijela ili
djelatnosti koje nisu dostojne spominjanja
edeotomija (gr. aidos stid, temno reem) med. operativno lijeenje spolnih organa
edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen,
neuljudan; im. lo ovjek, pokvarenjak
edicija (lat. editio) naklada; izdanje
(knjige); prav. sudski izvjetaj i priopenje; editio princeps it. edicio
princeps (lat.) prvo izdanje, najstarije
(ili prvo) tiskano izdanje nekog starog pisca nakon pronalaska tiskarstva; glavno izdanje, najbolje izdanje
edificirati (lat. aedificare) graditi, zidati, podizati graevinu; pouiti, podignuti na noge; podrati, okrijepiti,
umiriti, utjeiti
edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, podizanje graevine, graenje; izgradnja u duevnom smislu, razvijanje
neke ideje, pouavanje
edikt (lat. edicere, edictum) kod starih
Rimljana: javna objava pretora u
kojoj priopava plan svog rada u iduoj godini, tzv. "pretorski edikt" (jedan od najvanijih izvora rimskog
prava); slubena objava, naredba,
ukaz; Nanteski edikt povelja kojom
je francuski kralj Henrik IV. dopustio, 12 travnja 1598., hugenotima
vjersku slobodu
ediktale (lat. edictale) prav. slubeni
ili sudski javni poziv, ediktalna citacija, ediktalni poziv; per edictales it.
per ediktales (lat.) prav. putem javnog poziva
ediktaliter (lat. edictaliter) prav. putem javnog poziva, putem poziva preko javnosti; ediktalitercitirati pozvati slubeno, putem javnosti
ediktalna citacija prav. v. ediktale

editorijalan
edikula (lat. aedicula hrami) maleno
svetite u antikim hramovima; arhit. ukras na zidu koji oponaa oblik
kapelice
edil (lat. aedilis) starorimski vii inovnik koji se brinuo o graevinama,
hramovima, o redu i sigurnosti na
trgovima i ulicama, narodnim veseljima; postojale su dvije vrste: plebejski, koji su se brinuli o javnim
igrama (ludi romani) i kurilski, tj.
patricijski; edilima se i danas u nekim gradovima nazivaju opinski
vijenici koji se brinu o javnim zgradama
edilitet (lat. aedilitas) in i zvanje edila,
edilstvo
Edip (gr. Oidipus) mit. sin tebanskog
kralja Laja i Jokaste, rijeio Sfinginu zagonetku i time oslobodio Tebu
od toga udovita, u neznanju ubio
oca i oenio se vlastitom majkom s
kojom je imao djecu: Eteokla, Polinika, Ismenu-i Antigonu; kad im je
proroanstvo otkrilo ovaj grijeh, Jokasta se ubila, a Edip u oajanju sam
sebe oslijepio i, u pratnji odane keri
Antigone, doao na atiki brijeg Kolon i tu se ubio; tema mnogih umjetnikih i pjesnikih djela (Sofoklove,
Eshilove, Voltaireove, Corneilleove
tragedije); Edipov kompleks u psihoanalizi: duevni poremeaj zbog sukoba izmeu spolnog nagona prema
roditeljima suprotnog spola i morala
edirati (lat. edere) objaviti, izdati, npr.
knjigu, spis
Edirne (tur.) grad koji se jo naziva
Jedrene, Hadrianopolis, Drinopolje,
a znaajan je po tome to je od 1361.
do 1453. bio prva turska prijestolnica
u Europi
editor (lat. edere objaviti, editor) izdava; knjiar-izdava
editorijalan (lat. editor) izdavaki, koji
potjee od, koji se tie izdavaa

edlvajs
edlvajs (njem. Edelvveiss, edel plemenit, weiss bijel) bot. runolist
edukacija (lat. educatio) odgajanje, odgoj, obrazovanje
edukator (lat. educator) odgajatelj, uitelj
edukcija (lat. eductio) kem. izluivanje
edukt (lat. educere izvesti, izvaditi,
eductum) izvod, izvadak, ono to je
izdvojeno iz neega; kem. tvar koja
je izdvojena iz nekog tijela i koja je
u njemu, kao sastojak, ve postojala,
a ne proizvedena tek u tijeku kemijskog procesa; supr. produkt
edulkoracija (lat. dulcis sladak, edulcoratio) farm. dodavanje lijeku kakve
slatke tvari da bi mu se poboljao
okus, zaslaivanje, ublaavanje gorine ili oporosti; izvlaenje soka
edulkorirati (lat. dulcis sladak, edulcare) kem. talog, dodavanjem i ponovnim odstranjivanjem neke tekuine osloboditi od sastojaka koji su se
u njemu otopili; zasladiti, razblaiti,
izvui sok
Eet (gr. Aietes) mit. kralj u Kolhidi i
uvar zlatnog runa, sin Helija i Perse, brat Kirkin, otac Medejin
Eetion (gr.) mit. kralj u maloazijskoj
Tebi (na planini Plaku), Andromahin
otac; ubio ga je Ahilej
efe (fr. effet) u igrama loptom: let lopte
u luku
efeb (gr. efebos mladi od 16 do 18
godina) lijep mladi, mladi koji posjeduje tjelesnu skladnost i ljepotu
efebija (gr. efebos mladi od 16 do 18
godina) 1. dvogodinja predvojnika
obuka u staroj Grkoj; 2. studij umjetnosti
efekt (lat. efficere, effectus) uinak, uspjeh; fiz. rad u jedinici vremena (sekundi), uinak koji moe proizvesti
radna sposobnost jednog ovjeka,
stroja, vodopada itd. u jedinici vremena, tj. u jednoj sekundi; nomilani
efekt dobitak ili rad po predraunu;

339

efemeridi
totalni efekt ukupan uinak, ukupan
uradak
efekti (lat. effectus, fr. effets) mn. trg.
vrijednosnice, mjenice; dravni efekti
dravne vrijednosnice; trgovina efektima trgovina dravnim vrijednosnicama koju obavljaju posrednici (brokeri), a iji je instrument teajna lista
efektivan (lat. effectivus) stvaran, istinski, koji je zaista izvren ili postoji; efektivno stanje npr. vojske, vojnici koji su zaista nazoni na odreenom mjestu; efektivni dobitak stvaran dobitak, ist dobitak; efektivna
roba trg. roba koju prodava moe
ili treba isporuiti odmah po zakljuenju kupnje
efektni (lat. effectus) stvaran, istinski;
koji je u vezi s efektima, koji se tie
efekata; efektna burza mjesto gdje trgovci zakljuuju poslove s vrijednosnim papirima i mjenine poslove
efektuirati (lat. effectus djelovanje)
obaviti posao, izvriti nalog; ostvariti
efelidi (gr. efelis) mn. med. pjege od
sunca na licu; pjege po tijelu,
efelkistian (gr. efelkyo za sobom vuem) naziv za glas n (gr. ni efelkistikon) koji se dodaje zavrecima rijei s kratkim samoglasnikom e i i pred
rijeima koje poinju samoglasnikom
(zbog uklanjanja hijata)
efemera (gr. ef-, emera dan) med. jednodnevna groznica; ephemera uterina
it. efemera uterina (lat.) groznica
kod rodilje zbog nagomilavanja mlijeka u dojci
efemeran (gr. efemeros, emera) koji
traje jedan dan, jednodnevan; kratkotrajan, privremen, prolazan
efemeridi (gr. ef-, emera dan) dnevni
kalendari; efemerida astronomski godinjak u kojem su izraunane promjene koje e nastupiti u poloaju
nebeskih tijela

efemeron
efemeron (gr. efemeron tj. zoon jednodnevna ivotinja) zool. insekt koji ivi
samo nekoliko sati
efeminacija (lat. effeminatio) med. pojava enskih osobina kod homoseksualnih mukaraca, osobito u ponaanju, nainu hoda, odijevanju itd.
efeminiran (lat. femina ena) koji je
poput ene; slab, enskast, mlitav
efendija (gr. authentes neogranien
gospodar, tur. efendi) gospodin, gospodar, titula koju Turci daju uenim ljudima, osobito sveenicima,
pravnicima, slubenicima
efetusin sirup pripremljen veinom od
majine duice, upotrebljava se protiv kalja
eficijencija (lat. efficientia) djelotvornost; djelatnost, radinost
eficijentan (lat. efficiens) djelotvoran,
uspjean, uinkovit
efidrijade (gr. ef-, hydor voda) mit.
vodene nimfe, boice izvora i bunara
kod starih Grka
efidroza (gr. epi-, hidro znojim se)
med. prekomjerno znojenje
Efijalt (gr. Efialtes) Grk koji je 480.
pr. n. e. pred Termopilama izdao
Spartance Perzijancima; simbol odvratnog i prezrenog izdajice domovine
efikasan (fr. efficace) djelotvoran, uspjean
efikasnost (lat. efficacitas) djelotvornost, uspjenost
efilirati (fr. efTfiler) izvlaiti konce iz
tkanine; tanjiti, prorjedivati kosu
efira (gr. efyra) liinka renjatih meduza koja slobodno pliva
eflorescencija (lat. efflorescentia) bot.
procvjetavanje, doba cvjetanja; med.
pojavljivanje bubuljica na koi; kem.
izbijanje solnih kristala na jpovrini
vrstih tijela
eflorescirati (lat. efflorescere) bot. cvjetati, procvjetavati; med. izbijati na
koi (bubuljice)

340

egalizator
efluksija (lat. efluxio) istjecanje, otjecanje, izlijevanje
efluviografija (lat. effluere izai, pokazati se, gr. grafo piem) izrada fotografskih slika u mraku
efod (hebr.) opleak, dio opreme idovskog velikog sveenika u Starom zavjetu
efor (gr. eforos) nadzornik, uvar, poglavar; osobito: uvar hramova; u
Sparti: najvia vlast od pet osoba koje je narod birao svake godine
eforat (gr. eforos, lat. ephoratus) eforova ast i vlast
eforija (gr. eforos) eforov djelokrug,
osobito kao nadzornika hramova i crkava; v. efor
efrakcija (lat. effringere razbiti, effractum) med. v. efraktura
efraktor (lat. effractor) prijestupnik;
provalnik
efraktura (lat. effractura) med. nasilna
povreda lubanje; efrakcija
efulguracija (lat. fulgurare) osvjetljavanje; sijevanje
efuzija (lat. effusio) izljev, izlijevanje;
pren. izljev strasti
efuzivno kamenje geol. kamenje koje
je nastalo od vulkanske lave
egalan (fr. egal) jednak; ravan, vodoravan
egalitarizam (fr. egalite jednakost) 1.
pokret francuskih komunista (sljedbenika F. N. Babeufa) oko 1848. koji
su nastojali osnovati "narodne radionice" te ukinuti brak; 2. tenja za
ostvarenjem potpune jednakosti medu ljudima koja bi se temeljila na
jednakoj raspodjeli dobara i drutvenih uvjeta medu lanovima zajednice; uravnilovka
egalitet (fr. egalite) jednakost, ravnomjernost
egalizacija izjednaavanje, izravnavanje
egalizator (fr. egaliser) izjednaitelj

ege

341

ege (tur. ege) orue za bruenje pila,

noeva i si.; brus, turpija, rapa
egede (ma. hegedu) gusle, violina
Egej mit. atenski kralj, otac Tezejev;
mislei da je Tezej stradao od Minotaura bacio se od alosti u more koje
je po njemu nazvano Egejsko more
egejska ili kretsko-mikenska kultura naziv za predgrke kulture egejskog podruja, posebice u bronano
doba (Kreta, Mikena i dr.)
egestija (lat. egestio) med. ienje crijeva urednom stolicom
egida (gr. aigis) mit. Zeusov bronani
tit koji je iskovao Hefest i koji mrakom, gromom i munjom zadaje strah;
nadimak boice Atene i simbol zatite bogova; otuda: zatita, okrilje,
pokroviteljstvo; biti pod ijom egidom
biti pod ijom zatitom, okriljem
egilops (gr. aigilops) med. ir u kutu
oka
egiljeta (fr. aiguillette) na voj. odori:
vrpca kao ukras na ramenu
egiptolog (gr. Aigyptos) istraiva (ili:
poznavatelj) egipatskih starina, egipatske umjetnosti, egipatskog jezika
itd.
egiptologija (gr. Aigyptos, logia) znanost koja se bavi istraivanjem i prouavanjem starog Egipta, osobito njegove kulture, umjetnosti, jezika i dr.
Egist (gr. Aigisthos) mit. sin Tijestov;
s Klimestrom ubio njezina mua
Agamemnona, a njega je ubio sin
Agamemnonov Orest
eglandirati (lat. glans ir, glandula lijezda) med. odrezati (ili: izvaditi) lijezdu
ego (lat.) ja
egocentrian (lat. ego ja, centrum sredite) koji u svom miljenju i djelovanju, -svjesno ili nesvjesno, u sredite svega stavlja svoje ja i samo svoje
koristi, koji sebe smatra sreditem
svega -

egzaimija
egofonija (gr. aix, aigos koza, fone
glas) med. kozji glas, kad netko, zbog
bolesti govornog organa, govori kao
da mekee
egoist (lat. ego, fr. egoiste) sebinjak,
samoivac; fil. pristaa egoizma
egoistian (fr. egoiste) sebian, samoiv, koji u ivotu i radu osobne interese stavlja iznad svega drugog
egoizam (lat. ego ja, fr. egoisme) sebinost, samoivost, samoljublje; fil.
shvaanje koje se, u praktino-etikom pogledu, usmjerava samo prema
svojemu ja i ima korijen u pranagonu samoodranja; naivni egoizam samoljublje koje zamjeujemo kod ivotinja, primitivnih ljudi i djece;
supr. altruizam
egolatrija (gr. ego ja, Iatreia sluba)
oboavanje samoga sebe
egologija (lat. ego ja, logia znanost) fil.
nauavanje o "Ja"
egoteizam (lat. ego ja, gr. theos bog)
oboavanje samoga sebe, samooboavanje
egotizam (lat. ego ja) grubo samoljublje, egoizam u najrunijem obliku
egrek (tur. egrek jarak) ograen prostor
na otvorenom polju u kojem se ljeti
uva stoka; pojata, tor, obor
egres (lat. egredi izii, egressus) izlazak,
istupanje, odlazak; izlaz; uzeti egres
otii, istupiti iz ega
egreta (fr. aigrette) bijela aplja; perjanica od apljina perja; ukras u kosi
egrotant (lat. aegrotus bolestan) boleljiv ovjek, boleljivac
egzacerbacija (lat. exacerbatio) ogorenje, ogorenost, razdraenost; pogoravanje, pogoranje, pogoranost; zaotrenje, zaotrenost; supr. remisija
egzaimatoza (gr. ex iz, haima krv)
med. stvaranje krvi; krvarenje; egzematoza
egzaimija (gr. ex, haima krv) slabokrvnost; iznemoglost zbog gubitka
krvi

egzaireza
egzaireza (gr. exairo radim) med. vaenje, npr. utrobe; egzereza
egzakcija (lat. exacti) naplaivanje,
npr. poreza, nameta i si.; globljenje,
iznuivanje, otimanje
egzaktan (lat. exigere traiti, exactus
toan) toan, savjestan, potpun; egzaktne znanosti znanosti koje tee za
tono odreenim spoznajama, tj. spoznajama koje bi se mogle dokazati
matematikim i eksperimentalnim
putem, npr. matematika, fizika, kemija, astronomija
egzaktnost (lat. exactus) tonost, ispravnost, pravilnost, odreenost
egzaktor (lat. exactor) trg. potraiva
novca; vlasnik mjenice; pren. ucjenjiva, iznuiva
egzalma (gr. ex-allomai) med. v. egzalza
egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje,
uznoenje, velianje, slavljenje; ushiivanje, oduevljavanje, zanos, duhovni polet; razdraganost
egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) zanesen, ushien, oduevljen; u egzaltiranom stanju u velikom duevnom
uzbuenju
egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uznositi, veliati, slaviti; ushititi, ushiivati, odueviti, uzbuditi, uzbuivati
egzalza (gr. exalsis iskakanje, ex-allomai iskoim) med. iskakanje, ispadanje; egzalma
egzambloma (gr. exambloma) med.
pobaaj
egzambloza (gr. examblosis pobaaj,
examblo pobacim) med. pobacivanje,
pobaaj
egzamen (lat. exigere, exagimen, examen) ispit, ispitivanje; istraivanje,
sasluavanje; examen rigorosum it.
egzamen rigorozum (lat.) strog ispit
na visokim kolama
egzanastomoza (gr. ex iz, ana na, stoma usta) med. upadanje jedne krvne
ile u drugu

342

egzarhat
egzanija (lat. ex iz, anus mar) med.
sputanje (ili: sputenost) debelog
crijeva
egzanimacija (lat. exanimatio) zastraenost, duhovna klonulost; med.
duboka nesvjestica
egzanimirati (lat. anima duh, dua,
exanimare) oduzeti duu (ili: ivot);
obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti,
zastraiti
egzantem (gr. exanthema) med. osip
(moe razliito izgledati i zahvatiti
samo jedan dio koe ili cijelu kou)
egzantematian (gr. exanthema) med.
osipan, ospiav, bubuljiav; egzantematine bolesti osipne bolesti, npr.
arlah, pjegavi tifus itd.; egzantematina groznica groznica praena osipanjem koe
egzantematologija (gr. exanthema
osip, logia) med. znanost o osipnim
bolestima
egzanteza (gr. exanthein procvjetati)
med. izbijanje osipa na koi
egzantlacija (lat. exantlare) iscrpljivanje
egzantropian (gr. ex iz, anthropos
ovjek) koji zazire od ljudi, koji se
plai ljudi, divlji
egzantropija (gr. ex iz, anthropos ovjek) zaziranje od ljudi, strah od ljudi
egzapoteoza (gr. ex iz, apotheosis oboavanje) liavanje boanstvenosti, liavanje velianstvenosti (ili: boanskog ugleda)
egzarh (gr. exarchos kolovoa; predvodnik, starjeina) rec u antikoj
Grkoj; namjesnik bizantskih careva
u Italiji; pravosl. patrijarijski namjesnik, metropolit
egzarhat (gr. ex-archo predvodim, lat.
exarchatus) zvanje, dostojanstvo i
podruje egzarha, osobito egzarhat
ravenski koji je, nakon propasti drave Istonih Gota (555. g.), obuhvatio cijelu Italiju; pravosl. dostojanstvo

egzartikulacij a
i djelokrug patrijarhovog namjesnika
u nekoj pokrajini
egzartikulacij a (lat. exarticulatio)
med. iaenje, uganue; kirurko odvajanje jednog uda u zglobu otvaranjem zgloba i razrezivanjem zglobnih veza
egzartikulirati (lat. ex iz, articulus
zglob) med. izvaditi ud iz zgloba
egzartroma (gr. ex iz, arthron zglob)
med. v. egzartikulacij a
egzartroza (gr. ex iz, arthron zglob)
med. v. egzartikulacij a
egzauguracija (lat. exauguratio) oduzimanje (ili: ukidanje) svetosti neega; supr. inauguracija
egzaugurirati (lat. exaugurare) oduzeti
nekom posveenom predmetu svetost, uiniti ga obinim; supr. inaugurirati
egzeat (lat. exire izii, exeat) "Neka izie, neka odstupi, neka ide!", doputenje za izlazak ili odsutnost; u Kat.
crkvi: akt kojim biskup doputa sveeniku prelazak u drugu upu
egzedencije (lat. exedere izjesti, izgristi, ixedentia) mn. med. kemijska
sredstva za unitavanje organskog
tkiva, npr. arsen, sublimat, kiseline,
usijano eljezo, galvanokaustika i dr.
egzedeza (gr. ex-oideo oteknem, nateknem) med. oteklina, oticanje
egzedra (gr. ex, hedra sijelo; stolac)
arhit. u antikim graevinama: polukruan prostor s klupama te prema
jednoj strani otvoren punom irinom;
u kranskoj arhitekturi: oltarna
nia, apsida, konha; polukruni niz
klupa u apsidi, s obje strane biskupske stolice
egzeget (gr. exegetes pouavatelj) onaj
koji struno tumai, objanjava, izlae (neki spis, poglavito Bibliju)
egzegetika (gr. exegesis tumaenje,
objanjavanje) vjetina izlaganja i tumaenja, poglavito Biblije

343

egzekutor
egzegeza (gr. exegesis izlaganje, objanjenje, tumaenje (nekog spisa); osobito, u teolokom smislu: izlaganje i
tumaenje Biblije
egzegezirati (gr. exegeomai izlaem,
tumaim) izlagati, objanjavati, tumaiti
egzekracija (lat. exescratio) sveano
proklinjanje, prokletstvo; oskvrnjenje, gnusoba
egzekrirati (lat. exsecrari) proklinjati,
prokleti
egzekucija (lat. exesequi izvriti, sprovesti, exsecutio) izvravanje putem
zakonskog prisiljavanja, osobito: prisilno izvrenje sudske odluke (u graanskoj ili kaznenoj parnici), prisilna
naplata duga na osnovi zakonske odluke, popisivanje stvari zbog duga;
izvrenje osude, osobito tjelesne ili
smrtne kazne, pogubljenje osuenog
na smrt; poeti neto ab exsecutione
it. ab egezekticione (lat.) poeti pravni postupak prisilnim izvrenjem i
bez prethodnog pravnog sasluavanja; voj. zauzimanje neke zemlje vojnom silom da bi se prisilno izvrili
postavljeni zahtjevi
egzekutirati (fr. executer) izvriti, izvravati, izvesti, izvoditi, obaviti, obavljati, uiniti; izvoditi glazbeno djelo;
izvriti zapovijed, naredbu, odluku;
izvriti naplatu duga prisilnim putem po sudskoj odluci, izvriti popis
neijih stvari radi naplate duga; izvriti smrtnu osudu, pogubiti
egzekutiva (lat. executiva) izvrna dravna vlast (za razliku od legislative, tj. zakonodavne i sudske vlasti)
egzekutivan (lat. executivus) koji izvrava, izvrni; egzekutivni proces prav.
kratak pravni postupak u cilju izvrenja donesene zakonske odluke
egzekutor (lat. exsecutor) izvritelj sudske odluke, onaj koji izvrava odluku
prisilnim putem; izvritelj smrtne
kazne, krvnik; exsecutor testamenti

egzekutoran

344

it. egzekutor testamenti (lat.) prav.

izvritelj oporuke, testamenta
egzekutoran (lat. executorius) izvran,
putem prisilnog izvrenja, putem
prisilne naplate
egzekutorijale (lat. executoriale) prav.
pismena naredba o izvrenju neke
sudske odluke
egzekvacija (lat. aequus jednak, exaequatio) izjednaenje, izjednaavanje
egzekvatura (lat. exequatura) doputenje koje daje neka drava stranom
predstavniku (konzulu) da moe obavljati konzularne poslove; vladarska
potvrda papinskih bula
egzekvije (lat. exsequiae, exsequi ispraviti) mn. pogreb; sveani pogrebni
obredi; u Katolikoj crkvi: mise za
pokoj due (zadunice)
egzekvirati (lat. exequi, exsequi) naplatiti dugove putem egzekucije, popisati ili zaplijeniti stvari za dug
egzematoza (gr. ex iz, haima krv)
med. v. egzaimatoza
egzemcija (lat. exemptio) razrjeavanje, izuzimanje, oslobaanje od neke,
inae ope, dunosti ili obveze; egzemcijska pretenzija polaganje prava na osloboenje od neke obveze
egzemija (gr. ex, haima) med. v. egzaimija
egzemplar (lat. exemplar) primjerak,
uzorak, pojedinaan otisak (knjiga,
bakroreza); jedan jedini primjerak u
zbirci
egzemplaran (lat. exemplaris) primjeran, uzoran, uzorit; koji treba posluiti kao primjer, primjera radi, zastraujui; egzemplarna kazna kazna
koja treba posluiti kao zastraujui
primjer drugima
egzemplificirati (lat. exemplificare)
pomou primjera neto izloiti (ili:
objasniti, dokazati); ukazivati na neto to treba posluiti kao primjer
egzemplifikacija (lat. exemplificatio)
objanjavanje ili dokazivanje pomou

egzigent
primjera (ili: na primjerima); exemplificatio documenti it. egzemplifikacio dokumenti (lat.) ovjeravanje
prijepisa svjedodbe ili isprave
egzemti (lat. exemptus izuzet, exempti)
mn. oni koji imaju pravo biti osloboeni od neke, inae ope, obveze
egzenteracija (lat. exenteratio) vaenje
utrobe, unutarnjih dijelova; med. vaenje (egzenteriza, egzenterizam)
egzenterirati (gr. exergazomai, lat.
exenterare) med. vaditi utrobu
egzenteriza (gr. exenteryzo vadim
utrobu, unutarnje dijelove) med. v.
egzenteracija
egzenterizam (gr. exenteritho, lat.
exenterare) med. v. egzenteracija
egzercicij (lat. exercitium) vjeba, vjebanje; kolsko vjebanje, jezino vjebanje, vojniko vjebanje, tjelesno
vjebanje; exercitium religionis it.
egzercicijum religionis (lat.) slobodno
vrenje vjerskih dunosti; exercitium
Salamandri it. egzercicijum Salamandri (lat.) na studentskim sveanostima: nazdraviti nekome time to
se aama, po zapovijedi predsjedavajueg na sveanosti, napravi krug
po stolu, zatim se ispiju, nakon toga
se njima zabubnja po stolu, pa se
onda najednom udare o stol i ostave
egzercirati (lat. exercere, fr. exercer)
vjebati, osobito: vojne vjebe, vjebe
orujem
egzercirite (lat. exercere) vojno vjebalite
egzercitor (lat. exercitor) uitelj u vjebanju uvjebava
egzereza (gr. exairo) med. v. egzaireza
egzergazija (gr. exergazomai izraujem, obraujem, exergasia) izraivanje, obraivanje, obrada
egzeunt (lat. ex-ire izii, exeunt) mn.
odlaze, idu (izraz koji u kazalinim
djelima kazuje da glumci odlaze s
pozornice); egzeunt omnes odlaze svi
egzigent (lat. exigens) potraitelj

egzigibilan
egzigibilan (lat. exigibilis) koji se moe
s pravom traiti
egzigibilitet (lat. exigibilitas) potraljivost, mogunost zahtijevanja ili potraivanja, mogunost naplate
egzil (lat. exilium) progonstvo; mjesto
boravka u progonstvu; u uem znaenju: babilonsko robovanje Zidova,
otuda: postegzilno doba doba idovske povijesti nakon babilonskog robovanja
egzimiran (lat. eximere osloboditi) osloboen, osloboen slube, osloboen
poreza, razrijeen obveza; osobito:
osloboen od inae nadlenog suda;
egzimirani mn. v. egzemti
egzinanicija (lat. exinanitio) ispranjavanje; med. praznoa krvnih ila;
prekomjerno i stalno ispranjavanje;
teol. omalovaavanje boanstvenosti
ili boanskih osobina Isusa Krista
egzistencija (lat. existentia) postojanje,
opstanak, bivanje, ivljenje, ivot;
stvarnost; nain ivota; egzistencijalni sud log. sintetian sud, sud koji
iskazuje neko postojanje, npr. ivot
postoji
egzistencijalizam (lat. existentia postojanje) fil. filozofski smjerovi koji
u sredite stavljaju ovjekovo postojanje (egzistenciju); danski filozof Kierkegaard (18131855) "egzistenciju" smatra osnovom tzv. "egzistencijalne filozofije": "Ima neto to se ne
moe zamisliti, a to je egzistencija";
svrha filozofije nije spoznaja stvarnoga u podruju apstraktnih pojmova, nego pitanje o postojanju onoga
koji pita; predstavnici: G. Marcel, K.
Jaspers, M. Heidegger, J. P. Sartre
egzistentan (lat, existere javljati se;
biti) postojei, stvaran, ivotan
egzistirati (lat. existere) biti, postojati,
ivjeti, opstojati
egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak;
ishod, svretak, kraj, uspjeh; exitus
letalis it. egzitus letalis (lat.) smrt

345

egzomfalus
egziantan (fr. exigeant) koji mnogo
trai ili zahtijeva
egzo- (gr. exo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: izvan, vanjski
egzobiologija (gr.) znanost koja se
bavi pitanjem postojanja ivih bia
izvan Zemlje, tj. na drugim svemirskim tijelima
egzpderm (gr. exo, erma koa) zool.
vanjski list u zametku
egzodinamika (gr. ex iz, dynamis sila)
geol. dio geologije koji obuhvaa geoloke pojave i promjene to ih na
Zemljinoj kori uzrokuje atmosfera
svojom toplinom, sastojcima, pokretima, i promjene na kori i u njoj koje
uzrokuje tekua, stajaa, zaleena,
nadzemna i podzemna voda; prid. egzodinamiki
egzoftalmus (gr. ex iz, ofthalmos oko)
med. buljookost, ispadanje one jabuice zbog upale, nakupljanja gnoja,
otekline ili prekomjernog razvijanja
masnoe u onoj upljini
egzogen (gr. exo izvana, vani, genos
rod) koji je uzrokovan vanjskim uvjetima, egzogenian; supr. endogen,
endogenian
egzogenian (gr. exo, genos) v. egzogen
egzokanibalizam (gr. exo, p. canibal
ljudoder) etn. obiaj nekih ljudoderskih plemena da jedu samo meso ljudi koji ne pripadaju njihovom
plemenu; supr. endokanibalizam
egzokrini (gr. ex iz, krino izluujem)
prid. koji izluuje van; egzokrine lijezde fiziol. lijezde koje svoj sekret
izluuju i izbacuju u posebne kanale
koji ih odvode ili na povrinu tijela
ili u upljine ostalih organa (postoje
jednostavne i sloene); usp. endokrini
egzometer (gr. exo vani, meter maternica) med. ispadanje maternice
egzomfalus (gr. ex iz, omfalos pupak)
med. oteklina na pupku, oticanje
pupka

egzoognozija
egzoognozija (gr. ek iz, zoon ivotinja,
gnosis poznavanje) dio zootehnike koji prouava vanjski izgled ivotinja
(hod, dlaku, perje, zubalo itd.) kako
bi se ocijenila mogunost iskoritenja pojedinih karakteristika
egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv,
koji se moe zamoliti
egzorcist (gr. exorkizo zaklinjem) &iaj
koji istjeruje zle duhove; jedan od niih sveenikih redova u Katolikoj
crkvi
egzorcizam (gr. exorkizo zaklinjem) istjerivanje zlih duhova iz ovjeka ili
iz kue (u st. vijeku obiaj kod idova, neznaboaca i starih krana)
egzorcizirati (gr. exorkizo zaklinjem)
molitvama istjerivati zle duhove, neastive (iz ovjeka ili iz kue)
egzordij (lat. exordium) poetak govora;
uvod
egzosfera (gr. exo vani, sfaira kugla)
jedno od podruja izvan zemaljske
sfere; sloj atmosfere iznad 8001000
km
egzoskelet (gr. exo vani skeletos kostur) vanjski tvrdi dijelovi ivotinjskog tijela (npr. kornjae, krokodila,
raka itd.)
egzosmoza (gr. exo. van, osmos guranje) fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri
prolasku dviju razliitih tekuina
kroz opnu) kada se nastalom strujom
smanjuje volumen tekuine; supr. endosmoza
egzosmoza (gr. exo vani, osmoza) biol.
proces prodiranja tekuine i otopljenih tvari iz stanice u okolno tkivo;
suprot, endosmoza
egzostoza (gr. ex iz, osteon kost) med.
neprirodna vorasta izraslina koja se
stvara na povrini kostiju
egzoterian (gr. exoterikos) vanjski;
narodski, javan, openit, shvatljiv i
nestrunjacima, laicima; supr. ezoterian

346

ehidna
egzoterik (gr. exoterikos vanjski) onaj
koji nije upuen u najvia tajna nauavanja nekog drutva
egzoterman v. egzotermian; supr. endoterman
egzotermian (gr. exo van, thermos
topao) fiz. kem. koji razvija toplinu;
supr. endotermian
egzoteromanija (gr. exoteros vie van,
mania pomama, strast) ljubav prema
inozemstvu, strast za inozemstvom;
posebna sklonost onome to je inozemno i tue; egzotikomanija
egzoti (gr. exothen izvana ) mn. bot.
stari naziv za izvaneuropske (prekomorske) biljke, ivotinje i si.
egzotian (gr. exotikos) inozeman, tu,
koji pripada drugim, osobito toplijim
dijelovima svijeta, npr. egzotine biljke
egzotika (gr. exotikos inozeman, tu)
ono to je inozemno, tue, strano, nepoznato
egzotikomanija (gr. exotikos) v. egzoteromanija
egzotikosimfiza (gr. exotikos tu, syn
s, fysis priroda) med. sraslost nekog
organa s nekim stranim tijelom
egzotizam (gr. exothen izvana) tuica,
strana rije
egzuberantnost (lat. exuberantia) pretrpanost, bombastinost, obilje, prekomjernost, prebujnost
egzultacija (lat. exsultatio) likovanje,
klicanje, razdraganost, prevelika radost, skakanje od radosti i ushienja
egzultirati (lat. exsultare) likovati, klicati, skakati od radosti
Ehalija (gr. Oichalia) grad na Eubeji
kojega je razorio Heraklo ubivi kralja Eurit^ kako bi se domogao njegove lijepe keri Jole
ehidna (gr. echidna) 1. kod starih Grka: zmija otrovnica koja unitava druge otrovnice (esto oznauje pakost);
takoer: ime zmaja koji je ugrizao
mitskog junaka Filokteta, te ime

ehinodermi
zmije-djevojke (mati psa Kerbera,
Sfinge i drugih nemani); 2. zool. a)
mravlji je (sisavac iz reda kljunaa;
ivi u Australiji, Tasmaniji i Novoj
Gvineji); b) iglozub strani (riba koja
ivi u dubinama Atlanskog oceana)
ehinodermi (gr. echinos je, erma koa) zool. bodljikai
ehinoftalmija (gr. echinos je, ofthalmos oko) med. upala oiju
ehinoidi (gr. echinos je, eidos oblik)
mn. zool morski jeevi, jabuaste
morske ivotinje s bodljama i vapnenom ljuskom
ehinokok (gr. echinos je, kokkos zrno,
bobica) zool. parazitni crv u pasjem
tijelu (opasan za ovjeka), pasja trakavica
ehinorinhoza gr. bolest tankog crijeva
svinja i pataka iji je uzronik crv
Echinorhynchus
ehinus (gr. echinos 1. je; 2. eljezna
posuda za ispiranje aa) arhit. naziv
za kruni ili eliptini umetak izmeu trupa stupa i abaka
ehinus (gr. echinos) je; morski je;
arhit. ukras na jonskim stupovima
ispod abaka
Ehion (gr.) 1. mit. legendarni heroj,
mu Agavin, otac Pentejev; 2. mit.
sin Hermov, jedan od Argonauta
eho (gr. echo zvuk, ton, um) jeka, odjek
Eho (gr. Escho) mit. nimfa koja se od
alosti zbog nesretne ljubavi prema
lijepom Narcisu toliko razboljela te
oslabila da je, na posljetku, mogla
ponavljati samo posljednji glas rijei; otuda: v. eho
ehofrazija (gr. echo glas, jeka, frasis
izriaj; govor; jezik) med. bolest u kojoj ovjek besmisleno i nepotrebno
ponavlja pojedine rijei ili reenice
koje uje u svojoj okolini; usp. eholalija
ehografija (gr. echo odjek, grafo piem) med. bolestan nagon da se na-

347

eidografija
pisane rijei ponove vie puta jedna
za drugom
ehokineza (gr. echo odjek, kinesis kretanje) med. bolesno stanje u kojem
bolesnik mora vie puta ponoviti iste
pokrete; usp. ehomimija
eholalija (gr. echo glas, jeka, lalia govor) med. patoloko ponavljanje izgovorenih rijei, bolest u kojoj bolesnik
moe govoriti samo ono to mu se
predgovara ili automatski ponavlja
rijei koje uje u svojoj okolini; usp.
ehofrazija
ehomatizam (gr. echo, matos traenje,
istraivanje) med. bolesni nagon za
ponavljanjem zvukova i rijei
ehometar (gr. echo odjek, metron) instrument za mjerenje trajanja zvukova i utvrivanje njihovih intervala
i odnosa
ehometrija (gr. echo, metria) mjerenje
zvuka, jeke, odjeka, glasa
ehomimija (gr. echo, mimmos oponaanje) med. bolesno stanje u kojem
bolesnik ponavlja pokrete koji se izvre u njegovoj nazonosti; usp. ehokineza
ehopatija (gr. echo glas, jeka, pathe
bolest) med. skupni izraz za sve bolesti ponavljanja ih oponaanja (ehofrazija, ehomimija, ehopraksija)
ehopraksija (gr. echo, praxis radnja,
postupak) med. v. ehokineza
ehoskop (gr. echo, skopeo promatram)
med. slualica, stetoskop
eht (njem. echt) pravi, pravi pravcati,
nekrivotvoren
eidetika (gr. eidos oblik, slika) psih.
dio psihologije koji ispituje svijet opaanja i poetni stupanj oblikovanja
predodaba u ranom djetinjstvu i kod
primitivnih naroda
eidograf (gr. eidos slika, grafo piem)
stroj za kopiranje slika
eidografija (gr. eidos slika, grafo)
postupak pri izraivanju slika na
metalnim ploama za tiskanje

eidologija
eidologija (gr. eidos slika, logia znanost) psih. znanost o slikovitom predoavanju u ljudskoj svijesti
eidos (gr. eidos) slika, lik, oblik; bie,
ideja
eipatija (gr. aei uvijek, pathos patnja,
bol, aeipatheia) med. stalna bolest,
neprestano pobolijevanje
eirometar (gr. eiros vuna, metron) instrument za mjerenje debljine vunenih dlaka prema stupnju kovravosti vune
ejakulacija (lat. eiaculatio) izbacivanje;
fiziol. izbacivanje, izluivanje mukog sjemena
ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izbaciti, izbacivati (osobito sjeme)
ejalat (tur.) pokrajina, upravna jedinica;
ejalet, paaluk
ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje;
istjerivanje, protjerivanje s posjeda
ejektor (lat. ejicere izbaciti) kaljuar,
stroj kojim se izbacuje voda iz broda;
crpka
ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbacivati;
istjerati, izgurati, otjerati (s posjeda),
protjerati, prognati
ejluk (tur. ejlemek initi) dobro djelo,
plemenit in; dobrota uope
ejlukija (tur. ejlemek initi) dobroinitelj, dobrotvor
ejurirati (lat. ejurare) odrei se neega
pod prisegom
ek- (gr. ek-) grki prijedlog sa znaenjem: iz, od (dolazi u sloenicama)
ek-katartika (gr. ek-, kathartikos koji
slui za ienje) mn. med. sredstva
za ienje koja djeluju kroz kou
ek-katarza (gr. ek-, katharsis ienje)
med. ienje, uredna stolica
ek-klizis (gr. ek-, klisis savijanje, naginjanje) med. razilaenje kostiju, iaenje; razmicanje krajeva kod prijeloma kosti
ek-koprotian (gr. ek-, kopros izmet)
med. koji pomae ienju, izbacivanju izmeta

348

ekhiloma
ek-koprotik (gr. ek-, kopros izmet)
med. lijek koji pomae ienju, koji
izbacuje, izbacivanje izmeta
ek-koproza (gr. ek-, kopros izmet)
med. izbacivanje izmeta
ek-kriziologija (gr. ek-, krino izluujem, izdvajam, logia) med. znanost o
izluivanjima ljudskog tijela
ek-krizis (gr. ek-, krino izluujem)
med. izluivanje bolesnih tvari putem znoja, mokrae itd.
ekartirati (fr. ecarter, tal. scartare) u
kartanju: neke karte odbaciti da bi
se druge uzele ili kupile; ukloniti,
uklanjati, udaljiti, odvojiti, metnuti
u stranu
ekcan (njem. Ecke kut, Zahn zub) zub
kutnjak
ekcem (gr. ekzein uskuhati) med. kona bolest koja se sastoji u pojavi crvenila, oteklina i malih mjehuria
(plikova) iz kojih izlazi sukrviasta
tekuina a prati je ljutenje pokoice
ekdemiomanija (gr. ekdemeo idem
izvan zemlje, izvan zemlje sam, mania ludilo, strast) strast za seljakanjem, ljubav prema putovanju
ekfima (gr. ekfyma) med. izraslina,
grba; ekfizis
ekfizis (gr. ekfysis izraslina) med. v.
ekfima
ekfonetska notacija (gr. ekfoneo zaviknem) ne ba potpuno precizan
znakovni sustav za biljenje sveanih
liturgijskih melodija u istonim kranskim crkvama
ekfoneza (gr. ekfonesis) ret. uzvik, usklik, pokli
ekfraktici (gr. ekfrasso otepim, otvorim) mn. med. sredstva za otvaranje, razrjedivanje
ekfronija (gr. ekfron izbezumljen, izvan sebe) bezumlje, ludost, ludilo
ekhiloma (gr. ek, chylos sok) iscijeeni
sok biljaka, biljni ekstrakt

ekhimoma
ekhimoma (gr. ek-chymos tekuina)
med. krvava oteklina, krvavi made
ekhimoza (gr. ek-, cheo izlijem) med.
izljev krvi u stanino tkivo
ekiklema (gr. ekkyklema) u starogrkom kazalitu: kazalina sprava u
obliku odra na kotaima (sluila je
za prikazivanje tjelesa traginih junaka poginulih izvan pozornice; naprava nalik na dananju pokretnu
pozornicu
ekipa (fr. equipe) lanovi portskog
kluba koji sudjeluju na nekoj utakmici; skupina radnika na nekom poslu
ekipaa (fr. equipage) raskona koija;
posada zrakoplova, tenka, broda i si.
ekipiranje (fr. quipement) opremanje,
spremanje; osobito: opremanje broda
ljudstvom i svim potrebnim stvarima
ekipirati (fr. equipement) opremanje,
spremanje; osobito: opremanje broda
ljudstvom i potrebnim stvarima
eklampsija (gr. eklampein zasvijetliti,
zasijati) med. jedna od najteih bolesti kod trudnih ena, obino za vrijeme poroaja: iznenadno gubljenje
svijesti, grevi i trzaji po cijelom tijelu, prestanak disanja (ovakvi grevi se ponavljaju veoma esto)
eklatantan (fr. eclatant) sjajan, odlian,
izvanredan, slavan; oigledan, oit,
jasan;javan; zvonak, zvuan
eklekticizam (gr. eklego biram, eklektikos koji bira) fil. nain miljenja kojim netko ne stvara svoj vlastiti sustav, nego bira iz drugih sustava ono to mu se ini tono i prikladno, pa onda od toga gradi cjelinu
i sustav
eklektian (gr. eklektikos) koji bira i
uzima od drugih ono to mu izgleda
tono i dobro; nestvaralaki, neoriginalan
eklektiar (gr. eklego, eklektikos) fil.
"bira", onaj koji ne stvara svoj filozofski sustav, niti pristupa samo jed-

349

ekliptika
nom filozofskom sustavu, nego od
razliitih sustava uzima ono za to
misli da je tono i dobro, pa onda
sve to spaja u cjelinu; ovjek koji od
svega to ga okruuje i to se oko
njega zbiva uzima ono to odgovara
njegovoj prirodi
eklerer (fr. eclaireurs) voj. izvidnik, izvidnica; promatra; osobito: lako naoruani konjanici za izvianje; brodovi za izvianje
eklerirati (fr. eclairer) voj. izviati, biti
u izvidnici
eklezija (gr. ekklesia narodna skuptina, lat. ecclesia) nekada: narodna
skuptina; kasnije: crkva (kao zgrada
i kao institucija); e. metropolitana
(lat.) saborna, nadbiskupska crkva
eklezijarh (gr. ekklesia, archo predvodim, rukovodim) starjeina, nadstojnik crkve, nadzornik crkava, onaj
koji se brine o redu bogosluja u Grkoj pravoslavnoj crkvi
eklezijarhija (gr. ekklesia, archo) crkvena vlast; nadzor nad crkvama
eklezijast (gr. ekklesiastes) sveenik,
crkveni sluga; eklezijastik
eklezijastiki (gr. ekklesia) crkveni,
duhovni, sveeniki
eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. eklezijast
eklezijastika (gr. ekklesia) 1. crkveno
nauavanje; 2. eklezijastika (lat.
ecclesiastica) mn. crkvene stvari, crkveni poslovi
eklipsa (gr. ekleipsis) astr. pomrina
nekog nebeskog tijela zbog toga to
se izmeu njega i Sunca pojavilo drugo nebesko tijelo; pomrina, mrak,
tama; med. prolazna nesvjestica, nemo
ekliptika (gr. ekleipsis izostajanje, pomraenje) astr. Suneva putanja, zamiljena linija na nebeskom svodu
po kojoj se kree Sunce u svom godinjem kretanju (nazvana zbog toga to
se u blizini te linije dogaaju pomr-

eklizija
irie Sunca i Mjeseca); kosina ekliptike kut od 23 1/2 stupnja pod kojim
Suneva putanja na dvjema tokama,
ekvinokcijima (u Ovnu i Vagi), presijeca nebeski polutnik
eklizija (gr. eklysis oslabljenje, slabost,
ek-lyo oslabim) med. slabost, nemo,
nesvjestica
ekloga (gr. eklego biram, ekloge) poet.
izabrana pjesma; obino: pastirska
pjesma, pjesma iz prirode, idilina
pjesma (po tome to Vergilijeve idile
imaju naslov "Ekloge")
eko (tal. ecco) gle, evo ga, evo, ovdje je!
ekofobija (gr. oikos kua, fobeomai bojim se) med. manija bjeanja od vlastite kue ili od ukuana
ekografija (gr. oikos kua, grafo opisujem) opisivanje kue
ekologija (gr. oikos kua, logia) biologija i fiziologija u uem smislu, znanost o odnosima ivotinja i biljaka
prema svojoj ivoj i neivoj okolini,
kao i jednih prema drugima; u ekologiju spada, primjerice, prehrana,
stanovanje, mjesto stanovanja, rasprostranjenost, obiteljski i drutveni
ivot, oploivanje biljaka, simbiotini odnosi itd.
ekonom (gr. oikonomos domain, gazda, privrednik) privrednik, domain
koji ekonomino organizira obradu
svoga imanja ili poslovanje svoga poduzea; privredni strunjak, organizator privrednog poslovanja poduzea
ekonomajzer (engl. economizer) teh.
grija vode u ureaju parnoga kotla
ekonomat (gr. oikonomos dobar domain, gospodar) sluba ekonoma ili
ured ekonoma; ustanova u velikim
poduzeima koja se brine oko opskrbe poduzea razliitim uredskim i
drugim potreptinama; dobro voenje kunih poslova, gazdinstvo
ekonomija (gr. oikonomia, oikos kua,
nomos zakon) upravljanje kuom, do-

350

ekpiroza
mainstvo, svrsishodno ureenje;
gazdinstvo, imanje, dobro; tednja,
tedljivost, razumno iskoritavanje
dobara i snage; privreda, poljoprivreda; znanost o privredi, poljoprivedi,
o organizaciji proizvodnje, po naelu: to vei uspjeh to manjim sredstvima, tj. postizanje cilja to manjom uporabom snage
ekonomist (gr. oikonomikos) pristaa
fiziokratskog sustava (v. ekonomski
sistem); prouavatelj privrednih pojava i problema
ekonomizirati (gr. oikonomeo upravljam kuom, rukovodim, vladam, nareujem) voditi domainstvo, baviti
se racionalnom privredom ili poljoprivredom; ivjeti razumno i tedljivo
ekonomski (gr. oikonomikos) gospodarstven, koji je po naelima ekonomije; (poljo)privredni
ekonomski sustav privredno ureenje;
shvaanje fiziokrata po kojem je zemlja jedini izvor bogatstva i blagostanja nekog naroda i drave
ekopa (gr. ekkope izrezak) med. povreda kosti, osobito lubanje
ekosistem (gr.) prirodna zajednica ivih organizama i neivih tvari na nekom podruju
ekoskopija (gr. oikos kua, skopeo gledam) proricanje po sluajnim pojavama u kui ili na kui
ekotip (gr.) karakteristini predstavnik neke vrste s obzirom na ekonomske uvjete
ekpijezis (gr. ek-, pyon gnoj, ek-piezo
istiskujem) 1. med. izluivanje gnoja,
potpuno zagnojavanje; zgnjeavanje
lubanje, 2. istiskivanje, cijeenje sokova iz biljaka
ekpijezma (gr. ek-piezo istiskujem)
sok iscijeen iz biljke, biljni sok; med.
razbijenost lubanje
ekpiroza (gr. ek-pyroo izgorim, sagorim); fil. po nauavanju Heraklita i

ekpleksija
stoika: propast svijeta u poaru, nakon ega e se opet obnoviti da bi
periodino proivljavao isti proces
ekpleksija (gr. ekplexis) zgranutost,
zapanjenost, zaprepatenost
ekran (fr. ecran) 1. pomian zaslon ispred pei, na prozoru itd.; paravan;
2. fiz., teh. i med. tit, uglavnom metalan, koji uva elektrini pribor, ureaje i ovjeka od vanjskog utjecaja
tetnih zraka; 3. bijelo platno na kojem se projiciraju slike s dijapozitiva ili filmske vrpce; 4. fluorescentna
povrina katodne cijevi na kojoj se
stvara slika na televizijskom prijam niku; zaslon
ekraze (fr. ecrase) dug korak u plesu;
sjajna koa, lak
ekrazer (fr. ecraseur) kirurki instrument za unitavanje oboljelih dijelova
ekrazirati (fr. ecraser) zgaziti, zgnjeiti,
smrviti, zdrobiti, unititi
ekrazit (fr. ecraser zdrobiti, smrskati)
razorno sredstvo kojim se pune bombe, pikrinska kiselina
ekritir (fr. ecritures) mn. spisi; trg. rauni, pisma
eks (gr. ex, lat. ex) grki i latinski prijedlog, pojavljuje se u sloenicama i
oznaava neto bive, prijanje, nekadanje, npr. eks-ministar, eks-kralj;
inae znai: iz, od
eks-arhijatar (gr. ex, archo upravljam,
predvodim, iatros lijenik) pomonik
glavnog lijenika, pomonik osobnog
lijenika; bivi osobni lijenik
eksangvinacija (lat. ex iz, sanguis krv)
med. iskrvarenje, gubitak krvi koji
dovodi do smrti
eksapitulirati (lat. ex-capitulare) biti
odsluen, navriti rok slube; zahtijevati razrjeenje od slube
ekscedent (lat. excedens) onaj koji pravi izgrede, izgrednik, prijestupnik,
razuzdan ovjek

351

ekscepcija
ekscedirati (lat. excedere) prekoraiti,
napraviti ispad, prelaziti granicu
doputenog, razuzdano ivjeti
ekscelencija (lat. excellentia) odlinost,
izvrsnost; kao titula ministara: uzvienost, preuzvienost; par excellence
it. par ekselans (fr.) pril. posebno,
osobito, izvanredno; u pravom smislu rijei, pravi
ekscelentan (lat. excellens) izvrstan,
odlian, sjajan, veoma istaknut
ekscelirati (lat. excellere) isticati se,
odlikovati se, biti u emu odlian
ekscelzitet (lat. excelsitas) uzvienost
ekscentar (lat. ex, centrum sredite)
fiz. kod parnog stroja: ekscentrina
ploa, tj. dio koji pretvara kruno gibanje u pravocrtno
ekscentricitet (lat. ex, centrum sredite) razmak (ili: udaljenost) od sredita; razmak (krivulje) od krunog
oblika; numeriki (brojni) ekscentricitet (stoastog presjeka): odnos izmeu arine udaljenosti i udaljenosti od linije vodilje (direktriks); pren.
nastranost, zanesenjatvo, fantastinost
ekscentrian (lat. ex, centrum, fr. excentrique) (krug) koji nema isto sredite s drugim krugom; koji ima svoju toku oslonca izvan sredita; koji
ne prolazi kroz sredite; koji nije
kruni, koji odstupa od krunog oblika; pren. nastran, pretjeran; ekscentrina glava usijana glava; ekscentrian udarac udarac iji pravac ne
prolazi kroz teite tijela
ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje,
izuzee; prav. prigovor, izuzee u tehnikom smislu, obrana optuenog u
kojoj iznosi neko svoje pravo koje stoji nasuprot po sebi zasnovanom tuiteljevom pravu i kojom, istiui ga
kao svoje pravo, hoe posve ili djelomino iskljuiti vanost i djelovanje
tuiteljevog prava

ekscepcionalan
ekscepcionalan (lat. exceptionalis)
izuzetan, izniman, izvanredan
eksceptivan (lat. exceptivus) izuzetan,
izniman, koji sadri izuzetak, iskljuujui, uvjetan
eksceptive (lat. exceptive) pril. iskljuujui, izuzimajui, uvjetno
ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzevi, izuzimajui, osim
ekscerpirati (lat. carpere brati, excerpere) vaditi iz, izvlaiti, praviti izvode iz ega, npr. iz neke knjige
eksces (lat. excessus) prekomjernost,
pretjeranost; ispad, izgred, prijestup,
istup; nasilje, surovost; excessus in
modo it. ekscesus in modo (lat.)
prav. pogreka u nainu izvoenja
ili u obliku neke radnje
ekscesivan (lat. excessivus) prekomjeran, pretjeran, neobuzdan, razuzdan
ekscidencija (lat. excidentia) med. ispadanje zgloba
ekscidirati (lat. excidere) ispadati;
med. rezanjem vaditi, izvaditi, odrezati
ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izuzimati, iskljuiti; prav. primijetiti,
prigovoriti, odgovoriti na tubu
ekscitabilan (lat. excitabilis) nadraljiv, razdraljiv, uzbudljiv
ekscitabilitet (lat. excitabilitas) razdraljivost, uzbudljivost
ekscitacija (lat. excitatio) nadraivanje,
razdraivanje; nadraenost, razdraenost: poticanje; poticaj; uzbuivanje, uzbuenje, izazivanje
ekscitancije (lat. excitantia) mn. med.
sredstva za razdraivanje
ekscitat (lat. excitatus) prav. dunik
koji je pao pod steaj
ekscitativan (lat. excitativus) nadraljiv, koji nadrauje, nadraujui; poticajan, koji potie
ekscitirati (lat. excitare) poticati; nadraivati, pobuivati, draiti; bodriti,
sokoliti; uzbuditi, uzbuivati, izazvati, izazivati

352

ekshibicionizam
ekscizija (lat. excisio) med. vaenje rezanjem, odrezivanje, odstranjivanje
ega
ekscizura (lat. excisura) med. isjeak,
izrezak
eksecirati (lat. ex-secare) rezati, isjecati, odsjei; ukopiti, utrojiti
eksekcija (lat. ex-sectio) rezanje, odsijecanje; kopljenje, trojenje
eksfolijacija (lat. exfoliatio) med. ljuskanje, odvajanje u obliku listia nekih dijelova upaljenih kostiju, ila i
dr.
eksfolijativ (lat. ex, folium list) med.
lijek protiv ljuskanja kostiju ili koe
eksfolijativan (lat. ex, folium list) ljuskav
eksfolirati (lat. ex, folium list) med.
ljuskati se
ekshalacija (lat. echalatio) isparavanje;
para
ekshalirati (lat. halare, exhalare) isparavati
ekshaustija (lat. exhaustio) izvlaenje,
isisavanje (osobito zraka)
ekshaustor (lat. exhaustor) sprava za
isisavanje zraka ili plina; sprava za
isisavanje nunikih jama
eksherdat (lat. exheredatus) onaj koji
je iskljuen iz nasljedstva
eksheredacija (lat. exheredatio) iskljuenje iz nasljedstva, liavanje nasljedstva
eksheredirati (lat. exheredare) iskljuiti iz nasljedstva, liiti nasljedstva
ekshibent (lat. exhibens) prav. predavatelj, podnositelj (spisa, isprave itd.)
ekshibicija (lat. exhibitio) port, javno
pokazivanje, promidbeno natjecanje;
prikazivanje, izlaganje, podnoenje
(isprava i si.); ekshibicijska tuba
prav. tuba zbog izdavanja neke
stvari ili pokazivanja neke isprave
ekshibicionizam (lat. exhibitio) med.
nagon kod duevno oboljelih da pokazuju i razgoliuju javno inae pokrivene dijelove tijela (genitalije i dr.)

ekshibiconist
ekshibiconist (lat. exhibitio) med. bolesnik koji pati od ekshibicionizma
ekshibirati (lat. exhibere) izdati, izdavati, isporuiti, predati, predavati,
izloiti, pokazati, npr. mjenicu; ekshibirati se pokazivati se, pokazati se,
istaknuti se
ekshibit (lat. exhibitum) predan spis,
predana isprava i si.; pismena predstavka
ekshortacija (lat. exhortatio) ohrabrivanje, poticanje, hrabrenje
ekshortativan (lat. exhortari ohrabrivati, poticati) ohrabriv, poticajan, pobudan
ekshortirati (lat. exhortari) ohrabrivati, bodriti, sokoliti; poticati, nagovarati
ekshumacija (lat. ex, humus zemlja)
iskopavanje lea iz groba, bilo radi
prenoenja na drugo mjesto, bilo na
zahtjev sudskih vlasti radi naknadnog utvrivanja pravog uzroka smrti
ekshumirati (lat. exhumare) iskopati
le iz groba; pren. otrgnuti od zaborava
eksicirati (lat. ex-siccare) isuiti, osuiti
eksikacija (lat. ecsiccatio) farm. suenje, isuivanje
eksikancije (lat. exiccantia) mn. farm.
sredstva za isuivanje (ili: suenje)
eksikativan (lat. exiccativus) koji sui,
koji isuuje
eksikator (lat. exsiccator) isuiva, laboratorijska sprava za uvanje kemikalija, opskrbljena tvarima koje
jako upijaju vodu (kao to je klorkalij, sumporna kiselina i dr.) sa svrhom suenja; proces isuivanja ubrzava se iscrpljivanjem zraka iz eksikatora (vakuum-eksikator)
eksikatorij (lat. exsiccatorium) farm.
suionica
Ekskalibur naziv arobnog maa s kojim je legendarni britanski kralj Artur (5. st. n. e.) bio nepobjediv

353

ekskluzivan
ekskapitulacija (lat. excapitulatio) odsluenje; zahtijevanje razrjeenja od
slube
ekskapitulant (lat. ex-capitulans) onaj
koji je odsluio svoj rok, onaj koji
zahtijeva razrjeenje od slube
ekskarnacija (lat. ex, caro meso, carnis) skidanje mesa; muenje
ekskavacija (lat. excavatio) dubenje,
iskopavanje
ekskavator (lat. excavator) jarualo koje se kree na gusjenicama ili tranicama; med. zubarski instrument za
odstranjivanje natrule zubne kosti
ekskavirati (lat. excavare) izdupsti,
iskopati, iskopavati
eksklamacija (lat. exclamatio) usklik,
uzvik, uzvikivanje
eksklamativan (lat. exclamare uzvikivati) gram. usklian (npr. reenica)
eksklamirati (lat. exclamare) uskliknuti, viknuti
eksklava (lat. ex, clava klju) 1. manje
podruje koje je kao posjed druge
drave iskljueno iz matice zemlje;
usp. enklava; 2. pojava neke biljke
ili ivotinje na mjestima na kojima
ih obino nema
eksklerik (lat.-gr.) bivi bogoslovac,
student teologije koji je napustio studij
ekskludirati (lat. excludere) iskljuiti,
iskljuivati, izuzeti, izuzimati, izdvojiti, odvojiti
ekskluzija (lat. exclusio) iskljuenje,
iskljuivanje, izuzimanje, izdvajanje
ekskluzivan (lat. exclusivus) iskljuan,
koji iskljuuje, koji je iskljuiv (supr.
inkluzivan); ekskluzivne reenice
gram. one nezavisne reenice od kojih se druga javlja kao izuzimanje
od prethodne, npr. Doao je, samo
nije donio knjigu; ekskluzivno drutvo drutvo u koje nije slobodan pristup onima koji nisu jednaki po poloaju ili po roenju s ostalim lanovima

ekskluzivitet
ekskluzivitet (lat. exclusivitas) iskljuivost; povuenost, zatvorenost
ekskomunicirati (lat. excommunicare)
iskljuiti iz crkvene zajednice, baciti
anatemu, anatemizirati
ekskomunikacija (lat. excommunicatio) iskljuenje, istjerivanje iz nekog
drutva ili zajednice; osobito: iskljuenje iz Crkve, anatema
ekskorijacija (lat.) povrinska ogrebotina, laka ozljeda koe
ekskreacija (lat. excreare, excreatio)
med. iskaljavanje, iskaljaj
ekskrecija (lat. excretio) izluivanje,
odvajanje, izbacivanje; izluenje, izluevina
ekskrement (lat. excernere izdvojiti, izluiti, excrementum izmet) izmetina
ekskreti (lat. excernere izluiti, excreta)
mn. zool. izluevine, tj. kemijski sastojci neupotrebljivih tvari koje, djelovanjem (ekskrecijom) posebnih lijezda, izluuje ivotinjsko tijelo
ekskretirati (lat. excernere) izluivati,
izbacivati
ekskretoran (lat. excretorius) izluan,
koji izluuje, koji pomae i izaziva
izluivanje
ekskulpacija (lat. ex iz, culpa grijeh)
prav. osloboenje od optube
ekskulpirati (lat. ex, culpa grijeh) prav.
osloboditi od optube, rijeiti krivnje
ekskurs (lat. excursus) skretanje; zasebno objanjenje nekog predmeta
koji je s glavnom temom znanstvenog
ili umjetnikog djela u bilo kakvoj
vezi; dodatak knjizi koji sadri iscrpnije izlaganje samo jednog predmeta
ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak
put, putovanje radi provoda; voj.
upad, prepad; pren. malo udaljavanje
od glavnog predmeta
ekskurzivan (lat. excurrere istrati)
koji se udaljuje, koji se tie ekskursa
ekskusija (lat. excussio) prav. podnoenje tube radi naplate duga; ispiti-

354

eksonim
vanje je li dunik jo u stanju podmirivati obveze
ekskutirati (lat. excutere pretresati)
prav. podnijeti tubu radi naplate
duga; sudskim putem ispitati stanje
dunika ili njegovu sposobnost plaanja i podmirivanja obveza
ekskuzirati (lat. excusare) ispriati,
opravdati
ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; istraivanje, ispitivanje
ekskvizitan (lat. exquirere istraiti,
izabrati) izabran, probran; izvrstan,
odlian, izvanredan, ukusan, osobit,
poseban
eksmatrikulacija (lat. exmatriculatio)
brisanje, ispisivanje iz popisa ili upisnice (matrikule), odlazak sa sveuilita
eksmatrikulirati (lat. ex, matrix popis,
matricula) brisati iz popisa, osobito
iz popisa graana, studenata i dr.,
ispisati koga s upisnice
eksmisija (lat. exmissio, exmittere izbaciti) izbacivanje, istjerivanje (s posjeda, iz kue, stana) od strane vlasti,
prisilno iseljavanje, ispranjavanje
prostorija
eksod(us) (gr. exodos, lat. Exodus) 1.
izlazak; naputanje neke sredine,
masovno iseljavanje 2. Knjiga izlaska (Exodus), naslov druge knjige
Mojsijeve, u njoj se poglavito opisuje
izlazak Izraelaca iz Egipta
eksoda (gr. exodos izlaz) izlazna, tj.
zavrna pjesma u starogrkoj drami
eksogamija (gr. exo, gameo oenim se)
brak izmeu pripadnika razliitih
plemena; supr. endogamija
eksomida (gr. exomis) radniko i robovsko odijelo starih Grka (kratak
haljetak s jednim rukavom, tako da
je desna ruka ostajala nepokrivena)
eksonim (gr. exo izvan, onoma ime)
naziv nekog mjesta drukijim imenom nego se mjesto zove u zemlji
kojoj pripada; npr. BeWien

ekspanzija
ekspanzija (lat. expansio) irenje, rairivanje, rairenje, proirenje; rairenost; napon
ekspanzijski (lat. expansio) naponski
ekspanzivan (lat. expansivus) koji se
iri, rastee; ekpanzivna sila sila kojom se neto iri, osobito: sila kojom
plinovita tijela tee irenju; naponska sila; med. psihopatsko stanje
poveanog samoosjeanja, npr. kod
megalomanije
ekspatrijacija (lat. expatriatio) izgon
iz domovine; naputanje domovine
ekspedicija (lat. expeditio) slanje, otpremanje; putovanje s odreenom
svrhom, npr. znanstvenom; vojni pohod
ekspedirati (lat. expedire odrijeiti)
slati, poslati, otpremiti, otpremati,
otpraviti, otpravljati, uputiti
ekspeditivan (lat. expeditivus) hitar,
brz, okretan u obavljanju poslova
ekspeditor (lat. expeditor) otprematelj,
onaj koji otpravlja poiljke, poiljatelj, otpravlja; carinski posrednik;
pediter
ekspektant (lat. expectans) kandidat
za neki poloaj ili slubu, onaj koji
eka neki poloaj ili slubu
ekspektirati (lat. ex-spectare) ekati,
iekivati, oekivati, nadati se, npr.
nekom poloaju, slubi i si.
ekspektoracija (lat. expectoratio) med.
izbacivanje iz prsa, iskaljavanje; ispljuvak, iskaljavanje; pren. olakavanje due
ekspektorans (lat. expectorans) med.
sredstvo za iskaljavanje, lijek koji
pomae izbacivanje sluzi iz prsa
ekspektorirati (lat. expectorare) med.
izbaciti (ili: izbacivati) iz prsa, ispljuvati, iskaljati, izbaciti sluz; ekspektorirati se otvoriti srce, rei to je na
dui, ispovijediti se
ekspenzar (lat. expensarium) popis
trokova, raun o uinjenim trokovima, trokovnik

355

ekspijacija
ekspenzar (lat. expensum troak) trokovnik, raun s trokovima
ekspenze (lat. expensae sc. pecuniae)
mn. trokovi, izdaci, osobito: sudski
trokovi
ekspenzija (lat. expensio) isplata, isplaivanje, izdatak
ekspenzilacija (lat. expensi latio) unoenje nekog izdatka u knjigu rauna;
prividan, fiktivan izdatak; usp. akceptilacija
ekspenzivan (lat. expendere platiti, expensivus) skup, skupocjen
eksperijencija (lat. experiri pokuati,
experientia) iskustvo
eksperiment (lat. experimentum)
znanstveni pokus; pokuaj, proba
eksperimentalan (lat. experimentum)
iskustven, pokusni, probni, zasnovan
na iskustvu, potvren pokusima;
eksperimentalna fizika fizika s pokusima; eksperimentalna kemija kemija
na osnovi pokusa
eksperimentator (lat. experimentum)
onaj koji obavlja pokuse
eksperimentirati (lat. experiri pokuati, ispitati, experimentum) obavljati pokuse, uiti iz iskustva, uiti
na osnovi pokusa
ekspert (lat. expertus vjet) znalac,
strunjak, onaj koji ima iskustva u
neemu; onaj koji je upuen u tajne
nekog politikog udruenja
ekspert (lat. expertus) strunjak, znalac, vjetak u emu, osobito: onaj koji
obavlja vjetaenje ega
ekspertan (lat. expertus) iskusan, vjet,
vian, struan
ekspertiza (fr. expertise) struno miljenje, vjetaenje; iskaz strunjaka,
zapisnik o obavljenom vjetaenju
ekspertizirati (fr. expertiser) istraivati neto putem vjetaenja, vjetaiti
ekspijacija (lat. expiare osloboditi od
grijeha) okajanje grijeha; pokora, ispatanje

ekspilacija
ekspilacija (lat. expilatio) pljakanje,
kraa, osobito tueg nasljedstva
ekspilator (lat. expilator) kradljivac tueg nasljedstva; cestovni razbojnik
ekspiracija (lat. exspiratio) izdisanje,
umiranje, smrt; prav. istjecanje odreenog vremena ili roka, dan plaanja
ekspirirati (lat. ex- spirare) izdisati,
izdahnuti, ispustiti duu, umrijeti;
minuti, prohujati, prestati, ugasiti
se; istei, doi, dospjeti (za dan plaanja)
eksplantacija (lat. explantatio iupavanje iz zemlje) fiziol. osobina ivih
organskih tkiva da mogu, u pogodnim hranjivim otopinama, rasti i napredovati i izvan tijela
eksplement (lat. explementum) sredstvo za ispunjavanje (ili: popunjavanje); dodatak (u govoru)
ekspletiv (lat. expletivum) gram. umetnuta rije
eksplicirati (lat. explicare) razjasniti,
razjanjavati, objasniti, objanjavati, tumaiti, izlagati, prikazati; privesti kraju, zavriti
eksplicitan (lat. explicuts) izriit, jasan; supr: implicitan
eksplicite (lat. explicite) izriito, jasno,
razumljivo; supr. implicite
eksplikabilan (lat. explicabilis) objanjiv, koji se moe objasniti
eksplikacija (lat. explicare, ecplicatio)
objanjavanje, razjanjavanje, objanjenje, razjanjenje, tumaenje, prikazivanje, izlaganje
eksplikativan (lat. explicativus) koji
slui za objanjenje, koji objanjava,
objanjavajui
eksploatacija (fr. exploitation) izrabljivanje, iskoritavanje tue radne snage; vaenje, kopanje (rude)
eksploatator (fr. exploiter izrabljivati,
iskoritavati) izrabljiva tue radne
snage

356

eksponent
eksploatirati (fr. exploiter) iskoritavati, koristiti se; upotrebljavati; vaditi, kopati (rudu)
eksplodirati (lat. explodere) rasprsnuti
se uz pucanj, rasprskavati se, raspuknuti se, prasnuti
eksploracija (lat. exploratio) istraivanje, ispitivanje, izvianje; med. pregled bolesnika pomou fizike eksplorativne metode (gledanjem, kucanjem, sluanjem, pipanjem, termometrikim, kemijskim, mikroskopskim pregledom)
eksplorativan (lat. explorativus) istraivaki, izviaki, izvidniki
eksplorator (fr. explorateur) voj. izvidnik, izvia, uhoda; istraiva
eksplorirati (lat. explorare) istraivati,
ispitivati, izviati
eksplozija (lat. explosio) prasak, pucanj, rasprskavanje uz pucanj; pren.
nagao i jak izljev, npr. srdbe, bijesa
i dr.
eksploziv (lat. explosivus) opi naziv
za sve tvari koje imaju svojstvo rasprskavanja uz pucanj (barut, dinamit, ekrazit itd.): gram. glas praskavac (b, p)
eksplozivan (lat. explosivus) praskav;
koji se moe rasprsnuti, koji se rasprskava; eksplozivna zrna zrna s razornim punjenjem
ekspolicija (lat. expolitio) v. ekspolitura
ekspolirati (lat. expolire) ulatiti, uglaati, kititi, uljepati
ekspolitura (lat. expolitura) dotjerivanje, uljepavanje, npr. nekog izraza
kienim frazama
eksponencijalan (lat. exponentalis)
mat. koji se tie izloitelja; eksponencijalna jednadba jednaba u kojoj
je nepoznanica u izloitelju, eksponentu
eksponent (lat. exponens) ovjek koji
radi za nekog drugog, osobito u poli-

eksponibilan
tikom ivotu, povjerljiva osoba, povjerenik; mat. izloitelj
eksponibilan (lat. exponibilis) objanjiv, koji se moe objasniti
eksponirati (lat. exponere) izloiti, izlagati, prikazati, objasniti; izloiti
emu, npr. nekoj opasnosti; fot. plou
u fotografskom aparatu kratkotrajno
izloiti utjecaju svjetlosti otkrivanjem lee na aparatu; izloiti svjetlosti
eksport (engl. export) trg. izvoz, izvoenje robe u inozemstvo; izvezena
roba (eksportacija); usp. import
eksportabilan (lat. exportabilis) trg.
koji se moe izvoziti, koji je za izvoz
eksportacija (lat. exportatio) trg. v.
eksport
eksporter (fr. exportateur) trg. izvoznik, onaj koji izvozi robu na strana
trita
eksportirati (lat. ex-portare) trg. izvoziti (robu u inozemstvo, na strano
trite); supr. importirati
eksportni (engl. export) trg. izvozni, u
vezi s izvozom; eksportna bonifikacija carinske i dr. povlastice za izvoenje robe u inozemstvo, koje se daju
u cilju pomaganja izvoza domae robe
ekspoze(j) (fr. expose) izvjetaj, izlaganje, prikazivanje nekog stanja,
npr. izvjetaj koji ministar podnosi
parlamentu o nekom vanijem pitanju ili o stanju u svom podruju, resoru
ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, izloba umjetnikih djela; poloaj prema zraku i suncu, izloenost svjetlosti; prianje, izlaganje, razlaganje,
prikazivanje, razvijanje nekog pojma,
objanjenje, tumaenje; u drami: prvi
od triju glavnih dijelova drame, u kojem se upoznajemo s povodom dramske radnje i s likovima koji se u drami pojavljuju

357

ekspromisija
ekspozimetar (lat.-gr.) fot. sprava kojom se mjeri trajanje ekspozicije potrebne za neku snimku s obzirom na
svjetlo, emulziju ploe, film i si.
ekspozitura (lat. expositura) ispostava, odjel neke ustanove, npr. suda;
u Kat. crkvi: od neke upe odvojena
crkva koja je uglavnom samostalna
i ima svog sveenika
ekspres (lat. expressus) brzi vlak
ekspresan (lat. expressus) izriit, jasan,
toan; namjeran, hotimian; brz, uran, hitar; hitan; ekspresno pismo =
hitno pismo; ekspresna poiljka = hitna poiljka
ekspresija (lat. expressio) izraz, izraavanje, izrazitost, izraajnost, prikazivanje; slik. pojaavanje boja, izbor boja
ekspresionist (lat. exprimere, expressus) umj. pristaa ekspresionizma
ekspresionizam (lat. exprimere izraziti, izraavati, expressus) umjetniki i knjievni smjer nastao poetkom
XX. st. (1912), glavno ishodite i
glavni cilj je prikazivanje i izraavanje onoga to je unutranjou, tj.
duom i srcem, vieno i doivljeno,
dakle izraavanje subjektivnih
raspoloenja i osjeaja, bez obzira na
"objektivne" ili konvencionalne vrijednosti, miljenja i istine; oponaanje i reproduciranje prirode ne samo
da nije zadatak umjetnosti nego izravno negira svaku vezu izmeu umjetnosti i prirode, koje nemaju niega
zajednikog i koje su potpuno suprotne; supr. impresionizam
ekspresivan (lat. expressivus) izrazit,
izraajan, pun izraza, snaan izrazom
eksprimirati (lat. exprimere) izraziti,
izraavati, opisati, prikazivati neto
(bojama ili rijeima)
ekspromisija (lat. expromissio) trg. primanje tueg duga na sebe tako da

ekspromisor

358

potpuno prestaje obveza plaanja

stvarnog dunika
ekspromisor (lat. expromissor) trg. osoba koja prima na sebe tui dug
ekspromitirati (lat. expromittere) trg.
osloboditi nekog obveze primajui rta
sebe njegov dug
eksproprijacija (lat. expropriatio)
prav. prisilno oduzimanje imovine od
privatnih osoba, u opem interesu,
osobito zemljita, tvornica i svih drugih sredstava proizvodnje; zakon o
eksproprijaciji zakon po kojem se prisilno oduzimaju imanja u opem
interesu, osobito zemljita, tvornice
i sva druga sredstava proizvodnje;
pravo eksproprijacije pravo oduzimanja od privatnih osoba imanja u opem interesu
eksproprirati (lat. expropriare) prav.
oduzeti (ili: oduzimati) posjed ili imovinu, osobito zemljite koje e se upotrijebiti za ope ciljeve, izvriti eksproprijaciju
ekspulzija (lat. expulsio) istjerivanje,
iskljuenje
ekspulzivan (lat. expulsivus) koji istjeruje, koji protjeruje, koji isti
ekspulzivi (lat. expulsiva) mn. med.
sredstva za ienje
ekspurgacija (lat. expurgatio) ienje,
proiavanje; opravdavanje, opravdanje
ekspurgirati (lat. expurgare) oistiti,
proistiti; ispraviti, npr. rukopis; opravdati
eksrotulacija (lat. exrotulatio) prav.
sudski postupak kojim se otvaraju
vraeni spisi koji su bili razaslani
radi donoenja presude
ekstabulacija (lat. extabulatio skidanje, brisanje s ploe) prav. brisanje
hipotekarnog mjeninog duga, skidanje intabulacije
ekstatian (gr. ek-stasis pomicanje)
koji zanosi, koji ushiava; zanesen,
ushien

ekstenzum
ekstaza (gr. ek-stasis pomicanje) zanos, ushienje, oduevljenje, osjeaj
beskrajne radosti; najvii stupanj ushienosti, blizak ludilu, stanje neposrednog sjedinjavanja s boanstvom; u tome stanju, po Plotinu, ovjek postaje isto duhovno bie koje
je dolo u neposredan dodir s boanstvom, s apsolutnim
ekstemporale (lat. extemporale) prijevod uinjen odmah, bez pripreme,
probni rad (ili: probni zadatak) koji
se radi bez pripreme; kaz. govoriti
ekstemporale govoriti na sceni ono
to se ne nalazi u tekstu uloge, improvizirati
ekstemporirati (lat. extemporare) raditi bez pripreme (npr. drati govor,
pisati o emu, pjevati i si.); usp. improvizirati
ekstenuancije (lat. extenuantia) mn.
farm. sredstva za razblaivanje
ekstenzibilan (lat. extensibilis) koji se
moe rastezati, rastezljiv, rairljiv,
proirljiv
ekstenzibilitet (lat. extensibilitas) rastezljivost, rairljivost, proirljivost
ekstenzija (lat. extensio) rastezanje,
pruanje, irenje, proirivanje, proirenost; rasprostiranje, rasprostrtost;
obujam, opseg; med. kod prijeloma
kosti: odravanje krajeva prelomljene
kosti u najpovoljnijem poloaju za zaraivanje pomou rastezanja
ekstenzivan (lat. extensivus) rastegljiv,
koji rastee, koji proiruje; rasprostrt; ekstenzivna veliina prostorna
veliina, veliina u prostoru; opsean,
opiran, prostran: supr. intenzivan
ekstenzor (lat. extendere rastegnuti, ispruiti, extensor) anat. mii koji
obavlja rastezanje
ekstenzum (lat. extendere, extensum)
trg. iscrpno nabrajanje uzroka zbog
kojih je nemogue izvriti plaanje,
s davanjem podataka o svojim dunicima i potraivanjima; in extenso

eksteran
it. in ekstenzo (lat.) veoma iscrpno,
u potpunosti, nadugako i nairoko,
posve opirno
eksteran (lat. externus) vanjski; tu,
stran; supr. interan
eksteritorijalan (lat. ex iz, terra zemlja, territorium zemljite, podruje)
koji se nalazi izvan zemlje ili drave,
inozeman, vanjski
eksteritorijalitet (lat. ex, territorium)
progonstvo iz domovine; pravo diplomatskog predstavnika u stranoj dravi da on i njegovo osoblje ive i
pridravaju se zakona svoje zemlje i
da budu osloboeni od svih nameta
i poreza; pravo ratnih brodova da u
vrijeme mira ostanu pod sudskom
mjerodavnosti svoje drave; osloboenje od plaanja dravnih nameta i
poreza koju uiva papa u Italiji
eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet
eksterminacija (lat. exterminatio) protjerivanje, proganjanje; istrebljivanje,
istrebljenje, istrebljenost, utamanjivanje, utamanjenje, utamanjenost,
iskorjenjivanje, unitavanje, unitenje, unitenost
eksterminirati (lat. exterminare) protjerati preko granice; istrijebiti, istrebljivati, iskorjenjivati, iskorijeniti, utamaniti, utamanjivati, unititi,
unitavati
eksternat (lat. externus vanjski) kola
u koju aci samo dolaze na predavanja, a ne stanuju u njoj; supr. internat
eksterni (lat. externus) mn. vanjski;
osobito: pomoni lijenici u Francuskoj koji ne stanuju u bolnici; pitomci koji ne stanuju u koli, nego
samo dolaze na predavanja
eksternist (lat. externus) med. bolesnik
koji ima vanjsku ozljedu; bolesnik
koji nije primljen u bolnicu, ali dolazi
se lijeiti i primati lijekove; ak koji
ne stanuje u internatu

359

ekstraesencijalan
eksternist (lat. extra, extraneus) onaj
koji je vanjski, koji ne stanuje (osobito koji ne stanuje u odgojnom zavodu)
ekstinkcija (lat. exstinctio) gaenje,
unitavanje; fiz. gubljenje svjetlosnih
titraja, osobito radi njihovog kemijskog djelovanja
ekstinktivan (lat. exstinctivus) koji gasi, koji unitava; ekstinktivna zastarjelost prav. zastarjelost koja ponitava neku tubu
ekstinktor (lat. exstinctor) gasitelj,
onaj koji gasi, vatrogasac; aparat za
gaenje vatre
ekstirpacija (lat. exstirpatio) iskorjenjivanje, iupavanje iz korijena, istrebljivanje, istrebljenje; unitavanje
u klici; iskorijenjenost, istrebljenje,
istrebljenost; med. iskorjenjivanje,
vaenje putem operacije raznih bolesnih izraslina na ljudskom i ivotinjskom tijelu
ekstirpator (lat. exstirpator) iskorjenjiva, utamanjiva; poljoprivredna
sprava za ienje korova i za kopanje zemlje, posebna vrsta pluga
ekstirpirati (lat. exstirpare) iskorijeniti, iskorjenjivati, upati iz korijena; trijebiti, istrijebiti, istrebljivati,
tamaniti, potamaniti, unititi u klici
ekstra (lat. extra) pril. izvanredno, osobito, posebno
ekstradicija (lat. extraditio) izruenje;
predaja; prav. izruenje krivca koje
se sastoji u tome to vlasti jedne drave predaju vlastima druge drave
odreenu osobu radi voenja kaznenog postupka protiv nje ili radi izvrenja kazne nad njom
ekstradirati (lat. ex-tradere) izdati, izdavati, predati, predavati; prav. izruiti krivca nekoj drugoj dravi; trg.
isporuiti, isporuivati
ekstraesencijalan (lat. extra izvan, essentialis bitan) nebitan, nevaan, nepotreban

ekstrahent
ekstrahent (lat. extrahens) onaj koji
pravi izvod iz ega; prav. onaj koji
neto trai ili moli, odnosno koji daje
povoda da se neto izradi
ekstrahirati (lat. ex-trahere) vaditi,
izvaditi, izvui, izvlaiti; praviti izvod
iz ega; prav. isposlovati (poziv, naredbu)
ekstrajudicijalan (lat. extrajudicialis)
izvansudski, npr. trokovi, pretres
ekstrakcija (lat. extractio) vaenje, izvlaenje; mat. vaenje korijena; med.
vaenje nekog predmeta ija bi daljnja prisutnost u tijelu mogla biti
tetna (npr. puanog zrna, pokvarenog zuba itd.); izvlaenje rukom djeteta iz poroajnog kanala da bi se
to prije dovrio poroaj; pren. podrijetlo, rod, osobito; dobro podrijetlo;
ovjek od ekstrakcije ovjek iz dobre
obitelji, lijepo odgojen, uglaen i obrazovan, ugledan ovjek
ekstrakt (lat. extractum) 1. izvadak,
ono to je izvaeno, izvueno; farmaceutski pripravci koji se pripremaju
tako to se razne droge (biljke, meso
i dr.) pomijeaju s vodom, alkoholom
ili eterom da bi se iz njih izvukli njihovi farmakoloki aktivni sastojci. 2.
(lat. extractus) izvod, izvadak (iz
knjiga ili spisa); 3. sr, jezgra ega,
ono to je u neemu najbolje ili najljepe
ekstraktivan (lat. extractivus) koji izvlai, koji vadi; ekstraktivna materija sastojci organskih tijela koji se,
pomou vode i alkohola, mogu izdvajati i vaditi iz njih
ekstraktor (lat. extrahere izvlaiti, extractor) v. ventilator; izvlaitelj, vaditelj; jarualo, bager
ekstraliberalan (lat. extra, liberalis dareljiv) veoma dareljiv, veoma podaan
ekstramentalan (lat. extra, mens razum, pamet, svijest) fil. koji se nalazi izvan svijesti, izvanduhovan

360

ekstravazirati
ekstraordinaran (lat. extraordinarius)
izvanredan, neobian, izuzetan, rijedak, nepredvien
ekstraordinarij (lat. extraordinarium)
izvanredni prihodi i rashodi neke drave
ekstraordinarijus (lat. extraordinarius) izvanredni profesor (na visokoj
koli, sveuilitu): supr. ordinarijus
ekstrapolacija (lat.) 1. proirivanje zakonitosti utvrene u jednom podruju na ire, jo neispitano podruje;
2. u matematici: odreivanje vrijednosti iz nekog nepoznatog podruja
uz pomo poznatih vrijednosti, s pretpostavkom da zakonitosti poznatog
podruja vrijede i u nepoznatom
ekstraprofit posebna zarada, viak
iznad prosjenog profita
ekstrasistolija (lat.-gr.) neujednaeni
ritam srca s uestalim izvanrednim
sistolama
ekstrasubjektivan (lat.) koji pripada
vanjskom (objektivnom) svijetu
ekstratura (fr.) 1. skretanje s puta,
vlastiti put (izvan odreenog smjera); 2. neuravnoteen ispad, neoekivan postupak, izgred
ekstrauterin (lat. extra, uterus maternica) med. izvanmaternini (npr. ekstrauterina trudnoa)
ekstravagantan (lat. extra, vagans lutajui) koji odstupa od uobiajenog,
koji zastranjuje, nastran, pretjeran;
udan, udnovat; lud, budalast
ekstravagantnost (lat. extravagantia)
odstupanje od uobiajenog, zastranjivanje, nastranost, pretjeranost; budalatina, ludost
ekstravazacija (lat. extra izvan, van,
vas posuda) med. izlijevanje (krvi ili
drugih tekuina); izljev
ekstravazat (lat. extra izvan, vas posuda) med. izlivena krv, izljev krvi
ili drugih tekuina u tijelu
ekstravazirati (lat. extra izvan, vas posuda) med. izliti se (ili: izlijevati se)

ekstravertan
ekstravertan (lat. extra, vertere okretati) usmjeren, okrenut van; ekstravertne osobe psih. po Jungu, to su
aktivne osobe, koje vole i trae drutvo i stvarnost (supr. intravertne
osobe)
ekstravurt (lat. extra osobito, posebno,
njem. Wurst kobasica) vrsta kobasice, "posebna" kobasica
ekstrem (lat. extremum) krajnost, kraj,
krajnja toka; ono to je najvie, vrhunac, najvii stupanj; pretjeranost;
mn. ekstremi suprotnosti; pretjeranosti; ad extrem.a it. ad ekstrema
(lat.) do krajnosti, do krajnjih granica
ekstreman (lat. extremus) krajnji, posljednji, najvii; prekomjeran, pretjeran
ekstremitet (lat. extremitas) krajnost,
krajnja toka; posljednji trenutak;
pretjeranost, nepomirljivost, nepopustljivost (u gleditu o nekom pitanju), ekstremizam; krajnja zbunjenost, krajnja nevolja; posljednje utoite; mn. ekstremiteti krajnji dijelovi tijela (osobito ruke i noge); krajnja
sredstva, nasilna sredstva
ekstremizam (lat. extremus krajnji)
pretjeranost, nepopustljivost, nepomirljivost (u dranju, u nekom gleditu i si.)
ekstremnost (lat. extremus krajnji) v.
ekstremizam
ekstrinsean (fr. extrinseque) vanjski
ekstrofija (gr. ex iz, trofe prehrana,
hrana) med. preokrenutost mokranog mjehura zbog ega bolesnik nije
u stanju zadrati mokrau
ekstruder (lat. extrudere istjerati; potisnuti) vrsta prune pree (za izvlaenje cijevi i profila od plastine mase)
ekstruzija (lat. extrudere istjerati; potisnuti) skruivanje, zguivanje lave
na povrini Zemlje nakon vulkanskih
erupcija

361

eksundacija
ekstuberacija (lat. extuberatio) med.
oteklina, izraslina; ekstuberancija
ekstuberaneija (lat. extuberantia)
med. v. ekstuberacija
ekstuberirati (lat. ex-tuberare) med.
oticati, natei, otei
ekstumescencija (lat. extumescentia)
med. oteklina, nauljenost, osobito
kosti
ekstumescirati (lat. ex-tumescere)
med. oticati, otei
eksucirati (lat. exsuccare) isisati, isisavati, oduzimati sokove
eksudacija (lat. exsudatio) med. izlijevanje eksudata u tjelesne upljine;
v. eksudat
eksudat (lat. exsudatum) med. izljev,
tekuina koja se skuplja u tjelesnim
upljinama kad se pojavi neki upalni
proces na opnama koje ih oblau
(zavisi od vrste i jaine upale, a moe biti serozna, gnojna ili krvava)
eksudat (lat. exudare iznojiti se) iscjedina, tekuina koja se skuplja u tjelesnim upljinama kod upale, npr.
porebrice
eksudativan (lat. exsudare) med. izljevni, koji se tie eksudata
eksudirati (lat. exsudare) iznojiti se,
preznojavati se, pomou znojenja izbaciti iz tijela
eksukcija (lat. exsuctio) izvlaenje sokova, isisavanje
eksulceracija (lat. ex iz, uculus ir)
med. stvaranje ireva, priteva; irovitost
eksulceracija (lat. exulceratio) med.
upala sa zagnojavanjem, dobivanje
ira, ir
eksulcerirati (lat. exulcerare) med.
uzrokovati ireve, gnojiti se, zagnojavati; ogrepsti, ubosti
eksundacija (lat. ex iz, unda val) poplava, razlijevanje, razljev
eksundacija (lat. exundatio) izlijevanje
rijeke iz korita

ektaza
ektaza (gr. ektasis istezanje, protezanje, ek-teino isteem, proteem)
protezanje, produivanje, npr. slogova
ektetotrofeum (gr. ek-tithemi napustim, ostavim, trofeion hranarina, uzdravanje) zavod za nahoad
ekteza (gr. ek-tithemi) izlaganje, objanjavanje, tumaenje
ektilotika (gr. ek-tylos ulj) mn. farm.
sredstva protiv uljeva, kurjih oiju
ektima (gr. ek-thyo izbijam) med. gnojna upala koe uzrokovana streptokokom (obino na bedrima i, kod djece, na debelom mesu)
ektimoza (gr. ek-thyo izbijam) med.
navala krvi
ektipi (gr. ek-, typos otisak; lik) mn.
otisci bruenog kamenja; fini umjetniki radovi od drveta, kamena, mramora itd.
ektipografija (gr. ek-, typos, grafo) fino graviranje u kovini na jakoj vatri;
tisak za slijepe, ita se pomou pipanja posebno ispupenih slova, reljefni
tisak
ektlipsa (gr. ek-thlibo istisnem) istiskivanje; gram. izbacivanje jednog ili
vie slova da bi se izbjegao hijat
ektoblast (gr. ektos vani, izvan, blastos klica) fiziol. v. ektoderm
ektoderm (gr. ektos, vani, izvan, erma koa) fiziol. vanjski od triju klicinih listia na ivotinjskom zametku, embriju; ektoblast, epiblast
ektomija (gr. ektome izrezivanje) med.
uklanjane bolesnog dijela tijela izrezivanjem, tj. operacijom
ektoparazit (gr. ektos, parasitos) vanjski nametnik, nametnik koji uzima
hranu s koe; supr. endoparazit
ektopija med. v. ektopizam
ektopizam (gr. ek-, topos mjesto) med.
iaenje; promjena poloaja nekog
organa kad taj organ lei izvan upljine za njega odredene, obino na
povrini tijela; ektopija

362

ekves
ektrima (gr. ek-, tribo istrljam) med.
oiljak (ili: rana) na koi nastao radi
trljanja ili pritiskivanja
ektroma (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
med. pobaaj, raanje prije vremena,
abortus
ektropija (gr. ek-, trepo odvraam)
med. izvrnutost, osobito onih kapaka
ektrotici (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
mn. med. sredstva koja izazivaju i
pomau pobaaj
ektrotian (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
med. pobaajni, koji se tie pobaaja
ektroza (gr. ek-, titrosko ozlijedim)
med. raanje prije vremena, pobaaj
ekumenski (gr. oikumenikos) koji se
tie cijele nastanjene Zemlje, koji pripada cijeloj nastanjenoj Zemlji, opi,
svesvjetski; npr. ekumenski sabor ili
koncil opi svesvjetski crkveni sabor;
ekumenski patrijarh titula carigradskog pravoslavnog poglavara
ekut (fr. ecoute) voj. mjesto za oslukivanje, za promatranje
ekvacija (lat. aequatio) izjednaavanje,
izjednaenje; mat. jednadba
ekvalan (lat. aequalis) isti, jednak, ravan, ravnomjeran
ekvalitet (lat. aequalis) jednakost; ravnomjernost; jednaka starost
ekvanimitet (lat. aequus, animus, aequanimitas) ravnodunost
ekvator (lat. aequare izjednaiti, aequator) zem. polutnik, zamiljena krunica jednako udaljena od obaju Zemljinih polova, dijeli globus na sjevernu i junu polutku
ekvatorijal (lat. aequare izjednaiti) astronomski dalekozor za odreivanje
deklinacije i rektascenzije nebeskih
tijela
ekvatorski (lat. aequatorialis) koji pripada polutniku, koji se tie ekvatora
ekves (lat. eques) mn. ekvites konjanici,
jahai, vitezovi; u rimskoj dravi: rod
vojske u kojem su sluili najimuniji

ekvestrika
plemii kao konjanici; kasnije se od
ovih stvorio zaseban, veoma utjecajan i moan stale koji je stajao izmeu senata i naroda; u doba carstva ekvites su bili samo jo kao asnici paradnih trupa i carski upravni
inovnici
ekvestrika (lat. equester konjiki) vjetina jahanja, jahaka vjetina, osobito u cirkusima
ekvi- (lat. aequus) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jednak, isti
ekvidi (lat. equus) mn. zool. zajedniko
ime za konje, mazge, mule, zebre
ekvidistancija (lat. aequus jednak, isti,
distare biti udaljen) mat. linija koja
u svim svojim tokama ima jednaku
udaljenost od druge linije
ekvidistantan (lat. aequi-distans) jednako udaljen, na jednakoj udaljenosti
ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti,
lateralis boni) s jednakim stranama,
jednakostranian
ekvilibrij (lat. aequus, libra vaga) ravnotea
ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti,
libra vaga) uravnoteiti, uravnoteavati, ujednaiti
ekvilibrist (lat. aequus, libra) umjetnik
koji umije odravati ravnoteu u zraku (plesa na konopcu i drugi skakai
u zraku)
ekvilibristika (lat. aequus, libra) vjetina odravanja ravnotee u zraku;
prid. ekvilibristiki
ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti,
libra vaga) vjetina odravanja ravnotee; u etikom pogledu: nauavanje po kojem ovjek u svojim postupcima i djelima moe imati pravu slobodu samo onda kad postigne potpunu ravnoteu pobuda, motiva
ekvinokcij (lat. aequus, nox no) ravnodnevnica, dva dana u godini kad
su dan i no jednako dugi (po 12 sati), oko 21. oujka i 23. rujna, zato
to Sunce tada presijeca nebeski po-

363

ekvivalencija
lutnik (ili: ekvator); proljetna i jesenska ravnodnevnica
ekvinokcijalan (lat. aequus jednak, isti, nox no) koji pada u vrijeme kad
su dan i no jednako dugi; ekvinokcijalne bure bure koje nastaju za vrijeme proljetne i jesenske ravnodnevnice (21. oujka i 23. rujna); ekvinokcijalna zona arki pojas, tropska podruja
ekviparirati (lat. aequiparare) usporediti
ekvipolencija (lat. aequipollentia) jednaka vanost; jednako znaenje; jednaka vrijednost; log. jednako znaenje pojmova ili sudova
ekvipolentan (lat. aequipollens) jednake vanosti; jednakog znaenja;
jednake vrijednosti; ekvipolentni. pojmovi log. jednaki pojmovi samo s razliitim imenima npr. "Aristotel" i
"osniva znanstvene logike"; ekvipolentni sudovi log. sudovi koji na razliite naine i u razliitom obliku kazuju isto, npr. "Aristotel je bio odgajatelj Aleksandra Velikog" i "Aleksandar Veliki je bio gojenac Aristotelov"
ekvipotencijalan (lat. aequs, potentialis moan da izvri rad) koji ima
isti potencijal; ekvipotencijalna povrina je geometrijsko mjesto svih toaka koje imaju jednak potencijal,
npr. elektrostatina ekvipotencijalna
povrina povrina ije toke imaju
isti elektrini potencijal; magnetna
ekvipotencijalna povrina povrina
ije toke imaju isti magnetni potencijal
ekvitacija (lat. aquus konj, equitatio)
vjetina jahanja, jahanje
ekvites (lat. equites) mn. v. pod ekves
ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravnopravnost; pravednost
ekvivalencija (lat. aequi-valere) jednakost vrijednosti, jednaka vrijednost

ekvivalent
ekvivalent (lat. aequi-valens istovrijedan, jednakovrijedan) isto znaenje;
jednaka vrijednost, ista vrijednost;
stvar iste vrijednosti, zamjena za vrijednost, odteta, naknada; u mehanikom smislu: sila koja proizvodi isti
rad kao i neka druga sila; elektrokemijskt ekvivalent: koliina nekoga
elementa izdvojenog iz otopine prolazom koliine elektriciteta jednog kulona, npr. struja od 1 ampera, tj. kulona u 1 sekundi, izdvoji na katodi
0,001118 g srebra iz srebra nitrata,
te je elektrokemijski ekvivalent srebra 1,118 mg; mehaniki ekvivalent
topline: koliina rada koja je jednaka
koliini topline potrebne da se 1 kg
vode (kilogram-kalorija) zagrije za 1
C; kemijski ekvivalent nekog elementa je kolinik atomske teine i
valencije tog elementa
ekvivalent (lat. aequi-valens) jednakovrijedan, jednake vrijednosti; ekvivalentna teina nekog elementa jest kolinik atomske teine i vrijednosti tog
elementa; koji ima jednako djelovanje; koji ima isto znaenje
ekvivalirati (lat. aequi-valere) jednako
vrijediti, imati jednaku vrijednost;
biti istog znaaja, imati isto znaenje sa im
ekvivok (lat. aequivoca) rije koja ima
vie razliitih znaenja; dvosmislenost, sumnja
ekvivokacija (lat. aequivocatio) dvosmislenost, dvosmislica
ekvivokan (lat. aequivocus, fr. equivoque) dvosmisleni, sa dva znaenja;
koji daje poticaj nezgodnom tumaenju i razumijevanju, sumnjiv
ekvus (lat. aequus) jednak, ravan; pravedan; aequo animo it. ekvo animo
(lat.) ravnoduno, mirno, spokojno;
ex aequo it. eks ekvo (lat.) s jednakim pravom
elaboracija (lat. elaboratio) izraivanje, izrada, obraivanje, obrada; ela-

364

elastika
boracijska knjiga farm. knjiga koja
sadri upute o pripremanju lijekova
elaborat (lat. elaboratum) neto izraeno, obraeno, djelo, osobito pismeni sastav, pismena izrada
elaborirati (lat. elaborare) izraditi, izraivati, obraditi, obraivati
elacija (lat. efferre, elatio) uzdizanje,
gordost, nadmenost, oholost
elagalan (lat. ex iz, lex zakon) izvanzakonski
elain (gr. elaion maslinovo ulje) kem.
uljana tvar koju sadre vrste ivotinjskog ulja i loja, kao i ulja i masti
biljaka u svjeem stanju; v. elein,
olein
elan (fr. elan) polet, zamah, ushienje,
zanos, oduevljenje
elapso termino (lat.) po isteku roka
elarirati (fr. elargir) rairiti, proiriti,
razvui, rastegnuti
elasticitet (gr. elauno udaljavam, fr.
elasticite) svojstvo nekih tijela da pod
utjecajem vanjske sile mogu mijenjati svoj oblik, deformirati se, ali
im ta sila prestane djelovati, opet
se vraaju u svoj prvobitni oblik; gipkost, rastegljivost; okretnost, spretnost, lakoa pri radu i kretanju; koeficijent elasticiteta razlomak za koliko se rastegne ica poprenoga presjeka jednog kvadratnog milimetra
pri rasteznom optereenju od teine
jednog kilograma; elastinost
elastian (gr. elauno, lat. elasticus)
pruiv, gibak, rastegljiv; okretan,
spretan, lak pri radu i kretanju; elastina granica granica do koje tijela
mogu, kad prestane djelovanje vanjske sile na njih, ponovno primiti svoj
prvobitni oblik, a kad se ta granica
prijee, onda zauvijek ostaju po obliku promijenjena; elastini modus reciprona vrijednost koeficijenta elastinosti
elastika (gr. elauno udaljavam, lat.
elasticus) rastezljivo tkivo od gume i

elastin
vune koja je prethodno pretvorena u
neku vrstu vate iz koje se zatim prede konac za pravljenje suknenih tkanina; supr. kamgarn koji se pravi od
fine eljane vune
elastin (gr. elauno udaljavam, lat. elasticus) glavni sastojak elastinog tkiva u ivotinjskom organizmu, tvar
slina bjelanevini
elastomehanika (gr. elauno pokreem, mechanao radim) fiz. znanost koja
ispituje one mehanike pojave vrstih
tijela koje zavise o njihovoj elastinosti
elateridi (gr, elater goni, koija) zool.
skoibube, bube prevrtaice, klinjaci
elaterij (gr. elater goni) med. zgusnuti
sok divljeg krastavca (Ecballium), lijek za ienje, veoma jakog djelovanja
elaterin (gr. elater) kem. gorka tvar
koja sadri elaterij
elaterit (gr. elater goni) min. elastian asfalt, prirodni ugljikovodik, ljepljiva i poput kauuka elastina zemljana smola
elaterometar (gr. elauno pokreem,
elater onaj koji pokree, ono to pokree, metron) ureaj za mjerenje pare
Eldorado (p. el Dorado) ovako su u
Europi nazivali, na osnovi prianja
Pizarrovog suputnika Francisca Orellana, tobonje zlatom bogato podruje oko nekog jezera Parime, u panjolskoj Gvajani (Juna Amerika), a
koje su, osobito u XVI. i XVII. st.,
ili traiti mnogi pustolovi elei se
obogatiti; pren. zemlja u kojoj tee
med i mlijeko, zemlja sretnog ivljenja u najveem izobilju, zemaljski raj
eleati mn. pristae starogrke filozofske kole koji su odbacivali iskustvo
i sve objanjavali razumom; svijet su
smatrali nepromjenjivim, a pojave u
njemu samo prividnima (ime po gr-

365

eleison
koj koloniji Eleji u junoj Italiji); elejci
elefantijaza (gr. elefas slon) med.
znatno poveanje obujma nekog uda
ili jednog dijela tijela izazvano tvrdim i kroninim edemom koe, najvii stupanj krastavosti, bolest kod
koje se na nogama stvara korica slina slonovoj koi
elefantofag (gr. elefas slon, fagos koji
jede) onaj koji jede slonove, slonojed,
slonoder
elegancija (lat.) odabran i ukusan vanjski izgled, otmjenost, gospodstvo, dostojanstvenost, ugladenost, finoa,
profinjen ukus; con eleganza it. kon
eleganca (tal.) glaz. v. elegante; elegantnost
elegantan (lat. elegans) za ljude: otmjen, gospodski, lijep, fin, s puno
ukusa; o stvarima: lijepa, ukusna, otmjena, kiena; elegantan svijet obrazovano, fino, otmjeno drutvo
elegante (tal.) glaz. kieno, otmjeno;
elegantemente
elegantemente (tal.) glaz. v. elegante
elegian (gr. elegos) tuan, sjetan, alostan, bolan, aloban; sklon razmiljanju, osjetljiv; elegian stih onaj koji
se sastoji od distiha, tj. koji je napisan u heksametru i pentametru (koji dolaze jedan za drugim); elegina
pjesma svaka pjesma u distisima
elegija (gr. elegeia) poet. kod starih
Grka i Rimljana: svaka lirsko-epska
pjesma napisana u distisima; kasnije: umjetnika pjesma u kojoj pjesnik
iznosi svoje osjeaje, osobito tihu tugu i bol zbog toga to je u svijetu sve
nestalno i prolazno; alobna pjesma,
alopojka; hrvatski pjesnici elegija:
S. S. Kranjevi, V. Nazor, D. Sudeta
elein (gr. elaion maslinovo ulje) kem.
v. elain
eleison (gr. eleeo smilujem se, saalim
se) u kat. molitvama: smiluj se! budi
milostiv!

elekcija
elekcija (lat. eligere izabrati, electio izbor) biranje, izbor
elekta (lat. electa) vrsta najodabranije
i najfinije vune
elektivan (lat. electivus) izborni, izvren putem izbora
elektor (lat. elector) bira; izborni knez
u Poljskoj i Njemakoj,
elektorat (lat. electoratus) dostojanstvo
izbornog kneza; izborno kneevstvo
Elektra (gr. Elektra) mit. ki Agamemnona i Klitemestre, sestra Ifigenijina i Orestova, nakon oevog ubojstva
spasila Oresta bijegom u Fokidu, pomogla mu izvriti osvetu nad Egistom i Klitemestrom i poslije se udala za Orestovog prijatelja Pilada; motiv obradili Sofoklo i Euripid u istoimenim tragedijama, Eshil u drami
"Hoefore" (Hoeforoi), a Richard Strauss u operi
elektrana (gr. elektron jantar) tvornica koja proizvodi elektrinu energiju, "munjara"
elektricitet (gr. elektron jantar, lat.
electricitas) vrsta sile u prirodi, ona
osobita sila koja se pojavljuje u raznim tijelima (jantaru, staklu, smoli,
sumporu itd.) i na razne naine (trljanjem, dodirom, zagrijavanjem itd.),
njezino se djelovanje pokazuje u privlaenju i odbijanju, svijetljenju,
svjetlucanju i raznim oblicima; izraz
elektricitet uveo je engl. lijenik Gilbert (1600 g.) po tome to je ova udna sila najprije primijeena na jantaru (gr. "elektron")
elektricitet atmosferski elektricitet
koji se nalazi u obinom zraku, zrani elektricitet
elektricitet galvanski strujni elektricitet koji se izaziva kemijskim procesom u Voltinim elementima
elektricitet medicinski elektricitet koji se primjenjuje radi lijeenja nekih
bolesti ljudskog tijela

366

elektrifikacija
elektricitet negativni zvani "smolni
elektricitet", onaj koji se izaziva na
ebonitu i smolama kad ih trljamo
krznom; minus elektricitet (E)
elektricitet pozitivni zvani "stakleni
elektricitet", onaj koji se izaziva na
staklu kad se ono trlja svilom; plus
elektricitet (+E)
elektricitet ivotinjski elektromotorne sile koje se razvijaju izmeu miia i ivaca, ili izmeu razliitih dijelova pojedinih miia i pojedinih ivaca i time proizvode galvansku struju
elektrian (gr. elektron jantar) koji
ima svojstvo elektrinog stanja, koji
ima u sebi elektriciteta
elektriar radnik koji obavlja poslove
u vezi s iskoritavanjem elektrine
energije
elektrina centrala tvornica koja proizvodi elektrinu struju (energiju) za
javnu uporabu
elektrina influencija v. influencija
elektrini elementarni kvantum fiz.
za jednovalentni (monovalentni) ion
vezana koliina elektriciteta (zvana
i elementarno optereenje ili elementarni naboj) koja iznosi 3 x 10~10 jedne elektrostatine jedinice koliine
elektriciteta
elektrino brojilo ureaj koji biljei
potronju elektrine struje, npr. u
stanu, prema kojem se vri obraun
radi naplate
elektrino polje fiz. prostor oko naelektriziranog tijela u kojem se oituje
privlano ili odbojno djelovanje toga
tijela prema drugim naelektriziranim tijelima; usp. influencija
elektrificirati (gr. elektron, lat. facere) uvoditi, uvesti elektrinu energiju radi rasvjete i pogona; izgraditi
elektrinu mreu
elektrifikacija (gr. elektron, lat. facere raditi) uvoenje elektrine ener-

elektrika
gije za rasvjetu i pogon strojeva; izgradnja elektrine mree
elektrika v. elektricitet
elektrizirati (gr. elektron jantar) izazivati elektricitet; med. prodirati
elektrinom strujom u ljudsko tijelo,
lijeiti elektricitetom; u prometu: s
parnog pogona prijei na elektrini;
pren. odueviti, zanijeti, raspaliti, ushiti ti, uiniti da netko ivne
elektro- (gr. elektron jantar) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
elektrika, putem elektriciteta
elektroagrikultura (gr.-lat.) primjena
elektriciteta u poljoprivredi (elektrifikacija poljoprivrednih strojeva,
elektrino zraenje sjemena ili biljaka u rastu)
elektroakustika (gr. elektron, akuo
ujem) grana primijenjene akustike
koja se bavi ispitivanjem zvunih pojava i promjena izazvanih elektrinim putem
elektroanaliza (gr. elektron, analysis
razgraivanje) kemijska analiza putem elektrolize
elektrobiologija (gr. elektron, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji
prouava elektrine procese u ivotinjskom organizmu (npr. kod jegulja, u miinim ivcima itd.)
elektrobus (gr. elektron, lat. omnis
sav, omnibus svima) omnibus s elektrinim pogonom
elektroelik elik dobiven elektrinim
putem (u elektrinoj pei)
elektrode (gr. elektron, odos put) mn.
fiz. "putem elektriciteta", polne ploe kroz koje struja ulazi i izlazi, i to:
pozitivna elektroda anoda ("put
navie"), i negativna elektroda
katoda ("put nanie")
elektrodijagnostika (gr. elektron,
diagnostikos vian razlikovanju)
med. uporaba istosmjerne (galvanske) i izmjenine (faradejske) elek-

367

elektrogimnastika
trine struje radi raspoznavanja i
utvrivanja bolesti
elektrodinamian (gr. elektron, dynamis) koji proizvodi elektrinu struju
elektrodinamika (gr. elektron, dynamis sila) fiz. dio fizike koji prouava
zakone elektriciteta u stanju kretanja, ili djelovanje elektrinih struja
jednih na druge
elektrodinamometar (gr. elektron,
dynamis sila, metron) vrsta galvanometra koji mjeri jakost elektrine
struje elektrodinaminih strojeva
elektroencefalografija (gr. elektron,
enkefalos mozak, grafo piem) med.
metoda prouavanja odreenih bolesti mozga; grafiko prouavanje oscilacija elektrinog potencijala koje se
stalno dogaaju u kori mozga (svi se
psihiki podraaji i poremeaji u
modanoj funkciji oituju u promjenama tih oscilacija)
elektrofiziologija (gr. elektron, fysis
priroda) dio fiziologije koji prouava
elektrine procese i pojave u ivom
organizmu (biljaka i ivotinja)
elektrofor (gr. elektron, foreo nosim)
fiz. najjednostavniji stroj pomou kojeg se influencijom ili elektro statikom indukcijom moe dobiti radom
neogranien broj elektrinih naboja
iz jednog naboja, prethodno se ploa
od smole ili tvrde gume istrlja vunenom krpom ili krznom (radi dobivanja tog jednog naboja)
elektrogen (gr. elektron, genos rod,
gignesthai roditi se, nastati) fiz. uzrok koji izaziva elektrine pojave i
elektrina djelovanja
elektrogenerator (gr. elektron, lat.
generator) v. dinamo-stroj
elektrogimnastika (gr. elektron, gymnazo vjebam) med. lijeenje valovima istosmjerne ili izmjenine struje
na taj nain to uzeti i oslabljeni mii struja odrava u odreenom rit-

elektrografija
mu; pronalazak fr. rengenologa Jeana Bergoniea (18561925); otuda i:
bergonizacija
elektrografija (gr. elektron, grafo piem) med. v. elektrokardiograma
elektrogravura (gr. elektron, fr. gravure) izrada elinih peata pomou
elektriciteta
elektrokardiograf (gr. elektron, kardia srce, grafo piem) med. vrsta galvanometra koji sprovodi i biljei elektrine struje to nastaju pri radu srca, prenose se kroz tijelo i izbijaju
na povrinu
elektrokardiografija (gr. elektron,
kardia srce, grafo piem) med. metoda ispitivanja sranog rada kojom
se lijenik slui da bi dobio tonu
predodbu o radu ljudskog srca (metoda se sastoji u biljeenju sranih
elektrinih struja to ih svojim skupljanjem proizvodi srani mii); ova
se ispitivanja vre pomou elektrokardiografa
elektrokardiogram (gr. elektron, kardia srce, gramma linija, crta) med.
krivulja koja prikazuje elektrine
promjene koje se dogadaju u srcu za
vrijeme njegovog rada; ova se krivulja dobiva pri pregledu srca elektrokardiografom
elektrokaustika (gr.) med. spaljivanje bolesnog tkiva elektrinom strujom, tj. elektriki usijanom icom
elektrokemija (gr. elektron, chemeia)
dio kemije koji prouava utjecaj elektrine struje na kemijske spojeve
elektrokemijski ekvivalent koliina
nekog iona izdvojena djelovanjem jedinice jaine struje (1 amper) u jedinici vremena (1 sekunda)
elektrokemitipija (gr. elektron, chemeia, typos) nagrizanje cinka pomou galvanske struje i otopine sulfata
bakra
elektrokemizam (gr. elektron, chemeia) shvaanje osnivaa moderne ke-

368

elektromagnetni valovi
mije J. J. Berzeliusa (17791848)
da kemijsko srodstvo dolazi od elektriciteta koji se stvara dodirom tvari
elektrokinetian (gr. elektron, kineo
kreem) proizveden elektricitetom u
kretanju
elektrokucija (gr. elektron jantar,
exequi voenje) smaknue na elektrinom stolcu, tj. ubijanje elektricitetom
elektrokultura (gr. elektron, lat. cultura uzgoj) poveavanje etvenog prinosa poljoprivrednih proizvoda pomou djelovanja elektrine struje,
bilo da se puta u samo tlo ili iznad
plodova; takoer: njegovanje biljaka
po noi pri elektrinoj svjetlosti koja
zamjenjuje dnevnu svjetlost
elektrolit (gr. elektron, lyo razgraujem) kem. svaka tvar, supstanca,
sposobna da se razgradi elektrolizom
elektroliza (gr. elektron, lysis raspadanje, razgraivanje) kem. razgraivanje neke tekuine na njezine sastojke pomou elektrine struje
elektrologija (gr. elektron, logia znanost) znanost o elektricitetu kojoj je
poglaviti cilj unapreenje i razvoj
znanstvenih istraivanja u podruju
elektriciteta
elektroluminiscencija (gr.-lat.) emitiranje svjetla iz nekih tvari kad se
nalaze u elektrinom polju (suvremena rasvjeta, "svijetlei stropovi")
elektromagnetizam (gr. elektron, magnetis lithos) fiz. veza izmeu elektrinih i magnetskih pojava i znanost
o uzajamnom utjecaju elektriciteta i
magnetizma
elektromagnetna teorija svjetlosti
teorija koju je 1865. g. prvi iznio J.
C. Maxwell i po kojoj se svjetlost
sastoji od elektromagnetnih valova
elektromagnetni valovi valovi koji se
kao jedan dio energije vrlo brzih elektrinih titraj a ire u prostoru

elektromedicina
elektromedicina (gr. elektron, lat.
medicina) primjena elektriciteta u
lijeenju (obuhvaa: elektroterapiju,
elektrodijagnostiku, rengenoterapiju,
elektrofotografiju, elektroendoskopiju, uporabu elektr. struje kao sile koja pokree sprave za masiranje, builice zuba itd.)
elektromehanika (gr. elektron, mechanike) uporaba elektrine energije
u mehanici
elektrometalurgija (gr. elektron, metallon kovina) dobivanje kovine (metala) elektrolizom
elektrometar (gr. elektron, metron)
fiz. instrument za mjerenje razlika
elektrostatikog potencijala; usp.
elektroskop
elektrometeori (gr. elektron, meteoron ono to je na visini) pojave u atmosferi koje su elektrinog podrijetla ili koje prati razvijanje elektriciteta, kao: bura, elmska vatra, polarna svjetlost i dr.
elektromobil (gr. elektron, lat. mobilis
pokretan) motorna kola s elektrinim
pogonom
elektromotor (gr. elektron, lat. movere kretati) stroj koji pretvara elektrinu energiju u mehaniki rad
elektromotorna sila fiz. sila koja odrava ili tei odravanju elektrine
struje kroz vodi i koja vri rad samo
kad se elektricitet kree, dakle, ona
tei pokretanju odreene koliine
elektriciteta u krugu
elektron (gr. elektron) ova rije je kod
starih Grka imala vie znaenja (jantar, neka mjeavina zlata i srebra,
ponekad sjajan dragi kamen uope);
ime jedne nove sjajne kovine (metala), neke legure magnezija srebrnobijele boje, lake od aluminija, koja
se osobito upotrebljava za izradu
dijelova strojeva; fiz. glavno znaenje
u suvremenoj fizici: v. pod elektroni

369

elektropireksij a
elektronegativan (gr. elektron, lat. negativus) negativno elektrian (E)
elektroni (gr. elektron) mn. fiz. atomi
negativnog elektriciteta; naziv je dao
1891. J. Stone
elektroniar strunjak u elektronici
elektronika grana elektrotehnike koja
prouava strujanje elektrona kroz
prazan prostor, plinove i poluvodie;
primjena rezultata tih prouavanja
elektronka elektronska cijev, tj. zrakoprazna ili plinom ispunjena cijev u
kojoj se gibanjem elektrona provodi
elektricitet
elektronske zrake fiz. zrake koji se
sastoje od elektrona
elektronski mikroskop opt. instrument u kojem se snop elektrona sjedinjuje u arite pomou okolnog
elektrinog ili magnetskog polja
(elektronske lee) te se proizvede povean lik siunog predmeta na fluorescentnom zaslonu ili fotografskoj
ploi slino stvaranju lika u sloenom
mikroskopu
elektron volt energija koju ima elektron
kod razlike potencijala od jednoga
volta (kao jedinica ponajvie se koristi u atomskoj fizici)
elektrooptika (gr. elektron, optike
znanost o svjetlosti) znanost o pojavama pomou kojih se moe dokazati
bliska veza izmeu elektriciteta i
svjetlosti, naime da su svjetlost i
elektricitet zapravo isto; znanost o
djelovanju elektrinog polja na optika svojstva tijela
elektropatologija (gr. elektron, pathos bol, logia znanost) med. dio medicine koji prouava poremeaje u
zdravstvenom stanju izazvane elektricitetom
elektropireksij a (gr. elektron, pirexis
groznica) med. izazivanje umjetne
groznice putem elektriciteta, poglavito putem ultrakratkih valova

elektropozitivan
elektropozitivan (gr. elektron, lat. positivus) pozitivno elektrian (+E)
elektroprivreda grana privrede koja
se bavi elektrinom energijom, tj.
njezinom proizvodnjom i iskoritivanjem
elektropunktura (gr. elektron, lat.
punctura bodenje, ubod, bod) med.
vrsta akupunkture koja se sastoji u
tome to se u oboljelo mjesto zabodene igle spoje s jednim malim Voltinim stupom
elektroskop (gr. elektron, skopeo gledam, promatram) fiz. osjetljiva sprava pomou koje se moe veoma lako
utvrditi ne samo je li neko tijelo naelektrizirano, nego i kojom je vrstom
elektriciteta naelektrizirano (usp.
elektrometar); medicinska sprava za
osvjetljavanje elektrinom aruljom
kao izvorom svjetlosti
elektrostatika jedinica koliine
elektricteta fiz. koliina elektriciteta koja na udaljenosti od 1 cm (u
zraku) odbija istovrsnu i jednaku koliinu silom jednoga dina
elektrostatika (gr. elektron, statikos
koji uzrokuje stajanje) dio znanosti
o elektricitetu koji prouava zakone
elektriciteta u stanju mirovanja
elektrook (gr. elektron, fr. choc) med.
proimanje bolesnika udarima elektrine struje radi lijeenja
elektrotehniar (gr. elektron, technike) onaj koji se bavi elektrotehnikom, koji se posvetio elektrotehnici
elektrotehnika (gr. elektron, technike) znanstvena istraivanja i praktine primjene u podruju znanosti o
elektricitetu ukoliko se oni odnose
na proizvoenje i svestrano iskoritavanje elektrine sile
elektroterapija (gr. elektron, therapeia lijeenje) med. uporaba raznih
oblika elektrine struje galvanske,
faradejske i visokofrekventne za
lijeenje bolesti

370

element
elektrotermija (gr.) podruje elektrotehnike koje obuhvaa proizvodnju
topline iz elektrine energije i njezinu primjenu
elektrotipija (gr. elektron, typos otisak, trag; slovo) galvanoplastika
izradba slova, stereotipskih ploa, drvoreza itd.
elektrotipirati (gr. elektron, typos otisak, trag; slovo) galvanoplastiki
izraivati slova, stereotipske ploe,
drvoreze i dr.
elektrotonus (gr. elektron, tonos zatezanje, snaga) med. mijenjanje stanja
nekog ivca na taj nain to se kroz
taj ivac pusti elektrina struja; v.
anelektrotonus i katelektrotonus
elektrotropizam (gr. elektron, trepo
okreem) med. svojstvo protoplazme
da je elektricitet moe odbijati ili
privlaiti
elektrovegetometar (gr. elektron, lat.
vegetare, rasti, gr. metron) instrument za ispitivanje utjecaja elektriciteta na rast biljaka
elektroeljezo eljezo koje se proizvodi
u elektrinim visokim peima
elektrum (gr.-lat.) "bijelo zlato" (smjesa zlata i srebra)
element (lat. elementum) osnova, naelo, poelo, bitni dijelovi neke znanosti
ili umjetnosti; fiz. v. galvanski element; kem. svako ono jednostavno
tijelo koje se nikako ne moe razgraditi na kakve sastojke, pratvar, osnovna tvar, osnovni sastojci tijela
(nekada se, na osnovi neposrednog
opaanja, smatralo da postoje etiri
kvalitativna elementa: vatra, voda,
zrak i zemlja, dok ih dananja kemija poznaje preko i00); element elektriciteta je elektrini elementarni kvantum; psih. sadraj svijesti; pren. ono
to je glavno, uvjet ivota, npr. "on
je u svome elementu", tj. on je u sredini koja najbolje odgovara njegovoj
prirodi i sklonostima

elementaran

371

elementaran (lat. elementarius) koji

spada u elemente, poetni, prapoetni, osnovni, bitni, glavni; elementarna vatra pravatra, glavni izvor topline; elementaran dogaaj onaj koji
izaziva prirodne sile, npr. prolom oblaka; elementarna knjiga osnovna
knjiga, poetnica; elementarne funkcije psih. osnovne djelatnosti due;
elementarna znanja osnovna (ili: poetna, bitna) znanja; elementarne sile
prirodne sile
elementarna analiza kemijska razgradnja nekog tijela n njegove bitne,
osnovne sastojke, osobito nekog organskog tijela u kisik, vodik, duik i
ugljik
elementarni naboj fiz. v. elementarni
elektrini kvantum
elementarno optereenje fiz. v. elementarni elektrini kvantum
elemi (ar.) uta smola od razliitog tropskog drvea, upotrebljava se za lakove, firnis, meleme
elemozina (gr. eleemon milostiv) milostinja, milodar koji se daje u crkvi;
lemozina
elenhus (gr. elenchos dokaz, pobijanje,
opovrgavanje) sadraj, pregled sadraja, registar; log. ignoratio elenchi
it. ignoracio elenhi (lat.) pogreka
u dokazivanju koja se sastoji u tome
to se ignorira ono to treba dokazati
ili opovrgnuti, a dokazuje se ili opovrgava neto drugo
elenktika (gr. elenchos dokaz) vjetina
dokazivanja, uvjeravanja ili opovrgavanja; znanost o crkvenom polemiziranju
eleografija (gr. elaion maslinovo ulje,
grafo piem, slikam) slikanje uljenim
bojama; prid. eleografski
eleometar (gr. elaion maslinovo ulje,
metron) sprava za mjerenje specifine teine ulja
eleron (fr. aileron krilce) pokretna povrina koja slui za skretanje zra-

eliksacija
koplova, uvrena je na arkama za
stranji dio krila
eleuteriomanija (gr. eleutheria sloboda, mania pomama, ludilo) zanos
za slobodom, pretjerano oduevljavanje slobodom
Eleuzina grad u Grkoj nedaleko od
Atene; eleuzinske misterije (Eleuzinije) sveanosti u ast boice Demetre
elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdizanje; podizanje; astr. visina zvijezde
nad horizontom, osobito visina pola;
podizanje hostije u Kat. crkvi; voj.
elevacija topa, elevacijski kut nagibni
kut, nagib osovine topovske cijevi
prema horizontu; arhit. nacrt, plan
(graevine); kaz. polet, lakoa; pren.
uzvienost veliina, plemenitost
elevator (lat. elevator) anat. mii podiza; dizalica za lake prometovanje izmeu pojedinih katova u visokim graevinama, lift; dizalica za
prenoenje velikih tereta
elevirati (lat. elevare) dignuti, podignuti, uzdignuti, uzvisiti; v. levirati
elf (eng., ved. elf, staronord. alfr., dan.
elv, lat. Alp) mit. mn. elfi duhovi kod
germanskih naroda, olienja prirodnih sila, mali i nestani duhovi koji,
kao dobra i lijepa bia, ive na nebesima ili, kao opaka i runa, borave
pod zemljom kao noni duhovi
elgersburki poluporculan (lat.
Elgersburg) trg. v. emilijan
elidirati (lat. elidere) izostaviti, izostavljati, izbaciti, izbacivati; osobito
jedno slovo radi blagozvuja; usp.
elizija
eligibilan (lat. eligere birati, eligibilis
izbirljiv) koji se moe birati, koji ima
pravo na izbor
eligibilitet (lat. eligibilitas) izbirljivost,
pravo na biranje, pravo prema kojem netko moe biti biran
eliksacija (lat. elixare, elixatio) iskuhavanje na lakoj vatri; razmekavanje kuhanjem

eliksir
eliksir (ar. el-iksir) najfiniji ekstrakt
neke tvari; kamen mudrosti; prije:
napitak sastavljen od veeg broja jednostavnih lijekova i prokuhan, ljekovit napitak; danas: lijek u neto
guem obliku koji se daje u kapljicama
eliksivacija (lat. elixivatio) izluivanje,
luenje
elikvacija (lat. eliquatio) topljenje, otopljavanje; bistrenje, razbistravanje
elikvirati (lat. eliquere) napraviti tekuim, topiti, rastopiti; bistriti, razbistriti
eliminacija (lat. eliminatio) izbacivanje, istjerivanje: izbaenost, istjeranost; udaljivanje, odstranjivanje, udaljenje, odstranjenje, udaljenost, odstranjenost; mat. izbacivanje, uklanjanje; med. odstranjivanje izumrlih
dijelova organizma; brisanje, osobito
iz nekog popisa, npr. umrlih, preseljenih itd.
eliminirati (lat. limen prag, eliminare
s one strane praga staviti, istjerati
iz kue) iskljuiti, iskljuivati, izbacivati, izbaciti; istjerati, udaljiti; izostaviti, izostavljati, brisati, izbrisati
elint-brodovi (skraeno od engl. electronic intelligence elektronska pijunaa) tip malih nenaoruanih brodova koji se koriste radi uhoenja
(opremljeni su elektronskim ureajima, tj. radarima, detektorima, prislunim ureajima i si.)
elipsa (gr. elleipsis izostavljanje, lat.
ellipsis) 1. stil. izostavljanje manje
vanih rijei, dijelova reenice, pa i
cijelih reenica koje se iz ostalog sadraja mogu razumjeti, da bi se to
jae istaknulo ono to je glavno 2.
geom. jajolika krivulja, geometrijsko
mjesto svih toaka iji je zbroj udaljenosti od dviju danih toaka stalna
veliina i jednak velikoj osi te krivu-

Ije

372

Elizej
elipsograf (gr. elleipsa elipsa, grafo)
instrument za crtanje, opisivanje
elipse s danim osima
elipsoid (gr. elleipsa elipsa, eidos oblik) geom. tijelo iji svi ravni presjeci
kroz jednu od osi jesu elipse, a svi
drugi presjeci elipse ili krugovi; rotacijski elipsoid tijelo koje nastaje
kad se elipsa okree oko jedne od
svojih osi
elipticitet (gr. elleiptikos eliptian) oblik elipse; stupanj odstupanja (neke
putanje itd.) od krunog oblika, ili
sferoida od kuglastog oblika; geol.
spljotenost Zemlje (1/298)
eliptian (gr. elleiptikos izostavljen,
skraen) jajolik, duguljasto okrugao
eliptinost v. elipticitet
elisa (fr. helice, gr. helix zavojnica)
vijak; (brodski vijak za pokretanje
brodova; zrani vijak za pokretanje
zrakoplova); propeler
elita (lat. eligere izabrati, fr. elite) ono
to je najbolje, najodabranije, cvijet
neega (osobito drutva); voj. najodabranija vojska, jezgra vojske
elitritis (gr. elytron maternica) med.
upala maternice
elitrocela (gr. elytron maternica, kele
kila) med. kila (ili: bruh) maternice
elitronkus (gr. elytron maternica, onkos masa, veliina tekog tijela) med.
oteklina na maternici, oticanje maternice
elitroptoza (gr. elytron maternica,
ptosis pad) med. poremeaj u maternici
elitroragija (gr. elytron maternica, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje maternice
elitrotomija (gr. elytron maternica,
tome rezanje) med. rezanje (ili: prorezivanje) maternice
Elizej (gr. Elysion) mit. prema najstarijim pjesnicima, osobito Homeru,
blagoslovljeni kraj u koji odlaze junaci, a ne umiru; kasnije: boravite

Elizej ska palaa

blaenih u podzemnom svijetu, tj. u
Hadu; pren. divno boravite, prekrasan kraj, bajna zemlja; ime mjesta
za provod, osobito u prirodi; Elizejske poljane (supr. Tartar)
Elizej ska palaa (fr. palais de 1' Elysee)
pariki dvorac to ga je Luj XIV. kupio markizi Pompadour; od 1871. u
njoj stanuju predsjednici Francuske
Elizejske poljane (gr. Elysion pedion)
1. mit. po vjerovanju starih Grka i
Rimljana: zemlja u donjem svijetu
gdje su, nakon smrti, ivjeli u blaenstvu ljubimci bogova, osobito heroji: 2. E. poljane velika avenija u
Parizu u kojoj stanuje predsjednik
Francuske
elizija (lat. elisio) izbacivanje, izostavljanje, radi blagozvuja, nepotrebnih
samoglasnika, osobito gdje nastaje
zijev (hijat), koji treba ukinuti ne samo kad je u jednoj rijei nego, esto,
i kad je medu dvjema, tj. kad jedna
rije zavrava, a druga neposredno
za njom poinje samoglasnikom
elizijski (gr. Elysion) divan, bajan,
aroban, rajski; usp. Elizij
elizivan (lat. elisivus) izostavan, koji
izostavlja, izbacivan, koji izbacuje;
elizivni artikli prav. stavovi protudokaza u kojima se izlae ba suprotno onome to protivnika strana hoe dokazati
Elmova vatra plamici koji se pri jakoj
nepogodi u zraku i snjenim vijavicama pokazuju na iljcima gromobrana, tornjeva, na vrhovima drvea
i uope visokih predmeta, a potjeu
od elektriciteta to izlazi iz tih iljaka (naziv po tome to su sicilijanski
mornari zvali u pomo sv. Elma)
Eloah (hebr. Eloah) idovsko ime Boga;
usp. Jehova
elogij (gr. logos rije, lat. elogium) izreka, iskaz; natpis, nadgrobni natpis; odredba u testamentu; v. elo

373

eluksacija
elokacija (lat. elocatio) iznajmljivanje,
iznajmljenje, davanje pod najam, pod
zakup
eloksal elektrinim putem oksidirani
aluminij
eloksirati aluminij oksidirati elektrinim postupkom
elokucija (lat. elocutio) govorniko izraavanje, govorniki stil, izvoenje
i razvijanje misli pri govoru
elokvencija (lat. eloquentia) rjeitost,
umijee govorenja
elokventan (lat. eloquens) rjeit, krasnorjeiv
elongacija (lat. elongatio) produavanje, rastezanje, razvlaenje; produenje, produenost: udaljavanje, udaljenje; udaljenost: astr. kutna udaljenost planeta od Sunca ili satelita,
tj. od svoga sredinjeg, centralnog
tijela; fiz. udaljenost izmeu poloaja
stabilne ravnotee i poetnog poloaja titrajueg, oscilirajueg sustava
elongirati (lat. elongere) produiti, produljiti, otegnuti, protegnuti, rastegnuti
elo (fr. eloge) hvala, pohvala, pohvalnica, pohvalni govor
elron (fr. aileron) vrh krila; pero na
mlinskom kotau
elthe kai labe (gr.) doi i uzmi! (prema legendi: odgovor Grka perzijskom
caru koji im je poruio da mu bez
borbe predaju sve oruje
elucija (lat. eluere ispirati, oistiti, elutio) kem. v. elutrijacija; elucijski postupak nain dobivanja eera putem zaluivanja upljikavim vapnom zamijenjene melase pomou alkohola
eludirati (lat. eludere) vjeto odbiti, na
fin nain izbjei; mimoii (ili: zaobii)
zakon; osujetiti, ne dati da doe do
ega; izigrati, podvaliti, prevariti
eluksacija (lat. luxare, eluxatio) med.
iaenje, uganue (kosti)

elukubrirati
elukubrirati (lat. elucubrare) raditi pri
svjetlu, nou; marljivo, revno prouavati (ili: obraivati)
elutrijacija (lat. elutriataio) kem. ispiranje, ienje zemljanih dijelova ispiranjem
eluvij (lat. eluere oprati) geol. proizvodi
nepogoda koji su se zadrali na svom
mjestu nastanka na Zemljinoj povrini (ilovaa, blato i dr.); supr. aluvij
eluzija (lat. eludere, elusio) izbjegavanje, zaobilaenje, osujeivanje; izigravanje, podvaljivanje
eluzivan (lat. eludere, elsivus) koji izbjegava, koji zaobilazi, koji osujeuje; koji izigrava, koji podvaljuje
elver (njem. Elfer) port, kazneni udarac u nogometu s 11 metara
elverum (tur.) prikladan, povoljan, pogodan, tj. koji odgovara eljama
elzevir 1. primjerak cijenjenog izdanja
latinskih klasika (naziv po imenu nizozemske obitelji Elzevir koja se bavila znanou i knjiarstvom); 2. u
nekim zemljama naziv za kulturnu
rubriku u novinama, osobito za feljton i esej
eljen (ma. eljen) ivio, hura!
emaceracija (lat. emaceratio) med.
mravljenje, slabljenje, suenje, ispijenost
emacerirati (lat. emacerare) med. mravjeti, suiti se, postajati ispijen
emacijacija (lat. emaciatio) med. v.
emaceracija
emajl (fr. email, tal. smalto, njem.
Schmeiz) caklina, gle; staklasta masa (feldpat, kvare, boraks i dr.) kojom se prevlae metalni predmeti,
osobito kuhinjsko posue, radi boljeg
odravanja ili zbog ukraavanja;
emajl-boje staklaste boje za bojenje
kovina, stakla, porculana i dr.; emajllak mastan lak, proziran ili u boji,
slui za davanje sjaja ve obojenim
predmetima; emajl-staklo neprozirno

374

emanatorija
staklo za ukraavanje predmeta od
stakla, ilovae i kovine
emajlirac (fr. emailleur) onaj koji radi
caklinom, pocakljiva
emajlirati (fr. emailler) pocakliti; raditi
(ili: iarati, arati) caklinom
emanacija (lat. emanatio) izlaenje, izviranje, istjecanje, isparavanje, isparenje, npr. veoma finih izdvojenih
djelia (mirisa i dr.); fiz. plinovita
tvar, supstanca koja strujanjem izlazi iz radioaktivnih tvari i koja je i
sama radioaktivna; prav. objavljivanje neke naredbe i si.: fil. po nauavanju novoplatonista i gnostiara:
svijet je emanacija boanstva, tj. izlazak nekog manje savrenog bia iz
nekog vieg i savrenijeg naela, a
da se pritom ovo vie naelo nije izmijenilo
emanacijska teorija fiz. teorija koju
je 1678. iznio Newton, ali koja je u
XIX. st. naputena, po njoj svjetlost,
kao beskrajno fina tvar, izlazi putem
strujanja iz svijetlog tijela; korpuskularna teorija, emisijska teorija
emanacijska terapija med. lijeenje
bolesnika emanacijom radija u obliku radiogenskih preparata (vode za
pie i kupanje, blata za parenje) ili
udisanjem u zatvorenim prostorijama (emanatorijima) u kojima se
razvija emanacija
emanacijski sustav teol. v. emanatizam
emanatizam (lat. emanare proizlaziti)
teol. nauavanje o proizlaenju svega
iz jednog najvieg prabia (po indijskom, perzijskom i egipatskom religijskom sustavu)
emanator (lat. emanare proizlaziti)
med. naprava za pravljenje i proizvoenje radiogenskih preparata razliite jaine; usp. emanacijska terapija
emanatorija (lat. emanare proizlaziti)
med. v. emanacijska terapija

emancipacija
emancipacija (lat. emancipatio) kod
Rimljana: osloboenje jednog lana
obitelji od vlasti starjeine obitelji; u
dananjem pravu: osloboenje djece
od oinske ili skrbnikove vlasti, postaj anje punoljetnim; pren. osloboenje stanja zavisnosti i ogranienja
slobode, npr. robova, Zidova, ena,
kole od Crkve, Crkve od drave itd.
emancipacionist (lat. emancipare osloboditi) protivnik robovanja crnaca;
pristaa i pobornik svake emancipacije uope
emancipator (lat. emancipare) osloboditelj, spasilac
emancipirati (lat. emancipare) osloboditi ropstva ili zavisnosti od nekoga,
osloboditi dijete oeve ili skrbnikove
vlasti i nadzora oca ili skrbnika, proglasiti punoljetnim, proglastiti samostalnim; izjednaiti u pravima; osloboditi nekoga od graanskih ogranienja; emancipirati se osloboditi se
od ogranienja slobode, postati jednak u pravima; pretjerati u slobodi
emanirati (lat. emanare) proizlaziti, izlaziti, potjecati; odavati, zraiti; izvirati
embargo (p. embargar) zapljena broda ili zabrana isplovljavanja iz luke;
zabrana izvoza ili uvoza; zabrana,
obustava, veto
embol (gr. embolos ep, klin) med. tvrdo tijelo koje se prenosi krvotokom i
zatvara zijev krvne ile, odnosno sranu upljinu
embolian (gr. embolos ep) u obliku
epa, klina, epast, klinast
emboliforman (gr. embolos klin, ep,
lat. forma oblik) v. embolian
embolija (gr. emballo ubacim) med.
prodiranje stranih, tvrdih predmeta
krvotokom i zatvaranje, zaepljivanje
zjevova krvnih ila tim tvrdim tijelima
embolizam (gr. emballo ubacim) 1.
umetanje; usp. interkalacija; 2. med.

375

embroha
zaepljenje krvne ile embolom
embolofrazija (gr. emballo ubacujem,
frasis izriaj; govor) pojava da ovjek
u svom govoru esto bez ikakve potrebe ubacuje rijei poput "znate",
"dakle", "je li" i si.; embololalija
embololalija (gr. laleo brbljam, blebeem) v. embolofrazija
embregma (gr. embrecho) med. lagano
lijevanje ljekovite tekuine na bolesni dio tijela, lijeenje mokrim oblozima; trljanje tekuim lijekom; embroha, embrokacija
embrio (gr. bryo niem, embryon zametak) biol. ivotinjsko i biljno oploeno jaje, zametak; fetus
embriogeneza (gr. embryon, genos roenje) biol. nastanak zametka, fetusa
embriografija (gr. embryon, grafo opisujem) biol. v. embriologija
embrioktonija (gr. embryon, kteino
ubijam) ubijanje, unitavanje zametka, ploda (u utrobi)
embriologija (gr. embryon, logia) biol.
dio bilogije koji prouava razvoj zametka (embrija) u majinoj utrobi
poevi od jajane stanice do naputanja jajanih kanala ili do poroda;
embriografija
embrionalan (gr. embryon) koji se odnosi na embrio, koji ima izgled embrija; pren. koji se nalazi tek u zaetku
embriotlast (gr. embryon, thlao zgnjeim) kir. instrument za zgnjeavanje glave mrtvog djeteta u utrobi
embriotlazija (gr. embryon, thlao
zgnjeim) med. zgnjeavanje ploda u
sluajevima tekog poroaja
embriotomija (gr. embryon, tome rezanje) rezanje djeteta u maternici, u
sluajevima veoma tekih poroaja,
kako bi se lake izvuklo iz majine
utrobe
embroha (gr. embroche) med. v. embregma

embrokacija
embrokacija (gr. embroche) v. embregma
emelija (gr. emmeleia sklad) u starogrkoj tragediji: ples zbora (uz pjesmu)
emenagogi (gr. em-menos mjeseni, ta
emmenia mjesenica, agogos odvodan, koji odvodi) mn. med. sredstva
koja izazivaju menstruaciju; v. emeniagogi
emenda (lat. emenda) naknada tete,
novana kazna zbog protupravnog
djela ili protupravnog postupka, plaa se da bi se izbjegla vea teta
emendacija (lat. emendatio) popravljanje, ispravljanje; popravak, ispravak
emendanda (lat.) mn. ono to u jednom
spisu treba popraviti (ili: ispraviti),
popravci, ispravci
emendator (lat. emendator) onaj koji
popravlja pogreke, ispravlja, popravlja
emendirati (lat. emendare) popraviti,
popravljati, ispraviti, ispravljati
emeniagogi (gr. ta emmenia mjeseno pranje ena, agogos odvodan, koji
odvodi) mn. med. sredstva koja pomau mjeseno ienje ena, koja
izazivaju menstruaciju; emenagogi
ementaler (njem. Emmental) trg. poznati vicarski sir u velikim kolutovima
emergencija (lat. emergere izroniti,
pojaviti se) neoekivan dogadaj; teak poloaj, izvanredno stanje, nuda, velika nevolja, opasnost; fil. spontano pojavljivanje novog stupnja na
niem prethodnom; bot. izraslina na
biljinim organima (npr. trnje)
emergirati (lat. emergere) izbiti na povrinu, izii u javnost, prouti se, istaknuti se
emerit (lat. emeritus) onaj koji je odsluio, koji je napunio godine slube, koji je u mirovini

376

emfatian
emeritirati (lat. emeritare) ili nekoga
proglasiti pro emerito (lat.) umiroviti,
staviti u mirovinu; prid. emeritiran
emerzija (lat. emersio) izbijanje na povrinu; astr. izronjenje, izlazak nekog nebeskog tijela iz sjene drugog
nebeskog tijela zbog ega postaje vidljivim
emetatrofija (gr. emeo povraam, trofe
prehrana) med. slabljenje (ili: slabost) zbog estog povraanja
emetian (gr. emetikos) med. sklon
povraanju; koji izaziva povraanje
emetik (gr. emeo povraam, povratim)
med. sredstvo koje tjera na povraanje; mn. emetici
emetin (gr. emeo) farm. tvar u biljci
ipekakuanha, izaziva povraanje
emetofobija (gr. emeo povraam, fobos
strah) pretjerano zaziranje i strah od
lijekova za povraanje
emetokatartian (gr. emetos povraen, kathairo istim) med. svojstvo
lijeka koji istodobno tjera na povraanje i na pranjenje crijeva prirodnim putem
emetokatarza (gr. emetos povraen,
kathairo istim) med. istodobno ienje povraanjem i stolicom
emetologija (grd. epieo povraam, logia) med. disciplina koja se bavi sredstvima za povraanje
emetomanija (gr. emeo povraam, mania) bolesna elja za stalnim povraanjem (kod nekih sluajeva duevne neuravnoteenosti)
emezija (gr. emesia) med. sklonost povraanju (ili: bljuvanju)
emezis (gr. emesis povraanje, emeo
povraam) med. povraanje, bljuvanje
emezma (gr. emeo povraam, emesma)
med. ono to se povraa, izbljuvak
emfatian (gr. emfasis) jak u tonu i
izrazima, koji jako naglaava izraze
elei im time poveati vanost, izvjetaen; usp. emfaza

emfaza
emfaza (gr. emfasis prikazivanje, pokazivanje: snaga izraza, naglaavanje) zorno izlaganje i prikazivanje;
ret. pretjerivanje u tonu ili u izrazima, izvjetaena sveanost u govoru, izvjetaenost
emfiteut (gr. emfyteuo usaujem, uvodim) nasljedni zakupnik
emfiteuza (gr. emfyteo usaujem, uvodim) u rimskom pravu: vrsta nasljednog zakupa po kojem netko ima pravo potpunog uivanja zakupljenog
zemljita, ak i pravo da ga otui i
ostavi drugom u nasljee, s tim da
se vlasniku plaa godinja zakupnina po emfiteutskom ugovoru
emfizem (gr. emfysema, emfysao napuem) med. nagomilavanje zraka u
tkivima, osobito ispod koe (kao posljedica povrede plua i dunika); emfizem plua pretjerano proirenje
plunih mjehuria praeno gubitkom
njihove elastinosti, ometa izmjenu
zraka u pluima zbog ega dolazi do
kratkog i oteanog disanja, do sipnje
emfizematezan (gr. emfysema) v. emfizematian
emfizematian (gr. emfysema uputi avanje; prozrana oteklina izmeu
koe i mesa) napuhan, ponosan, gord;
med. sipljiv, s tekim disanjem
emfraksis (gr. emfrasso zaepim) zatvorenost (ili: zaepljenost) krvnih
ila i crijeva
emfraktik (gr. emfrasso) med. sredstvo za zatvaranje; prid. emfraktian
emigracija (lat. emigratio) iseljavanje
(ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice
iz neke drave
emigrant (lat. emigrans) onaj koji se
iseljava, iseljenik; onaj koji pobjegne
iz domovine, osobito iz politikih ili
vjerskih razloga, izbjeglica
emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, iseljavati se; izbjei, pobjei iz drave
(iz politikih ili dr. razloga)

377

emisijski
emilijan trg. bijelo, ukasto ili plavkasto zemljano posude, slino poluporculanu, potjee iz sela Elgersburg
u Njemakoj, zbog ega se zove i elgersburki poluporculan (slui za kemijske posude)
eminencija (lat. eminentia) istaknutost, odlunost, uzvienost; kao titula: preuzvienost; med. stranje, ispupenje, ispupenost, npr. neke kosti
eminentan (lat. eminens) istaknut, odlian, izvanredan, osobit, veoma velik
eminirati (lat. eminere) isticati se, odlikovati se, biti primjetan
emir (ar. emir, amir) islamski vladar,
knez; zapovjednik i guverner osvojene pokrajine
emir-al-mumenin (ar.) vladar vjernika,
titula kalifa koju je prvi imao kalif
Omar
emir-al-omara (ar.) zapovjednik, titula
prvog ministra kod kalifa i indijskih
mogula; titula pojedinih upravitelja
pokrajina u Turskoj
emir-al-umara (ar.) v. emir-al-omara
emisar (lat. emssarius) 1. izaslanik, povjerljiva osoba koju neki ovjek, skupina ljudi ili politika stranka alje
u nekoj tajnoj misiji; 2. (lat. emissarium) u hidrotehnici: odvodni, mahom podzemni kanal za odvoenje
vode ili za isuenje nekog jezera
emisija (lat. emissio) slanje, odailjanje,
odavanje, izbacivanje, isputanje; istjecanje, putanje tekuine; izdavanje novih vrijednosnica; novanica
(banknota), dionica (akcija) itd.; fiz.
odailjanje, isputanje u okolni prostor (topline); zraenje, putanje radio-valova, odailjanje preko radija
govora, glazbe i dr.
emisijski (lat. emissio) koji se tie emisije ili je u vezi s emisijom; emisijska
banka fin. banka koja izdaje vrijednosnice, osobito koja ima povlasticu

emisijski sustav

378

i pravo izdavati papirni novac; emisijski teaj vrijednost koju su vrijednosnice imale kad su se pojavile u
optjecaju, tj. nominalna vrijednost;
emisijska sposobnost fiz. sposobnost
nekog tijela da zraenjem pusti iz
sebe odreenu koliinu topline; emisijska postaja predaj na radio-postaja;
emisijski spektar spektar usijanih
tijela
emisijski sustav teol. v. emanatizam
emitent (lat. emittens) onaj koji alje
poslanika; onaj koji izdaje ili puta
u optjecaj vrijednosnice, osobito papirni novac
emitirati (lat. emittere) poslati, odaslati, odailjati; izdati (ili: izdavati) vrijednosnice, pustiti (ili: putati) u optjecaj vrijednosnice, osobito papirni
novac (banknote)
Emmy prestina televizijska nagrada,
ima slino znaenje kao "Oscar" u
filmskom svijetu
emocija (lat. emotio) uzbuenje, uzbudenost, uzrujanost; psih. uvstvo,
osjeaj, afekt; buna, pobuna
emocionalan (lat. emotio) uvstven,
osjeajan; uzbudljiv, koji lako uzbuuje; dirljiv, potresan, ganutljiv; emocionalna etika fil. etiki pravac koji
pobude (motive) etikog htijenja i
djelovanja promatra i trai u osjeajima, sklonostima i afektima
emocionalizam (lat. emotio) fil. smjer
koji smatra da cjelokupan duevni
ivot ovjeka poiva na emocionalnim osnovama
emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo
za umekavanje
emolirati (lat. emollire) omekati, umekati, ublaiti
emotivitet (lat. emovere izbuditi, eraotivitas) psih. bolesna promjena raspoloenja, sklonost uzbuivanju i uzrujavanju bez uzroka
empaistika (gr. empaio utisnem, utiskujem) umijee izradbe metalnih

empiriki
predmeta s ispupenim figurama i
ukrasima (tj. reljefa)
empatija (gr. empathes veoma uzbuen, strastven) nestrpljivost, elja,
udnja; netrpeljivost, nepodnoljivost
empazma (gr. empasso posipam) med.
prah (ili: puder) za posipanje
Empedoklo starogrki filozof (483
423. pr. n. e.) koji je smatrao da sve
nastaje spajanjem i rastavljanjem etiriju osnovnih elemenata: vatre, zraka, vode i zemlje
empijema (gr. empyema) med. unutarnje zagnojavanje, osobito: ir u prsima, zagnojavanje plua
empijetian (gr. empyetikos) med. koji
pati od unutarnjeg zagnojavanja, osobito od ireva na pluima; empijian
empijezis (gr. empyesis ir, pluni ir)
med. stvaranje gnojnog ira
empijian med. v. empijetian
empirej (gr. empyros ognjen) kod starih Grka: najvii dio neba, ispunjen
istom vatrom i svjetlou, prebivalite bogova; pren. vrhunac, kulminacija
empirema (gr. empeiria iskustvo; znanje) zakljuak do kojega se dolazi putem iskustva
empirian (gr. empeirikos) fil. iskustven, na osnovi iskustva, dan iskustvom, koji se odnosi na iskustvo
(supr. racionalan, aprioran, transcendentalan); usp. empiriki
empiriar (gr. empeiria) onaj koji se
u radu i miljenju oslanja na iskustvo, koji dolazi do znanja putem iskustva i pokusa ne koristei se spekulativnim miljenjem; pren. strunjak u koritenju iskustvom, npr. lijenik; supr. teoretiar
empiriki (gr. empeirikos iskustven)
fil. v. empirian; empiriki pojmovi
log. iskustveni pojmovi, oni pojmovi
koji proizlaze iz iskustva (supr. apriorni); empirika. psihologija ona koja
polazi od injenica duevnog ivota

empirija
empirija (gr. empeiria) iskustvo, pouavanje putem promatranja injenica, znanost o iskustvu
empiriokriticizam (gr. empeiria iskustvo, krino sudim, presuujem, odluujem) "filozofija kritikog (ili: istog)
iskustva", subjektivno-idealistiki
smjer koji se pojavio u drugoj polovici
XIX. st. u Njemakoj i Austriji, a
osnivai su mu Richard Avenarius
(18431896) i Ernst Mach (1838
1916), po kome se zove i mahizam;
ovo nauavanje negira realnost svega
to nije neposredno dano u iskustvu,
za jedinu realnost smatra subjektivne osjeaje, a za pravu stvarnost
samo ono to je neposredno dano u
zamjeivanju; elementi stvarnosti su,
npr., osjeaji crvenog, gorkog i dr.;
tvari, tijela, stvari samo su "kompleksi" osjeaja i ne postoje izvan
osjeaja, izvan nae svijesti; na taj
nain sve fiziko svodi se na psihike elemente, na osjeaje; prema
Avenariusu, miljenje i bie u stalnoj
su vezi, u tom smislu to nema miljenja bez bia i obratno; osnova te
veze je svijest, a svijest ne moe postojati bez subjekta koji misli
empiriomonizam fil. subjektivnoidealistika filozofska teorija A. Bogdanova ija je osnovna karakteristika
svoenje fizikog na psihiko, suvrsta empiriokriticizma
empiriosimbolizam fil. subjektivnoidealistika filozofija koja nauava da
predodbe i pojmovi nisu odrazi realnih stvari u svijesti, nego samo
simboli naih osjeta; suvrsta empiriokriticizma
empirist (gr. empeiria) fil. pristaa
empirizma, tj. onaj koji dolazi do spoznaje na osnovi osjetilnog zamjeivanja i iskustva, dakle aposteriorno; usp. empiriar
empirizam (gr. empeiria iskustvo) filozofija iskustva, gnoseoloki pravac

379

emulacija
koji cjelokupnu spoznaju izvodi iz
iskustva; u metodolokom pogledu:
naelo da sve znanosti treba zasnivati na iskustvu (osniva gnoseolokog empirizma je John Locke, a metodolokog Francis Bacon): supr. racionalizam
empirozis (gr. empyros u vatri) med.
upala, opeklina
emplastian (gr. emplasso) med. koji
zatvara, stee, skuplja
emplastik (gr. emplasso zaepim, zatvorim) med. sredstvo za zatvaranje;
mn. emplastici
emplastracija (lat. emplastratio) cijepljenje biljke
emplastrirati (lat. emplastrare) cijepiti
biljku, okulirati
empneumatoza (gr. empneumatosis
nadimanje) med. v. emfizem
emporij (lat. emporium, gr. emporion)
trite, trgovako sredite
empresmomanija (gr. empresmos
paljevina, mania pomama, ludilo)
zloinaka sklonost paleu (kao patoloki nagon)
emprostotonija (gr. emprosthen ispred, teino izduim, prostrem) med.
povijenost tijela naprijed pri oboljelosti od tetanusa
empsihoza (gr. empsychos obdaren
duom, iv) oduhovljavanje, tobonje
putovanje dua, ulaenje dua u
tijelo embrija
emptio it. empcio (lat.) prav. kupovanje, kupnja; kupljena stvar
emptor (lat.) prav. kupac
Empuza (gr. empazo hvatam) mit. nona sablast (alje je starogrka boica Hekata)
emu (port.) vrsta australskog noja (moe narasti do dva metra, poslije noja
najvea ptica na svijetu); ptica trkaica
emulacija (fr. emulation) natjecanje;
ljubomora

emulgator
emulgator (lat. emulgere izmusti) sredstvo koje omoguuje emulgiranje, tj.
rasprivanje dviju nespojivih tekuina (npr. vode i ulja) u stabilnu smjesu emulziju (najpoznatiji emulgatori su: arapska guma, kazein, umanjak, animalno ljepilo itd.)
emulgirati vriti emulziju, tj. razbijati
neto utrcavanjem tekuine; pretvoriti se u emulziju
emulzija (lat. emulgere izmusti, emulsio) uljasta tekuina koja ima boju i
gustou mlijeka; farm. lijek pripravljen da nalikuje na takvu tekuinu
emulzin (lat. emulsio) kem. bjelanevinasta supstanca koju sadre slatki
i gorki bademi i koja izaziva vrenje;
v. amigdalin
emulzivan (lat. emulsio) koji je poput
emulzije, mljeast, koji je kao mlijeko, slian mlijeku po boji i gustoi
emundacija (lat. emundatio) med. ienje izvana (rana i ireva)
emundancije (lat. emundantia) mn.
med. sredstva za ienje izvana,
npr. rana i ireva
emundirati (lat. emundare) med. iistiti, istiti, npr. rane, ireve
emunktorije (lat. emunctorium) mn.
med. organi za odvajanje ili odvoenje, organi za ienje, npr. nosnice
en arriere it. an arijer (fr.) nazad, unazad, natrag; u odsutnosti, iza lea
en blanc it. an blan (fr.) trg. neispunjeno, neispisano mjesto za brojke
na novanim uputnicama
en bloc it. an blok (fr.) sve skupa, u
cijelosti
en espece it. an espes (fr.) trg. u zveeem novcu, u gotovu
en general it. an eneral (fr.) uope,
openito; obino, najee
en masse it. an mas (fr.) u masi, u
gomili, skupa, svi zajedno
en miniature it. an minijatir (fr.) u
malom, u malom omjeru, smanjen

380

enartroza
en passant it. an pasan (fr.) u prolazu,
uzgred, uzgredno
en pate it. an pat (fr.) u obliku tijesta
ili kae, npr. obojene tvari
en profil it. an profil (fr.) sa strane,
gledan sa strane, u profilu
Enakov sin div, gorostas (po imenu biblijskog divovskog naroda Enaka u
Kanaanu)
enalaga (gr. en-allasso zamijenim,
enallage) ret. zamjena, zamjenjivanje
jedne rijei drugom, osobito: zamjenjivanje govornih dijelova jedne vrste
s obzirom na njihovo podrijetlo ili njihov oblik, npr. zamjenjivanje apstraktne imenice konkretnom, jednine mnoinom, sadanjeg vremena
prolim vremenom
enam (tur. Enam naziv este sure iz
Kur'ana) knjiica koja sadri citate
iz Kurana i nosi se kao hamajlija
enantem (gr. en- u, antheo niem, izbijam) med. osip na sluznici, najee kod konih zaraznih bolesti, obino prije nego to osip izbije na koi,
unutarnji osip
enantiofanija (gr. enantios suprotan,
faino pokazujem, objavim) prividno
neslaganje, tobonja proturjenost
enantiologija (gr. enantiologia) suprotstavljanje, proturjenost
enantiomorfan (gr. enantios suprotan, morfe oblik) suprotna oblika, sa
suprotnim oblikom; supr. ortomorfan
enantiopatija (gr. enantios suprotan,
pathos bol) med. prenoenje bolesti
s jednog dijela tijela na drugi; alopatija, aleopatija
enantiozis (gr. enantiosis) fil. suprotnost, proturjenost (u kojoj je, prema
Pitagori, osnovni zakon ivota)
enartron (gr. en- u, arthron zglob)
med. neko strano tijelo u zglobu
enartroza (gr. en- u, arthron zglob)
med. namjetanje (ili: umetanje)
zgloba u njegovu upljinu

encefal
encefal- (gr. enkefalos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem; mozak,
koji se tie mozga
encefalalgija (gr. enkefalos mozak,
algos bol) med. bolest mozga, bol u
mozgu
encefalitis (gr. enkefalos mozak) med.
upala mozga
encefalograf (gr. enkefalos, grafo piem) med. ureaj koji automatski
biljei (registrira) rad mozga
encefalologija (gr. enkefalos mozak,
logia) znanost koja se bavi prouavanjem mozga, znanost o mozgu
encefalomalacija (gr.) med. omekanje modanog tkiva iji je uzrok zaepljenje arterija
encefalopatija (gr.) organske promjene u mozgu nakon ozljeda ili bolesti
(npr. glavobolje, smetnje u hodanju,
psihiki poremeaji itd.)
encefaloskopija (gr. enkefalos mozak,
skopeo gledam, promatram) ispitivanje (ili: pregledavanje, prouavanje) mozga; kranioskopija
encefalotomija (gr. enkefalos mozak,
temno reem) med. rezanje mozga
encelialgija (gr. enkoilia utroba, crijeva, algos bol) med. bolest eluca ili
utrobe
enceliitis (gr. enkoilia utroba, crijeva)
med. upala crijeva
enciklian (gr. en-kyklios) kruni,
okrugao, koji obilazi u krugu, koji
ide redom, opi
enciklika (gr. en-kyklo u krugu okreem) enciklino pismo, poslanica; papina poslanica svim nadbiskupima i
biskupima
enciklopedija (gr. enkyklios paideia
opa naobrazba) prvobitno: krug pripremnih i opih znanstvenih predmeta s kojima se treba upoznati prije
poetka strunog kolovanja za ivotno zvanje; krug znanstvenog kolovanja uope; pregledno izlaganje
znanosti i umjetnosti u cijelosti ili

381

endemija
djelomino, obraeno u organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili po
abecednom redu (abecedna-, alfabetska-, realna enciklopedija, stvarni ili
realni rjenik)
enciklopedijski (gr. enkyklios kruni,
paideia naobrazba) pregledan (ili:
obavjetajan) u znanstvenom smislu;
nainjen u obliku enciklopedije, tj.
sa svim opepotrebnim i korisnim
znanjima i uputama
enciklopedisti (gr. enkyklios kruni,
paideia naobrazba) fil. izdavai i suradnici velike francuske enciklopedije (Enzyclopedie ou dictionnaire
raisonne des sciences, des arts et des
metiers) koji su od 1751. do 1777.
izdavali fr. prosvjetiteljski filozofi
D'Alembert i Diderot, uz suradnju
Montesquieua, Voltairea, Rousseaua,
Holbacha, Marmontela i dr. (sadri
cjelokupno stvarno znanje toga doba); pristae filozofskih, religioznih i
dravnih shvaanja koja su nala izraz u toj Enciklopediji
enciklopedizam (gr. en-kyklios kruni; opi, obian, paideia naobrazba)
filozofska shvaanja, osobito slobodnjaka i donekle ireligiozna miljenja francuskih enciklopedista; enciklopedijski nain izlaganja znanosti
endem (gr. en- u, unutra, demos narod) biljka ili ivotinja koja ivi samo
na jednom mjestu i nema je nigdje
(kod nas, npr. biljka Degenia velebitica i ivotinja ovjeja ribica)
endemian (gr. en- u, demos narod)
mjesni, domai, zaviajni; med. koji
snalazi jedan narod ili jedno podruje (za bolesti)
endemija (gr. en- u, demos narod)
med. domaa, lokalna (ili: mjesna)
bolest, tj. ona koja osobito vlada u
nekom mjestu ili podruju i koja obino nastaje zbog naina prehrane i
ivotnih prilika uope (npr. guavost

endemija
u brdskim predjelima, azijska kolera u Indiji itd.); supr. epidemija
endemija (gr. en- u, unutra, demos
narod) stalna pojava neke zarazne
bolesti (kolera, sifilis itd.) u nekom
kraju ili zemlji
endemizam (gr. en- u, unutra, demos
narod) pojavljivanje neke prirodne
karakteristike samo u jednom odreenom podruju
endermatici mn. med. v. pod endermatian
endermatian (gr. en- u, erma koa)
med. koji se nalazi u koi; koji se
upotrebljava za kou, osobito za potkoicu, npr. endermatina sredstva
= endermatici
endermatizam (gr. en- u, erma koa)
med. lijeenje potkonog tkiva, tj.
tkiva s kojeg je skinuta pokoica
endermian med. v. endermatian
endijada (gr. en dia dyoin jedno pomou dvojega) poet. govorna figura u
kojoj se jedan pojam iskazuje dvjema
rijeima povezanim jednom svezom,
npr. dvjema imenicama sa svezom
(umjesto jednog pridjeva ijedne imenice): sila i vojska umjesto silna vojska
Endimion (gr. Endymion) mit. lijep
mladi koji je bio ljubimac boice Selene, koja je za nj od Zeusa ishodila
trajnu mladost u vjenom snu
endivija (fr. endive) salata kovrasta
lia s tvrdom debelom stapkom,
srodna cikoriji; andivija, trpka, vodopija, uanica, utenica, rudica
endlati (njem. enden) opivati, praviti
rubove na odjei i runim radovima
endo- (gr. endon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: unutra, kod
kue
endoblast (gr. endon, blastos klica)
fiziol. v. endoderm
endoderm (gr. endon, erma koa)
biol. vanjski list gastrule, tj. jednog
stadija u embrionskom razvoju

382

endometritis
endodinamika (gr. endon, dynamis
sila) dio geologije koji obuhvaa sve
pojave u kojima se pojavljuje i troi
Zemljina unutarnja toplina
endogamija (gr. endon, gameo enim
se, udajem se) brak izmeu pripadnika istog plemena ili istih plemenskih skupina; supr. egzogamija
endogen (gr. endon, genos, gignesthai
roditi se, nastati) fiziol. unutarnji,
koji raste iznutra, koji je postao iz
unutarnjih uvjeta ili uzroka; supr.
egzogen
endogene pojave geol. pojave kojima
je sredite u glavnoj masi Zemlje, u
njezinoj unutranjosti i koje potjeu,
posredno ili neposredno, od topline
te mase i od njezinog hlaenja
endogenian (gr. endon, genos) v. endogen
endokanibalizam (gr. endon, p. canibal ljudoder) etn. obiaj nekih ljudoderskih plemena da jedu meso
svojih suplemenika; supr. egzokanibalizam
endokardij (gr. endon, kardia srce)
med. unutarnja povrina srca
endokarditis (gr. endon, kardia srce)
med. upala unutarnje povrine srca
endokarpij (gr. endon, karpos plod)
bot. unutarnja koica ploda
endokrin (gr. endon, krino izluujem,
izdvajam) koji izluuje unutra; endokrine lijezde fiziol. lijezde s unutarnjim izluivanjem
endokrinologija (gr. endon, krino izluujem, logia znanost) dio medicine
koji prouava osobine i rad lijezda
s unutarnjim izluivanjem (endokrinih lijezda)
endolimfa (gr. endon, lat. lympha, gr.
lymphe) anat. tekuina u labirintu
unutarnjeg uha, unutarnja sluna
vodica
endometritis (gr. endon, metra maternica) med. unutarnja upala maternice

endomitoza
endomitoza (gr.) takva dioba stanice
pri kojoj se podijele samo kromosomi, ali ne i jezgra
endomorfoze (gr. endon, morfosis uoblienje, oblik) geol. promjene (u
strukturi i u mineralnim sastojcima)
koje se zbivaju u jo neuvrenoj
eruptivnoj masi pri dodiru s drugim
stijenama
endoparazit zool. ivotinja koja ivi i
nalazi hranu u unutarnjim organima druge ivotinje; usp. parazit
endoperikarditis (gr. endon, peri oko,
okolo, kardia srce) med. upala unutarnje i vanjske povrine srca
endoplazma (gr.) biol. unutarnji dio
stanice; entoplazma
endopleura (gr. endon, pleura bok,
rebro) bot. unutarnja sjemenina koica kod biljaka
endorizon (gr. endon, rhiza korijen)
bot. biljka ili sjeme koje nie iz klice
korijena
endoskopija (gr. endon, skopeo gledam, promatram) med. pregled pomou endoskopa
endosmometar (gr. endon, osmos guranje, metron) fiz. naprava za mjerenje i ispitivanje endosmoze
endosmoza (gr. endon, osmos guranje)
fiz. dvije razliite tekuine meusobno odvojene upljikavom opnom
(membranom) mijeaju se (difundiraju) kroz nju, ali jedna tekuina
prolazi vie nego druga tako da nastaje poveanje sastava (supstance)
na jednoj, a smanjenje na drugoj
strani struja koja je tako usmjerena da poveava obujam zove se
endosmoza; supr. egzosmoza
endosperm (gr. endon, sperma sjeme)
bot. priuvna hrana u sjemenu biljke
endotel (gr. endon, thele bradavica na
dojci) zool. njena koa na unutarnjoj
povrini krvnih ila i upljina na ti-

383

eneja
jelu, epitel sastavljen od jednog reda
ljuskavih stanica
endoterman (gr. endon, therme toplina) fiz. kem. endotermna reakcija
kad se pri nastajanju spojeva prima
toplina od okoline, tj. izvana, npr.
pri nastajanju jodovodika; supr. egzoterman
endotermiki (gr. endon, thermos topao) koji zavisi od topline, koji djeluje
toplinom, koji se lijei toplinom
endotermija (gr. endon, thermos topao) med. metoda lijeenja pri kojoj
se bolesni dijelovi tijela zagrijavaju
pomou elektrine struje pri emu se
mijenja krvni tlak, lijei reumatizam,
ishialgija i dr.
endozis (gr. endosis poputanje, endidomi poputam) med. poputanje,
slabljenje neke bolesti
endspert (njem. Ende, kraj, engl. spurt)
port, kod konjskih utrka: neoekivan i iznenadan jak napor konja i
jahaa pri kraju utrke
eneagon (gr. ennea devet, gonia kut)
mn. devetokut, devetokutnik
eneandria (gr. ennea devet, aner, andros ovjek, mu) mn. bot. deveta
klasa u Linneovom biljnom sustavu:
biljke iji hermafroditni cvjetovi imaju devet slobodnih pranika
eneapetalan (gr. ennea devet, petalon
list) bot. s devet cvjetnih listova
enehem (gr. en- u, echo zvuk, jeka,
enechema) med. zujanje u uima
Eneida (lat. Aeneis) lit. spjev rimskog
pjesnika Publija Vergilija Marona u
12 knjiga u kojem su opjevani Enejini doivljaji (od propasti Troje do
dolaska u Italiju); v. Eneja
Eneja (lat. Aeneas, gr. Aineias) mit.
poznati trojanski junak, sin Anhiza
i Afrodite; s malim brojem Trojanaca
spasio se nakon propasti Troje i nakon mnogih pustolovnih doivljaja
doao u Italiju i osnovao dravu; praotac rimskog naroda

enemon

384

enemon (gr. enhaimon tj. farmakon

koji zaustavlja krv, tj. lijek) med. lijek protiv krvarenja
energetika (gr. energeia) fiz. znanost
0 energiji, dio mehanike koji prouava prenoenje i pretvaranje energije, tj. ekonomsko iskoritavanje sila koje nam stoje na raspolaganju;
fil. pogled na svijet koji sve to postoji
1 sve to se zbiva svodi na energiju,
ak i tvar i duh, koji zapravo nisu
nita drugo nego oblici u kojima se
energija pojavljuje
energian (gr. ergon djelo, rad, energos djelatan, djelotvoran) koji pokazuje ili ima energiju; radan, djelatan,
djelotvoran, krepak, odluan, jak, silan
energida (gr. en-ergeia) fiziol. jezgra i
tijelo stanice ili pojedina jezgra u sincitiju zajedno s protoplazmom, stanica kao fizioloka jedinica
energija (gr. en u, ergon djelo, rad,
energeia) 1. djelatnost, radinost; 2.
fiz. sposobnost za vrenje rada; kinetika energija energija kretanja, tj.
sposobnost mase da izvri rad zbog
svoje pokrenutosti; potencijalna energija sposobnost za vrenje rada koju
ima masa na osnovi svoga poloaja
kad je dignuta iznad tla i sposobna
padati; oblici energije su: toplina,
magnetna, elektrina energija; naelo
(ili zakon) odranja energije: "...Priroda kao cjelina ima zalihu energije
koja se nikako ne moe ni poveati
ni smanjiti, dakle, koliina energije
u neorganskoj prirodi je stalna i nepromjenjiva" (Helmholtz); 3. fil. Aristotel razlikuje energeia (lat. actus),
to znai: stvarnost, oblik, bit, i dynamis (lat. potentia) to znai: mogunost, tvar
energizam (gr. energeia) fil. etiko
shvaanje koje najvie dobro ne gleda u subjektivnosti, nego u objektivnom sadraju ivota, u odreenoj

enharmonian
afirmaciji ivota, u punom razvoju i
potpunom djelovanju svih vrlina i
svih stvarnih vrijednosti
enervacija (lat. enervatio) rastrojavanje; rastrojenost; izmodavanje, slabljenje; izmodenost
enervirati (lat. enervare) uiniti nervoznim, istroiti; rastrojiti; izmoditi, oslabiti
enfant it. anfan (fr.) dijete; enfants perdus it. anfan perdi (fr.) mn. vojnici
koji se sami jave za izvrenje nekog
opasnog djela, mrtva straa; enfant
terrible it. anfan teribl (fr.) brbljavo
dijete pred kojim se ne smije svata
govoriti zbog toga to hoe odati; zloesto dijete; nestako, vragolan
engastrilog (gr. en- u, gaster trbuh,
eludac, logos govor) onaj koji govori
iz eluca; engastrimit, ventrilokvist
engastrimant (gr. en- u, gaster trbuh,
eludac, manteyo proriem) onaj koji
prorie iz eluca, tj. pomou umijea
govorenja iz eluca
engastrimantija (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, manteia proricanje)
proricanje iz eluca (pomou govorenja iz eluca)
engastrimit (gr. en u, gaster trbuh,
eludac, mytheyo kazujem, priam)
v. engastrilog
engimetar (gr. eggis blizak, skopeo
gledam, promatram) poveavaj ue
staklo
Englishman it. Inglimen (engl.) Englez
englizirati (engl. english) v. anglizirati
engonade (gr. en- u, gone koljeno) mn.
egipatski likovi prikazani u kleeem
stavu
engram (gr. en- u, gramma urezak)
psih. trajna promjena organske supstance koja nastaje kao posljedica
utjecaja podraaja, osjetilnih dojmova itd.
enharmonian (gr. enharmonikos)
glaz. koji je u harmoniji i koji zavisi

enheiridion

385

od nje; zgodan, prikladan; skladan;

enharmonini tonovi tonovi koji igraju dvostruku ulogu, prema tome pripadaju li jednom ili drugom nizu tonova zbog ega se, njihovom skladnou ili bojom, istodobno mijenja i
njihovo ime, kao cis ili dis, gis ili as;
enharmonini glasovi oni kojima isti
ton pripada pod raznim imenima,
kao dis-mol ili es-mol
enheiridion (gr. encheiridion) priruna knjiga, prirunik, pregled, kratak
udbenik neke znanosti
enhidrokulture (gr. en- u, hydor voda,
lat. colere obraivati zemlju) mn. bot.
naziv za kulture biljaka koje crpu
hranjiva sredstva iz vode
enhimozis (gr. enchysmosis) med. izlijevanje sokova u dijelove tijela
enhondroma (gr. enchondros hrskaviav) fiziol. hrskavica koja se stvara
na raun kotane sri, a ponekad i
jezgrinog kotanog tkiva, ohrskaviavanje, ohrskavienje
enhorijsko pismo (gr. enchorios domai, domorodni) narodno pismo starih Egipana; demotino pismo
enigma (gr. ainigma) zagonetka, zagonetan govor
enigmatian (gr. ainigmos) zagonetan,
taman, mraan, nejasan
enigmatiar (gr. ainigma zagonetka)
onaj koji se bavi sastavljanjem i rjeavanjem zagonetaka
enigmatika (gr. ainigma zagonetka)
vjetina sastavljanja i rjeavanja zagonetaka
enistron (gr. enistron) zool. etvrti odjeljak eluca kod preivaa, sirite
(u kojem se dovrava probava)
enkantis (gr. en-, kanthos oni kut,
oko) med. oticanje suznih lijezda
enkatizma (gr. en-, kathisma sjedalo,
kathizo posadim) kupanje u sjedeem stavu, kupanje do pola; parenje
u sjedeem stavu

enkomijastika
enkauma (gr. en-, kaio palim, izgorim,
kauma izgaranje) med. oticanje ronice
enkaustika (gr. en-, kaio gorim, izgorim) tehnika slikanja kod starih Grka koja se sastojala u tome da se
votane boje zagrijavanjem prenose
na osnovu slike, obino na drvo; prid.
enkaustiki
enkaustirati (gr. en-, kaio gorim, izgorim) nagorijevanjem utisnuti boje;
voskom ili stearinom impregnirati
(proeti), osobito gipsane otiske, zbog
ega ovi otisci dobivaju ukastu
glatku povrinu
enklava (fr. enclave) prav. zemljite koje zalazi u tuu dravu ili tue imanje
enklitian (gr. en-, klino naginjem)
gram. nenaglaen; usp. enklitika
enklitika (gr. en-, klino naginjem)
gram. nenaglaena rije koja se naslanja na rije koja dolazi ispred nje
i ini s njom jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu (npr. sam, si, je, smo,
ste, su: bih, bi, bi bismo, biste, bi,
u, e, e, emo, ete, e; me, mi, te,
ti, se, si, ga, je, ju, joj, nas, nam, vas,
vam, ih, im), naslonjenica, zanaglasnica; usp. enkliza
enkliza (en-, klino naginjem, enklisis
naginjanje) gram. naslanjanje jedne
rijei na prethodnu rije te zajedno
ine jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu; usp. enklitika
enkolpija (gr. en-, kolpos prsa) neto
to stoji u prsima ili na prsima; otuda: kutijica s relikvijama koja se nosi
oko vrata (obino krii, medaljon,
Kristov monogram i dr.), hamajlija;
kri na prsima biskupa
enkomij (gr. enkomion) pohvalni govor, govor u slavu zaslunog ovjeka
enkomijastika (gr. enkomiastikos
slavljeniki) umijee hvaljenja i slavljenja zaslunih ljudi u govoru (enko-

enkomijastikon
miju) ili u pjesmi (enkomijastikonu);
prid. enkomijastiki
enkomijastikon (gr. en-komiazo veliam, slavim) pjesma u slavu zaslunog ovjeka
enkopa (gr. enkope) med. rana od udarca, osobito na lubanji
enkracija (gr. en-krateia) suzdrljivost, umjerenost, svladavanje samoga sebe
enodoskop (gr. endon, skopeo gledam)
kir. instrument s napravom za osvjetljavanje koji slui za pregled uskih
kanala i upljina
enofil (gr. oinos vino, filos koji voli)
ljubitelj vina, prijatelj vina, vinoljubac
enografija (gr. oinos vino, grafo opisujem) opisivanje vina
enohijar (gr. oinochoos) peharnik, vinotoa
enoidan (gr. oinos vino, eidos oblik,
slika) poput vina, koji je kao vino,
slian vinu
enolog (gr. oinos vino, logos) poznavatelj vina, onaj koji umije struno
obraivati i njegovati vino
enologija (gr. oinos vino, logia znanost) poznavanje vina; znanost o uzgajanju vinove loze te pripravljanju
i uvanju vina; vinarstvo, poznavanje vina
enoloki (gr. oinos vino, logos) to se
tie poznavanja vina, to je u vezi sa
znanou o vinu
enomanija (gr. oinos vino, mania ludilo) vinsko bjesnilo, vinsko ludilo;
ludilo uzrokovano pijanstvom
enomantija (gr. oinos vino, manteia)
proricanje iz vina, osobito rtvenog
enometar (gr. oinos vino, metron) instrument za odreivanje vremena
kad se mot nalazi u najveem vrenju
enopolij (gr. oinos vino, poleo prodajem) vinarija, krma u kojoj se toi
vino; pravo toenja vina

386

entelehija
enoptromantija (gr. en-optron zrcalo,
manteia proricanje) proricanje iz zrcala
enorman (lat. enormis) golem, veoma
velik, prekomjeran, prevelik, udesan
enormitet (lat. enormitas) golemost,
prekomjernost, izvanredna veliina
enosimanija (gr. enosis potres, mania bijes) med. umiljanje bolesnika
da je poinio neki neoprostivi grijeh
enostoza (gr. en-, osteon kost) med.
unutarnja izraslina u kostima
enoteka (gr. oinos vino, theke spremnica) zbirka razliitih vina
enprimir (fr. imprimure) slik. premazivanje platna (na kojem e se slikati) osnovnom bojom; grundiranje
enritmian (gr. en-, rhythmos) poet.
koji je u ritmu, napisan (ili: sastavljen) u ritmu, skladan, skladno napravljen, u ritmu, skladan
ens (lat. ens, sum jesam, esse biti) stvar,
bie
entalpija (gr. en u, thalpos toplina)
fiz. "toplinski sadraj" zbroj unutarnje energije te umnoka tlaka i obujma nekog tijela
entasis (gr. entasis napinjanje) arhit.
neznatno zadebljanje na srednjem
dijelu stupa
entaza (gr. enteino zapinjem, zateem,
entasis zapinjanje, zatezanje) arhit.
u antikoj arhitekturi: neznatno ispupenje na srednjem dijelu stupova
entega (gr. entheke ulog) pomorski
ugovor prema kojem brodovlasnik
ulae u posao svoj brod, trgovac svoju
robu, a posada svoj rad; (brodovlasnik s posadom dobivao je dvije treine, a trgovac jednu treinu dobitka)
entelehija (gr. entelecheia) fil. neprekidna radinost ih djelatnost, posebice
duha; stvarnost, realnost; kod Aristotela: aktivni princip (naelo) koji
ono to je mogue stvara, zatim usavrava i od toga pravi cilj svog ivota;

entelogeneza
via energija koja sama sebi odreuje smjer, ili via djelatnost koja svoj
cilj ima u sebi (za razliku od tvari
koja nosi u sebi samo mogunost postojanja)
entelogeneza (gr. entellomai naruim,
genesis postanak) umjetna oplodnja
enteomanija (gr. entheos oduevljen
Bogom, mania pomama, ludilo) vjersko ludilo, vjerska zaslijepljenost
enter- v. enteroenteradenografija (gr. enteron crijeva, aden lijezda, grafo opisujem)
opisivanje crijevnih i eluanih lijezda
enteradenologija (gr. enteron utroba,
crijeva, aden lijezda, logia) znanost
o crijevnim i eluanim lijezdama
enteralgija (gr. enteron utroba, algos
bol) med. bol u crijevima, bol u utrobi
enteralin (gr. enterikos utrobni, crijevni) utrobni, koji dolazi od eluca i
crijeva, koji se tie utrobe
enteritis (gr. enteron utroba, crijeva)
med. upala crijeva, crijevni katar
entero- (gr. enteron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: crijeva, utroba
enterokliza (gr. enteron, klyzein ispirati) med. ispiranje crijeva
enterologija (gr. enteron, logia) dio
medicine koji prouava crijeva i utrobu uope
enteroptoza (gr. enteron, ptosis pad)
med. spadanje utrobe zbog slabljenja veza, ligamenata, osobito nakon
trudnoe, mravljenja itd.
enteroragija (gr. enteron, regnymi
prsnem, pucam) med. krvarenje iz
crijeva (kod crijevnog tifusa, izraslina na crijevima ili drugim trbunim
organima, kod bolesti krvnih ila,
kronine upale bubrega, raznih trovanja itd.)
enteroskop (gr. enteron, skopeo gledam) med. instrument, ogledalo za
osvjetljavanje i pregledavanje crijeva

387

entomoliti
enteroskopija (gr. enteron, skopeo)
med. pregledavanje i ispitivanje crijeva pomou enteroskopa
enterostenoza (gr. enteron, stenosis
suenje) med. suavanje crijeva
enterotomija (gr. enteron, tome rezanje) med. rezanje crijeva, rezanje eluca
enterozoe (gr. enteron utroba, crijeva,
zoon ivotinja) mn. gliste koje ive u
crijevima
entimem (gr. enthymema) log. skraen
zakljuak u kojem se jedna premisa
izostavlja i ne iskazuje, ali se u mislima (en thymo) moe dopuniti, npr.:
Svaki ovjek je smrtan; dakle: i Ivan
je smrtan (izostavljena premisa je:
Ivan je ovjek)
entitet (lat. ens bie, sum jesam, esse
biti) fil. bitnost, ono to jest
entlauzung (njem. entlausen razuiti,
dezinsicirati) postupak unitavanja
nametnika na ljudskom tijelu pomou kupanja te raskuenja odjee
entlaza (gr. enthlao nagnjeim) med.
nagnjeenost, osobito lubanje
entofit (gr. entos unutra, fyton biljka)
bot. biljka nametnica, parazitna biljka
entoksicizam med. v. entoksizam
entoksizam (gr. en-, toxikon otrov)
med. trovanje, otrovanje; entoksicizam
entomofag (gr. entomos urezan, fagein
jesti) zool. sisavac koji se hrani insektima (npr. je, krtica, imi itd.)
entomofil (gr. entomos urezan, filos
ljubitelj) onaj koji voli insekte
entomograf (gr. entomos urezan, entoma zoa insekti, grafo opisujem)
zool. onaj koji se bavi opisivanjem
insekata
entomografija (gr. entomos, grafo)
zool. opisivanje insekata
entomoliti (gr. entomos urezan, lithos
kamen) geol. okamenjeni ostaci insekata

entomolog
entomolog (gr. entomos urezan, logos)
zool. poznavatelj insekata, prouavatelj insekata
entomologija (gr. entomos urezan,
logia znanost) zool. znanost o insektima; prid. entomoloki
entomon (gr. en-, temno ureem, entomos urezan) zool. insekt
entonija (gr. en-, teino zategnem) med.
naprezanje, napetost, zategnutost
entopian (gr. en-, topos mjesto, entopios domai) domai, zaviajni
entoptian (gr. entos unutra, ops, opos
oko) koji se nalazi u samom oku; entoptine boje obine boje (za razliku
od dioptrinih boja)
entostoza (gr. entos unutra, osteon
kost) med. unutarnje oticanje kosti
entotini umovi (gr. entos unutra,
us, otos uho, otikos uni) med. subjektivni umovi (u uhu)
entozoe (gr. entos unutra, zoon ivotinja) mn. v. enterozoe
entrata (tal.) predigra, uvod, introdukcija; ulazna cijena, ulaznica
entre it. antr (fr. entre, lat. inter) meu, izmeu, u, usred; entre nous it.
antr nu (fr.), medu nama, u etiri
oka, u povjerenju
entree it. antre (fr. entree) 1. ulazak,
ulaenje; ulaz; ulazna soba, predsoblje, predvorje; pristup; predjelo, prvo
jelo pri objedima, osobito sveanim;
ulazna cijena, ulaznica; uvozna carina; glaz. upadanje jednog glasa;
uvod, dio kojim poinje opera ili koncert; pojava glumca na pozornici
entripsologija (gr. entripsis utrljavanje, logia znanost) med. prouavanje
unoenja lijekova u tijelo utrljavanjem
entropija (gr. en u, trope pretvaranje,
entropia sadraj pretvaranja) fiz.
funkcija ija veliina slui kao mjera za vjerojatnost danog stanja tijela ili sustava tijela; entropija tijela
ili sustava tijela jest kolinik iz zbro-

388

enula
ja poveanja unutarnje energije i
vanjskog izvrenog rada pri irenju
toga tijela i apsolutne temperature;
pri svakom procesu u prirodi zbroj
energija ostaje stalan, ali to pretvaranje energije iz jednog oblika u
drugi vri se u smjeru poveanja
zbroja entropija svih tijela koja sudjeluju u procesu; u graninom, zamiljenom sluaju za povratni proces,
ovaj zbroj entropija ostaje nepromijenjen; u prirodi su svi procesi nepovratni, ireverzibilni; otuda, osim naela odranja energije, u prirodi vrijedi naelo poveanja entropije; prvo
naelo je nuno za objanjenje zbivanja u prirodi, ali nije dovoljno te
ga u tu svrhu dopunjuje drugo naelo
entuzijast (gr. enthousiasmos) zanesenjak, oduevljen ovjek, strasan
oboavatelj ili potovatelj koga ili
ega; prid. entuzijastiki
entuzijazam (gr. en u, Theos Bog, entheos oduevljen Bogom, enthousiasmos boansko oduevljenje, ushienje) prvobitno (u poganskim kultovima): stanje nekog ovjeka koji je
"pun boga"; kasnije: zanos, oduevljenje, ushienje, razdraganost;
osobito: strasna zagrijanost za neku
ideju, neki ideal
enudacija (lat, enudatio) razgoliavanje, razgolienje, otkrivanje
enudirati (lat. nudus gol, enudare) ogoliti, razgolititi, otkriti
enukleacija (lat. enucleatio) vaenje
jezgre: razvijanje, objanjavanje,
razjanjavanje, prikazivanje; med.
odstranjivanje nekog lanka iz zgloba
enukleirati (lat. nucleus jezgra, enucleare) izvaditi jezgru ega; briljivo
obraditi, razviti, objasniti, razjasniti, prikazati
enula (gr. en u, ulon desni) med. unutarnja strana zubnog mesa (desni)

enumeracija
enumeracija (lat. enumeratio) brojenje,
nabrajanje, prebrojavanje
enumerirati (lat. enumerare) nabrojiti; prebrojiti; izraunati
enuncijacija (lat. enuntiatio) iskaz,
sud, izreka; objava, priopenje
enuncijat (lat. enuntiatum) iskaz, izreka; stav, sud, presuda
enuncijativan (lat. enuntiare iskazati)
iskazan, koji sadri neki iskaz; iskazni, koji pripada iskazu; prav.
suprotno od dispozitivan
enuncirati (lat. enuntiare) izrei, izricati, iskazivati, iskazati, izgovoriti,
izjaviti, objaviti
enureza (gr. en- u, uron mokraa)
med. nesposobnost zadravanja mokrae zbog oslabljelosti mokranog
mjehura
enziforman (lat. ensis ma, ensiformis)
bot, u obliku maa
enzimi (gr. en, zyme kvasac) mn. kem.
neorganizirani fermenti, organski
duikovi spojevi koji su po svojem
sastavu slini bjelanevinama, npr.
dijastaza, pepsin, ptijalin, lipoliza
enzootija (gr. en-, zoon ivotinja) vet.
domaa stona zaraza koja se ponajee javlja na stoci nekoga kraja;
prid. enzootian; usp. endemija, endemian
eo ipso (lat.) samim tim, samo po sebi
razumljivo
eocen (gr. eos zora, kainos nov) geol.
starija tercijarna formacija, nazvana tako jer u njezinim okaminama
ima veoma malo onih koje bi se mogle dovesti u vezu s danas ivim vrstama te se pojavljuje kao zora (eos)
novog stvaranja; nakon ove dolaze:
oligocen, miocen i pliocen
eojski (gr. eos zora) koji potjee s Istoka, istoni, koji je doao ili dospio
s Istoka (u Grku)
Eol (gr. Aiolos) mit. bog i gospodar
vjetrova kod starih Grka

389

ep
Eolci (gr. Aioleis) jedno od etiriju glavnih plemena starih Grka u Tesaliji i
zap. Grkoj, po mitologiji podrijetlom
od Eola, sina Helenovog
Eolida (gr. Aiolis, gen. Aiolidis) ime
za nekoliko starogrkih podruja u
jugozapadnoj Tesaliji i junoj Etoliji, te u sjeverozapadnoj Maloj Aziji
eoliti (gr. eos zora, lithos kamen) mn.
kamenje koje neki znanstvenici smatraju oruem i posudama pretpovijesnih ljudi iz tercijara
Eolova harfa cijev sa icama koja se,
poput sprave to pokazuje smjer puhanja vjetra, okree na vjetru pri emu ice, pod utjecajem vjetra, obino zvue u akordima; usp. Eol
eolski (gr. aiolos) vjetrovit, buran, nagao, brz
eolski dijalekt najstarije od triju glavnih grkih narjeja; v. Eolci
eolski taloi geol. taloi koji se stvaraju kad vjetar donosi s povrina stijena sitan kameni i mineralni prah
pa ga kao prainu raznosi veoma daleko, a kad snaga vjetra popusti,
onda ta praina pada na zemlju i
stvara taloge
eon (gr. aion) dugo vremensko razdoblje, neizmjerno dugo vrijeme, nepromjenjivo trajanje, vjenost
eonije (gr. aion) mn. proslave stogodinjica, jubilarne proslave
eonomantija (gr. oionos ptica, manteia proricanje, gatanje) proricanje po
letu i glasanju ptica
Eos (gr. Heos, Eos) mit. boica zore
kod starih Grka
eozin (gr. eos jutarnje rumenilo, zora)
blijedocrvena fluoroscentna boja koja slui, izmeu ostaloga, za bojenje
mikroskopskih predmeta
eozoik (gr. eos zora, osvit, zoe ivot)
razdoblje u prolosti Zemlje kad su
se pojavila iva bia
ep (gr. eipein kazivati, rei, epos junaka pjesma, herojska pjesma) poet.
v. epopeja

epafereza
epafereza (gr. epafairesis) med. ponovno oduzimanje, osobito krvi
epagoga (gr. epagoge dokazivanje navoenjem slinih primjera i sluajeva) log. v. indukcija; prid. epagoki
epagomeni (gr. ep-ago dodajem, umeem) u kalendaru naroda koji imaju
dvanaest mjeseci po trideset dana:
pet dana koji se, na kraju, dodaju
ovim mjesecima da bi se dobilo 365
dana
epakma (gr. epakmos zailjen, naotren, epi na, za, akme vrh, vrhunac)
med. pogoravanje bolesti
epakmastian (gr. epakmastikos koji
raste u sili) med. koji raste, koji se
pojaava, koji se zaotrava
epakti (gr. ep-ago umetnem, dodam,
epaktos uveden, umetnut) mn. broj
dana za koliko Suneva godina premauje Mjeseevu godinu od dvanaest mjeseci; broj dana Mjeseeve starosti prvoga dana godine (danas 1.
sijenja, nekada 1. ili 22. oujka)
Epaminoda glasoviti vojskovoa iz
starogrke Tebe (4. st. pr. n. e.), poginuo kod Mantineje 362. pr. n. e. u
borbi protiv Spartanaca
epanadiploza (gr. ep-anadiplosis
udvostruenje) poet. udvostruavanje, zavravanje neke reenice istom
rijei kojom je i poela; med. ee
vraanje napadaja groznice; prijelaz
jednostavne bolesti u kompliciranu
epanafora (gr. epi-, ana-, fero nosim)
poet. v. anafora
epanalepsa (gr. epanalepsis ponavljanje) poet. ponavljanje (nakon due
umetnute reenice) jedne ili vie rijei na kraju, esto s jaim naglaskom; zapoinjanje reenice ili stiha
istom rijei kojom prethodna reenica ili stih zavrava
epanastrofa (gr. epanastrofe) poet.
izmjena mjesta rijei, premjetanje
rijei, npr.: sumnje nema, umjesto:

390

epicen
nema sumnje; figura u kojoj krajnjom rijei jedne reenice poinje sljedea reenica; med. okretanje maternice ili mokranog mjehura; v. anastrofa
epanoda (gr. epanodos povratak) ret.
vraanje glavnoj temi nakon kratkog
udaljavanja od nje; ponavljanje rijei obrnutim redom, npr.: "Tko ne moe ono to eli, neka eli ono to moe" (Leonardo da Vinci)
epanortoza (gr. epanortho popravljam, epanorthosis popravak) popravljanje, vraanje u prijanje stanje ili
poloaj; ret. ispravljanje samoga sebe u govoru, popravljanje ili dopunjavanje reenoga kakvim izrazom
koji jasnije i tonije iskazuje neku
misao; opominjanje, savjetovanje
eparh (gr. ep-archos) poglavar, zapovjednik, upravitelj pokrajine u Bizantskom Carstvu
eparhija (gr. eparchia) podruje i djelokrug jednog eparha; pravosl. podruje pod upravom jednog episkopa
ili arhepiskopa
eparma (gr. eparma oteklina) med.
oteklina, oticanje
Epej mit. graditelj trojanskog konja
epekzegeza (gr. ep-exegesis) gram.
dodatno objanjenje, daljnje dopunsko objanjenje, dodatak koji treba,
neto objasniti; v. apozicija
ependima (gr. ependyma gornja odjea) anat. fina tanka koica kojom su
prevuene modane upljine
epenteza (gr. epenthesis) gram. umetanje jednog slova ili sloga u neku
rije (u grkom, njemakom i dr. jezicima)
epi- (gr. epi) predmetak u sloenicamasa znaenjem: na, nad, po
epiblast (gr. epi, blastos klica) fiziol.
v. ektoderm
epicen (gr. epikoinos, lat. epicoenum)
gram. rije koja vrijedi za oba roda,*
i muki i enski

epicentar

391

epicentar (gr. epi-, lat. centrum sredite) povrinsko sredite; geol. ono
mjesto na povrini kamene Zemljine
kore koje se nalazi vertikalno iznad
hipocentra, tj. mjesta u kamenoj
Zemljinoj kori u kojem je izvor potresa
epicikl (gr. epi-, kyklos krunica) astr.
mala krunica ije se sredite kree
opsegom neke druge krunice (u Ptolemejevu geocentrinom sustavu taj
drugi krug je vei i zove se deferent); geocentrina putanja planeta;
prid. epiciklian
epicikloida (gr. epi-, kyklos krunica,
eidos oblik) krivulja koju opisuje
jedna toka na krunici koja se kotrlja s vanjske strane neke nepomine krunice
epiar (gr. epos junaka pjesma) pisac
epskih pjesama, epski pjesnik; v.
epski
Epidaur 1. starogrki grad na istonoj
obali Argolide, poznat po hramu boga Asklepija i kazalitu; 2. starogrko
naselje na podruju dananjeg Cavtata
epideiktian (gr. epideiktikos pokazan) koji se pokazuje, koji se istie,
sjajan; epideiktian govor sjajan, uzoran, umjetniki govor
epidemian (gr. epidemein biti rairen u narodu) med. koji vlada u nekom kraju, zarazan
epidemija (gr. demos narod, epidemia
irenje bolesti) med. bolest koja vlada
nekim krajevima, zarazna bolest,
zaraza; u uem smislu: bolest koja
je dola izvana i neko vrijeme vladala
u nekom kraju, no bolest od koje taj
kraj inae ne pati; supr. endemija
epidemiolog (gr. epidemia, logos)
med. prouavatelj nastanka, irenja
i suzbijanja zaraznih bolesti
epidemiologija (gr. epidemia, logia)
med. znanost o zarazi i zaraznim bolestima; prid. epidemioloki

epifenomen
epidendron (gr. epi na, dendron drvo)
bot. biljka nametnica koja raste po
drveu
epiderma (gr. epi, erma koa) zool.
pokoica, najgornji sloj ljudske i ivotinjske koe; bot. kod viih biljaka:
najgornji sloj stanica koji najprije
zatvara s vanjske strane sve dijelove biljke, a kasnije se esto zamjenjuje sekundarnim tkivom
epidermoid (gr. epi, erma koa, eidos
oblik) biol. pokoino tkivo
epidermski (gr. epi, erma koa) koji
pripada pokoici, koji je u vezi s pokoicom; v. epiderma
epididimis (gr. epididymis) zool. nadmudce, organ na gornjoj strani testisa, na prijelazu u sjemenovod
epididimitis (gr. epididymis) med.
upala epididimisa
epidijaskop (gr. epi, dia kroz, skopeo
gledam) opt. sprava koja dovoljno jasno projicira i prozirne i neprozirne
objekte
epidiktian (gr. epideiktikos) v. epideiktian
epidiorit (gr.) metamorfna stijena nastala dinamskom metamorfozom dijabaza
epidot (gr.) vrsta poludragulja zelene
boje
epidoza (gr. epidosis) dodatak: med.
neobino poveavanje jednog dijela
tijela; napredovanje neke bolesti
epidrom (gr. epidrome) med. navala
tjelesnih sokova, osobito krvi; kongestija
epifanija (gr. epi-fainomai) pojavljivanje, osobito: pojavljivanje nekog boanstva i praznovanje u ime toga; u
kranstvu: dolazak Spasitelja meu ljude; u Kat. crkvi: proslava dolaska triju kraljeva novoroenom
Isusu
epifenomen (gr. epifaino pojavljujem
se poslije) fil. pojava koja prati neki
vaniji proces, zbivanje, npr. svijest,

epifilosperme
psihike pojave; med. uzgredna (ili:
sporedna) pojava kod neke bolesti
epifilosperme (gr. epi, fyllon list,
sperma sjeme) mn. bot. biljke iji se
cvjetovi nalaze na listovima
epifiti (gr. epi-fyomai rastem na) mn.
bot. nametnike biljke koje rastu na
drugim biljkama, ali ne oduzimaju
od njih hranu kao to je sluaj kod
ostalih nametnika (parazita)
epifiza (gr. epifysis priraslina, epi-fyomai rastem na, uhvatim se za) anat.
kotana jabuica, okrajci dugih kostiju; mala endokrina lijezda koja se
nalazi na stranjem dijelu srednje
komore mozga, vana za razvoj tjelesnih i spolnih osobina ovjeka, osobito po tome to regulira i koi prerano razvijanje spolnih obiljeja
epifonema (gr. epifonema) uzvik, usklik; ret. snana zavrna misao u govoru
epifora (gr. epifora) zakljuak, zavretak; ret. ponavljanje jedne ili vie rijei na kraju reenice; med. suenje
(oiju)
epigamija (gr. epigamia) druga enidba ili druga udaja; brak izmeu lanova razliitih stalea
epigastrian (gr. epi-, gaster) koji pripada epigastriju, koji je u vezi s epigastrijem
epigastrij (gr. epigastrion, gaster trbuh) anat. gornji dio trbuha, dio abdomena koji se nalazi neoposredno
iznad eluca
epigenema (gr. epigennema poslije roeno, poslije stvoreno) neto naknadno stvoreno ili roeno; med. bolest
koja se pridruila nekoj prijanjoj
bolesti
epigeneza (gr. epigignomai rodim se
poslije, nastajem poslije) biol. shvaanje po kojem se razvoj organskog
svijeta zasniva na oblikovanju organske klice kao novog proizvoda;
usp. preformacija

392

epigram
epigenija (gr. epi-, gignomai poslije
nastajem, pridolazim) geol. rijena
dolina klisurastog oblika koja je usjeena u uzvienje iznad nieg zemljita
epiginian (gr. epi-, gyne ena) bot.
cvijet koji se sam oplouje (npr. cvijet jabuke i ruiastih biljaka uope)
epiglotis (gr. epiglottis) anat. grkljanski poklopac (koji zatvara grkljan)
epiglotitis (gr. epi, glotta jezik) med.
upala grkljanskog poklopca
epigoni (gr. epi-gonoi) mit. potomci,
osobito sinovi sedmorice grkih junaka poginulih u prvom ratu protiv
Tebe (deset godina kasnije osvetili
su svoje oeve i razorili Tebu); pov.
sinovi nasljednika Aleksandra Velikog (dijadoha); djeca iz drugog braka; potomstvo uope; lit. pisci koji u
nedostatku vlastite stvaralake snage stvaraju u duhu ideja i oblika svojih velikih prethodnika; pren. oponaatelji, imitatori
epigraf (gr. epigrafo) natpis na nekoj
kui, nadgrobnom ili drugom spomeniku; naslov na knjizi; geslo, moto
epigrafiki (gr. epi-grafo) koji je u vezi
s epigrafikom ili se tie epigrafike;
koji ima natpis, npr. epigrafika strana novca strana na kojoj je natpis
(za razliku od strane na kojoj je lik)
epigrafika (gr. epi-grafo) poznavanje
natpisa, dio znanosti o starinama koji tumai antike natpise urezane u
kamen, kovinu ili drugi trajan materijal
epigram (gr. epigrafo, epigramma)
poet. prvobitno, kod starih Grka: natpis na umjetnikim djelima, nadgrobnim spomenicima itd., obino napisan u distisima; kasnije: kratka lirska pjesma koja nam, zbijeno i jasno,
kazuje neku istinu, koja nas iznenauje (esto ima podrugljiv karakter),
sastoji se od oekivanja i objanje-

epigramatologija
nj a u kojem se nalazi tzv. alac (poanta) budui da je danas svaki epigram zajedljiv
epigramatologija (gr. epigramma, logia) zbirka natpisa; zbirka epigrama;
znanost o epigramu kao pjesnikom
rodu
epigramist (gr. epigramma) poet. pisac epigrama, epigramski pjesnik
epigramski (gr. epigramma) u obliku
epigrama; pren. zajedljivo, satirino;
kratko i jasno, kao u epigramu
Epiharmo gr. komediograf sa Sicilije
(oko 500. pr. n. e.)
epiheirema (gr. epicheirema) log. zakljuivanje, dokazivanje; ret. nagomilavanje zakljuaka ili dokaza na kraju govora, zavretak govora u kojem
svaki stav ima i svoj dokaz; epiherema
epiherema (gr. epicheirema) v. epiheirema
epihorian (gr. epichorios) domai,
mjesni; v. endemian
epihroza (gr. epichrosis prebojenost)
med. koni osip u boji
epika (gr. epos, fr. epique) poet. epsko
pjesnitvo pjesnitvo koje opirno pria o onome to se dogodilo ili to se
moglo dogoditi u prolosti, ne istiui
pritom i osjeaje koje ti dogaaji u
nama izazivaju, kao to je to sluaj
kod ostalih dviju glavnih pjesnikih
vrsta (lirskog i dramskog pjesnitva)
epikarp (gr. epi-, karpos plod) bot. povrinski sloj kore na plodu
epikauma (gr. epi-, kaio palim na povrini) med. mjehur od opekline;
oteklina zjenice ili otok na ronici
epikerastici (gr. epi-, kerastika) mn.
ublaujua sredstva, sredstva za ublaavanje, za razblaavanje
epikranij (gr. epi-, kranion lubanja)
zool. gornji dio lubanje
epikriza (gr. epikrisis procjena, odluka) med. znanstveno objanjenje i

393

epilema
utvrivanje neke bolesti s obzirom
na njezin nastanak, tijek i posljedicu
epikurejac (gr. Epikouros) pristaa
Epikurove filozofije koja u osjeaju
duhovnog blaenstva, to dolazi kao
posljedica osloboenja due od nespokojstva a tijela od bola, vidi najvie
dobro; no kako su Epikurovi uenici
i protivnici izopaili njegova naela
odajui se vie osjetilnim uivanjima
i nasladama, epikurejcem se obino
smatra ovjek odan osjetilnim nasladama, dakle: razbludnik, bludnik i
si.; prid. epikurejski
epikurejizam (gr. Epikouros) filozofska kola starogrkog filozofa Epikura (341270 pr. n. e.): svjetovi se
bez boanskog upravljanja razvijaju
time to se atomi, osim kojih ne postoji nita nego prazan prostor, skupljaju i ponovno razgrauju; isto tako
nastaju i nestaju iva bia i dua koja
se sastoji od najfinijih atoma; vrijednost spoznavanja prirode sastoji se
u tome to oslobaa ovjeka od uasa
praznovjerja i straha od smrti; ovo
osloboenje je potrebno radi stjecanja
blaenstva, koje nije u osjetilnom uivanju, nego u tome to se tijelo oslobaa od bolova, a dua od nespokojstva (u netonom i pogrenom smislu
koji su proirili protivnici, epikurejizam je elja za uivanjem i osjetilnom nasladom)
epilacija (fr. epiler, epilation) upanje,
vaenje, skidanje dlaka posebnim
preparatima ili pomou elektrine
struje i elektronskih aparata radi lijeenja ili uljepavanja
epilator (fr. epilatoire) sredstvo za skidanje, upanje dlaka
epilema (gr. epi, lemma dobitak) ret.
pitanje ili napomena koju govornik
samom sebi postavi pa odmah na nju
odgovori

epilepsija
epilepsija (gr. epi-lambano, epilepsia)
med. teka bolest s povremenom nesvjesticom i grevima, padavica
epileptici (gr. epileptika) mn. med. lijekovi protiv padavice
epileptiar (gr. epileptikos) med. onaj
koji pati od padavice, padaviar
epilij (gr. epyllion) kratak ep u daktilskim heksametrima (vrsta baladnog
pjesnitva u aleksandrijsko doba)
epilog (gr. epi-logos) zavrna rije, pogovor; zavrni govor kojim se glumac
obraa gledateljima na kraju predstave; pren. zavretak ili neposredna posljedica nekog dogadaja ili ina;
supr. prolog
epilogizam (gr. epi-logos) log. na osnovi poznatih injenica i okolnosti
zakljuivanje o injenicama i okolnostima koje jo nisu poznate
epimeleti (gr. epimeletes) mn. u staroj
Grkoj, osobito u Ateni: upravitelji i
starjeine raznih upravnih zvanja
epimenija (gr. epimenios mjeseni) rtva koja se prinosila svakog mjeseca
kod starih Grka; fiziol. menstruacija
epimitij (gr. epimithion) poet. zavretak pjesme, prie ili basne koji sadri
moralnu pouku
epimona (gr. epimone zadravanje,
epimeno zadravam) ret. zadravanje
na jednoj temi kako bi se to iscrpnije
izloila i objasnila
epinefrin (gr. epi, nefros bubreg) med.
v. adrenalin
epinikija (gr. epi-, nike pobjeda, epinikion) proslava pobjede, sveanost
u slavu pobjede; pobjednika pjesma
u ast pobjednika na narodnim i
olimpijskim igrama (kod starih Grka)
epinikijski (gr. epi, nike pobjeda) koji
pripada pobjedi, pobjedniki
epinomis (gr. epi-, nomos zakon) dodatak zakonu; dodatak uope
epipedometrija (gr. epipedon ravnina) geom. v. planimetrija

394

episkopalni
epipetalan (gr. epi-, petalon list) bot.
s nadcvjetnim tukom
epiplazma (gr. epi-plasso med. oblog,
melem za lijeenje rana
epipleksija (gr. epiplexia) med. uzetost jedne strane zbog modanog
udara; prid. epiplektian
epiplektiar (gr. epiplexia) med. onaj
kojem prijeti opasnost od modanog
udara
epipleroza (gr. epiplerosis prepunost)
med. bolesna punokrvnost, prekomjerno punjenje arterija krvlju
epirater (fr. epurateur) proiava,
stroj za proiavanje pamuka
epirenon (gr. epi, lat. ren bubreg) med.
v. adrenalin
episcenij (gr. epi-, skene, lat. scena)
kaz. gornji dio pozornice
episemazija (gr. episemasia pokazivanje, pojavljivanje bolesti) med.
predznaci bolesti
episilogizam (gr. epi-, syllogismos posredni zakljuak) log. silogizam koji
sadri kao jednu premisu zakljueni
sud (konkluziju) drugog silogizma;
zakljuak koji je izveden kao posljedica nekog drugog zakljuka
episkop (gr. episkopos nadzornik, episkopeo nadgledam) 2. pravoslav. biskup
episkop (gr. episkopos promatra) 1.
opt. ureaj koji pomou jake svjetlosti moe projicirati i neprozirne objekte
episkopali (gr. episkopos) mn. lanovi
episkopalne ili biskupske (anglikanske) Crkve u Engleskoj
episkopalist (gr. episkopos) katolik
koji ne priznaje papu kao vrhovnog
predstavnika Crkve, nego biskupe
okupljene u jednom opem koncilu
episkopaliziranje (gr. episkopos nadzornik) uvoenje episkopskog dostojanstva i episkopske vlasti
episkopalni (gr. episkopeo nadgledam) biskupski; epsikopalni sustav

episkopat
shvaanje po kojem najvia crkvena
vlast treba biti u rukama svih biskupa i njihovog opeg koncila, za razliku od papinskog ili kurijalnog sustava koji danas vlada u Kat. crkvi
i po kojem svu vlast ima papa; episkopalna crkva engleska anglikanska Crkva
episkopat (gr. episkopos) biskupstvo;
zvanje i dostojanstvo biskupa; svi biskupi kao cjelina
episkopija (gr. episkopos) zvanje i podruje kojim upravlja episkop
episkopokracija (gr. episkopos nadzornik, kratia vlast) vladavina (ili:
svemo) episkopa i sveenstva (npr.
u nekoj dravi)
episkopska projekcija opt. prikazivanje slika ili predmeta pomou odbijanja svjetlosti
epispadija (gr. epi-, spao vuem) med.
uroena anormalnost koja se sastoji
u isputanju mokrae kroz poleinu
mukog spolnog organa; gornji procijep uda
epispast (gr. epispao privlaim) v. pod
epispazam
epispastian (gr. epispao privlaim)
med. opi naziv za supstance koje
proizvode plikove na koi, npr. za goruicu
epispastik (gr. epispao privlaim)
med. sredstvo, flaster za izvlaenje
epispazam (gr. epispao privlaim) neprirodno izvlaenje obrezane gornje
koe na mukom spolnom organu da
bi se time dokazalo neidovsko podrijetlo (to su u doba rimskih careva esto radili odroeni idovi); takav
idov zvao se epispast
epistaksa (gr. epistazein nanovo kapati) med. curenje krvi iz nosa
epistemologija (gr. episteme znanje,
spoznaja, znanost logia) fil. teorija
spoznaje; spoznaja o aksiomima filozofije

395

epitafij
epistemon (gr. episteme znanje) znanstveni prirunik
epistemonian (gr. epistemonikos) koji spada u znanost, znanstveni
epistil (gr. epistylis stup) arhit. greda
koja stoji povrh stupova i spaja ih,
arhitrav; glava ili vijenac na stupu
epistola (gr. epistole, lat. epistola) pismo, poslanica, pismena poruka; u
Novom zavjetu: apostolsko pismo,
. poslanica; fig. grdnja preko pisma;
poetska epistola pismo u obliku pjes me, poslanica u stihovima
epistolar (lat. epistolarius) u Kat. crkvi:
sveenik koji na bogosluju ita apostolske poslanice
epistolarij (lat. epistolarium) knjiga u
kojoj su zabiljeene biblijske poslanice, zbirka biblijskih poslanica
epistolarni (gr. epistole) pismeni, u
obliku pisma; epistolski
epistolij (lat. epistolium) malo pismo,
" pisamce
epistolograf (gr. epistole, grafo) onaj
. koji pie pisma, pisac pisama
epistolografija (gr. epistole, grafia)
- umijee sastavljanja pisama (ili: poslanica)
epistomij (gr. epi-stomizo zaepim usta) med. vale na ustima
epistrof (gr. epi-strefo okreem) zool.
. drugi vratni prljen, pomae okretanje glave
epistrofa (gr. epi-strefo okreem, epistrofe okret) med. vraanje bolesti,
sluaj kad se bolest, koja je bila ve
. pri kraju, povrati
epistruktura (gr.-lat.) gornji sloj, nadgradnja, nadogradnja; usp. supstrukcija
epitaf (gr. tafos grob, epitafion) nadgrobni natpis (na spomeniku); nadgrobni spomenik, spomenik uope
epitafij (gr. epitafios) posmrtni govor,
osobito govor u slavu boraca poginulih za domovinu

epitafist
epitafist (gr. epitafion) pisac nadgrobnih natpisa, pisac epitafa
epitalamij (gr. epi-, thalamos lonica)
svadbena pjesma kod starih Grka i
Rimljana koja se, obino u zboru, pjevala pred lonicom (thalamos) mladenaca
epitaza (gr. epitasis pojaanje, porast,
epi-teino) med. pojaanje, pogoranje
u stanju neke bolesti; kaz. zaplet u
dramskom djelu
epitel (gr. epi, thele bradavica, dojka)
fiziol. njeno povrinsko tkivo na
sluznici, npr. na usnama, dojkama
itd.; mn. epiteli djelii koe
epiteliom (gr. epi-, thele) med. epitelni
rak
epitelni (gr. epi, thele) koji se odnosi
na epitel
epitem (gr. epithema) med. oblog, osobito oblog za eludac
epitet (gr. epithetos) poet. pridjev koji
se dodaje imenici da bi predodba
bila to ivlja, potpunija i ljepa, npr.
bijeli dvori, rusa kosa; epitheton
ornans it. epiteton ornans (lat.) ukrasni pridjev, ukrasni prilog
epiteza (gr. epi, thesis postavljanje) 2.
lingv. nastanak glasa
epiteza (gr. epithesis dodatak) 1. gram.
dodavanje na kraju rijei jednog glasa ili sloga radi jaeg artikuliranja
te rijei, npr. -r (tadar umjesto
tada)
epitimija 1. (gr. epithymia) med. udnja, pouda, elja, jak prohtjev za jelima to ga osjea ena za vrijeme
trudnoe; 2. (gr. epitimia) kazna kojom vie crkvene vlasti kanjavaju
nekog sveenika za uinjenu krivnju;
poslati na epitimiju poslati sveenika
u samostan da izdri kaznu na koju
je osuen
epitoga (gr. epi-, lat. toga) gornji ogrta; med. zavoj za rame
epitoma (gr. epitome) saetak, pregled
sadraja

396

epizoon
epitomirati (gr. epitome) dati (ili: napraviti) saetak
epitrit (gr. epitritos) metr. stihovna
stopa od etiri sloga koju ine jedan
spondej i jedan jamb ili spondej i trohej, tako da oba para slogova stoje u
ritmikom odnosu tri prema etiri:
U
(prvi), U
(drugi),
U (trei),
U (etvrti
epitrit)
epitrohazam (gr. epi-, trochazo usput
dodirnem) povrno dodirivanje; ret.
nagomilavanje veeg broja misli u
jednom odsjeku govora
epitropa (gr. epitrope) ret. privremeno
ustupanje, doputanje
epizeugma (gr. epizeuxis) ret. ponavljanje jedne rijei u reenici, npr.
"Davno, davno je to bilo"
epiziotomija (gr. episeion stidnica, tome rezanje) med. zarezivanje meice
u zadnjoj fazi poroda radi proirenja
izlaza poroajnog kanala ime se
olakava poroaj
epizoda (gr. ep-eis-odion umetak, dodatak) dijaloki dio izmeu zborskih
pjesama u starogrkoj tragediji; aljivi umeci u komediji; samostalni,
tj. bez jae veze s glavnom radnjom,
dijelovi u romanu, epskoj pjesmi, drami ili govoru; pren. sporedna radnja, sporedan dogaaj, neto umetnuto to je u slaboj ili ni u kakvoj
vezi s glavnom temom
epizodan (gr. ep-eis-odios) umetnut,
sporedan, uzgredan, u slaboj ili ni u
kakvoj vezi s cjelinom; epizodna pjesma sporedna pjesma, umetnuta pjesma
epizona (gr.) pojas metamorfoze vanjskog dijela Zemljine kore u kojem je
temperatura niska, a tlak jednostran
epizoon (gr. epi-, zoon ivotinja) zool.
nametnik koji ivi na vanjskoj povrini koe; entozoon

epizoonosologija
epizoonosologija (gr. epi-, zoon, nosos
bolest, logia) znanost o zaraznim bolestima domaih ivotinja
epizootian (gr. epi-, zoon) zarazni,
koji ima oblik zaraze (kod ivotinja)
epizootija (gr. epi-, zoon ivotinja) ivotinjska, osobito stona zaraza veih
razmjera, pomor stoke
epod (gr. epodos) arobnjak, gatalac,
onaj koji pomou arolijskih pjesama, izreka, gatalica i natprirodnih
sredstava pomae i lijei
epoda (gr. epado pripjevam, epode)
poet. pripjev, refren, umetnut stih,
zavrna pjesma koja dolazi nakon
strofe i antistrofe u starogrkim zborskim pjesmama; vrsta lirske pjesme
kod Horacija kod koje izmjenino dolaze jedan krai stih (versus epodus)
i jedan dui
epodian (gr. epodos) poet. koji se pripjeva, umetnut; s refrenom, pripjevom
epoha (gr. ep-echo, epoche) doba, vrijeme nekog znaajnog dogadaja od
kojega se poinje brojiti niz godina,
vremenski odsjek ili razdoblje; initi
epohu stvarati novo i znaajno doba,
uiniti sebe ili doba u kojem se ivi
znaajnim, izazvati velik ugled, biti
znaajan; astr. proizvoljno utvren
datum za koji su unijeti u tablice
elementi nuni za izraunavanje mjesta nekog nebeskog tijela
epohalan (gr. epoche) znaajan, velik,
koji ini epohu, koji svojom vrijednosti i znaajem nadmauje sve to se
u tom vremenu dogodilo i daje mu
svoje obiljeje (npr. epohalan izum,
uspjeh i si.)
epohant (gr. epoche, lat. epochans)
onaj koji izvri neto krupno i znaajno, onaj koji predstavlja, koji ini
epohu
epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica
na kojoj stoji znak asnikog ina;
dobiti epolete dobiti asniki in, po-

397

Eppur si muove
stati asnik; izgubiti epolete prestati
biti asnik, biti lien asnikog ina
epolirati (fr. epauler) voj. zakloniti prsobranom, opkopom
epolman (fr. epaulement) voj. prsobran
napravljen od nabacane zemlje, vrea pijeska i dr.
Epona mit. starorimska boica keltskog
podrijetla, zatitnica magaraca i konja
eponim (gr. eponymos) onaj po kojem
je neto nazvano, koji daje neemu
ime (kao to je, primjerice, u Ateni
bio prvi arhont po kojem je tekua
godina dobivala ime, u Sparti prvi
efor, u Tebi prvi beotarh)
eponimian (gr. eponymos) nazvan,
prozvan, istoimeni; kad smisao i znaenje imena odgovora karakteru ili
sudbini onoga koji nosi to ime
eponit drveni, biljni ugljen
epon (fr. eponge spuva) mekana spuvasta tkanina od pamuka, svile, rejona ili vune
epopeja (gr. eipein kazivati, rei, epopoi(a)) junaki spjev, jedinstveno
pjesniko prikazivanje nekog niza
znaajnih dogaaja okupljenih oko
jednog sredita, tj. oko glavnog junaka; epopeja moe biti narodna koja
je uglavnom sastavljena od narodnih pjesama i pria, i umjetnika koju je napisao samo jedan pjesnik; ova
posljednja ima etiri vrste: povijesna
epopeja koja opjevava znaajne povijesne dogaaje, romantina epopeja
koja opjevava junake i ljubavne pustolovine poznatih vitezova, pobona
epopeja sa sadrajem iz Svetog pisma, i komina epopejau kojoj mata
dolazi u sukob s razumom ili osjeajima; ep, epska pjesma
Eppur si muove (tal.) "Ipak se kree"
(tj. Zemlja), rijei koje je uzviknuo
Galilei pred inkvizicijskim sudom
kad su ga primorali da se odrekne
Kopernikovog nauavanja

epruveta

398

epruveta (fr. eprouvette) tanka i dugaka staklena cjevica za kemijske pokuse

epsilon (gr. e, psilos gol) peto slovo
grkog alfabeta, = kratko e; usp. eta
epsilontiar (gr. epsilon) matematiar koji smatra da se matematika
mora uvijek izlagati u potpuno strogom obliku, ak i za nematematiare; pren. pretjerano strog matematiar
epsilontika (gr. epsilon) mat. meu
matematiarima uobiajen naziv za
rigorozno izlaganje matematike
analize; izraz je nastao otud to se u
mnogim dokazima iste analize upotrebljava grko slovo e (epsilon) kao
oznaka za samovoljnu malu pozitivnu veliinu
epski (gr. epos) koji se tie epske poezije; pren. junaki, opiran; epska
pjesma v. epopeja; epska plastinost
prianje koje u epu mora biti tako
ivo i oigledno kao da se dogaa
pred naim oima; epska poezija v.
epika; epski pjesnik = epiar; epska
irina ili opirnost prianje o mnogim
dogaajima u kojima sudjeluje, osim
glavnog junaka, vei broj junaka, opisivanje svega nadugo i nairoko; epski stih stih kojim se ponajee piu
epske pjesme (deseterac i heksametar)
Epsom junoengleski grad poznat po
konjskim utrkama; epsomska sol
(engl. Epsomsalt) gorka sol, magnezijev sulfat
epulis (gr. epulis) med. mekana izraslina na desnima
epulotik (gr. epulotikos koji pomae
zaraivanju) med. lijek za skupljanje i suenje rana
epuloza (gr. epulosis) med. zaraivanje, zaraenje npr. rana
epuracija (lat. epuratio) ienje, proiavanje, trijebljenje

eratian
epurativan (lat. epurativus) koji isti
(ili: trijebi, proiava)
epurirati (lat. purus ist) oistiti, proistiti, otrijebiti, probrati
Equi donati dentes non inspiciuntur it. Ekvi donati dentes non inspiciuntur (lat.) Poklonjenom konju ne
gleda se u zube
Er kem. kratica za erbij
er-Erzahlung it. er-ercelung (njem.)
v. er-form
er-form (njem. er on, lat. forma oblik)
pripovijedanje (ili: pisanje) u treem
licu
era (lat. aera) raunanje vremena, nain
raunanja vremena od nekog znaajnog dogaaja; kranska era, naa
era raunanje vremena od poetka
kranstva, od roenja Isusa Krista
eradijacija (lat. eradiatio) zraenje,
putanje svjetlosnih i toplinskih zraka
erantan (lat. errare lutati, errans) koji
luta, koji je u zabludi, koji grijei;
skitniki
erar (lat. aerarium) dravna blagajna
starog Rima u Saturnovom hramu
na Kapitolu; dravna imovina (za
razliku od fiskusa ili privatne imovine careva); otuda: dravna imovina, dravna (ili: zemaljska, gradska)
blagajna
erare humanum est (lat.) u ljudskoj
prirodi je da grijei
erarni (lat. aerarius) koji se tie dravne kase; erarni prihodi i rashodi, prihodi i rashodi dravne blagajne
erata (lat. errare grijeiti, erratum, errata) mn. tiskarske pogreke; popis
tiskarskih pogreaka koji obino dolazi na kraju knjige; v. eratum
eratian (lat. erraticus) koji luta, koji
se premjeta; nepostojan, nepravilan,
neredovit, nepostojan; eratine stijene
geol. putujue stijene, lutajue stijene, tj. one koje se nalaze na povrini
Zemlje daleko od mjesta na kojem

Erato
su nastale; eratine bolesti med. nepravilne, neredovite, nepostojane,
atipine bolesti, npr. groznica
Erato (gr. Erato) mit. jedna od devet
muza, zatitnica poezije, osobito lirske (ljubavne) te erotine glazbe; u
umjetnosti obino prikazivana s lirom; usp. muza
eratum (lat. erratum) pogreka, zabluda; osobito: tiskarska pogreka; mn.
erata
erazmiki izgovor lingv. izgovaranje
grkoga glasa ete kao e (usp. etacizam); takvo je stajalite zastupao
Erzmo Roterdamski (14661536)
erbab (tur. erbap) strunjak, znalac,
vjetak, sposoban ovjek, majstor
erbati (njem. erben) batiniti, naslijediti
erdegata (mad. orodog vrag) vrag ga
odnio, dovraga (poznata maarska
kletva)
erdegati (ma. orodog vrag) proklinjati
Ereb mit. starogrki bog tmine; ereb
carstvo sjena; podzemni svijet, podzemlje; pakao; vjena tmina
Erehtejon glasoviti hram na atenskoj
Akropoli (5. st. pr. n. e.) posveen
Posejdpnu
erekcija (lat. erectio) podizanje, uspravljanje, uzdizanje; fiziol. dizanje, nabreknue, ukruenje mukog spolnog
organa kao posljedica spolne nadraenosti; osnivanje, ustanovljavanje,
podizanje, izvoenje, graenje
eremit (gr. eremites, lat. eremita) pustinjak, usamljenik, anahoret
eremita (fr. eremitage) pustinjakovo
obitavalite; usamljeno mjesto, usamljena kuica; kuica u parkovima napravljena od drveta ili kamena, posebno je bila omiljena kao ukras u
XVIII. st.; vrsta finog burgundskog
vina
eremitizam (gr. eremos pust, usamljen) pustinjatvo, usamljenitvo, pustinjaki (ili: usamljeniki) ivot

399

ergonomija
erepsin (gr. ereipo raskidam) ferment
u sluznici tankoga crijeva koji rastapa bjelanevine, kazein, peptone i dr.
eretian (gr. erethyzo nadraim) uzbuen, uznemiren, razdraen
eretizam (gr. erethyzo) med. v. eretizija
eretizija (gr. erethyzo nadraim, razdraim) med. uznemirenost, razdraenost, npr. mozga; bolesno poveana uzbuenost; eretizam
ereuksija (gr. ereugomai podrignem,
rigam) med. riganje, podrigivanje;
eruktacija
erg (ar. erg, mn. areg) 2. zem. pjeana
pustinja s dinama (u Sahari)
erg (gr. ergon rad, djelo) 1. fiz. stara
jedinica energije i rada
ergastika (gr. ergazomai radim, djelujem) nauavanje o radu i radinosti
ergastulum (lat. od gr. ergazomai radim) starorimska podzemna robijanica u kojoj su radili okovani kanjenici
ergativ (gr. ergateuo radim) pade koji
se pojavljuje u nekim jezicima i oznauje vritelja radnje (subjekt) koji nije u nominativu
ergela (tur. hergele) 1. stado konja; opor, krdo, mnotvo; 2. uzgajalite konja
ergo (lat.) dakle, stoga, prema tome
ergograf (gr. ergon rad, grafo biljeim)
sprava za biljeenje rada to ga mogu izvriti miii prstiju
ergologija (gr. ergon djelo, rad, logos
govor) grana etnologije koja prouava sve sloene fenomene ljudskog rada
ergometar (gr. ergon rad, metron)
med. sprava za mjerenje rada to ga
izvri jedan mii ili skupina miia
ergonomija (gr. ergon rad, djelo, nomos obiaj, red, zakon) znanstvena
grana koja prouava odnos ovjeka i
stroja u suvremenim uvjetima proizvodnje te nastoji uskladiti ovjekove

ergostat
fizike i psihike mogunosti s radom stroja
ergostat (gr. ergon rad, iostemi stavim, stanem) med. sprava za terapeutsko iskoritavanje rada miia kod
koje bolesnik okreui jednu ruicu
moe izvriti tono odreenu koliinu rada
ergotin (fr. ergotine) med. vaan sastojak raene gljivice, izaziva skupljanje
krvnih ila i nekih miinih snopia,
osobito u maternici; ergotinin
ergotinin (fr. ergotine) v. ergotin
ergotizam (fr. ergot) med. trovanje branom u kojem se nalazi raena gljivica
Erida (gr. Eris) mit. boica svae i razdora kod starih Grka; na svadbi Ahilovih roditelja Peleja i Tetide bacila
meu goste zlatnu jabuku na kojoj
je pisalo: najljepoj (te kalliste), i time izazvala meu nazonima svau
i mrnju to je, posredno, dovelo do
Trojanskog rata
Eridina jabuka jabuka razdora, sjeme
razdora; usp. Erida
erika (lat. Erica) bot. crnjua, grmolika
biljka iz porodice vrjesova
erina (gr. en-, rhis, rhinos nos) mn.
med. sredstva protiv prehlade
ering (njem. Ehe brak, Ring prsten)
zaruni, vjenani prsten, burma
Erinije (gr. Erynis) mn. boice osvete
kod starih Grka koje su, kao izvriteljice pravde, posebice vrile osvetu
nad zloincima; kod Rimljana Furije
eriometar (gr. erion vuna, metron) v.
eirometar
Eripuit caelo fulmen sceptrumgue
tyrannis it. Eripuit celo fulmen
sceptrumkve tiranis (lat.) Oteo je nebu munju, a tiranima ezlo natpis
na poprsju amerikog predsjednika
Benjamina Franklina to ga je izradio francuski kipar Antoine Houdon
(17411828) kao podsjetnik na Franklinov izum munjovoda i na njegovo
uspjeno bavljenje politikom

400

eritrofitoskop
eristian (gr. eristikos) sklon svaanju
i prepiranju; sporan, koji se moe
osporavati, koji je za osporavanje
eristiari (gr. eristike vjetina prepiranja, raspravljanja) mn. oni koji se
vole prepirati, raspravljati; fil. pristae starogrke megarske filozofske
kole (zbog sklonosti prepiranju i raspravljanju)
eristika (gr. eris svaa, prepirka, razdor, eristike) vjetina prepiranja (ili:
raspravljanja, polemiziranja, diskutiranja)
eritem (gr. erythema) med. opi naziv
za pojavu crvenila na koi (kao reakcija koe na tetno djelovanje vanjskog imbenika)
eritrazma (gr. erythros crven) med.
zarazna bolest koe oko plea i prepona
eritremija (gr. erythros crven, haima
krv) med. v. eritroza
eritrijaza (gr. erythros crven) med.
crvenilo kod novoroenadi
eritrizam (gr. erythros crven) pojava
da se u narodu koji inae ima crnu
kosu raaju i djeca s crvenom kosom
(ova pojava osobito je esta kod europskih Zidova, dok je kod crnaca
uope nema)
eritro- (gr. erythros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: crven, koji
je crvene boje
eritroblasti (gr. erythros, blastos klica) fiziol. stanice koje stvaraju crvena krvna zrnca
eritrociti (gr. erythros, kytos uplje
tijelo, trbuasta posuda) mn. crvena
krvna zrnca
eritrodermija (gr. erythros, erma koa) med. jako i prostrano crvenilo koe, praeno jaim ili slabijim ljutenjem
eritrofil (gr. erythros, fyllon list) bot.
lisno crvenilo
eritrofitoskop (gr. erythros, fyton biljka, skopeo promatram, gledam) crve-

eritrofobija
ne naoale, naprava kroz koju se lie
biljaka vidi u grimiznoj crvenoj boji
eritrofobija (gr. erythors crven, fobeomai bojim se) med. bolestan strah
stidljivih osoba od crvenjenja u odreenim situacijama
eritrokloropija (gr. erythros, chloros
svijetlozelen, ukast, opsis vienje)
med. nesposobnost vienja modroute boje
eritromelalgija (gr. erythros, melos
ud, algos bol) med. crveni i jako nateeni oiljci, praeni bolom, povremeno se javljaju po rukama i, rjee, po
nogama pa nestanu; podrijetlo im je
u bolesti ivaca
eritropojeza (gr. erythros, poieo inim,
stvaram) zool. stvaranje crvenih krvnih zrnaca
eritroza (gr. erythros) med. prekomjerno proizvoenje krvi u pluima
eritrozin (gr. erythros) kem. organska
obojena tvar koja se dobiva iz fluoresceina i kojom se utocrveno i modrocrveno boje svila i vuna
erizipel (gr. ervsipelas, erythros crven,
pella koa) med. zarazna bolest; vrbanac, crveni vjetar
erizipelatezan (gr. erythros crven,
pella koa) med. slian crvenom vjetru, u vezi s vrbancem, crvenim vjetrom; koji boluje od erizipela
erker (njem. Erker) v. doksat
eri (engl. earl) grof, trei stupanj plemstva u Engleskoj, izmeu markiza i
vajkaunta
Erlkonig it. Erlkenig (njem. Erlkonig,
dan. ellerkonge) mit. vilinski kralj,
bauk
ermita (fr. eremitage) mali barokni
dvorac ili paviljon u parku neke feudalne rezidencije, namijenjen odmoru
i razmiljanju u samoi; Ermita muzej koji je 1765. u Sankt Peterburgu
osnovala Katarina II., pripada najznaajnijim svjetskim kulturnopovijesnim i umjetnikim ustanovama

401

erotian
eroberung (njem. erobern osvojiti) "osvojenje", ljubavni uspjeh
erodirati (lat. erodere) izjedati, nagrizati; geol. odnositi, skidati
erogacija (lat. erogatio) prav. izdavanje, isplaivanje; dijeljenje, podjela
erogator (lat.) prav. izvritelj posljednje
volje
erogen (gr. eros ljubav, genes, gignesthai roditi se) koji izaziva spolno uzbuenje, spolnu strast
eroicamente it. eroikamente (tal.)
glaz. v. eroico
eroico it. eroiko (tal.) glaz. herojski,
junaki, tj. pojaanom silinom
eror (lat. error) zabluda, pogreka; error facti it. eror fakti (lat.) stvarna
zabluda; error in facto it. eror in
fakto (lat.) prav. zabluda o postojanju
kaznenog djela; error in judicando
it. eror in judikando (lat.) prav. kad
pravni lijek tvrdi da je napadnuta
odluka materijalno netona zbog loe
primjene kaznenog zakona; eror in
procedendo (lat.) prav. kad pravni lijek tvrdi da postupak na osnovi kojega je odluka donesena ne odgovara
zakonu
Eros (gr. Eros) mit. bog ljubavi kod
starih Grka (kod Rimljana: Amor,
Kupidon); pren. ljubav; fil. ljubav
prema idejama, nagon za spoznajom
(kod Platona); astr. planetoid koji se
nekad priblii Zemlji vie nego Mars,
zato to njegova putanja lei izmeu
putanja Zemlje i Marsa
erotematika (gr. erotao pitam) vjetina postavljanja pitanja
erotematski (gr. erotematikos u obliku pitanja, erotema pitanje) nastavna metoda u kojoj jedan pita, a drugi
odgovara, kako je, primjerice, radio
Sokrat; supr. akroamatski
erotian (gr. erotikos) ljubavni; sklon
ljubavi, zaljubljiv, zaljubljen; erotina
poezija ljubavno pjesnitvo

erotiar

402

erotiar (gr. erotikos) pisac ljubavnih

tiva, ljubavni pjesnik
erotika (gr. eros spolna ljubav) vjetina voenja ljubavi, ljubavni ivot;
ljubavno pjesnitvo
erotiziranje (gr. eros spolna ljubav)
fiziol. specifino spolni utjecaj tvari
koje spolne lijezde izluuju u krv
(seksualnih hormona) na sredinji
ivani sustav
erotomanija (gr. eros spolna ljubav,
mania pomama, ludilo) ljubavno ludilo; med. duevni poremeaj kod nekoga tko je obuzet stalnim ljubavnim
zanosom; sve svodi na spolni in i
strast, svuda vidi samo spolne pojave, odaje se prekomjerno spolnom
uivanju, samo o tome misli i govori;
takoer: pojava kad bolesnik umisli
da je netko u njega ili on u nekoga
zaljubljen (erotomanija kod ena =
nimfomanija, kod mukaraca = satir i jaza)
erozija (lat. erosio) izjedanje, nagrizanje; geol. odnoenje, skidanje; med.
povrinski, najee prugasti i vidno
ogranieni nedostaci u sluznici pojedinih organa, npr. eluca, materninog grlia, ronice i dr.
erozivan (lat. erodere, erosivus) koji izjeda, koji nagriza
erpetologija (gr. erpeton gmaz, logia)
zool. v. herpetologija
errando discimus (lat.) na pogrekama uimo
errare humanum est (lat.) grijeiti je
ljudski
errata corrige it. erata korige (lat.)
ispravi tiskarske pogreke (obino se
stavlja na kraju knjige kao naslov
popisa tiskarskih pogreaka)
erudicija (lat. eruditio) naitanost, uenost, izobrazba
erudit (lat. eruditus) znanstvenik, znanstveno izobraen ovjek, znalac
eruditan (lat. eruditus) izobraen, naitan, uen

esen
eruginirati (lat. aeruginare) staviti bakar u hru; bakar ili broncu prevui
naizgled starim slojem bakrene hre
(patine)
erugo (lat. aerugo) hra na bakru,
bakreni oksid
eruirati (lat. eruere iskopati, izrovati)
istraiti, shvatiti, dokuiti
eruktirati (lat. eructare) med. podrigivati se
erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izljev
(gnjeva, ljubavi); geol. izbacivanje,
npr. nekog vulkana; nasilno izbacivanje; iznenadno i obilno proizvoenje
neega; med. iznenadan izljev krvi,
gnoja ili vode; osipanje, izbijanje ospica
eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti,
eruptivus) koji je nastao izbijanjem
iz unutranjosti Zemlje; eruptivne stijene stijene koje su nastale od magme
ili lave; eruptivna groznica groznica
s osipom
escajg (njem. Essen, Zeug) pribor za
jelo
esedar (lat. essedarius, od essedum galska bojna kola na dva kotaa) u starom Rimu: najprije naziv za galske i
britanske borce na kolima, a kasnije
za vrstu gladijatora koje su vrtoglavo
ubacivali u arenu da se bore protiv
onoga na koga prvog naiu
esej (eng. essay, fr. essai, tal. saggio,
lat. exagium) lit. nakon pojave Montaigneovih "Essais" (1580.) naziv za
krau raspravu o nekom znanstvenom, umjetnikom, knjievnom ili
drutvenom pitanju, popularno pisana rasprava, lako razumljiva, strogo
knjievna i nimalo povrna, ogled,
pokuaj; prid. esejistiki
esejist (engl. essayist) pisac kraih rasprava, ogleda, eseja: publicist, suradnik asopisa (kod Engleza)
Eseker (njem. Essek Osijek) Osjeanin
esen (hebr. haaim utljivci) pripadnik
staroidovske sljedbe u Kristovo do-

esencija
ba; eseni su nauavali besmrtnost
due te su bili protivnici privatnog
vlasnitva, novca i obitelji
esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost,
bit, glavno, glavni sadraj; kem. glavni tekui sastojak to se dobije iz neega destiliranjem; alkoholni i bitni
sastojak plodova, biljaka itd.; miris;
mirisno ulje
esencijalan (lat. esse biti, essentialis)
bitan, bivstven, pravi, glavni, osnovni, neophodan
esencijalije (lat. essentialia) mn. bitnosti, bitne stvari, glavne stvari, bitni
sastojci; essentialia constitutiva it.
esencijalia konstitutiva (lat.) mn.
glavni sastojci
eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo,
uinak
eseri mn. pov., pol. pripadnici jedne politike stranke u Rusiji koji su se istaknuli svojom nepomirljivou prema boljevicima (naziv prema kratici
SR = socijalni revolucionari
esesovac pripadnik njemake faistike
organizacije SS = Schutzstaffel it.
uctafel (njem.) zatitni odred
eshatokol (gr. eschatos posljednji) svretak, kraj
eshatologija (gr. eschatos krajnji, posljednji, logia) teoloko nauavanje o
tzv. posljednjim stvarima, tj. o onome
to nakon smrti eka pojedince, ovjeanstvo i cijeli svijet, dakle: nauavanje o smrti, besmrtnosti due, sudnjem danu, propasti svijeta, vjenom
blaenstvu i paklu
Eshin atenski govornik (389314 pr.
n. e.); bio je protivnik slavnoga Demostena i pristaa Filipa Makedonskog
eskadra (fr. escadre, p. escuadra, lat.
ex-guadra) voj. sastav bojnih brodova
pod istim zapovjednikom
eskadrila (fr. escadrille) voj. mali sastav bojnih brodova pod istim zapo-

403

eskontirati
vjednikom, mala eskadra; skupina
vojnih zrakoplova
eskadron (fr. escadron, tal. squadrone,
p. escuadron) voj. taktika jedinica
konjice od 120 do 150 konjanika u
ratnom stanju
eskalada (fr. escalade, lat. scala) voj.
penjanje na zidove i bedeme utvrda
pomou jurinih ljestava
eskaladirati (fr. escaler) pom. uploviti
u pogrenu luku
eskamotaa (fr. escamotage) vjeto izvedena kraa; opsjena, varanje, trik
eskamoter (fr. escamoteur) opsjenar,
maioniar; lopov
eskampirati (fr. escamper) voj. uraaknuti, pobjei
eskapada (fr. escapade) jah. pogrean
skok konja u stranu; pren. nepromiljen i nestaan podvig, nestaluk
eskapizam (engl. escape) "bijeg od ivota", izbjegavanje odgovornosti, bijeg iz stvarnosti
eskarpa (fr. escarpe, p. escarpa) voj.
unutaranji bedem, najdonji prsobran nekog rova, opkop
eskarpine (fr. escarpin) mn. 1. plesne
cipele; 2. nekadanja muka nonja:
kratke hlae, svilene arape i niske
cipele
eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti,
iskopati bedem (ili: opkop)
Eskim (eskimo u jeziku AlgonkvinIndijanaca: onaj koji jede sirovo meso; Eskimi sami sebe zovu "Inuvit" =
ljudi) pripadnik lovako-nomadskog
naroda uz sjeverne rubove Amerike,
u Sibiru, na Aljasci i Grenlandu
eskivirati (fr. esquiver) u portu, osobito boksu; vjeto izbjei protivnikov
napad, neprimjetno se izvui iz tekog poloaja
eskiza (fr. esquisse) skica, povrni nacrt
eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto
eskontirati (fr. excompter, lat. escomputare) trg. v. diskontirati

eskorta
eskorta (fr. escorte, tal. scorta) naoruana pratnja; pren. povorka
eskorteri (fr. escorteurs) mn. voj. tip
ratnih brodova koji slue kao zatita
oklopnjaama i krstaricama
eskortirati (fr. escorter) pratiti, sprovoditi pod oruanom pratnjom
Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog lijenitva, sin Apolonov i Koronidin;
pren. lijenik
eskulentan (lat. esca jelo, esculentus)
koji je za jelo, koji se moe jesti
eskulin (lat. aesculus lunik, hrast)
tvar koja se nalazi u kori divljeg kestena (C 21 H 24 0 1;J )
Eskurijal (p. escoria) ime jednog kraljevskog dvorca kod Madrida; eskurijal-vuna fina panjolska vuna
Esmarchov povez it. Esmarhov elastina vrpca za povezivanje udova kako bi se sprijeilo krvarenje (po imenu njem. kirurga Johanna Friedricha
Esmarcha, 18231908)
esmer (tur.) crnomanjast, crn
esmeralda okretni ples u dvoetvrtinskom taktu, slian brzoj polki
esnaf (tur.) ceh (u balkanskim zemljama pod turskom vlau)
espada (p. espada) ma; maem naoruan borac, osobito u borbi s bikovima
espadilja (p. espadilla, espada, tal.
spada, gr. spathe irok ma) mali
ma
espadon (p., fr. espadon) veliki irok
ma za obje ruke i s dvije otrice
espadrila (fr. espadrille) laka, od vlakana trave esparto pletena cipela s konim ili drvenim potplatom
espanjol (fr. espagnol) panjolski duhan
za mrkanje
espanjola (fr. espagnole) panjolski ples
espanjolet (fr. espagnolette) fina vunena tkanina
esparagosa (p. esparagossa) vuna od
panjolskih ovaca
esparto (p. esparto) konasti listovi
jedne vrste trave (lat. tipa tenacis-

404

estakada
sima) koja dolazi iz panjolske i Alira, a slui za izradbu hasura, za
motanje cigara, u proizvodnji papira
i dr.
esperantist (fr. esperance nada) pristaa esperanta; onaj koji ui esperanto
esperanto (fr. esperer nadati se, esperance nada) umjetni meunarodni jezik iji je tvorac ruski lijenik L. L.
Zamenhof; sastavljen je preteito od
romanskih korijenskih sastojaka;
jednostavan, pravilan i lak za uenje
espirando (tal.) glaz. zamirui, umirui,
izdiui
esplanada (fr. esplanade, p. esplanada, lat. planus ravan) slobodno i ravno mjesto, prazan prostor pred velikim graevinama i tvravama; vjebalite; voj. krov na prsobranu
espressivo (tal.) glaz. s puno izraajnosti, izraajno
espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um,
razum; otroumlje, dosjetljivost, duhovitost; smisao neega, sadraj nekog djela; najfiniji tekui sastojak neke tvari koji se dobije destilacijom,
esencija; narav, karakter; bel-esprit
it. bei espri (fr.) lijep duh, ovjek
koji se bavi umjetnou i znanou,
onaj koji polae pravo na duhovitost;
esprit de corps it. espri d kor (fr.)
prijateljstvo, prijateljska solidarnost;
esprit des lois espri de loa (fr.) duh
zakona
esquire it. iskvajer (engl.) titonoa,
pa; titula nieg plemstva kod Engleza; danas: titula kojom se oslovljava svaki ugledniji ovjek (odgovara naem "potovani")
esse (lat.) biti, postojati; kao imenica:
bie, postojanje
est (fr.) istok
est modus in rebus (lat.) v. modus
estafet (fr. estafette) tekli, glasnik na
konju; v. tafeta
estakada (p. estacada, tal. steccata,
njem. Staken motka) pozabijani stu-

estamento
povi, pozabijani kolci, brana; drveni
most, skela
estamento (p. estamento, lat. stamentum, lat. stare stajati) stale; narodna ili staleka skuptina u panjolskoj; mn. estamentos oba tijela panjolskog narodnog predstavnitva
estamp (fr. estampe, tal. tampa, njem.
stamfen, Stempel ig) utisnut lik, bakrorez; izrezana eljezna ploa; peat, ig
estampida (fr.) pjesma slina baladi,
ali neto ivlja od nje; vrsta srednjovjekovnog plesa (plesa i jedna ili
dvije plesaice)
estancija (p. estancia) u Ju. Americi:
posjed na kojem se uzgaja stoka; manje seosko imanje; stan, boravite
estancijero (p. estanciero) posjednik
(ili: vlasnik) estancije
estavela (fr. estavelle) otvor u kru u
koji za vrijeme sue voda ponire, a u
vrijeme kinog razdoblja iz njega izbija
Estera (perz. stareh zvijezda) lijepa idovka koja je postala ena perzijskoga kralja Kserksa (Ahasvera); spasila svoj narod od pokolja u Perziji
esteri (gr. aither ist, gornji sloj zraka)
kem. "sloeni eteri", spojevi kiselina
s alkoholima (naziv dao njem. kemiar Gmelin)
estet (gr. aisthetikos zamjetljiv) v. estetiar; onaj koji promatra ivot i svijet
s estetskog stajalita
esteticizam (gr. aisthesis osjeaj, osjet,
aisthetike) estetsko shvaanje ivota,
shvaanje po kojem u estetskom uivanju i stvaranju lei najvia vrijednost i po kojem je lijepo preteit initelj pri svakom prosuivanju i djelovanju (ovoga shvaanja najvie su
se drali romantiari); supr. intelektualizam i moralizam
estetian (gr. aisthetikos zamjetljiv)
zamjetljiv, koji spada u podruje osjetila i osjetilnog zamjeivanja; koji se

405

estimatoran
tie dobrog ukusa; lijep, koji odgovara zakonima lijepog; estetski osjeaj
smisao za ono to je lijepo, smisao
za umjetnost, osjeaj i ukus za lijepo;
estetski
estetiar (gr. aisthetike) filozof umjetnosti, poznavatelj umjetnosti, sudac
u pitanjima ukusa; ovjek koji o svemu sudi samo sa stajalita lijepog;
ovjek koji voli lijepo, uiva u lijepom
estetika (gr. aisthetike) znanost o osjetilnom zamjeivanju; u uem smislu:
znanost o lijepom, osobito o umjetnosti kao najpotpunijem izrazu onoga
to je lijepo, znanost o smislu za umjetnost kao najpotpunijem izrazu
onoga to je lijepo, znanost o smislu
za umjetnost i o umjetnikom ukusu
estetizirati (gr. aisthetikos) govoriti
ili pisati o lijepom, o ukusu, o umjetnikim pitanjima i stvarima; oplemenjivati osjeaje
estetski (gr. aisthetikos) v. estetian
estezija (gr. aisthesis) osjeaj, osjet,
osjetilno opaanje; osjeaj
esteziologija (gr. aisthesis osjeaj,
osjet, logia) znanost o osjetilima, znanost o osjetilnim organima
esteziometar (gr. aisthesis osjeaj, osjet, metron) psih. instrument za ispitivanje osjetljivosti koe za osjeaj
prostora putem odreivanja najmanjeg razmaka na kojem se dva mjesno odvojena osjetilna podraaja mogu osjetiti upravo kao odvojeni;
instrument za mjerenje umora
estimacija (lat. aestimatio) procjena,
procjenjivanje, ocjenjivanje; cijenjenje, uvaavanje, potovanje
estimator (lat. aestimator) onaj koji odreuje vrijednost emu, procjenitelj
estimatoran (lat. aestimatorius) procjenjivaki, koji se tie procjenjivanja;
estimatorna prisega (lat. juramentum
aestimatorium) prav. kad netko prisie da e savjesno izvriti procjenu
neke stvari ija je vrijednost sporna;

estimirati
aestimatoria actio it. estimatorija
akcio (lat.) prav. tuba protiv procjene vrijednosti neke stvari
estimirati (lat. aestimare) procijeniti,
ocijeniti; drati, smatrati; cijeniti,
uvaavati, potovati
estivacija (lat. aestivatio) bot. doba pupanja, poloaj cvjetnih listia prije
rascvjetavanja
estofado (p.) slikanje, vezenje na zlatnoj podlozi; tehnika polikromiranja i
pozlate na drvenim kipovima
estokada (fr. estocade) bod maem,
udar maem bodimice; pren. nametljiva i drska molba za zajam, otmjeno prosjaenje; varanje, prijevara
estrada (fr. estrade, lat. via strata plonik, poploen put) prvobitno: put; uzvienje, podij, uzvieno mjesto na podu (npr. kod prozora)
estragon (fr.) biljka Artemisia dranunculus (lat.) iz porodice glavoika, mladi izdanci slue kao hrana i zain
estrangela (gr. strongylos zaokruen,
svinut) najstarije sirijsko pismo (4. i
5. st. n. e.), zaobljenih oblika
estrapada (fr. estrapade, p. estrapada)
muenje, razliita muila; vrsta akrobacije; jah. kad se konj propne pa
istodobno pojuri
estrapadirati (fr. estrapader) muiti;
jah. propeti se i istodobno pojuriti
(za konja)
estremadura (p. estremadura) prvobitno; panjolska vunica, konac od
vune; danas: esterostruk konac
estromanija (gr. oistros strast, ljubavna pouda, mania pomama, ludilo)
spolna pouda, nezasitnost u zadovoljavanju spolnog nagona
estron (gr. oistros strast) hormon koji
pobuuje strast (poudu)
estropirati (fr. estropier, lat. turpis ruan, exturpiare) osakatiti, obogaljiti,
nainiti bogaljem; kod slikara i kipara: pokvariti, unakaziti

406

Et cum piritu tuo

estrus (lat. oestrus) skup promjena u
enki sisavaca u doba parenja
estuacija (lat. aestuatio) valjanje morskog valovlja, pjenuanje mora; pren.
uzburkanost strasti, plahovitost
estuarij (lat. aestuarium) laguna; ue
velikih rijeka slino morskom zatonu
(supr. delta); med. prostorija za znojenje
estuirati (lat. aestuare) pjeniti se, bjesnjeti; za rijeku: irokim uem ulijevati se u more ili rijeku
estuozan (lat. aestuosis) strastven, plahovit, ustar
eak (tur. ak) uzbuenje, zanos
eala (njem. essen jesti, Schale alica;
posuda) posuda za jelo (osobito vojnika)
eanpirati (fr. echampir) slik. svjetlou i osjenavanjem pojaati sliku na
njezinoj osnovi
earpa (fr. echarpe) voj. asniki opasa
kao znak deurstva ili kakve druge,
posebno sveane, dunosti; pojas,
opasa; kosi udarac; pucatien echarpe
it. an earp (fr.) pucati iskosa (ili:
sa strane, s boka)
eel (fr. echelle) ljestvica, glazbena skala; zem. mjerilo prema kojem se izrauje neki crte, omjer; mn. glavna
trgovaka mjesta i skladita na Istoku (echelles du Levant)
eelon (fr. echelon) preka na ljestvama; pren. stupanj; vojni prijevoz; dio
vojne formacije u pokretu
eelonirati (fr. echelonner) voj. rasporediti trupe po eelonima
eofirati (fr. echauffer, lat. calefacere)
zagrijati, raspaliti, razdraiti, naljutiti, uiniti nestrpljivim
etraf (tur.) odlinici, uglednici; plemstvo, aristrokracija
et cetera (lat. et cetera) i tako dalje;
kao kratica: etc. = itd.
Et cum piritu tuo (lat.) I s duhom
tvojim (u katolikoj liturgiji odgovor
na zapjev Dominus vobiscum)

Et sit humus cineri..,

Et sit humus cineri non onerosa tuo
it. et sit humus cineri non oneroza
tuo (lat.) I neka zemlja ne bude teka
pepelu tvojem
eta (fr. etat, lat. status stanje) 1. stanje,
poloaj, svojstvo; stale, poziv; dravno gospodarstvo, predraun o prihodima i rashodima u dravnom gospodarstvu; domainstvo; predraun o
prihodima i rashodima u dravnom
gospodarstvu; gospodarenje; voj. propisano brojno stanje trupa; drava;
l'etat c'est moi it. l'eta se moa (fr.)
"Drava sam ja!" glasovita izjava fr.
kralja Luja XIV. pred parlamentom
1655., a izraava vrhunac apsolutistike svijesti jednog vladara; etatna
godina proraunska godina
eta (gr. e) 2. sedmo slovo grkog alfabeta, dugo e
Eta (gr. Oite) gora u Tesaliji na kojoj
se spalio Heraklo
etablirati (fr. etablir, lat. stabilire)
utvrditi, osnovati, ustanoviti, otvoriti, npr. trgovinu, radionicu, tvornicu
i si.; etablirati se otvoriti sebi trgovinu, radionicu, tvornicu; smjestiti
se, udomaiti se, naseliti se, okuiti
se, oeniti se
etablisman (fr. etablissement) postavljenje, namjetenje; ustanovljavanje,
podizanje, osnivanje, otvaranje (trgovine, radionice, tvornice, poslovnice
itd.); ustanova, trgovina, radionica;
vea otmjena gostionica, mjesto za
provod
etacizam (gr. eta) izgovaranje grkog
slova eta kao dugog e, koje je uveo
humanist Erazmo Roterdamski
(14671536); supr. itacizam
etalon (fr. etalon) 1. pramjera, osnovna
mjera, osnovna teina; voj. kalibar,
kalibarska mjera; 2. pastuh, drijebac
etalonirati (fr. etalonner) badariti,
mjeru ili uteg dovesti u sklad sa za-

407

etelizam
konskim odredbama; izjednaavati
mjerenja kod instrumenata
etamin (fr. etamine) tanka i rijetka pamuna tkanina, slina gazi, stavlja
se u podstavu odijela; platno za sita
i cjedila; prozirna tkanina od kamgarna za enske haljine; estamin
etapa (fr. etape, njem. Stapel) stupanj,
stupanj razvoja; voj. konak, noite,
postaja, odmorite; dan, mara; spremite, skladite robe; dnevni obrok
etas (lat. aetas) doba, ljudski vijek, doba
ivota, ivot
etatizam (fr. etat drava) privredni sustav u kojem drava nastoji, na tetu
privatne inicijative, uzeti to vie privrednih izvora u svoje ruke i staviti
ih pod svoj nadzor
etatizirati (fr. etatiser) podravati, podravljivati, prevesti u dravno vlasnitvo ili pod dravnu upravu; utvrditi stavke prihoda i rashoda u dravnom proraunu
etats generaux it. eta enero (fr.)
glavni stalei, skuptina triju stalea: plemstva, sveenstva i graanstva koja se sastajala u Francuskoj
od 1302. do 1614.; nakon nesastajanja od 175 godina, Luj XVI. ponovno
je sazvao 5. svibnja 1789., ime je
zapoela Francuska revolucija
etaa (fr. etage, tal. staggio, lat. stare
stajati) kat kue (zapravo samo
gornji katovi kue, bez prizemlja);
etano vlasnitvo vlasnitvo samo
jednog stana ili samo jednog kata u
viekatnoj zgradi; etani katni, u vezi
s katom; etano grijanje grijanje po
katovima u suvremenim zgradama
(jednom pei zagrijava se cijeli kat)
etaer (fr. etagere) polica, stakleni ormar s vie pregrada za stakleno posue, knjige itd.
etani (fr. etage) v. pod etaa
etelizam (gr. ethelo hou) fil. v. voluntarizam

Eteoklo

408

Eteoklo (gr. Eteokles) mit. sin Edipov

i Jokastin; s bratom Polinikom otimao se za vlast nad Tebom te su u
boju braa ubila jedan drugoga
eter (gr. aither ist, gornji sloj zraka)
1. u grkoj predstavi: plameni uzduh
u kojem lebde zvijezde i stanuju bogovi, dakle nebeski prostor i svjetlosna tvar ujedno, nebo; 2. u grkoj filozofiji najfinija pratvar (Anaksagora,
Empedoklo, Platon), peti element
kvintesencija koji ispunjava nebeski prostor iznad Mjeseca (Aristotel); 3. kem. fina, bistra, bezbojna,
lako pokretljiva tekuina karakteristina mirisa, specifino laka od vode
(C4H10O); fiz. tvar koja, osim materije
u prostoru, po pretpostavci postoji kao
sredina u kojoj se zbivaju odreene
pojave u prirodi; npr. energija koju
Sunce zrai u prostor prenosi se poprenim valovima kroz elastinu sredinu koja je bez teine, imponderabilna
eterian (gr. aitherios) nebeski ist,
oduhovljen, njean, duhovni; kem.
slian eteru, koji ima svojstva etera
eterina ulja kem. lako isparljivi sastojci mnogih biljaka koji se dobivaju destilacijom ovih biljaka vodenom
parom; imaju vanu i mnogostruku
primjenu u medicini i kozmetici
eterirati (lat. aeternare) ovjekovjeiti,
uiniti vjenim
eterizacija (gr. aither) med. udisanje
sumpornog etera radi privremenog
opijanja; usp. eterizirati
eterizam (gr. aither) v. eterizacija
eterizirati (gr. aitho zapalim, izgorim,
aither) med. dati da se udie para
istog sumpornog etera s primjesom
atmosferskog zraka kako bi se osjetljivost ivaca za neko vrijeme oslabila
i na taj nain ivci uinili neosjetljivim prema bolovima

etika
eternal (lat. aeternalis vjeit) tanka, valjana i veoma fina prugasta tkanina
od eljane vune
eternalan (lat. aeternalis) vjean, vjeit, neprolazan, trajan
eternit (lat. aeternus vjeit) grad. smjesa od cementa i azbesta koja se upotrebljava za pokrivanje krovova
eternizirati (fr. eterniser) ovjekovjeiti;
produiti u vjenost
eteroman (gr. aither eter, mania
strast) onaj koji je odan strasti pijenja ili udisanja etera
eteromanija (gr. aither, mania) bolesna strast za pijenjem ili udisanjem
etera
eterska narkoza med. v. eterizacija
etezije (gr. etos godina, etesios godinji, etesie) mn. vjetrovi u podruju
Sredozemlja koji puu sa sjeverozapada oko 40 dana godinje, i to ljeti;
etezijski vjetrovi
etezijski vjetrovi v. etezije
Etiam tu, mi fili it. ecijam tu, mi fili
(lat.) I ti, moj sine (rijei koje je izgovorio umirui Julije Cezar ugledavi meu svojim ubojicama i svoga miljenika Junija Bruta)
etiar (gr. ethike) uitelj (ili: propovjednik) morala; onaj koji se bavi etikom ili praktinom filozofijom; onaj
koji ivi u skladu s moralnim zakonima i propisima
etiki (gr. ethikos) koji spada u etiku,
koji se tie etike ili je u vezi s etikom,
moralan, moralno ist
etiki dativ (1. dativus ethicus) gram.
osjeajni dativ, tj. dativ kojim se izrie osjeaj prema onome s kim se
govori ili prema onom o emu se govori, npr. Kako si mi?
etida (fr. etude, lat. studium) glaz. studija, djelo za tehniko vjebanje, osobito za uvjebavanje prstiju; slik.
crte kao studija, ogled
etika (gr. ethos obiaj, ethike) fil. dio
filozofije koji prouava i procjenjuje

etiketa

409

moralne vrijednosti (to je dobro ili

to je loe, to treba biti ili to ne
treba biti), podrijetlo i naela moralnosti (jo se zove: moralna filozofija,
praktina filozofija, znanost o moralu); kranska etika znanost o moralu
utemeljena na kranskim dogmama;
senzualna etika shvaanje po kojem
je "dobro" ono to se osjetilnom zamjeivanju pokae kao takvo; radost
trenutka
etiketa (fr. etiquette) 1. cedulja (ili: listi) s natpisom, natpis na robi na
kojem je oznaena koliina, kakvoa,
cijena i dr.; 2. cedulja na lijekovima
s uputom o vremenu uzimanja i nainu uporabe toga lijeka; 3. dvorski
obiaji, dvorski propisi; ukruenost i
usiljenost drutvenih formi, pravila
drutvenog ophoenja; formalnosti u
tituliranju pri pisanju molbi
etikoteologija (gr. ethike, theologia
znanost o Bogu) fil. pokuaj da se
postojanje i osobine Boga izvedu i
dokau na osnovi postojanja morala
i moralnog poretka u svijetu, nauavanje o Bogu zasnovano na nauavanju o moralu; moralna teologija
etilen kem. plin bez boje, mirisa i okusa; sastavni dio plina za osvjetljenje;
upotrebljava se za proizvodnju iperita
etimolog (gr. etymologos) onaj koji istrauje podrijetlo i znaenje rijei
etimologija (gr. etymologia) znanost
koja istrauje podrijetlo, korijen i osnovna znaenja rijei; znanost o tvorbi rijei
etimologikon (gr. etymon pravo znaenje neke rijei prema njezinom podrijetlu, logos) djelo koje ispituje podrijetlo i korijen rijei; rjenik s naznaenjem podrijetla rijei
etimologizirati (gr. etjnmon pravo znaenje neke rijei prema njezinom
podrijetlu, logos) prouavati podrijet-

etnocentrizam
lo rijei, baviti se ispitivanjem podrijetla rijei
etimoloki (gr. etymon, logos) korijenski, koji spada u podruje etimologije
etimon (gr. etymon) korijen, podrijetlo
i osnovno (ili: pravo) znaenje neke
rijei
etiologija (gr. aitia uzrok, aitiologia)
fil. znanost o uzrocima i posljedicama
nekih redovitih pojava; znanost o loginom obrazlaganju i dokazivanju,
npr. u hriji; med. dio medicine koji
istrauje i prouava uzroke bolesti
etioloki (gr. aitia uzrok, logikos) uzroni, kauzalan
etiopizam (gr. Aithiops) religijsko-politiki pokret meu crncima kranima u junoj Africi kojemu je cilj dobivanje crkvene samostalnosti
etmoid (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos
oblik) anat. sitasta kost (jedna od lubanjskih kostiju)
etmoidan (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos oblik) koji je u obliku sita, sitast
etnicizam (gr. ethnea) neznabotvo,
mnogobotvo, vjera u postojanje vie
boanskih bia koja su meusobno
jednaka ili jedna drugima podreena
etniki (gr. ethnikos) prvobitno: neznaboaki (zato to su kranski pisci
srednjeg vijeka sve nekrane i neidove nazivali ethnea, lat. gentes =
narodi); danas: narodni, svojstven
narodu, podrijetlom iz naroda, u vezi
s narodom
etno-park etnografski park, tj. kue iz
razliitih etnografski zanimljivih
krajeva (ukljuujui i predmete koji
u te kue spadaju) smjetene u slobodnoj prirodi
etnobiologija (gr.) znanost koja prouava bioloka svojstva nekoga naroda
etnocentrizam (gr. etno- narodski,
puki, lat. centrum sredite) isticanje

etnogeneza
pripadnosti etnikoj skupini, nacionalni individualizam
etnogeneza (gr. ethnos pleme, narod,
genesis postanak) proces stvaranja i
postojanja naroda (prouava se na
osnovi arheolokih, lingvistikih i
povijesnih podataka)
etnograf (gr. ethnos pleme, narod, grafos) v. etnolog
etnografija (gr. ethnografia) v. etnologija
etnografski (gr. ethnos narod, grafo)
v. etnoloki
etnolog (gr. ethnos, logos) onaj koji se
bavi prouavanjem naina ivota i
obiaja nekog naroda
etnologija (gr. ethnologia) znanost o
ivotu, vjerovanjima i obiajima nekog naroda; etnologija
etnoloki (gr. ethnos, logos) koji je u
vezi sa ivotom i obiajima naroda;
etnoloki muzej zbirka umjetnikih
djela, orua, odjee, domova u minijaturi i dr. nekog naroda, iz ega se
moe donekle dobiti slika i jasnija
predodba o ivotu i obiajima toga
naroda
etnopsihologija (gr. ethnos narod,
psyche dua, logia znanost) znanost
koja prouava duevne osobine (tzv.
"narodnu duu") veih zajednica i pojedinih naroda
etognozija (gr. ethos obiaj, gnosis poznavanje, znanje) znanost o obiajima, navikama
etografija (gr. ethos, grafia) v. pod etologija
etografski (gr. ethos, grafo) v. etoloki
etokracija (gr. ethos obiaj, kratia vladavina) vladavina morala ili vrline,
idealno dravno ustrojstvo u kojem
bi moralnost bila jedini zakonodavac
i vladar
etologija (gr. ethos obiaj, logia) prikazivanje (ili: crtanje) karaktera jednog
ovjeka ili moralnih shvaanja i obiaja jednog naroda, karakterologija

410

eudemonija
(izraz J. S. Milla); etografija zool.
znanost o ivotnim navikama ivotinja
etoloki (gr. ethos, logos) koji je u vezi
s etologijom; etografski
etopeja (gr. ethos, obiaj, poiein initi,
praviti) crtanje (ili: prikazivanje) karaktera
etos (gr. ethos) obiaj, ud, narav; zbroj
stalnih osobina nekog ovjeka, karakter (za razliku od patosa, tj. trenutanog i promjenjivog stanja due)
etrioskop (gr. aithria vedrina, vedro
nebo, skopeo gledam) naprava pomou koje se odreuje koliko je nebo
isto od oblaka (parabolino izdubeno
zrcalo u ijem se aritu nalazi crno
obojena kugla osjetljivog termometra)
Etrurija (lat. Etruria) pokrajina u staroj srednjoj Italiji (dananja Toscana)
etruskologija (lat. Etruria, gr. logos
govor) znanost o podrijetlu, povijesti
i kulturi starih Etruana, tj. Italije
u predrimsko doba
etve stara jedinica za mjerenje gravitacije, znak E (po ma. fiziaru Rolandu von Eotvosu, 18481919)
eu (gr. eu) grki prilog, pojavljuje se
kao predmetak u mnogim sloenicama i oznaava neto dobro, valjano,
pravo, lako, povoljno; supr. dis
euanaleptian (gr. eu, analeptikos)
med. koji lako i brzo ozdravlja
euantan (gr. euanthes) pr. bot. s lijepim cvjetovima, koji lijepo cvjeta
eubiotika (gr. eu, bios ivot) znanost
o dobrom ivljenju; dijetetika
eubulija (gr. eubulia) mudrost, razboritost
eudemonija (gr. eudaimonia) srea,
blaenstvo; kao vlastita imenica: boica sree i blaenstva kod starih Grka

eudemonist
eudemonist (gr. eudaimon sretan, blaen) fil. pristaa eudemonizma: Demokrit, Sokrat, Epikur, Spinoza, Locke, Leibniz, Feuerbach, D. F. Strauss
i dr.; eudemonolog
eudemonizam (gr. eu-daimon sretan,
blaen) fil. etiki smjer koji smatra
sreu i blaenstvo glavnim motivom,
pobudom i svrhom svih naih tenji
(prid. eudemonistiki); eudemonologija
eudemonizam (gr. eudaimon blaen,
sretan) nauavanje prema kojem su
srea i zadovoljstvo svrha ljudskog
ivota; eudajmonizam
eudemonolog (gr. eudaimom) fil. v.
eudemonist
eudemonologija (gr. eudaimon) fil. v.
eudemonizam
eudibiotika (gr. eudios tih, miran, vedar, bios ivot) vjetina vedrog i
udobnog ivljenja; v. eubiotika
eudinamija (gr. eu, dynamis sila) med.
krjepkost, snanost; eukrazija
eudiometar (gr. eudios tih, miran, vedar, metron) instrument za ispitivanje zraka, tj. za utvrivanje koliine
kisika u zraku
eudiometrija (gr. eudios tih, miran,
vedar, metron) ispitivanje (ili: mjerenje) kakvoe zraka
eudiometrijski (gr. eudios, metron)
koji se tie eudiometrije, koji je u
vezi s eudiometrijom
eueksija (gr. eu-exo, euexia) med.
zdrav i lijep izgled, dobro zdravlje
euemija (gr. eu, haima krv) med. dobro
(ili: povoljno) stanje krvi, dobar (ili:
povoljan) sastav krvi
eufemija (gr. eufemia) ublaavanje i
uljepavanje grubog izraza blaim i
ljepim izrazom
eufemistiki (gr. eufemeo govorim
rije koju je ugodno uti) koji ublaava, koji uljepava (izraz, rije)
eufemizam (gr. eufemismos) poet. figura uljepavanja, zamjenjivanje iz-

411

eufuizam
ravnog ili grubog izraza blaim, npr.
laka ena umjesto prostitutka, ili zaobilaziti istinu umjesto lagati
eufijistiki (gr. eufies stasit, naoit)
v. eufujistiki
eufijizam (gr. eufies stasit, naoit) lit.
v. eufujizam
eufonian (gr. eufonos) blagozvuan;
eufonino slovo slovo koje se stavlja
u neku rije samo radi blagozvunosti
eufonij (gr. eufonos blagozvuan) glaz.
instrument koji se sastoji od odreenog broja aa od kojih svaka, razliito punjena, ima svoj ton; svira se
prevlaenjem gudala preko rubova
aa
eufonija (gr. eufonia blagozvunost)
blagozvunost u rijeima, tj. uporaba
dobrog knjiievnog stila tako da se
rijei mogu lako izgovarati i dobro
uti; supr. kakofonija
eufonist (gr. eu, fone glas, ton, zvuk)
onaj koji pie po zakonima fonetike,
fonetski; usp. fonetiar
euforija (gr. euforia lako podnoenje,
strpljenje) osjeaj ugode, stanje u kojem se bolesnik osjea neobino ugodno, zadovoljan je samim sobom, misli
i osjeaji puni su mu razdraganosti
i vedrine; ovakav osjeaj javlja se
obino kod raznih duevnih i ivanih bolesti, kod tuberkuloznih bolesnika, narkomana i alkoholiara; prema Flieszu osobito se javlja pred samu smrt
eufradija (gr. eufradeia) rjeitost
eufrazija (gr. eufrasia) veselost, dobro
raspoloenje (osobito pri gozbi)
Eufrosina (gr. Eufrosine) mit. jedna
od triju Gracija; ona koja daje radost
eufuistiki (gr. eufues, engl. Euphues)
lit. bombastian, neprirodan, pretjerano kien
eufuizam (gr. eufues stasit, naoit, lijep, engl. Euphues) lit. bombastian
i pretjerano kien knjievni stil u En-

eugenetika
gleskoj, nazvan prema romanu "Euphues or the Anatomy of Wit" koji je
1578. napisao John Lyly
eugenetika (gr. eu, genea potomstvo)
jedna od najvanijih grana socijalne
politike: rasna higijena, tj. znanost
o uvjetima koji vode stvaranju tjelesno i duevno zdravog potomstva,
odnosno koji sprjeavaju raanje nezdravog i za ivot nesposobnog potomstva; tenja za stvaranjem ovakvih uvjeta
eugenika (gr. eu, gennao raam) v.
eugenetika
eugenol (gr. eugenes dobrog podrijetla, lat. oleum ulje) kem. bezbojna i
mirisna tekuina, sastavni dio karanfilovog ulja, slui za pripremanje
umjetne vanilije i kao lijek protiv tuberkoloze
euharistija (gr. eucharistia) zahvaljivanje, zahvalnost; u ranom kranstvu: molitva zahvalnica prije blagoslova kruha i vina prilikom priesti;
sakrament priesti; Posljednja veera; kod pravosl. posveen kruh (nafora)
euharistijski (gr. eucharistos zahvalan; dobrotovoran) koji se tie sakramenta svete priesti; euharistijski
kongres meunarodni zbor katolikih
sveenika i vjernika radi unapreivanja i irenja tovanja sakramenta
priesti
euharistika (gr. eucharisteo zahvaljujem) nauavanje o slavlju Posljednje
veere
euhemerizam fil. nauavanje gr. povjesniara i filozofa Euhemera iz Mesene (oko 300. pr. n. e.) prema kojem
mitoloki bogovi prvobitno nisu bili
nita drugo nego heroji i uope znaajni i istaknuti ljudi koje je narodna
mata, nakon njihove smrti, proglasila bogovima
euhilija (gr. eu, chylos sok) med. dobar
sastav mlijenog soka; v. hilus

eulogizam

412

euhimija (gr. eu, chymeia mjeavina)

med. dobra (ili: povoljna) mjeavina
sokova u tijelima
euholija (gr. eu dobro, chole u) normalno stanje ui
euhologij (gr. euchologion molitvenik,
euche molitva) pravoslav. molitvenik
euhreja (gr. euchroia) med. dobra,
zdrava boja koe, zdrav izgled
eukalipt(us) (gr. Eucalyptus) bot. drvo
iz porodice mirta (velika stabla, brzo rastu), slui za dobivanje gume, a
eterino ulje iz lia koristi se u medicini i parfumeriji
eukinetika (gr. eu, kineo kreem se)
znanost o lijepom i pravilnom kretanju; u baletu: prouavanje izraza u
plesu
euklidska geometrija geometrija po
grkom matematiaru Euklidu (oko
300. pr. n. e.), tj. geometrija u kojoj
je zbroj kutova u trokutu u ravnini
180

eukolija (gr. eukolia) fil. veselost, vedrina, sklonost da se sve stvari i pojave u svijetu gledaju i primaju povoljno; kod stoika: karakteristika njihovog mudraca; supr. diskolija
eukracija (gr. eu, krateo vladam) dobra uprava, dobra vlada
eukrazija (gr. eu, kerannymi mijeam)
med. dobro (ili: povoljno) mijeanje
sokova (supr. diskrazija); dobro (ili:
ugodno) raspoloenje, sretan i vedar
temperament
eulaksin (gr. eu dobro, lat. laxare olakati) sredstvo za reguliranje izluivanja izmetina, tj. za pospjeenje
"stolice"
eulogija (gr. eu, logos) razboritost u
govoru i djelovanju; vjerojatnost;
slavljenje; blagoslov, posveta
eulogizam (gr. eu dobro, logos razum,
miljenje) upravljanje prema zakonima vjerojatnosti u sluaju oprenih shvaanja

eulogizam
eulogizam (gr. eu, logos) djelovanje
(ili: postavljanje) prema razlozima
vjerojatnosti kad su stajalita i shvaanja o nekom pitanju razliita
Eumenide (gr. Eumenides) mit. drugo,
blae i ljepe ime starogrkih boica
osvete Erinija ili Furija, ije pravo
ime Erinije nitko nije volio izgovarati
eumetrian (gr. eumetros) dobro odmjeren; poet. metriki dobar
Eumolp (gr. Eumolpos) mit. sin Posejdona i Hione, vladar u Trakiji; osvojio od Atenjana Eleuzinu i osnovao
"misterije"; v. eleuzinske misterije
eumorfija (gr. eumorfos) ljepota oblika, lijep oblik, ljepota
eumuzija (gr. eumusia, Musa) osjeaj
za lijepo, smisao za umjetnost
eunalepsa (gr. eu, analepsis) med. lako, brzo ozdravljenje
eunomija (gr. eunomia) zakonitost,
pravda; Eunomija mit. boica zakonitosti kod starih Grka, jedna od Hora; usp. Temida
eunuh (gr. eune postelja, echo imam,
drim, eunuchos) "uvar postelje",
onaj koji je lien svojstava mukosti,
ukopljenik, osobito: nadzornik ena
u haremima, uvar ena
eunuhoid (eunuchos ukopljenik, eidos
oblik) osoba s uroenim ili zbog bolesti nedovoljno razvijenim funkcijama spolnih lijezda, te zbog toga
slina ukopljeniku (eunuhu)
eupatija (gr. eupatheia) udobnost,
zdravlje; velika osjetljivost na vanjske dojmove; med. velika sklonost bolesti; strpljivost u bolu i patnji; prid.
eupatian
eupatorka (gr. eupatereia) velikaka
ki, princeza
eupatridizam (gr. eu, pater otac) davanje privilegija plemikom staleu
eupepsija (gr. eupepsia) med. dobra,
laka probava

413

Euroazija
eupeptian (gr. eu, pepsis) med. koji
lako probavlja (eludac); lako probavljiv, koji se lako probavlja (hrana)
euplastici (gr. eu, plasso oblikujem,
gradim) mn. hranjiva sredstva koja
debljaju i jaaju tijelo
eupneja (gr. eupnoia, pneo diem)
med. dobro i lako disanje
euporija (gr. euporia) okretnost, spretnost, lakoa; zdravlje; prid. euporian
eupraksija (gr. eupraxia uinim, uradim) dobar rad, uspjeh u radu, dobro
i povoljno stanje
eurazijci melezi u Indiji, od oca Engleza i majke Indijke
Euridika (gr. Euridike) mit. ena legendarnog grkog pjevaa Orfeja koji ju je, nakon to je umrla od zmijskog ujeda, pokuao vratiti iz podzemnog svijeta
Euripid veliki grki dramatiar iz 5.
st. n. e.; veoma utjecao na kasniju
svjetsku knjievnost
Eurit mit. kralj Ehalije, otac Jolin; Heraklo mu je razorio grad i zarobio
kerku
euriterman (gr. euros irok, prostran,
thermos topao) sposoban izdrati velike promjene temperature u sredini
u kojoj ivi (za iva bia); supr. stenoterman
euritmija (gr. eu, rythmos ritam) pravilno i lijepo dranje u kretanju, ravnomjernost, skladnost (npr. u plesanju, glazbi, pjesnitvu itd.); pravilan omjer izmeu dijelova neke cjeline uope; med. pravilnost krvotoka
ili bila
euritopan (gr. euros irok, prostran,
rairen, topos mjesto) koji ima veliku rairenost zbog toga to moe ivjeti i uspijevati i pod veoma razliitim klimatskim uvjetima (osobito
za biljke i ivotinje); supr. stenotopan
Euroazija zajedniki naziv za dva
kontinenta: Europu i Aziju

Europa
Europa (sem. ered zapad, gr. Europe)
mit. ki fenikog kralja Agenora i
sestra Kadmova; Zeus, pretvorivi se
u bika, ukrade je i na svojim leima
odnese na Kretu gdje mu postane enom i rodi Minosa, Sarpedona i Radamana; naziv za na kontinent
europeid (sem. ered gr. Europe eidos
lik) ljudsko bie na nekom drugom
kontinentu srodno Europljaninu
Eurovizija udruga europskih televizijskih postaja; usp. Intervizija
eusebija (gr. eusebeia) strah pred Bogom, pobonost, smirenost
eusplanhija (gr. eu, splanchnon iznutrica, utroba) med. dobro zdravstveno stanje utrobe
Eustahijeva cijev (lat. tuba Eustachiana) zool. una cijev, kanal koji spaja
srednje uho i nosni dio drijela, nazvana po lijeniku i anatomu Eustahiju (u Rimu 1574.)
eustazija (gr. eu dobro, stasis stanje)
jednako kolebanje morske vode u
svim dijelovima povrina se svuda
jednako izdie ili sputa
eutanazija (gr. euthanasia) lako i blago umiranje, gaenje ivota bez tekih bolova; ublaavanje smrti time
to se bolesniku daju opojna sredstva
(koja lijenik smije dati samo da bi
ublaio umiranje, a nikako da bi ga
ubrzao)
eutanazist (gr. eu, thanatos smrt) pristaa shvaanja po kojem lijenik treba, zbog humanosti, skratiti patnje
neizljeivih bolesnika davanjem opojnih sredstava; supr. antieutanazist
Euterpa (gr. Euterpe) 1. mit. jedna od
devet muza, muza lirskog pjesnitva,
u umjetnosti uvijek prikazivana s
frulom (usp. muza); 2. vrsta tropske
palme; 3. astr. asteroid otkriven
1851.
eutihija (gr. eutychia) srea, blaenstvo, mir

414

evalvirati
eutimetrija (gr. euthys ravan, metria)
mjerenje pravocrtnih likova
eutimija (gr. euthymia) duevni mir,
veselost, dobra volja
eutokija (gr. eutokia) med. normalan,
lak poroaj
eutonija (gr. eutonia) med. krjepkost,
snaga; fil. krjepkost, naponska sila
due (kod stoika)
eutrofija (gr. eu, trefo hranim) med.
dobra uhranjenost; zdrava, obilna
prehrana
euzemija (gr. eusemie, sema znak)
med. dobar predznak, povoljni simptomi u razvoju neke bolesti
euzitija (gr. eu, sitos hrana, jelo) med.
raspoloenje za jelo, volja za jelom
euzon (gr. euzonos dobro potpasan,
spreman za bitku) voj. laki pjeak u
grkoj vojsci
ev- (gr. eu) v. pod euEva (gr. Eua, hebr. Chawwah) prva
ena; pren. ena uope, osobito: radoznala i osjetilna ena
evadirati (lat. evadere) uzmaknuti, utei, izbjei, povui se
evakuacija (lat. evacuatio) voj. odlazak
iz, naputanje, osobito kad neku operativnu zonu, za vrijeme rata, napusti stanovnitvo, bolnice, razna vojna i druga skladita kojima bi se
neprijatelj, u sluaju uspjeha, mogao
koristiti itd.
evakuirati (lat. evacuare) voj. isprazniti, izii iz, napustiti (vojarnu, grad,
zauzeti kraj itd.)
evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; pozdrav: zbogom, do vienja; zaista
evaluacija (fr. evaluation) odreivanje
vrijednosti, vrijednost novca
evaluirati (fr. evaluer) cijeniti, ocjenjivati, odreivati vrijednost
evalvacija (lat. evalvatio) odreivanje
(ili: procjenjivanje) vrijednosti neke
stvari; v. evaluacija
evalvirati (lat. evalvere) ocjenjivati,
procjenjivati vrijednost; v. evaluirati

evanelist
evanelist (gr. euangelistes, lat. evangelista) objavljiva spasenja; opisiva
ivota, rada i stradanja Isusa Krista;
etiri evanelista: Matej, Marko, Luka i Ivan, pisci tzv. kanonskih evanelja, tj. onih koje Crkva priznaje kao
autentine (za razliku od velikog
broja apokrifnih, tj. onih koje Crkva
ne priznaje kao autentine)
evanelski (gr. euangelizomai) koji
odgovara nauavanju Kristovom, kranski, evaneoski
evanelje (gr. euangelion radosna vijest, dobra vijest, lat. evangelium) 1.
dobar glas, radostan glas ili dobra
vijest, radosna vijest koja prikazuje
Isusa kao obeanog Mesiju i Spasitelja ljudskog roda; 2. Novi zavjet
ili objavljivanje spasenja; 3. evanelja mn. opisi ivota, djela i muke Isusa Krista
evanescirati (lat. evanescere) ieznuti,
iezavati, izgubiti se, nestati
evangelical friends it. evanelikel
frends (engl.) mn. prijatelji evanelja
ili kransko drutvo prijatelja (vjerska sljedba u Sjev. Americi); njezini
lanovi poznati su pod imenom kvekeri
evangelizacija (gr. euangelizomai donosim vijest) irenje, propovijedanje
evanelja, vjerovjesnitvo, pridobivanje nekrana na kranstvo; irenje Evangelike crkve i nauavanja; evandelizacija
evangelizirati (gr. euangelizomai) objaviti (ili: objavljivati) radosnu vijest;
iriti evangeliko nauavanje i Crkvu
evans-gambit ahovsko otvaranje koje
je uveo engleski pomorski kapetan
Evans 1829. g., a sastoji se u tome
to se rtvuje pjeak da bi se napad
mogao bre i lake izvesti; usp. gambit
evaporacija (lat. evaporatio) isparavanje, pretvaranje u paru

415

eventualno
evaporator (lat. evaporator) isparava,
sprava pomou koje se vri isparavanje slane vode u solanama
evaporirati (lat. vapor para, evaporare) isparavati, ispariti, pretvoriti (ili:
pretvarati) u paru
evazija (lat. evasio, evadere) bijeg, izbjeglitvo; izbjegavanje; vaenje, dvosmislica, izmotavanje; prid. evaziuan
koji se teko uhvati, koji se teko
shvaa; uvijen, zaobilazan (odgovor)
evedra (gr. efedra) ograda od trske ili
kukuruzovine; zaklonite na otvorenom prostoru (od trske, prua, granja
i si.)
evekcija (lat. evehere izvesti; uzdignuti,
evectio) uzdizanje, penjanje; astr. nejednakost koju pokazuje Mjeseeva
putanja u kretanju oko Zemlje zbog
utjecaja Sunca i planeta
evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka
evening it. ivning (engl.) veer; evening-dress it. ivning-dres (engl.) veernje odijelo, dugako salonsko odijelo (gerok) sa dva reda gumba
Evenki drugo ime za Tunguze
eventilacija (lat. eventilatio) vjetrenje,
provjetravanje
eventilirati (lat. eventilare) izvjetriti,
provjetriti, provjetravati
eventracija (lat. eventratio) med. velika kila (bruh) kod pupka
eventualan (lat. eventualis) sluajan,
mogu; uvjetan, povremen, potencijalan, sporedan
eventualije (lat. eventualia) mn. sporedne (ili: nepredviene) stvari, sporedna (ili: nepredviena) pitanja,
stvari koje se jo mogu pojaviti (obino posljednja toka dnevnog reda na
skuptinama u kojoj se raspravlja o
pitanjima koja nisu bila na dnevnom
redu)
eventualno (lat. eventuale) prav. po
mogunosti, u sluaju potrebe, po potre'bi, u sluaju da, ako se dogodi,
sluajno

eventualnost

416

eventualnost (lat. eventualitas) nastupanje mogueg sluaja, mogu sluaj, mogunost, sluajnost
everglas (engl. ever uvijek glas staklo)
vrsta tkanine od plastine mase (poput najlona)
evergrin (engl. ever uvijek, svagda,
green zelen) bot. zimzelen
everlasting (engl. everlasting vjean)
vrsta veoma vrste prugaste vunene
tkanine; usp. eternal
everzija (lat. eversio) ruenje, razaranje, prevrat, unitenje
everzivan (lat. eversivus) prevratniki,
ruilaki, razoran
evet (tur. da, tako je!) potvrivati, odobravati pristajati, amenovati, suglaavati se
evidencija (lat. evidentia) oiglednost,
oevidnost; log. svojstvo nekih sudova koji su po neposrednom opaanju
i misaonoj nunosti istiniti; pregled
iz kojega se vidi daje neto postojalo,
da se neto zbilo, da je neto uinjeno; drati u evidenciji imati na umu,
voditi o emu rauna dok se ne ukae
mogunost da se izvri
evidentan (lat. evidens, videre vidjeti)
oigledan, oevidan, oit; po sebi jasan i razumljiv; log. neposredno miljenjem ili opaajem dokazan kao istinit
evidentiar (lat. evidentia oevidnost,
oitost) onaj koji se brine o pregledu
onoga to se zbilo, to je uinjeno
evigilirati (lat. evigilare) probdjeti; izraditi neto briljivo i savjesno
evikcija (lat. evictio) prav. jamstvo, davanje jamstva; evikcijska tuba tuba
kojom se trai otuenje neijeg imanja
evincibilan (lat. evincibilis) koji se treba dokazati, koji je za dokazivanje
evincirati (lat. evincere) dokazati, uvjeriti, izloiti, prikazati: oitovati; prav.
jamiti, biti jamac; oduzeti nekome
imanje sudskim putem

evolucijski
evinent (lat. evincens) prav. onaj koji
tijekom nekog pravnog spora drugoj
stranci neto osporava
eviracija (lat. eviratio, vir ovjek, mukarac) oduzimanje mukosti, kopljenje; prerano gubljenje mukosti
evirirati (lat. evirare, vir ovjek, mukarac) oduzeti mukost, ukopiti
eviscerirati (lat. eviscerare) med. izvaditi utrobu, npr. iz lea; rasporiti
trbuh; iupati, izvaditi iz upljine
eviva! (tal. evviva, lat. vivat) ivio!
evlija (tur.) dobar ovjek; svetac, nebeski zatitnik; ovjek koji ima natprirodne sposobnosti
evocirati (lat. evocare, voare) prizivati,
dozivati, npr. duhove; prav. aliti se
viem sudu; prizvati, oiviti uspomenu na koga ili na to
evokacija (lat. evocare dozvati, evocatio) dozivanje (ili: prizivanje) duhova;
podsjeanje i oivljavanje uspomene
na nekoga ili na neto; prenoenje
parnice na vii sud; pozivanje pred
neki vanjski sud, osobito u srednjem
vijeku, papino pravo da pozove nekoga u Rim na suenje
evokatorij (lat. evocatorium) prav. pismeni poziv, akt o pozivanju na sud
evolucija (lat. evolutio) razvijanje, razvitak, razvoj, razvoj viega, savrenijeg i sloenijeg iz niega, nesavrenijeg i jednostavnijeg; voj. zaobilaenje, mijenjanje smjera; glaz. prebacivanje (ili: premjetanje) glasova
u dvostrukom kontrapunktu; supr.
involucija, revolucija
evolucijski (lat. evolutio) razvojni, koji
se tie razvoja, koji je u vezi s razvitkom; evolucijska eskadra voj. flota
koja se eim mijenjanjem poloaja
nastoji pribliiti neprijatelju kako bi
mu zaprijetila; evolucijska teorija nauavanje o razvoju po kojem se tijela
u prirodi sama sobom razmnoavaju
i po kojem su ve u prvom ljudskom

evolucionist
ili ivotinjskom tijelu postojale klice
svih buduih tijela
evolucionist (lat. evolutio) pristaa
evolucijske teorije; v. evolucijski
evolucionistiki v. evolucijski
evolucionizam (lat. evolutio) fil. pogled
na svijet ije je osnovno naelo razvijanje iz niega viemu; 1. bioloki:
nauavanje o razvoju (v. darvinizam);
2. u shvaanju svijeta: pretpostavka
da se svijet razvijao i razvija po odreenim zakonima; 3. u etici: a) smjer
koji podrijetlo etikog procjenjivanja
gleda u iskustvu ili razvitku (Spencer, Wundt); b) smjer koji smatra da
je cilj ljudskih tenji razvitak, tj. napredovanje (Wundt)
evoluirati (lat. evolvere, fr. evoluer) razvijati se (od niega viemu, od jednostavnoga sloenom itd.); pren. napredovati
evoluta (lat. evolvere, evoluta sc. linea)
geom. ravninska krivulja koja spaja
sredita zakrivljenosti neke druge
ravninske krivulje (njezine evolvente)
evolventa (lat. evolvere razvijati, evolvens) geom. krivulja koju opisuje toka tangente (dirnice) druge osnovne
krivulje kad se osnovna krivulja kotrlja po tangenti bez klizanja
evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvijati, odviti; razloiti, objasniti, opisati
evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti,
evorsio) geol. erozija vode koja se kree u kovitlac i tako stvara tzv. "divovske lonce"
Evropa v. Europa
evulzija (lat. evulsio, evellere upati)
upanje, iupavanje
evza (tur. edza) 1. kapsla, upalja; 2.
kemijski spoj; lijek
ex abrupto it. eks abrupto (lat.) iznenada, najednom; bez pripreme

417

ex propriis
ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave,
napamet
ex cathedra it. eks katedra (lat.) s
katedre, tj. s mjerodavnog, ovlatenog mjesta; ueno; ex cathedra Petri.
it. eks katedra Petri (lat.) rije s
Petrove, tj. papinske stolice koja je,
po dogmi objavljenoj 1870. g., nepogreiva
ex concessis it. eks koncesis (lat.)
prav. prema odobrenju, na osnovi priznatog i steenog prava
ex improviso it. eks improvizo (lat.)
nehotice, iznenada, neoekivano, nepredvieno, neslueno
ex jure it. eks jure (lat.) prav. s pravne
strane, po pravu, s pravnog gledita
ex lex it. eks leks (lat.) izvan zakona,
nepodvrgnut zakonu, lien svih zakona, bez zatite zakona
ex libris it. eks libris (lat.) "iz knjiga",
znak na knjigama radi oznaavanja
vlasnika, obino se nalazi na zasebnom listu na poetku knjige s imenom vlasnika i grafikim crteima i
ukrasima, alegorijama itd.
ex officio it. eks oficio (lat.) po dunosti, po slubenoj dunosti, slubeno
ex ore parvulorum veritas it. eks
ore parvulorum veritas (lat.) iz djejih usta (izlazi) istina
ex ossibus ultor it. eks osibus ultor
(lat.) iz kostiju osvetnik, tj. smrt udi
za osvetom
ex parte it. eks parte (lat.) dijelom,
djelomino, djelimice; od strane, npr.
te i te vlasti, toga i toga ovjeka
ex praesidio it. eks prezidio (lat.) iz
predsjednitva
ex professo it. eks profeso (lat.) temeljno, znalaki, struno, sa strunim poznavanjem
ex propriis it. eks proprijis (lat.) iz
vlastitih sredstava; po vlastitom nahoenju, iz vlastitih pobuda

ex rex
ex rex it. eks reks (lat. ex, rex kralj)
bivi (ili: nekadanji, svrgnuti) kralj
ex speciali mandato it. eks specijali
mandato (lat.) po posebnom nalogu
ex tempore it. eks tempore (lat.)
smjesta, odmah, bez pripreme
ex voto it. eks voto (lat.) na osnovi
zavjeta, po zavjetu
Exaudi it. Eksaudi (lat.) kod katolika:
nedjelja pred Duhovima (po psalmu
koji se ita te nedjelje i zapoinje rijeima: Exaudi Domine uj, Gospodine)
exc. (lat. excudit) kratica na bakrorezima koja se nalazi iza umjetnikovog
imena (iskovao je, izradio)
excelsior it. ekscelzior (lat. excelsus
uzvien) vii, uzvieniji
exceptio firmat regulam it. ekscepcio
firmat regulam (lat.) iznimka potvruje pravilo
exchange it. iksejnd (eng.) trg. razmjena, mijenjanje; londonska burza;
bili of exchange it. bil of iksejnd
(eng.) mjenino pismo, mjenica
excudit it. ekskudit (lat.) v. exc
exempli causa it. egzempli kauza
(lat.) radi primjera, kao primjer
eximie it. egzimije (lat.) izvrsno, odlino, izuzetno
experimentum crucis it. eksperimentum krucis (lat.) "krini pokus", raunska operacija iji rezultat pokazuje ispravnost prethodnog drukijeg postupka s istim vrijednostima
eza (gr. oiso prenijet u) igla kojom se
uzimaju tvari za mikrobioloku pretragu
ezan (tur.) kod muslimana: poziv s minareta na molitvu
Ezav (hebr.) "dlakavi", "rutavi"; u Bibliji: jedan od sinova Izakovih; za zdjelu lee prodao je svome bratu Jakovu svoje pravo prvorodstva
Ezekijel (hebr.) "Boja snaga"; staroidovski prorok, jedan od "velikih"

418

ezoterian
ezgorbitantan (lat. exorbitans) prekomjeran, pretjeran; izvanredan, golem
ezito (tal. esito, lat. exitus) trg. izvoz;
ezito-roba roba za izvoz; ezito-carina
izvozna carina
ezofag (gr. oisofagos) anat. jednjak
ezofagektomija (gr. oisofagos jednjak,
ektome rezanje) med. vaenje cijelog
ili samo jednog dijela jednjaka
ezofagitis (gr. oisofagos) med. upala
jednjaka
ezofagizam (gr. oisofagos) med. v.
ezofagospazam
ezofagocela (gr. oisofagos, kele kila)
med. jednjakova kila, bruh jednjaka
ezofagodinija (gr. oisofagos, odyne
bol) med. osjeaj bola u jednjaku
ezofagomalacija (gr. oisofagos, malakos mek) med. omekanje jednjaka
ezofagopatija (gr. oisofagos, pathos
patnja) med. bolest jednjaka
ezofagoragija (gr. oisofagos, regnymi
prsnem) med. krvarenje iz jednjaka
ezofagoreja (gr. oisofagos, rheo curim)
med. izluivanje sokova iz jednjaka
ezofagoskop (gr. oisofagos, skopeo gledam, promatram) med. instrument
za pregled jednjaka
ezofagoskopija (gr. oisofagos, skopeo)
med. pregled jednjaka, osobito pomou ezofagoskopa
ezofagospazam (gr. oisofagos, spasmos gr) med. gr jednjaka; ezofagizam
ezofagotomija (gr. oisofagos, tome rezanje) med. prorezivanje jednjaka,
operativno otvaranje jednjaka
Ezop (gr. Aisopos, lat. Aesopus) duhoviti, zajedljivi i grbavi rob iz Frigije
(u VI. st. pr. n.e.) koji se smatra tvorcem basne u prozi
ezopski, ezopovski (gr. aisopeios)
svojstven basni, pouan; duhovit, aljiv; zajedljiv
ezoterian (gr. eso unutra, esoterikos
unutarnji) unutarnji, tajni, nerazumljiv za svakoga, namijenjen samo

ezoteriar
upuenima; strogo znanstven, uen,
struan; supr. egzoterian
ezoteriar (gr. esoteros, koji je vie
unutra, unutarnji) onaj koji je upuen u tajne nekog drutva; onaj koji
je upuen u bit nekog nauavanja ili
znanosti

419

eder
Ezra (hebr.) "pomo"; ime hebrejskog
sveenika (5. st. pr. n. e.) koji je doveo
skupinu Judejaca iz babilonskog suanjstva natrag'u Jeruzalem
eder (tur.) 1. zmaj, neman, adaja; 2.
vrsta enskog pojasa s ukrasima u
obliku zmaja ili zmije

F
F, f deseto slovo hrvatske latinice
F kem. kratica za fluor
F kratica za Fahrenheit
f. glaz. kratica za forte, ili = fa (etvrti
ton od osnovnog tona C)
f. ili fem. kratica za feminum
f. kratica za fac (lat.) uini
fa presto! (tal.) "radi brzo!"; slik. brz
nain slikanja, osobito kod baroknih
majstora baroka (P. Rubens, L.
Giordano)
fabijanci (eng. Fabian society) englesko
socijalistiko drutvo osnovano 1884.
u Londonu koje je teilo preobraaju
postojeeg drutva u socijalistiko
ograniavajui postupno privatno
vlasnitvo i prenosei zemlju i proizvodnju u dravno vlasnitvo; nazvani po rimskom vojskovoi Fabiju
Maksimu (zvanom Rullianus) koji je
oklijevao upustiti se s Hanibalom u
odlunu borbu
fablio (fr. fabliau) francuska srednjovjekovna pria u stihovima
fabricirati (lat. fabricari) proizvoditi
(ili: proizvesti, izraditi, izraivati) u
tvornici; proizvoditi na veliko; krivotvoriti, npr. vino; raditi po odreenom uzorku; pren. izmiljati, (vijesti, lai)
fabriki (lat. fabrica) koji pripada tvornici, izraen u tvornici, tvorniki; fabrika roba roba izraena u tvornici;
fabrike biljke biljke koje se prerauju u tvornicama; fabriko zlato bakar s vrlo malim postotkom zlata (za

nakit i dr.); vrsta zlata u listovima

(za pozlaivanje)
fabrika (lat. faber izraiva, obrtnik,
fabrica radionica, fr. fabrique) tvornica, velika radionica sa strojnom
proizvodnjom; pren. mjesto gdje se
stvaraju izmiljotine, obino u loem
smislu
fabrikant (lat. fabrica radionica) vlasnik tvornice, tvorniar, proizvoa
tvornike robe
fabrikat (lat. fabricatum izraeno,
napravljeno, fabricare izraditi) potpuno preraena roba, tj. roba koja
se nakon izlaska iz tvornice vie ne
prerauje
fabula (lat. fari govoriti, kazivati, fabula) 1. basna, pria u kojoj se prikazuju dogaaji iji su junaci ivotinje
koje misle, rade, govore i ponaaju
se kao ljudi, obino radi pouavanja
ili ismijavanja ljudskih mana i slabosti; poznati pisci ovakvih pria su:
Ezop, Lafontaine, Lessing, Krilov i
dr.; 2. izmiljotina, bajka; la; 3. sadraj (drame, epa, prie itd.), okosnica narativnog knjievnog djela
fabulirati (lat. fabulari) priati prie,
izmiljati, matati, askati
fabulist (lat. fabula) pisac basana, basnopisac
fabulozan (lat. fabulosus) kao u bajci,
basnoslovan, izmiljen, nevjerojatan
faca (tal. faccia) lice, izgled
facecija (fr. facetie) ala, lakrdija
faceta (fr. facette malo lice) jedna bruena ploha na dragom kamenju i fi-

facetirati
noj staklenoj robi (obraena prema
zahtjevima optikih zakona o prelamanju svjetlosnih zraka)
facetirati (fr. facetter) brusiti (ili: izbrusiti) plohe (facete) na dragom kamenju ili staklu
facijalni (lat. facialis) lini, koji se tie
lica, koji pripada licu; facijalna linija (lat. linea facialis) crta lica; facijalni ivac anat. ivac lica, pokreta miia lica i pljuvanih lijezda
facije (lat. facies lice, izgled) mn. geol.
razni izgledi i sastavi talonih stijena
koje nastaju istodobno, ali pod razliitim uvjetima i u razliitim sredinama
facijes (lat. facies) vanjtina, izgled,
lice; facies Hippocratica it. facijes
Hipokratika (lat.) med. mrtvako lice, primjetna promjena na .licu umirueg
facilitet (lat. facilis lak, lagan) lakoa,
spretnost, okretnost, vjetina
facinus (lat.) nedjelo, zloin
facit (lat. facit ini) zbroj, suma, traeni
i naeni broj; iznos, ishod, rezultat
facitis (gr. fake) med. upala one lee
Fackel it. Fakl (njem.) Baklja asopis koji 1899. osnovao austrijski knjievnik Karl Kraus
facol (tal. fazzoletto) rubac; rupi
facta, facta, non verba it. fakta, fakta, non verba (lat.) djela, djela, a ne
rijei
fauk (ma. fattyu) izvanbrano dijete,
kopile, bastard
fad (fr. fade) prid. dosadan, bljutav
fada (eg. fadda) sitni egipatski srebrni
novac = 1/40 pjastera
fadem (eng. fathem) hvat, engl. mjera
za duinu = 2 jarda = 6 stopa = 1,828
m
Faeton (gr. Faeton) mit. ime i nadimak
grkog boga sunca, zatim sina Heliosa i Klimene; na njegovu molbu dopusti mu otac Helios da jedan dan
upravlja nebeskim kolima, ali djeak,

421

fah
preslab za rukovanje vatrenim konjima, skrene s puta i zapali nebo i
zemlju zbog ega ga Zeus ubije munjom da bi sprijeio daljnju nesreu;
faeton (fr. phaeton) visoka, laka, nepokrivena i elegantna kola na etiri
kotaa; otvoren putniki automobil s
platnenim krovom
fagedena (gr. fagedaina) med. ir kod
kojega se tkivo raspada vrlo brzo tako da se povrina ira naglo poveava
fagedenian (gr. fagedainikos) med.
razjedan, koji razjeda, nagrizan, koji
nagriza; fagedenina sredstva sredstva protiv fagedene
fagena (gr. fagaina) med. bolesna
strast za jelom, halapljivost
fago (gr. fagos, lat. phago) prodrljivac,
izjelica
fagociti (gr. fagein derati, jesti, kytos uplje tijelo; koa, opna) mn.
fiziol. stanice koje imaju sposobnost
"prodiranja", tj. unitavanja mikroba i mrtvih stanica organizma; to su
poglavito leukociti
fagocitoza (gr. fagein derati, jesti, kytos uplje tijelo; koa, opna) zool.
svojstvo fagocita da primaju u sebe i
unitavaju bakterije i druga strana
tijela
fagoliza (gr. fagein derati, jesti, lysis
slabljenje) biol. slabljenje snage fagocita, tj. stanica koje imaju sposobnost unitavanja bakterija
fagot (tal. fagotto) glaz. drveni puhaki
instrument s najdubljim tonovima od
svih drvenih puhakih instrumenata
i s potmulom bojom tona
fagotino (tal. fagottino) glaz. fagotu slian manji instrument s viim tonom;
tenor fagot
fagotist (tal. fagottista) glaz. svira u
fagot
fah (njem. Fach) 1. struka, grana (znanja, znanosti); 2. pregradak, pretinac
(na poti)

Fahrenheit
fahman (njem. Fachmann) strunjak,
znalac u nekom poslu
Fahrenheit it. Farenhajt njemaki fiziar (16861736); usavrio termometar s ljestvicom koja je nazvana
po njemu
fait accompli it. fet akonpli (fr.) svrena stvar, gotova stvar, svreni in
faj(e)runt, fajront, faj(e)ramt (njem.
Feireabend) prestanak s radom; osobito: vrijeme kad se noni lokali (kavane i si.) moraju zatvoriti
fajansa (fr. faience, tal. porcellana di
Faenza) vrsta poluporculana (nazvana po talijanskom gradu Faenzi)
fajda (tur. faide, fajda) dobitak, korist
fajer (njem. Feuer) vatra; voj. zapovijed:
pali!
fajercajg (njem. Feuerzeug) upalja, naiga
fajercange (njem. Feuer vatra, Zange
klijeta) klijeta kojim se eljezo vadi
iz vatre
fajfa (njem. Pfeife) lula
fajta (ma. faj, fajta) vrsta, soj, pasmina, rod
fajter (engl. fighter) port, hrabar i otar borac, onaj koji u borbi otro i
estoko napada, osobito u boksu
fak(a)t (lat. facere initi, factum) injenica, djelo, in, dogaaj; de facto it.
de fakto (lat.) zapravo, stvarno, zaista; samovoljno; odmah, smjesta, bez
okolianja
faken (fr. faquin tal. facchino) drvena
ili slamnata lutka koju konjanici,
radi vjebe, gaaju kopljem; usp.
fakin
fakh (ar.) erijatsko pravo
fakin (tal. facchino, fr. faquin) mangup,
hulja, nitkov; nosa; usp. faken
fakir (ar.) siromah; muhamedanski redovnik-prosjak, dervi; u Italiji: isposnik-pokajnik kojem pripisuju sposobnost razvijanja natprirodne snage to postie odricanjem tjelesnosti
i jakim usredotoenjem volje

422

faktografija
fakocistitis (gr. fakos lea, kystis mjehur) med. upala ahure one lee
fakodan (gr. fakodes) u obliku lee
fakoliza (gr. fakos lea, lysis odrjeenje; osloboenje) med. vaenje one
lee
fakometar (gr. fakos lea, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje jaine lee
fakopalingeneza (gr. fakos lea, palin
ponovno, genesis stvaranje) med. ponovno stvaranje one lee
fakopsa (gr. fakos lea, opsis vienje,
oko) med. pjegavost one lee
fakos (gr. fakos lea) med. pjega na
koi u obliku lee, osobito pjega od
sunca
fakoskotoma (gr. fakos lea, skotia
tama, pomrina) med. zamraenost
one lee
fakoza (gr. fakos lea) med. tamna pjega u oku
faksimil (lat. fac simile uini slino) vjeran snimak, presnimak, vjerna kopija ijeg rukopisa (izraena fotokopiranjem, fotografiranjem, pomou bakroreza, litografije i dr.), tono oponaanje rukopisa, potpisa itd.
fakticitet (fr. facticite) 1. neprirodnost;
2. podvojenost linosti: a) ovjek sam
prema sebi; b) ovjek u danoj situaciji
prema svojoj okolini
faktian (lat. factum) injenian, stvaran, pravi; utemeljen na injenicama, dokazan injenicama
faktitivan (lat. factitivus) koji stavlja
u djelatnost, uinski, uzroni; faktitivni glagoli gram. v. faktitiva
faktitivni glagoli (lat. factitiva) mn.
gram. uzroni glagoli, uinski glagoli
(npr. bijeliti, bijelim initi bijelim,
za razliku od bijeljeti, bijelim
postajem bijel); kauzativni glagoli
faktografija (lat. factum djelo, gr.
grafo piem) pisanje koje se temelji
samo na nizanju injenica, bez analiziranja ili subjektivnih primjedaba

faktor
faktor (lat. facere initi, uiniti, factor)
initelj, inilac, uzrok; poslovoa,
nadzornik (u tiskarama, tvornicama,
rudnicima itd.); pren. initelj, inilac,
okolnost, sila koja neto stvara, injenica; utjecajna osoba; mat. broj kojim
se mnoi
faktorija (eng. factory) vee trg. naselje
europskih trgovaca u prekomorskim
zemljama (osobito kolonijalnim zemljama) s velikim skladitima za uvoznu i izvoznu robu
faktotum (lat. fac totum uini sve) onaj
koji sve radi, koji se moe upotrijebiti
za sve, glavni initelj, desna ruka,
koji je za sve prikladan (u nekom
poslu)
faktura (lat. factura) 1. trg. popis kupljene (ili prodane) robe i raun o tome, raun o robi; 2. glaz. obrada i
graa glazbenih djela
fakturirati (lat. factura) izdati podroban raun (fakturu) o prodanoj robi
fakule (lat. facula buktinjica, dem. od
fah gen. facis buktinja) mn. astr.
"buktinje", sjajne pjege, odreena
svjetlija ispupenja na fotosferi,
sjajnija i jaeg zraenja od nje
fakultativan (lat. facultativus) 1. neobvezan, ostavljen slobodnom izboru
onoga kojeg se tie; 2. koji osposobljava, koji daje pravo (na neko zvanje,
posao i dr.); fakultativni brak brak
(graanski ili crkveni) ostavljen slobodnom izboru graana; supr. obligatoran
fakultet (lat. facultas sposobnost) prirodna sposobnost, dar; sveuilini
odjel (pravni, filozofski); med. sila koja stvara proces u ivom tijelu
fakultetlija (lat. facultas) onaj koji je
zavrio fakultet
falacija (lat. fallacia) prijevara; log. pogreka, pogrean zakljuak; sofizam;
fallacia optica it. falacija optika
(lat.) optika varka

423

faleki
falake (tur.) klade, klada s uetom u
sredini kojim se veu noge krivcu pa
ga se udara po tabanima
falanga (gr. falanx) 1. zbijeni bojni red
eta; 2. u utopistikom nauavanju
: Ch. Fouriera (17721837) radna socijalistika opina od 1500 do 2000
lanova; 3. panjolska faistika
stranka; falange mn. anat. lanci
nonih i runih prstiju
falangitis (gr. falanx lanak) med.
upala lanaka
falangoza (gr. falangosis) med. v.
trihijaza
falanstera (lat. phalansterium) zajedniki dom i radionica za jednu falangu, tj. za zadrugu od 400 radnikih
obitelji, po sustavu fr. socijalistautopista Ch. Fouriera (17721837)
Falaris (gr. Falaris) tiranin u Akragasu na Siciliji (570554 pr. n. e.),
poznat po svojoj okrutnosti i pljakanju (na smrt osuene pekao je u
jednom elinom biku); usp. falarizam
falarizam (gr. Falaris) okrutna vladavina, slina onoj tiranina Falarisa
falatati (ma. falat zalogaj) 1. gutati
velike zalogaje, pohlepno jesti; 2.
mnogo govoriti, brbljati
falatati (tur. fal gatanje) proricati, pretkazivati, vraati, gatati
falcati (njem. falzen) 1. previjati, previti, savijati arke papira (kod knjigovea); 2. praviti ljebove, utore, npr.
daskama, crjepovima i dr.
falciforman (lat. falx gen. falcis srp,
falciformis) srpast, u obliku srpa
falda (njem. Falte) v. falta
falding (engl.) vrsta grubog sukna
faldistorij (lat. faldistorium) biskupski
stol (kod katolika)
faleki prid. est u vezi faleki jedanaesterac, pod kojim se pojmom misli
trohejsko-daktilski stih od 11 slogova, poznatiji pod imenom hendeka-

faleki stih

424

stilab (prema imenu starogrkog pjesnika Faleka Phalaikos

faleki stih metr. trohejsko-daktilski
stih jedanaesterac, nazvan po gr.
pjesniku Phalaikosu, hendekasilab
falian (njem. falsch) pogrean, laan,
lo; neiskren, lukav; s manom, s nedostatkom
faliment (tal. fallimento) 1. trg. obustava plaanja obveza, bankrot, steaj; 2. onaj koji je pao pod steaj,
bankrot
falinga (tal. fallanza) mana, nedostatak
falirati (tal. fallire, lat. fallere) pogrijeiti; popustiti; trg. obustaviti plaanja, bankrotirati, pasti pod steaj,
propasti
faliti (njem. fahlen, tal. fallire) nedostajati, ne biti nazoan; u narjejima: pogrijeiti, promaiti
falkada (p. falcado) jah. skok konja u
obliku srpa
faloragija (gr. fallos uspravljen muki ud, rag- korijen od regnymi slomim) med. krvarenje iz mukog spolnog uda
faloreja (gr. fallos uspravljen muki
ud, rheo teem, curim) med. curenje,
izlaenje sjemena iz mukog spolnog
uda
falot (fr. falot smijean, budalast) besposliar, danguba
falset (tal. falsetto) glaz. najvii tonovi
ljudskog glasa pri ijem stvaranju ne
pravi rezonancu prsna upljina, nego gornje upljine govornog organa
(kod mukarca od g do f2, g 2 , a kod
ena za jednu oktavu vie)
falsetist (tal. falsetto) glaz. onaj koji
pjeva u falsetu
falsificiranje (lat. falsificatio) v. falsifikacija
falsificirati (lat. falsificare) krivotvoriti,
praviti lane stvari (novac, svjedodbe i dr.)
falsifikacija (lat. falsificatio) krivotvorenje

famosa actio
falsifikat (lat. falsificatum) krivotvorena stvar, patvorena stvar, lano izdanje, lana izrada
falsifikator (lat. falsificator) krivotvoritelj, varalica
falso bordone (tal.) glaz. pogrena, jednolina pratnja, npr. u sekstakordima, ili kad razliiti glasovi imaju iste
note, a samo bas ide za jednu notu
dublje
Falstaff lik iz Shakespearovih drama:
tip debelog prodrljivca, pijanca i
hvalisavca
fal (njem. falsch) pril. krivo, pogreno
falta (njem. Falte) bora, nabor
faltati (njem. falten) naborati, nabirati,
nabrati, praviti bore
falus (gr. fallos uspravljen muki ud)
muki spolni ud; osobito: muki spolni ud napravljen od crvene koe koji
su kao simbol stvaralake sile prirode nosili u bakhovskim sveanim
ophodima ("sluba falusu" imala je
u religijama Istoka veliku ulogu)
fama (lat.) glas koji se pronosi; vijest;
govor, govorkanje; Fama mit. rimska
boica vijesti (personifikacija glasina i lanih vijesti)
familija (lat. familia) 1. obitelj, rodbina;
2. u prirodnom sustavu biljaka ili ivotinja: skupina ivotinja ili biljaka
koje imaju zajedniko podrijetlo
familijaran (lat. familiaris) obiteljski,
rodbinski; koji ima obitelj (npr. familijaran ovjek); slobodan, prirodan,
neusiljen (u ophoenju); prijateljski,
iskren, povjerljiv, prisan
familijarizirati se (fr. se familiariser)
sprijateljiti se; dobro se upoznati s
im, naviknuti se na to
familijarnost (lat. familiaritas) prijateljsko ophoenje, prisnost, iskrenost
famosa actio it. famoza akcio (lat.)
prav. tuba koja vrijea ast, uvredljiva tuba

famosum judicium
famosum judicium it. famozum judicijum (lat.) prav. obeaavajua
presuda
famoza (lat. famosa) vrsta karanfila koji samo na gornjem dijelu latice ima
aru u boji, a donji dio je uvijek bijel
famozan (lat. famosus) poznat, glasovit,
slavan, o kome se mnogo govori, izvrstan; na zlu glasu, poznat po zlu
famulus (lat.) sluga, posluitelj; osobito: kolski posluitelj
fan (engl., kratica od fanatik) vatren
oboavatelj (porta, glazbe i si.)
fanal (fr. fanal, gr. fanos lu, zublja)
1. svjetionik; svjetiljka; 2. znak (vatrom, dimom ili svjetlou); 3. voj.
motka sa svjetiljkom (kao znak bliske opasnosti); 4. brodski fenjer
Fanar (ar., novogr. Fanari) grka etvrt u Carigradu (nazvana po istoimenom svjetioniku); usp. fanal
fanarioti (novogr. fanari) mn. stanovnici carigradske etvrti Fanar, ugledne i veinom bogate grke obitelji
u Carigradu koje potjeu od grkih
aristokratskih obitelji poteenih od
progona pri opsadi Carigrada; kasnije: naziv za sve Grke koji su u Turskoj bili na visokim poloajima i
imali velik utjecaj na carigradsku patrijariju
fanatian (lat. fanaticus) zanesen, zaslijepljen, pretjerano zagrijan za to,
mahnito odan emu, osobito vjeri
fanatik (lat. fanum hram, svetite, fanaticus zanesen, izvan sebe od oduevljenja) ovjek do krajnosti odan
nekoj ideji, nekom pokretu, poslu i
dr., zanesenjak, osobito vjerski
fanatizam (lat. fanaticus zanesen) zanos, pretjerana odanost ili revnost,
pretjerana zaslijepljenost (za neku
ideju, narodnost, vjeru, stranku itd.)
fanatizirati (lat. fanaticus) zanositi, zaslijepiti, ludo zagrijati za to, uiniti
nekoga fanatinim

425

fantaskop
fandango (p.) panjolski narodni ples
u 3/4 taktu pri kojem plesai udaraju u kastanjete
fanerogame (gr. faneros vidljiv, oit,
gamos svadba, brak) mn. bot. cvjetnjae, cvjetnice (biljke s vidljivim
spolnim organima)
fanerokristalian (gr. faneros vidljiv,
oit, krystallos) koji pod golim okom
izgleda kao kristalian (za kamenje);
supr. mikro- ili kripto-kristalian
faneromeran (gr. faneros vidljiv, oit,
meros dio) koji se moe raspoznati
golim okom; osobito: kamen iji se
pojedini sastojci mogu raspoznati
golim okom (supr. mikromeran ili
kriptomeran, tj. koji se moe raspoznati samo pod mikroskopom)
fanfan (fr.) 1. djetece; 2. vrsta morske
ribe
fanfara (fr. fanfare) glaz. limeni puhaki instrument; melodija koje izvode
samo trube; vesela lovaka kompozicija; kratka i tretava svirka trubama (u konjici); pren. galama, buka,
razmetanje, hvalisanje
fanfaron (fr. fanfaron) razmetljivac,
hvalisavac, junak na jeziku
fanfaronada (fr. fanfaronnade) hvalisavost, razmetanje
fango (tal.) glib, blato, osobito vrue vulkansko blato; fango-kupanje kupanje
u mineralnom blatu (protiv reumatizma)
fanon (lat. fanum svetite, hram) 1. naziv za razliite dijelove odjee katolikih sveenika (manipul, ovratnik,
traka na mitri); 2. crkvena zastava
fant (njem. Pfand) 1. zalog, polog; predmet koji se daje u zalog kod istoimene igre
fant (slov.) 2. momak, mladi
fantaskop (gr. fantazein, skopeo) v.
stroboskop
fantaskop (gr. fantazesthai pojavljivati se, skopeo promatram) v. stroboskop

fantast
fantast (gr. fantasia) sanjar, zanesenjak, onaj koji svoje matarije smatra
stvarnim i koji hoe stvarnost prilagoditi prema njima; ovjek s pretjeranom i previe razigranom matom
fantastian (gr. fantastikos matovit)
koji je nastao istom djelatnou
mate bez obzira na stvarnost, matovit, zanesenjaki; bajoslovan, nevjerojatan, neobian; golem, pretjerano velik
Fantaz (gr. Fantasos) mit. starogrki
bog sna, brat Morfejev, ljudima u snu
doarava razne ugodnosti
fantazija (gr. fantasia) 1. mata; matarija, sanjarija; 2. glaz. (tal. fantasia) kompozicija bogata sadrajem,
u nevezanom obliku, esto s vie dijelova ili stavaka koji prelaze jedan
u drugi; 3. psih. svjesno preobraavanje predodbi i njihovo spajanje u
nove spojeve predodbi koji nisu dani
u opaanju (djelatnost kojom u dui
nastaju slike predmeta je reproduktivna ukoliko ponovno predoava
opaanja, a produktivna ukoliko proizvodi nove tvorevine; ova posljednja
ima najvei znaaj u umjetnosti); 4.
pria stvorena matom; 5. privienje, utvara, tlapnja; usp. Fantaz
fantazirati (gr. fantazein) 1. matati,
sanjariti, zanositi se; 2. med. biti u
bunilu, buncati, bulazniti; 3. glaz.
svirati bez pripreme (to se hoe i
kako se hoe), improvizirati
fantazmagorija (gr. fantasma priin;
predodba, agora skup) vjetina prikazivanja sablasti i dr. pomou optikih sprava; opsjena, varljiva slika,
utvara, arolija, halucinacija
fantazmoskopija (gr. fantasma priin,
prikaza, skopeo promatram) psih.
privianje, vrsta ludila kod kojega
bolesnik vidi sablasti i si.
fantom (gr. faino fr. fantome) 1. v. fantazma; 2. med. umjetno napravljeni
dijelovi tijela (npr. grkljan) radi vje-

426

farao
banja u operiranju; 3. model ovjeka
ili ivotinje u prirodnoj veliini (u
muzejima, panoptikumima i dr.)
fanto (fr. fantoche) lutka koja pomou
konca oponaa ljudske pokrete
fanjki (njem. Pfannenkuchen) kuh. utipci (vrsta hrskavog kolaa)
Faon mit. lijep mladi iz Mitilene na
otoku Lezbu; zbog nesretne ljubavi
prema njemu pjesnikinja Sapfa bacila se u more
far (gr. Faros, fr. phare) 1. svjetionik
(nazvan po malom otoku Faru na kojem je Ptolomej Filadelf 285 g. pr. n.
e. sagradio svjetionik visok 135 m);
2. prednje svjetlo na automobilu (slui za osvjetljavanje puta); velika svjetiljka
far niente (tal.) nerad, besposliarenje;
dolce far niente it. dole far nijente
(tal.) slatko je nita ne raditi
Far West it. far uest (engl.) Daleki
(Divlji) Zapad (predjeli Sjeverne
Amerike poznati po bespotednim
borbama bijelaca i Indijanaca)
fara (ma. far pozadina) krma na lai
farabut (tal. farabutto) varalica, nitkov
farad fiz. jedinica za mjerenje elektrinog kapaciteta, definiran je omjerom kulona i volta; za mjerenje upotrebljava se 900000 puta vea jedinica zvana mikrofarad (po imenu
engl. fiziara i kemiara M. Faradaya, 17911867)
Faradayeva struja fiz. indukcijska
struja; v. faradizam
faradizacija med. lijeenje indukcijskom, Faradayevom strujom
faradizam fiz. indukcijski elektricitet,
nazvan po Faradayu; v. indukcija
faradizirati med. lijeiti Faradayevom
strujom
farandola (fr. farandole) brzi provansalski ples u 6/8 taktu, sastavljen od
pet figura
farao (gr. farao) hazardna kartaka
igra

faraon
faraon (hebr. paroh, gr. farao) u Starom zavjetu: titula egipatskih kraljeva
farba (njem. Farbe) boja (u kartama)
farbati (njem. farben) bojiti; pren. varati, lagati
fargo (bei. fargot) belgijska mjera za
teinu, = oko 75 kg
faring- (gr. farynx gen. faryngos) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
grlo, drijelo
faringemfraksa (gr. farynx gen. faryngos drijelo, grkljan, emfraxis zaepljivanje, zaepljenje) med. zaepljenost drijela
faringeurizma (gr. farynx, eurys irok) med. proirenost drijela
faringitis (gr. farynx) med. upala drijela
faringizam (gr. farynx) med. grevito
skupljanje miia drijela
faringografija (gr. farynx, grafia opis)
opisivanje drijela
faringoliza (gr. farynx, lysis malaksalost, iscrpljenost) med. uzetost
drijela; faringoplegija
faringologija (gr. farynx, logia znanost) dio medicine koji se bavi drijelom i njegovim bolestima
faringoparaliza (gr. farynx, paralyis uzetost) med. uzetost drijela
faringoperistola (gr. farynx, peristole
pokrivanje, oblaganje) med. suenost,
suavanje drijela
faringoplegija (gr. farynx, plege) med.
v. faringoliza
faringoragija (gr. farynx, rag- korijen
od regnymi slomim) med. krvarenje
drijela
faringoskopija (gr. farynx, skopeo
promatram) med. pregled drijela posebnim zrcalom
faringospazam (gr. farynx, spasmos
gr) med. gr drijela
faringostenija (gr. farynx, stenos
uzak) med. suenost, suavanje drijela

427

farmakognostika
faringotom (gr. farynx, tome rezanje)
kir. instrument za otvaranje jednjaka
rezanjem
faringotomija (gr. farynx, tome rezanje) med. razrezivanje drijela
farinks (gr. farynx drijelo; grlo) anat.
drijelo (poetak jednjaka)
farinograf (lat. farina brano, gr. grafo
piem) naprava za ispitivanje kakvoe i upotrebljivosti brana
farinografija (lat. farina brano, gr.
grafo piem) ispitivanje kakvoe i
upotrebljivosti brana
farinometar (lat. farina brano, gr.
metron mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje kakvoe brana
farinozan (lat. farinosus) branjav,
branast; slik. bjeliast, blijed, mutan
farizej (hebr. parusch, lat. phariseaus)
"odvojen", lan idovske vjersko-politike sljedbe (od II. st. pr. n. e.)
koja se izvana strogo pridravala
Mojsijevog zakona, ali u emu je bilo
i mnogo licemjerja; pren. licemjer,
neiskren ovjek; prid. farizejski
farizejstvo (lat. pharisaeus) licemjerje, neiskrenost
farma (engl. farm od lat. firmus vrst,
ustaljen, nepokretan) osobito ureeno poljsko imanje, sala, majur (posebice u Americi)
farmaceut (gr. farmakeus) 1. ljekarnik; 2. student farmacije; 3. skraen
naziv za magistra farmacije, diplomirani ljekarnik
farmacija (gr. farmakeia davanje lijeka, upotrebljavanje lijeka) 1. znanost
o izradbi lijekova i svemu to je s
tim u vezi, ljekarnitvo; 2. ljekarna
farmako- (gr. farmakon) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: lijek
farmakodinamika (gr. farmakon, dynamis sila, snaga) znanost koja prouava djelovanje lijekova
farmakognostika (gr. farmakon, gnosis poznavanje) v. farmakognozija

farmakognozija
farmakognozija (gr. farmakon, gnosis poznavanje) dio farmakologije koji
se bavi drogama, tj. vanjskim, fizikim svojstvima lijekova
farmakokatagrafologija (gr. farmakon, katagrafo propiem, logia znanost) znanost o propisivanju lijekova; katagrafologija
farmakokemija (gr. farmakon, chemeia) dio farmakologije koji se bavi
kemijskim svojstvima sredstava za
lijeenje (lijekova)
farmakolit (gr. farmakon, lithos kamen) otrovni kamen, arseno-kiseli
vapnenac
farmakologija (gr. farmakon, logia
znanost) znanost o sredstvima za lijeenje (lijekovima) i o njihovom djelovanju na ljudski organizam
farmakomanija (gr. farmakon, mania
pomama, strast) pretjeranost u traenju ili uporabi lijekova
farmakometar (gr. farmakon, metron
mjerilo, mjera) sprava za vaganje
lijekova
farmakometrija (gr. farmakon, metria mjerenje) vaganje lijekova
farmakon (gr. farmakon) lijek; arobno sredstvo, arobni napitak, otrov
farmakopeja (gr. farmakopoiia) izradba lijekova; slubeni popis uputa
ljekarnicima o izradbi, ispitivanju i
odravanju lijekova koji objavljuje
dispenzatorij neke drave
farmakopoetika (gr. farmakon, poietikos vjet izradbi) znanost o propisivanju lijekova
farmakopola (gr. farmakon, poles prodava) prodava lijekova, trgovac
lijekovima
farmakopozija (gr. farmakoposia) pijenje, uzimanje lijekova; pijenje otrova
farmakoteka (gr. farmakon, theke
koveg) kuna i putna ljekarna, sandui s lijekovima

428

fas est et ab hoste doceri

farmakoterapeutika (gr. farmakon,
therapeyo njegujem, lijeim) v. farmakoterapija
farmakoterapija (gr. farmakon, therapeia njega, lijeenje) znanost o primjeni (uporabi) lijekova
farmazon (fr. franc-ma^on) v. franmason
farmer (engl.) vlasnik poljskog imanja
(farme), osobito u Americi
fameki umj. koji pripada galeriji djela
antike umjetnosti u vili Farnese u
Rimu, koji potjee iz te galerije, npr.
"farneki bik", "farneki Herkul" i dr.
farsa (fr. farce, lat. farcire zaepiti, napuniti) manje kazalino djelo vulgarne i grube komike, ala, lakrdija,
burleska; pren. aljiv, nepristojan
ispad
farser (fr. farceur) lakrdija, aljivac
farucca it. (p. faruka) starinski andaluzijski narodni ples
farvater (niz. vaarwater) 1. pruga vodenog prostranstva na kojoj je dubina vode pod niskim uvjetima dovoljna za prolaz brodova s odreenom
istisninom; 2. podruje neijeg utjecaja, smjer (politike)
Farzal (lat. Pharsalus, gr. Farsalos)
grad u grkoj pokrajini Tesaliji (poznat po tome to je u njegovoj blizini
Cezar 48. pr. n. e. pobijedio Pompeja
farzovi (ar.) mn. strogo propisane vjerske dunosti muslimana
fas (fr. face, lat. facies lice) 2. lice, izgled,
prednja strana; an fas ili anfas (fr.
en face) s lica, sprijeda, s prednje
strane
fas (lat.) 1. pravo utemeljeno na moralnom zakonu, boansko pravo, ono to
je doputeno (za razliku od jus, ljudskog prava); fas et ne fas (lat.) pravo
i nepravo, doputeno i nedoputeno;
per fas et ne fas (lat.) svim sredstvima
fas est et ab hoste doceri (lat.) treba
i od neprijatelja uiti

fasada
fasada (fr. fagade) arhit. prednja strana,
glavni izgled, lice (graevine)
fasces (lat. fascis sveanj, snop, fasces)
mn. snopi prua sa sjekirom u sredini koji su kao znak kaznenog pravosua liktori nosili pred konzulima
u starom Rimu)
fascija (lat. fascia) med. opna koja odvaja miie i skupine miia; veza,
vrpca, zavoj, povoj
fascijacija (lat. fasciatio) med. stavljanje zavoja, zavijanje, povijanje
fascikl (lat. fascis sveanj, dem. fasciculus svenji, kitica) svenji, smotak (spisa)
fascikulirati (lat. fasciculus) povezati
u svenjie (fascikle)
fascinacija (lat. fascinatio) opinjavanje, opinjenje, opsjenjivanje; opinjenje, opinjenost; oaravanje; oaranost
fascinirati (lat. fascinare) opiniti, opinjavati, opsjeniti, opsenjivati, zaslijepiti, zasljepljivati; oarati, oaravati
fascioloza (lat.) vet. metiljavost, bolest
jetara ovaca i goveda
fasenda (port. fazenda) veliko poljsko
imanje u Brazilu
fasik (tur.) pokvarenjak
fastosamente it. fastozamente (tal.)
glaz. v. fastoso
fastoso it. fastozo (tal.) glaz. raskono,
sjajno
fasung (njem. Fassung) 1. okvir slike;
2. uvrivanje dragog kamenja u
zlato ili srebro; 3. ono to nekome
pripada, pripadajui dio
fae (fr. facheux) posvaan, u nepovoljnim odnosima s nekim
fairati (njem. faschieren) kosati (meso); fairani nicl kosani odrezak
faist (tal. fascista) pristaa i pobornik
faizma
faizam (lat. fascis sveanj prua sa
sjekirom u sredini koji su liktori nosili ispred rimskih vlastodraca kao

429

fatalizam
znak vlasti, tal. fascismo) sustav dravnog kapitalizma i nacionalistika, imperijalistika, antidemokratska i apsolutistika ideologija i politika koju je u Italiji sprovodio Benito Mussolini; pojedinac je samo dravni graanin, dio nacije utjelovljene u dravi te mora svoje miljenje, osjeaje, htijenje i djelovanje
prvenstveno posvetiti cjelini i sluiti
joj tijelom i duom, imovinom i krvlju; individualna sloboda treba se
utopiti u svemoi drave i njezinog
voe: "ne sloboda, nego red, hijerarhija i disciplina"; faistika drava
eli biti "gospodar nad svima radi
dobra sviju"; simbol faizma je sveanj prua sa sjekirom (vlast nad ivotom i smrti); usp. nacionalsocijalizam
fanik (njem. Fasching) poklade, mesojede, karneval
fata morgana (lat., tal. fata Morgana)
"vila Morgana", slika predjela i predmeta u zraku zbog loma i potpunog
odbijanja (totalne refleksije) svjetlosti, atmosferska optika pojava koja
se esto vidi u tropskim krajevima,
osobito u tropskim i pustinjskim
predjelima kad je vedro, a vrijeme
toplo i mirno (naziv po tome to narodno vjerovanje ovakve pojave pripisuje arobnoj moi vile Morgane);
Arapi je zovu: sarab, serab ili sirab;
pren. opsjena, varka
fatalan (lat. fatum sudbina, fatalis sudbinski; sudbonosan) sudbinom odreen, sueni, sudbonosan, neizbjean,
koban, zlokoban, nesretan; neugodan
fatalist (lat. fatum sudba, sudbina) onaj
koji vjeruje u sudbinu, pristaa fatalizma
fatalizam (lat. fatum sudba, sudbina)
1. vjera u sudbinu i njezinu neizmjenjivost; 2. teol. nauavanje o predodredenosti za blaenstvo ili prokletstvo (usp. predestinacija)

fatalnost
fatalnost (lat. fatum) sudbonosnost,
neizmjenjiva sudbina, zla kob, nesrea; nesretan sluaj
fatigirati (lat. fatigare umoriti, zamoriti) slik. pokvariti sliku suvinom
neprirodnou, slabo, s mukom napraviti sliku
Fatiha (ar.) "poetak", prvo poglavlje u
Kur'anu koje ima svega sedam stihova, glavna molitva muslimana,
muslimanski "Oena"
fatne (gr. fatne) anat. zubna upljina
fatum (lat.) sudba, sudbina, kob, udes
fatura (tal. fattura) v. faktura
faul (eng. foul prljav, nepoten) port,
prekraj pravila u portskom natjecanju (u boksu: nedoputen udarac;
u nogometu; namjerna grubost; na
utrkama: svaki zabranjen postupak
vozaa ili jahaa)
faulencer (njem. Faulenzer) papir s
ravnim crtama (kao podmeta pri pisanju)
Faun (lat. Faunus) mit. rim. bog uma
i polja, kasnije poistovijeen s grkim
Panom; uz njega je bilo, slino gr.
satirima, vie fauna (umskih demona koje su prikazivali s krivim nosom, jareim nogama i repom), odanih poudama i ljubavnim pustolovinama; otuda pren. razbludnik,
bludnik, veliki pohotljivac
fauna (lat. Faunus rimski bog uma i
polja, fauna) ivotinjski svijet jedne
zemlje ili nekog kontinenta, mora ili
dijela mora; opis ili popis takvih ivotinja (knjiga); usp. flora
faunist (lat. fauna) poznavatelj ivotinja; usp. fauna
Faust (lat. Faustus, njem. Faust) lit.
glavni junak istoimene Goetheove
tragedije koji je, u elji da spozna
istinu i doivi trenutak sree koji bi
bio toliko lijep da bi se moglo poeljeti da vjeno traje, sklopio savez s
vragom (Mefistofelom) i, proavi
mnoge peripetije, napokon doao do

430

favus
spoznaje da je najvea srea u injenju dobra drugima
Fausta Flavija Maksima (298326 n.
e.) ena rimskoga cara Konstantina
Velikoga (poznata po svojoj razuzdanosti, razvratnosti i okrutnosti: nakon provedene noi svoje bi ljubavnike dala ubiti)
faustbal (njem. Faust aka, Bali lopta)
port, igra loptanja akom izmeu
dvije momadi sa po pet igraa
Faustul legendarni rimski pastir, u
slubi albanskoga kralja Amulija;
zajedno sa svojom enom Akom Larencijom naao, spasio i odgojio Romula i Rema
fautor (lat.) zatitnik, pokrovitelj, pomaga; fautor delicti it. fautor delikti (lat.) prav. poticatelj na zloin, pomaga zloina
faux pas it. fopa (fr.) pogrean korak;
povreda dobrog ponaanja
favete linguis it. favete lingvis (lat.)
utite! tiho! (povik kojim su starorimski sveenici prigodom rtve pozivali nazone da se potpuno predaju
pobonosti)
favor (lat.) milost, naklonjenost, privrnost, odanost; infavorem (lat.) prav.
u korist, u prilog
favorit (tal.) 1. ljubimac; 2. ovjek koji
je u milosti neke mone, utjecajne
osobe; 3. neto najomiljenije, osobito
trkai konj na kojega se najvie klade i koji ima najvie izgleda za pobjedu; 4. port, nogometna momad,
boksa, hrva itd. koji ima najvie
izgleda za pobjedu
favoritizam (lat. favoritismus) slabost
prema ljubimcima
favoritkinja (fr. favorite) ljubimica, miljenica (osobito nekog vladara)
favorizirati (fr. favoriser) biti naklonjen, povlaivati kome, ii kome na
ruku, pomagati kome
favus (lat.) sae meda ili voska; med.
vrsta kraste na glavi

faza

431

faza (gr. fainesthai pojaviti se, pojavljivati se, fasis pojavljivanje) 1. izgled, pojava; 2. astr. mijena (Mjeseeve faze, Venerine faze), naziv za
razliite izglede Mjeseca i planeta
koji zavise od njihovog poloaja prema Suncu i Zemlji; 3. oblik, stupanj
razvoja (uvjetovan promjenom vremena i prilika), promjena u stanju
ljudskog ivota; 4. fiz. stanje gibanja
(kod osciliranja) u odreenom trenutku, odreuje poloaj i smjer gibanja toke; istodobno postojanje dviju
faza, tj. tekuine i vrstog tijela, npr.
vode i leda
fazan (gr. fasianos) zool. gnjetao, poznata ptica iz reda kokoaka (Galliformes), podrijetlom iz zap. Azije,
udomaena i u Europi (nazvana po
azijskoj rijeci Fazis), spada u nau
najvaniju divlja
fazer (fr. phaseur) crta pojedinih faza
u crtanom filmu
fazona (fr. fagon, lat. factio injenje,
pravljenje) izrada, nain izrade; oblik, kroj, nain kako je neto nainjeno; vanjski izgled
fazonerija (fr. facon) pravljenje ara,
uzoraka ili cvjetova (na tkaninama)
fazonirati (fr. fagonner) izraditi, izraivati, uobliiti, uobliavati, oblikovati, dotjerati, dotjerivati, prilagoavati, prilagoditi; obraditi; ukrasiti;
fazonirana pia umjetno napravljena
pia, npr. konjak, rum itd.; fazonirane tkanine tkanine sa arama,
uzorcima, cvjetovima
faol (tal. fagiolo) grah
fe (fr. fee, n. Fee, tal. fata, lat. fatua)
vila (u romanskom i keltskom narodnom vjerovanju natprirodna enska
bia koja se, kao i kod nas, mijeaju
u ljudsku sudbinu as kao prijatelji,
a as kao neprijatelji)
Fe kem. kratica za eljezo (ferrum)
Feb (gr. Foibos) mit. "sjajni", "isti",
jedan od Apolonovih nadimaka, antiki bog Sunca

federacija
Feba (gr. Foibe) mit. "sjajna" "ista",
jedan od nadimaka antike boice
Mjeseca (grke Artemide, rimske Dijane)
febl (fr. faible) slabost prema neemu
feblaa (fr. faiblage) zakonom doputena manja teina kovanog novca
febrifuge (lat. febrifuga) mn. med. sredstva, lijekovi protiv groznice
febrifugij (lat. febrifugium) med. prestanak groznice
febrilan (lat. febrilis) med. groznini;
grozniav
febris (lat.) med. groznica
febronijanizam slobodoumni pokret u
Njemakoj kojem je bio cilj stvaranje
samostalne biskupske narodne Crkve i otcijepljenje od Rima (prema
biskupu U. N. Hontheimu koji je pisao pod pseudonimom Justus Febronius)
februacija (lat. februatio) vjersko ienje, pokajanje
februar (lat. februaris) veljaa, drugi
mjesec u godini (28 ili 29 dana), nazvan po rimskom godinjem blagdanu ienja i pokajanja (februa)
koji je toga mjeseca proslavljan
fecijali (tal. fetiales) u starom Rimu:
zbor od 20 sveenika, s velikim politikim pravima
fecit (lat. facere initi, izraditi, fecit)
na umj. djelima: izradio, napravio
(kratica: fee.)
fecn (njem. Fetzen) krpa, dronjak
fedajin (ar.) "onaj koji je rtvovao svoj
ivot", pripadnik Narodne demokratske fronte za osloboenje Palestine
(borac protiv drave Izrael)
fedeikomitent (lat. fideicommittens)
prav. osoba koja svojom oporukom
ostavlja i odreuje fideikomis
feder (njem. Feder) 1. pero (za pisanje);
2. pero (kao ukras), perjanica; 3.
meh. opruga, pruglo, pokreta
federacija (lat. foederatio) savez; savez drava, savezna drava

Federal Bureau of...

Federal Bureau of Investigation it.
federel bjurou of investigein (engl.)
specijalna policija u SAD-u; FBI
federalist (lat. foedus) pristaa (ili: pobornik) federalizma
federalizam (lat. foedus, gen. foederis
savezni ugovor, savez, fr. federalisme) shvaanje o ureenju drave prema kojem se nastoji to vei broj drava (pokrajina) udruiti u politiki,
privredni i kulturni savez (savez drava), ali tako da pojedini lanovi
toga saveza (savezne drave) zadre
to veu samostalnost; supr. centralizam i unitarizam
federalni (lat. foederalis) koji se tie
saveza, savezni
federativni (lat. foederativus) savezni;
federativna drava savezna drava;
federativni sustav savez drava
federirati (lat. foederare) 1. spojiti (ili:
udruiti) u savez; stupiti u savez
federirati (njem. Feder) 2. istezati se i
skupljati se, rastezati se i stezati,
poputati pod pritiskom, ali se opet
vraati u prijanji poloaj
federmeser (njem. Feder pero, opruga,
Messer no) sklopivi noi
feding (engl. fading) rad. povremeno
slabljenje ili potpuni prestanak prijama zvuka prilikom sluanja radijskih emisija
Fedon (gr. Faidon) starogrki filozof
(5. st. pr. n. e.), uenik Sokratov,
osniva kole u Elidi
Fedra (gr. Faidre) mit. ki Minosova,
sestra Arijadnina, ena Tezejeva; nesretno zaljubljena u svoga pastorka
Hipolita; objesila se nakon to je zavadila oca i sina
Fedro, Fedar (gr. Faidros) starogrki
filozof (5. st. pr. n. e.), javlja se u
Platonovim dijalozima Gozba i Fedro
feferon (njem. Pfefer papar) vrsta tanke, obino vrlo ljute paprike

432

feldmaral
fejaa (fr. feuillage) arhit. ukras od lia
(rezbarski ili slikarski)
fekalan (lat. faex ge. faecis talog, mutljag) izmetni, koji se tie izmeta; koji
sadri izmet
fekalije (lat. faecalia) mn. ivotinjske i
ljudske izmetine
fekul (v.) ledenjak (gleer) u skandinavskim visokim planinama
fekula (lat. faecula) kem. krob, tirka
fekulencija (lat. faeculentia) talog, zamuenost od taloga, neistoa
fekulentan (lat. faeculentus) s talogom,
zamuen, mutan od taloga
fekulometar (lat. faecula, gr. metron
mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje
koliine vode u krobnom branu
fekundacija (lat. fecundatio) biol. spajanje enske oplodne stanice s mukom, oploenje, oploivanje
fel (lat.) u
fela (ma. fel, fele) vrsta; pasmina, sorta
felacija (lat. fellatio) spolno zadovoljavanje dodirivanjem ustima ili lizanjem mukog spolnog organa (penisa)
felah (ar. fallah) arapski, osobito egipatski seljak (zemljoradnik)
feler (njem. Feldscher) vojniki bolniar, lijeniki pomonik; ranarnik,
vidar
feldbet (njem. Feld polje, Bett krevet)
"poljski krevet", vojnika (asnika)
postelja za razvlaenje, sklopivi krevet
feldcajgmajster (njem. Feldzeugmeister) topniki general u bivoj austrijskoj vojsci
feldmaral (engl. fieldmarshal, njem.
Feldmarschall) voj. najvii asniki
in u Engleskoj; vrhovni vojni zapovjednik u Engleskoj
feldmaral (njem. Feldmarschall) najvii vojni in u nekim vojskama, vrhovni zapovjednik vojske; feldmaral-lajtnant (njem. Feldmarschallleutnant) podvojvoda, podmaral

feldruf
feldruf (njem. Feld, polje, rufen zvati)
voj. odziv, lozinka
feldpati (njem. Feldspat) mn. min. glinenci, veoma esti sastojci vulkanskih stijena, kemijski isti su bezbojni, inae obino bijeli ili crveni;
lome se u dva pravca: kod jednih ti
pravci su meusobno okomiti (ortoklasi), a kod drugih kosi (plagioklasi)
feldvebl (njem. feldvvebel narednik) najvii doasniki in u pjeakim, topnikim i inenjerskim jedinicama
nekih vojski
feldvebl (njem. Feldvvebel) narednik (u
bivoj austro-ugarskoj vojsci)
feler (njem. Fehler) mana, nedostatak,
porok; pogreka
felga (njem. Felge) naplatak na automobilskom kotau
feliks (lat. felix) sretan
felon (gr. felones debela gornja odjea,
ogrta) kod pravoslavaca: iroka gornja sveenika odjea bez rukava,
nosi se preko stihara i epitrahilja
felonija (lat. felonia) vjerolomstvo, izdaja; nekada u Engleskoj: svaki zloin
s ubojstvom
feloplastika (gr. fellos pluto, plastike
vjetina uobliavanja) vjetina klesanja u plutu
felozan (lat. fellosus) uan, pun ui
fela (njem. falsch nepravilan) port,
krivuljasta putanja lopte u portskim
igrama
feluka (tal. feluca, arh. felukah) mala,
duga i uska jedrilica s veslima
feljton (fr. feuilleton) podlistak; novinski lanak popularnoznanstvenog,
drutvenopolitikog ili knjievnog
karaktera
feljtonist (fr. feuilletoniste) pisac podlistaka (feljtona)
feljtonski (fr. feuilleton) u obliku podlistka, kao to se piu feljtoni, tj.
lako, ugodno, zabavno

433

fenakistoskop
fema (njem. Vehme) srednjovjekovni
tajni sud; nekadanja teroristika
tajna organizacija desniarskih njemakih saveza za ubijanje politikih
protivnika
femicid (lat. femina ena, occidere ubiti) razliita nasilja nad enama; ubojstvo ene, enoubojstvo
femina (lat.) ena
feminin (lat. femininum) gram. enski
rod; rije enskog roda
femininski (lat. femininus) enski;
gram. enskog roda
feminiranje (lat. femininum) fiziol. v.
pod maskuliranje
feminist (lat. femina) pristaa emancipacije ena; usp. feminizam 1.
feministica (lat. femina) pobornica emancipacije ena; usp. feminizam 1
feminizam (lat. femina ena) 1. pokret
ena za osloboenje od podreenog
poloaja i za izjednaenje u pravima
s mukarcima; enskost, enstvenost,
enske drai; 2. enske osobine kod
mukaraca, osobito kod homoseksualaca
Femonoja ki Apolonova, sveenica u
Delfima; izumiteljica heksametra kojim su veinom i davana delfijska
proroanstva
femoralan (lat. femur gen. femoris, femoralis stegno, bedro) anat. bedreni,
koji se tie stegna, bedra
fen (njem. Fohn, lat. favonius blag zapadni vjetar) 1. jug, topao i vlaan
juni vjetar; 2. teh. sprava za proizvoenje zrane struje; elektrini ureaj za suenje kose
fenacetin (gr. faino osvjetljavam, lat.
acetum ocat) farm. bezbojan kristalni
praak, jedan od antipiretika, lijek
protiv visoke temperature i glavobolje
fenakistoskop (gr. faino iznosim na
vidjelo, kiste sanduk, skopeo promatram) v. stroboskop

fenantren
fenantren (lat. phenyl-anthracen) kem.
aromatini ugljikovodik iz katrana
kamenog ugljena
fender (engl.) odbojnik, jastuk ili lopta
napunjena plutom ili kuinom, visi
na brodovima sa strane i slui za
ublaavanje sudara pri pristajanju
fengofobija (gr. fengos vidjelo, svjetlost, sjaj, fobos strah) med. strah od
sjajnih predmeta, znak pseeg bjesnila; otuda i = hidrofobija
Fenicija starom vijeku: zemlja na obali
Sirije izmeu Libanona i Sredozemnog mora
fenicizam (gr. foinix grimiz, grimizna
boja) med. male boginje
fenika vatra otopina fosfora u sulfidu
ugljika; slui za punjenje zrna koja
izazivaju poar
fenigmus (gr. fainigmos) med. crvenilo
koe; sredstvo za izazivanje crvenila
koe
fenijanizam (engl. Fenians) sustav i
naini borbe fenijaca
fenijci (engl. Fenians, staroirski fene
stanovnik Irske) lanovi revolucionarnog irskog udruenja osnovanog
1861. u Americi kojem je bio cilj otcijepljenje Irske od Engleske i osnivanje samostalne irske republike;
svoje ciljeve htjeli su ostvariti krajnje
nasilnim sredstvima (ubojstvima, paleima i dr.)
feniks (gr. foinix) 1. mit. sunana ptica,
mitska ptica starih Egipana koja
ivi 500 godina, a zatim se spali na
lomai koju sama priredi i iz svog
pepela ponovno oivi pomlaena
(simbol neega veoma rijetkog, odlinog, neprolaznog i besmrtnog); 2.
vrsta japanskih pijetlova koji se odlikuju neobino dugim repom, katkad
do 3 m, perje im je raznobojno, nisu
ratoborni (uzgajaju se samo radi
ukrasa); 3. vrsta mehanikog glazbenog instrumenta, slinog aristonu;
4. est naziv raznih osiguravajuih

434

fenomenogonologij a
drutava; 5. feniks-razdoblje u kronologiji razdoblje od 500 godina, petstoljee
fenol (gr. faino iznosim na vidjelo, objelodanjujem, pokazujem, lat. oleum
ulje) kem. karbolna kiselina, djeluje
antiseptiki, vodena otopina (15%)
upotrebljava se za dezinfekciju
fenologija (gr. fainomai pojavljujem
se, logia znanost) biol. znanost o pojavljivanu, grana prirodnih znanosti
koja se bavi povremenim (periodinim) pojavama u biljnom i ivotinjskom svijetu, kao i njihovim uzrocima (cvjetanje i datumi u razvoju
biljki tijekom godine, datumi seobe
ptica, zimskog sna, doba parenja itd.)
fenomen (gr. fainomenon pojava, fainomai pojavljujem se) 1. svaka pojava u duhovnom i vanjskom svijetu
koja se moe promatrati, osobito teko objanjiva ili rijetka prirodna pojava; udo; 2. sjajna pojava, rijetko
sposobna osoba; 3. fil. pojava (za razliku od "stvari po sebi", noumenona)
fenomenalan (gr. fainomenon) pojavni; veoma rijedak, vrlo neobian, udnovat; izvanredan (ovjek, uspjeh,
djelo itd.)
fenomenalizam (gr. fainomenon) fil.
filozofski smjer koji ono to je dano
u iskustvu smatra "pojavama" (fenomenima) nespoznatljive "stvari po sebi" (Kantov kriticizam, Comteov pozitivizam, Spencerov evolucionizam)
fenomenizam (gr. fainomenon pojava)
v. fenomenalizam
fenomenogenija (gr. fainomenon pojava, gen- korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) postanak, nastajanje pojava
fenomenogonija (gr. fainomenon pojava, gonos raanje, roenje, podrijetlo) v. fenomenogenija
fenomenogonologij a (gr. fainomenon
pojava, gonos raanje, roenje, podrijetlo, logia znanost) nauavanje o na-

fer.omenogr afij a
stajanju pojava, osobito pojava bolesti
fenomenografija (gr. fainomenon,
grafia opis) opis, opisivanje pojava
fenomenologija (gr. fainomenon, logia
nauavanje) fil. nauavanje o pojavama (za razliku od nauavanja o
"stvari po sebi"); znanost o prirodnim
pojavama, kao i o pojavama, izraajima, silama itd. duha s obzirom na
njihov razvoj i meusobnu vezu
fenomenon (gr. fainomenon) fil. pojava; prema Kantu: predmet iskustva
(supr. "stvar po sebi" noumenon)
fenomenoskopija (gr. fainomenon,
skopeo promatram) promatranje pojava
fenotip (gr. fainomenon, typos lik, oblik) u znanosti o nasljeu: skup vanjskih, vidljivih osobina ivog bia, za
razliku od genotipa, tj. skupa unutranjih, nevidljivih osobina (oboje su
samo dvije strane jednog ivog bia,
nikakve suprotnosti, budui da se jedno bez drugog ne moe ni zamisliti)
fer (engl. fair) besprijekoran, pristojan,
astan, poten; fair play it. fer plej
(engl.) asna, besprijekorna, potena
igra (u klaenju, kockanju, portskim
utakmicama i dr.)
feragosto (tal. ferragosto) kolektivni
godinji odmori u Italiji tijekom kolovoza
feral (tal. fanale, ferale) fenjer, svjetiljka
ferata (tal. strada ferrata) eljeznica,
vlak
ferband (njem. Verband) zavoj (na ozljedu)
ferbinder (njem. verbinden vezati, spajati) port, zastarjeli nogometni naziv za spojku (ili: polutku), tj. igraa
u navalnom redu desno i lijevo od
centra
ferbl (njem. Farbe boja) hazardna kartaka igra u kojoj je najvanija boja
karata

435

fermen
fereda (perz.) dugaki plat muslimanki s koprenom za lice
ferekratski stih metr. sedmosloni trohejsko-daktilski stih, nazvan po grkom piscu komedija Ferekratesu (oko
430. pr. n.e.)
fereta (tal. ferretto) ukosnica
ferfolgungsvan (njem. verfolgen slijediti, Wahn ludilo) ludilo proganjanja
(bolesnik umilja da ga svi progone)
fergazer (njem. Vergaser) teh. rasplinja (dio na motoru koji iz pogonskog
materijala proizvodi upotrebljivu
plinsku smjesu)
fergismajniht (njem. vergiss mein
nicht ne zaboravi me) bot. biljka potonica, spomenak, nezaboravak
feribot (engl. ferry-boat) velik brod za
prijevoz preko rijeke ili kanala; trajekt
feriferan (lat. ferrum eljezo, ferre nositi) koji sadri eljezo
ferifikacija (lat. ferrificatio) pretvaranje u eljezo, stvaranje eljeza
ferijalni (lat. ferialis) koji se tie praznika, odmora; ferijalne kolonije zajednika ljetovanja kolske mladei
za vrijeme ljetnih praznika u klimatski zdravim krajevima ih na moru; ferijalni teaj teaj za vrijeme ljetnih praznika (za uenje ili usavravanje u emu)
ferije (lat. feriae) dani odmora, odmor;
praznici (kolski, sudski)
ferit (lat. ferrum eljezo) isto eljezo
ferlauf (njem.) graf. tonski prijelaz
ferman (perz.) pisana naredba tur. cara, carska dozvola (patent); putna isprava; imenovanje, ukaz
fermata (tal.) glaz. znak da oznaenu
notu ili stanku treba produiti; nad
zavrnom notom: znak zavretka djela
fermen (tur.) vrsta kratkog mukog haljetka koji se ne zakopava; izrauje
se od sukna i ukraava vrpcama

ferment
ferment (lat. fermentum) kem. kvasac,
izaziva vrenja (mikroskopski sitna
gljiva koja svojim razvojem i umnoavanjem izaziva vrenje); fermentum
uentriculi it. fermentum ventrikuli
(lat.) med. eluani sok; fermentum
morbi (lat.) bolesna tvar
fermentabilan (lat. fermentabilis) kem.
previrljiv, koji moe previrati, vreti
fermentacija (lat. fermentatio) kem.
otapanje organskih supstanci u jednostavnije spojeve, vrenje, previranje
fermentativan (lat. fermentativus)
kem. koji izaziva ili pomae vrenje
fermentirati (lat. fermentare) kem.
vreti, previrati
fermentograf (lat. fermentum kvasac,
gr. grafo opisujem) naprave za odreivanje sposobnosti vrenja kod brana
fermij (lat. fermium) umjetni radioaktivni kem. element, otkriven 1952.
nakon eksplozije hidrogenske bombe; tabl. broj 100, znak Fm
fermioni mn. subatomske estice s polovinim kvantnim brojevima spina;
usp. fermij
fernesa (engl. fairness) estitost, vitetvo
fero- (lat. ferrum eljezo) predmetak koji u sloenicma pokazuje odnos dotine rijei prema eljezu
feroce it. feroe (tal.) glaz. divlje, burno
ferocitet (lat. ferocitas) divljatvo, surovost, okrutnost, krvolonost
Feronija staroitalska boica zemlje, zatitnica robova i oslobodenika
ferotipija (lat. ferrum eljezo, gr. typos
lik, otisak) fotografija izraena na
eljeznom limu
Ferro (p. Hierro) jedan od Kanarskih
otoka; dijeli istonu i zapadnu hemisferu; do 1884. po njemu se raunao
poetni (nulti) meridijan, tj. zemljopisna duina
ferrum (lat.) eljezo

436

fetalan
ferter (njem. Forster) umar (u Slavoniji)
fertilan (lat. fertilis, ferre) plodan, rodan
fertilitet (lat. fertilitas) 1. biol. plodnost, rodnost; 2. u statistici: broj ivoroene djece na tisuu ena
fertirigacija (lat.) gnojenje otopljenim
mineralnim ili suspendiranim (neotopljenim, rasprenim) organskim
gnojivima u vodi za natapanje
ferto (lat. ferre nositi, ferto neka nosi)
dio imovine koji katoliki sveenik
mora oporukom ostaviti Crkvi
feruginozan (lat. ferruginosus) koji
sadri eljezo; boje kao hra
feruginoze (lat. ferruginosa) mn. med.
lijekovi koji sadre eljezo (pomau
stezanje i stvaranje krvi)
ferula (lat.) 1. bot. trstika; 2. med. daica; 3. kod katolika: biskupski tap
ferventan (lat. fervens) revnostan, usrdan, vatren
fervidan (lat. fervidus) vreo, usijan; vatren, estok, ljutit; strastven
fest (njem.) vrsto, jako
festilog (lat. festum, gr. logos) u Katolikoj crkvi: popis blagdana
festival (lat. festum, fr. festival) 1. velika sveanost s glazbom; 2. povremena kulturna sveanost (kazalina,
glazbena, kinematografska i si.)
festivo (tal.) glaz. sveano
festum (lat.) svetkovina, sveanost,
praznik; post festum (lat.) nakon sveanosti, tj. prekasno
festung (njem. Festung) voj. tvrava,
utvrda
fe (engl. fashionable, njem. fesch) lijep,
elegantan (u odijevanju i ponaanju)
feta (tal. feta) praznik, blagdan; sveanost, veselje
feta (tal. fetta) komad, krika
fetacija (lat. foetatio) zool. stvaranje
zametka (fetusa)
fetalan (lat. foetus, fetus zametak) koji
pripada zametku; embrionalan

feti
feti (fr. fetiche, port. feitico, lat. facticius pravljen, umjetno nainjen)
predmet za koji se vjeruje da u njemu
prebiva duh, svaka stvar kojoj se pripisuje neka arobna snaga, npr. kamen, izrezana figura i dr.; neto emu je ovjek pretjerano odan, to
oboava
fetiizam (fr. fetiche) 1. oboavanje fetia; u seksologiji: izazivanje i zadovoljavanje spolnog nagona na pojedinim dijelovima odjee ili tijela voljene osobe; 2. oboavanje raznih
predmeta kod primitivnih naroda;
pridavanje natprirodnih svojstava
stvarima; pretjerano divljenje nekoj
osobi ili stvari
fetivi (tal. effetivo) pravi, istiniti, stvarni
fetotomija (lat. foetus zametak, gr. tome rezanje) med. v. embriotomija
fetpapir (njem. fett mastan) poseban
papir u koji se zamataju masni predmeti
fetus (lat. foetus) zametak stariji od
osam tjedana (do osam tjedana naziva se embrij)
fetva (ar.) 1. pravno rjeenje turskog
muftije o nekoj spornoj stvari, osobito
u sluaju koji nije zakonom predvien; 2. pisano miljenje muftije o
tome je li neto u skladu s islamskim
vjerskim propisima; 3. potvrda neke
presude od strane velikog vezira bez
koje se ne moe izvriti smrtna kazna
feud (lat. feudum) u sred. vijeku: podaniko dobro, leno, imanje koje su davali u nasljedno vlasnitvo, npr. vladari vitezovima, uz obvezu vjernosti
i pomaganja u ratu (osnova srednjovjekovnog drutvenog ureenja)
feudalci (lat. feudum) pristae feudalizma i nazadnjatva; osobito: pristae utvrivanja vlasti i povlastica
plemstva i velikoposjednika

437

fibrin
feudalist (lat. feudum) pristaa feudalizma; poznavatelj feudalnog prava
feudalizam (lat. feudum) podanitvo;
vlastelinstvo, vlast plemia (oblik
ureenja u kojem su seljaci vezani
za zemlju koja nije njihova nego pripada plemstvu); privrenost takvom
sustavu
feudalni (lat. feudalis) vlastelinski;
srednjovjekovni, nazadan; feudalno
pravo pravo feuda; takoer: svako
pravo koje se temelji na zastarjelim
shvaanjima; feudalni sustav v. feudalizam
feudatar (lat. feudatarius) podanik,
vazal
feugidron (gr. feugo bjeim, bjeim od,
izbjegavam, hydor voda) med. v. hidrofobija
fezer (fr. faiseur) izaziva politikih nemira, politiki smutljivac, spletkar;
lakta; onaj koji provodi u djelo ije
planove, npr. nekog ministra
ff. glaz. kratica za fortissimo
fiat it. fijat (lat.) neka bude; fiat applicatio it. fijat aplikacio (lat.) neka
bude za primjer; fiat justitia, pereat
mundus it. fijat justicija, pereat
mundus (lat.) neka se vri pravda,
makar propao svijet; fiat lux it. fijat.
luks (lat.) neka bude svjetlost
fiat! (lat.) neka bude; pristaje se,
odobrava se; fiat mixtura it. fiat
mikstura (lat.) farm. neka bude smjesa, neka se izmijea
fiberglass it. fajberglas (engl. fiber
vlakno, konac, nit, glass staklo) staklena vuna
fibra (lat.) anat. vlakno, ilica; osobito:
miino vlakno
fibrila (lat. fibrilla) anat. vlakance, ilica u staninom tkivu (miinom i
ivanom)
fibrin (lat. fibra vlakno) fiziol. bjelanevina zgruane ivotinjske krvne
plazme

fibrinogen
fibrinogen (lat. fibra vlakno, gr. genkorijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) fiziol. vrsta bjelanevine
krvne plazme od koje zgruavanjem
nastaje fibrin
fibrinozan (lat. fibrinosus) v. fibrozan
fibroin (lat. fibra vlakno) kem. glavni
sastojak svile i prediva insekata uope
fibrom (lat. fibra vlakno) med. dobroudna oteklina miinih vlakana,
vlaknenik
fibrosarkom (lat. fibra vlakno, gr.
sarkoma mesna izraslina) med. zloudni (maligni) tumor u organima
gdje ima vezivnog tkiva (javlja se kod
mlaih osoba)
fibrozan (lat. fibrosus) vlaknast, iliast; vlaknovit
fibula (lat.) 1. kopa, spona (na haljinama); 2. anat. lisna kost, cjevanica
fibulacija (lat. fibulatio) v. infubulacija
fier (engl. feature) posebno privlaan
novinski lanak, film, roman, novela
i si.
fifiri (ma. fity-firity mladi vjetrogonja) gizdelin, kico
fideikomis (lat. fideicommissum ono
to je dano na povjerenje) prav. nepokretna imovina koja po elji oporuitelja prelazi nerazdijeljeno i neotuivo s koljena na koljeno u istoj obitelji, ime se omoguava opstanak te
obitelji kroz narataje
fideikomisar (lat. fideicommissarius)
prav. nasljednik fideikomisa
fideizam (lat. fides vjera) fil. nauavanje "iste vjere" koje je odbacivalo
svaku vezu vjere, odnosno teologije
s filozofijom, nauavanje o vjeri kao
najviem obliku spoznaje
fidejusio (lat. fidejussio) prav. jamstvo
fidejusiv (lt. fidejussivum) prav. pisano
jamstvo
fidejusor (lat. fidejussor) prav. jamac
fidelan (lat. fidelis) vjeran, estit

438

figantropij
fidelini (tal.) mn. vrsta vrlo tankih rezanaca
fider (engl. feeder) glavni vod za prijenos elektrine energije; u razliitim
strojevima: naprava koja dovodi materijal na daljnju obradu
Fidija (gr. Feidias) najvei grki kipar
iz Atene (oko 500438 pr. n. e.); Periklov suvremenik; pod njegovim je
vodstvom podignut Panteon; glavna
djela: kipovi od zlata i slonovae Atene Partenos (za Partenon) i Zeusa
(za hram u Olimpiji); pren. nedostino velik kipar
fiducija (lat. fiducia povjerenje) predavanje stvari na vjeru vjerovniku pod
uvjetom da je mora vratiti kad se
namiri dug; ugovor kojim se neko
pravo prenosi do odreenog roka ili
do ispunjenja nekog uvjeta; zalog,
hipoteka
fiducijar (lat. fiduciarius) prav. privremeni primatelj oporuke koji je, nakon
odreenog vremena ili po ispunjenju
nekog uvjeta, treba predati drugom
(fideikomisaru)
FIFA kratica za fr. Federation Internationale de Football Associations =
Meunarodni nogometni savez
fifikus (njem. pfiffig) lukavac, prepredenjak
fifty-fifty it. fifti-fifti (engl. fifty-fifty
pedeset-pedeset) podjednako podijeljeno; pola-pola; podjednaka pripadnost; koji imaju jednake izglede (anse); podijeljen na jednaka interesna
podruja
figa (tal. fico) 1. smokva; 2. pren. aka
stisnuta tako da se palac provue
izmeu kaiprsta i srednjaka; drati
fige "drati palce", tj. navijati za nekoga u nekom natjecanju, eljeti nekome uspjeh
figantropija (gr. fyge bjeanje, bijeg,
anthropos ovjek) zaziranje od ljudi,
nedrueljubivost

Figaro

439

Figaro 1. ime lukavog brijaa u Beaumarchaisovim komedijama "Seviljski

brija" (1775.) i "Figarova enidba"
(1784.); obradili ih kao opere Mozart
(1785.), Rossini (1816) i dr.; pren.
okretan posrednik u ljubavnim poslovima; 2. ime velikog parikog konzervativnog lista, osnovanog 1854.
figljar (polj.) 1. aljivac; 2. zool. afrika
ptica grabljivica iz roda jastreba
figura (lat.) 1. lik, oblik; pojava, prilika;
crte, slika; stas, rast; lik (u ahu i
na novcu); slika na igraim kartama,
karta sa slikom; 2. slik. ovjek (za
razliku od slike "mrtve prirode"); 3.
poet. slikovita predodba stvorena
rijeima, slikovit izraz, izraz u slici;
4. glaz. niz meusobno povezanih tonova koji brzo dolaze jedan za drugim, tonovi koji kao ukras opisuju
glavni ton, tonski ukras; 5. fil. oblik
posrednog zakljuivanja (silogizma);
v. silogistike figure; 6. u plesu: pokreti i slike koje izvode plesai
figuracija (lat. figurtio) 1. uobliavanje,
uoblienje, oblikovanje, davanje oblika; oblik; 2. poet. slikovito prikazivanje, izraavanje u slikama; 3. glaz.
mjeavina skladnih i neskladnih
akorda; oivljavanje govora ili glazbenog djela figurama
figuralan (lat. figuralis) opremljen figurama; figuralna glazba glaz. djela
s notama aritmetiki tono odmjerenog tempa, simfonija (za razliku od
jednostavne, koralne glazbe)
figurant (lat. figurans) kaz. sporedni
igra ili plesa, nijema osoba, statist;
pren. beznaajna (ili: neutjecajna)
osoba
figurativan (lat. figurativus) slikovit,
izraen u slici, u prenesenom smislu
figurator (lat. figura) v. figurist
figurina (lat. figura, fr. figurine) figurica, kipi; modna lutka
figuriran (lat. figura) ukraen arama,
na cvjetove, na cvjetie, s cvjetovima

fikcionalizam
(tkanine); slikovit, prikazan u prenesenom smislu; glaz. ukraen, uljepan; figurirana glazba v. figuralna
glazba
figurirati (lat. figurare) praviti, stvarati (figure); prikazivati zorno ili slikovito; praviti figuru, tj. prikazivati
se, davati o sebi sliku (dobru ili lou);
strati, isticati se, padati u oi; igrati
ulogu; sluiti samo radi popunjavanja neke praznine (npr. "on samo
figurira"); sluiti kao ukras
figurist (lat. figura) 1. osoba koja izrauje figure; 2. plesa koji izvodi figure
figurizam (lat. figura) v. tipologija
fijaker (fr. fiacre) koija (ime po parikom hotelu "Saint Fiacre" gdje su se
koije mogle unajmiti)
fijakerist (fr. fiacre) koija na fijakeru
fijala (gr. fiala) 1. v. fiola; 2. arhit.
iljati tornji na gotikim graevinama (najvaniji ukras gotikog graevinarstva)
fijasko (tal. fiasco) velik neuspjeh, propast, slom, bruka (osobito nekog djela
na pozornici); pretrpjeti fijasko potpuno propasti u neemu, obrukati se
fijumara (tal. fiumara) geol. rjeina, naplavina (suha dolina kroz koju samo
povremeno protjee vode)
fikcija (lat. fingere izmisliti, fictio izmiljanje, izmiljaj) 1. izmiljaj, zamiljena stvar; 2. u znanstvenom
miljenju: pretpostavka ija se nevjerojatnost i nemogunost uvia, ali je
ipak od velike vanosti kao pomoni
pojam ljudskog razuma, npr. "prazan
prostor", "stvar po sebi" itd.; 3. fictio
juri it. fikcio juri (lat.) prav. zamiljanje neega to se nije dogodilo
kao da se dogodilo (radi donoenja
odluke o takvom sluaju)
fikcionalizam (lat. fictio) fil. oblik pragmatizma koji smatra da je religija,
odnosno pojam Boga, samo fikcija,
ali svrhovita i nuna, kao i mnogi

fikokrom
drugi pojmovi i fikcije, npr. pojam
due, besmrtnosti due, slobode, savrenstva i dr.; naziv Vaihingerove
filozofije "kao da" ("Ais-Ob")
fikokrom (gr. fykos alge, chroma boja)
zelena tvar u jednostaninim algama
fikologija (gr. fykos alga, logia znanost) bot. znanost o algama; usp. alge
fikomicete (gr. fykos alga, mykes gljiva) mn. bot. gljive sline algama, biljke ije hife nisu podijeljene poprenim stijenkama, ve izgledaju kao
dugake elije (plijesni, krumpirova
peronospora i dr.)
fiks (lat. fixus) vrst, privren, nepokretan, postojan, stalan; odreden,
utvren (za cijenu)
fiksacija (lat. fixatia) v. fiksiranje
fiksati se uzimati drogu, drogirati se
fiksativ (lat. fixativum) sredstvo za uvrivanje (boje, fotografske ploe,
otiska)
fiksativan (lat. fixativus) koji utvruje,
koji uvruje, koji odreuje
fiksatoar (fr. fixatoir) sredstvo za uvrivanje, vosak za brkove, pomada
fiksaa (fr. fixage) utvrivanje, uvrivanje (boja i dr.)
fikser (njem. Fixer) burzovni pekulant;
onaj koji se bavi terminskim poslovima
fiksin (lat.) nevidljiv praak koji se upotrebljava u kriminalistici za posipanje predmeta kako bi na njima ostali
to vidljiviji otisci prstiju,
fiksiranje (lat. fixus vrst, utvren) 1.
utvrivanje, uvrivanje, odreivanje (stalne plae); 2. utvrivanje (boje, negativa fotografskih slika); usp.
fiksirati; 3. neskidanje oiju s koga,
piljenje u koga
fiksirati (lat, fixus) 1. utvrditi, uvrstiti,
odrediti, oznaiti (npr. dan, rok, cijenu i dr.); 2. netremice gledati, piljiti
u to, ne skidati oiju s koga; 3. u
fotografiji: razvijeni negativ spustiti

440

filakterij
u vodenu otopinu natrij-tiosulfata
(Na 2 S 2 0 3 ) da bi se zaostali nerazgraeni bromid srebra otopio i uklonio
s ploe kako svjetlost ne bi vie na
nju djelovala
fiksna ideja psih. misao koja se stalno
namee bolesnom duhu, misao koja
potiskuje sve druge predodbe (simptom bolesnog duha)
fiksum (lat. fixum) neto vrsto, sigurno, utvreno, stalno, npr. plaa, prihodi
fiktilan (lat. fictilis) zemljan, od zemlje,
od gline
fiktilije (lat. fictilia) mn. zemljano posue, glineno posue
fiktivan (lat. fingere izmisliti, lat. fictivus) zamiljen, izmiljen, tobonji;
pretpostavljen; usp. fikcija
fikus (lat. ficus) 1. bot. smokva (drvo i
plod); 2. med. oteklina na stranjici
ili na enskom spolnom organu
fil- (filos) predmetak i nastavak u sloenicama sa znaenjem: prijatelj,
ljubitelj, pristaa, npr. filozof, frankofil itd.
fil-a-fil (fr.) vrsta svilene tkanine u raznim bojama (za enske ljetne haljine)
fila (gr. fyle) u staroj Grkoj: pleme,
plemenska zajednica
fila (njem. fullen puniti, nadijevati) 1.
kuh. kosano meso kojim se pune paprike i dr., nadjev
filadelfija (gr. filadelfia) bratska ljubav, ljubav prema blinjima; kod nas
se vrlo esto upotrebljava u znaenju:
prepreden ovjek, prepredenjak, promuuran ovjek
filagram (lat. filum nit, konac, gr.
gramma crta) vodeni znak na papiru
filakterij (gr. fylakterion) 1. straarsko
mjesto, straarnica; 2. zapis kao zatita od nesree, hamajlija; 2. idovska hamajlija s deset Bojih zapovijedi koju nose na elu, prsima ili
odjei

filaktian
filaktian (gr. fylaktikos) koji uva,
koji titi, zatitni
filalet (gr. fylalethes) prijatelj istine
filaletija (gr. filos koji voli, aletheia
istina) ljubav prema istini
filament (lat. filamentum vlakno, ilica)
1. anat. fina vlakna (kod ila i ivaca); 2. bot. pranika nit
filanda (tal. filanda) predionica svile,
svilana
filandrija (gr. filandria) ljubav prema
muu
filantrop (gr. filanthropos) ovjekoljubac; filantropi mn. ovjekoljupci,
naziv pedagoga XVIII. st. kojima je
bilo osnovno pedagoko naelo slobodan prirodni razvoj, a poticaj u radu
ljubav prema blinjima (filantropija)
filantropija (gr. filanthropia) ovjekoljublje, ljubav prema blinjima
filantropinizam (gr. filos prijatelj,
ljubitelj, anthropos ovjek) ped. odgojni i nastavni sustav prema kojem
osnova odgoja treba biti ista ljudska priroda i prvotni, isto ljudski
odnosi, a svrha odgoja pitomaca da
postanu praktino korisni, vedri i
plemeniti ljudi; usp. filantrop
filantropizam (gr. filanthropia) zastupanje filantropije rijeju i djelom
filantropomanija (gr. filanthropos ovjekoljubac, mania pomama, strast,
ludilo) pretjerano ovjekoljublje
filargirija (gr. filargyria) ljubav prema
novcu, srebroljublje
filarh (gr. fila, archo vladam) u staroj
Grkoj: zapovjednik konjanitva u
jednoj fili (politikoj zajednici)
filatelija (gr. filos koji voli, ljubitelj,
ateleia oslobodenost od dravnih pristojbi, a- privativum "bez", telos pristojba) poznavanje i skupljanje potanskih maraka
filatelist (gr. filos, a-, telos) skuplja
potanskih i dr. maraka; timbrofil
filatelizam (gr. filos koji voli, ljubitelj, ateleia oslobodenost od dravnih

441

filetski
nameta, a- alfa privativum, telos pristojba) skupljanje potanskih i dr.
maraka; strast za skupljanjem potanskih maraka
filati (njem. fiillen) kuh. puniti, nadijevati (kosanim mesom), npr. paprike
filatorij (lat. filatorium) sprava za odmotavanje i usukivanje svile
filautija (gr. filautia) ljubav prema
samom sebi, samoljublje = egoizam
filaa (fr. filage) predenje; predivo; predionica
filc (njem. Filz) pust, pustina, putana
tkanina od vlakana, dlake (zeje) i
dr. za izradu eira, papua, deka,
odjee itd.
fild (engl. field polje) port, svi konji
koji e sudjelovati u utrci
fildi (ar.-tur.) slonova kost, bjelokost
fildan (tur.) alica bez ruke za crnu
kavu
file (fr. filet) 1. mreast enski runi
rad; 2. ukras od zlatnih crta na uvezu
knjige; 3. kuh. pisana peenka
Filemon i Baukida (gr. Filemon, Baukis) mit. mu i ena iz Frigije, poznati po svojoj vjernoj ljubavi; Zeus
im je, zato to su ga jednom gostoljubivo primili u svom siromanom domu i ne slutei tko je on, ispunio elju da u dubokoj starosti zajedno umru; nakon smrti Filemon je
pretvoren u hrast, a Baukida u lipu
filen (fr. filin) tehnol. vrsta tkanine od
eljane vune
fileue (njem. Schuh cipela) cipele s
podstavom od pustine (filca)
fileti (tal. filetto koni, nit) mn. vrlo
tanke trake usoljenog ribljeg mesa
filetian (gr. fyle pleme) koji se tie
plemena, plemenski; koji pokazuje
povijest razvoja
filetirati (fr. fileter) ukraavati zlatom;
usp. file 2.
filetski (gr. fyle pleme) v. filetian

filfeder

442

filfeder (njem. F'iillfeder) naliv-pero

filharmonija (gr. filos, harmonia
sklad) 1. ljubav prema glazbi; 2.
udruenje glazbeno kolovanih osoba radi njegovanja glazbe i izvoenja simfonijskih i koncertnih programa
filhelen (gr. filos, Hellen Grk) prijatelj
Grka (ime onih koji su 1821. pomagali Grke u borbi za slobodu i samostalnost)
filhelenizam (gr. filos, Hellen Grk)
prijateljstvo, ljubav prema Grcima
filiforman (lat. filum nit, konac, filiformis) koji je kao nit, vlaknast
filigran (fr. filigrane, lat. filum konac,
nit, ica, granum zrno) 1. umjetniki,
obino ukrasni (ornamentalni) mreast predmet od zlatne ili srebrne
ice; 2. vodeni znak na papiru, na
novanici; filigranski papir fini papir
s utisnutim mreastim arama, uzorcima
filigranirati (lat. filum nit, ica, granum zrno) izraivati filigrane
filijacija (lat. filiatio) 1. odnos djece prema roditeljima, obvezatnost djece; 2.
poslunost redovnika prema poglavaru reda; 3. prav. podrijetlo; filijacijska proba dokaz o istoi plemikog podrijetla
filijala (lat. filia ki) trg. podrunica,
ogranak nekog poduzea, ustanove
ili banke
filijatar (gr. filos prijatelj, koji voli,
iatros lijenik) prijatelj lijenitva
filing-maina (engl. filling, gr. mechane) sprava koja pri izradi stupe
presijeca svilu u odreenim duinama
filioque it. filiokve (lat.) teol. formula
u "Vjerovanju" Rimokatolike crkve
koja iskazuje da Duh Sveti izlazi "od
Oca i Sina" (ex Patre et Filio), dok
pravoslavne Crkve vjeruju da izlazi
samo od Boga Oca

film
Filipi (gr. Filippoi, lat. Philippi) grad
u makedonskoj Trakiji to ga je
osnovao Filip Makedonski; Filipi su
poznati po pobjedi rimskih vojskovoa Antonija i Oktavijana nad Brutom i Kasijem (42. pr. n. e.)
filipika (gr. Filippos) 1. naziv za otre
govore atenskog govornika Demostena protiv makedonskog kralja Filipa II. (359336 pr. n. e.) kojima je
utjecao na Grke da mu se ne pokore;
2. naziv za Ciceronove govore protiv
Antonija; 3. pren. ustar govorniki
napad
filir (mad. filler) stoti dio krune (najsitniji austrougarski novac); danas u
Maarskoj: stoti dio forinte
filirati (fr. filer) 1. presti, izraivati
mreastu tkaninu; u proizvodnji svile: upredati; 2. glaz. jedan ton izdrati pjevajui koliko dah podnosi; 3.
u kartama: varati, podmetnuti kartu; gustirati polako otkrivajui svoje
karte
filistar (hebr. Plischthi) ovjek ograniena duha (iji duhovni ivot ne prelazi granice njegovih animalnih potreba i samozadovoljstva); u studentskom argonu: podrugljiv naziv za
graane i sve koji nisu studenti (izraz nastao prema Filistejcima, ratobornom nesemitskom narodu u jugozapadnoj Palestini koji je dugo ratovao s Izraelcima)
filistarstvo (hebr.) malogradanstvo;
usp. filistar
Filisteja (gr. Palaistine, hebr. Peliti)
juni dio sirijske obale (u stara je
vremena esto mijenjao granice)
Filistejac pripadnik nesemitskog naroda najblieg susjeda nekadanjim
Izraelcima
filiti (gr. fyllon list, lithos kamen) mn.
geol. okamenjeno lie biljaka, otisci
lia
film (engl. film) tanka i njena koica,
opna; u fotografiji: 1. tanka ploa od

filmogenian
celuloida premazana slojem elatine
u kojoj je ravnomjerno raspren prah
bromida srebra; 2. dugaka celuloidna vrpca na koju se brzo snima, jedna za drugom, vrlo mnogo slika koje
ine scensku cjelinu (kinematografsko djelo)
filmogenian prid. prikladan da dobro
izgleda na filmskoj slici
filmografija popis filmova po datumima premijera, po autorima ih po producentskim poduzeima i si.
filmologija (engl. film opna, membrana, gr. logos govor) znanost o filmu
filmoteka (engl. film, opna, membrana,
gr. theke spremnica) zbirka filmova, spremite filmova
filoblasti (gr. fyllon list, blastos klica)
mn. bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva (dikotiledone) ili
vie (polikotiledone) klicinih listia
filobus (tal. fila ica) elektrini omnibus s gornjim vodom; trolejbus
filodendron (gr.) bot. ukrasna sobna
biljka s velikim rupiastim listovima
filodij (gr.-lat. phyllodium) proirena
peteljka lista koja obavlja funkciju
tzv. plojke
filodoksija (gr. filodoxia) slavoljublje,
astoljublje
filofagi (gr. fyllon list, fagein jesti, derati) mn. zool. listojedi, osobito porodica tobolara
filofizik (gr. filos, fysis priroda) prijatelj prirode, prirodnjak
filogeneza (gr. fylon pleme; rod, vrsta,
genesis postanak) biol. razvoj vrste;
geoloki razvoj biljnih i ivotinjskih
vrsta, rodova, porodica i klasa; supr.
ontogeneza
filogenija (gr. fylon, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati) znanost
o filogenezi, povijest razvoja biljnih i
ivotinjskih oblika, znanost koja
na osnovi paleontologije, usporedne
anatomije, ontogenije i biokemije

443

filopedija
objanjava razvoj biljnih i ivotinjskih vrsta
filogin (gr. filogynos) ljubitelj ena;
supr. mizogin
filoginija (gr. filogynia) ljubav, strasna
naklonjenost prema enskom spolu;
supr. mizoginija
filogonija (gr. filogonia, filos koji voli,
gonos potomak, mladune) ljubav prema djeci, ljubav prema potomcima
filoidan (gr. fyllon list, eidos izgled,
oblik) bot. slian listu, listolik
filokalija (gr. filokalia) ljubav prema
onome to je dobro, asno, etino
filoksenija (gr. filoxenia) ljubav prema
tudincima, strancima, gostoljubivost
filoksera (gr. fyllon list, xeros suh)
zool. lisna u, trsov uenac (Philoxera
vastatrix), tetnik koji unitava vinograd suei lozino lie
filolog (gr. filologos) onaj koji prouava
jezik, koji utvruje i opisuje jezine
injenice
filologija (gr. filologia ljubav prema
uenosti i knjievnosti, bavljenje time) znanost iji je zadatak iznijeti i
opisati jezine injenice, znanost o
jeziku
filoloki (gr. filologos jezini, koji se
tie filologije, koji pripada filologiji
filomela (gr. filos, melos melodija)
glaz. violina koja ima 4 eline ice
(u obliku male viole)
filomimeza (gr. filos, mimesis oponaanje) sklonost oponaanju drugih
filomuz (gr. filo-musos) prijatelj muza,
tj. prijatelj, ljubitelj umjetnosti
filon (gr. fyllon) 2. bot. list, osobito:
aini listi
filon (gr. fylon) 1. pleme, rod, vrsta
filonus (gr. filos, oinos vino) ljubitelj
vina, veseli brat
filopatrija (gr. filos, patra domovina)
ljubav prema domovini, domoljublje
filopedija (gr. filos, pais gen. paidos
djeak) ljubav prema djeacima, to
jest djeci i odgoju

filopodi
filopodi (gr. fyllon list, pus gen. podos
noga) mn. zool. listonoci (skupina
najjednostavnije graenih rakova)
filopolemian (gr. filo-polemos koji
voli rat, ratoboran) koji voli polemizirati
filopozija (gr. filoposia) ljubav prema
piu, odanost pijanevanju
filopsihija (gr. filopsychia) ljubav prema ivotu; plaljivost
filoristija (gr. filoristia strast za odreivanjem pojmova, filos, orizein ograniiti, pojmovno odrediti) sklonost
objanjavanju do potankosti, cjepidlaenje, sitniarenje
filosarkija (gr. filos, sarx gen. sarkos
meso) ljubav prema mesu, sklonost
putenom uivanju
filosemit prijatelj idova, protivnik
antisemitizma
filosomatija (gr. filos, soma gen. somatos tijelo) ljubav prema tijelu, pretjerivanje u njezi tijela
filostorgija (gr. filostorgia) njena ljubav, zaljubljenost
filotaksija (gr. fylotaxis) bot. dio morfologije bilja koji istrauje pravilnosti u rasporedu listova na stabljici
filotehnija (gr. filotechnia) ljubav prema umjetnosti
filoteknija (gr. filos, teknon dijete, filoteknia) ljubav prema djeci
filoti (tal. filotti) mn. veliki koralji
filotimija (gr. filotimia) astoljublje;
natjecanje
filozof (gr. filosofos prijatelj mudrosti)
mudrac, mudar ovjek, ovjek koji se
posvetio istraivanju istine o svijetu
i ivotu, koji se bavi filozofijom, koji
se bavi apstrakcijama; student filozofije (na sveuilitu); pren. zamiljen, rastresen ovjek, ovjek ije je
misli i rijei teko razumjeti; v. filozofija
filozofem (gr. filosofema) pitanje iz
podruja filozofije, filozofsko naua-

444

filtromanija
vanje (ili: tvrdnja, miljenje, promatranje)
filozofija (gr. filosofia ljubav prema
mudrosti) mudrost, znanstveni rad
na izgraivanju opeg pogleda na svijet i sam taj pogled na svijet; prema
tome: najvii oblik drutvene svijesti, znanost o najopenitijim zakonima kretanja i razvoja prirode, drutva i ljudskog miljenja; osnovno pitanje filozofije je pitanje odnosa izmeu miljenja i bia (subjekta i objekta), duha i materije te ispitivanje
uzroka i principa stvari; usp. materijalizam, idealizam; pren. mudrovanje
filozofirati (gr. filosofein) baviti se filozofijom, umovati, misliti i istraivati istinu o svijetu i ivotu; teiti
za spoznavanjem putem istraivanja,
odreivanja i povezivanja pojmova;
pren. mudrovati
filozofist (gr. filos, sofia) tobonji filozof, nazovifilozof
filozofizam (lat. philosophismus) tobonja filozofija, nazovifilozofija
filozofski (lat. philospophicus) koji se
tie filozofije, koji pripada filozofiji;
filozofska propedeutika znanosti koje
se smatraju uvodom i pripremom za
prouavanje filozofije (logika i psihologija); fdozofska kola uenici i sljedbenici nekog filozofa koji pod njegovim posrednim ili neposrednim utjecajem dalje rade u njegovom duhu
filozoja (gr. filozoia) v. filopsihija
filtar (lat. filtrum) cjedilo (naprava kojom se tekuina isti od vrstih djelia i klica)
filtracija (lat. filtratio) cijeenje, procjedivanje, proiavanje cijeenjem
filtrat (lat. filtrum) procijeena tekuina, cijeenjem proiena tekuina
filtrirati (lat. filtrare) cijediti, procijediti, proistiti cijeenjem
filtromanija (gr. filtron ljubavni napitak, mania pomama, ludilo) ljubavno

fima

445

bezumlje izazvano ljubavnim napitkom

fima (gr. fyma izraslina) med. svaka
oteklina koe, osobito ljezdana oteklina
fimacija (gr. fyma izraslina, lat. phymatio) med. mala izraslina, iri
fimata (gr. fyma) mn. med. v. fima
fimatian (gr. fyma izraslina) med.
oteen, s oteklinom; v. fima
fimoza (gr. fimosis suenje, zatvaranje
nekog otvora na ljudskom tijelu)
med. suenost kapice (mukog uda);
phimosis feminarum it. fimozis feminarum (lat.) suenost materninog
kanala
fin (fr. fin, njem. fein) tanak, njean;
sitan; odlian, odabran, ist; prepreden
finalan (lat. fini granica, kraj, svrha,
finalis) zavrni, krajnji, konani; svrsishodan, svrni (v. kausa finalis);
gram. namjerni; finalna konjunkcija
namjerni veznik; finalna ili namjerna reenica ona zavisna reenica koja
izrie namjeru ili cilj radnje glavne
reenice, npr.: Doao sam kako bih
te savjetovao
finale (lat.) 1. zavretak, kraj; 2. glaz.
zavrni dio, zavrna pjesma; zavrni
stavak u viestavanom glazbenom
djelu; zavrni dio opernog ina; 3.
port, zavrna borba ili utakmica, zavrna runda u natjecanju
finalitet (lat. fmalitas) fil. svrsishodnost, svrhovitost, odreenje svrhe;
supr. kauzalitet
finalizam (lat. fini kraj, finalis) fil. nauavanje da je svako zbivanje, i u
psihikoj i u biolokoj stvarnosti, odreeno nekim ciljevima i svrsishodnou
finalmente (tal.) napokon, konano
financ (lat. fini granica, kraj, fr. finance) porezno-carinski straar, utjeriva poreza

fini
financije (lat. fini, granica, kraj, financia) mn. 1. dravni prihodi, dravno
gospodarstvo, dravna imovina; 2.
imovinsko stanje pojedinca, novane
prilike, gotovina, gotov novac; 3. znanost o dravnim prihodima i dravnom gospodarstvu
financijer (fr. fmancier) 1. financijski
slubenik; 2. poznavatelj znanosti o
financijama; 3. onaj koji radi s novcem, bankar; 4. onaj koji podupire
neki posao
financijski (fr. financiel) prihodni, koji
se tie prihoda; koji se tie novca,
novani
financirati (fr. financer) plaati; praviti
financijske operacije; davati novac za
neki posao
fine (tal. fine, lat. fini) glaz. kraj
Finej (gr. Fineus) mit. kralj u Salmidesu u Trakiji; ubio je vlastitu djecu
te su ga bogovi kaznili sljepoom
finesa (fr. finesse) finoa, njenost, istananost, osjetljivost; neto osobito
fino i tono (izraeno, iskazano itd.);
lukavost
finfciger (njem. fiinfzig pedeset) pedesetogodinjak, ovjek od pedeset godina
Fingalova pilja glasovita pilja u
kotskoj na hebridskom otoiu Staffa, jedna od najljepih u Europi
fingiran (lat. fingere izmisliti) izmiljen, zamiljen, pretpostavljen, prividan, tobonji, fiktivan; fingirana mjenica mjenica s potpisima nepostojeih osoba
fingirati (lat. fingere) izmisliti, izmiljati, zamisliti, zamiljati; praviti se,
lano predstavljati
finik (gr. foinix) datulja; palma
fini (lat.) kraj, svretak; cilj, krajnji
cilj, svrha
finissimo (tal.) najfinije, vrlo fino (skraeno ff)
fini (eng. finish) kraj, zavretak; port,
zavrni dio utrke, zavrna borba

finit
finit (tal. finire) dovriti, dokrajiti; zavriti, prestati
finitizam v. finizam
finito (tal.) trg. zakljuak rauna
finizam (lat. fini kraj) fil. nauavanje
o ogranienosti ili konanosti svijeta
finta (tal. finta, lat. fingere) 1. pretvaranje, licemjerje; 2. prijevara, podvala, lukavstvo; 3. maevalaki trik,
tobonji udarac
fioco it. fjoko (tal.) glaz. slabo, tiho
fioka (mad. fiok) kutija na izvlaenje
(u stolu ili ormaru), ladica
fiola (gr. fiale duboka asa) trbuasta
staklena posuda s dugim i uskim grliem (upotrebljava se u kemiji, a
slui za uvanje tekuina koje lako
isparavaju i onih koje treba uvati
od zraka i vlage)
fioritura it. fjoritura (tal.) glaz. v. koloratura
firanga (njem. Vorhang) prozorska zavjesa
fircig (njem. vierzig) etrdeset (u kar*
takoj igri "naps": kralj i dama adutove boje)
firciger (njem. Vierziger etrdesetak)
med. vrsta konog ekcema koji nije
na zaraznoj osnovi, javlja se osobito
kod male djece koja se ne hrane majinim mlijekom (nazvan po tome to
obino traje 40 dana)
firer (njem. Fiihrer) voda
firhendig (njem. vier etiri, Hand ruka)
etveroruno (kad sviraju na glasoviru dvije osobe istodobno kompoziciju pisanu za etiri ruke)
firkin it. ferkin (engl.) engleska mjera
za pivo = 40,89 1
firma (tal.) ime pod kojim neki trgovac
vodi svoj posao,, daje potpise i pod
kojim se vodi u sudskom registru;
natpis nad vratima trgovine, gostionice i si.; trgovaka kua
firmament (lat. firmamentum) nebeski
svod, zvjezdano nebo

446

fiskus
firmati (lat. firmare) kod katolika: utvrditi u vjeri, konfirmirati, krizmati
firmirati (tal. firmare) trg. potpisati firmu, potpisivati firmu
firmitet (lat. firmitas) vrstina, jakost,
trajnost; ustrajnost, postojanost
firn (fr.) kristalasta zrnata masa leda,
viegodinji planinski snijeg zrnate
strukture
firnis (njem. Firnis) kem. uljasta ili
smolasta tekuina koja, kad se u tankom sloju namae na tvrde predmete
(drvo, kovinu, kamen i dr.), otvrdne
i titi ih od vlage i zraka
first (njem. Fiirst = vorderster) knez
vladar (titula)
firtl (njem. Viertel) gradska etvrt;
okrug
firtlue (njem. Viertelschuh) "etvrtcipele" (vrlo plitke, obino enske cipele
fisilan (lat. findere cijepiti, fissilis) koji
se daje cijepiti, cjepljiv
fisilitet (lat. fissilitas) cjepljivost
fisk (lat. fiscus) v. fiskus
fikal (lat. fiscalis) zastupnik dravne
blagajne; dravni pravobranitelj
(usp. fiskus); kod nas i u znaenju
odvjetnik, advokat [fikal)
fiskalni (lat. fiscalis) koji se tie dravne blagajne, koji pripada dravnoj
blagajni, koji ide u korist dravne
blagajne; fiskalna godina proraunska godina
fiskarij (lat. fiscarius) dunik dravnoj
blagajni; zakupac dravnog prihoda
fiskonija (gr. fyskon, lat. physconia)
med. nadimanje, nadutost trbuha ili
nekog drugog organa
fiskultura (gr. fysis priroda, lat. cultura njegovanje) portske vjebe kojima je cilj razvijanje i jaanje tijela
kao uvjet za odravanje dobrog
zdravlja
fiskus (lat. fiscus) 1. blagajna nekog
ureda ili ustanove; 2. u doba rim.
careva: carska privatna blagajna (za

fistaa
razliku od erara, tj. dravne blagajne); 3. danas: dravna imovina,
dravna blagajna; 4. drava kao privatnopravna osoba, u poloaju obinog graanina
fistaa (fr. fustage) ambalaa (prazne
bave, prazni sanduci, prazne vree
i si.)
fistula (lat. fistula cijev; frula) 1. svirala
od trske; 2. med. uplji ir, gnojan
otvor na koi; 3. glaz. usiljeno visok
i tanak glas (kao na svirali od trske)
= falset
fistulirati (lat. fistula cijev; frula) govoriti ili pjevati iz fistule
fistulografija (lat. fistula cijev; otvor,
gr. grafein pisati) med. lijeniki
postupak oko prouavanja fistule kako bi se doznali uvjeti pod kojima se
moe obaviti operacija
fistulozan (lat. fistulosus) cjevast, upljikav; oblika fistule
fisura (lat. fissura) rascjep, pukotina
fibajn (njem. Fischbein) riblja us, ronata ploa iz kitovih usta, sipovina,
riblja kost (slui za izradu eljeva,
raznih sitnih ukrasa i dr.)
figret (njem. Fisch riba, Grate riblja
kost) rebrasta tkanina, tj. tkanina u
kojoj niti teku po uzoru na riblji kostur
fii (fr. fichu) rubac (osobito: trokutasti
enski rubac koji prekriva ramena)
fikal (lat. fiscalis) v. fikal; pren. lukav
ovjek, mudrija
fiku vinoto(a); kod pijanki: osoba
zaduena da ae budu uvijek pune
fipaprika (njem. Fisch riba) riblji paprika
fitran (njem. Fisch riba, Tran ulje) riblje ulje
fit (engl.) port, pripravan, pripremljen
(npr. konj za trku)
fitalija (gr. fytalia) sadnja, zasaivanje, doba sadnje (biljaka)
fitaurari (amh.) general (u etiopskoj
vojsci)

447

fitoliti
fiteumakola (gr. fyteuma nasad, posaeno drvo, posaen grm, kolla ljepilo) biljno ljepilo
fiting (engl. fitting) sitni dio nekog ureaja ili instalacije
fitness it. fitnis (engl.) sposobnost,
zdravlje, dobra tjelesna spremnost
fito- (gr. fyton) predmetak u sloenicama sa znaenjem: biljka, biljni
fitoaleksini (gr. fyton biljka, alexo
branim) izluevine biljnih stanica za
obranu od nametnika
fitobiologija (gr. fyton, bios ivot, logia znanost) znanost o ivotu (biologija) biljaka
fitofag (gr. fyton, fagein derati, jesti)
biljoder, biljojed
fitofiziologija (gr. fyton, fysis priroda, logia znanost) znanost o zakonima biljnog ivota
fitogen (gr. fyton, gen- korijen od gignesthai postati) ono to stvara biljku, biljna tvar; fitogeni mn. minerali
koji su nastali od biljaka (kameni
ugljen, treset i dr.)
fitogenian (gr. fyton, gen- korijen od
gignesthai postati) koji je nastao od
biljaka, biljnog podrijetla
fitogeografija (gr. fyton, geografia)
znanost o rasprostranjenosti biljaka
na Zemlji, biljna geografija
fitoglifi (gr. fyton, glyfo dubem, urezujem) mn. kamenje s otiscima biljaka
fitognomonika (gr. fyton, gnomonikos
oevidan, shvatljiv) poznavanje biljaka i njihove vrijednosti prema njihovoj vanjtini i njihovom izgledu
fitognozija (gr. fyton, gnosis poznavanje) prirodopis bilja
fitograf (gr. fyton, grafo opisujem) opisiva bilja
fitografija (gr. fyton, grafo opisujem)
v. fitologija
fitokemija (gr. fyton, chemeia) biljna
kemija
fitoliti (gr. fyton, lithos kamen) mn.
biljne okamine

fitologija
fitologija (gr. fyton, logia znanost) opisivanje bilja, znanost o bilju = botanika
fitomorfi (gr. fyton, morfe oblik) mn.
kamenje sa arama slinim biljkama
fitonimija (gr. fyton, onyma ime) davanje naziva biljkama
fitonomija (gr. fyton, nomos zakon)
fiziologija biljaka
fitopaleografija (gr. fyton, palaios
star, grafia opis) opis pretpotopnih
biljaka
fitopaleontologija (gr. fyton, palaios
star, on bie, logia znanost) v. paleontologija
fitopatologija (gr. fyton, pathos bolest,
logia znanost) znanost o bolestima i
uzrocima bolesti biljaka
fitosociologija (gr. fyton, logia znanost, lat. socius drug) znanost koja
ispituje, prouava meusobne odnose biljaka
fitoterapija (gr. fyton, therapeia njega, lijeenje) lijeenje biljaka, biljno
lijenitvo
fitotipoliti (gr. fyton, typos otisak, lithos kamen) otisci biljaka na kamenju
fitotoksin (gr. fyton, toxon strijela,
otrov) otrov koji sadre u sebi neke
biljke (npr. neke gljive, ricinus i dr.),
biljni otrov
fitotomija (gr. fyton, tome rezanje)
anatomija biljaka
fitotopologija (gr. fyton, topos mjesto, logia znanost) znanost o mjestima povoljnim za rast i razmnoavanje biljaka
fitotrofija (gr. fyton, trofe prehrana,
hrana) prehranjivanje biljaka, uzgoj
biljaka
fitotropija (gr. fyton, tropos okret) preobraavanje biljaka, vjetina mijenjanja i krianja biljaka
fitozoe (gr. fyton, zoon ivotinja) mn.
zool. biljke-ivotinje

448

fizijatrija
fiturgija (gr. fyton, ergon posao, djelo,
rad) znanost o sadnji biljaka
Fiume (lat. flumen rijeka) talijanski naziv za hrvatski grad Rijeku; Fijuma
fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta
revolvera sa pet cijevi
fiz-harmonika (gr. fysao puem, harmonike) glazbeni instrument slian
orguljama; tonove proizvode metalni
jezici koje pokree vjetar
fiza (gr. fysa) med. vodeni mjehur
fizagog (gr. fysa nadimanje, vjetar, ago
odvodim) med. lijek protiv nadimanja
i vjetrova; karminativ
fize (fr. fusee) voj. upalja bombe; raketa
fizelaa (fr. fuselage) okosnica, kostur
zrakoplova; skup svih poprenih i uzdunih rebara i veza trupa i krila
zrakoplova
fizema (gr. fysema) med. nadimanje,
napuhanost, nadutost
fizeter (gr. fyseter) mijeh za puhanje,
osobito u orguljama
fizeza (gr. fysesis puhanje) med. v. fizema
fiziautokracija (gr. fysis priroda, autos sam, kratos jaina, vlada) samovladavina prirode, ljekovita mo prirode
fiziar (gr. fysis) prirodnjak koji se bavi fizikom
fiziki (gr. fysikos) prirodni, utemeljen
u prirodi; osjetilni, tjelesni, puteni;
fizika nemogunost ono to je po prirodnim zakonima neizvedivo; fizika
potreba prirodna potreba (glad, e i
dr.); supr. psihiki; fizikalan koji spada u fiziku, koji se tie fizike
fizijatar (gr. fysis priroda, iatros lijenik) prirodni lijenik, onaj koji se poglavito oslanja na ljekovitu mo same prirode
fizijatrija (gr. fysis priroda, iatreia lijeenje) prirodno lijeenje, ljekovita
mo prirode

fizik

449

fizik (lat. physicus) lijenik kojega postavlja dravna vlast za nadzornog

lijenika (u gradu ili okrugu)
fizika (gr. fysis priroda, theoria fysike
znanstveno istraivanje prirode, biti
stvari) znanost o prirodi uope; u
uem smislu: znanost o zakonima
prirodnih pojava ukoliko ove nisu
izazvane organskim ili kemijskim
silama, dakle, znanost o energiji u
njezinim razliitim oblicima (danas
je teko povui granicu izmeu fizike
i kemije)
fizikalni (gr. fysike) koji se tie fizike,
koji spada u fiziku; fizikalna terapija lijeenje prirodnim sredstvima: kupanjem, masaom, oblozima i dr.
fizikat (lat. physicatum) djelokrug i
podruje fizika
fizikoteologija (gr. fysikos prirodni,
Theos Bog, logia nauavanje) fil. prirodno nauavanje o Bogu, pokuaj
da se na osnovi svrhovitosti u prirodi
zakljui da postoji i prvi uzrok toga
poretka, tj. Bog; fizikoteoloki dokaz
o postojanju Boga teol. dokaz da postoji Bog na osnovi postojanja svrhovitosti u prirodi koju je mogao
stvoriti samo apsolutno savren Um,
tj. Bog (usp. teodiceja)
fizileta (fr. fusillette) raketica
fizilir (fr. fusil puka) voj. strijelac, vojnik-pjeak
fizio- (gr. fysis) predmetak u sloenicama sa znaenjem: priroda
fiziofilozofija (gr. fysis, fylosofia) filozofija prirode
fiziogenija (gr. fysis, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati, roditi se)
v. fiziogonija
fiziognom (gr. fysiognome koji sudi o
prirodi ili o prirodnom svojstvu, koji
prosuuje o karakteru ovjeka iz prirode njegove grae, osobito iz crta
lica) v. fiziognomist
fiziognomija (gr. fysis, gnomon poznavatelj) vanjski izgled ovjeka (u irem

fiziokrati
znaenju i ivotinje, biljke, predjela
i si.) kao izraz unutranje osobitosti;
posebno: crte, graa lica (ukoliko izraava trajne prirodne osobine duha), izraz lica
fiziognomika (gr. fysis, gnomon poznavatelj) tumaenje (ili: itanje) crta
lica, znanost koja po crtama lica, kretnjama, gradi i dranju tijela zakljuuje o duevnim osobinama ljudi
fiziognomist (gr. fysiognomon) onaj
koji moe raspoznati duevne osobine ovjeka po crtama njegovog lica
fiziognotip (gr. fysis, gnomon poznavatelj, typos otisak, lik) crta lica,
naprava za brzo snimanje crta lica i
izradu poprsja
fiziognotipija (gr. fysis, gnomon poznavatelj, typos otisak, lik) automatsko snimanje prirodnih objekata
fiziogonija (gr. fysis, gignomai nastanem, postanem) povijest prirode,
znanost o postanku prirode
fiziograf (gr. fysis, grafo piem, biljeim) med. naprava koja istodobno
biljei i kontrolira rezultate devet
raznih funkcija ljudskog tijela: otkucaje srca, koliinu kisika u pluima
i tjelesnim stanicama, komplikacije
u mozgu i dr.
fiziografija (gr. fysis, grafia opis) opisivanje, opis prirode
fiziokeramika (gr. fysis, keramike
lonarstvo) izraivanje medaljonskih
slika prema fotografijama
fiziokracija (gr. fysis, kratos jaina,
snaga, vladavina) vladavina (ili: snaga, sposobnost) prirode
fiziokrati (gr. fysis, kratos jaina, snaga) ekonomisti fiziokratizma; prema
njima je proizvodan samo rad u podruju poljoprivrede, tj. samo se u njoj
proizvodi viak vrijednosti; u svojim
teorijama (Quesnay 16941774) dali
su prvo sustavno shvaanje kapitalistike proizvodnje

fiziokratizam

450

fiziokratizam (gr. fysis, kratos jaina,

snaga) 1. fil. shvaanje po kojem je
cjelokupan ivot ljudi, socijalni i politiki, potinjen zakonima koje je postavila sama priroda; 2. u ekonomiji: teorija po kojoj jedino priroda proizvodi vrijednosti i zbog ega samo
one radinosti koje su neposredno vezane za zemlju (zemljoradnja, umarstvo, rudarstvo i ribarstvo) imaju
proizvodni karakter; budui da jedino zemljoradnja daje ist prinos, treba postojati samo jedan porez koji bi
plaala ova proizvodna radinost jer
izvan nje nema bogatstva (fiziokratski ili agrikulturni ekonomski sustav)
fiziologija (gr. fysiologia) 1. prvobitno:
znanost o prirodi {fizika); 2. sada:
znanost o prirodnim zbivanjima, procesima u organizmima biljaka (fitofiziologija) te ivotinja i ovjeka (zooftziologija); opa fiziologija bavi se
pojavama svojstvenim svim ivim biima; specijalna fiziologija prouava
vegetativne funkcije ivotinjskog tijela koje su zajednike s funkcijama
biljke (prehrana, disanje, razmnoavanje) i animalne radnje svojstvene
samo ivotinji (kretanje, osjeaje,
mo predoavanja)
fizioloka psihologija psihologija koja prouava duevne, psihike pojave
u vezi s fiziolokim pojavama i na
osnovi fizolokih pojava; osnivai: E.
H. Weber, G. T. Fechner i osobito
W. Vundt
fiziomonizam (gr. fysis, monos jedini)
fil. monizam koji smatra prirodu kao
jedino to stvarno postoji; supr. teomonizam
fizionomija (gr. fysis, nomos zakon)
znanost o prirodnim zakonima
fizioplastika (gr. fysis, plastike vjetina uobliavanja) 1. umjetno stvaranje oblika; 2. umjetno zamjenjivanje dijelova tijela; 3. primitivno crta-

fizospazam
nje koje tei za gotovo fotografski
vjernim reproduciranjem predmeta
crtanja (osobito kod primitivnih naroda)
fizioskop (gr. fysis, skopeo promatram) instrument koji prikazuje
prirodna bia u veoma poveanim slikama
fizioteleoloki (gr. fysis, telos svrha,
logos rije) koji se temelji na svrhovitom ureenju prirode; fizioteleoloki razlozi vjere razlozi (opravdanja) vjere utemeljeni na svrhovitosti
u prirodi; fizioteleoloki dokaz v. fizikoteoloki dokaz pod fiziko teologija)
fizioterapija (gr. fysis, therapeia njega, lijeenje) lijeenje prirodnim sredstvima (kupanjem, masaom, oblozima i dr.)
fiziotip (gr. fysis, typos otisak, lik) v.
fiziognotip
fiziotipija (gr. fysis, typos otisak, lik)
v. fiziognotipija
fiziozofija (gr. fysis, sofia mudrost)
prirodna mudrost
fizocefal (gr. fysa vjetar, nadutost, kefale glava) med. skupljanje zraka,
nadutost u glavi
fizocela (gr. fysa vjetar, nadutost, kele
bruh, kila) med. v. pneumatocela
fizocelija (gr. fysa vjetar, nadutost,
koilia trbuna upljina, trbuh) med.
nadutost trbuha, nadimanje
fizodes (gr. fysodes, fysa vjetar, nadimanje, eidos oblik) med. v. emfizem
fizognozija (gr. fysis, gnosis poznavanje, spoznaja) poznavanje prirode,
prouavanje prirode
fizometra (gr. fysa nadutost, metra
maternica) med. nadutost maternice
fizonkus (gr. fysa vjetar, nadutost,
onkos masa) med. oteklina ispunjena
zrakom
fizospazam (gr. fysa, spasmos gr)
med. gr izazvan zrakom (vjetrovima)

fizostigmin
fizostigmin kem. otrov koji se nalazi u
plodu biljke Physostigma venenosum; u medicini se upotrebljava za
suavanje zjenica, protiv ivanih bolova, osobito protiv trbunih greva
kod konja; uroenici njime truju svoje strijele
fizotoraks (gr. fysa vjetar, nadutost,
thorax prsni ko) med. nadutost plua i prsne upljine (zbog nagomilanosti zraka)
fjaka tal. (fiacca) malaksalost, klonulost; nevoljkost, tromost
fjanketan (tal. fianca) sa strane, s boka (udarac, napadaj)
fjord (dan.) dugaak, a uzak morski
zaljev na obalama polarnih podruja
te u Norvekoj
fjorentinac (tal. fiorentino) iroki slamnati eir
flagelacija (lat. flagellatio) bievanje
flagelanti (lat. flagellantes) lanovi
katolikog reda u XIII. i XIV. st. koji
su sebe povremeno javno bievali radi kazne za grijehe
flagelirati (lat. flagellare) bievati,
ibati
flagellata (lat.) mn. zool. biai (praivotinje s dugakim, nitastim protoplazmatinim izraslinama)
flagicij (lat. flagitium) prav. sramno
djelo, neasno djelo
flagitacija (lat. flagitatio) veliko moljenje, zahtijevanje, opominjanje
flagrancija (lat. flagrantia) ar, vatra;
oitost, oevidnost, oiglednost
flagrantan (lat. flagrans) 1. koji gori,
vatren, estok; 2. oevidan, oit, koji
bode oi, otvoren, nesumnjiv; in flagranti (lat. in flagranti sc. delicto)
na djelu, tj. uhvaen
flagrantnost (lat. flagrantia) v. flagrancija
flah (njem. flach) ravan, plosnat
flahcange (njem. Flachzange) teh. plosnata klijeta

451

flan(g)irati
flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plosnat tisak
flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plosnat tisak (tiskarski postupak kad svi
dijelovi materijala koji se treba tiskati lee u istoj ravnini, za razliku
od tiskanja na valjcima)
flajer (engl. flayer, flier "leta") 1. teh.
naprava na stroju za predenje koja
namotava konac na kolutove; 2.
port, brz trkaki konj
flajsig (njem. fleissig) marljiv, vrijedan
u poslu
flajmaina (njem. Fleisch meso) stroj
za mljevenje mesa
flak kratica za njem. Fliegerabwehrkanone (Flieger leta, Abwehr obrana,
Kanone top) protuzrakoplovni top,
protuavionsko topnitvo
flakcescencija (lat. flaccescentia) labavost, mlitavost; flaccescentia pulmonum it. flakcescencija pulmonum
(lat.) med. mlitavost, uzetost plua
flakon (fr. flacon) boica za miris
flam (njem. Flaum) najfiniji sloj sala;
meko paperjasto govee meso; govea rebra
flamboajantni slog (fr. flamboyant)
arhit. "plameni stil", oblik kasnogotikog stila (u XV. i XVI. st. u Francuskoj i Engleskoj) s plamenastim
ukrasima na prozorima
flambojantan (fr. flamboyant) prid.
plamenit, vatren, ognjen; sjajan, blistav
flamenco it. flamenko (p.) andaluzijska narodna pjesma i ples (izvodi se
uz gitare i kastenjete)
flamingo (lat. flamma plamen) zool.
plamenac, crvena aplja (ptica slina rodi, ivi u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi)
flamirati (lat. flammare) u finom stolarstvu: na letvi, dasci i dr. napraviti plamenaste ureze
flan(g)irati (fr. flaner) lutati, skitati se,
hodati bez cilja, tumarati

flandramal
flandramal naziv za jezik (argon) kojim se slue Islanani za sporazumijevanje sa stranim ribarima koji
love u islandskim vodama; sastavljen
je od islandskih nizozemskih, engleskih i francuskih jezinih elemenata
flanel (fr. flanelle) mekana vunena ili
pamuna tkanina, tkana kao platno,
slui za izradu toplog rublja
flanker (fr. flanqueur) voj. onaj koji izaziva arke (vojnik koji uznemiruje
neprijatelje)
flankirati (fr. flanquer) voj. udariti s
boka, napadati s boka; tititi s boka;
utvrivati bokove
flankonada (fr. flanconnade) u maevanju: boni udarac
Flash Gordon it. Fla Gordon (engl.)
junak velikog broja fantastinih pria i stripova, iji je autor Dan Barry
flashback it. flebek (engl. flash iznenada se pojaviti, back nekada, u prolosti) retrospektivne scene kojima
se (u filmovima ili u kazalinim djelima) prikazuju proli dogaaji koji
su u vezi s radnjom
flaster (gr. emplastron, njem. Pflaster)
med. melem namazan na posebnu
tkaninu (za vanjsku uporabu)
flaa (lat. flasco, njem. Flasche) boca,
staklenka
flat-race it. flat-res (engl.) port, utrka
bez prepona
flatulencija (lat. flatulentia) med. nadutost, nadimanje trbuha zbog plinova
flatumentan (lat. flare puhati) med.
koji nadima; prazan, nitav, bezvrijedan
flauta (njem. Flote) glaz. drveni puhaki
instrument, s tonovima viim od tonova svih ostalih drvenih puhakih
instrumenata (danas prevladava metalna flauta)
flautando (tal. flautando) glaz. kao na
flauti

452

Flegeton(t)
flavescentan (lat. flavescere, flavescens) koji prelazi u zlatnouto, ukast
flaza (gr. flasis pritiskivanje, gnjeenje) med. prijelom neke ravne kosti
fleb- (gr. fleps gen. flebos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: ila, vena
flebektazija (gr. fleps gen. flebos vena,
ila, ektasis rastezanje, irenje) med.
v. flebeurizma
flebeurizma (gr. fleps, eurys irok)
med. proirenje vena
flebile (tal.) glaz. tuno, plano, moleivo
flebitis (gr. fleps gen. flebos) med. upala vena
flebodan (gr. flebodes) ilat, venat,
pun ila; ilast, venast, slian ili
flebograflja (gr. fleps, gen. flebos, grafia opis) opis vena
flebolit (gr. fleps, lithos kamen) med.
kamenast konkrement u venama,
venski kamen
flebologija (gr. fleps, logia znanost)
dio medicine koji prouava vene
fleboragija (gr. fleps, rag- korijen od
regnymi slomim, skrham) med. krvarenje iz vene
fleboskleroza (gr. fleps, skleros tvrd,
krt) med. zadebljalost vena
flebotom (gr. fleps, tome rezanje) med.
instrument za putanje krvi iz vena
flebotomija (gr. fleps, tome rezanje)
med. putanje krvi iz vena
flebotomist (gr. fleps, tome rezanje)
onaj koji puta krv iz vena
flebotomizirati (gr. fleps, temno reem, tome rezanje) med. putati krv
iz vena
flebotomomanija (gr. fleps, tome rezanje, mania pomama, strast) pretjerana sklonost putanju krvi
fledonija (gr. fledon brbljavost) med.
ludilo
Flegeton(t), Piriflegeton(t) (gr. pyr
vatra, flego gorim) mit. jedna od rijeka u podzemnom svijetu

flegma

453

flegma (gr. flegma sluz, sluzava tekuina u tijelu) 1. kod starih kemiara:
vodnjikavi ostatak destilacije neke
alkoholne tekuine; 2. danas: alkoholom siromani sirovi pirit (esta);
3. kod starih medicinara: tobonja
sluzasta krv kao osnova flegmatinog
temperamenta; otuda: prirodna neosjetljivost i tromost, hladnokrvnost,
ravnodunost
flegmagogi (gr. flegma sluz, sluzava
tekuina, ago odvodim) mn. med.
sredstva za izbacivanje sluzi
flegmapira (gr. flegma sluz, pyr vatra)
med. sluzava groznica
flegmatian (gr. flegmatikos sluzav,
pun itke sluzi) pun itke sluzi; hladnokrvan, neosjetljiv, ravnoduan,
trom, nedjelatan; flegmatian temperament v. flegmatik
flegmatik (gr. flegmatikos sluzav, pun
itke sluzi) hladnokrvan ovjek, ovjek koji se teko uzbuuje, hladan,
ravnoduan, neosjetljiv ovjek
flegmazija (gr. flegmasia) med. upala;
phlegmasia alba dolens it. flegmazija alba dolens (lat.) bijela oteklina,
bijela upala bedra kod rodilja
flegmone (gr. flegmone) med. bolom
praena upala staninog tkiva zbog
zaraze uzronicima gnojenja (obino
prelazi u gnojenje i stvaranje apscesa)
flek (njem. Fleck) mrlja, pjega, uprljano
mjesto (na odjei); zakrpa (na cipeli)
fleksibilitet (lat. flexibilitas) savitljivost, vitkost; gram. promjenjivost
fleksija (lat. flexio savijanje, pregibanje) gram. mijenjanje, promjena (zajedniki naziv za deklinaciju i konjugaciju)
fleksimetar (lat. flectere saviti, iskriviti, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje savijanja (iskrivljenja)
fleksivan (lat. flexio savijanje, pregibanje) gram. koji ima fleksiju; flek-

flinta
siuni jezici jezici koji imaju fleksiju,
npr. indoeuropski
fleksor (lat. flexor) anat. mii savija
(pregiba)
fleksura (lat. flexura) geol. koljenasta
bora, uvijanje vodoravnih slojeva tako da se jedna strana slojeva spusti
prema drugoj, ali obje strane ostaju
i dalje povezane
flektirati (lat. flectere mijenjati) gram.
mijenjati (imenice, pridjeve, zamjenice, brojeve, glagole)
fleret (fr. fleuret) 1. etverokutni tanak
ma s kuglicom na vrhu, slui za
vjebanje u maevanju; tkanina od
otpadaka svile, polusvilena tkanina
fleron (fr. fleuron) ukras u obliku cvijea ili lia
flert (eng. flirt) zabavljanje, udvaranje,
ljubakanje, oijukanje, koketiranje
flessibile (tal.) glaz. savitljivo, glatko
(bez potekoa)
fletan (njem. flatig) marljiv, okretan,
vrijedan, vjet
fliakografija (gr. flyax gen. flyakos lakrdija, grafia) lakrdija
flibustjeri (fr., niz. flibustiers, vrijbuiter gusar) mn. 1. gusari i krijumari
raznih europskih narodnosti udrueni u posebne organizacije, u 18. st.
napadali su panjolske posjede u
Srednjoj Americi; 2. u SAD-u: naziv
za organizatore parlamentarne opstrukcije
fligl (njem. Fliigel krilo) glaz. koncertni
glasovir
fligltir (njem. Fliigel krilo, Tur vrata)
dvokrilna vrata
fliktena (gr. flyktaina) med. bubuljica
od vruine, mjehur (na oku)
fliktenodan (gr. flyktainoeides mjehurast) med. slian milijariji (osipu
u obliku mjehuria)
fliktenoza (gr. flyktainosis) med. mjehuravost koe
flinta (njem. Flinte) enska lakog morala, "laka roba"

flip
flip (engl.) pie od jaja, rakije i eera;
pun s jajima
fliper (engl. flipper) vrsta elektrinog
biljara, tj. automat za igru
flisati (njem. fliessen) lagano tei, curkati
flispapir (njem. Fliesspapier) 1. bugaica, papir upija; 2. tanak, gotovo
proziran papir
fliter (njem. Flitter) bezvrijedni svjetlucavi nakit naiven na tkaninu
flizis (gr. flysis) med. izbijanje mjehura
po koi
flobert (njem. Flobert-gevvehr) malokalibarska puka; djeja puka (naziv
prema izumitelju Flobertu)
flock-book it. flok-buk (engl. flock stado; book knjiga) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, proizvodna sposobnost) za ovce, rodoslovnik
ovaca
flogistian (gr. flox gen. flogos plamen)
izgorljv, zapaljiv; flogistina teorija
v. flogiston
flogistika (gr. flogizo zapalim, izgorim)
znanost o izgorljivim, zapaljivim tijelima
flogistizirati (gr. flogizo zapalim, izgorim) spojiti s gorivom
flogiston (gr. flogistos izgorljiv) gorivo,
po teoriji izgaranja {flogistina teorija) njem. kemiara G. E. Stahla
(16601734) hipotetina tvar koja
postoji u svim izgorljivim tijelima;
usp. antiflogistika 1.
flogokemija (gr. flogizo zapalim, izgorim, chemeia) v. flogistika
flogopira (gr. flox gen. flogos plamen,
pyr vatra) med. groznica koja nastaje
zbog upale
flogoskop (gr. flox, flogos plamen, skopeo promatram) 1. vrsta tednjaka
koji istodobno zagrijava i osvjetljuje;
2. instrument koji pokazuje stupanj
zagrijanosti

454

floskula
flogoza (gr. flogosis upala) med. lokalna upala; trenutano porumenjavanje obraza
flogurgija (gr. flogizo zapalim, izgorim, ergon djelo) v. flogistika
floks (gr. flox plamen) bot. plamenac
(biljka penjaica iz porodice abnjaa)
flokulacija (lat. flocculus pahuljica)
med. stvaranje pahuljiastog tkiva
flor (lat. flos gen. floris cvijet) laka i
tanka tkanina od svile, koprive, vune
ili lana; koprena, veo (nazvan po tome to je nekada bio izraen od floret svile, ili to bi u njega utkali cvjetove)
flora (lat. Flora) biljni svijet, sve biljke
koje rastu u nekoj zemlji ili nekom
kraju; popis ili opis tih biljaka
Flora (lat. Flora, flos gen. floris cvijet)
mit. rim. boica cvijea i proljea
floreal (fr.) mjesec cvjetanja (VIII. mjesec u fr. republikanskom kalendaru,
od 20. travnja do 19. svibnja)
florescencija (lat. florescentia) cvjetanje, procvjetavanje; cvat
floret (lat. floretum) 1. zool. gornje, grubo tkivo kod gusjenice dudovog svilca; 2. tkanina od otpadaka svile, polusvilena tkanina, floretna svila
floridan (lat. floridus) cvjetan, bogat
cvijeem; koji je u cvijetu, svje, mlad
floriferan (lat. florifer) cvjetonosan,
cvjetan, bogat cvijeem
florilegij (lat. florilegium) 1. berba cvijea; 2. zbirka odabranih tiva (iz djela), antologija
florimanija (lat. flos gen. floris cvijet,
gr. mania pomama, strast) strast za
cvijeem
floristika (lat. flos gen. floris cvijet)
znanost o cvijeu, poznavanje cvijea
flos (lat.) cvijet; in flore ili in floribus
(lat.) u cvijetu, u cvjetanju, u blagostanju
floskula (lat. flosculus cvjeti; izreka)
ret. govorniki ukras; fraza, prazna
rije

floskulirati

455

floskulirati (lat. flosculare) upotrebljavati zvune, ali prazne rijei

flota (tal. flotta, fr. flotte, njem. Flotte)
brodovlje, mornarica (ratna, trgovaka); osobito: cjelokupna pomorska
snaga neke drave
flotacija (lat. flotatio) rud. 1. ispiranje
rude vodom radi odvajanja dviju ruda i radi njihove koncentracije kad
su pomijeane u prirodi: pjena nekih
tekuina (npr. mineralnog ulja, klorbenzola), adhezijom i povrinskim
naponom zadrava djelie sitno samljevene rude na povrini dok djelii
druge padaju i taloe se na dnu; 2.
ureaj za koncentraciju rude po ovoj
metodi
flotantan (fr. flottant) lelujav, valoviti;
kolebljiv; flotantan dug (fr. dette flottante) promjenjiv (neodreen) dug
floteca (tal. flottezza) umj. naziv za
mjeavinu boja, tj. za slikarsku nijansu
flotila (fr. flottille) 1. mala flota, eskadra; 2. odred manjih ratnih brodova
za akciju pokraj morske obale, po
jezerima i rijekama (npr. "dunavska
flotila")
flotirati (fr. flotter) plivati, plutati, ploviti; lelujati se; kolebati se; flotirajue stanovnitvo stanovnitvo bez stalnog mjesta boravka, koje se stalno
seli
fluati mn. fluorovi silikati, slue protiv
tetoinja te za otvrdnjavanje graevnog materijala protiv raspadanja
fluid (lat. fluidum) tekuina, tekue
tijelo; fiz. tekue tijelo, plinovito tijelo; pren. neto nestalno, prolazno
fluid meat it. fluid mit (engl.) "tekue
meso", pripravak od krhkog mesa ije su bjelanevine pretvorene u peptone (za bolesti eluca)
fluidan (lat. fluidus) tekui; fiz. teku,
plinovit; pren. lak, neusiljen
fluidifikacija (lat. fluidificatio) pretvaranje u tekuinu

fluvio-marinski
fluidnost (lat. fluiditas tekuina) ono
to ima oblik tekuine ili plina; lakoa, prirodnost (u govoru, izlaganju)
fluks (lat. fluxus tekui) 1. smjer, tijek;
2. broj neutrona po kvadratnom centimetru u sekundi; 3. brzina prenoenja energije ili tvari kroz odreenu povrinu
fluksija (lat. fluxio) curenje; mat. v. diferencijal; med. navala, naviranje
krvi
fluksus (lat. fluxus) curenje, teenje;
krvarenje, odljev, proljev
fluktuacija (lat. fluctutatio) 1. med. lelujanje, gibanje (npr. vode ili gnoja
u nekoj tjelesnoj upljini ili oteklini
pri dodirivanju); 2. kolebanje, mijenjanje (cijena i dr.), nestalnost, nepostojanost
fluktuirati (lat. fluctuare) lelujati se;
kolebati se, biti nestalan
fluktuozan (lat. fluctuosus) lelujav;
kolebljiv, nestalan
fluor (lat. fluere tei) kem. halogen element, atomska teina 19, redni broj
9, znak F, ukastozelen, plin zaguljiva mirisa i veoma opasan
fluorescencija (fr. fluorine fluoran, koji
pokazuje ovo svojstvo) opt. svojstvo
nekih tijela da pod utjecajem jedne
vrste svjetlosti zrae svjetlost druge
vrste (manje valne duine) i to samo
dok ta svjetlost na njih djeluje
fluoridi (lat. fluere) mn. kem. spojevi
fluora
fluorit (lat. fluor, gr. nastavak -ites)
min. mineral CaF2, blijedoute, ljubiaste ili zelene boje, pokazuje svojstvo fluorescencije
flus (njem. FluB) v. fluksus
fluvijalan (lat. fluvialis) rijeni, vodeni,
koji raste u rijekama, u vodi
fluvijatilan (lat. fluviatilis) rijeni, kojega ima u rijeci, koji ivi u rijeci
fluvio-marinski (lat. fluvius rijeka,
marinus morski) od rijene i morske
vode, slankast

fluviograf
fluviograf (lat. fluvius rijeka, gr. grafo
biljeim) sprava za mjerenje vodostaja
Fo osniva religije u Kini i Japanu, kinesko ime Bude
Fo-hi kineski heroj, zaetnik znanosti i
vjetina, utemeljitelj Kineskog Carstva i prvi zakonodavac (oko 2852
2738 pr. n. e.)
foaje (fr. foyer, lat. focus ognjite) u kazalitima i si.: hodnik ili dvorana s
bifeom gdje se izmeu inova zadravaju gledatelji
fob (engl. fob = free on board slobodan
brod) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da se roba
prodaje s tim da je prodava o svom
troku utovari na brod
fobija (gr. fobos strah) med. patoloki
strah, bezrazloan osjeaj straha,
npr. agorafobija i dr.
fobofobija (gr. fobemai bojim se) med.
strah od straha
fobur (fr. faubourg) predgrae; osobito:
pariko predgrae St. Germaine na
lijevoj obali Seine i po njemu nazvana stara aristokracija koja tu ivi
focoso (tal. focoso) glaz. v. fuocoso
fod (dan. Fod) stopa, mjera za duinu u
Danskoj = 0,3138 m
fodder (eng. fodder, fother) mjera za
olovo u Engleskoj = oko 990 kg
fogin (tal. fogo vatra) palitelj mina, miner
fogun (tal.(focone velika vatra) vatra;
ognjite, loite
foizam = kineski budizam; usp. Fo
foka (gr. foke) zool. tuljan
fokalni (lat. focus arite, focalis) fokusni, arini; fokalna distanca opt.
arina udaljenost; fokalno osvjetljenje osvjetljenje reflektorima
fokometar (lat. focus arite, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje arine daljine
foksterijer (eng. foxterrier) vrsta engleskog psa lisiara: ivahan, snaan,

456

folk
glatke ili grube dlake, obino bijel s
crnim ili crvenim pjegama
fokstrot (engl. foxtrott) "lisiji hod", ivahan salonski ples u 4/4 taktu, podrijetlom iz Amerike, kretanje se
izvodi na prstima nogu (slino uljanju lisice)
fokus (lat. focus ognjite) fiz. arite
folada (gr. folas) zool. kamenotoac
(morska ivotinja koja stvara prolaze
i u najtvrim obalnim stijenama, u
mraku svijetli)
folgas (njem. voli pun, gas plin) najjai
pogon vozila, najvea brzina vozila
folija (lat. folium list) 2. tanak metalni
listi (obino od zlata, srebra, aluminija ili kositra) kao podloga za zrcala i umetnuto drago kamenje; pren.
predmet usporedbe manje vrijednosti koji slui da bi se to jae istaknula vrijednost nekog drugoga predmeta
folija (p. follia) 1. "ludost"; ivahno panjolsko glazbeno djelo s varijacijama
folijacija (lat. foliatio) bot. listanje (u
proljee), izbijanje lia
folijant (lat. folium list) knjiga s velikim
listovima (u veliini arka), knjiga u
folio-formatu
folijirati (lat. folim) 1. listove, stranice
knjige oznaiti brojevima; 2. staklo
zrcala oblagati staniolom
folikul (lat. folliculus) anat. vreica,
monjica, npr. uni mjehur
folio (lat. folium list, folio) 1. format
knjige u veliini tiskanog arka; 2.
stranica knjige; 3. na tom i tom mjestu knjige; folio meo (lat.) na mom
listu, tj. na listu mojih izdataka; folio recto it. folio rekto (lat.) na prvoj
ili prednjoj strani lista; folio verso
it. folio verzo (lat.) na drugoj strani
lista; in folio (lat.) u veliini lista, tj.
knjiga, = folijant
folk (engl.) vrsta pop-glazbe inspirirane narodnom glazbom, folklorom

folk-song
folk-song (engl.) narodna pjesma, puka popijevka
folklor (engl. folklore) narodna kulturna batina (obiaji, pjesme, prie,
bajke, zagonetke, poslovice i dr.)
folklorist (engl. folklore) onaj koji prouava folklor
folkloristika (engl. folklore) v. folklor
folksdojer (njem. Volk narod, Deutsche Nijemac) naziv za Nijemca koji
je roen i ivi izvan Njemake
folja (tal. (oglia) list papira, arak; papirna novanica; novine, dnevni tisak
foment (lat. fomentum) med. oblog (topao, suh, hladan, mokar)
fomentacija (lat. fomentatio) med.
stavljanje obloga, utopljavanje
fomentativan (lat. fomentativus) med.
koji zagrijava, koji izaziva zagrijavanje
fomentirati (lat. fomentare) oblagati,
stavljati obloge, utopljavati
fon (fr. fond, lat. fundus) 1. osnova, temelj; jezgra, bit, glavna stvar; dubina, pozadina (slike, pozornice); stranje mjesto u vozilu; au fond it. o
fon (fr.) u osnovi, u biti, u samoj stvari
fon (gr. fone glas) 2. ak. jedinica za
mjerenje zvuka
fon obn (njem. vonoben) odozgo, s visoka; pren. gledati nekoga s prijezirom
fonascija (gr. fonaskia) vjebanje u
pjevanju i govorenju kod starih Grka
fonastenija (gr. fone glas, astheneia
slabost) med. slabost glasa
fonautograf (gr. fone zvuk, glas, autos, sam, grafo biljeim) fiz. v. vibrograf
fonautogram (gr. fone zvuk, glas,
autos sam, gramma crta, linija) fiz.
v. vibrogram
fond (fr. fond, lat. fundus temelj) 1.
glavnica, svota novca kao osnova ne-

457

fonetski
kog poduzea, osnovni kapital; zaklada, novac koji se moe troiti samo za odreenu svrhu, ili samo u
odreenim sluajevima; invalidski
fond novac koji slui za uzdravanje
invalida i njihovih obitelji; dispozicijski. fond novac za povjerljive svrhe
o ijem utroku vlada ne mora polagati raune parlamentu; rezervni
fond u dionikim drutvima: glavnica
koja se stvara redovitim odvajanjem
odreenog postotka od dobitka, a
slui za pokrie eventualnog gubitka i si.; 2. u Engleskoj: dravni prihodi namijenjeni plaanju kamata na
dravne zajmove
fondamento (tal.) glaz. osnovni bas, osnovni glas
fondan (fr. fondant) prid. soan, koji se
topi u ustima
fondirati (fr. fonder) v. fundirati
fondue it. fondi (fr.) kuh. jelo od topljenog sira, vina i drugih sastojaka
fonelektrine struje v. pod foniki
fonendoskop (gr. fone zvuk, endon
unutra, skopeo promatram) med.
instrument za vrenje auskultacije:
metalni bubanj (rezonator) s dvije
gumene cijevi koje se stavljaju u ui
onoga koji ispituje (osjetljiviji od stetoskopa)
fonetiki (gr. fonetikos zvuni, glasovni, govorni) gram. koji se tie fonetike (npr. fonetika ispitivanja)
fonetika (gr. fonetikos zvuni, glasovni, govorni) gram. grana lingvistike
koji prouava glasove i tvorbu glasova; eksperimentalna fonetika znanstvena disciplina koja ispituje kako
nastaju glasovi ljudskog govora i kako zvue
fonetski (gr. fone zvuk) gram. glasovni
(npr. fonetska promjena, fonetski
zakon, fonetski pravopis); fonetski
pravopis pravopis u kojem se rijei
piu onako kako se izgovaraju (za

foniki

458

razliku od korijenskog pravopisa koji

se dri naslijeenog)
foniki (gr. fonikos) zvuan, koji zvui:
zvuni; foniki kota u nekim sinkronim viestrukim telegrafskim sustavima jedan od dvaju kotaa, jedan u
prijamnoj, a drugi u otpremnoj postaji, koji se sinkrono okree
fonija (gr. fone glas) primitivna naprava za razgovor na velike udaljenosti, doglasalo
fonijatrija (gr. fone glas, iatreia lijeenje) med. znanost o lijeenju glasa;
lijeenje glasa
fonika (gr. fone zvuk, glas) ak. znanost
o zvuku
fonizmi (gr. fone zvuk) psih. osjeti zvuka koji nastaju podraajem nekog
drugog, a ne slunog, ivca; usp. fotizmi
fono- (gr. fone) predmetak u sloenicama sa znaenjem: glas, sluh, zvuk
fonofobija (gr. fone zvuk, fobeomai
bojim se) med. bolestan strah od glasnog govora
fonogenian (gr. fone, gennao raam,
proizvodim) pogodan za snimanje
(glas), koji je (glas) zvuan i lijep kao
to je u prirodi, ili jai, zvuniji i ljepi
fonognomika (gr. fone, gnome spoznavanje, uvianje) vjetina da se po glasu ili govoru nekog ovjeka spozna
njegov nain miljenja
fonograf (gr. fone, grafo biljeim) ak.
sprava pomou koje se ljudski glas
ili tonovi glazbenih instrumenata
upisuju na jedan okretni votani valjak ili votanu plou tako da se poslije mogu ponovno proizvoditi (pronalazak T. Edisona, 1877.)
fonografija (gr. fone, grafo piem, biljeim) glasovno pisanje naziv za
stenografije Karla Faulmanna
(1874.) i Engleza Pitmana (1840.)
sastavljene na fonetskoj osnovi;
biljeenje zvunih titraja

fonoteka
fonografika (gr. fone, grafo piem,
biljeim) koji pie glasove; fonografsko pisanje pisanje koje se slae s
izgovorom
fonokampsija (gr. fone, kampsis savijanje) fiz. prelamanje zvuka
fonokamptian (gr. fone, kampto savijam) koji prelama zvuk; fonokamptiki centar kod odjeka: mjesto od
kojega se zvuk odbija
fonoklastian (gr fone, klao lomim)
koji prelama zvuk (kod odjeka)
fonokromatska terapija (gr. fone,
chroma boja, therapeia lijeenje)
med. lijeenje duevnih bolesnika
pomou svjetlosti u boji
fonola (gr. fone zvuk) mehaniki glasovir
fonolit (gr. fone, lithos kamen) min.
vrsta trahita
fonologija (gr. fone, logia znanost) 1.
gram. grana lingvistike koja prouava glasove; 2. med. struka o bolestima i lijeenju glasa i sluha
fonomanija (gr. fonos ubojstvo, umorstvo, krvoprolie, mania bijes) med.
elja za ubijanjem
fonometar (gr. fone, metron mjera,
mjerilo) fiz. zvukomjer, naprava za
mjerenje jakosti (intenziteta) govora
fonometrija (gr. fone, metria mjerenje) 1. fiz. mjerenje jakosti zvuka; 2.
med ispitivanje rezonance pojedinih
dijelova tijela stavljanjem na njih
zvunih vilica
fonomimija (gr. fone, mimeomai oponaam) oponaanje glasa ili govora
mimikom
fonosinakter (gr. fone, synago skupim) "skuplja zvukova", cijev za sluanje, slualica
fonoskop (gr. fone, skopeo) ureaj s
ljestvicom koja pokazuje broj titraja
jednog tona
fonoteka (gr. fone zvuk, glas, theke
spremnica) zbirka nosaa zvuka (gra-

fonozofija
mofonskih ploa, magnetofonskih
vrpca i si.)
fonozofija (gr. fone, sofia znanje, znanost) znanost o zvuku
fontana (lat. aqua fontana) izvor, zdenac; vodoskok
fontanela (tal. fontanella) 1. izvori;
mali vodoskok; 2. med. umjetno napravljen kanal za odvoenje tetnih
tekuina (gnoja); 3. mekano mjesto
na tjemenu novoroeneta gdje kosti jo nisu srasle, nego su povezane
hrskavicom
fonurgija (gr. fone zvuk, glas, ergon
djelo) znanost o zvuku; znanost o
glasu
foot it. fut (engl.) engleska stopa = 1/
3 jarda = 0,305 m
fopati (njem. foppen) varati nekoga,
lagati nekome
for (fr. fort, lat. fortis jak) voj. samostalna mala utvrda, utvrdica
foramen (lat. foramen otvor, rupa)
anat. ue kanala, spoj ni put (u mozgu, kostima)
foraminifere (lat. foramen buotina,
rupa) krednjaci (red jednostavnih
morskih ivotinjica)
foraminozan (lat. foraminosus) izbuen, probuen
foraminulozan (lat. foraminulosus)
koji ima vidljive, zamjetljive pore
forarbajter (njem. Vorabeiter) predradnik, poslovoa
forband (njem. vor sprijeda, Band
vrpca) prazan dio filmske vrpce koji
se pri konanoj izradi filma projicira
prije slike
force majeure it. fors maer (fr.) v.
vis major
forceps (lat. forceps klijeta) med. klijeta za izvlaenje djeteta (kod tekog poroaja)
forcimer (njem. Vorzimmer) predsoblje; ekaonica
fordizam sustav znanstvene organizacije rada, nazvan po svom tvorcu,

459

formacija
amerikom veleindustrijalcu H. Fordu: uspjeh nekog poduzea zavisi od
tone procjene potreba za nekim dobrom i organizacije rada; glavno
sredstvo kojim on postie uspjeh u
svom poduzeu je tzv. "beskrajno
platno", tj. predmet izraivanja krui
na pokretnom pultu od radnika do
radnika i kod svakog se zadrava tono onoliko koliko je radniku potrebno za obavljanje odreenog i uvijek
istog posla; na ovaj nain nije potreban nadzor, nego se radnik prilagoava ritmu odreenom kretanjem toga "beskrajnog platna"
Foreign Office it. Forin ofis (engl.)
englesko Ministarstvo vanjskih poslova
forela (njem. Forelle) zool. pastrva
forenzian (lat. forensis koji je na trgu, javni) prid. sudski, sudbeni
foreverc (njem. vorwarts) naprijed
forhend (engl. forehand) port, u tenisu: udarac s naprijed okrenutim
dlanom
forinta (tal. fiorino) novac u raznim
zemljama razliite vrijednosti; u bivoj Austro-Ugarskoj: srebrni novac od
2 krune
forlana (tal.) veseo venecijanski ples u
6/8 taktu; furlana
forma (lat.) oblik (supr. sadraj) oblik,
lik, izgled, vanjska strana; kalup,
uzorak, model; ureenje, nain, propis; tisk. sloene strane arka stegnute u eljezni okvir; biti (nalaziti
se) u formi biti spreman za to, biti
raspoloen; sub utraque forma it.
sub utrakve forma (lat.) teol. pod oba
oblika, tj. pod oblikom kruha i vina
(priest)
formacija (1. formatio) 1. oblikovanje,
stvaranje, tvorba; 2. voj. sastav, ustroj (vojske); 3. geol. niz kamenih masa koje se, po redu svojih slojeva i
svojim okaminama i dr., smatraju
dijelovima jedne cjeline koja je na-

formalan
stala u istom vremenskom razdoblju; 4. drutveno-ekonomska formacija (npr. kapitalistika, feudalna)
sveukupnost proizvodnih odnosa nastala na osnovi odreenog stupnja razvoja proizvodnih snaga kojoj odgovaraju odreene forme nadgradnje
formalan (lat. formalis) oblini, koji se
tie oblika ili vanjskog izgleda neke
stvari (a ne sadraja), vanjski (supr.
materijalan); pravi, pravilan, potpun;
izrian, odreen, toan
formaldehid (lat. forma, alcohol dehydrogenatus) kem. organski spoj, bezbojan plin otra mirisa; stvara se
oksidacijom metilalkohola i nepotpunim izgaranjem mnogih organskih
supstanci
formalin (lat. forma) kem. 40% vodena
otopina formaldehida; slui za konzerviranje anatomskih, botanikih i
zoolokih preparata te za dezinfekciju stanova od zaraznih klica
formalist (lat. forma) 1. onaj koji se
strogo dri forme i pazi samo na
vanjtinu; 2. pristaa formalizma
formalizam (lat. forma) 1. pretjerano
pridavanje znaenja vanjskoj strani
(formi), pretpostavljanje oblika sadraju i biti; 2. fil. smjer koji znaenje
pridaje samo formi, a zanemaruje
sadraj i bit neega; 3, pretjeranost
u uvanju ustaljenih formi u nekom
radu na tetu biti neega, doslovno
shvaanje zakonskih propisa i nevoenje rauna o njihovom cilju i njihovoj biti
formalizirati (fr. formaliser) tono se
pridravati vanjskog propisa i si.
formalno (lat. forma) besadrajno; izriito, jasno izraeno, jednostavno
formalnost (lat. formalitas) uobiajenost, utvren obiaj, postupanje po
odreenom redu i propisima, tek toliko da se uini
formamid (lat. formica mrav) kem.
amid mravlje kiseline

460

forometar
formant (lat. formare, formans uobliavajui) lingv. 1. neodreen glas usne upljine koji prati obian glas; 2.
nastavak pri tvorbi rijei pomou
kojega se tvori rije od njezinog korijena, npr. -ar u rijei stolar
format (lat. forma) 1. oblik i veliina
(lista, knjige), duina i irina knjige;
2. oblik i veliina neega, npr. fotografije
formativan (lat. formativus) koji daje
ili stvara oblik, uobliavajui
formica it. formika (lat.) zool. mrav
formidabilan (lat. formidabilis) straan, strahovit, jezovit, uasan; golem;
opasan
formijati (lat. formica mrav) mn. kem.
soli mravlje kiseline
formikacija (lat. formicatio) med. osjeaj kao da po koi mile mravi
formil (lat. formica mrav) kem. radikal
mravlje kiseline
formil-klorid (lat. formica, gr. chloros
svijetlozelen) kem. v. kloroform
forminga (gr. forminx) harfi slian,
starogrki glazbeni instrument (najstariji iani instrument)
formirati (lat. formare) dati (ili: davati)
oblik, uobliavati, uobliiti, oblikovati; stvoriti, stvarati, napraviti, sklopiti, sklapati, sastavljati, sastaviti;
oblikovati (odred); postrojiti, postrojavati, urediti, svrstati (vojnike)
formol (lat. forma) kem. v. formalin
formula (lat. formula, dem. od forma
oblik) uzorak, pravilo; izraz; propis
formular (lat. formulare) uzorak, tiskani ogledni primjerak (prema kojem treba izraivati sve ostale), tiskanica
formulirati (lat. formula) dati (ili: davati) odreeni oblik, tono i jasno izloiti (usmeno ili pismeno), sroiti
forometar (gr. fero, foreo nosim; donosim, metron mjera, mjerilo) 1.
sprava za odreivanje sposobnosti
nosivosti (izdrljivosti) mostova, svo-

forometrija
dova itd.; 2. u poljoprivredi: sprava
za utvrivanje rodnosti; 3. med. odrediva skretanja vidne osi, stupnja heteroforije
forometrija (gr. fero, foreo nosim, metria mjerenje) prouavanje vaganja i
utvrivanja tereta
foronomija (gr. fora brzo kretanje od
feresthai brzo se kretati, nomos zakon) odreivanje gibanja; znanost o
zakonima gibanja vrstih i tekuih
tijela
fors (fr. force) sila, snaga, mo, jaina;
nasilje
forsirati (fr. forcer) 1. ubrzati posao,
ubrzavati posao, zapeti, zapinjati (pa
raditi); 2. prisiliti, prisiljavati, nagoniti, nagnati, natjerati, natjerivati,
primoravati (da se neto to bre uini); 3. iznuditi, iznuivati, silom uzeti; 4. pretjerati, prenagliti; 5. u vistu:
baciti kartu koju protivnik nema i
time ga primorati daje presijee adutom; 6. voj. uz borbu zauzeti, osvojiti; forsiran mar voj. usiljen mar,
ubrzan mar
forsitija bot. vrsta ukrasne biljke iz
porodice maslina (naziv po engl. botaniaru Forsythu)
forpajz (njem. Vorspeise) predjelo (za
bolje otvaranje teka)
forpan (njem. Vorspann) 1. upregnuti
konji, potprega, podvoz; 2. u filmskom jeziku: predobjava, reklama za
novi film vie nepovezanih scena
sloeno u cjelinu
forpil (njem. Vorspiel) predigra
forus (njem. VorschuB) predujam,
akontacija
forta (tal. forte jak) natjecanje u jakosti (osobito boks-me)
forte (tal.) glaz. jako
forte piano (tal.) glaz. 1. najprije jako,
zatim slabo (tj. izvoditi); 2. fortepiano v. pianoforte
fortelini (tal.) kuh. vrsta tjestenine za
juhu

461

fosfor
forten (fr. fortin) voj. malo, na brzinu
napravljena poljska utvrda
forti (engl. forty etrdeset) port, stanje u igri tenisa kad igra postigne
etrdeset bodova
fortica (tal. fortezza) voj. v. for
fortifikacija (lat. fortificatio) voj. 1.
znanost o utvrivanju poloaja; 2.
utvrda, utvreno mjesto; 3. utvrivanje, podizanje utvrda
fortissimo (tal.) glaz. vrlo jako
Fortuna (lat.) 1. min. starorimska boica sree (kod Grka: Tyche); 2. astr.
asteroid otkriven 1852. g.
fortunati (lat fortuna sudbina; nevrijeme) bjesnjeti (nevrijeme kia,
snijeg, vjetar)
forum (lat. forum) trg. trnica; pren.
javno mjesto; sud, mjerodavan sud,
mjerodavno mjesto; forum Romanum
(lat.) trg u starom Rimu, okruen javnim graevinama i duanima, sredite rimskog javnog ivota (politikog, sudskog i trgovakog)
forvard (engl. forward) port, navala,
napad; navalni igra
forzando it. forcando (tal.) glaz. pojaavajui, naglaujui
fosa (lat. fossa jama, rupa) anat. jamica,
aica, udubljenje
fosfati (gr. fosforos koji nosi svjetlost,
svjetlonosan, koji donosi svjetlost)
kem. soli fosforne kiseline
fosfidi (gr. fos svjetlost, fero nosim,
donosim) kem. spojevi fosfora s nekim drugim elementom, kovinama
fosfiti (gr. fos svjetlost, fero nosim, donosim) mn. kem. soli fosforaste kiseline
fosfor (gr. fos, fero, fosforos svjetlonosan, koji nosi ili donosi svjetlost)
kem. "svjetlonosac", element, atomska teina 31,02 redni broj 15, znak
P, na zraku lako oksidira (bijeli fosfor) i zbog toga u mraku svijetli, vrlo
jak otrov; upotrebljava se poglavito
za pravljenje ibica

fosforescencija
fosforescencija (gr. fosforos, lat. phosphorescentia) svijetljenje bez davanja
osjetne topline i izgaranja, svojstvo
mnogih tijela da due vremena u
mraku svijetle poto su prethodno bila izloena zraenju Suneve svjetlosti (posebna vrsta luminiscencije)
fosforescirati (lat. phosphorescere)
svjetlucati u mraku, svijetliti bez davanja osjetne topline i izgaranja
fosforeti (gr. fos, fero) kem. v. fosfidi
fosforit (gr. fos svjetlost, fero nosim)
vrsta vapnenog fosfata, vrsta apatita,
odlino sredstvo za gnojenje
fosforizam (gr. fos svjetlost, fero nosim) med. trovanje fosforom
fosforna bronca slitina (legura) bakra,
kositra i fosfora (slui za izradu dijelova vatrenog oruja, nakita, otpornih strojnih dijelova itd.)
fosforna kiselina kem. kiselina koja
se dobije spajanjem fosfora s kisikom
fosfornekroza (gr. fos, fero, nekros
le) med. bolest kostiju, osobito eljusti, javlja se kod radnika koji
dolaze u dodir s fosforom
fosforno ulje fosfor rastopljen u bademovom ulju, sredstvo za utrljavanje
Fosforos (gr. Fosforos) "svjetlonosac";
u starom vijeku: ime planeta Venere
(v. Venus) kao zvijezde Zornice, zvijezda Danica (kod Rimljana: Lucifer)
fosforoskop (gr. fosforos svjetlonosan,
skopeo promatram) naprava pomou
koje se moe vidjeti i veoma slaba
fosforescencija
fosil (lat. fossilis iskopan) geol. okamina, okamenjena biljka ili ivotinja (iz
prijanjih geolokih razdoblja); pren.
(neto) zastarjelo, ovjek zastarjelih
shvaanja
fosilan (lat. fossilis iskopan) geol. okamenjen, skamenjen, npr. fosilne biljke i ivotinje; fig. zastarjeli, starovremenski
fosilist (lat. fossilis iskopan) v. mineralog

462

fotofon
fostna (njem. Pfosten) debela daska,
greda, "fosna"
foa (tal. fossa) jarak, rov
fot (gr. fos gen. fotos svjetlost) praktina fotografska svjetlosna jedinica:
utjecaj to ga svjetlost jedne Hefnerove svijee s udaljenosti od 1 m
vri na neki sloj osjetljiv na svjetlost
fotelj (fr. fauteuil) 1. udoban naslonja,
poasni stolac; 2. u Francuskoj: sjedalo ili mjesto u Akademiji; 3. ministarski poloaj
fotizmi (gr. fotismos osvjetljenje, svjetlost) psih. suosjeti, osobiti dvojni
osjeti nekih osoba koje pri odreenim zvucima primaju tono odreene
osjete svjetlosti ili boja
foto (gr. fos gen. fotos) 2. fotografska
slika
foto- (gr. fos, fotos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: svjetlost,
svjetlosni
foto-fini (gr.-engl.) fotografska snimka koja prikazuje zavretak natjecanja, osobito pri utrkama, kako bi
se sa sigurnou moglo utvrditi koji
je natjecatelj prvi stigao na cilj
fotoamater (gr. fos, fr. amateur) onaj
koji se kao nestrunjak bavi fotografijom iz ljubavi prema njoj
fotocinkografija (gr. fos, grafo crtam,
slikam, njem. Zink) prenoenje fotografije na cinanu plou
fotoefekt (gr. fos gen. fotos, lat. effectus uinak, posljedica) fiz. svjetlosnoelektrini uinak: ozrai li ultraljubiasta svjetlost metalnu povrinu, onda iz nje izlaze elektroni
fotoelektricitet (gr. fos, elektron jantar) elektricitet izazvan svjetlou
fotofobija (gr. fos, fobos strah) med.
strah od svjetlosti, nepodnoenje
svjetlosti (kod onih bolesnika)
fotofon (gr. fos, fone zvuk) instrument
za prenoenje tonova pomou svjetlosti

fotoforeza
fotoforeza (gr.) pojava gibanja vrlo
sitnih estica pod utjecajem svjetla
fotogalvanografija (gr. fos, grafia) izrada plonog sloga pomou fotografije i galvanoplastike
fotogen (gr. fos, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) "onaj koji
stvara svjetlost", tvar koja stvara
svjetlost, umjetno mineralno ulje
fotogeniean (gr. fos, gennao raam,
stvaram) 1. koji je proizveden svjetlou; koji proizvodi slike pomou
svjetlosti; 2. koji dobro utjee na fotografsku plou; pogodan za fotografiranje, koji je ljepi na slici nego u
prirodi
fotograf (gr. fos, grafo piem, slikam)
izraiva (profesionalac) fotografskih
slika
fotografija (gr. fos, grafia) 1. "pisanje
svjetlou", "slikanje svjetlou", postupak kojim se, pomou djelovanja
svjetlosti na tvar osjetljivu na njezino djelovanje, izrauju slike predmeta; 2. slika izraena na ovaj nain, osobito na papiru (fotogram);
pren. vjerna slika
fotografirati (gr. fos, grafo piem, crtam, slikam) praviti fotografske
snimke; pren. vjerno prikazati ih opisati (koga ili to)
fotografometar (gr. fos, grafo, metron)
instrument za mjerenje osjetljivosti
na svjetlost koju pokazuju razni fotografski preparati
fotogram (gr. fos, gramma slika) slika
prema kojoj se odreuje veliina fotografiranog predmeta; fotografska
slika
fotogram-metar (gr. fos, gramma slika, metron mjerilo, mjera) aparat za
snimanje fotograma
fotogram-metrija (gr. fos, gramma
slika, metria mjerenje) vjetina da
se prema fotografijama odredi stvarna veliina fotografiranih predmeta,
osobito u topografiji; aerofotogram-

463

fotologija
metrija izrada geodetskih planova i
karata na osnovi snimaka terena iz
zraka
fotogrametrirati (gr. fos, gramma slika, metron mjera, mjerilo) snimati
ili izraunavati (odreivati) pomou
fotograf-metrije
fotograver (gr. fos, fr. graveur) izraiva slika u bakru
fotogravira (gr. fos, fr. gravure) fotomehaniko slikanje i izraivanje slika u bakru; heliogravira
fotohalkografija (gr. fos, chalkos bakar, grafo crtam, slikam, grafia)
izraivanje fototipa na kovini (metalu)
fotokampsa (gr. fos, kampsis savijanje) fiz. prelamanje svjetlosti
fotokemija (gr. fos, chemeia) znanost
o kemijskom djelovanju svjetlosti
fotokopija (gr.-lat.) reprodukcija teksta ili slike fotografskom tehnikom
fotokrom (gr. fos, chroma boja) fotografska slika u boji
fotokromatska terapija lijeenje duevnih bolesnika svjetlou u boji
fotokromija (gr. fos, chroma boja) fotografiranje u prirodnim bojama, reprodukcija boja fotografskim putem;
heliokromija
fotokronograf (gr. fos, chronos vrijeme, grafo crtam, slikam) fotografski
aparat za snimanje slika u pokretu
fotoksilografija (gr. fos, xylon drvo,
grafia crtanje, slikanje) izrada fototipa na drvetu
fotolitografija (gr. fos, lithos kamen,
grafia) prenoenje fotografskih slika
na litografski kamen; fotolitografske
karte fotografirane i litografski umnoene reljefne i gipsane karte
fotoliza (gr. fos, lysis razgradnja) kem.
razgradnja pod utjecajem svjetlosti,
osobito pod utjecajem ultra-ljubiastih zraka
fotologija (gr. fos, logia znanost) fiz.
znanost o svjetlosti

fotoluminiscencij a
fotoluminiscencij a (gr. fos, lat. luminiscentia) fiz. zajedniki naziv za fluorescenciju i fosforescenciju
fotomagnetizam (gr. fos, Magnes magnet) magnetizam izazvan djelovanjem svjetlosti
fotometar (gr. fos, metron mjera, mjerilo) opt. svjetlomjer, sprava za mjerenje jakosti svjetlosti
fotometrija (gr. fos, metria mjerenje)
1. fiz. mjerenje jakosti svjetlosti; odreivanje i ispitivanje jaine i promjena u jakosti svjetlosti koju primamo od nebeskih tijela; 2. mjerenje prema fotografskim snimcima
fotomitraljez (gr. fos, fr. mitrailleuse)
zrak. fotografski aparat s filmom koji
se namjesti na zrakoplov umjesto mitraljeza i pri vjebama u zranoj borbi snima protivniki zrakoplov; snimanje se vri potezanjem okidaa
pravog mitraljeza i slui za kontroliranje tonosti pogodaka koju je
imao strijelac u zranoj borbi
fotomontaa (gr. fos, fr. montage sklapanje) sastavljanje isjeaka od razliitih slika u jednu novu zajedniku
sliku koja se potom fotografira
foton (gr. fos gen. fotos) fiz. svjetlosni
kvant, najmanji dijeli svjetlosti
shvaanje da je i svjetlost kao energija diskontinuirane ili diskretne
grade kao i tvar
fotoperiodizam (gr.) reagiranje biljaka na trajanje dnevnoga svjetla
fotopsija (gr. fos, opsis vienje) med.
svjetlucanje pred oima (kao posljedica unutranjih onih bolesti)
fotoreksa (gr. fos, rexis lomljenje) fiz.
v. fotokampsa
fotoreportaa (gr. fos, fr. reportage)
snimanje aktualnih dogaaja, osoba
i si. radi objavljivanja u novinama i
asopisima
fotoreporter (gr. fos, fr. reporter) fotograf koji snima za novine i asopise

464

fototerapija
fotorobot (gr.-e.) slika na temelju
opisa svjedoka
fotoroman (gr.-fr.) strip u kojemu se
slikovni materijal sastoji od fotografija umjesto crtea
fotoseter (gr.-engl.) tiskarski slagai
stroj s matricama na filmovima, s
projekcijskim ureajima i filmskom
vrpcom na kojoj se nakon razvijanja
izvan stroja dobiva tiskarski slog;
fotoslog
fotosfera (gr. fos, sfaira kugla) fiz. bljetava povrina Sunca, s temperaturom oko 6000 C
fotosinteza (gr.) izgradnja organske
tvari iz vode i ugljinog dioksida u
kloroplastima biljaka uz pomo suneve svjetlosti i klorofila
fotoskijaterika (gr. fos, skia sjena)
znanost o svjetlosti i sjeni
fotoskop (gr. fos, skopeo promatram)
sprava za promatranje svjetlosnih
uinaka
fotoskulptura (gr. fos, lat. sculptura
kiparstvo) mehanika primjena fotografskih snimaka u plastici (npr. za
izradu poprsja, kipova i dr.) time to
se neki predmet fotografski snimi sa
to vie strana (obino 24), a zatim
se dobiveni obrisi prenesu na ilovau
fototahimetar (gr. fos, tachys brz,
metron mjera) kombinirani aparat za
snimanje vrlo brdovitih i planinskih
krajeva radi izrade topografskih karata i situacijskih planova
fototaksija (gr. fos, taxis namjetanje)
bot. gibanje organa mnogih biljaka
u smjeru Sunca (kao izvora svjetlosti), npr. suncokret i dr.
fototehnika (gr. fos, technike) 1. vjetina osvjetljavanja; 2. tehnika fotografskog proizvoenja
fototeka mjesto gdje se uvaju fotografije, fotografski arhiv
fototerapija (gr. fos, therapeia lijeenje) med. lijeenje pomou svjetlosti,

fototip
osobito utjecajem plavih, ljubiastih
i ultraljubiastih zraka
fototip (gr. fos, typos otisak, slika) slika izraena pomou dagerotipa
fototipija (gr. fos, typos otisak, slika)
opi naziv za reljefne ploe izraene
primjenom fotografije i jetkanja (izjedanja kemikalijama)
fototopografija (gr. fos, topos mjesto,
grafo crtam, slikam) snimanje predjela pomou fotogram-metrije
fototropizam (gr. fos, tropos) biol. v.
pod tropizam
Foucaultove struje it. Fukoove struje
fiz. vrtlone struje, struje inducirane
u masivnim vodiima; Foucaultovo
njihalo njihalo pomou kojeg se dokazuje da se Zemlja okree oko svoje
osi; naziv po fr. fiziaru Leonu Foucaultu (18191868)
fourpence it. forpens (engl.) engleski
novac od 4 pensa (penija)
fovizam (fr. les fauves divlji, divlja)
nain slikanja skupine francuskih
slikara poetkom 20. st., blizak ekspresionismu; voa H. Matisse
fow (eng. fow = free on vvaggon slobodan
vagon) trg. kratica u meunarodnoj
trgovini kojom se oznaava da se roba prodaje s tim da je prodava o
svom troku utovari u vagon
fozgen (gr. fos svjetlo, genesis postanak) kem. ugljik-oksiklorid, vrsta
bojnog otrova (bezbojan, nepostojan,
zaguljiv plin)
fozgen (gr. fos svjetlost, gennao rodim,
stvorim) kem. "svjetlou stvoreni
plin", spoj klora s ugljinim monoksidom, veoma otrovan plin, mirie na
trulo voe; u tehnici se upotrebljava
za izradu raznih obojenih tvari; inae opasan bojni otrov
fra kratica tal. rijei frate (brat), titula
koja se stavlja ispred imena obinih
katolikih redovnika, npr. fra Jozo
fragilan (lat. fragilis) krhak, lomljiv;
prolazan, troan, slab

465

frakcionirati
fragilitet (lat. fragilitas) krhkost, lomljivost; prolaznost, tronost
fragment (lat. fragmentum) odlomak,
ulomak (posebice nekog starog knjievnog djela koje je sauvano samo
u odlomcima)
fragmentacija (lat. fragmentatio) komadanje
fragmentaran (lat. fragmentarius) koji
je u odlomcima; koji se daje u odlomcima; sauvan samo u odlomcima;
nepotpun, djelomian
fragrantan (lat. fragrans) koji ima lijep
miris, miomirisan
frahtgut (njem. frachtgut) sporovozno
fraj (njem. frei) slobodan; besplatan
frajkarta (njem. Freikarte) besplatna
ulaznica, vozna karta i si.
frajkor (njem. Frei-korps) dobrovoljaki
odred
frajla (njem. Fraulein) gospoica
frajndlih (njem. Freund prijatelj) ljubazan, ugodan, nasmijan, prijateljski
frak (fr. frac, engl. frock, lat. floccus) 1.
muki kaput bez skutova, podrijetlom iz Engleske (u Europi u modi od
1770.); 2. dvorsko i sveano odijelo
za vrijeme Luja XVI., a nakon Francuske revolucije i vojnika i inovnika odora; 3. danas: sveano drutveno odijelo
frakcija (lat. frangere lomiti, slomiti,
skrhati, fractio lomljenje) 1. dio, odsjek, odjel; 2. dio neke politike stranke (ljeviari, desniari) koji se u nekim pitanjima razilazi sa shvaanjem
cjeline, krilo, skupina istomiljenika;
3. kem. tvar izdvojena precipitacijom
ili kristalizacijom; mat. razlomak
frakciona (lat. fractio lomljenje) lan
frakcije; onaj koji stvara frakciju,
onaj koji se ne slae sa stranakom
politikom
frakcionirati (lat. fractio razbijanje)
praviti, stvarati frakcije, tj. raditi,
svjesno ili nesvjesno, na razbijanju i
slabljenju jedinstva neke organiza-

frakl
cije stvaranjem u njoj "krila" (frakcija)
frakl (njem. frackele) mjerica za estoka
pia (najee od pola decilitra u boici posebna oblika)
fraktura (lat. fractura) 1. med. prijelom
(kosti); 2. uglata gotica
framason (fr. franc-magonnerie) slobodni zidar
frambezija (fr. framboise malina) med.
malinaste boginje (kronina, zarazna, tropska osipna bolest, osobito medu crncima)
franak (fr. franc) osnova francuskog
novanog sustava = 100 centima
(francuski franak); osnova vicarskog
novanog sustava (vicarski franak)
Francesca da Rimini it. Franeska
da Rimini (tal.) ena Gianciotta Malateste, gospodara Riminija (13. st.),
koji je ubio nju i svoga brata spoznavi da se oni vole; Danteov susret
s njom opisan je u V. pjevanju Pakla
i to je najpoznatija epizoda Boanstvene komedije; njezin je lik utjelovljenje fatalne ljubavi te je esto
ovjekovjeen u umjetnikim djelima
francij (lat. francium) kem. radioaktivni vrlo rijetki element, otkiven
1939, redni broj 87, znak Fr.
francla (njem. Franse) kita, resa (npr.
na tepisima)
francuska bolest = sifilis
francuz krae umjesto francuski klju
(univerzalni alat za odvijanje vijaka
i matica)
francuzirati (fr. frangais) govoriti francuski; ponaati se kao Francuz, ugledati se na Francuze
frangar non flectar it. frangar non
flektar (lat.) slomit u se, ali pokloniti se neu.
frankatura (lat. francatura) osloboenje od potarine, plaanje potarine
unaprijed
frankirati (tal. francare) platiti potarinu, zalijepiti potansku marku itd.

466

franiza
frankizam sustav faistike vladavine
generala Franca u panjolskoj
franklinizacija 1. proizvoenje statikog elektriciteta; 2. med. uporaba
ovog elektriciteta u lijeenju = franklinoterapija (naziv po Benjaminu
Franklinu, 17061790)
Franklinova ploa po Benjaminu
Franklinu nazvan kondenzator za
statiki elektricitet: staklena ploa s
obje strane oblijepljena staniolom tako da po rubu ostane slobodna povrina stakla iroka nekoliko centimetara; jedan oblog vezan je sa
zemljom, a preko drugog visi elektrino klatno i svojim dizanjem mjeri stupanj elektriziranja
franklionoterapija med. v. franklinizacija
franko (tal. franco) osloboeno od plaanja, besplatno; osloboenje od potarine; trg. plaeno; franko-postaja
plaeno do postaje (prijenos)
frankofil (tal. Franco Francuz, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Francuske i Francuza
frankofob (tal. Franco Francuz, gr.
fobeo bojim se) onaj koji mrzi Francuze
frankomanija (tal. Franco Francuz,
gr. mania pomama, strast) pretjerana ljubav prema Francuzima i svemu francuskom; galomanija
frankotip (fr. francatura plaena potarina, marke, gr. typos otisak) naprava kojom se udaraju peati na
pisma (umjetno lijepljena maraka)
franseza (fr. frangaise) ivahan fr. ples
u 6/8 taktu sa dva reda plesaa
fransijada (fr. franciade) razdoblje od
4 godine u fr. republikanskom kalendaru
franiza (fr. franchise) 1. osloboenje
od plaanja; 2. povlastica; 3. utoite,
azil; 4. smjelost, sloboda u djelovanju;
5. iskrenost; 6. graansko pravo, pravo glasa

frantirer
frantirer (fr. franc-tireur dragovoljac,
slobodni strijelac) borac protiv Nijemaca u okupiranoj Francuskoj (u
Drugom svjetskom ratu)
franjevac pripadnik katolikog prosjakog reda to gaje 1209. g. osnovao Sv. Franjo Asiki
frapantan (fr. frappant) koji upada u
oi, upadljiv, koji ini jak dojam, neobian, udan, koji izaziva divljenje
frape (fr. frappe) 1. tkanje s utisnutim
arama; 2. rashlaeno pie s mlijekom
frapirati (fr. frapper) upadati u oi, iznenaditi, iznenaivati, zauditi, zauavati; rashladiti (vino, ampanjac)
fras (njem. Frais) med. gr s trzajem ili
ukoenou, klopci, padavica,
fratar (lat. frater brat, tal. frate) katoliki redovnik
frater (lat. frater brat) v. fratar
fraternite (fr. fraternite) bratstvo, bratimstvo; pobratimstvo; v. liberte
fraternitet (lat. fraternitas) v. fraternite
fraternizacija (fr. fraternisation) bratimljenje, bratsko ophoenje
fraternizirati (fr. fraterniser) prijateljski ivjeti, bratski se ophoditi; bratimiti se; pobratimiti se
fratricidij (lat. fratricidium) prav. bratoubojstvo, sestroubojstvo
fratrija (gr. fratria) u vrijeme rodovskog ureenja prvobitne zajednice:
ustroj od nekoliko plemenskih zajednica; bratstvo, pleme, rodbinstvo
fraudacija (lat. fraudatio) varanje,
prijevara
fraudator (lat. fraudator) varalica
fraudirati (lat. fraudare) varati, prevariti, slagati, krijumariti
fraudulentan (lat. fraudulentus) varljiv, koji vara, lopovski, lukav
fraudulozan (lat. fraudulosus) v. fraudulentan
fraus (lat.) prijevara, la

467

fremdncimer
fraus optica it. fraus optika (lat.) optika varka
fraza (gr. frasis govorenje, nain kazivanja, nain izraavanja; izreka,
izraz) uobiajeni izraz; izraz koji
lijepo zvui, a po sadraju je upalj,
prazna rije; glaz. v. motiv
frazeologija (gr. frasis, logia) dio jezikoslovlja koji prouava ustaljene
izraze svojstvene nekom jeziku; zbirka takvih izraza; prazno prianje
(bez vrijednosti i sadraja)
frazeologizam (gr. frasis, logos. govor,
rije) ustaljeni i znaenjski neralanjivi skup rijei koji ima jedinstveno
preneseno znaenje (npr. ivjeti na
visokoj nozi, prola baba s kolaima)
frazer (gr. frasis, fr. phraseur) onaj
koji voli upotrebljavati fraze, onaj
koji lijepo govori, a ne kae nita,
brbljavac
frazirati (gr. frasis nain izraavanja,
izraz) 1. govoriti u frazama; 2. glaz.
neko djelo ili pjesmu umjetniki izvoditi
fregata (tal. fregata, fr. fregate) 1. pom.
vrsta brzih ratnih brodova s tri katarke i sa do 70 topova (nekada je
zamjenjivala krstaricu); 2. zool. tropska morska ptica iz reda roda, neobino laka i brza u letenju
frekventacija (lat. frequentatio) 1.
ee ponavljanje, uestalost; 2. velika posjeenost, navala; broj posjetitelja; 3. fiz. broj titraja u sekundi;
broj perioda izmjenine struje u
sekundi
frekventan (lat. frequens est) mnogoljudan, gusto naseljen; vrlo posjeen;
frekventan puls med. ubrzano bilo
frekventant (lat. frequentans) trgovac
koji obilazi sajmove
frekventativan (lat. frequentativus)
gram. uestao
fremdncimer (njem. Fremde stranac,
Zimmer soba) gostinjska soba, soba
u kojoj prespavaju gosti

fren

468

fren (prema engl. French francuski)

kratki do grla zatvoreni vojniki kaput
frend (engl. friend) prijatelj, kolega
frenetian (gr. fren dua, duh, razum)
1. pomaman, zanosan; 2. mahnit, lud
od oduevljenje, buran
frenezija (gr. fren gen. frenos dua,
duh, razum, lat. phrenesis) med. duevni poremeaj spojen s delirijem i
upalom mozga, ludilo, mahnitost
frenijatrija (gr. fren, gen. frenos dua,
iatros lijenik) v. psihijatrija
frenitis (gr. fren oit, poprenica) med.
upala oita, poprenice, dijafragme
frenolog (gr. fren dua, logos) onaj koji
se bavi frenologijom
frenologija (gr. fren gen. frenos dua,
logia znanost) prouavanje lubanje;
pseudoznanstvena disciplina koja po
obliku i gradi lubanje zakljuuje o
duevnim osobinama i sposobnostima nekog ovjeka polazei od pretpostavke da su duevne (psihike)
funkcije lokalizirane u raznim dijelovima velikog mozga i da stvaranje
mozga mora oblikovati i lubanju
frenopatija (gr. fren dua, pathos bolest) med. duevna poremeenost,
duevna bolest
fresco it. fresko (tal.) 1. glaz. svjee,
ivahno; 2. fresko slikarstvo v. freska;
3. vrsta vunene tkanine
freser (njem. fressen derati) vrsta igre
na ahovskoj ploi i sa ahovskim
figurama; svrha joj je da se protivniku figure postavljaju tako da ih on
mora "jesti"; pobjednik je onaj koji
ostane bez ijedne figure
freska (tal. fresco svje) umj. slika izraena vodenim bojama na jo svjeoj buci; slikati al fresco it. al fresko (tal.) slikati na jo svjeoj buci
freta (tal. fretta) urba, naglost; con
fretta it. kon freta (tal.) glaz. urno
freter (fr. freteur) zakupac broda

fritrejd
fretirati (fr. freter) dati brod pod zakup,
iznajmiti brod
frez (fr. fraise) crvena boja jagoda
freza (fr. fraise) glodalica, stroj za pravljenje razliitih povrina, ljebova i
drugih ukrasa u drvetu ili kovini
friganica (tal. friggere pei) 1. prena
jaja, kajgana; 2. vrsta bundeve
frigati (tal. friggere) priti, pei
frigidan (lat. frigidus) leden, hladan;
hladan, ravnoduan, hladnokrvan,
mlitav, bez ivota; med. spolno (seksualno) neosjetljiv i hladan
frigiditet (lat. frigiditas) 1. hladnoa;
2. hladnokrvnost; med. seksualna
hladnoa, nedostatak erotskih osjeaja, smanjena spolna osjetljivost ili
potpuna ravnodunost prema seksualnom ivotu
frigo- (lat.) predmetak koji oznauje
neto ili nekoga u vezi s rashladnim
ureajima
friholder (engl. freeholder) nezavisan
zemljoposjednik (u Engleskoj)
frikando (fr. fricandeau) kuh. peenka
od teleeg, goveeg ili srneeg buta
frikativ (lat. fricativus) gram. trenik
(glas), tjesnani suglasnik = spirant
frikazam (gr. frikasmos jeenje) med.
najeenost koe, osjeaj hladnoe
frikcija (lat. frictio) trenje; trljanje; neslaganje stvarnih cijena s propisanim cijenama; pren. trvenje, nesloga,
razdor
frimaire it. frimer (fr.) trei mjesec u
nekadanjem fr. republikanskom kalendaru (od 21. XI. do 20. XII.)
frisoileri (engl. freesoilers) mn. pripadnici stranke u SAD-u (od 1848.) koja
je traila dodjeljivanje dravne zemlje onima koji je stvarno obrauju
frikati (njem. frisch svje) osvjeivati,
rashlaivati
firiling (njem. Frischling) prase, odojak
fritik (njem. Friihstiick) doruak
fritrejd (engl. freetrade) slobodna trgovina

friteza

469

friteza (fr. friteuse) lonac s pominom

mreicom za prenje u ulju
fritule (tal. frittela) kuh. preno jelo,
utipci
frivolan (lat. frivolus troan; bezvrijedan; beznaajan) raskalaen, razvratan; lakouman, lakomislen; drzak, bezobrazan; nitav, prazan, tat,
beznaajan, bez vrijednosti, bijedan,
siuan; frivola appellatio it. frivola
apelacio (lat.) prav. lakomislen, neosnovan i zbog toga uzaludan priziv
viem sudu; frivola exceptio it. frivola ekscepcio (lat.) prav. oito netoan, nitav izgovor
frivolite (fr. frivolite) vrsta vezene ipke
frivolitet (lat. frivolitas) v. frivolnost
frivolnost (lat. frivolus) raskalaenost;
lakomislenost; drskost, bezobrazluk;
nitavnost, beznaajnost; frivoliteti
mn. sitnice, igrake, vezene arabeske
friz (fr. frise) 1. arhit. vodoravna pruga
izmeu arhitrava i krovnog vijenca
(kod grko-rimskih hramova), ukraena triglifima i metopima ili reljefima (zbog ega se esto ovi posljednji
takoer nazivaju friz); 2. vrsta grube
vunene tkanine
frizatik (lat.) srednjovjekovni srebrni
novac, kovao se k Korukoj od poetka 12. stoljea, a u Hrvatskoj od poetka 13. stoljea
frizer (fr. friseur) vlasuljar, osoba koja
prirodnu kosu ureuje i struno njeguje; . r. frizerka
frizeta (fr. frisette) kovrica kose, uvojak (kao ukras na elu)
Frizi (neko Ingveoni) germanski narod
na priobalju Sjevernog mora; 47. su
ih pokorili Rimljani, pokrteni u 7. i
8. stoljeu
Frizija (Friesland) plodna pokrajina u
sjeverozapadnoj Nizozemskoj
frizirati (fr. friser) ureivati (ili: dotjerati, urediti) kosu (eljanjem, kovranjem, ianjem)

fronta
frizura (fr. frisure) nain eljanja, nain ureivanja (ili: dotjerivanja) kose; ureena kosa
friider (fr. frigideur) ureaj u kojem
se umjetnim putem proizvodi niska
temperatura
frlesija (tal.) 1. nepromiljenost, nerazumnost, ludost; 2. nepromiljen,
nerazuman ovjek; 3. velika prehlada, nazeb.
frnja (tal.) vrka, udarac palcem odapetim s kaiprstom
frnjok (tal.) zrno
frock-coat it. frok-kot (engl.) salonski
kaput, redengot sa skutovima
frogmen (engl. frog aba, man ovjek)
ovjek-aba, posebno opremljen ronilac (plovke, maska itd.)
frojdizam v. psihoanaliza
Fronda (fr. Fronde) "praka"; stranka
politikih nezadovoljnika u Francuskoj koja je za vrijeme maloljetnosti
Luja XIV. bila protiv dvora i apsolutistike vladavine kardinala Mazarina, a od 1648. do 1654. izazivala
velike nemire
fronder (fr. frondeur) lan Fronde; politiki nezadovoljnik, onaj koji otvoreno napada vladu
frondescencija (lat. frondescentia) bot.
pupanje drvea, listanje
frondirati (fr. fronder) "gaati iz prake"; javno i otvoreno govoriti protiv
vlade
frondozitet (lat. frondositas) lisnatost,
bogatstvo liem
fronezis (gr. fronesis) razumnost,
mudrost, razboritost
fronta (fr. front, lat. frons gen. frontis
elo; vanjska strana; prednja strana;
prednji stroj) 1. lice, proelje, prednja
strana (graevine); 2. voj. stroj, duina postrojene vojske; bojite, prvi
borbeni red; napraviti frontu protiv
koga istupiti protiv koga, otvoreno
se usprotiviti; stati u frontu stati u

frontalni
stroj, postrojiti se; pren. pridruiti
se onima koji se otvoreno bore protiv
koga
frontalni (lat. frontalis) 1. anat. eoni,
koji se tie ela ili mu pripada (npr.
arterija, kost i dr.); 2. arhit. koji se
tie prednje strane ili joj pripada; 3.
voj. sprijeda, s fronte, u fronti; frontalna vatra vatra sprijeda; frontalni
mar hodnja, kretanje (ete, voda) u
razvijenom stroju; frontalni napad
napad sprijeda
fronta (fr. front) nekolovan asnik
(koji je to postao od vojnika)
frontirati (lat. fron, gen. frontis elo,
proelje) boriti se, sukobljavati se
frotir (fr. frotte) trg. hrapava i upava
pamuna ili svilena tkanina s kovricama po povrini (upotrebljava se
za izradu runika, ogrtaa za kupanje i dr.)
frotirati (fr. frotter, lat. frictare) trti,
trljati, istrljati, masirati
frotoar (fr. frottoir) krpa, rukavica, etka za trljanje
frotola (tal. fottola) aljiva pjesma; izmiljotina; glaz. vokalna vieglasna
kompozicija pukog karaktera u
sjevernoj Italiji (1415. st.), najee
etveroglasna
fructidor it. friktidor (fr.) mjesec berbe
(XII. mjesec u fr. republikanskom
kalendaru, od 18. VIII. do 16. IX.)
frugalan (lat. frugalis) umjeren, skroman, zadovoljan s malim; tedljiv
frugiferan (lat. frux, gen. frugis plod,
fero nosim) plodonosan, plodan
fruktoza (lat. fructus plod, rod) kem.
v. levuloza
fruktuarije (lat. fructuarius plodonosan) bot. biljke koje donose plod, itarice
fruktuozan (lat. fructuosus) plodan, rodan; koristan, prinosan
frus (tal. fusso) djeji osip, male boginje,
bijele kozice, ospice; frusin

470

fuga
frustracija (lat. frustratio zavaravanje,
osujeivanje) osjeaj nezadovoljstva
uzrokovan neispunjenjem elja ili
potreba
fruti (tal. frutti) mn. plodovi
ft (engl. foot) znak angloamerike jedinice za duljinu
ftaleinske boje smolaste boje koje se
dobivaju od ftalne kiseline
ftalna kiselina kem. benzolova ortodikarbonska kiselina, dobiva se iz
naftalina i salitrene kiseline
ftinodan (gr. fthinodes) v. ftizian
ftirijaza (gr. ftheiriasis) med. uljivost
ftiza (gr. fthisis) med. suica, tuberkuloza; phthisis bronchialis it. ftizis
bronhijalis (lat.) suica dunika;
phthisis pulmonalis it. ftizis pulmonalis (lat.) pluna suica
ftizian (gr. fthisikos) suiav, tuberkulozan
ftiziologija (gr. fthisis suica, logia
znanost) med. dio medicine koji se
bavi suicom (tuberkulozom)
ftiziopneumonija (gr. fthisis suica,
pneumonia bolest plua) med. gnojna
pluna suica s upalom
ftiziurija (gr. fthisis suica, uron mokraa) med. v. dijabetes
fu (kin.) administrativno podruje u Kini, izmeu pokrajine i okruga; takoer: naziv za sjedite viih mandarina (dodaje se uz imena mjesta, npr.
Si-ning-fu); kao mjera: v. king
Fu-hi v. Fo-hi
fudroajantan (fr. foudroyant) munjevit, koji ubija kao grom; med. koji
na mjestu (brzo) ubija (npr. modana
kap, teke vrste meningitisa i dr.)
fuga (lat., tal. fuga, fr. fugue) 1. glaz.
kompozicija za vie glasova u kojoj
isti stavak ponavlja, jedno za drugim, vie razliitih glasova (lat. fuga
= bijeg, zato to izgleda kao da glasovi jedan za drugim jure i jedan od
drugog bjee), najvaniji i umjetniki najbogatiji kontrapunktski oblik

fuga
fuga (lat.) 2. bijeg; fugae suspectus it.
fuge suspektus (lat.) prav. pod sumnjom da e pobjei
fuga (njem. Fuge) 3. spoj, lijeb
fugasa (fr. fougasse) voj. plitka, nagazna mina koja se ukopava plitko
u zemlju i eksplodira kad je neprijatelj nagazi; nema veliko razorno djelovanje ali je pogubna za noge
fugato (tal.) glaz. stavak u obliku fuge
u glazbenom djelu
fugirati (tal. fugare) glaz. komponirati
u obliku fuge
fuimus Troes, fuit Ilium et ingens
gloria Teucrum (lat.) mi smo tek
bivi Trojanci, a ovo je biva nam
Troja, propade silna joj slava odgovor trojanskog sveenika Pantoja
Eneji na njegov upit gdje je najljui
boj (reenica izraava potpunu rezignaciju nad nekada slavnom prolou i besmislenost srljanja u uzaludnu borbu)
fukara (tur. fykara, fukar) siromaan
svijet, sirotinja; pren. propalica, nitarija
fukologija (lat. fucus lakmus liaj, gr.
logia znanost) znanost o morskim
(primorskim) biljkama
fuks (njem. Fuchs) lisica; u jeziku njem.
studenata: student prve godine, bruco
fuksija bot. ukrasna biljka (obino s
tamnocrvenim viseim cvjetovima) iz
porodice pupoljki (nazvana po botaniaru L. Fuchsu, f 1565.)
fuksin (njem. Fuchsin) anilinska crvena
boja; slui za izravno bojenje vune i
svile
fukus (lat. fucus) bot. lakmus-liaj
fular (fr. foulard) meka tanka svilena
tkanina u boji, izrauje se od kuhane
sirove svile (za haljine i depne rupie); mali svileni rubac (za dep, za
oko vrata)
fulgencija (njem. fulgentia) sjaj, bljesak

471

fundacija
fulgentan (lat. fulgens) sjajan; blistav
fulguracija (lat. fulguratio) sijevanje;
med. lijeenje opasnih oteklina bombardiranjem bolesnog mjesta iskrama elektrine struje
fulgurit (lat. fulgur munja) min. ostakljenje pijeska (nastaje zbog udara
groma u pijesak), "nebeska strijela";
ta je pjeana tvorevina ponekad
visoka nekoliko metara, a vrh joj je
obino u obliku strijele
full-blood it. ful-blad (engl.) istokrvni
konj, punokrvni konj
full-dress (engl.) slubeno, sveano odijelo
fulminacija (lat. fulminatio) 1. pucanje
zlata u listovima; 2. bjenjenje; 3. papinska anatema, prokletstvo
fulminantan (lat. fulminans) koji sijeva, bljetav, sjajan, bijesan, plah, estok; vatren, gromovit
fulminati (lat. fulmen munja) kem. soli
nestabilne fulminske kiseline
fulminatin (lat. fulmen munja) kem.
eksploziv (vuna natopljena nitroglicerinom)
fulminirati (lat. fulminare) sijevati,
grmjeti, pucati od bijesa; rasprskavati se uz jak prasak
fulminska kiselina kem. praskava
kiselina
fumar (tal. fumaiolo) dimnjak
fumarole (tal. fumaruolo) mn. vodnjikave pare sa sumpornim i ugljikovodinim plinovima koje izbijaju iz
zemlje; usp. sofioni
fumigacija (lat. fumigatio) med. dimljenje, kaenje; suenje na dimu
fumozan (lat. fumosus) koji se dimi,
pun dima, zadimljen; maglovit
funambulist (lat. funambulus) plesa
na konopcu ili ici
fundacija (lat. fundatio) temelj; polaganje temelja; utemeljenje, osnivanje ega, npr. zaklade; zaklada

fundament

472

fundament (lat. fundamentum) osnova,

temelj; tisk. ploa na tiskarskom
stroju na kojoj se uvruje forma
fundamentalni (lat. fundamentalis)
osnovni, temeljni, glavni, bitni, prvotni; fundamentalni zakon osnovni
zakon, ustav; fundamentalni pojmovi
fil. osnovni pojmovi, naela
fundator (lat. fundator) osniva, utemeljitelj, zakladnik
fundiran (lat. fundare osnovati; zasnovati) osiguran, s pokriem; fundiran
dug dug za koji postoji pokrie; fundirani prihod osiguran, siguran prihod (od imanja)
fundirati (lat. fundare osnovati; zasnovati) 1. poloiti temelj emu, osnovati, utemeljiti; 2. uloiti novac; 3. obrazloiti, potkrijepiti dokazima
funduk (tur. fyndyk) ljenjak
fundus (lat. fundus dno) 1. tlo, zemlja;
zemljite; 2. anat. dno neke tjelesne
upljine, npr. eluano dno; 3. nekretnina i prihod koji ona donosi; 4.
kaz. cjelokupna imovina nekog kazalita u kostimima, dekoracijama i dr.;
fundus instructus it. fundus instruktus (lat.) prav. poljoprivredno imanje
opskrbljeno svim to je potrebno (stoka, alat, sprave za obraivanje) za
racionalno voenje gospodarstva;
smatra se sastavnim dijelom imanja;
usp. fond
funekoreografija (lat. funis konopac,
gr. choros kolo, ples, grafia opis) opis
plesanja na konopcu
fungibilan (lat. fungibilis) 1. koji moe
zamijeniti; 2. koji se moe zastupati
fungibilije (lat. fungibilia) mn. stvari
koje se u prometu odreuju prema
teini, broju i mjeri, npr. novac, ito
i dr.
fungicidi (lat. fungus gljiva, caedere
ubiti, ubijati) opi naziv za razna kemijska sredstva pomou kojih se
suzbijaju biljne bolesti izazvane gljivicama

funkcijski
fungiforman (lat. fungus gljiva, fungiformis) u obliku gljive, gljivast
fungirati (lat. fungi) v. funkcionirati
fungozan (lat. fungus gljiva, fungosus)
gljivast, spuvast
fungozitet (lat. fungositas) med. spuvasta, upljikasta izraslina
fungus (lat. fungus) gljiva; med. izraslina
funikul (lat. funiculus konopac, ue) konopac, ue; tvorevina u obliku vrpce;
pupani funikul pupkovina
funikularan (lat. funiculus konopac,
uzica, vrpca) prid. med. vrpast, nalik na vrpcu
funikuler (lat. funiculus konopac, tanko ue) teh. iara, vunica 1. iana
eljeznica koja umjesto po tranicama ide po jakom elinom uetu
koje je razapeto iznad eljeznih ili
drvenih stupova; za ue se vjeaju
vagoneti kojima se vozi ruda i dr.
roba; 2. zupana eljeznica koja se
kree odupiranjem lokomotive o zupanu plou privrenu na pragovima izmeu tranica; slui za svladavanje uspona
funikulitis (lat. funiculus konopac, vrpca) med. upala sjemenog kanala
funkcija (lat. functio vrenje; vrenje
slube) rad, djelatnost; poziv, sluba,
slubovanje, vrenje neke dunosti;
dunost; zadatak; biol. rad koji obavlja neki organ; mat. promjenjiva veliina koja zavisi od neke druge veliine, zavisnost, odnos; za jednu veliinu kae se da je funkcija (ili: da
zavisi od) druge veliine kad za svaku posebnu vrijednost jedne postoji
odgovarajua vrijednost ili niz odgovarajuih vrijednosti druge
funkcijski (lat. functio) koji se tie
funkcije, koji je u vezi s funkcijom,
koji se zasniva na funkciji; log. funkcijski pojam zakonski pojam (supr.
rodni pojam)

funkcionalan
funkcionalan (lat. functionalis) radni,
koji se tie (nekog) rada; med. funkcionalne bolesti bolesti izazvane poremeajem funkcija, a organi nisu
oteeni (supr. organske bolesti)
funkcionalnost (lat.) svrhovitost, sluenje odreenoj svrsi
funkcionar (lat. functio vrenje; vrenje slube) slubenik, inovnik; namjetenik; osoba kojoj je povjerena
odreena dunost u nekom drutvu,
ustanovi itd. (npr. stranaki, portski funkcionar)
funkcionirati (lat. functio) raditi, djelovati, ii (npr. sat); vriti slubu,
slubovati
funta (lat. pondus teina; teret; uteg)
1. mjera za teinu: u Njemakoj =
500 grama, u Engleskoj = 453,5927
grama; ljekarnika (apotekarska)
funta = 358 grama; 2. engl. novac:
funta sterlinga = 20 ilinga = 240
penca
funtroman (njem. Pfundroman) bezvrijedno knjievno djelo koje je pisac
napisao samo zbog zarade
funjara (tur. funun nitica, nula) 1. nitarija; 2. atr. bolestan, klonuo, mrav ovjek
fuocoso it. fuokozo (tal.) glaz. vatreno,
sa arom, strasno; con fuoco, focoso
furda (rije romansko-germanskog
podrijetla, got. fodr, rum. furdale, tal.
fodera, njem. Futter) otpaci; pren.
drutveni olo
furet (tal. forestiere) stranac, doljak,
gost
furfuracija (lat. furfuratio) med. prhutanje, perutanje
furgon (fr. fourgon, tal. forcone, lat. furca) 1. zatvoren teretni eljezniki vagon; 2. velika zatvorena teretna kola
za prijevoz prtljage
furigvori (lat. frux, gen. frugis plod,
vorare derati) zool. biljojedi, biljoderi

473

furor
furija (lat. furia) bijes, pomamnost, jarost; zla ena
Furija (lat. Furia) mit. boica osvete
kod Rimljana (kod Grka: Erinije i
Eumenide)
furijant (lat. furia bijes) vrlo brza polka
u 3/4 taktu
furijerizam nauavanje fr. ekonomista
i socijalnog reformatora Ch. Fouriera (17721837), glavnog predstavnika utopijskog socijalizma, zamiljao je novi poredak zasnovan na asocijaciji i harmoniji
furijerizam nauavanje francuskoga
mislioca Charlesa Fouriera (1772
1837), najvanijeg predstavnika utopijskog socijalizma
furioso it. furiozo (tal.) glaz. divlje,
burno
furiozan (lat. furiosus) bijesan, pomaman, jarostan, mahnit
furir (fr. fourrure) krzno; krznena podstava; krzneni kaput, krzneni ogrta
furlong it. ferlong (engl.) engl. mjera
za duinu = 201,1662 m
furnir (fr. fournir, njem. Furnier) vrlo
tanka daica, debljine 0,63,5 mm
od finog drveta (za oblaganje pokustva izraenog od jeftinijeg drveta),
tanki drveni listii
furnirati (fr. fournir) u stolarstvu: predmete od obinog drveta obloiti (oblagati) tankim daicama (listovima)
od finijih vrsta drveta, osobito orahovog
furnitura (fr. fourniture) pribor, pomoni materijal potreban u nekoj
proizvodnji (npr. kod ivanja odjee)
furnologija (lat. furnus pe, logia znanost) znanje o graenju pei
furor (lat. furor, tal. furore) bijes, pomama; oduevljenje, zanos; silna elja, slijepa strast; furor poeticus it.
furor poetikus (lat.) pjesniko oduevljenje, pjesniki zanos; furor
scribendi it. furor skribendi (lat.) po-

fursat

474

mahnitalost pisanja; furor uterinus

(lat.) enska pohota; furor teutonicus
it. furor teutonikus (lat.) teutonski
bijes s kojim su stari Germani polazili u boj; danas: njemaki bijes, njemaka silovitost
fursat (tur. firsat) zgoda, prilika, prigoda, pravi trenutak
furset (tur. furset) smjelost, hrabrost,
samopouzdanje
furt (njem. fort) uvijek, stalno, neprestano
furtimai (lat. furtim kradom) nadimak
klerikalaca u Hrvatskoj, od kojih se
ogradio J. J. Strossmayer
furunkul (lat. furunculus) med. ir potkonjak, uzrokovan stafilokokom;
kod ponovljene pojave u veem broju
v. furunkuloza
furunkulin (lat. furnculus) farm. pripravak od pivskog kvasca (lijek protiv bedrenice i furunkuloze)
furunkuloza (lat. furunculosis) med.
rairenost ireva po cijelom tijelu
fus (njem. FuB, lat. pes, gr. pus noga,
stopalo) 1. stopa (mjera: oko 30 cm);
2. jedinica za mjerenje koe: povrina
kvadrata ya je stranica duga 0,3048
m, a povrina iznosi 0,092903 m2
fusa it. fuza (tal.) glaz. osmina note
fusekla (njem. Fuss noga, Socke kratka
arapa) dokoljenica, dokoljenka
fusnota (njem. FuBnote, lat. nota biljeka) biljeka ili primjedba pri dnu
stranice u knjizi, slui kao dopuna
ili objanjenje neega u gornjem tekstu (obino se oznaava zvjezdicom
ili sitnom brojkom s desne strane rijei u tekstu, a tiska se sitnijim slovima)
fussela (tal.) glaz. 1/64 note
fusta (tal. fusta, lat. fustis) mala gusarska lada; brza bojna ladica
fustaa (tal. fusto drvena bava) trg.
posuda i dr. u emu se alje roba

futurologija
fusti (tal. fusti odbitak u teini) mn.
trg. gubitak, sve ono to se rauna
na ime oteivanja ili zagaivanja
robe; fusti raun obraun o gubitku
ili oteenosti robe
fusuline (lat.) vretenaste siune fosilne foraminifere s vapnenakom kuicom, vane u karbonu
fuer (njem. Pfuscher) ovjek koji radi
povrno i loe, nazovimajstor
futanj (tal. fustagno) vrsta tkanine
(barhent, parhent)
futer (njem. Futter) stona hrana, krma; podstava (za odijelo)
futilitet (lat. futilitas) nitavnost, jalovost, beskorisnost, ispraznost, uzaludnost; malenkost, sitnica
futing (engl. footing) port, tranje i
pjeaenje na istom zraku (kao trening)
futrola (njem. Futteral) korice, navlaka
futur (lat. futurum) gram. budue vrijeme; egzaktni futur (lat. futurum
exactum) predbudue vrijeme
futura (lat.) tipografsko pismo (grotesk),
autor P. Renner, 1929.
futuristi (lat. futurus) mn. pristae i
sljedbenici futurizma
futurizam (lat. futurus budui) umjetniko-knjievni smjer s poetka 20.
st. koji je oekivao da e tek kod
buduih (lat. futurus), novih narataja nai puno razumijevanje za
svoje neobine tvorevine; program
mu je izradio tal. pjesnik Marinetti
(1909.), prema kojem umjetnost
treba veliati i mehaniku, i male brodove u kanalima Venecije umjesto
"ljuljake za kretene" (gondole); zahtijeva, dakle, da umjetnost i knjievnost potpuno odbace sve dosadanje kao la i znak slabosti, a da
veliaju mukost, ratnike vrline i
vlastito ja
futurologija (lat. futurus budui, gr.
logos rije, govor) znanost o budu-

futurum exactum
nosti ovjeanstva, posebice s obzirom na tehniki razvoj
futurum exactum it. futurum egzaktum (lat.) futur drugi (u hrvatskoj
se gramatici tvori od svrenog prezenta pomodnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog, npr. budem
uio)
fuzija (lat. fusio lijevanje; taljenje) 1.
taljenje, mijeanje, lijevanje; 2. sta-

475

fuzionist
panje, spajanje (banaka, poduzea,
politikih stranaka) 3. fiz. spajanje
atomskih jezgara, pri emu dolazi do
gubitka mase i oslobaanja energije
fuziona (lat. fusio) v. fuzionist
fuzionirati (lat. fusio lijevanje; taljenje)
stapati, stopiti; spajati, spojiti
fuzionist (lat. fusio lijevanje; topljenje)
pristaa fuzije, lan fuzioniranih
stranaka, banaka, poduzea i dr.

G
G, g jedanaesto slovo hrvatske latinice
G glaz. kratica za peti ton u dijatonikoj
ljestvici
g kratica za gram
gabara (ma. iz fr. gabare barka) teretna laa
gabarden (fr. gabardine) fina tkanina
od eljane vune ili pamuka; vunena
tkanina se upotrebljava za ogrtae,
odijela i enske haljine, a pamuna
za lake haljine i, natopljena gumom,
za kine ogrtae
gabarit (fr.) model u prirodnoj veliini
gabela (tal. gabella) 1. carina, troarina,
dada; 2. mjesto gdje se plaa carina;
mitnica
gabion (fr.) voj. ko koji se puni zemljom za brzo podizanje prsobrana
gabionada (fr. gabionnade) voj. prsobran od koeva punjenih zemljom
gabl(ec) (njem. Gabel vilica, Gabelfriihstuck "doruak s vilicom") zakuska
oko 10 sati
gabro (tal. gabbro) min. krupnozrna
eruptivna stijena tamnozelene boje
gabula (njem. Gabel) "ralje", kare; teak poloaj u preferansu: igra ima
damu i asa od kojih jedno vjerojatno
mora izgubiti
gaf (fr. gaffe) 1. pogreka, nepromiljenost, nesmotrenost; glupost; 2. eljezna motka s kukom za privlaenje
amca obali
gagat (gr. gagathos) min. smei ugljen,
lomljiv, kao smola crn i votanog sjaja, vrsta crnog jantara; u pretpovije-

sno doba upotrebljavan za izradu nakita

gahkrampf (njem. lachen smijati se,
Krampf gr) grevit smijeh, gr uzrokovan smijehom
gaio it. gajo (tal.) glaz. veselo, ivahno,
ilo
gajal (bengal.) vrsta indijskog goveda
gajba (perz) krletka, kavez
gajde (tur. kaide melodija) glaz. narodni
puhaki instrument koji se sastoji od
mijeha i svirale; dude, mjenice
gajeta (tal. gaeta) ovei ribarski amac
s pokrivenom palubom i s jednim jedrom
gajret (ar.) revnost, sranost, plemenitost
Gal stanovnik podruja dananje Francuske u predrimsko i rimsko doba;
Kelt
gala (tal., fr., p. gala) sveani ukras;
dvorska, sveana nonja; sveanost,
svean objed itd. (pojavljuje se osobito kao sastavni dio rijei, npr. galapredstava, gala-veera i si.); en gala
it. an gala (fr.) ili in gala (tal.) u
sveanoj odjeci, u paradnoj odjeci
Galaksija (gr. gala mlijeko, galaxias)
astr. Mlijena staza, Kumova slama
galaktagogi (gr. gala, galaktos, mlijeko, ago proizvedem) med. ljekovita
ili hranjiva tvar koja pomae izluivanje mlijeka
Galaktika (gr. gala, galaktos mlijeko)
, astr. v. Galaksija

galaktit
galaktit (gr. gala mlijeko, lithos kamen) mlijeni kamen, mlijeni jaspis
galakto- (gr. gala, galaktos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: mlijeko, mlijeni
galaktocela (gr. gala, kele) med. oteklina mlijene lijezde s mlijenim sadrajem
galaktofag (gr. gala, fagein jesti) mlijekojed, ovjek koji se hrani poglavito mlijekom
galaktofori (gr. gala, foreo nosim) mn.
med. sredstva za izazivanje mlijeka,
tj. sredstva koja pomau stvaranje
mlijeka u organizmu
galaktogen (gr. gala, genos roenje)
hranjivi pripravak od mlijenog kazeina, ugodna ukusa
galaktografija (gr. gala, grafein) prouavanje (ili: opisivanje) mlijenih sokova
galaktologija (gr. gala, logia) prouavanje mlijenih sokova
galaktometar (gr. gala, metron) instrument za ispitivanje gustoe mlijeka, osobito za utvrivanje stupnja
razrijeenosti mlijeka vodom
galaktometrija (gr. gala, metria) mjerenje mlijeka, utvrivanje valjanosti
mlijeka
galaktopiometar (gr. gala, pion mastan, metron) instrument za mjerenje masnoe mlijeka
galaktorea (gr. gala, rheo curim) med.
bolesno poveanje izluivanja mlijeka
u dojke i njegovo curenje i kad dijete
ne sisa
galaktoskop (gr. gala, skopein gledati)
1. sprava za ocjenjivanje valjanosti i
masnoe mlijeka prema stupnju njegove prozirnosti; 2. fini areometar za
odreivanje specifine teine maslaca
galaktostaza (gr. gala, stasis zastoj)
med. zastoj mlijeka kod dojilja

477

galenit
galaktoza (gr. gala) vrsta eera koja
se dobiva od mlijenog eera pomou
razrijeenih kiselina
galakturija (gr. gala, uron mokraa)
med. mlijeni sastav mokrae, mokrenje mlijekom
galalit (gr. gala, lithos kamen) kem.
mlijeni kamen, celuloidu slina umjetna tvar izraena od mlijenog kazeina i formaldehida, tvrda i sjajna,
moe se obojiti, te se upotrebljava
za izradu gumba, eljeva, glasovirskih tipki itd.
galantan (fr. galant, tal., p. galante)
usluan, uglaen, fin; uljudan, astan, pristojan; ugodan, svidljiv, dopadljiv, ljubazan; ukusan, dotjeran,
lijepo odjeven; dareljiv, koji je lake
ruke; galantan stil glaz. svjetovni stil
u glazbi (za razliku od duhovnog ili
crkvenog stila); galantna bolest spolna (venerina) bolest
galanterija (fr. galanterie) uljudnost,
uslunost, uglaenost, fino ponaanje, osobito prema enskom spolu;
udvaranje enama, laskanje; trg. trgovina s tzv. "kratkom robom" (biuterija, rukavice, lepeze, vrpce, rupii
itd.)
galanterist (fr. galanterie) trgovac galanterijskom robom; v. galanterija
galantizam (fr. galante) prividna uenost, takozvana naobrazba
Galateja 1. mit. starogrka morska nimfa, ki Nereja i Doride, simbol ljepote
i ivota; zaljubljena u pastira Ahisa,
prezrela je ljubavne ponude diva
Polifema; 2. ime jednog asteroida
galenica it. galenika (lat.) mn. farm.
v. galenski lijekovi
galenisti mn. med. pristae starogrkog
lijenika Galena (131200 n. e.), koji
je dugo vremena slovio kao najvei
autoritet za sve medicinske kole
galenit (gr. galene olovna rudaa) min.
najbogatija olovna rudaa, sulfid olova s 86% olova i do 1% srebra

galenizam
galenizam med. naela i nain lijeenja uenog starogrkog lijenika Galena
galenski lijekovi farm. lijekovi pripremljeni jednostavnim ljekarnikim
postupcima od droga i kemikalija, a
ne kemijskim putem (naziv po starogrkom lijeniku Galenu, koji je prvi
skupio i objavio propise o pripremanju ove vrste lijekova)
galeomahija (gr. gale maka, machia
bitka) borba maaka
galeonist (tal. galeone vrsta velikog
broda) trgovac koji posluje s Amerikom
galeot (p. galeote, tal. galeotto) vesla
(ili: robija) na galiji; galijot
galeota (tal. galeotta, p. galeota) mala
galija sa 1620 vesala; veoma brz
ratni brod srednje veliine; galiota
galera (fr. galere, p., tal. galera, lat.
galea) vrsta srednjovjekovnih dugih
i uskih galija s 2550 veslakih klupa na kojima je veslalo po 35 robova; robijaka laa
galerija (lat. galeria, tal. galleria) dugaka i uska prostorija koja je, zbog
svojih dugih zidova, posebno prikladna za izlaganje umjetnikih djela;
zbirka umjetnikih djela, osobito slika; dug hodnik, koridor; pokriven
balkon (u kazalitu, parlamentu); u
utvrdama: pokriven hodnik; u rudnicima: prokop; pren. sluatelji, gledatelji, publika (u kazalitu, parlamentu i dr.)
galerist 1. strunjak za rad u galerijama slika; 2. vlasnik prodavaonice
slika
galeta (tal. galletta) 1. suena pogaica;
mornarski dvopek; 2. vrsta kolaa;
3. vrsta groa
galgenhumor (njem.) humor ovjeka
kojega vode na vjeala; pren. usiljena
ala
Gali (lat. Galli) mn. ime najstarijih stanovnika dananje Francuske (Galije)

478

galimatijas
koji su zapravo bili keltskog podrijetla
Galicija (lat. Gallaecia) 1. podruje u
panjolskoj od Biskajskog zaljeva do
Portugala; 2. nekadanja austrijska
krunska zemlja na podruju Poljske
(Krakov, Lavov)
galicisti (fr. gallicistes) mn. pristae
francuske knjievnosti u panjolskoj
(za razliku od gongorista)
galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme)
osobitost francuskog jezika, osobito
s obzirom na konstrukciju reenica i
dr.; primjenjivanje tih osobitosti u
nekom drugom jeziku; francuska rije u nekom tuem jeziku
Galija (lat, Galha) Francuska
galija (tal., p. galera, lat. galea, ar.
halijak) v. galera
galijamb(us) (lat. galli, gr. iambos)
metr. katalektini anaklastini tetrametar, nazvan po tome to su sveenici boice Kibele (gali) u takvim stihovima pjevah svoje pjesme prinosei
rtve
galijot (tal. galeotto) v. galeot
galijota (tal. galeotta) v. galeota
galika sve knjige o Francuzima ili sve
knjige koje su napisane na francuskom jeziku (npr. u knjinici)
Galikanska crkva Katolika crkva u
Francuskoj ukoliko je, u odnosu prema papi, uspjela zadobiti odreenu
nacionalnu samostalnost
galikanski (lat. gallicanus) francuski
(izraz koji upotrebljava jo samo Katolika crkva u Francuskoj); galski
galikomanija (lat. Gallia, gr. mania)
v. galomanija
Galileja pokrajina u sjevernoj Palestini
(gdje se rodio Isus Krist)
Galileo Galilei (15641642) talijanski
znanstvenik, jedan od utemeljitelja
suvremene fizike
galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. galimatias) zbrka rijei, nejasan i nerazumljiv govor, rijei bez smisla

galionist
galionist ovjek ravnoduan prema religiji; usp. galionizam
galionizam ravnodunost prema religiji
(po rimskom prokonzulu Galliju koji
je apostola Pavla zatitio od Zidova
i za kojega se mislilo da je bio potpuno ravnoduan i prema idovstvu i
prema neznabotvu)
galizirati popravljati slabo vino dodavanjem vode i eera i na taj nain
sadraj vinske kiseline smanjiti na
5 do 7 postotaka (pronalazak kemiara Ludwiga Gala, 17911863)
gallicus morbus it. galikus morbus
(lat.) galska (francuska) bolest, tj.
sifilis, lues
gallina (lat.) koko
Gallupov institut ustanova za utvrivanje javnog miljena na temelju
anketiranja (naziv po amerikom novinaru i statistiaru Georgeu Horaceu Gallupu koji je taj institut osnovao 1935.)
galntajn (njem. Galle u, Stein kamen) uni kamenac, holelit
galo-romansko (lat. Gallus, Romanus)
ono to je nastalo spajanjem galskog
i romanskog (duha, jezika itd.)
galofil (lat. Gallus, gr. filos prijatelj)
prijatelj Francuza i Francuske
galofob (lat. Gallus, gr. fobos strah)
onaj koji se pretjerano plai Francuza; onaj koji mrzi Francuze i sve
to je francusko
galofobija (lat. Gallus, gr. fobeo bojim
se) pretjeran strah od Francuske,
mrnja prema Francuzima i svemu
to je francusko
galoman (lat. Gallus, gr. mania pomana, ludilo) pretjeran oboavatelj
svega to je francusko
galomanija (lat. Gallus, gr. mania)
pretjerana ljubav prema svemu to
je francusko; galikomanija
galon (engl. gallon, lat. galona) jedinica
za mjerenje tekuine i ita u Engleskoj = 4,5436 1

479

galvano
galoni (fr. galons, tal. galoni) mn. vrpce
od zlata, srebra ili svile koje ukrauju odijelo, zastavu itd.; trake u boji
na vanjskom avu hlaa
galop (fr. galop, tal. galoppo) trk konja
pri emu se konj kree u skokovima;
brzi okretni ples (polka) u 2/4 taktu
galopada (fr. galopade) jahanje u galopu, jahanje u trku; plesanje polke;
v. galop
galopirati (fr. galoper) jahati u galopu
(ih: trku); trati u skokovima; plesati
polku; pren. raditi neto vrlo brzo,
razvijati se vrlo brzo
galoe (fr. galoche, tal. galoscia, lat.
galochia) kaljae, gumena obua za
snijeg i vodu (navlai se na cipele)
galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se
tie Galije ili Gala; francuski
galski pijetao pijetao kao simbol Francuske, zbog istozvunosti latinskih
rijei gallus (pijetao) i Gallus (Gal)
galvanizacija lijeenje elektrinom
strujom galvanske baterije; uporaba
galvanske struje, pomou usijane ice, kao sredstva za nagrizanje; pokrivanje slojem kovine pomou galvanskog elektriciteta; pren. umjetno
oivljavanje
galvanizam fiz. dio fizike koji prouava
elektricitet i elektricitet koji nastaje
putem dodira (kontakta) nejednakih
elemenata (npr. bakra i cinka s kiselinom), elektricitet dobiven kemijskim djelovanjem; pronalazak bolonjskog profesora anatomije Luigija
Galvanija (17371798), koji ga je
nazvao "ivotinjskim elektricitetom"
galvanizirati utjecati (ili: lijeiti) pomou galvanske struje; pokriti (ili:
pokrivati) slojem kovine pomou galvanskog elektriciteta (obino se upotrebljava za "pocinavanje eljeza");
pren. umjetno oiviti
galvano (tal.) predmet od bakra koji je
izraen putem galvanoplastike, osobito takav kliej

galvano-faradizacija
galvano-faradizacija (Galvani, Faraday) med. istodobno pokretanje jednog miia ili ivca galvanskom i Faradayevom, tj. indukcijskom strujom
galvanoglifija (Galvani, gr. glyfis zarez, urez) izradba reljefnih crtea i
bakroreza na metalnoj ploi kemijskim sredstvima pomou galvanizma
(metoda prvi put primijenjena 1856.)
galvanografija (Galvani, gr. grafia) izradba tiskarskih ploa na taj nain
to se crte u obliku paste utisne na
metalnu plou, zatim se pospe grafitom i onda, galvanoplastikim putem, pobakri
galvanografizirati (Galvani, gr. grafo) izraivati tiskarske ploe i slike
pomou galvanske struje
galvanokaustika (Galvani, gr. kausis
gorenje, izgaranje) kir. rezanje ireva
i izraslina pomou platinske ice usijane galvanskom strujom
galvanokromija (Galvani, gr. chroma
boja) bojenje kovine galvanskim putem
galvanomagnetizam (Galvani, gr.
magnetes) v. elektromagnetizam
galvanometalurgija (Galvani, gr. metallurgia) izradba i dobivanje kovina
(metala) pomou galvanske struje
galvanometar (Galvani, gr. metron)
fiz. instrument za odreivanje smjera
i jaine galvanske, elektrine, struje;
usp. galvanoskop
galvanoplastika (Galvani, gr. plassein
oblikovati, uobliiti) postupak zasnovan na elektrolitikom taloenju kovine (metala); prevlaenje kovinom,
galvanskim putem, predmeta (od
drveta, gipsa, voska i dr.), da bi na
taj nain postali vri i trajniji; izradba vjernih otisaka u kovini od
plastinih predmeta (novca, medalja,
plaketa i dr.)
galvanopunktura (Galvani, lat. punctura bodenje, bod) med. primjena
galvanizma u vezi s akupunkturom

480

gamarologija
galvanoskop (Galvani, gr. skopein
promatrati) fiz. instrument koji pokazuje postojanje struje; usp. galvanometar
galvanostegija (Galvani, gr. stego pokrijem) galvansko prevlaenje metalnih predmeta drugim nekim metalom (npr. pozlaivanje srebra, posrebrivanje bakra, poniklavanje eljeza
itd.)
galvanotehnika (Galvani, gr. technike) prevlaenje predmeta kovinom
(metalom) pomou galvanske struje
galvanoterapija (Galvani, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje pomou
galvanske struje i znanost o tome
galvanotropizam (Galvani, gr. tropos
okret) bot. povijanje vodenih biljaka
prema elektrinoj struji
galvanska baterija fiz. spoj vie galvanskih elemenata da bi se dobila
jaa struja ili vii napon; Voltin stup
galvanski element fiz. sprava za proizvoenje trajne elektrine struje putem kemijske energije
galjuf (tal. gaglioffo) lopov, kradljivac
gama (gr. gamma) tree slovo grkog
alfabeta; glaz. (fr. gamme) niz od
osam tonova, ljestvica, skala
gama-zrake (gr. gamma) fiz. zrake to
ih isputaju radioaktivne tvari; sline
su rendgenskim zrakama, ali su
mnogo krae valne duine; njihovo
razarajue djelovanje pokazalo se u
Hiroimi i Nagasakiju nakon eksplozije dviju atomskih bombi; nisu
elektrino nabijene
gamagonija (gr. gamos brak, gone
raanje) biol. raanje putem spolnog
oploivanja; supr.: agamogonija
gamarografija (gr. kammaros rak,
grafia, lat. gammarus) zool. prouavanje (ili: opisivanje) ljuskavaca (rakova)
gamarologija (gr. kammaros, logia)
zool. dio bioloogije koji prouava ljuskavce (rakove)

gamaskop
gamaskop (gr. skopeo gledam) naprava u obliku naoala koja slui za vizualno mjerenje rengenskih zraka i
gama-zraka
gamae (fr. gamache) mn. dokoljenice,
nazuvci, kamae
gamba (tal.) glaz. vrsta starog gudakog
glazbala s 56 ica
gambit (tal. dare il gambetto) otvaranje
ahovske partije u kojem se rtvuje
pjeak radi izvoenja kakvog vjeto
smiljenog napada
gambusino (p.) pustolov koji traga za
zlatom (u Meksiku)
gambuzija (lat. gambusia) zool. vrsta
veoma sitnih sjevernoamerikih ribica koje kote ive mlade i brzo se
razmnoavaju; osobito su znaajne
kao sredstvo u borbi protiv malarije,
jer unitavajui larve sprjeavaju
razvitak komaraca, a time i prenoenje malarije
gamela (tal. gamella) vojnika zdjelica
za hranu
gamelan (malaj.) javanski kazalini i
plesni orkestar (1840 instrumenata)
gamen (fr. gamin) sluga u kuhinji, egrt; objeenjak, fakin, uliar, deran
gameta (gr. gametes) biol. spolna stanica, jaje ili spermatozoid kod ivotinja; jajna stanica ili peludovo zrno
kod biljaka; v. zigot
gamma (gr. gamma) v. gama
gamologija (gr. gamos brak, logia)
prouavanje braka, rasprava o braku
gamoni (gr. gameo enim se) sloene
bjelanevine koje u malim koliinama izluuju spolne stanice
gamonomija (gr. gamos brak, nomos)
etn. prouavanje (ili: poznavanje)
svadbenih obiaja
ganef (hebr.) lopov, hulja
gang (engl.) 1. druina, skup ljudi koji
rade zajedno; razbojnika druba,
banda

481

garant
gang (njem. Gang hod, hodanje) 2. u
konobarskom jeziku: jedno jelo u obroku
ganglij (gr. ganglion mrtva kost) zool.
ivani vor ili zadebljanja kakva se
nalaze na stranjim korijenima lene
modine; med. mrtva kost, hrskavina izraslina
ganglij ski sustav zool. svi ivci u ivanim tkivima trbune upljine
ganglionitis med. v. ganglitis
ganglitis (gr. ganglion) med. upala ivanih vorova; gangliokitis
gangrena (gr. gangraina, graino gloem, jedem) med. truljenje mekanih
dijelova tijela, vrsta izumiranja tkiva
ili organa, iva rana, vuac, gnjile
gangrenescirati (lat. gangraenescentia) med. prelaziti u truljenje, izazivati truljenje na nekom dijelu tijela;
pren. pokvariti, zaraziti; gangrenirati
gangrenirati v. gangrenescirati
gangrenozan (lat. gangraenosus) med.
koji boluje od vuca, gangrene, koji
je u truljenju, koji trune, gnjilean
gangster (engl. gangster) lan razbojnike i ucjenjivake druine u Americi
Ganimed 1. mit. lijep djeak kojeg je
oteo Zeus te bogovima na Olimpu toi
pie; 2. najvei satelit planeta Jupitra
ganoidi (lat. ganoidei) mn. zool. titonoe (vrsta riba)
ganoin (gr. ganos sjaj) tvar od koje
krljuti ganoidnih riba, titonoa,
imaju srebrnast sjaj
gant (njem. Gant, fr. enceant, tal. incato) trg. sudska prodaja zbog prezaduenosti, licitacija; steaj
ganterija (fr. ganterie) trgovina rukavicama, rukaviarstvo
garancija (fr. garantie) jamstvo, jamenje; naknada tete, obeteenje
garant (fr. garant, tal. guarento jamstvo) jamac

garantirati
garantirati (fr. garantir) jamiti, primati odgovornost za nekoga ili neto
garantno pismo bank. pismena obveza koju banka daje svojim komitentima jamei, prema treoj osobi, za
izvrenje nekog posla, i kojim se obvezuje da e ona sama dati obeteenje za svog komitenta u visini iznosa na koji glasi "garantno pismo"
ako on sam ne izvri obvezu
garantol (fr. garant, lat. oleum ulje)
kem. pripravak od gaenog vapna za
konzerviranje jaja
garaa (fr. garage) spremite automobila, vagona, amaca; pom. pristajanje broda u mjestu prikladnom za
mimoilaenje, da bi se propustio drugi brod
garbo (tal.) pristojnost, uljudnost; con
garbo it. kon garbo (tal.) glaz. pristojno
garda (fr. garde, tal., p.' guardia) straa, tjelesna straa nekog vladara;
osobito: odabrana, elitna trupa svih
rodova vojske kao zasebna vojna jedinica; pren. odane i pouzdane pristae, npr. nekog politikog prvaka,
vode i si.
garde-cote it. gard-kot (fr.) obalni
brod; uvar obale
gardedama (fr. garder uvati, paziti,
dame enska osoba ) pratilja mlade
djevojke na plesu ili etnji
gardelin (tal. cardellino) ptica eljugar
garden-party it. gardn-parti (engl.)
sastanak drutva u vrtu, sveanost
koja se proslavlja u vrtu, vrtna zabava
gardenija bot. ukrasna tropska zimzelena, vrlo mirisna biljka iz porodice
broeva
garderoba (fr. garderobe) soba ili ormar gdje se uva odjea i rublje; u
kazalitu: soba u kojoj se oblae
glumci; svi kostimi nekog kazalita;
odjel gdje posjetitelji ostavljaju
eire, gornje kapute i dr. (u kaza-

482

garmond
litu, koncertnoj dvorani itd.); sva
odjea i sve rublje jedne osobe; nunik, zahod
garderobijerka (fr. garderobiere) uvarica garderobe
gardez la reine it. garde la ren (fr.) u
ahu: eh kraljici!
gardina (lat., tal. cortina, fr. courtine,
njem. Gardine) prozorska (ili krevetska) zavjesa
gardirati (fr. garder uvati, paziti)
obavljati posao gardedame, tj. pratiti djevojku na ples ili etnju
gardist (fr. garder uvati) vojnik koji
slui u gardi, tjelesni straar; pratitelj
gargalizam (gr. gargalismos) med.
kakljivost, svrab, nadraljivost koe
gargarizacija (gr. gargarismos) med.
grgljanje, grgotanje, ispiranje grla i
usta grgljanjem; gargarizam
gargarizam (gr. gargarismos) med.
voda za ispiranje usta i grla grgljanjem
gargarizam med. v. gargarizacija
gargarizirati (gr. gargarizo) med. grgljati, grgotati, ispirati usta i grlo grgljanjem
gargujada (fr. gargouillade) kien, pretjerano dotjeran korak u plesu
garguran (fr. gargouran) trg. vrsta tekih istonoindijskih i kineskih svilenih tkanina; gurguran
garibaldi 1. eir sa irokim mekanim
obodom; 2. vrsta kiselog vina
garibaldinci mn. dobrovoljci koji su se
u 19. st. pod vodstvom Giuseppea
Garibaldija borili za osloboenje Italije od austrijske vlasti i za njezino
nacionalno ujedinjenje
garicinija bot. biljka (drvo) iz porodice
pljuskarica (plodovi slue za jelo, od
sjemenki se dobiva ulje, a uzgaja se
i zbog smole gumigut)
garmond (fr.) tisk. vrsta tiskarskih slova srednje veliine (od 10 toaka) iz

garnet
kojih se obino slau knjige (naziv
po francuskom ljevau i graveru
Claudeu Garmondu, 1561.)
garnet (engl.) pom. vitlo s uetom za
utovarivanje i istovarivanje brodskog
tereta
garnijerit magnezijev nikalni silikat;
slui kao ukrasni kamen (naziv po
fr. geologu Garnieru)
garnirati (fr. garnir, tal. guarnire) opskrbiti, ukrasiti; uljepati izgled jela
time to se oko njega ukusno stave
razliiti dodaci (perin, salata, krumpir, ria i dr.); zainiti
garnirung (njem. Garnierung) ukraavanje jela, osobito mesa, razliitim
povrem i si.; v. garnirati
garnitura (fr. garniture) oprema, sprema, pribor; ukras, nakit, dodatak; odreen broj istovrsnih predmeta koji
ine cjelinu (kuni i kuhinjski pribor, namjetaj, gumbi i dr.); teh. sva
orua koja su potrebna za jednu vrstu posla; svi dijelovi odjee i ostalih
stvari koji su potrebni jednom vojniku
garnizon (fr. garnison) voj. posada, sva
stalna vojska u nekom mjestu
garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u
garnizonu
garoon (p. garrocha, garrochon) malo
koplje kojim su naoruani borci s
bikovima
garota (p. garrotte, fr. garrotte, tal.
garretto) eljezna naprava za davljenje, sprava kojim se nekada izvravala smrtna kazna u panjolskoj i
njezinim nekadanjim kolonijama;
smrtna kazna davljenjem
garoteri (fr. garrotteurs, engl. garrotters) mn. vrsta opasnih ulinih razbojnika, osobito u Londonu, koji svoj
pljakaki posao poinju time to svoje rtve prethodno davljenjem onesvijeste
garotirati (fr. garrotter) udariti pomou
garote; opljakati rtvu koja se, po-

483

gastrenteritis
mou zamke baene na vrat, prethodno onesvijesti (u Engleskoj i Sjev.
Americi)
garson (fr. gargon, lat. garcio) mladi,
deko, djeak; momak, bear, neenja; konobar; pomonik, kalfa
garsonijera (fr. garconniere) momaki
stan, momaka soba, jednosobni stan
(obino bez kuhinje)
garter-orden (engl.) glasoviti engleski
orden "podvezice"
gartrua (njem. Garten vrt) vrtna rua
gas fiz. plin, tijelo koje, zbog stanja
svojih molekula, nema ni samostalnog oblika niti stalnog volumena,
tijelo koje tei neogranienom irenju
(rije je prvi upotrijebio 1610. flamanski kemiar i fiziar J. B. Helmont, prema grkoj rijei chaos nered)
gaser vrsta revolvera
gaskonada (fr. gasconnade) hvalisavost, razmetljivost, razmetanje
gasproof it. gaspruf (engl. gas plin,
proof vrst) koji ne proputa plin
gasta (tal.) sitan metalni novi
gastarbajter (njem. Gast gost, Arbeiter
radnik) openito proiren naziv za
nae radnike koji rade u inozemstvu
gasteralgija med. v. gastralgija
gasteranaks med. v. gastranaks
gasteropodi mn. zool. v. gastropodi
gastralan (gr. gaster trbuh, lat. gastralis), anat. koji pripada trbunoj
upljini, trbuni, eluani
gastralgija (gr. gaster, algos bol) med.
bol u elucu, nervoza eluca, gr u
elucu; gasteralgija
gastranaks (gr. gaster, anax gospodar)
med. probava hrane u elucu, probavna djelatnost eluca
gastrektazija (gr. gaster, ektasis proirenje) med. proirenje eluca
gastrenterian (gr. gaster, entera crijeva) koji se tie eluca i crijeva
gastrenteritis (gr. gaster, enteron crijevo) med. upala eluca i crijeva

gastrepatian

484

gastrepatian (gr. gaster, hepar) koji

se tie eluca i jetara
gastrepatitis (gr. gaster, hepar jetra)
med. upala eluca i jetara
gastricizam (gr. gaster) med. bolesno
stanje eluca, pokvarenost eluca,
loa probava
gastrian (gr. gastrikos) eluani, koji
se tie probave, osobito eluca; gastrine bolesti one koje kode i smetaju
probavi; gastrina groznica groznina
prehlada eluca
gastrilog (gr. gaster, logos) onaj koji
moe govoriti iz eluca, tj. koji moe,
ne pokreui usta, govoriti tako kao
da mu glas dolazi iz daljine
gastrilogija (gr. gaster, logia) vjetina
govorenja iz eluca
gastrimargija (gr. gastrimargia) prodrljivost, prekomjerni tek
gastritis (gr. gaster) med. upala eluca, eluana groznica
gastrizam (gr. gaster) med. pretrpavanje eluca hranom
gastro- (gr. gaster) predmetak u sloenicama sa znaenjem: eludac, eluani
gastro-kriza (gr. gaster, krisis) med.
napadaj bolova u elucu, praen povraanjem (kod suenja kimenjae)
gastroadenitis (gr. gaster, aden lijezda) med. upala eluanih lijezda
gastrobrozis (gr. gaster, brosis razjedanje) med. razjedenost (ili: probuenost, progrizenost) eluca
gastrocela (gr. gaster, kele) med. bruh
(kila) eluca
gastrodijafanija (gr. gaster, diafaneia
prozirnost) med. osvjetljavanje eluca
radi utvrivanja eluanih i trbunih bolesti i poremeaja
gastrodinija (gr. gaster, odyne bol) bol
u elucu, gr eluca
gastroenteritis med. v. gastrenteritis
gastrofil (gr. gaster, filos prijatelj) ljubitelj eluca = gastrolater

gastrorafija
gastrolater (gr. gaster, latreo oboavam) onaj koji slui elucu, tj. koji
ivi da bi jeo i pio; gastroman
gastrolatrija (gr. gaster, Iatreia) sluenje elucu, shvaanje da se ivot
sastoji u jelu i piu; gastromanija
gastrolit (gr. gaster, lithos kamen)
med. kamen u elucu
gastrologija (gr. gaster, logia) sve ono
to se odnosi na kuhanje, kuharsku
vjetinu i sve to je s tim u vezi;
takoer: gurmanstvo, sladokustvo
gastromalacija (gr. gaster, malakia
mekoa) med. razmekavanje eluanog zida
gastroman v. gastrolater
gastromanija (gr. gaster, mania) pretjerano, bolesno uivanje u jelu i piu
gastromantija (gr. gaster, manteia
proricanje) proricanje po elucu (nain proricanja kod starih Grka po oblicima trbuastih aa, napunjenih
vodom i okruenih svijeama)
gastronom (gr. gaster, nomos zakon)
sladokusac, gurman, onaj koji voli
dobra jela; strunjak u pripremanju
ukusnih jela
gastronomija v. gastrologija
gastropatija (gr. gaster, pathos bolest)
med. opi naziv za sve eluane bolesti
gastroplikacija (gr. gaster, lat. plicatio) med. v. gastrorafija
gastropodi (gr. gaster, podos noga)
mn. zool. puevi, tj. ivotinje koje se
kreu na trbuhu, odnosno pomou
mesnatog organa ("stopala") na trbuhu; gasteropodi
gastroptoza (gr. gaster, ptosis pad)
med. sputenost eluca
gastrorafija (gr. gaster, regnymi prsnem, puknem) med. operacija koja
se sastoji u irenju eluca radi smanjivanja njegovog volumena; gastroplikacija

gastroragija
gastroragija (gr. gaster, regnymi prsnem, puknem) med. krvarenje iz eluca
gastroreja (gr. gaster, rheo teem, curim) med. povraanje sluzi iz oboljelog eluca; prekomjerno izluivanje
eluanih sokova
gastroskop (gr. gaster, skopein gledati) med. sprava za pregledavanje
eluca time to se njegova unutranjost osvijetli
gastroskopija med. ispitivanje eluca
i utrobe pomou gastroskopa
gastrospazmus (gr. gaster, spasmos
gr) med. gr u elucu
gastrostenoza (gr. gaster, stenos
uzak) med. suenost eluca
gastrostomija (gr. gaster, stoma) med.
operativno otvaranje rupice na elucu
gastrotomija (gr. gaster, temno reem) med. operativno otvaranje eluca radi odstranjivanja ira, raka i
dr.
gastroza (gr. gaster) med. opi naziv
za sve bolesti eluca
gastrozofija (gr. gaster, sofia mudrost)
pametno i razborito jedenje dobrih
jela
gastrula (lat.) biol. stupanj u razvitku
ivotinjskog jajeta, drugi stupanj u
razvitku blastoderma
gairati (fr. gacher) praviti buku, gasiti vapno; loe slikati, drljati; upropastiti neto loim radom; prodati
(ili: prodavati) ispod cijene, dati u
bescijenje
Gapar, Melkior, Baltazar prema Bibliji: tri mudraca s Istoka, tri kralja
koja su se, idui za nebeskom zvijezdom doli pokloniti novoroenom
Kristu
gate-metier it. gatmetje (fr.) trg. onaj
koji kvari cijenu robi dajui je jeftinije: fig. zabuant, lo radnik, lo
majstor, neradnik

485

gavijal
gater (njem. Gatter) teh. u pilanama:
strojna viestruka okvirna pila s vie
otrica (do 10), pila koja balvan istodobno ree u vie dasaka
gatirati (njem. gatten, gattieren) izmijeati razliite vrste ruda, prije taljenja, tako da se dobije povoljniji
prosjeni sadraj i lake izvri taljenje
gatofobija (lat. catus maka, gr. fobeomai bojim se) med. bolestan strah
od maaka
Gaucherova bolest it. Goeova med.
neizljeiva nasljedna bolest uzrokovana poremeajem metabolizma lipoida, bjelanevina i eljeza te praena poveanjem slezene i jetara,
tamnoutom bojom koe, nestankom
vapna u kostima (naziv po francuskom lijeniku P. C. Gaucheru,
18541918)
gauo (p. gaucho) mn. gaui, seljaci
jahai u pampama, osobito argentinski, bave se stoarstvom i ive nestalnim pastirskim ivotom, obino
u slubi velikih uzgajivaa stoke (potomci su panjolaca i gotovo svi mestici); posebno su poznati kao odlini
jahai
gaudeamus (lat.) budimo veseli, veselimo se! (poetak i naslov poznate
stare studentske pesme "Gaudeamus
igitur...")
gaudij (lat. gaudium) radost, veselje,
uivanje
gaulajter (njem. Gau upa, pokrajina,
Leiter voa, upravitelj) pokrajinski
voa, upni starjeina bive Hitlerove nacionalsocijalistike stranke u
Njemakoj
gauner (njem.) lopov, varalica; bear
gaus fiz. po matematiaru i astronomu
K. F. Gaussu (17771855) nazvana
jedinica jaine magnetnog polja
gavijal (lat. gavialis) zool. vrsta indijskog krokodila s uskom i dugakom
njukom

gavota
gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples
s razliitim figurama; glazbena pratnja za taj ples u 4/4 taktu
gavun (tal. gavone) zool. vrsta morske
ribe kotunjae
gaza (fr. gaze) prozirna i tanka tkanina
od pamuka ili svile, veo; vrsta vrpce
od zlatnog ili srebrnog tkiva i svile;
med. mus(e)linska prozirna tkanina
za zavoje i previjanje rana, prije uporabe se sterilizira da bi se u njoj unitile sve zarazne klice
gazavat (tur. gaza, gazve) kod muslimana: "sveti rat protiv nevjernika";
dihad
gazela (ar. gazal, p. gazela, tal. gazella)
zool. afrika antilopa, stanovnik pustinje, neto manja od srne; posebno
se odlikuje velikom brzinom
gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjesma od 8 do 13 stihova (podrijetlom
iz Perzije); ljubavna, lirska poezija
uope
gazeta (tal. gazzeta, fr. gazette) dnevni
list, novine; pren. brbljavica, klepetua
gazi (ar. gazi) ratnik, junak, vojnik musliman; borac za vjeru; pobjednik, osvaja (titula muhamedanskih vladara i zaslunih vojskovoa)
gazija (tal. gaggia) bot. vrsta cvijeta
(lat. Acacia farnesiana)
gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno
junatvo; pren. obijest, hvalisavost
gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevui)
velom; zamotati (ili: zamatati) gazom
gazofilacij(um) (gr. gaza blago, fylatto uvam) riznica, spremite blaga;
rjenik, jezino blago
gazolin kem. tekui dio sirovog petroleja, vrije izmeu 7080 C, slui
za grijanje i osvjetljenje
gazon (fr.) mala povrina u vrtu ili parku zasijana travom radi ukrasa (dekoracije)

486

gekon
gaa (fr. gage, tal. gaggio) zalog, jamstvo; plaa, stalna nagrada, stalna
zarada
gairanje (fr. gage) davanje plae (ili:
stalne nagrade)
gaist (fr. gagiste) plaenik, najamnik,
slubenik; prav. onaj koji dri zalog,
primatelj zaloga
Gea, Geja (gr. Ge, Gaia) mit. "Zemlja",
kozmoloko boanstvo starih Grka
gebis (njem. Gebiss) zubalo (osobito
umjetno)
gefirofobija (gr. gefyra nasip; most,
fobeomai bojim se) med. bolestan
strah od prelaska preko mosta ili
preko neke vode
geg (engl. gag) kaz. aljiva improvizacija, ala; neoekivan, efektan obrat
u dramskoj radnji, osobito na filmu;
gegmen strunjak koji se bavi izmiljanjem i primjenom filmskih gegova
Geiger-Miillerovo brojilo it. GajgerMilerovo ... instrument u nuklearnoj
fizici (registrira i broji elektrizirane
estice i gama-zrake te odreuje
smjer gibanja pojedinih estica koje
naiu)
gein (gr. ge zemlja) agr. crnosmei
glavni sastojak zemlje oranice
geistika (gr. ge) znanost o zemlji i poznavanju zemlje, opisivanje vrstih
masa Zemljine povrine
gejik (tur.) jelen
gejson (gr. geison) arhit. na antikim
hramovima: kameni vijenac iznad
friza
geja (jap. geischa) posebno kolovana
plesaica i pjevaica u japanskim ajanama
gejzir (isl. geysir) geol. vreli izvor koji
povremeno izbacuje mlaz vode u veliku visinu, na Islandu, u Sjev. Americi i Novom Zelandu
gekon (njem. Gecko, fr. gecko) zool.
vrsta vrlo otrovnog gutera toplih zemalja

gelacija
gelacija (lat. gelatio) smrzavanje, stezanje
gelazam (gr. gelao smijem se) smijeh,
smijanje, osobito grevit smijeh
geler (njem. Geller) krhotina granate,
metka i si.
gelidan (lat. gelidus) prid. hladan, leden
gelolepsija (gr. gelan smijati se, lepsis
uzimanje) med. nesvjestica uzrokovana jakim (npr. smijehom)
geloplegija (gr. plege udarac, kap)
med. v. gelolepsija
geloskopija (gr. gelao smijem se, skopeo gledam) psih. promatranje (ili:
prouavanje) smijeha
geloza (lat. gelu staraka ukoenost)
med. bolni vori u miiu (nastaje
kod miinog reumatizma ili nakon
velikih napora)
gelsonimo (tal.) kico, fifiri; po tome:
karakterna uloga na talijanskoj pozornici
gem (engl. game) port, igra, partija
(tenisa)
gema (lat. gemma) skupocjeni dragi kamen s urezanim oblicima, osobito
omiljen ukras u staro vrijeme; lijep
dragulj (bijela zvijezda) u skandinavskoj kruni
gemacija (lat. gemmatio) bot. pupanje,
izbijanje pupoljaka; doba pupanja
gematrija (gr.-hebr.) objanjavanje i
tumaenje tajanstvenog znaenja pojedinih rijei u vezi s nekim brojevima
gemeli (lat. gemelli) mn. blizanci
gemiferan (lat. gemma pupoljak, ferre
nositi) bot. koji nosi pupoljke
geminacija (lat. geminatio) udvajanje,
udvostruavanje; dvojnost, udvojenost, postojanje udvoje, po dva; pren.
zbliavanje, zblienost
Gemini (lat.) Blizanci zvijee Zodijaka, najsjajniji Kastor i Poluks
geminirati (lat. geminare) udvojiti, udvajati, udvostruiti, udvostruavati

487

generalat
gemit (njem. mischen, gemischt) ono
"to je pomijeano, smjesa; osobito:
vino s mineralnom vodom
gemogliptika (lat. gemma, gr. glyfo
} reem, urezujem) vjetina bruenja
dragog kamenja
gemula (lat. gemmula pupolji, dem.
od gemma pupoljak) zool. zametak u
slatkovodnih spuvi; klica koja pomae razmnoavanje; nevidljiva klica u stanicama organizama koja se,
po Darwinu, dobiva nasljeem
gemza (njem. Gemse) zool. divokoza, vrsta antilope, velika kao koza, teka
4045 kg, ivi u Alpama
gemzebart (njem. Gemse divokoza,
Bart brada) iljasta bradica, "kozja
bradica"
gen (gr. genos rod) nositelj nasljednih
svojstava, smjeten u spolnim stanicama (mn. geni); svi geni tvore genotipsku osnovu nasljea ili genotip
gencijanin (lat. gentiana) kem. gorka
tvar koju u sebi sadri gencijana, lincura
genealog (gr. genea narataj, rod, logos) rodoslovac, poznavatelj (ili: prouavatelj) rodoslovlja
genealogija (gr. genealogia) rodoslov,
rodoslovlje, prouavanje postanka,
podrijetla i razvitka obitelji ili plemena
genealoki (gr. genea, logos) koji se
odnosi na rodoslovlje, postanak, podrijetlo, rodoslovni
genera (lat.) mn. v. genus
generacija (lat. generatio) raanje, proizvoenje, postajanje; narataj, pokoljenje, svi ljudi koji ive u isto vrijeme i istih su godina
general (lat. generalis) najvii asniki
in, kod svih vojski ima vie stupnjeva i rodova
generalat (lat. generalatus) generalski
in; vojni okrug koji spada pod jedno
vrhovno zapovjednitvo; vie zapovjednitvo

generalije
generalije (lat. generalia) mn. prav.
ope okolnosti i pitanja (za razliku
od posebnih okolnosti i pitanja); opi
podaci
generalisimus (lat. generalissimus)
voj. vrhovni zapovjednik, glavni zapovjednik vojske
generalisti (lat. generalis) mn. krani
koji ne ele biti pripadnici nijedne
od postojeih kr. vjera
generalitet (lat. generalis) openitost,
javnost; voj. svi generali neke vojske
generalizacija (lat. generalisatio) uopavanje, uopenje; uopenost
generalizirati (lat. generalisare, fr. generaliser) uopavati, uopiti; primijeniti (ili: primjenjivati) uope na sve
sluajeve bez izuzetaka
generalna proba (lat. generalis, probare) kaz. glavna proba
generalna punomo prav. punomo
koja se ne izdaje samo za jedan pravni posao ili vie pravnih poslova, nego kojim se jedna osoba ovlauje da
zastupa prava druge osobe u svim
danim sluajevima
generalni (lat. generalis) opi; glavni,
vrhovni; rodni, koji se tie roda (za
razliku od specijalnog)
generalni guverner (lat. generalis, fr.
gouverneur) u bivoj Rusiji: visok dostojanstvenik kojem je bilo povjereno samostalno upravljanje u vie gubernija; voj. general koji za vrijeme
rata zapovijeda svim vojnim snagama jednog podruja ili pokrajine
(Njemaka)
generalni prokurator (lat. generalis,
procurator) vrhovni dravni pravobranitelj u Francuskoj; glavni pravobranitelj kod nekog vieg suda;
predsjednik svih dravnih pravobranitelja neke drave
generalni sekretar (lat. generalis, secretarius) titula stalnih poslovoa u
velikim trgovakim i poljoprivrednim

488

generiki
poduzeima; efovi kancelarija u ministarstvima i prefekturama; glavni
tajnik
generalni vikar (lat. generalis, vicarius) opunomoeni zastupnik biskupa
u njegovoj administrativnoj vlasti
generaltab (lat. generalis, njem. Stab)
voj. odabrani asnici iz svih rodova
vojske, s potpunom strunom spremom, koji su dodijeljeni kao pomonici i savjetnici viim zapovjednicima, glavni stoer
generatio aequivoca it. generacio
ekvivoka (lat.) biol. raanje bez sjemena, prastvaranje, samozaee,
postanak ivih bia iz mrtvih (anorganskih) tvari, tvar (nauavanje koje
se temelji na injenici da u sastavu
organske supstance nema nikakvih
elemenata koji se ne bi mogli nai i
u sastavu anorganske jedinstvo
tvari kao i na nauavanju o razvoju uope)
generatio spontanea it. generacio
spontanea (lat.) biol. v. generacio
ekvivoka
generativan (lat. generativus) koji slui raanju, stvaranju, koji je u vezi
s raanjem, stvaranjem; proizvodan,
tvoraki, rodilaki
i
generator (lat. generator) roditelj, tvorac, proizvoa; fiz. sprava za proizvoenje plinova, elektriciteta; dinamoelektrini generator stroj za proizvoenje elektriciteta indukcijom
generatriks generatrisa (lat. generatrix) roditeljica, stvoriteljica, pramajka; mat. izvodnica (toka, linija ili
povrina koja svojim zamiljenim
kretanjem proizvodi liniju, povrinu
ili tijelo)
generian (lat. genus rod, fr. generique)
koji pripada rodu ili se odnosi na rod,
rodni; generiki
generiki (lat. genus, fr. generique) v.
generian

gener ifikacij a
gener ifikacij a (lat. generificatio) log.
oblikovanje (ili: stvaranje) rodnih pojmova
generis feminini (lat) enskoga roda
generis masculini it. generis maskulini (lat.) gram. mukoga roda
generis neutri srednjega (tj. nikakva)
roda
generoso it. enerozo (tal.) glaz. plemenito, u plemenitom zanosu
generozan (lat. generosus) plemenit,
velikoduan; podaan, dareljiv
generozitet (lat. generositas) plemenitost, velikodunost; podanost, dareljivost,
genetian (gr. genetikos) fil. koji se
odnosi na postanak (genezu), koji se
tie povijesti postanka i razvitka biljaka ili ivotinja; koji se tie naslijea i znanosti o nasljeu
genetika definicija log. ona definicija
koja odreuje pojam time to izlae
put i nain na koji nastaje neki
stvarni ili zamiljeni predmet
genetika metoda fil. metoda koja
prouava i shvaa neku stvar u njezinom nastanku (za razliku od deskriptivne metode koja opisuje stvar kao
gotov proizvod, tj. onakvu kakva je
sad)
genetika psihologija psihologija razvoja, zajedniko ime za ivotinjsku,
djeju i socijalnu psihologiju
genetika (gr. gignomai raam se, rodim se) znanost o nasljeu
genetlijakon (gr. genethlios roendan)
pjesma o roendanu; pjesma za uspavljivanje djece, uspavanka
genetliolog (gr. genethlios dan roenja, logos) strunjak u proricanju dana i sata roenja
genetliologija (gr. genethlios dan roenja, logos) proricanje dana i sata
roenja
geneza (gr. genesis) roenje, postanak,
podrijetlo, stvaranje; prapovijest;

489

genioplastika
(Geneza) prva knjiga Mojsijeva Petoknjija, Knjiga postanka
Genezaretsko jezero jezero u sjevernom dijelu Izraela, esto se spominje u Bibliji, osobito Novom zavjetu
(Galilejsko jezero)
genezimantija (gr. genesis roenje,
manteia proricanje) proricanje sudbine djeteta iz posebnih okolnosti pod
kojima je roeno
genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine
od devine dlake
genij (lat. genius, fr. genie) ovjek izvanredne uroene snage duha koja
dolazi do izraaja kao originalna mo
shvaanja (intuicije), kombiniranja
(fantazije) i predoavanja
genijalan (lat. genialis) koji je po svojim
uroenim duhovnim osobinama izvanredno jak, velik duhom, stvaralaki, izvanredno darovit; usp. genij
genijalitet (lat. genialitas) v. genijalnost
genijalnost (lat. genius duh) duhovna
osobina i odlika genija, velika stvaralaka snaga duha, izvanredna darovitost; genijalitet
genijus (lat. genius) genij; duhovna posebnost, karakter, oznaka, obiljeje;
u gr. i rim. mitologiji geniji su nia
krilata boanstva
genikulacija (lat. geniculatio) kleanje,
izraavanje potovanja kleanjem
genikuliran (lat. geniculatus) savijen
u obliku koljena, koljenast, vorast
geniografija (lat. genius, grafia) opisivanje duhova, nauavanje o duhovima-boanstvima
geniologija (lat. genius, gr. logia) znanost o velikim, genijalnim ljudima i
o biolokim i sociolokim elementima koji uvjetuju njihovu pojavu
genioplastika (gr. geneion brada,
plasso oblikujem, uobliujem) med.
operacija koja se sastoji u ispravljanju i otklanjanju ozljeda na bradi
putem autoplastike

genitalan
genitalan (lat. genitalis) koji se tie
spolnih organa, spolni
genitalije (lat. genitalia, gignere raati)
mn. biol. spolni organi, organi koji
slue za rasploivanje
genitet (gr. genos vrsta) lingv. vrsta
specifine artikulacije pojedinog glasa
genitiv (lat. genitivus) gram. drugi pade, odgovara na pitanje koga? ili
ega?; najee oznauje pripadnost,
dio neke cjeline
genitura (lat.) roenje, raanje; proizvoenje, stvaranje; oplodno sjeme; itanje sudbine po konstelaciji (poloaju) zvijezda u trenutku roenja,
nativitet
genius loci it. genijus loci (lat.) duh
zatitnik nekog mjesta; osobitost nekog mjesta koju mu daje njegov duh
zatitnik; opi duh koji vlada u nekom mjestu i daje mu svoje obiljeje
genius saeculi it. genijus sekuli (lat.)
duh vremena, osobitost javnog mnijenja nekog doba
genocid (gr. genos pleme, narod, lat.
caedere ubijati, cecidi ubio sam) zloin kojim se eli unititi neki narod,
pleme, vjerska ili rasna skupina
genofobija (gr. genos rod, spol, fobeomai bojim se) med. bolestan strah
od svega to je u vezi sa spolnim
odnosom ih sa seksualnim osjeajem,
tj. strah od seksualnosti
genoplastika (lat. gena obraz, gr.
plasso oblikujem, uobliujem) med.
operacija koja se sastoji u popravljanju oteenog oblika obraza i usta
genotip (gr. genos, typos) v. gen
Genoveva junakinja srednjovjekovne
prie iz 5. ili 6. st., ena falakoga
grofa Siegfrida; osuena na smrt
zbog navodnog preljuba te se povlai
u planinu; na kraju je dokazala svoju nevinost
gens (lat.) rod, koljeno; vrsta; pleme,
narod

490

geodet
gentilizam (lat. gens, gentis) neznabotvo, mnogobotvo
genualni (lat. genu koljeno, genualis)
koji se tie koljena, koljenski
genufleksija (lat. genuflexio) kleanje;
klanjanje, poklonstvo pred kim; ponizno odavanje potovanja, poniznost
genuinitet (lat. genuinus, lat. genuinitas) istinitost, stvarnost, tonost,
vjernost, nekrivotvorenost
genus (lat.) rod; gram. rod
geo- (gr. ge) predmetak u sloenicama
sa znaenjem; zemlja, zemaljski
geobiologija (gr. ge, bios ivot, logia)
znanost o ivotu Zemlje
geoblasti (gr. ge, blastos klica, izdanak) mn. bot. biljke iji prvi klicini
listii (kotiledoni) pri klijanju ostaju
pod zemljom
geobotanika (gr. ge, botanike) biljna
geografija, biljni zemljopis
geocentrian (gr. ge, lat. centrum sredite) fil. naziv za shvaanje koje
uzima Zemlju kao sredite svemira i
za astronomsko odreivanje mjesta
koje se usmjerava prema sreditu
Zemlje (geocentrizam); koji se tie
sredita Zemlje
geocentrizam (gr. ge, lat. centrum
sredite) astr. fil. nekadanje pogreno shvaanje da je Zemlja sredite
cijelog svemira i da oko nje krue
sva ostala nebeska tijela; supr. heliocentrizam
geociklian (gr. ge, kyklos) koji prikazuje kretanje Zemlje oko Sunca
geociklika (gr. ge, kyklos krug) fiz.
sprava koja oigledno prikazuje kretanje Zemlje oko Sunca; geociklika
sprava
geode (gr.) mn. upljine u stijenama
ispunjene rudama izluenim iz vodenih otopina
geodet (gr. ge, daiein dijeliti) ovjek s
potpunom geodetskom spremom i
kvalifikacijama, mjernik

geodezija
geodezija (gr. ge, daiein dijeliti, podijeliti, daisia) grana primijenjene matematike koja odreuje oblike i povrine velikih dijelova Zemljine povrine i oblik Zemlje kao cjeline;
mjernitvo, tj. kartografsko predoavanje povrine Zemlje i pojedinih
njezinih dijelova
geodinamika (gr. ge, dynamis sila)
geol. znanost koja prouava pojave
koje se danas zbivaju na Zemlji, sile
koje te pojave izazivaju i posljedice
djelovanja tih sila u pogledu odravanja, stvaranja i mijenjanja Zemljine kore; dinamika geologija
geofag (gr. ge, fagein jesti, derati)
onaj koji jede zemlju (na Javi, Martiniqueu, u Sibiru), zemljojed, zemljoder
geofagija (gr. ge, fagein) jedenje, gutanje zemlje, zemljoderstvo; usp.
geofag
geofaktori (gr. ge, lat. factor initelj)
mn. zemljopisni initelji od kojih zavise zemljopisne pojave i promjene
na povrini Zemlje
geofizika (gr. ge, fysike) znanost o fizikim pojavama u unutranjosti
Zemlje, osobito o njezinoj temperaturi, gustoi, njezinom magnetizmu
i o telurskim pojavama u zraku
geogenija (gr. ge, gignomai) v. geogonija
geognost (gr. ge, gnostes) poznavatelj
(ih: prouavatelj) sastava i grae vrste Zemljine kore; prid. geognostiki
geognostika v. geognozija
geognozija (gr. ge, gnosia) znanost o
gradi Zemlje kao svemirskog tijela
koje se sastoji od anorganskih masa,
osobito o sastavu i grai vrste Zemljine kore; geognostika
geogonija (gr. ge, gignomai nastajem)
nastanak Zemlje, znanost o nastanku, oblikovanju i razvitku Zemlje;
geogenija

491

geoid
geogonist (gr. ge, gignomai) znanstvenik koji prouava postanak ZemIje
geograf (gr. ge, grafos) poznavatelj (ili:
prouavatelj) geografije (zemljopisa)
geografija (gr. ge, grafia) zemljopis,
znanost o poloaju, kretanju, veliini,
obliku i ivotu Zemlje i njezine povrine, same po sebi i s obzirom na
ovjeka; bioloka geografija prouava rasprostranjenost i znaaj biljnog
i ivotinjskog svijeta na Zemlji; matematika geografija ili astronomska
geografija prouava Zemlju kao nebesko tijelo i nain njezinog predoavanja na kartama; politika geografija prikazuje drutvene i dravne
odnose na Zemlji; fizikalna ili fizika
geografija opisuje prirodne oblike i
pojave na Zemljinoj povrini
geografski (gr. geografikos) zemljopisni, koji spada u geografiju; geografska duina (longituda) nekog mjesta
je luk usporednice (paralele) toga
mjesta od poetnog podnevnika (meridijana) u smjeru istoka (istona
duina) ili u smjeru zapada (zapadna duina); geografska irina (latituda) nekog mjesta je podnevniki
(meridijanski) luk toga mjesta od
polutnika (ekvatora) u smjeru sjevera (sjeverna irina) ili u smjeru juga
(juna irina)
geohidrograf (gr. ge, hydor voda, grafos) prouavatelj vode na Zemljinoj
kori
geohidrografija (gr. ge, hydor, grafia)
dio fizikog zemljopisa koji ispituje i
prouava vodu na Zemljinoj kori
geohozija (gr. ge, choo sipam, naspem,
zaspem) med. zemljana kupelj, lijeenje time to se bolesni dijelovi zatrpaju zemljom (ruka, noga i dr.)
geoid (gr. ge, eidos oblik) istinski obhk
Zemlje, geometrijsko tijelo gotovo
jednako Zemljinom sferoidu, ali mu

geokarpija
je povrina u svakoj toki okomita
na pravac sile tee
geokarpija (gr. ge, karpos plod) bot.
osobina nekih biljaka da svoje opraene cvjetove zariju u zemlju i tako
ih posiju
geokemija (gr. ge, cheo teem, istjeem, chemeia) znanost koja prouava
razmjetaj kemijskih elemenata i
atoma u Zemljinoj kori, njihovu povijest i kretanje u prostoru i vremenu
(glavni elementi su: vodik, kisik, silicij, aluminij, eljezo, kalcij, kalij,
natrij, magnezij)
geokronologija (gr.) prouavanje starosti Zemlje
geolit (gr. ge, lithos kamen) umjetna
smola; upotrebljava se, kao zamjena
roine, za izradu gumba
geolog (gr. ge, logos) poznavatelj (ili:
prouavatelj) sastava i grade Zemlje,
onaj koji se bavi geologijom
geologija (gr. ge, logia) znanost o postanku, sastavu i gradi Zemlje, kao
tijela koje je sastavljeno od anorganskih masa; sastavni dijelovi geologije su geognozija i geogonija
geomagnetika (gr.) prouavanje magnetskih polja Zemlje
geomant (gr. ge, mantis prorok, vra)
tobonji poznavatelj geomantije, osobito kod Arapa
geomantija (gr. ge, manteia proricanje) proricanje po broju, poloaju i
slikama koje sluajno predstavljaju
toke nasumce napravljene u zemlji
ih po slici koju dobijemo kad na neku
plou ili stol bacimo nasumce aku
zemlje
geomedicina (gr.-lat.) grana medicine koja prouava utjecaj zemljopisnih initelja na ivotne pojave kod
ljudi
geomehanika (gr. ge, mechanike) mehanika vrstih tijela
geometar (gr. ge zemlja, metron mjera) poznavatelj geometrije; onaj koji

492

georgika
se u praksi bavi mjerenjem zemlje,
geodet, mjernik
geometrija (gr. geometria mjernitvo)
dio matematike koji se bavi prouavanjem osobina i meusobnih odnosa prostornih oblika, tj. geometrijskih tijela, povrina, linija i toaka
geometrijski (gr. geometrikos) koji se
tie geometrije, koji spada u geometriju; v. progresija; geometrijska sredina kvadratni korijen iz umnoka
(produkta) dvaju brojeva; usp. aritmetika sredina
geomicin (gr.) vrsta antibiotika
geomontografija (gr. ge, grafia lat.
mons, montis brijeg) vjetina izraivanja reljefnih karata u vie boja od
preane papirnate mase
geomorfologija (gr. ge, morfe oblik)
znanost koja prouava kako se stvarala i mijenjala Zemljina povrina
energijom unutranjih, terestrinih
i solarnih sila i njihovim kombiniranim djelovanjem
geonom (gr. ge, nomos zakon) poznavatelj (ili: prouavatelj) vrsta, obraivanja i iskoritavanja zemlje
geonomija (gr. ge, nomia) znanost o
vrstama zemlje i o nainu obraivanja i iskoritavanja zemlje
geoplastika (gr. ge, plastike) reljefno
prikazivanje Zemljine povrine
geoponija (gr. geo-ponos, trud) obraivanje zemlje, zemljoradnja
geopsihika (gr.) znanost o promjenama duevnog raspoloenja to ih
uzrokuju promjene meteorolokih
prilika
georama (gr. ge, orama pogled, prizor)
divovski geoplastini reljefni globus,
potpuno slikovit prikaz Zemljine kugle
georgika (gr. georgeo obraujem zemlju, lat. georgica) mn. idiline pjesme, osobito pjesme o zemljoradnji
(Vergilijeve)

georgina
georgina bot. lijep i velik cvijet, slian
rui, donesen iz Meksika (nazvan po
botaniaru Georgiju)
georgofil (gr. georgos zemljoradnik,
filos prijatelj) prijatelj zemljoradnje,
ljubitelj poljoprivrede
geoskop (gr. ge, skopein gledati) promatra Zemlje; v. geoskopija
geoskopija (gr. ge, skopein) promatranje (ili: prouavanje) Zemlje, osobito u meteorolokom smislu
geostatika (gr. ge, statizo stavim, postavim) znanost o ravnotei (statici)
vrstih tijela
geotaksija (gr.) biol. pokretanje nekih
organizama uzrokovano djelovanjem
gravitacijske sile
geotektonika (gr. ge, tektonike) geol.
znanost koja prouava raspored i
gradu stijena u Zemljinoj kori
geotermika (gr. ge, thermos topao)
geol. dio geologije koji ispituje toplinska stanja koja vladaju u dubini
Zemlje
geotermometar (gr. ge, thermos, metron) sprava za odreivanje Zemljine temperature na razliitim tokama njezine dubine
geotomija (gr. ge zemlja, tome rezanje)
podjela zemlje
geotropizam (gr. ge, tropos okret) bot.
osobina biljnih organa da pod utjecajem Zemljine tee zauzmu odreen
smjer prema vertikali; on moe biti:
pozitivan, kad organ raste u smjeru
djelovanja tee (korijen), negativan,
kad organ raste suprotno smjeru tee
(stablo), i transverzalan, kad raste
okomito na pravac tee (list i neka
podzemna stabla)
geotroposkop (gr. ge, tropos okret,
smjer, skopeo gledam) v. giroskop
gepard (fr. guepard) zool. veoma brza
grabeljiva ivotinja iz plemena maaka, dosta slina psu, moe se obuiti i za lov, ivi u Aziji i Africi
gepek (njem. Gepack) prtljaga

493

gerraanija
gepolitika (gr. ge, politike) razmatranje politikih pitanja s geografskog
(zemljopisnog) stajalita, tj. imajui
na umu cijelu Zemlju; znanost o utjecaju vanjske prirode na drutveni i
politiki ivot
geranij (lat. geranium, gr. geranos
dral) bot. iglica, mnogobrojna biljna
vrsta; teh. dizalica
gerant (lat. gerans) v. erant
gerbelirati (tal. garbellare) eljeznu rudu usitniti i time je pripremiti za
taljenje
gerbulirati (lat. garbellare) probrati
robu i oistiti od prljavtine
gerbulura (lat. garbellare) neisti i
oteeni dijelovi neke robe; odbitak
odreenog postotka od prodane robe
zbog neistoe robe
gerijatrija (gr. geron starac, iatreia
lijeenje) znanost koja prouava starost u svima njezinim oblicima
gerila (p. guerrilla mali rat) naoruane
ete seljaka i pastira u panjolskoj
koje su, prilikom neprijateljskih upada ili unutranjih borbi, ratovale na
svoju ruku; partizani
geriljero (p. guerrillero) voda gerile
Gerion mit. troglavi div sa tri ivota;
ubio ga je Heraklo
gerl(a) (engl. girl) djevojka, osobito: vitka, okretna djevojka; plesaica u skupini, baletna plesaica
gerlin (tal. gherlino) debelo brodsko ue
germa (njem. Germ) kvas, kvasac
Germani (lat. Germani) ime kojim su
Rimljani i Gali nazivali stare Nijemce
germani (lat.) mn. roena braa, roene
sestre (djeca isth roditelja)
germanij (lat. germanium) kem. element, atomska teina 72,60; broj 32;
znak Ge; krhka kovina, po svojstvima slina olovu
Germanija (lat. Germania) rimski naziv za Njemaku; Njemaka prikazana u obliku ene koja titi

germanika
germanika mn. sve knjige pisane germanskim (najee njemakim) jezikom ili o Germanima (Nijemcima) u
nekoj knjinici
germanist znanstvenik koji se bavi prouavanjem njemakog jezika, njemake knjievnosti, njemakih starina i povijesti Nijemaca
germanistika znanost koja prouava
jezike germanskih naroda (osobito
njemaki), knjievnost, starine i povijest
germanitet (lat. germanitas) roeno
bratstvo, roeno sestrinstvo
germanitet (lat.) krvno srodstvo, bratstvo, sestrinstvo
germanizacija (fr. germanisation) ponjemivanje, nijemenje
germanizam (lat. Germani) osobitost
njemakog jezika s obzirom na sastav i red rijei; vladavina (ili: mo)
njemakog duha, njemake kulture i
politike sile
germanizirati (fr. germaniser) nijemiti, ponijemiti, ponjemivati; upotrebljavati u govoru ili pisanju njemake izraze ili oblike napravljene
u duhu njemakog jezika
germanofil (lat. Germani, gr. filos)
onaj koji voli Nijemce, njemaki jezik, njemaku kulturu itd.
germanofilija (lat. Germani, gr. fileo
volim) ljubav prema Nijemcima i
onome to je njemako
germanofob (lat. Germani, gr. fobos
strah) onaj koji se plai Nijemaca,
koji mrzi Nijemce
germanofobija (lat. Germani, gr. fobeo bojim se) strah od Nijemaca,
mrnja prema Nijemcima i svemu to
je njemako
germanoman (lat. Germani, gr. mania) onaj koji pretjerano voli Nijemce i sve to je njemako
germanomanija (lat. Germani, gr.
mania ludilo) pretjerana, slijepa lju-

494

geronti
bav prema Nijemcima i svemu to je
njemako
germanski (lat. germanicus) svojstven
Germanima, koji pripada Germanima, njemaki; germanski jezici jezici
germanskog podrijetla (gotski, gornjonjemaki i donjonjemaki, nizozemski, anglosaski, nordijski ili
skandinavski jezici)
germicid (lat. germen pupoljak, mladica, occidere ubiti) sredstvo za unitavanje nepoeljnih biljnih izdanaka
germinacija (lat. germinatio) bot. klijanje, proklijavanje; vrijeme klijanja
germinalan (lat, germinalis) bot. klini,
koji spada u klice ili se odnosi na
klice, spolne dijelove, npr. germinalna selekcija spolno odabiranje
germinativan (lat. germinativus) bot.
koji klija, koji proklijava, koji nie,
koji izaziva klijanje
germinirati (lat. germinare) bot. klijati,
proklijavati, nicati
germtajg (njem. Germ kvasac, Teig tijesto) kuh. kola mijean uz dodatak
kvasca
gerok (njem. Gehrock) pripijen ulini
kaput s dugim skutovima; vojniki
kaput, redengot
gerokomij v. gerontokomij
gerokomija (gr. geron, starac, komeo
njegujem) med. vjetina njegovanja
starih ljudi; osobito: pomlaivanje
preivjelih staraca u neposrednoj
blizini mladih osoba
geromarazmus (gr. geron starac, maranein gasiti, slabiti) med. staraka
slabost, staraka iznemoglost
geromorfizam (gr. geron, morfe oblik)
med. boranje koe
geronti (gr. geron) mn. u herojskom
razdoblju grke povijesti: najstariji
ili najplemenitiji predstavnici naroda, kod Homera knezovi; kasnije,
osobito u dorskim dravama: lanovi
gerusije, vijea staraca koje je, uz
kraljeve i efore, imalo vrhovnu vlast

gerontofilija
gerontofilija (gr. geron starac, fileo
volim) med. postojanje spolnog prohtjeva (ili: nagona) prema starijim osobama suprotnog spola
gerontokomij (gr. geron, komeo njegujem) dom staraca, zavod za njegovanje i zbrinjavanje starih ljudi; gerokomij
gerontokracija (gr. geron, kratia vlada) vlada jednog vijea sastavljenog
od najstarijih ljudi senata
gerl(a) (njem. Gerste) jeam; jelo od
jema
gerundij (lat. gerundium) u lat. gramatici: padeni oblici participa futura
pasivnog, glagolska imenica npr. venia legendi (doputenje itanja)
gerundiv (lat. gerundivum) u lat. gramatici: pridjevski upotrijebljen particip futura pasivnog, npr. res addenda stvar koju treba dodati
geruzija (gr. gerusia) vijee staraca,
senat; dravno vijee u novoj Grkoj
gesims (njem. Gesims) arhit. istaknuti
ukrasni dio na licu (fasadi) graevine
ispod krova, iznad vrata itd., vijenac,
opivnica; sims
geslo (e. heslo) temeljno naelo, parola, moto, lozinka, krilatica, misao
vodilja
gesta (lat. gestus) pokret koji se pravi
cijelim tijelom ili samo rukom pri govoru; junako djelo; djelo koje netko
uini da bi izazvao dopadanje (lijepa
gesta) ili nedopadanje (runa gesta)
kod drugih
gestacija (lat. gestatio) med. noenje,
trudnoa; vrijeme trudnoe
gestikulacija (lat. gesticu atio) pravljenje pokreta pri govoru cijelim tijelom, osobito ramenima i rukama;
opsjenarstvo, glumljenje
gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji
pri govoru mae, mlatara rukama,
koji pravi geste; opsjenar, varalica
gestikulatorski (lat. gesticulari) izraen pokretima (ne govorom)

495

giallo
gestikulirati (lat. gesticulari) praviti
geste pri govoru, mahati, mlatarati
rukama
gestio pro herede (lat.) prav. primanje
nasljedstva
gestirati (njem. gastieren) gostovati
gestoze (lat. gestum noeno) med. bolesne pojave kod trudnica (povraanje, slinjenje i si.)
geeft (njem. Geschaft) posao, trgovina,
zarada; zanimanje
geenk (njem. geschenk) dar, poklon
gemak (njem. geschmack) okus; ukus
getalt (njem. Gestalt) lik, oblik, ljudska prilika, stas
Getsemani (hebr. gath-emanim tijesak
za ulje) vrt na podnoju Maslinske
gore u Jeruzalemu, mjesto gdje je
Krist uhien
geteanum (njem. Goethe, lat. Goetheanum) visoka antropozofska kola za
duhovne znanosti u Dornachau (vicarska), koju je osnovao voa antropozofskog pokreta Rudolf Steiner
geto (tal. ghetto) dio grada koji su, u
Italiji, Njemakoj i dr., vlasti odreivale Zidovima za stanovanje; ovaj dio
grada bio je u srednjem vijeku sasvim odvojen od drugih dijelova
getriba (njem. Getrieb) teh. mjenja na
motoru, prijenosnik sile
geumatika (gr. geuma okuano) zna
nost o okusu; geustika
geustika (gr. geuma) v. geumatika
geuziodisforija (gr. geusis ukus, dysforeo teko podnosim) med. bolesni
podraaj ivaca od ukusnih, ugodnih
stvari
geviht (njem. Gevvicht) uteg
gevint (njem. Gevvinde) vijak
gevirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija
gezundhajt! (njem. Gesundheit zdravlje) nazdravlje! (pri kihanju)
giallo it. dalo (tal.) uta boja, uto; giallo antico it. dalo antiko (tal.) ukasti mramor koji se nalazi samo na
spomenicama stare arhitekture

giallorino

496

giallorino it. alorino (tal.) napuljsko

utilo, lijepa i veoma uta zemlja oko
Napulja, no veinom umjetno napravljena (upotrebljava se za slikanje uljanim bojama)
gibelini (tal. ghibellini) mn. ovako su
se u srednjem vijeku u Italiji zvale
pristae stranke njemakih careva,
za razliku od gvelfa, koji su pripadah
papinskoj stranci; borba izmeu ovih
dviju stranaka trajala je tijekom
gotovo cijelog srednjeg vijeka
gibon zool. antropoidni majmum, ivi
u jugoistonoj Aziji, odlikuje se
veoma dugim rukama
gibozan (lat. gibbosus) grbav; gibbositas
cariosa it. gibozitas karioza (lat.)
rak na kraljenici
gidon (fr. guidon) barjai (za ravnanje
i davanje signala); pom. trokutasti
barjai; muica, nian na puci; ruice, upravlja na biciklu
gig (engl. gig) 2. lak i uzak amac, osobito za zapovjednika ratnog broda;
port, irok i dosta teak kolski amac, vrsta jole, s metalnim drcima
za vesla izvan amca; laka otvorena
dvokolica s jednim konjem
gig (fr. gigue, engl. gig, tal. giga) 1. ivahni francuski ples u 8/8 taktu i
glazbeno djelo kao pratnja za taj ples
Gig 1. kralj u Lidiji (7. st. pr. n. e.);
legenda govori da je posjedovao prsten koji gaje je inio nevidljivim; 2.
mit. pedesetoroglavi i storuki div, sin
Uranov i Gejin
gigametar (gr.) milijarda metara
gigant (gr. gigas) gorostas, div
giganteskan (gr. gigas, tal. gigantesco,
fr. gigantesque) v. gigantski
gigantizam (gr. gigas div) antrop. veliina tijela koja znatno nadmauje
prosjenu veliinu ljudskog tijela;
makrosomija
gigantociti (gr. gigas, kytos) mn. med.
v. makrociti

giljotina
gigantografija (gr. gigas, grafia) opisivanje ih povijest divova; tisk. postupak pri tiskanju velikih plakata
kad se normalan autotipski slog otiskuje znatno povean
gigantologija (gr. gigas, logia) prouavanje divova uope, a osobito u ivotinjskom i biljnom svijetu
gigantomahija (gr. gigas, machia boj)
boj divova (omiljen predmet umjetnike obrade)
gigantosteologija (gr. gigas kost, osteon) zool. prouavanje kostiju divovskih ivotinja
gigantski (gr. gigas) gorostasan, orijaki, divovski, golem rastom i veliinom; giganteskan
gigerl (njem. Gigerl) kico, gizdelin,
onaj koji pretjeruje u dotjerivanju,
tako da esto ostavlja dojam budale
giht (njem. Gicht) 1. med. kostobolja,
ulozi; bolest zglobova; 2. koliina rude ili ugljena to se odjednom stavi
u pe
gildhol (engl. guildhall) cehovski dom;
opinski dom u Londonu
Gilgame umerski vladar, kralj Uruka, junak istoimenog epa nastalog
oko 2.000 pr. n. e.; simbolizira ovjeka kojega progoni tajna o neizbjeivosti smrti
giltati (njem. gelten) vrijediti, valjati;
gilta vrijedi (kod pogodbi, oklada)
giljoa (fr. guilloche) splet vijugavih
ara; crte izraen u vijugavim arama; isprepletena ara: usp. gijotirati
giljoirati (fr. guillocher) metalne povrine ukrasiti simetrinim graviranim linijama (pri tiskanju vrijednosnih papira, mjeninih formulara
i dr.); vijugavo iarati, ukrasiti isprepletenim arama
giljotina (fr. guillotine) po franc. lijeniku J. I. Guillotinu nazvana sprava
za izvrenje smrtne kazne odsijeca-

giljotinirati
njem glave (uvedena 1792. za vrijeme Francuske revolucije)
giljotinirati (fr. guillotiner) izvriti
smrtnu kaznu (ili: pogubiti) giljotinom
giljotomanija (fr. guillotine, gr. mania) strast za izvravanjem smrtne
kazne
gimkana (gr. gym kratica od gimnastika, ind. khana igralite) port, natjecanja u savladavnju razliitih aljivih zapreka (npr. trei nositi au
na glavi)
gimnastiar (gr. gymnazo vjebam)
onaj koji se bavi gimnastikom, vjebom
gimnastiki (gr. gymnikos) koji se tie
tjelesnog vjebanja ili pripada tjelesnom vjebanju
gimnastika (gr. gymnastike) kod starih Grka: vjetina tjelesnog vjebanja
(skakanja, okretanja, hrvanja i plivanja); danas: vjetina tjelesnog vjebanja radi higijensko-estetskih ciljeva
gimnazija (gr. gymnasion) prvobitno,
kod starih Grka: mjesto gdje su mladii i odrasli goli (gymnos = gol) obavljali tjelovjebu; kasnije: sredite cjelokupnog duhovnog ivota; danas:
srednja kola, tj. kola izmeu osnovne i visoke, kola koja priprema uenike za fakultet
gimnazijalac (gr. gymnasion) ak
gimnazije
gimnazijarh (gr. gymnasi-archos) nadzornik, upravitelj gimnazije kod starih Grka
gimnopteri (gr. gymnos gol, pteron
krilo) mn. zool. golokrilci, insekti s
golim krilima
gimnosperme (gr. gymnos gol, sperma
sjeme) mn. bot. golosjemenjae, biljke
s ogoljelim sjemenovim pupoljiem,
npr. bor, jela, smreka i dr.
gimnozof (gr. gymnos gol, neodjeven,
sofos mudrac) indijski asketski filozof

497

ginekokracija
ginander (gr. gyne ena, aner ovjek,
mu) dvospolac, hermafrodit
ginandrija (gr. gyne, aner) bot. osobitost monokotilnih biljaka ije su
pranike ile srasle s gineceumom
(orhideje i dr.); osobina ena koje
imaju muki izgled i muko dranje;
prid. ginandrian
ginandromorfizam (gr. gyne ena,
aner ovjek, mu, morfe, oblik) fiziol.
ppjava kod osoba koje imaju grudi
razvijene kao u ene, a istodobno izraene brkove i bradu
gina]trezija (gr. gyne ena, atresos neprobuen) med. zatvaranje rodnice u
ena
gine- (gr. gyne) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ena, enski
ginecej (gr. gynaikeion, lat. ginaeceum) odaje za ene u unutranjosti
kue starih Grka i Rimljana; est naziv enskih srednjih kola; bot. ukupnost enskih spolnih organa kod angiosperma (kritosjemenjaa)
ginecizam (gr. gynaikismos) v. ginekeizam
ginekeja (gr. gynaikeia) med. mjeseno
pranje kod ena, menstruacija
ginekija (gr. gynaikeia) med. v. ginekeja
ginekizam (gr. gynaikismos) enstvenost, ensko dranje i ponaanje uope (u strahu, ljubavi i dr.)
ginekofob (gr. gyne, fobos) enomrzac
ginekofobija (gr. gyne, fobeo bojim se)
mrnja prema enama
ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos ena, fagein jesti) enomrzac
ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos ena, fone glas) mukarac koji ima enski glas
ginekofonian (gr. gyne, fone glas)
koji ima enski, tj. tanak glas
ginekokracija (gr. gynaikokratia)
vlast (ili: vladavina) ena, nadmo
ena u odnosu prema mukarcima

ginekolog
ginekolog (gr. gyne, logos) med. lijenik-specijalist za bolesti enskih
spolnih organa
ginekologija (gr. gyne, logia) med. dio
medicine koji prouava osobitosti
enskog tijela i njegovih funkcija, a
osobito bolesti enskih spolnih organa
ginekoloki (gr. gyne, logikos) koji se
tie bolesti enskih spolnih organa i
njihovog lijeenja; ginekoloki institut zavod za porodnitvo i za lijeenje bolesti enskih spolnih organa
ginekoman (gr. gyne, mania ludilo)
ovjek lud za enama, pretjerani enskar
ginekomanija (gr. gynaiko-mania) bolesna strast prema enama, ludilo za
enama, pretjerano enskarstvo
ginekomast (gr. gyne, mastos dojka)
mukarac kod kojega su dojke razvijene potpuno kao kod ena, tako da
u nekim sluajevima izluuju ak i
mlijenu tekuinu
ginekomorfan (gr. gyne, morfe oblik)
po obliku slian eni, enskog oblika
gineologija v. ginekologija
gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg.
fina engleska, prvobitno istonoindijska prugasta, karirana i arena
pamuna tkanina
gingerbeer it. dinderbir (engl.) pivo
pomijeano sa umbirom
gingivitis (lat. gingiva desni) med. upala desni
'
ginko (kin. kinko, lat. gingko biloba)
bot. "drvo sa zlatnim plodom", vrsta
drveta iz porodice gimnosperma, visoko i jako (u Kini i Japanu esto ga
sade pokraj hramova kao ukras)
ginodinamiki (gr.) bot. naziv za cvjetove kod kojih pranici nose jae izraene enske elemente
ginseng (lat. Panax ginseng, kin. enen) korijen jednog drveta iz porodice
brljana koji se u Kini cijeni kao zlato
budui da ga smatraju sredstvom za

498

gipsati
produenje ivota, afrodizijakom i lijekom protiv sifilisa; raste u Kini,
Koreji, Japanu i Sjev. Americi
ginus (gr. ginnos, lat. ginnus) zool.
ivotinja, bastard koji nastaje
krianjem mulca (mujaka mule) i
kobile
ginjol (fr. guignol) kazalite lutaka
Gioconda it. okonda (tal.) slik. glasoviti portret Mona Lize, ene fiorentinskog plemia Francesca Gioconda,
djelo Leonarda da Vincija (1911. pronaena u Firenci i vraena Francuskoj)
giocondamente it. okondamente
(tal.) glaz. ugodno, ljupko, umiljato;
giocondevole, giocondoso
giocondevole it. okondevole (tal.)
glaz. v. giocondamente
giocondoso it. okondozo (tal.) glaz.
v. giocondamente
giocosamente it. okozamente (tal.)
glaz. v. giocoso
giocoso it. okozo (tal.) glaz. aljivo,
veselo, nestano; gioiosetto, gioioso
giojosetto it. ojzeto (tal.) glaz. v. giocoso
giojoso it. ojozo (tal.) glaz. v. giocoso
giornale it. ornale (tal.) dnevni list,
novine
giorno di pagamento it. dorno di pagamento (tal.) trg. dan plaanja
Giovinezza it. Dovineca (tal.) "Mladost", himna faistike stranke u Italiji
gipira (fr. guipure) ipka kod koje su
crtei i pojedini likovi ispupeni zbog
toga to se radi debelim koncem (svilenim, zlatnim, srebrnim); ispupen
vez
gips (gr. gypsos) min. sadra, kalcijev
sulfat s vodom, u vodi teko otopiv
gipsati (gr. gypsos) uiniti da vino pomou gipsa postane bistrije; biljke,
osobito leptirnjae, posuti gipsom u
prahu da bi bolje rasle; zakrpati (ili:
popuniti) gipsom

gipsoteka
gipsoteka (gr. gypsos sadra, theke
koveg) muzej ili muzejski odjel s
modelima kiparskih radova izlivenih
u gipsu
gira (lat. gerrula) zool. vrsta sitnije morske ribe
giracija (lat. gyratio) med. vrtoglavost
giri (lat. gyri, gr. gyros) mn. anat. zavijuci, vijuge, osobito vijuge na povrini mozga, modane vijuge
giribic (tal. sghiribizzo) hir, samovolja,
kapric
girlanda (fr. guirlande, tal. ghirlanda)
vijenac od lia i cvijea; niza od dragog kamenja
girlandina (fr. guirlandine) vrsta engleske tkanine u raznim bojama
girom (gr. gyroma) stvar u obliku tanjura ili zdjelice; bot. zdjelasta plodnica kod biljaka
giromantija (gr. gyros, manteia) gatanje iz kruga kojeg napravi onaj to
gata
girometar (gr. gyros, metron) fiz. sprava za mjerenje brzine okretaja, osobito kod rotacijskih strojeva
giroskop (gr. gyros, skopein) fiz. sprava za zorno prikazivanje i dokaz da
se Zemlja okree oko svoje osi
girostat (gr. gyros, statikos) fiz. naprava koja prikazuje dinamiku okretanog tijela
girozan (lat. gyrosus) zavijen, prstenast
girus (lat. gyrus krug) modana vijuga;
girektomija (gr. ektome izrezivanje)
med. operacija modane vijuge
gie (fr. guichet) vrataca koja se nalaze
u velikim vratima, osobito u tvravama, zatvorima i si.; ulazna vrataca; prozori (u vratima, zidu i dr.),
alter
gitara (p. guitarra, fr. guitare, tal.
chitarra) glaz. instrument sa est do
deset ica koji su Mauri donijeli u
panjolsku; danas u cijeloj Europi veoma rasprostranjen instrument za
pratnju pri pjevanju

499

glase
gitarist (fr. guitariste) svira na gitari
giunta it. unta (tal.) udruenje vijenika koje postoji pored dravnog vijea u Italiji
giuoco piano it. uoko pijano (tal.),
"tiha igra", tzv. "talijanska partija"
u ahu
giusto it. usto (tal.) odmjereno, razmjerno, prikladno, zgodno
glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pripada Ledenom dobu
glacijalin (lat. glacies led) kem. pripravak od borne kiseline, boraksa, glicerina i dr. (slui za odranje mesa,
mlijeka itd. u svjeem stanju)
glaciologija (lat. glacies led, gr. logia)
geol. dio fizikog zemljopisa koji prouava ledenjake u prolosti i sadanjosti
gladijator (lat. gladiator, gladius, ma)
onaj koji se bori za plau, profesionalni borac, borac u areni; kod
Rimljana: borci, obino robovi ih ratni zarobljenici, koji su se u cirkusima meusobno borili i bili vrlo rado
gledani
gladiola (lat. gladius ma) bot. ukrasna
biljka iz porodice perunika
glajhtrom (njem. Gleichstrom) fiz. jednosmjerna struja
glanc (njem. Glanz) sjaj, sjajnost; svjetlost
glancati (njem. glanzen) sjajiti, davati
sjaj, osobito koi; glancati se blistati
se, sjajiti se
glandiforman (lat. glandiformis) u obliku ira, irast
glandula (lat.) med. lijezda, vratna lijezda, obino krajnik
glandularan (lat. glandularis) ljezdani
glandulozan (lat. glandulosus) ljezdovit, ljezdan
glandulozitet (lat. glandulositas) ljezdavost, ljezdovitost
glase (fr. glace) uglaan, sjajan; smrznut; svila protkana zlatom ili srebrom; vrsta sjajnog konca; glase dvo-

glasija

500

boj dvoboj bez zatitnih sredstava na

rukama i prsima; glase koa najfinija
sjajna koa za izradbu rukavica (glase rukavice); glase papir fini, sjajni
papir
glasija (fr. glacis) fort. kod utvrda, osobito stalnih: nasip od zemlje s one
strane rova ili skrivenog puta koji
se blago sputa prema strani s koje
se oekuje napad
glasijalist (fr. glacialist) poznavatelj (ili:
prouavatelj) ledenih brjegova, ledenjaka, gleera
glasirati (lat. glaciare, fr. glacer, njem.
glasieren) pocakliti, predmetima napravljenim od zemlje, koe i dr. dati
sjajan izgled; jela premazati glazurom, caklinom (npr. peenje gustim
umakom, kolae bjelancetom, eerom i dr.)
glaspapir (njem. Glas staklo) papir prevuen staklenom prainom (slui za
bruenje razliitih mekanih predmeta ih glaanje drveta)
Glauberova sol kem. natrijev sulfat
Na 2 S0 4 (upotrebljava se kao sredstvo
za ienje i protiv crijevnih glista;
nazvana po kemiaru i lijeniku J.
Glauberu (16041668)
glaucedo (lat. glaucedo) med. v. glaukom
Glauka mit. ki kralja Kreonta; zbog
nje je Jazon napustio Medeju
Glauko mit. beotski ribar koji se utopio u moru i bio proglaen jednim od
starogrkih boanstava mora
glaukom (gr. glaukos plavkast, plavozelen) med. zelena mrena, opasna
ona bolest koja se sastoji u povienom tlaku u unutranjosti one
jabuice (nazvana po tome to zjenica
pritom esto izgleda zelenkasta)
glaukomatian med. v. glaukomatozan
glaukomatoza (gr. glaukos) med.
postojanje (ili: razvijanje) zelene mrene u oima; v. glaukom

glijadin
glaukomatozan (gr. glaukos) med.
koji boluje od zelene mrene u oima;
glaukomatian; v. glaukom
glazura (lat. glacies, njem. Glasur) gle,
caklina; pren. vanjski sjaj
gleer (lat. glaciarium, njem. Gletscher)
ledenjak, velike ledene mase koje se
oblikuju od snijega regelacijom (ponovnim smrzavanjem) u blizini polova i na visokom planinama
glena (gr. glene) zjenica; anat. aica
(na kosti)
glenitis (gr. glene) med. upala zjenice
glenoidan (gr. glene, eidos) blago
udubljen, koritast, slian aici (kost)
gleukometar (gr. gleukos slatko vino,
mot, metron) sprava za ispitivanje
vina, osobito za mjerenje eera u
mladom vinu; glikometar
glicerin (gr. glykys sladak) kem. itka,
sirupasta i bezbojna tekuina, prirodni sastojak masti, slatkog okusa
(kemijski sastav: C 3 H fi 0 3 )
glicifag (gr. glykys sladak, fagos koji
jede) onaj koji voli jesti slatkie, sladokusac
glicinija (gr. glykys sladak) bot. ukrasna drvenasta biljka s mirisnim ljubiastim viseim cvjetovima
glif (gr. glyfo) arh. lik izraen rezbarenjem (u zidu, stupu i dr.); ukrasni
ljebi
glifanon (gr. glyfo dubem, reem) rezbarsko (ili: klesarsko, kamenorezako) dlijeto
glifiki (gr. glyfo) rezbarski, kiparski,
kamenorezaki
glifika (gr. glyfo) v. gliptika
glifogen (gr. glyfo dubem, reem, genos) teh. sredstvo za nagrizanje elika
glifografija (gr. glyfo, grafia) teh. vjetina izradbe ispupenih slova ili ploa galvanskim putem za tiskanje
(kao drvorez), dio galvanoplastike
glijadin (gr. glia ljepilo) hranjiva tvar
u itaricama

glikiskop
glikiskop (gr. glykys sladak, skopeo
gledam) kem. instrument za odreivanje koliine eera u nekoj tvari
glikogen (gr. glykys, genos vrsta) zool.
krobu slina supstanca bez boje,
okusa i mirisa u ivotinjskom tijelu,
vana rezervna tvar u ivotinjskom
tijelu, osobito u miiima i jetrima;
nastaje iz vika groanog eera u
krvi
glikohol (gr. glykys sladak) kem. gusta
bezbojna tekuina slatkasta okusa
glikometar (gr. glykys, metron) v.
gleukometar
glikonej (lat. glyconeus) metr. antiki
katalektiki stih koji se sastoji od tri
troheja i jednog daktila, nazvan po
grkom pjesniku Glikonu
glikoza (gr. glykys sladak) kem. grodani eer; glukoza, dekstroza
glikozidi (gr. glykys sladak) kem. biljni organski spojevi sastavljeni od glukoze ili neke druge vrste eera i
neeerne komponente; glukozidi
glikozurija (gr. glykys sladak, uron
mokraa) med. privremena pojava eera u mokrai (a ne kronina kao
kod eerne bolesti)
gliom (gr. glia) med. izraslina u mozgu
i kraljenici, nekad i u ivcima mozga ili kraljenice, nastaje bujanjem
stanica ivanog tkiva
glipti (gr. glyptos) mn. likovi izraeni
u kovini ili kamenu
gliptika (gr. glyptos u drvetu, kamenu
rezan) vjetina izradbe ili urezivanja likova u kamenu ili kovini; plastina umjetnost, klesarska, kamenorezaka vjetina, kiparstvo; glifika
gliptognoz(ij)a (gr. glyptos, gnosis)
poznavanje isklesanog (rezanog) kamenja
gliptografija (gr. glyptos, grafein) opisivanje kiparskih djela, osobito isklesanog (rezanog) kamenja
gliptoteka (gr. glypton, theke) zbirka
isklesanog (rezanog) kamenja; tako-

501

globus
er: zbirka kiparskih djela (npr. poznata velika zbirka u Miinchenu, ili
u Zagrebu u Mevedgradskoj ulici)
glirarij (lat. glires puhovi) kod starih
Rimljana: posuda za uzgajanje puhova
glisada (fr. glissade) klizanje maem pri
maevanju; klizanje nogom pri plesu; zrak. klizanje na jedno krilo; sklizaljka
glisando (tal. glissando) glaz. v. glisato
glisantan (fr. glisant) klizav; pren.
opasan, sumnjiv, tugaljiv
glisato- (tal. glissicato) glaz. blago prevlaei; brzo prevlaei gornjom stranom prsta preko donjih tipki glasovira: glisando, glisikato
gliser (glisser kliziti) brzi motorni amac ili brod koji klizi povrinom vode
velikom brzinom
glivajn (njem. Gliihwein) crno vino kuhano sa eerom, cimetom i korom
od limuna (lijek protiv prehlade)
gliza (njem. Driise) oboljela lijezda, gua
glob (lat. globus) zem. v. globus
globalan (lat. globus, fr. global) cjelokupan, ukupan
globoid (lat. globus, gr. eidos oblik)
tijelo u obliku kugle, kugla spljotena
na polovima
globoidan (lat. globosus) kuglast, okrugao
globozitet (lat. globositas) okruglost
globoziti (lat. globositi) mn. zem. okrugle i vijugave okamine pueva
globtroter (engl. globetrotter) ovjek
koji radi porta i zadovoljstva putuje oko svijeta, putnik oko svijeta
globulini (lat. globulus) mn. kem. vrste
bjelanevina koje se ne mogu otapati
u istoj vodi, nego u razrijeenim solnim otopinama (kiseline koje se nalaze u krvi, mlijeku, jajima i sjemenju)
globus (lat. globus) zem. slika Zemljine
kugle; astr. kugla na ijoj je povrini

globus hystericus
prikazana prividna nebeska kugla;
Zemljina kugla; glob
globus hystericus it. globus histerikus (lat.) med. bolesni osjeaj histerinih osoba kao da im se jednjakom,
od eluca prema gi*lu, penje neka kugla
globus imeprialis it. globus imperijalis (lat.) jabuka (kao jedan od simbola dravne, kraljevske vlasti)
glohidij (gr. glochis iljak, rt) zool. liinka rijenih koljaka Unio i Anodonta
glokig (njem. glockig) zvonast, zvonolik, u obliku zvona
glokn (njem. glocke zvono) enska suknja zvonasta oblika
gloksinija bot. biljka krasnica s prizemnim dlakavim listovima i velikim
barunastim cvjetovima (naziv po
lijeniku B. P. Gloxinu, 18. st.)
gloria mundi (lat.) slava svijeta, ast
svijeta; sic transit gloria mundi it.
sik tranzit glorija mundi (lat.) tako
prolazi slava ovoga svijeta
glorificirati (lat. glorificare) slaviti,
veliati, uzdizati hvalama
glorifikacija (lat. glorificatio) slavljenje, proslavljanje, velianje, oboavanje, uzdizanje hvalama
glorifikator (lat. glorificare slaviti, veliati, fr. glorificateur) onaj koji nekoga ili neto slavi i velia, hvalitelj,
slavitelj
glorija (lat. gloria) slava; ast; sjaj; u
Kat. crkvi: aneoska himna koja poinje s Gloria in excelsis Deo (Slava
Bogu na visini); svijetli krug oko glave svetaca; umj. slika otvorenog neba s Bogom i anelima
gloriola (lat. gloriola) svijetli krug oko
glave sveca, aureola, glorija; pren. tatina u malim stvarima, bijedna slava
glosa (gr. glossa jezik; govor) prvotno:
nejasna rije koju treba protumaiti;
tumaenje, objanjenje; u obinom

502

glosolalija
ivotu: pokudna ili zlobna primjedba; poet. pjesma od etiri strofe ija
posljednja etiri stiha, itana zajedno, daju samu za sebe razumljivu rimovanu strofu; napomena, primjedba (osobito sa strane u knjizi)
glosalgija (gr. glossalgia) med. bol
jezika i sluznice usta kao posljedica
bolesti simpatikog ivanog sustava;
glosodinija
glosar (lat. glossarium) v. glosarij
glosaret (engl. glossaret) vunena, polusvilena tkanina iz Norwicha u Engleskoj
glosarij (lat. glossarium) knjiga s primjedbama, napomenama; rjenik u
kojem su objanjena znaenja rijei,
osobito zastarjelih i nepoznatih; rjenik
glosator (lat. glossator) onaj koji objanjava nejasne rijei; pisac rjenika; pisac napomena u knjizi sa
strane; u sred. vijeku: pravnici koji
su tumaili djelo "Corpus juri civilis"
glosem (gr. glossa jezik) nejasna rije
kojoj je potrebno objanjenje; samo
to objanjenje; glosema
glosema (gr. glossa) v. glosem
glosirati (gr. glossa jezik) radi objanjavanja dodavati nekom tekstu napomene, biljeke; praviti glose, objanjavati, tumaiti; pren. praviti pokudne, zlobne primjedbe; davati koncu sjaj
glositis (gr. glossa jezik) med. upala
jezika
gloso- (gr. glossa) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jezik, jezini
glosodinija (gr. glossa, odyon) med.
v. glosalgija
glosograf (gr. glossa, grafein) pisac
glosa
glosografija (gr. glossa, grafein) anat.
opisivanje jezika; pisanje glosa
glosolalija (gr. glossa, laleo tepam)
psih. osebujna pojava religijskog us-

glosoliza
hienja koja se sastoji u nesvjesnom
govorenju nerazumljivih glasova; govorenje stranim jezicima; glotolalija
glosoliza (gr. glossa, lysis) med. v.
glosoplegija
glosolog (gr. glossa, logos) gram. znalac jezika, poznavatelj jezika
glosologija (gr. glossa, logia) anat. dio
anatomije koji prouava jezik; gram.
znanost o jezicima, lingvistika; v. glotologija
glosomanija (gr. glossa, mania) strast
za govorenjem stranih jezika; v. glotomanija
glosomantija (gr. glossa, manteia)
proricanje prema obliku i gradi jezika
glosonomija (gr. glossa, nomos zakon)
znanost o jezinim zakonima; gramatika
glosoplegija (gr. glossa, plege udar;
rana) med. oduzetost jezika; glosoliza
glosoragija (gr. glossa, regnymi pucam, prsnem) med. krvarenje jezika
glososkopija (gr. glossa, skopeo) med.
pregled (ili: ispitivanje) jezika
glosospazmus (gr. glossa, spasmos
gr) med. gr u jeziku
glosotomija (gr. glossa, temno reem)
kir. rezanje jezika
glotis (gr. glotta jezik) anat. glasnica
glotisedem (gr. glotta, oidao oteknem,
nabubrim) med. v. larinksedem
glotolalija (gr. glotta, laleo govorim)
govorenje stranih jezika; usp. glosolalija
glotologija (gr. glotta, logia) znanost
o jeziku, o jezicima
glukoza (gr. glykys) v. glikoza
glukozidi (gr. glykys) v. glikozidi
gluten (lat.) ljepljiva tekuina u ivotinjskim tijelima; kem. smjesa bjelanevina iz peninih zrna, svi proteini iz penice (o njima ovisi kakvoa kruha)

503

gnoseologija
glutin (lat. glutinum) biljno ljepilo; ljepilo od ivotinjskih kostiju i ila
glutinacija (lat. glutinatio) ljepljenje,
sljepljivanje, lemljenje
glutinancija (lat. glutinantia) mn. med.
sredstva za sljepljivanje, sraivanje
glutinativan (lat. glutinativus) koji
sljepljuje, spaja, srauje
glutinozan (lat. glutinosus) ljepljiv
gmajna (njem. ggmein openit, javan)
javni panjak
gnadeus (njem.pnade milost, Schuss
hitac) revolverski hitac u glavu kojim
zapovjednik kaznenog odreda "dokrajuje" strijeljanog osuenika (kako bi bilo sigurno da je smrtna osuda
uspjeno izvrena)
gnatalgija (gr. gnathos eljust, algos
bol) med. bol u eljustima
gnatoneuralgija (gr. gnathos eljust,
obraz, neuron ivac, algos bol) med.
bol lica, obraza
gnatospazmus (gr. gnathos, spasmos
gr) med. gr lica i eljusti
gnom (fr. gnome, lat. gnomus) mit. runi patuljak koji ivi pod zemljom i
uva blago
gnoma (gr. gnome) kratka, obino u
ritmikoj formi pisana, mudra izreka, pouka i si., npr. Upoznaj samoga
sebe; sentencija
gnomiar (gr. gnome) pisac mudrih
izreka
gnomida (fr. gnome) mit. enski gnom
gnomologija (gr. gnomologia) zbirka
mudrih pounih izreka (gnoma); govorenje mudrih izreka
gnomon (gr. gnomon) kazaljka na sunanom satu, tj. uspravan pruti koji
je duinom svoje sjene pokazivao
doba dana; sunani sat
gnomonika (gr. gnomon) vjetina konstruiranja sunanih satova
gnomski (gr. gnome) mudar, pouan;
gnomski pisci pisci gnoma
gnoseologija (gr. gnosis spoznaja, logia) fil. teorija spoznaje

gnostici
gnostici (gr. gnostes spoznaja) mn.
kranski filozofi iz prvih stoljea koji
su pokuali, pomou kozmogonijskih
teorija i orijentalne mitologije, apsolutno utvrditi kransku religiju i postaviti kranstvo kao najvie naelo
svijeta
gnosticizam (gr. gnosis, gnostes) fil.
nauavanje gnostika
gnostika (gr. gnostike) fil. teorija spoznaje
gnostologija (gr. gnostos spoznatljiv;
poznat, logia) mudrijatvo, sveznalost
gnothi seauton (gr. gnothi seauton)
"spoznaj samog sebe!"
gnozis (gr. gnosis) fil. znanje, spoznaja;
kod aleksandrijskih Zidova i starih
krana: dublje poznavanje Biblije i
religije (za razliku od vjerovanja obinog naroda), filozofija religije u prvim stoljeima kranstva
gnu (hotent. gnu, engl. gnoo, fr. gnou)
zool. vrsta afrike antilope, slina volu ili bi volu
go-(igo) japanska nacionalna igra (dva
Jgraa igraju crnim i bijelim kameniima na kvadratnoj dasci koja ima
361 polje)
go on it. gou on (engl.) hajde poni!
goba (tal. gobba) grba
gobelin (lat.) v. goblen
goblen (fr. gobelin) umjetniki izraen
zidni sag sa slikama krajolika ili
likova, nazvan po glasovitom bojadisaru Gobelinu iz 16. st.
godron (fr.) izboina na zlatarskim radovima; arhit. izboen ukras na rubu
godronirati (fr. godronner) praviti izboine; arhit. praviti izboene ukrase na rubu; usp. godron
goeleta (fr. goelette) tip francuskog i
talijanskog manjeg ratnog broda od
50 do 100 tona; mala ratna jedrilica
goeteja (gr. goeteia) dozivanje zlih duhova pomou arolija, arobnjatvo,
vraanje, opsjena

504

golman
goetian (gr. goeteio opsjenjujem) udesan, aroban, opsjenarski
gofraa (fr. gaufrage) utiskivanje ara,
uzorak na tkanini; utisnute are,
uzorci; usp. gofrirati
gofrirati (fr. gaufrer) pomou zagrijanih metalnih ploa ili valjaka u koje
je urezana neka ara (uzorak) praviti
na tkanini ili papiru valovite nabore
gojim (hebr. goj, gojim) mn. narodi koji
nisu Zidovi; pogani (za idove)
gojzerica planinarska i skijaka cipela
gol (engl. goal) port, vrata kod nogometa i ostalih igara loptom; ubacivanje lopte u vrata u nogometu i drugim loptakim utakmicama; usp.
golman
goldgrube (njem. Gold, zlato, Grube jama) "zlatni rudnik", tj. unosan trgovaki posao, dobra zarada uope
golf (gr. kolpos njedra, tal. golfo, lat.
colfus) 1. morski zaljev, zaton; luka;
Golfska struja topla struja u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, tee
iz Meksikog zaljeva
golf (engl.) 2. kotska narodna igra loptom u kojoj se lopta posebnim tapovima tjera u rupu
golgeter (engl. goal-getter) port, u
nogometu: onaj koji daje najvei broj
golova, strijelac, najbolji navalni igra
Golgota (gr. Golgotha, hebr. Gulgolta)
"lubanjite", stratite, brdo kod Jeruzalema na kojem je Krist bio razapet i gdje su izvravane smrtne
kazne uope
golijardi (fr. goliard) mn. srednjovjekovni putujui studenti i teolozi koji
su se uzdravah sastavljanjem i izvoenjem knjievnih djela, onglerstvom ili nekim drugim vjetinama
Golijat mit. filistejski div kojega je,
prema Starom zavjetu, u dvoboju iz
prake ubio mladi David
golman (engl. goal-man) port, uvar
vrata u nogometu i ostalim loptakim
igrama; usp. gol

golozan
golozan (tal. goloso) prid. sladokusan;
prodrljiv
gol (njem. Golsch) vrsta parheta (vrste tkanine s raupanim nalijem),
izrauje se u okolici Ulma; mjera =
oko 4lm
golubec (rus.) ruski narodni ples koji
se izvodi uz pratnju lire i roga ili uz
napjev neke narodne pjesme
gomaristi mn. pristae Cal vinovog nauavanja o predestinaciji, a protivnici
nauavanja J. Arminijusa, osnivaa
sekte remonstranata, zbog ega se
zovu i kontraremonstranti; nazvani
po F. Gomarusu (15361641)
gomboc (ma. gombocz) valjuak
gomenol farm. proieno eterino ulje,
dobiva se od lia jednog drveta koje
raste u Novoj Kaledoniji; upotrebljava se kao blago antiseptiko sredstvo i za ublaavanje bolova
gomfijaza (gr. gomfos klin; zub) med.
utrnue zubi uzrokovano djelovanjem
kiseline
Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini
koji je, zbog svojih grijeha, zajedno
sa Sodomom izgorio u sumporu i
smoli; otuda: grad ogrezao u grijehu
gonade (lat. gonades) spolne lijezde
gonalgija (gr. gony koljeno, algos bol)
med. bol u koljenu, koljenobolja; gonatalgija
gonartritis (gr. gony, arthron) med.
upala koljena
gonatalgija (gr. gony, gonatos, algos)
med. v. gonalgija
gondola (tal.) uzak venecijanski amac
s veslom; rijeni amac; kabina u
zranom balonu
gondolijer (tal. gondohere) vesla na
gondoli
gondolijera (tal. gondoliere) pjesma venecijanskih gondolijera; barkarola
gonde (tur. gone, kona) pupoljak ili
aka cvijeta; pren. neto drago, milo,
lijepo

505

good bye
gonfalonijer (tal. gonfaloniere) zastavnik, barjaktar, stjegonoa; poglavar
republike San Marino u srednjem vijeku; najvii naslov koji papa dodjeljuje zaslunim osobama
gong (kin.) runi bubanj Kineza i Indijanaca; glaz. orkestarski instrument
u koji se udara drvenim batiem,
ima oblik zdjele, sliven od 78% bakra i 22% cinka; zvuni tanjur u koji
se udara i time daje znak za objed
i dr.
gongoristi mn. uenici i pristae panjolskog pjesnika Gongore; usp. gongorizam
gongorizam pretrpan slikama, bombastian i suvie kien stil, nazvan
po panjolskom pjesniku Gongori
(15611627)
gongrona (gr. gongros) med. izraslina
na vratu, gua
gongros (gr. gongros) med. okrugla
kvrgava izraslina
gonijatiti (gr. gony koljeno) mn. vrsta
glavonoaca iz doba silura
goniometar (gr. gonia kut, metron) instrument za mjerenje kutova, kutomjer
goniometrija (gr. gonia kut, metria)
geom. mjerenje i odreivanje kutova,
dio trigonometrije i matematike
analize
gonitis (gr. gony koljeno) med. upala
koljena
gonohorizam (gr. gone sjeme, chorizo
odvajam, rastavljam) biol. odvojenost
spolova, pojava kad biljka, cvijet ili
ivotinja ima samo muke ili samo
enske spolne organe (za razliku od
dvospolnosti)
gonokok (lat. gonococcus) med. vrsta
bakterije koja izaziva t. \)er (gonoreju)
gonoreja (gr. gone sjeme, rheo curim,
teem) med. kapavac, triper
good bye it. gud baj (engl.) zbogom,
do vienja!

good form
good form it. gud form (engl.) prikladan oblik, tj. lijepo i pristojno ponaanje, ton koji vlada u finom drutvu,
lijep nain ponaanja i izraavanja
u drutvu; pitomost i odgojenost u
ophoenju
Gordijev vor (lat. podus Gordius) potekoa koja izgleda nesavladiva, zadatak koji se moe samo silom rijeiti
(frigijski kralj Gordije privezao je
jaram uz rudo svojih kola vorom koji
nitko nije mogao rasplesti, dok ga
nije Aleksandar Veliki prerezao maem)
gorge de pigeon it. gor de pion (fr.)
boja golubljeg vrata
Gorgone (gr.) mit. tri sestre nemani
Meduza, Stena i Eurijala (umjesto
vlasi imale su zmije, a od njihova
pogleda svatko bi se pretvorio u kamen)
gorgonzola naziv ovjeg i kravljeg sira
s gljivicama plijesni (naziv po sjevernotalijanskom mjestu Gorgonzola)
gorila zool. najvei ovjekoliki majmun,
visok preko 2 m; ivi po praumama
srednje i zapadne Afrike; meu dananjim majmunima najjai i najdivlji; nekada su ga zvali "umski ovjek"; pren. naziv za tjelesnog uvara
gospel (engl. Evanelje) prvotno: religijska pjesma sjevernomerikih crnaca; priznata kao originalan i ozbiljan glazbeni rod te se sklada i pjeva i izvan crkve; openiti naziv za
vjersku pjesmu (posebno kod amerikih protestanata)
gota (njem. Gothas) veliki njemaki zrakoplov-bombarder; nazvan po tvornici vagona u Gothi koja ih je izraivala za vrijeme Prvog svjetskog
rata
gotica njemaka abeceda nastala u 13.
st. pod utjecajem visokog stila, ima
naglaen ornamentalan karakter
gotiki stil v. gotika

506

graciozan
gotika umjetniki stil koji se polovicom
12. st. pojavio u Francuskoj i odatle
postupno rairio po cijeloj zapadnoj
Europi; glavna karakterisitika gotike umjetnosti, koja se oslobodila tradicije antike, je bogatstvo mate, iljatost oblika i umjetniki individualizam koji je esto prelazio u bizarnost i grotesku (slikarstvo, kiparstvo, graevinarstvo i pismo-gotica)
gotski prid. koji pripada Gotima ili se
tie Gota, starogermanskog naroda;
staronjemaki, svojstven Gotima;
gotski jezik staronjemaki jezik od
11. do 15. st.; pren. starinski
gouda vrsta nizozemskog punomasnog
sira (naziv po imenu grada Goude)
goutte d'or it. gut d'or (fr.) zlatna kapljica, vrsta bijelog burgundskog vina
governo (tal.) uprava, upravna vlast;
trg. pravilo, propis
grabancija (tal. gramanzia od gr. nekros mrtav, manteia vraanje, gatanje) po narodnom vjerovanju ak koji
je zavrio 12 bogoslovnih kola te i
trinaestu (vilenjaku) to mu omoguuje da moe zapovijedati vragovima, jahati na zmaju, voditi oblake
i ulaziti u vrzino kolo; pren. neuredan ovjek, boem
gracija (lat. gratus, gratia, tal. grazia)
zahvalnost; milost, naklonost, ljubav
koja se nekome ukazuje; ljepota, ljupkost, milina, draesnost; con grazia
it. kon gracija (tal.) glaz. s ljupkou, umiljato
Gracije (lat. Gratiae) mn. mit. tri ljupke
Venerine pratiteljice, boice ljupkosti i draesti kod starih Rimljana:
Aglaja, Eufrozina i Talija; Harite
gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, suhonjav, mrav; njean, tanan
gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suhonjavost; njenost, tananost
graciozan (lat. gratiosus) ljubak, mio,
umiljat, draestan

gracioznost
gracioznost (lat. gratiosus) ljupkost,
umiljatost, draesnost
grad (lat. gradus) stupanj; mat. jedinica
za mjerenje kutova; fiz. podjeljci ljestvice fizikih instrumenata (termometara, areometara, elektrometara
i dr.)
gradacija (lat. gradatio) postupnost,
stupnjevitost; ret. postupnost, nain
izlaganja u kojem se predodbe niu
jedna za drugom po jaini: od slabijih se prelazi k jaim, sve do najjae,
da bi se na nju skrenula to vea
pozornost i izazvao to jai dojam
(klimaks); slik. neprimjetno prelaenje iz boje u boju
gradacija (lat. graduatio) dijeljenje (ili:
podjela) na stupnjeve; stupnjevanje,
postupno mijenjanje; davanje akademske titule na visokim kolama
gradaus (njem. geradeaus) ravno
gradela (tal. gratella) rotilj, reetka
gradevole (tal.) glaz. ugodno, privlano
gradijacija (lat. gradiatio) podjela na
stupnjeve (zemljovida); podjela na
stupnjeve (termometra i dr.)
gradijent (lat. gradi koraati, ii) stupanj pada ili uspona (puta, kolosijeka), iznos nagiba prema vodoravnom pravcu; 2. dio vodoravnog puta;
3. omjerni iznos porasta ili pada barometra ili termometra pri prelasku
iz jednog mjesta u drugo
gradijenta (lat. gradi koraati) visinska linija eljeznike pruge
gradirati (lat. gradus) oplemeniti, popraviti, poboljati vrijednost emu
(npr. gradirati zlato dati zlatu jau
boju; u solanama: prirodno slanu vodu postupno koncentrirati i dati joj
veu slanost; izmjeriti stupnjeve (grade) jaine; npr. rakije
graditamente (tal.) dopadljivo, usrdno
gradi (njem. Gradel)) vrsta pamune
tkanine s utkanim arama (uzorcima), upotrebljava se za rublje

507

grafiki prikaz
grao (tal.) glaz. postupno (kad note
idu od jedne linije drugoj)
gradual (lat. gradus korak, stupanj) dio
katolikog bogosluja; prirunik misnih pjesama
gradualan (lat. gradualis) postupan;
koji se odnosi na stupanj ili in (poloaj)
gradualizam (lat. gradus stupanj) postupnost, stupnjevitost
gradualni sistem prav. odreivanje reda nasljedstva prema stupnju srodstva
graduat (graduatus) onaj koji je dobio
neku akademsku titulu
graduator (lat.) mjera na nekom ureaju s podjelom na stupnjeve
graduirati (lat. graduare) podijeliti na
stupnjeve, obiljeiti stupnjeve (na
termometru i dr.); dati nekome odreenu akademsku titulu, neko zvanje;
pren. postupno mijenjati jainu neemu navie ili nanie, postupno poveavati ili smanjivati
gradus cognationis it. gradus kognacionis (lat.) prav. stupanj srodstva
gradus prohibitus (lat.) prav. zabranjeni stupanj, stupanj srodstva u kojem se ne moe sklopiti brak
grafaa (fr. graffage) utiskivanje ara i
likova na tkaninu pomou vruih
ploa
grafike vjetine svi postupci pri reproduciranju i umnoavanju pisma,
slika ih crtea pomou ploa ili peata; drvorezbarstvo, litografiranje,
bakrorezbarstvo i elikorezbarstvo,
zatim: fotolitografija, cinkografija,
ofsetno tiskarstvo, autotipija i dr.
grafiki (gr. grafikos) koji pripada
vjetini pisanja, crtanja, slikanja ili
se tie vjetine pisanja, crtanja ili
slikanja; pisan, predoen slovima,
prikazan pomou crtea
grafiki prikaz slikovit, crtani prikaz
rezultata dobivenih prouavanjem
odreenih injenica koje, umjesto

-grafija
brojki i tablica, prikazuje dobivene
rezultate pomou crtea i prostorne
slike; podvrste su: dijagram, kartogram i dr.
-grafija (gr. grafo piem, opisujem) kao
drugi dio sloenica znai: opis, opisivanje, znanost (npr. geografija, biografija, etnografija)
grafit (gr. grafo piem) 1. min. crnosivi
mineral, mek, mastan i jakog metalnog sjaja, modifikacija ugljika
grafit (tal. graffito) 2. natpis, parola ili
crte na zidu zgrade
grafito (tal. graffito) mozaino ukraavanje podova i zidova od mramora;
bojenje zidova sivom vodenom bojom
tako da se na zid, koji je je prethodno
premazan crnom bojom pa potom obijeljen, uree neka ara
grafodrom (gr. grafo piem, dromos
tranje, trk) znalac u brzom pisanju
grafodromija (gr. grafo, dromos) brzo
pisanje, vjetina brzog pisanja
grafolog (gr. grafo, logos piem) strunjak u poznavanju karaktera nekog
ovjeka po njegovom rukopisu; u kriminalistici: sudski strunjak (vjetak) koji utvruje autora nekog rukopisa
grafologija (gr. grafo, logia) vjetina
da se po rukopisu objasni karakter
ovjeka, moralne i intelektualne osobine uope
grafomanija (gr. grafo piem, mania
bijes) med. neodoljiva potreba za pisanjem toboe knjievnih djela
grafometar (gr. grafo piem, metron)
naziv raznih matematikih instrumenata, osobito kuto mjera
grafospazam (gr. grafo, spasmos gr)
med. pisarski gr, gr u prstima ili
aci; v. mogigrafija
grafostatika (gr. grafo, statizo stavim)
teh. grafiko ispitivanje, pomou crtanja, postojanosti neke konstrukcije, odlikuje se velikom jednostav-

508

gramatolatrija
nou i preglednou (za razliku od
raunske, analitike metode)
grahamov kruh beskvasni kruh od
peninog i jemenog brana s mekinjama, nazvan po am. lijeniku i
vegetarijancu Silvesteru Grahamu
(17941851); upotrebljavaju ga oni
koji pate od eluanih tegoba, osobito od eerne bolesti
Graje (gr. geraios star) mit. "Starice"
(tri sestre: Enio, Pemfredo, Deino),
nemani, personifikacije uvenulosti i
starosti uope; one su sestre Gorgonama
gral (njem. Graal od lat. gradalis posuda) prema srednjovjekovnoj legendi: posuda (zdjela, plitica, kale) od
jaspisa iz koje je Krist jeo na Posljednjoj veeri i u koju je kapala krv
kad je bio proboden na kriu; pren.
tajnovita, "udotvorna" svetinja
gram (gr. gramma mala teina, fr.
gramme, njem. Gramm) jedinica mase, tisuiti dio kilograma (masa kubinog centimetra destilirane vode na
4 C); teina koju ima jedan gram je
sila kojom gram masa pritie podlogu koja je dri ili kojom vue nit
na kojoj visi
gram-kalorija fiz. v. kalorija
gramatiar (gr. grammatikos) onaj
koji prouava jezine zakonitosti; poznavatelj jezika, strunjak u gramatici
gramatiki (lat. gramaticus) 1. koji je
jezino ispravan, koji je u skladu s
jezinim zakonitostima; 2. koji se odnosi na gramatiku
gramatika (gr. grammatike) dio lingvistike koji utvruje i opisuje zakonitosti nekog jezika (moe biti opisna, usporedna i povijesna), slovnica
gramatolatrija (gr. gramma, Iatreia
oboavanje) oboavanje slova, tj. slijepo vjerovanje svemu to je napisano
i tiskano

gramatologija
gramatologija (gr. gramma, logia) naela i upute o sastavljanju gramatike; poznavanje rukopisa po njegovim bitnim osobinama
gramija (gr.) krmelj (iz oiju)
gramina (lat. gramen trava, gramina)
mn. bot. v. graminaceje
graminaceje (lat. graminateae) trave
graminozan (lat. graminosus) travnat,
obrastao travom, bogat travom
gramofon (gr. gramma, fone) ureaj
. za reproduciranje zvukova snimljenih na vinilnim ploama, savreniji
oblik fonografa
gramota (rus. od gr. gramma slovo) 1.
znanje itanja i pisanja; pismenost;
2. isprava, potvrda, dokument
gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno,
grumeni; nekadanja jedinica za
mjerenje malih teina, osobito ljekarnikih (0,073 g);
granalije (lat. granalia) mn. metalna
zrnca, metalna sama, osobito: granuliranjem usitnjeno eljezo i bakar
granat (lat. granum, granatus zrnat,
koji ima zrnca sc. lapis kamen) min.
veoma rairen mineral, velike tvrdoe, lijepog staklastog sjaja, crvenkast
granata (lat. granum, tal. granata,
njem. Granate) voj. topniki projektil punjen brizantnim eksplozivom
granatina (njem. Granatine) vrsta vrste svile, osobito za crne ipke
grancat (tal. lanzardo) zool. riba lokarda, skua
grand (fr. grand velik) 2. kartaka igra
u kojoj se, bez aduta, pravi najvei
broj bodova (tihova)
grand (fr. grand, lat. grandis) 3. velik,
vaan, otmjen
grand (p. grande) 1. velika, dostojanstvenik, pripadnik visokog plemstva
u panjolskoj
grand merci it. gran mersi (fr.) velika
hvala, hvala lijepa

509

granulacija
grand prix it. gran pri (fr.) velika
nagrada, tj. prva nagrada
Grand-Seigneur it. gran- senjer (fr.)
"veliki gospodar" (titula bivih turskih sultana)
grande mode it. grand mod (fr.) velika
moda, tj. ono to je najnovije u modi
grandeca (p. grandeza, tal. grandezza)
dostojanstvo, mo; oholost, gordost,
oholo dranje; con grandezza it. kon
grandeca (tal.) glaz. s dostojanstvom,
gordo, ponosno
grandevitet (lat. grandis velik, aevus
vijek) dugotrajan ivot, duboka starost
grandi (p. grandes) mn. od 13. st. pripadnici najvieg nasljednog plemstva
u panjolskoj, s mnogo povlastica
grandilokvencija (lat. grandis velik,
loqui govoriti) rjeitost puna fraza,
tj. isprazno govorenje
grandiozan (lat. grandiosus) velianstven, uzvien
grandiozitet (lat. grandiositas) velianstvenost, uzvienost; grandioznost
grandioznost v. grandiozitet
grando (lat.) 2. grad, tua; med. jemenac u oku
grando (tal.) 1. v. grand 2.
grandoman (lat. grandis velik, gr. mania ludilo) v. megaloman
grandomanija (lat. grandis velik, gr.
mania ludilo) v. megalomanija
granirati (lat., tal. granare) usitniti,
praviti (ili: izraivati) u obliku zrna
(npr. kou); u bakrorezu: dati povrini zrnast izgled
granit (lat. granum, fr. granit) min.
najrairenija sloena eruptivna stijena iji su glavni sastojci kalijski glinenac, kremen i tinjac
granolit (tal. grano zrno, grumeni,
gr. lithos kamen) smjesa granita i
cementa koja se upotrebljava za poploavanje ulica
granulacija (lat. granulatio) zrnjenje,
pretvaranje u zrna, pravljenje zrna,

granulacijsko tkivo
prerada (npr. kovine) u zrna; med.
zacjelivanje rane; granuliranje
granulacijsko tkivo med. tkivo koje
se razvija pri upali rane u obliku crvenkastih, jedrih i nabubrenih bradavica i kvrica
granulat (lat. granum zrno) graevinska zrnata masa
granuliforman (lat. granuliformis) bot.
u obliku zrna, zrnast
granuliranje v. granulacija
granulirati (lat. granulare) zrniti, pretvarati (ili: preraivati) u zrna; med.
zacjeljivati stvaranjem na rani granulacijskog tkiva; usp. granuliran
granulocit (lat.-gr.) vrsta bijelog krvnog tjeleca (leukocita)
granulom (lat.) med. "divlje meso", upaljena izraslina na korijenu bolesnog
zuba; uzronik mnogih gnojnih upala
granulom (lat. granuloma) med. oteklina koja se sastoji od granulacijskog
tkiva (v.); upaljena izrashna oko zubnog korijena
granuloza (lat. granulom zrnce) med.
granulozna upala oiju, egipatska
okobolja, trahom
granulozan (lat. granum, granulosus)
zrnast, zrnat
granulozitet (lat. granulositas) zrnatost
granulum (lat.) zrnce; in granulis (lat.)
u zrncima
granum salis (lat.) zrno soli, tj. malice
pameti, razboritosti, rasuivanja;
cum grano salis it. kum grano salis
(lat.) sa zrnom soli, tj. zdravim razumijevanjem, shvatiti s malo duha
("soli u glavi"), a ne doslovce
grape-fruit it. grejprfut (engl.) voe iz
porodice citrusa dobiveno krianjem
narane i limuna; limunika
graptoliti (gr.) izumrla skupina sitnih morskih ivotinja (iz doba silura)
gras (fr. grace, lat. gratia) milost, pomilovanje, oprost; ljubav, naklonost;
ljupkost, milina, dra

510

grave
grasirati (lat. grassari) uzimati maha,
napredovati, pustoiti, iriti se, rasprostirati se (za bolesti)
gratake (tal. grattacacia) trenica, ribe
graten (fr. gratin) kuh. nain pripremanja jela tako da se preko njega
uhvati kora; jelo pripremljeno na taj
nain, jelo s korom
Gratiani decretum it. Gracijani dekretum (lat.) prav. prvi dio "Corpus
juri canonici", nazvan po talijanskom redovniku Gracijanu koji je oko
1150. skupio i priredio zbirku svih
dotadanjih izvora crkvenog prava
gratificirati (lat. gratificari) darovati,
darivati, nagraditi poastiti
gratifikacija (lat. gratificatio) poklon,
dar, darivanje, nagrada
gratinirati (fr. gratiner) kuh. pei tako
da se napravi kora, da se zapee
gratis (lat.) besplatno, badava, na poklon
grativ (tal. gratile) pom. porubnik, optok (ue kao naivak po rubu jedra)
gratuitet (lat. gratuitas) nezasluena
ljubav ili milost; besplatnost
gratulacija (gratulatio) estitanje, estitka
gratulant (lat. gratulans) onaj koji estita; gratulator
gratulator (lat.) v. gratulant
gratulirati (lat. gratulari, gratus) estitati
gravacija (lat. gravatio) prav. oteavanje, tereenje, optereivanje
gravamen (lat.) prav. alba, tuba; teret, namet
gravancije (lat. gravare oteavati, gravantia) mn. prav. oteavajue okolnosti
gravat (lat. gravatus) prav. podnositelj
albe, uvrijeeni; takoer: okrivljeni, osumnjieni
grave (tal.) 1. glaz. ozbiljno, veoma lagano, sveano, dostojanstveno; gravemente, 2. teko; vano, ozbiljno; o
tonu: duboko

gravemente
gravemente (tal.) v. grave 1.
graveolentan (lat. gravis teak, olere
mirisati, graveolens) jakog i neugodnog mirisa
graver (fr. graveur) reza, onaj koji gravira (drvorezac, kamenorezac, elikorezac)
gravidirati (lat. gravidare) oploditi, zatrudnjeti, ostati u drugom stanju
graviditet (lat. graviditas) trudnoa,
drugo stanje, zdjetnost
gravij (fr. gravier ljunak) lomna vrsta
rude koja se sastoji od sitniih okruglih kamenih zrnaca; kamen-tucanik
gravimetar (lat. gravis, gr. metron)
fiz. v. areometar
gravirati (fr. graver) 1. rezati, urezivati
u razliite materijale (kovinu, drvo,
kamen, drago kamenje)
gravirati (lat. gravare) 2. teretiti, opteretiti, optereivati; pren. stavljati na
teret, zaduiti, zaduivati
gravis (lat.) gram. vrsta naglaska, npr.
a (teak naglasak)
gravissimo (tal.) glaz. veoma ozbiljno;
usp. grave 1.
gravitacija (lat. gravitatio) fiz. tea,
privlana sila medu materijalnim
esticama u svemiru; pod utjecajem
gravitacije kreu se nebeska tijela
gravitet (lat. gravitas) ozbiljnost, dostojanstvenost, sveano dranje, vanost; krutost, ukruenost, pridavanje vanosti samome sebi; glaz.
dubina; con gravita it. kon gravita
(tal.) s dostojanstvom, ozbiljno
gravitetski (gravitas) ozbiljan, dostojanstven, svean; koji se pravi vaan, s usiljenim dostojanstvom
gravitirati (lat. gravitare) fiz. teiti, biti
teak; pren. biti sklon neemu, stremiti k neemu
gravura (fr. gravure) rezbarstvo, rezbarska vjetina; lik (ili: slovo, znak)
urezan u drvetu (ili: kovini, kamenu
i dr.)

511

greka fides
graziosamente it. graciozamente (tal.)
glaz. v. grazioso
grazioso it. graciozo (tal.) glaz. ljupko,
umiljato, dopadljivo; graziosamente
grecistika (lat. Graecus Grk) znanost
0 grkom jeziku, knjievnosti i kulturi uope
grecitet (lat. graecitas) grki nain pisanja; poznavanje grkog jezika: osobitost grkog duha i jezika
grecizam (lat. Graecus Grk) osobitost
grkog jezika, ono to je samo za grki jezik karakteristino; oblik u nekom drugom jeziku napravljen prema grkom obliku; helenizam
grecizirati (lat. Graecus) pogriti, pogravati, napraviti Grkom, poheleniti;
raditi u grkom duhu; govoriti ili pisati grki; osobitosti grkog jezika
unositi u drugi jezik, davati grki
oblik
green horn it. grin horn (engl.) novak,
poetnik, utokljunac
Green-park it. Grin-park (engl.) Zeleno etalite (u Londonu)
green-room it. grinrum (engl.) "zelena
soba"; u engleskom kazalitu: soba
za glumce koji nisu na pozornici, nazvana po tome to su nekada glumci
u zelenoj sobi ekali na red za izlazak na pozornicu
greenbacks it. grinbeks (engl.) mn.
novanice SAD-a (zbog zelene poleine)
grefirati (fr. greffer) med. cijepiti; presaivati, npr. zdravu kou na ranu
gregarizam (lat. grex, gen. gregis stado, krdo, jato) osobina i sklonost pojedinih ivotinja da ive u oporima
greka (lat. graeca) grki jezik, djela na
grkom jeziku; greka et latina grki
1 latinski, tj. humanistike znanosti
greka (lat. graecus grki, graeca) mn.
grke stvari, grki spisi, grka djela
greka fides (lat. graeca fides grka
vjernost) u poslovinoj uporabi za vje-

grekoman
rolomstvo, nedranje rijei, prevrtljivost
grekoman (lat. Graecus Grk, gr. mania pomama, ludilo) pretjeran potovatelj ili oponaatelj onoga to je grko
grekomanija (lat. Graecus, gr. mania)
pretjerana naklonost i ljubav prema
svemu to je grko; slijepo oboavanje svega to je grko
gremij (lat. gremium) krilo; sredina,
drutvo, udruenje, kolegij
grtemijal (lat. gremiale) vrsta pregae
U biskupskom ornatu
greil (fr. grain, lat. granum zrno) jedinica za mjerenje finih i sitnih stvari
(dijamanata, bisera, medicinskih
stvari i dr.); usp. gran; jaje dudova
svilca
grenadin (fr. grenadine) gruba pamuna, vunena ili svilena tkanina; crna
svilena ipka iz Liona; vrsta platna
tkahog slino damastu
grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno;
pjeak odreen za bacanje bombi,
bomb&; kasnije: jezgra pjeatva
grenai (fr. grenage) zrnasto pozlaivanje* osobito dijelova sata
grenirati (fr. grain) v. granirati
grev (fr. greve) pjeskovita obala; nekadanje gubilite u Parizu (za vrijeme
revolucije); zborno mjesto besposlenih radnika; pren. obustava rada,
trajk
grevist (fr. greviste) radnik koji je napustio posao, trajka
grez (tal. greggio) grubo izraen, povrno otesan
gre (fr. grege) trg. sirova, nepreraena
svila
grif (fr. griffe) 2. potpis igom; ig s
potpisom
grif (njem. greifen, hvatati, Griff) 1.
port, hvatanje, zahvat, nain hvatanja (protivnika u borbi, osobito u hrvanju i boksu); drak, rukohvat,
balak

512

grisaille
grifig (njem. griffig) vrlo fino brano
grifl (njem. griffel) kamena pisaljka za
pisanje po (nekadanjim) kolskim
ploicama, pisaljka od kriljca
grifo (p. grifo "kudravac") potomak crnca i mulatkinje
grifon (fr. griffon) pas ptiar kutrave
dlake, a dugakih i klempavih uiju
grifoza (gr. grypos svinut, kukast)
med. iskrivljenost noktiju u obliku
pandi
grijer (fr. gruyere) vrsta finog vicarskog kravljeg sira (po istoimenom selu u kantonu Freiburg)
grila (fr. grillage) reetka; zagrijavanje
kovine prije taljenja; izgaranje (na
zraku); prenje; rotilj s mesom; preni bademi
grill (engl. grill, fr. gril) rotilj
grill-room it. grilrum (engl.) gostionica
u kojoj se jela (meso) pred oima gostiju peku na rotilju; lokal za dorukovanje
grilon jedno od imena za umjetna (sintetika) vlakna; usp. najlon
grilje (tal. griglia) 1. zastori na prozoru,
rebrenice, aluzije; 2. reetka, rotilj
grimasa (fr. grimase, lat. grimacea) kreveljenje; iskrivljeno (ih: iscereno) lice;
pren. pretvaranje, prijetvornost, licemjerje
grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se,
praviti iskrivljeno lice, grimase; pren.
pretvarati se
grincajg (njem. Grunzeug) kuh. zelenje,
osobito za juhu
gripa (fr. grippe) med. vrsta kataralne,
veoma zarazne groznice s visokom
temperaturom; influenca
gris (njem. Griesz) krupica, ito mljeveno u zrnca s promjerom 0,21,5
mm bez mekinja
gris it. gri (fr.) siv, sur; sijed; gris de
lin it. gri d'len (fr.) lanena boja, boja
lana
grisaille it. grizaj (fr.) slikanje sivom
bojom s razliitim osjenavanjima;

grisini
mjeavina sive i bijele kose u vlasuljama (perikama); bijelo i crno sitno
karirano sukno
grisini (tal. grissino) slani tapii (vrsta
peciva)
griveliran (fr. grivele) poprskan sivim
i bijelim pjegama kao drozd, pirgav
grizeta (fr. grisette) 1. siromana djevojka koja ivi s kakvim mladim ovjekom, osobito studentom, u divljem
braku, ali mu je vjerna i odana (izraz
postao po haljini od obinog sivog
sukna /grisette/ kakve su nosile mlade radnice); 2. vrsta vunene tkanine
pomijeane s lanom, svilom i dr.; siva
kuna haljina
grizli (engl. grizzly) zool. ogroman i snaan kalifornijski medvjed sive ili svijetlosmede boje
griele (tal. griselle) pom. mn. ljestve
od konopa (vezane uz brodski jarbol)
gro (fr. gros, grosse) glavni dio, najvei
dio neega, npr. gro posjetitelja, prihoda itd.; glavni dio zgrade; glavni
dio vojske, glavna vojska, glavnina;
naziv tekih svilenih tkanina; angro
(fr. en gros) trg. na veliko
grodetur (fr. gros de Tours) vrsta svilena tkanina koja se izrauje u francuskom gradu Toursu
grof (njem. Graf) prvobitno: vii inovnik; kasnije: visoka njemaka nasljedna titula
grog (engl.) pie od tople vode, eera i
ruma ili konjaka (nazvano po nadimku /Old Grog/ izumitelja, engl. admirala Bernona, iz sredine XVIII. st,
koji je svojim mornarima davao rum
pomijean s vodom)
gromada (rus.) velika gomila, masa,
mnotvo; geol. velika masa neke
magmatske stijene, obino nepravilna oblika
gromatik (lat. groma) mjernik; usp.
gromatika
gromatika (lat. groma geodetsko mjerilo) voj. vjetina ureenja i utvre-

513

groteskan
nja poljskih logora; mjernika vjetina; obiljeavanje (kamenjem, kolcima), omeivanje
groplan (fr. gros krupan) filmska slika
samo jednog predmeta ili jednog detalja (ili: jednog lica ih detalja lica);
povean detalj neke filmske scene
gros (njem. Gros) trg. 144 komada neke
robe; 12 tuceta
groserija (fr. grosserie) trgovina na veliko, veleprodaja
groseto (tal. grossetto) trg. polovina jednog grosa
grosist (njem. Grossist, fr. grossier) trgovac koji se bavi kupnjom i prodajom robe u velikim koliinama, na
veliko, veletrgovac
gross-weight it. gros-vet (engl.) trg.
bruto teina
grosso modo (lat.) farm. grubo izmrvljeno ili izrezano (na receptima za
pravljenje lijekova); pren. bez potankosti, u glavnim crtama
grosular (lat.) zelenouti granat
gro (lat. grossus debeo novac, njem.
Groschen) naziv za srebrni novac
razliith vrijednosti kod Francuza,
Nijemaca, eha i dr.
grota (tal. grotta) pilja, peina; stijena;
jama
groteska (tal. grotia, grottesco) fantastino sastavljen ukras iz ivotinjskih, biljnih i drugih oblika, prvobitno upotrebljavan u antikim termama i grobnicama (grotta pilja), a
od kraja XV. st. u dekorativnom i
plastinom slikarstvu; lit. duhovita,
otro poentirana kratka pria ili drama koja prikazuje neobine dogaaje
i osobe (Shaw, Wedekind, Evers);
ples. ekstreman i neprirodan pokret
pri plesanju (izraz nastao odatle to
su u ruevinama Titove palae u Rimu, koje su se zvale grote, naene
svakovrsne fantastine slike)
groteskan (tal. grottesco, fr. grotesque)
fantastian, neobian, udan, pretje-

grubijan
ran, neprirodan; smijean, nastran;
groteskni plesa baletni plesa koji
pravi komine pokrete i skokove
grubijan (njem. Grobian, der grobe
Jan) grub, surov ovjek
grubijanizam (njem. Grobian) grubost,
surovost, divljatvo
grum (engl. groom) mladi sluga (najee djeak) koji se brine oko konja;
konjuar; livrirani posluitelj u kuama ili hotelima
grumescencija (lat. grumus humak)
zgruavanje
grund (njem. Grund) osnova, podloga,
temelj; zemljite, zemlja za obraivanje; slik. prvo premazivanje bojom povrine na kojoj e se slikati;
grunt
grundirati (njem. grundieren) napraviti osnovu (ili: temelj) u slikarstvu;
povrinu (platno, zid) prvi put premazati i na taj nain pripremiti je
za primanje boja; gruntirati
grunt (njem. Grund) v. grund
gruntirati v. grundirati
gruntovnica (njem. Grund) zemljina
knjiga s podacima o nekretninama;
ured u kojem se vode zemljine knjige
grup (fr. group) zapeaen ovei paket
s novcem, novano pismo
grupa (fr. groupe, tal. gruppo) skupina,
skup, gomila, hrpa
grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati
u gomilu, sastavljati u odreenu cjelinu, skupinu
Grus (lat. Grus dral) ime zvijea na
junoj polutki
gua... (p. gua...) 1. v. pod gva...
guano (p. i fr.) izmet morskih ptica,
ptije gnojivo, utosmea i zemljasta
masa, upotrebljava se kao odlino
sredstvo za gnojenje, zbog ega se,
kao trgovaka roba (od 1840.), vozi
u Europu i Sjev. Ameriku s malih
otoka Junog mora; huano, guano

514

guma
guber (ma. guba) deka, gunj, pokriva,
biljac
gubernator (lat.) upravitelj = guverner
gubernija (lat. gubernium) podruje,
pokrajina, provincija
gudok (rus.) ruski glazbeni instrument
(violina) sa tri ice
gudron (fr. goudron) 1. kem. smola,
gust crn ostatak pri destilaciji parafinskog ulja; upotrebljava se umjesto asfalta
gudron (fr. goudronne) 2. smolom namazan papir za izoliranje vlage
gudronirati (fr. goudronner) mazati
(ili: namazati) smolom
gudura (ma. gugyor) klanac, klisura
gudaratski jezik novoindijski indoarijski jezik (43 mil. govornika
gukerl (njem. gucken gledati, viriti)
okance, zirka, tzv. "pijunka"; dalekozor, durbin
gulanfer (tur. gulampara) 1. ulinjak,
beskunik, skitnica, danguba, probisvijet; 2. homoseksualac
gula (mad. gulyas) kuh. manji komadi
goveeg mesa u soku s dosta luka,
paprike i kumina
gulden (njem. Gulden) prvobitno zlatan, a zatim i srebrni novac u Austriji i Njemakoj; danas: nizozemski
novac
gum (ar.-fr. goum) 1. pleme kod Arapa;
2. u sjevernoj i srednjoj Africi: kontingent konjice koji daje jedno pleme
guma (gr. kommi, lat. gummi) biljna
tvar koja u vodi postaje sluzasta i
ljepljiva, nalazi se u biljnim sokovima i staninim tkivima; upotrebljava
se u vrstom i elastinom stanju za
brisanje papira, a u tekuem za lijepljenje; med. posebna vrsta granulacijskog tkiva izazvanog spirohetama
sifilisa, javlja se u obliku sitnih voria ili vorova u veliini kokojeg
jajeta, sifilitina izraslina, sifilom

gumbelija
gumbelija (lat. convallaria, preko ma.)
bot. biljka urica
gumenjak predmet izraen od gume
(npr. traktor s gumenim gusjenicama, gumeni amac)
gumiarabika (lat. gummi arabicum)
arapska guma, ljepilo
gumigut (lat. gummi, malaj. getah) isuen crvenkastout mlijeni sok nekih
tropskih biljaka (upotrebljava se u
slikarstvu za pravljenje ute boje, a
u medicini kao jako sredstvo za ienje)
gumilezung (njem. Losung otopina) ljepilo za lijepljenje gumenih predmeta
gumipasta (lat. gummi, pasta) farm.
pasta od gumiarabike, bjelanevina
i eera; upotrebljava se kao lijek
protiv kalja
gumiradler (njem. Rad kota) starozagrebaki naziv za fijaker koji je na
kotaima umjesto eljezne oplate
imao gumu
gumirati (lat. gummi) prevui (ili: premazivati, premazati) otopljenom gumom (npr. potanske marke); zalijepiti
gumo za (lat. gummi, gummosis) bot.
biljna bolest koja se sastoji u velikom izluivanju gume zbog raspadanja staninog tkiva
gumozan (lat. gummosus) slian gumi,
kao guma med. sifilitian
gungula (tur. gulgule) mete, vreva, nered, stiska, lomljava, huka, galama;
gomila, mnotvo
gurabija (tur. gurabije) kuh. kolaii
od meda, maslaca, brana i badema
gurdela (tal. cordella) ukrasna vrpca;
tehniarska traka za mjerenje
gurguran (fr. gourgouran) trg. v. garguran
gurman (fr. gourmand) onaj koji voli
mnogo jesti; obino u znaenju: onaj
koji voli dobra jela i pia, sladokusac;

515

gutolin
pren. ovjek profinjena ukusa (ne samo u pogledu jela)
gurmandiza (fr. gourmandise) prodrljivost, pohlepnost; sklonost dobrim
jelima i piima; slatki, poslastica
guru (ind.) vjerouitelj u hinduizmu,
esto smatran utjelovljenjem nekog
boanstva te stoga izuzetno tovan,
vjerouitelj (zapravo misionar) koga
potuju i mnogi zapadnajaci
gust (lat. gustus) ukus; volja, raspoloenje prema emu; de gustibus non
est disputandum (lat.) posl. o ukusima ne treba raspravljati, tj. svatko
slobodno misli i voli ono to hoe i
to mu se svia
gustiozan (lat. gustus) ukusan ili okuan, koji izaziva dopadanje, npr. jelo,
odjea itd.
gustirati (lat. gustare) kuati (jelo);
nalaziti zadovoljstvo, uivati u promatranju nekoga ili neega (jela, odjee, karata pri igri i dr.)
gusto (tal.) ukus; con gusto it. kon gusto (tal.) glaz. v. gustoso
gustoso it. gustozo (tal.) glaz. s puno
ukusa; con gusto
guta (fr. goutte, lat. gutta) kap, kapljica;
med. kostobolja, giht
gutacija (lat. gutta kaplja) bot. izdvajanje vode iz biljke u obliku kapljica,
osobito nou (veernja rosa)
gutaperka (malaj. guttah, percha) neelastina guma sa Sumatre, slina
kauuku, ali omeka i postane elastina u vreloj vodi; upotrebljava se
za strojne remene, cijevi, potplate i
dr., a u medicini, u obliku papira za
zavoje i, otopljena u kloroformu, za
premazivanje i zatvaranje rana; gutaperka saten koa od gume
gutattim (lat.) med. u kapima, kapljicama, kap po kap, kapajui
gutolin (lat, gutta kapljica) mast od
voska, terpentinskog ulja i dr. (za
obuu)

guttemplerski red
guttemplerski red (engl. Order of
Good Templars) "red dobrih templara", po ugledu na slobodno zidarstvo
sprovedena organizacija za najstroe suzdravanje od alkoholnih opojnih pia
guturalan (lat. guttur, gutturalis) grleni, koji se tie grla; guturalni glasovi gram. grleni glasovi, stranjonepani suglasnici ili velari (k, g, h)
guvernal (fr. gouvernail krma, kormilo)
naprava koja slui za upravljanje biciklom ili motociklom; upravlja na
biciklu ih motociklu
guvernanta (fr. gouvernante) odgajateljica, privatna uiteljica
guvernati (tal. governare) upravljati,
vladati
guverner (fr. gouverneur) glavni zapovjednik vojnog okruga (ili: provincije,
kolonije, grada ili utvrde); u Sjev.
Americi: najvii dravni slubenik,
upravitelj npr. banke; namjesnik, odgajatelj (prineva itd)
guvernirati (fr. gouverner, lat. gubernare) upravljati; rukovati, rukovoditi; vladati; odgajati
guvernman (fr. gouvernement) vlada,
oblik vladanja: uprava; uprava neke
pokrajine, namjesnitvo, upraviteljstvo; upravno podruje, vojni okrug;
stan upravitelja, namjesnika i si.
gvacet (tal. guazzeto) umokac, "ajngemahtes"; gula; paprika
gvajak (p. guayaco, lat. Guaiacum officinale, sanctum) bot. drvo koje raste
u tropskim krajevima June Amerike
i Indije, visoko do 15 m.; sadri smolastu tvar od koje se dobiva gvajakol
i gvajacen (kora mu se prije upotrebljavala kao lijek protiv reumatizma
i sifilisa); smola toga drveta
gvajakol (p. guayaco, lat. oleum ulje)
farm. tvar koja se dobiva od smole
gvajaka, najvaniji sastojak kreozota; lijek protiv tuberkuloze plua

516

gva-slikarstvo
gvajula (p. guayule) bot. nizak grm
podrijetlom iz Meksika, uzgaja se radi dobivanja kauuka
gvako (p. guaco) bot. biljka u Novoj
Granadi, slui kao protuotrov od
zmijskog ujeda
gvanako (p. guanaco) zool. vrsta lamedeve u Junoj Americi, ivi jo i sad
u divljem stanju
gvarana (p. guarana) farm. smea pasta koja se priprema od sjemena
junoamerike biljke Paullinia sorbilis i slui kao lijek protiv glavobolje,
a razrijeena u vodi kao pie za
okrjepljenje, slino kavi i aju
gvaranin (p. guarana) kem. alkaloid
koji se nalazi u gvarani; kofein
gvarapo (p. guarapo) provreli sok eerne trske, pivo Junoamerikanaca
gvardaman (tal. guardamano) kona
rukavica za zatitu dlana od uboda
igle pri ivanju jedara
gvardijan (tal. guardiano, lat. guardianus) uvar, straar; poglavar u franjevakim i kapucinskim samostanima; biskupov zastupnik za vrijeme vakancije (u Engleskoj)
gvardinfante (tal. guardinfante) "uvar
djeteta", iroka enska gornja haljina
koja sprjeava primjeivanje trudnoe
gvarditi (tal. guardare) uvati, paziti
gvarneri glaz. vrsta violine (nazvana
po glasovitim graditeljima tih instrumenata iz talijanske obitelji Gvarneri
gva (tal. guazzo, fr. goauche) slik. slikanje vodenim bojama koje su pomijeane s gumom i s neto meda; slue
kao neprozirne boje, a upotrebljavaju
se poglavito za radove iz podruja
primijenjene umjetnosti
gva-slikarstvo (fr. gouache, tal. guazzo) slikanje (ih: bojenje) gumiranim
vodenim bojama (osobito se primjenjuju u bojenju tapeta, lepeza i dr.)

gvelfi
gvelfi (tal. Guelfi, po njem. vojvodskoj
obitelji Welfen) pristae papinske politike u srednjovjekovnoj Italiji, protivnici gibelina; v. gibelini
gvineja (engl. guinea) nekadanji engleski zlatnik u vrijednosti od 21 ilinga, nazvan po zlatom bogatoj Gvineji (Afrika), zato to su prvi zlatnici

517

gvire
kovani od zlata donesenog iz nje;
vrsta pamune indijske tkanine;
med. vrsta groznice koja vlada u
Gvineji i koja je slina tzv. utoj
groznici
gvint (njem. Gevvinde) meh. zavoj (na
vijku, u matici)
gvire (njem.) medovina

H
H, h dvanaesto slovo hrvatske latinice
H kem. kratica za vodik (lat. hydrogenium)
h kratica za sat (lat. hora)
h. 1. kratica za hoc loco (lat.) na ovom
mjestu
h. m. kratica za hoc mense (lat.) ovog
mjeseca
ha kratica za hektar
habanera (p. Habana Havana, habanera) vrsta panjolskog plesa, podrijetlom iz Havane (Kuba)
habeas corpus actus it. habeas korpus aktus (lat.) "treba imati tijelo",
poetne rijei engleskog zakona iz
1679. g. po kojem nijedan engleski
podanik ne moe bez sudske istrage
biti zadran u zatvoru, a ako nije
okrivljen za zloin koji povlai smrtnu kaznu, moe nakon 24 sata uz
davanje jamstva traiti putanje na
slobodu; ovaj zakon parlament moe
u izuzetnim prilikama privremeno
staviti izvan snage
habeas tibi (lat.) "ima sebi", tj. eto ti,
pripii sam sebi (posljedice nekog
svog postupka)
habeat sibi (lat.) neka mu bude (kad
ba hoe), neka pripie sam sebi
habemus papam (lat.) "imamo papu",
usklik kojim se u Petrovoj crkvi u
Rimu objavljuje narodu ime novog,
u konklavi izabranog pape
habeniks (njem. haben imati, nichts
nita) siromah, goljo
habilitacija (lat. habilitatio) osposobljavanje; stjecanje prava na dranje pre-

davanja na sveuilitu; prav. sudsko

priznanje pravne sposobnosti
habilitacijska rasprava v. pod habilitirati se
habilitet (lat. habilitas) spretnost, okretnost, sposobnost; pravo dranja
predavanja; habilitet svjedoka prav.
zakonom priznata sposobnost svjedoka da moe davati iskaze na sudu
habilitirati se (lat. habilitare) originalnom znanstvenom raspravom (habilitacijskom raspravom) i pristupnim
predavanjem dokazati svoju sposobnost za sveuilinog predavaa
habit (lat. habitus) 1. odjea, nonja; 2.
odjea nekih katolikih redovnika
habitualan (lat. habitus stav, fr. habituel) stalan, uobiajen, koji je preao
u naviku
habitus (lat, habitus) 1. dranje tijela,
izgled, ponaanje; 2. med. tjelesna
graa
habn (njem. Haben) trg. primanje, potraivanje; Soli und Haben it. zol
und habn (njem.) dugovanje i potraivanje
Had (gr. Haides) mit. grki bog podzemnog svijeta; pren. podzemni svijet, grob, smrt
hadis (ar.-tur. ha dim) muslimanska
tradicija, izreke i djela koja se pripisuju Muhamedu ih njegovim najbliim suradnicima
hadum (ar.) ukopljenik, eunuh; sluga
hadi (ar. had) v. hadija
hadija (ar. had, hadi) muslimanski
hodoasnik koji je posjetio Meku ih

hadiluk
kranski hodoasnik koji je posjetio
Jeruzalem
hadiluk (ar.-tur.) hodoae u sveta
mjesta (u Meku i Jeruzalem)
haf (dan. Hav, njem. Haff) zaljev na
rijenom uu, odvojen od mora uskim i dugakim obalnim pojasom
hafija (tur. hafije tajna) pijun, detektiv
hafiz (ar.) kod muslimana: onaj koji zna
napamet cijeli Kur'an ili druge znamenite pjesme; poasno ime znanstvenika
hagio- (gr. hagios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: svetost, sveti
hagioglipt (gr. hagios, glyptos izrezan
u drvetu, bronci ili kamenu) kip sveca
hagiograf (gr. hagios, grafo piem)
pisac hagiografija
hagiografa (gr. ta hagiografa) mn.
knjige Starog zavjeta, osim Pentateuha i Proroka
hagiografija (gr. hagios, grafo piem,
opisujem) ivotopis kranskih svetaca
hagiolatrija (gr. hagios, Iatreia tovanje, oboavanje) tovanje svetaca,
sluenje svecima
hagiolog (gr. hagios, logos) v. hagiograf
hagiologija (gr. hagios, logia nauavanje) nauavanje o svecima; zbirka
pria o svecima; takoer: = hagiografija
hagiomahija (gr. hagios, mache borba)
borba protiv tovanja svetaca
hagiotika (gr. hagios) teol. nauavanje
o nainu kako postati boljim
haj(e)riger (njem. Heuriger) ovogodinje vino
hajdlberki ovjek (lat. Homo heidelbergensis) praovjek iz doba srednjeg kvartara, rekonstruiran po nekim nalazima kraj Heidelberga
hajduk (ar. hajdud, mad. hajdu) prvobitno: odmetnik koji se borio protiv

519

half
turskih nasilnika, borac za slobodu;
danas: odmetnik od vlasti i zakona;
kod Turaka: razbojnik; kod Maara:
lako naoruan pjeak; sluga u maarskom narodnoj nonji, glasnik,
vjesnik
hak (ar.) ono to je pravo, to je pristojno; plaa; porez, namet
hakara (p. hacara, jacara) vrsta romance koja se pjeva; napjev za takvu
romancu; ples koji se izvodi po takvom napjevu
hakenkrojc (njem. Hakenkreuz) kukasti kri (simbol nacistike Njemake); usp. svastika
hakim (ar.) mudrac, filozof; titula lijenika i sudaca; usp. heim
haktok (njem. hacken sjei, Stock
panj) mesarski panj; naprava s kukama za razapinjanje zaklane stoke
radi deranja koe i paranja
hala (njem. Halle trijem, dvorana) u
tvornicama: velika dvorana (obino
sa staklenim zidovima) u kojoj se
nalaze strojevi i dr.
halastian (gr. chalastikos koji olabavljuje) koji omekava, omekavajui
halaza (gr. chalasa) bot. mjesto u sjemenom zametku gdje ulazi ilnini
snopi
halazion (gr. chalasion dem. od chalasa) med. kronina upala lijezda
lojnica na vjei, jemenac
halazis (gr. chalasis) med. mlitavljenje,
labavljenje, malaksavanje
halazozis (gr. chalasa) med. oblikovanje (ili: stvaranje) jamenca na vjei
halbcilinder (njem. halb pola) polucilindar (vrsta mukog eira polukuglastog oblika za sveane prigode)
halbtarke (njem. halb pola, stark jak)
"polujaki", "nedorasli", naziv za mladia koji nee raditi, tj. besposliar,
lijenina, razbija
haleluja (hebr. hallai) v. aleluja
half (engl. half polovica; sredina) port,
igra srednjeg reda, tj. igra koji po-

half-blood
mae i obrani i napadu; centarhalf
srednji pomaga
half-blood it. haf-blad (engl.) port.
polukrvno grlo, polukrvan konj
half-linija (eng. half-line srednja linija)
srednji red, pomoni red
half-penny it. haf-peni (engl.) novac
od 1/2 penija
halff-dollar it. haf-dolar (engl.) novac
od 1/2 dolara
halftime it. halftajm (engl. half pola,
time vrijeme) port. 1. poluvrijeme,
polovica igre; 2. odmor izmeu prve
i druge polovice igre (utakmice)
halibeati (gr. chalyps elik, lat. chalybeata) mn. elini preparati
halibografija (gr. chalyps gen. chalybos elik, grafo crtam, slikam) elikorez
halieutika (gr. halieutikos ribarski, e
halieutike ribarski zanat) 1. vjetina
lovljenja riba; pren. umijee pridobivanja ljudi; 2. pjesma o ribarenju
haligrafija (gr. hals gen. halos sol, grafo opisujem) opis, opisivanje solana
halikofilit (gr. chalkos bakar, fyllon
list, lithos kamen) min. bakreni tinjac
halikoza (gr. chalix gen. chalikos kamiak, ljunak) med. pluna bolest
zbog udisanja praine
halitozan (lat. halitosus) parovit, pun
pare; vlaan od znoja
halkantit (gr. chalkos bakar, anthos
cvijet) kem. modra (plava) galica, sulfat bakra
halkelefantin (gr. chalkos bakar, elefas slon) masa od slonove kosti i
bronce
halkionski dani vrijeme oko zimskog
solsticija (suncostaja) kad je more posve mirno i kad ptica vodomar (gr.
halkyon), prema vjerovanju starih,
gradi svoje gnijezdo
halkograf (gr. chalkos bakar, grafo crtam, slikam) bakrorezac

520

haloidi
halkografija (gr. chalkos bakar, grafo
crtam, slikam) bakrorez
halkokemigrafija (gr. chalkos bakar,
chemeia, grafia) v. halkotipija
halkopirit (gr. chalkos bakar, pyrites
kremen) min. sulfid bakra i eljeza,
najea rudaa bakra, sadri gotovo 1/2 bakra, bakreni pirit
halkotipija (gr. chalkos bakar, typos
otisak, slika) kemijsko pretvaranje
crtea izraenog na bakrenoj ploi u
reljefan bakreni kalup od kojeg se
kasnije na tiskarskom stroju moe
uzeti proizvoljan broj otisaka
halkozin (gr. chalkos bakar) min. crn
i tamnometalan sulfid bakra
haima (gr. haima skok, skakanje) japanska igra na ahovskoj ploi sa
dva, tri ili etiri igraa, sastoji se u
tome da jedna strana premjesti svoje
figure na protivnika polja
halo (engl. hallo) 2. hej! uj! sluaj! (uobiajeni nain dozivanja i oslovljavanja, osobito telefonom)
halo (gr. halos) 1. okruglo mjesto, gumno; fiz. bijeli ili obojen krug (prsten)
oko Sunca i Mjeseca; med. crven
krug oko bradavice na dojci
halo- (gr. hals gen. halos) 3. predmetak
u sloenicama sa znaenjem: sol
halofiti (gr. hals, fyton biljka) bot. biljke koje uspijevaju u slanim predjelima, osobito na morskim obalama
halogen (gr. hals, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. element, ili drugi radikal koji tvori sol
u spoju s nekom kovinom; halogeni
elementi brom, fluor, jod i klor (zato
to oni s kovinama daju izravno soli)
halografija (gr. hals, grafo opisujem)
opisivanje soli; opisivanje solana
haloidi (gr. hals, eidos oblik) mn. kem.
brom, fluor, jod, klor i dr. = haloidni
elementi; haloidne soli soli koje nastaju spajanjem jednog haloida s jednom kovinom, npr. natrijev klorid ili
kuhinjska sol

halokemija
halokemija (gr. hals, chemeia) kemija
soli
haloksilin (gr. hals, xylon drvo) puani i minski barut od drvene strugotine natopljene u feridicijankaliju
halologija (gr. hals, logia znanost)
kem. znanost o solima
halomantija (gr. hals, manteia prtkazivanje, gatanje) proricanje po soli,
gatanje u sol
halometar (gr. hals, metron mjerilo)
solna vaga, areometar za odreivanje
stupnja slanosti slane vode
halometrija (gr. hals, metria mjerenje)
mjerenje slanosti solne otopine; odreivanje koliine alkohola u pivu pomou njegove sposobnosti otapanja
kuhinjske soli
halopega (gr. hals, pege izvor) slani
izvor
haloskop (gr. hals, skopeo promatram)
solna vaga, sprava za odreivanje koliine soli u slanoj vodi prema njezinoj specifinoj teini
halotehnika (gr. hals, tehnike) znanost o dobivanju i proizvoenju soli
haloterme (gr. hals, thermos topao) izvori tople slane vode
halsband (njem. Hals vrat, Band traka)
ovratnik; pasja ogrlica
haltere (gr. halteres) mn. olovne dralice (kugle) koje se dre u rukama
pri vjebanju u skakanju; takoer:
gimnastike motke za odravanje
ravnotee
halucinacija (lat. hallucinatio trabunjanje) privienje; psih. predodba
koju smatramo opaanjem predmeta
i dogaaja koji ne postoje (posljedica
bolesne razdraenosti sredinjeg ivanog sustava); najee su halucinacije osjetila vida (vizije) i osjetila
sluha, a rjee osjetila dodira, mirisa
i okusa; usp. iluzija
halucinirati (lat. hallucinari) imati privienja, opaati predmete i dogaaje koji ne postoje

521

han
halurgija (gr. hals sol, ergon djelo) v.
halotehnika
halva (ar.) alva orijentalni slatki od
meda, eera, krobnog brana, masti i dr.; eten halva poslastica od
lanenog sjemena i dr.
ham (ma.) glavni dio konjske opreme
za prezanje pred kola
hama (gr. hamma vrpca, zamka) med.
uteg
hamada (ar.) pusta kamenita saharska
visoravan bez pijeska
hamadrijada (gr. hamadryas) mit.
umska nimfa ili nimfa drveta koja
sa svojim drvetom ivi i umire
hamakromija (gr. hama istodobno,
chroma boja) tisk. istodobno tiskanje
u vie boja, viebojni tisak
hamaza (ar.) zbirka staroarapskih junakih pjesama
hambir (tur. hampa, hempa druba) povorka, niz, skupina (ljudi ili ivotinja)
hamburger (prema njem. gradu Hamburgu) 1. vrsta slanine; 2. vrsta vinove loze i groa; 3. u engleskom
jeziku: peeno mljeveno ili kosano
govee meso koje se prodaje kao obrok izmeu razrezanog peciva s malo
salate
hamburgirati (njem. Hamburg) zranim bombardiranjem sruiti do temelja; engleski izraz kao odgovor na
njemaki koventrirati (Coventry) budui da je njemaki grad Hamburg
bio veoma uniten zranim bombardiranjem
Hamiti mn. potomci Hama, drugog Noinog sina (Post 10), praoca Etiopljana, Egipana, Feniana i dr.
Hamlet legendarni danski kraljevi,
prema Sachsu Gramaticu ivio je
500. g. pr. n. e.; glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije; tip inteligentna ili neodluna mladia
han (tur.-tatar. han) v. kan

handbal
handbal (njem. Handball) port, rukomet, igra slina nogometu; igra se
najvie u Njemakoj
hands off it. hendz of! (engl.) k sebi
ruke!
hangar (fr.) staja, upa, spremite za
kola; osobito: spremite za letjelice
hank (engl.) engleska mjera za duinu
konca, i to: za pamuni konac =
768,08, za vunicu = 512,06 m, za kudjeljin i laneni konac u Engleskoj =
2743,17 m, u Irskoj = 3291,81 m, za
upredenu svilu = 3043,09 m
Hannibal ante (ad) portas (lat.) "Hanibal pred vratima" (usklik strave
kad se kartaanski voda Hanibal
211. pr. n. e. pribliio sa svojim etama Rimu); pren. prijeti velika opasnost
Hansa it. Hanza (njem.) trgovinski savez sjevernonjemakih gradova u
srednjem vijeku
Hansabund it. Hanzabund (njem.) savez njemakih trgovaca, obrtnika i
industrijalaca, osnovan 1909. u Berlinu
hansem engl. dvokohce s koijaevim
sjedalom straga i vie sjedala za putnike (naziv prema konstruktoru,
engl. arhitektu J. A. Hansomu)
hansvurst (njem. Hanswurst) lakrdija,
komedija
hanzeati (njem. Hanseaten) mn. lanovi Hanse; stanovnici i, u uem smislu, vojnici triju njem. slobodnih
"hansa-gradova" (Bremena, Liebecka
i Hamburga)
haomantija (gr. chaos zrak, manteia
proricanje, pretkazivanje) proricanje
prema zraku i vremenskim pojavama
hapaks (gr. hapax jednom, jedanput)
lingv. v. hapakslegomenon
hapakslegomenon (gr. hapax jedanput, lego kaem) lingv. "samo jednom
reeno", rije koja se samo jednom
javlja (osobito kod starih klasika)

522

hardware
haplografija (gr. haplos jednostavan,
grafo piem) "pojednostavljeno pisanje" izostavljanjem (pri pisanju i prepisivanju) istozvunih (homonimnih)
slova, slogova i rijei
haploskop (gr. haploos jednostavan,
skopeo gledam) opt. sprava za ispitivanje binokularnog gledanja
haplotomija (gr. haploos jednostavan,
tome rezanje) kir. obian, jednostavan rez
haploza (gr. haploo uinim razumljivim) pojednostavnjenje
haptian (gr. haptikos) opipni, koji se
tie dodira (osjetila dodira) ili mu pripada; haptina varka varka osjetila
dodira
harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik;
boem, pijanac; 2. trona i zaputena
kua
hara (tur. harad) glavarina (vrsta turskog poreza koji se svake godine naplaivao od svakog nemuslimana)
harakiri (jap-) samoubojstvo rezanjem
trbuha (japanski obiaj, osobito kod
lanova tzv. "vieg drutva")
haranga (fr. harangue) svean govor,
govor pred gomilom ih vojnicima; nagovaranje, podbadanje, hukanje
haranger (fr. haranguer) govornik pred
gomilom ili vojnicima; podbada, huka
harangirati (fr. haranguer) drati svean govor; voditi glavnu rije; govoriti
pred gomilom ili vojnicima; otuda:
govorom raspaljivati i podbadati,
hukati, podjarivati, npr. harangirati mase
hard disk (engl. kruta ploa) magnetna
memorija raunala, mjesto u koje se
pohranjuju raunalni podaci; svojstvo
mu je veliki memorijski kapacitet i
kratko vrijeme pristupa podacima
hardov (ma. hordo) bava
hardware it. hardver (engl.) metalna,
eljezna roba, eljezarija; u elektronici: materijal koji ulazi u konstruk-

harem
ciju elektronskog raunala, pa i samo
raunalo
harem (ar.) 1. mjesto gdje nije svakom
doputen pristup (npr. hram u Meki);
2. poseban odio u muslimanskoj kui
u kojem borave ene
harfa (starovisokonjemaki harpha, novovisokonjemaki Harfe) glaz. jo kod
starih Egipana poznati trokutasti
glazbeni instrument s 3040 i vie
ica usklaenih po nainu dijatonike
ljestvice
Haribda (gr. Charybdis) v. pod Scila
harijentizam (gr. charis blagost) oznaavanje ega loeg blagim izrazom;
takoer: ala
haringa (eng. herring) zool. sle (Clupea harengus), morska riba iz porodice kotunjaa; vana trg. roba
haris (gr. charis) ljubav, ljupkost, umilnost, naklonost; usp. haritine
Harite (gr. Charites) mn. mit. grke
boice ljupkosti koje uljepavaju ljudski ivot; kod Rimljana = Gracije
harlekin (tal. arlecchino) lakrdija, aljivac; ovjek koji esto mijenja miljenje, prevrtljivac
harlekinada (fr. arlequinade) lakrdija,
lakrdijaka ala, komedija
harlekinijada (fr. arlequinade) ala,
lakrdija, poza; prevrtljivost, okolianje
harmatan veoma suh, topao i zaguljiv
vjetar u sjeverozap. Africi, pue poglavito od prosinca do veljae
harmica (ma. harmincz trideset) mjesto gdje se plaala carina (od trideset
krajcara); carina, carinarnica, mitnica
Harmodije i Aristogiton starogr.
junaci (6. st. pr. n. e.), atentatori na
tiranina Hiparha; slavljeni kao osloboditelji te im je bio podignut spomenik u Ateni
harmoni-elo (tal. harmonicello) glaz.
instrument s glasovirskim icama i
tonom slinim tonu harmonike

523

harmonist
harmonia praestabilita it. harmonija prestabilita (lat.) v. prestabilirana
harmonija
harmonian (gr. harmonikos) skladan, blagozvuan; sloan; harmonina proporcija mat. v. pod proporcija
harmonij (gr. harmonia sklad) glaz.
instrument slian orguljama, samo
manji od njih (umjesto piskova ima
metalne jezike koji proizvode ton
svojim titranjem)
Harmonija (gr. Harmonia) 1. mit. ki
Aresa i Afrodite, ena Kadmova; od
njega je dobila kao svadbeni dar ogrlicu koju je napravio Hefest, a koja
onome kod koga je donosi razne nesree; 2. astr. asteroid otkriven 1856.
gharmonija (gr. harmonia) 1. sklad,
skladnost, suglasje; pravilan odnos
izmeu dijelova neke cjeline; 2. glaz.
spajanje razliitih tonova u skladnu
cjelinu; svi akordi u vieglasnom
glazbenom stavku; pravilan odnos izmeu pojedinih tonova glazbenog
djela; znanost o harmoniji ili harmonika znanost o zakonima po kojima
se stvaraju i povezuju akordi; 3. pren.
sloga, slaganje, podudaranje
harmonika (gr. harmonia sklad) 2.
ime raznih glazbenih instrumenata
na kojima se proizvode tonovi razvlaenjem, puhanjem (v. mundharmonika) itd.; kemijska harmonika ton
to ga proizvodi plamen vodikova plina u staklenoj cijevi
harmonika (gr. harmonike znanstveno poznavanje glazbe) 1. glaz. v. pod
harmonija
harmonirati (gr. harmonia sklad) biti
u skladu, biti usuglaen s kim, slagati se, biti u prijateljskim odnosima
harmonist (gr. harmonia sklad) majstor u harmoniji, slikar ih glazbenik
koji harmoniju osjea i izraava u
djelima

harmonisti
harmonisti (gr. harmonia sklad) v.
harmoniti
harmoniti (gr. harmonia sklad) lanovi socijalistiko-pijetistike sljedbe u SAD-u (nazvani po tome to su
htjeli uspostaviti ivotnu "harmoniju", tj. prvobitnu istou i to su nevjenano ivjeli u imovinskoj zajednici)
harmonizirati (gr. harmonia sklad)
glaz. melodiju obraditi prema zakonima o harmoniji, uskladiti; pren.
usuglasiti, sloiti
harmonometar (gr. harmonia sklad,
metron mjera, mjerilo) instrument za
odreivanje blagozvunosti
Haron (gr. Charon) mit. laar u podzemnom svijetu koji je umrle prevozio na onaj svijet preko rijeke Aheronta ili Stiksa, za to su mu plaali
jedan obol koji su mrtvima stavljali
u usta; prikazivan kao sijed starac s
dugom bradom
Harpagon ime krca u Molierovoj komediji "L'Avare"; pren. krtac
Harpija (gr. Harpyia) mit. ime krilatih, kao vjetar brzih udovita (pola
djevojke, a pola ptice grabljivice),
simboli nezasitne pohlepe zato to su
grabila sve to stignu
harpun (engl. harpoon) 1,201,50 m
dugo koplje sa eljeznim iljkom u
obliku osti, dugim 6090 cm, slui
za lov na kitove
harpuna (engl. harpoon) baca harpuna
harpunaa (engl. harpoon) lovljenje ribe ostima
harpunirati (fr. harponner) bacati harpun; loviti ribu ostima
Harun Al-Raid poznati bagdadski kalif (89 st.) tip idealno dobrog vladara
Harvardovo sveuilite (engl. Harvard University) najstarije sveuilite u SAD-u (Cambridge, Massachusetts), utemeljeno 1636.

524

hausfrajnd
hasidizam (hebr. hasidim poboni) vjerski mistiki pokret Zidova u istonim europskim zemljama, utemeljen
na istoimenom pokretu Zidova iz 2.
st.
hasmonejci (hebr.) pristae Jude Makabejca u borbi protiv Sirijaca; lanovi id. sekte koja je ostala vjerna
starom i ne priznaje rabinski zakon,
rairena po slavenskim zemljama
hai (ar.) opojno sredstvo koje se priprema od cvjetova indijske konoplje;
na Istoku ga piju ili pue radi izazivanja pohotljivosti
hat (ind.) indijska mjera za duinu, =
1/2 jarda = 0,457 m
hat-trick it. het-trik (engl.) port, u
nogometu: tri zgoditka istog igraa
na jednoj utakmici
hata (rus.) maloruska seljaka kua
hatalija (tur. hataly) osoba koja donosi
nesreu
hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, muslimanski vjerouitelj; 2. govornik
uope
hatierif (tur.-perz.) svojeruno pisano
sultanovo nareenje koje se mora odmah izvriti, najvii turski dravni
ukaz
haubica (e. houfnice, njem. Haubitze,
tal. obizzo, fr. obus) prvobitno: drvena sprava za bacanje kamenja; voj.
vrsta topnikog orua (topa) krae
cijevi, slinog merzeru, kalibra 100,
305 i 420 milimetara, sa zakrivljenom i ubacnom putanjom; upotrebljava se za gaanje ciljeva koji se nalaze, npr. iza nekog brda i koje topnik ne vidi izravno; top-haubica topniko oruje konstruirano da moe
gaati i ubacnom i poloenom putanjom
hauptman (njem. Hauptmann) kapetan
haupttrefer (njem. Haupttreffer) glavni zgoditak
hausfrajnd (njem. Haus kua, Freund
prijatelj) kuni prijatelj (esto u pod-

hausfrau
rugljivom smislu: ljubavnik domaice; dosadnjakovi koga se je teko
otresti)
hausfrau (njem. Haus kua, Frau gospoda) kuevlasnica, kuegazdarica
hausher (njem. Hauskua, Herr gospodar) kuevlasnik, kuegazda
hausklajd (njem. Haus kua, Kleid haljina) kuna haljina
haustus (lat. haustus crpenje; gutljaj)
med. lijek koji treba popiti najednom
hauzmajster (njem. Haus-meister) pazikua, kuepazitelj
havana vrsta finih cigara od duhanskih
listova s otoka Kube (naziv po Havani, glavnom gradu Kube)
have (lat. have, ave) v. ave
havelok (engl. havelock) vrsta mukog
poluogrtaa bez rukava (nazvana po
engl. generalu Havelocku, 1795
1857)
havlija (tur. havli upav, pamuan) runik; pamuan, rutav pokriva; ogrta
havra (tur.) idovski hram, sinagoga
hazan (hebr. chasan) pjeva u sinagogi
hazard (fr. hasard, tal. azzardo) sluaj;
srea, igra na sreu; smjeh pothvat;
hazardna igra igra na sreu, svaka
igra za novac kartama, kockama ili
brojevima iji rezultat jedino ili uglavnom zavisi od sree
hazardirati (fr. hasarder) stavljati na
kocku, izlagati se opasnosti, poduzimati na sreu; kockati se u novac
Hazari mn. nomadska plemena turkijske jezine skupine uz obale Volge;
krajem 8. st. preli na idovsku vjeru; u 10. st. nestali kao samostalan
narod
hazena (e. hazeti bacati) port, enska igra nogometnom loptom u kojoj
sa svake strane sudjeluje po sedam
igraica, slina nogometu, rukomet
za ene
hazma (gr. chasma) ponor; razjapljivanje usta, zijevanje

525

hebraizam
hazmodija (gr. chasmodes koji stalno
zijeva) med. bolest zijevanja, neodoljivo zijevanje
hazmus (gr. chasma) med. v. hazmodija
hazna (perz.) blagajna, riznica
heautognozija (gr. heautu sebe, gnosis spoznaja) spoznavanje samoga sebe, samospoznaja
heautonomija (gr. heautu sebe, nomos
zakon) v. autonomija
heautontimorumenija (gr. heautu sebe, timoreisthai kanjavati, muiti)
muenje samog sebe, samomuenje
Heavisideov sloj it. Hevisajdov ... (A.
W. Heaviside, britanski fiziar, t
1923) sloj ioniziranih estica od 50
do 100 milja iznad Zemlje koji djeluje
kao reflektor (odbija) beinih valova i primorava ih da se kreu slijedei oblik Zemlje
Heba (gr. Chbe) 1. mit. starogrka boica mladosti, peharnica olimpijskih
bogova (prije Ganimeda); prikazivana s vrem i aom od koljke (rimska Juventus); 2. astr. asteroid otkriven 1847. g.
hebefrenija (gr. hebe stasalost, fren
gen. frenos dua) med. mladenako
ludilo (obino izmeu 16. i 30. godine)
hebetirati (lat. hebetare) otupiti, zatupiti; zaglupiti, zaglupljivati; hebetudo uisus it. hebetudo vizus (lat.)
med. slabost vida; hebetudo mentis
(lat.) med. slaboumnost; hebetudo
sensus it. hebetudo senzus (lat.)
med. otupjelost, oslabljenost osjetila
hebraicitet (lat. hebraicitas) poznavanje hebrejskog jezika; osobitost hebrejskog jezika
hebraizam (lat. Hebraeus idov) starija
idovska religija (za razliku od mlade, judaizma); osobitost idovskog
jezika; idovski karakter i nain miljenja
hebraizam hebrejski izraz u nekom nehebrejskom jeziku

hebrajika
hebrajika pisana djela o hebrejskom
jeziku i kulturi;
Hebrej idov
hec (njem. Hetze hajka) zanimljiv dogaaj; ala, glupost
Hectora quis nosset, si felix Troia
fuisset it. Hektora kvis noset, si
feliks Troia fuisset (lat.) Tko bi znao
za Hekotra, da je Troja bila sretna
(Ovidije), smisao izreke je da veliki
dogaaji raaju velike ljude
hedipatija (gr. hedys sladak, pathos
osjeaj, uvstvo) 1. osjeaj slasti (ugode), ugodnost, udobnost; 2. odanost
ugodnom i raskonom ivotu, sladostrasnost
hedizma (gr. hedysma zain) farm.
sredstvo za razrjeivanje i zaslaivanje lijekova
hedonal (gr. hedone zadovoljstvo, ugoda) med. nekodljivo uspavljujue
sredstvo
hedonija (gr. hedone zadovoljstvo,
ugodnost) med. bolesna veselost, bolesna razdraganost
hedonisti (gr. hedone) fil. pristae hedonizma
hedonizam (gr. hedone zadovoljstvo,
ugodnost) fil. teorija koja smatra da
je osjetilno uivanje i zadovoljstvo
najvie dobro i, prema tome, pobuda
i svrha, motiv i cilj cjelokupnog naeg
djelovanja; usp. epikurejizam
hedrika (gr. hedra stranjica) med.
sredstvo (ili: lijek) protiv bolova u
debelom crijevu
hedrocela (gr. hedra stranjica, kele
bruh, kila) med. kila debelog crijeva
hedira (ar. hidret) v. hedra
hedra (ar. hidret) Muhamedov bijeg
iz Meke u Medinu (15. VII. 622. n.
e.); od toga dana muhamedanci raunaju svoje godine
Hefest (gr. Chfaistos) mit. bog vatre i
onih mehanikih vjetina za koje je
potrebna vatra, nebeski kova, sin

526

heimarmene
Zeusov i Herin, mu Haritin (u "Ilijadi") ili Afroditin (u "Odiseji"); stasom
slab, hrom, ali jakih miia, ivi na
Olimpu kao Zeusov peharnik (posluitelj), a tu ima i svoju kovanicu
(kod Rimljana: Vulkan)
heftemimeres (gr. hepta sedam, emipola, polu-, meros dio) metr. od sedam i pol polovica ili tri i pol stope,
osobito: cezura u heksametru koja
se nalazi poslije tri i pol stope ih u
etvrtoj stopi
hegelizam fil. filozofija G. W. F. Hegela
(17701831) i njegovih pristaa ija
je jezgra panlogizam, shvaanje da
su miljenje i bie (postojanje) istovjetni
hegelovac pristaa hegelizma
hegemonija (gr. hegemonia) voenje,
upravljanje, vodstvo, vrhovno zapovjednitvo, nadmo, prevlast, prednost, osobito jedne monije drave
nad ostalim saveznim dravama, ili
nekog jaeg stalea prema drugim
staleima
hegemonikon (gr. hegemonikon) fil.
kod stoika: najvia duevna sila ije
je sjedite u srcu, a koja je izvor predodbi, misli i htijenja, kao i jedinstvene veze psihikih funkcija
hegemonist (gr. hegemoneuo vodim,
vladam) onaj koji sprovodi hegemoniju, pristaa hegemonije
Heil! it. hajl (njem.) ivio!
heilalgija (gr. cheilos usna, algos bol)
med. bol usne, usnobolja
heilitis (gr. cheilos usna) med. upala
usana
heiloplastika (gr. cheilos usna, plastike vjetina uobliavanja) umjetno,
operativno pravljenje (krpanje) oteene ili nepravilne usne
heiloshiza (gr. cheilos usna, schisis
rascjep) razrezana, raspuknuta usna,
"zeja usna"
heimarmene (gr. heimarmene) sudbina

heirijatar

527

heirijatar (gr. cheir ruka, iatros lijenik) onaj koji lijei rukama, tj. vidar,
ranar, kirurg
heiro- (gr. cheir ruka) v. pod hiroheiroskopija (gr. cheir ruka, skopeo
promatram) v. hiromantija
heirospazam (gr. cheir ruka, spasmos
gr) med. pisarski gr u prstima ih
cijeloj ruci (nastaje zbog dugog pisanja ili nepravilnog dranja ruke)
heirotonija (gr. cheirotonia ispruenost ruke) glasovanje dizanjem ruke; takoer: = hirotonija
hekatomba (gr. hekaton sto, bus gen.
boos vol, hekatombe) 1. kod Grka:
rtva od sto volova; 2. pren. velika i
sveano prinesena rtva velikog broja
ljudi
hekatonheiri (gr. hekaton sto, cheir
ruka) mn. mit. "storuk", tri divovska
sina Urana i Geje (Kotos, Brijarej ili
Egeon, Gijes ili Giges) koji su pomagali Zeusu u borbi s titanima i kasnije ih uvali u Tartaru; centimani
hekatostilon (gr. hekaton sto, stylos
stup) arhit. hodnik sa sto stupova
heklati (njem. hakeln) kukiati, kakati
heks- (gr. hex) predmetak u sloenicama sa znaenjem: est, estoheksaedar (gr. hex est, hedra osnova)
geom. kocka
heksafilan (gr. hex, fyllon list) bot.
estolistan, sa 6 listova
heksaginija (gr. hex est, gyne ena)
mn. bot. "estoene biljke", biljke sa
est stupica
heksagon (gr. hexagonon) esterokut
heksagonalan (gr. hexagonios) esterokutni; min. heksagonalni kristalni
sustav tri jednake horizontalne osi
koje se sijeku pod kutom od 60 i
jedna njima okomita os; usp. teseralni, tetragonalni, rombini, monoklinski, triklinski
heksagram (gr. hex est, gramma geometrijska slika, matematiki lik) e-

hektar
sterokraka zvijezda (lik sastavljen od
dva istostranina trokuta meusobno prekriena, znak za raspoznavanje kod pitagorejaca)
heksakord (gr. hex, chorde ica, struna) glaz. = seksta; takoer: instrument sa est ica
heksametar (gr. hexametros koji se
sastoji od est stopa, to hexametron)
metr. stih od est stopa od kojih su
prve etiri daktili ili spondeji, peta
daktil (rjee spondej), a esta spondej ili trohej; epski stih Grka i Rimljana
heksandrija (gr. hex, aner gen. andros
ovjek, mu) mn. bot. "estomune
biljke", biljke iji cvjetovi imaju 6 slobodnih pranikih niti (VI. klasa Linneovog sustava biljaka)
heksangularan (gr. hex est, lat. angularis kutni) geo. esterokutan, koji
ima est kutova
heksapetalan (gr. hex, petalon list)
bot. sa est latica
Heksapla (gr. hexaplus esterostruk)
knjiga koja sadri prijevod Svetog pisma na 6 jezika (u 6 stupaca)
heksapodi (gr. hex, pus gen. podos noga) mn. zool. ivotinje sa est nogu =
kukci, insekti
heksapteri (gr. hex, pteron krilo) mn.
zool. kukci sa est krila
heksarh (gr. hex, archo vladam) lan
vlade estorice
heksasilabian (gr. hex, syllabe slog)
estosloan, od est slogova (rije)
heksastilon (gr. hex, stylos stup) graevina (ili: dvorana) sa est stupova
Heksateuh (gr. hex, teuchos knjiga)
"koji se sastoji od 6 knjiga", naziv za
5 Mojsijevih knjiga (usp. Pentateuh)
i Knjigu Jouinu
heksenus (njem. HexenschuB) med.
probadanje u kriima, kriobolja
hektar (gr. hekaton sto, lat. area povrina) mjera za povrinu = 100 ara,
104 m 2

hektograf
hektograf (gr. hekaton sto, grafo piem) stroj za umnoavanje spisa i
crtea
hektografirati (gr. hekaton sto, grafo
piem) umnoavati rukopise na hektografu
hektogram (gr. hekaton sto, gramma
teina, uteg, 1/24 unce) uteg od 100
grama
hektolitar (gr. hekaton sto, litra mjera
za teinu i za tekuinu, lat. libra)
mjera za tekuine =100 litara
hektometar (gr. hekaton sto, metron
mjera) mjera za duinu = 100 metara
Hektor (gr. Hektor) sin Prijama i Hekube, mu Andromahin, najvei trojanski junak, ubio ga Ahil
Hekuba (gr. Hekabe) trojanska kraljica, Prijamova ena, Hektorova mati
Hel mit. skandinavska boica smrti i
podzemlja
Hela (gr. Helle) mit. ki beotskog kralja Atamanta i Nefele; bjeei ispred
okrutne maehe Inone na zlatorunom ovnu u Kolhidu padne s ovna i
udavi se u morskom tjesnacu (koji je
kasnije prema njoj nazvan Helespont
Helino more)
hela (tur. helak) propast, nesrea; propalica, upropaten ovjek, neradnik,
besposliar, nevaljalac; prid. lo, pokvaren
Helada (gr. Hellas) Grka, osobito stara, klasina Grka
helebarda (fr. hallebarde) starinsko
srednjovjekovno koplje sa sjekiricom
pri vrhu (ispod iljka), bojna sjekira
helebardar (fr. hallebardier) kopljanik
naoruan helebardom
heleborizam (gr. helleboros kukurijek)
med. ienje crijeva kukurijekom
Helen (gr. Hellen) mit. sin Deukalionov i Pirhin, kralj u Ftiji, praotac
Helena po ijim su sinovima (Eolu,
Doru, Jonu i Aheju) nazvana staro-

528

helidonija
grka plemena: Eoljani, Dorani, Jonjani i Ah ej ci
Helena (gr. Helene) mit. ki Lede (ene
spartanskog kralja Tindareja) i Zeusa, sestra Kastora i Poluksa, ena
kralja Menelaja, poznata po svojoj
ljepoti; oteo ju je Pari (povod Trojanskom ratu)
Heleni (gr. Hellenes) mn. stari Grci
helenist (gr. Hellen, Helen, Grk) 1. poznavatelj starogrkog jezika; 2. grki idov, ili Grk koji je primio idovsku vjeru; 3. helenisti pisci u razdoblju od Aleksandra Velikog do cara
Augusta koji su, roeni na Istoku,
primili od Grka jezik i kulturu; 4.
filozofi koji se bave starogrkom povijeu i starogrkim jezikom (grecisti)
helenizam (gr. Hellenes) osobitost starih Grka, posebno s obzirom na jezik,
obiaje i kulturu; u uem smislu: razdoblje grke knjievnosti i kulture
od smrti Aleksandra Velikog do cara
Augusta; usp. grecizam
helenizirati (gr. hellenizo) pogriti,
provoditi helenizaciju; ugledati se na
grki jezik i nain ivota; usp. grecizirati
helenofil (gr. Hellen Grk, filos prijatelj, ljubitelj) prijatelj Grka
heler (njem. Heller) filir (najsitnija novana vrijednost u Austro-Ugarskoj
dravi)
Helespont (gr. Hellespontos) "Helino
more" = Dardaneli; usp. Hela
heliciti (gr. helix zavojnica, spirala i
nastavak -ites) geol. okamenjeni puevi
helicitian (gr. helikos) zavojit, spiralan
helidonij(us) (gr. chelidon lasta) "lastin vjetar", topao vjetar poetkom
proljea
helidonija (lat. Chelidonium maius)
bot. rosopas, zmijino mlijeko

heliferan
heliferan (gr. chele tipaljke, kare,
lat. ferre nositi) zool. onaj koji ima
tipaljke
helij (lat. helium) kem. plinovit element, bez boje i mirisa, atomska teina 4,002, redni broj 2; spada u plemenite plinove (zato to se ne spaja
s drugim elementima); upotrebljava
se za punjenje zranih balona i elektrinih arulja (jer je lak i ne gori),
za plinske termometre
helijaktian (gr. heliakos) koji se tie
Sunca ili mu pripada, sunani
helijaza (gr. heliasis sijanje Sunca,
sunanje) med. sunanica
helik (gr. helix gen. helikos) v. elisa
helikoida (gr. helix gen. helikos zavojnica, spirala, eidos oblik) geom. povrina koja nastaje kad se pravac
kree po spirali (zavojnici) pod stalnim kutom s njezinom osi
helikoidan (gr. helix gen. helikos zavojnica, spirala, eidos oblik) zavojniast, u obliku zavojnice
helikometrija (gr. helix zavojnica,
spirala, metria mjerenje) dio geometrije koji se bavi spiralama
Helikon (gr. Helikon) gora muza, poznata gora u Beotiji (1749 m visoka),
sjedite Apolona i muza; usp. helikonide
helikon (gr. helix) kod Grka: etvrtast
instrument s 9 ica koji je sluio za
odreivanje tona; danas: najvei puhaki instrument u voj. glazbama koji svira nosi preko glave i ramena
helikonide (gr. Helikonides) mn. mit.
nadimak muza (po gori Helikonu)
helikoplan (gr. helix zavojnica, spirala, fr. planer letjeti bez mahanja
krilima) zrak. v. helikopter
helikopter (gr. helix zavojnica, spirala,
pteron krilo) zrak. letjelica ije se
odravanje u letu postie uglavnom
reakcijama zraka na dvije povrine
ili vie povrina koje se okreu pomou motora; odlika mu je sposob-

529

heliograf
nost uspravnog (vertikalnog) dizanja,
stajanja u mjestu, vodoravnog (horizontalnog) letenja i laganog sputanja na eljenu toku
helio- (gr. helios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: Sunce, sunani, koji je u vezi sa Suncem
heliobiologija (gr. helios, bios ivot,
logia znanost) znanost koja prouava izravan utjecaj pojava na Suncu
na razne prirodne promjene i pojave
heliocentrian (gr. helios, lat. centrum sredite) sa Suncem u sreditu
(naziv za shvaanje prema kojem je
Sunce sredite Sunevog sustava;
supr. geocentrian; heliocentrini sustav = Kopernikov sustav; geocentrini sustav = Ptolemejev sustav
helioeentrizam (gr. helios, lat. centrum sredite) astr. fil. nauavanje
koja smatra Sunce sredinjim tijelom oko kojega krue svi planeti
okreui se istodobno oko svojih osi;
ovo je nauavanje na znanstvenu osnovu postavio veliki poljski astronom
Nikola Kopernik (14731543); supr.
geocentrizam
heliofob (gr. helios, fobos strah) onaj
koji ne voli svjetlost ili je se plai
heliofobija (gr. helios, fobeo bojim se)
strah od Sunca, strah od Suneve
svjetlosti
helioforman (gr. chele tipaljke, kare, lat. forma oblik) zool. u obliku
tipaljki, kara
heliognosti (gr. helios, gnostes) oboavatelji Sunca
heliograf (gr. helios, grafos) 1. instrument pomou kojega se fotografira
Sunce; 2. instrument koji pokazuje
trajanje sijanja Sunca; 3. aparat koji
pokazuje i izraunava jainu Suneve
svjetlosti; 4. u vojnoj telegrafiji: naprava kojom se, pomou jednog okretnog zrcala od kojeg se odbija Suneva
svjetlost, alju znaci na velike udaljenosti

heliografija
heliografija (gr. helios, grafo opisujem, crtam, slikam) opisivanje Sunca,
znanost o Suncu kao nebeskom tijelu; takoer: = fototipija
heliografski (gr. helios, grafo crtam,
slikam) nacrtan ih prikazan utjecajem Suneve svjetlosti
heliogram (gr. helios, gramma slovo)
papirnata vrpca na heliografu na kojoj Suneve zrake ostavljaju tragove
svog zraenja; usp. heliograf 2.
heliogravira (gr. helios, fr. gravure
rezanje) v. fotogravira
heliokromija (gr. helios, chroma boja)
v. fotokromija
heliolatrija (gr. helios, Iatreia oboavanje) oboavanje Sunca, sluenje
Suncu kao boanstvu
heliometar (gr. helios, metron mjerilo) astronomski durbin s prepolovljenim objektivom, slui za vrlo tono
mjerenje veoma malih udaljenosti i
kutova na nebu, osobito promjera
Sunca
helioplastika (gr. helios, plastike vjetina uobliavanja) fotografiranje reljefnih slika
Helios (gr. Helios Sunce) mit. starogrki bog Sunca, prikazivan kao mladi na zlatnim kolima s 4 konja i sa
zrakama oko kose (kod Rimljana:
Sol)
helioskop (gr. helios, skopeo promatram) durbin s obojenom leom za
promatranje Sunca
heliostat (gr. helios, istemi postavim,
stavim) sprava pomou koje se Suneve zrake, i pored Zemljinog gibanja, uvijek projiciraju u istu toku
helioteoloki dokaz teol. dokaz da postoji Bog na osnovi postojanja Sunca
helioterapija (gr. helios, therapeia
lijeenje) lijeenje Sunevim zrakama
heliotermometar (gr. helios, thermos
topao, metron mjera, mjerilo) poseban termometar za mjerenje iznosa

530

helmintian
apsorpcije Sunevog zraenja prolaskom kroz atmosferu
heliotipografija (gr. helios, typos otisak, slika, grafo piem, slikam) vrsta
fotografije za otiskivanje rukopisa i
dr.
heliotrop (gr. helios, trepo okreem)
1. instrument za proizvoenje svjetlosnih signala na velikim udaljenostima, osobito kod trigonometrijskih
mjerenja (sastoji se od jednog durbina pred kojim stoje, uspravno jedno
na drugom, dva zrcala); 2. sunanik,
sunani sat; 3. bot. biljka krasnica;
4. min. vrsta kalcedona tamnozelene
boje s crvenim mrljama
heliotropizam (gr. helios, tropos okret) bot. tenja jednog dijela biljke
da se okree prema Suncu (pozitivni
heliotropizam) ili od njega (negativni
heliotropizam)
helioza (gr. heliosis izloenost Suncu)
med. v. helijaza
helkizmometar (gr. helkysmos vuenje, metron mjera, mjerilo) sprava
za mjerenje privlane sile
helkologija (gr. helkos gnojna rana,
logia znanost) med. grana medicine
koja se bavi irevima i zagnojavanjem
helkoma (gr. helkoma) med. rana, ir
helkozis (gr. helkosis) med. gnojenje
helktici (gr. helkos rana, gnojna rana)
mn. med. sredstva za stvaranje, za
izazivanje ireva
helktian (gr. helkos rana, gnojna rana) onaj koji izaziva stvaranje ireva
helminti (gr. helmins gen. helminthos
glista) mn. zool. gliste, osobito utrobne (crijevne) gliste
helmintici (gr. helmins gen. helminthos glista) mn. med. sredstva protiv
glista
helmintian (gr. helmins) glisni, koji
se tie glista

helmintijaza
helmintijaza (gr. helminthiao bolujem
od glista) med. naziv za bolesti iji
su uzrok crijevne gliste
helmintologija (gr. helmins glista, logia) znanost o parazitskim glistama
i o njihovom odnosu prema ljudima
i ivotinjama (grana parazitologije)
helmintopira (gr. helmins glista, pyr
vatra) med. groznica zbog prisutnosti
glista u crijevima
helofiti (gr. helos nizina, movara, fyton biljka) mn. bot. movarne biljke
helonijarij (gr. chelone kornjaa) kornjanjak, ribnjak za uzgajanje morskih kornjaa
helonofagi (gr. chelone kornjaa, fagein jesti) oni koji jedu kornjae (Etiopljani)
helopira (gr. helos movara, pyr vatra) med. movarna groznica
helos (gr. helos klin, avao) klin; med.
ulj, kurje oko
heloti (gr. heilotes) robovi u staroj
Sparti koji su obavljah poljske radove i sluili kao titonoe i lako naoruani vojnici
helotizam (gr. heilotes spartanski dravni rob) sklonost ugnjetavanju
heluacija (lat. helluatio) rasko, uivanje
Helvetia it. Helvecija (lat.) staro latinsko ime za vicarsku
hemagogi (gr. haima krv, ago tjeram,
izazivam) mn. med. sredstva koja
izazivaju menstruaciju
hemataporija (gr. haima krv, aporia
nedostatak, oskudica) med. slabokrvnost, = anemija
hematemeza (gr. haima gen. haimatos
krv, emesis povraanje) med. v. melena
hematik (gr. haima krv, lat. haematicum) med. sredstvo za poboljanje sastava krvi
hematin (gr. haima krv) krvna boja,
nastaje hidrolizom hemoglobina

531

hematonoze
hematinon (gr. haima krv) neprozirna
staklena masa crvene boje upotrebljavana jo u starom vijeku za mozaik i raskone posude; 1846. g. ponovno pronaena
hematit (gr. haima krv i nastavak
-ites: slian krvi) min. eljezna ruda,
tamnocrven eljezni oksid
hematizam (gr. haima krv) med. krvarenje, osobito: krvarenje iz nosa
hemato- (gr. haima, haimatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
krv, krvni
hematoblasti (gr. haima, blastos klica) fiziol. obojene stanice od kojih
nastaju crvena krvna zrnca; krvne
ploice
hematofobija (gr. haima, fobos strah)
strah od gledanja krvi
hematogen (gr. haima, gen- korijen
od gignesthai nastati, postati) med.
krvotvoran, koji stvara krv, koji daje
krv; im. lijek protiv slabokrvnosti
hematoglobin (gr. haima, lat. globus
kugla, gruda) fiziol. krvno crvenilo
hematografija (gr. haia, grafo opisujem) fiziol. opisivanje krvi, opis krvi
hematoidan (gr. haimatoeides krvast)
boje krvi, kao krv, slian krvi
hematokracija (gr. haima, kratos
vlada) vladavina u kojoj nositelji dravne vlasti mogu biti samo pripadnici "plemstva po krvi"
hematokrom (gr. haima, chroma boja)
krvna boja, krvno crvenilo
hematologija (gr. haima, logia znanost) znanost o krvi, znanost o stvaranju krvi
hematom (gr. haima) med. izljev krvi
pod kou, krvna oteklina
hematomantija (gr. haima, manteia
pretkazivanje) med. predvianje razvoja i posljedica bolesti prema sastavu krvi
hematonoze (gr. haima, nosos bolest)
mn. krvne bolesti, bolesna odstupa-

hematopoezis
nja od normalne koliine i normalnog
sastava krvi
hematopoezis (gr. haimatopoiesis)
med. stvaranje krvi
hematoptizija (gr. haima, ptysis pljuvanje) med. pljuvanje krvi
hematoskopija (gr. haima, skopeo gledam, promatram) med. pregled krvi,
ispitivanje krvi
hematostatici (gr. haima, statikos koji
zaustavlja, od istemi zaustaviti) mn.
med. sredstva za zaustavljanje krvi
hematoteologija (gr. haima, Theos
Bog, logia nauavanje) etn. nauavanje da se Bog moe umilostiviti
prinoenjem krvnih rtava
hematoterapija (gr. haima, therapeia
lijeenje) med. lijeenje krvlju i krvnim serumom
hematoza (gr. haima) fiziol. nastajanje
krvi, pretvaranje hranjivog soka u
krv
hematozoe (gr. haima, zoon ivotinja)
ivotinje koje ive u krvi kao paraziti
(nametnici)
hematurija (gr. haima, uron mokraa)
med. prisutnost krvi u mokrai, mokrenje krvi
hemendeks (engl. ham and eggs) kuh.
unka prena s jajima
hemeralopija (gr. hemera dan, ops
gen. opos vid) med. nono sljepilo,
kokoje sljepilo (ona bolest kod koje
se naveer ili nou ne vidi gotovo nimalo, a danju dosta dobro i normalno)
hemerobaptisti (gr. hemera dan, baptizo umoim, uronim) mn. lanovi idovske sljedbe koji su svakoga dana
vrili vjerski obred pranja
hemerologij (gr. hemerologion) "izraunavanje na dane", "brojenje na
dane", = kalendar
hemeroteka (gr. hemera dan, theke
spremnica, koveg) zbirka tiskovina
koje svaki dan izlaze (novina)

532

hemiopsija
hemi- (gr. hemi-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pola, polovica
hemialgija (gr. hemi- pola, polu-, algos
bol) med. jednostrana glavobolja, migrena
hemianestezija (gr. hemi- a- ne-, bezesthesis osjeaj) neosjetljivost jedne
strane tijela
hemianopija (gr. hemi-, a-, ops gen.
opos) med. v. hemiopija
hemiantrop (gr. hemi-, anthropos ovjek) poluovjek
hemiantropija (gr. hemi-, anthropos
ovjek) med. stanje poluovjeka, ludilo u kojem je ovjek gotovo jednak
ivotinji
hemicefal (gr. hemi-, kefale glava)
med. nakaza roena s pola glave
hemicikl (gr. hemi-, kyklos krug) polukrug
hemiedrija (gr. hemi-, edra ravnina,
ploha) u kristalografiji: pojava jednog kristalnog oblika samo s polovicom njegovih ploha koje se oekuju
po kristalnom sustavu (supr. holoedrija)
hemifonija (gr. hemi-, fone zvuk, glas)
poluglasnost, slaboglasnost, slab glas
hemimorfizam (gr. hemi-, morfe oblik) u kristalografiji: pojava kad su
kristali koji ne pripadaju regularnom
sustavu na suprotnim krajevima
omeeni plohama, povrinama razliitih oblika, tj. kad su na gornjem
kraju drukije razvijeni nego na donjem
hemiolian (gr. hemiolios) koji sadri
cjelinu i pol; metr. kod Grka: ritam
iji dijelovi stoje u omjeru 2/3
hemionian (gr. hemi-onos mazga)
koji je kao mazga, tj. trom, mlitav
hemiopija (gr. hemi-, ops gen. opos
oko) med. bolest oiju u kojoj bolesnik vidi predmete samo upola
hemiopsija (gr. hemi-, opsis gen. opseos vienje, vid) v. hemiopija

hemipareza
hemipareza (gr. hemi-, paresis oputanje, poputanje, labavljenje) v. hemiplegija
hemiplegija (gr. hemi-, plege udarac)
med. nepotpuna, jednostrana uzetost
hemipleksija (gr. hemi-, plexis udarac) med. v. hemiplegija
hemipteri (gr. hemi-, pteron krilo) mn.
zool. polukrilci, rilari
hemipterologija (gr. hemi-, pteron
krilo, logia znanost) znanost o rilarima
hemisfera (gr. hemi-, sfaira kugla) polukugla (nebeska, zemaljska); anat.
polukugla velikoga mozga
hemisferan (gr. hemi-, sfaira kugla)
u obliku polukugle
hemistih (gr. hemi-, stichos vrsta, red,
stih) metr. polustih
hemiton (gr. hemi-, tonos) glaz. poluton
hemitropan (gr. hemi-, tropos okret,
trepo okreem) min. za polovicu pomaknut, polupomaknut (kristali)
hemo- (gr. haima) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krv, koji je
u vezi s krvlju, krvni
hemociti (gr. haima, kytos uplje tijelo; omot) biol. krvna tjeleca
hemodinamika (gr. haima, dynamis
sila, snaga) znanost o jakosti krvotoka
hemodinamometar (gr. haima, dynamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) med. aparat za mjerenje jakosti
krvotoka
hemofiliar (gr. haima, filia) med.
onaj koji boluje od hemofilije
hemofilija (gr. haima, filia prijateljstvo, naklonost) med. sklonost krvarenju, bolest tekog zaustavljanja
krvi (teka obiteljska i nasljedna bolest koju prenose ene, a od koje boluju poglavito mukarci)
hemoftalam (gr. haima, ofthalmos
oko) med. izljev krvi u onu jabui-

533

hemoroidi
hemoglobin (gr. haima, lat. globus
kugla) 1. biol. krvni pigment, krvno
crvenilo; 2. med. sredstvo koje stvara
krv
hemogram (gr. haima, gramma slovo)
med. krvna slika, slika iz koje se vidi
stanje krvi s obzirom na koliinu hemoglobina, leukocita, eritrocita i dr.
hemokatartici (gr. haima, kathartikos koji slui za ienje) mn. med.
sredstva za ienje krvi
hemokultura (gr. haima krv, lat. cultura uzgajanje) med. sterilno uzimanje krvi radi uzgajanja zaraznih klica i utvrivanja dijagnoze tifusa i
dr. bolesti
hemoliza (gr. haima, lysis otapanje)
med. otapanje (ili: razgradnja) crvenih krvnih tjeleca
hemometar (gr. haima, metron mjera,
mjerilo) krvometar, sprava za odreivanje kohine hemoglobina
hemopatologija (gr. haima, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolestima krvi (dio medicine)
hemoperikardija (gr. haima, lat. pericardium osrje) med. krvarenje u srcu zbog prekida u sranim ilama
hemoptizija (gr. haima, ptysis pljuvanje) med. v. hematoptizija
hemoragija (gr. haima, rag- korijen
od regnymi slomim, skrham, prekinem) med. krvarenje, jak izljev krvi
hemoreja (gr. haima, rheo teem, curim) med. v. hemoragija
hemoroidi (gr. haimorois gen. haimoroidos teem, curim) mn. med. uljevi, proirenje vena debelog crijeva u
blizini mara (vanjski hemoroidi) ili
u miiu zatezau (unutranji hemoroidi); stvara veinom okrugle, kao
zrno graha velike izrasline koje
povremeno pucaju i iz njih tee ista
krv ili se zagnojavaju; javljaju se osobito kod osoba iji rad zahtijeva dugo sjedenje

hemostastici
hemostastici (gr. haima, istemi) mn.
med. v. hematostatici
hemostatina sredstva v. hematostatici
hemostaza (gr. haima, stasis stajanje,
zaustavljanje) med. zaustavljanje krvi (krvarenja) pomou raznih instrumenata i podvezivanja zavojima i si.
hemoterapija (gr. haima, therapeia
lijeenje) med. v. hematoterapija
hemotoraks (gr. haima, thorax prsni
ko) med. izljev krvi u pleuralnu upljinu (kao posljedica povrede prsnog
koa, ili tuberkuloze, raka, sifilisa i
dr.)
hemoza (gr. chemosis) med. oticanje
onih vjeda (znak drugih onih bolesti)
hemerija (perz.) zemljak
hemung (njem. Hemmung) psih. smetnja, psihika prepreka koja kod pojedinca uzrokuje zbunjenost i opadanje zainteresiranosti (najee u seksualnom pogledu)
henade (gr. henas gen. henados jedinica) mn. fil. jedinice; prema Platonu:
ideje, prema Proklu: duhovne sile koje emaniraju iz "jednog"; usp. monade
hendekagon (gr. hendeka jedanaest,
gonia kut) geom. jedanaesterokut
hendekasilab (gr. hendekasyllabos,
hendeka jedanaest, syllabe slog)
metr. stih od 11 slogova, jedanaesterac; hendekasilabi mn. trohejskodaktilski stihovi (alkejski, sapfiki i
faleki stih), osobito kod Katula i
Marcijala
hendijada (gr. hen dia dyoin jedno pomou dvoga) ret. v. endijada
hendikep (eng. handicap) port, izjednaavanje izgleda na pobjedu, kod
konjskih utrka ostvaruje se tako da
se pojedinim konjima dodaju razliiti
utezi, a u ostalim natjecanjima daje
se prednost u vremenu, bodovima i
si.

534

hepatici
hendikepirati (engl. handicap) oteati,
dovesti u tei poloaj, omesti, onemoguiti
hendlpaprika (njem. Hendel pile) pilei paprika
hends (eng. hand ruka) u nogometu:
pogreka uinjena zabranjenim dodirom lopte rukom (kad lopta udari
igraa u ruku ih kad je igra namjerno zadri rukom)
hengemata (njem. Hangematte) visaljka, visea mrea za leanje
henker (njem. Henker) krvnik, izvritelj smrtne kazne
henoteizam (gr. hen jedno, Theos Bog)
fil. tovanje jednog (glavnog) Boga
koje ne iskljuuje postojanje i drugih
bogova (prvi stupanj monoteizma)
henotian (gr. henoo ujedinjujem, sjedinjujem) koji ujedinjuje, kojem je cilj
ujedinjavanje ili koji vodi ujedinjavanju i pomirbi, osobito u vjerskim
pitanjima
heortologija (gr. heorte blagdan, praznik, logia nauavanje) teol. nauavanje o blagdanima, njihovom nastanku i znaaju
hepar (gr. hepar gen. hepatos) 1. anat.
jetra; 2. kem. svaki u vodi razgradiv
spoj nekog alkalnog metala sa sumporom (naziv po sumpor-kaliju koji
ima boju jetara)
heparin (gr. hepar jetra) tvar koja
sprjeava zgruavanje krvi (supstanca koja se dobiva iz jetara)
hepat- (gr. hepar gen. hepatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
jetra
hepatalgija (gr. hepar, algos bol) med.
bol jetara
hepatemfraksa (gr. hepar, emfraxis
zaepljavanje) med. zaepljenost jetara
hepatici (gr. hepar gen. hepatos, hepatikos jetreni) mn. med. sredstva, lijekovi protiv bolesti jetara

hepatian
hepatian (gr. hepatikos) jetreni, koji
se tie jetara ili im pripada; bolestan
od jetara; hepatian zrak sumporni
zrak, tetan zrak koji zaudara; hepatitina sredstva v. hepatici
hepatik (gr. hepar, hepatikos jetreni)
med. jetreni bolesnik
hepatitis (gr. hepar) med. upala jetara
hepatizacija (gr. hepar) med. pretvaranje plua u jetrastu masu
hepatizirati (gr. hepar) med. pretvarati se u jetrastu masu (za plua)
hepatocela (gr. hepar, kele bruh, kila)
med. jetrena kila
hepatocista (gr. hepar, kystis mjehur)
anat. uni mjehur
hepatodinija (gr. hepar, hepatos, odyne bol) med. bol jetara
hepatografija (gr. hepar, grafo opisujem) opisivanje, opis jetara
hepatologija (gr. hepar, logia znanost)
znanost o jetrima
hepatomegalija (gr. hepar, hepatos,
megas velik) med. poveavanje jetara; poveana jetra
hepatonkus (gr. hepar, onkos masa)
med. izraslina na jetrima
hepatotomija (gr. hepar, tome rezanje) med. rezanje, operacija jetara
heperol farm. tvorniki naziv za praak ili tablete s hidrogenovim oksidom ija otopina slui za dezinfekciju i za ispiranje usta, grla i uiju
hepiend (engl. happy sretan, end kraj)
u knjievnom, kazalinom i filmskom
jeziku: neoekivan sretan svretak
(nekog romana, kaz. djela, osobito filma)
hepta- (gr. hepta) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sedam
heptada (gr. hepta sedam) razdoblje
od sedam dana u svom simbolinom
i mistinom znaenju, tjedan
heptafilan (gr. hepta, fyllon list) bot.
sedmolist, sa sedam listova
heptaginian (gr. hepta, gyne ena)
bot. "sa sedam ena", naziv za sve

535

heraldika
Linneove klase biljaka koje imaju 7
stupia (kao red)
heptagon (gr. hepta, gonia kut) geom.
sedmerokut
heptakord (gr. hepta, chorde ica,
struna) glaz. lira sa sedam ica; takoer: = septima
heptametar (gr. hepta, metron mjera,
mjerilo) metr. stih od sedam stopa
heptandrija (gr. hepta, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bot. "sa sedam
mueva", biljke iji cvjetovi imaju 7
pranikih niti (VII. klasa Linneovog
sustava)
heptarh (gr. hepta, archo vladam) lan
vlade sedmorice
heptarhija (gr. hepta, archo vladam)
vladavina sedmorice
Heptateuh (gr. hepta, teuchos knjiga)
"koji se sastoji od sedam knjiga", naziv za 7 prvih knjiga Starog zavjeta
(Pentateuh, Heksateuh i Knjiga o sucima u Izraelu)
Hera (gr. Chra) 1 mit. sestra i ena
Zeusova i, kao takva, najstarija boica, boica brakova i poroaja; inae
ponosna, vlastoljubiva, podmukla i
ljubomorna boica (kod Rimljana: Junona)
Hera (gr. Chro) 2. mit. sveenica Afroditina, ljubavnica Leandrova
herakleje (gr. Chrakles) mn. pjesme
ija je tema ivot i djela Heraklova
heraklitizam fil. nauavanje grkog
filozofa Heraklita (oko 500. pr. n. e.)
prema kojem se sve sastoji u postojanju, dogaanju i djelovanju
Heraklo (gr. Chrakles) mit. najslavniji
grki heroj, ideal muke snage, hrabrosti i vrline (kod Rimljana: Herkul)
heraldiar (lat. heraldicus) poznavatelj,
prouavatelj grbova
heraldika (lat. heraldus) znanost o grbovima (obuhvaa poznavanje, vjetinu izradbe i pravo na grbove); heraldini likovi likovi na grbovima

herba
herba (lat. herba) travka, biljka, trava
herbar(ij) (lat. herbarium) zbirka preanih i osuenih biljaka; slui prouavanju flore nekog kraja, drave i
dr.
herbarist (lat. herba travka, trava, biljka) poznavatelj biljaka; travar, skuplja biljaka; trgovac biljkama
herbarizacija (lat. herbarisatio) skupljanje biljaka (trava) u zbirku
herbartijanizam filozofija, psihologija
i pedagogija njem. filozofa J. F. Herbarta (17761841)
herberg (njem. Herberge) sklonite;
prenoite, noite, svratite; lo stan
herbicidi (lat. herba biljka, caedere ubiti, cecidi) mn. kem. pripravci za unitavanje korova i drugog tetnog i nepoeljnog raslinja (odlikuju se time
to njihovo veoma jako otrovno djelovanje nimalo ne teti ostalim biljkama, npr. itaricama, a potpuno
unitava korove)
herbivore (lat. herba biljka, vorare
jesti, derati) zool. biljoderi, biljojedi
herbozan (lat. herbosus) travnat, bogat
travom
herc (njem. Herz) 1. srce; na kartama:
karta sa slikom srca, adut
herc 2. fiz. jedinica za mjerenje frekvencije izmjeninih struja: broj titraja u
jedinici vremena (naziv po izumitelju, njem. fiziaru H. R. Hertzu,
18571894); usp. frekvencija
herc(e)nbreher (njem. Herz srce, brechen lomiti) lomitelj enskih srdaca,
tj. veliki zavodnik
hercanfal (njem. Herz srce, Anfall napadaj) med. srani gr
herceg (njem. Herzog) vojvoda; usp.
hercog
hercig (njem. herzig, Herz) mio, umiljat, draestan, lijep, krasan
hercija (lat. hercia) trokrak crkveni svijenjak

536

Herkul
hercklopfn (njem. Herz srce, klopfen
kucati, lupati) lupanje srca uzrokovano strahom ili uzbuenjem
hercog (njem. Herzog, starovisokonjem.
heri vojska, zogo = lat. dux) vojvoda
(nekada vladarska i najvia plemika nasljedna titula kod Nijemaca)
herculeus morbus it. herkuleus morbus (lat.) med. "Herkulova bolest",
padavica
herdbook it. herdbuk (eng. herd stado,
book knjiga) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, proizvodna sposobnost i dr.) o govedima, rodoslov goveda; usp. pedigre
hereditarni (lat. hereditarius) nasljedan, nasljedni; hereditarno optereenje nasljedno optereenje, naslijeena sklonost nekoj bolesti ili slabosti (piu, krai, zloinu i dr.)
hereditet (lat. hereditas) nasljee, nasljedstvo; nasljednost; pravo nasljea
heres (lat.) nasljednik; heres ex asse,
universalis it. heres eks ase ih heres
univerzalis (lat.) jedini nasljednik
herezijarh (gr. hairesis hereza, archo
vodim, vladam, hairesiarches) glavni
heretik (krivovjerac), tvorac, osniva
neke hereze
herihter (njem. Herrichter) obuar, postolar koji izrauje gornje dijelove
obue
Herkul (lat. Hercules) mit. = Heraklo;
pren. izvanredno snaan i hrabar ovjek; astr. zvijee na sjevernom nebu; Herkul na raskriju navod iz jedne prie sofista Prodika prema kojoj
se Herkul na raskriju dugo dvoumio
treba li poi putem uivanja ih putem vrline; Herkulovi stupovi (lat.
Columnae Herculis) Gibraltarski prolaz na ijim je objema obalama po
jedan stup (kao oznaka dokle je u
svojim putovanjima stigao najdalje
na Zapad)

herkulski
herkulski (lat. herculeus) koji je kao u
Herkula, koji pripada Herkulu; gorostasan, divovski
herma (gr. Hermes, lat. Herma) Hermesovo i svako poprsje postavljeno
na stupu ili etverostranom postolju; usp. herme
Hermafrodit (gr. Herm-afroditos) mit.
sin Hermesa i Afrodite kojega su bogovi, na molbu karijske izvorske
nimfe Salmakide, sjedinili s ovom u
jedno dvospolno bie (pola mukarac,
pola ena) zato to joj nije uzvraao
ljubav; usp. hermafrodit
hermafrodit (gr. Hermes Hermes,
Afrodite Afrodita) dvospolac, ivo bie (ivotinja ili biljka) kod kojega
postoje i muki i enski spolni organi; usp. Hermafrodit
hermafroditizam (gr. Herm-afroditos)
biol. istodobno postojanje mukih i
enskih spolnih organa u jednom
organizmu (normalna pojava kod
mnogih biljaka i niih ivotinja, a
kod kraljenjaka, osim malog broja
riba, i ovjeka nakaznost i zakrljalost spolnih organa)
hermafrodizam (gr. Herm-afroditos)
v. hermafroditizam
herme (gr. Hermai) mn. kod starih Grka: glave i poprsja (prvobitno Hermesa, kao boga putova, a zatim i drugih bogova i znamenitih ljudi) koja
su stajala na etverostranim stupovima; stavljali su ih na vrata hramova i kua, po raskrijima, trgovima i ulicama
hermelin (lat. hermellina, njem. Hermelin) 1. zool. zvijer iz porodice kuna
(Mustela erminea), sjeverna, velika
lasica; 2. skupocjeno krzno te zvijeri
hermeneut (gr. hermeneutes tuma,
objanjava) tuma, prevoditelj Svetog pisma u staroj kranskoj Crkvi
hermeneutika (gr. hermeneutike tumaenje) vjetina tumaenja ili izlaganja nekog govora ih spisa, osobito

537

herniozan
biblijskog; vjetina simbolinog prikazivanja nekog umjetnikog djela
Hermes (gr. Hermes) mit. sin Zeusa i
Maje, glasnik bogova, bog trgovine,
putova, putnika, kradljivaca, rjeitosti, voda dua u Had, bog spavanja
i snova, pronalaza lire; prikazivan
kao umiljat mladi s putnikim eirom, krilatim cipelama i heroldskim tapom (kod Rimljana: Merkur)
Hermes Trismegist (lat. Hermes Trismegistus) "triput najvei Hermes",
mitski egipatski mudrac kojega su
smatrali tvorcem svih tajnih znanosti
i ocem alkemije (hermetike filozofije); otuda: hermetika = alkemija;
hermetiar = znalac u "pravljenju
zlata", alkemiar, zanesenjak
hermetian (gr. Hermes) zatvoren tako da ne proputa ni tekuine ni
zrak, potpuno zatvoren (po tome to
je Hermesu Trismegistu pripisivana
vjetina da riznice, posude i dr. pomou magijskog peata uini potpuno nepristupanim)
hermetiar v. pod Hermes Trismegist
hermetika v. pod Hermes Trismegistus
hermoglif (gr. Hermes, glyfo izdubem,
reem) izraiva Hermesovih (Merkurovih) kipova; kipar
hermoglifika (gr. hermoglyfike) kiparska vjetina, kiparstvo
hernija (lat. hernia) med. bruh, kila (ispadanje pojedinih dijelova trbunih
organa iz jedne trbune upljine u
drugu)
herniografija (lat. hernia bruh, kila,
gr. grafo opisujem) opisivanje raznih vrsta kile
herniologija (lat. hernia bruh, kila, gr.
logia znanost) dio medicine koji se
bavi vrstama i oblicima kile
herniotomija (lat. hernia bruh, kila,
gr. tome rezanje) kir. operacija hernije (kile)
herniozan (lat. herniosus) med. kilav

Herodot
Herodot najstariji grki povjesniar (5.
st. pr. n. e.)
heroida (gr. herois gen. heroidos) 1.
poet. lirsko-elegijska pjesma u obliku poslanice u kojoj neki stari junak
(ili stara junakinja) iznosi svoje osjeaje
heroida (gr. herois gen. heroidos) 2.
v. heroina 2.
heroin (njem.) vrsta opojne droge (bijeli
prah, diacetilni ester morfina)
heroina (lat.) 1. junakinja, poluboica,
ena junakinja; 2. glumica koja igra
glavnu ulogu; v. heroida 2.
heroizam (gr. heros) junatvo, vitetvo, velika duevna i tjelesna nadmonost
heroizirati (gr. heros) uzdizati nekog
do heroja, potovati kao junaka
heroj (gr. heros) nekada: polubog, junak tovan kao boanstvo, osobito
onaj kojem je otac ili mati neko vie,
boansko bie (Heraklo, Tezej, Kastor i Poluks itd.); pren. junak, ovjek
koji se istaknuo hrabrou, duhovnom nadmonou ili sposobnou
herojski (gr. heroikos) junaki, koji se
tie junaka ih junakog doba jednog
naroda; junaki, viteki; herojski; herojska poezija junako, epsko pjesnitvo; herojski stih = heksametar (kod
nas: deseterac); herojsko doba junako doba, osobito kod Grka, doba Trojanskog rata i prije
herold (lat. heraldus, p. heraldo, njem.
Herold) u srednjem vijeku: nadzornik vitekih igara i sveanosti; heraldiar (oblikovao grbove novim plemiima); poklisar, glasnik, vjesnik
heromanija (gr. heros junak, mania
pomama, strast) strasno potovanje
junaka i junakih djela
heroologija (gr. heros heroj, polubog,
junak, logia nauavanje) nauavanje
o junacima i polubogovima
heroon (gr. heroon) hram podignut u
slavu nekog heroja, grob heroja

538

hetera
Herostrat (gr. Cherotratos) zanesenjak iz Efeza koji se elio proslaviti
kako bi njegovo ime ulo u povijest
te je 356. pr. n. e. zapalio znameniti
Artemidin hram u Efezu; pren. ovjek koji se proslavio i postao poznat
nerazumnim i loim postupkom (poput Herostrata)
heroteizam (gr. heros junak, theos boanstvo) oboavanje heroja
herpauka (njem. Heerpauke) vojniki
bubanj
herpes (gr. herpes gen. herpetos) med.
liaj, perutanac (akutna kona bolest
u obliku sitnih mjehuria s vodnjikavim ih gnojnim sadrajem)
herpetian (gr. herpes gen. herpetos)
liaj i v
herpetologija (gr. herpes, logia znanost, herpo gmiem) 1. med. znanost
0 herpesu; 2. zool. znanost o gmazovima i vodozemcima
herr (njem. Herr) gospodin; gospodar,
vlasnik
Herta mit. starogermanska boica zemlje, raslinja i plodnosti
herzologija (gr. chersos kopno, logia
znanost) zem. znanost o oblicima, visinskim i dubinskim odnosima Zemljine povrine, dijeli se na orografiju
1 hidrografiju
Hesperija (lat. Hesperia) 1. zapadna
zemlja (za Grke Italija, za Rimljane
panjolska); 2. astr. asteroid otkriven 1861. g.
hesperus (gr. hesperos) veer; zapad;
Hesperus zvijezda Veernjica, Danica
(planet Venera kad se pojavi po zalasku Sunca; usp. Fosforos)
Hestija (gr. Hestia) 1. mit. grka boica zatitnica ljudi i dravnog ureenja, odgovara rimskoj Vesti; 2. astr.
asteroid otkriven 1857. g.
hetera (gr. hetaira prijateljica) ljubavnica, bludnica; duhovita, obrazovana i slobodna ena

heterarhija
heterarhija (gr. heteros drugi, archo
vladam) vladavina tudinaca, tuinska vlast
Heterija (gr. hetairia prijateljstvo, druina) "Prijateljsko udruenje", ime
grkog tajnog politikog udruenja,
koje je 1780. osnovano u Rumunjskoj,
a obnovljeno 1814. u Odessi; cilj
udruenja bilo je osloboenje Grka i
drugih balkanskih krana od turske vlasti
heteristi (gr. hetairia) mn. lanovi Heterije
heterizam (gr. hetaira prijateljica) priznato prilenitvo, priznat konkubinat; pretpostavljena institucija zajednikog braka u plemenu
hetero- (gr. heteros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugo-, razno-, inoheterobiografija (gr. heteros, bios ivot, grafo piem) ivotopis koji netko
napie o nekome drugom; supr. autobiografija
heterodin (gr. heteros, dynamis snaga,
sila) teh. generator izmjeninih struja visoke frekvencije; primjenjuje se
poglavito kod radio-prijamnika gdje
slui kao lokalni oscilator
heterodinamian (gr. heteros, dynamis snaga, sila) bot. naziv za biljke
s pranikim nitima razliite duine
npr. kriatice i usnae
heterodoksan (gr. heteros, doxa mnijenje, miljenje) koji se razlikuje od
utvrenog vjerskog nauavanja, krivovjeran, inovjeran; supr. ortodoksan
heterodoksija (gr. heteros, doxa mnijenje, miljenje) krivovjerstvo, hereza; supr. ortodoksija
heterodontan (gr. heteros, odus, odontos zub) zool. naziv za zubala kraljenjaka koji imaju razne vrsta zuba
heteroerotizam (gr. heteros, eros spolna ljubav) psih. pojava kod odraslih
koji trae drugu osobu za seksualnog partnera; supr. autoerotizam

539

heteroklizija
heterofilija (gr. heteros, fyllon list)
bot. razliitost oblika lia istih biljaka u raznim pojasevima
heterofonija (gr. heteros, fone zvuk,
glas) 1. med. bolesno promijenjeni
glas; 2. glaz. najprimitivniji oblik polifonije (pjevai izvode isti napjev slobodno ga varirajui)
heteroftalmija (gr. heteros, ofthalmos
oko) razliitost oiju, osobito razliita boja oiju
heteroftongija (gr. heteros, fthongos
glas) drukije govorenje; govor iz trbuha
heterogamija (gr. heteros, gamos
brak) bot. spajanje gameta koje se
razlikuju po veliini, obliku i pokretljivosti; anizogamija
heterogen (gr. heterogenes drugoga
roda, druge vrste) koji pripada drugoj
vrsti, sastavljen od raznovrsnih elemenata, raznovrstan; supr. homogen
heterogeneitet v. heterogenost
heterogenija (gr. heteros, genos) v.
heterogonija
heterogenitet y- heterogenost
heterogenost (gr. heterogenes raznovrstan) raznovrsnost, nejednakost
heterogonija (gr. heteros, gonos podrijetlo) biol. oblik mijenjanja generacija (kad pojedine generacija pokazuju razliite oblike)
heterograf (gr. heteros, grafo piem)
onaj koji pie drukije od ostalih, tj.
onaj koji uvodi novosti u pravopis
heterokarpian (gr. heteros, karpos
plod, rod) bot. raznosjemeni, koji donosi razliit rod
heteroklitian (gr. heteroklitos) gram.
s nepravilnom promjenom, nepravilan; neobian, nastran, udan
heterokliton (gr. heterokliton) gram.
imenica s nepravilnom promjenom
heteroklizija (gr. heteros, klisis promjena, heteroklisia) u grkoj gramatici: nepravilna promjena imenica,
npr. gyne gen. gynaikos

heterokranij a

540

heterokranija (gr. heteros, kranion

lubanja) med. jednostrana glavobolja, = migrena
heterokrazija (gr. heteros, krasis mijeanje) razliito mijeanje sokova
heterokromian (gr. heteros, chros
boja) raznobojan, aren
heterokromija (gr. heteros, chroma
boja) uroeni nedostatak: raznobojnost onih arenica (kod iste osobe)
heterolalija (gr. heteros, lalia govorenje) nepravilno govorenje
heteromeran (gr. heteros, meros dio)
sastavljen iz razliitih dijelova
heteromorfan (gr. heteros, morfe oblik) drukijeg ili razliitog oblika
heteromorfizam (gr. heteros, morfe
oblik) pojava jedne iste tvari (supstance) u dvama (dimorfizam), trima
(trimorfizam) ili vie (polimorfizam,
pleomorfizam) bitno razliitim kristalnim oblicima
heteronomija (gr. heteros, nomos zakon) 1. zavisnost od tuih zakona; 2.
fil. nesamostalnost ljudskog razuma
i volje; supr. autonomija; 3. zool. osobina viih bia kod kojih tjelesni
lanci nisu meusobno jednaki, ve
se stapaju i tvore tjelesna podruja
(glava, vrat, prsa, trbuh i dr.)
heterooptika (gr. heteros, optikos vidni) laan izgled, varka, zabluda
heteroorganski (gr. heteros, organon)
koji pripada drugom govornom organu ili razliitim organima za govor
heteropatija (gr. heteros, pathos bolest, patnja) med. 1. v. alopatija; 2.
bolesno promijenjena osjetljivost
heteroplastian (gr. heteros, platikos
uoblien, oblikovan) biol. sastavljen
od raznovrsnih stanica
heteroplazija (gr. heteros, plasso uobliavam, oblikujem) raznovrsno ili
nepravilno organsko oblikovanje
heteropteri (gr. heteros, pteron krilo)
mn. zool. nejednakokrilci = stjenice

heterotrofan
heteroreksija (gr. heteros, orexis tenja, prohtjev) med. neobina, neprirodna elja za jelom, osobito kod
trudnica
heteroritam (gr. heteros, rythmos ritam) nepravilan ritam; med. nepravilno bilo (kao posljedica bolesti)
heterosciji (gr. heteroskioi) mn. zem.
"razliitozasjenjeni", stanovnici umjerenih podneblja koji svoju podnevnu
sjenu bacaju uvijek u razliitim smjerovima, u smjeru sjevera ili u smjeru juga
heteroseksualan (gr. heteros, lat. sexualis spolni) raznospolan, spolno
osjetljiv i naklonjen prema drugom,
suprotnom spolu; supr. homoseksualan
heteroseksualitet (gr. heteros, lat. sexus spol) spolnost koja se temelji na
prirodnom osjeaju i nagonu prema
drugom, suprotnom spolu
heterostilija (gr. heteros, stylos stup)
bot. oblik dimorfizma kod kojega hermafroditni cvjetovi iste biljne vrste
imaju kod pojedinih biljaka ili dugaak stupi, a kratke pranike niti,
ili kratak stupi, a dugake pranike niti
heterotelija (gr. heteros, telos izvrenje, ispunjenje; kraj, svrha, cilj) nesamostalnost, zavisnost, stanje bia
kojima su ciljevi njihove djelatnosti
odreeni prirodom; supr. autonomija
heteroterme (gr. heteros, thermos
vru) mn. zool. ivotinje s promjenjivom tjelesnom toplinom (u ove spadaju sve ivotinjske vrste osim ptica
i sisavaca)
heterotetian (gr. heteros, tithemi
stavljam, postavim) nadosjetilan, =
transcendentan
heterotomian (gr. heteros, tome rezanje) nejednako urezan ili narezuckan
heterotrofan (gr. heteros, trofe hrana,
prehrana) koji uzima hranu od dru-

heterotrofija

541

gih; heterotrofne biljke bot. gotovo iskljuivo ngjnie biljne vrste koje nemaju klorofila i ne mogu proizvoditi
biljnu tvar te je moraju uzimati od
drugih biljaka (za razliku od autotrofnih biljaka, biljaka koje se same
hrane, tj. koje imaju biljno zelenilo i
mogu stvarati organsku tvar iz neorganskih, mineralnih spojeva)
heterotrofija (gr. heteros, trofe hrana)
biol. v. alotrofija
heterotropan (gr. heteros, tropos
okret, smjer) koji ne ide u istom
smjeru, drukije usmjeren, koji se nejednako prelama (zrake)
heterozeteza (gr. heteros, zetesis traenje, istraivanje) sklonost postavljanju nastranih tvrdnji; log. pogreka u zakljuivanju koja nastaje kad
se iz premisa zakljuuje neto drugo,
a ne ono to je trebalo dokazati; sofistiko, dvosmisleno pitanje
heterozigotan (gr. heteros, zygon jaram) bot. koji je nastao spajanjem
gameta s raznim nasljednim faktorima; supr. homozigotan
hetman (polj.) vrhovni vojni zapovjednik u Poljskoj; v. ataman
heureka (gr. heurisko naem, nalazim, heureka naao sam) naao sam,
pronaao sam! (radostan Arhimedov
usklik kad je kupajui se otkrio zakon o specifinoj teini; otuda: radostan usklik kad se rijei neko teko
pitanje, neto otkrije itd.)
heuristiki (gr. heurisko naem, pronaem) pronalazaki, otkrivaki; heuristika (analitika ili genetika)
metoda put koji vodi pronalaenju
znanstvenih istina
heuristika (gr. heurisko naem, pronaem) vjetina i znanost o metodama u pronalaenju novih, osobito
znanstvenih injenica i spoznaja
hezihasti (gr. hesychazo mirujem) "oni
koji miruju", lanovi mistine sljedbe
meu pravoslavnim redovnicima u

hibridirati
Svetoj Gori (Atosu) u XIV. st. koji su
provodili ivot po samostanskim sobicama u neprekidnoj molitvi i smirenosti
hezihijasti (gr. hesychazo mirujem)
mn. v. hezihasti
hezitacija (lat. haesitatio) zapinjanje u
govoru, mucanje; oklijevanje, ustezanje, kolebanje, neodlunost
hezitirati (lat. haesitare) zapinjati u govoru, mucati; kolebati se, oklijevati,
ustezati se, biti neodluan, skanjivati
se
Hg kem. kratica za ivu (lat. hydrargyrum)
hibernacija (lat. hibernatio) 1. zool.
zimski san nekih toplokrvnih ivotinjskih vrsta; 2. med. lijeenje nekih
duevnih bolesnika pomou umjetno
izazvanog "zimskog sna"
hibernator (lat. hibernus zimski) med.
aparat za hlaenje zuba i dr. organa
radi postizanja lokalne anestezije;
usp. hibernizacija
hibernicizam (lat. Hibernia Irska) osobitost irskog jezika; karakter Iraca
Hibernija (lat. Hibernia) lat. ime Irske
hibernizacija (lat. hibernus zimski)
med. metoda lokalne anestezije, osobito zubne: upuhavanje (pomou hibernatora, hladnog zraka i zamrzavanje), npr. u zub koji treba lijeiti
ili vaditi
hibrid (lat. hibrida krianac, melez, od
gr. hybris obijest, nasilje) biol. bie
(biljka ili ivotinja) koje je nastalo
od dviju razliitih vrsta, krianac,
melez,
hibridacija (lat. hibrida melez) biol.
krianje, parenje razliitih vrsta, dobivanje krianaca ili meleza
hibridan (lat. hibrida melez) melezni;
hibridna rije gram. rije sastavljena
od rijei razliitih jezika, npr. televizija (gr. tele + lat. visio)
hibridirati (lat. hibrida) biol. kriati,
proizvoditi kriance (meleze)

hibridizacija
hibridizacija (lat. hibrida melez) v. hibridacija
Hibris (gr.) mit. boica obijesti, drskosti i raskalaenosti
hic et nunc it. hik et nunk (lat.) ovdje
i sada
hic et ubique it. hik et ubikve (lat.)
ovdje i svuda
Hic porci cocti ambulant it. Hik porti kokti ambulant (lat.) Ovdje eu
kuhani prasci (tj. tee med i mlijeko)
hicig (njem. hitzig) vatren, estok, nagao, usijane glave
hidalgo (p. hidalgo) plemi, vlastelin,
titula nieg plemstva u panjolskoj
hidartroza (gr. hydor voda, arthron
zglob) med. vodena bolest zglobova
hidat- (gr. hydor gen. hydatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
voda, vodeni, vodohidatide (gr. hydor gen. hydatos) mn.
med. 1. vodeni mjehurii
hidatizam (gr. hydor gen. hydatos,
hydatismos um vode u tijelu oboljelog od vodene bolesti) med. bukanje
vode u prsima ili trbuhu
hidatodan (gr. hydatoses) voden, pun
vode
hidatode (gr. hydor, hydatos, odos put)
mn. bot. upljine na epidermi biljaka
kroz koje biljke izbacuju suvinu vodu u obliku kapljica
hidatofil (gr. hydor, hydatos, filos prijatelj) pristaa lijeenja hladnom vodom
hidatofiti (gr. hydor, hydatos, fyton
biljka) mn. bot. v. hidrofiti
hidatogen (gr. hydor, hydatos, genkorijen od gignesthai postati, nastati, stvarati) koji je nastao taloenjem
iz vode
hidatogeneza (gr. hydor, hvdatos, genesis postanak, nastajanje) stvaranje vode, nastajanje vode
hidatonkus (gr. hydor, hydatos, onkos
masa) med. vodena izraslina

542

hidrargirizam
hidatoskopija (gr. hydor, hydatos,
skopeo promatram) vraanje, gatanje
u vodu
hidatoza (gr. hydor, hydatos) vodena
bolest
hidatrian (gr. hydor, hydatos) slian
vodi, kao voda
Hidra (gr. hydra vodena zmija) 1. mit.
osmoglava vodena zmija koju je ubio
Heraklo; 2. pren. zlo koje biva utoliko
vee to se vie trudimo kako bismo
ga uklonili
hidra- (gr. hydor) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni,
vodohidracid (gr. hydor, lat. acidum kiselina) kem. vodina kiselina
hidradenitis (gr. hidros znoj, aden lijezda) med. upala znojnih lijezda
hidragogi (gr. hydor, ago odvodim)
mn. med. sredstva koja potiu na mokrenje i znojenje
hidrahne (gr. hydor, achne pljeva; pjena; praina) med. vodeni mjehuri
na koi ili ustima
hidrangije (gr. hydor, angeion posuda)
v. limfne ile
hidrangiografija (gr. hydor, angeion
posuda, grafo opisujem) opisivanje
limfnih ila
hidrangiologija (gr. hydor, angeion
posuda, logia znanost) znanost o limfnim ilama
hidrant (gr. hydor) ulini prikljuak
za vodovodnu mreu, naprava za uzimanje vode iz uline vodovodne cijevi, osobito za polijevanje ulica i gaenje poara
hidrargilit (gr. hydor, lat. argilla glina) mineral sastavljen od gline i vode
hidrargirija (gr. hydrargyros) med. v.
hidrargirizam
hidrargirizam (gr. hydrargyros umjetno napravljena, iz ivinog sulfida
izvuena iva) med. trovanje ivom

hidrargirum
hidrargirum (gr. hydrargyros) kem.
"vodeno srebro", iva
hidrat (gr. hydor) kem. spoj vode sa
nekom drugom tvari, supstancom,
obino kakva neutralna sol
hidratirati (gr. hydor) kem. pretvoriti
(ili: pretvarati) u hidrat, spojiti (ih:
spajati) s vodom
hidraulini (gr. hydraulikos) 1. koji
spada u hidrauliku; 2. pokretan vodenom snagom; 3. koji se utjecajem
vode stvrdnjava (npr. "hidraulino
vapno"); 4. hidraulina prea v. hidrostatina prea
hidraulika (gr. hydraulikos) fiz. znanost o tekuinama kao pokretnoj sili,
znanost o praktinoj primjeni i uporabi kretanja tekuina (dio hidromehanike)
hidremeza (gr. hydor, emesis povraanje) med. povraanje vode
hidremija (gr. hydor, haima krv) med.
vodnjikavost krvi
hidrencefalitis (gr. hydor, enkefalos
mozak) med. vodena bolest mozga
(glave)
hidrepigastrij (gr. hydor, to epigastrion dio tijela od prsa do pupka)
med. vanjska ili povrinska trbuna
vodena bolest
hidrija (gr. hydria vedro, kabao) grka
trbuasta posuda za vodu s dvije ruke
hidrijade (gr. hydrias gen. hydriados)
mn. mit. vodene nimfe
hidrijatrika (gr. hydor voda, iatrikos
lijeniki) vjetina lijeenja vodom,
osobito hladnom vodom
hidrijaza (gr. hydor, voda, iasis lijeenje) med. lijeenje vodom
hidrijaziologija (gr. hydor, iasis lijeenje, logia znanost) med. znanost o
lijeenju vodom
hidro- (gr. hydor) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni,
vodo-

543

hidroelektrian
hidro-oksigen (gr. hydor) kem. praskavi plin; v. oksigen
hidroaeroplan (gr. hydor, aer zrak,
lat. planum ravan) v. hidroavion
hidroavijacija (gr. hydor, fr. aviation)
zrakoplovstvo koje u svom sastavu
ima hidroavione
hidroavion (gr. hydor, fr. avion) zrakoplov, letjelica koja se die s vode i
sputa na vodu (s amcima umjesto
kotaa)
hidrobat (gr. hydor, baino idem) pliva
koji se moe drati uspravno u vodi,
znalac u plivanju; zool. vodena stjenica
hidrobaza (gr. hydor, basis osnova)
baza za uzlijetanje i slijetanje hidroavion a
hidrobiologija (gr. hydor, bios ivot,
logia znanost) dio biologije koji se
bavi prouavanjem vodenih ivotinja
i biljaka
hidrocefal (gr. hydor, kefale glava)
med. ovjek koji boluje od vodene bolesti u glavi
hidrocela (gr. hydor, kele bruh, kila)
med. vodena kila, nagomilanost vode
u sjemenicima
hidroderma (gr. hydor, erma koa)
med. kona vodena bolest
hidrodermija (gr. hidros znoj, erma
koa) med. prekomjerno stvaranje
znoja
hidrodinamika (gr. hydor, dynamis
sila, snaga) fiz. dio hidromehanike
koji prouava dinamiku tekuina;
znanost o uporabi vodene snage
hidrodrom (gr. hydor, dromos) mjesto
na vodi odakle uzlijeu i kamo se
sputaju hidroavioni; usp. aerodrom
hidroe (gr. hidros znoj) mn. med. bubuljice koje su nastale od vruine i
znojenja
hidroelektrian (gr. hydor, elektrikos) vodeno-elektrian; hidroelektrine kupelji med. ljekovite kupelji kod
kojih se elektrina struja pomou

hidrofil

544

elektroda sprovodi u vodu, a kroz nju

u bolesnika; hidroelektrina centrala
ureaj za proizvoenje elektrine
energije iz mehanikog rada dobivenog iz vodenih padova
hidrofil (gr. hydor, filos koji voli) bot.
naziv za biljke prilagoene ivotu u
vodi, osobito za cvjetnice ije se opraivanje vri pomou vode
hidrofilan (gr. hydor, filos prijatelj)
koji voli vodu (tekuinu); hidrofilna
vata vata i gaza koje lako upijaju
znoj, gnoj i tekuine; hidrofilne biljke
biljke iji se pelud prenosi vodom
(usp. hidrofil)
hidrofilidi (gr. hydor, filos koji voli)
zool. pomorice (zmije otrovnice iz Indijskog i Tihog oceana)
hidrofiti (gr. hydor, fyton biljka) bot.
vodene biljke; hidatofiti
hidrofobija (gr. hydor, fobos strah)
med. strah, zaziranje od vode (bolest
onih koje ugrize bijesan pas)
hidrofon (gr. hydor, fone zvuk) podvodni telefon (za javljanje na obalu
o brodovima koji dolaze, a jo se s
obale ne vide); ureaj za oslukivanje
podmornica
hidrofor (gr. hydor, fero, foreo nosim)
cijev za vodu
hidroftalmija (gr. hydor, ofthalmos
oko) med. vodena bolest oiju
hidrogaster (gr. hydor, gaster trbuh)
med. trbuna vodena bolest
hidrogen (gr. hydor voda, gen- korijen
od gignesthai postati, nastati) kem.
vodik, znak H, element atomske teine 1,0078, redni broj 1, najlaki od
svih plinova, gori slabo svijetlim, ali
vrlo toplim plamenom; u medicini
slui za dezinficiranje i uklanjanje
neugodnog mirisa od gnojnih rana,
a u kozmetici za bojenje kose; hidrogenij
hidrogenij (lat. hydrogenium) kem. v.
hidrogen

hidrokranij
hidrogenirati (lat. hydrogenium) kem
spajati s vodikom
hidrogenizacija (lat. hydrogenisatio)
kem. spoj s vodikom
hidrogenska bomba vrsta atomske
bombe, izvanredno razorno oruje koje crpi energiju iz spajanja atoma
male atomske teine; da bi se takvo
spajanje postiglo, potrebna je temperatura via od 20 milijuna C; na
takvoj temperaturi lagane vodikove
jezgre spajaju se s teim jezgrama
drugih elemenata pa se tom prilikom
jedan dio tvari pretvara u energiju;
kao detonator hidrogenske bombe
upotrebljava se atomska ("klasina")
bomba, a kao elementi najpovoljniji
za njezinu izradu smatraju se izotopi
hidrogena (tritij i deuterij); prva
ovakva bomba, koja je proizvedena
u SAD-u, eksplodirala je u studenom
1952. g.; naziva se jo i H-bomba,
fuzijska bomba i vodikova bomba
hidrogeologija (gr. hydor, ge Zemlja,
logia znanost) znanost o utjecaju vode na stvaranje Zemljine povrine
hidrogliser (gr. hydor, fr. glisseur)
port, lagani plosnati motorni amac
koji klizi vodenom povrinom velikom brzinom
hidroglosum (gr. hydor, glossa jezik)
med. izraslina (oteklina) ispod jezika
hidrografija (gr. hydor, grafo opisujem) dio geologije koji se bavi opisivanjem vode, osobito morfologije
Zemljine kore, koji se bavi fizikom
kopnene vode; hidrografske karte
zemljovidi rijeka, jezera i mora
hidroholecistis (gr. hydor, chole u,
kystis mjehur) med. vodena bolest
unog mjehura
hidroidi (gr. hydor, eidos oblik) mn.
zool. vodeni polipi
hidrokardija (gr. hydor, kardia srce)
med. vodena bolest osrja
hidrokranij (gr. hydor, kranion lubanja) med. vodena bolest mozga

hidrokritici
hidrokritici (gr. hidros znoj, kritikos
presudan) mn. med. pouzdani znaci
bolesti koji se odreuju prema znoju
hidrolit (gr. hydor, lythos kamen) 1.
vodeni kamen, umjetna (sintetika)
masa za izradu posua
hidrolit (gr. hydor, lytos rastopiv) 2.
u vodi rastopivo tijelo
hidroliza (gr. hydor, lysis rastvaranje)
kem. rastvaranje nekog sloenog kemijskog spoja pod utjecajem vode na
dva i vie jednostavnijih spojeva; rastvaranje neke tvari, supstance, pomou spajanja jednoga od njezinih
elemenata s jednim od elemenata u
vodi
hidrologij (gr. hydrologion) vodeni sat
hidrologija (gr. hydor, logia znanost)
znanost o vodama s obzirom na razna
strana tijela s kojima su pomijeane
hidromanija (gr. hydor, mania pomama, strast, ludilo) med. vodeno bjesnilo, nagon kod bolesnika da se baci
u vodu; neutaiva e; pretjerivanje
u lijeenju hladnom vodom
hidromantija (gr. hydor, manteia
pretkazivanje, gatanje) proricanje,
gatanje po vodi
hidromehanika (gr. hydor, mechanike) mehanika tekuih tijela
hidromel (gr. hydor, lat. mel med) mdovina (pie)
hidrometar (gr. hydor, metron mjera,
mjerilo) vodomjer
hidrometeori (gr. hydor, meteoros u
visini, u zraku, iznad Zemlje) mn.
proizvodi zgunjavanja vode u atmosferi: magla, rosa, kia, snijeg, led i
dr.
hidrometra (gr. hydor, metra maternica) med. vodena bolest maternice
hidrometrija (gr. hydor, metria mjerenje) mjerenje vode, prouavanje teine, koliine, brzine i tlaka vode
hidronike (gr. hydor, nike pobjeda)
"pobjeda vode", postupak kojim se
tkanine, klobuine i koe ine nepro-

545

hidrorahis
pusnim za vodu, ah propusnim za
zrak
hidronoza (gr. hidros znoj, nosos bolest) med. groznica sa znojenjem
hidropat (gr. hydor, pathos bolest)
lijenik koji lijei vodom
hidropatija (gr. hydor, pathos bolest)
med. lijeenje vodom = hidroterapija
hidropian (gr. hydrops gen. hydropos
vodena bolest) med. bolestan od vodene bolesti
hidropira (gr. hidros znoj, pyr vatra)
med. v. hidronoza
hidropizija (gr. hydrops gen. hydropos) med. v. hidropsija
hidroplan (gr. hydor, lat. planum ravan) v. hidroavion
hidroplanaa (gr. hydor, fr. planage)
brzo kretanje hidroplana po vodi, ali
bez odvajanja od vode i uzlijetanja
hidropneumatian (gr. hydor, pneuma dah, zrak) koji se tie vode i zraka (phna)
hidropneumonija (gr. hydor, pneumonia pluna bolest) med. vodena
bolest plua
hidropoetici (gr. hidros znoj, poietikos tvorben, poieo pravim, izazivam)
mn. med. sredstva koja izazivaju znojenje
hidroponika (gr. hydor voda, poneo
radim, trudim se, nastojim) uzgajanje kulturnih biljaka umjetnim hranjenjem kemijskim otopinama u vodi
(korijenje biljaka raste u vodi kojoj
se dodaju potrebni hranjivi sastojci)
hidropozija (gr. hydor, posis pijenje)
pijenje vode
hidrops (gr. hydrops gen. hydropos)
med. bolesnik od vodene bolesti
hidropsija (gr. hydrops gen. hydropos)
med. vodena bolest
hidroptici (gr. hydrops gen. hydropos
vodena bolest) mn. med. sredstva, lijekovi protiv vodene bolesti
hidrorahis (gr. hydor, rachis hrptenjaa) med. vodena bolest hrptenjae

hidroreja

546

hidroreja (gr. hydor, rheo teem, curim) med. istjecanje vode, vodoteina
hidrorhis (gr. hydor, orchis sjemenik)
med. vodena bolest sjemenika (muda)
hidrosaharoza (gr. hydor, sakcharon
eer, sok iz bambusove trske) zaeerena voda
hidrosfera (gr. hydor, sfaira kugla)
geom. vodeni Zemljin omota, sva voda na povrini Zemlje (ije dvije treine pokriva)
hidroskop (gr. hydor, skopeo gledam)
1. vodeni sat; 2. pronalaza izvora
hidroskopija (gr. hydor, skopeo promatram) 1. v. hidatoskopija; 2. ispitivanje vode s obzirom na njezine sastojke
hidrostatini (gr. hydor, statikos koji
zaustavlja; vian mjerenju teine)
koji se tie hidrostatike; uzrokovan,
izazvan tlakom vode; hidrostatina
prea ureaj koji ravnomjerno prenosi vanjski tlak kroz tekuine, slui
za vrenje velikih pritisaka malom
snagom; hidrostatina vaga sprava
za pokusno dokazivanje Arhimedovog zakona; hidrostatini paradoks
pokus kojim se dokazuje da tlak jedne tekuine na dnu posude ne zavisi
od oblika posude, nego samo od povrine dna i visine tekuine u posudi
hidrostatika (gr. hydor, statike) fiz.
dio hidromehanike koji prouava ravnoteu tekuih tijela
hidrotahimetar (gr. hydor, tachys brz,
metron mjera, mjerilo) sprava za
mjerenje brzine vode
hidrotehnika (gr. hydor, technike)
znanost o graevinarstvu u vodi, o
vodogradnji, tj. o radovima na reguliranju rijeka i potoka, o kopanju kanala radi melioracije zemljita (poIjoprivedna hidrotehnika), o izgradnji
luka i osposobljavanju rijeka za promet (prometna hidrotehnika), o uvo-

Higijeja
enju vodovoda i kanalizacije po
naseljima (sanitarna hidrotehnika),
o iskoritavanju vodne snage (industrijska hidrotehnika) itd.
hidroteka (gr. hydor, theke kutija,
spremnica) zool. hitinski omota proiren u obliku aice oko pojedinih
hidranata u koji se hidrant moe
uvui
hidrotekt (gr. hydor, tekton strunjak)
hidrotehniki inenjer
hidroterapija (gr. hydor, therapeia
lijeenje) znanost o lijeenju vodom;
lijeenje vodom (hladnom ili toplom,
obinom ili mineralnom, pod tuem,
u kadi ili bazenu)
hidrotian (gr. hidrotikos) med. koji
potie znojenje
hidrotoraks (gr. hydor, thorax prsni
ko) med. vodena bolest prsa
hidrotropizam (gr. hydor, tropos) biol.
v. pod tropizam
hidroza (gr. hidros znoj) med. znojenje
hidrozoe (gr. hydor voda, zoon ivotinja) mn. zool. vodene ivotinje, klasa
najjednostavnije graenih ivotinja
(polipi, meduze...), ive poglavito u
moru
hifa (gr. hyfe tkanje, tkivo) bot. dugaka, bezbojna stanica kod gljiva
hifen (gr. e hyfen, hyf-, en) gram. 1.
crtica (-); 2. spajanje dviju rijei u
sloenicu
higeist (gr. hygieia zdravlje) onaj koji
radi na unapreivanju zdravlja
higeologija (gr. hygieia zdravlje, logia
znanost) v. higijena
high-life it. haj-lajf (engl.) otmjeni, vii
drutveni krugovi, otmjen svijet
higijastika (gr. hygiastikos ljekovit,
hygieia zdravlje) vjetina uvanja
zdravlja
Higijeja (gr. Hygieia) 1. mit. grka boica zdravlja, Asklepijeva ki (prikazivana kao djevojka sa koljkom u
ruci iz koje pije zmija); 2. astr. asteroid otkriven 1849. g.

higijena
higijena (gr. hygieia zdravlje) znanost
o uvanju zdravlja (pojedinca i naroda, tj. osobna, javna i socijalna higijena)
higijeniar (gr. hygieia zdravlje) strunjak za higijenu
higiokomija (gr. hygieia zdravlje, komizo njegujem) uvanje zdravlja
higro- (gr. hygros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vlaga, vlaan
higrobarometar (gr. hygros, barys teak, metron mjera, mjerilo) sprava
za mjerenje vlanosti zraka
higrodermije (gr. hygros, erma koa)
med. kone bolesti praene izluivanjem krvnog seruma
higroeudiometar (gr. hygros, eudios,
tih, miran, metron mjera, mjerilo) v.
eudiometar
higrofili (gr. hygros, filos koji voli) bot.
v. higrofiti
higrofilija (gr. hygros, filia naklonost,
voljenje) bot. opraivanje pomou bibanja vode (kod nekih vodenih biljaka)
higrofiti (gr. hygros, fyton biljka) mn.
bot. biljke kojima je potrebno mnogo
vlage; usp. kserofiti
higrofobija (gr. hygros, fobos strah)
psih. strah, zaziranje od vlage ili tekuine
higrograf (gr. hygros, grafo biljeim)
higrometar koji automatski biljei
promjene u vlanosti zraka
higrogram (gr. hygros, gramma slovo)
crte to ga ispisuje higrograf
higrokolirij (gr. hygros, kollyrion
mast za oi) med. tekui lijek za oi
higrologija (gr. hygros, logia znanost)
znanost o vlanosti zraka
higrometar (gr. hygros, metron mjera,
mjerilo) vlagomjer, instrument za
promatranje promjena u vlanosti
zraka; higroskop
higrometrija (gr. hygros, metria mjerenje) mjerenje vlanosti zraka

547

hijat
higroskop (gr. hygros, skopeo promatram) v. higrometar
higroskopicitet (gr. hygros, skopeo
promatram) svojstvo tvari da upija,
privlai vlagu iz zraka
higroskopian (gr. hygros, skopeo
promatram) koji privlai, upija vlagu
iz zraka i zbog toga bubri, npr. kosa,
riblja kost, drvo, kuhinjska sol i dr.
hijacint (gr. hyakinthos) 1. bot. zumbul; 2. u st. vijeku: dragi kamen boje
zumbula; 3. danas: lisnati cirkon
(dragi kamen)
Hijade (gr. Hyades) mn. mit. nimfe,
Atlasove keri koje su toliko tugovale
za svojim u lovu nastradalim bratom
Hijantom da su ih bogovi iz saaljenja pretvorili u skupinu od sedam
zvijezda u glavi zvijea Bika
hijalit (gr. hyalos staklasto proziran
kamen, lithos kamen) stakleni opal,
prozirna i kao staklo sjajna vrsta
opala; sjajnocrna, staklasta i prozirna masa za izradu umjetnikih posuda
hijalitis (gr. hyalos staklasto proziran
kamen) med. upala onog staklastog
tijela
hijalografija (gr. hyalos staklasto proziran kamen, grafo crtam, slikam)
mozaik od jantara, prozirne smole i
kristala; takoer: = hijalotipija
hijaloidan (gr. hyaloeides) proziran
kao staklo, staklast
hijaloideja (gr. hyalos staklo, eidos oblik) zool. staklasta ona opna
hijalotipija (gr. hyalos staklo, typos
otisak, slika) staklopis, tiskanje na
staklu (obino sitotisak); slikanje na
staklu
hijalurgija (gr. hyalos staklo, ergon
djelo) proizvoenje stakla, staklarstvo
hijat (lat. hiatus) gram. zijev, susret
dvaju samoglasnika na kraju jedne i
na poetku sljedee rijei (ili sloga);
prekid, praznina

hijazam

548

hijazam (gr. chiasma) 1. znak h (hi) u

grkom, u latinskom H, krianje, iskrianost; chiasma nervorum opticorum it. hijazma nervorum optikorum (lat.) zool. krianje, iskrianost
onih ivaca
hijazam (gr. chiasmos) 2. oznaavanje
znakom h (hi) ili kriiem (+) da bi
se upozorilo na krivotvorenost nekog
mjesta, ili s y da bi se obratila pozornost na njegovu ljepotu; 3. pjesnika
figura koja se sastoji u ponavljanju
istog izriaja na taj nain to se drugi
puta ponavljaju rijei u obrnutom redoslijedu (npr. Neto die, uzdie, uzdie i die)
hijena (gr. hyaina) zool. zvijer slina
vuku, poznata po tome to se hrani
strvinom
hijerarh (gr. hieros svet, archo vladam, hierarches) pristaa vladavine
sveenstva; prvosveenik, duhovni
starjeina (poglavar) kod pravoslavaca
hijerarhija (gr. hierarchia) 1. vladavina sveenstva; 2. stroga podjela
sveenika po inovima; 3. podijeljenost nekog drutvenog stalea po
starjeinstvu, npr. vojna, sveenika,
inovnika hijerarhija
hijeratian (gr. hieratikos) sveeniki; koji se tie svetih obreda; hijeratino pismo vrsta kurzivnog pisma
starih Egipana kojim su se sluili u
rukopisima, poveljama, pismima i dr.
(za razliku od demotinog pisma)
hijerentizam ret. figura u kojoj se ironija javlja u obliku dobrog raspoloenja, npr.: "Blago tebi kad si lud!"
hijerodrama (gr. hieros, drama radnja, in, djelo) drama s temom iz Svetog pisma
hijerofant (gr. hierofantes) tuma i
uitelj bogoslunih obreda kod starih
Grka i Egipana; osobito: prvosveenik Demetrin i naelnik (rukovoditelj) eleuzinijskih misterija

hijetografija
hijeroglifi (gr. hieros, glyfo izdubem,
reem) slikovito (u obliku figura) pismo starih Egipana; pren. teko razumljivo, neitko pismo
hijeroglifika (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) poznavanje tajnog pisma; jezik u slikama
hijeroglifski (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) slikovito prikazan, slikovit; nejasan, neitak
hijerograf (gr. hieros, grafo piem, opisujem) opisiva stvari koje se smatraju svetim
hijerografija (gr. hieros, grafo piem,
opisujem) 1. tajno pismo; 2. opisivanje i objanjenje obreda, svetih spisa
itd.
hijerograma (gr. hieros, gramma slovo, pismo) tajno sveeniko pismo
hijerogramatist (gr. hierogrammateys) poznavatelj sveenikog pisma
(kod starih Egipana)
hijerokracija (gr. hieros, kratos vlada,
vlast) vladavina sveenstva
hijerokrat (gr. hieros, kratos vlada,
vlast) sveenik-vladar
hijerologija (gr. hieros, logia) 1. opisivanje duhovnih stvari; 2. nauavanje o sveenikim obredima
hijeromantija (gr. hieros, manteia
pretkazivanje, proricanje) proricanje
iz utrobe rtvenih ivotinja
hijeroskopija (gr. hieros, skopeo promatram, gledam) v. hijeromantija
hijeroteka (gr. hieros, theke spremnica, koveg) 1. sandui u kojem se
uvaju stvari koje se smatraju svetim (u Katolikoj crkvi); 2. takoer:
grob sveca
hijerotet (gr. hieros, tithemi) ureiva
ili osniva (tvorac) obreda
hijerotika (gr. hieros) nauavanje o
posveivanju
hijetografija (gr. hyetos kia, grafo
opisujem) "opisivanje kie", spis o kiovitosti neke zemlje

hijetometar
hijetometar (gr. hyetos kia, metron
mjera, mjerilo) kiomjer; usp. ombrometar i pluviometar
hijetometrija (gr. hyetos kia, metria
mjerenje) mjerenje (pomou hijetometra) koliine kie koja padne
hijetoskop (gr. hyetos kia, skopeo
promatram, gledam) kiomjer; usp.
ombrometar i pluviometar
hiju (ma. hius) ris
hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, legenda, pripovijetka, pria, novela
hikmet (tur.) mudrost; udo, zagonetnost
hikori (engl. hickory) bot. vrsta tekog
i tvrdog sjevernoamerikog drveta iz
roda oraha; upotrebljava se za izradu skija
hil (gr. chylos sok) fiziol. v. hilus
hile (gr. hyle uma; tvar, materija, lat.
silva uma, drvo) fil. tvar, materija,
pratvar (osobito: tobonji "kamen
mudrosti")
hilemorfizam (gr. hyle tvar, materija,
morfe oblik) fil. nauavanje o spojenosti svih oblika (formi) s nekom tvari (materijom)
hiletika (gr. hyle tvar, materija) fil.
znanost o materiji, o supstanci svijeta
hilifikacija (gr. chylos sok, lat. facere
initi, stvarati) v. hilopoezis
hilijada (gr. chilias gen. chiliados) zbirka, niz ih broj od tisuu, tisuu (hiljadu) godina
hilijast (gr. chilioi tisuu) pristaa ili
pobornik hilijazma, osobito u I. i II.
st.
hilijazam (gr. chilioi tisuu) nauavanje gnostiara i Svetog pisma (Mt
26,29 i Otk 20,4 i d.) o buduem Kristovom kraljevstvu na Zemlji, oekivanje da e Krist osobno sii s neba
i vladati 1000 godina prije propasti
svijeta; fil. prema Kantu: vjera u napredovanje ljudi prema dalekom cilju moralnog savrenstva

549

hilopoezis
hiliogon (gr. chilioi tisuu, gonia kut)
tisuukutnik
hilizam (gr. hyle tvar, materija) fil.
pogled na svijet koji smatra tvar
(hyle) supstancom svijeta, ne odriui
ipak postojanje "duha" (koji je odreeno preinae nje i kompliciranje tvari); supr. psihizam
hilobijci (gr. hyle uma, bioo ivim,
hylobion) mn. ljudi koji ive po umama, stanovnici ume
hilofagi (gr. hyle drvo, fagein jesti)
drvojedi, drvoderi
hiloforan (gr. chylos sok, fero, foreo
nosim) koji vodi mlijeni sok (hilus)
hiloftarza (gr. chylos sok, ftharsis unitenje) med. unitavanje mlijenog
soka (hilusa)
hilogenija (gr. hyle tvar, materija, genos podrijetlo) nastanak i razvoj tvari
hilognozija (gr. hyle tvar, materija,
gnosis spoznaja, spoznavanje) nauavanje, znanost o materiji ih pratvari
hiloklepsa (gr. chylos sok, klepto skrivam) med. lagano gubljenje hilusa
hilologija (gr. chylos sok, logia) 2. znanost o mlijenom, probavnom soku
(hilusu)
hilologija (gr. hyle materija, tvar, logia
znanost) 1. znanost o tvari
hilonomian (gr. hylonomos) koji u umama pase, boravi ili ivi
hilopatizam (gr. hyle tvar, pathos uvstvo, osjeaj) fil. nauavanje koje tvari kao takvoj pripisuje osjeaje i strasti
hiloplastika (gr. cheilos, plastike) 2.
v. heiloplastika
hiloplastika (gr. hyle tvar, plastikos
koji uobliava, koji oblikuje) 1. v.
hilogenija
hilopoetian (gr. chylos sok, poietikos tvorben) koji stvara ili daje hilus
hilopoezis (gr. chylos sok, poiesis
pravljenje, stvaranje) fiziol. stvaranje
hilusa u elucu

hilopsihizam
hilopsihizam (gr. hyle tvar, psyche
dua) v. hilozoizam
hiloreja (gr. chylos sokv rheo teem,
curim) med. bolesni izljev hilusa,
mljekast proljev
hiloteist (gr. hyle tvar, theos boanstvo) onaj koji tvar, tj. svijet, smatra
boanstvom
hiloteizam (gr. hyle tvar, theos boanstvo) nauavanje o boanstvenosti
tvari
hilotoraks (gr. chylos sok, thorax prsni
ko) med. izljev mlijenog soka (hilusa) u prsni ko
hilozis (gr. chylosis pretvaranje u sok)
fiziol. v. hilopoezis
hilozoist (gr. hyle tvar, zoe ivot) pristaa hilozoizma
hilozoizam (gr. hyle materija, zoe ivot) fil. smjer koji smatra da je sva
tvar iva i da ima duevne osobine,
shvaanje "da tvar nikada ne moe
postojati niti biti djelatna bez duha
kao ni duh bez tvari" (Goethe), i da
"svaki atom posjeduje odreenu inherentnu koliinu snage i da je, u tome
smislu, oduhovljen" (Haeckel)
hilurija (gr. chylos sok, uron mokraa)
med. mokrenje mlijenim sokom
(hilusom)
hilus (gr. chylos sok) fiziol. mlijeni,
hranjivi sok, bijeli sok koji se stvara
od hrane putem druge probave i koji
potom prelazi u krv
hiljada (gr. hilias, gen. hiliados) tisua
him (gr. chymos tekuina, sok) fiziol.
v. himus
himber (njem. Himbeere) malina
himen (gr. hymen opna) anat. djevianska opna na ulazu u rodnicu, djevinjak
Himenej (gr. Hymen) mit. starogrki
bog braka i svadbe, prikazivan kao
mladi sa svadbenom buktinjom i
vijencem;
himenej (gr. hymenaios) svadbena pjesma

550

Hindu
himenitis (gr. hymen opna) med. upala utrobne sluznice
himenografija (gr. hymen opna, grafia opis) opisivanje koice (opne)
himenologija (gr. hymen opna, logia
znanost) znanost o opni
himenopteri (gr. hymen opna, pteron
krilo) mn. zool. opnokrilci
himenopterologija (gr. hymen opna,
pteron krilo, logia znanost) zool. znanost o opnokrilcima
himenotomija (gr. hymen opna, tome
rezanje) med. rezanje opne
Himera (gr. Chimaira) 1. mit. legendarna, strana neman kod starih Grka (sprijeda lav, u sredini koza, a
straga zmaj); 2. pren. varka, privienje, sanjarija, neizvediva misao
himerian (gr. chimaira) neostvariv,
nestvaran, neizvediv
himifikacija (gr. chymos sok, lat. facere uiniti, nainiti) fiziol. pretvaranje hrane u himus, prva probava
hrane u elucu
himna (gr. hymnos) 1. kod Grka: pjesma pohvalnica, pohvalna pjesma u
ast bogova ili heroja, prvotno epska,
kasnije vie hrska; 2. danas: sveana
lirska pjesma; 3. kod krana crkvena pjesma (esto u duhu i po obliku
Davidovih psalama)
himnarij (lat. hymnarium) knjiga katolikih crkvenih himni
himniar (gr. hymnos) pjesnik himni
himnograf (gr. hymnos) v. himniar
himnologija (gr. hymnos, logia) nauavanje o crkvenim pjesmama i pjesnicima
himoreja (gr. chymos sok, rheo teem,
curim) med. istjecanje kae od hrane iz rana tankog crijeva
himoza (gr. chymos sok) v. himifikacija
himus (gr. chymos sok) fiziol. djelovanjem ui izmijenjena kaa probavljene hrane, slui prehranjivanju
Hindu skupni naziv za arijska plemena
naseljena u Indiji

hinduizam
hinduizam suvremeni oblik brahmanizma u dananjoj Indiji; svi obiaji,
vjerski obredi i shvaanja, tradicije i
mitologije koje su utvrene svetim
knjigama (Vede i dr.) i propisima
brahmana'
hindustani glavni jezik u Pakistanu i
sjevernoj Indiji
hinkeman ukopljeni ili zbog nekog
drugog razloga seksualno nesposobni
mukarac (naziv prema Eugenu Hinkemannu, glavnom junaku istoimene
drame njemakog pisca Ernesta Tolera, 18931939)
hintov (ma/ hinto) koija, karuce
hinzir (tur. hynzyr) svinja
hip-hip-hura! (engl. hip, hip. hurrah)
hura! ivio!
hipaciditet (gr. hypo, lat. aciditas kiselost) med. nedostatak kiseline
hipaktici (gr. hypaktikos koji proiuje, hypago istim, proistim) mn.
med. sredstva za blago ienje (crijeva)
hipalgezija (gr. hypo pod, ispod, algos
bol) med. ublaen osjeaj bola
hipantropija (gr. hippos konj, anthropos ovjek) ludilo u kojem bolesnik
umisli da je konj
hipapopleksija (gr. hypo, apoplexia
kap) med. slab, mah udar kapi
hiparh (gr. hipp-archos) zapovjednik
konjice
hiparhija (gr. hipparchia) in hiparha;
odred grke konjice od 512 vojnika
hipate (gr. hypatos najvii, hypatos sc.
chorde) glaz. najvia ili, po dananjem nazivlju, najnia, najdublja ica starogrkog tonskog sustava
hiper- (gr. hyper) preko-, nad-, iznad
(javlja se kao predmetak u sloenicama i oznaava neto prekomjerno,
poveano, suvie i si.)
hiperaciditet (gr. hyper, lat. aciditas
kiselost) med. viak kiselina, poveana kiselost; supr. hipoaciditet

551

hiperdrama
hiperafija (gr. hyper, apto dodirnem,
pipnem) med. bolesno poveana sposobnost osjeaja dodira, preosjetljivost pri dodirivanju
hiperalgezija (gr. hyper, algesis osjeaj bola) med. poveana, pojaana
osjetljivost bola
hiperastenija (gr. hyper, astheneia
slabost) med. potpuna malaksalost i
iscrpljenost
hiperaukseza (gr. hyper, auxesis poveanje) med. bolesno poveanje, npr.
arenice oka
hiperbaton (gr. hyperbaton od hyperbaino) premjetanje rijei iz njihovog uobiajenog reda (kao gramatika figura)
hiperbola (gr. hyperbole) 1. geom. krivulja koja ima svojstvo da je za svaku njezinu toku razlika udaljenosti
od dviju stalnih toaka uvijek jednaka (konstantna); usp. elipsa, parabola; 2. ret. pretjerivanje, preuveliavanje radi izraavanja odreenog
emocionalnog stanja (npr. Imao sam
glas kao vjetar, ruke kao hridine...)
hiperbolian (gr. hyperbolikos) 1.
geom. koji pripada hiperboli, koji se
tie hiperbole, oblika hiperbole; 2.
ret. pretjeran (izrazom, rijeima)
hiperbolizirati (gr. hyperbole) ret.
pretjerati, pretjerivati (rijeju, izrazom)
hiperboloid (gr. hyperbole, eidos oblik) geom. zakrivljena povrina drugoga stupnja s jednim sreditem koju
neke ravnine sijeku po hiperbolama;
tijelo omeeno takvom povrinom
hiperbulija (gr. hyper, bulomai hou)
prekomjerno poveana snaga volje
hiperdaktilija (gr. hyper, daktylos
prst) prekobrojnost prstiju (ruke ili
noge)
hiperdrama (gr. hyper, drama radnja)
drama nezgodna i teka za prikazivanje (zbog nedostatka sredstava za
njezino izvoenje)

hiperdulija
hiperdulija (gr. hyper, dulia ropstvo)
pretjerano tovanje, npr. nekog boga
hiperemija (gr. hyper, haima krv)
med. prepunjenost krvlju, prezasienost krvnih ila krvlju
hiperepidoza (gr. hyper, epidosis rastenje) med. poveanost nekog tkiva
ili organa
hipereretizija (gr. hyper, erethizo draim, nadraujem) v. hiperestezija
hiperestezija (gr. hyper, esthesis osjeaj, osjet) med. pretjerana osjetljivost
i razdraljivost
hiperfiziki (gr. hyper, fysikos) nadosjetilni, natprirodni
hiperflegmatian (gr. hyper, flegmatikos sluzav) suvie trom, previe
spor
hipergeuzija (gr. hyper, geusis okus)
med. prekomjerna osjetljivost okusa
hiperhedonija (gr. hyper, hedone zadovoljstvo) med. pretjerana pohotljivost
hiperhidroza (gr. hyper, hidros znoj)
med. prekomjerno znojenje
hiperkatalektiki (gr. hyper, katalego
navodim, po redu kazujem) metr. naziv za stih koji je za jedan slog dui
od potpunog
hiperkatarza (gr. hyper, katharsis ienje) med. prekomjerno ienje (crijeva)
hiperkritiar (gr. hyper, kritikos) pretjerano strog kritiar
hiperkritika (gr. hyper, kritike) pretjerano stroga kritika; strast za kuenjem
hiperkriza (gr. hyper, krisis odluka,
rezultat) med. suvie velik preokret
u stanju neke bolesti
hiperkultura (gr. hyper, lat. cultora)
prekomjerna naobrazba (kultura)
hipermangan kem. kalijev permanganat (lat. kalium hypermanganicum), tamnoljubiasti kristali zelenoplava metalna sjaja i trpka okusa;
rastopljen u hladnoj vodi slui kao

552

hiperstenija
dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje
rana, ireva, protiv znojenja nogu i
dr.
hipermastija (gr. hyper, mastos dojka,
sisa) med. prekobrojnost bradavica
(na dojci)
hipermetropija (gr. hyper, metron
mjera, ops gen. opos oko) med. uroena dalekovidnost
hipermnezija (gr. hyper, mneme sjeanje, pamenje) neprirodna, poveana mo pamenja
hipernoja (gr. hyper, noos um, duh)
med. svaka bolest s poveanom djelatnou duha
hiperoksid (gr. hyper, oxys) v. superoksid
hiperoksidacija (gr. hyper, oxys) kem.
prezasienost kisikom
hiperopsija (gr. hyper, ops gen. opos
oko) v. hipermetropija
hiperosmija (gr. hyper, osme miris)
med. bolesno poveana sposobnost
mirisanja
hiperostoza (gr. hyper, osteon kost)
med. prebujno rastenje kotanog tkiva; takoer: bolesna zadebljalost cijele kosti
hiperpatija (gr. hyper, pathos osjeaj,
strast; bolest) med. prekomjerna
osjetljivost ili sklonost bolestima
hiperplazija (gr. hyper, plasso uobliavam, oblikujem) biol. v. pod hipertrofija
hiperprodukcija (gr. hyper, lat. productio proizvodnja) proizvoenje neega vie nego to je potrebno, stanje
kad se vie proizvodi nego to se moe potroiti
hipersarkoza (gr. hyper, sarx gen.
sarkos meso) med. prekomjerno rastenje mesa, "divlje meso"
hiperskepticizam (gr. hyper, skepsis
sumnja) pretjerana sumnjiavost
hiperstenija (gr. hyper, sthenos snaga, jakost) prevelika jakost tijela; bolesno poveana ivotna snaga

hipertenzija
hipertenzija (gr. hyper, lat. tendere,
tensum napinjati, naprezati, tensio
napinjanje) med. povienje krvnog
tlaka; povien krvni tlak
hipertermija (gr. hyper, thermos topao, vru) med. povienje tjelesne topline iznad normale, tj. iznad 37 C;
poviena temperatura
hipertimija (gr. hyper, thymos dua,
srce, osjeaj, strast) 1. med. duevna
bolest s ludom hrabrou; 2. pretjeran spolni nagon
hipertonija (gr. hyper, tonos zategnutost, napon) 1. prenapregnutost, prenapetost; 2. med. poveana napetost
arterijske muskulature; povieni krvni tlak u oku (kod glaukoma)
hipertrinoza (gr. hyper, thrix gen.
trichos vlas, dlaka) prekomjerna dlakavost
hipertrofija (gr. hyper, trofe hrana,
prehrana) preuhranjenost; biol. pretjerano poveavanje jednog organa
rastenjem njegovih normalnih sastojaka ili njihovim umnoavanjem (hiperplazija); takoer: prekomjerna
poveanost cijelog organizma
hipestezija (gr. hypo pod, ispod, esthesis osjeaj) psih. nedovoljna, oslabljena osjetljivost
hipijade (gr. hippos konj) umj. kipovi
ena-konjanika, npr. amazonki
hipijatrika (gr. hippos konj, iatreia
lijeenje) znanje ili vjetina lijeenja
konja
hipik (engl. hippie, hippy) pripadnik
prosvjednog pokreta iji je vrhunac
bio krajem ezdesetih godina 20. st.;
karakteristike tog pokreta su odbacivanje konvencionalnog izgleda i ponaanja te propagiranje mira i ljubavi
hipnobat (gr. hypnos san, baino idem)
mjesear
hipnofobija (gr. hypnos san, fobos
strah) trzanje od straha u snu

553

hipohipnolepsija (gr. hypnos san, lepsis

obuzimanje, napad) med. bolesna elja za spavanjem, stalna pospanost
hipnologija (gr. hypnos san, logia znanost) znanost o snu
hipnopatija (gr. hypnos san, pathos
bolest) med. bolest spavanja
Hipnos (gr.) mit. boanstvo sna, sin
Noi, blizanac Smrti
hipnotian (gr. hypnotikos) koji uspavljuje, koji liava djelovanja svijesti
hipnotik (gr. hypnos san) med. sredstvo, napitak za uspavljivanje
hipnotizam (gr. hypnos) znanost o
promjenama u djelatnosti mozga i ivaca koje u ljudskom tijelu izazivaju
sredstva za uspavljivanje hipnozom;
bezvoljno i nesvjesno stanje hipnotizirane osobe
hipnotizer (gr. hypnos san) onaj koji
druge dovodi u stanje hipnoze
hipnotizirati (gr. hypnos san) 1. uspavati, uspavljivati; 2. psih. uporabom vanjskih sredstava dovesti nekog u stanje dubokog sna koje ide do
potpunog iskljuenja djelatnosti svijesti, a praeno je osjetilnim varkama i automatskim kretnjama; 3.
pren. nekim potpuno ovladati, opiniti koga
hipnoza (gr. hypnos san) 1. psih. uspavljivanje, umjetno stvoreno stanje
svijesti (slino snu) u kojem je svojevoljna djelatnost miljenja i htijenja, zbog odreenog ograniavanja
svijesti, smanjena ih posve iskljuena, tako da je osoba dovedena u
takvo stanje posebno podobna za
sugestije; 2. fiziol. iskljuivanje odreenih ganglij skih stanica kore velikog mozga koje, u budnom stanju,
izazivaju svjesne i voljne radnje
hipo- (gr. hypo) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: pod, ispod

hipohipo- (gr. hippos) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: konj, konjski

hipobaza (gr. hypo, basis osnova) podloga, osnova, postolje
hipobijazam (gr. hypo, biazo svodim)
mat. svoenje jednadbe na nii stupanj
hipoblast (gr. hypo, blastos klica) zool.
unutranji list u zametku (embriju)
hipoblefar(on) (gr. hypo, blefaron ona vjeda) med. 1. oteenost- ispod onih vjeda; 2. umjetno oko
hipocentar (gr. hypo,.lat, centrum sredite) geo. toka u dubini Zemljine
kore iz koje dolaze potresi i iz koje
se ire k povrini i dubini Zemlje
hipocikloida (gr. hypo, kyklos' krug,
eidos oblik) mat. krivulja koju opisuje toka na krunici koja se kotrlja po unutranjoj strani druge krunice; usp. epicikloida
hipodam (gr. hippodamos koji ukrouje konje) krotitelj konja
hipodermatian (gr. hypo, erma koa) koji se nalazi ispod koe, potkoni '
hipodrom (gr. hippodromos) 1. mjesto
za odravanje konjskih utrka, trkalite
hipodrom (gr. hypo-dromos utoite)
2. pokriveno .mjesto za etanje, pokriveno etalite
hipofagija (gr. hippos konj, fagein jesti) jedenje konjskog mesa
hipofilian (gr. hypo, fyllon list)'bot.
koji raste ispod lista
hipofilokarpian (gr. hypo, fyllon list,
karpos plod) bot. kojem raste plod
ispod lista
hipofiza (gr. hypofysis porast, prirataj, od hypofysomai rasti poslije, prirasti) anat. modani privjesak (mala
lijezda u mozgu s iskljuivo unutranjim lijeenjem)
hipoflegmazija (gr. hypo, flegmasia)
med. mala upala

554

hipohondrija
hipofora (gr. hypofora snoenje, odvoenje dolje) 1. med. ir s fistulom;
2. ret. napomena, primjedba
hipoftalmija (gr. hypo, ofthalmos oko)
v. hipopion
hipogastrij (gr. hypo, gaster trbuh)
anat. donji dio trbuha (od pupka do
preponske spone)
hipogej (gr. hypo, ge zemlja) podzemni
prostor; podrum; grob, grobnica, =
katakomba
hipoginian (gr. hypo, gyne ena) "koji
. je ispod enskog organa"; bot. naziv
za cvijet kod kojega su pranike niti, vjeni i aica dublje "od plodita
hipoglosis (gr. hypo, glossa jezik) med.
ir pod jezikom
hipoglosus (gr. hypo, glossa jezik, lat.
nervus hypoglossus) anat. ivac koji
pokree jezik (dvanaesti lubanjski
ivani par)
hipogram (gr. hypo, gramma pismo,
pisano) potpis (osobito pri dnu stupova)
Hipogrif (gr. hyppos konj, gryps ptica
grif) krilati konj kojega je izmislio
talijanski pjesnik Boiardo; takoer:
= Pegaz .
hipoholija (gr. hypo, chole u) med.
smanjeno izluivanje ui
hipohondar bolesnik od hipohondrije,
sumoran, sjetan ovjek; nastran ovjek, samomuitelj; umiljeni bolesnik
hipohondrialgij'a (gr. hypo, chondros
hrskavica na donjem dijelu prsne
kosti, algos bol) med. hipohondrian
bol
hipohondrian sumoran, sjetan,
samomuiteljski; nastran
hipohondrij (gr. hypo, ispod; chondros
hrskavica na donjem kraju prsne kosti) anat. dio tijela ispod rebara gdje
su jetra, eludac i slezena; abdomen
hipohondrija (gr. hypochondrios koji
se nalazi ispod prsne hrskavice, ispod
prekordija, hypo ispod, chondros hrs-

hipokampi
kavica na donjem kraju prsne kosti
mislilo se da je donji trbuh sredite hipohondrije) Sumornost, sjeta
(kao posljedica .ivane bolesti koja
se sastoji u stalnoj zabrinutosti za
stanje zdravlja svog tijela ili duha);
stalna, pretjerana i bezrazlona zabrinutost za svoje zdravlje, praena
strahom od bolesti koje stvarno ne
postoje; pren. nastranost; usp. heautontimorumenij a
hipokampi (gr. hippo-kampe) mn. mit.
morska udovita s konjskim tijelom
na kojima jau morski bogovi (est
motiv na starim sarkofazima)
hipokarpian (gr. hypo, karpos plod)
bot. koji se nalazi ispod plodnice
hipokofoza (gr. hypokofos nagluh)
med. nagluhost
hipokoristik (gr. hypokoristikon) 1.
imenica od milja, umiljenica (npr. Sanja Sanjica)
hipokorizam (gr. hypokorismos laskavo nazivanje, laskav naziv) laskava rije; ublaujui izraz, = eufemizam
Hipokrat glasoviti grki lijenik iz 4.
st. pr. n. e. (smatra se osnivaem lijenike znanosti)
hipokratici lijenici pristae naina
lijeenja najglasovitijeg lijenika st.
vijeka Hipokrata (460377. pr. n.
e.) koje se poglavito sastoji u ekanju da sama priroda pomogne izlijeenju (naelo: medicus curat, natura sanat lijenik se skrbi, priroda
lijei)
hipokrit (gr. hypokrites) licemjer
hipokrizija (gr. hypokrisis) pretvaranje, licemjerje
hipolog (gr. hippos konj, logos) poznavatelj konja
hipologija (gr. hippos konj, logia) konj arstvo, znanost o konjima
hipomahija (gr. hippomachia) konjika bitka

555

hipospadija
hipomanija (gr. hippomania ludo voljenje konja) pretjerana ljubav prema konjima
hipomantija (gr. hippos konj, manteia
pretkazivanje) proricanje po hrzanju
konja
hipomnema (gr. hypomnema) sjeanje; dodatak, dometak (pismu, spisu); spomenica, ljetopis; takoer: protokol
hipomnematograf (gr. hypomnematografos) pisac spomenice, ljetopisac,
onaj koji pie u spomenicu, takoer:
protokolist
hipomorija (gr. hypomoros sulud, luckast) psih. suludost, luckastost
Hiponaktov stih metr. stih nazvan
prema gr. pjesniku Hiponaktu (Hipponax) oko 550. pr. n. e.); v. holijamb
hipopatologija (gr. hippos konj, pathos bolest, logia znanost) znanost o
konjskim bolestima
hipopion (gr. hypo pod, ispod, ops gen.
opos oko, pyon gnoj) med. nakupljanje krvi i gnoja pod okom
hipoplazija (gr. hypo, plasso oblikujem, tvorim) med. zakrljalost, nepotpuna razvijenost nekog organa zbog
smanjivanja broja i veliine stanica
u njemu
hipopleksija (gr. hypo, plexis udarac,
udar) med., lak modani udar
hipopotam (gr. hippos konj, potamos
rijeka) zool. vodeni ili nilski konj (u
afrikim rijekama)
hiposfagma (gr. hyposfagma mjesto
podliveno krvlju) med. podlijevanje
ili izljev krvi, ospbito u oko
hiposkop (gr. hypo, skopeo promatram, gledam) voj. vrsta durbina sa
dva dugaka kraka (slui za promatranje neprijatelja iz prikrivenog
poloaja, rova i si.)
hipospadija (gr. hypo, spao vuem)
med. uroena nepravilnost kod koje
muka mokrana cijev ima otvor ve

hipospazma
pri dnu ili u sredini donje strane uda;
supr. epispadija
hipospazma (gr. hypo, spasmos gr)
med. slab gr, osobito onih vjeda
hipostatian (gr. hypostatikos koji
stavlja pod, postojan) bitan, predmetan (supstancionalan), samostalan;
usp. hipostaza
hipostaza (gr. hypostasis podmetanje,
stavljanje pod; stavljenost pod; podloga; talog; tvar, supstanca, materija;
postojanje, stvarnost) 1. podloga, osnova; 2. bie, supstanca; 3. kem. mokrani talog; 4. med. zastajanje krvi;
5. fil. opredmeenje, popredmeenje
nekog svojstva, nekog pojma, uope
neega apstraktnog
hipostazirati (gr. hypostasis) opredmetiti, opredmeivati, popredmetiti,
popredmeivati, uiniti neto predmetom ili supstancom, materijom,
stvarnim, oznaku nekog predmeta
promatrati kao zaseban predmet, neto zamiljeno pretpostavljati kao da
stvarno postoji
hipostenija (gr. hypo, sthenos snaga,
jakost) med. malaksanje, slabljenje,
gubljenje snage
hipostil (gr. hypo, stylos stup, hypostylon) arhit. pokriven hodnik sa stupovima
hipostrofa (gr. hypostrofe okretanje;
vraanje, povratak) med. 1. okrenutost (maternice); 2. povratak bolesti
hipotaksa (gr. hypotaxis) podreivanje, podreenost; supr. parataksa
hipotaktian (gr. hypotaktikos) koji
podreuje, koji se tie hipotakse; naredni, sljedei
hipoteka (gr. hypotheke zalog) nepokretan zalog, zajam dan uz pribiljeku na imovinu, pravo vjerovnika na
nekretnine koje mu je dunik ustupio
kao zalog
hipotekar (lat. hipothecarius) davatelj
zajma na hipoteku

556

hipotipoza
hipotekarni (gr. hypotheke zalog) koji
se tie hipoteke; hipotekama banka
banka koja daje zajmove na nekretnine; hipotekarni kredit zajam dobiven na zalog nekretnina; hipotekarni
poslovi davanje zajmova na podlogu
nekretnina
hipotenuza (gr. e hypoteinusa) geom.
najdua stranica u pravokutnom trokutu, lei nasuprot pravom kutu
hipotermija (gr. hypo, thermos topao)
med. tjelesna temperatura ispod normalne
hipotetian (gr. hypothetikos) koji se
temelji na hipotezi, pretpostavljen,
uvjetan, nedokazan, sumnjiv; pogodbeni; hipotetina reenica gram. pogodbena reenica; log. hipotetian
sud sud sastavljen od dvaju jednostavnih sudova, od kojih je prvi razlog (pogodba), a drugi proizlazi iz njega kao posljedica, tj. predikat P pripada subjektu S samo pod pretpostavkom da predikat R pripada subjektu Q, npr.: Ako sunce sja, trava
raste; hipotetian silogizam silogizam
ije premise sadre i hipotetine sudove (ist hipotetian silogizam ako
su obje premise hipotetini sudovi,
onda je i zakljuak hipotetian; mjeoviti hipotetian silogizam ako je jedna premisa kategorian sud, onda
je i zakljuak kategorian)
hipoteza (gr. hypothesis) pretpostavka, pretpostavljanje; znanstveno:
pretpostavka koja treba dopuniti oskudnu empirijsku spoznaju; prethodno uzimanje neprovjerenog i jo nedokazanog, ali i neopovrgnutog, opeg pravila radi objanjenja jedne ih
vie injenica; ex hypothesi it. eks
hipotezi (lat.) na osnovi, prema pret. postavci; in hypothesi it. in hipotezi
(lat.) u primjeni na dani sluaj
hipotipoza (gr. hypo-typosis) ret. neposredno, oito pretpostavljanje i prikazivanje; kratak nacrt

hipotireoidizam
hipotireoidizam (gr. hypo, thyreos
tit, eidos oblik) med. smanjena djelatnost titne lijezde
hipotonija (gr. hypo, teino napinjem)
med. smanjena napetost tkiva
hipotrof (gr. hippotrofos koji hrani konje) uzgajiva konja
hipotrofija (gr. hippotrofia hranjenje
konja) uzgoj konja, konjarstvo
hipotropian (gr. hypotropikos) koji
se rado ili lako vraa
hipotropijazam (gr. hypotropiasmos)
med. povratak bolesti
hipso- (gr. hypsos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: visok; uzvien
hipsograf (gr. hypsos, grafo piem) ak.
aparat koji biljei jakosti zrane
struje pri govoru
hipsologija (gr. hypsos uzvienost, logia znanost) nauavanje, znanost o
uzvienom
hipsometar (gr. hypsos visina, metron
mjera, mjerilo) visinomjer, aneroid
za barometarska mjerenja visina
hipsometrija (gr. hypsos visina, metria mjerenje) mjerenje visina
hipsotermometar (gr. hypsos visina,
thermos topao, metron mjera, mjerilo) fiz. v. termobarometar
hipurgija (gr. hypurgia usluga, pomo)
bolniarstvo, njega i skrb oko bolesnika kao terapeutska disciplina
hipus (gr. hippos) med. gr arenice
oka s brzim i izmjeninim suavanjem i proirivanjem zjenice
hir (tur. hyr) tvrdoglavost, udljivost,
obijest, prohtjev, kapric
hira (alb.) sirutka
hiragana (jap.) japansko slogovno pismo
hiragon (gr. cheir ruka, ago vodim)
naprava pomou koje slijepi piu
hiragra (gr. cheir ruka, agra plijen)
med. kostobolja ruke
hircizam (lat. hircus jarac) miris slian
jareem, previna

557

hiropteri
hiriza (gr. cheirizo vidarski postupam)
med. lijeenje rukom; osobito: v. pod
magnetizirati 2.
hirizam (gr. cheirismos vidarsko postupanje, lijeenje) med. v. hiriza
hirkaj-erif (ar.) ogrta Prorokov, veoma tovana muslimanska svetinja
hiro- (gr. cheir gen. cheiros) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: ruka
hirograf (gr. cheir, grafo piem) rukopis; ono to je napisano rukom, priznanica
hirogramatomantija (gr. cheir, gramma pismo, pisano, manteia pretkazivanje) v. grafologija
hirolog (gr. cheir, logos govor) onaj koji
govori prstima; takoer: = hiromant
hirologija (gr. cheir, lego govorim) 1.
govor, sporazumijevanje prstima
(kod gluhonijemih); 2. = hiromantija
hiromant (gr. cheir gen. cheiros, mantis prorok) gatalac u dlan
hiromantija (gr. cheir, manteia pretkazivanje, proricanje) gatanje u dlan,
itanje sudbine po crtama na dlanu
hironij med. opasan i teko izljeiv ir
(koji bi, toboe, mogao izlijeiti samo
glasoviti vidar Hiron)
hironomija (gr. cheironomia kretanje
ruku po odreenim pravilima) znanje
o retorikom kretanju rukama, o
govornikoj gestikulaciji (dio mimike)
hiropedija (gr. cheir, paideyo odgajam) vjebanje radi stjecanja spretnosti u rukama
hiroplast (gr. cheir, plasso uobliavam,
oblikujem) "rukotvorac", instrument
pomou kojega se ruke (prsti) dre u
pravilnom poloaju pri sviranju na
glasoviru
hiroplastika (gr. cheir, plastike vjetina uobliavanja) "rukotvorstvo", izradba kipova od mekanih tvari (voska, gline i dr.)
hiropteri (gr. cheir, pteron krilo) mn.
zool. netopiri

hiroreuma
hiroreuma (gr. cheir, rheuma) med.
reumatina oteklina ruke
hiroteka (gr. cheir, theke spremnica,
koveg) vrsta zavoja koji obuhvaa
cijelu ruku
hirotezija (gr. cheir, thesis metanje)
med. lijeenje stavljanjem ruku na
bolesno mjesto
hirotonija (gr. cheirotonia ispruanje
ruke) posveenje, zaredenje (za pravoslavnog sveenika ili episkopa)
hir (njem. Hirsch jelen) u preferansu?
pretposljednji stupanj kontriranja
prije morda
hirleder (njem. Hirsch jelen, Leder koa) jelenja koa, "antilo^"
Hispanija (lat. Hispania) panjolska
hispanizam (lat. Hispania panjolska)
osobitost panjolskog jezika
histera (gr. hystera) med. maternica,
posteljica, plodnica
histeralgija (gr. hystera maternica,
algos bol) med. bol u maternici
histerektomija (gr. hystera maternica, ektome izrezivanje) kir. operativno vaenje maternice
histerergija (gr. hysteros potonji, ergon djelo) med. naknadno djelovanje
lijekova
histerezija (gr. hystereo kasnim, zakanjavam) zakanjavanje; elastina
histerezija fiz. pojava da se elastina
tijela po prestanku djelovanja sile
koja je izmijenila njihov oblik ne vraaju odmah, nego tek nakon nekog
vremena u prvotno stanje; magnetna
histerezija pojava da magnetizam
nekog eljeznog tijela ne zavisi samo
od trenutane magnetne sile, nego i
od magnetne sile koja je prije toga
na njega djelovala, tako da je ono
zadralo neto prijanjeg magnetizma
histerian (gr. hystera maternica) bolestan od histerije
histerija (gr. hystera maternica) med.
poglavito enska ivana bolest koja

558

histeron-proteron
se sastoji u odreenoj neusklaenosti
naravi, pojaanoj razdraljivosti i
osjetljivosti, nedostatku samosvladavanja, u podlonosti utjecajima i velikom radu mate; bolesnik ima osjeaj kao da mu se uz jednjak penje
nekakva kugla, ima ivane bolove,
glavobolju u jednoj toki lubanje, grevite napadaje (smijeha, plaa i dr.),
jake bolove u zglobovima, neosjetljivost (obino u jednoj polovici tijela)
itd.
histeritis (gr. hystera maternica) med.
upala maternice
histerofor (gr. hystera maternica, fero
nosim) maternina nosiljka (koja
sputenu maternicu dri u pravilnom
poloaju)
histerolitijaza (gr. hystera maternica, lithiasis kamen u mjehuru, bolovi
od kamena) med. stvaranje kamena
u maternici
histerologija (gr. hysteros potonji,
lego govorim) poet. figura koja se sastoji u tome da se ono to dolazi kasnije izrie prije (zato to je vanije),
npr.: Dobro gleda i pukom i okom
histeroloksija (gr. hystera maternica,
loxos kos) med. iskrivljenost, iskoenost maternice
histeroman^ja (gr. hystera maternica,
mania ludilo, pomama) med. v. nimfomanija, enska pohota; histerino
ludilo
histeron (gr. hysteron) "neto to dolazi poslije"; med. posteljica, plodnica
histeron-proteron (gr. hysteron-proteron "kasnije-prije") 1. ret. figura koja se sastoji u obrnutosti uobiajenog reda dvaju reeninih dijelova,
npr.: "Obojica, poto ih je odgojila i
rodila boanska mati" (Homer); 2.
log. pogreka u dokazivanju koja nastaje kad se jedna tvrdnja izvodi iz
druge, koju bi tek pomou prve trebalo dokazati

histeroparaliza
histeroparaliza (gr. hystera maternica, paralysis uzetost) med. uzetost
maternice
histeroparatomija (gr. hystera maternica, paratemno uzdu odreem)
kir. vaenje maternice kroz trbuh
histeropatija (gr. hystera maternica,
pathos bolest) med. bolest maternice,
bolovi maternice; takoer: = histerija
histeroptoza (gr. hystera maternica,
ptosis pad, sputenost) med. sputenost, spadnutost maternice
histeroskopija (gr. hystera maternica,
skopeo promatram, gledam) med. ispitivanje maternice pomou materninog zrcala (lat. speculum uteri)
histerotomija (gr. hystera maternica,
tome rezanje) kir. prorezivanje Venerinog brijega (mons pubis) i maternice
histerotomotokija (gr. hystera maternica, tome rezanje, tokos poroaj) kir.
poroaj razrezivanjem Venerinog brijega i maternice
histiologija (gr. histion tkivo, logia
znanost) v. histologija
histo- (gr. histos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tkivo, tkivni,
tkiva (gen.)
histogeneza (gr. histos, genesis roenje, postanak) proces pravilnog razvijanja tkiva u organskim (ivotinjskim i biljnim) tijelima
histografija (gr. histos, grafo opisujem) opisivanje tkiva organskih
tijela
histoliza (gr. histos, lysis razgradnja)
med. gnojna razgradnja i raspadanje
tkiva
histologija (gr. histos, logia znanost)
znanost o stanicama ljudskog, ivotinjskog i biljnog tijela koje su spojene u tkiva
histonomija (gr. histos, nomos zakon)
znanost o uzrocima i zakonima razvoja i odravanja organskih tkiva

559

hit
Historia (est) magistra vitae it.
Historia (est) magistra vite (lat.) Povijest je uiteljica ivota
historicizam (gr. historia) 1. socioloko i filozofsko nauavanje koje promatra ljude i dogaaje prvenstveno
s povijesnog stajalita, tj. u odnosu
prema drutvenoj sredini iz koje su
poniknuli; 2. tenja da se umjetnika
djela objanjavaju metodom iste povij esnosti, iskljuujui kao prazno i
opasno svako estetsko promatranje;
3. shvaanje prema kojem je povijest,
ostavljena vlastitoj moi i bez pomoi
filozofije, sposobna utvrditi odreene
moralne i religijske istine
historiar (gr. historikos) pisac historije, prouavatelj historije, povjesniar
historija (gr. historia) 1. povijest, znanost koja istrauje i prouava prolost; 2. povjesnica (knjiga, udbenik); 3. pria, dogaaj
historijski (gr. historikos) koji se tie
povijesti, povijesni; koji se pamti,
znamenit; koji je stvarno bio, toan
historiograf (gr. historia, grafo piem)
pisac historije, povjesniar
historiografija (gr. historia, grafo
piem) pisanje historije
historiomatija (gr. historia, mathema
poznavanje, znanost) prouavanje povijesti (historije)
historizam (gr. historia) fil. sklonost
da se duhovne i kulturne tvorevine
(pravo, moralnost, vjera i dr.) promatraju kao proizvod povijesnog razvoja ili da se procjenjuju kao povijesno
uvjetovane i promjenjive
histotomija (gr. histos tkivo, tome)
anat. rezanje organskih tkiva
histricizam (gr. hystrix gen. hystrichos ekinja) med. v. ihtioza
histrion (lat. histrio, gen. histrionis)
glumac i plesa u starom Rimu
hit (engl heat) port, pojedinana utrka

hitana
hitana (p. gitana ciganka) ciganski
ples
hitin (gr. chiton odjea, haljina, oklop)
zool. osebujna tvar koja daje vrstou
raznim konim i ljuskavim kutikularnim tvorevinama crva, lankonoaca i drugih ivotinja
hitlerizam politiko-socijalna ideologija i reim koji je njemakom narodu
nametnuo Adolf Hitler, imperijalistiki osvaja Europe i izaziva Drugog svjetskog rata (19391945); usp.
nacionalsocijalizam
hiton (gr. chiton) kod starih Grka:
kratka bijela, vunena ili lanena haljina bez rukava koja se nosila slino
naoj koulji
Hitopadeza (ind. hita, upadesa) "korisna pouka", zbirka pounih pria za
mlade; oko 500. g. n. e. sastavili su
je iz indijskih vjerskih i filozofskih
spisa, po zapovijedi kralja Sudarzane, mudraci, znanstvenici i pjesnici
hia (njem. Haus) kua, dom
hl kratica za hektolitar
hloazma (gr. chloasein izgledati zelenout kao mlade klice) med. pjega
boje jetara, osobito kod trudnica
hobesijanizam politiki apsolutizam
(po engl. filozofu Thomasu Hobbesu
(15881679)
hobizam fil. nauavanje engleskog filozofa Thomasa Hobbesa (15881679);
usp. bellum omnium contra omnes i
homo homini lupus
hobi (njem. Hobel) blanja
hoblati (njem. hobeln) strugati blanjom
(hoblom), blanjati
hodegetika (gr. hodegetikos putokaz ni, koji umije pokazati put) 1. uputa
za sustavno prouavanje neke znanosti; 2. dio pedagogije koji govori o
znaaju discipline u odgoju
hodometar (gr. hodos put, metron
mjera, mjerilo) putomjer (naprava za
mjerenje prijeenog puta)

560

holcvole
hodoplanija (gr. hodos put, planao lutam, zastranim) skretanje s pravog
puta
hoda (perz.-ar.) muslimanski sveenik
hofirati (njem. Hof, hofieren) udvarati
se (dami)
hohcajtsrajze (njem. Hochzeit svadba,
Reise put, putovanje) brano putovanje
hohdoj (njem. hochdeutsch) knjievno
njemaki ("visokonjemaki")
hohglanc (njem. hoch visok, Glanz sjaj)
"visoki sjaj", lakirani papir, drvo i
si.
hohnazig (njem. hoch visok, Nase nos)
koji "visoko die nos", tj. umiljen,
ohol
hohtapler (njem. Hochstapler) ovjek
koji se prikazuje za neto vie nego
to jest, otmjena varalica, otmjeni
probisvijet
hohtaplirati (njem. Hochstapler) vriti prijevare na fin nain, ponaati se
kao hohtapler
hokej (engl. hockey) port, igra loptom
ili ploicom i zakrivljenim palicama
(na polju i ledu)
hokus-pokus (eng. hocospocos) rije koju maioniari izgovaraju pri izvoenju svojih vjetina; pren. opsjena,
varka
hol (engl. hali, n. Halle) arhit. predvorje,
prostran trijem (u suvremenim kuama)
holagogi (gr. chole u, ago izazivam)
mn. med. sredstva koja pomau izluivanje ui
holazma (gr. cholasma) med. uzetost
hole (njem. Holz) drvo, figura u kuglanju
holehaker (njem. Holz drvo, hacken
sjei; cijepati) drvosjea, cjepa drva
holelag (njem. Holz drvo, Lage smjetaj, leite) drvarnica
holcvole (njem. Holzwolle) drvena vuna, tanke strugotine koje slue za
zamatanje staklene robe i si.

hold
hold (ma.) mjera za povrinu u Maarskoj, = 0,57 hektara
hole- (gr. chole) predmetak u sloenicama sa znaenjem: u, uni
holecistitis (gr. chole, kystis mjehur)
med. upala unog mjehura
holecistotomija (gr. chole, kystis mjehur, tome rezanje) med. razrezivanje
unog mjehura
holedohus (gr. choledochos, chole u,
dechomai primam) anat. uni kanal
holein (gr. chole) kem. tvar od koje se
sastoji u, C 5 H 15 N0 2
holelit (gr. chole, lithos kamen) med.
stvaranje unog kamena; bolest uzrokovana unim kamenom, kamen
u ui
holelitotripsija (gr. chole, lithos kamen, tripsis trenje) med. razbijanje
unog kamena
holelogija (gr. chole, logia) dio medicine koji prouava u
holemezija (gr. chole, emesis povraanje) med. povraanje ui
holemija (gr. chole, haima krv) med.
prodiranje unih sastojaka u krv
holepira (gr. chole, pyr vatra) med.
una groznica
holesterin (gr. chole, stereos vrst,
krut) kem. osebujna tvar u ui, unom kamenu, umancetu, ivanom
tkivu (C 27 H 45 0H+H 2 0)
holijamb (gr. cholos hrom, iambos)
metr. hromi jamb, hromi stih, jampski trimetar koji u posljednjoj stopi
umjesto jamba ima trohej ili spondej, i koji tom naglom promjenom
ritma izaziva poseban ugoaj; zove
se i: skazon i Hiponaktov stih
holin (gr. chole u) kem., biol. v. holein
holoedrija (gr. holos cio, potpun, edra
osnova, ploha) min. svojstvo kristala
s potpunim brojem ploha, povrina;
usp. hemiedrija
hologija (gr. chole u, logia znanost)
v. holelogija

561

homeopat
holograf (gr. holos cio, potpun, grafo
piem) svojeruno napisan dokument, npr. oporuka
holografski (gr. holos cio, potpun, grafo piem) svojeruno (napisan)
holometar (gr. holos cio, potpun, metron mjera, mjerilo) v. pantometar
holoragija (gr. chole u, rag- korijen
od regnymi slomim, skrham) med.
izljev ui
holoreja (gr. chole u, rheo teem,
curim) med. stalno izlijevanje ui
holosterik (gr. holos, stereos) v. aneroid
holotonija (gr. holos cio, tonos napinjanje, napetost) med. ukoenost miia, tetanus
holoze (gr. chole u) med. bolesti u
vezi s resorpcijom ui i uticom
holurija (gr. chole u, uron mokraa)
med. mokrenje ui
homalografska projekcija v. izografska projekcija
homeobiotika (gr. homoios slian, bios
ivot) tobonja vjetina lijeenja pomou zdrave ivotne snage koja se
nalazi u svakom tijelu
homeofoni (gr. homoios slian, fone
glas) mn. gram. rijei koje slino ili
jednako zvue
homeografija (gr. homoios slian, grafo crtam, slikam) brzo i tono prenoenje na kamen i umnoavanje starih
crtea i otisaka
homeomerija (gr. homoios slian, meros dio) slinost dijelova; fil. homeomerijama naziva Aristotel Anaksagorine kvalitativne i nepromjenjive
elemente (spermata) stvari; broj tih
elemenata je bezgranian, a spajaju
se djelii s tijelima s kojima su istovrsni, npr. zlato sa zlatom itd.
homeopat (gr. homoios slian, pathos
osjeaj, raspoloenje) onaj koji se nalazi u istom poloaju ili raspoloenju,
tj. istomiljenik; takoer: pristaa
homeopatije

homeopatija

562

homeopatija (gr. homoios slian, pathos bolest) lijeenje davanjem malih

koliina onih lijekova koji bi u zdravom ovjeku izazvali tu istu bolest;
supr. alopatija, heteropatija
homeopatski (gr. homoios slian, pathos osjeaj, raspoloenje; bolest) koji
je u slinom stanju, istog miljenja;
homeopatsko lijeenje v. homeopatija
homeoteleuti (gr. homoios slian, teleute kraj) mn. gram. rijei sa slinim
ili istim zavrecima
homeoterman (gr. homoios slian,
thermos topao) zool. "stalno topao",
naziv za sisavce i ptice (za razliku
od ivotinja hladne krvi)
homeotonian (gr. homoios slian, tonos ton) koji ima slian zvuk, koji
slino zvui
homeoza (gr. homoiosis) usporedba;
pouavanje usporeivanjem
Homer (oko 800. pr. n. e.) legendarni
grki pjesnik kome se pripisuju najstariji grki epovi Ilijada i Odiseja
homeridi (gr. Homeridai) potomci grkog pjesnika Homera; pjevai na otoku Hiosu koji su Homerove pjesme
prenosili s koljena na koljeno ili su
pjevali u njegovom duhu; oni koji su
pjevali Homerove pjesme
homeristi (gr. Homeros) pjesnici koji
su oponaah Homera, npr. Vergilije
homerski smijeh smijeh kojim se kod
Homera smiju bogovi, tj. grohotan
smijeh
homeuzija (gr. homoios slian, usia bit) slinost po biti; usp. homuzija
homeuzijasti teol. u kranskoj povijesti: pristae miljenja da Krist nije
istovjetan (homusios), nego samo po
biti slian (homoiusios) s Bogom
Ocem; usp. homeuzija
homicid (lat. homicidium) prav. ubojstvo; homicidium voluntarium it.
homicidijum voluntarijum (lat.) namjerno ubojstvo; homicidium causale
it. homicidijum kauzale (lat.) slu-

homo Krapinensis
ajno, nenamjerno ubojstvo; homicidium culposum it. homicidijum
kulpozum (lat.) ubojstvo iz nehaja,
nemara; homicidium necessarium it.
homicidijum necesarijum (lat.) ubojstvo u nunoj obrani
homicidoman (lat. homicidium ubojstvo, gr. mania strast, ludilo) med.
ovjek koji boluje od neodoljive strasti za ubijanjem ljudi
homicidomanija (lat. homicidium
ubojstvo, gr. mania strast, ludilo)
med. vrsta ludila koje se sastoji u
neodoljivom nagonu za ubijanjem
homiletiar (gr. homiletikos druevan,
drutven) uitelj crkvenog govornitva; propovjednik
homiletika (gr. homiletike) vjetina
ophoenja, razgovorna vjetina) znanost o crkvenom govornitvu; omilitika
homilija (gr. homilia) propovijed s tumaenjem nekog mjesta iz Svetog
pisma
hominacija (lat. homo gen. hominis
ovjek) mn. zool. najstarija ljudska
bia, tj. porodica ljudi ije su vrste i
rase: Homo primigenius, Homo aurignacensis i crni, uti i bijeli Homo
sapiens
homo (lat.) ovjek
homo alieni iuris it. homo alijeni juri (lat.) prav. ovjek koji je pod tuom vlau
Homo aurignacensis it. homo aurignacenzis (lat.) ovjek iz diluvijalnog
razdoblja iji su ostaci pronaeni u
junofrancuskom mjestu Aurignac
homo homini lupus (lat.) "ovjek je
ovjeku vuk", Plautova misao, jedna
od misli na kojima je engl. filozof
Thomas Hobbes izgradio sustav svoje
pravne fiozofije
homo Krapinensis (lat. homo Krapinensis) krapinski ovjek znanstveni naziv za ostatke diluvij alnog

homo mensura
ovjeka pronaene 1899. u pilji nedaleko od Rrapiine
homo mensura it. homo menzura
(lat.) fil. ovjek je mjera svih stvari
(Protagora)
homo minister et interpres naturae
(lat.) ovjek je upravitelj i tuma prirode
homo novus (lat.) v. pod novus
Homo primigenius (lat.) prvobitni ovjek, praovjek iz diluvij alnog razdoblja, npr. "krapinski praovjek"
homo regius (lat.) kraljevski ovjek,
osoba kraljeva povjerenja
Homo sapiens (lat.) ovjek obdaren razumom, tj. dananji ovjek
Homo solitarius aut bestia aut deus
(lat.) ovjek samotnjak ili je zvijer ili
je Bog (Aristotelova latinizirana misao)
homo sui iuris it. homo sui juri (lat.)
prav. neovisan, samostalan ovjek
homo- (gr. homos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: isti, jednak,
slian, zajedniki
homocentrian (gr. homos isti, kentron sredite) v. koncentrian
homoerotizam (gr. homos isti, eros
spolna ljubav) v. homoseksualizam
homoetnija (gr. homos isti, ethnos pleme, narod) istonarodnost, pripadanje istom narodu
homofilan (gr. homos isti, fyllon list)
bot. s jednakim listovima
homofon (gr. homos isti, fone glas,
zvuk) istoglasan; glaz. vieglasno
glazbeno djelo kod kojega je jedan
glas glavni, a ostali slue kao njegova
pratnja; usp. polifon
homofonija (gr. homos isti, fone glas)
istoglasnost (dvaju ili vie glasova u
glazbi)
homogamija (gr. homos zajedniki, gamos svadba, brak, udaja, enidba)
bot. istodobno razvijanje mukih i
enskih spolnih organa u nekom cvijetu

563

homomorfan
homogen (gr. homogenes) 1. istoga
roda, iste vrste, istovrstan, istorodan;
2. fiz. iste gustoe; homogeno tijelo
tijelo koje i u najmanjem djeliu svoga prostora ima istu masu; 3. opt.
jednostavan, nerastavljiv; homogene
boje jednostavne boje, tj. boje spektra
(zato to se ne mogu dalje rastavljati); 4. mat. slian po prirodi te otuda usporediv po veliini; istoga stupnja ili istih dimenzija u svakom lanu
(promatrano u simbolima, kao homogena jednadba); supr. heterogen
homogenizirati (gr. homogenes) tlakom veim od 200 atmosfera mlijenu mast tako rasporediti da se iz mlijeka vie ne moe izvaditi ni maslac
ni vrhnje (time je mlijeko prikladnije
za transportiranje te se onemoguava
umanjivanje vrijednosti oduzimanjem masnoe)
homogenost (gr. homogenes) istovrsnost, istorodnost
homograf (gr. homos isti, zajedniki,
grafo crtam) sprava za izradu perspektivnih crtea
homokromija (gr. homos isti, chroma
boja) zool. sposobnost nekih ivotinja
da boju svoje koe prilagode boji okoline u kojoj ive
homologan (gr. homologeo slaem se,
suglasan sam) 1. suglasan, odgovarajui; 2. kem. koji u obliku slaganja
pokazuje odreenu podudarnost; 3.
biol. homologni organi organi s istom
osnovom razvoja, makar i ne vrili
iste radnje, npr. prednji udovi sisavaca i krila ptica
homologija (gr. homologia) 1. suglasnost, slaganje; 2. kem. slinost odreenih organskih spojeva
homologumena (gr. homologeo priznajem, priznam) mn. opepriznati
spisi Novog zavjeta, oni koje svi smatraju pravim
homomorfan (gr. homos isti, morfe
oblik) istog oblika, istolik

homoniman
homoniman (gr. homonymos istoimeni, homos isti, onyma ime) jednakozvuan, istoimen; dvosmislen
homonimi (gr. homos isti, onyma ime)
gram. istoglasnice, rijei istog glasovnog sastava, ali razliitog znaenja
(npr. repast poput repa; repast
poput repe)
homonimija (gr. homos isti, onyma
ime) gram. istoglasnost (rijei istog
glasovnog sastava, a razliitog znaenja); dvosmislenost; usp. antonimija,
sinonimija
homopteri (gr. homos isti, pteron krilo) mn. zool. istokrilci (vrsta hemiptera)
homoseksualac (gr. homos isti, lat.
sexualis spolni) mukarac koji osjea
spolni nagon prema drugom mukarcu
homoseksualan (gr. homos isti, lat.
sexualis spolni) obuzet spolnim nagonom prema istom spolu
homoseksualizam (gr. homos isti, lat.
sexualis spolni) spolni nagon prema
istom spolu; homoerotizam, uranizam
homoseksualnost v. homoseksualizam
homoteizam (lat. homo ovjek, gr. theos boanstvo) vjersko shvaanje i nauavanje koje zamilja svoje bogove
kao ljude, s ljudskim likom, stasom,
mesom, krvlju i sklonostima
homotonian (gr. homos isti, tonos
ton) skladan
homrul (engl. home, rule) irska narodna samouprava (s vlastitim parlamentom) koju su Irci nakon duge
borbe izvojevali od Engleza 1922. g.
homunkul (lat. homunculus) ovjeuljak; mali i bijedan ovjek; u Goetheovom "Faustu": ovjek umjetno stvoren, kemijskim putem (prema Paracelzusovom spisu "De generatione
rerum naturalium", u kojem su dane
iscrpne upute o kemijskom stvaranju
homunkula)

564

honoris causa
homuzija (gr. homos isti, usia bit) istovjetnost, istobitnost (Krista s Bogom Ocem); usp. homeuzija
hondrin (gr. chondros hrskavica) kem.
hrska vino ljepilo
hondritis (gr. chondros hrskavica)
med. upala hrskavice
hondrocela (gr. chondros hrskavica,
kele prijelom) med. prijelom hrskavice
hondrografija (gr. chondros hrskavica, grafo opisujem) anat. opisivanje,
opis hrskavice
hondrologija (gr. chondros hrskavica,
logia znanost) anat. znanost o hrskavicama ljudskog tijela
hondrom (gr. chondros hrskavica)
med. hrskaviava izraslina
hondrotomija (gr. chondros hrskavica, tome rezanje) med. rezanje, razrezivanje hrskavice
hondroza (gr. chondros hrskavica)
zool. ohrskaviavanje
honoracija (lat. honoratio) potovanje,
ukazivanje asti; trg. primanje na sebe i otkupljivanje neije mjenice
honorant (lat. honorans) trg. onaj koji
prima na sebe mjenicu za raun drugog.
honorar (lat. honorarium) novana nagrada (lijenicima, nastavnicima za
izvanredne sate, odvjetnicima, piscima i dr.)
honorat (lat. honoratus) 1. ovjek na
visokom poloaju; 2. vii sveenik nekog kat. reda; 3. trg. osoba za iji
raun honorant prima na sebe ih isplauje protestiranu mjenicu
honorirati (lat. honorare) 1. tovati, potovati, odavati poast; 2. platiti, primiti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi
novano (iji rad)
honoris causa it. honoris kauza (lat.)
iz poasti; doktor honoris causa poasni doktor, onaj koji dobije doktorsku titulu bez polaganja ispita (u

honos habet onus

znak priznanja za znanstveni rad i
druge zasluge)
honos habet onus (lat.) ast ima teret
honved (mad.) "branitelji domovine",
maarsko domobranstvo
hopletika (gr. hoplon ratna oprema,
oruje) znanost o oruju ili o naoruanju
hoplit (gr. hoplites) teko naoruani
oklopnik-pjeak u starogrkoj vojsci
hoplomahija (gr. hoplomachia) borba
u punoj opremi; ratna vjetina uope
hoplometar (gr. hople kopito, metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
kopita, kopitometar
hoplometrija (gr. hople kopito, metria
mjerenje) uzimanje mjere kopita radi potkivanja
hoploteka (gr. hoplotheke) skladite
oruja; odjel sa starim orujem
hora (gr. hora, lat. hora) sat (skraeno:
h, npr. lOh = 10 sati); hore (lat. horae) mn. satovi pjevanja i molitve u
katolikim samostanima
hora ruit, venit mors (lat.) vrijeme
tee, ide smrt
horag (gr. choragos zborovoa) 1. imuan graanin u staroj Ateni koji je o
svom troku sastavljao i opremao
zbor za sveane priredbe; 2. prvi plesa u koru, kolovoa, = korifej
horda (perz.-tur.) zajednica od nekoliko
obitelji kod skitnikih i lovakih plemena, npr. Cigana; pren. divlja, neobuzdana rulja
hordapsus (gr. chorde crijevo, apto
privrstim, zapletem) med. zapletenost crijeva; v. mizerere
hordeolum (lat. hordeolum) med. jamenac na onoj vjei
Horeb brdo u Sinajskoj pustinji na kojem je Mojsije primio od Jahve Deset
zapovijedi
horendan (lat. horrendus) v. horibilan
horibilan (lat. horribilis) uasan, straan, grozan

565

horizontalna projekcija
horidan (lat. horridus) hrapav, upav;
divalj, surov, neotesan; jeziv, straan
horioida (gr. chorioeides) anat. v. horioideja
horioidan (gr. chorion koa, krzno,
chorioeides) koast, opnast
horioideitis (gr. chorioeides) med.
upala one ilnice
horioideja (gr. chorioeides) anat. ona
ilnica
horion (gr. chorion, lat. corium koa)
zool. koast omota embrija (zametka)
horioretinitis (gr. chorioeides ona ilnica, lat. retina) med. istodobna upala ilnice i mrenice oka
horipilacija (lat. horripilatio) med. nakostrijeenost dlaka
horizam (gr. horismos) log. ograniavanje, odreivanje, npr. pojma, = definicija
horizmografija (gr. horisma granica,
grafo opisujem) opis, opisivanje granica neke zemlje
horizont (gr. horizon gen. horizontos)
1. astr. prividna granica neba i Zemljine povrine (prividni horizont), vidik, obzor, krug koji omeuje vidik;
2. ploha koja je paralelna s "prividnim horizontom" i koja prolazi kroz
sredite Zemlje (pravi horizont); 3.
visina vode u rijekama i jezerima
(horizont vode); 4. skupina taloga koja se odlikuje jednim istim glavnim
fosilima; 5. pren. mo shvaanja
horizontala (gr. horizo omeujem)
mat. vodoravna crta
horizontalan (lat. horisontalis) vodoravan, koji je pod pravim kutom na
vertikalan pravac; horizontalna vaga
v. libela 1.; horizontalna sila fiz. sila
koja djeluje sa strane
horizontalna projekcija nacrt osnove, prikazivanje nekog tijela na vodoravnoj povrini; crtanje zemljovida
tako da zamislimo da se nalazimo
na nekoj toki Zemljine povrine, pa

horizontalnost
crtamo okolne zemlje onako kako ih
s te toke vidimo
horizontalnost (gr. horizon gen. horizontos vidik, lat. horisontalis vodoravan) vodoravnost, vodoravan poloaj
horizonti (gr. horizo odvajam, rastavljam, horizones) mn. grki kritiari
Homera koji su odvajali "Ilijadu" od
"Odiseje" ne smatrajui ih djelima
istog pjesnika (samo su "Ilijadu" priznavali za Homerovo djelo)
hormoni (gr. hormao nagonim, potiem, izazovem) mn. biol. proizvodi
lijezda s unutranjim izluivanjem
koji su vani za ivot ostalih organa
horn (njem. Horn) glaz. rog
hornist (njem. Horn rog) svira u rog
hornizirati (njem. Horn rog) zgusnuti,
stvrdnuti, npr. gumu
horograf (gr. chora zemlja, predio,
podruje, kraj, grafo opisujem) opisiva neke zemlje ili kraja; usp. topograf
horografija (gr. chora zemlja, predio,
kraj, grafo opisujem) opis, opisivanje
neke zemlje ili kraja
horologij (gr. horologion) sat, ura
horologija (gr. chora zemlja, domovina, mjesto, logia znanost) 1. znanost
o rasprostranjenosti biljaka i ivotinja na Zemlji; biogeografija
horologija (gr. hora vrijeme, logia znanost) 2. znanost o mjerenju vremena,
ili naela i vjetina graenja instrumenata za pokazivanje vremena
horomanija (gr. choros kolo, mania
pomama, strast) v. horeomanija
horometar (gr. chora zemlja, metron
mjera, mjerilo) mjernik, geodet, geometar
horometrija (gr. chora zemlja, metria
mjerenje) mjernitvo
horopter (gr. horos granica, opter uhoda, izvidnik) ona povrina u kojoj se,
pri odreenom poloaju oiju, sve to-

566

Horvat nem ember

ke vide samo kao jednostavne, a ne
udvostruene
horor (lat. horror) groza, jeza; uas,
gnuanje; horror vacui it. horor
vakui (lat.) fiz. strah prirode od praznog prostora (svojstvo koje su pripisivah prirodi stariji fiziari da bi time
objasnili neke pojave, npr. penjanje
vode u crpkama)
horoskop (gr. hora sat, skopeo promatram, gledam) "gleda satova"; 1. kod
starih Egipana: sveenik koji je vrio astronomska promatranja; 2.
astrol. izraunavanje poloaja nebeskih tijela u posebnom trenutku, osobito u trenutku neijeg roenja, radi
pretkazivanja sudbine; proricanje
sudbine po poloaju zvijezda u trenutku roenja nekog ovjeka; crte
koji prikazuje takve poloaje
horribile dictu it. horibile diktu (lat.)
strano je i kazati, strano je i spomenuti!
horse power it. hors pauer (engl.)
konjska sila (skraeno: HP). rad od
75 kilogram-metara za sekundu
Horst-Wesscl-Lied (njem. Lied pjesma)
himna njemakih nacista koju je
spjevao student Horst Wessel
hortenzija bot. ukrasna biljka, podrijetlom iz Kine i Japana (nazvana prema Francuskinji Hortense Lepaute,
11788.)
hortikultura (lat. hortus vrt, vrt, cultura uzgoj) vrtlarstvo
hortolog (lat. hortus vrt, gr. logos poznavatelj) poznavatelj vrtlarstva,
osobito cvjearstva
hortologija (lat. hortus vrt, gr. logia
znanost) znanost o vrtlarstvu, vrtlarstvo, cvjearstvo
Horvat nem ember (ma.) Hrvat nije
ovjek negdanja uzreica maarskih ovinista i nacionalista (sa stalnim pretenzijama da vladaju Hrvatskom)

Horvatorszag
Horvatorszag it. Horvatorsag (ma.)
u starije doba: Hrvatska drava, Hrvatska
hosa (fr. hausse) trg. skakanje teajeva
burzovnih papira i dr.; supr. besa
hosist (fr. haussier) burzovni pekulant
hospital (lat. hospitalis gostoljubiv) bolnica
hospitalar (lat. hospes tuinac; domain, hospitalarius) nadzornik bolnice;
njegovatelj bolesnika (u kat. samostanima)
hospitalitet (lat. hospitalitas) gostoprimstvo; pravo gostoprimstva
hospitant (lat. hospitans) onaj koji je
nazoan predavanjima kao gost ili
kao promatra
hospitirati (lat. hospitari biti gost, gostovati) posjeivati ili biti nazoan
na predavanjima kao gost ili kao promatra
hostija (lat. hostia rtva) posveeni
beskvasni tanki listi kojim se katolici prieuju
hostilan (lat. hostilis) neprijateljski
hot dog (engl. hot vru, dog uhvatiti u
kripac uz ostala znaenja) vrua
kobasica (najee hrenovka) u pecivu
hot money it. hot mani (engl.) "vrui
novac", naziv za novani kapital koji
se privremeno prebacuje u inozemstvo radi izbjegavanja posljedica od
devalvacije valute u vlastitoj zemlji
hota (p. jota) panjolski narodni ples
u 3/8 taktu; plee se uz pratnju kastanjeta i mandoline
hotel (fr. hotel, lat. hospitale) suvremeno ureena gostionica sa sobama
za noenje
hotelijer (fr. hotelier) ugostitelj, vlasnik
hotela
Hotentoti (niz. Hottentot) uroenici na
jugu i jugozapadu Afrike; pren. divlji,
neobrazovani ljudi
hozentregeri (njem. Hosen-trager) mn.
naramenice za pridravanje hlaa

567

hrizelefantinsk
hrematistika (gr. chresmatikos steevinski, dobitni, privredni) znanost o
novcu, vjetina zaraivanja novca
hrematologija (gr. chrema gen. chrematos stvar, imovina, dobro, novac,
logia znanost) znanost o novcu, o
novarstvu, o financijama
hrematonomija (gr. chrema stvar,
imovina, roba, novac, nomos zakon)
znanost o svrhovitoj uporabi novca
hrematopeja (gr. chrema gen. chrematos dobro, novac, poieo pravim,
proizvodim) "pravljenje novca", tj. zarada, zaraivanje novca
hrestomatija (gr. chrestos valjan, uporabljiv, koristan, mathesis uenje,
znanost, znanje) "prouavanje onoga
to najvie vrijedi znati", izbor odabranih mjesta iz djela najboljih pisaca, uzorna itanka (osobito za uenje jezika)
hrezmolog (gr. chresmologos) proricatelj sudbine, prorok, vra
hrezmologija (gr. chresmologia) proricanje, vraanje, gatanje
hrija (gr. chreia) ret. "uporaba", "primjena"; od klasinih retoriara sauvani oblik razvijanja ili obraivanja
neke misli ili poslovice; sastoji se od
osam dijelova; 1. postavljanje zadatka i pohvala autoru; 2. rastavljanje
postavljenog zadatka na sastavne dijelove; 3. utvrivanje istinitosti postavljenog zadatka potrebnim dokazima; 4. opovrgavanje protivnikog
miljenja; 5. usporeivanje zadatka
s onim to mu je slino u nekom drugom podruju; 6. primjeri radi objanjenja; 7. potvrivanje zadatka izrekama priznatih pisaca; 8. zakljuak
s kratkim ponavljanjem dokazane
misli i njezina primjena
hring avarski okrugli ator, tabor
hrizelefantinski (gr. chrysos zlato,
elefas slon) izraen od zlata i bjelokosti; hrizelefantini grkorimske statue kod kojih su haljine bile izraene

hrizo-

568

od zlata, a goli dijelovi tijela od bjelokosti

hrizo- (gr. chrysos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zlato, zlatan,
od zlata
hrizoberil (gr. chrysos, beryllos) min.
zelen, proziran i sjajan dragi kamen
hrizograf (gr. chrysos, grafo piem)
zlatopisac, znalac u hrizografiji
hrizografija (gr. chrysos, grafo piem,
crtam, slikam) vjetina pisanja ili
slikanja zlatom
hrizokracija (gr. chrysos, kratos jaina, vlada, vladavina) vladavina zlata, = plutokracija
hrizolit (gr. chrysos, lithos kamen)
min. "zlatni kamen", zelen dragi kamen, sastoji se od magnezijeve i silicijeve kiseline
hrizomanija (gr. chrysos, mania pomama, ludilo, strast) udnja za zlatom
hrizomorfan (gr. chrysomorfos zlatast) slian zlatu, kao zlato
hrizopeja (gr. chrysos, poieo pravim)
tobonja vjetina pravljenja zlata
hrizorin (gr. chrysos) zlatu slina slitina od 2/3 bakra i 1/3 cinka
hrizot (gr. chrysos) slitina (legura) slina zlatu
hrizoterapija (gr. chrysos, therapeia
lijeenje) med. lijeenje nekih oblika
tuberkuloze plua preparatima zlata
htonian (gr. chthonios, chthon gen.
chtonos zemlja, tlo) koji pripada zemlji, zemaljski, podzemni; vrst, nepokretan; htonini bogovi starogrki bogovi podzemnog svijeta (Had, Demetra, Perzefona i dr.)
hubertus kini ogrta, najee zelene
boje (naziv po katolikom biskupu
Hubertusu iz Liegea, umro 728.)
hudba (tur. hutbe) molitva muslimana;
propovijed
hudoestvo (rus.) umjetnost; Hudoestveni teatar (krae umjesto Moskov-

humanizam
ski akademski hudoestveni teatar;
MHAT) znamenito moskovsko kazalite koje su 1897. utemeljili Konstantin Sergejevi Stanislavski (1863
1938) i Vladimir Ivanovi Njemirovi-Danenko (18581943)
hugenoti (fr. huguenots) mn. u poetku
podrugljiv, kasnije opi naziv za progonjene protestante (kalviniste) u
Francuskoj i vicarskoj
human (lat. homo ovjek, humanus) ovjean, ovjekoljubiv, plemenit, milosrdan
humaniora (lat.) mn. lijepe vjetine i
znanosti koje ovjeka ine ovjekom;
osobito: studije klasine (grko-rimske) starine (od renesanse sredite
izobrazbe i osnova svakog plemenitijeg odgoja duha i srca)
humanist (lat. humanus ovjeji, ljudski; ovjean) 1. pristaa humanizma;
2. takoer: znalac, uitelj, profesor
klasinih znanosti i knjievnosti
humanistiki (lat. humanus ovjeji,
ljudski; ovjean) v. klasini; humanistika gimnazija gimnazija u kojoj
se ue grki i latinski jezik i koluje
u klasinom duhu = klasina gimnazija-, humanistike studije v. humaniora
humanitaran (lat. humanus, fr. humanitaire) ovjeji, ovjeanski, ljudski;
ovjean, ovjekoljubiv, sklon pomaganju svojim blinjima
humanitarizam (fr. humanitarisme)
ureenje ljudskog drutva u duhu potivanja ljudskih prava
humanitet (lat. humanitas) ljudskost,
ovjenost, ono u ljudskoj prirodi to
ini ovjeka ovjekom, ljudsko dostojanstvo; ovjekoljubivost, ljubav prema blinjem
humanistika renesansno latinino pismo, nastalo u Firenci u 15. st.
humanizam (lat. humanus ljudski, ovjeji; ovjean) 1. pokret u poetku
novog vijeka koji je uzor ljudskog

humanizirati

569

savrenstva vidio u ivotu i knjievnosti antikih (klasinih) naroda

(predstavnici: Dante, Petrarca, Erazmo Roterdamski, Reuchlin, Maruli,
esmiki i dr.); 2. fil. gnoseoloko nauavanje da je naa cjelokupna spoznaja, po svojim pobudama i po svom
opsegu i ciljevima, uvijek samo ljudska i da se ne moe uzdignuti iznad
ljudskog jer je i stvaraju i uvjetuju
ljudske potrebe
humanizirati (lat. humanisare) poovjeiti, poovjeivati, dati ljudski oblik i prirodu; nainiti ljudskim, uljuditi, uljudi vati
Humboldtova struja hladna morska
struja uz zapadnu obalu June Amerike (naziv po njem. znanstveniku
Aleksandru Humboldtu, 17691859)
humektacija (lat. humectatio) moenje,
vlaenje, ovlaivanje
humektancije (lat. humectantia) mn.
med. sredstva za ovlaivanje, za osvjeavanje
humer (njem. Hummer) jastog (morski
rak) humermajoneza kuh. jastog serviran s majonezom
humidan (lat. humidus) vlaan, mokar
humidifikator (lat.) naprava koja isparivanjem vode vlai zrak u prostorijama s centralnim grijanjem
humiditet (lat. humiditas) vlanost
humifikacija (lat. humificatio) agr. pretvaranje u humus, truljenje biljnih i
ivotinjskih tijela i njihovo pretvaranje u zemlju
humilijati (lat) religijski pokorniki
pokret u Lombardiji (12. st.), laika
bratovtina
humizacija (lat. humus zemlja crnica)
agr. unoenje u zemljite gotovih humusnih tvari (nastalih razgradnjom
biljnih i ivotinjskih ostataka) ili tvari iz kojih se one lako stvaraju: gnojidba zemljita stajskim gnojem, zaoravanje zelenila, uzgajanje trava na
njivama i dr.

Huroni
humor (lat.) 1. vlaga, tekuina, sok
humor (lat.) 2. prvobitno: vlanost u
ljudskom tijelu od koje, prema shvaanju starih lijenika, zavisi dobro
duevno i tjelesno stanje; otuda: vedro raspoloenje, duhovitost, ala;
najvii oblik komike praene odreenom primjesom bola
humoralan (lat. humoralis) sokovni,
koji se tie (ili: potjee od) tjelesnih
sokova; humoralna patologija med.
v. humorizam
humoreska (lat. humor) duhovita i aljiva pria, duhovit i aljiv prikaz
humorist (lat. humor) pisac koji pie s
humorom; v. humor 2.
humoristian (lat. humor) koji ima u
sebi humora, veseo, aljiv, duhovit
humorizam (lat. humor tekuina, vlaga) ili humoralna patologija med.
teorija koja smatra da bolesti dolaze
od kvarenja tjelesnih sokova; supr.
solidarna patologija
humorizirati (lat. humor tekuina, vlaga) pisati s humorom, prikazivati s
humorom; v. humor 2.
humus (lat.) gornji sloj zemlje (nastao
razgradnjom biljnih i ivotinjskih
tijela), zemlja crnica; tamna organska tvar u tlu
hunta (p. junta) drutvo, udruenje;
odbor za voenje nekog politikog pokreta
hur (tur.) velika torba s obje strane
sedla
hurda (tur.) iznutrica zaklanog ivineta
hurdle-race it. hurdl-res (engl.) port.
utrka s preponama
hurija (ar.) naziv za ljepotice u muslimanskom raju s kojima e se vjernici,
nakon smrti, u denetu zabavljati;
pren. neobino lijepa ena, ljepotica
hurikan (engl. hurricane, p. hurican)
v. uragan
Huroni mn. nekada mono indijansko
pleme u Sjev. Americi koje je ivjelo

husar
istono od Huronskog jezera, osobito
u gornjoj Kanadi; Wyandoti
husar (mad. huszar) lako naoruan maarski konjanik; konjanik
husiti mn. sljedbenici i osvetnici ekog vjerskog reformatora Jana Husa
(13691415) koji je ustao protiv pape i zloporaba kat. sveenstva zbog
ega je bio spaljen na lomai
hutor (rus.) poljoprivredno dobro sa stokom i gospodarstvom, poljski posjed

570

Hyde park
hutahtl (njem. Hut, eir, Schachtel
kutija) okrugla kona ili kartonska
kutija za dranje eira
Hutu (Bahutu) pripadnik Bantu naroda
u Ruandi i Burundiju (oko 10 milijuna)
hvarska kultura arheo. eneolitika
kultura sa sreditem u Hvaru, obojena keramika
Hyde park it. Hajd... (engl.) park i etalite u zapadnom dijelu Londona

I
I, i trinaesto slovo hrvatske latinice
i. e. kratica za id est (lat.) to jest, tj.
i. f. kratica za in fine (lat.) na kraju
i. m. kratica za in margine (lat.) na rubu
L m. kratica za in medio (lat.) u sredini
i. q. kratica za idem quod it. idem kvod
(lat.) isto to
Iadera (Jader) antiko ime za Zadar
iberciger (njem. Uberzieher) dugaak
jesenski ili proljetni kaput
ibercug (njem. Uberzug) prevlaka, prekrivalo; premaz
Iberija (gr. Iberia, lat. Iberia) zemlja
kojom tee Iber (danas Ebro), dakle
stara Hispanija, tj. cijeli Pirinejski
poluotok (panjolska i Portugal)
ibidem (lat. ibidem) na istom mjestu,
u istom djelu, na istoj stranici neke
knjige; obino se pojavljuje, kao kratica, u znanstvenim djelima: ib. ili
ibid
Ibik (gr. Ibykos) starogrki lirski pjesnik iz VI. st. pr. n. e.; na putovanju
radi natjecanja na istmijskim igrama ubili su ga razbojnici koje su
kasnije razotkrili dralovi ("Ibikovi
dralovi", poznata balada Friedricha
Schillera)
ibis (gr. ibis, lat. ibis) egipatska movarna ptica (veoma slina rodi) koju su stari Egipani oboavali kao
simbol boga mudrosti i znanosti Tota
iindija (tur. iindi) veernji sat koji
dijeli vrijeme na polovice; trea po
redu od pet dnevnih molitava kod

muslimana, obavlja se naveer, po

zalasku sunca
id est (lat.) to jest
idara (tur. idare) 1. izdravanje, egzistencija; opskrba; 2. dravna vlast
ide (lat. idus) mn. u starorimskoj Mjeseevoj godini: dan punog Mjeseca;
otuda u rimskom kalendaru: petnaesti dan u oujku, svibnju, srpnju i
listopadu, a trinaesti u ostalim mjesecima; ovi dani bili su posveeni Jupiteru
ideacija (gr. idea) fil. odnos konkretnog prema ideji, uzdizanje posebnog
(pojedinanog) do opeg (trajnog); oblikovanje pojmova i predodaba, spoznavanje onoga to je bitno i utvrivanje toga to je spoznato u jednom
odreenom pojmu
ideal (gr. idea prauzrok, bie, lat. idealis) uzor, savrenstvo, slika savrenstva, najvii cilj, elja ije bi
ostvarenje predstavljalo vrhunac sree; ono to je u potpunom skladu s
idejom; predmet posebne elje, ljubavi, divljenja ili oboavanja
idealan (gr. idea, lat. idealis) savren,
uzoran, koji potpuno odgovara idealu, koji je za eljenje, uzvien, divan,
za oboavanje; idealno lijep savreno
lijep, koji odgovara svim uvjetima
lijepoga; idealna vrijednost zamiljena, nestvarna vrijednost; idealno
pravo prirodno pravo; idealni svijet
nadosjetilni svijet; usp. materijalan,
realan

idealist

572

idealist (gr. idea) fil. pristaa idealizma; sanjar, zanesenjak, ovjek koji
tei za savrenim, idealnim; usp. realist, materijalist
idealisti (gr. idea) sanjariti, matati,
udjeti za im kao za krajnjim ciljem
svojih elja, arko eljeti
idealistiki (gr. idea) koji se tie idealizma, koji je u vezi s idealizmom,
koji ima svojstva idealizma
idealitet (gr. idea, lat. idealis) postojanje kao ideja ih predodba (za razliku od realiteta, tj. postojanja u
stvarnosti, u prostoru i u vremenu)
idealizam (gr. idea) fil. realizmu i materijalizmu suprotan pogled na svijet prema kojem je vanjski svijet samo predodba subjekta koji opaa,
ak je i tvar samo oblik u kojem duh
dolazi do izraaja; apstraktni idealizam platonska predodba o samostalnom i neovisnom postojanju prapojmova, zakona: spoznaja stvarnosti
jest spoznaja zakona stvari te je zakon stvarnost, a pojedine stvari su
prolazne; praktini idealizam usmjeravanje volje prema idealnom, tenja
da se u ivotu ostvari ono to se
smatra idealnim, savrenim; objektivni ili konkretni idealizam idealizam prema kojem pojmovi razuma
postoje u samoj stvarnosti (Hegel);
subjektivni idealizam idealizam prema kojem je vanjski svijet samo predodba, a stvarno postoji samo promatra; usp. materijalizam, realizam
idealizirati (gr. idea, fr. idealiser) davati emu obiljeje ideala, neto nesavreno u mislima oslobaati njegovih nesavrenstava, izjednaivati
neto s idealom, uljepati, uljepavati, prikazivati neto uzvienijim i
savrenijim nego to je
idealrealizam fil. shvaanje prema kojem je ono to je idealno istodobno i
realno, idealitet i realitet su korela-

identitgrafija
ti, shvaanje da se realno moe izvesti iz idealnih principa; nauavanje
da idealnom odgovara neto realno i
da se realno izraava u idealnom;
shvaanje prema kojem je realno nositelj i organ idealnog
ideja (gr. eidos oblik, idea) misao, pojam, predodba, osnovna misao, zamisao, pomisao; pogled, stajalite;
slika koju si duh stvara o nekoj stvari; teorijski ili praktini cilj koji je
ovjeku stalno pred oima, misao vodilja; dosjetka; praslika, slika, tip;
osnovni nacrt, plan, skica; prauzrok
stvari (u Platonovoj filozofiji), logika pretpostavka, hipoteza; sanjarija,
matanje; u obinom govoru: neto
vrlo malo, malice; asocijacija ideja
v. asocijacija
idejan (gr. idea) koji postoji samo kao
ideja, misaon, pojmovan, zamiljen,
koji postoji samo u mislima; nerealan, nestvaran
idem (lat.) isti, isto; idem per idem (lat.)
log. isto istim (dokazivati, definirati
ili pojmovno odreivati), pogreka u
dokazivanju ili pojmovnoj odredbi
(definiciji) koja se svodi na neto to
sadri u sebi znaenje onoga to se
treba dokazati (odrediti)
idemist (lat. idem est isto je) onaj koji
sve odobrava, koji na sve kae: da!
identian (fr. identique, tal. identico)
istovjetan, jedan i isti, potpuno isti,
koji ima isto znaenje
identinost v. identitet
identificiranje (lat. identitas istovjetnost, facere uiniti) v. identifikacija
identificiranje (lat. identitas, facere)
v. identifikacija
identificirati (lat. identitas istovjetnost, lat. facere) poistovjetiti, poistovjeivati, utvrditi (ili: utvrivati)
istovjetnost; smatrati istim
identigrafija (lat. identitas istovjetnost, gr. grafia) istovjetnost pisma

identist
identist (lat. identitas istovjetnost, jednakost) fil. pristaa filozofije identiteta
identitet (lat. identitas) istovjetnost; zakon identiteta (lat. principium identitatis) log. svaki pojam, svaki predmet jest ono to jest, znai ono to
znai (A = A, ita se: A je A); filozofija
ili sustav identiteta filozofski smjer
koji smatra da tvar i duh, tjelesno i
duevno, subjekt i objekt, miljenje i
bie nisu dvije naelno razliite stvari, nego identine (istovjetne), samo
dva razliita naina pojavljivanja i
shvaanja jedne jedinstvene supstance (Spinoza, Scheling, Fechner i dr.);
identificiranje
ideograf (gr. idea predodba, grafo piem) v. ideogram
ideografija (gr. idea predodba, grafia)
pismo u kojem pojedini znak oznauje pojedini pojam, pojmovno pismo
(npr. kinesko)
ideografika (gr. idea predodba, grafo) vjetina pisanja znacima koji oznauju pojmove, pisanje ideografima;
usp. pasigrafija
ideogram (gr. idea predodba, gramma znak, slovo) znak ili slika koja
simbolizira predodbu neke stvari
bez izraavanja njezinog imena, npr.
kineska slova; znak za biljeenje pojma, pojmovni znak
ideokracija (gr. idea predodba, krateo jak sam, vladam) vladavina razumnih pojmova, vladavina ideja
ideokratizam (gr. idea predodba,
krateo jak sam, vladam) vladavina
razuma, tenja da se sve uredi prema
razumnim pojmovima
ideolog (gr. idea predodba, logos)
predstavnik ideologije neke drutvene skupine; mislilac, teoretiar; sanjar, zanesenjak, onaj koji se zanosi
idejama i vjerom u njih
ideologija (gr. idea, logia) fil. znanost
o pojmovima, o idejama, o osnovama

573

idioelektrian
spoznaje, metafizika; nauavanje o
psihikim funkcijama i tvorevinama,
o nastanku i razvoju miljenja; miljenje, misli koje ine jednu idejnu
cjelinu
ideoloki (gr. idea, logikos) koji je u
vezi s ideologijom; mislilaki, teorijski, sanjarski, zanesenjaki
ideomotoran (gr. idea, lat. motus kretanje, pokret) psih. koji se odnosi na
automatske miine pokrete koji nastaju zbog potpune obuzetosti svijesti jednom predodbom te su u vezi
s modanim sreditima koja kontroliraju takve pokrete
ideoplastian (gr. idea, plasso uobliavam) ideoplastina umjetnost umjetnost na koju utjeu ideje, koja
stvara pod utjecajem ideja ili prikazuje ideje; supr. fizioplastian
idila (gr. eidyllion sliica) poet. pjesnika vrsta koja prikazuje i slika prirodan, zadovoljan i spokojan ivot
ljudi u prirodi, osobito pastira, seljaka i ribara: osobito je bila omiljena
kod starih Grka (Teokrit) i Rimljana
(Vergilije); bukolska pjesma
idilian (gr. eidyllion) pastirski, jednostavan, prirodan, bezazlen i njean,
seoski, koji ima karakter zadovoljnog i spokojnog ivota u prirodi
idio- (gr. idios svojstven pojedincu,
pojedinaan) predmetak u sloenicama sa znaenjem: samo-, pojedinano, ono to pripada pojedincu; svojstven, osoban, odvojen, razliit
idiobiologija (gr. idios, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava pojedina iva bia
idioblast (gr. idios, blaste klica) bot.
pojedinana, individualna biljna stanica razliite prirode ili sadraja od
okolnoga tkiva
idioelektrian (gr. idios, elektron jantar) fiz. koji je trljanjem sam od sebe postao elektrian

idioginian
idioginian (gr. idios, gyne ena) bot.
raznospolan, jednodoman
idioginija (gr. idios, gyne ena) bot.
spolna odvojenost
idiognomik (gr. idios, gnomon poznavatelj) ovjek koji ima vlastite poglede i vlastita stajalita
idiograf (gr. idios, grafo piem) vlastiti
rukopis, vlastoruan potpis
idiografski (gr. idios, grafo piem)
vlastoruan; koji prikazuje ili opisuje ono to je individualno, ono to se
dogodi samo jednom i to se vie nikada nee ponoviti; supr. nomotetiki
idiohiron (gr. idios, cheir ruka) v. idiograf
idiokratian (gr. idios, kerannymi mijeam, krasis) tjelesno osebujan, osebujne tjelesne grae
idiokraza (gr. idios, kerannymi mijeam, krasis) osobitost prirode jednog
ljudskog ili ivotinjskog tijela
idiokromatski (gr. idios, chroma boja)
koji ima svoju vlastitu boju; idiokro' matske rude min. rude kod kojih je
boja bitno svojstvo njihove tvari i koje ne mogu nikada biti bezbojne
idioktonija (gr. idios, kteino ubijem)
samoubojstvo
idiolatrija (gr. idios, Iatreia oboavanje) potovanje (ili: oboavanje) samog sebe
idiom (gr. idioma) 1. posebna osobina,
osobitost, osebujnost: 2. filol. osobitost jezika, narodni jezik, narjeje, dijalekt, nain govora, svaki osobit i
samostalan govor uope
idiomatografija (gr. idioma, grafia) v.
idiomatologija
idiomatologija (gr. idioma osobitost,
logia) filol. znanost o osobitostima jezika, znanost o narjejima; idiomatografija
idiomatski (gr. idioma osobitost) filol.
koji je svojstven nekom narjeju ili

574

idiosinkrazija
govoru, koji posebno odlikuje neko
narjeje ili govor
idiomutacija (gr. idios, lat. mutatio
promjena) biol. nasljedna promjena
kod ivih bia koja se javlja zbog
promjene jednog nasljednog initelja
idiopatian (gr. idios, pathos bol) med.
koji dolazi neposredno kao posljedica uzroka bolesti; fil. idiopatini osjeaji osjeaji koja se odnose na sebe
samog, na vlastito ja
idiopatija (gr. idios, pathos bol) lokalna bolest jednog dijela tijela, bez
ikakvog utjecaja na ostale dijelove
idioplazma (gr. idios, plasma troverina) biol. dio osnovne supstance ivotinjskih i biljnih stanica, tzv. plazme iz koje se stvara odreeno ivo
bie (supr. stereoplazma, tj. opa
stvaralaka plazma)
idioritam (gr. idios, rhytmos sklad,
oblik) samostan u kojem je doputeno da svaki redovnik ima osobnu
imovinu, da sam za sebe ivi, hrani
se i odijeva; prvi put su se javili u
Svetoj Gori, osobito u XIV. i XV. st.,
meu njima i Hilendar
idiosinkratian (gr. idiosynkrasia) koji se tie idiosinkrazije, koji je u vezi
s idiosinkrazijom, koji potjee od idiosinkrazije; svojstven; usp. idiosinkrazija
idiosinkrazija (gr. idios, syn- s, krasis
mjeavina, mijeanje tjelesnih sokova) 1. med. osobina nekih ljudi da
na odreene podraaje odgovaraju jae nego to je normalno, uroena preosjetljivost prema nekim stvarima,
osobito odvratnost prema nekim jelima (jagodama, rakovima), lijekovima (aspirinu, jodu, kininu), mirisima i ivotinjama, ili naklonost prema odvratnim mirisima; 2. temperament (ili: duevno ustrojstvo, nain
miljenja) svojstven nekom pojedin-

idiosomnambulizam
cu; 3. nain izraavanja svojstven
nekom pojedincu
idiosomnambulizam (gr. idios, lat.
somnum san, ambulare etati) somnambulizam koji je nastao bez utjecaja hipnotizera
idiospastian (gr. idios, spasmos gr)
med. koji pati od gra u samo jednom
dijelu tijela, koji dolazi od takvog
gra
idiospazam (gr. idios, spasmos gr)
med. gr koji se pojavio u samo jednom jedinom dijelu tijela
idiot (gr. idiotes) duevno zaostao ovjek, slaboumnik, priglup ovjek
idiotian (gr. idiotikos) blesav, slabouman, duhovno ogranien
idiotizam (gr. idiotes) med. blesavost,
slaboumnost: filol. osobitost nekog
narjeja, dijalektalni rjenik; usp.
idiom
idiotrof (gr. idios, trofos hranitelj) udak u pogledu hrane i naina prehrane
idiotski (gr. idiotes) glup, besmislen
idol (gr. eidolon, lat. idolum slika)
predmet slijepog oboavanja i potovanja; opsjena, varka, natprirodno
bie: fil. ljudska predrasuda koja
smeta pravoj spoznaji istine (Francis Bacon)
idolatrija (gr. eidolon, Iatreia oboavanje) oboavanje idola, idolopoklonstvo
idologija (gr. eidolon, logia) znanost o
slikama; fenomenologija
idolopeja (gr. eidolon, poieo pravim)
pravljenje idola
Ifigenija (gr. Ifigeneia) mit. ki kralja
Agamemnona i Klitemnestre; Agamemnon ju je htio rtvovati boici
Artemidi, ali je ona odnese na Tauridu i uini svojom sveenicom; na
Tauridi spasi svog brata Oresta i pobjegne s njim i Artemidinim kipom
u Atiku gdje je umrla kao sveenica;
u svjetskoj umjetnosti i knjievnosti

575

ignorancija
tema mnogih obrada; Eshil, Sofoklo,
Euripid, Raine, Goethe; Gluckova
opera
iijur (ma. ifju mlad) mladi
ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma
ljut, bijesan ovjek
igalo (gr. aigialos) morska obala, al
igni et fero (lat.) ognjem i maem
ignicija (lat. ignitio) izgaranje u vapno
i pepeo, pretvaranje u vapno; usijanost, usijavanje
igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji
prenosi vatru, vatren
ignipunkcija med. v. ignipunktura
ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra,
punctura bodenje, ubod) med. zabadanje usijanih igala u bolesne dijelove tijela (npr. kod lijeenja ireva);
ignipunkcija
ignis (lat.) vatra, oganj; ignis Antonii
(lat.) med. crveni vjetar (nazvan po
sv. Antunu); ignis persicus it. ignis
persikus (lat.) med. perzijska vatra,
vrsta opasnog ira; ignis fatuus (lat.)
varljiva svjetlost, svjetlost lutalica
ignis et aquae interdictio it. ignis
et akve interdikcio (lat.) formula osude na progonstvo kod Rimljana: zabrana upotrebljavanja vatre i vode
ignispicij (lat. ignis vatra, spectio gledanje, ignispicium) proricanje (ili: vraanje) po nainu gorenja vatre
ignoramus et ignoramibus (lat.) fil.
glasovita izreka njem. fiziologa Dubois-Reymonda (18181896): "Ne
znamo, a neemo nikada ni znati, "tj.
nikada neemo moi prekoraiti ljudskom duhu postavljene granice spoznaje prirode; ovome nasuprot postavio je njem. prirodnjak E. Heckel
lozinku: impavidi progrediamur (lat.)
"Poimo bez oklijevanja naprijed!"
ignorancija (lat. ignorantia) neznanje;
ignorancija juri ili legis (lat.) nepoznavanje prava ili zakona; ignorantia
supina it. ignorancija supina (lat.)
hotimino neznanje; ignorantia facti

ignorant
it. ignorancija fakti (lat.) nepoznavanje injenice ili dogaaja
ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj
koji se pravi da ne zna, onaj koji prelazi preko nekoga ili neega kao da
i ne postoji
ignorantan (lat. ignorans) neuk, koji
ne zna, koji je bez znanja
ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne
htjeti znati za to, praviti se da ne
znam za koga ili za to, prelaziti preko ega kao da i ne postoji
ignoscibilan (lat. ignoscibilis) oprostiv;
ignoti nulla cupido it. ignoti nula
kupido (lat.) posl. znano voljeno, neznano nevoljeno
iguana (p. iguana, lat. iguana tuberculata) zool. v. leguan
iguman (gr. egeomai predvoditi, rukovoditi, egumenos) starjeina pravoslavnog manastira, opat; igumanija
nadstojnica enskog manastira
ih-form (njem. ich ja, isp. forma) pripovijedanje ili pisanje u prvom govornom licu; suprot, er-form
ihneumon (gr. ichneumon) zool. faraonski takor, mala i krvolona ivotinja iz porodice cibetki (lat. viveridae), ivi u junoj Europi i Egiptu;
stari Egipani su ga oboavali
ihnognomika (gr. ichnos trag, gnome
spoznaja) vjetina ulaenja u trag,
vjetina pronalaenja traga
ihnograf (gr. ichnos trag, grafo piem)
onaj koji crta plan ih nacrt, crta plana ili nacrta
ihnografija (gr. ichnos trag, grafo piem, opisujem) opisivanje traga; nacrt, plan graevine
ihor (gr.) 1. mit. krv starogrih bogova,
tj. krvi slina tekuina to tee u ilama bogova; 2. voda u krvi, krvna
sirutka; 3. med. krvavo-vodnjikava
izluevina upaljenih ireva
ihti- (gr. ichthys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: riba, riblji

576

ihtiotipoliti
ihtiodonti (gr. ichthys, odus, odontos
zub) mn. geol. okamenjeni riblji zubi
ihtiofagi (gr. ichthyo-fagoi) mn. riboderi, ribojedi; ljudi koji se hrane samo ribom (kao npr. neka divlja plemena u Africi i na obalama Arabije
i Crvenog mora)
ihtiofagija (gr. ichthyo-fagia) hranidba
ribom; usp. ihtiofagi
ihtiografija (gr. ichthys, grafia) opisivanje riba
ihtioidan (gr. ichyo-eidos) slian ribi,
kao riba, u obliku ribe
ihtiokola (gr. ichthys, kolla ljepilo) riblje ljepilo, morunin mjehur od kojega se pravi ljepilo
ihtiol (gr. ichthys, lat. oleum ulje) med.
mineralno ulje koje sadri fosilne
ostatke riba (gusta bistra tekuina
neugodna mirisa i okusa, upotrebljava se za lijeenje konih bolesti)
ihtiolit (gr. ichthys, lythos kamen)
min. riblji kamen
ihtiolog (gr. ichthys, logos) poznavatelj
riba, prouavatelj riba
ihtiologija (gr. ichthys, logia) znanost
koja se bavi prouavanjem riba
ihtiomantija (gr. ichthys, manteia
proricanje) proricanje po utrobi riba
ihtiomorf (gr. ichthys, morfe oblik) slika ribe; otisak ribe; riblji kamen
ihtiomorfan (gr. ichthys, morfe oblik)
ribast, u obliku ribe, slian ribi, kao
riba, ribolik
ihtiomorfit (gr. ichthys, morfe oblik)
v. ihtiomorf
ihtiosaur (gr. ichthys, sauros guter)
riba-guter, pretpotopna ivotinjska
vrsta iz jurskog razdoblja, sredina
izmeu ribe i gutera
ihtioteologija (gr. ichthys, Theos Bog,
logia) dokaz za postojanje Boga na
osnovi toga to postoje ribe
ihtiotipoliti (gr. ichthys, typos otisak,
lithos kamen) mn. riblji otisci u kamenu

ihtiotomija
ihtiotomija (gr. ichthys, temno reem)
anatomija riba
ihtioza (gr. ichthys) med. vrsta kone
bolesti: krljutica, tj. suenje i perutanje koe
ihtiti (gr. ichthys, -ites) mn. riblje okamine
ijatrarhija (gr. iatros lijenik, archo
vladam) vladavina lijenika, lijenika sila
ijatreuza (gr. iatreuo lijenik sam, lijeim) v. ij atrij a
ijatreuziologija (gr. iatreuo lijeim, logia) med. znanost o lijeenju bolesti
ijatrian (gr. iatrikos) lijeniki, koji
se tie lijenika
ijatrija (gr. iatreia lijeenje) znanost o
lijeenju bolesti; ijatreuza
ijatro- (gr. iatros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijenik, lijeniki
ijatrofiziar (gr. iatros, fysikos) onaj
koji prouava prirodu s lijenikog
stajalita
ijatrofizika (gr. iatros, fysis priroda)
znanost o prirodi s lijenikog stajalita
ijatrognomika (gr. iatros, gnome spoznaja; oznaka, obiljeje) znanost o
raspoznavanju i utvrivanju vrsta
bolesti; dijagnostika
ijatrologija (gr. iatros, logia) znanost
o vjetini lijeenja
ijatromantija (gr. iatros, manteia proricanje) lijeniko proricanje, gatanje
ijatromatematiar (gr. iatros, mathematikos) pristaa lijenike kole (17.
st.) koja funkcije ljudskog tijela nastoji objasniti mehanikim zbivanjima; ijatromehaniar
ijatromatematika (gr. iatros, mathema) primjena matematiko-mehanikih naela u medicini; ijatromehanika
ijatromehaniar (gr. iatros, mechanikos) v. ijatromatematiar

577

ikonoborci
ijatromehanika (gr. iatros, mechane
sprava) v. ijatromatematika
ijatrosofist (gr. iatros, sofistes mudrac, filozof) lijenik koji voli filozofirati, lijenik-filozof
ijatro tehnika (gr. iatros, techne) vjetina lijeenja (osobito rana)
Ikar (gr. Ikaros) mit. sin Dedalov; spasio se s ocem iz ropstva na Kreti pomou krila napravljenih od voska,
ali, budui da se u letu odvie pribliio Suncu, krila su mu se otopila
i on je pao u more; prema njemu je
jugoist. dio Egejskog mora nazvan
Ikarsko more
ikarija (gr. Ikaros) u cirkusu: akrobatska toka u kojoj glavni artist leei na leima baca uvis djecu i opet
ih doekuje u ruke (kao lopte); ikarske igre
ikarijci (gr. Ikaros Ikar) udruenje
francuskih socijalista koji su zagovarali naela to ih je fr. odvjetnik
Etienne Cabet (17881856) izloio
u svom djelu "Voyage en Icarie" ("Putovanje u Ikariju"); 1894. doselili su
se u Ameriku radi osnivanja komunistike opine; ikarcima su se nazvali prema Ikaru, usporeujui visinu svoje zamisli s hrabrim Ikarovim letom
ikarski komunisti v. ikarijci
Ike it. Ajk (engl.) popularni nadimak
Dvvighta Eisenhovvera (biveg predsjednika SAD-a)
ikebana (jap. ikebana ivi cvjetovi)
japanski nain araniranja cvijea,
temelji se religioznim predodbama
i simbolinom "govoru cvijea"
ikona (gr. eikon slika, lat. icon) svetaka slika u bizantskom stilu
ikono- (gr. eikon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: slika, slikarstvo
ikonoborci (gr. eikon, rus. borci) sljedba u Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja

ikonoduli
je vodila borbu protiv ikona i molila
se Bogu pod vedrim nebom
ikonoduli (gr. eikon, dulos rob) mn.
tovatelji ikona, oboavatelji ikona i
slika u crkvi
ikonodulija (gr. eikon, dulia ropstvo)
tovanje ikona, oboavanje ikona
ikonografija (gr. eikon, grafia) opisivanje, poznavanje slika i kipova, osobito onih iz starog vijeka
ikonografski (gr. eikon, grafo) koji se
odnosi na izradbu (ili: opis, poznavanje) slika i kipova, koji je u vezi s
izradbom, opisivanjem, poznavanjem
slika i kipova
ikonoklast (gr. eikon, klao lomim, razbijem) ikonoborac, protivnik ikona i
slika u crkvi
ikonoklastija (gr. eikon, klao lomim,
razbijem) ikonoborstvo, protivljenje
tovanju ikona i slika u crkvi
ikonoklazma (gr. eikon, klasma odlomak, dio) v. ikonoklastija
ikonolatar (gr. eikon, latreo oboavam) oboavatelj ikona i slika
ikonolatrija (gr. eikon, Iatreia oboavanje) tovanje (ili: oboavanje) slika
i ikona
ikonolog (gr. eikon, logos) onaj koji
prouava simbolino i alegorino znaenje ikona, poznavatelj ikona
ikonologija (gr. eikon, logia) poznavanje ikona kao simbola, prouavanje simbolinih slika i starih spomenika
ikonomahija (gr. eikon, machia borba)
borba protiv ikona, borba protiv tovanja i oboavanja slika sa svetakim likovima, ikonoborstvo
ikonomanija (gr. eikon, mania pomama, ludilo) pretjerano i ludo tovanje slika sa svetakim likovima
ikonometar (gr. eikon, metron) u fotografiji: zrcalu slina naprava kod
fot. aparata koja predmet snimanja
pokazuje u veoma smanjenom obliku

578

ilata
i pomae da aparat pri snimanju
bude u pravilnom poloaju
ikonostas (gr. eikon, istemi stavim,
postavim) u pravoslav. crkvi: pregrada izmeu oltara i ostalog dijela crkve, ukraena ikonama po posebnom
i utvrenom rasporedu)
ikozaedar (gr. eikosi dvadeset, edra
osnova) min. tijelo omeeno s 20 istostraniniih trokuta
ikozandrija (gr. eikosi dvadeset, aner
ovjek, mu) mn. bot. biljke iji cvjetovi imaju 20 i vie slobodnih pranika (XII. klasa u Linneovom sustavu biljaka)
ikozitetraedar (gr. eikosi dvadeset,
tetra etiri, edra osnova) min. tijelo
omeeno s 24 ravne plohe; leucitoedar
ikseutika (gr. ixeuo hvatam ptice na
ljepilo, ixos imela) hvatanje ptica na
ljepilo
iksija (gr. ixia) proirenje vena
Iksion (gr.) mit. kralj Lapita u Tesaliji;
zaelio je ljubav boice Here te je za
kaznu rukama i nogama prikovan za
veliki zapaljeni kota koji se neprestano vrti
iksografija fotografiranje rengenskim
zrakama (x-zrakama); rengenografija
ikterian (gr. ikteros) med. onaj koji
boluje od utice
ikterus (gr. ikteros) med. utica
iktus (lat. icere pogoditi: ictus) udar,
ubod, hitac, otkucaj, mlaz; glaz. takt;
metr. jae naglaavanje pojedinih
slogova u stihu, arza, naglasak, dizanje glasa; ictus arteriarum it. iktus arterijarum (lat.) med. kucanje
bila, otkucaj bila
il- (lat.) predmetak u lat. rijeima koje
poinju sa "1" = in
ilakrimacija (lat. illacrimare, illacrimatio) med. izljev suza, suzenje
ilata (lat. inferre unijeti, illatum) mn.
ono to je uneseno u kuu, miraz;
vrijednosti koje se unose u posao pri

ilativan
osnivanju nekog poduzea i si., a koje
se ne sastoje od gotovog novca, npr.
strojevi, zgrade, zemljite itd.
ilativan (lat. illativus) zakljuni, zakljuan; ilativne reenice gram. posljedine reenice
ilegalac (lat. illegalis) onaj koji radi ilegalno
ilegalan (lat. illegalis) protuzakonit, nezakonit
ilegalnost (fr. illegalite) nezakonitost,
protuzakonitost
ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit,
roen u nezakonitom braku, izvanbraan; nepravedan, nedoputen
ilegitimitet (lat. illegitimitas) nezakonitost, protuzakonitost; podrijetlo iz
nezakonitog braka, izvanvanbranost
ileian (gr. eilein vijugati se) anat. koji
pripada tankom crijevu ili donjem dijelu zdjeline kosti
ileitis (gr. eilein vijugati se) med. upala
tankog crijeva, ileuma
ileum (gr. ile, lat. ileum) zool. tanko
crijevo, donja polovica tankog crijeva; donji dio zdjeline kosti (lat. os
ilium, os ilei)
ileus (gr. eilein zbiti, stisnuti, eileos)
med. zapletaj crijeva; v. mizerere
Iliaeos intra muros peecatur et extra it. Ilijakos intra muros pekatur
et ekstra (lat.) grijei se unutar trojanskih zidova i izvan njih (Vergilije);
pren. krivi su jedni i drugi
iliberalan (lat. illiberalis) nedareljiv,
krt; nazadan, neslobodouman
iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodoumlje; nedareljivost, krtost
iliberalizam (lat. illiberalis) nazadnost,
neslobodoumnost; supr. liberalizam
ilicija (lat. illitio) med. trljanje uljem
ili mau
ilicite (lat. illicite) prav. nedoputeno;
res illicita (lat.) nedoputena radnja
ilida (tur. ylyda) tophce, ljekovito kupalite
Ilij (gr. Ilion) v. Troja

579

iluminiran
Ilijada (gr. Ilias) veliki herojski spjev
u 24 pjevanja koji se pripisuje Homeru, opjevava jednu epizodu iz Trojanskog rata (Ahilovu srdbu zbog
uvrede koju mu je nanio Agamemnon
i njegovu osvetu nad trojanskim junakom Hektorom koji mu je ubio
najboljeg prijatelja Patrokla)
ilikvidan (lat. illiquidus) nejasan, mutan, nerazumljiv, sumnjiv, npr. neki
raun; trg. nesposoban za plaanje
svojih obveza
ilikviditet (lat. iliquiditas) nejasnost,
nerazumljivost, odnos koji nije raien; nesposobnost plaanja obveza
ilingus (gr. ilingos) med. vrtoglavica,
nesvjestica
ilinirati (lat. linere, Illinere) med. trljati
uljem ili mau
iliterata (lat. illitterata) mn. tonski spojevi koji se ne mogu biljeiti slovima,
npr. umovi, uzdasi itd.
ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije
u braku
iloza (gr. illosis) med. razrokost
iltifa (tur. irtifa) utvrivanje tonog vremena posebnom napravom za mjerenje visine sunca
iludirati (lat. ludere, illudere) zbijati
alu, rugati se, ismijavati, vui nekoga za nos; izbjegavati, izigravati (npr.
zakonske propise); zavaravati, varati
iluminacija (lat. illuminatio) sveano
osvjetljavanje; ukraavanje nekog
crtea, bakroreza ili otiska u kamenu; iznenadno nadahnue, inspiracija
iluminat (lat. illuminatus) prosvijeen
ovjek, naobraen ovjek
iluminator (lat. illuminator) stakleno
okno na brodu ili svemirskoj letjelici
iluminiran (lat. illuminatus) sveano
osvijetljen; prosvijeen; izraen u ivim bojama

iluminirati
iluminirati (lat. lumen svjetlost, illuminare) osvijetliti, osvjetljavati; osobito: osvijetliti sveano, radi ukrasa;
pomou boja dati neemu ivost; nadahnuti
ilustracija (lat. illustratio) objanjenje,
tumaenje teksta; crte kao dopuna
ili kao ukras teksta u asopisu ili
knjizi; ilustrirani list, asopis sa slikama, list sa slikama
ilustrativan (lat. illustrativus) koji objanjava, koji slui kao objanjenje
ilustrator (lat. illustratos) crta ilustracija u nekom tekstu; objanjava,
tuma
ilustriran (lat. illustrare, fr. illustre)
koji je, pored teksta, slikovno dopunjen i ukraen, npr. list, asopis,
knjiga
ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, objanjavati, pokazati (ili: pokazivati)
u pravom svjetlu, osvijetliti; dopuniti
i ukrasiti neki tekst slikama (novine,
asopise, knjige)
ilustrisimus (lat. illustrissimus) najsjajniji, najuzvieniji, najslavniji; kao
oslovljavanje: presvijetli, preuzvieni
ilutacija (lat. lutum, illutatio) med.
lijeenje stavljanjem neke smjese, kae ili ljekovitog blata na bolesni dio
tijela
ilutirati (lat. illutare) med. premazivati
kaom, stavljati kau ili ljekovito blato na bolesno mjesto
iluzija (lat. illusio) osjetilna varka, varka pri kojoj se zapaa neki predmet
drukije nego to je u stvarnosti; vrste iluzija: a) iluzija zbog nepanje,
b) iluzija zbog afekta, osobito straha
(npr. kad nou u umi umjesto panja
vidimo ovjeka), c) iluzija bez afekta,
tj. one koje ne moraju nestati ni pri
budnoj panji
iluzionist (lat. illusio) maioniar, onaj
koji izaziva iluzije kod drugih, opsjenar

580

imanencija
iluzionizam (lat. illusio) filozofski
smjer koji smatra da su istina, ljepota i moralnost samo iluzija (varka)
iluzoran (lat. illusorius) varljiv, neostvariv, prazan, koji postoji samo u
mati, opsjenarski; iluzoran ugovor
ugovor koji se ne moe ostvariti
iljuin tip zrakoplova (naziv po ruskom
konstruktoru Sergeju Vladimiroviu
Iljuinu, rod. 1894.)
im- (lat.) lat. predmetak u rijeima koje
poinju usnenim suglasnikom, = -in
imaginabilan (lat. imaginabilis) zamisliv, koji se moe zamisliti, mogu,
vjerojatan
imaginacija (lat. imaginatio) zamisao,
umiljaj; mata; mo zamiljanja,
mata, fantazija, zamiljena stvar,
stvar koja ne postoji
imaginaran (lat. imaginarius) zamiljen, izmiljen, nestvaran, koji postoji
samo u mati; imaginarna veliina
mat. zamiljena veliina
imaginativan (lat. imaginativus) koji
ima sposobnost zamiljanja, matanja; koji potjee iz mate, koji je u
vezi s matom; koji je pun mate,
koji ima jaku matu
imago (lat.) slika; lik: zool. naziv za posljednju fazu u probrazbi insekata
imam (ar. amma, imam) gospodar, vladar; osobito: bivi gospodar i vladar
Jemena u Arabiji; vladar Maskata u
Perzijskom zaljevu; dvanaest imama
od Iraka potomci Alije ija je vlast u
Medini postojala pored kalifata; turski sveenik i znanstvenik, osobito:
poznavatelj Kur'ana, glavni hoda
neke damije; imam-efendi sveenikhoda u dvorcu
imamat (ar.) zvanje i djelokrug starjeine damije; drava jednog imama
imanencija (lat. immanentia) postojanje u, nalaenje u, ostajanje u, bitno pripadanje neemu; filozofija imanencije filozofski smjer koji se ogra-

imanentan
niava na spoznaje u granicama iskustva i svijesti, koji smatra, dakle,
da ne postoji neka stvarnost koja bi
bila nezavisna od svijesti
imanentan (lat. immanens) unutranji,
koji ostaje unutra, bitan, neodvojiv;
fil. imanentna metoda metoda koja
se odreuje samim predmetom istraivanja; imanentna kritika kritika
koja jednu misao ili sustav misli procjenjuje s njihovih vlastitih pretpostavki; u teoriji spoznaje: koji ostaje
u granicama mogueg iskustva
(Kant), ili u granicama svijesti (Fichte; prema Spinozi, Bog je imanentni
uzrok svijeta, dakle sam svijet (Deus
sive natura Bog ili priroda); supr.
transcendentan
imanentnost (lat. immanentia) fil. v.
imanencija
imarinirati (lat. in, marinus morski)
v. marinirati
imaterijalan (lat. immaterialis) netjelesan, duhovni; imaterijalna dobra
proizvodi duhovnog rada, duhovno
vlasnitvo
imaterijalist (lat. immaterialis) fil.
pristaa imaterijalizma; onaj koji
smatra ili tvrdi da je dua bestjelesna; supr. materijalist
imaterijalizam (lat. immaterialis) fil.
smjer koji porie stvarnost materije
tvrdei daje sve to postoji duh (Platon); nauavanje da je dua bestjelesna; spiritualizam (supr. materijalizam)
imatrikulacija (lat. immatriculatio)
upis, upisivanje u matrikulu neke ustanove, osobito sveuilita, stupanje
u red studenata
imatrikulirati (lat. immatriculare) upisati u matrikulu, uvesti u popis; osobito: upisati za redovitog studenta
sveuilita; supr. eksmatrikulirati
imbecil (lat. imbecillus) onaj koji je
tjelesno ili duevno slab, duhovno
zaostao ovjek, slaboumnik, glupan

581

imerzija
imbecilan (lat. imbecillus) tjelesno ili
duevno slab, duhovno zaostao, slabouman, blesav, glup
imbecilitet (lat. imbecillitas) slaboumnost, duhovna zaostalost, blesavost
imbibicija (lat. imbibitio) usisavanje,
upijanje, vlaenje, namakanje
imbibirati (lat. bibere piti, imbibere)
upijati, usisavati, upiti, usisati; u slikarstvu: vlaiti, navlaiti, namakati, natapati
imborzirati (tal. imborsare) trg. primiti
novac, naplatiti
imbroglio it. imbroljo (tal.) glaz. zaplet
u akcentima, istodobno spajanje razliitih ritmova i melodija
imedijatan (lat. immediatus) neposredan; trenutaan, koji se odmah dogaa ili obavlja; imedijatna molba
prav. neposredna molba ili predstavka koja obilazi sve nie vlasti i predaje se neposredno najvioj vlasti,
vladaru; imedijatni grad grad koji
zavisi samo od najvie vlasti, slobodni grad
imedijativan (lat. immediativus) koji
radi bez posredovanja, koji neposredno oznaava ili kazuje to, npr.
glagol koji bez dodavanja imenice
obuhvaa pojam radnje: boriti se, ii
itd.
imergeti (lat. immergere uroniti) mn.
pristae ponovnog krtenja, tj. krtenja odraslih; anabaptisti, menoniti
imerzija (lat. immersio) moenje, namakanje, uronjavanje: astr. ulazak jednog nebeskog tijela u sjenu drugog
nebeskog tijela, zaklanjanje jednog
nebeskog tijela drugim nebeskim
tijelom; zamraivanje jedne zvijezde
Sunevim zrakama; opt. kad se, radi
dobivanja to boljih likova pod mikroskopom, umjesto zraka izmeu donje
povrine najdonje lee u objektivu i
stakla koje pokriva predmet, pri najveim poveanjima uporabi kakva tekuina; homogena imerzija imerzija

imigracija

582

kod koje se tekuina i staklo za pokrivanje objekta izaberu tako da oboje imaju isti indeks prelamanja kao
i najdonja lea objektiva; imerciono
krtenje krtenje koje se vri uronjavanjem u vodu; med. primjena stalne, permanentne kupelji
imigracija (lat. immigrare doseliti se,
immigratio) useljavanje, useljenje,
doseljavanje, doseljenje: useljenost;
useljenitvo, svi useljenici
imigrant (lat. immigrare doseliti se,
immigrans) doseljenik, useljenik
imigrirati (lat. immigrare) useliti se,
useljavati se, doseliti se, ui u
iminencija (lat. imminentia) skoro nastupanje, blizak dolazak
iminentan (lat. imminens) koji tek to
nije nastupio (ili: naiao), koji neposredno predstoji, koji prijeti dolaskom
imisija (lat. immissio) prav. upuivanje
na posjed, putanje na posjed; immisio bonorum (lat.) = imisija; putanje unutra, upuivanje; imisijski dekret sudska odluka o putanju na posjed; imisijski termin rok za putanje na posjed
imitacija (lat. imitatio) oponaanje; ono
to je izraeno po uzoru na neto,
npr. umjetno drvo, kamen, mramor
itd.; imitatio Christi it. imitacio Kristi (lat.) ugledanje na Krista
imitator (lat.) oponaatelj, onaj koji radi po uzoru na koga ili to; ovjek
koji oponaa razliite tipove ljudi, ivotinja i dr.
imitirati (lat. imitari) 1. oponaati,
ugledati se na, stvarati po uzoru na
koga ili na to
imitirati (lat. immitere) 2. poslati u,
metnuti u, pustiti, usaditi; prav. sudskim putem odrediti, narediti, izdati
nalog
imobilan (lat. immobilis) nepokretan;
nepomian, postojan, nepokolebljiv,
vrst; voj. neopremljen, nespreman

impanacija
za rat; imobilizacijski zavoj med. zavoj koji onemoguava micanje nekog
dijela tijela (od gipsa, vodenog stakla itd.)
imobilijaran (lat. immobiliaris) nekretninski, sastavljen od nekretnina;
imobilijarna egzekucija egzekucija
koja se vri na nekretninama; imobijarna imovina nekretnina; imobilijarni kredit zajam na nekretnine;
imobilijarna masa masa koja se sastoji od nekretnina
imobilije (lat. immobilia sc. bona) mn.
nekretnine
imobilitet (lat. immobilitas) nepokretnost, nepominost; nepromjenjivost,
stalnost; med. ukoenost
imoralan (lat. immoralis) suprotan moralu, nemoralan; razvratan
imoralist (lat. immoralitas) fil. pristaa
imoralizma; protivnik morala, nemoralan ovjek, razvratnik
imoralitet (lat. immoralitas) suprotnost
moralu, nesuglasje s moralom; nemoralnost, razvratnost
imoralizam (lat. immoralis) fil. stajalite "s one strane dobra i zla", tj.,
uzevi relativno: s one strane onoga
to se sada smatra kao dobro i zlo
ili, uzevi apsolutno: negiranje svih
moralnih vrijednosti, apsolutna uzvienost iznad onoga to vrijedi kao
dobro i zlo
imortalitet (lat. immortalitas) besmrtnost, vjenost
imortela (fr. immortelle) bot. smilje, biljka sa sjajnim i suhim laticama koje zbog toga ne venu
imp. kratica za imperativ
impaginirati (lat. in-, pagina strana)
trg. prelamati tiskani slog na stranice i arke
impala zool. vrsta antilope
impanacija (lat. panis kruh, imparantio) teol. prema vjerovanju u Kat.
crkvi: spajanje tijela Kristova s kru-

impanatori

583

hom u kranskom sakramentu priesti; usp. konsupstancijacija

impanatori (lat. impanatores) mn. pristae nauavanja o impanaciji
imparisilab (lat. imparisyllabum)
gram. nejednakoslona rije, tj. rije
koja u drugom padeu ima vie slogova nego u prvom, npr. zarez, zareza
impastacija (tal. impastre, impasto)
pretvaranje u tijesto, u smjesu, u ljepilo; slikanje debelim slojem boja,
nabacivanje boja; u bakrorezu: poliranje toaka i crtica
impastirati (tal. impastare) grad. praviti zidarsko ljepilo od buke i sitno
razmrvljenog kamena; u bakrorezu:
ispolirati i izbrisati urezane toke i
crte
impediment (lat. impedimentum)
smetnja, prepreka; impedimenti mn.
prav. prepreke zbog kojih se netko
oslobaa odgovornosti zato to nije
doao na sud
imperativ (lat. imperativus) gram. zapovjedni nain; fil. zapovijed, naredba, propis, zakon; Kantov kategoriki
imperativ glasi: Radi tako da naelo
tvoje volje moe u svako doba postati
opim zakonom; kategoriki imperativ zapovijed koja odreuje da se neto radi zbog samog tog ina, bez
obzira na cilj samog ina; hipotetiki
imperativ zapovijed koja odreuje
neto kao sredstvo za postizavanje
cilja i koja vrijedi samo pod odreenim okolnostima; energetski imperativ glasi: "Ne troi uzalud energiju,
nego se njome koristi!" (Ostwald)
imperativan (lat. imperativus) zapovjedni, zapovjedan, zapovjedniki;
imperativni mandat prisilna naredba
imperator (lat. imperator) zapovjednik;
vladar, car
imperatorski (lat. imperatorius) zapovjedniki; vladarski, carski

imperij al
imperfekt (lat. imperfectum) gram.
prolo nesvreno vrijeme, tj. glagolski
oblik kojim se istie trajanje glagolske radnje u prolosti
imperfektan (lat. imperfectus) nedovren, nepotpun, nesvren, nezavren
imperfektivan (lat. impervectivus) nesvren; imperfektivni glagol gram.
nesvreni glagol
imperfektivnost (lat. imperfectivus)
gram. nesvrenost, nesvreni vid
imperforacija (lat. imperforatio) med.
zatvorenost ili sraslost nekih dijelova tijela koji po prirodi trebaju biti
otvoreni (npr. stranjica)
imperij (lat. imperium) carevina, drava (npr. Rimski imperij, Britanski
imperij)
imperij (lat. imperium) najvia dravna
vlast koja je u starom Rimu prenoena s naroda na najvie inovnike,
osobito vojna vlast; najvia vlast, vlada; kasnije: Rimsko Carstvo; imperium Manlianum (lat.) stroga vrhovna vlast, nazvana po Luciju i Torquatu Manhju, poznatim po svojoj strogosti; imperium merum (lat.) ista
dravna vlast u upravnim stvarima
i u ratu; takoer: neugodnost sudskog poloaja, pravo suenja na ivot
i smrt; imperium mixtum it. imperijum mikstum (lat.) mjeovita dravna vlast, tj. upravna i zakonodavna vlast
imperijal (lat. imperialis) 1. ruski zlatan novac od 10 rubalja; 2. hladno
pie od vode, eera, limunove korice
i vinskog kamena (srijea); 3. tisk.
vrsta sloga s veoma visokim slovima;
4. vrsta finog sira; 5. bradica pod donjom usnom (naziv po tome to je
takvu bradicu nosio francuski car
Napoleon III.); 6. panjolska merinoovca; 7. carski ples; imperijal-dukat
ruski zlatan novac od 3 rublja; imperijal papir papir najveeg formata;
carski papir

imperijalist

584

imperijalist (lat. imperialis) pristaa

imperijalizma; carev privrenik, carist; u Francuskoj = bonapartist: osvaja, pljaka
imperijalistiki (lat. imperialis) koji je
u duhu imperijalizma, koji se u politikom radu rukovodi i oduevljava
idejama imperijalizma, osvajaki
imperijalizam (lat. imperialis carski)
1. carska vlast, privrenost carstvu;
2. neograniena vladavina koja se
oslanja na vojnu silu, despotska vladavina: 3. najvii stupanj razvoja kapitalizma u koji je ovaj prerastao krajem XIX. i poetkom XX. st.; karakteristika njegove politike je tenja za
potinjavanjem drugih naroda i drava (zbog gospodarskih ih stratekih interesa)
impersonalan (lat. impersonalis) bezlian; impersonalni glagol gram. bezlini glagol
impertinentan (lat. impertinens) nepristojan, neljubazan, neuljudan, bezobrazan, bezobziran, drzak
impetigo (lat.) med. kona bolest u obliku mjehuria s bistrom tekuinom
(kad se mjehurii otvore i tekuina
osui, nastaju ute kraste)
impetiologija (lat. impetigo, gr. logia)
med. znanost o konim bolestima,
osobito o nastajanju, razvijanju i lijeenju krasta
impetracija (lat. impetratio) prav. dobivanje, zadobivanje; osobito: dobivanje prava; tuba
impetrant (lat. impetrans) prav. tuitelj
impetrat (lat. impetratus) prav. tueni,
optueni
impetuoso it. impetuozo (tal.) glaz. neobuzdano, burno, plahovito, silovito
impetus (lat.) estok napadaj, npr. neke
bolesti; cum impetu it. kum impetu
(lat.) neobuzdano, uno, plahovito;
con impeto it. kon impeto (tal.) glaz.
v. impetuoso

imponirati
implantacija (lat. implantatio) med.
primanje i odravanje transplantata;
usadivanje, ukorjenjivanje; cijepljenje, okuliranje
implement (lat. implementum) med.
bolesno debljanje; popunjavanje; pomono sredstvo; implementum contractus it. implementum kontraktus
(lat.) prav. izvravanje ugovora
impliciran (lat. implicatus) upleten u
neto, umijean u; koji se podrazumijeva, obuhvaen
implicirati (lat. implicare) uplesti, umijeati, uvui, uvlaiti; pren. sadravati, obuhvaati sobom
implicite (lat. implicite) pril. podrazumijevajui se ve (u); obuhvaeno
im; preutno; supr. eksplicite
implikacija (lat. implicatio) upletanje
u to; umijeanost
implorant (lat. implorans) prav. tuitelj; onaj koji trai zatitu; prid. implorantski
implort (lat. imporatus) prav. tueni,
optueni
impluvij (lat. pluvia kia, impluvium)
nepokriven i otvoren prostor u predvorju (atriju) starorimskih kua u kojem se obino nalazio bazen za skupljanje kinice; predvorje crkve, ulaz
u crkvu; med. kupanje u kinici
imponderabilan (lat. imponderabilis)
koji se ne moe vagati
imponderabilije (lat. imponderabilia)
stvari koje se ne mogu vagati, npr.
eter; moralne vrijednosti; osjeaji,
rasploenja, misli i dr., neodredivi
uzroci, neodredivi utjecaji
imponente (tal. imponente) glaz. velianstveno, dostojanstveno
imponirati (lat. imponere) nametnuti
uvjete; narediti (npr. da se uti i si.);
osobito: praviti dojam; ulijevati ili
zahtijevati potovanje (ili: divljenje,
strah, poslunost); imati utjecaja na
ljude; tisk. urediti i formirati tiskanu stranicu

imporozitet
imporozitet (lat. imporositas) neupljikavost; nepostojanje meumolekularnih prostora; med. zatvorenost
otvora na koje izlazi znoj
import (lat. importare uvoziti, uvesti,
engl. import) trg. uvoz, uvozna trgovina; uvezena roba; supr. export
importacija (lat. importatio) trg. uvoenje (robe iz inozemstva), uvoz; donoenje sa strane (mode, obiaja, navika i si.)
importirati (lat. importare) trg. uvoziti
stranu robu na domaa trita, baviti
se uvoznom trgovinom, tj. uvozom robe koja nije proizvedena ili se ne proizvodi u zemlji; donositi sa strane,
npr. modu, navike, obiaje; supr. eksportirati
impost (lat. imponere nametnuti, tal.
imposto) posredan porez, porez na robu; grad. dio izmeu stupa i svoda,
tako da svod time dobiva iru podlogu
impostirati (tal. impostare) nametati
porez na, opteretiti porezima, oporezovati
impostura (lat. imponere nasamariti)
prijevara, varanje, la
impotencija (lat. impotentia) spolna
nemo mukarca, nesposobnost oploivanja; duhovna nemo, duhovna
nesposobnost; nemo da se neto
sprovede; impotentia coniugalis impotencija konjugalis (lat.) prav. brana nemo, suprunika nemo
impotentan (lat. impotens) nesposoban, nemoan (osobito u spolnom
smislu); sakat, bogaljast; duhovno
nesposoban, duhovno nemoan
impozantan (fr. imposant) koji ulijeva
potovanje (ili: divljenje, poslunost),
koji zadobiva i osvaja ljude, koji pravi
dojam, koji privlai na sebe pozornost; nadmoan, ugledan, znaajan,
dostojanstven, velianstven
impregnacija (lat. impraegnatio) oploenje, zaee; kem. namakanje, vla-

585

impresionizam
enje, proimanje nekog tkiva uljem
ili mau, drveta tvarima koje ga
uvaju od truljenja (npr. eljeznikih
pragova), tkanina neizgorljivim ili
nepropusnim tvarima, npr. vodenim
staklom, da bi se zatitile od vatre
itd.
impregnator (lat. impraegnator) prav.
oploditelj, otac djeteta
impregnirati (lat. impraegnare) zatrudnjeti, oploditi; kem. natopiti, natapati, navlaiti, proeti drvo ih tkaninu uljem, mau ili drugom kakvom neizgorljivom ih nepropusnom
tvari
impresario (tal.) osoba koja se, u ime
kakvog kazalinog ili koncertnog
drutva, brine o prireivanju predstava i koncerata i o njihovom materijalnom uspjehu; osoba koja pronalazi i zapoljava talentirane ljude,
npr. za neku kazalinu druinu
impresija (lat. impressio) dojam, djelovanje koje jedna stvar (npr. proitana knjiga, viena slika, posluano
glazbeno djelo itd.) ima na koga
impresionisti (lat. impressio) mn. prvotno: pristae naturalistikog smjera u slikarstvu impresionizma, iji
je voa bio Edouard Manet (1832
1883) koji smatra da prava umjetnost treba reproducirati samo prvi,
neposredan dojam; zatim: umjetnici
i knjievnici koji neki predmet reproduciraju onakav kakav je u prirodi, bez ikakvog uljepavanja; supr.
ekspresionisti
impresionistiki (lat. impressio) koji
potjee iz impresionizma, koji pripada impresionizmu, koji je u vezi s
impresionizmom
impresionizam (lat. impressio) umjetniki i knjievni pravac koji se pojavio ezdesetih godina XIX. st. u
Francuskoj i koji smatra da se zadaa umjetnosti sastoji u to iem
i vjernijem prikazivanju i reprodu-

impresivan
ciranju osjetilnih dojmova (vraanje
prirodi) i doivljavanja; fil. pozitivizam (zato to za njega kao jedino
realni vrijede osjetilni dojmovi;
supr. ekspresionizam
impresivan (lat. impressio dojam, fr.
impressif) upeatljiv, koji ini dojam,
dojmljiv
impresum (lat. impressum) tiskana
stvar, tiskanica; zakonski obvezno
tiskanje (u novinama i asopisima)
imena nakladnika, urednika odgovornih za sadraj, suranika, naslov
tiskare, broj primjeraka, godine izdanja itd.
imprimatur (lat.) "neka se tiska, moe
se tiskati"; prije: formula kojom cenzura doputa da se neko djelo smije
tiskati; danas: odobrenje kojim pisac,
urednik, odgovorni korektor i si. doputa da se neto moe tiskati
improbabilitet (lat. improbabilitas) nevjerojatnost
improbacija (lat. improbatio) neodobravanje, odbacivanje
improperije (lat.) mn. kod katolika: tualjke koje se pjevaju na Veliki petak
improporcija (lat. improportio) nerazmjer, nerazmjernost
improporijacija (lat. impropriatio)
prav. prisvajanje, prisvojenje; davanje crkvenih dobara u leno (feud)
improprijetet (lat. improprietas) neprikladnost, pogrena uporaba (izradba)
improvidencija (lat. improvidentia)
neopreznost, nesmotrenost, nepaljivost
improvizacija (lat. improvisatio) initi
neto bez pripreme: drati govor, pisati pjesme, recitirati, glumiti, pjevati itd.
improvizan (lat. improvisus) nepredvien, nesluen, iznenadan
improvizator (lat. improvisator, tal.
improvisatore) onaj koji neto ini

586

imunitet
bez prethodnog pripremanja, npr. dri govor, sastavlja pjesmu, recitira,
glumi, svira, pjeva itd.
improvizirati (tal. improvisare) uiniti
(ili: raditi, initi, uiniti) bez prethodnog pripremanja: sastaviti neto na
brzinu (pjesmu, govor, deklamaciju
itd.)
imprudencija (lat. in ne, prudens pametan, mudar) nerazboritost, nepromiljenost, neopreznost, nesmotrenost
impuberes (lat. impuberes) mn. prav.
nestasali za enidbu, nestasale za
udaju, neodrasli, nezreli za enidbu
impubertet (lat. impubertas) neodraslost, nestasalost, nesposobnost za
enidbu (ih: udaju)
impudencija (lat. in ne, pudens stidljiv,
srameljiv) besramnost, drskost
impugnacija (lat. impugnatio) opovrgavanje, osporavanje, napadanje razlozima; impugnacijski spis prav. spis
kojim se opovrgavaju dokazi protivnike strane
impuls (lat. impulsus) poticaj, nagon,
tenja; pokretaka sila; med. neodoljiv nagon
impulzija (lat. impulsio) v. impuls
impulzivan (lat. impulsivus) pokretaki, koji pokree, koji potie, koji
pobuuje
imputacija (lat. imputatio) pripisivanje, podmetanje krivnje, klevetanje,
ocrnjivanje, lano optuivanje
imputirati (lat. imputare) pripisivati,
podmetati krivnju, klevetati, lano
optuivati
imun (lat. immunis) slobodan od dravnih nameta, osloboen poreza, vojne
slube; med. otporan protiv zaraznih
bolesti, zatien, neosjetljiv
imunitet (lat. immunitas) osloboenje
svjetovnih i crkvenih posjeda od vlasti javnih slubenika; osloboenje od
nameta, poreza i dr.; kaznena neodgovornost narodnih predstavnika za

imunizacija
izjave i djela koje ine u svojstvu narodnih predstavnika; med. otpornost
organizma protiv bolesti; u meunarodnom pravu imunitet znai osloboenje tuih dravnih organa pritvaranja, npr. pri prekoraenju granice u slubenom prometu; znai i
eksteritorijalnost
imunizacija (lat. immunis) med. stvaranje umjetnog imuniteta; zatiivanje od zaraze, otrova, bolesti; cijepljenje protiv bolesti
imunizirati (lat. immunire) osigurati
od bolesti, initi otpornim protiv bolesti, cijepiti protiv bolesti
imunologija (lat. immunis, gr. logia)
med. znanost o imunosti organizma
imunost v. imunitet
imunoterapija (lat. immunis, gr. therapeia lijeenje) med. poticanje organizma na stvaranje tijela koja ga
ine otpornim na zarazu, otrov, bolest i si.
in absentia it. in apsencija (lat.) u
odsutnosti, u nenazonosti
in abstracto it. in apstrakto (lat.) u
opem, promatran zasebno, samo u
mislima (bez obzira na konkretne
odnose); supr. in concreto
in Baccho et Venere it. in Bakho et
Venere (lat.) u Bakhu i Veneri, tj. u
piu i ljubavi
in barbam (lat.) u bradu, u lice (rei)
in brevi (tempore) (lat.) u kratko
(vrijeme), tj. uskoro
in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju
in casum casus it. in kazum kazus
(lat. casus sluaj) u sluaju sluaja,
tj. u sluaju ako se pojave neke predviene okolnosti
in casum it. in kazum (lat. casus sluaj) za sluaj, u sluaju
in commune bonum (utilitatem) it.
in komune bonum utilitatem (lat.)
za ope dobro, za opu korist
in communi it. in komuni (lat.) zajedniki, skupno

587

in hoc passu
in concreto it. in konkreto (lat.) u
nekom odreenom sluaju, tj. stvarno, u zbilji; suprot, in abstracto
in continuo it. in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno
in deposito it. in depozito (lat.) prav.
u ostavi, na uvanju kod suda
in dorso it. in dorzo (lat., tal.) trg. na
poleini, npr. mjenice
in dubio pro reo (lat.) prav. jedno od
osnovnih naela sudskog kaznenog
postupka tzv. klasine kole prema
kojem osumnjienog, u nedostatku
dokaza o krivnji, treba osloboditi kaznene odgovornosti (lat. in dubiis reus
est absolvendus = u nedokazanim
sluajevima okrivljenog treba osloboditi)
in dulci jubilo (lat.) "u slatkom likovanju", tj. ivjeti u veselju i izobilju
in duplo (lat.) dvostruko, u dva primjerka, u duplikatu
in durius (lat. in durius tee, otrije)
prav. osuditi nekoga tee nego to
ga je osudio nii sud
in errore (lat.) u zabludi
in extenso it. in ekstenzuo (lat.) veoma
opirno, sasvim iscrpno, u potpunosti
in figura (lat.) slikovito, u slici
in fine (lat, fini granica, kraj) na kraju,
na svretku
in fine finali (lat.) na kraju krajeva
in floribus (lat.) u cvatu, tj. u najbolje
doba
in foro (lat.) pred sudom
in foro conscientiae it. in foro konscijencije (lat.) pred svojom vlastitom
savjeu
in genere (lat.) uope, openito, u svemu, ukupno
in grosso (tal.) trg. na veliko
in hoc asu it, in hok kazu (lat.) prav.
u ovom sluaju, u danom sluaju
in hoc passu it. in hok pasu (lat.)
prav. u ovome sluaju, s obzirom na
ovaj (ih: na dani) sluaj

in honorem
in honorem (lat.) u ast
in loco it. in loko (lat.) u mjestu, na
licu mjesta, na istom mjestu
in magnis et voluisse sat est (lat.) u
velikim je stvarima dovoljno i htjeti
in maiorem dei gloriam it. in majorem dei glorijam (lat.) u to veu
slavu Boju
in margine (lat.) na rubu, uz tekst
in medias res it. in medijas res (lat.)
citat (navod) iz Horacija: u sredinu
stvari, u srce stvari, tj. odmah prijei
(ili: prelaziti) na glavno pitanje
in memoriam (lat.) za uspomenu, na
spomen, radi uspomene
in merito (lat.) u biti
in natura (lat.) u prirodi, u stvarnosti,
onako kako jest, prvobitno; u istom
sastavu, pravi, istinski
in naturalibus (lat.) u prirodnom stanju, kao od majke roen, gol
in nuce (lat.) u ljusci od oraha, tj. sasvim zbijeno, saeto, ukratko
in optima forma (lat.) u najboljem
obliku, u savrenom obliku (ili: redu)
in parenthesi it. in parentezi (lat.)
uzgred, uzgredno, uz to
in persona (lat.) u vlastitoj osobi, osobno
in petto (tal.) u sebi, u dui, u srcu, u
pripravnosti (imati)
in pleno (lat. in pleno) u cjelini, u cjelokupnosti; u punoj sjednici, u punoj
skuptini
in praxi it. in praksi (lat.) u praksi, u
primjeni, u stvarnosti, u radu, u
praktinom obavljanju
in prima instantia it. in prima instancija (lat.) v. instancija
in publico politicis it. in publiko politicis (lat.) na javnom politikom
mjestu, u politikoj javnosti
in puncto it. in punkto (lat.) to se
tie..., s obzirom na...
in puncto puncti it. in punkto punkti
(lat.) u toki toke, tj. tono

588

Ina
in puris naturalibus (lat.) v. in naturalibus
in rerum natura (lat.) u prirodi stvari,
u biti stvari, u cijelom svijetu
in residuo (lat.) u ostatku, u viku
in saldo (tal.) trg. jo u dugu, jo duan
(ostati)
in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom
mjestu
in sedecimo (lat.) mit. u esnaestom
dijelu veliine tiskanog arka, u formatu esnaestine
in silvam ligna ferre (lat.) u umu
nositi drva, tj. raditi uzaludan posao
in solutum (lat. in solutum) trg. primiti
ili dati neto na ime plaanja, ili
umjesto plaanja u gotovom novcu
in spe (lat.) u nadi, u oekivanju
in statu quo ante it. in statu kvo ante
(lat.) u stanju u kojem je stvar i prije
bila (tj. prije poetka spora, rata i
si.)
in statu quo it. in statu kvo (lat.) u
stanju u kojem je neka stvar i dotle
bila, tj. nepromijenjeno
in summa (lat.) u svemu, ukratko, jednom rijeju
in summo gradu (lat.) u najviem
stupnju, u najveoj mjeri
in superlativo (lat.) u najviem stupnju
in tergo (lat.) na poleini, na stranjoj
strani
in totum (lat.) u svemu
in triplo (lat.) trostruko, u tri primjerka
in- (lat. in) 1. nerazdvojan nijeni predmetak u latinskom i romanskim jezicima = ne, oznaava negaciju osnovne rijei; 2) latinski i talijanski prijedlog sa znaenjem: za kretanje i
smjer = u, na, k; za vrijeme = do; za
smjer i svrhu = na, za, radi
Ina (gr. Ino) mit. ki Kadmova i Harmonijina, maeha Hele i Friksa; zatitnica brodara (zajedno s muem
Atamantom)

inadekvatan

589

inadekvatan (lat. inadaequatus) nejednak, neodgovarajui, neprikladan

inanicija (lat. inanitia) ispranjavanje;
ispranjenost eluca; nemo (ili: slabost) zbog nedostatka hrane
inapetencija (lat. inappetentia) nedostatak prohtjeva za jelom, neraspoloenje za jelo, nedostatak volje za
jelom; gaenje od neega
inaplikabilan (lat. inapplicabilis) neprimjenjiv, koji se ne moe primijeniti
inapstinencija (lat. inabstitnentia) nesuzdrljivost, nesuzdravanje
inartikulacija (lat. inarticulatio) nejasnoa u izgovaranju, mucanje, mumljanje
inartikuliran (lat. inarticulatus) nejasno izgovoren, promucan, promumljan
inauguracija (lat. inauguratio) sveano
uvoenje u slubu, poloaj, dunost;
sveano otvaranje, sveano otkrivanje; zapoinjanje, oznaavanje poetka
inauguralni (lat. inauguro upuujem,
uvodim) koji je u vezi s inauguracijom, koji se tie inauguracije; inauguralni govor govor koji se dri prilikom upuivanja i uvoenja u dunost, slubu ili poloaj, pristupni govor, pristupno predavanje; inauguralna disertacija ili disputacija znanstvena rasprava koju, na sveuilitima, mora napisati i podnijeti fakultetskom vijeu onaj tko eli dobiti titulu doktora
inaugurirati (lat. inaugurare) sveano
uvesti u dunost ili slubu; sveano
otvoriti, sveano otkriti; zapoeti, zapoinjati
inauracija (lat. aurum zlato, inauratio)
pozlata, pozlaivanje; med. prevlaenje pilula zlatnom pjenom
inauratura (lat. aurum zlato, inauratura) v. inauracija

incizivan
inauratus (lat. inauratus) pozlaen; pilulae inauratae it. pilule inaurate
(lat.) mn. med. pozlaene pilule
incalzando it. inkalcando (tal.) glaz.
urno, naglo, hitro, brzo
incentiv (lat. incentivum) sredstvo za
nadraivanje, za poticanje
incentivan (lat. incentivus) koji daje
ton; poticajan, podoban, uzbuujui,
koji uzbuuje, nadraujui, koji
nadrauje, uzbudljiv, nadraljiv, razdraljiv
inceracija (lat. inceratio) uvotavanje,
prevlaenje voskom, prelijevanje voskom, mijeanje s voskom; mijeanje suhe tvari s kakvom tekuinom
dok se ne zgusne kao vosak
incerirati (lat. cera vosak, incerare)
uvotiti, uvotavati, prevui (ih: preliti) voskom; pomijeati s voskom
incest (lat. castus edan, incestus) prav.
rodoskvrnue, spolno openje s bliskim roacima s kojima je brak, zbog
srodstva, zabranjen (npr. izmeu oca
i kerke, majke i sina, brata i sestre)
inch it. in (eng. inch, lat. unica) mjera
za duinu u Engleskoj, = 1/12 engleske stope (foot) = 2,54 cm
incident (lat. incidens) dogaaj, sluaj,
neugodan sluaj; prigovor, primjedba, upadica; sporedan dogaaj, sporedni in; mali sukob
incidentan (lat. cadere, incidens) neugodan; umetnut; uzgredan, sporedan, sluajan
incitancije (lat. incitantia) mn. med.
sredstva koja izazivaju poveanje
ivotne svjeine i djelatnosti
inciviliziran (lat. civis graanin, incivilis) neuljuen; grub, surov, prost
incizija (lat. incisio) razrezivanje; otvaranje lea
incizivan (lat. incisivus) koji izjeda, koji
postupno izjeda; med. koji otapa, koji razblauje; pren. zajedljiv; otar

incizivi
incizivi (lat. incisivi sc. dentes) mn.
zool. sjekutii (zubi)
incizorij (lat. incisorium) med. no kojim se otvaraju leevi; stol na kojem
se otvaraju leevi
incizum (lat. incisum) urez; gram.
umetnuta reenica; umetak, parenteza
incizura (lat. incisura) razrez; med. izdubina na rubu kosti ili na hrskaviavim dijelovima
indebite (lat.) prav. bez krivnje, neduno; bez prava, bez ovlasti
indebitum (lat. indebitum jad, nevolja)
prav. djelo izvreno iz zablude, djelo
koje se nije moralo izvriti
indefenzus (lat. indefensus) prav. nebranjen, neobranjen, kojem nema
pomoi
indefinit(um) (lat.) gram. neodreena
zamjenica
indefinitan (lat. indefinitus) neodreen, nejasan, nerazumljiv
indeklinabilan (lat. indeclinabilis)
gram. nepromjenjiv, nesklonjiv, koji
se ne moe sklanjati po padeima
indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas)
gram. nepromjenjivost, nesklonjivost
imenica, pridjeva ...
indeks (lat. index) kazalo lista ili stranice u knjizi; popis, registar; kratak
sadraj; mat. eksponent; znak; staviti
nekoga ili neto na indeks zabraniti,
iskljuiti, oznaiti kao opasno; Index
librorum prohibitorum ili samo Index (lat.) popis knjiga koje je Katolika crkva zabranila zbog heretikih nauavanja koja sadre i koje se
smiju itati samo uz posebno doputenje; indeksna kongregacija stalni
odbor kardinala i dominikanaca koji
vodi nadzor nad knjigama i odluuje
koje od njih treba odobriti; indeks
cijena pokazatelj cijena
indemnitet (lat. damnum teta, idemnitas) naknada tete, odeta

590

indicta causa
indemniti (eng. indemnity) zatita od
kazne, nekanjivost; Act (or Bili) of
indemnity it. akt (or bil) ov indemniti (engl.) zakonski prijedlog ili odluka kojom parlament priopava,
imajui na umu interese drave, da
postupak nekog ministarstva koje je
radilo samovoljno smatra opravdanim i nekanjivim
independentan (lat. independens) nezavisan, samostalan, slobodan; sklon
neovisnosti ili samostalnosti
in determinacija (lat. indeterminatio)
neodreenost, neopredijeljenost; neodlunost, nerjeivost
indeterminiran (lat. indeterminatus)
neodreen, neopredijeljen; nerjeiv
indeterminist (lat. in, determinare odrediti, opredijeliti) fil. pristaa teorije da je ljudska volja slobodna; usp.
indeterminizam
indeterminizam (lat. in, determinatio
odreenje, opredijeljenje) fil. teorija
daje ljudska volja potpuno slobodna
u svom opredjeljivanju i djelovanju,
tj. da se moe, pod istim okolnostima
i uvjetima, razliito opredjeljivati;
supr. determinizam
indi (tur. imdi) dakle, stoga
indicije (lat. indicia) mn. med. znaci,
predznaci, karakteristine oznake,
simptomi (bolesti); prav. osnove sumnje, okolnosti koje izazivaju sumnju;
dokaz indicijama dokaz na osnovi odreenih znakova, dokaz za krivnju
optuenoga samo po osnovama sumnje
indicirati (lat. indicare) naznaiti, oznaiti, pokazati, pokazivati; nagovijestiti, obeati; uputiti, ukazati, naznaiti posao; indicirana. konjska
snaga teh. konjska snaga jednog
plinskog ili klipnog parnog stroja
koja se pokazuje na dijagramu indikatora
indicta causa it. indikta kauza (lat.)
prav. bez sasluanja, bez obrane, bez
doputene obrane

indiferencija

591

indiferencija (lat. indifferentia) ravnodunost, neosjetljivost, hladnokrvnost, nezainteresiranost

indiferentan (lat. indifferens) ravnoduan, koji ne mari, kome je svejedno; indiferentan bankovni posao
posao u kojem banka sudjeluje samo
kao posrednik izmeu kupca i prodavatelja; indiferentna sredstva bezazlena sredstva, ona koja nemaju
nikakvo djelovanje; indiferentna toka fiz. toka na kojoj nema djelovanja, toka izmeu dvaju suprotnih
polova gdje se oni uzajamno potiru,
npr. magnetna indiferentna toka je
toka koja lei u sredini izmeu sjevernog i junog pola nekog magneta; indiferentne terme topli izvori koji
ne sadre nikakve karakteristine
soli (za razliku od mineralnih voda)
indiferentist (lat. indifferens) ravnoduan ovjek, onaj koji ne pokazuje
interes za to (supr. fanatik); fil. pristaa indiferentizma
indiferentizam (lat. indifferens nerazlian, koji se ne razlikuje, ravnoduan) ravnodunost, nesudjelovanje u
neemu, osobito u vjerskim stvarima;
fil. ravnoduno ponaanje prema odreenim teorijskim ili praktinim
(socijalnim) pitanjima; metafiziki indiferentizam shvaanje da se ljudska
volja ne opredjeljuje ni vanjskim ni
unutarnjim pobudama; supr: fanatizam
indiferentnost v. indiferencija
indigen (lat. indigena = indu u, gignere,
genui roditi, stvoriti) uroenik, starosjedilac, domorodac
indigenan (lat. indigenus) uroeniki,
starosjedilaki, domorodaki
indigenat (lat. indigena) pravo zaviajnosti, pravo graanstva, dravljanstvo; davanje graanskih prava
i plemike titule strancu; inkolat
indigencija (lat. indigentia) potrebitost,
neimatina, oskudnost, ubogost

Indijanac
indigestan (lat. indigestus) neprobavljen; pren. nepromiljen, neizraen,
nedoraen, nesreen
indigestija (lat. indigestio) med. loa
probava, mala upala eluca
indignacija (lat. indignatio) srditost,
ljutnja, ogorenost zbog nezasluenog
postupanja
indigniran (lat. indignatus) ozlojeen,
naljuen, koji se opravdano buni protiv koga ih ega, ogoren zbog nezasluenog postupanja
indignirati (lat. indignari) naljutiti, rasrditi, izazvati (ih: izazivati) pobunu
i zlovolju
indignitet (lat. indignitas) nedostojnost, nedostojno ponaanje ili postupanje, niskost, sramota, uvreda
indigo (p. indigo, tal. indaco, fr. indigo. lat. indicum = indicus color indijska boja) najstarija i jedna od najljepih prirodnih modrih boja, postojana prema svjetlosti i vodi, a i
prema utjecaju kiselina i boja; dobiva
se od lia raznih vrsta biljaka roda
Indigofera; reducirani indigo v. indigotin; indigo, indigo-papir indigom
modro obojen papir koji slui za istodobno prepisivanje orginala
indigoterija (p. indigo, fr. indigoterie)
sadnja indigo-biljke; mjesto gdje se
pravi indigo
indigotin (p. indigo) kem. tvar koja
kristalizira u tanahnim ravnim romboidnim prizmama plave boje i metalnog sjaja; ist indigo koji slui za
bojenje trajno modrom (plavom) bojom; reducirani indigo
indij (lat. ind-icum, indigo i -ium prema
natrium itd. po dvjema indigo linijama u spektru kovina) veoma rijetka,
cinku slina i mekana kovina (metal), nalazi se samo u rudaama cinka i njihovim proizvodima, ne oksidira na zraku
Indijanac pripadnik nekog plemena
amerikih starosjedilaca (naziv na-

indijaner
stao na temelju Kolumbove zablude
da je doplovio u Indiju)
indijaner (njem. Indianer Indijanac)
kuh. slastica od jaja, maslaca, eera,
brana i okolade
indijanist (lat. India, sanskr. sindhu,
perz. hindu, fr. indianiste) znanstvenik koji se bavi isptivanjem i prouavanjem indijskih jezika i knjievnosti, osobito starijih (sanskrta i
dr.)
indijot (tal. Indiotto Indijanac) puran
(potjee iz Amerike)
indikacija (lat. indicatio) pokazivanje,
oznaavanje, oznaka, uputa; prav.
osnova sumnje; med. najbolji nain
lijeenja ili lijek koji, kao najsvrsishodniji, treba primijeniti u nekoj
bolesti; supr. kontraindikacija
indikant (lat. indicans) med. znak, pojava, simptom po kojem se moe prepoznati i utvrditi neka bolest
indikat (lat. indicatum) ono to se pokazuje, simptom, znak, pojava
indikativ (lat. indicativus) gram. pokazni (ili: izjavni) glagolski nain
indikativan (lat. indicativus) koji pokazuje, pokazni
indikator (lat. indicator) pokazatelj;
anat. mii kaiprsta; teh. sprava za
biljeenje dijagrama koji pokazuje
promjene u tlaku pare u cilindrima
za vrijeme rada klipnih parnih strojeva; kem. tvar koja pokazuje drukiju boju u kiselim, a drukiju u alkalnim otopinama i na taj nain pokazuje zavretak jedne reakcije; sredstvo koje pokazuje neko stanje ili
promjenu u nekom stanju uope
indikatoran (lat. indicatorius) pokazni, koji pokazuje, koji naznauje, koji
prikazuje
indirekt (lat. indirectus) u nogometu:
neizravan slobodan udarac (lopta se
ne smije izravno uputiti prema vratima, nego se najprije mora dodati suigrau)

592

individua
indirektan (lat. indirectus) posredan,
obilazan, zaobilazan; indirektan govor gram. neupravni govor; indirektan dokaz dokaz kojim se dokazuje
istinitost zakljuka pokazivanjem
neistinitosti njegove kontradiktorne
suprotnosti ili dokazivanjem da zakljuak ne moe biti pretpostavljen
kao neistinit; indirektan ton odbijen
ton, refleksni ton; indirektni porezi
posredni porezi, tj. oni koji se ne razrezuju neposredno na porezne obveznike, nego na taj nain to se nameu na odreene vrste robe
indiscipliniran (lat. indisciplina) neukroen, neobuzdan, neposluan; voj.
neobuen, neuvjeban
indiskrecija (lat. indiscretio) nepromiljenost; nesmotrenost, neopreznost:
neuvanje tajne; suvina radoznalost,
sloboda prema kome; nametljivost
indiskretan (lat. indiscretus) suvie radoznao, slobodan u odnosu prema nekome; nerazborit, nepromiljen, nesmotren, neoprezan; koji ne zna utjeti, koji ne zna uvati tajnu, brbljav;
nametljiv, nepristojan
indiskriminacija (lat. indiscriminatio)
nesposobnost ili nemogunost razlikovanja, nerazlikovanje
indisponibilan (lat. disponere raspolagati, indisponibilis) neraspoloiv,
kojim se ne moe raspolagati, koji
nije na raspolaganju, neotuiv
indisponiran (lat. indisponere) neraspoloen, zlovoljan, mrzovoljan; koji
se ne osjea dobro, boleljiv
indisponirati (lat. indisponere) oneraspoloiti, ozlovoljiti, pokvariti dobro
raspoloenje
indispozicija (lat. indispositio) loe raspoloenje, neraspoloenje, mrzovolja,
zlovolja; osjeaj nelagode, boleljivost
individua (lat. dividere dijeliti, individuum nedjeljivo) ono to je nedjeljivo,
to se ne moe dijeliti, a da time ne
izgubi svoju osobitost i svoje posto-

individualan

593

janje, koje zavisi samo od njegove cjelovitosti; pojedinac, pojedinano bie; osoba
individualan (lat. individualis) pojedinani, koji pripada pojedincu, koji se
tie pojedinca, osobni; osobit, samo
jednome svojstven; individualni pojam log. pojam koji obuhvaa samo
jednog pojedinca ili samo jedan predmet
individualist (lat. individuum) fil. pristaa individualizma; osobito: onaj
koji smatra da je pojedinac, heroj,
glavni initelj povijesnog zbivanja;
supr. kolektivist
individualitet (lat. individualitas) pojedinac, osoba; priroda i osobitost pojedinca, skup osobina po kojima se pojedinac razlikuje od svih ostalih pojedinaca iz svoje vrste, posebnost; individualnost
individualizacija (lat. individuum pojedinac) zbivanje i proces izdvajanja
pojedinca iz neega opeg; in kojim
neto postaje pojedincem ili kojim se
pojaava neija osobitost (individualnost); promatranje nekoga ili neega prema njegovoj osobitosti; ograniavanje na pojedinca; principium
in dividuationis it. principijum individuacionis (lat.) naelo (ili: initelj)
na kojem se temelji individualizacija
individualizam (lat. individuum pojedinac) fil. smjer miljenja, osjeaja i
htijenja koji je usmjeren samo na
pojedinca kao takvog, sustav izdvajanja pojedinaca u drutvu; etiki individualizam promatra pojedinca
kao krajnji cilj, a njegov svestrani
razvoj i sreu kao ono to je prvo i
najvanije; povijesni individualizam
smatra veliku osobu, heroja, glavnim
initeljem u povijesnom zbivanju
(Carlyle); politiki individualizam
promatra drutvo i dravu samo kao
sredstvo za postizanje ciljeva pojedinaca; privredni individualizam os-

indosament
tavlja uobliavanje privrednog ivota
slobodnoj djelatnosti pojedinaca; pedagoki individualizam zahtijeva da
se odgojni rad prilagodava osobitosti
i sposobnostima pitomca; socioloki
individualizam tvrdi da drutvene
pojave nastaju zbog uzajamnog djelovanja pojedinaca
individualizirati (lat. individuum jedinka, fr. individualiser) izdvajati koga ili to da bude samo za sebe, pa
ga onda tako promatrati ili prema
njemu postupati; odvajati prema osobitosti; supr. generalizirati
individualnost (lat. individualitas) v.
individualitet
individuitet (lat. individuitas) pojedinanost, posebnost; ja
indivizibilije (lat. dividere dijeliti, indivisibilia) nedjeljiva tijela, tijela koja se ne mogu dijeliti
indocilan (lat. indocilis) neposluan,
nepokoran, kojim se ne moe upravljati
Indoeuropljani (lat. India, Europa) zajedniki naziv za skupine naroda koji
ive u velikom dijelu Azije i gotovo
cijeloj Europi, a pripadaju kavkaskoj
(bijeloj) rasi: Hindusi, Perzijanci, Armenci, Grci, Rimljani, Romani, Slaveni, Germani, Litvanci i Kelti; indoeuropski jezici jezici kojima su govorili i govore indoeuropski narodi;
usp. arijski jezici
Indogermani (lat. India, Germani) v.
Indoeuropljani
indolencija (lat. indolentia) neosjetljivost prema bolu; ravnodunost, neosjetljivost, nehajnost, nemarnost,
tromost, lijenost, umalost
indolentan (lat. dolere boljeti, alostiti
se, indolens) koji ne osjea bol; neosjetljiv, ravnoduan, nehajan, nemaran, trom, lijen
indosament (tal. in dorso, indosso na
poleini) trg. prenoenje svih prava
sjedne mjenice na drugu osobu time

indosant
to se taj prijenos zabiljei na poleini mjenice; iro
indosant (tal. indosso) trg. onaj koji
prenosi mjenicu na drugog; irant
indosat (tal. indosso) trg. v. indosatar
indosatar (tal. indosso na poleini) trg.
onaj na koga se mjenica prenosi; indosat, iratar
indosirati (tal. indossare) trg. prenositi (ili: prenijeti) mjenicu na drugoga
time to se taj prijenos zabiljei na
poleini; irirati
Indra staroindijsko boanstvo neba,
munje i groma
indri (madagask. indri "umski ovjek")
vrsta polumajmuna, ivi po umama
Madagaskara
inducije (lat. induciae) mn. primirje;
prav. rok koji se ostavlja sluajnim i
nenamjernim krivcima
inducirana struja fiz. elektrina struja
izazvana ili proizvedena indukcijom
ili magnetnom indukcijom ili voltaindukcijom
inducirati (lat. inducere uvesti, uvoditi)
log. zakljuivati (ili: zakljuiti) iz pojedinanog o opem (supr. deducirati); fiz. u zatvorenom vodiu izazvati elektrinu struju kretanjem u
blizini magneta (magnetna indukcija), ili vodia kroz koji protjee struja
(voltaindukcija), ili zatvaranjem i
otvaranjem strujnog kruga
indukcija (lat. inductio) 1. uvoenje;
2. log. zakljuivanje iz pojedinanog
o opem, metoda miljenja kojom se
na osnovi promatranja dolazi do istina o prostornovremenskoj stvarnosti, metoda prirodnih znanosti (induktivna metoda)-, supr. dedukcija;
3. fiz. Faraday je 1831. g. otkrio da
u zatvorenom vodiu bez struje, kad
se u njegovoj blizini kree magnet ili
vodi kroz koji prolazi elektrina
struja, nastaju elektr. struje koje
traju samo dotle dok se magnet ili
vodi kree; ovo zbivanje nazvao je

594

induktor
Faraday indukcijom, i to u prvom
sluaju magnetnom, a u drugom voltaindukcijom, a struje tako proizvedene indukcijskim strujama
indukcijska vaga veoma osjetljiva
sprava pomou koje se ispituje unutranji sadraj kovina ili se, pomou
elektriciteta, pronalaze skrivene primjese u kovini (slui za otkrivanje
lanog novca)
indukcijska zavojnica fiz. zavojnica
za izazivanje indukcijske elektrine
struje
indukcijski aparat fiz. ureaj za proizvoenje induciranih struja visokog
napona na osnovi voltaindukcije u
sporednoj ih sekundarnoj zavojnici
(s tankom dugakom icom) prekidanjem i uspostavljanjem struje u
glavnoj ili primarnoj zavojnici (s debelom kratkom icom)
indukcijski motor fiz. elektrini motor iji se rotor pokree indukcijskom
strujom
indukcijski stroj fiz. stroj za proizvoenje induciranih elektrinih struja
induktivan (lat. inductivus) log. koji
se zakljuuje ili je zakljuen putem
indukcije; induktivna metoda metoda
indukcije (v. indukcija); induktivne
znanosti znanosti koje se, uglavnom,
temelje na metodi indukcije; supr.
deduktivan
induktivitet (lat. inducere uvesti, uvoditi, inductivus) fiz. = koeficijent samoindukcije odnos izmeu kapaciteta dvaju kondenzatora jednakih po
veliini kad je jedan od njih napunjen posebnim dielektrikom, a drugi
je zrani kondenzator
induktivnost (lat. inductivus) log. kakvoa postojanja kao induktivan; fiz.
v. induktivitet
induktor (lat. inductor) fiz. indukcijski
aparat aparat koji pokazuje jake naponske pojave

induktorij
induktorij (lat. inductorium) fiz. aparat
za proizvoenje i izazivanje elektrine struje; v. indukcijski aparat, indukcijski kalem
indulgencija (lat. indulgentia) popustljivost, blagost, milostivost; oprost;
teol. oprost grijeha; oprost grijeha za
novac, to je Kat. crkva inila u sred.
vijeku, privikavajui time narod na
vjerovanje da se grijesi mogu, ak i
budui, otkupiti novcem (trgujui oprostom grijeha za novac, papa Leon
X. je golemim prihodima od te trgovine sagradio crkvu Sv. Petra u Rimu)
indulgentan (lat. indulgens) koji oprata, blag, popustljiv, milostiv
indulin kem. tvorniko ime za indigomodru obojenu tvar; slui za bojenje
vune, svile i za pripremanje crnila
indult (lat. iddultum) povlastica, doputenje; rok koji je nekome odobren radi izvrenja svoje obveze, odgaanje,
odlaganje roka; iznimna papinska povlastica, papinsko pismo kojim daje
neku milost ili oprost
induracija (lat. induratio) otvrdnue;
pren. otupljivanje; nepokajanje, nepopravljanje; induratio cordis it. induracio kordis (lat.) med. otvrdnue
srca; induratio lienis it. induracio
lijeni (lat.) med. otvrdnue slezene;
induratio hepatis it. induracio hepatis (lat.) med. otvrdnue jetara
industrija (lat. industria marljivost,
umijee, radinost) proizvodna djelatnost; osobito: proizvodnja na veliko, prerada sirovina pomou strojeva i podjele rada (dok obrtnitvo obino proizvodi na malo)
industrijalac (lat. industria marljivost,
umijee, radinost) onaj koji se bavi
obrtom na veliko, vlasnik industrijskog poduzea, tvorniar
industrijalist (lat. industria, fr. industrialiste) pristaa industrijalizma

595

inervacija
industrijalizacija (lat. industria) pretvaranje u industriju, uvoenje industrije, irenje industrije
industrijalizam (lat. industria) teorija
po kojoj je industrija glavna svrha
radinosti ovjeka i drutva; prevlast
industrije ili industrijalaca
industrijski (lat. industria) koji se tie
industrije, koji je u vezi s industrijom, obrtniki, tvorniki; industrijska eljeznica tvornika eljeznica,
ona koja povezuje industrijska poduzea s glavnom prugom; industrijska burza mjesto gdje se trguje
sirovinama i tvornikom robom; industrijski sustav sustav politike ekonomije Adama Smitha prema kome
su marljivost, rad i tedljivost praizvori cjelokupne teevine nekog naroda, pa i osnovni uvjet njegovog blagostanja i bogatstva te su, prema
tome, s pravnog stajalita opravdane tri vrste poreza: porez na zemlju,
na obrt i na kapital
inedit (lat. ineditum) jo neobjavljen neobjavljen spis, anegdota; mn. inedita
inegalan (fr. inegal) nejednak, neravnomjeran; promjenjiv, nestalan
inegzaktan (lat. inexactus) nehajan,
nemaran, nebriljiv; pogrean, netoan
inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost,
budalatina, ludost
inercija (lat. inertia) nepokretnost, mrtvilo, tromost, lijenost; nesposobnost,
slabost; fiz. tromost; zakon inercije
prvi osnovni zakon dinamike (Galillei-Newton): svako tijelo ostaje u svojem stanju mirovanja ili jednakoga
pravocrtnog gibanja sve dok ga djelovanje sila ne prisili da to svoje stanje promijeni
inertan (lat. iners, inertis) nepokretan,
mrtav, trom; fiz. trom
inervacija (lat. nervus ivac, innervatio) fiziol. raspored ivaca po pojedi-

inevidentan
nim organima; opskrbljivanje ivanom energijom, poticanje nekog organa njegovim ivcima; oivenje;
opskrbljenost ivanom energijom;
djelovanje ivaca
inevidentan (lat. inevidens) nejasan,
nerazgovijetan, nerazumljiv
infalibilist (lat. infallibilitas) pristaa
i branitelj nauavanja i dogme o Papinoj nepogreivosti
infalibilitet (lat. infallibilitas) nepogreivost; osobito: papina nepogreivost
u pitanjima vjere i kranskog morala; dogma o papinoj nepogreivosti (infalibilitetu) primljena je tek na
Vatikanskom koncilu 18. srpnja
1870. (u borbi protiv donoenja ovakve dogme posebno se istaknuo akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer)
infalibilizam (lat. infallibilitas) nauavanje, dogma o papinoj nepogreivosti; v. infalibilitet
infaman (lat. infamis) na zlu glasu, ozloglaen; neastan, sraman, gadan,
gnjusan, odvratan, nizak, prljav
infamantan (lat. infamans) koji teti
asti, koji nanosi sramotu
infamija (lat. infamia) ruan glas;
neasnost, besramnost, niskost, gadost, sramota, ruglo
infant (lat. in, fari govoriti, infans, p.
infante) "onaj koji jo ne moe govoriti", tj. dijete; prvobitno: nasljednik
kraljevskog prijestolja, prijestolonasljednik; zatim: kraljev sin, kraljevi, kraljevski princ u panjolskoj
i Portugalu
infantado (p.) zemlja koja se ustupa
na doivotno uivanje infantu ili infantkinji; otuda: infantados mn. poznate panjolske merino-ovce
infanterija (tal. infanteria) voj. pjeatvo, pjeake trupe
infanterist (tal. infanteria) voj. pjeak,
vojnik koji slui u pjeatvu

596

infektivan
infanticid (lat. infans dete, caedere ubiti, infanticida) prav. ubojica djeteta,
djecoubojica; za enu: infanticida
infanticidij (lat. infanticidium) prav.
djecoubojstvo, edomorstvo
infantilan (p. infantil) djeji; djetinjast; maloljetan
infantilizam (lat. infans) zastoj u razvoju neke osobe u tjelesnom i duevnom pogledu, oblik bolesti u kojem odrastao ovjek zadrava, i u
tjelesnom i duevnom pogledu, djeje
crte i osobine
infantkinja (p. infanta) kraljevska ki,
kraljevna, princeza (u panjolskoj i
Portugalu); infant
infarkt (lat. infarcire trpati u to, umetati, infarctus) med. zatvaranje kanala u ljudskom tijelu, posebice probavnih kanala; danas se pod ovom
rijei podrazumijeva zatvaranje krvnih ila organa, osobito bubrega (hemoragini infarkt) i plua (hemoptoini infarkt); infarkt maternice kronina upala maternice
infatuacija (lat. fatuus glup, blesav, infatuatio) do smijenosti pretjerana
ljubav prema emu, zaluenost, zaslijepljenost, zanesenost ime
infekcija (lat. infectio) med. zaraza, izazivanje zaraze; nastajanje stanja zaraenosti; prodiranje i razmnoavanje klica bolesti; prenoenje ih dobivanje bolesti zarazom
infekcijski (lat. infectiosus) med. zarazan, kuan, priljepiv, koji ima svojstvo ili mo prenoenja bolesti infekcijom; zarazni, koji potjee od zaraze ili infekcije, koji je pogodan da
se prenese s jedne osobe na drugu
infektan (lat. infectus) med. zaraen,
kuan, zagaen, otrovan, zatrovan;
smrdljiv, gadan, truo; infektivan
infektirati (fr. infecter) med. v. inficirati
infektivan (lat. infectivus) med. v. infekcijski

infer
infer (tal. inferriata) eljezna reetka
na prozoru
inferencija (lat.) zakljuivanje, zakljuak
inferi (lat. inferi) mn. mit. bogovi koji
borave u podzemnom svijetu, podzemni bogovi; umrli, pokojnici koji
borave u podzemnom svijetu; podzemni svijet (kod starih Rimljana)
inferioran (lat. inferior) donji, nii;
mladi, slabiji; potinjen, podreden;
manji po vrijednosti
inferioritet (lat. inferior donji, nii, inferioritas) potinjenost, nii poloaj,
podreenost; manja vrijednost, slabija kakvoa; supr. superioritet
inferiornost (lat. inferior donji, nii)
v. inferioritet
infernalan (lat. infernalis) koji se tie
podzemnog svijeta, koji je u vezi s
podzemnim svijetom, s paklom; pakleni, vraji, neastivi
inferno (tal.) podzemni svijet, pakao;
naslov prvog dijela Danteove epopeje "Boanstvena komedija" (Inferno
Pakao)
infertilan (lat. infertilis) neplodan, nerodan, neprinosan
infestacija (lat. infestatio) napad, pustoenje, uznemiravanje
infeudacija (lat. infeudatio) davanje u
feud, davanje u leno
infeudirati (lat. infeudare) dati (ili: davati) u feud, davati (ili: dati) u leno
infibulacija (1. infibulatio) zakopavanje (ili: zaivanje) vanjskih dijelova
enskog spolnog organa ili gornje koe mukog spolnog uda radi sprjeavanja prijevremene obljube ili brakolomstva, ih da bi se sprijeila masturbacija kod mukaraca (negdanji obiaj na Istoku, prisutan i danas
kod nekih primitivnih naroda)
inficijacija (lat. infitiatio) prav. poricanje, poricanje pred sudom
inficirati (lat. in, facere, inficere) med.
zaraziti, okuiti, zatrovati (voda inf-

597

infirmarija

icirana kolerom = voda zaraena kolerom); zaraziti, unijeti (ili: unositi)

u organizam klice neke bolesti (inficiran kolerom = zaraen kolerom);
infektirati
infiks (lat. infigere umetnuti, infixum)
gram. umetak
infiltracija (lat. infiltratio) ulaenje cijeenjem, prodiranje u to; med. ravnomjerno razilaenje i rasporeivanje proizvoda bolesti (gnoja, seruma, masti, stanica raka) po supstanci organa; geol. uvlaenje otopine u pukotine stijena
infiltrirati (lat. infiltrare) ulaziti cijedei se u neto; upijati se u, proimati kapljui
infinitan (lat. infmitus) beskrajan, beskonaan, trajan, neprestan; opi;
gram. neodreen
infinitet (lat. infinitas) beskrajnost,
beskonanost; bezbrojnost
infinitezimalan (lat. infinitesimalis) 1.
mat. beskrajno mah, neogranieno
mali; infinitezimalni raun ili analiza beskonanog naziv za diferencijalni raun i integralni raun smatrani kao jedan; 2. suvie malen da
bi mogao biti izmjeren ili izraunan;
krajnje siuan, krajnje beznaajan
infinitiv (lat. infinitivum sc. verbum)
gram. neodreeni glagolski oblik koji zavrava na -ti ili -i (npr. spavati,
lei)
infinitorist (lat. infmitus) pristaa evolucijske teorije u nauavanju o organskom stvaranju
infinitum (lat.) ono to je beskrajno,
beskonano, bezgranino; ad ili in
infinitum (lat.) u beskrajnost, u beskonanost
infirmarij(us) (lat. infirmarius) uvar
bolesnika, onaj koji njeguje bolesnike (u kat. samostanima)
infirmarija (lat. infirmaria) bolnica, soba u kojoj se njeguju bolesnici (po

infirmativan

598

kat. samostanima); mjesto za bolesne

biljke u zimskim vrtovima
infirmativan (lat. infirmativus) ponitavajui, koji ponitava, koji ini neto nevaeim
infirmirati (lat. infirmare) prav. dokinuti, ponititi valjanost, npr. neke
oporuke
infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, slabost, boleljivost
inflacija (lat. inflare napuhati, inflatio
nadimanje) bank. poveavanje i putanje u optjecaj sredstava za plaanje
u znatno veem broju, nego to je, s
obzirom na ekonomske prilike zemlje, potrebno, pretjerano tiskanje novanica (supr. deflacija); med. nadimanje tijela zbog vjetrova; napuhanost, napuhnutost
inflacionisti (lat. inflatio) mn. pristae
financijske politike kojoj je svrha izdavanje i putanje u optjecaj veeg
broja novanica nego to je, prema
stvarnim ekonomskim prilikama
zemlje, potrebno; usp. inflacija
inflamabilan (lat. inflammabilis) upaljiv
inflamabilije (lat. inflammabilia) mn.
zapaljive tvari, gorivo
inflamacija (lat. inflammatio) med.
upala
inflamatoran (lat. inflammatorius)
upaljiv; med. koji izaziva upalu, koji
je u vezi s upalom; inflamatorna groznica groznica kao posljedica upale
inflamirati (lat. inflammare) zapaliti;
raspaliti, razdraiti, ogoriti
inflatilije (lat. inflatilia sc. instrumenta) glaz. instrumenti na koje se svira
puhanjem, puhaki instrumenti
infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavitljiv; neslomljiv, kojim se ne moe
upravljati, neumoljiv, tvrdoglav;
gram. nepromjenjiv
infleksibilije (lat. inflexibilia) gram.
nepromjenjive rijei (veznici, prilozi,
prijedlozi, usklici, estice)

influencirati
infleksija (lat. inflexio savijanje) opt.
skretanje svjetlosnih zraka s njihovog pravog puta; glaz. mijenjanje
glasa, tona; gram. mijenjanje, oblici
inflektirati (lat. inflectere) savijati, pregibati, mijenjati; gram. staviti nad
samoglasnik naglasak (akcent) cirkumfleks
inflektor (lat. inflector) naprava koja
se stavlja na okna za ventilaciju i
kroz koju ulazi zrak u okno
inflikcija (lat. inflictio, infligere nanijeti, zadati; priiniti) prav. dosuivanje kazne, odreivanje kazne; izvrenje kazne
inflorescencija (lat. inflorescentia) bot.
1. cvat; inflorescentia composita it.
inflorescencija kompozita (lat.) sloeni cvat; inflorescentia simplex it.
inflorescencija simpleks (lat.) jednostavni cvat; inflorescentia racemosa
it. inflorescencija racemoza (lat.)
grozdasti cvat; 2. procvjetavanje,
cvjetanje, rascvjetavanje
inflorescirati (lat. inflorescere) procvjeta vati, procvjetati, rascvjeta vati se
influenca (lat. influentia, tal. influenza)
utjecaj; fiz. elektrina influenca ili
elektrostatika indukcija pojava kad
se neko nenaelektrizirano tijelo naelektrizira njegovim unoenjem u polje nekog naelektriziranog tijela, a
im se udalji iz toga polja, elektricitet potpuno iezava; magnetna influencija svojstvo, npr. eljeza, koje
u magnetnom polju postaje i samo
magnetino, ali gubi magnetizam im
se magnet dovoljno udalji te se eljezo ne nalazi u njegovom polju; med.
gripa (zarazna i veoma priljepiva bolest s temperaturom, klonulou,
bolovima u miiima i zglobovima,
kaljem, glavoboljom itd.); vet. konjska bolest slinavka
influencirati (tal. infulenzare) utjecati,
imati utjecaja na koga ili to; zara-

influentni stroj

599

ziti, okuiti; podmititi, potkupiti, pridobiti za

influentni stroj fiz. na naelu elektrine influence napravljen stroj za proizvoenje elektriciteta
influirati (lat. infulare) podariti biskupski eir, tj. promaknuti za biskupa;
influirani opati opati kojima je papa
podario pravo da mogu nositi znake
biskupskog dostojanstva
influksija (lat. infuxio) utjecaj; sustav
influksije v. influksizam
influksionist (lat. influxus) fil. pristaa influksizma
influksizam (lat. influxus utjecaj) fil.
shvaanje prema kojem dua i tijelo
vre jedno na drugo takav utjecaj da
svaki dio jednoga izaziva u drugom
promjene koje odgovaraju promjenama na njemu samom
influksus (lat. influxus) fiz. v. influenca; influxus physicus it. influksus
fizikus (lat.) fiziki utjecaj (tj. utjecaj
tijela na duu)
informacija (lat. informatio) pouavanje, upuivanje, uputa; obavjetavanje; raspitivanje; obavijetenost; obavijest, izvjetaj, izvjee; sudska istraga
informan (lat. informis) bezoblian, bez
odreenog oblika; ruan, nakazan;
bez reda, suprotan redu
informat (lat. informativum) prav.
pravno miljenje, sud o emu, u obliku miljenja ili savjeta, koji trai
neki sudac od nekog pravnika radi
svoje osobne upuenosti; pravna uputa koja je ve dobivena
informatika (fr. information, automatique) znanstvena disciplina koja se
bavi obradom podataka elektronikim raunalima
informativ (lat. informativum) prav. v.
informat
informativan (lat. informativus) obavjetajni, koji slui za obavjetavanje, poujiv; informativni list list koji

infundibul
slui samo za upoznavanje itatelja
s dogaajima i injenicama; informativna sluba obavjetajna sluba
informator (lat.) obavjetava, onaj koji
daje upute; kuni uitelj, instruktor
informirati (lat. informare) pouiti,
uputiti; obavijestiti, obavjetavati,
izvijestiti, izvjetavati; informirati se
obavjetavati se, obavijestiti se, raspitati se
Infortiatum (lat.) prav. drugi dio Digesta, od 21. do 38. knjige, dio zbornika Corpus iuris civilis
infra (fr.) prijei, pod, ispod; pril. dolje
(supr. supra, super); infra-svijet
svijet beskrajno malog, tj. svijet atoma (supr. supra-svijet svijet beskrajno velikog, tj. svijet svemirskih razmjera); infracrvene zrake nevidljive
toplinske zrake s valnom duinom
veom od valne duine svjetlosnih
zraka
infra mikrobi (lat. infra, gr. mikros
mali, bios ivot) biol. iva bia koja
se ne mogu vidjeti ni pod najjaim
mikroskopskim poveanjem
infrakcija (lat. infractio) prekraj, prijestup, povreda; prekid, npr. sporazuma, saveza; med. prijelom, osobito djelomian prijelom kosti
infraktor (lat. infractor) prav. prekritelj ugovora; prijestupnik
infula (lat.) bijela ili crvena vunena vrpca koju su nosili oko ela, kao ukras,
starorimski sveenici i sveenice (vestalinke); kod katolika: biskupska ili
opatska kapa; biskupski eir, vrpca
na biskupskom eiru
infunde (lat.) dolij; infunde aquae fervidae quantum sufficit, sufficientem
quantitatem it. infunde akve fervide
kvantum suficit ili suficijentem
kvantitatem (lat.) farm. ulij vrele vode koliko je potrebno (ili: koliko je
dovoljno)
infundibul (lat. infundibulum lijevak)
zool. ljevkasto udubljenje, npr. u tre-

infuzija

600

oj modanoj komori; lijevak u glavonoaca; pluni mjehuri

infuzija (lat. infusio) ulijevanje, nalijevanje, polijevanje; natapanje; med.
unoenje tekuine, obino tzv. fizioloke otopine (kuhinjske soli) pod
kou ili u krvne ile radi nadoknaivanja krvi ili tjelesnih sokova;
pren. boansko nadahnue
infuzoran (lat. infusorius) koji je nastao
nalijevanjem neke tekuine ili namakanjem u tekuinu
infuzorije (lat. infusoria) mn. zool. naljevnjaci, trepetljae (jednostanini,
mikroskopski sitni organizmi, ive u
zraku, vodi i drugim tekuinama)
infuzum (lat. infusum) naljev, doljev,
ono to se nalijeva, to se dohjeva
ingeminacija (lat. ingeminatio) udvostruavanje, ponavljanje
ingeminirati (lat. ingeminare) udvostruiti, udvostruavati, ponoviti, ponavljati; udvostruiti se, udvostruavati se, mnoiti se
ingeneracija (lat. ingeneratio) usaivanje, raanje s im, uroenost
ingenij (lat. ingenium, ingignere usaditi) prirodna sposobnost, darovitost,
duh, razum, genij; duhovit i otrouman ovjek; otrouman pronalazak;
ingenium acutum it. ingenijum akutum (lat.) otrouman i fin duh; ingenium capax it. ingenijum kapaks
(lat.) sposoban duh; ingenium stupidum it. ingenijum stupidum (lat.)
glupan; ingenium tardum it. ingenijum tardum (lat.) trom duh, glava
koja sporo misli
ingeniozan (lat. ingeniosus) uman, otrouman, duhovit, darovit, dosjetljiv,
domiljat
ingeniozitet (lat. ingeniositas) otroumnost, dosjetljivost, domiljatost,
darovitost, izumiteljska sposobnost
ingenuitet (lat. ingenuitas) kod starih:
pravo ovjeka koji se rodio kao slo-

inhalacija
bodan (a ne kao rob); prostodunost,
bezazlenost, iskrenost
ingerencija (lat. ingerentia) mijeanje
u to, utjecanje, vrenje utjecaja
ingerent (lat. ingerens) prav. sporedni
tuitelj
ingerirati (lat. ingerere) unijeti, unositi; unositi u eludac hranu; ingerirati se mijeati se, petljati se u to
ingesta (lat. ingerere unositi, ingesta)
mn. fiziol. tvari (materije) koje se
unose u tijelo (hrana i dr.)
ingestija (lat. ingestio) unoenje hrane
u tijelo kroz usta
ingrata progenies (lat.) nezahvalna
mlade
ingresija (lat. ingressio) ulaenje, ulazak, stupanje u, poetak
ingrosacija (lat. ingrossatio) unoenje
(ili: upisivanje) u hipotekarnu knjigu
ingrosar (lat. ingrossarius) vjerovnik
koji je upisan u hipotekarnu knjigu
ingrosat (lat. ingrossatus) v. ingrosar
ingrosator (lat. ingrossator) onaj koji
vodi hipotekarnu knjigu; ingrosist
ingrosirati (lat. ingrossare) prepisati
spise naisto; osobito: upisati u hipotekarnu knjigu
ingrosist (lat. ingrossare) v. ingrosator
ingvinalan (lat. inguinalis) anat. preponski, koji se tie prepona
inhabilan (lat. inhabilis) nevjet, nevian, nespretan; prav. nesposoban
inhabilitet (lat. inhabilitas) nesposobnost; inhabilitas testium it. inhabilitas testijum (lat.) prav. nesposobnost svjedoka
inhalacija (lat. inhalatio) med. udisanje
pare ili plinova koji se razvijaju iz
odreenih tekuina, bilo prirodno ili
pod utjecajem zagrijavanja i vrenja;
inhalacijski aparat v. inhalator; inhalacijske bolesti bolesti koje nastaju
zbog udisanja tetnih plinova; inhalacijsko lijeenje lijeenje udisanjem
plinova, pare i dr.

inhalator
inhalator (lat. inhalare, inhalator) med.
naprava pomou koje se udiu pare
ili plinovi (inhalacija)
inhalirati (lat. inhalare) med. udisati,
usisavati
inherencija (lat. inhaerentia) prirodna
i nerazdvojna pripadnost, nerazdvojnost, bitno pripadanje emu, odnos
dviju stvari u kojem se jedna moe
zamisliti samo u drugoj, odnos svojstava jedne stvari prema toj stvari,
akcidencija prema supstanciji, npr.
okruglost inherira krugu; prav. ostajanje pri emu, nepoputanje
inherentan (lat. inhaerens) prirodno i
nerazdvojno spojen ili udruen, bitan, svojstven, nerazdvojan
inherirati (lat. inhaerere) bitno pripadati, biti nerazdvojan od; biti nerazdvojno spojen ili udruen; prav. produiti, nastaviti, ostajati pri emu,
ne poputati
inheritor (lat. inhaeritor) prav. nasljednik
inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadravanje neke organske funkcije voljnim
ili nevoljnim fiziolokim inom; psih.
sprjeavanje koje se vri voljom, ih
nagonski i podsvjesno, na kakav osjetilni poticaj ili drugo duevno stanje;
prav. zabrana (vieg suda) da se obustavi postupak (u niem sudu)
inhibirati (lat. inhibere) zadravati,
zadrati, sprijeiti, sprjeavati, zabraniti, zaustaviti
inhibitoran (lat. inhibitorius) koji zabranjuje, kojim se zabranjuje to, koji
zadrava, koji sprjeava
inhibitorij (lat. inhibitorium) prav. v.
inhibitorijale
inhibitorijale (lat. inhibitoriale) prav.
sudska naredba o zabrani; inhibitorij
inhoativa (lat. inchoativa) uvoenje,
poinjanje = inicijativa
inhoativan (lat. inchoativus) poetni,
uvodni; verba inchoativa it. verba

601

inicijativan
inhoativa (lat.) mn. gram. glagoli koji
pokazuju poetak neke radnje ili stanja
inhumacija (lat, inhumatio) ukop, pokop
inhumanacija (lat. homo ovjek, humanus ljudski, inhumanatio) teol. oovjeenje, poovjeenje, utjelovljenje
Kristovo
inhumanitet (lat. inhumanitas) neovjenost, neljudskost; neplemenitost,
neljubaznost
inicij (lat. inire poeti, initium poetak)
uvod, pristup, poetak; ab initio it.
ad inicio (lat.) od poetka, ispoetka:
initium cognoscendi it. inicij um kognoscendi (lat.) fil. naelo, princip,
poetak, osnova spoznaje
inicija (lat. initium poetak, initia) mn.
osnove, elementi, prapoeci; u Katolikoj crkvi: tajna sluba Boja
inicijacija (lat. initiatio uvoenje, upuivanje u to) etn. obiaji i obredi (gotovo kod svih primitivnih naroda)
kojima se djeak proglaava mladiem, a djevojica djevojkom
inicijalan (lat. initialis) poetni, osnovni
inicijali (lat. initialia) mn. velika poetna slova; ukraena poetna slova kojima poinju poglavlja ili odlomci u
nekoj knjizi; poetna slova imena i
prezimena
inicijativa (lat. initium poetak, initiativa) samostalan poticaj, prvi poticaj
na neto, zapoinjanje; pravo otvaranja sjednice i pravo prve rijei pri
savjetovanjima; pravo podnoenja
prijedloga u zakonodavnom tijelu; ovjek od inicijative ovjek koji prvi uzima na sebe pokretanje neke stvari
ili nekog pitanja, koji prvi daje poticaj za neto, poduzetan ovjek
inicijativan (lat. initiativa) koji daje
poticaj, koji prvi poinje neto, koji
radi iz vlastitih pobuda, pregalaki,
poduzetan

inicijator

602

inicijator (lat. initiator) poticatelj, zaetnik, uzronik, pregalac, ovjek od

inicijative; usp. inicijativa
inicijatorski (lat. initator) poticateljski, zaetniki, pregalaki
inka titula starih peruanskih kraljeva
i prineva iz peruanske vladarske
obitelji (prije panjolske vladavine)
inkalescencija (lat. incalescentia) zagrijavanje, zaarivanje
inkantacija (lat. incantatio) zaaravanje, opinjavanje; formula kojom
maioniari opinjuju
inkapacitet (lat. incapacitas) nesposobnost, nepodobnost, nedoraslost
inkarceracija (lat. carcer zatvor, incarceratio) stavljanje u zatvor, hapenje;
incarceratio herniae it. inkarceracio
hernije (lat.) med. zatvaranje kile,
bruha
inkarcerirati (lat. carcer zatvor, incarcerare) staviti u zatvor, zatvoriti,
uhapsiti; med. zatvoriti kilu, bruh
inkardinacija (lat. incardinatio) prenoenje uprave neke crkve na stranog
sveenika (lat. clericus incardinatus)
kod katolika; izbor za kardinala
inkarnacija (lat. incarnatio) utjelovljavanje, utjelovljenje, oliavanje, olienje, olienost, slika i prilika, osobito
neke ideje (u kranstvu je, npr. Isus
inkarnacija boanstva, Sokrat je inkarnacija mudrosti, tj. istinska mudrost)
inkarnacije (lat. ero, carnis meso, incarnantia) mn. med. sredstva koja
pomau rastenje mesa
inkarnat (lat. caro, carnis meso, incarnatum) slik. boja mesa, ton boje mesa, zagasitorumena boja; jako rumenilo lica (od stida i si.)
inkarnatan (lat. caro, carnis meso, incarnatus) koji ima boju mesa; koji je
svijetlocrvene boje
inkarnativan (lat. caro, carnis meso)
med. koji stvara meso, koji pomae
rastu mesa

inklinirati
inkarniran (lat. caro, carnis meso, incarnatus) utjelovljen, olien, koji je
slika i prilika koga ili ega, pravi,
istinski; koji je postao ovjekom; koji
ima boju mesa
inkarnirati (lat. caro, carnis meso)
utjeloviti, utjelovljavati, pretvoriti u
krv i meso (tj. u tijelo), pretvoriti u
ovjeka; oliiti, oliavati
inkasirati (tal. cassa, incassare) trg.
primiti gotov novac za neto, naplatiti raun u gotovom novcu
inkaso (tal. incasso) trg. naplaivanje,
naplata u gotovom; inkaso-mandat
nalog za naplaivanje novca za tui
raun; inkaso-posao bankovni posao
koji se sastoji u naplaivanju mjenica, novanih uputnica, kupona kojima je dospio rok i dr. za tui raun
inkastratura (lat. incastratura) mala
kutija u kamenim oltarima za uvanje relikvija, crkvenih stvari i si.
inklavacija (lat. clavus avao, inclavatio) zabijanje, udaranje avala; med.
usaivanje, namjetanje zuba u eljust
inklinacija (lat. inelinatio) naklonost,
sklonost; nagib, pad, nagnutost; inklinacijski kut nagibni kut; astr. nagibni kut ravnine planetske putanje
prema ravnini ekliptike; mat. nagnutost dviju ravnina jedne prema drugoj ili jedne linije prema jednoj ravnini; magnetna inklinacija fiz. kut
koji ini inklinacijska igla s horizontalnom ravninom kad se njezina ravnina okretanja poklapa s magnetnim
meridijanom (inklinacijska igla pokazuje tada nagib silnica zemnomagnetnog polja prema horizontu); med.
sklonost organizma nekoj bolesti
inklinatorij (lat. inelinatorium) fiz.
sprava za mjerenje magnetne inklinacije; u Kat. crkvi: stolac za nemone sveenike u crkvenom zboru
inklinirati (lat. inelinare, gr. klino naginjem) imati sklonost, biti sklon e-

inklinograf

603

mu; voj. top namjestiti tako da sredinja os cjevne upljine bude nagnuta naprijed ispod horizontalne;
med. imati sklonost nekoj bolesti
inklinograf (lat. inclinare nagnuti, gr.
grafo piem) fiz. magnetograf koji
biljei magnetnu inklinaciju
inklinometar (lat. inclinare nagnuti,
gr. metron mjera, mjerilo) instrument za vrenje nivelacije
inkludirati (lat. claudere zatvoriti, zakljuati, includere) ukljuiti, ukljuivati sobom, obuhvatiti sobom, sadravati u sebi, podrazumijevati
inkluzija (lat. inclusio) ukljuenje, ukljuivanje, obuhvaanje, sadravanje
u sebi, uraunavanje u, podrazumijevanje
inkluzivan (lat. inclusivus) ukljuiv,
koji ukljuuje, koji sadri u sebi, koji
obuhvaa sobom, koji se podrazumijeva, zakljuan; pril. inkluziue ukljuno, ukljuujui
inkluzum (lat. inclusum) ono to je priloeno, prikljueno, prilog uz to
inkoercibilan (lat. incoercibilis) neukrotiv, nesavladiv, nezadriv; koji se
ne moe stisnuti ili stegnuti, nezatvoriv
inkognito (lat. incognitus nepoznat, incognito) nepoznato, prikriveno, pod
tuim imenom; zatajivanje pravog
imena ili poloaja
inkoherencije (lat. incohaerentia) mn.
med. sredstva za zgunjavanje krvi i
drugih sokova u ljudskom tijelu
inkoherentan (lat. incohaerens) koji
nema veze, koji nije u vezi, iji dijelovi nisu povezani, labav; zbunjen,
smeten, nedosljedan
inkohezija (lat. incohaesio) v. inkoherencija
inkolat (lat. incolere stanovati, incolatus) zaviajno pravo, pravo graanstva, dravljanstvo; indigenat
inkombustibilan (lat. incombustibilis)
kem. neizgorljiv

inkompleksan
inkombustibilitet (lat. comburare izgorjeti, incombustibilitas) kem. neizgorljivost
inkomenzurabilan (lat. incommensurabilis) neprimjerljiv, koji se ne moe
mjeriti zajednikom mjerom; mat. koji nema zajednike mjere
inkomenzurabilitet (lat. incommensurabilitas) neprimjerljivost
inkomestibilan (lat. comedere jesti, pojesti, incomestibilis) koji nije za jelo,
koji se ne jede
inkomiscibilan (lat. incommiscibilis)
koji se ne moe pomijeati, izmijeati
inkomodirati (lat. incommodare) dosaivati, smetati, dovoditi u nezgodu,
praviti neugodnosti; inkomodirati se
biti u nezgodi, praviti sebi neugodnosti
inkomoditet (lat. incommoditas) nezgoda, neugodnost
inkomparabilan (lat. incomparabilis)
neusporediv, jedinstven, izvanredan,
orginalan
inkomparabilia (lat. incomparabilia)
mn. gram. pridjevi koji se ne mogu
stupnjevati
inkompatibilan (lat. incompatibilis)
nesuglasan, nespojiv, koji se ne slae
ili ne ide s neim, nesloiv, nepodudaran
inkompenzabilan (lat. incompensabilis) nenadomjestiv, nezamjenjiv
inkompetencija (lat. incompetentia)
nemjerodavnost, nepozvanost, bespravnost za vrenje neega; nesposobnost, nedoraslost; incompetentia
dotis it. inkompetencija dotis (lat.)
prav. bez prava na miraz ili na dodatak; incompetentia termini it. inkompetencija termini (lat.) nezgodnost ili neprikladnost odreenog roka (npr. ako taj rok dolazi za vrijeme
vjerskih blagdana ili dravnih praznika)
inkompleksan (lat. incomplexus) nesloen, nesastavljen, jednostavan

inkomprehenzibilan
inkomprehenzibilan (lat. incomprehensibilis) nepojmljiv, neshvatljiv,
nerazumljiv, neobjanjiv; udan
inkompresibilan (lat. incompressibilis)
koji se ne moe stisnuti
inkompresibilitet (lat. incompressibilitas) nemogunost stlaivanja
inkondenzabilan (lat. incondensabilis)
koji se ne moe zgusnuti
inkonfidenti (lat. inconfidentes) mn.
prav. nepouzdane osobe, vlastima
sumnjive, sumnjivci; usp. konfidenti
inkongruencija (lat. incongruentia)
nesuglasnost, nepodudarnost, neprikladnost, neumjesnost; nepravilnost,
pogreka
inkongruentan (lat. incongruens) nesuglasan, nepodudaran, neprikladan,
neumjesan; nepravilan, pogrean
inkonstancija (lat. inconstantia) nepostojanost, nestalnost
inkonstantan (lat. inconstans) nepostojan, nestalan
inkonstitucionalan (lat. inconstitutionalis) neustavan, protuustavan
inkontineneija (lat. incontinentia) nesuzdrljivost, neumjerenost; med. nemogunost zadravanja neke prirodne potrebe, npr. mokrenja
inkontracija (tal. incontratio) trg. meusobno obraunavanje vie osoba
radi podmirenja dugova
inkontribuabilan (lat. incontribuabilis) koji nije obvezan plaati porez,
neoporeziv
inkontro (tal. incontro) susret, stjecaj,
dogaaj; trg. povoljan stjecaj prilika
za prodaju robe
inkonvertibilan (lat. inconvertibilis)
koji se ne moe preobratiti, nepreobratljiv, neobratljiv; nepretvorljiiv, nepromjenjiv, postojan
inkonzekvencija (lat. inconsequentia)
nedosljednost; proturjenost sa samim sobom; besmislenost, nepromiljenost
*

604

inkrustacija
inkonzekventan (lat. inconsequens)
nedosljedan; samom sebi proturjean; besmislen, nepromiljen
inkonzistencija (lat. incosistentia) nestalnost, nepostojanost; neskladnost,
proturjenost, nesuglasnost
inkonzonancija (lat. inconsonantia)
nesklad, neskladnost
inkorekcija (lat, incorrectio) nepravilnost, netonost; neispravnost
inkorektan (lat. incorrectus) nepravilan, neispravan; netoan, pogrean
inkorektnost (lat. incorrectus) nepravilnost, neispravnost; netonost, pogrenost, nekorektnost
inkorporacija (lat. incorporatio) sjedinjavanje, sjedinjenje, spajanje, pripajanje; sjedinjenost, spojenost, pripojenost; primanje u drutvo; teol.
utjelovljenje
inkorporiran (lat. corpus tijelo, incorporatus) sjedinjen, pripojen, pridruen, primljen u sastav ega, npr. inkorporirane zemlje
inkorporirati (lat. corpus tijelo, incorporare) sjediniti, spojiti, pripojiti,
pridruiti, primiti u sastav (neke cjeline, drutva)
inkorupcija (lat. incorruptio) nepokvarenost, istoa; supr. korupcija
inkredibilan (lat. incredibilis) nevjerodostojan, za nevjerovanje, nevjerojatan
inkrement (lat, incrementum) rastenje,
porast, prirast, napredovanje; mat.
prirast
inkriminacija (lat. incriminatio) prav.
okrivljavanje, okrivljenje, optuba
inkriminirati (lat. incriminari) prav.
okriviti, okrivljavati, optuiti, optuivati
inkrustacija (lat. incrustatio) stvaranje
kamene kore, kamena kora; stvaranje vapnenog obloga na organskim i
anorganskim tijelima koja se nalaze
u vapnenim izvorima; grad. oblaganje zidova raznim vrstama kamena;

inkrustat
umetanje tvrih predmeta (kocki i
ornamentskih komadia od ilovae,
mramora, kovine i dr.) u mekanu
masu koja e se zatim stvrdnuti, npr.
u kit, gips, cement itd.; oblaganje
zlatnim ili srebrnim listiima; inkrustacijski stroj stroj za prevlaenje
sjemenja gnojivom
inkrustat (lat. incrustatum) ivotinjski
ili biljni organizam koji je obloen
kamenom ili vapnenom korom; kamen inkrustat cementni kamen, umjetni kamen
inkrustirati (1. incrustare) obloiti kamenom korom; oblagati zid ili pod
keramikim ploicama; nabaciti na
zid cementnu buku; oblagati (ili: obloiti) zlatnim ili srebrnim listiima
inkubacija (lat. incubatio) leenje pilia
u inkubatoru; med. vrijeme koje proe od prodiranja klica neke bolesti u
organizam pa do prvih znakova bolesti, vrijeme razvijanja bolesti
inkubator (lat. incubator) naprava za
umjetno leenje pilia, "umjetna
kvoka"
inkulpacija (lat. culpa krivnja, inculpatio) prav. okrivljavanje, okrivljenje, optuivanje, optuba
inkulpant (lat. culpa krivnja, inculpare uiniti krivnju, inculpans) prav.
onaj koji optuuje, tuitelj
inkulpat (lat. culpa krivnja, inculpatus)
prav. onaj koga optuuju, optuenik;
inculpata tutela it. inkulpata tutela
(lat.) obrana u nudi, nuna obrana
inkulpirati (lat. culpa krivnja, inculpare) kriviti, okriviti
inkultura (lat. incultura) neobraenost,
zaputenost, naputenost; nedostatak naobrazbe, nenaobraenost
inkunabule (lat. incunabula) mn. najstarije tiskane knjige, knjige tiskane u prvom razdoblju tiskarstva (do
1500. g.); pren. prvi poeci; ab incunabulis it. ab inkunabulis (lat.) od

605

inkvizitor
kolijevke, od prvih dana djetinjstva,
od samog poetka
inkurat (lat. curare brinuti se o kome
ili emu, incuratus) upnik, sveenik
inkurija (lat. incuria) nehaj, nemarnost, nebriljivost, nepanja; ex incuria it. eks inkurija (lat.) iz nehaja, nepanjom
inkuriozitet (lat. incuriositas) neradoznalost, neljubopitljivost
inkurzija (lat. incursio) neprijateljski
upad, napad, prepad
inkvest (engl. inquest) prav. sudska
rasprava, istraga
inkvijetacija (lat. inquietatio) prav. uznemiravanje u posjedu
inkvilinat (lat. inquilinus ukuanin, inquilinatus) prav. pravni odnos meu
stanarima
inkvilinizam (lat. inquilinus ukuanin,
incolinus od incolo stanujem) zool.
stanje kad u tjelesnim upljinama ih
boravitima nekih organizama ive i
drugi organizmi kao nametnici (paraziti)
inkvirent (lat. inquirere istraivati, inquirens) prav. onaj koji vodi istragu,
istrani sudac, istraitelj
inkvirirati (lat. inquirere) istraivati,
voditi istragu, pribavljati dokaze o
emu, sasluavati
inkvizicija (lat. inquisitio) istraivanje,
istraga, samovoljna istraga; u Rimokatolikoj crkvi: duhovni sud za pronalaenje i kanjavanje krivovjeraca
(heretika); kazne su se sastojale u
muenju, oduzimanju imovine, javnom bievanju i spaljivanju na lomai; inkvizicija je vladala u svima
zapadnoeuropskim zemljama skoro
kroz cijeli srednji vijek (osobito je po
zlu bila poznata inkvizicija u panjolskoj); pren. muenje, zlostavljanje
inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj protiv koga se vodi istraga, optueni
inkvizitor (lat. inquisitor) istrani sudac, istraitelj, sudac, osobito sudac

inkvizitorij alni
protiv heretika u sred. vijeku (u vrijeme katolike inkvizicije); veliki inkvizitor vrhovni sudac protiv heretika u panjolskoj, meu kojima je po
nemilosrdnoj strogoi posebno poznat
Tomas de Torquemada (14201498);
pren. muitelj
inkvizitorij alni (lat. inquisitorialis)
muiteljski, pretjerano strog; inkvizitorijalni sud sud koji mui za vrijeme
istrage
inkvizitorski (lat. inquisitorius) ispitivaki; koji je kao kod inkvizitora,
muiteljski
inlandajs (njem. Inland tuzemstvo, Eis
led) debeli ledeni pokriva polarnih
podruja
inlej (engl. inlay umetak) med. vrsta
zubarske plombe, zubnog nadomjestka
inlet (njem. Inlett) gusta pamuna tkanina (upotrebljava se za izradu strunjaa i jastuka)
innocentamente it. inoentamente
(tal.) glaz. prostoduno, prirodno
inobligatan (lat. obligatus obvezan, inobligatus) neobvezan
inocencija (lat. innocentia) nevinost,
prostodunost, bezazlenost
inocentan (lat. posere koditi, innocens) nekodljiv, nevin, bezazlen,
prostoduan
inoficiozan (lat. inofficiosus) nesluben
inogeneza (gr. is, inos ila, genesis postanak, stvaranje) med. stvaranje
vlaknastog tkiva; inoza
inokulacija (lat. inoculatio) cijepljenje
(kalemljenje) biljke; med. unoenje
zaraznih klica u ivo tkivo radi dijagnoze ili postizanja imuniteta
inokulator (lat. inoculator) koji cijepi
(kalemi)
inokulirati (lat. inoculare) cijepiti (kalemiti)
inokupacija (lat. inoccupatio) nezauzetost, nezaposlenost

606

insanabilan
inokupiran (lat. inoccupatus) nezauzet,
nezaposlen, besposlen
inominatan (lat. innominatus) neimenovan, bezimen; inominatni kontrakt
neimenovani ugovor, tj. realni ugovor
inoperabilan (lat. inoperabilis) med.
koji se ne moe operirati, koji nije
za operaciju
inopinata (lat.) mn. neoekivani dogaaji, neoekivani sluajevi
inoportun (lat. inopportunus) nezgodan, neumjesan, nekoristan, koji dolazi u nezgodno vrijeme
inormalan (lat. innormalis) nepravilan,
neprirodan, protuprirodan
inovacija (lat. innovatio) novotarija,
promjena, preinaka
inovirati (lat. innovare) uvoditi neto
novo, uvoditi novotarije
inoza (gr. is, inos ila) med. v. inogeneza
inozit (gr. is, inos ila) kem. eer to
ga sadri meso, osobito srce i miii,
kao i mnoge biljke (mahune, graak
i dr.)
inozurija (gr. is, inos ila, uron mokraa) med. vrsta eerne bolesti kod
koje se u mokrai nalazi inozit
inp- v. impinramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk,
osobito egipatski
inrotulacija (lat. inrotulatio) prav. sreivanje i uvezivanje spisa radi upuivanja od nieg suda viemu; inrotulacijski termin dan odreen za pregledavanje i popisivanje spisa
inrotulirati (lat. inrotulare) napraviti
popis spisa, srediti i uvezati spise
insalivacija (lat. saliva pljuvaka, insalivatio) mijeanje pljuvake s jelom pomou vakanja; nedostatak
pljuvake
insalubritet (lat. insalubritas) nezdravost, npr. nekog mjesta s obzirom na
zrak, vodu, podneblje (klimu) i dr.
insanabilan (lat. insanabilis) neizljeiv, nepopravljiv

insania nocturna
insania nocturna it. insanija nokturna (lat.) med. nono ludilo, lutanje
nou ili za vrijeme spavanja
insanija (lat. insania) ludilo, duevna
bolest, bezumlje
insanitet (lat. insanitas) med. nedostatak zdravlja, bolest, ludilo, bezumlje
insceniranje (lat. in, scaena) kaz. prilagoavanje nekog kazalinog djela
za prikazivanje na pozornici; pren.
pravljenje ili prireivanje nekome
scene
inscenirati (lat. in, scaena) kaz. prilagoditi (ili: prilagoavati) kazalino
djelo za prikazivanje na pozornici;
pren. praviti ili prirediti nekome scenu, tj. napasti nekoga otvoreno i na
javnom mjestu, izazvati ga na svau,
tunjavu i si.
insekcija (lat. secare rezati, insectio)
urez, urezivanje
insekt (lat. insecare urezati, insectum
kukac) mn. insekti zool. kukci (ui,
stjenice, komari, muhe, pele, strljeni itd.)
insektarij (lat. insectum kukac) posebno izraen kavez u kojemu se uvaju, uzgajaju i promatraju kukci
(vrsta terarija)
insekticidan (lat. insectum kukac, saedere ubiti) koji ubija insekte; insekticidna sredstva sredstva za unitavanje insekata
insektivori (lat. insectivora) mn. zool.
kukcojedi, kukcoderi, ivotinje koje
se hrane kukcima (je, krtica i dr.);
bot. biljke koje se hrane kukcima
insektolog (lat. insectum kukac, gr.
logos) zool. poznavatelj kukaca, znanstvenik koji prouava kukce (insekte); entomolog
insektologija (lat. insectum kukac, gr.
logia) zool. znanost o kukcima; entomologija
insektores (lat. insectores) mn. zool.
sjekutii, osam .prednjih zuba

607

inskribirati
insenescencija (lat. insenescentia) nestarenje, staraka svjeina; agerazija
inserat (lat. inseratum) oglas, biljeka
ili vijest (u dnevnim listovima); prav.
prilog, umetak, podsjetnik
insercija (lat. insertio) umetanje, unoenje; med. namjetanje miia na
dio tijela koji se treba gibati; insercijska kontrola popis oglasa za objavljivanje (u novinama)
inserendum (lat. inserendum) oglas,
biljeka (ili: vijest) koju treba objaviti
u dnevnom listu
inserirati (lat. inserere) umetati, umetnuti, staviti u (osobito u novine)
inses (lat. insessus) med. kupanje (ili:
parenje) u sjedeem poloaju
insesija (lat. insessio) med. sjedenje u
kupaonici, parenje u sjedeem poloaju
insidijacija (lat. insidiatio) pravljenje
zamki, raenje o glavi
insignije (lat. insignia) mn. znaci, posebni znaci nekog zvanja ili dostojanstva, pbasni znaci, odlija
insimulacija (lat. insimulatio) vie ili
manje neutemeljena optuba
insimulirati (lat. insimulare) lano optuiti, okriviti
insinuacija (lat. insinuatio) vjeto navoenje na neku misao; podmetanje,
podvala; prav. predavanje nekog spisa putem suda; insinuacijski termin
rok za proglaavanje presude
insinuantan (lat. insinuans) spreman
na podvalu, koji eli (nekome neto)
podmetnuti; insinuativan
insinuativan (lat. insinuativus) v. insinuantan
insinuirati (lat. insinuare) nekoga vjeto navesti na neku misao; podmetati, podmetnuti, podvaljivati, podvaliti; prav. dostaviti preko suda
inskribirati (lat. inscribere) upisati,
upisivati, zapisati, zapisivati; staviti
natpis; prepisati, pripisati; posvetiti
kome to

inskripcija
inskripcija (lat. scribere pisati, inscriptio) upisivanje, upis: stavljanje naslova, naslov, natpis
inskulpirati (lat. insculpere) urezati,
utisnuti
insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sunanje, iznoenje na sunce, suenje na
suncu, izlaganje suncu; med. sunani
udar, sunanica
insolencija (lat. insolentia) nepristojnost, drskost, oholost, napuhanost
insolentan (lat. insolens) nepristojan,
neskroman, obijestan, drzak, onakav
kakav ne treba biti
insolidan (lat. insolidus) neodriv, bez
vrstine, slab: nepouzdan, sumnjiv
insolirati (lat. insolare) izlagati suncu,
sunati, iznositi na sunce, suiti na
suncu; usp. insolacija
insolvencija (lat. insolventia) trg. nesposobnost plaanja, obustavljanje
plaanja obveza
insolventan (lat. insolvens) trg. koji ne
moe plaati, bez sredstava za plaanje; proglasiti pro insolvente (lat.)
proglasiti nesposobnim za plaanje
insomnija (lat. insomnia) med. nesanica
inspekcija (lat. inspectio) pregledavanje, pregled; nadziranje, nadzor; nadzornitvo; voj. smotra; okularna inspekcija (lat. inspectio ocularis) pregled na licu mjesta, iscrpan sluben
pregled
inspektor (lat. inspector) nadzornik;
starjeina, upravitelj
inspektorat (lat. inspectoratum) nadzornitvo, zvanje, djelokrug i ured
nadzornika (inspektora)
inspektura (lat. inspectura) v. inspektorat
insperzija (lat. inspersio) prskanje,
kropljenje, trcanje
inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vri nadzor; osobito: kazalini suradnik
koji nabavlja stvari potrebne za predstavu ili probu, brine se o statistima,

608

instancija
daje znak glumcima kad trebaju izai
na pozornicu i uope obavlja sve poslove iza pozornice
inspicirati (lat. inspicere) ispitati, pregledati; nadgledati, nadzirati, voditi
nadzor
inspiracija (lat. inspiratio) udisanje;
pjesniko nadahnue, nadahnjivanje,
oduevljavanje; poticanje, nagovaranje, navoenje na; teol. boansko nadahnue, vie nadahnue
inspirator (lat. inspirator) poticatelj,
navoditelj, onaj koji nagovara na to;
onaj koji daje nadahnue, nadahnjiva
inspirirati (lat. inspirare) udisati, udahnuti; poet. nadahnuti, nadahnjivati,
odueviti, oduevljavati; poticati, navesti na misao, nagovoriti
inspisacija (lat. spissare zgusnuti, inspissatio) med. zgunjavanje
instalacija (lat. installatio) sveano
uvoenje u dunost, ustolienje (npr.
novog biskupa); struno izvoenje vodovodnih, elektrotehnikih i dr. ureaja; ureaji
instalater (fr. installateur) struna osoba koja obavlja sve poslove oko uvoenja, ureenja ili popravka vodovoda, elektrine rasvjete i dr., uvoditelj
instalirati (lat. installare) uvesti u dunost, ustoliiti; uvesti, uvoditi (npr.
vodovod, elektrinu rasvjetu itd.)
instancija (lat. instantia) navaljivanje,
uporna molba, uporna elja, npr. ad
instantiam creditorum it. ad instancijam kreditorum (lat.) na uporno navaljivanje (ili: upornu molbu) vjerovnika; prav. mjerodavna vlast, sudska
mjerodavnost, npr. in prima instantia it. in prima instancija (lat.) u
prvoj instanciji, tj. kod prvostupanjskog suda; dobiti ili izgubiti parnicu
kod svih instancija, tj. kod prvostupanjskog, prizivnog i vrhovnog suda;
ret. prigovor, protudokaz; absolvirati

instant
ab instancija prav. zbog nedokazane
krivnje osloboditi optuenog, obustaviti, prekinuti daljnje progonjenje
optuenog
instant (engl.) trenutak, brzina; prehrambeni proizvod ije pripremanje
za potronju traje vrlo kratko
instauracija (lat. instauratio) utemeljivanje, utemeljenje, osnivanje; obnavljanje, obnova
instaurator (lat.) utemeljitelj, osniva,
osnivatelj; obnavlja, obnovitelj
instaurirati (lat. instaurare) utemeljiti,
utemeljivati, osnovati; obnoviti, obnavljati
instigacija (lat. instigatio) podbadanje,
hukanje, nagovaranje, navoenje na
instigator (lat.) podbada, huka; skuplja poreza, naplatitelj pristojbi
instilacija (lat. instillatio) med. nalijevanje kap po kap, ukapavanje (lijeka)
instilirati (lat. instillare) med. nalijevati kap po kap, ukapavati (lijek)
instimulirati (lat. instimulare) podbadati, hukati na, poticati, izazivati
instinkt (lat. instinguere podbosti, potaknuti, instinctus) nagon, nasljedna
sposobnost kod ivotinja i ljudi koja
ih potie da bez utjecaja volje i razuma obavljaju nesvjesno neke djelatnosti
instinktivan (lat. instinctivus) nagonski, po nagonu, nehotimian, izvren
pod utjecajem prirodnog nagona
institor (lat.) upravitelj poslova, poslovoa (faktor, disponent, prokurist i
prouizor su vrste institora); prodava
na malo
institucija (lat. institutio) ustanova, zavod, ustanova utemeljena za posebnu svrhu, osobito znanstvenu; ustanova; osnivanje, utemeljivanje, utemeljenje
Institucije (lat. Institutiones) mn. dio
Corpus juri civilis, zakonika koji sadri pregled rimskog prava i koji je
napisan 535. g. (za vrijeme cara Jus-

609

instrument
tinijana) radi uvoenja u prouavanje rimskog prava; predavanja i
udbenici koji trebaju posluiti kao
uvod u izuavanje rimskog prava
instituirati (lat. instituere) utemeljiti,
utemeljivati, urediti, uvesti, zavesti
institut (lat. institutum) ustanova, zavod, znanstveni zavod, kola; zavod
za unapreivanje strunog znanja
(npr. geografski, botaniki, patoloki, ginekoloki itd. institut)
institutor (lat. institutor) osniva, utemeljitelj; uitelj, nastavnik
instruent (lat. instruens) istrani sudac, istraitelj; instruktor
instruirati (lat. instruere) pouiti, pouavati; davati upute, dati upute, uputiti, upuivati; obavijestiti, obavjetavati, propisivati
instrukcija (lat. instructio) uspostavljanje; uputa, upuivanje, pouavanje, nastava; uputa opunomoeniku;
propis, uputa o obavljanju slube; punomo, ovlatenje; instrukcija akata
prav. sreivanje svih spisa koji se
tiu neke parnice; instrukcijska loa
masonska loa u kojoj majstor dri
slobodna predavanja o ciljevima masonskog pokreta
instruktivan (lat. instructivus) pouan,
kojem je cilj pouavanje emu i upuivanje u to
instruktor (lat. instructor) nastavnik,
uitelj, npr. jahanja, skijanja itd.; vojni nastavnik, npr. u rukovanju novom vrstom oruja; vojni strunjak
koji organizira i obuava iju (stranu) vojsku
instrument (lat. instrumentum) sprava, naprava, orue, alat, pomono
sredstvo, orue koje slui tehnikim
ili znanstvenim svrhama; mehanizam na kojem se proizvode glazbeni
tonovi; med. lijenika, osobito kirurka sprava; prav. dokument, akt,
spis; instrumentum authenticum it.
instrumentum autentikum (lat.) pra-

instrumentacija

610

va isprava, vjerodostojna isprava,

pravovaljana isprava; instrumentum
cesionis (lat.) spis o ustupanju ega
instrumentacija (lat. instrumentatio)
glaz. prilagoavanje glazbenog djela
za izvoenje na veem broju instrumenata
instrumental (lat. instrumentalis sc.
casus) gram. sedmi pade u hrvatskom jeziku, odgovara na pitanje (s)
kim? (s) im?
instrumentalan (lat. instrumentalis)
koji se tie instrumenatala; koji se
tie instrumenata (glazbala); instrumentalna glazba glazba koja se izvodi instrumentima (simfonije, uvertire i dr.), za razliku od vokalne koju
izvode ljudski glasovi
instrumentalizam (lat. instrumentum
orue, sredstvo) fiz. shvaanje filozofa Johna Deweya prema kojem je
miljenje tj. logike, etike i dr.
forme sredstvo (instrument) za
prilagoavanje promjenjivim uvjetima; usp. pragmatizam
instrumentarij (lat. instrumentarium)
zbirka razliitih instrumenata koji
slue istoj svrsi; instrumentarium
chirurgicum it. instrumentarijum
hirurgikum (lat.) opis kirurkih instrumenata
instrumentirati (lat. instrumentum)
glaz. glazbeno djelo prilagoditi za izvoenje na veem broju glaz. instrumenata; prav. izraditi neku ispravu
instrumentist (lat. instrumentum) onaj
koji svira na nekom glazbenom instrumentu, glazbenik
insubordinacija (lat. insubordinatio)
neposlunost, nepokornost, protivljenje starijima, otkazivanje poslunosti
insubordiniran (lat. insubordinatus)
neposluan, nepokoran
insuficijencija (lat. insufficientia) nedovoljnost, oskudnost, nesposobnost;
osobito: nedovoljnost neije imovine

intarzija
za pokrie njegovih obveza; med. nedovoljna snaga, slabost (posebice srca)
insuflacija (lat. insufflare udahnuti, insuffiatio) udahnjivanje
insult (lat. insultus) uvredljiv napad,
iznenadan napad, uvreda, grdnja, ruganje, podrugivanje; med. napadaj,
paroksizam, vanjska povreda
insultacija (lat. insultatio) v. insult
insultant (lat. insultans) onaj koji nanosi uvredu, vrijealac, napada
insultirati (lat. insultare) grubo vrijeati, zlostavljati, napadati, grditi; rugati se, prkositi
insultor (lat. insultor) v. insultant
insurekcjia (lat. insurgere, insurrectio)
buna, pobuna, ustanak, dizanje naroda na oruje
insurgent (lat. insurgens) buntovnik,
pobunjenik, ustanik, ustaa
intabulacija (lat. intabulatio) zapisivanje na plou, upisivanje; prav. hipotekarno upisivanje mjeninog duga,
stavljanje hipoteke na imanje
intabulando (lat.) prav. putem unoenja u zemljinu knjigu, putem intabulacije
intabulirati (lat. tabula, intabulare)
zapisati na plou; unijeti u knjigu,
zapisati u zemljinu knjigu, u katastar, u intabulacijski protokol
intaiti (tur. intak) zapitkivati, istraivati pitanjima
intaktan (lat. tangere taknuti, dirati,
intactus) nedirnut, netaknut, nepovrijeen, cio, itav; voj. za trupu: koja
jo nije uvedena u borbu, koja je jo
svjea
intaljo (tal. intaglio) gema, dragi kamen
ih poludragulj s urezanim ukrasima
(lat. gemma insculpta)
intanto (tal.) meutim
intarzija (tal. tarsia, intarsia) umjetniko ukraavanje predmeta od drveta umetanjem komadia drveta i
drugih materijala u razliitim boja-

intarzijator
ma (njegovano u Italiji u XV. i XVI.
st., s ukraavanjem crkvenih stolaca,
zidova i dr.; od XVI. st. upotrebljavao
se za umetanje jo i sedef, bjelokost
i kovina za ukraavanje namjetaja,
nosiljki i dr.; francuski luksuzni namjetaj u stilu Luja XV. i Luja XVI.
takoer ima ovakve ukrase; u umjetnosti ist. Azije ova se tehnika takoer
njeguje); intarzijatura, intarzijsko slikarstvo
intarzijator (tal. intarsiatore) majstor
koji izrauje intarziju
intarzijatura (tal. intarsiatura) v. intarzija
integer (lat. integer) nepovrijeen, itav, nedirnut, potpun, nov; integra
res (lat.) nepovrijeena (ili: nenaeta,
nepromijenjena) stvar
integracija (lat. integratio) obnavljanje,
dopunjavanje ega onim to mu je
bitno; mat. izraunavanje integrala;
fil. prelazak iz rastrojenog i nesreenog stanja u sreeno stanje (supr.
dezintergracija)
integraf (lat. integer, gr. grafo) v. integrator
integral (lat. integralis cjelinski) mat.
1. integral neke funkcije je ona veliina ija je dana funkcija diferencijal
ili diferencijalni koeficijent (zove se
tako to se moe smatrati cijelim
zbrojem niza uzastopnih vrijednosti
koje uzima jedna infinitezimalna
funkcija, diferencijal, dok se posljednja neprekidno mijenja od jedne vrijednosti do druge); kad su takve granice promjene odreene, onda se zove
"odreen integral"; 2. integral neke
diferencijalne jednadbe ih sustava
diferencijalnih jednadbi je jednadba ili sustav jednadbi od kojih se
dana jednadba ih dani sustav jednadbi mogu izvesti diferenciranjem
integralan (lat. integralis) cjelinski, koji ini cjelinu, potpun, cjelokupan,
cjelovit; koji postoji sam za sebe (npr.

611

intelektualac
integralne eljeznice); integralni raun grana infinitezimalnoga rauna
koja se bavi pronalaenjem i svojstvima integrala funkcija, takoer
slui za rjeavanje diferencijalnih
jednadbi itd.; integralne formule
uzorci koji se primjenjuju pri rjeavanju zadataka iz integralnog rauna
integralitet (lat. integer potpun, integralitas) potpunost, cjelokupnost, cjelovitost
integrant (lat. integrans) neto to spada u jednu cjelinu, to je dopunjuje
kao bitan sastojak
integra tor (lat.) mat. mehanika sprava za dobivanje brojanih vrijednosti nekih veliina, kao to su nepravilne geometrijske slike itd.
integrirajui (lat. integrare) prid. koji
nuno pripada nekoj cjelini, bitan
integrirati (lat. integrare) obnoviti, dopuniti, dodati neto cjelini kao njezin
bitni dio; mat. izraunati ili nai integral
integritet (lat. integritas) nepovrijeeno, nedirnuto stanje, potpunost, cjelokupnost; nepovrijeenost; istoa
due, asnost, estitost; nevinost
integrum (lat.) nedirnuta cjelina; neto
restituirati in integrum vratiti u prijanje, prvobitno stanje ili prijanji,
prvobitni poloaj
integument (lat. integumentum) pokriva, zavoj, omota; zool. koa; bot.
kod fanerogamne biljke: jednostavni
ili dvostruki omota oko sredinjeg
stanija u sjemenom zametku
intelekt (lat. inter izmeu, legere skupljati, birati, itati, intelligere uviati,
shvaati, intellectus) razum, um,
zbroj onih duhovnih funkcija koje iz
opaaja stvaraju spoznaje; sposobnost spoznaje
intelektualac (lat. intellectus) naobraen ovjek, ovjek posveen duhovnom radu; filozof, znanstvenik, knjievnik

intelektualan
intelektualan (lat. intellectualis) razumni, umni, pojmovni, duhovni, duevni, koji pripada razumu ili se njega tie; fil. nadosjetilan, do kojega
se dolo putem miljenja; intelektualna naobrazba naobrazba duha ili
razuma; intelektualno sudionitvo u
nekom zloinu prav. posredno sudjelovanje u zloinu savjetom; intelekonaj koji zapovijedi, nagovaranjem,
primoravanjem ili koristei se zabludom i si. daje povoda nekom za izvrenje kakvog kaznenog djela
intelektualist (lat. intellectus) fil. sljedbenik (ili: pristaa) intelektualizma;
prid. intelektualistiki
intelektualitet (lat. intellectualitas)
svojstvo duhovnih bia, stanje sposobnosti spoznaje, ono to je u ovjeku duhovno; intelektualnost
intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1.
v. racionalizam; 2. vrednovanje intelekta kao najvie moi duha ("um i
znanost, ovjekova najvia sila"); 3.
filozofski smjer koji intelektu daje
prednost pred svim ostalim duhovnim funkcijama; 4. u podruju etike:
shvaanje da se intelektom i trijeznim razmiljanjem moe odreivati
djelovanje ljudske volje; intelektualna filozofija
intelektualizirati (ni. intellectualisare)
rastavljati na pojmove ili misli
intelektualna filozofija v. intelektualizam
intelektualnost (lat. intellectus) v. intelektualitet
inteligencija (lat. intelligentia) uroena sposobnost pravilnog razumijevanja stvari i pojava u ivotu i svijetu, razum, um, sposobnost shvaanja i poimanja; kao zbirna imenica: svi ljudi koji imaju ovu osobinu;
otmjeniji i bolji svijet uope, kolovani ljudi

612

intenso
inteligent (lat. intelligens) ovjek sposoban za pravilno shvaanje i razumijevanje stvari i pojava u ivotu i
svijetu, ovjek koji ima inteligenciju, inteligentan ovjek
inteligentan (lat. intelligens) sposoban
za pravilno razumijevanje stvari i pojava u ivotu i svijetu, razuman,
uman, pametan, koji ima duha, mudar, dosjetljiv,
bistar;
vjet,duhovni
vian, zaetnik,
tualni
zaetnik
spretan
inteligibilan (lat. intelligibilis) razumljiv, razgovijetan, pojmljiv, shvatljiv;
fil. nadosjetilan, pojmovan, koji je
dan samo razumu, a nikako osjetilima; inteligibilni svijet nadosjetilni
svijet; supr. senzibilan
intencija (lat. intendere teiti nekamo,
namjeravati, intentio) namjera, namjeravanje, namisao, nakana, tenja
za im, cilj, svrha; intentio actionis
it. intentio akcionis (lat.) prav. krajnji cilj tube, pobuda za tubu; intentio principalis it. intencio principalis (lat.) glavna namjera; intentio
secundaria it. intencio sekundarija
(lat.) sporedna namjera, uzgredna
namjera
intencionalist (lat. intentio) pristaa
shvaanja da cilj opravdava sredstva
intencionalizam (lat. intentio) shvaanje po kojem su opravdana sva
sredstva samo da bi se postigao cilj
intendancija (lat. intendantia) vrhovni
nadzor, uprava; podruje koje stoji
pod jednim nadzornikom ili upraviteljem
intendant (fr.) nadzornik, nadstojnik,
upravitelj, npr. kazalita; voj. asnik
koji nadzire i brine se o plaanju i
opskrbi trupa
intendantura (lat.) uprava, nadzor; sjedite i djelokrug jednog nadzornika,
upravitelja; voj. ustanova koja se brine o opskrbi vojske
intenso it. intenzo (tal.) glaz. snano,
krepko, pojaano

intenzifikacij a
intenzifikacija (lat. intensio napregnutost, facere uiniti) injenje neega
jaim, pojaavanje, poveavanje
intenzija (lat. intensio) naprezanje, napregnutost, pojaavanje snage; unutarnja snaga, jakost, estina: sadraj, unutarnja vrijednost, stupanj
jakosti
intenzimetar (lat. intensivus, gr. metron) med. ureaj za doziranje rentgenskih zraka
intenzitet (lat. intensitas) jakost, silina,
estina; unutarnja jakost djelovanja;
djelatna snaga, djelotvornost, veliina snage (supr. ekstenzitet); napregnutost, napetost, naprezanje, sila, silina, stupanj napetosti
intenzivan (lat. intensivus) jak, moan,
silan, bujan; koji oznaava pojaanu
radnju, koji oznaava stupanj napregnutosti; intenzivna veliina jakosna veliina, veliina koja, za razliku od prostorne (ekstenzivne), ima
stupnjeve jakosti (kao: svjetlost,
zvuk, elektrina struja i dr.); intenzivno gospodarstvo oblik upravljanja
dobrom u kojem se na obraivanje
zemljita ulae mnogo vie truda i
novca, ali se dobiva i znatno vei prinos i prihod; supr. ekstenzivan
intenzivirati (lat. intendere zategnuti,
napregnuti) uiniti, uiniti jaim, pojaati, pojaavati
intenzivnost v. intenzitet
intenzivum (lat. intensivum sc. verbum) gram. glagol koji oznaava pojaavanje radnje drugog glagola, npr.
"prislukivati" od "sluati"
inter (lat.) prijedlog, pojavljuje se kao
predmetak u sloenicama sa znaenjem: medu, izmeu, za vrijeme
inter arma silent leges (lat.) navod iz
Ciceronovog govora Za Milona (Pro
Milone, VI, 10): "Pod orujem ute
zakoni", tj. u ratu ne vrijede nikakvi
zakoni osim zakona vojne sile

613

interdicirati
inter arma silent musae it. inter arma silent muze (lat.) "Kad oruje govori, muze ute", tj. gdje se ratuje,
ne razvija se umjetnost i znanost
inter canem et lupum it. inter kanem
et lupum (lat.) izmeu psa i vuka, tj.
naveer kad se pas puta s lanca,
a vuk se u tami ulja do svog plijena
inter jocos et seria it. inter jokos et
seria (lat.) izmeu aljivog i ozbiljnog
inter pocula it. inter pokula (lat.) "pri
ai" (vina)
inter praesentes it. inter prezentes
(lat.) meu nazonima
inter vivos (lat.) meu ivima, za ivota; prav. zaivotni, npr. posao: ugovor, testament itd.
interamnij (lat. inter- izmeu, amnis
rijeka) podruje izmeu dviju rijeka,
meurijeje
interartikularni (lat. interarticularis)
koji se nalazi meu zglobovima, meuzglobni
intercelularni (lat. inter, cellula stanica) fiziol. meustanini, koji se nalazi izmeu tkivnih stanica ivotinjskog tijela, npr. intercelularni prostori zrakom ispunjeni prostori izmeu stanica; intercelularna supstanca
tvar koja se nalazi izmeu stanica i
koja ih spaja
intercesija (lat. intercessio) zauzimanje, zalaganje, posredovanje, moljenje; jamenje, jamstvo; prav. ulaganje prigovora
intercizija (lat. intercisio) presjek; prekid, odmor, stanka; odjeljak, odlomak,
pasus; gram. umetnuta reenica
interdentalan (lat. inter, dens zub, dentalis zubni) koji je izmeu zuba;
gram. meuzubni (glas)
interdiciran (lat. interdictus) prav.
proglaen nesposobnim za samostalno upravljanje imovinom
interdicirati (lat. interdicere) zabraniti, uskratiti; zabraniti slobodno raspolaganje svojom imovinom

inter dikcija
interdikcija (lat. interdictio) zabrana,
uskraivanje, ukidanje, liavanje, lienje
interdikt (lat. interdictum) zabrana; u
katolikom crkvenom pravu: obustava obavljanja svih crkvenih obreda
(osim krtenja, krizmanja, ispovijedanja i prieivanja bolesnika i onih
koji su na samrti), vrsta crkvene kazne za pokrajinu, dravu, grad ili opinu (kaznu su primjenjivale prijanje
pape da bi prisilile vlade na poputanje)
interdiktor (lat. interdictor) onaj koji
zabranjuje
inter egnum (lat. interregnum) vrijeme
od smrti ili silaska s prijestolja jednog vladara pa do stupanja na prijestolje drugog vladara, meuvlada,
razdoblje u kojem drava nema vladara
interes (lat. intersum, interesse sudjelovati, imati udjela) udio, sudionitvo; odnos, privlanost, zanimljivost, panja, ljubav, naklonost; znaaj, vanost, vrijednost: korist, dobit,
dobitak; kamata, prihod od uloenog
novca, novac plaen za koritenje posuenog novca; obian interes novac
plaen na glavnicu zajma; sloen interes ili interes na interes interes plaen na glavnicu periodino poveanu
dodavanjem neplaenog interesa;
prav. korist ili teta koju netko ima
od ina neke druge osobe ili od dogaaja; per interesse (lat.) iz koristoljublja; interesni raun raun kojim
se izraunavaju kamate; politika interesa sebina politika
interesantan (fr. interessant) zanimljiv, privlaan, koji pobuuje radoznalost, uzbudljiv, zabavan; vaan,
znaajan; rijedak, poseban
interesantnost (lat. interesse) zanimljivost, privlanost, znaajnost
interesent (lat. interesse, fr. interesser)
onaj koga se neto tie, onaj koji ima

614

interiora
udjela u emu, onaj kojemu je stalo
do ega, sudionik; onaj koji eli to,
koji polae pravo na to; kupac, muterija
interesirati se (lat. interesse) zanimati
se za, imati udjela u, sudjelovati;
imati prema emu naklonost ili ljubav, biti odan; zauzimati se za koga;
interesira me zanima me, stalo mi
je, tie me se, privlai me, izaziva
moje sudjelovanje, moju radoznalost,
moju pozornost; zainteresiran sam nisam ravnoduan, do toga mi je stalo,
to me se tie, to je za mene vano, tu
su u pitanju moji rauni
interesna sfera tue podruje za koje
se zanima neka drava
interferencija (ni. interferentia) fiz.
uzajamno pojaavanje ili oslabljivanje elektrinih, svjetlosnih i zvunih
valova
interferirati (lat. interferre) fiz. vriti
uzajamno djelovanje valova (elektrinih, svjetlosnih, zvunih) da se djelovanje svakoga vala pojaa, oslabi ili
poniti; interferencija
interferometar (lat. interferre, gr. metron) naprava za mjerenje duine
svjetlosnih valova pomou pojava interferencije svjetlosnih zraka
interglacijalna doba (lat. inter, glacialis leden) geol. doba koja su bila
izmeu pojedinih ledenih razdoblja
na Zemlji, osobito u Europi
interijer (fr. interieur, lat. interior unutranji) unutranjost, unutarnja strana; umj. prikazivanje unutranjosti
neke sobe ili graevine; supr. eksterijer
interim (lat.) 1. meutim; 2. za sada;
privremeno
interimistik (lat. interimisticum) prav.
privremena odredba o nekoj spornoj
strani, vrijedi dok se ne donese konana odluka; provizorij
interiora (lat. interior unutranji) anat.
unutranji organi, utroba

interjekcij
interjekcija (lat. inteijectio) gram. uzvik, usklik (ah! oh! jao! fuj! i dr.);
prav. podnoenje albe (apelata) na
presudu viem sudu
interkalaran (lat. intercalaris) umetnut, dodan, dometnut; intercalaris
annus it. interkalaris anus (lat.) prijestupna godina; intercalaris dies it.
interkalaris dies (lat.) prijestupni
dan (29. veljae svake etvrte godine); med. dan bez groznice
interklavikularan (lat. interclavicularis) anat. koji se nalazi izmeu kljunih kostiju
interkolumnij (lat. inter, columna,
stup) grad. razmak izmeu dvaju
stupova; meuprostor
interkomunicirati (lat. intercommunicare) biti u zajednici, imati meusobnu vezu, opiti
interkomunikacija (lat. intercommunicatio) zajednica, meusobna veza
interkonfesionalan (lat. interconfessionalis) koji se tie meusobnog odnosa raznih vjera; koji ne dijeli prema vjerskoj pripadnosti
interkostalan (lat. intercostalis) anat.
medurebreni, koji se nalazi medu rebrima
interkruralan (lat. inter, crus, cruris)
anat. meubedreni
interkurentan (lat. intercurrens) koji
se pojavljuje za trajanja nekog stanja, koji izbija; med. za bilo (puls):
nepravilan
interkutan (lat. intercutanus) anat.
koji se nalazi izmeu koe i mesa
interlinearan (lat. interlinearis) napisan ili tiskan izmeu redova, meuredni; interlinearna verzija prijevod napisan izmeu dvaju pisanih
ili tiskanih redova
interlokucija (lat. interlocutio) razgovor; prav. prethodna odluka, privremeni pravorijek koji se nekada izricao prije donoenja konanog pra-

615

intermitirati
vorijeka; sporedna osuda u parnici
zbog kakve sporedne stvari
interlokut (lat. interlocutum) prav. v.
interlokucij; prethodno priznanje na
parnici
interludij (lat. interludere, interludium) glaz. meuigra
intermaksilaran (lat. intermaxillaris)
anat. meueljusni
intermeco (tal. intermezzo, lat. intermedium) meuigra; malo komino
kazalino djelo, obino mala komina
opera koja se izvodi izmeu inova
glavne predstave i koja nema nikakve veze s glavnom predstavom; u
instrumentalnoj glazbi: kratko, samostalno djelo; komina epizoda uope
intermedij (lat. intermedium) vrijeme
izmeu dvaju utvrenih rokova; fiz.,
kem. tvar koja pomae prelazak jedne tvari u drugu, ili spajanje drugih
dviju tvari u jednu; kaz. igra izmeu
dvaju inova, meuigra
intermisija (lat. intermissio) prekid na
neko vrijeme, proputanje; izostajanje na neko vreme, privremeni prestanak; vrijeme izmeu prestanka i
ponovnog pojavljivanja ega, npr. intermisija groznice med. vrijeme bez
groznice (tj. vrijeme izmeu njezinog
prestanka i ponovnog pojavljivanja)
intermitentan (lat. intermittere obustaviti, prekinuti) koji ima prekide,
koji je s prekidima, na mahove, koji
izostaje s vremena na vrijeme, koji
prestane pa se pojavi
intermitirati (lat. inter-mittere) prekinuti na neko vrijeme, propustiti, proputati; izostajati, prekidati se, prestajati na neko vrijeme; intermitirajue bolesti bolesti s prekidima za vrijeme kojih se bolesnik osjea relativno zdravim (npr. intermitirajua
groznica); intermitirajui izvori izvori
koji privremeno presuuju pa opet
izbijaju; intermitirajui puls bilo

intermittens
(puls) koje nejednako udara, s prekidima
intermittens (lat.) med. prijestupna
groznica, groznica koja se pojavi na
mahove, s prekidima
intermuskularan (lat. intermuscularis) anat. meumiini, koji se nalazi izmeu miia
internacija (lat. internatio) v. pod internirati
Internacionala (lat. inter, natio narod)
1. Medunarodna radnika udruga; I.
internacionalu (18641872) osnovali
su Marx i Engels; II. internacionalu
(18891914) osnovao je Engles; III.
internacionalu (19191943) osnovao
je Lenjin; 2. himna meunarodnog
proleterijata, tekst: E. Pottier (1871),
glazba: P. Degeyter
internacionalan (lat. internationalis)
meunarodni (npr. internacionalno
pravo, internacionalni odnosi, ugovori, jezik itd.)
internacionalist (lat. inter, natio) pristaa ih lan radnike internacionale; kozmopolit
internacionalizacija (lat. inter, natio
narod) priznavanje ega za zajedniko, meunarodno; sporazum prema
kojem sve drave imaju jednako pravo da se neim koriste, npr. nekim
teritorijem, tjesnacem, rijekom itd.
internacionalizam (lat. inter, natio
narod) 1. meunarodni radniki pokret za klasno jedinstvo i solidarnost
u borbi za zbacivanje buroaske vlasti, unitenje imperijalizma i uvoenje socijalistikog, odnosno komunistikog poretka; 2. osjeaj solidarnosti i bratstva svih radnika svijeta
internacionalizirati (lat. inter, natio
narod) initi, uiniti neto zajednikim, meunarodnim; sporazumom
odrediti da sve drave imaju jednako
pravo neim se koristiti, npr. nekim
teritorijem, rijekom, nekim tjesnacem itd.

616

interogativan
internat (lat. internatum) odgojni zavod
u kojem pitomci, pored nastave, imaju stan i hranu (supr. eksternat)
interni (lat. internus) unutranji, unutarnji; osoban; interna medicina dio
medicine koji se bavi unutarnjim bolestima; interna trgovina unutarnja
trgovina, domaa trgovina (supr. eksterna); koji je odreen za unutarnju
slubu, koji nije za javnost (npr. interne stvari, interni spor)
internirac (lat. internus) onaj koji je
interniran; v. internirati
internirati (lat. internare) sumnjive
strance, politike ili vojne bjegunce
strane drave, podanike neprijateljske drave za vrijeme rata ili domae
politiki sumnjive ljude osuditi na ivot pod policijskim ili vojnim nadzorom u odreenom mjestu, u tzv. koncentracijskim logorima; zatvoriti, drati u zatoenitvu, ograniiti slobodu kretanja; kao imenica: interniranje, internacija
internist (lat. internus unutranji) ak
koji, pored nastave, ima u zavodu i
stan i hranu (supr. eksternist); med.
lijenik specijalist za unutarnje bolesti; bolesnik koji boluje od neke
unutarnje bolesti; u Francuskoj: lijeniki pomonik
internodij (lat. internodium) bot. biljni
lanak, prostor izmeu dvaju koljena
stabljike
internuncij (lat. internuncius) pregovara, posrednik; izvanredni papinski izaslanik drugog ranga
interoceanski (lat. inter, oceanus, gr.
okeanos) meuoceanski, koji lei izmeu oceana, koji povezuje oceane
interogacija (lat. interrogatio) pitanje,
ispitivanje, sasluavanje, sasluanje
interogativ (lat. interrogativum) gram.
upitna zamjenica: tko? to? koji? iji?
interogativan (lat. interrogativus) upitni, koji ima oblik pitanja

interogatorij

617

interogatorij (lat. interrogatorium)

prav. sasluanje, sudsko ispitivanje;
zapisnik o sasluanju
interparlamentarni (lat. inter, parlamentum) koji povezuje sve parlamente, meduparlamentarni
interpelacija (lat. interpellatio) upadica, prekidanje u govoru, prigovor;
u parlamentarnom smislu: pitanje
kojim izaslanik u parlamentu trai
od vlade ili nekog ministra pisano ili
usmeno izjanjenje o nekom problemu iz podruja unutarnje ili vanjske
politike; prav. spreavanje, osporavanje posjeda, prigovor; pozivanje
pred sud
interpelant (lat. interpellans) podnositelj interpelacije u parlamentu
interpelirati (lat. interpellare) prekidati, prekinuti koga u govoru, upadati u rije, smetati; traiti odgovor
ili objanjenje o emu od mjerodavnog ministra u parlamentu; prav.
sprjeavati neto; prigovarati; zvati
pred sud
Interpol (kratica za fr. Organisation internationale de police criminelle i za
engl. International Police) Meunarodna organizacija kriminalistike
policije
interpolacija (lat. interpolatio) umetanje, kvarenje prvobitnog teksta nekog spisa kasnijim umetanjem rijei, reenica, strofa i si.; mat. umetanje novih lanova izmeu lanova
jednog niza brojeva
interpolator (lat. interpolator) falsifikator tuih djela, krivotvoritelj
interpolirati (lat. interpolare) dati neemu nov ili drukiji izgled, dotjerati; umetnuti i tim umetanjem pokvariti neto; interpolirana mjesta iskvarena ili kasnije umetnuta mjesta
u tekst nekog djela; mat. vriti interpolaciju
interponent (lat. interponens) prav.
ulaga pravnog lijeka protiv neke odluke

interskapul
interponirati (lat. interponere) umetnuti, umetati, metnuti izmeu, metati izmeu, stavljati izmeu, staviti
izmeu; posredovati, primiti se posredovanja u emu; prav. uloiti (ili:
ulagati) pravni lijek protiv nepovoljne odluke
interpozicija (lat. interpositio) umetanje, stavljanje izmeu; zalaganje,
posredovanje; ulaganje pravnog lijeka; posredovanje vlasti; interpositio
appellationis it. interpozicio apelacionis (lat.) prav. ulaganje priziva na
vii sud
interpret (lat. interpres) tuma, objanjava; prevoditelj; prikaziva, izvoa, npr. neke uloge
interpretacija (lat. interpretatio) tumaenje, objanjavanje, izlaganje
(spisa, zakona, ugovora i dr.); prikazivanje, izvoenje (npr. neke uloge);
prevoenje stranog pisca
interpretator (lat.) tuma, izlaga; objanjava, prikaziva, izvoa; prevoditelj
interpretirati (lat. interpretari) tumaiti, objanjavati, izlagati; prikazivati, izvoditi; prevoditi
interpunkcija (lat. interpunctio) gram.
reenini znakovi, razgoci; stavljanje
reeninih znakova, razgoda; interpunktacija
interpunktirati (lat. interpunctare)
gram. staviti (ili: stavljati) reenine
znakove: toku, zarez, upitnik itd.;
interpungirati
intersecirati (lat. intersecare) prorezati, razrezati
intersekcija (lat. intersectio) sjecite,
presjek, ispreplitanje: sjecite, toka
u kojoj se sijeku dvije crte
intersept (lat. interseptum) pregradni
zid, pregrada; anat. oit, dijafragma
interskapilij (lat. interscapilium) zool.
v. interskapul
interskapul (lat. interscapulum) anat.
prostor izmeu lopatica

interstelarni
interstelarni (lat. inter, stella) meuzvjezdani, koji se nalazi izmeu zvijezda
intersticijalan (lat. interstitialis) meuprostorni, koji se tie meuprostora, koji je u vezi s meuprostorima;
intersticijalno tkivo zool. potporno
tkivo u ivotinjskom parenhimu (vezivno, hrskaviavo i kotano)
intertignij (lat. intertignium) grad. prostor izmeu dviju greda
intertrigo (lat. terere trti, tritum, intertrigo) med. ojedica, upala koe izmeu dviju konih povrina koje se dodiruju
intertritura (lat. intertritura) med. dobivanje stolice pomou trljanja
intertropski (lat. inter, gr. trope vraanje, okretanje) zem. meuobratniki, koji se nalazi izmeu obratnica;
koji raste ili uspijeva izmeu obratnica
interupcija (lat. interruptio) prekidanje; smetanje, ometanje; interruptio
praescriptionis it. interupcio preskripcionis (lat.) prav. prekidanje zastare
interuzurij (lat. uti upotrebljavati,
usus uporaba, intersurium) trg. meukamate, tj. obraunavanje kamata
pri plaanju nekog potraivanja koje
jo nije dospjelo u razdoblju od dana
plaanja do roka plaanja
interval (lat. inter, vallus bedem, prostor izmeu bedema, intervallum)
meuprostor, udaljenost, razmak,
praznina izmeu ega; meuvrijeme;
prav. meuvrijeme, rok; glaz. razlika
visina izmeu dvaju tonova; per intervalla (lat.) u prekidima, na prekide, s prekidima; dilucida ili obinije
lucida intervalla (lat.) mn. svijetli
trenuci, osobito kod duevnog bolesnika
intervalometar (lat. intervallum udaljenost, gr. metron) voj. u topnitvu:
sprava za mjerenje udaljenosti od

618

intervjuist
cilja do toke udara zrna ili rasprskavanja u zraku
intervencija (lat. interventio) mijeanje, posredovanje, ulazak tree osobe
u neki spor u ulozi suca ili posrednika; mijeanje jedne drave u poslove druge drave; bank. posredovanje na burzi radi odravanja teaja
vrijednosnih papira; trg. primanje tue mjenice na sebe; voj. ulaenje u
rat
intervencionisti (lat. interventio) mn.
oni koji rade na tome da se intervenira, tj. da neka drava ue u rat
intervenijent (lat. intervenines) prav.
onaj koji se umijea u neki spor kao
trei (lat. tertius interveniens), posrednik, sudac, izborni sudac
intervenirati (lat. intervenire) mijeati se, umijeati se u to (npr. u kakav
spor), pojavljivati se kao posrednik,
posredovati; raditi (ili: utjecati) na
burzi da se odri teaj novca ili vrijednosnih papira; voj. umijeati se
vojnom silom, pritei vojskom (u pomo i si.)
interventivan (lat. interventivus) koji
se pojavljuje u ulozi posrednika, posredniki
interventor (lat. interventor) posrednik, izborni sudac
intervertebralan (lat. intervertebralis)
anat. meuprljenski, koji se nalazi
izmeu prljenova
intervju (engl. intervievv) razgovor, ispitivanje; osobito: razgovor izmeu novinara i kakve poznate osobe iz javnog ivota
intervjuirati (eng. interview) razgovarati s nekom osobom radi ispitivanja njezinog miljenja; v. intervju
intervjuist (engl. intervies) novinar koji
u razgovoru s kakvim istaknutim dravnikom, umjetnikom, znanstvenikom itd. nastoji postavljanjem pitanja doznati njegovo miljenje o va-

intestabilan
nim pitanjima da bi ga objavio u
sredstvima priopavanja
intestabilan (lat. intestabilis) prav. nesposoban za svjedoenje (pred sudom), nesposoban za pravljenje oporuke
intestatan (lat. intestatus) koji nije napravio raspodjelu imovine prije smrti; heres intestatus ili heres ab intestato (lat.) prav. onaj koji prima nasljedstvo i bez oporuke, tj. prirodni,
zakoniti nasljednik
intestatni nasljednik = heres intestatus; v. pod intestatan
intestinalan (lat. intestinalis) utrobni;
intestinalni tok med. um u crijevima
koji se moe uti pomou lijenike
slualice (stetoskopa)
intestinum (lat. intestinum) anat. crijevo; intestina utroba
intiman (lat. interior, intimus) unutarnji; prisan, blizak, osoban, srdaan,
prijateljski
intimnost (lat. intimus) prisnost, prisno
prijateljstvo, tijesna veza
intimus (lat.) prisni prijatelj
intoksikacija (lat. in, gr. toxikon otrov) med. trovanje, bolest izazvana
djelovanjem otrova na organizam;
pren. opijanje, zanoenje, oaranje;
zanesenost, oaranost, opijenost
intolerantan (lat. intolerans) nesnoljiv
intolerantizam (lat. intolerantia) nesnoljivost
intonacija (tal. intonatio) glaz. davanje
tona; proizvoenje tona; sviranje, pjevanje; u Kat. crkvi: poetne rijei molitve koje izgovori sveenik za oltarom i na koje vjernici odgovaraju
intonirati (lat. intonare) glaz. dati ton,
davati ton; proizvoditi tonove; svirati, pjevati
intorzija (lat. intorsio) zavrtanje; krivljenje, iskrivljenost; intorsio uteri it.
intorzio uteri (lat.) med. iskrivljenost
maternice

619

intriga
intra (lat. interus, intra) latinski prijedlog, pojavljuje se u sloenicama kao
predmetak sa znaenjem: u, unutra,
iznutra; vremenski: za, prije isteka;
kod brojeva: ispod; u opsegu, u granicama
intra muros (lat.) meu zidovima, tj.
tajno
intracelularan (lat. cellula stanica, intracellularis) biol. koji je u unutranjosti stanice, u stanici
intrada (tal. intrata, starofr. intrade)
glaz. uvod, predigra, kratak instrumentalni dio kao uvod u vee glazbeno djelo; intrade mn. dravni prihodi (od poreza, nameta i dr.)
intrakapsularan (lat. intracapsularis)
med. koji se nalazi u zglobnoj aici,
npr. povreda zgloba koja je doprla u
zglobnu aicu
intranzitiv (lat. intransitivum) gram.
neprijelazni glagol
intranzitivan (lat. intransitivus) neprijelazan; verbum intransitivum it.
verbum intranzitivum (lat.) v. intranzitiv
intraokularni (lat. intraocularis) koji
se nalazi u oku, oni
intrauterinski (lat. intrauterinus)
med. koji je u unutranjosti maternice
intravenozan (lat. intravenosus) med.
koji se ubrizgava (lijek) izravno u vene kako bi se ubrzalo djelovanje
intravertan (lat. intra, vertere okretati)
okrenut unutra, usmjeren prema
onome to je unutra; intravertne osobe psih. prema Jungu, to su osobe
koje vole biti same sa sobom, koje su
povuene u sebe, misaoni ljudi (supr.
ekstravertne osobe)
intravilan (lat. intra, villa ljetnikovac)
gradski (naziv za izgraeni i naseljeni dio gradske opine); supr. ekstra vilan
intriga (fr. intrigue, tal. intrigo) spletka, smutnja; u drami: zaplet koji je

intrigant
izazvan da bi se neto sprijeilo ili
postiglo
intrigant (fr. intrigant) spletkar, smutljivac; u drami: lik koji svojim spletkama najvie pridonosi stvaranju
dramskog zapleta
intrigantski (fr. intrigant) spletkarski,
smutljivaki, lukav, prepreden, podmukao
intrigirati (tal. intrigare, fr. intriguer)
spletkariti, praviti spletke (ili: smutnje), kovati zamke, raditi kome iza
leda; kaz. zaplesti, praviti zaplet
intrinsean (fr. intrinseque) prid. unutarnji, bitan, pravi svojstven
introdukcija (lat. introductio) uvoenje, uvod; uvoenje u dunost, u slubu; uvod (u knjizi); glaz. uvod u neko
glazbeno djelo, obino laganog i ozbiljnog karaktera
introjekcija (lat. introjectio) stavljanje
u, umetanje
intromisija (lat. intromissio) unoenje,
uvlaenje, utrcavanje
intromitirati (lat. intromittere) pustiti
(ili: putati, poslati) unutra
intronizacija (gr. thronos prijestolje,
lat. inthronisatio) podizanje (ili: stupanje) na prijestolje; sveano ustolienje novoposveenog biskupa ili pape u glavnoj (stolnoj) crkvi; oslobaanje pokajnika i ponovno primanje
u crkvenu opinu; ponovno posveenje oskrvnute crkve ili oltara
intronizirati (gr. thronos prijestolje,
lat. inthronisare) sveano postaviti
na prijestolje; biskupa sveano uvesti u slubu i dostojanstvo
introspekcija (lat. introspectio) gledanje unutra, zagledanje u sebe, samopromatranje, promatranje svojih misli, osjeaja itd.
introspektivan (lat. introspectivus) samopromatraki, koji ispituje (ili: promatra) svoju unutranjost, koji izraava samopromatranje, koji se odnosi na samopromatranje

620

intuitivan
introspicirati (lat. intro-spicere) gledati u, promatrati svoju unutranjost, zagledati se u svoju unutranjost, promatrati samoga sebe; ispitivati potanko
introverzija (lat. introversio) okrenutost unutarnjoj strani; introversio
palpebrarum it. introverzio palpebrarum (lat.) med. okrenutost rubova
onih vjeda
intruzija (lat. intrusio) bespravno uvlaenje ili ulaenje u slubu; nametanje, nametljivost
intruzivan (lat. intrusivus) koji se
uvlai (ili: namee), nametljiv; geol.
koji je u tekuem stanju utisnut u
upljine ili pukotine drugog stijenja
intubacija (lat. in, tubus) med. uvlaenje posebne cjevice u grlo da bi se
omoguio ulazak zraka u plua, osobito kod difterinih bolesti
intuicija (lat. intueor spoznam, zamijetim, intuitio) 1. fil. neposredno zamjeivanje, neposredno uvianje, duhovno promatranje, neposredno steena spoznaja, tj. ona do koje se nije
dolo putem iskustva ih razmiljanja (refleksije), neposredno doivljavanje stvarnosti, "otkrie koje se razvija iz ljudske due" (Goethe); 2. nasluivanje, predosjeaj, slutnja
intuicionizam (lat. intuitio) fil. nauavanje o neposrednoj, intuitivnoj sigurnosti etikih pojmova i zakona;
takoer: nauavanje o intuiciji kao
najvanijem i najpouzdanijem izvoru spoznaje
intuitivan (lat. intueri uvidjeti, spoznati, intuitivus) fil. 1. koji je predmet
intuicije, koji se spoznaje intuicijom,
koji se neposredno uvia i zamjeuje
bez posredovanja razmiljanja (intuitivna istina); 2. koji ini intuiciju i
kojeg prati intuicija, do kojega se dolazi neposrednim shvaanjem biti
stvari (intuitivna spoznaja); supr.
diskurzivan; 3. koji je obdaren intui-

intuitu

621

ijom, koji spoznaje intuicijom, koji

moe neposredno uviati i zamjeivati; intuitivan duh duh koji neposredno uvia i zamjeuje, koji spoznaje cjelinski, a ne rasuuje ralanjivanjem (analizom) i apstrakcijom
intuitu (lat. intuitu) prav. s obzirom
na, u pogledu
intuitus (lat. intuitus) gledanje, promatranje, zamjeivanje, spoznavanje;
opaaj
intumescencija (lat. intumescentia)
med. oticanje, oteklina
inturgescencija (lat. inturgescentia) v.
intumescencija
intus (lat.) u unutranjosti, unutra
intus-suscepcija (lat. intus-susceptio)
fiziol. primanje u unutranjost, u sebe; osobito: unutarnje pripajanje tvari primljenih u organsko tijelo; rastenje primanjem u sebe hranjivih
tvari; intus-suscepcija nekog crijeva
med. uvlaenje gornjeg dijela jednog
crijeva u drugo
inulin (lat. inula) kem. farm. krobu
slian ugljikohidrat koji se dobiva od
korijena biljke oman (lat. inula)
inumbracija (lat. umbra sjena, inumbratio) sjenanje, osjenavanje, zamraivanje
inunkcija (lat. inunctio) med. trljanje,
utrljavanje, lijeenje trenjem
inv. (lat. inv. = invenit) v. invenit
invaginacija (lat. vagina vrata, korice,
invaginatio) uvlaenje u korice, navlaku, kanal i si.; med. uvlaenje jednog crijeva u drugo
invalencija (lat. invalentia) nemo, iznemoglost, slabost, boleljivost
invalid (lat. invalidus) onaj koji je nesposoban ili onesposobljen za slubu
i zaraivanje radi uzdravanja sebe
i svoje obitelji, osobito onaj koji je
onesposobljen u ratu, ratni invalid
invalidacija (lat. invalidatio) prav. proglaenje nevaeim, presuda kojom

invazijski
se neto proglaava za nevaee; invalidiranje
invalidan (lat. invalidus) iznemogao,
nemoan, s manom, nesposoban za
slubu, neupotrebljiv, onesposobljen;
istroen, kart: prav. nepravovaljan,
koji nije utemeljen na pravu
invalidirati (lat. in, valere, fr. invalider) prav. ponititi, liiti pravne osnove, staviti izvan zakona
invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidite)
iznemoglost, nemo, neupotrebljivost,
nesposobnost za vrenje slube; osobito: nesposobnost neke osobe da,
zbog bolesti ili rana zadobivenih u
ratu ili javnoj slubi, radom privredi
ni treinu onoga to bi, daje tjelesno
odnosno duevno zdrava, mogla privrijediti; prav. nevaenje, nevanost,
nitavnost
invalidnina (lat. invalida) pomo drave invalidima i njihovim obiteljima
invar (lat. varius razliit, invariabilis
nepromjenjiv) elik s oko 23% nikla,
s vrlo mahm koeficijentom rastezanja, zbog ega je prikladan za izradu
raznih vrsta mjernih sprava i si.
invarijabilan (lat. in ne, varius razliit)
nepromjenjiv, koji se ne moe promijeniti, stalan
invarijanta (lat. in ne, variare mijenjati) mat., fiz. nepromjenjiva veliina
invazija (lat. invasio) navala, najezda,
upad s vojskom u tuu zemlju; osobito: neprijateljski upad kojem nije
cilj trajno osvajanje zemlje, nego sa- mo postizanje nekog prolaznog cilja
invazijski (lat. invasivus) osvajaki,
napadaki; invazijska vojska vojska
za neprijateljski upad u tuu zemlju;
invazijski rat napadaki rat koji poinje iznenadnim upadom u neprijateljsku zemlju; invazijske bolesti bolesti koje izazivaju ivotinjski i biljni nametnici (paraziti)

invecta et illata
invecta et illata it. invekta et ilata
(lat.) prav. "sve to je uvezeno i uneseno", pokretnine koje zakupnik donosi na zemlju uzetu pod zakup; invekta
invekta (lat. invehere uvesti, invectus
uvezen, invecta uvezeno, uvezene
stvari); v. invecta et illata
invektiva (lat. invehi nasrnuti, napasti,
invectivus nasrtljiv, pogrdan) nasrtanje, vrijeanje, uvreda, uvredljivo
zadirkivanje, peckanje, grdnja
invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv,
uvredljiv, pogrdan
invencija (lat. inventio) pronalaenje;
pronalazak, izum; izumiteljski dar,
sposobnost pronalaenja; duhovitost,
dosjetljivost
invenit (lat. invenire pronai, invenit)
pronaao je, pronaao (na bakrorezima, obino skraeno inv., pokraj umjetnikova imena)
inventar (lat. invenire pronai, inventarnim) popis stvari koje se nau prilikom nekog pregleda, popis pokretnih stvari koje spadaju u sastav neke imovine, ili same te stvari; ivi
inventar stoka koja pripada nekoj
imovini; mrtvi inventar poljoprivredne sprave, alati i si.; knjiga koja sadri takav popis
inventarizacija (lat. inventarisatio) popisivanje (ili: pravljenje popisa) stvari koje pripadaju nekoj imovini ili
ostavtini, pravljenje inventara; inventariziranje
inventariziranje (lat. inventarisare) v.
inventarizacija
inventarizirati (lat. inventarisare) popisati (ili: popisivati, napraviti popis) stvari, napraviti inventar; inventirati
inventivan (lat. invenire pronai, inventiosus) pronalazaki, izumiteljski;
duhovit, dosjetljiv
inventura (lat.) pregled i popis onoga
to se zatekne, npr. u nekom skladi-

622

inverzor
tu; trg. popisivanje robe koja se nae na skladitu; skladina knjiga;
skladino stanje
invertebrati (lat. invertebrata) mn.
zool. beskraljenjaci
invertencije (lat. invertentia) mn. med.
sredstva za umotavanje ljutih lijekova, osobito kiselina
invertirati (lat. invertere) obrtati, obrnuti, preokrenuti, preokretati, premetnuti; voj. postrojiti obrnutim redom
invertit (lat. invertere okrenuti) homoseksualac
invertor (lat.) teh. izmjenjiva, elektrina naprava za pretvaranje istosmjerne struje u izmjeninu
inverzija (lat. inversio okretanje) gram.
obratan redoslijed rijei ili reenica;
ret. obrtanje redoslijeda rijei radi
isticanja onoga dijela reenice koji
bi u obinom redoslijedu rijei zauzimao manje vidljivo mjesto, npr.: za
junako pitaju se zdravlje (= hiperbaton); voj. formiranje bojnog reda
na nain koji se razlikuje od uobiajenog, postrojavanje obrnutim redoslijedom; med. izvrnue pojedinih
upljih organa, npr. maternice, crijeva, pri emu unutarnja povrina postane vanjskom, i obratno; meteor,
pojava da se na nekoj visini nade
topliji sloj zraka nego to je sloj ispod
njega, dok je normalno da temperatura na veoj visini bude nia; u
seksologiji: spolni ivot osoba koje
svoje spolne prohtjeve mogu zadovoljiti samo s osobama istoga spola
(homoseksualnost)
inverzivan (lat. inversivus) obrnut, premetnut; inverso ordine it. inverzo
ordine (lat.) obrnutim redom, u obrnutom poretku
inverzor (lat. inversor) fiz. instrument
koji slui za pretvaranje galvanske
struje, pretvara

investicija

623

investicija (lat. investitio) ulaganje kapitala u neki unosan posao ili unosno poduzee; investicijska banka novani zavod koji daje zajam za ulaganje novca u unosno poduzee; investicijski zajam zajam koji se zakljuuje za privredno korisne ciljeve
(npr. za izgradnju eljeznica, puteva
i dr.); investicijski ili melioracijski
zajam zajam koji se upotrebljava za
popravljanje kakvoe zemljita, za
pretvaranje neplodnog zemljita u
plodno
investirati (lat. investire) postaviti, postavljati, opremiti znacima dostojanstva; trg. uloiti novac u neki unosan
posao ili poduzee
investitura (lat. investire postaviti, investitura) sveano imenovanje na neki poloaj, npr. biskupski; uvoenje
u posjed feudalnog dobra; davanje prstena i tapa biskupima kao znaka
njihovog posjednikog prava
Inviolata (lat.) Neoskvrnuta, u Katolikoj crkvi: pridjevak Bogorodice
invita Minerva (lat.) protiv volje Minervine, tj. bez sposobnosti i znanja
invitis non dantur privilegia (lat.)
onima koji ne trae, ne daju se povlastice
Invocavit it. Invokavit (lat.) prva nedjelja u korizmi;
invocirati (lat. invocare) prizvati, prizivati, dozivati; zaklinjati
invokacija (lat. invocatio) prizivanje,
dozivanje; zaklinjanje
involucija (lat. involutio) zamotavanje,
omotavanje; zaplet; med. slabljenje
tijela u starosti (npr. u klimakteriju)
ili pojedinih organa (npr. maternice
odmah nakon poroaja); opadanje,
slabljenje; supr. evolucija
involvencije (lat. involventia) mn. med.
sredstva za ublaavanje i neutraliziranje estine nekog lijeka, npr.
ulje

injurija
involvirati (lat. involvere) umotati,
umotavati, zamotati, zamotavati;
imati u sebi, sadravati u svom pojmu
inzistirati (lat. insistere) uporno nastojati (da neto bude), zahtijevati, ne
poputati u nekom zahtjevu, navaljivati, ne odustajati od neega, ostajati pri neemu
inzulanac (lat. insula otok) stanovnik
otoka, otoanin
inzulin (lat. insula) med. jedini i najpouzdaniji lijek protiv eerne bolesti, proizvod endokrinog dijela guterae (pankreasa) u kojoj se nalazi
u obliku otoia (prema emu je dobio ime: insula = otok)
injekcija (lat. injectio) med. utrcavanje (ubrizgavanje) neke tekuine u
tijelo pomou igle za utrcavanje
(ubrizgavanje); utrcana tekuina
injektirati (lat. injicere) v. injicirati
injektor (lat. injector ubaciva) sprava
za napajanje vode u parni kotao, ubaciva, usisava
injicirati (lat. injicere) ubacivati, ubaciti; med. ubrizgavati, ubrizgati, utrcati, utrcavati; injektirati
injunkcija (lat. injunctio) prav. propis,
naredba (sudska), zapovijed
injunkt (lat. injunctum) prav. v. injunkcija
injunktiv (lat. iniungere uglaviti, iniunctivum) lingv. indoeuropski preterit
bez augmenta
injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji
nije poloio prisegu, nezaprisegnuti
injurija (lat. iniuria) prav. nepravda,
povreda prava; uvreda, uvreda asti;
iniuria verbalis it. injurija verbalis
(lat.) uvreda nanesena rijeima, usmena uvreda; iniuria realis it. injurija realis (lat.) stvarna nepravda ili
uvreda; iniuriarum causa it. injurijarum kauza (lat.) zbog nepravde ili
uvrede asti (tuiti, optuiti); v. jus

injurijant
injurijant (lat. injurians) prav. nanositelj nepravde, uvreditelj asti, klevetnik, ogovaratelj
injurijat (lat. injuriatus) prav. onaj kome je nanesena nepravda, uvrijeeni
inenjer (fr. ingenieur, lat. ingenium
duh, dar, otroumnost) izraiva ratnih orua i strojeva (u sred. vijeku);
kasnije: tehniar s fakultetskom naobrazbom
inenjerija (fr. ingenieur) voj. rod vojske za tehnike poslove u vezi s vojskom i njezinim operacijama
ion (gr. ion ono to ide) mn. ioni fiz.
materijalni djeli, atom (ili skupina
materijalnih djelia, atoma) s elektrinim nabojem koji se kree u elektrinom polju, bilo u plinu bilo u tekuini, dakle spoj elektrinih i materijalnih atoma ili atomskih skupina
ioni (gr. ion) mn. fiz. v. ion
ionizacija (gr. ion) fiz. u elektrolitima,
tekuinama koje provode elektricitet,
postoje ve ioni koji nose struju, a u
plinovima koji provode elektricitet
oni se moraju tek proizvesti; oblikovanje iona u plinovima zove se ionizacija ili ioniziranje, sam plin u stanju provodljivosti ioniziran, pomona sredstva koja oblikuju ione zovu
se ionizatori; ionizacija ultraljubiastom svjetlou, rentgenskim zrakama, radioaktivnim zrakama, usijanim kovinama, elektronskim udarom
ionizator (lat., gr. ion) fiz. v. ionizacija
ioniziranje (gr. ion) fiz. v. ionizacija
ionizirati (lat., gr. ion) dovesti u stanje
ionizacije
ionosfera (gr. ion od, ienai ii, sfaira
kugla) spoj atmosfere u debljini od
nekoliko stotina kilometara, nalazi
se na visini veoj od stotinu kilometara od Zemlje i sadri veoma mnogo iona

Ira

624

iontoforeza (gr. ion, ionos, foresis noenje) med. lijeenje putem ionizacije, osobito kod kroninih i akutnih
bolesti zglobova
ipecacuanha it. ipekakuana (port.)
bot. biljka iz porodice broeva, jajastog lia, bijelog cvijeta i modrog
ploda, korijen joj se upotrebljava kao
sredstvo za povraanje, preznojavanje, ienje i kao lijek protiv kalja; raste u Brazilu
iperit kem. opi naziv za skupinu opasnih bojnih otrova plikavaca (diklordietil-sulfid), unitavaju kou, stvaraju rane, izazivaju greve, povraanje i dr. (naziv po belgijskom mjestu Ypresu gdje je 1917. g. prvi put
upotrijebljen
ipsacija (lat. ipse sam, ni. ipsatio) samozadovoljavanje spolnog nagona
kod mukaraca, ena i djece putem
vanjskih i misaonih podraaja spolnih organa; masturbacija, manustupracija, onanija
ipse (lat.) sam, osobno; ipso iure it. ipso
jure (lat.) samim pravom, samo sobom, samo po sebi; ipso facto it. ipso
fakto (lat.) samim djelom, tim samim
ipsiloida (gr. ypsilon, eidos oblik) anat.
av modane kore, nazvan tako zbog
slinosti s grkim slovom ipsilonom

00

ipsilon (gr. y psilon "golo i") dvadeseto

slovo grkog alfabeta
ipsissima verba (lat. ipsissima verba)
mn. najvlastitije rijei, tj. prave i tono navedene rijei (pjesnika, mudraca i si.)
ipsizam (lat. ipse sam, ipsismus) sebinost, samoljublje; egoizam
Ir kem. kratica za iridij
IRA kratica za Irish Republican Army
(engl.) Irska republikanska vojska
(pokret i tajna vojna organizacija za
pripojenje Ulstera Irskoj)
Ira mit. starorimska boica srdbe i
osvete

irabiti
irabiti (tur. irab) tumaiti, objanjavati
iracionalan (lat. irrationalis) nerazuman, koji nije obdaren razumom; nerazloan, nepametan, koji je "iznad
razuma", suprotan razumu, koji se
razumom (umom) ili pojmovnim miljenjem ne moe shvatiti, koji se ne
moe dovesti u sklad sa zakonima
loginog miljenja; mat. neracionalan; nemjerljiv obinim veliinama
kao to su prirodni brojevi; koji se
ne moe izraziti obinim (krajnjim)
razlomkom, pravim ili nepravim
iracionalitet (lat. irrationalitas) nerazumnost, neobdarenost razumom;
nesuglasnost s razumom, neshvatljivost pojmovima, ono na to se ne mogu primijeniti zakoni logike; mat.
neracionalnost, nemjerljivost obinim
veliinama kao to su prirodni brojevi; nemogunost izraavanja obinim (krajnjim) razlomkom, pravim
ili nepravim
iracionalizam (lat. irrationalis) fil. metafiziko stajalite kojem je polazna
toka za promatranje i shvaanje svijeta ono to je nerazumno i nepodlono zakonima logike
iracionalnost v. iracionalitet
irada (tur. irad) u bivoj Turskoj: slubeni spis, ukaz (u obliku carske naredbe) koji se dostavlja velikom veziru radi objavljivanja
iradijacija (lat. irradiatio) ozraivanje,
ozraenje, osvjetljavanje, zraenje;
zrakasto irenje; ozraenje, ozraenost, obasjanost; pren. ozarivanje,
ozarenje, ozarenost; u fiziolokoj optici: pojava da svijetli (bijeli) predmeti izgledaju na tamnoj (crnoj) osnovi vei nego isto toliki tamni (crni)
predmeti na svijetloj (bijeloj); zbog
iradijacije mrave osobe radije nose
svjetliju odjeu da bi izgledale punije, a debele osobe radije nose tamniju odjeu da bi izgledale vitkije

625

irelativitet
iradijirati (lat. irradiare) ozraiti, ozraivati, zraiti, osvjetljavati, obasjavati; zrakasto se iriti; pren. zraiti
(npr. umom); ozariti, ozarivati
iranski jezici porodica indoeuropskih
jezika koja, s indijskim, ini arijsku
skupinu jezika; najstariji je staroperzijski i avestiki jezik na kojem su
napisane svete knjige Zaratustrinih
pristaa; u ovu skupinu, pored ostalih, spada jo novoperzijski, kurdski
i afganski (pato)
irealan (lat. irrealis) koji nije stvaran,
nestvaran
Iredenta (tal. Italia irredenta) "neosloboena Italija", politiki savez u Italiji (od 1878. g.) koji je teio za ujedinjenjem svih krajeva u kojima se
govori talijanski i u kojima ima Talijana s Kraljevinom Italijom
iredentisti (tal. irredento) mn. pristae
Iredente; pren. svi oni koji tee pripajanju nekog podruja, koje je pod
tuinskom vlau, zemlji ili dravi
kojoj bi, po pravu samoodreenja
naroda, trebalo pripadati
iredentizam politika ili program Iredente i iredentista
ireducibilan (lat.) prid. nesvodljiv, koji
se ne moe svesti na neto
iregularan (lat. irregularis) nepravilan;
neredovit, netoan, neuredan; iregularna vojska dio vojske koji nema
veze s regularnom vojskom, ak nije
isti s obzirom na odoru i opremu,
neregularna vojska; iregularan puls
med. nepravilno kucanje bila
iregularitet (lat. irregularitas) nepravilnost; neredovitost, neurednost; u
Katolikoj crkvi: nedostatak jedne od
osobina koje se smatraju neophodno
potrebnim za dobivanje sveenikog
ina ili zvanja
iregularnost v. iregularitet
irelativitet (lat. irrelativitas) nedostatak odnosa, usamljenost, nepovezanost

irelevancija
irelevancija (lat. irrelevantia) neznatnost, beznaajnost, siunost, nevanost; irelevantnost
irelevantan (lat. irrelevans) neznatan,
beznaajan, siuan, mali, koji je bez
znaaja, nevaan
irelevantnost (lat. irrelevans) v. irelevancija
ireligiozan (lat. irreligiosus) koji nema
vjere, nepoboan, bezboan
irenarhija (gr. eirene mir, archia vladavina) mirovni sud; vladavina mira
i reda
ireneje (gr. eirene mir) mn. pjesme o
miru, miroljubive pjesme
irenika (gr. eirene mir) teol. znanost
o miru, nauavanje o miru
ireverzibilan (lat. irreversibilis) nepovratan; ireverzibilni procesi procesi
iji se smjer i tijek ne moe vratiti,
npr. ivotni procesi (razvoj od jajeta
do pune zrelosti organizma), povijesni dogaaji i dr.; fiz. proces koji se
ni na jedan jedini nain ne moe potpuno vratiti (svi drugi procesi su reverzibilni, tj. mogu se vratiti); drugim rijeima: ireverzibilan proces je
onaj nakon kojeg se ne moe, ak ni
uporabom svih u prirodi postojeih
sredstava (reagensa) uspostaviti svuda tono poetno stanje, tj. ne moe
se cjelokupna priroda vratiti u stanje koje je imala u poetku procesa
irevolucionaran (lat. irrevolutionarius) nebuntovan; suprotan revoluciji i njezinim naelima, koji nije pristaa revolucionarnih naela i metoda
irezolucija (lat. irresolutio) neodlunost, kolebljivost
iridektomija (gr. iris arenica, ektome
izrezivanje) med. umjetno oblikovanje zjenice izrezivanjem jednog dijela arenice u oku (kad je zjenica pokrivena izraslinama arenice ili ronice)

626

irigator
iridenkleiza (gr. iris arenica, enkleio
zatvorim, zakljuam) med. ona bolest koja nastaje zbog pritiskanja arenice na ronicu
irideremija (gr. iris arenica, eremia
nedostatak) med. nedostatak kod arenice zbog ega oko ne moe podnositi svjetlost i otrina vida uope se
smanjuje (u tome sluaju moraju se
nositi naoale u boji); aniridija
irideza (gr. iris arenica, doneo tresem,
potresam) med. operativno proirivanje zjenice putem izvlaenja jednog dijela arenice
iridij (lat. iridium) kem. element, atomska teina 193,1, redni broj 77, znak
Ir, kao srebro bijela kovina koja se
veoma teko topi (tek na 2200C);
upotrebljava se u tehnici, za izradbu
kemijskih sprava i pera za pisanje
iridizirati (gr. iris arenica, iridium)
v. irizirati
iridocela (gr. iris arenica, kele kila)
med. kila one arenice kroz ronicu
iridodeza (gr. iris arenica, desis vezanje, veza) kir. operacija u kojoj se
ona arenica osigurava u odreenom
poloaju vezanjem
iridodijaliza (gr. iris arenica, dialysis odvajanje) med. umjetno odvajanje one arenice od zranice
iridodoneza (gr. iris arenica, doneo
tresem) umjetno odvajanje one arenice od zranice
iridologija (gr. iris arenica, logia)
med. dijagnostika oiju
iridoptoza (gr. iris arenica, ptosis
pad) med. sputanje arenice
iridotomija (gr. iris arenica, tome rezanje) med. zarezivanje one arenice
irigacija (lat. irrigatio) navodnjavanje,
zalijevanje; med. ispiranje, utrcavanje, osobito ispiranje maternice pomou irigatora
irigator (lat. irrigafor) staklena, gumena ili limena posuda s gumenim eri-

irigatoran
jevom za klistiranje, ispiranje unutarnjih organa i rana
irigatoran (lat. irrigatorius) koji slui
za navodnjavanje, za zalijevanje
irigirati (lat. irrigare) navodnjavati, zalijevati; med. ispirati maternicu pomou irigatora
irija (lat. ira srdba) nevrijeme, oluja
iris (gr. iris duga) anat. ona arenica;
bot. perunika; iris-staklo prozirno
staklo koje se prelijeva u duginim
bojama; iris-kamenje kristali, posebice razne vrste kvarca, koji se prelijevaju u duginim bojama; iris-ulje
eterino ulje koje se priprema od korijena perunike ili ljubiice; iris-tisak tiskanje kod kojega se razliite
boje istodobno tiskaju s jedne ploe
tako da na svojim rubovima prelaze
jedne u druge
iritacija (lat. irritatio) podraavanje,
draenje; podraaj, razdraenost;
ogorenje, gnjev, srditost
iritancije (lat. irritantia) mn. med.
sredstva za podraavanje koja ilni i
miini sustav pokreu na ivlju djelatnost
iritativan (lat. irritativus) koji podrauje, koji izaziva ivlju djelatnost,
npr. miia i dr.; koji razdrauje
iritis (gr. iris arenica) med. upala
arenice (oka)
irizirati (gr. iris arenica) pokazivati
dugine boje, prelijevati se u duginim
bojama; izraivati predmete i stvari
u duginim bojama; iridizirati
iroborirati (lat. irroborare) prav. pojaati, potkrijepiti
irogacija (lat. irrogatio) prav. nametanje kazne, dosuivanje kazne
irogirati (lat. irrogare) prav. nametnuti, dosuditi kome to, posebice kaznu
ironian (gr. eironikos) podrugljiv,
zajedljiv
ironija (gr. eironeia, lat. ironia) fina,
prikrivena poruga koja se sastoji u

627

ishijas
tome to se misli jedno, a govori drugo, npr. kad se plaljivcu kae da je
hrabar, gladnom da je sit, glupom
da je pametan itd.; metodom ironije
osobito se sluio Sokrat u razgovoru
s onima koji su svoje znanje precjenjivali
ironizirati (lat. ironisare) na prikriven
nain ismijavati se, podrugivati se
kome ili emu
iroracija (lat. ros, roris poca, irroratio)
oroavanje, oroenje; med. prskanje,
kropljenje
iro (ma. iros pisar) kico; enskar
irresoluto it. irezoluto (tal.) glaz. kolebljivo, manje odmjereno, manje tono
ishemija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, haima krv) med. zaustavljanje krvarenja; sprijeenost pritjecanja krvi zbog pojave gra u nekoj
krvnoj ili, npr. u mozgu
ishemon (gr. ischo zaustavljam, haima
krv) med. sredstvo za zaustavljanje
krvi
ishiagra (gr. ischion sjedna kost, agra
lov) med. v. ishijas
ishialgija (gr. ischion sjedna kost, algos bol) med. v. ishijas
ishidrotian (gr. ischo zadravam, zaustavljam, hydor voda) med. koji
sprjeava znojenje, koji dolazi od
sprijeenosti (ih: nemogunosti) znojenja
ishidroza (gr. ischo zadravam, zaustavljam, hydor voda) med. nemogunost znojenja, nemogunost isparavanja koe
ishijadian (gr. ischion) anat. koji pripada jednoj kosti ili koji je s njom u
vezi (npr. ishijadini ivac, ishijadina arterija itd.); ishijadina sredstva lijekovi protiv bolova u kukovima
ishijadika (gr. ischion) med. v. ishijas
ishijas (gr. ischion sjedna kost) med.
neuralgina bolest ishijadinog iv-

ishnofon
ca koji se nalazi na stranjoj strani
bedra (bolest se sastoji u jakim bolovima du toga ivca, tj. od kria pa
stranjom stranom noge sve do stopala); iijas, ishijadika, ishiagra, ishialgija
ishnofon (gr. ischnos slab, tanak, fone
glas) ovjek tanka, slaba glasa; tepavac, mucavac
ishuretici (gr. ischo zadravam, uron
mokraa) mn. med. sredstva koja zadravaju mokrau
ishuretina sredstva v. ishuretici
ishurija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, uron mokraa) med. prestanak izbacivanja mokrae zato to bubrezi, kod upale bubrega ili kolere,
ne izdvajaju mokrau, ili zbog mehanikih prepreka u mokranim kanalima, npr. otekline; anurija
iskariotizam podlo izdajstvo (naziv
prema Kristovom ueniku Judi Iskariotu koji je Isusa izdao za 30 srebrnjaka)
iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica
grabljivica za lov)
islam (ar. islam, salama) odanost, predanost Bogu; ovim je imenom Muhamed nazvao vjeru koju je utemeljio
i iji se najstariji dokumenti nalaze
u Kuranu i u Haditu; osnove islama
sastoje se u ovih pet glavnih toaka:
1. vjera u Alaha kao jedinog Boga i
u njegovog izaslanika Muhameda; 2.
salat, moljenje Bogu pet puta dnevno; molitva, recitiranje svetih rijei,
klanjanje i okretanje lica Meki; 3.
zakat, prilog za sirotinju; 4. post u
mjesecu ramazanu; 5) had u Meki;
islamizam
islamizam (ar. islam) v. islam
ispahan runo izraen tepih s uzorcima
cvijea, arabeski i si. (po imenu iranskoga grada Isfahana)
ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje,
svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kartama)

628

Italianissimi
Issa antiko ime otoka Visa
istamske igre v. pod Istmos
istek (tur.) volja, prohtjev
istesso tempo (tal.) glaz. isti tempo
istiska (tur.) suica, tuberkuloza
istmijske igre v. Istmos
istmitis (gr. isthmos vrat) med. v. angina
istmoragija (gr. isthmos vrat, regnymi
prskam, pucam) med. krvarenje vratnih ila
Istmos (gr. Isthmos) prevlaka, osobito
Korintska prevlaka koja povezuje Peloponez sa srednjom Grkom; istmijske igre viteka natjecanja koja su
svake druge godine odravana na Istmosu, u omorikovom gaju posveenom bogu Posejdonu, i to uvijek u
prvoj i treoj godini olimpijade; natjecanja su bila gimnastika i glazbena; istamske igre
Isus (gr. Iesus) grki oblik idovskog
imena Jehoshura, tj. onaj ija je pomo Jahve; usp. Krist
iijas (gr. ischion sjedna kost) med.
rije nepravilno oblikovana, treba: ishijas
Ikariot (hebr. i ovjek, Kerijjoth mjesto u Izraelu) pridjevak biblijskog Jude koji je izdao Isusa Krista; pren.
izdajnik
ipan (mad. ispan) upan
itacist pristaa itacizma
itacizam novogrki izgovor starogrkog
jezika i po kojem se samoglasnici i,
y, e, oi, ei ne izgovaraju razliito, nego svi kao "i"; supr. etacizam
Itala (lat.) najstariji starolatinski prijevod Biblije iz kojega je kasnije nastala Vulgata
Italia irredenta (tal.) v. Iredenta
Italianissimi (tal.) mn. Talijani koji su,
u tenji i zahtjevima za slobodom Italije, bili najuporniji, najei, najodluniji i najnepomirljiviji talijanski
domoljubi

italik
italik (fr. italique) tisk. kosi slog, kosa
latinika tiskarska slova, kurzivna
slova, kurziv
Italiot (gr. Italiotes) prastanovnik Italije, osobito Velike Grke
Ite missa est (lat.) Idite, poslana je (tj.
rtva Bogu), zavrne rijei jutarnjeg
katolikog bogosluja
item (lat.) pril. takoer, isto tako; dalje, nadalje
iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, obnavljanje
iterativ (lat. iterativum) gram. uestali
glagol (koji izrie radnju koja se ponavlja, npr. lupkati, skakutati)
iterativan (lat. iterativus) ponovljen,
ponovan, koji se vie puta dogaa,
uestali, uestao
itifalik (gr. ithufallos razuzdanac) starogrki stih koji se upotrebljavao u
falikim obrednim pjesmama
itinerarij (lat. itinerarium) opis puta;
popis postaja koje se nalaze na cesti
izmeu dvaju velikih mjesta, s naznakom udaljenosti jedne od druge;
molitva koju kat. sveenici trebaju
itati kad su na putu (lat. itinerarium clericorum)
Itis (gr. Itys) mit. nesretno dijete koje
je zaklala njegova mati Prokna u
ljutnji zbog nevjere i okrutnosti svoga mua Tereja
ivorit (engl. ivory, fr. ivoire bjelokost) s
papirom spojena i izmijeana bijela
masa na kojoj se pie olovkom ili crnilom, a kasnije se napisano moe
lako izbrisati vlanom krpicom
izametrale (gr. isos jednak, metron
mjera, mjerilo) mn. crte koje na zemljovidu povezuju ona mjesta koja, s
obzirom na toplinu, pokazuju podjednaka odstupanja od normalne mjesene prosjene temperature
izanemore (gr. isos jednak, anemos
vjetar) mn. zem. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta s podjednakom
snagom vjetra; izoanemore

629

izobarometarske linije
izanomale (gr. isos, anomalos nepravilan) mn. crte na zemljovidu koje
spajaju mjesta na Zemljinoj povrini
koja za jednak broj stupnjeva odstupaju od krajeva s normalnom temperaturom
izaritmian (gr. isos jednak, arithmos
broj) koji se sastoji od jednakih, istih
brojeva
izatin (gr. isatis sa) kem. organski
kemijski spoj, sastojak nekih vrsta
indiga, otapa se u toploj vodi i alkoholu
izbevutiti se (tur. behut, bevut) zaprepastiti se, osupnuti se
izegorija (gr. isegoria, isos jednak,
agoreyo javno govorim, na zboru govorim) jednaka sloboda, jednako pravo govorenja i glasovanja o dravnim
i sudskim stvarima (kod starih Grka); jednakost u graanskim pravima, graanska sloboda, sloboda uope
Izegrim (njem. Isegrim "eljezna kaciga") ime vuka u njemakim priama o ivotinjama; pren. surov ovjek;
mrzovoljan ovjek
izmeakulpirati (lat. mea culpa moj grijeh) oplakati neki grijeh, izvriti pokoru, okajati
izmutrati (isp. mutra) izvjebati, disciplinirati; izgrditi, ispsovati; izmlatiti, izbatinati
izo- (gr. isos) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: isti, jednak, slian
izo-povrina (gr. isos jednak) fiz.
ekvipotencijalna povrina
izoanemore (gr. isos, anemos vjetar)
mn. zem. v. izanemore
izobare (gr. isos, barys teak) mn. crte
koje na zemljovidu spajaju mjesta s
jednakim tlakom zraka, tj. s prosjeno jednakim godinjim barometarskim promjenama; izobarometarske
linije
izobarometarske linije v. izobare

izobate
izobate (gr. isos, bathys dubok) mn.
na zemljovidu: crte koje prikazuju iste dubine mora i jezera
izobronte (gr. isos, bronte grmljavina)
mn. crte koje na zemljovidima spajaju mjesta u kojima se, za vrijeme
nepogode, najprije uje grmljavina
izodimorfan (gr. isos, dimorfos dvooblian) min. koji se pojavljuje u vie
razliitih kristalnih oblika, npr. lanovi jednoga izomorfnog niza
izodiname (gr. isos, dynamis sila,
snaga) mn. crte koje na zemljovidima
spajaju mjesta na Zemljinoj povrini
na kojima je snaga magnetizma podjednako velika; izodinamine linije
izodinamian (gr. isos, dynamis sila,
jakost, snaga) podjednako jak, koji
ima jednako djelovanje
izodinamine linije v. izodiname
izodinamija (gr. isos, dynamis sila,
jakost, snaga) fiz. podjednaka sila,
podjednako jako djelovanje, osobito
magnetizma
izofona (gr. isos, fone glas) lingv. v.
izoglosa
izofonian (gr. isos, fone glas) koji ima
isti glas, s glasom istog opsega
izogeoterme (gr. isos, ge zemlja, therme toplina) crta ili povrina koja spaja toke u unutranjosti Zemlje koje
imaju istu temperaturu; geol. geoizoterme
izoglosa (gr. isos, glossa jezik) lingv.
jednaka pojava u dva razliita dijalekta zbog uzajamnog utjecaja (tako,
npr., i neki tokavci kau, kao i akavci, "gospoja" umjesto "gospoa")
izogon (gr. isos, gony kut) geom. viekutnik (poligon) s jednakim kutovima
izogona (gr. isos, gony kut) na zemljovidu: crta koja spaja sva mjesta
na Zemljinoj povrini na kojima se
pokazuje ista deklinacija magnetne
igle; izogonina linija

630

izokolon
izogonian (gr. isos, gony kut) jednakih kutova, koji ima jednake kutove,
jednakokutni; izogonina linija v.
izogona
izogonizam (gr. isos, gone potomak,
mladune) biol. proizvoenje spolnih
organizama iste grae (strukture) s
razliitih stabala, javlja se u nekih
hidrozoa (meduza)
izografija (gr. isos, grafia) jednako
pisanje, pravljenje faksimila; vjerno
pretiskivanje starih spisa
izografska projekcija crtanje jedne
karte pri kojem se zamilja da se oko
nalazi za jedan Zemljin polupromjer
iznad Zemlje (homalografska projekcija); usp. projekcija
izohazma (gr. isos, chasma raspuklina) crta koja na zemljovidima spaja
ona mjesta s kojih se polarna svjetlost podjednako esto vidi
izohejimalna linija v. izohimena
izohijeta (gr. isos, hyetos kia) na zemljovidima: crta koja spaja mjesta na
Zemljinoj povrini u kojima pada godinje podjednaka koliina kie; izohijetoza, izohita
izohijetoza (gr. isos, hyetos kia) v.
izohijeta
izohimena (gr. isos, cheima zima) crta
na zemljovidima koja spaja sva mjesta s istom srednjom zimskom temperaturom; izohejimalna linija
izohipsa (gr. isos, hypsos visina) na
zemljovidima: crta koja spaja mjesta
na Zemljinoj povrini s istom nadmorskom visinom
izohita (gr. isos, hyetos) v. izohijeta
izokline (gr. isos, klino naginjem, nagnem) mn. crte koje na zemljovidu
spajaju mjesta na kojima se pokazuje
ista inklinacija magnetne igle; izoklinine linije
izoklinine linije v. izokline
izokolon (gr. isos, kolon dio razdoblja)
ret. jednakost dijelova u govoru

izokrime

631

izokrime (gr. isos, krymos mraz) mn.

crte koje na zemljovidu spajaju mjesta koja pokazuju istu temperaturu
tijekom najhladnijih dana, npr. za
vrijeme 30 najhladnijih uzastopnih
dana u godini
izokromatian (gr. isos, chroma boja)
koji je jednake boje, istobojan; izokromatina fotografija fotografija
koja na slici pokazuje boje predmeta
onakve kakve su i u prirodi; izokromatini firnis firnis (pokost) koji se
upotrebljava za premazivanje slika
raenih uljenim bojama
izokron (gr. isos, chronos vrijeme)
istodoban, koji traje podjednako dugo
izokrona (gr. isos, chronos vrijeme)
crta koja spaja mjesta na kojima se
istodobno javlja neka pojava, npr.
crta koja spaja sva mjesta na kojima
se istodobno javlja potres; crta koja
spaja toke u koje se iz jedne toke
moe stii za isto vrijeme; usp. tautokrona
izokronian (gr. isos, chronos vrijeme)
v. izokron
izokronizam (gr. isos, chronos vrijeme) istovremenost, istodobnost, podjednaka duina trajanja; osobito: jednako trajanje oscilacije, titraja njihala na jednom istom mjestu Zemlje
izola (tal. isola) otok
izolacija (lat. isolatio) izdvajanje, odvajanje; izdvojenost, odvojenost; fiz. osiguranje od prelaenja ili voenja
elektriciteta, topline; uklanjanje; med.
izdvajanje onih koji boluju od zarazne bolesti kako se bolest ne bi prenosila: izdvajanje umobolnih; izoliranje
izolacionist (tal. isolare izdvojiti, osamiti) pristaa usamljivanja, izdvajanja od nekog pokreta; osobito: Amerikanac koji je bio za to da Amerika
ne stupi u Prvi svjetski rat
izolator (tal. isolatore) fiz. 1. tijelo koje
ne vodi ih koje loe vodi elektricitet,

izomerija

nevodi elektriciteta, npr. staklo, porculan, smola, crveni vosak, ebonit,

jantar; 2. svaka stvar koja ne dovodi
ili koja loe vodi toplinu ih zvuk
izolatorij (lat. isolatorium) klupica na
koju treba stati onaj koji se hoe
elektrizirati, a koja je staklenim ili
porculanskim nogama izolirana od
zemlje
izolirajui jezici jednosloni jezici kod
kojih se meusobni odnos rijei izraava bez promjene (fleksije), jedino
mjestom na kojem su ili pomou prijedloga (npr. vijetnamski i klasini
kineski jezik)
izoliran (tal. isolato) slobodan, sam,
usamljen; odvojen, izdvojen, zaseban;
koji ivi sam za sebe, povuen od svijeta: fiz. koji je napravljen nevodiem
izoliranje (tal. isolare) v. izolacija
izolirati (tal. isolare) izdvojiti, izdvajati,
odvojiti, usamiti; fiz. odvojiti pomou
nevodia tako da nema prelaenja ih
voenja elektriciteta, topline, uiniti
nevodiem
izolirband (njem. Band traka, vrpca))
specijalno impregnirana, s jedne
strane ljepljiva tekstilna traka kojom
se izoliraju elektrine ice
izolircange (njem. Zange klijeta) elektriar ska klijeta obloena gumom za
hvatanje predmeta koji bi mogli biti
pod djelovanjem elektrine struje
izomagnetika krivulja (gr.) krivulja
koja spaja mjesta jednakih vrijednosti zemaljskog magnetizma
izomeran (gr. isos, meros dio) koji ima
jednake dijelove, jednako podijeljen,
sastavljen od slinih dijelova; izomerna tijela kem. v. izomerija; izomerian
izomerian (gr. isos, meros) v. izomeran
izomerija (gr. isos, meros dio) jednak
udio, jednako pravo na neto; mat.
svoenje razlomaka na iste nazivni-

izometrian

632

ke; kem. pojava da tijela istoga sastava i molekularne teine imaju razliita kemijska i fizika svojstva, i to
ne samo u vrstom agregatnom stanju gdje razliitost u svojstvima moe
biti uvjetovana istim molekulama koje su razliito rasporeene (alotropija, polimorfija ili fizika izomerija),
ve u svim agregatnim stanjima, tako da se razliitost svojstava temelji
na razliitom rasporedu atoma u
molekuli
izometrian (gr. isos, metron) jednak
po mjeri, koji ima istu mjeru; izometrini sustav min. regulacijski
sustav kristaliziranja (zbog triju jednakih osi)
izometrija (gr. isos, metria) mjerenje
na jednake dijelove
izomorfan (gr. isos, morfe oblik) kem.
min. istooblian, koji ima svojstvo
kristaliziranja u istom ili bliskom
geometrijskom obliku; izomorfne rude min. rude koje uz slian kemijski
sastav imaju i sline kristalne oblike
izomorfija (gr. isos, morfe) istooblinost; kem. v. izomorfizam
izomorfizam (gr. isos, morfe oblik)
kem. svojstvo nekih kemijskih supstanci da, pored slinog kemijskog
sastava, imaju i sline kristalne oblike; izomorfija
izonefe (gr. isos, nefoo naoblaim) mn.
crte na zemljovidima koje spajaju
mjesta s podjednakom oblanou
izonomian (gr. isonomikos) koji vrijedi za sve podjednako; koji ivi slobodnim graanskim ivotom
izonomija (gr. isonomia) jednakost
pred zakonima, jednakost u pravima,
ravnopravnost, politika jednakost,
graanska sloboda
izop (lat. Hyssopus officinalis) bot. mirisni polugrm modrih i ljubiastih
cvjetova iz porodice usnaa; sipan,
miloduh; rairen na Mediteranu i u

izoskelan
sredinjoj Aziji, upotrebljava se u ljekarnitvu i proizvodnji likera
izopatian (gr. isos, pathos bol, patnja)
koji lijei istim onim ime je i uzrokovana bolest
izopatija (gr. isos, pathos patnja, bol)
med. grana medicine koja, slino homeopatiji, hoe lijeiti isto istim,
sredstvima proizvedenim od uzronika bolesti; izopatika
izopatika (gr. isos, pathos patnja, bol)
med. v. izopatija
izoperimetrian (gr. isos, peri-metrikos) koji je istog obujma, koji ima
isti obujam (opseg)
izoperimetrija (gr. isos, perimetros
obujam) jednakost obujma
izopletan (gr. isoplethes) isti brojem;
iste veliine, podjednak
izopleuron (gr. isos, pleura strana) istostranian lik
izopolitian (gr. isopolites) s jednakim
graanskim pravima, ravnopravan
izopren hlapljiva tekuina (metil-butadien), nezasieni ugljikovodik koji
izgrauje molekule prirodnog kauuka, vaan u proizvodnji sintetske
gume
izopsefian (gr. isopsefos) koji ima jednako pravo glasovanja; izopsefini
stihovi stihovi ija slova, promatrana
kao brojevi, ine isti broj
izorahije (gr. isos, rachia plima) mn.
crte na pomorskim kartama koje spajaju mjesta na kojima je istodobno
plima i oseka; homoplerote
izoseiste (gr. isos, seismos potres) mn.
geol. crte koje na zemljovidu spajaju
mjesta pogoena istom jakou potresa
izosilabiki stih jednakosloni stih, sastavljen od istog broja slogova
izosiste (gr. isos, seismos potres) mn.
geol. v. izoseiste
izoskelan (gr. isos, skelos krak) geom.
istokraan; mat. djeljiv bez ostatka

izosmotian
izosmotian (gr. isos, osmos guranje,
tiskanje) v. izotonian
izostazija (gr. isos, stasis stajanje)
geol. znanost o opem stanju ravnotee masa u Zemljinoj kori
izostenija (gr. isos, sthenos snaga) ista
jakost, ista snaga
izostera (gr. isos, stereos tvrd, vrst,
krut, ukoen, gust) crta na zemljovidima koja spaja mjesta na Zemljinoj
povrini koja imaju istu gustou zraka
izotahija (gr. isos, tachys brz) crta na
zemljovidima koja spaja toke iste
brzine vode na poprenom profilu nekog vodenog toka
izotera (gr. isos, theros ljeto) crta na
zemljovidima koja spaja mjesta na
Zemljinoj povrini koja imaju istu
srednju ljetnu temperaturu
izoteralna linija v. izotera
izoterma (gr.) meteor, krivulja to spaja mjesta s jednakom temperaturom
zraka
izotermalan (gr. isos, thermos topao)
v. izotermian; izotermalne linije v.
izoterme
izoterme (gr. isos, thermos topao) crte
na zemljovidima koje spajaju sva
mjesta na Zemljinoj povrini iste
srednje temperature, godinje ili mjesene, veinom svedene na morsku
razinu; izotermine ili izotermalne linije
izotermian (gr. isos, thermos topao)
koji ima istu srednju temperaturu,
jednako topao; izotermine linije v.
izoterme
izotoni (gr.) atomske jezgre koje pripadaju razliitim kemijskim elementima, a sadre jednak broj neutrona
i razliit broj protona
izotonina otopina (gr. isos, tonos napetost, napon) tako se u fiziologiji
zove vodena otopina nekih tvari (soli,
eera i dr.) koje osmozom s jednakim osmoznim tlakom upijaju i pri-

633

Izraelac
vlae jo vie vode (izosmotine otopine); stanini sok morskih biljaka
izotonian je s morskom vodom, inae
bi u stanicama morala nastupiti
plazmoliza i na te biljke tetno djelovati; tzv. fizioloka otopina kuhinjske soli izotonina je sa stanicama
crvenih krvnih tjeleca i, prema tome, nekodljiva
izotop (gr. isos, topos mjesto) kem. element koji ima isti kemijski karakter
kao drugi element koji zauzima isto
mjesto u periodikom sustavu, ali se
razlikuje od njega na drugi nain,
npr. svojom radioaktivnou ili razliitom masom svojih atoma
izotopan kem. koji ima svojstvo izotopa
izotopian kem. v. izotopan
izotopija kem. v. izotopizam
izotopizam kem. svojstvenost izotopa
izotropan (gr. isos, tropos nain) "koji
se vlada na isti nain"; izotropna
tijela tijela s istim fizikim, osobito
optikim svojstvima u svima smjerovima, tj. kod kojih se svjetlost, toplina i elektricitet rasprostiru na sve
strane jednakom brzinom; ovdje
spadaju amorfne supstance i kristali
teseralnog sustava; supr. anizotropan
izotropija (gr.) osobina nekih tijela da
u razliitim smjerovima pokazuju
jednaka fizikalna svojstva (elastiost,
indeks loma, toplinska vodljivost)
Izrael (hebr. Jisrael "onaj koji se bori
za Boga") 1. poasno ime Jakova i
njegovih potomaka: 2. carstvo Izraelovo, i to: a) svi potomci Abrahamovi:
b) carstvo Izraelovo (za razliku od
carstva Judinog koje se, nakon Salomona, otcijepilo od Izraela)
Izrael (hebr. Jisrael) moderna drava
na Bhskom istoku, 4.512.000 stanovnika, 20.700 km2
Izraelac (hebr. Jisrael) Izraelov (Jakovljev) potomak, tj. pripadnik idov-

izurija
skog naroda, Izraelit, Izraelic'anin,
idov
izurija (gr. isos, uron mokraa) med.
izbacivanje svakog dana podjednake
koliine mokrae

634

iula
ie naziv slova u staroslavenskoj glagoljskoj i irilskoj azbuci
iica ime posljednjem slovu (y) u staroslavenskoj azbuci
iula (tal. isola) v. izola

J
J, j etrnaesto slovo hrvatske latinice
J kem. kratica za jod
J.C. ili J.Chr. kratica za Isus Krist (lat.
Jesus Christus)
jabiru (brazil. jabiru, jaburu) zool. movarna ptica June Amerike, slina
aplji, samo znatno vea
jacentan (lat. jacere leati, jacens) prav.
koji lei, ostavljen, naputen, bez gospodara ili bez nasljednika, npr. jacentno imanje
jacija (tur.) vrijeme kad treba ii na
spavanje; peta i posljednja dnevna
molitva kod muslimana, dva sata po
zalasku sunca, vrijeme oko 22 sata
Jacquardov stroj it. Zakarov... mehaniki razboj za izradbu posebno finih tkanina, nazvan po izumitelju,
lionskom tkalcu, J. M. Jacquardu
(17521834).
jadeit (fr.) zeleno obojen ukrasni kamen, mineral iz grupe alkalnih piroksena
Jafet (hebr. Jepheth) trei Noin sin kojega su smatrah praocem naroda rasutih istono i zapadno od Palestine
(jafetiti) i grkim Japetom; otuda: jafetski narodi i jezici = indoeuropski
narodi i jezici
jafetiti (hebr. Japheth) mn. v. Jafet
jaffa-narana vrsta narane bez kotica (naziv po izraelskom gradu Jaffa)
jagma (tur.) plijen, otimanje; navala,
gurnjava
Jago (p. port. Jago) lik u Shakespeareovoj tragediji "Otelo", ije su splet-

ke i intrige dovele do tragine propasti (katastrofe) Otela i Dezdemone; pren. spletkar, smutljivac
jaguar (brazil. jagoara) zool. krvolona
ivotinja iz roda maaka, ameriki
tigar
jahta (niz. jaghte, jahgt, engl. yacht,
lat. jagen) vrsta malih i brzih luksuznih jedrilica, brod na jedra ili na mehaniki pogon, za zabavno plovljenje, jedrilica, sportski brodi
Jahve (hebr. Jahveh Vjeni, Nepromjenjivi) ime Boga u Starom zavjetu
jak (tibet.) zool. grbavo srednjoazijsko
govedo crne boje, ivi u visinama iznad 5.000 metara
jaka (tur.) 1. ovratnik; 2. kapuca
jakaranda (brazil. jacaranda) vrsta
junoamerikog drvea, slina akacijama, s velikim zvonastim ili ahurastim cvjetovima
jaketa (tal. giacchetta) kratki kaput,
sako
jakna (njem. Jacke) kratki gornji kaput,
haljetak
jakobinci (fr. jacobins) mn. 1. po mjestu
gdje su se sastajali, prijanjem dominikanskom samostanu sv. Jakoba u
Parizu, nazvani lanovi politike udruge za vrijeme Francuske revolucije, koji su u svojim zahtjevima za
slobodom i jednakou ili do krajnjih
granica i bih glavni oslonac sitnoburoaskog diktatora Robespierrea; otuda: ljudi koji pretjeruju u zahtjevima za slobodom i jednakou, oduevljeni borci za slobodu i jednakost

jakobinizam
u pravima graana; 2.vrsta engleskog zlatnog novca
jakobinizam (fr. jacobin) stranka i politiko shvaanje jakobinaca; tenja
za slobodom i jednakou, pretjeranost u zahtjevima za slobodom
jakobinski (fr. jacobin) koji se tie jakobinaca, koji radi kao jakobinci; pretjeran u zahtjevima za slobodom i
jednakou, oduevljen slobodom
jakobiti mn. kranski monofizi u Siriji
jakos med. vrsta osipne bolesti, osobito
esta u Africi
jal (tur.) nevolja, nesrea
Jalta ukrajinski grad i luka na junoj
obali poluotoka Krima; osobito poznat po konferenciji saveznika (Roosevelt, Churchill, Staljin) odranoj
poetkom mjeseca veljae 1945. radi
koordiniranja saveznikih ratnih planova
jamavas istonoindijski taft sa zlatnim
i svilenim cvjetovima
jamb (gr. iambos) poet. stihovna stopa
koja se sastoji od jednog kratkog i
jednog dugog sloga: U ; bio udomaen u pjesmama u ast Demetre
i Bakha, odatle preao u satirinu
poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih
koji se sastoji od jamba je jampski
trimetar ili senar
jambo (p.) dijete Amerikanca i mestikinje
jamboree it. dembori (engl. jamboree "buno veselje") naziv za meunarodni slet skauta
jampski trimetar poet. v. jamb
jamrati (njem. jammern) jadikovati,
tuiti se, kukati, naricati
jang (kin. yang) pozitivni princip, naelo
dobra, u kineskoj filozofiji; supr. jin
(yin)
jangin (tur.) boem; pijanac
Janikul (tal. Gianicolo) jedan od rimskih breuljaka.

636

janjiar
jansenisti mn. sljedbenici i pristae
nauavanja jansenizma
jansenizam teol. nauavanje niz. teologa i biskupa Corneliusa Jansena
(15851638) koji je u svojoj knjizi
"Augustinus" nauavao, u duhu sv.
Augustina, da je milost Boja tolika
da za nju nije potrebno posredovanje
Crkve i uope teio za religioznoetikim produbljivanjem, ime je navukao na sebe i svoje pristae (janseniste) gnjev Katolike crkve, osobito
jezuita
januar (lat. Janus, januarius) "Janusov
mjesec", tj. mjesec kojim poinje godina, zimski mjesec, sijeanj; ima 31
dan
Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i
rimsko boanstvo, najprije bog sunca,
kasnije bog godine, bog rata i mira,
vremena i svakog poinjanja uope;
prikazivan je sa ezlom u desnoj i
kljuem u lijevoj ruci, a sa dva lica,
jednim mladenakim kojim gleda naprijed, tj. u budunost, a drugim
starim kojim gleda unatrag, tj. u prolost, njegov je hram bio u miru zatvoren, a za vrijeme rata stalno otvoren
Janus Pannonius humanistiko ime
Hrvata Ivana Cesmikoga (1434
1472), znaajan latinist, pisao elegije
i epigrame
Janusova politika pohtika sa dva lica,
politika okolianja, nestalna politika
janjiar (tur. jeni eri, jenieri = nova
vojska, vojnik nove vojske) vojnik
turske policije koju je 1329. osnovao
Orkan od mladih i zdravih kranazarobljenika, nasilno islamiziranih;
1360. sultan Murat reorganizirao je
ovu novu vojsku i dao joj odreene
povlastice, zbog ega su i mnogi Turci
u nju stupali; ova vojska, odlino opremljena, predstavljala je jezgru turskog pjeatva; kasnije se jako osi-

janjiarska muzika

lila, tako da je i samom sultanu bila

opasna te ju je Muhamed II. ukinuo
1826.
janjiarska muzika vojna glazba u
Turskoj, iji su neki instrumeti uvedeni u vojne glazbe i na Zapadu; otuda: svaka vojna glazba uope
japanska zemlja v. katehu
Japet (gr. Iapetos) mit. jedan od Titana, sin Urana i Geje
Japig (gr. Iapyx, gen. Iapygos) mit. sin
Dedalov, brat Ikarov; prema njemu:
Japigi Iliri koji su se 11. st. pr. n. e.
preselili u Italiju
japrak (tur.) list biljke; pren. jelo zamotano u list (npr. sarma)
japriti (tur.) crveniti, initi to crvenim
jaran (tur.) prijatelj; ljubavnik
jarbol (lat. arbor stablo, deblo, drvo)
visok stup o koji se pripinju jedra,
vjeaju zastave i si.
jard (engl. yard) engl. mjera za duinu
od 3 engl. stope = 0,91439 m
jasa (tal. yassa) tatarski zakonik
jasmin (tur. jasemin od perz. aisman)
bot. tropska i suptropska biljka iz
porodice maslina s bijelim ih utim
mirisnim cvjetovima
jaspis (gr. iaspis) min. veoma tvrd,
neproziran kamen razliitih boja i ara, iz skupine kalcedona
jastog (gr. astakos) zool. vrsta velikog
morskog raka; rarog, prug
jastuk (tur. jastyk) uzglavlje, posteljni
predmet to se stavlja pod glavu;
vanjku, polster
jamaar (tur. jamak) materijal od kojeg se izrauje jamak
jamak (tur), tanka koprena kojom muslimanske ene pokrivaju glavu, lice
do oiju i grudi
jat staroslavensko slovo (33. u glagoljici ih 32. u staroj irilici); od njega
potjeu razlike izmeu dananjega
ekavskog, ijekavskog i ikavskog govora u hrvatskom jeziku

637

jektenija

jatak (tur.) nekada: ovjek koji je skrivao hajduke i davao im sklonite

preko zime; danas: osoba koja skriva poinitelja kaznenog djela, ortak
jataka skupno ime za prie iz budistike knjievnosti u kojima se govori o
Budhinim prijanjim roenjima
jatro- (gr. iatro) v. pod ijatrojatrokemiar (gr. iatros, chemeia) poznavatelj lijenike kemije
jatrokemija (gr. iatros, chemeia) lijenika kemija, smjer u kemiji u 16. i
17. st. prema kojemu je glavni zadatak kemije pripremanje hjekova
jauzn (njem. Jause) juina (jelo koje se
jede poslijepodne izmeu glavnih
obroka)
Jazon (gr.) mit. voa Argonauta, mu
Medejin
Jefta idovski sudac u 11. st. pr. n. e.,
rtvovao Bogu vlastitu ker
jeger (njem. Jager) lovac, strijelac; jegeri rod vojske u bivoj Austro-Ugarskoj
jegerka (njem. Jagerhemd) koulja od
ovje vune koja se nosi preko donjeg
rublja i prsluka (nazvana po zoologu
G. Jageru, 18321916)
Jehova (hebr. hawah, Jehova) idovsko
ime za Boga; Jehova Sabaot Gospodar svjetova, tj. svih bia koja postoje
u svemiru; nepravilno izveden oblik
od Jahve; v. Jahve; Jehova-kompleks
med. duevno stanje u kojem bolesnik tvrdi za sebe da je Bog; Jehovini
svjedoci vjerska sljedba koja propovijeda skoranje ostvarenje kraljevstva Bojeg na zemlji i odlikuje se
tenjama za osobitom pobonou
jejunum (lat. jejunitas izgladnjelost,
mravost) dio tankog crijeva izmeu
dvanaesnika i ileuma; tato crijevo
jektenija (gr. ektenia istezanje; uslunost) pravosl. kratka molitva koju
akon ih sveenik izgovora na liturgiji i u kojoj su iskazane potrebe, du-

jektikacija
hovne i materijalne, svih vjernika
(ima ih vie vrsta)
jektikacija (lat. jecticatio) med. bacakanje, trzanje, svako nepravilno kretanje tijela u nekim bolestima: drhtanje bila; vrsta padavice
jelek (tur.) prsluk; haljina bez rukava
jelo-metal (engl. yellowmetall) "uti
metal", legura (slitina) od 60 dijelova
bakra i 40 dijelova cinka, veoma
slina mesingu
jemin (ar. emin) upravitelj, nadzornik
jen (jap. yen) od 1871. novana jedinica
u Japanu, sadri 100 sena
jendek (tur. hendek) jarak, prokop
Jenki (engl. Yankee) podrugljivo ime
za stanovnike Sjev. Amerike pod kojim se osobito podrazumijevaju njihove rune osobine
Jenki-dudl (engl. Yankee-doodle) narodna pjesma Sjevernih Amerikanaca s veoma ivahnom i originalnom melodijom, nekada himna SADa
jerala (rus. erla nered, zbrka) starinska kartaka igra, slina vistu i preferansu
jerarh (gr. hiereus sveenik, archo vladam) vladika, episkop, arhijerej
jerej (gr. hiereus) pravosl. sveenik
jeremijada (hebr. Jirmejah) naricaljka,
alopojka, tualjka, tubalica (nazvana po starozavjetnom proroku Jeremiji koji je u svojim tubalicama
prorekao i oplakao unitenje Jeruzalema); otuda: jadikovanje, tugovanje, naricanje
jeribasma (tur. jer zemlja, basmak
pasti) vrsta sone krupne kruke
Jerihon (ar. Ariha) prastari palestinski grad; jerihonska trublja po biblijskoj su prii Zidovi, da bi osvojili
Jerihon, sedam puta obilazili oko
grada, i kad su sedmi put zatrubili,
zidine su se sruile te su oni uli u
grad

638

jezuit
jerihonska rua (lat. Anastatica hierochuntica) bot. jednogodinja biljka iz
porodice krstaica; uspijeva na istonim obalama Sredozemnog mora;
osobita je po tome to se u suno
doba savije u loptu te dospijevi na
vlano ponovno zakorijeni
jeromonah (gr. hiereus sveenik, monachos kaluder) pravosl.: kaluer koji moe vriti sve sveenike dunosti koje obavlja i tzv. bijeli sveenik;
sveenik-kaluder
Jeronim (gr. hieros svet, onoma ime)
"koji ima sveto ime"; Jeronim (Hieronymus) iz Stridona u Dalmaciji
(340420), crkveni uitelj, prevoditelj Biblije iz hebrejskog i grkog
jezika na latinski
Jeruzalem grad u Izraelu; 587. pr. n.
e. razorio ga Nebukadnezar II.; kasnije je obnovljen i u njemu se zbivaju znaajni dogaaji u Starom i Novom zavjetu; 70. pr. n. e. ponovno ga
razorio rimski vojskovoa Tit Flavije Vespazijan
jesidi vjerska sljedba u Kurdistanu, Siriji i Armeniji, nastala u 7. st. sintezom poganskih, islamskih, gnostikih i nestorijanskih elemenata
jeti (nepal.) tzv. "snjeni ovjek", ogromno ovjekoliko bie u visokim predjelima Himalaje (njegovo postojanje
nije dokazano)
jetim (tur.) siroe bez (jednog ili oba)
roditelja; maloljetnik malodobnik
jeunesse it. enes (fr.) mladost, mladenako doba; mlade, mladii, mlad
svijet: jeunesse doree it. enes dore
(fr.) "zlatna mlade", bogata rojalistika mlade u doba Francuske revolucije; otuda: lakomislena mlade
iz otmjenog svijeta
jezan (ar. ezan) poziv kojim mujezin s
minareta pet puta dnevno poziva
muslimane u damiju na molitvu
jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu
Druba Isusova) mn. jezuiti, lanovi

jezuitizam

639

ili pristae "Drube Isusove", katolikog reda koji je 1534. osnovao Ignazio Loyola, papa Pavao III. (1540.)
potvrdio, papa Klement XIV. (1773.)
ukinuo, a Pio VII. (1814.) ponovno
uspostavio; dijele se na etiri klase:
novici, skolastici, koadjutori i profesi;
na elu reda stoji general, sa sjeditem u Rimu, a bira ga generalna kongregacija doivotno; jo se zovu: lojoliti, po imenu svog osnivaa
jezuitizam (lat. Jesus Isus) nauavanje
Ignazija Loyole, osnivaa jezuitskog
reda; shvaanja i nain rada jezuita;
pren. dvolinost, licemjerstvo, prijetvornost
jezuitski (lat. Jesus Isus) koji se tie
jezuita, koji je u vezi s jezuitima, koji
je u duhu jezuitskih naela i jezuitskog rada; pren. dvolian, licemjeran, prijetvoran; jezuitski praak v.
egzostema\ jezuitske kapljice kapljice
za otvaranje rane; jezuitska vuna vuna od panjolskih ovaca
Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus;
Jesus Nazarenus Rex Judaeorum it.
Jezus Nazarenus Reks Judaeorum
(lat.) Isus Nazareanin, kralj idovski
(natpis koji je Pilat naredio da se
stavi na kri na kojem je Isus bio
razapet)
jidi (njem. jiidisch idovski) mjeavina
gornjonjemakog jezika s hebrejskim
jezinim elementima; tim jezikom govore idovi u nekim zemljama, a postoji i bogata knjievnost na njemu
jin (kin. yin) kineska mjera za duinu
= 24,556 m; takoer: mjera za teinu
= oko 600 g; fil. negativni princip,
naelo zla, u staroj kineskoj filozofiji; gin
Job starozavjetni bogati pravednik koji
pobono i strpljivo podnosi sve nevolje i nedae kojima ga Bog iskuava;
pren. strpljiv patnik
jod (gr. ioedes poput zagasite ljubiice, ion zagasita ljubiica, eidos ob-

jodoform
lik) kem. element, atomska teina
126,92, redni broj 53, znak J, pronaen 1811. u pepelu morskih biljaka; jednostavno nemetalno tijelo crnosive boje, neugodna mirisa, u vodi
se veoma slabo rastapa; upotrebljava
se u medicini kao jako antiseptiko
sredstvo
jodat (lat. iodum) kem. jodno-kisela sol
jodid (lat. iodum) kem. spoj joda s drugim elementom, osobito s kovinom
(npr. olovom, eljezom, srebrom i dr.);
veoma osjetljiv na svjetlost, zbog ega
se osobito upotrebljava u fotografskoj
industriji
jodipin (lat. iodum) kem. spoj sezamovog ulja s jodom, jodni preparat koji
lako resorbira, upotrebljava se kao
lijek protiv astme, arterioskleroze,
rahitisa, sifilisa i dr.
jodirati (lat. iodum) kem. pomijeati s
jodom; premazati jodom (npr. posrebrnjenu bakrenu plou, pomou jodne
pare, pokriti tankim slojem jod-srebra pri izradbi fotografija)
jodizam (lat. iodum) med. trovanje jodom zbog uzimanja joda i jodovih
preparata u veim koliinama
jodkalij kem. preparat joda koji se
priprema od istog joda; u medicini
se upotrebljava kao unutarnje sredstvo, a osobito mnogo u fotografskoj
industriji
jodlati (njem. jodeln izvijati u pjevanju;
ijukati) poseban nain pjevanja u
alpskim podrujima (temelji se na izmjenjivanju prsnih glasova s grlenima)
jodna tinktura med. otopina joda u alkoholu, upotrebljava se u medicini
kao vanjsko antiseptiko sredstvo
jodni preparat med. svaki lijek koji je
napravljen pomou joda
jodoform (lat. iodum, forma, oblik)
kem. spoj joda, CHJ3, stvara ute
heksagonalne kristale; u medicini se

jodoformirati
upotrebljava kao antiseptiko sredstvo; slui za posipanje rana i si.
jodoformirati med. jodoformom lijeiti, jodoformom proeti
jodoformizam (lat. iodoform) med. trovanje zbog lijeenja jodoformom
jodou (jodoshu) japanska budistika
sljedba, nastala u 12. st.
jodovodik kem. spoj joda i vodika
Joel (hebr.); jedan od starozavjetnih
proroka, izrie zlogukost
joga (ind. yoga) hinduska filozofija, jedan od est indijskih filozofskih sustava iji je tobonji pisac Patanjali;
vjeruje se u postojanje jednog praduha, tj. boanstva, i tei se za sjedinjenjem s tim boanstvom putem
krajnje suzdrljivosti u svim vrstama
osjetilnog uivanja, ukoenou tijela, zadravanjem disanja, intelektualnim usredotoenjem (koncentracijom) i moralnom stegom; ovim putem postignuto sjedinjenje dovodi do
shvaanja Vjenog, proienja i spasa due; ova filozofija predstavlja
osnovu budizma
jogi (ind. yogi) pristaa religijskofilozofskog nauavanja joge; asket, isposnik, ovjek koji, po narodnom vjerovanju u Indiji, jakim usredotoenjem (koncentracijom) volje moe
razviti u sebi natprirodnu snagu
jogurt vrsta kiselog mlijeka, veoma dobrog okusa i velike hranjivosti; nastaje vrenjem mlijenog eera koje
izaziva tzv. bugarski bacil; u zgusnutom stanju sadri: bjelanevine
(7,1%), masti (7,2%), mlijeni eer i
mlijene kiseline (8,9%), vodu (73,7%)
i sve vitamine, osobito A i D
John Buli it. Dzzzzon Bul (engl.) aljiv
naziv za engleski narod (izraz prvi
upotrijebio satiriar Swift)
Jokasta mit. osoba iz grke prie, ena
(i majka) kralja Edipa; objesila se
otkrivi da joj je Edip sin; Jokastin
kompleks u psihoanalizi: pojava pod-

640

jonizam
svjesne majine seksualne ljubavi
prema sinu
jokus (lat. jocus) ala, lakrdija; joci causa it. joci kauza (lat.) radi ale, u
ali, iz ale
jola (engl. jolly-boat) portski amac,
znatno iri od skutera; dobro izdrava valove zbog ega ga upotrebljavaju na moru
Jolaj (gr. Iolaos) mit. sin Ifiklov, Heraklov pratitelj i pomaga u borbi
protiv Hidre; pobjednik na prvim
olimpijskim igrama
Jom Kipur (Chipur) (hebr.) dan pomirenja, najvei idovski blagdan, dan
pokajanja za grijehe
Jom terua (hebr. dan trubnih znakova)
drugi naziv za dan Ro haana; toga
dana zapoinje desetodnevno razdoblje pokore
jomen (engl. yeoman) slobodni vlasnik
zemljita koji nije plemi, seljak;
dvorski sluga; kraljevski gardist-konjanik u Engleskoj
jomenri (engl. yeomanry) konjica narodne vojske u Engleskoj, sastavljena
od slobodnih vlasnika zemlje (upotrebljava se poglavito za uguivanje
unutarnjih nereda); vrsta kraljevske
tjelesne strae (oko 250 ljudi)
Jona (hebr. Jonas "golub") starozavjetni
prorok; prema Bibliji, tri dana i tri
noi proveo je u utrobi velike ribe
Jonija pokrajina u staroj Grkoj; jonski stil jedan od triju stilova starogrke arhitekture (glavna karakteristika: vitak stup koje se zavrava
kapitelom u obliku jastuka s volutama
jonik(us) (gr. ionikos) u antikoj metrici: etvoroslona, jonska, stihovna
stopa sa dva kratka i dva duga sloga,
obino se javlja u obliku: U U
(lat. ionicus a minori), ili:
UU
(lat. ionicus a maiori)
jonizam (gr. Iones) zbroj duhovnih osobina starih Jonjana; v. jonski

jonski

641

jonski (gr. ionikos) koji pripada Jonjanima, jednom starogrkom plemenu; jonski dijalekt narjeje Jonjana; jonski stil, jonski stupovi arhit. stupovi ija je "glava" (kapitel)
imala zavojite spiralne ukrase; jonski stih v. jonik(us); jonska kola fil.
najstarija filozofija starih Grka iji
su predstavnici: Tales iz Mileta,
Anaksimander iz Mileta, Anaksimenes iz Mileta, Heraklit iz Efeza,
Anaksagora iz Klazomene i Diogenes
iz Apolonije (po ovim filozofima naela prirode su: ili voda, ili beskrajno, ili zrak, ili vatra kao logos, ili
duh itd.)
jopna (njem. Joppe) kaputi, jakna
jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri
kojem konj u trku istodobno die obje desne pa onda obje lijeve noge;
konj koji tako kasa
jorgovan (perz. erghevan) bot. ukrasni
grm iz porodice maslina s lijepim
grozdastim mirisnim cvjetovima ruiaste i bijele boje
jorkir (engl. yorkshire) po engl. grofoviji Yorkshireu nazvana rasa dosad
najplemenitijih svinja bijele, rijetke
dlake i uspravnih uiju; dostie teinu do 500 kg
Josip (hebr. Jasaf) "Bog dodaje, prilae"; prema Bibliji: 1. jedan od sinova
Jakovljevih, vlastita braa prodala ga
kao roba u Egipat, no tamo se uzdigao do asti kraljeva ministra; 2.
galilejski tesar, formalni mu Marijin
(Bogorodiin), pooim Isusa Krista
jota (gr. iota) ime devetog slova grkog
alfabeta; izgovaralo se kao "i", ali
ponekad, osobito izmeu suglasnika,
i kao "j"; pren. neto malo, sitno, neznatno, beznaajno
jotacija gram. stapanje glasa j (jota) s
nepalatalnim suglasnikom u novi,
palatalni suglasnik (npr. brz + ji =
bri, mlad + ji = mlai)

judaizam
jotacizam suvie esto ponavljanje slova jote; nesposobnost izgovaranja
"jote", vrsta tepanja
jova (tur.) konj bez gospodara, kljuse
Jozafatska dolina u knjizi proroka Joela: dolina u kojoj e se okupiti sve
svjetske sile na harmagedonsku bitku
jozefinizam socijalno-politike i crkvene reforme koje je austrijski car Josip
II. (17651790) elio provesti u svojoj dravi, a koje su bile proete duhom tzv. prosvijeenog apsolutizma
Jozua (hebr. Jehoua Jahve je spasio;
ime znai isto to i Isus) suradnik i
nasljednik Mojsijev; doveo Izraelce
u "Obeanu zemlju"
jubel (lat. jocus, fr. jouyau, tal. giojello,
engl. jewel, niz. juweel) bruen dragi
kamen; nakit, dragocjenost
jubilarac (lat. jubilare) slavljenik, onaj
koji proslavlja jubilej neega, npr.
ivota, braka, knjievnog ih umjetnikog rada, slubovanja u nekoj
struci, vladanja itd.
jubilate (lat. jubilate) u Kat. crkvi: trea nedjelja nakon Uskrsa, nazvana
po lat. poetku 66. ili 100. psalma
Jubilate Kliite, Veselite se
jubilej (lat. annus jubilaeus, jubilaeum)
proslava dana ili godinjice nekog
dogaaja ili razdoblja ivota od 100,
75, 60, 50, 25 ili 10 godina
Juda (hebr. Jehudah) 1. etvrti sin Jakovljev i njegovo pleme; nakon podjele carstva zasebna drava koja se
zvala i Judeja; 2. Isusov uenik, koji
ga je izdao za 30 srebrnjaka; otuda:
izdajnik, ovjek koji je spreman sve
uiniti i prodati se za novac
judaika knjige pisane hebrejskim jezikom, tj. knjige o Zidovima i o idovstvu (npr. u nekoj knjinici)
judaizam (lat. Judas) judejska ili idovska vjera, idovsko shvaanje,
idovski nain rada i dr., idovstvo

Judeja
Judeja najprije pokrajina u Palestini,
a kasnije i cijela ta zemlja
judeks (lat. judex) sudac; sub judice
(lat.) prav. pod sudom, tj. jo nerijeeno
judicijalan (lat. judex sudac, judicalis)
sudski; sudaki
judicijaran (lat. judiciarius) v. judicijalan
judicijum (lat. judicium) sudstvo, pravosue; sudska istraga, suenje, parnica; sud, miljenje, shvaanje; pravni in, pravni postupak; sudnica; mo
rasuivanja, otroumlje
judiciozan (lat. judiciosus) sposoban za
rasuivanje, razborit, razuman, razloan, smiljen, otrouman, mudar
judika (lat. judica) u Kat. crkvi: peta
nedjelja posta, nazvana po lat. poetku 43. psalma Judica me (Sudi mi)
judikacija (lat. judicatio) suenje, presuivanje, donoenje presude
judikat (lat. judicatum) presuda, sudska odluka, sudsko rjeenje, pravorijek; res judicata it. res judikata
(lat.) pravno vaea odluka, stvar
pravno zavrena, sudska odluka koja stupa na snagu
judikatoran (lat. judicatorius) prav.
sudski, sudaki, koji spada u djelokrug suda (ili: suca)
Judita (hebr. Jehoudit) prema istoimenoj biblijskoj knjizi starozavjetna
junakinja koja se uuljala u ator
asirskog vojskovoe Holoferna i ubivi ga oslobodila svoj rodni grad Betuliju
judofil (lat. Judas idov, filos prijatelj)
onaj koji voli idove, prijatelj idova
judofob (lat. Judas idov, gr. fobos
strah) v. antisemit
jufka (tur. jufka tanak) list razvaljanog
tijesta, kora
jugalan (lat. jugum jaram, jugalis) spojen, zdruen, udruen; brani, svadbeni; jarmeni, koji se tie jarma,

642

julijanski kalendar
slian jarmu; jugalna kost (lat. os
jugale) anat. jagodina kost
jugularan (lat. jugularis) anat. vratni,
grkljanski, koji se tie vrata ili grkljana; jugularna vena vratna ili grudna vena
Jugurta numidski kralj (112104. pr.
n. e.), zakleti neprijatelj Rimljana;
na kraju pobijeen i smaknut
juhta (niz. jucht) nepromoiva i vrsta
koa, osobito od mlade stoke; juhtovina
juhta (niz. jucht, jugt) vrsta crvene govee ili konjske koe koja se izrauje pomou brezovog ulja i upotrebljava za lovake izme, rune torbe,
uvezivanje knjiga itd.
juka (haianski yucca) bot. ukrasna biljka iz porodice ljiljana podrijetlom
iz Amerike; vlakna joj se upotrebljavaju i za proizvodnju tekstila
jukluk (tur.) udubina, ormar u zidu (za
spremanje posteljine)
juksta (lat. juxta) pril. i prijed. pokraj,
blizu, kod, kraj, do, uz; kod vrijednosnih papira, sreaka i dionica s
kuponima: crta, redovito u nekoj drugoj boji, pokazuje gdje treba otrgnuti kupon
jukstapozicija (lat. juxtapositio) stavljanje (ili: metanje) jednog pokraj
drugog, granienje s neim, slaganje
izvana, dodavanje
jul (lat. Julius, Juhi) sedmi mjesec u
godini, mjesec etve, srpanj, ima 31
dan (nazvan u ast Julija Cezara koji
je reformirao kalendar i toga se mjeseca rodio; prije njega se zvao kvintilis)
Julija lik iz Shakespearove drame Romeo i Julija; pren. idealno zaljubljena djevojka
julijanski kalendar kalendar koji je
ispravio i uveo Julije Cezar postavivi mu kao osnovu Sunevu godinu, umjesto dotadanje Mjeseeve
godine koja se zbog toga zove juli-

julimbri

janskom godinom. Ovaj kalendar, koji se jo zove stari kalendar ili stari
stil, danas jo upotrebljava Pravoslavna crkva, dok zapadne Crkve
upotrebljavaju kalendar koji su za
pape Grgura XIII. izraunali uenjaci
1582. i koji se zove novi stil ili gregorijanski kalendar; razlika izmeu
ovih dvaju kalendara iznosi 13 dana
julimbri (tur. gulibriim) 1. biljka kojoj
je lat. ime mimosa julibrissim; 2.
ruiasta svila
jun (lat. junius = Junonius) esti mjesec
u godini, lipanj, ima 30 dana (nazvan, vjerojatno, po boici Junoni kojoj je bio posveen)
jun. kratica za junior
junctim it. junktim (lat. jungere spojiti, sjediniti) psih. namjerno spajanje dvaju kompleksa misli i osjeaja
koji su inae u slaboj ili nikakvoj vezi
radi pojaavanja afekta
junctura it. junktura (lat.) veza, spoj,
sastav, zglob; poloaj, okolnost
jungferica (njem. Jungfer djevica) djevojka koja nije imala spolni odnoaj,
djevica
junior (lat. juvenis mlad, junior mladi)
lan podmlatka nekog drutva, osobito portskog, pripravnik; mn. juniori
juniorat (lat. junioratus) prav. nasljedstvo najmlaih u najmlaoj liniji;
imanje koje se daje na uivanje samo mlaim sveenicima (kod katolika)
juniori (lat. juniores) mn. mladi lanovi,
podmladak nekog portskog drutva
(za razliku od starijih, reprezentativnih lanova drutva, seniora)
junker (njem. junger Herr mlad gospodin, Jungherr, Junker) "mladi gospodin", tj. mladi plemi, osobito (mali) seoski plemi u Pruskoj, asniki
pripravnik; junkerska partija reakcionarna plemika stranka u Njemakoj koja se protivila izjednae-

643

jurament

nju idova i krana u graanskim

pravima i bila protiv velikih gradova,
po njihovom shvaanju sredita socijalnih pokreta i revolucije; junkerska
politika ratoborna politika koju su u
Njemakoj uglavnom vodili asnici s
bivim carom Wilhelmom II. na elu,
politika zveckanja sabljom
junkerirati (lat. junkerieren, junkern)
ivjeti (ili: ponaati se, biti bijesan)
kao junker, ivjeti u neradu; biti
ratoboran, zveckati sabljom
junkers najprije vrsta njemakih transportnih zrakoplova, a kasnije bombardera (po imenu konstruktora Huga Junkersa, 18591935)
Junona (lat. Juno) mit. ki Saturna i
Reje, ponosna i ljubomorna ena i
sestra Jupiterova, boica Mjeseca,
neba i braka (kod Grka joj odgovara
Hera); astr. jedan od malih planeta
izmeu Marsa i Jupitera, otkriven
1804.
junoa (staroslav.) mladi
jupes (engl. upas) otrov pripremljen od
soka istoimenog drveta
Jupiter (lat. Juppiter) 1. astr. najvei
planet Suneva sustava, od Sunca
udaljen 778 milijuna kilometara, a
5 1/2 puta udaljeniji od Zemlje; vidi
se golim okom
Jupiter (lat. Juppiter) 2. mit. vrhovni
bog starih Rimljana, bog munje i groma (gromovnik), zatitnik polja i
prava (kod Grka Zeus ili Kronion),
sin Saturna i Reje, brat Neptuna i
Plutona, mu i brat Junonin
jura (po planini Jura) geol. v. jurska
formacija
juracija (lat. juratio) prisega, polaganje
prisege
jurament (lat. juramentum) prav. prisega; juramentum manifestationis it.
juramentum manifestacionis (lat.)
prisega kojom dunik, poto prethodno dade podatke o svom materijal-

jurat
nom stanju, tvrdi pred sudom da nita od imanja nije zatajio ni prikrio
jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je poloio prisegu, koji je zaprisegnut; jurata depositio it. jurata depozicio
(lat.) iskaz dan pod prisegom; jurata
renunciatio it. jurata renunciacio
(lat.) nijekanje neega pod prisegom
jurator (lat. jurator) polagatelj prisege, zaprisegnuti svjedok, zaprisegnuti sudac
juratoran (lat. jurare prisegnuti, juratorius) prav. pod prisegom, dan ili
uinjen pod prisegom
juratorij (lat. juratorium) obeanje dano pod prisegom
jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po
pravu: de jure, ex jure it. de jure,
eks jure (lat.) s pravom, po pravu, s
pravnog gledita; jure divino (lat.) s
boanskim pravom, po boanskom
pravu; omni jure (lat.) sa svim pravom, s punim pravom
jurekonzult (lat. jureconsultus) prav.
v. juriskonzult
jurget duguljasta tikvica, obino se jede
punjena mljevenim mesom
juridice (lat. juridice) pril. v. juridian
juridian (lat. juridicus) pravni, sudski, zakonski, koji ide zakonskim putem, putem zakona; pril. juridice
juri (lat. jus pravo, gen. juri prava)
quid juri it. kvid juri (lat.) to je
pravo, to je po pravu; biti sui juri
(lat.) biti svoj gospodar, tj. ne biti
pod oinskom vlau; biti alieni juri
it. alijeni juri (lat.) biti podloan
tuoj vlasti, osobito oinskoj; juri
studiosus it. juri studiozus (lat.)
pravnik; juri utriusque doctor it.
juri utrijuskve doktor (lat.) doktor
obaju prava, tj. rimskog i kanonskog
(graanskog i crkvenog)
juri utriusque it. juri utrijuskve
(lat.) "obaju prava" titula koja se
dodaje doktorima prava kao znak da

644

jus aggratiandi
su doktori obaju prava, tj. i graanskog (civilnog) i kaznenog
jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda,
pravo, pravosue, sudstvo; pravo suenja, mjerodavnost suda; djelokrug
suda
juriskonzult (lat. jurisconsultus) pravnik, poznavatelj prava i zakona; jurekonzult
jurisprudencija (lat. jurisprudentia)
pravna znanost, pravna uenost; nain sudskog rjeavanja, sudska praksa
jurist (lat. jus pravo, jurista) pravnik,
poznavatelj prava
juristicij (lat. juristitium) v. justicij
juristika persona v. persona
juristiki (lat. jurista) svojstven pravnicima, koji se tie prava ili je u vezi
s pravom, pravniki, pravni, sudski,
zakonski; juridian; juristika osoba
pravna osoba, pravno tijelo
jurodiv (rus. jurodivyj aav, sumanut)
"budala Krista radi", naziv apostola
Pavla i ostalih apostola; Rusi smatraju da se na ovakvim jurodivima,
luacima od roenja, izrazila Boja
volja, zbog ega ih nazivaju "Bojim
ljudima"; oni koji su se izlagali poruzi
i ismijavanju smatrajui to moralnim savrenstvom
jurska formacija geol. doba u razvitku
Zemljine kore, nazvano po planini
Juri; u ovo doba bio je veliki dio Europe pod morem, a Atlanski ocean je
kopnio; u ovoj formaciji naeni su
mnogi ostaci organskog svijeta (ribe
kotunjae, krokodili, osobito ihtiosauri, pleziosauri i dr.)
jus (lat. jus, sanskr. yoh) pravo, pravednost, pravda, sila i vlast koja proizlazi iz prava; summum jus summa
injuria (lat.) posl. najvee, tj. najstroe pravo esto je najvea nepravda
jus aggratiandi it. jus agracijandi
(lat.) prav. pravo pomilovanja

jus canonicum
jus canonicum it. jus kanonikum (lat.)
kanonsko pravo, papinsko pravo
jus circa sacra it. jus cirka sakra (lat.)
crkveno pravo drave (za razliku od
jus in sacra)
jus civile (lat.) graansko pravo, civilno
pravo
jus commune it. jus komune (lat.) ope pravo
jus connubii it. jus konubii (lat.) u
rimskom pravu: sposobnost rimskog
graanina da sklopi zakoniti brak
jus criminale it. jus kriminale (lat.)
kazneno pravo
jus divinum (lat.) boansko pravo
jus gentium it. jus gencijum (lat.) meunarodno pravo
jus in sacra it. jus in sakra (lat.) pravo
to ga ima Crkva nad svojim lanovima
jus jurandum (lat.) prav. prisega
jus optionis it. jus opcionis (lat.) prav.
pravo opcije; v. pod opcija
jus praecedentiae it. jus precedencije
(lat.) v. precedentno pravo
jus primae noctis it. jus prime noktis
(lat.) pravo na prvu no koje, prema
vjerovanju mnogih naroda, pripada
bogovima ili demonima te je, kao
opasno za mladoenju, obino ustupano nekom strancu; u sred. vijeku: tobonje pravo feudnog gospodara da, kad njegov sluga ili kmet
sklopi brak, provede prvu no s njegovom nevjestom i da joj prvi oduzme nevinost (ovo se zasnivalo samo
na pravu gospodara da odobri ili zabrani enidbu svoga potinjenog)
jus primogeniturae it. jus primogeniture (lat.) prav. v. pod primogenitura
jus protectionis it. jus protekcionis
(lat.) pravo zatite
jus quaesitum it. jus kvezitum (lat.)
steeno pravo
jus retorsionis it. jus retorzionis (lat.)
pravo osvete, pravo vraanja istom
mjerom; jus talionis

645

justicijar
jus talionis (lat. tali takav, jus talionis) v. jus retorzionis
jusiv (lat. jussivus) gram. v. imperativ
jusosi (njem. Jugendsozialisten, junge
Sozialisten) pripadnici organizacije
mladih socijalista u Njemakoj
jussu (lat.) po zapovijedi, po naredbi
justic-kolegij (lat. justitia, collegium)
sud, sudsko vijee, suci koji predstavljaju sud na nekom zasjedanju
justic-mord (lat. justitia pravda, njem.
Mord ubojstvo, zloin) pravosudno
ubojstvo, tj. izvrenje smrtne kazne
nad nedunim zbog nedovoljne savjesnosti i nehaja suca u ispitivanju
i utvrivanju kaznenog djela
justicij(um) (lat. justitium) obustavljanje sudskih poslova zbog kakvih radosnih ih tunih dogaaja, osobito
zbog rata, tekih zaraznih bolesti,
potresa i si.; juristicij (um)
Justicija (lat. Justitia) mit. boica pravde kod Rimljana, prikazivana kao
djevojka zavezanih oiju, s maem i
vagom; kod Grka: Temida
justicija (lat. justitia) pravda, pravica,
pravednost; pravosue; sud, sudnica; justitia distributiva it. justicija
distributiva (lat.) pravosue koje vodi
rauna, u procjenjivanju nekog djela, i o okolnostima pod kojima se djelo dogodilo; justitia commutativa it.
justicija komutativa (lat.) pravosue
koje procjenjuje djelo kao takvo, bez
obzira na okolnosti pod kojima je izvreno; Justitia regnorum fundamentum it. Justicija regnorum fundamentum (lat.) Pravda je temelj drave, tj. vlasti, "Pravda dri zemlju i
gradove"
justicijalizam (lat. justitia pravda) ideologija biveg argentinskog predsjednika Juana Perona
justicijar (lat. justitiarius) sudac, upravitelj suda; pravni strunjak, savjetnik za pravne poslove i pitanja u nekoj ustanovi ili nekom uredu

justificirati
justificirati (lat. justificare) prav. pravdati, opravdati, opravdavati; dokazati, dokazivati; ispraviti; izvriti presudu, osobito smrtnu kaznu, pogubiti, smaknuti
justifikacija (lat. justificatio) prav.
pravdanje, opravdanje; dokazivanje
na sudu, dokaz; odobrenje rauna
poto se prethodno ispita; izvrenje
kazne, osobito smrtne, pogubljenje
justifikatura (lat. justificatura) odobrenje, odobravanje nekog rauna
Justinijanov kodeks v. Corpus juri
justirati (fr. juste toan, prav) provjeravati, utvrivati valjanost
justorij(um) (lat. justorium) tisk. toan
pravokutni instrument za ispitivanje
i utvrivanje ispravne izradbe visine izljevenih tiskarskih slova
juta (beng. chuti, engl. jute) likove niti
dviju indijskih biljaka slinih lipi
(lat. Corchorus capsularis i Corchorus olitorius), indijska konoplja ili
kudjelja koja se mnogo izvozi, osobito u Englesku i Sjev. Ameriku, upotrebljava za izradbu vrstog platna
za jedra, uad i si.
Juturaa starorimska nimfa jednoga izvora u Laciju, sestra italskog vojsko-

646

juzuk
voe Turna, glavnog Enejinog neprijatelja
juvancije (lat. juvare pomagati, juvantia) mn. med. sredstva za pojaavanje lijekova, sastojci koji se mijeaju
u lijekove da bi im se pojaalo djelovanje
juveli (niz. juweel) mn. v. juvel
juvelir (niz. juweellier) trgovac dragim
kamenjem ili nakitom; majstor u izraivanju predmeta od dragog kamenja i nakita, zlatar
Juvenal, Decim Junije starorimski ,
knjievnik (55130), jedan od svjetski najpoznatijih satiriara
juvenilan (lat. juvenilis) mladenaki;
juvenilnavoda geol. voda u unutranjosti Zemlje koja nastaje od vodene
pare
juvenilitet (lat. juvenilitas) mladost,
mladenatvo, mladenaka nezrelost
juvenilizam (lat. iuvenis mladi) med.
pojava mladenakog izgleda kod starijih osoba
Juventus (lat.) starorimska boica mladosti
juzbaa (tur. yuz sto) voj. zapovjednik
nad stotinom vojnika
juzuk (tur.) prsten

K
K, k petnaesto slovo hrvatske latinice
K kem. kratica za kalij
k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska
biljka iji list ene na Istoku koriste
za bojenje noktiju i kose crvenkastonaranastom bojom
Kaba (ar. Ka'bah) duguljasto-etvrtasta,
12 m duga, 10 m iroka i 15 m visoka
zgrada u Meki koju je islamski svijet
oduvijek smatrao svetinjom, a sam
Muhamed proglasio sreditem islamske vjere i ciljem hodoasnika (hadija); u jugoistonom dijelu zgrade
nalazi se uzidan sveti "crni kamen"
(hadar) to ga poboni posjetitelji s
najveim potovanjem dodiruju i ljube
kabala (fr. cabale, hebr. kabbalah) idovsko tajno vjersko i filozofsko nauavanje iji je temelj istonjako nauavanje o emanaciji; vjetina openja s duhovima; tumaenje tajanstvenih znakova; pren. tajna udruga; sporazum potajno napravljen radi postignua nekog runog cilja;
spletka
kabalero (p. caballero) vitez, plemi;
gospodin
kabaleta (tal. cabaletta) glaz. posebno
ugodan i milozvuan umetak u veim glazbenim djelima, u ariji ili kavatini talijanskih opera
kabalist (fr. cabale) idovski uitelj i
poznavatelj idovskih tajnih nauavanja
kabalistiki (fr. cabalistique) tajanstven, nerazumljiv, zagonetan, mra-

an; koji pripada idovskoj predaji,

koji je u vezi sa idovskom predajom; usp. kabala
kabalistika (hebr. kabbala) tobonje
openje s duhovima; tajno nauavanje, magijska vjetina
kabardinci mn. rasa erkeskih konja
iz pokrajine Kabarde na sjevernoj
strani Kavkaza
kabaret (fr. cabaret, ar. hamarat) gostionica, krma; malo zabavno kazalite
kabel (fr. cable, engl. cable, lat. caplum,
lat. capere hvatati, uhvatiti) debelo
ue, pokriveno zatitnim omotaem,
za vezanje laa, viseih mostova itd.;
ue od bakrene ice, izolirano gumom
i gutaperkom, izvana zatieno kovinom, slui kao vodi elektrine
struje kod podzemnih i podmorskih
telegrafa, telefona i dr.
kabildo (p. cabildo, lat. capitulum)
mjesto gdje redovnici dre skuptinu, kaptol; opinska sudnica; vijenica, senat u junoamerikim republikama
Kabili (ar.) mn. ime mnogobrojnih sjevernoafrikih plemena, Berberi
kabina (fr. cabine, engl. cabin) sobica
na brodu ili zrakoplovu; sobica u kupaonici; sobica za telefon
kabinet (fr. cabinet) mala soba, sporedna sobica; u vladarskim dvorovima:
soba za stanovanje i soba za povjerljiva vijeanja i rad; ured, kancelarija; vlada, tj. lanovi ministarskog
vijea; osoblje ureda ministara, pred-

kabir

648

sjednika parlamenta i si.; zbirka uila (u kolama); soba u kojoj su izloene rijetkosti, osobito umjetniki
predmeti; ormar s brojkama; nunik;
kabinetsko pitanje pitanje o ijem rjeenju ovisi opstanak nekog kabineta
(vlade); kabinetski rat rat koji se vodi
iz dinastikih razloga; kabinetsko pismo pismo nekog suverena bez ministrovog supotpisa; kabinetsko vino
skupocjeno vino
kabir (ar.) voa putnika kroz pustinju
kablirati (fr. cabler) telefonirati ili telegrafirati podzemnom ili podmorskom
icom; sukati, upredati ue, praviti
kablove
kablogram (gr. cable, gr. gramma slovo) brzojavka poslana podzemnom ili
podmorskom icom (kablom)
kaboon (fr. cabochon) dragulj nebruen, ili bruen samo prema svom prirodnom obliku, osobito rubin
kaboten (fr. cabotin) putujui glumac;
lo glumac; komedija; ovjek koji se
ponaa kao glumac
kabotinirati (fr. cabotiner) ivjeti ivotom putujueg glumca: loe glumiti;
ponaati se kao glumac
kabriolet (fr. cabriolet) laka dvokolica
sa dva sjedala; vrsta automobila s
preklopnim krovom
kabuja (p. cabuya) vrsta junoamerike konoplje
kacik (p. cacique) haianska rije kojom se naziva poglavica divljih indijanskih plemena u Srednjoj Americi, Meksiku i Guatemali
kacjola (tal.) lica zaimaa
kacnjamer (njem. Katze maka, Jammer bijeda, nevolja, alost) stanje nakon pijanstva, mamurluk
kaa (tal. caccia lov) glaz. lovaka glazba s rogovima
kakavalj (tal. caciocavallo) vrsta masnog ovjeg i kravljeg sira
kaket (fr. casquette, ta', caschetto) kapa sa titnikom; asnika kapa

kadeti
kaua (p. cachucha) andaluzijski ples
s kastanjetama
kaul (tal. cazzuola) veliki kotao
kaua (rus.) tip ruskog viecijevnog raketnog bacaa
kadar (fr. cadre, lat. quadrum etvorokut) 1. voj. skupina (zbor) asnika i
doasnika u jednoj vojnoj jedinici;
stalni kadar voj. mirnodopska vojna
sila neke drave, vojnici koji su na
odsluenju svog zakonom propisanog
roka; 2. slubenitvo, inovnitvo, svi
slubenici (ili: inovnici) neke ustanove; 3. struni kadrovi struni ljudi
za pojedine djelatnosti u drutvenom
i dravnom ivotu
kadaver (lat. cadaver) leina, mrtvac,
mrtvo tijelo
kadaverozan (lat. cadaverosus) mrtvaki, leinski
kadenca (tal. cadenza, lat. cadentia)
odmor na posljednjem, naglaenom
slogu (stiha, reenice); ritam; kretanje po taktu; glaz. zavrni ton, sputanje glasa na zavretku (pjesme);
zavretak jednog reda akorada; u
plesu: takt
kadencirati (fr. cadencer) uskladiti, odmjeriti po taktu, npr. korake pri plesu
kadentan (lat. cadens, cadere padati,
pasti) koji pada, koji je u padu, koji
tone, koji se sputa
kadet (fr. cadet, lat. caput) uenik, pitomac, gojenac vojne akademije, asniki pripravnik; mlai sin, sin mezimac (osobito u plemikim obiteljima)
koji se sprema za vojnu slubu
kadeta (fr. cadette) kamena ploa (za
poploavanje); kratak biljarski tap
kadeti mn. lanovi nekadanje ruske
stranke "konstitucionalnih demokrata" koji su svoj program temeljili na
ustavnim slobodama, vjerskoj snoljivosti, slobodi tiska, ravnopravnosti Zidova i agrarnoj reformi; voa
stranke bio je P. Miljukov

kadi
kadi (fr. cadis, engl. caddis) trg. fina
naborana vunena tkanina
kadi (hebr. kaddicsh) idovska molitva
za mrtve
kadmij (gr. kadmia) kem. element,
atomska teina 112,41, redni broj 48,
znak Cd, cinku shna kovina, plavkastobijelog sjaja, upotrebljava se u
zubarskoj tehnici, kao materijal za
elektrode itd.; spojen sa sumporom
daje utu slikarsku boju
Kadmo mit. starogrki junak, osniva
grada Tebe
kado (hebr. kadosch) v. kadi
kadran (fr. cadran) brojanik, ploa s
brojkama na satu; sunani sat; astr.
sprava za mjerenje Suneve visine
kadrila (fr. quadrille) 1. etvorka, poznati francuski ples s etiri para plesaa; 2. viteka igra koju izvode etiri
odreda konjanika; 3. vrsta kartake
igre uetvero (kod lombra)
kaduceus (lat. caduceus) mit. Merkurov tap (sa dva krila na vrhu, obavijen dvjema zmijama ije glave dopiru do ispod krila), simbol trgovine;
glasnika palica, poklisarski (ili:
heroldski) tap, tap mira
kaducirati (lat. caducus sklon padu;
pao) proglasiti propalim, uiniti nevaeim, ponitenim; kaducirano
imanje prav. imanje bez nasljednika
koje zbog toga treba postati dravno
vlasnitvo
kaducitet (lat. caducitas) sklonost padu, tronost, dotrajalost; nevaenje;
pren. prolaznost
kafilerija (njem. Kaffillerei) ustanova
u kojoj se unitavaju leine ubijenih
i uginulih ivotinja (njemaki izraz
iz 17. st.)
kafkizam knjievni smjer koji slijedi
ideje austrijskog knjievnika Franza Kafke (18831924) koji je u svojim djelima ukazivao na apsurdnost
ljudske egzistencije
kahal (hebr.) v. kagal

649

kajita
kaheksija (gr. kachexia loe tjelesno
stanje, kakos lo, exis stanje, svojstvo) med. slabo stanje zdravlja, lo
izgled, oronulost, kao posljedica tekih kroninih bolesti (sifilisa, tuberkuloze, raka i dr.); kahektika
kahektian (gr. kakos lo, slab, exis
stanje, svojstvo) med. slab, tuberkulozan, iscrpljen boleu
kahektika (gr. kakos lo, exis stanje,
svojstvo) med. v. kaheksija
Kain (hebr. Kajin) prema Bibliji, stariji
sin Adama i Eve (Post 4.), ubojica
svoga brata Abela, te ga je Bog zbog
toga igosao (Kainov ig)
kainka-korijen farm. korijen meksike i antilske biljke (lat. chiococca racemosa) iz porodice broeva, upotrebljava se kao lijek protiv zmijskog
ugriza i vodene bolesti
kajak port, amac s posebno prilagoenim dvostrukim veslom te s jednim
ili dva veslaa, podrijetlom s Grenlanda, slui za vonju po planinskim
rijekama, preko slapova i brzaca, izrauje se od gume ili neprobojnog
platna, moe se lako sloiti i nositi
na leima
kajalit (tur. kaj a cement, gr. lithos kamen) umjetna kamena masa od magnezija-cementa, upotrebljava se za
izradbu stolnih kamenih ploa i dr.
kajen (fr. cayenne) najbolja boja u vistu;
trg. vrsta polusvilene ljetne tkanine
s prugama
kajenski papar vrlo ljut zain, slian
papru (prema gradu Cayenne, Francuska Gijana)
kajeput (malaj.) bot. vrsta biljke mirte
u Indoneziji i Australiji; od mladica
se dobiva ulje koje ublauje bolove
kajhustn (njem. keuchen zasopiti se,
hripati, Husten kaalj) "magarei"
kaalj, hripavac
kajita (niz. kajuit, ved. kajuta) pom.
soba za stanovanje na lai

kajla
kajla (njem. Keil) klin; pren. neznalica,
nespretnjakovi; podmetanje
kajmakani (ind.) vrsta finog indijskog
platna
kajt (tur. kajyt) upis; biljeka; zapis
kajzer (lat. Kaiser, lat. Caesar) car, osobito bivi njemaki car Vilim II.
kajzerinit (njem. Kaiserschnitt "carski
rez") med. v. sectio caesarea
kajzerizam (njem. Kaiser car) sustav
unutarnje (to bolje naoruanje i jaka
vojna organizacija), a poglavito vanjske imperijalistike ("Drang nach Osten") politike koju je poglavito provodio njemaki car Vilim II.
kakadu (malaj. kakatua) zool. vrsta
bijelih papiga s uspravnim uperkom
(kukmom), ivi u Australiji i na ind.
otocima
kakao (meks, kakauati, lat. theobroma
cacao) bot. drvo koje raste u tropskoj
Americi i Indiji, s plodom slinim
krastavcu u kojem ima mnogo sjemena, veliine zrna graha; od sjemenja se prenjem priprema kakaoprah, okolada, mast i kakao-maslac
od kojega se prave razne vrste pomada, cerati i fini sapuni
kakesteza (gr. kakos zao, lo, aisthesis
osjeaj) med. bolestan i nelagodan
osjeaj
kaki (perz.) tkanina zemljane boje od
koje se prave tropske odore
kakistokracija (gr. kakos lo, kakistos
najgori, krateo vladam) vladavina
najgorih; supr. aristokracija
kako- (gr. kakos lo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lo, nepravilan, pogrean
kakodemon (gr. kako-daimon) zao
duh; pren. siromaak, ubogi vrag
kakodemonija (gr. kakodaimonia) ludilo, bjesnilo, nesrea, nevolja, ubogost
kakodil (gr. kakos) kem. bezbojna,
runa mirisa i otrovna tekuina, na
zraku gori, radikal koji se sastoji od

650

kakoknem(os)
ugljika, vodika i arsena, njegovi su
oksidi alkarzin ili kakodil-oksid i alkargen ili kakodilna kiselina
kakodoksija (gr. kakodoxia) loe miljenje, zao glas
kakoet (gr. kakoethes loeg karaktera)
med. neizljeiva bolest, npr. rak;
pren. neodoljiva strast, osobito za pisanjem (po jednom Juvenalovom izrazu)
kakofil (gr. kakos, filos) prijatelj zla,
ovjek odan zlu, zao ovjek
kakofonian (gr. kakos, foneo zvuim)
neskladan, neblagozvuan
kakofonija (gr. kakos, foneo zvuim)
neskladnost zvukova, disharmonija;
gram. lo izgovor, neblagozvunost;
supr. eufonija
kakofrazija (gr. kakos, frazein govoriti, kazivati) med. mucanje, loe govorenje, teko govorenje
kakogalaktija (gr. kakos, gala mlijeko) med. lo sastav mlijeka
kakogamija (gr. kakos, gameo enim
se, udajem se) lo brak, loa (ih: nezakonita) enidba (ih: udaja)
kakografija (gr. kakografia) runo
pisanje, loe pisanje, posebice ono koje nije u skladu s pravopisom
kakohilija (gr. kakos, chylos sok) med.
lo sastav (ih: pokvarenost) mlijenog
i hranjivog soka uope
kakohimija (gr. kakos, chemeia kemija) med. loe rastapanje hrane u
elucu, stvaranje nezdravih sokova,
slaba probava hrane, loa probava
hrane
kakoholian (gr. kakos, chole u)
med. bolestan od ui; koji je nastao
kao posljedica bolesti ui
kakoholija (gr. kakos, chole u, cholos u) med. bolest ui, pokvarenost ui
kakohreja (gr. kakos, chroia boja koe)
med. lo izgled, bolesna boja koe
kakoknem(os) (gr. kakos, kneme goljenica, hst) anat. ovjek tankih, sla-

kakokracija
bih listova (stranjeg, mesnatog dijela goljenice)
kakokracija (gr. kakos, kratia vladanje, upravljanje) loe, nezakonito vladanje ili upravljanje
kakolekseterije (gr. kakos lo, alexo
branim) med. sredstva i lijekovi koji
slue za poboljanje i jaanje tjelesnih sokova
kakologija (gr. kakologia) zao govor,
grdnja; gram. pogrean govor, lo govor
kakometar (gr. kakos, metron) fiz. instrument za mjerenje zagaenosti
zraka; usp. eudiometar
kakomorfija (gr. kakos, morfe oblik)
nakaznost organskih dijelova tijela
kakomorfoza (gr. kakos, morfosis uoblienje, oblik) v. kakomorfija
kakonihija (gr. kakos, onyx nokat,
gen. onychos) med. lo sastav (ih: bolest) noktiju
kakopatija (gr. kako-pathia) nevolja,
munina, zlovolja, loe raspoloenje
kakopragija (gr. kako-pragia nezgoda,
nesrea) med. slabost utrobe, poremeaj u radu probavnih organa
kakorahitis (gr. kakos, rachis kraljenica, kima) med. iskrivljenost kraljenice (kime)
kakosfiksija (gr. kakosfyxia) med. nepravilan puls
kakosinteton (gr. kakos, syntheton
sloeno, sloenica) gram. pogreno,
nepravilno sastavljena rije
kakositija (gr. kako-sitos) med. odvratnost prema jelima, gadljivost na
jela
kakospermazija (gr. kakos, sperma
sjeme) med. lo sastav sjemena
kakosplanhnija (gr. kakos, splanchnon utroba) med. poremeenost
utrobe i, kao posljedica toga, loa probava
kakostomah(us) (gr. kakos, stomachos eludac) med. ovjek slaba eluca

651

kalamank
kakostomija (gr. kakos, stoma usta)
lo izgovor, nepravilan izgovor
kakotimija (gr. kakothymia) med. neraspoloenje, zlovolja, utuenost; ludilo s pojaanom bjesnoom
kakotrihija (gr. kakos, thrix, trichos
vlas, dlaka, kosa) med. prorijeenost
kose, bolesno stanje kose
kakotrofija (gr. kakos, trofeia prehrana, hranjenje) med. loa (ili: nedovoljna) prehrana (djece)
kakoza (gr. kakosis) med. pogoranje,
loe (ili: bolesno) tjelesno stanje
kakozel(os) (gr. kakos, zelos revnost,
nagon, tenja) nespretan (ili: zlosretan) oponaatelj
kakozelija (gr. kakozelia) pogreno povoenje za kim, glupo oponaanje;
oponaanje neega loeg
kakozelon (gr. kakos, zeloo oponaam)
neukusnost u oponaanju loih uzora
kakozmija (gr. kakos, osme miris) ruan (ili: lo, neugodan, nezdrav) miris, smrad
kaktus (gr. kaktos) bot. junoamerika
zelena i mesnata bodljikava biljka
kala-azar (ind.) med. crna groznica (bolest podrijetlom iz Indije, u Europi
rijetka; simptomi: tamne mrlje po cijelom tijelu, vrlo visoka temperatura, poveane slezena i jetra i dr..)
kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski)
eir sa irokim obodom kakav su
nosili stanovnici Kalabrije, pokrajine u junoj Italiji, znak republikanstva
kalada (fr. calade, tal. calare) port, obronak, padina na konjskim trkalitima
kalafatirati v. kalfatirati
kalamajka (slav.) ivahan narodni ples
karpatskih Slavena u 2/4 taktu (nazvan po gradu Kolomeji)
kalamank (engl. calamanco, fr. calmande) vrsta prugaste vunene tkanine,
najprije izraivane u Brabantu, sa
sjajnim licem

kalambur
kalambur (fr. calembour) dosjetka, igra
rijei koja se sastoji u uporabi rijei
s dvostrukim znaenjem, npr. "Tu
nek plijen vranom vranu stoji" (Ivan
Maurani)
kalamir 1. zidarski visak; 2. daica po
kojoj se kroji koa
kalamitet (lat. calamitas) bijeda, nevolja, nesrea; teta, gubitak, propast; poraz; kalamiteti nesretni sluajevi
kalamus (lat. calamus, gr. kalamos)
trska; pero za pisanje od trske; lapsus calami it. lapsus kalami (lat.)
pogreka pri pisanju; usp. kalem
kalanov (mad. koloncz) ukrasno remenje na konjskoj ormi, kianka
kalandar (fr. calandre, lat. cylindrus)
stroj s nizom valjaka; slui za glaanje (satiniranje), tj. za davanje vee
tvrdoe, sjaja i glatkoe tkaninama,
papiru, koi i dr.
kalandrirati (fr. calandrer) putati tkanine, papir, kou i dr. kroz kalandar
da bi im se na taj nain dala vea
tvrdoa, sjajnost i glatkoa
kalanka (tal. calanca, fr. calencar) vrsta
istonoindijskih pamunih tkanina
sa arama, uzorcima
kalcedon (gr. Kalchedon) min. mlijeni
kamen, vrsta poludragulja (nazvan
po maloazijskom gradu Kalhedonu)
kalcedoniks (gr. Kalchedon, onyx nokat) min. mlijeni kamen sa smeim,
bijelim i sivim prugama
kalceta (tal. calzetta) arapa
kalcidi (lat. calx, calcis) mn. vapnena
tijela
kalciferan (lat. calx vapno, fero nosim)
vapnen, koji ima u sebi vapna
kalcij (lat. calcium, calx vapnenac) kem.
element, atomska teina 40,08, redni
broj 20, znak Ca, metalna podloga
vapnene zemlje; kovina bijelosjajne
boje, nudan sastavni dio organizma,
osobito kostura

652

kaleidoskop
kalcinabilan (lat. calcinabilis) pretvorljiv u vapno, koji se moe pretvoriti
u vapno
kalcinabilitet (lat. calcinabilitas) pretvorljivost u vapno
kalcinacija (lat. calcinatio, calx vapno)
ovapnjenje, pretvaranje u vapno
kalcinirati (lat. calcinare) pretvarati,
pretvoriti u vapno; kem. kisik spojiti
s kovinama, = oksidirati
kalcinozan (lat. calcinosus) vapnen, koji ima u sebi vapna
kalcit (lat.calx vapnenac, vapno) min.
prirodan kristaliziran romboedarski
kalcijev karbonat (CaC03)
kalcitrantan (lat. calcitrans) koji se
opire, koji se suprotstavlja
kalo (tal. calcio) nogomet
Kaldejci (gr. Chaldeoi) semitsko pleme
koje je prije 1000 i vie godina pr. n.
e. provalilo iz ist. Arabije u Babilon
i dalo mu ime Kaldeja; oni su stalno
vladali Babilonom gdje su postali
posebni sveeniki red, odlikovah su
se astronomskim znanjem, astrologijom i vjetinom tumaenja snova;
kaldejski jezik jezik srodan hebrejskom kojim su od babilonskog suanjstva govorili Zidovi
kale (tur.) tvrava (rije koja se esto
nalazi na poetku ili zavretku imena mjesta, osobito mjesta koja se nalaze na obalama Crnog mora)
kalefacijencije (lat. calefacientia) mn.
sredstva za zagrijavanje
kalefaktor (lat. calefactor) loa; sluga,
posluitelj; ulizica; kalfaktor
kaleidofon (gr. kalos lijep, eidos oblik,
fone zvuk, ton) fiz. naprava pomou
koje se mogu vidjeti titraji potrebni
za proizvoenje tonova; foniki kaleidoskop
kaleidoskop (gr. kalos lijep, eidos oblik, skopein gledati, promatrati) fiz.
optika naprava koja se sastoji od
jedne cijevi u kojoj se nalazi obino
est ravnih zrcala; kod okretanja ci-

kal

jevi raznobojna stakalca, kamenii

ili papirii, koji se nalaze medu zrcalima, stvaraju u njima lijepe simetrine uzorke i are
kalem (gr. kalamos) 1. zailjena trska
za pisanje na Istoku; 2. mladica, cijep
kalendar (lat. calendarium, lat. calendae) prvobitno, kod Rimljana: knjiga
u koju su se unosili porezi primljeni
o kalendama; kasnije: prihod koji se
od toga poreza dobivao; u novije vrijeme: godinjak, tj. knjiga s podjelom godine na mjesece (12), tjedne
(52) i dane (365), s oznaenimm blagdanima i praznicima
kalendariograf (lat. calendarium, gr.
grafo piem) pisac (ili: sastavlja, ili:
izdava) kalendara
kalendariografija (lat. calendarium,
gr. grafia) upute o sastavljanju kalendara, sastavljanje kalendara
kalende (lat. calendae) mn. kod Rimljana: prvi dan svakoga mjeseca; ad
calendas graecas it. ad kalendas
grekas (lat.) na sveto nigdaijevo, tj.
nikada
kaleologija (gr. kalos lijep, logia) znanost o lijepom; usp. kalilogija
kalea (fr. caleche, od njem. Kalesche
od e. kolesa, slavenskog kola: kota) polufijaker, otvorena putnika
kola
kaleta (tal. caletta) kod briljanata: bruena povrina koja zatupljuje donju
piramidu
Kalevala (fin. Kalevvala) "zemlja Kaleva", tj. Finska; naziv starog finskog
narodnog epa, s oko 23 tisue aliterirajuih stihova, stoljeima se ouvao
u usmenoj narodnoj predaji; prvi put
objavljen 1835.
kale (lat. calix) metalna aa osobita
oblika (s jednim stalkom) koja se
upotrebljava pri katolikom bogosluju
kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor

653

kali

kalfataa (fr. calfatage) zaepljivanje

kuinom i smolom spojeva, rupa ili
pukotina na ladi, amcu, prozorima
ili vratima
kalfatirati (fr. calfater) zaepljivati spojeve na brodu, amcu (ih: ispucaloj,
rastoenoj lai) kuinom i smolom,
kalavatiti
kalibar (fr. calibre, tal. calibro, lat. qua
libra) voj. promjer upljine kod vatrenog oruja; promjer metka, zrna;
veliina i teina topovskog metka;
pren. vrijednost, valjanost, vanost;
kalup, uzorak: vrsta, kov, soj
kaliblefaron (gr. kallos ljepota, blefaron ona vjeda) sredstvo za uljepavanje trepavica
kalibrirati (fr. calibrer) prilagoditi prema odreenoj mjeri (kalibru), odrediti promjer cijevi, zrna (puanog,
topovskog), izmjeriti kalibar
kalicifloran (lat. calix, gen. calicis aa,
stoac, florere cvjetati) bot. aiast,
koji ima aku
kaliciforman (lat. calix aa, forma oblik) bot. aiast, u obliku ake
kaliak (lat. calix aa) udubina na horizontalnoj plohi konjskog zuba, prema kojoj se odreuje starost konja
kalie (p. caliche) prirodna rudna
smjesa natrijeva nitrata, Glauberove
soli, gorke soli, a ponegdje i gvana
kalidan (lat. calidus) topao, vru, vreo
kaliditet (lat. caliditas) toplina, vrelina;
koliina topline
kalidukt (calidus topao, ducere voditi)
vodi topline, cijev koja vodi toplinu
(kod centralnog grijanja)
kaliestetika (gr. kallos ljepota, aisthanomai osjeam, zamjeujem) znanost
o osjeaju lijepoga, ispitivanje i prouavanje onoga to je u lijepom dopadljivo
kalif (ar. hhalif) zastupnik, nasljednik
(titula islamskih vladara koji, smatrajui se zakonitim Muhamedovim
nasljednicima, stoje na elu islama;

kaliat

u poetku su kalifi bili birani i stanovali u Medini, kasnije u Damasku,

Bagdadu, Kairu i, na posljetku, u Carigradu gdje su svi turski sultani bili
ujedno i kalifi; u oujku 1924. kalifat
je ukinula narodna skuptina u Angori)
kalifat (ar. hhalifah) dostojanstvo (ili:
vlast) kalife
kalifonija (gr. kalos lijep, fone glas)
ljepota glasa
kalifornij (lat. californium) kem. element (transuran), otkriven 1950.,
redni broj 98, znak Cf
kaligraf (gr. kalligrafeo lijepo piem)
onaj koji ima lijep rukopis, strunjak
u lijepom pisanju, krasnopisac
kaligrafija (gr. kalligrafia) lijepo pisanje, vjetina lijepog pisanja, krasnopis
kalij (ar. kali, kalaj) kem. element,
atomska teina 39,10, redni broj 19,
znak K, srebrnobijela, jako sjajna
kovina, tali se na 62 C, mekana skoro kao vosak, na zraku brzo potamni,
jer naglo oksidira (stoga se ne moe
na zraku ni odrati u istom stanju;
odrava se u tekuinama bez kisika,
npr. u petroleju)
kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno:
katun; fina pamuna tkanina, platno, posebice za uvezivanje knjiga
(potjee iz Kalkute, po emu je i dobila ime)
kalikstinci (lat. calix) mn. pripadnici
jedne stranke husita u XV. st. (pristae Jana Husa) iji su lanovi zahtijevali prieivanje i kruhom i vinom (sub utraque specie, pod obje
prilike)
Kalila i Dimna zbirka indijskih basana
(46 st.)
kalilogija (gr. kallilogia) govornika
vjetina, rjeitost; znanost o lijepom
kaliologija (gr. kalia gnijezdo, logia)
prouavanje ptijih gnijezda

654

kali

Kaliopa (gr. Kalli-ope) mit. "miloglasna", jedna od devet muza (deveta po

redu i najstarija), zatitnica epskog
pjesnitva, filozofije i retorike; usp.
muza
kalipedija (gr. kalli-pais koji ima lijepu djecu; lijepo dijete) silna elja
trudnice da rodi lijepo dijete
kalipter (gr. kalypto pokrivam) med.
poklopac, korice
kalirati (tal. calare, gr. chalao poputam, labavim) 1. trg. ne imati potrebnu teinu, gubiti (ih: izgubiti) na teini zbog suenja i dr.; 2. pom. spustiti, sputati jedra
kalistenija (gr. kallos ljepota, sthenos
jaina, snaga) tjelovjeba radi jaanja
i ljepote, osobito kod mladih devojaka
kalitehnika (gr. kallos ljepota, technike otisak) fotografski postupak pri
izradbi zagasitih kopija iz ferioksalata i srebrnog nitrata
kalk (fr. calque) toan precrt kroz proziran papir; lingv. rije ih izraz napravljen obinim kopiranjem naina
na koji su odgovarajuu rije ili izraz
napravili u nekom stranom jeziku,
npr. "samostalan" je kalk njem. rijei
"selbststandig", "kolodvor" "Bahnhof', "veleizdaja" Hochverrat itd.;
mn. slijepo, potpuno oponaanje, obina krivotvorina
kalkaneum (lat. calcaneum os) anat.
petna kost, petnjaa
kalkant (lat. calcare gaziti, calcans)
onaj to gazi mjehove na orguljama
kalkarija (lat. calcarius vapneni, calx
vapnenac, vapno) vapnena zemlja,
zemlja u kojoj ima vapna, vapno
kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi
mjehove na orguljama; kalkant
kalkatura (lat. calcatura) gaenje, gnjeenje, tijetenje (groa)
kalkaa (fr. calquage) precrtavanje kroz
prozirni papir; krivotvorenje
kalkil (fr. calcul) trg. raun, obraun,
predraun

kalkirati

kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz

prozirni papir); slijepo oponaati; usp.
kalk
kalkje (lat. calquier) vrsta istonoindijske atlasne tkanine
kalks (lat. calx) 1. min. vapno; vapnenac; 2. anat. peta
kalkulacija (lat. calculatio) izraunavanje, proraunavanje; predraun,
proraun
kalkulator (lat. calculus raun) elektroniko pomagalo za raunanje
kalkulatura (lat. calculus raun) raunanje; proraunavanje, obraunavanje; mjesto (ili: soba, odjel) gdje se
vre obrauni i si.
kalkulirati (lat. calculare) raunati, izraunati, proraunati, proraunavati, obraunavati, obraunati; pren.
odmjeriti, odmjeravati
kalkulozan (lat. calculosus, calx vapnenac) med. koji ima kamenac (u mokranom mjehuru, u bubregu); geol.
kamenit
kalkulus (lat. calx vapnenac, calculus
kamiak, kameni) kamiak, kamen
za raunanje (usp. kalkil); med. kamenac u mokranom mjehuru ili u
bubrezima
kalma (tal. calma) tiina, vrijeme bez
vjetra; kalmen ili pojas kalma podruje u blizini ekvatora gdje nikada
ne pue vjetar
kalmank (engl. calamanco) v. kalamank
kalmantan (fr. calmant) stiavajui,
koji stiava, uminjavajui, koji uminjava, ublaavajui, koji umiruje, koji
ublaava (npr. bol)
Kalmici (tatar.) mn. "otpadnici", mongolsko pleme koje ivi u unutranjosti Azije nomadskim ivotom
kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog
sukna, nazvana po tome to Kalmici
nose ogrtae od slinog sukna
kalo (tal. calare gubiti, calo) trg. 1. gubitak, manjak u teini neke robe zbog

655

kalorija

suenja, preradbe i dr.; 2. naknada

za takav gubitak; usp. kalirati 1.
kalobiotika (gr. kalos lijep, bios ivot)
vjetina lijepog, tj. razumnog ivljenja, vjetina shvaanja ivota tako
da ga ovjek moe smatrati sreom
kaloderma (gr. kalos lijep, erma koa) kozmetiko sredstvo za njegu koe (pravi se od elatine, meda, glicerina, vode i parfema)
kalodont (gr. kalos lijep, odus gen.
odontos zub) pasta za njegu zuba
kalokagatija (gr. kalos kai agathos
lijep i dobar) fil. udruenost onoga
to je lijepo s onim to je dobro, moralna ljepota i dobrota, moralan i
istodobno lijep nain ivota (moralni
ideal starih Grka)
kalologija (gr. kalos ljepota, logia)
nauavanje o lijepom
kalomel (gr. kalos lijep, melas crn)
kem., med. spoj ive i klora, Hg2Cl2,
upotrebljava se kao sredstvo za ienje, pri lijeenju sifilisa i nekih
vanjskih onih bolesti
kalometrija (gr. kalos lijep, metria
mi^ra, mjerilo) mjerenje ljepote; znanost o odreivanju stupnja ljepote
umjetnikih djela itd.
kalopistrija (gr. kallopizo ukraavam)
v. kalopizam
kalopizam (gr. kallopismos ukraavanje) vjetina uljepavanja i dotjerivanja, vjetina ukusnog odijevanja;
kalopistrija
kalor (lat. calor) toplina, ega; ar, vatra
kalorifer (fr. calorifere) vodi topline,
naprava za centralno grijanje, pe od
lijevanog eljeza; elektrina grijalica
kalorifikacija (lat. calorificatio) proizvoenje topline
kalorija (lat. calor toplina) fiz. jedinica
za mjerenje topline, tj. ona koliina
topline koja jednom kubinom centimetru (1 cm3) iste vode povisi temperaturu za jedan stupanj Celzijusov

kalorika
(1 C od 14,5 do 15,5), zvanagramkalorija (cal); tisuu puta vea koliina
topline zove se kilogramkalorija
(kcal); usp. mehaniki ekvivalent topline
kalorika (lat. calor toplina) fiz. znanost
o toplini
kalorimetar (lat. calor toplina, gr. metron) sprava za mjerenje topline
kalorimetrija (lat. calor toplina, gr.
metria mjera, mjerilo) mjerenje topline
kalorizirati (lat. calor) prevlaiti kovinu aluminijem
kalospintekromokrena (gr. kalos lijep, spinther iskra, chroma boja, krene izvor, vrelo) vodoskok koji, osvjetljavan raznim bojama, izgleda kao
da baca oko sebe raznobojne svjetlucave iskre
kalota (fr. calotte) istonjaka kapa,
kapica; okrugla sveenika kapica
koja pokriva samo tjeme (osobito kod
katolika); mat. odsjeak kugle: arhit.
plitki svod, tavanica s okruglim svodom
kalotip (gr. kalos lijep, typos otisak)
slika izraena putem kalotipije, tj.
fotografija
kalotipija (gr. kalos lijep, typos otisak)
izradba slika na kemijski pripremljenom papiru (izum engleskog kemiara H. Talbota); talbotipija, fotografija
kalozan (lat. callosus) uljevit, koji ima
debelu kou, koji ima uljeve, nauljan; pren. neosjetljiv, otupio, oguglao
kalozitet (lat. callositas) med. zadebljalost koe, otvrdnue koe, uljevitost; pren. neosjetljivost, oguglalost
kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsificiran
kaltgetelt (njem. kalt hladan, stellen
staviti) "postavljen na hladno", tj.
uklonjen s (visoka) poloaja, lien
utjecaja; kaltgemaht

656

kamarad
kaluer (gr. kalos lijep, geron starac)
pravosl. monah; redovnik, fratar (za
kat. redove)
kalumet (fr. calumet, lat. calamus) dugaka ukraena lula amerikih Indijanaca iz koje, pri pregovorima o
miru, svi pue dodajui je jedni drugima
kalumnija (lat. calumnia) v. kalumnijacija
kalumnijacija (lat. calumniatio) lana
optuba, kleveta, spletka, prijevara;
kalumnija
kalumnijant (lat. calumniari klevetati)
onaj koji lano optuuje, klevetnik,
spletkar
kalumniozan (lat. calumniosus) klevetniki, spletkarski
kalumnirati (lat. calumniari) lano optuivati, klevetati, spletkariti
kalus (lat. callus) ulj, oiljak, odebljala koa; kotana masa koja ponovno
spaja prelomljene kosti
Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria
lubanja) "brijeg lubanja", gubilite
koje je nekada bilo izvan Jeruzalema,
a sada je u samom Jeruzalemu i ima
najljepu palestinsku crkvu, = biblijska Golgota; u katolikim zemljama: brijeg s raspelom; pren. muenitvo, stradanje; usp. Golgota
kalvicij (lat. calvitium) elavo mjesto
kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veoma ukusnih jabuka
kalvinist pristaa Calvinovog nauavanja kalvinizma
kalvinizam nauavanje vjerskog reformatora Jeana Kalvina (15091564)
koje se od Lutherovog razlikuje po
nauavanju o priesti i predestinaciji
kalvitet (lat. calvitas) med. elavost
kalja (tur.) kuh. kiseo kupus sa suhim
mesom
kamarad (fr. camarade) prijatelj; kolski drug, drug po slubi

kamaraderija
kamaraderija (fr. camaraderie) prijateljstvo; drutvo za meusobno pomaganje, klika, koterija
kamarera (p. camarera, tal. cameriera) dvorska dama, komorkinja; poasna kraljiina dama
kamarero (p. camara soba, camarero)
sobar; komornik
kamarher (njem. Kammerherr) otmjeni
osobni sluga nekog vladara; upotrebljava se esto samo kao titula; kamerjunker
kamarila (p. camarilla, lat. camera)
"sobica"; dvorska klika, ua okolina
nekog vladara koja vri osjetan i negativan, ali neodgovoran utjecaj na
vladanje zemljom
kamarlengo (tal. camerlengo) sobar;
osobni tajnik
kamarologija (gr. kammaros rak, logia) znanost o rakovima
Kamasutra (sanskr.) najstarije struno
djelo o ljubavnoj vjetini; napisao ga
je, u prozi i stihovima, indijski mudrac Vatsyayana (45 st.)
kambijalno pravo mjenino pravo
kambijatura (tal. cambiatura) mjenini
raun; mijenjanje pote, talijanska
putnika pota
kambijirati (tal. cambiare) trg. baviti
se mjeninim poslovima
kambio (tal. cambio, lat. cambium) trg.
mjenica, mjenino pismo; mjenjanica
kambist (tal. cambio) trgovac mjenicama
kambiza (fr. cambuse) brodska kuhinja
kambrijska formacija geol. v. kambrijsko razdoblje
kambrijsko razdoblje geol. doba u razvoju Zemljine kore u kojem su nastali najstariji zemaljski slojevi u kojima su naeni pouzdani i mnogobrojni organski ostaci; naziv po imenu Cambria, keltskom nazivu za engleski Wales, gdje su ovi slojevi prvi
put proueni

657

kameracija
kambrik (engl. cambric) vrsta finog
tankog pamunog ili lanenog platna; usp. kamertuh
kameja (fr. camee, tal. cameo, cammeo,
lat. camaeus, ama, camma) rezan
kamen; osobito: rezan dragulj kod
kojega ispupena figura ima drukiju
boju nego osnova; takoer: slika u
jednoj boji, slika u kamenu
kamel (gr. kamelos) naprava za izdizanje plovnih objekata (laa, amaca i dr.) iznad vode
kameleon (gr. chamaileon) zool. vrsta
gutera, ivi u Africi, Australiji i Indiji, glavna mu je odlika sposobnost
(pomou pigmentskih stanica) mijenjanja svoje zelene boje; pren. prevrtljivac, prevrtljiv ovjek bez naela, onaj koji lako mijenja boju
kamelhar (lat. Kamelhaar) trg. devina
dlaka
kamelija (lat. camelia) bot. japanska
ili kineska rua, nazvana po tal. isusovcu G. Kamelu koji ju je 1639. pronaao na Filipinima i odatle prenio
u Europu
kamelopard (lat. camelopardalis) zool.
irafa
kamelot (fr. camelot) 1. glatka tkanina
od eljane vune, kostrijeti ih svile,
slina taftu; 2. ulini prodava igraaka; prodava novina u Parizu
kamera (lat. camera, gr. kamara soba)
vladarska soba, komora; fotografski
aparat
kamera opskura (lat. camera obscura)
fiz. "mrana komora", kutija koja ne
proputa svjetlo, iznutra crna, na
prednjoj strani ima otvor s optikim
staklima koja daju stvaran, obrnut i
umanjen lik vanjskog predmeta na
papiru, staklu itd. koji se nalazi u
fokusu lee (svaki fotografski aparat
je, zapravo, jedna ovakva komora)
kameracija (lat. cameratio) arhit. ispupenje, svod; zidanje na svod

kameralije
kameralije (lat. cameralia) mn. znanost
o dravnim financijama, znanost o
upravljanju dravnim prihodima i
rashodima; znanost o trgovini i privreivanju uope; kameralne znanosti
kameralist (lat. cameralia) financijski
strunjak u teorijskom ih praktinom
pogledu, onaj koji se bavi kameralnim znanostima
kameralistika (lat. cameralia) znanost
0 dravnim financijama i privredi
kameralizam (gr. kamara, lat. camera soba) ekonomska politika kojoj je
cilj podizanje nacionalne industrije,
poveanje izvoza, a smanjenje uvoza
radi aktivnosti vanjske trgovinske
bilance
kamerarijus (lat. camerarius) nadzornik blagajne, osobito papinski komornik (kardinal koji stoji na elu Apostolske komore)
kamerdiner (njem. Kammerdiener) sobar u otmjenim kuama, komornik
kamerirati (lat. camera) arhit. zasvoavati, zidati na svod
kamerjunker (njem. Kammeijunker) v.
kamerher
kamerton (lat. camera, tonus, gr. kamara, tonos) glaz. osnovica za ugaanje glazbenih instrumenata po meunarodnom sporazumu = 435 titraja
u jedinici vremena
kamertuh (njem. Kammertuch, fr. cambresine, engl. cambric) vrsta veoma
finog sukna, nazvanog po niz. gradu
Kammerichu ili Kambrayu; kambrik
kamfin (lat. camphora) kem. tvar koja
se pomou joda dobiva iz kamfora;
mjeavina terpentina i pirita
kamfor (lat. camphora, ar. kafur, sanskr. karpura) bijela smola kamforovog drveta, zapaljiva te jakog mirisa
1 okusa; upotrebljava se u proizvodnji
celuloida i eksploziva, a u medicini,
u alkoholnoj otopini (pirit-kamfor),
za masiranje kod reumatizma i neu-

658

kampanja
ralgije, osobito kod slabosti srca i
krvnih ila, upale plua i dr.
kamgarn (njem. Kamm-garn) tkanina
od eljane vune
kamilica (lat. Matricaria chamomilla)
bot. biljka s mirisnim cvjetnim glavicama iz porodice glavoika; koristi
se u medicini i kozmetici
kamin (gr. kaminos pe, lat. caminus)
pe, sobno ognjite
kaminirati (tal. camminare, fr. shemin)
kod maevanja: uzmiui pri borbi
nastojati da se protivnik navede na
otkrivanje
kamion (fr. camion) teretni automobil
kamizol (fr. camisole) haljetak, zobuni; kamiol
kamizol (fr. camisole, tal. camiciuola)
prsluk, zobun
kamomila v. kamilica
kampana (lat., tal. campana, fr. campane) zvono, crkveno zvono: arhit.
kapitel u obliku izvrnutog zvona na
korintskom stupu; bot. zvoni
kampaneta (tal. campanetta) glaz. zvonjenje
kampanile (tal. campanile) zvonik, toranj koji je izgraen bez veze sa zgradom crkve
kampanologija (lat. campana, gr. logia) znanje o zvonima, znanje o lijevanju zvona
kampanula (lat. campanula) bot. zvoni
kampanularije (lat. campanularia)
mn. zool. koralji zvonolikog obhka
kampanja (fr. campagne, tal. campagna, lat. campus polje, campaneus
poljski) 1. poljsko dobro; selo; 2. pren.
voj. vojni pohod, rat, ratovanje; 3.
borba za ili protiv (koga ih ega, osobito putem tiska); 4. svi radovi kojima se priprema ostvarenje nekog socijalno-politikog zadatka, npr. izborna kampanja; 5. doba odreenog rada u godini, sezona radova na neemu, npr. kampanja eerne repe itd.

kamparijus
kamparijus (lat. camparius) poljar, uvar polja
kampelogija (gr. kampe krivulja, logia) znanost o krivuljama
kampemetar (gr. kampe krivulja, metron mjera) sprava za mjerenje krivulja
Kampf und das Dasein it. kampf und
das dazajn (njem.) fil. pojam borba
za ivot
kampilogramika (gr. kampylos kos,
zakrivljen, gramma crta, linija) znanost o krivuljama i njihovim veliinama
kampirati (fr. camper) logorovati; ulogoriti se; pren. privremeno se smjestiti, privremeno stanovati
kamuflaa (fr. camouflage) preruavanje; voj. bojenje ratnog materijala
tako da se ne razlikuje od okolia u
kojem se nalazi; pren. zavaravanje
(traga i si.)
kamuflirati (fr. camoufler) preruiti,
preruavati; voj. obojiti (ili: pokriti)
ratni materijal tako da se ne razlikuje od okolia u kojem se nalazi;
zavarati, zavaravati (trag i si.)
kan (tur.-tatar.) turska sultanova titula;
knez, vladar, gospodar, osobito kod
Tatara
kana (lat., tal. canna, fr. canne) 1. trska;
tap, palica
kana 2. v. kna
Kanaan staroegipatski naziv za podruje od rijeke Jordana prema zapadu
do obala Sredozemnog mora, tj. dananji Izrael; biblijska "Obeana
zemlja"
kanabin (gr. kannabis konoplja, lat.
cannabis) kem. alkoholni sastavni
dio indijske konoplje koji ima jako
narkotino djelovanje
kanabinomanija (gr. kannabis konoplja, mania strast) v. kanabizam
kanabis (gr. kannabis, lat. cannabis)
bot. konoplja

659

kancel
kanabizam (gr. kannabis konoplja) bolesni nagon za uivanjem haia;
usp. kanabin
kanadaris mn. polusvilene istono-indijske tkanine s crvenim i crnim prugama; vrsta francuskih tepiha
kanal (lat. canahs brazda, lijeb, canna
trska) umjetna rijeka, prokop; vodovod; morski tjesnac; cijev; pren. sredstvo, put i nain za postignue nekog
cilja; anat. ila; arhit. lijeb
kanaliti (lat. canna trska, cijev, gr. lithos kamen) mn. geol. cjevaste okamine jedne vrste biljki-ivotinja
kanalizacija (lat. canalistio) prokopavanje kanala, sustav kanala, poglavito podzemnih (u gradovima); mrea
podzemnih cijevi za odvoenje vode
i neistoe iz kua i naselja
kanalizirati (lat. canalisare) praviti kanal (ili: kanale), izvriti kanalizaciju;
pren. dati neemu odreen smjer,
uputiti neto odreenim tijekom
kanalja (tal. canaglia) nevaljalac, nitkov, hulja; olo, rulja
kanape (ar. kanabija, gr. kanopeion)
divan, sofa; kanape
kanarinac (tal. canarino, fr. canari)
zool. mala uta ptica pjevica, podrijetlom s Kanarskih otoka
kanaris (ind.) mn. ist.-ind. depni rupii od ute svile s bijelim tokama
Kanarska struja hladna morska struja u istonom dijelu Atlantskog oceana
kanaster (gr. kanastron koara od vrbovog prua, p. canastro) najfinija
vrsta venezuelskog duhana, pakiran
u koarice (p. canastro); duhan u
valjcima, nepreraen duhan; vrea
od ivotinjske koe za pakiranje robe
u Indiji
kanaus (perz.) vrsta fine perzijske svilene tkanine
kancel (lat. cancelli reetka, ograda)
propovjedaonica, govornica u katolikoj crkvi (zapravo prostor koji je

kancel-paragraf
ograen reetkama); usp. kancelarija
kancel-paragraf poznati 130 a) njemakog kaznenog zakona (donesen
1871. i 1876.) koji zabranjuje zloporabu sveenikog poloaja radi mijeanja u dravne poslove na nain
koji moe ugroziti javni mir i sigurnost (kazna do 2 godine zatvora)
kancelacija (lat. cancellatio) precrtavanje, ponitavanje nekog spisa, mjenice, priznanice i dr.; sudsko ponitenje nekog spisa, dokumenta
kancelar (lat. cancellarius) u sr. vijeku:
najvii dvorski slubenik, uvar dravnog peata i sastavlja javnih isprava; prvi dravnik (u Njemakoj
je prvi dobio titulu kancelara Bismarck)
kancelarija (lat. cancellaria, cencelli,
gen. cancellorum reetka, od cancellus rai, od cancer reetkasta ivotinja, tj. rak) prvobitno: prostor, soba
ili stol koji je reetkama odvojen;
danas: slubena soba za rad, ured,
uredske prostorije
kancelarijski format trg. srednje fini
papir za pisanje malog formata (33
x 42 cm)
kancelarijski jezik jezik kojim su
pisani slubeni spisi i povelje krajem srednjeg vijeka
kancelarijski stil krut, suhoparan i suvie formalistiki nain pisanja, kakvim se obino piu slubeni i uope
poslovni spisi
kancele (lat. cancelli) mn. reetke (ili:
pregrade) u nekim uredima (kancelarijama) izmeu slubenika i stranaka
(npr. u poti, bankama itd.)
kancelirati (lat. cancellare) pregraditi
reetkama; napisano precrtati, prebrisati, ponititi
kancelist (lat. cancelli) pisar, inovnik,
kancelarijski slubenik
kancer (lat. cancer) zool. rak; astr. Rak
(zvijee); med. rak (bolest)

660

Kandija
kanceracija (lat. cancer rak, canceratio) med. oticanje od raka, nastajanje raka
kancerin (lat. cancer rak) prah od rajih ljusaka
kanceroma (lat. cancer rak) med. oteklina od raka, rak
kancona (tal. canzona, p. cancion, lat.
canti) u romantinom pjesnitvu,
osobito kod Talijana, vrsta lirskih
pjesama s uzvienim sadrajem
(oda); npr. kod Petrarce
kanconeta (tal. canzonetta) glaz. pjesmica, mala pjesma; prvobitno: pjesmica u duhu narodne pjesme
kandelabar (lat. candelabrum svijenjak, candela svijea, votanica) bogato ukraen veliki svijenjak u obliku
stupa sa tri i vie ogranaka; veliki
svijenjak na javnim mjestima, osobito pred trgovima, zgradama itd.
kandelir (tal. candeliere) svijenjak
kandidan (lat. candidus) ist, bijel,
sjajan; iskren, estit; vedar, sretan,
veseo
kandidat (lat. candidatus "u bijelo obuen", jer su u starom Rimu oni koji
su se natjecali za neki poloaj bih,
za vrijeme izbora, u bijelo obueni)
onaj koji trai mjesto ili slubu;
pripravnik; onaj koji se sprema i radi
kako bi bio izabran za narodnog izaslanika, predsjednika republike, vladara i si.
kandidatura (lat. candidatura) natjecanje za neku slubu (ili: mjesto),
neki poloaj; usp. kandidat
kandidijaza (lat-gr.) gljivina bolest
uzrokovana gljivicom Candida albicans; zahvaa kou, sluznice i unutarnje organe
kandidirati (lat. candidatus) istaknuti
(ih: isticati) za kandidata; kandidirati se natjecati se, pojaviti se kao
natjecatelj za neku slubu, mjesta,
poloaj i dr.
Kandija (tal. Candia) Kreta

kandirati
kandirati (fr. candir) zaeeriti, posuti
eerom, prevui eerom; ueeriti;
kandirano voe ueereno voe
kandis (sanskr. khanda, fr. candis) proien, kristaliziran eer
kandizacija (fr. candi) prevlaenje (ili:
posipanje) eerom; kristaliziranje
eera
kanela (lat. canella, fr. cannelle) kora
od cimeta, cimet
kanelas (fr. cannelle) cimet prevuen
eerom
kanelirati (fr. canneler) iljebiti, izbrazdati, napraviti prugastim, npr. stupove
kanepen (fr. canepin, tal. canapino, lat.
cannabis konoplja) fina, bijelo Stavljena janjea ili jarea koa (za rukavice)
kaneva (fr. canevas, lat. canevasium)
juta, rijetko platno s pravilnim etvrtastim rupicama za vezivo; nizozemsko jedriliarsko platno; pren. prvi
nacrt knjievnog djela ili slike, skica,
plan; u talijanskoj usmenoj komediji: podjela dramske grade na inove
i scene koje zatim glumci ispunjavaju improvizirajui
kanibal (p. canibal, Caribal = Caribe)
stanovnik Karipskih otoka, ljudoder, antropofag; pren. divlji (ili: grub,
surov) ovjek, neovjek, divljak
kanibalizam (p. canibal) ljudoderstvo, antropofagija; pren. surovost,
neovjenost, divljatvo
kanibalski (p. canibal) ljudoderski;
divlji, surov, neovjean, zvjerski
kanila (fr. cannule, lat. cannula) cjevica; med. cijev na trcaljki, klistiru;
kirurka metalna cjevica
kanistar (gr. kanistron) koara; zatvorena limena ili plastina posuda za
tekuine
kankrinski (lat. cancrinus, cancer rak)
koji ide kao rak; za stihove: koje treba itati odstraga ili kod kojih je,
itani sprijeda ili odstraga, isti red

661

kanonist
rijei, npr. Signe te, signa; temere
me tangis et angis
kankroid (lat. cancer rak, gr. eidos
oblik) med. oteklina slina raku; rak
jednostavnog epitela
kankrologija (lat. cancer rak, gr. logia) znanost koja se bavi ispitivanjem
i prouavanjem bolesti raka
kankrozan (lat. cancer rak) med. u obliku raka, slian raku, poput raka;
bolestan od raka
kanobe (eg.) v. kanope
kanoal (tal. cannocchiale) dalekozor,
durbin
kanon (gr. kanon, lat. canon) pravilo,
propis, mjerilo, uzor; crkvena odluka,
crkveni zakon; zbirka knjiga ili spisa
koje je neki autoritet (crkveni sabor)
oglasio i priznao kao autentine (Sveto pismo) i koje sadre pravila kranske vjere i kranskog ivota; u
Kat. crkvi: srednji dio mise koji se
nikad ne mijenja; glaz. djelo za dva
glasa ili vie glasova u kojem drugi
ili ostali glasovi istu melodiju, upadajui, ponavljaju jedni za drugima; vrsta monokorda u grkoj glazbi; tisk.
vrsta velikih slova od 42 i 32 tipografske toke; u likovnoj umjetnosti:
pravilo o prikazivanju ljepote ljudskog tijela
kanonada (fr. canonnade) pucanje (ili:
gaanje) iz topova, topovska paljba,
bombardiranje
kanonenfuter (lat. njem. Kanonenfutter) "hrana za topove", podrugljiv izraz za vojnike koji su rtve topovskih zrna (fr. chaire a canon it. er
a kanon)
kanoniar (gr. kanon, lat. canonicus)
poznavatelj ili uitelj crkvenog, kanonskog prava; kanonist
kanonik (lat. canonicus) u Katolikoj
crkvi: vii sveeniki
kanonist (lat. canonicus, gr. kanon)
v. kanoniar

kanonizacija
kanonizacija (gr. kanonizo) proglaavanje nekoga ili neega svetim, uvrtenje u red svetaca, posveivanje
kanonizirati (gr. kanonizo) proglasiti
nekoga ili neto svetim, blaenika
proglasiti svecem, posvetiti
kanonske godine godine starosti koje
su propisane kao uvjet za primanje
sveenikog ina
kanonske knjige knjige Svetog pisma
koje Crkva priznaje kao svete i nadahnute i koje, zbog toga, smatra
najviim vjerskim autoritetom
kanonski (lat. canonicus, gr. kanon)
koji odgovara crkvenim propisima
(kanonima), koji je u skladu s crkvenim propisima ili autoritetom, propisan, vjerodostojan (knjige, spisi);
crkveni, papinski; pren. koji slui kao
uzor, uzoran, ugledan
kanonski satovi (lat. horae canonicae)
satovi koje redovnici i sveenici trebaju dnevno provesti u molitvi
kanonsko pravo (lat. jus canonicum)
pravo kranske Crkve sadrano u
Corpus juri canonici koje, osim isto
crkvenih odredaba donesenih na crkvenim saborima, sadri i privatne,
procesne i kaznene odredbe
kanope (eg.) mn. egipatske vaze idoli
u obliku trbuastih kraga s ljudskom glavom na vrhu (poklopcu), u
kojima su nekada uvali mumificirane unutarnje dijelove tijela (srce
i plua); takoer: vaze u etruanskim grobovima; kanobe
kantacija (lat. cantatio) pjevanje, pjesma
kantalupa (fr. cantaloupe, tal. cantalupo) bot. hrapava dinja (nazvana po
dvorcu Cantaluppi blizu Rima)
kantaride (gr. kantharis gen, kantharidos panjolska muha) zool. panjolske muhe zlatnozelene boje: skupljaju ih, sue i trljaju, pa od toga
prave melem koji izvlai mjehure na
koi

662

kantilena
kantaridin (gr. kantharis panjoska
buba) kem. otrov panjolske muhe
kantaridizam (gr. kantharis panjolska muha) med. trovanje otrovom od
panjolske muhe, kantaridinom
kantata (tal. cantata) glaz. prvobitno,
za razliku od sonate, pjesma koja se
pjevala uz pratnju instrumenata; sada: vea crkvena pjesma, kompozicija za pjevanje u sveanim prilikama
kantatila (tal. cantatilla) v. kantatina
kantatina (lat. cantatina) glaz. mala
kantata, pjesmica za pjevanje
kantatorij (lat. cantatorium) kod katolika: knjiga iz koje pjeva (kantor)
na misi odgovara
kantautor (lat.-tal.) pjeva koji izvodi
vlastite skladbe
kantela (fin. Kantele) harfa s pet metalnih ica uz koju finski narodni pjevai pjevaju narodne pjesme
kantijanizam fil. kritika i transcendentalna filozofija Immanuela Kanta
(17241804) sa svojim razlikovanjem forme od predmeta spoznaje,
apriornog od aposteriornog, sa svojom teorijom o apriornosti formi opaanja prostora, vremena i kategorija,
sa svojim ograniavanjem cjelokupne
spoznaje na pojave, tj. na predmete
mogueg iskustva, dok se sama stvar
po sebi (das Ding an sich) ne moe
spoznati; Kant, dakle, priznaje postojanje stvari neovisno o naoj svijesti;
kantizam; v. transcendentalna filozofija, transcendentalni idealizam
kantik (lat. canere pjevati, canticum)
pjesma koja se pjeva
kantilacija (lat.) u idovskom bogosluju: itanje psalama uz povremeno
praenje elementima pjevanja
kantilena (lat., tal. cantilena) glaz.
pjesmica, pjesmica za pjevanje; melodija; kratko glazbeno djelo u obliku
pjesme (za pjevanje); istaknuta pjevaka melodija u veim glazbenim
djelima

kantina
kantina (tal. cantina) baraka, krma,
prostor u nekom poduzeu gdje se
mogu dobiti hrana i pie; sanduk s
pregradama (za boce); glaz. etvrta
ica na violini
kantiner (fr. cantinier) vlasnik kantine,
krmar (vojniki, radniki)
kantir (tal. cantiere) 1. brodogradilite;
2. greda
kantitis (gr. kanthos oni kut; oko)
med. upala onog kutia, upala oka
kantizam fil. v. kantijanizam
kanto (tal. canto, lat. cantare pjevati,
cantus) pjesma; pjevanje
kanton (tal. cantone, fr. canton) okrug,
podruje
kantonada (fr. cantonade) dio pozornice
koji se nalazi iza kulisa
kantonalni (fr. cantonal) koji pripada
kantonu; podruni, pokrajinski
kantoniran (tal. canto) arhit. sa stupovima na uglovima
kantoniranje (fr. cantonner) voj. smjetaj (ili: razmjetaj) vojske po stanovima i kuama u nekom mjestu; boravljenje vojske po kuama (supr. logorovanje): kantonman
kantonirati (fr. cantonner) voj. razmjestiti (ili: smjestiti) vojnike po stanovima i kuama nekog mjesta; boraviti u kantonmanu
kantonist (fr. canton) vojni obveznik
kantonizirati (fr. canton) dijeliti (ili:
podijeliti) na kantone
kantonman (fr. cantonnement) smjetaj vojske po kuama u nekom mjestu (kantoniranje); mjesto takvog
smjetanja
kantor (lat. cantor, canere pjevati)
pjeva, crkveni pjeva (kod katolika);
uitelj crkvenog pjevanja i glazbe
kantovac fil. pristaa kantijanizma,
Kantove filozofije
kantrida (tal. iz gr. kathedra) stolac;
kantriga
kanu (p. port. tal. canoa, engl. canoe,
njem. Kahn, fr. canot) uski amac

663

kapacitet
primitivnih naroda napravljen od izdubenog stabla; u veslakom portu:
amac s dvostrukim veslom za jednog, rjee za dva veslaa
kanuni (ar.) mn. sastavni dio erijatskog prava, svjetovno pravo muslimanskih naroda koje izdaju islamski vladari, prema prilikama i potrebama drutva, i koje je, prema tome, promjenjivog i mjesnog (lokalnog) karaktera jer se moe mijenjati
i vrijedi samo za dravu koja ga je
izdala
kanja (tal. cagna) morski pas
kanjoni (p. canons) mn. geol. rijena
korita i rijene doline sa strmim stjenovitim stranama (u podrujima gdje
su slojevi zadrali vodoravan poloaj)
koje su napravile brdske vode (osobito u Sjevernoj Americi)
kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling
brijeg, ime jedne planine u sjev. Kini,
gdje je najprije dobivan) "porculan",
porculanska zemlja, bijela, branasta masa od koje se izrauje porculansko posue
kaos (gr. chaos) zbrka, nered
kaotian (gr. chaos) zbrkan, u neredu
kap (fr. cap, tal, capo, lat. caput glava)
predgoije, rt, svaki dio obale koji se
sputa strmo u vodu
kapa (lat. capa) redovniki ogrta sa
irokim rukavima i kapuljaom; kini ogrta; kaket
kapacitet (lat. capacitas) sposobnost,
umjenost, valjanost; uporabljivost;
sposobnost hvatanja, sposobnost sadravanja, obujam, sadraj; ovjek
koji uiva velik i nedvojben autoritet,
ugled u nekoj struci (znanstvenik,
umjetnik i dr.), priznat strunjak; fiz.
toplinski kapacitet nekog tijela ona
koliina topline koja je potrebna da
se to tijelo zagrije za 1 C; elektrostatiki kapacitet nekog vodia mjeri
se koliinom elektriciteta koja mu se

kapar
mora dodati da bi se njegov potencijal poveao od nule do jedinice
kapar (njem. Kaper) bot. biljka kopar
kapara (tal. caparra) trg. novac koji se
pri sklapanju ugovora ili pogodbe daje unaprijed kao zalog da e sve uvjete ugovora ili pogodbe obje strane tono ispuniti
kapcija (lat. captio varljiv zakljuak)
namjerno pogrean zakljuak, varljiv
zakljuak; sofizam
kapeadori (p. capeadores) mn. u borbama s bikovima: pomonici boraca
koji razdrauju bika jednim crvenim
ogrtaem, pa mu onda vjeto izmaknu i puste borca da on nastavi igru
kapela (lat. capella, tal. cappella, fr.
chapelle) crkvica; prvobitno: mjesto
(sakristija) gdje je sveenik ostavljao
svoj ogrta (lat. cappa) i ckrvene
stvari; kasnije: mjesto za pjevae i
glazbenike u crkvi; crkveni zbor (pjevai i orgulje); glazbeno drutvo,
glazbeni orkestar; pjevanje a cappella it. ... a kapela (tal.) zborno pjevanje bez glazbene pratnje; alla cappella it. ala kapela (tal.) kao u kapeli, tj. vokalna i instrumentalna
glazba zajedno
kapelan (lat. capellanus) pomoni sveenik, mladi sveenik koji je dodijeljen kao pomonik i zamjenik starijem sveeniku
kapelanija (lat. capellanus) poloaj,
sluba i ured jednog kapelana
kapelnik (lat. capella) starjeina (ili:
dirigent) glazbene kapele, poglavito
opernog orkestra
kapelon (tal. capello kosa, vlas) jedan
od naziva za tzv. upavce, bitnike
kaper (niz. kaper, fr. capre, lat. capere
uhvatiti) gusar, morski pljaka; gusarska laa, gusarski brod
kapetan (fr. capitaine, tal. capitano, lat.
caput glava; glavna osoba) poglavar,
starjeina; voj. zapovjednik ete (ili:
eskadrona, baterije); zapovjednik

664

kapinika
broda (ili: luke); voa portske momadi
kapetan (lat. caput glava, engl. captain, njem. Kapitan) kapetan; port,
stariji i najbolji igra koji se pojavljuje kao voa, starjeina i predstavnik svoje momadi; postoji u svima
portskim disciplinama kad se nastupa momadski
kapilacija (lat. capillatio) med. vlaknast, jedva primjetan rascjep lubanje
kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, kosa, vlakno, capillaris vlasni, dlani,
kosni) vlasni, dlani, koji se tie kose,
kosni; vlasast, dlakast, vlaknast, tanak kao dlaka, veoma tanak; kapilarne ile (kapilare) veoma tanke
krvne ile koje povezuju arterije i vene; kapilarne cijevi cijevi s vlasastom, tj. vrlo uskom i malom upljinom; kapilarne pojave pojave koje pokazuju tekuine u uskim cijevima
kapilare (lat. capillus vlas, dlaka) mn.
anat. v. pod kapilaran
kapilarnost (lat. capilius dlaka) fiz.
svojstvo pokazivanja kapilarnih pojava: ako dvije jednake otvorene staklene cijevi s vrlo uskom upljinom,
od kojih je jedna vea, zamoimo donekle u vodu, ona nee u cijevima
biti na istoj razini na kojoj je voda u
posudi; razina u iroj cijevi via je
od razine u posudi, a razina u uoj
cijevi via je od razine vode u iroj
cijevi; kod ive je obratan sluaj; gornja povrina tekuine (u cijevi, zvana
meniskus) koja vlai (voda) je izdubena, a koja ne vlai (iva) ispupena; ove pojave zovu se kapilarne
kapilaroskopija (lat. capillus vlas, gr.
skopeo promatram, gledam) med. mikroskopsko ispitivanje kapilara na
ivom ovjeku (kod poremeaja krvnog ivanog sustava i dr.)
kapinika bot. bagrem, akacija

kapirati
kapirati (lat. capere) pojmiti, shvatiti,
shvatati, razumjeti, razumijevati
kapistracija (lat. eapistratio) med. v.
fimoza
kapistrum (lat. capistrum udar) kirurki zavoj; med. gr donje vilice
kapion (fr. capuchon) kapuca, kukuljica
kapita (lat. caput glava, capita) mn.
glave; capita aversa it. kapita averza (lat.) na kovanom novcu: glave ija
su lica okrenuta jedno od drugog;
capita adversa it. kapita adverza
(lat.) glave s licima okrenutim jedno
drugom; capita iugata it. kapita jugata (lat.) spojene glave, dvije glave
na novcu
kapitacija (lat. capitatio, caput glava)
osobni porez, glavarina
kapital (lat. capitalis glavni, caput glava) 1. skup dobara, vrijednost koja
svojem vlasniku donosi novu vrijednost, tj. vrijednost koju on upotrebljava za proizvodnju; novac, bogatstvo; 2. Kapital glavno djelo K. Marxa
kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnovni, temeljni, bitni, poglavit; odlian;
veoma vaan, odluujui; kapitalna
slova tisk. velika poetna slova; kapital-konto trg. raun u glavnoj trgovakoj knjizi u koju se unosi sve ono
to se tie poveanja ili smanjivanja
osnovne imovine; kapitalni zloin
prav. zloin koji povlai smrtnu kaznu
kapitalist (lat. capitale) vlasnik kapitala; bogat ovjek, bogata
kapitalizam (lat. caput glava, capitalis
glavni) 1. naziv za privredni i drutveni poredak u kojem je glavni pokreta privrednog ivota profit; 2.
pren. mo novca (kapitala) i bogatih
ljudi
kapitalizirati (fr. capitaliser) trg. pretvoriti viak vrijednosti u kapital

665

kapo
kapitana (tal, p. capitana) glavni, admiralski brod neke flote
kapitel (capitellum) 2. arhit. najgornji
dio (ili: vrh, glava) stupa
kapitel (lat. capitulum, tal. capitolo) 1.
glava, odjeljak u knjizi; pren. sadraj
jednog odjeljka, predmet razgovora
Kapitol (lat. Capitolium) tvrava u starom Rimu na istoimenom breuljku;
sjedite Kongresa SAD-a u Washingtonu
kapitol (lat. capitulum) skuptina sveenstva jedne Crkve ili redovnika nekog samostana
kapitulacija (lat. capitulatio) suglasnost, sporazum; ugovor o predaji vojnika ili nekog mjesta u ratu; ugovor
o sluenju drugog roka u vojsci; ugovori po kojima su europske drave
imale pravo u Turskoj, njezinim podanikim dravama i u drugim istonim, osobito muslimanskim dravama, njihovim graanima suditi njihovi vlastiti konzuli: pren. poputanje, ubtupanje, rtva, priznanje pobjede, predaja
kapitulant (lat. capitulans) vojnik koji
po odsluenju roka i dalje dobrovoljno ostaje sluiti; pregovara, onaj koji
zakljuuje neku kapitulaciju
kapitulat (lat. capitulatum) sporazum,
nagodba izmeu drava
kapitulirati (lat. capitulare) pregovarati o predaji; predati se, pokoriti se,
popustiti, poputati; sporazumjeti se,
sporazumijevati se
kaplar (tal. caporrale) voj. in nieg zapovjednog kadra u nekim vojskama
kapnomant (gr. kapnos dim, mantis
prorok) onaj koji prorie sudbinu po
dizanju dima
kapnomantija (gr. kapnos dim, manteia proricanje) proricanje iz dima,
gatanje u dim
kapo (tal. capo glava, vrh) starjeina,
glavar, glaveina; kaponja

kapotasto
kapotasto (tal. capotasto, capo di tato)
glaz. gornji dio (onaj koji se dri u
ruci) violine i slinih instrumenata;
komad od ebanovine i si. koji se upotrebljava za uvrivanje ica na gudakim instrumentima
kapotaa (fr. capotage) poznavanje vodenih puteva, znanost o vodenim putevima; vjetina mjerenja puta koji
prijee jedna laa
kapric (fr. caprice, tal. capriccio, lat.
caper) hir, obijest, udljivost; glaz.
fantazija; usp. capriccio
kapriciozan (fr. capricieux) udljiv, tvrdoglav, jogunast, obijestan; pren. nepravilan, udan, udnovat, fantastian
kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti
se, biti tvrdoglav, joguniti se, drati
se neega uporno
kaprifikacija (lat. caprificus divlja
smokva) umjetno oploivanje divljih
smokava pomou smokvinih osa
kapriola (tal. capriola srna, fr. sabriole)
skok konja uz istodobni trzaj stranjim nogama; skok rukama na tlo i
nogama uvis
kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis
kapsla (lat. capsula kovei, kutijica,
sandui) ahura, kouljica, omota;
metalni omota na boci; metalna kapica ili cjevica napunjena eksplozivom (slui za paljenje punjenja puanog, topovskog, minskog i dr.): bot.
ahura (koja omotava sjeme); kem.
trbuasta posuda za isparavanje
kapsula (lat. capsula) bot. v. kapsla
kapsulaa (lat. capsula) starinska puka koja se pali pomou kapsle
kapsularan (lat. capsularis) bot. ahurast, u obliku ahure (ih: omotaa)
kapsulitis (lat. capsula) med. upala ahure one lee; kapsitis
kaptacija (captatio, captare revnosno
teiti za im, vrebati) lukavstvo, majstorija, domiljanje, dokopavanje e-

666

karagoli
ga vjetinom; uporaba nepotenih
sredstava da bi se dolo do cilja
kaptar (ma.) titnik na konici
kaptaa (lat. captare hvatati, fr. captage) hvatanje i odvoenje vode (izvorske, rijene, podzemne)
kaptiki (lat. capticus) laljiv, lukav,
koji se nastoji dodvoriti, ulizati
kaptirati (lat. captare) izvriti kaptau
izvora
kaptivacija (lat. capitivatio) hvatanje
vjetinom ili lukavstvom
kapuca (lat. caputium, tal. cappuccio,
fr. capuce) kapuca, kukuljaa; ogrta
s kapucom (redovniki)
kapuciner (lat. caputium kapuca) 1.
"redovnik s kapucom", lan katolikog franjevakog reda, osnovanog
1525.; 2. crna kava koja je, pomijeana s malo mlijeka, dobila boju kapucinerske mantije
kaput (lat. caput, capitis glava) odjeljak, poglavlje (u knjizi); ex capite it.
eks kapite (lat.) iz glave, po sjeanju;
prav. iz razloga, zbog
karabin (fr. carabine, tal, carabina, ar.
karab) puka, laka i kraa od pjeake, za konjicu, topnitvo i si.
karabinijeri (tal. carabinieri) mn. konjanici naoruani karabinima; u Italiji: andarmerijski korpusi sastavljeni od odabrane momadi
karabinjer (fr. carabinier) vojnik naoruan karabinom, laki konjanik
karaboja (tur. kara crn) 1. eljezni ili
bakreni sulfat koji slui za pripremanje crne boje; 2. modra galica
karafa (tal. caraffa) trbuasta boca, staklenka s epom
karafina (tal. caraffa, caraffina) mala
stolna boca za ulje i ocat
karagan (tatar.) zool. stepska lisica,
osobito cijenjena zbog svog krzna
karagoli (tal. caragolo, p. caracol) mn.
vrsta jestivih koljki u Jadranskom
moru; njihove sjajne ljuture, oiene od vapnene naslage, upotreblja-

karahaber
vaju za izradbu raznog enskog nakita
karahaber (tur.) crni glas, tj. tuna vijest, najee vijest o smrti
karakal (tur. kahral-kulak crno uho,
fr., engl. caracel) zool. grabeljiva ivotinja slina risu iz roda maaka
(Felis caracal), ivi u Aziji i Africi
karakali (tur. kara crn, ka obrva) crnih obrva
karakola (fr. caracole) zavojnica, spirala; puaste, zavojite stube; jah. poigravanje konja udesno i ulijevo
karakolirati (fr. caracoler) igrati, poigravati konja tako da poskakuje udesno i ulijevo; pren. trkarati tamo-amo
karakter (gr. charasso urezujem, charakter) zbroj osobina ili svojstava kojima se neki ovjek, neka stvar ili
pojava odhkuju; trajna osobina volje
i naina djelovanja nekog ovjeka
koja ga ini onim to je, tj. razliitim
od svih drugih ljudi; u uem, psiholokom smislu: trajnost, stalnost i
dosljednost u volji, u nainu djelovanja; znak, obiljeje, bitna oznaka,
osobitost, osobita odlika, osobina,
znaajka, svojstvo; priroda, narav;
osoba s dobrim osobinama due i srca: poloaj i in, zanimanje, stale
karakteran (gr. chatakter) koji ima
karakter; koji tvori i predstavlja karakter, bitan, svojstven; estit, ispravan, poten, valjan; karakterna maska kaz. maska koja prikazuje neki
stale, tj, neku osobu, narav i si.; karakterna rola uloga kojoj je cilj ocrtavanje i potpuno razvijanje odreenog
karaktera; karakterno djelo kazalino djelo kojem je glavni cilj prikazivanje karaktera
karakteristian (gr. charakter) bitan,
znaajan, svojstven, obiljeavajui
karakteristiar (gr. charakter) slik.
prikaziva karaktera, slikar kojem je
glavni cilj prikazivanje karakteristinog u predmetu koji obrauje

667

karamela
karakteristika (gr. charakter) oznaka,
obiljeje, osobina, bit, ono ime se neka stvar ili neki ovjek posebno odlikuje i razlikuje od drugih stvari ili
ljudi; obiljeavanje, navoenje glavnih, bitnih osobina ili svojstava koga
ih ega; mat. dio logaritma ispred
zareza (supr. mantisa)
karakterizam (gr. charakter) obiljeavanje (ili: ocrtavanje) navoenjem
bitne oznake; retoriko prikazivanje
karakterizirati (gr. charakter, fr. caracteriser) bitne znaajke nekog ovjeka ili neke stvari istaknuti (ili:
isticati, prikazivati, prikazati, ocrtati, obiljeiti), tono oznaiti
karakterogen (gr. charakter osobitost,
znamenje, gennao raam) koji stvara
karakter, koji utjee na stvaranje karaktera
karakterologija (gr. charakter, logia)
znanost koja prouava individualne
razlike i varijacije kod pojedinaca ili
skupina, osobe kao takve, individualne karaktere i tipove; karakterologiju neki nazivaju i individualnom
psihologijom
karambol (p. carambola) crvena biljarska lopta; biljarska igra sa tri lopte;
pren. sukob, sudar (npr. automobila)
karambolaa (fr. carambolage) sudar
jedne lopte s dvjema od jednog poteza
takom (kod biljara); pren. sudar, sudaranje
karambolina (p. carambola) uta lopta u biljaru; biljarska igra s pet lopti
karambolirati (fr. caramboler) dvije ili
vie biljarskih lopti jednim potezom
udarati treom; pren. jednim udarcem ubiti dvije muhe; sudariti se
karamela (fr. caramel, od lat. canna
mellis eerna trska) kestenjasta i
gorka masa od prenog eera za bojenje pia; preni eer, bombon od
prenog eera

karamelizacija
karamelizacija (lat. caramelisatio) prenje eera; zainjavanje (ili: prevlaenje) prenim eerom
karanfilovac (gr. karyofyllon) cvjetni
pupoljak od tropskog drveta Caryophyllus armoracius; u kulinarstvu
se upotrebljava za zain, a i u farmaciji ima veliku ulogu, osobito kao antiseptino sredstvo
karankas mn. teke istonoindijske svilene tkanine sa zlatnim, srebrnim i
dr. cvjetovima
Karantanija mona drava (910 st)
iz koje su kasnije nastale Kranjska,
tajerska, Koruka (Slovenija)
karantena (fr. quarantaine, tal. quarantina) odvajanje zaraznih bolesnika i ljudi kako se bolest ne bi prenijela
karapanda (tur. karapande s crnim
pandama) vjetica
karat (gr. keration, fr. carat, tal. carato, ar. kirat) "sjemenka rogaa",
jedinica za mjerenje teine zlata, srebra i dijamanata (= 0,275 grama)
karate (jap.) port, vrsta japanskog borilako-akakog porta, slinog dudu
karatirati (gr. keration, fr. carat) praviti smjesu od zlata i srebra, ili od
zlata, srebra i bakra
karatura (gr. keration roga, ar. kirat)
smjesa zlata i srebra, ili zlata, srebra i bakra
karavan-seraj (perz. karavan-seraj) na
Istoku: velika zgrada bez namjetaja za sklonite putnika (po gradovima i putevima); pren. velika, neudobna gostionica
karavana (perz. karavan, ar. kairvan,
fr. caravane) drutvo, skupina (ili:
povorka) putnika, osobito trgovaca,
u srednjoj i jugozapadnoj Aziji te u
Africi, koje zajedniki poduzima, radi uzajamne obrane, putovanje kroz
daleke i divlje krajeve, osobito pusti-

668

karbonari
nje; voda takvog drutva je karavanbai
karavela (p. caravela, fr. caravelle) u
XV. i XVI. st.: veliki brodovi koji su
svojom gradom bili zatieni od bure;
danas: jedrilica s etiri katarke u
panjolskoj i Portugalu; lada za lovljenje haringi, od 120 do 140 tona (u
Francuskoj); ovei turski ratni brod
s etiri katarke
karbid (lat. carbo ugljen) kem. spoj ugljika s nekim drugim elementom,
obino kovinom, npr. spoj kalcija i
ugljika, dobiva se u elektrinim peima iz vapna i ugljena
karbolein (lat. carbo ugljen, oleum ulje)
tvar za gorivo, sastoji se od praha
drvenog ili kamenog ugljena koji,
pomijean s nekim uljem, postaje
vrsta masa
karbolineum (lat. carbo ugljen, oleum
ulje) karbolno ulje (sredstvo za impregniranje i mazanje drveta i za dezinfekciju)
karbolizam (lat. carbo ugljen) med. trovanje zbog uzimanja u sebe karbolne
kiseline ih dueg neopreznog rukovanja karbolnom kiselinom
karbolna kiselina kem. kiselina karbolnog ulja, srodna kreozotu, dobiva
se iz smole kamenog ugljena, stvara
bezbojne, higroskopne kristalne iglice koje na zraku pocrvene; upotrebljava se, u vodenoj otopini 35%, kao
odlino antiseptino sredstvo
karbon (lat. carbo ugljen) geol. v. karbonsko razdoblje
karbonada (fr. carbonnade) kuh. meso
peeno na aru
karbonado (port. carbonado) min. upalj i uglast crni dijamant (slui veinom builice)
karbonari (tal. carbonari) 1. mn. "ugljenari", lanovi politike udruge u
Italiji kojima je prvobitno bio cilj borba protiv francuske vlasti, a nakon

karbonari
1814. osloboenje i ujedinjenje Italije;
pren. zavjerenici
karbonari (tal. carbonari) 2. irok i dugaak muki ogrta bez rukava
karbonarizam (tal. carbonari) ideje,
naela i nain rada talijanskih karbonara; usp. karbonari 1.
karbonat (lat. carbo ugljen) kem. sol
ugljine kiseline
karbonescirati (lat. carbonescere) pougljeniti, pretvarati se u ugljen
karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis
ugljen, fero nosim) geol. ugljenonosan
karbonizacija (fr. carbonisation) kem.
pougljenjivanje, pretvaranje u ugljen;
u tkalakoj industriji: unitavanje
biljnih primjesa u nepreraenoj vuni
pomou sumporne kiseline
karbonizirati (fr. carboniser) kem.
pretvarati u ugljen, pougljeniti
karbonska formacija v. karbonsko
razdoblje
karbonski (lat. carbo uglja) geol. iz slojeva Zemljine kore s naslagama kamenoga ugljena, iz doba stvaranja
kamenoga ugljena, stijena fosila u
tim slojevima; karbonski sustav v.
karbonsko razdoblje
karbonsko razdoblje geol. razdoblje
kamenog ugljena, doba stvaranja kamenoga ugljena u slojevima Zemljine kore neposredno nad devonskom
formacijom
karbunkul (lat. carbunculus) min. crveni plemeniti granit; med. ograniena gnojna upala koe i potkonog
tkiva, ir (kod starijih ljudi)
karbunkulacija (lat. carbunculatio)
bot. stvaranje itne snijet
karburiranje (fr. carbure) kem. poveavanje rasvjetne moi plina dovoenjem ugljikovodika koji su bogati
ugljikom
karcer (lat. carcer tamnica, zatvor) nekada: strogi kolski zatvor
karcinit (gr. karkinoa rak, lithos kamen) geol. okamenjeni rak

669

kardinalan
karcinofobija (gr. karkinos rak, fobos
strah) med. pretjeran strah od raka
(bolesti)
karcinoidan (gr. karkinos rak, eidos
obhk) poput raka, slian raku; karcinomatozan
karcinologija (gr. karkinos rak, logia)
zool. znanost o racima, znanost o
ljuskaima, prouavanje ljuskaa
karcinom (gr. karkinoma) med. bolest
raka
karcinomatozan (lat. carcinomatosus)
v. karcinoidan
karcinoza (gr. karkinos rak, ivotinja
i bolest) med. v. karcinom
kardamon (gr. kardamomon, ar. kirtim) bot. sjeme biljke kostri (draguac); upotrebljava se u medicini i kao
zain (u kobasicama, likeru i si.)
karderonirati (fr. quarderonner) izraditi u obliku etvrtine kruga
kardialgija (gr. kardia srce, algos bol)
med. bol srca, osjeaj pritiska na
srce; gr eluca, zavijanje u elucu
kardijaci (gr. kardia srce, lat. cardiaca) mn. sredstva za pojaavanje rada
srca, lijekovi za srce
kardinal (lat. cardinalis stoerni; glavni; cardo, gen. cardinis stoer) 1. od
XI. st.: prvi sveenik do pape u Kat.
crkvi, vii po inu od biskupa i nadbiskupa; ima ih 70 i oni, zajedno s
papom, ine Sveti kolegij i Papino
savjetodavno tijelo (konzistorij); 2. pie od bijelog vina, naranaa i eera;
3. bot. jedna vrsta jabuka: 4. zool.
crvena ptica pjevica, duga do 23 cm,
ivi u Sjev. Americi
kardinalan (lat. cardinalis stoerni;
cardo gen. cardinis stoer) glavni, osnovni, bitni, najvaniji, najznatniji;
kardinalne toke glavne toke; osobito: etiri glavne strane svijeta (istok,
zapad, sjever, jug) i etiri glavna vjetra koji od njih puu (kardinalni vjetrovi); kardinalni brojevi jednostavni
brojevi (jedan, dva, tri, etiri itd.);

kardiosupr. ordinalni bojevi redni brojevi

(prvi, drugi, trei, etvrti itd.)
kardio- (gr. kardia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: srce, srani
kardiofon (gr. kardia, fone zvuk, glas)
aparat, slian telefonu, za ispitivanje
i kontroliranje rada srca
kardiograf (gr. kardia, grafo piem,
biljeim) med. ureaj koji biljei otkucaje srca pomou povlaenja krivulje na papiru, itd.; slui za ispitivanje bolesti srca
kardiografija (gr. kardia, grafia pisanje, biljeenje) med. grafiko prikazivanje rada srca
kardiogram (gr. kardia, gramma crta,
linija) med., fiziol. krivulja koju biljei kardiograf
kardiologija (gr. kardia, logia) med.
znanost o srcu i njegovim svojstvima
kardiometar (gr. kardia, metron mjera, mjerilo) med. instrument za mjerenje snage rada srca
kardioneuroza (gr. kardia, neuron ivac) med. nervoza srca
kardiopalmija (gr. kardia, palmos
skakanje, drhtanje) med. kucanje srca
kardiopatija (gr. kardia, pathos bol)
med. bolest srca, bol srca
kardioperikarditis (gr. kardia, lat.
pericardium) med. upala osrja
kardiospazam (gr. kardia eluani
ulaz, spasmos gr) med. gr u donjem
dijelu jednjaka
kardiostenoza (gr. kardia eluani
ulaz, stenosis suenje, suenost) med.
suenost donjeg dijela jednjaka
kardiotoniei (gr. kardia, tonikos naponski) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za jaanje srca
karditis (gr. kardia srce) med. upala
srca
kare (fr. carre) kuh. komad mesa s rebarcem

670

karijera
karebarija (gr. kare glava, barys teak) med. teka, nesnosna glavobolja
kareograf (fr. carre, gr. grafo) aparat
za snimanje perspektivnih crtea
karfiol (tal. cavoli fiori, lat. cauli flores)
bot. cvjetaa, poznata biljka s mesnatim i ukusnim cvjetnim plodom
karfolog (gr. karfologeo suhe grane
skidam, suhe slamke berem) med.
bolesnik, luak ili onaj koji je u bunilu od groznice, koji upa krevetnu
plahtu
karfologija (gr. karfologia) med. upanje krevetne plahte, kako rade maloumnici i koji su u bunilu od groznice
(krocidizam)
karga (p. carga, fr. cargaison, lat. carrus) pom. v. kargo
kargador (p. cargador) opunomoenik
poiljatelja robe brodom, koji putuje
s njom i na odreenom mjestu je predaje ili prodaje
kargo (p. cargo, fr. cargaison, lat. carrus) pom. teret broda; punjenje, utovarivanje broda; kargo-brod brod s
robom; kargo-teina teret koji se moe metnuti na jednu teretnu ivotinju (u panjolskoj = oko 150 kg); karga
karibu (lat. Rangifer caribou) zool. vrsta soba iz sjevernih krajeva Sjeverne Amerike
Karija (gr. Karia) antika pokrajina u
jugozapadnom dijelu Male Azije; danas: Anatolija
karijatide (gr. Karyatides Karianke)
mn. u grkoj arhitekturi: enske figure koje, kao stupovi, dre na glavi
gredu, krov ili balkon (naziv po enama, odvedenim u ropstvo, iz peloponeskog grada Karije ili, vjerojatnije, po sveenicama koje su bile na
slubi u Artemidinom hramu u Kariji)
karijera (fr. carriere, tal. carriera, lat.
carrus kola) trkalite za kola; astr.

karijerist
optjecaj zvijezda; pren. vrijeme koje
se provede u nekom zanimanju, slubi; tijek slube u nekom pozivu ili
nekoj struci; ivotni put
karijerist (fr. carriere) onaj koji bezobzirno radi na pravljenju karijere,
lakta; usp. karijerizam
karijerizam (fr. caffiere) revan rad na
lakom i brzom napredovanju u slubi
i dobivanju poloaja i slube, ali ne
na temelju vlastite vrijednosti i nesebinog uspjenog rada za ope dobro, nego nepotizmom i dodvoravanjem onima o kojima to ovisi
karijes (lat. caries trule, gnjilost) med.
truljenje, izjedanje kostiju, najee
kao posljedica tuberkuloze kostiju
karika (ma.) prsten, obru, alka, kolut
karikatura (tal. caricare tovariti, opteretiti, caricatura) u knjievnosti, osobito u likovnim umjetnostima, poglavito u slikarstvu: veoma razvijen
nain prikazivanja neke osobe, nekog dogaaja ili predmeta u kojem
se karakteristine osobine namjerno
toliko preuveliavaju da cjelina, i
pored slinosti, izaziva dojam smijenoga; pren. nakaza, rugoba, ruglo
karikaturist (tal. caricare tovariti, opteretiti) umjetnik koji crta karikature
karikirati (tal. caricare teretiti, opteretiti) praviti karikature; unakaziti,
nagrditi; preuveliavati odreene
osobine kod koga ili ega radi ismijavanja; pretovariti; trg. opteretiti
nekoga mjenicama
kariogamija (gr. karyon orah, jezgra,
gamos brak) biol. stapanje muke i
enske predjezgre u procesu oplodnje
karioka (prema port. Carioca osoba iz
Rio de Janeira) vrsta brazilskog suvremenog plesa u 4/4 taktu, slian
rumbi, ali mnogo zanosniji; Karioke
popularani naziv za nogometnu reprezentaciju Brazila

671

karma-joga
kariozan (lat. cariosus) med. bolestan
u kostima; naet, natruo, izjeden (za
kosti); upalj (za zub); usp. karijes
kariran (fr. carre) kockast, izraen u
etverokutima (osobito za tkanine)
karirati (fr. carrer) praviti, napraviti
etvrtastim, u kockama, na kocke,
praviti kocke
karitas (lat. caritas, tal. carita) ljubav,
kranska ljubav prema blinjima;
poglavito majinska ljubav (omiljena tema u likovnim umjetnostima:
mati okruena djecom koju s puno
njenosti i ljubavi hrani i njeguje)
karitativan (lat. caritas ljubav, caritativus uinjen iz ljubavi) milostiv,
dareljiv, dobrotvoran
karizma (gr. charisma milost, dar) dar;
u Svetom pismu (1 Kor 12): posebna
duhovna nadarenost za neko zvanje
ili slubu u kranskoj opini (govornika, udotvorna i dr.)
karlica (njem. Karle) zdjela; anat. zdjelica na ljudskom kosturu
karlsbadska sol med. sol koja se dobiva isparavanjem mineralne vode
poznatog ekog kupalita Karlovy
Vary (njem. Karlsbad); upotrebljava
se kao odlino sredstvo za ienje
karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih
dogmi u brahmanizmu, budizmu i inizmu: apsolutni zakon uzronosti
koji neizbjeno prati svijet u svim
njegovim pojavnostima (manifestacijama); sva iva bia podlona su
zakonu karme: on tjera svijet na ponovno raanje, ivot i smrt; svaki,
pa i najmanji in ostavlja za sobom
svoj karmini uinak koji ini sudbinu svakog ovjeka onakvom kakvu
je zasluio svojim prethodnim ivotom
karma-joga (ind. karma-yoga) fil. ivotni sustav po kojem se ovjek usavrava sluenjem ovjeanstvu djelovanjem, akcijom (nasuprot meditaciji i askezi)

karmanjola
karmanjola (fr. carmagnole) 1. po tal.
gradu Carmagnoli nazvana francuska revolucionarna pjesma i ples iz
1792., rugalica M. Antoaneti; internacionalna revolucionarna pjesma; 2.
kratak kaput iz vremena Francuske
revolucije; pren. revolucionar, jakobinac
karmeliani katoliki prosjaki red,
osnovan 1156., enski ogranak 1452.;
nazvani po palestinskom brdu Karmelu
karmen (lat. carmen) pjesma, osobito:
prigodna pjesma (svadbena, pogrebna i dr.); mn. karmine
karmin (sanskr. krmija, ar. karmez,
kermez) jarkocrvena boja; slikarski
pigment iz koenile, tj. osuenih tjelaaca jedne vrste uenaca; crvena
tinta; crvena mast za usne itd. (ru)
karminativ (lat. carminativum, carminare grebenati) med. sredstvo protiv
napuhnutosti i vjetrova
karminirati (fr. carminer) bojiti (ili:
obojiti) karminom
karmoazin (fr. carmoisi) zagasitocrvena boja, pomalo plaviasta
karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljudskog tijela; prikazivanje mesa na slici
kamalan (lat. caro meso, carnalis) koji
je od mesa, mesnat, tjelesni; pren.
osjetilan, puten
karnalist (lat. carnalis) onaj koji voli
jesti meso, mesojed, prodrljivac;
pren. pohotljivac; karnalit
karne (fr. carnet) trg. priruna knjiga
s popisom dunika i vjerovnika
karneol (lat. caro meso gen. carnis)
min. vrsta poluprozirnog kalcedona
koji ima boju mesa
karner (lat. carnarium) prvotno: kosturnica; arhit. mala, okrugla kapela
u romanikom i gotikom stilu
karneval (tal. carnevale, lat. carne vale
"zbogom, meso") mesojede, poklade i
razna veselja (makare) koja se u to
vrijeme prireuju

672

karoza
karnificirati (lat. carnificare) med. pretvoriti u meso; pretvarati se u meso;
pren. muiti
karnifikacija (lat. carnificatio) med.
omekavanje (ih: omekanje) kostiju;
pretvaranje u meso, npr. plua
karnia (fr. corniche) zastornica, zavjesnica, preka iznad prozora za vjeanje zastora, zavjese
karnia (fr. corniche, tal. cornice, lat.
coronis) arhit. vijenac, gornji dio na
opivnici stupova i dr., glavna opivnica; gornji, krai dio zavjese iznad
prozora ili vrata
karnivori (lat. caro meso, vorare jesti)
mn. zool. mesojedi, tj. ivotinje koje
se hrane mesom; bot. biljke koje jedu kukce
karnozan (lat. carnosus mesnat) med.
zgusnut zbog bolesti; bot. tvrd i soan
karo (fr. carreau) crveni etverokut na
igraim kartama
karoca v. karuca
karos (gr. karos) med. v. karus
karoserija (fr. carrosserie) gornji dio
kola, osobito automobila (pod, sjedala
i krov)
karota (lat. daucus carota, fr. carotte,
gr. karoton) bot. mrkva; smotuljak
duhanskih listova za mrvljenje u
burmut
karotici (gr. karos) mn. v. karotik
karotide (gr. karotides, karoyn uspavati dubokim i tekim snom, zanijeti,
jer se pritiskanjem ovih dviju krvnih ila proizvodi zanos, oamuenost
Galen) mn. anat. dvije velike vratne arterije, desna i hjeva, koje, dolazei iz aorte, vode krv u mozak
karotik (gr. karotikos oamuujui,
koji proizvodi zanos, lat. caroticum)
med. sredstvo za uspavljivanje, za
omamljivanje; mn. karotici
karotin (lat. caucus carota) bot. crvena
boja od kromoplasta
karoza (gr. karos dubok san, zanos,
smrtni san) med. vrtoglavica, boles-

karpit

673

na elja za spavanjem, snom; usp.

karus
karpit (ma.) zastor, zavjesa
karpolit (gr. karpos plod, lithos kamen) geol. okamenjen plod
karpolog (gr. karpos plod, logos) bot.
poznavatelj plodova biljaka, drvea
karpologija (gr. karpos plod, logia)
bot. znanost o plodovima bilja, drvea
karpus (gr. karpos, lat. carpus) anat.
runi zglob ili korijen ake
karta (gr. charte, lat. charta) komad
krutog, debelog papira; komad krutog papira sa slikom (za igranje);
zemljopisna mapa (kopnena, morska,
astronomska); podsjetnica; potansko
otvoreno pismo, dopisnica, dopisna
karta: jelovnik, raun za jelo\ jesti a
la carte it. a la kart (fr.) jesti po
jelovniku; posjedovati neto per chartam it. ... per kartam (lat.) prav.
posjedovati neto na temelju pisane
oporuke
Kartaga (lat. Carthago, gen. Carthaginis; gr. Karhedon) stari feniki grad
na podruju dananjeg Tunisa; svojedobno najjaa pomorska sila na
Sredozemlju; 146. pr. n. e. razorena
od Rimljana
kartamin (ni. carthamus) v. kartamus
kartamus (lat. carthamus, hebr. qarthami) bot. divlji afran od kojega se
dobiva crvena tvar kartamin
kartea (tal. cartoccio, fr. cartouche)
voj. topovsko zrno napunjeno komadiima eljeza, rasprskava se jo u
topovskoj cijevi
kartel (fr. cartel, tal. cartello) udruivanje vie poduzea iste djelatnosti
radi zajednikoga djelovanja (dovodi
do monopola)
kartelski brod (fr. cartel) ratni brod
koji vozi zarobljenike radi razmjene
kartezijanci mn. fil. uenici filozofa
Cartesiusa (Descartesa), pristae
kartezijanizma

kartonaa
kartezijanizam filozofija utemeljitelja
novijeg racionalizma i dualizma R.
Descartesa (lat. Renatus Cartesius,
15961650), oca novije filozofije, i
njegovih uenika
kartidi (fr. quartidi) u kalendaru Francuske revolucije: etvrti dan jedne
dekade
kartilaginozan (lat. cartilago hrskavica, cartilaginosus) anat. hrskaviav
kartilago (lat. cartilago) anat. hrskavica
kartirati (fr. carte) zabiljeiti, zapisati;
unijeti, upisati u kartu; potanske
poiljke (pakete i si.) poslati s potrebnim uputnicama, teretnim listovima
itd.
kartograf (fr. carte, gr. grafo) crta
(ili: izraiva) zemljovida
kartografija (fr. carte, gr. grafia) znanost o tome kako se izrauju zemljovidi, zemljopisni planovi i si.; pravljenje zemljovida, zemljopisnih planova i si.; zbirka zemljovida
kartogram (fr. carte, gr. gramma)
zemljovid koji pomou raznih crtica
i si. prikazuje statistike odnose u
pojedinim zemljama
kartolina (tal. cartolina postale) razglednica, potanska dopisnica
kartomantija (fr. carte, gr. manteia
proricanje, gatanje) gledanje u karte,
bacanje karata, gatanje (ili: proricanje) iz karata
kartometrija (fr. carte, gr. metria)
mjerenje po kartama, znanost o mjerenju po planovima, na topografskim
i zemljopisnim kartama
karton (fr. carton, tal. cartone) kruti i
debeli papir; slikarska skica; blok za
crtanje; korice od debelog papira (meki povez)
kartonaa (fr. cartonnage) pravljenje
kartona; povezivanje knjiga kartonom; izraivanje kutija i dr. predmeta od kartona; radionica u kojoj

kartonerija
se izrauju predmeti od kartona; prodavaonica predmeta izraenih od
kartona
kartonerija (fr. cartonnerie) vjetina
pravljenja kartona, tvornica kartona;
predmeti od kartona
kartonirati (fr. cartonner) koriiti, ukoriiti, povezati knjigu kartonom
kartoskop (fr. carte, gr. skopein) naprava za gledanje malih kinematografskih nizova slika
kartoteka (fr. carte, gr. theke spremite, koveg) mjesto gdje se dre
karte; registar karata; u knjiarstvu,
bibliotekarstvu (knjiniarstvu), trgovini, administrativnoj struci: ureena
zbirka karata na kojima je po abecednom redu, brojevima ili pojmovima zapisano ono to moe zatrebati (knjige s imenima pisaca i izdavaa, adrese i si.)
kartua (fr. cartouche) urezani papir
ili karton kao uzorak za bojenje ili
krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku
razmotanog lista papira, na planovima, grbovima i si.; na staroegipatskim spomenicima: eliptine figure
ispunjene hijeroglifima; arhitektonski ukras
karunkula (lat. caruncula komadi
mesa, caro meso) med. suzna bradavica, krijestica
karus (gr. karos) med. smrtni, dubok
san, bolest spavanja u visokom stupnju; karos
karusel (fr. carrousel, tal. carosello) viteka igra na konjima u kojoj natjecatelj pokazuje svoju vjetinu jahanja
i pogaanja alke; mjesto gdje se odvijaju takva viteka natjecanja na
konjima; okretaljka, ringlpil s drvenim konjima
kasa (lat. capsa, tal. cassa) blagajna,
metalni ormar u kojem se uva novac, mjesto gde se novac prima i isplauje; trg. gotov novac; in cassa it.
in kaa (tal.) nalazi se u kasi, tj. u

674

kasetofon
gotovom novcu; per cassa it. per kasa (tal.) uz plaanje u gotovom novcu
kasa-saldo (tal. cassa-saldo) trg. ostatak nakon zakljuivanja blagajne
(kase); zakljuak stanja blagajne (kase)
kasa-konto (tal. cassa-sconto) trg. odbitak (ili: smanjenje) kupcima i dunicima kad kupuju za gotovo ili kad
plaaju dug prije roka
kasa-traca (tal. cassa-strazza) trg.
pomona knjiga u koju se privremeno
unose primici i izdaci, da bi se kasnije unijeli u glavnu blagajniku knjigu
kasaba (tur.) gradi
kasacija (fr. cassation) otputanje iz
slube, smjenjivanje s dunosti, oduzimanje ina; ponitenje, npr. neke
odsude (pravorijeka) i dr.; najvii sud
koji donosi konane odluke o odsudama prvostupanjskih i prizivnih
sudova
kasar (tal. cassero) podignuti dio palube na krmi, najvii kat broda
kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj
stalno stanuje vojska, vojarna
kasatik (njem. Kassen-stiick) kazalino djelo, film i si. koji ima mnogo
posjetitelja, te donosi dobar prihod
kasatoran (fr. casser ponititi) prav.
ukidajui, koji ukida, ponitavajui,
koji ponitava, smjenjuje; kasatorna
klauzula sporedan ugovor koji se dodaje glavnom ugovoru, po kojem se
jedna strana ne mora drati ugovora
ako druga ne ispunjava njegove odredbe
kaseta (fr. cassette, tal. cassetta, cassa
kutijica za novac ili nakit; magnein
vrpca u zatitnoj kutiji; fot. plosnata
kutija u kojoj se uvaju filmovi; arhit. udubine kao ukras na stropu
kasetirati (fr. cassette) arhit. praviti
na stropu udubljenja
kasetofon (fr. cassetta kutija, gr. fone
glas, zvuk) teh. ureaj koji reprodu-

kasino

cira zvuk snimljen na magnetofonskoj vrpci smjetenoj u kaseti

kasino (tal. asa, casino) klub, lokal;
igranica, dvorana za zabave; voj.
blagavaonica za asnike
kasiopij (prema imenu zvijea Kasiopeje) kem. element iz reda rijetkih
kovina, atomska teina 174,99 tablini broj 71, znak Cp
kasirati (tal. cassa, incassare) 1. primiti, naplatiti novac; inkasirati
kasirati (tal. cassare, fr. casser) 2. ponititi, proglasiti nevaljanim, npr.
neki dokument, oporuku i dr.; liiti
ina (ili: poloaja, slube), rainiti,
otpustiti iz slube
kasiterin (gr. kassiteros kositar) metalna smjesa iji je glavni sastojak
kositar
kasiterit (gr. kassiteros kositar) min.
prirodan dioksid kositra, najobinija
kositrena ruda
kaska (fr. casque) voj. vrsta kacige
kaskada (fr. cascade, p. cascada, tal.
cascata) vodopad, vodoskok; vatromet u obliku vodopada
kasko (p. casco) pom. trup broda; trg.
osiguranje broda bez tereta
kasonada (fr. cassonade) neproien
eer iz francuskih kolonija; kuhinjski eer
kasta (p., port. casta, lat. castus ist)
stale, zatvorena drutvena skupina
kastanija (gr. kastanon, lat. castus
ist) stale, skupina ljudi
kastanjete (p. castanetas, fr. castagnettes) mn. mali i zvonki kolutovi
od drveta ih bjelokosti koji se nataknu na prste i udaraju jedni o druge
pri plesanju (nazvani zbog slinosti
s prepolovljenim kestenom)
kastico (p. castizo) potomak portugalskih uroenika (kreolaca) i mestika u Junoj Americi
kastigacija (lat. castigatio) kanjavanje, kazna; prekoravanje, ukor

675

katald

kastor (gr. kastor, lat. castor, sanskr.

kasturi) zool. dabar; dabrovo krzno,
dabrovina; eir od dabrove dlake
Kastor i Poluks (gr. Kastor, Poludeukes) mit. blizanci spartanskog kralja
Tindareja, ih Zeusa, i Lede, nerazdvojna braa koja, poto su pretvoreni u zvijezde, slue mornarima kao
vodii i zatitnici; pren. simbol nerazdvojnog prijateljstva; astr. zvijee
"Blizanci" u Zodijaku; usp. Dioskuri
kastoreum (lat. castoreum) farm. ukasta uljasta tekuina u jednoj lijezdi blizu mar a kod dabra, opojna
mirisa i gorka okusa, slui kao odlian lijek protiv bolesti ivaca
kastorin (lat. castor) kao svila sjajna
tkanina od najbolje panjolske vune;
takoer: pamuni konfekcijski pli
kastracija (lat. castratio) vaenje spolnih lijezda, kopljenje, trojenje, jalovljenje
kastrametacija (lat. castra logor, oko
metari omeiti) voj. podizanje i ureivanje poljskog logora; vjetina podizanja logora
kastrat (lat. castrare utrojiti, castratus) ukopljenik, eunuh
kastrirati (lat. castrare) ukopiti, utrojiti, ujaloviti; izbrisati, izbaciti, smanjiti
kastrum (lat. castrum) utvrda, tvrava,
utvreni grad; u srednjem vijeku:
plemiki dvorac (lat. castrum nobile)
kasirati (fr. cacher) kod knjigovea:
oblijepiti papirom, prevui papirom;
prilijepiti, staviti na platno, npr.
zemljovid; kriti, prikrivati, preutjeti, zatajiti
kamir (sanskr.- kacmira, fr. cachemir)
vrsta fine i mekane tkanine koja se
izrauje od k'ostrijeti kamirskih koza
kapita (tal. caspita) tako ti svega! do
vraga!
katald (tal. castaldo) upravitelj crkvenog dobra

katel
katel (lat. castellum, castrum) dvorac;
mala tvrava, gradi, utvreno mjesto
katelan (lat. castellanus) upravitelj
(ili: nadzornik) dvorca ili tvrave;
upravitelj ili kuhar nekog drutvenog
lokala; uvar kue; nadzornik graevina
katigati (lat. castigare) kazniti, kanjavati; koriti, karati
kaun (tal. cassone) velik sanduk; krinja; kasa, blagajna; pren. brod, laa
kat- (gr. kata) v. katakata- (gr. kata) grki prijedlog koji se
pojavljuje kao predmetak u mnogim
sloenicama i znanstvenim pojmovima, uglavnom izraava neko kretanje i smjer, obzir, odnos, prilagoenost, slinost itd.; slui i za tvorbu
prijelaznih glagola; pred samoglasnicima: kat- (kat- i kath-)
katadioptrian (gr. kata u katoptrian i dioptrian) opt. koji pripada
odbijanju i prelamanju svjetlosti, koji
se tie odbijanja i prelamanja svjetlosti; koji prividno poveava ili pribliava predmet gledanja (npr. staklo, zrcalo, naoale)
katadioptrika (gr. kata u katoptrika
i dioptrika) opt. znanost o pojavama
koje se temelje i na odbijanju i na
prelamanju svjetlosti
katafalk (tal. catafalco, fr. catafalque)
postolje ukraeno crnim draperijama
i dr. na koje se stavlja lijes s mrtvacem, sveani odar
katafonika (gr. kata, fone zvuk) fiz.
v. katakustika
katafora (gr. katafora san sa zanosom)
med. dubok bolesniki san, bolesna
elja za spavanjem
katafrakt (gr. katafratto oklopim, katafraktos oklopljen) prsni oklop; med.
zavoj za prebijena rebra
katagma (gr. katagma) med. prijelom
kosti

676

kataleptian
katagrafologija (gr. katagrafo opiem,
opisujem, logia) znanost o opisivanju
lijekova
katahreza (gr. katachresis) loa uporaba; ret. pogreka u uporabi figura,
bilo da je samo jedna figura nelogina i netona, ili da su dvije figure
loe povezane, npr.: "Na troje je vojsku razdvojio", "Klie Arap iz grla
bijela" itd.
kataklaza (gr. kata-klao slomim; savijeni) med. lomljenje kostiju; gr
onih vjea
kataklizma (gr. kataklysmos poplava,
potop) velika elementarna nepogoda;
katastrofa, nesrea, propast
katakombe (lat. catacumbae, tal. catacomba) mn. podzemni hodnici, dugi
ponegdje i vie kilometara, u koje su
se pokapali prvi krani (u Rimu, Napulju, Jeruzalemu, Sirakuzi)
kataksa (gr. kataxis prelamanje) med.
prijelom kosti
katakustika (gr. kata, akustike) fiz.
znanost o odbijanju zvuka; katafonika
katal (tur.) ubojstvo
katalekte (gr. kata-lego uraunam,
ubrojim, ubrajam) mn. zbirka odlomaka ili kraih pjesama (npr. Vergilijevih); nepotpuni ostaci djela starih
klasinih pisaca
katalektian (gr. kata-lego prestanem, zavrim, katalektikos koji
prestaje) nepotpun, krnj; katalektian stih poet. stih kod kojega je posljednja stopa kraa za jedan ili vie
slogova (supr. akatalektian)
katalepsija (gr. katalepsis) med. obamrlost, ukoenost, grenje, bolest
spavanja; zadravanje tijela i udova
u svakom, pa i najnezgodnijem
danom poloaju (zbog hipnotinog
stanja i kod nekih duevnih bolesnika)
kataleptian (gr. kataleptikos) ukoen, obamro; usp. katalepsija

katalitian

677

katalitian (gr. kata-lyo) otapajui,

koji otapa; kem. koji ima svojstvo da
djeluje katalizom, tj. da otapa druga
tijela samim dodirom ne spajajui se
s njima
kataliza (gr. katalysis) otapanje; kem.
ubrzavanje jedne reakcije jednostavnom prisutnou jedne tvari (katalizatora), koja pritom ne pretrpi nikakvu stalnu promjenu (na katalizi se
zasniva oksidacija sumporne kiseline
pomou platine ili eljeznog oksida,
zatim katatipija i dr.)
katalizator (gr. kata-lyo otapam) kem.
supstanca koja ima svojstvo ubrzavanja kemijskih procesa ili ih uzrokuje
na znatno nioj temperaturi od one
na kojoj bi se ti procesi sami sobom
izvrili; usp. kataliza
katalo zool. krianac izmeu domaeg
goveda i bizona
katalog (gr. katalogos) popis, osobito
umjetnikih i znanstvenih zbirki, ili
popis knjiga javnih ili privatnih
knjinica, antikvarijata i izdavakih
poduzea
katalogirati (gr. katalogos) v. katalogizirati
katalogizirati (gr. katalogos) unijeti
(ili: unositi) u popis, u katalog; katalogirati
katalotian (gr. kat-aloao smrvim)
med. koji uklanja oiljke, modrice
katamenije (gr. katamenios mjeseni)
mn. med. mjeseno pranje kod ena,
menstruacija
katanac (tal. catena lanac) lokot, zasun
katapazma (gr. katapasma, kata-passo pospem, posipam) med. praak za
posipavanje i suenje rana
katapepsija (gr. kata-pesso probavim)
med. probavljanje, potpuna probava
hrane u elucu
katapeptian (gr. kata-pesso probavim) med. koji se tie probave, koji
pomae i olakava probavu, probavili

katareksa

katapirin (gr. kata, pyr vatra, oganj)

med. lijek protiv groznice, glavobolje
i dr.
kataplazma (gr. kataplasma namazano, premazano, kata-plasso namaem) med. gusta kaa od raznih vrsta
brana ili od ukuhanih trava (upotrebljava se, u obliku zavoja, kao
sredstvo za odravanje vlage na ranama, oteklinama i drugim bolesnim
mjestima)
kataplazmirati (gr. kata-plasso namaem) med. stavljati na bolesna mjesta obloge od guste kae; usp. kataplazma
katapleksija (gr. kataplexis) med.
ukoenost tijela zbog kapi: koenje
eljusti, lica i dr.; pren. uplaenost,
utuenost
kataptoza (gr. kataptosis pad) med.
v. epilepsija
katapult (gr. katapeltes, lat. catapulta) naprava za bacanje kamenja,
strijela ili kopalja u grkoj i rimskoj
vojsci
katar (gr. katarrus slijevanje, katarrheo slijevam se) med. upala sluznice nekog organa (nosa, drijela,
grkljana, dunika, uha, mjehura, crijeva, plua i dr.) zbog prehlade ili
mjesnog (lokalnog) podraaja praeno izluivanjem sluzi; hunjavica,
prehlada
katarakt (gr. katarraktes vodopad, lat.
cataracta) vodopad, brzac; med. zamuenost one lee, siva ili bijela
mrena, katarakta; teh. sprava za
reguliranje rada parnih strojeva
katarakta (gr. ) med. v. pod katarakt
kataraktian (gr. katarraktes) med.
s bijelom mrenom u oima, bolestan
od katarakta
kataralan kataralna groznica groznica
praena izluivanjem sluzi; katarian
katareksa (gr. katarrexis) jako trganje, upanje; med. estok proljev

katareuma
katareuma (gr. katar-rheo slijevam
se) med. izluivanje sluzi, izbacivanje
sluzi, sluzotok
katareusa (gr. katharos ist) dananji
slubeni grki knjievni jezik koji se
temelji na starogrkom klasinom iz
5. i 4. st. pr. n. e.
katarian (gr. katar-rheo slijevam se)
med. v. kataralan
katarizam (gr. kathairo istim) ienje jezika; v. purizam
katarka (gr. katartios) jarbol
katartici (gr. kathartikos za ienje)
mn. med. sredstva za ienje crijeva
katartika (gr. kathartikos za ienje)
fil. znanost, teorija o ienju due,
vjetina moralnog oiavanja
katartister (gr. katartister) kir. instrument za namjetanje prelomljenih ili
iaenih kostiju
katartiza (gr. katartisis ureenje,
uljepavanje) med. v. katartizam
katartizam (gr. katartismos uzglobljenje, uaenje) med. namjetanje
prelomljene ili iaene kosti; katartiza
katarza (gr. katharsis) med. ienje,
pranjenje crijeva; fil. moralno ienje i uzdizanje due iznad svih tjelesnih, osjetilnih strasti i prljavtina (prema Aristotelu cilj tragedije)
katasarka (gr. kata, sarx meso) med.
v. anasarka
katasheza (gr. kataschesis) med. dobra, povoljna tjelesna graa
katastaltici (gr. katastaltikos prikladan za zaustavljanje, za sprjeavanje, katastello zaustavljam, sprjeavam) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi
katastar (lat. catastrum) dravna ustanova za istraivanje istog prihoda
od zemljita i utvrivanje poreza na
zemlju; zadatak katastra je prikupljanje potrebnog materijala za procjenu i pripremanje osnove za sastav
zemljinih knjiga, gruntovnica

678

katedrala
katastaza (gr. katastasis) poet. dramski dio u kojem zaplet, zapoet u
epitazi, dolazi do vrhunca dok se, u :
katastrofi, potpuno ne rasplete; ret.
dio govora u kojem se izlae tema za
raspravljanje; med. stanje, sastav
katastrirati (lat. catastrum) unijeti (ili:
unositi, uvoditi, uvesti, upisati, upisivati) u katastar
katastrofa (gr. katastrofe) preokret,
prevrat, obrat, odluan trenutak; u
drami: odluan dogaaj koji dovodi
do razrjeenja zapleta (usp. epistaza
i katastaza); svaki odluujui, posebice nesretan obrat; teak (ih: nesretan) dogaaj, propast
katastrofizam (gr. katastrofe prevrat,
preokret; propast) teorija po kojoj su
neke geoloke i bioloke pojave bile
uzrokovane katastrofama, ili naglim
i silnim poremeajima u prirodi, u '
Zemljinoj kori
katataza (gr. katateino isteem, katatasis uzglobljenje istezanjem) med.
namjetanje prijeloma kosti
katatipija (gr. kata, typos otisak) med.
fotografski postupak, utemeljen na
katalizi, pri pravljenju kopija s negativa i bez utjecaja svjetlosti
katatonija (gr. katatonos manje napregnut nego to bi trebao biti) med.
duevna bolest praena povremenom
melankolijom, potpunom nepokretlji-
vou, grevima, raznim halucinacijama, suludim idejama i si.
katedra (gr. kathedra stolac) stolac,
uiteljev stol; uzvieno mjesto s naslonom za prsa s kojega nastavnik
dri predavanja; biskupski, papinski
stolac; pren. znanstveni predmet na
sveuilitu (katedra kroatistike, polonistike itd.); ex cathedra it. eks
katedra (lat.) na nain onoga koji govori slubeno, s autoritetom
katedrala (gr. kathedra stolac) glavna,
stolna crkva, crkva sa sjeditem biskupa odnosno nadbiskupa

katedralan
katedralan (gr. kathedra stolac) koji
se tie biskupske vlasti, stolni
kateget (gr. kathegetes) voda, uitelj,
odgajatelj
kategorian (gr. kategorikos koji tvrdi) koji tvrdi bezuvjetno, bezuvjetan,
odluan, odreen, toan, jasan; fil.
kategorian sud log. sud u kojem se
jednom subjektu jednostavno neto
pridaje ili nijee
kategoriki imperativ fil. imperativ
dunosti koji je njemaki filozof Kant
ovako postavio: Djeluj tako da naelo
tvoje volje u svako doba istodobno
moe vrijediti kao naelo opeg zakonodavstva; usp. imperativ
kategorija (gr. kategoria) odsjek, vrsta, rod, klasa, red, skupina; fil. najopenitiji pomovi bez kojih se nita
ne moe zamisliti, a da se ne bi moglo
podrediti pod jedan od tih najopenitijih pojmova (tvar, vrijeme, prostor gibanje, bitnost, uzronost, jedinstvo itd.)
kategorizirati (gr. kategoreo) urediti,
ureivati, dijeliti po vrstama (ili: rodovima, strukama), razvrstati, razvrstavati, srediti, sreivati
katehet(a) (gr. kat-echetes nastavnik,
uitelj) vjerouitelj koji pouava putem pitanja i odgovora; uitelj vjeronauka
katehetika (gr. kat-echeo usmeno pouavam) vjetina vjerskog pouavanja u obliku pitanja i odgovora; metodiko upuivanje i uvoenje u ovu
vjetinu
kateheza (gr. katechesis usmena nastava) pouavanje; u kranskom vjeronauku: pouavanje u obliku pitanja
i odgovora; pouavanje onih koji ele
prijei na kranstvo
katekizacija (lat. catechisatio) pouavanje u vjeri u obliku pitanja i odgovora
katekizam (gr. katechismos) svaki
kratak i jezgrovit udbenik neke zna-

679

katetometar
nosti ili umjetnosti; udbenik o osnovama kranske vjere, napisan u
obliku pitanja i odgovora
katekizirati (gr. katechizo) pouavati
u vjeri u obliku pitanja i odgovora
katenaran (lat. catenarius) lanast, u
obliku lanaca
katenarija (lat. catena lanac, catenaria)
mat. krivulja koju tvori lanac ih konopac podjednake gustoe koji slobodno visi o dvjema stalnim tokama
koje nisu u istoj okomitoj, vertikalnoj liniji
katencija (lat. catenatio) vezanje lancem; spajanje, pripajanje
katenuliran (lat. catenula lani) sastavljen od lania
kateretici (gr. kathairetikos prikladan
za slabljenje) mn. sredstva za slabljenje, umrtvljivanje; sredstva za ubijanje; sredstva za izjedanje
katereza (gr. kathairesis smanjivanje,
mravljenje) med. klonulost, slabost,
utuenost
kateta (gr. kathete uspravnica, uspravna crta, kathiemi sputam) geom.
stranica u pravokutnom trokutu koja
s drugom stranicom toga trokuta zatvara kut od 90; usp. hipotenuza
kateter (gr. katheter ono to se sputa)
med. valjkasta cijev od kauuka ili
kovine koja se uvlai kroz mokranu
cijev u mokrani mjehur radi umjetnog isputanja zadrane mokrae;
upotrebljava se i za unoenje lijekova
u tijelo
kateterizam (gr. katheter) med. isputanje zadrane mokrae uvlaenjem
katetera u mokrani mjehur
kateterizirati (gr. katheter) isputati
zadranu mokrau pomou katetera
katetometar (gr. kathete okomica,
okomita crta, metron mjera, mjerilo)
sprava za mjerenje razlike u visini
dviju toaka, osobito malih razlika
razina tekuih stupova u cijevima;

katgut
takoer: naprava za mjerenje lubanje
katgut (engl. catgut) kir. konac, nekada
izraivan od majeg crijeva (engl. cat
= maka) kojim kirurzi podvezuju
krvne ile
kathipnija (gr. kata, hypnos san) med.
veoma tvrd san, dubok san
katil (tur.) krvnik, ubojica
katilinizam stvaranje zavjera, zavjerenike spletke i intrige (po L. S. Katilini, tvorcu opasne zavjere usmjerene protiv Senata u starome Rimu,
a koju je otkrio i sprijeio Ciceron)
kation (gr. kation ono to silazi, silazee, katienai silaziti) fiz. elektropozitivan element koji se u elektrokemijskoj razgradnji razvija na katodi,
pozitivno nabijen ion
katirati (fr. catir) valjati i preati sukna da bi dobila veu vrstou i sjajnost
katoda (gr. kathodos put nadolje) fiz.
1. put kojim elektrina struja naputa elektrolit i prelazi u negativan pol;
toka, mjesto ili povrina u dodiru s
negativnim polom; 2. negativna elektroda
katodne zrake fiz. pri elektrinom
pranjenju u cijevi u kojoj tlak padne
na nekoliko stotih milimetara ive
svijetlei stup odvoji se od katode pri
emu iz katode izlaze plaviaste zrake koje se zovu katodne; one se prostiru pravocrtno dok ne udare o anodu ili stakleni zid, pri emu staklo
fluorescira zelenkasto; usp. katoda
katodofon (gr. kathodos put nanie,
fone zvuk) vrsta mikrofona za zvuni fillm i radio kod kojega ionizirani
zrak slui kao vodi struje izmeu
slabo zagrijane svijetle katode i anode
katoha (gr. katoche ukoenost) med.
krutost, ukoenost udova; tvrdo spavanje pri otvorenim oima
katolicizam v. katolianstvo

680

katun
katolianstvo (gr. kata, holos cio, katholikos) shvaanje i tumaenje kranstva u duhu Rimokatolike crkve;
rimokatohka vjera
katoliki (gr. kata, holos cio, katholikos opi, cjelinski) opi, opevaei;
pravi, pravovjerni; koji se tie Rimokatolike crkve, koji pripada Rimokatolikoj crkvi, papinski
katolik (gr. kata, holos cio, katholikos
opi, cjelinski) 1. kranin koji svoje
crkveno vjerovanje smatra kao jedino
pravo i obvezno, pravovjerni kranin: 2. pristaa (ih: lan) Rimokatolike crkve
katolikon (gr. kata, holos cio, katholikon ope) neto ope; osobito: opi
rjenik, rjenik cjelokupnog znanja;
opi lijek, tj. lijek koji treba lijeiti
sve bolesti
katolizirati (gr. kata, holos cio, opi)
prevesti (ili: prevoditi) na rimokatoliku vjeru, pokatoliiti
Katon (lat. Cato) glasoviti rimski dravnik, nepomirljivi protivnik Kartage, velik rodoljub i strog moralist
(234149 pr. n. e.); pren. ozbiljan
mudrac, strog i neumoljiv sudac u
moralnim pitanjima
katoptrika (gr. kat-optron zrcalo) opt.
znanost o odbijanju svjetlosti; anakamptika
katoptromantija (gr. kat-optron zrcalo, manteia proricanje) proricanje
iz zrcala
katorga (rus., gr. katergon djelo, rad)
robija, prisilan rad, kuluk
katoterici (gr. katoterikos koji isti)
mn. med. sredstva, lijekovi za ienje
katren (fr. quatrain) poet. strofa od etiri stiha, etvorostih
katun (ar. kyton, tal. cotone pamuk,
engl. cotton) vrsta krute i sjajne pamune tkanine, obino sa arama, s
uzorcima

Katzelmacher

Katzelmacher it. kaclmaher (njem.)

nekada: pogrdan izraz za Talijana
ili talijanaa
Katzenmusik it. kacnmuzik (njem.)
"maja dernjava", vika koja se nekom
prireuje za javnu porugu
kauboj (engl. cowboy) kravar, govedar,
pastir na konju na zapadu SAD-a
kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamevina,
odreena svota novca poloena na
ime jamstva za nekoga ili za sebe,
zalog; realna kaucija (lat. cautio relis) prav. osiguranje dobara
kaucirati (lat. cautio) poloiti kauciju
(jamevinu)
kau (eng. couch postelja, leaj) suvremeni krevet s malim naslonom te
moe posluiti i za sjedenje
kauuk (fr. caoutchouc) guma koja se
dobiva od mlijenog soka nekih tropskih junoamerikih, afrikih i indijskih biljaka, osobito od drveta ficus
elastica; rije je uzeta iz jezika brazilskih Indijanaca (cahuchu)
kaudalan (lat. caudalis, cauda rep) zool.
koji pripada repu, repni
kaudiljo (p. caudillo voa) voa, poglavica, titula panjolskog diktatora generala Franca
kauledon (gr. kaulos stabljika) med.
poprean prijelom kosti
kaulescentan (lat. caulis stabljika zeljastih biljaka) bot. koji utjee na
stvaranje stabla, koji stvara stablo
kaulikul(us) (lat. cauliculus) arhit.
cvjetno stablo na glavi korintskih
stupova
kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka
stabljici slina tvorevina na biljci (za
razliku od lia, korijena i dr.)
kauma (gr. kauma vruina, ar) med.
jaka vatra, groznina vatra
kaunt (engl. count) u Engleskoj: naziv
za "grofa" koji nije Englez, za razliku
od erla, engleskog grofa
kaur (ar. gavur) nevjernik, muslimanski naziv za kranina; kaurin

681

kauza

kauri-pu (engl. cowrie) zool. vrsta

morskog pua, tzv. "poruclanski pu";
ivi u Indijanskom oceanu
kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od
droba
kaustici (gr. kaustikos izjedajui, koji
izjeda) mn. sredstva za izjedanje; kaustina sredstva
kausticitet (lat. causticitas) izjedenost,
mo (ili: svojstvo) izjedanja; pren. zajedljivost, podsmjeljivost
kaustian (gr. kaustikos) izjedajui,
koji izjeda; pren. zajedljiv, satirian;
kaustina krivulja (linija) fiz. krivulja koju oblikuju svjetlosne zrake koje
je odbila ili prelomila neka zakrivljena povrina; kem. kaustina soda
spoj natrija, vodika i kisika (NaHO)
kaustinost v. kausticitet
kaustika (gr. kaustikos izjedajui)
vjetina izjedanja pomou kaustinih
sredstava; takoer: znanost o kaustinim krivuljama (v. pod kaustian)
kautela (lat. cautela) prav. mjera opreza, odredba ugovora kojoj je cilj osiguranje od mogue tete
kautelarna jurisprudencija dio praktine pravne znanosti koji se bavi
mjerama za osiguranje od mogue
tete
kauterij (gr. kauterion) med. sredstvo
za izjedanje, za povrinsko spaljivanje tkiva radi lijeenja; kovina pomou koje se vri kauterizacija
kauterizacija (lat. cauterisatio) med.
spaljivanje rane radi sprjeavanja
daljnjeg procesa, otvaranje rane pomou izjedajuih kemijskih sredstava, usijane kovine ili iskri elektrine
struje visokog napona
kauterizirati (lat. cauterisare) med.
lijeiti pomou povrinskog izjedanja
ili spaljivanja tkiva
kauza (lat. causa) uzrok, razlog, povod,
pobuda: pravna stvar, pravno pitanje, sporno pitanje, parnica; in causa

kauzalan

682

it. in kauza (lat.) prav. u spornoj

stvari
kauzalan (lat. causalis) uzroan, uzroni; kauzalna konjunkcija gram. uzroni veznik; kauzalna ili uzrona reenica zavisna reenica kojom se izrie uzrok radnje u glavnoj reenici,
npr. Pobijedili smo jer smo bolji
kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzronost, uzrona veza, odnos izmeu uzroka i posljedice; princip kauzaliteta
glasi: svaka promjena mora imati i
svoj uzrok
kauzalni neksus (lat. causa uzrok, causalis uzroni, nexus veza) prav. u
kaznenim djelima: uzrona veza izmeu kaznenog djela koje je poinio
izvritelj i tetnih posljedica koje su
zbog tog djela nastale; dok se ne utvrdi ta veza, smatra se da ne postoji
ni kaznena odgovornost
kauzalno-genetian (lat. causa uzrok,
gr. genesis postanak) koji izlae uzroke razvoja, koji se temelji na uzrocima razvoja
kauzativan (lat. causativus) uzroan;
kauzativni glagoli gram. glagoli koji
izriu uzrok neke radnje, uzroni,
faktitivni glagoli (npr. crveniti, crvenim je kauzativan znai: inim
neto crvenim prema glagolu crvenjeti, crvenim koji znai: postajem
crven)
kauzator (lat. causator) poinitelj, tvorac
kava (ar. kahva, fr. cafe, engl. coffee,
njem. Kaffee) drvo podrijetlom iz Etiopije, raste u Arabiji, Indiji i ostalim
tropskim krajevima; sjemenka toga
drveta; poznato i omiljeno pie od samljevenih prenih sjemenki toga drveta
kavacija (lat. cavatio pravljenje neega
upljim) grad. kopanje podruma
kavaleta (tal. cavalletta) glaz. v. kabaleta

kavernozan

kavaleto (tal. cavalletto "konjic") drveni

konj za vjebanje u skakanju na konju i preko konja (usp. voltigiranje);
slikarski nogari, tafelaj
kavalir (fr. cavalier, tal. cavaliere) konjanik, jaha; pratitelj, udvara nekoj
dami; ovjek usluan i podaan (osobito u novcu), otmjen ovjek, fin gospodin
kavalirski (fr. cavalierement) pril. viteki; ljubazno, usluno susretljivo;
plemenito, uglaeno; otvoreno, neusiljeno, slobodno
kavalkada (fr. cavalcade) sveana povorka na konjima; sjajna povorka ili
skupina konjanika; etnja na konjima
kavalke (fr. cavalquet) voj. mar konjice; sviranje truba pri ulasku konjice u neki grad
kavata (lat. cavus upalj) 2. svod; grad.
temelji na crkvenom svodu
kavata (tal. cavata, cavare) 1. glaz.
mala, laka i jednostavna pjesma (za
razliku od raskone operne arije); trg.
iznos mjenice prema teaju; prodaja
mjeninog pisma za gotov novac
kavatina (tal. cavatina) glaz. kratko i
jednostavno glazbeno djelo za pjevanje bez ikakvih ukrasa i bez uobiajenih ponavljanja kod napjeva;
usp. kavata 1.
kavaz (tur.) pratitelj ili poasni straar
stranih diplomatskih predstavnika u
Turskoj i viih dravnih inovnika
uope; straar, policajac
kaverna (lat. caverna) upljina, otvor;
peina, pilja; podrum; med. upljina
u pluima koja je nastala zbog raspadanja tkiva, osobito kod tuberkuloze, a ponekad i zbog apscesa i gangrene
kavernozan (lat. cavernosus) pun upljina; upljikav, upljikast, spuvast;
kavernozna respiracija med. upljinsko disanje

kaveta
kaveta (fr. cavette) fort. mali utvreni
opkop izmeu dva vea
kavijar (tatar., fr. caviar, tal. saviale,
tur. haviar) usoljena ikra od jesetre,
morune i drugih riba, osobito iz Volge
i Kaspijskog jezera
kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje,
podsmjehivanje; pravljenje sofizama,
govorenje u sofizmima
kavirati (lat. cavere) uvati se; jamiti;
pri maevanju: izbjegavati protivnikov udarac odbijanjem njegovog
maa udarcem odozdo i izmicanjem
tijela; trg. naplatiti (mjenicu)
kavitet (lat. cavus upalj, cavitas) upljina, osobito u ljudskom tijelu (glavi,
prsna i trbuna upljina)
kavkaski koji pripada Kavkazu, koji
potjee s Kavkaza; kavkaska rasa bijela ili indoatlantska rasa kojoj pripada veina stanovnika Europe, jugozapadne Azije, Indije i Sjev. Amerike
kavul (tal. cavolo) kupus; kelj
kavun (tur.) dinja
kazak (fr. casaque, tal. casacca) 2. kratak putniki ili jahaki kaput
kazak (rus.) 1. sluga odjeven u kozaku
nonju; kozaki ples
kazamat (lat. asa madida vlana
koliba, fr. casemate, tal. casamatta)
voj. podzemni odjel na svodove u tvravi koji je siguran od puanih zrna;
na ratnim brodovima: oklopljena
prostorija za smjetaj topova i municije; podzemno skladite; pren.
podzemni zatvor, tamnica
kazein (lat. caseus sir) kem. vrsta bjelanevine koja se nalazi u mlijeku i
koja se pri usiravanju, pod utjecajem kiseline, izdvaja
kazeken (fr. casaquin) vrsta gornjeg
kaputa; vrsta enske haljine
kazimir (sanskr. kacmira, fr. casimir,
cachmir, engl. cassemere) laka, tanka, naborana vunena tkanina, vrsta
polusukna; fina i meka tkanina od

683

ke
kostrijeti kamirske koze; usp. kamir
kazualan (lat. casualis, fr. casuel) sluajan, koji ovisi o sluaju, neizvjestan; sporedan, neredovit
kazualije (lat. casualia) mn. sluajnosti;
sluajne pojave; neredoviti (ili: sporedni, nepredvieni, sluajni) prihodi
ili rashodi
kazualist (lat. casus) fil. pristaa kazualizma
kazualitet (lat. casualitas) sluajnost
kazualizam (lat. casus sluaj) fil. teorija o sluajnosti, tj. shvaanje da u
svijetu sve nastaje sluajno
kazuar (malaj. cassuwari, suwari) zool.
vrsta velike australske i istonoindijske ptice sline noj u
kazuar (malaj. kassuvvaris) zool. vrsta
ptice trkaice, slina noj u
kazuist (lat. casus sluaj, fr. casuiste)
znalac u rjeavanju raznih, osobito
dvojbenih pitanja savjesti; poznavatelj tekih i zamrenih pravnih
sluajeva; usp. kazuistika
kazuistika (lat. casus sluaj) fil. teorija
o sukobima izmeu razliitih tendencija, interesa i si.; vjetina rjeavanja raznih pitanja savjesti; mudro i umjeno raspravljanje i snalaenje u tekim pravnim pitanjima;
openito: vjetina pronalaenja pomirljivog, srednjeg puta: pren. lukavost, domiljatost
kazuizam (lat. casus sluaj) fil. v. kazualizam
kazus (lat. casus sluaj, asu) sluaj,
zasebna injenica; in asu it. in kazu
(lat.) prav. u sluaju; in praesenti
asu it. in prezenti kazu (lat.) u sadanjem sluaju, u danom sluaju
kaolirati (fr. cajoler) laskati, umiljavati se
ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, povorka ljudi koji ekaju na red (npr.
ispred kaz. blagajne i si); ograen
prostor pred blagajnom, da bi se iz-

kebar
bjegla guva; biljarski tap, tak; glaz.
drak na violini
kebar (njem. Kafer kukac) zool. hrut
(vrsta kukca)
kebl (engl. cable) mjera za konac u Sjev.
Americi = oko 220 m
ke (engl. catch) glaz. kompozicija komine pjesme u stilu fuga, osobito
omiljena u Engleskoj
keder (njem. Koder) 1. vrsta ribice (pogodna kao mamac); 2. u obuarstvu:
koa u cipeli na koju je privrena
peta
kedi (engl. caddy, caddie) port, pomonik kod golfa (nosi tobolac s potreptinama za igru)
kediv (perz. hhidiv) titula biveg egipatskog vicekralj a; vladar, knez, velianstvo
kefalagra (gr. kefalargia, atiki za
kefalalgia, kefale glava, algos bol)
med. ulozi, giht glave
kefaleja (gr. kefale) med. jaka, teka
glavobolja
kefalgija (gr. kefale glava, algos bol)
med. bol glave, glavobolja
kefalici (gr. kefale) mn. med. sredstva,
lijekovi za jaanje glave
kefalitis (gr. kefale) med. upala glave, mozga
kefalocentrian (gr. kefale glava, lat.
centrum sredite) fil. koji se nalazi
u glavi, koji postoji samo u glavi
kefalodinija (gr. kefale, odyne bol)
med. glavobolja
kefalometar (gr. kefale glava, metron
mjera, mjerilo) glavomjer, sprava za
mjerenje glave novoroenadi
kefalopodi (gr. kefale, pus gen. podos
noga) mn. zool. glavonoci, ivotinje
iz reda mekuaca, najsavreniji mekuci
kefaloskopija (gr. kefale, skopeo gledam, promatram) med. ispitivanje
glave, pregled glave
kefalotripsija (gr. kefale, tripsis trenje, tribo tarem, satrem) med. lom-

684

kelologija
ljenje, razbijanje glave mrtvog djeteta u utrobi rodilje u sluajevima
tekog poroaja
kefir (tatar.) pjenuavi, gusti mlijeni
napitak od kravljeg mlijeka i kefirskih zrna ili kefirskih gljivica, ugodna i svjea mirisa i okusa, otkrili ga
kavkaski Tatari; upotrebljava se i
kao sredstvo protiv slabokrvnosti,
bljedoe i kroninih plunih bolesti
kegla (njem. Kegel) unj koji treba
sruiti u kuglanju
Keine Rose ohne Dornen it. kaj ne
roze one dornen (njem.) Nijedna rua
nije bez trnja
kej (fr. quai, engl. quay) zid pokraj rijene ih morske obale, podzidana
obala; mjesto u luci za utovar i istovar robe: ulica pokraj obale, put izmeu vode i kua; eljezniki peron
kekez (tur.) homoseksualac
keks (eng. cake, cakes) mn. engleski
dvopek, sitni suhi kolaii koji se posebice jedu uz aj
keler-mjenica (njem. Keller-wechsel)
trg. lana mjenica, na kojoj su potpisi
trasanta, akceptanta i indosanta izmiljeni, budui da te osobe ne postoje, a samo je potpis posljednjeg
indosanta istinit, i on nema namjeru izvui se iz obveze, nego samo doi
za neko vrijeme do novca; fingirana
mjenica
kelimei ehadet (ar.) dvije glavne osnove islamske vjere: vjerovanje u
jedinstvo Boje i poslanstvo Muhamedovo
kelner (lat. cellarius podrumar, njem.
Kellner) kavanski momak koji posluuje goste jelima i piima, konobar
kelneraj (njem. Kellnerei) pregraen
prostor u krmama i gostionicama u
kojem se nalaze ae, boce, pie i dr.
kelnska voda (njem. Kolnisches Wasser) v. kolonjska voda
kelologija (gr. kele kila, bruh, logia)
med. znanost o kili (bruhu)

kelotom
kelotom (gr. kele kila, bruh, tome rezanje) kir. no kojim se operira kila
kelotomija (gr. kele kila, tome rezanje)
kir. operacija kile
Kelti (gr. Keltoi, lat. Celtae) mn. staro
indoeuropsko pleme u zap. Europi
(osobito u Galiji, panjolskoj i Britaniji) koje se veim dijelom izmijealo
s Germanima
kemalisti pristae negdanjeg predsjednika Turske Republike Mustafe Kemala Atatiirka; usp. kemalizam
kemalizam politike, ekonomske, socijalne i kulturne reforme Kemala Atatiirka (18811938), vode turskog naroda i obnovitelja turske drave koji
je, za neto vie od 10 godina, od
Turske, nekadanjeg "bolesnika na
Bosporu" i sinonima zaostalosti, napravio dravu budunosti
kemi- (gr. cheo, chemeia) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: kemija,
kemijski
kemiar (gr. chemeia) onaj koji se bavi
kemijom, koji prouava kemiju
kemiglifija (gr. chemeia, glyfo izdubem, reem) izradba klieja nagrizanjem duinom kiselinom
kemigrafija (gr. chemeia, grafo crtam)
izrada reljefa pomou duine kiseline u cinku, bakru ili mesingu; =
cinkografija
kemigrafirati (gr. chemeia, grafo
crtam, slikam) kemijskim putem
izraivati crtee, slike, arabeske i dr.
kemija (gr. cheo lijevam, chemeia)
znanost koja se bavi promjenama u
tvari, tj. pojavama pri kojima se i
tvar tijela kao takvih mijenja, i
zakonima po kojima se te promjene
dogaaju; organska kemija bavi se
ugljikovim spojevima (naziv iz vremena kad se mislilo da organski spojevi mogu nastati samo utjecajem
tzv. "ivotne snage" u biljnim i ivotinjskim organizmima)

685

kemurgija
kemijatrija (gr. chemeia, iatreia lijeenje) lijeenje po kemijskim naelima
kemijski (gr. chemeia) koji se tie kemije ili u nju spada; kemijska tehnologija znanstveno opisivanje razliitih grana kem. tehnike koje govori
o kem. preradbi sirovina, njihovoj
uporabi, trgovini i si,; kemijski efekt
spajanje atoma i stvaranje novih molekula; kemijski proces zbivanje koje
se vri pri spajanju kemijskih elemenata ili pri razgradnji spojeva na
elemente; kemijski rat rat u kojem
se upotrebljavaju kao borbeno sredstvo bojni otrovi; kemijski spojevi tijela koja se mogu razgraditi na svoje
elemente
kemikalije (gr. chemeia) mn. kemijski
proizvodi, kemijski artikli
kemiluminiscencija (gr. chemeia, lat.
luminiscentia) fiz. svijetljenje uvjetovano kemijskim zbivanjima (procesima)
kemitipija (gr. chemeia, typos otisak,
slika) pretvaranje radiranih i nagrizenih metalnih ploa kemijskim
sredstvima u reljefne ploe
kemizam (gr. chemeia) opi naziv za
sve kemijske pojave u prirodi; sposobnost (npr. svjetlosti) izazivanja
kemijskih promjena, kemijskih zbivanja; fil. shvaanje prema kojem je
priroda nastala kemijskim procesom
(zbivanjem)
kemoterapija (gr. chemeia, therapeia
lijeenje) lijeenje bolesti kemijskim
sredstvima
kemotropizam (gr. chemeia, tropos
okret, trepo okreem) biol. v. pod tropizam
kemurgija (gr. chemeia kemija, ergon
djelo) znanost koja prouava kako iz
poljoprivrednih proizvoda dobiti industrijske proizvode (npr. umjetnu
gumu, platno, pluto, vunu, boje, eksplozive i dr.)

kenangija
kenangija (gr. kenos prazan, angos posuda) med. praznoa krvnih ila,
slabokrvnost
kenesteza (gr. koinos zajedniki, opi,
aisthesis osjeaj) psih. opi osjeaj
postojanja koji potjee od ukupnosti
tjelesnih dojmova; ivotni osjeaj
kengur (urod. gangaruh) zool. klokan,
australski tobolar, sisavac, biljojed,
dugih i snanih stranjih nogu koje
mu slue za skakanje i obranu, te s
kratkim, slabim prednjim nogama,
nerazvijene mlade enka nosi u tobolcu; meso mu se jede, a krzno je
vaan trg. artikl
kenhriti (gr. kenchros proso) mn. min.
kamenje ija su zrnca slina prosu
kenhroiti min. v. kenhriti
kenobij (gr. koinobion, koinos zajedniki, opi, bios ivot) samostan
kenobit (gr. koinos zajedniki, opi,
bioo ivim) onaj koji ivi u samostanu, redovnik; pren. usamljenik,
pustinjak
kenofobija (gr. kenon prazno, prazan
prostor, fobein plaiti se) med. strah
od velikih praznih prostora (trgova,
poljana i si.)
kenogeneza (gr. kenos prazan, genesis postanak) zool. odstupanje od palingeneza u ontogenetskom razvoju;
uzrok prilagoavanja vrste novim
uvjetima za individualni razvoj, razvoj koji ne odgovara zakonima ivota jednog organizma
kenologija (gr. koinos zajedniki, logia) dogovor, vijeanje; vijeanje lijenika o stanju bolesnika, lijeniki
konzilij
kenotaf (gr. ken-tafion) prazna grobnica (bez mrtvaca) kakve su Grci gradili u ast pokojnicima poginulim u
ratu ili na moru kojima se nije znalo
za grob; poasni spomenik
kenoza (gr. kenosis) med. ispranjavanje, ienje

686

keratitis
kenozoik (gr. kainos nov, zoon ivotinja) geol. v. kenozojski period
kenozojska formacija geol. v. kenozojski period
kenozojski (gr. kainos nov, zoon ivotinja) koji je iz treeg velikog geolokog doba, koji pripada treem velikom geolokom dobu, koji obuhvaa
tercijarno i kvaternarno doba, koji
sadri ivotinjske ostatke novijeg
doba
kenozojski period geol. najmlae Zemljine formacije (tj. tercijar, diluvij,
aluvij); kenozojska formacija
Kentaur (gr. Kentauros) mit. udovite
pola ovjek, a pola konj
kep (engl. cape, njem. Kappe, lat. cappa)
mod. dug enski proljetni ogrta bez
rukava
kepec (tur. kepaze smijena pojava, osoba) patuljak, ovjek vrlo niskog rasta
kepenak (ma. kopenyeg) kabanica
kepotaf (gr. kepos vrt, tafos grob) nadgorbni spomenik oko kojega je napravljen vrti
keramika (gr. keramike) lonarstvo,
izradba posuda i dr. predmeta od gline peenjem; lonarija, lonarski
proizvodi
keramografija (gr. keramos lonarska
glina, grafia) slikanje na glinenim posudama, osobito na vazama, kod
starih Grka
keramografika (gr. keramos lonarska glina, grafike) v. keramografija
keratektomija (gr. keras rog, ek-temno izreem) med. operativno uklanjanje ronice oka
keratijaza (gr. keras) med. oronjela
izraslina na tijelu
keratin (gr. keras rog) fiziol. ronina,
bjelanevinasta tvar, supstanca u rogovima, pokoici, noktima i dlakama
keratitis (gr. keras rog) med. upala
ronice oka

keratogeneza
keratogeneza (gr. keras, genesis postanak, oblikovanje) stvaranje roga,
oronjavanje
keratoidi (gr. keras rog, eidos oblik)
mn. geol. rogu sline okamine
keratoliti (gr. keras rog, lithos kamen)
mn. geol. okamenjeni rogovi
keratomi (gr. keras) mn. med. smee
ili crvenkastosmee bradavice, obino u veliini lee, pojavljuju se na
ovjeku nakon etrdesete godine ivota
keratoplastika (gr. keras, plastike)
med. oblikovanje ronastog dijela
koe umjetnim putem; zamjena neprozirnog dijela ronice prozirnim
keratoskop (gr. keras, skopein gledati,
promatrati) med. naprava za ispitivanje krivulja ronice i utvrivanje njihovih nepravilnosti
keratoskopija (gr. keras rog, skopein)
med. ispitivanje ronice pomou keratoskopa
keratotom (gr. keras, temno reem)
med. instrument za probadanje ih
prorezivanje ronice
keratotomija (gr. keras rog, temno)
med. probadanje ronice, prorezivanje ronice
keratoza (gr. keras) med. kona bolest
koja se sastoji u hipertrofiji ronastog dijela pokoice
keraunofobija (gr. keraunos grom,
munja, fobeomai bojim se) med. strah
od sijevanja i grmljavine
keraunometar (gr. keraunos grom,
metron mjera, mjerilo) naprava za
mjerenje jaine munje i oluje
keraunoskopij (gr. keraunos grom,
skopein gledati, promatrati) mjesto
s kojega se promatra grm^rvina;
stroj za proizvoenje grmljavine na
pozoruicamt.
keraunoskopij a (gr. keraunos grom,
skopein gledati, promatrati) gatanje
po oluji, nepogodi, munji

687

keson
Kerber (gr. Kerberos) 1. mit. troglavi
pas s repom i glavom zmaja, uvao
je ulaz u podzemni svijet i na ulazae
mahao repom, ali nikoga nije pustio
van; pren. grub i neljubazan vratar;
2. astr. zvijee koje sada spada u
Herkul
kerbila (njem. Korblein) koarica
kere (gr. Keres) mn. mit. starogrke
boice smrti i sudbine, osobito nasilne smrti
Kerempuh (ma. kerek okrugao, poh
trbuh) hrvatska varijanta pukog aljivine; simbol objeenjatva
kerentina sustav slabe i labave uprave, uplji govori, paradiranje rodoljubljem i besplodna politika (po A.
F. Kerenskom, prvom predsjedniku
ruske vlade nakon odstupa cara Nikole II. 1917. )
keriktika (gr. keryx glasnik, objavljiva) vjetina propovijedanja; homiletika
kermes (engl. kermess) zabava, obino
dobrotovorna, koja se prireuje u prirodi; crkveni god, protenje
kerner (njem. Korner) teh. svrdlo kojim
se poinje buenje rupa
kerografija (gr. keros vosak, grafia)
slikanje voskom, slikanje u vosku
keroidan (gr. keros vosak, eidos oblik)
voast, slian vosku
keromantija (gr. keros, manteia proricanje) gatanje u vosak
keroplastika (gr. keros, plastike)
pravljenje votanih figura
kerozin (gr. keros vosak) svijetlea
tvar koja se dobiva od amerikog petroleja
kerubin (hebr.) u kranskoj Crkvi: aneo, nadljudsko bie s djeiom glavom i krilima koje se nalazi uz Bo<?a
keson (fr. caisson) kolski sanduk na
boku, ispod sjedala; pom. san na
stranjem dijelu lae; metalni sanduk koji se sputa u vodu da bi se
mogli kopati pod vodom temelji i zi-

kesten
dati stupovi za mostove, ureen za
radnike da bi mogli raditi pod visokim tlakom zraka bez tete za zdravlje
kesten (lat. Castania sativa) bot. listopadno drvo i njegov plod iz porodice
bukava
ke (engl. cash) gotovina blagajne, isplata u gotovu; cash and carry it.
ke end keri (engl.) plati pa nosi
kg kratica za kilogram
Kibela grko-lidijska boica prirode i
kulture
kibic (njem. Kiebitz) radoznao promatra i savjetnik nekog igraa pri igri
(karata); radoznao promatra uope
kibicirati (njem. kiebitzen) promatrati
sa zadovoljstvom druge pri kartanju;
radoznalo promatrati uope
kibitka (rus., ar. kubbat) ator od koa
ili kore drveta nomadskih Kalmika i
Kirgiza u Rusiji; polupokrivena ruska putnika kola ili saonice
kibla (njem. Kiibel) kabao (osobito u
zatvorima gdje slui za vrenje nude
kibomantija (gr. kybos kocka, manteia
proricanje) proricanje iz kocaka, gatanje u kocke
ki (njem. Kitsch iz engl. sketch skica)
neukusni nazoviumjetniki proizvod,
neukusno djelo bez umjetnike vrijednosti, umjetniko smee; und
kid (engl.) tavljena jarea koa
kiema (gr. kyema) biol. zametak, embrio
kiema (gr. kyema) med. trudnoa, bremenitost
kienognoza (gr. kyesis trudnoa, gnosis poznavanje) med. poznavanje (ili:
utvrivanje) trudnoe
kieza (gr. kyesis) med. trudnoa
kieziologija (gr. kyesis, logia) med.
znanost o trudnoi
kifom (gr. kyfoma grba) med. v. kifoza
kifoza (gr. kyfos grba) med. iskrivljenost kraljenice (kime) unatrag,
grbavost, grba; usp. lordoza, sholioza

688

kilogram
kijanizacija natapanje drveta u otopini ivinog sublimata, vitriola bakra
i dr. radi zatite od truljenja
kijanometar (gr. kyanos tamnoplav,
metron mjerilo) instrument za mjerenje jakosti nebeskog plavetnila;
cijanometar
kik (engl. kick) port, u nogometu: udarac
kiker (engl. kicker) port, nogometa,
lan nogometnog kluba
Kiklop (gr. Kyklops mit. mitski div na
Siciliji, s jednim okom na elu; Kiklopi, kod Homera: prastari narod
divova na Siciliji
kiklja (njem. Kittel) suknja
kiks (njem. Kickser, engl. kick) glaz.
pogrean ton puhakog instrumenta;
pren. pogreka
kila (gr. chiloi tisuu) v. kilogram
kilar (gr. chiloi, lat. area) mjera za
povrinu = 1000 ara = 100.000 m2;
kiliar
kilasa (fr. culasse) voj. stranji dio topa,
leite topa; donji dio briljanta
kilenc (ma. kilencz) broj devet u
prostakom jeziku zamjena za penis
kiler (njem. Kiihler) naprava za hlaenje pri destilaciji i kod automobila,
hladnjak
kiliar (gr. chiloi, lat. area) v. kilar
kilistika (gr. kylistikos koji pripada
valjanju, vjet u valjanju) vjetina
hodanja na rukama i stajanja na
glavi
kilka (rus.) zool. ruska srdela, cijenjena
zbog veoma ukusnog mesa
kilo- (gr. chiloi tisuu) 1. u sloenim
nazivima metarskog sustava mjera i
teina, kao i elektrinih jedinica =
tisuustruki broj jedinice uz koju stoji, npr. kilovat, kilogram, kilometar
itd.
kilodul (gr. chiloi, engl. joule) fiz. tisuu dula
kilogram (gr. chiloi, gramma) 1000
grama

kilogr amkalorij a
kilogramkalorija v. kalorija
kilogramometar (gr. chiloi, gramma,
metron) fiz. jedinica rada u tehnikom ili gravitacijskom (teinskom)
mjernom sustavu, rad koji se izvri
kada se 1 kg podigne na visinu od
jednog metra
kilolitra (gr. chiloi, litra) tisuu litara
kilometar (gr. chiloi, metron) duljina
od 1000 metara
kilometraa (gr. chiloi, metron) mjerenje u kilometrima; obiljeavanje kilometara; raunanje po kilometrima,
nagrada po prijeenom kilometru
kilote (fr. culotte) mn. kratke hlae;
kratke gae; enske gaice
kilovat (gr. chiloi, engl. watt) = 1000
vata = 1,36 konjske snage; kilovatsat = 1000 vat-sati
kiloza (gr. kyllos kriv, iskrivljen) med.
iskrivljenost, uzetost udova i, kao posljedica toga, njihanje pri hodu
kilt (engl.) muka kratka suknjica kotskih brana, dio kotske narodne
nonje
kima (gr. kyma) arhit. valoviti dio glave stupa
kimografija (gr. kymaino uzbibavam
se, grafia) med. mjerenje i grafiko
prikazivanje krvnog tlaka
kimografion (gr. kymaino uzbibavam
se, grafo piem) med. naprava pomou koje se mjeri i grafiki prikazuje krvni tlak
kimono (jap.) muka i enska gornja
haljina kod Japanaca sa irokim rukavima (prenesena i popularna u Europi i Amreici)
kina-kora farm. kora junoamerikog
kina-drveta, jednog od najvanijih
lijekova protiv groznice; kina-korijen
se ne dobiva od ovoga drveta, nego
od perzijske biljke kina-smilaks; peruanska kora
kinderbet (njem. Kind dijete, Bett krevet) djeji kreveti

689

kinetika energija
kinderpil (njem. Kind dijete, Spiel igra) "djeja igra", ono to se moe lako izvesti
kined (gr. kinaidos) pasivni homoseksualac, protuprirodan bludnik
kinedija (gr. kinaidia neprirodna pohota) homoseksualizam, pederastija,
protuprirodan blud
kinefot (gr. kineo kreem, pokreem,
fos gen. fotos svjetlost) naprava za
gledanje malih kinematografskih slika, poredanih na ploi u krugu ili
vijugavo, spiralno, slian kartoskopu
kinema (gr. kinema pokret, kretanje)
v. kinematograf
kinematika (gr. kinema pokret, kretanje) znanost o zakonima gibanja
tijela bez obzira na sile i mase koje
to kretanje proizvode; primijenjena
kinematika dio kinematike koji se
bavi mehanizmima gibanja; usp. kinetika
kinematograf (gr. kinema kretanje,
grafein pisati) 1. ureaj za snimanje
i reproduciranje predmeta koji se
kreu, izumljen 1895., posebna vrsta
fotografskog aparata koji u sekundi
pravi oko 20 snimaka; 2. dvorana u
kojoj se prikazuju i gledaju filmske
snimke; kinetograf, kinetoskop
kinematogram (gr. kinema kretanje,
gramma slika) niz ivih, kinematografskih slika
kineskop (gr. kineo kreem, skopeo
gledam) naprava sa stereoskopskim
slikama koje se okreu
kinestetini osjeaji psih. osobiti osjeaji kretanja, napetosti i napregnutosti snage
kine ta (fr. cunette, lat. cunae) voj. odvodni kanal u sredini suhog tvrdavskog rova
kinetika energija fiz. energija gibanja, tj. sposobnost jednog tijela da
svojim gibanjem izvri rad, energija
gibanja (supr. potencijalna energija
ili energija poloaja)

kinetike vjetine
kinetike vjetine mimike vjetine
kinetika (gr. kinetikos pokretan, koji
pokree) fiz. dio dinamike koji istrauje odnose izmeu gibanja tijela i
sila koje djeluju na njih (supr. statika)
kinetofon (gr. kinetos pokretljiv, pomian, fone zvuk, ton) Edisonov
izum: kombinacija kinematografa i
gramofona pri kojoj radnju na shci
prate odgovarajue rijei, pretea
zvunog filma
kinetograf (gr. kinetos pokretljiv, pomian, grafo piem) v. kinematograf
kinetoskop (gr. kinetos pokretljiv, pomian, skopein gledati, pogledati) v.
kinematograf
kineza (gr. kinesis) kretanje
kinezijatrika (gr. kinesis kretanje,
iatrike lijenitvo) lijeenje (ili: osnaivanje) tijela pomou kretanja, gimnastike
kineziometrija (gr. kinesis kretanje,
metria) vjetina mjerenja kretanja
kinezioneuroza (gr. kinesis kretanje,
neuron ivac) med. ivana bolest
sustava za kretanje
kinezioterapija (gr. kinesis kretanje,
therapeia lijeenje) lijeenje pomou
kretanja, gimnastike
King, Luther Martin (19291968) borac za ravnopravnost Crnaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama; dobitnik Nobelove nagrade za mir
1964.; poginuo kao rtva atentata u
Memphisu
King-Kong ime golemog majmuna iz
istoimenog filma (snimljeno vie verzija)
kinidin (peruan. quina) kem. smolasti
sastojak kore kininskog drveta, po
kem. sastavu slian kininu; upotrebljava se kao lijek kod ivanih poremeaja srca
kinin (peruan. quina) farm. osebujan
alkaloid, sol koja se dobiva od kore

690

kiosk
kininskog drveta, odlino sredstvo
protiv groznice
kininizacija (lat. cininisatio) med. opa
uporaba kinina kao sredstva za zatitu od bolesti, osobito u malarinim
krajevima
kino (gr. kineo kreem) krai izraz za
kinematograf
kinofobija (gr. kyon pas, fobos strah)
med. bolesni strah od pasa
kinoidin (peruan. quina, gr. eidos)
kem. gorak i bez mirisa proizvod koji
se, kao uzgredan, dobiva pri pripremi
kinina; upotrebljava se i kao lijek
protiv groznice
kinologija (gr. kyon gen. kynos pas,
logia) znanost o psima i o pseim rasama
kinoreksija (gr. kyon pas, orexis tenja, prohtjev, udnja) med. vuja
glad, pasja glad, neodoljiva udnja
za jelom
kinoteka (gr. kineo kreem, theke kutija, sanduk; spremite) zbirka filmova, filmski arhiv; zgrada u kojoj
se nalazi ovakva zbirka
kinpakl (njem. Kinnbacke) donja eljust
(osobito svinjska, u mesarskom jeziku)
kinteron (p. quinteron) "petina crnca":
potomak Europljanina i kvarteronke; usp. kvarteroni
kioforija (gr. kyos zametak, foreo nosim) med. noenje, vrijeme trudnoe, trajanje trudnoe
kionitis (gr. kion oteena resa) med.
upala resice
kionofaranks (gr. kion, faranx klisura) med. rascjep resice
kionoptoza (gr. kion. resica, ptosis
pad) med. spadnutost resice, sputenost
kiosk (tur. kiuk, pers. kuk) sjenica,
vrtna kuica za odmor; kuica za prodavanje neke robe na ulici (novina,
asopisa, duhana itd.)

kiotrofija
kiotrofija (gr. kyos zametak, trofe prehrana) med. prehranjivanje zametka u maternici
kir (gr. kyrios) gospodin, gospodar (posebice kao sastavni dio osobnog
imena)
kiraet (ar.) kod muslimana: itanje, recitiranje Kur'ana
kiraethana (tur.) itaonica
kirasir (fr. cuirassier) voj. nekada: teki
oklopljeni konjanik u nekim zemljama
kirenaici mn. fil. pristae Sokratovog
uenika Aristipa iz Kirene koji su
hedonizam (naelo zadovoljstva)
smatrah najviim dobrom
kireta (fr. curette, curer) med. strugalica, posebna lica na dugakom drku za ienje maternice
kiretaa (fr. curettage) med. ienje
maternice pomou kirete
Kirgizi mn. nomadski narod turskotatarskog plemena, ivi po srednjoazijskim stepama
kiri (fr. Curie) fiz. jedinica za mjerenje
radioaktivnosti
kirije elejson (gr. Kyrie eleison) Gospodine, smiluj se! (poetak katolikih litanija)
kiriologija (gr. kyrios glavni, odluujui, logia) pravo znaenje, stvarno
znaenje, pravi smisao
kirioloki (gr. kyrios, logos) pril. to
treba razumjeti u pravom smislu; u
pravom izrazu; prirodno predoeno,
prirodno prikazano
Kirka (gr. Kirke) mit. glasovita grka
arobnica koja je pretvarala ljude u
ivotinje, poznata po tome to je kod
sebe zadravala Odiseja kad se vraao iz Troje (Homerova "Odiseja");
pren. opasna ljubavnica; astr. ime
jednog asteroida otkrivenog 1855.
kirner (njem. Korner) v. kerner
kirtoma (gr. kyrtoma) med. oteklina
kirurg (gr. cheirurgis ruka, cheir, ergon djelo) med. lijenik koji se bavi

691

kistodinija
kirurgijom, lijenik koji obavlja operacije
kirurgija (gr. cheirurgia) med. lijeenje koje se vri rukama, tj. operativnim putem
kirurki (gr. cheirurgikos) kirurki,
koji se tie kirurgije
kirzocela (gr. kirsos, kele kila, bruh)
med. kila, bruh vena, proirenost sjemene vene
kirzoftalmija (gr. kirsos, ofthalmos
oko) med. upala oiju s proirenjem
vena
kirzomfalus (gr. pucanje ili proirenje
krvne ile, kirsos pupak) med. proirenost trbune vene
kirzotomija (gr. kirsos, tome rezanje)
med. rezanje vene, odvajanje vene rezanjem
kirzus (gr. kirsos) med. proirenje vene
kisa (gr. kissa) gaenje na obina jela
i bolestan prohtjev za neobinim jelima kod trudnica; kita
kismet (tur.) sudbina, udes, ono to je
sudbina svakome unaprijed odredila
kismis (ind.) vrsta istonoind. katuna
kisoida (gr. kissos brljan, eidos oblik)
mat. crta brljanastog lista, krivulja
treeg stupnja
kista (gr. kystis mjehur) anat. mokrani mjehur; med. okruglasta i uplja
oteklina s kaastim ili tekuim sadrajem
kistalgija (gr. kystis mokrani mjehur,
algos bol) med. bol u mokranom
mjehuru; kistodinija
kistian (gr. kystis mjehur) prid. koji
se tie mokranog mjehura; mjehurast
kistitis (gr. kysthos stidnica) 2. med.
upala usmine (na enskom spolnom
organu)
kistocela (gr. kystis, kele) med. kila
(bruh) mokranog mjehura
kistodinija (gr. kystis, odyne bol) med.
v. kistalgija

kistolit
kistolit (gr. kystis, lithos kamen) med.
kamen u mokranom mjehuru
kistom (gr. kystis mjehur) med. izraslina podijeljena na vie upljina s tekuim ili hladetinastim sadrajem
kistopatija (gr. kystis, pathos bol, bolest) med. bolest mokranog mjehura
kistoskop (gr. kystis, skopeo promatram, gledam) med. sprava (ili: zrcalo) za pregled mokranog mjehura
kistoskopija (gr. kystis mjehur, skopeo) med. pregled mokranog mjehura kistoskopom
kistotom (gr. kystis, tome rezanje)
med. no za prorezivanje mokranog
mjehura
kistotomija (gr. kystis, tome rezanje)
med. operativno otvaranje, prorezivanje mokranog mjehura
kit (njem. Kitt) meka, tjestasta tvar,
supstanca koja se, nakon uporabe,
stvrdnjava; slui za privrivanje
vrstih tijela (npr. prozorskih okana)
kita (gr. kitta) med. v. kisa
kitab (ar.) knjiga, pismo; Kur'an, itab
kitaj (ar.) trg. vrsta kineske svilene ili
pamune tkanine; u ekoj: vrsta finog katuna
kitara (gr. kithara) glaz. v. gitara
kitati (njem. kitten) spojiti, spajati kitom
kitatka (rus.) vrsta kineske pamune
tkanine
kitnkes (n. Quitten-kase) suh pekmez
od dunja
kiveta (fr. cuvette) umivaonik; posuda
za hvatanje kinice s krova; unutarnji poklopac depnog ili runog sata
kivi zool. ptica trkaica s dugim i tankim kljunom, potpuno zakrljalim
krilima i repom te dlakastim perjem,
ivi u Novom Zelandu
kivlaa (fr. cuvelage) podgraivanje, oblaganje okna daskama; uvoenje
metalne cijevi u arteki zdenac
kizjak (rus.) gorivo od suene govee
balege

692

klasa
klabo (fr. clabaud) lajalo, lajavac; vrsta
lovakih pasa klempavih uiju
klafrati (njem. klaffen lajati) brbljati,
blebetati, ogovarati
klajnbirger (njem. klein malen, Biirger
graanin) malograanin, ovjek zatarjelih pogleda, gledita
klajster (njem. Kleister) u postolarstvu:
ljepilo od brana, krobno ljepilo
klak (fr. claque) pljuska; potplaeni
pljeskai (u kazalitu); eir (cilindar) na sklapanje
klaker (fr. claqueur) plaeni pljeska;
usp. klak
klamer (njem. Klammer) spajalica,
spojnica, kvaica za spise
klamfa (njem. Klampfe) u graditeljstvu:
eljezna kuka koja slui za spajanje
veih predmeta
klan (kelt.) 1. u kotskoj: bratstvo iji
su lanovi vjerovali da potjeu od jednog osnivaa, tako da je starjeina
bratstva imao nad njima neku vrstu
partrijarhalne vlasti (klansko ureenje ukinuto je 1745.); 2. etn. naziv
za bratstvo iji se lanovi smatraju
krvnim srodnicima te, prema tome,
ne sklapaju izmeu sebe brakove,
osveuju se zajednikom neprijatelju i dr.; pren. skupina ljudi povezanih zajednikim interesima
klarifikacija (lat. clarificatio) bistrenje,
proiavanje (neke tekuine); prav.
objanjenje, izvianje
klarina (tal. clarino) glaz. truba
klarinet (fr. clarinette) glaz. drveni puhaki instrument, vrsta flaute; napravljen oko 1700.
klarinetist (fr. clarinette) svira klarineta
klarirati (lat. clarare) razjasniti; obaviti
carinski postupak pri dolasku ili
odlasku broda; osloboditi robu poto
se udovolji svim carinskim obvezama
klasa (lat. classis razred) bot. zool. 1.
razred, skupina; 2. u sociolokom

klaser

693

smislu: skupina ljudi istih drutvenih i ekonomskih interesa; 3. vrsta;

razred, uionica, odjel; voj. obveznici
kojima iste godine pada rok sluenja; port, izvrstan igra
klaser (lat. classis razred) u filateliji:
posebna knjiga za umetanje i uvanje
maraka i duplikata maraka
klasici (lat. classici) mn. u starom Rimu: graani prve klase, prvog stalea; kasnije: istaknuti pisci grke i
rimske starine; u suvremenim knjievnostima: pisci koji su pisali ugledajui se na starogrke i rimske pisce, ili oni ija djela imaju osobitu
vrijednost; jed. klasik
klasicitet (lat. classis) ono to je primjerno, uzorno, nedostino, npr. stil
klasicizam (lat. classis) smjer u novijoj
knjievnosti i arhitekturi ija je glavna odlika ugledanje na slina djela
klasine starine i renesanse; supr.
romantizam
klasian (lat. classicus) koji se odnosi
na klasike ili potjee od klasika, antiki; uzoran, odlian, prvorazredan;
klasini jezici grki i latinski jezik
klasina knjievnost knjievnost starih Grka i Rimljana; u irem smislu:
ono to je u nekoj knjievnosti najbolje, prvorazredno
klasina starina vrijeme starih Grka
i Rimljana
klasificirati (lat. classificare) razvrstati, razvrstavati, podijeliti na vrste,
skupine, redove i dr.; ocijeniti (uenike)
klasifikacija (lat. classificatio) podjela,
raspored, razvrstavanje; logika klasifikacija podjela opsega jednog pojma, tj. podjela toga pojma na one
pojmove koje on sobom obuhvaa,
npr. pojam paralelograma dijeli se
na: kvadrat, pravokutnik, romb i
romboid
klasik (lat. classicus) v. klasici

klauzura
klasirati (fr. classer, lat. classis) razvrstati, razvrstavati, dijeliti ili podijeliti na redove, vrste itd.; odrediti
vrijednost, red, rang, klasu
klasna svijest cjelokupan pogled na
svijet nekog drutvenog stalea do
kojega je doao i u kojem je odgajan
na temelju svoga politiko-ekonomskog poloaja i opih uvjeta ivota
klasni porez neposredni porez pri kojem se porezni obveznici razvrstavaju u odreene klase, prema vanjskim
oznakama (socijalni poloaj itd.) i
prema tome se razliito oporezuju
klastine stijene (gr. klasis lomljenje, razbijanje) sedimentne stijene
koje se sastoje od estica nastalih kemijskim ili mehanikim razaranjem
starijih stijena
klaun (engl. clown, lat. colonus seljak,
budala) aljivac na staroengleskoj
pozornici (ono to je Hansvvurst kod
Nijemaca); danas: komedija, lakrdija u cirkusu
klaustar (lat. claustrum) samostan, "zatvoreno mjesto"; u kat. samostanima: unutranje dvorite okrueno trijemovima s arkadama
klaustrofobija (lat. claudere zatvoriti,
gr. fobos strah) strah od zatvorenih
prostora
klauza (lat. clausa, clausum, claudere
zakljuati, zatvoriti) prebivalite, koliba; redovnikova ili pustinjakova sobica; tjesnac, klanac; naprava za valjanje stabala s planina u doline
klauzula (lat. clausula) prav. uvjet koji
ograniava, odredba, toka, lanak
(ugovora, zakona); ret. glaz. zakljuak jednog perioda; sine clausula it.
sine klauzula (lat.) bez ogranienja
klauzura (lat. claudere zakljuati, zatvoriti, clausura zatvor, brava) zatvaranje; uhienje, hapenje; samostanska usamljenost; pisani zadatak na
zavrnim dravnim ispitima koji se

klavesen
radi pod nadzorom lanova ispitne
komisije (u zatvorenoj sobi)
klavesen (fr. clavecin) glaz. prvoitni tip
glasovira; klavesin
klaviembalo (tal. clavicembalo) glaz.
v. klavikord
klavijatura (lat. clavis klju) glaz. sve
tipke, red i raspored tipki na glasoviru i orguljama; tipkovnica, tastatura
klavikord (gr. harpazo zagrabim,
uhvatim, chorde ica) glaz. zavinut
glasovir fortepiano (kod Engleza)
klavikord (lat. clavis, gr. chorde ica),
stariji, glasoviru slian glazbeni instrument
klavikula (lat. clavicula kljui) anat.
kljuna kost, kljunica
klavikularan (lat. clavicula kljui, clavicularis) anat. kljunini, koji se tie
kljune kosti
klavir (lat. claviarium, fr. clavier) glaz.
glasovir, najvaniji instrument s tipkama i icama kod kojega opseg
tonova iznosi est i pol do sedam oktava
klavis (lat. clavis) klju: glaz. tipka kod
orgulja i glasovira; notni klju, znak
kojim se obiljeava ton nota; filoloki
klavis jezini klju, ijenik, npr. Clavis Homeria rjenik s tumaenjem
Homerovih rijei
klefte (gr. kleptes) mn. hajduci koji su
se, kad su Turci pokorili Grku, povukli u planine sjeverne i srednje
Grke i odatle se borili za osloboenje
svoje domovine; klepte
kleidagra (gr. kleis kljuna kost, kleidos napadaj) kostobolja kljune kosti, kljunice
kleidomantija (gr. kleis klju, manteia proricanje) proricanje po kljuevima, gatanje u kljueve
Kleopatra (6830 pr. n. e.) egipatska
vladarica, ljubavnica Cezara i Marka
Antonija

694

klerofaizam
kleplovati (njem. kloppein) u enskom
runom radu: plesti ipku drvenim
tapiima (iglama)
klepsidra (gr. klepsydra, klepto skrivam, hydor voda) starinski vodeni
sat slian pjeanom satu
klepte (gr. kleptes) mn. v. klefte
kleptolagnija (gr. klepto kradem, lagneia blud, uspaljenost) med. seksualno uivanje koje kod nekih ljudi
uzrokuje izvrena kraa
kleptoman (gr. klepto kradem, mania
pomama, ludilo) osoba optereena bolesnim i neodoljivim nagonom za
kraom
kleptomanija (gr. klepto, mania) med.
bolestan i neodoljiv nagon za kraom
kod psihopata, epileptiara, maloumnih i histerinih osoba
kler (fr. clerc, gr. kleros duhovnitvo,
sveenstvo) sveenik, duhovnik; sveenstvo; uen ovjek (po tome to su
se, u srednjem vijeku, sveenici gotovo jedini bavili znanou); pisar (odvjetniki, dravni itd.)
kler (gr. kleros, lat. clerus) sveeniki
stale, sveenstvo
klerik (gr. kleros) sveenik, duhovnik;
pisac, znanstvenik
klerikalac (gr. kleros) pristaa sveenstva i klerikalizma
klerikalan (gr. kleros) sveeniki, koji
pripada sveenikom staleu; koji u
radu strogo vodi rauna o interesima
crkve i sveenstva (ultramontan)
klerikalizam (gr. kleros) politiki i
ideoloki sustav katolikog ultramontanskog sveenstva koje u svim svojim postupcima i javnom radu vodi
prije svega rauna o interesima Kat.
crkve i svoga stalea
klerikat (lat. clericatus) sveeniki
stale, sveenstvo
klerofaizam (gr. kleros sveenstvo,
tal. fascismo) moralna i fizika suradnja i sprega crkvenih i faisti-

klerogamija

695

kih krugova, povezivanje klerikalizma i faizma

klerogamija (gr. kleros, gamia enidba, udaja) sveeniki brak
klerokracija (gr. kleros, kratia vladavina, vlast) vladavina sveenikog
stalea, vladavina, utjecaj i mo klerikalaca
kleromantija (gr. kleros kocka, drijeb, manteia) proricanje iz kocaka ili
danih brojeva
klijent (lat. cliens gen. clientis "onaj
koji se odziva" svom zatitniku, gr.
klyo ujem, sluam) tienik; osoba
koja se povjerila odvjetniku kako bi
joj on titio interese; med. bolesnik,
pacijent; trg. muterija, kupac
klijentela (lat. clientela) tienici, klijenti odvjetnika; bolesnici, pacijenti
lijenika; kupci, muterije trgovca
klika (fr. clique) drutvo za spletkarenje
ili varanje, meusobno pomaganje
neasnim sredstvima, bagra, fajta
klima (gr. klima nagib, predio zemlje,
klino naginjem) podneblje, stanje (ili
okolnosti, prilike) nekog predjela,
kraja, podruja u odnosu prema preteitim pojavama kao to su temperatura, vlaga itd., osobito ukoliko to
utjee na ivotinjski i biljni ivot
klimaks (gr. klimax ljestve, stube) penjanje; poet. pojaavanje izraza, nizanje slinih pojmova uzlaznim redom,
nizanje pojmova od slabijih prema
jaima
klimakterian (gr. klimakterikos stupanjski) klimakterine godine kritine, "opasne" godine (kod ena doba
kad im se spolne funkcije ponu gasiti, izmeu 4555, a kod mukaraca
izmeu 5060 godine); takoer: svaka sedma godina u ljudskom ivotu,
kad se u tijelu zbivaju osjetne promjene
klimakterij (gr. klimakter stupanj,
ljestvna preaga) med. razdoblje u
ivotu ene kad joj prestaje menstru-

klinika
acija; pren. opasna ili prekretna
godina u ljudskom ivotu
klimatika (gr. klima) znanost o utjecaju klime, podneblja, na tijelo
klimatografija (gr. klima, grafo) opisivanje klime
klimatologija (gr. klima, logia) znanost o klimi (dio fizikog zemljopisa)
klimatoterapija (gr. klima, therapeia
lijeenje) lijeenje utjecajem klimatskih prilika
klimatske bolesti bolesti koje uglavnom, posredno ili neposredno, izaziva
klima (toplina, vlanost, vjetar, nadmorska visina itd.); preteito su tropske prirode, javljaju se u arkom
pojasu
klimatski (gr. klima) koji se odnosi
na klimu, koji je u vezi s klimom
klimazona (gr. klima, zone pojas) geol.
podruje s odreenom klimom (o kojoj ovisi stvaranje zemlje)
klimentica jedan od naziva za irilicu
(po njezinu tvorcu Klimentu)
klimprati (njem. klimpern) udarati po
glasoviru, tj. loe svirati
klin (engl. clinch) port, u boksanju,
akanju: poloaj kad se natjecatelj
nasloni na protivnika ili se uhvati
za njega i na taj nain ga sprjeava
u udaranju
kliniar (gr. kline postelja, krevet)
med. nastavnik u klinici; student koji
posjeuje kliniku radi uenja
kliniki (gr. klinikos koji lei bolestan
u postelji) koji se tie lijeenja bolesnika vezanih za postelju; kliniki institut ustanova za prouavanje bolesti i lijeenje bolesnika
klinika (gr. klinikos koji lei bolestan
u postelji, krevetu, kline postelja,
krevet) med. pouavanje u praktinoj
medicini na samim bolesnicima; zavod u kojem se daju takve pouke studentima medicine; stacionarna klinika bolnica iji bolesnici slue i kao
nastavni materijal; poliklinika zavod

klinka
u koji dolaze bolesnici radi savjeta;
ambulatorna klinika posjet bolesnicima u njihovim privatnim stanovima (posebice od strane mladih lijenika), lijeenje bolesnika koji ne
lee u postelji
klinka (atr.) djevojica
klinkeri (engl. clinker) mn. port, trkaki amci preklopne grade
klinoidan (gr. kline krevet, postelja,
eidos oblik) posteljast, krevetast, u
obliku postelje, sedla (kost)
klinologija (gr. kline krevet, postelja)
med. znanost o najboljem i najsvrhovitijem nainu njege i lijeenja bolesnika
klinometar (gr. klinein nagnuti, nagibati, metron mjera, mjerilo) rudarski instrument za mjerenje nagibnog
kuta brdskih slojeva
klinoskop (gr. klino nagnem, skopeo
promatram) rudarski instrument koji
pokazuje odstupa li neka povrina
ili linija od vodoravnog pravca
klinotehnika (gr. kline postelja, krevet, technike) med. vjetina ureenja bolnica, bolesnikih soba i dr.
Klio (gr. kleio, kleos dobar glas, slava)
mit. jedna od devet muza, muza zatitnica povijesti, najee prikazana
s poluotvorenim smotuljkom papira
u ruci; usp. muza
kliper (engl. clipper) vrsta sjevernoamerikih brzih trgovakih jedrilica
u XIX. st.
klips (fr. clips) kopa, igla, bro; ukrasni
predmet koji se posebnim mehanizmom privruje na eljeno mjesto
kliring (engl. clearing) u ekonomskoj
politici: sustav razmjene dobara kojem je cilj da uvozi iz jedne drave u
drugu budu podjednaki, tj. da roba
robu plaa; trg. plaanje obveza bez
davanja gotovog novca ili deviza,
jednostavnim prenoenjem sa svog
rauna kod neke banke na raun ono-

696

kloaka
ga prema kojem se imaju obveze plaanja
klistir (gr. klyster) ubrizgavanje tople
ili hladne vode (esto s dodatkom
ulja, soli, sapuna, octa ili male koliine glicerina) u crijeva radi ispiranja
i ienja od zaostale hrane (upotrebljava se i za izravno unoenje lijekova i hrane); sprava pomou koje
se to vri
klistirati (gr. klyzo ispirem, ispirem
crijeva) ispirati crijeva pomou klistira
klisura (gr. kleisura) 1. klanac, uska
i duboka dolina izmeu dvaju visokih
planinskih obronaka; 2. hrid, hridina, stijena
klie (fr. cliche) fotografski snimak na
staklu ili metalnoj ploi, stereotipna
ploa, otisak slike, kalup sa slikom
(slika za umnoavanje)
kliirati (fr. clicher) prenositi (ili: prenijeti) sliku na kalup (klie) radi umnoavanja
klitoridektomija (gr. kleitoris gen.
kleitoridos draica, ektome izrezivanje) med. operativno odstranjivanje klitorisa
klitoris (gr. kleitoris) med. sikilj, draica (valjkast organ na prednjem i
gornjem dijelu enskog vanjskog
spolnog organa)
klitoritis (gr. kleitoris) med. upala klitorisa
klitorizam (gr. kleitoris) med. bolesna
oteklina klitorisa; protuprirodna uporaba sikilj a, draice radi zadovoljenja spolnog nagona
klizeometar (gr. klisis savijanje, nagib, metron) med. instrument za mjerenje enske zdjelice
kliziometar (gr. klisis, metron) med.
v. klizeometar
klizma (gr. klysma) v. klistir
kloaka (lat. cloaca) gnojite; podzemni
odvodni kanal za neistou; zool. za-

kloce
jedniki odvodni kanal za izmet i
mokrau kod ptica
kloce (njem. Klotz klada, panj) nekada:
naziv za klade u koje su stavljali
sunjeve; okovi
klofer (njem. klopfen lupati) naprava
za ispraivanje tepiha; mlatilo, ispraiva
klonian (gr. klonos estok pokret,
silan pokret) med. trzajni; supr. tonian
klonus (gr. klonos) med. trzajni gr,
trzavica
klopa (atr.) jelo, hrana
klor (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) kem. element, ukastozelen zaguljiv phn, atomska teina 35,457,
redni broj 17, znak Cl; upotrebljava
se za bijeljenje lana, pamuka i krpa
u proizvodnji papira, kao razorno
sredstvo i sredstvo za dezinfekciju
kloracid (gr. chloros svijetlozelen, lat.
acidum kiselina) kem. antiseptini
preparat, djeluje jae od svih prijanjih, a nema nikakvog tetnog djelovanja na tkiva
kloral (gr. chloros svijetlozelen) kem.
bezbojna tekuina otrog mirisa,
CClgCHO; slui za dobivanje posve
istog kloroforma i kao sredstvo za
uspavljivanje i umirenje
kloralizam (gr. chloros svijetlozelen)
med. trovanje kloralom
klorat (gr. chloros svijetlozelen) kem.
sol klorne kiseline
kloremija (gr. chloros svijetlozelen,
zelenout, haima krv) med. bljedilo,
bljedokrvnost
kloreterid (gr. chloros, aither) narkotino sredstvo = kloroform
klorid (gr. chloros) kem. sol ili ester
klorovodine kiseline; spoj klora s
nekim drugim elementom ili radikalom
klorirati (gr. chloros svijetlozelen) dezinficirati vodu klornim vapnom ili
klorom

697

kloroza
klorno vapno ukast prah, CaOCl2;
slui za bijeljenje lana, pamuka, konoplje, papira i dr.
klorofil (gr. chloros svijetlozelen, zelenout, fyllon list) bot. biljno zelenilo, veoma sloen organski spoj bjelanevinaste prirode u svima zelenim
dijelovima biljaka, osobito u listu; nastaje samo utjecajem Suneve svjetlosti; klorofilna asimilacija proces
stvaranja organskih tvari iz neorganskih, poglavito iz vode i ugljine kiseline
kloroform (fr. chloroforme, gr. chloros
svijetlozelen, lat. formica mrav) kem.
bezbojna tekuina eterinog mirisa i
slatkog okusa, CHC13; upotrebljava
se u kirurgiji kao narkotino sredstvo; formilklorid
kloroformirati med. uspavati kloroformom
klorom (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) med. opasna zelenkasta izraslina, spada u sarkome
klorometar (gr. chloros svijetlozelen,
metron mjera, mjerilo) instrument za
mjerenje koliine klora u klornom
vapnu, klornoj vodi i drugim klorovim spojevima
klorometrija (gr. chloros svijetlozelen,
metria mjerenje) mjerenje koliine
klora pomou klorometra
kloroplasti (gr. chloros svijetlozelen,
plasso tvorim) bot. okrugla ili elipsoidna tijela u povrinskim biljnim stanicama koja biljkama daju zelenu
boju
klorovodina kiselina kem. spoj klora
i vodika, HC1, klorovodik, upotrebljava se mnogo u kemijskoj industriji
kloroza (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) 1. med. bljedilo, blijeda boja
lica zbog izostale menstruacije, tzv.
bijela groznica; 2. bot. bolest biljaka
pri kojoj lie gubi zelenilo (klorofil)
i postaje uto (klorotino)

kloster
kloster (lat. claustrum, njem. Kloster)
samostan
kloar (fr. clochard) beskunik, siromah, skitnica (u Parizu)
klot (engl. cloth) sukno, platno, tkanina
za podstavu
klozet (starofr. dem. od clos, lat. clausum od claudere zakljuati, zatvoriti)
nunik, zahod; engleski klozet zahod
u kojem se neistoa ispire vodom u
odvodnu jamu
klub (engl. club) ue drutvo (politiko,
knjievno, prijateljsko) i mjesto gdje
se ono sastaje; portsko drutvo
km kratica za kilometar
knakser (njem. knacken praskati, pucati) u filmskom jeziku: izraz za krckanje, praskanje (u magnetofonskoj
vrpci)
knedl (njem. Knodel) kuh. poznato jelo
od brana i jaja (sa sirom, ljivama
i dr.) u obliku loptice, valjuak
Knesset (hebr.) izraelski parlament
knezma (gr. knesis eanje) med. raeano mjesto, oiljak ih rana napravljena eanjem
knezmus (gr. knesmos) med. svrab
knidoza (gr. knide kopriva) med.
svrab, svrbe; koprivnjaa: ibanje
koprivama (kod neosjetljivosti), urtikacija
kniks (njem. Knicks) naklon pred kim
s malim poklecavanjem
knisoregmija (gr. knissa miris peenke, regnymi izbijem, provrim) med.
podrigivanje
knohnicer (njem. Knochen kost, schiitzen uvati) port, kod nogometaa:
titnik za kosti, osobito za zglobove,
tzv. kostobran
knut (rus. knut, got. hunto) bi; posebni
bi od netavljene koe kojim su u
Rusiji, sve do 1845., ibah one koji
su osuivani na batine
koacervacija (lat. coacervatio) ret. gomilanje, nagomilavanje (dokaza, razloga)

698

koalicija
koadjutor (lat. coadjutor) pomonik;
pomonik ili unaprijed odreeni nasljednik crkvenog velikodostojnika
kod katolika, osobito nadbiskupa
koadjutorat (lat. coadjutoratus) sluba
koadj utora
koadjutorica (lat. coadjutor) pomonica
ili unaprijed odreena nasljednica
poglavarice samostana
koadjuvancija (lat. coadjuvantia) pomo, suradnja
koadunacija (lat. coadunatio) ponovno
spajanje, udruivanje onoga to je
prije bilo odvojeno
koagulacija (lat. coagulatio) zgruavanje, zgruanje, gruanje, usiravanje,
usirenje; zgruanost, usirenje, usirenost
koagulancije (lat. coagulantia) mn.
med. sredstva koja izazivaju zgruavanje krvi i krvne surutke (krvnog
seruma)
koagulativan (lat. coagulativus) zgruavjui, koji izaziva zgruavanje, koji
pomae usiravanje
koagulirati (lat. coagulare) zgruati,
zgruavati, usiriti, usiravati; zgruati
se, zgruavati se, usiravati se
koagulum (lat. coagulum) sredstvo za
zgruavanje; med. krvni ugruak koji
se stvara pri zgruavanju krvi
koakcija (lat. coactio) prisila, prisiljavanje; prisilno naplaivanje
koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija
koaksijalan (lat. cum ca, axis os, osovina, coaxialis) suosni, suosovinski,
sa zajednikom osi (ili: osovinom)
koaktivan (lat. cogere primorati, prisiliti, coactio primoravanje, prisiljavanje) prisilan, koji ima pravo priiliti
koalescencija (lat. coalescentia) med.
sraivanje; sraslost
koalescirati (layt. coalescere) srasti,
srastati; koalizirati
koalicija (lat. coalitio) udruivanje, savez; osobito: udruivanje vie sila ih

koalirati

699

politikih stranaka protiv zajednikog protivnika

koalirati (lat. coalescere) udruiti, sjediniti
koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati
koaptacija (lat. co-aptatio) prilagoavanje; med. namjetanje slomljenih
ili osakaenih udova
koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, priljubiti; prilagoditi
koarktacija (lat. coarctatio) jako suavanje, stjenjavanje, zbijanje; jako
suenje, jaka suenost, stjenjenje,
stijenjenost
koartikulacija (lat. coarticulatio) anat.
sastav (ili spoj, veza) dviju kostiju;
sinartroza
kobalt (njem. Kobalt, ista rije kao Kobold, jer su onda rudari smatrali da
nema vrijednosti) min., kem. element, atomska teina 58,94, redni
broj 27, znak Co, bijelosiva kovina,
u prirodi se nalazi samo u rudama
spojena s arsenom i sumporom, sama
nema tehnike vanosti; od njegovog
oksida dobiva se lijepa plava boja
(smalta); kobalt-ultramarin plava boja sastavljena od kobaltovog oksida i
gline
koboldi (njem. Kobolde) mn. u njem.
mitologiji: runi, zli, kao patuljci mali
kuni i brdski demoni
kobra (port. cobra, lat. colubra zmija)
zool. istonoindijska naoarka (zmija
otrovnica)
Kochovi bacili it. Kohovi ... med. bacili tuberkuloze i kolere koje je pronaao dr. Robert Koch (18431910)
koda (tal. coda, lat. cauda rep) glaz.
zavretak glazbenog stavka; poet.
stihovi kao dodatak uz sonet
kodak izmiljeni tvorniki naziv kao zatitni znak za ameriko-engleske proizvode fotografskih aparata i filmova;
fotografski aparat
kodebitor (lat. codebitor) sudunik

kodoroi
kodecernent (lat. co-decernere suodluiti) sudionik u donoenju odluke,
suradnik na donoenju odluke
kodein (gr. kodeia makova glavica, lat.
codeinum) kem. alkaloid koji se nalazi u opiju(mu), priprema se umjetno iz morfina, ah je blai od ovoga;
upotrebljava se kao sredstvo za umirenje ivaca i ublaivanje kalja
kodeks (lat. codex trupac, deblo, panj;
knjiga, jer su stari pisah na drvenim
tablicama prevuenim voskom, caudex biljenica) zakonik, zbornik zakona; rukopis; pren. propis, propisi,
pravila
kodenuncijat (lat. co-denuntatius)
prav. suoptuenik, suokrivljenik
kodicil (lat. codicillus dem. od codex)
prav. dodatak oporuci koji sadri
neke sporedne i manje vane odredbe; takoer: oporuka koja nije sastavljena u propisanom obliku i pred
dovoljnim brojem svjedoka; kodicilarna klauzula odredba po kojoj se
jedna oporuka treba smatrati kao
kodicil u sluaju da ne bude priznata
kao prava
kodificirati (lat. codex zakonik, facere
initi, praviti) sastavljati zakonik,
sastaviti zakonik (ili: zbornik zakona)
kodifikacija (lat. codex zakonik, facere
initi, praviti) skupljanje pojedinanih zakona i njihovo sreivanje i unoenje u jedno jedinstveno, sustavno
djelo
kodifikator (lat. codificator) sastavlja
zakonika (ili: zbornika zakona)
kodirekcija (lat. codirectio) suuprava,
suupravljanje
kodirektor (lat. codirector) suupravitelj
kodivizija (lat. co-divisio) sporedna podjela neega po drugom nekom naelu
kodoroi (tal. codirosso) zool. ptica crvenrepka

kodo
kodo (tur.) posrednik pri sklapanju
braka
koedukacija (lat. co-educatio) zajedniko odgajanje muke i enske djece u
iotom razredu (odjelu) u mjeovitim
kolama
koeficijencija (lat. coefficientia) sudjelovanje, suradnja
koeficijent (lat. coefficiens) mat. stalna
ili poznata veliina koja je mnoitelj
promjenjive ili nepoznate veliine
koegzistencija (lat. coexistentia) supostojanje, istodobno postojanje, zajedniko postojanje, postojanje vie stvari istodobno
koegzistirati (lat. coexistere) postojati
istodobno, zajedno postojati
koekstenzija (lat. coextensio) podjednako prostiranje, podjednako pruanje
koekstenzivan (lat. ceoxtensivus) koji
se podjednako daleko prostire, prua
koempcija (lat. coemptio) kupnja, ortaka kupnja; brak pri kojem se ena kupuje
koepiskop (lat. co-, gr. episkopos) subiskup
koercibilan (lat. coercibilis) ukrotiv,
svladiv; za plinove: koji se moe pretvoriti u tekuinu
koercibilitet (lat. coercibilitas) ukrotljivost, svladljivost
koercicija (lat. coercitio) ograniavanje,
obuzdavanje; primoravanje
koercirati (lat. coercere) prisiliti, primorati, ukrotiti
koercitivan (lat. coercitivus) prisilan;
koercitivna sila fiz. sposobnost eljeza da zadri u sebi preostali magnetizam po prestanku djelovanjem
induciranog magneta
koesencija (lat. coessentia) jednobitnost, ista bit (u nauavanju o Svetom
Trojstvu); koesencijalitet
koesencijalan (lat. coessentialis) iste
biti, istobitan

700

kohabitacija
koesencijalnost (lat. coessentialitas) v.
koesencij
kofein (ar. kahva, lat. coffeinum) kem.
organska baza, nalazi se u kavi i aju, u malim koliinama djeluje osvjeavajue, u veim (i dugotrajno) otrovno; sredstvo protiv glavobolje i
drugih ivanih bolesti
kofer (gr. kofinos koara, fr. coffre)
koveg; voj. u utvrdama: prolaz s obje
strane utvrde zatien zemljanim nasipom koji vodi preko suhih rovova
ili kroz brisani prostor prema vanjskim dijelovima utvrde
kofoza (gr. kofosis) med. gluhoa
kofraa (fr. coffrage) voj. oblaganje zemljanih prokopa gredama, daskama i
si.
kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati prokope gredama, daskama i si., vriti
kofrau
kofta starjeina jedne tajne (slobodnozidarske) udruge u Egiptu
kogitabilan (lat. cogitabilis) zamiljiv,
koji se moe zamisliti
kogitacija (lat. cogitatio) fil. miljenje,
razmiljanje, smiljanje; svjesnost,
svijest
kognacija (lat. cognatio) krvno srodstvo; pren. slinost, srodnost; cognatio spiritualis it. kognacio spiritualis (lat.) duhovno srodstvo, kumstvo
kognat (lat. cognatus) roak po krvi,
roak po enskoj strani (majci ili eni); supr. agnat
kognicija (lat. cognitio) mo spoznavanja, spoznaja, znanje: prav. sudska
istraga
kognicionalni (lat. cognitionalis) prav.
koji spada u sudsku istragu, koji se
tie sudske istrage
kognitivan (lat. cognitivus) spoznajni,
koji se tie spoznaje
kohabitacija (lat. cohabitatio) stanovanje zajedno; ivot udvoje; odnoaj,
spolno openje

kohabitant
kohabitant (lat. cohabitans) sustanovnik, sustanar
koherencija (lat. cohaerentia) sveza;
spojenost, sraslost, povezanost; fiz.
koherencija (sustava valova)
koherentan (lat. cohaerens) koji se dri
zajedno; povezan, spojen; fiz. povezan
(s drugim) tako da se svakoga trenutka titrajno stanje jednoga potpuno
slae s titrajnim stanjem drugoga
koherirati (lat. cohaerere) drati se
zajedno; biti u vezi, biti povezan, biti
spojen, imati veze (npr. govor)
kohezija (lat. cohaesio) fiz. privlana
sila izmeu molekula istog tijela
(vrsta tijela imaju najveu, tekua
vrlo malu, zrana nikakvu koheziju); pren. veza, povezanost jednog
slijeda mish i si.
kohezivan (lat. cohaesivus) uzajamno
privlaan, koji dri zajedno, koji ima
svojstvo koheriranja; usp. kohezija
kohibicija (lat. cohibitio) zabrana,
sprjeavanje, obuzdavanje, ograniavanje
kohinor (ind., engl. kohinoor) "brijeg
svjetlosti"; min. znameniti dijamant,
veliki indijski dijamant (briljant
108,93 karata)
kohliti (gr. kochlos pu, lithos kamen)
mn. geol. okamenjeni puevi
kohorta (lat. cohors) kod Rimljana:
deseti dio legije, jedinica koja se sastojala od est centuriona po 100 vojnika; eta, pratnja, tjelesna straa
koilometrija (gr. koilos upalj, to koilon udubljenje, metria mjerenje)
vjetina mjerenja upljih tijela, znanost o mjerenju posuda
koilostomija (gr. koilos upalj, stoma
usta) upljina glasa, upalj glas
koincidencija (lat. coincidentia) geom.
poklapanje, podudaranje; pren. istodobnost, istovremenost, dogaanje u
isto vrijeme; susret; coincidentia oppositorum it. koincidencija opozito-

701

kokarda
rum (lat.) fil. podudaranje (ili: slaganje) suprotnosti
koincidirati (lat. cioncidere) geom. podudarati se, podudariti se, poklapati
se, poklopiti se; pren. dogoditi se (ili:
dogaati se, zbivati se, zbiti se) istodobno, istovremeno imati veze s;
prid. koincidentan
koindikacija (lat. coindicatio) med. suznak, istodoban znak, sporedna pojava, sporedan simptom (neke bolesti)
koindikantan (lat. coindicans) med.
koji takoer pokazuje (pored ostalih
pojava), npr. postojanje neke bolesti
koinologija (gr. koinologia) zajedniko vijeanje, dogovor, osobito lijenika (konzilij)
koinspektor (lat. coinspector) sunadzornik
koitus (lat. co-ire sastati se, spojiti se,
coitus) spolni odnoaj; obljuba
kojot (p. coyote) zool. ameriki akal
(izmeu hsice, vuka i psa)
koka (p., lat. erythroxylon coca) peruanska biljka ije mirisavo i gorko lie vau radi njegovog oivljavajueg djelovanja
kokain (peruan. koka) kem. alkaloidna
tvar koja se nalazi u liu koke, upotrebljava se za umirivanje ivaca i
uminjavanje bolova
kokainizam (peruan. koka) zlouporaba
kokaina, tj. puenje ili pijenje kokaina radi uminjavanja bolova; trovanje kokainom
kokainomanija (peruan. koka, gr. mania pomama, ludilo) teka tjelesna i
duevna rastrojenost kao posljedica
uivanja u kokainu
kokarda (fr. cocarde, coq pijetao, nazvana tako po pijetlovoj krijesti)
znaka (na kapi ili kaputu) kao znak
pripadnosti nekom staleu (vojsci) ili
nekoj organizaciji (politikoj, socijalnoj, kulturnoj, portskoj itd.), znak

kokbout
lanstva nekog stalea ili neke udruge
kokbout (engl. cockboat) ami, barica
kokcidije (lat. coccidia) mn. med. nametnike (parazitske) praivotinje,
uzronici veoma opasnih bolesti jetara i crijeva
kokcidioza (lat. coccidia) med. veoma
opasna, obino smrtonosna bolest jetara i crijeva, izazvana prisutnou
jednostaninih ivotinjica kokcidija
kokcija (lat. coctio) probava hrane u
elucu; koktura
kokerija (engl. coke) kem. dobivanje
koksa
koketa (fr. coquette) ena koja se eli
dopasti drugima (osobito mukarcima), kaiperka, namigua
koketan (fr. coquet) koji se eli dopasti
drugima; lijep, krasan, ukusan (za
stvari)
koketerija (fr. coquetterie) elja za dopadanjem, za svianjem; udvaranje
koketirati (fr. coq pijetao, coqueter)
"ponaati se kao pijetao", tj. teiti
na sve mogue naine da se zadobiju
i privuku mukarci
koki (fr. cocu, lat. cuculus kukavica) 2.
prevaren mu, rogonja (zapravo "kukavica", zato to je kukaviin mujak, toboe, prevaren na taj nain to
njegova enka nosi jaja u gnijezda
drugih ptica i ostavlja da ih one izvedu)
koki (lat. cocci) 1. mn. med. v. kokus
Kokit (gr. kokytos jadikovanje) mit.
rijeka u starogrkom podzemnom
svijetu (Hadu) koja je tekla iz Stiksa
i utjecala u Aheront
Kokit (gr. Kokytos) mit. "rijeka kukanja", rijeka u podzemnom svijetu
koja je tekla iz Stiksa u Aheront; usp.
Tartar
kokli (fr. coqueluche, lat. cucullus) redovnika kapuca; med. magarei ka-

702

kolabirati
alj, hripavac; pren. ljubimac ena
kokni (engl. cockney) maza, mekuac
(podrugljivo ime za Londonane)
koknizam (engl. cockneyism) londonsko
narjeje
kokolo (tal. coccolo) mezimac, draesno
dijete
kokon (fr. coque, cocon) ahura dudovog
svilca, zapredak (upotrebljava se za
pravljenje svile
kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmjena prostitutka, bludnica, uliarka
kokpit (engl. cockpit) prostor za posadu
na krmi broda; otvoreno sjedalo zatvorenog amca; prostor za pilota ih
za posadu zrakoplova
koks (engl. coke) materijal za gorivo koji
se dobiva suhom destilacijom kamenog ugljena, laki, ah vri i bolji
od njega
koksagra (lat. coxa kuk, gr. agra napadaj) med. kostobolja kukova
koksalgija (lat. coxa kuk, gr. algos bol)
med. bol u kukovima, bol u slabinskom dijelu
koksitis (lat. coxa kuk) med. upala bedrenog zgloba
koktel (engl. cocktail) "pijetlov rep",
konj koji nije iste rase; vrsta rashlaenog groga, gorka okusa (mjeavina rakije, eera, limuna i leda);
mala gozba za uzvanike, domjenak
koktura (lat. coquere kuhati, coctura)
v. kokcija
kokus (lat. coccus bobica) med. okruglasta ili jajasta klica, uzronik raznih bolesti, npr. gonokok (uzronik
tripera ili kapavca), meningokok
(uzronik upale mozga), stafilokok
(uzronik gnojenja), streptokok (uzronik crijevnog vjetra, upale u trbunoj i prsnoj upljini i gnojenja);
mn. koki
kolabirati (lat. collabi) med. naglo malaksati, klonuti snagom; onesvijestiti se; biti napadnut kolapsom

kolaboracija

703

kolaboracija (lat. collaboratio) suradnja, suraivanje; prav. zajedniko

privreivanje mua i ene
kolaboracionist (fr. collaboration suraivanje, suradnja) ovjek koji je u
Drugom svjetskom ratu suraivao s
faistikim osvajaem, suradnik okupatora
kolaborator (lat. collaborator) suradnik, pomonik; pomoni uitelj, sveenik
kolaboratura (lat. collaboratura) suraivanje, suradnja; suradniko mjesto
kolaborirati (lat. collaborare) suraivati, sudjelovati u radu
kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kolatura
kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav.
unoenje, spajanje imovine u zajedniku masu (lat. collatio bonorum);
davanje crkvenog dobra, sveuiline
titule i si.; skromna veera o postu;
svaki skroman obrok uope; usporeivanje, usporeivanje prijepisa s
originalom
kolacionirati (lat. collatio) usporediti
prijepis s originalom; razgledati (ili:
pregledati) nepovezane knjige, list po
list, radi provjeravanja jesu li potpune; uinati, dorukovati
kolajna (tal. collana ogrlica) medalja,
okrugla kovna ploica sa simbolinim natpisom ili likom koja se daje
kao znak odlikovanja; ogrlica, derdan
kolaps (lat. collapsus) med. nagla malaksalost, naglo opadanje ivotne
energije nakon jakog gubitka krvi i
bolesti koje iscrpljuju, praeno hladnoom koe, slabim pulsom, vrlo slabim disanjem i dr.; slom
kolaptika (gr. kolapto) klesanje dlijetom
kolar (lat. collare) ovratnik; kod kat.
sveenika: ovratnik zagasite boje s
bijelim prugama ili ipkom
kolateralan (lat. collateralis) poboni,
sporedni; kolateralne utvrde voj. spo-

kolegij
redne utvrde u sastavu jedne tvrave; kolateralni nasljednici prav. nasljednici u pobonoj liniji
kolateralna linija pobona hnija, sporedno srodstvo
kolator (lat. collator) usporeiva razliitih rukopisa istog djela
kolatorij (lat. colatorium) tkanina koja
slui za filtriranje tekuine
kolatura (lat. colare procijediti, colatura) kem. filtrirana, procijeena tekuina
kolaudacija (lat. collaudatio) pohvaljivanje, pohvala: slubeni pregled graevina radi provjeravanja odgovara
li njihova izradba ugovoru
kolbertizam po J. B. Colbertu (1619
1683) nazvani sustav u narodnoj ekonomiji: pretpostavljanje i povlatenost industrije, a zapostavljanje
poljoprivrede, oteavanje uvoza (putem visokih uvoznih carina), unapreivanje izvoza (putem posebnih
povlastica); merkantilizam
koleda (lat. calendae) prvotno: Boi ili
Nova godina; kasnije: povorka mladih momaka koji u vrijeme boinih
blagdana idu od kue do kue te pleu i pjevaju pjesme kojima se doarava plodnost i bogatstvo i za koje
je karakteristian pripjev koledo
(starinski obiaj, postoji i kod nas)
koled (engl. college) u Engleskoj i
SAD: naziv raznih odgojnih zavoda i
kola, od srednjih kola do sveuilita; takoer: naziv specijalnih viih
kola
kolega (lat. collega) suradnik, drug; suradnik, drug u struci (ili: u slubi,
po koli)
kolegij (lat. collegium) drutvo (ili:
skup) osoba koje su meusobno povezane istim zanimanjem, npr. svi
nastavnici jedne kole, vijenici jednog grada, lanovi jednog suda itd.;
drutvo s odreenim ciljem; akademsko predavanje na sveuilitu

kolegijalan
kolegijalan (lat. collegium) drueljubiv
kolegijalni sustav prav. sustav dravnog ureenja po kojem ministarstvom upravlja odbor upravitelja svih
odjela ili jedan upravitelj uz suradnju takvog odbora; u crkvenom pravu: sustav po kojem na elu vrhovne
crkvene uprave stoji odbor slobodnih
lanova Crkve koji crkvene poslove i
crkvena pitanja rjeavaju zajedniki,
a drava ima samo pravo vrhovnog
nadzora (supr. episkopalni sustav)
kolegijalnost (lat. collegialitas) prijateljski i srdaan odnos meu lanovima istog stalea ih zanimanja
kolegij at (lat. collega) lan nekog akademskog drutva koje uiva prihode
od zgrada (kolegijatura) koje pripadaju akademiji
kolegij atura (lat. collega) studentski
dom, zgrada u kojoj stanuju studenti
pod nastavnikim nadzorom nastavnika (najprije u Parizu, zatim i na
dr. sveuilitima)
koleitis (gr. koleos korice) med. upala
vagine; elitritis
kolekcija (lat. collectio) zbirka (npr.
starog novca, oruja, rukopisa, pisama, maraka itd.); skupljanje
kolekta (lat. colligere skupljati, collecta)
skupljanje priloga, novac skupljen u
dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji:
molitva koju sveenik govori ih pjeva
prije itanja evanelja
kolektacija (lat. collectatio) skupljanje
priloga u dobrotvorne svrhe
kolektaneja (lat. collectanea) mn. zbirka misli iz djela raznih pisaca, ulomci iz djela
kolektant (lat. collectans) skuplja, ubira (npr. milostinje)
kolektirati (lat. collectare) skupljati;
prirediti kolektu; pjevati ili itati kolektu (kod katolika)
kolektiv (lat. collectivum) 1. gram. zbirno ime, zbirna imenica (ona koja jedninom oznaava vei broj osoba ili

704

kolenhim
stvari, npr. momad, lie i dr.); 2.
sve osobe udruene na istom, zajednikom radu, npr. kolektiv tvornice
duhana, kolektiv prosvjetnih radnika i si.
kolektivan (lat. collectivus) zbirni,
skupni, zajedniki, opi; gram. kolektivna imenica zbirna imenica; kolektivni pojam fil. pojam koji obuhvaa
vie predmeta kao jednu cjelinu, npr.
puk; kolektivna garancija zajedniko
jamstvo, ope jamstvo, jamstvo svih;
kolektivna odsuda prav. odsuda koja
obuhvaa vie osoba; kolektivna lea
opt. mikroskopska lea okrenuta
predmetu; kolektivni ugovor a) u meunarodnom pravu dravni ugovor
u kojem na svakoj strani sudjeluje
vie od jedne strane ugovornice; meunarodno pravo izgraeno je zapravo na zakljuenju kolektivnih
ugovora; b) u privrednom pravu ugovor izmeu vie radnika i jednog poslodavca ili vie poslodavaca
kolektivna nota zajedniko formalno
(pisano) priopenje vie kabineta
(vlada) vladi neke drave u kojem se
izlae zajedniko stajalite tih kabineta odnosno nekog aktualnog politikog pitanja
kolektivna prokura trg. vie ovlatenih osoba koje potpisuju tvrtku, ah
se sve smatraju jednim prokuristom
(ako sve ne potpiu tvrtku, potpis
nema vrijednosti); v. prokurist
kolektor (lat. collector) skuplja, osobito
igraa za lutriju, prodava sreki i
dr.; fiz. skuplja elektriciteta u elektrinom stroju; usp. konduktor; naprava za skupljanje valova odaslanih beinom telegrafijom; glavna
cijev u koju se skuplja gradska neistoa
kolenhim (gr. kolla ljepilo, enchyma
usuto) bot. tkivo s izduenim i po
kutovima zadebljanim stanicama,

koleocela
kao u lisnim peteljkama i mladim
stabljikama mnogih dikotiledona
koleocela (gr. koleos korice, kele) med.
bruh, kila vagine
koleopteri (gr. koleos krilni poklopac,
pteron krilo) mn. zool. tvrdokrilci
koleoptoza (gr. koleos korice, ptosis
pad) med. spadnutost (ili: sputenost)
vagine
koleoreksa (gr. koleos korice, rexis
kidanje) med. iskidanost vagine
kolera (cholera, lat. cholera) med. vrlo
teka zarazna i pandemina bolest
koja se sastoji u iznenadnom i veoma
jakom proljevu, povraanju, velikom
gubitku tekuine, padu tjelesne temperature, promuklosti i dr.; u najvie sluajeva zavrava se smru
kolera (gr. chole, rheo teem, curim)
med. istjecanje ui
kolereta (fr. collerette) enska ogrlica
od tankog platna
kolergang (njem. Kollergang) teh. drobilica za usitnjavanje ruda, kamena,
ugljena i dr.; sastoji se od tekih kotaa koji se kotrljaju preko materijala i drobe ga
kolerian (gr. cholerikos ljut) plah, uan, estok, vatren, kod kojega je
energija udruena sa unou i plahovitou, npr. kolerian temperament (usp. kolerik); med. bolestan
od kolere
kolerik (gr. cholerikos ljut, bijesan) uan i plah ovjek, onaj kod kojega je
energija udruena sa unou i plahovitou
kolerina (gr. cholera) med. blai sluaj
kolere, najee se javlja samo u obliku proljeva; takoer: teak eluano-crijevni poremeaj, osobito kod
djece
koletici (gr. kolletikos prikladan za
lijepljenje) mn. med. sredstva koja
sljepljivanjem pomau brzo sraivanje

705

kolimacija
koletian (gr. kolletikos prikladan za
lijepljenje) koji sljepljuje; med. koji
pridonosi zaraivanju
koleto (tal. collo) bava, sanduk, bala
ili neki drugi komad tereta
koleza (gr. kollesis) sljepljivanje; spajanje kovina, lemljenje; med. sraivanje
kole (fr. cellege) odgojni zavod; privatna gimnazija (u Francuskoj i Belgiji)
kolhoz (rus.) oblik skupne (zadrune)
zemljoradnike zajednice u bivem
SSSR-u
kolibacil (lat. bacillus coli) med. bacil
koji ivi u debelom crijevu ljudi i ivotinja, veoma slian tifusnom bacilu
kod ljudi; uzrokuje teke bolesti mokranih organa, upalu slijepog crijeva, sranih opni, unih kanala i
dr.
kolibar (p. colibri) zool. jedna od najmanjih ptica, duga svega 6 cm, ivi
u tropskim krajevima Amerike
kolidirati (lat. collidere) sudariti se, sudarati se, sukobljavati se, sukobiti
se, doi (ih: dolaziti) u opreku
kolika (gr. kolikos koji pati od greva
u trbuhu) med. svaki jak trbuni bol
koji se javlja kao upanje i zavijanje;
jak i iznenadan proljev
kolikodinija (gr. kolon debelo crijevo,
odyne bol) med. bol debelog crijeva
kolikvacija (lat. colliquatio) pretvaranje u tekuinu, otapanje; med. otapanje sokova; truljenje
kolikvativan (lat. colliquativus) koji
pretvara u tekuinu; koji rastapa, koji izaziva slabljenje; kolikvativno znojenje jako znojenje koje iscrpljuje
kolimacija (lat. collimatio od collineatio
dovoenje u jednu zajedniku ravnu
liniju) kod optikih instrumenata za
mjerenje: poklapanje vidne linije s
optikom osi; kolimacijska linija vidna hnija ih optika os; kolimacijska
pogreka iznos za koji vidna linija

kolimator
skree od svoga poloaja tone namjetenosti
kolimator (lat. collimator) opt. mali
durbin za namjetanje linije kolimacije drugoga durbina na kojem je
privren; usp. kolimacija; cijev s
procijepom i leom (ili samo lea) u
spektroskopu za skupljanje svjetlosti i njezino bacanje u paralelnim
zrakama na prizmu
kolimirati (lat. collimare od collineare
dovesti u jednu zajedniku ravnu
liniju) opt. dotjerati vidnu liniju (dalekozora, durbina); namjestiti (dvije
lee itd.) tako da (njihove) optike
osi budu u istoj ravnoj liniji
kolitis (gr. kolon debelo crijevo) med.
upala debelog cijreva
kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opreka, borba
kolma (tal. colma) plima na Jadranskom moru
kolmajna (engl. coal ugljen, mine rudnik) ugljenokop, rudnik ugljena
kolo (tal. collo) trg. sveanj, bala robe
kolobom (gr. koloboma osakaeno,
osakaen dio) med. unakaenost ili
osakaenost nekog organa, osobito
priroeni rascjep nekih dijelova oka
kolodij (gr. kolla ljepilo) kem. otopina
koja se dobiva otapanjem praskavog
pamuka u sumpornom eteru koji
nakon isparenja ostavlja tanku i prozirnu opnicu; upotrebljava se za premazivanje manjih rana i u fotografiji
kolofon (gr. kolofon) vrh, kraj, zavretak, zavrni kamen; otuda, na zadnjoj stranici knjiga: biljeka s imenom pisca, tiskara, mjesta i godine
tiskanja
kolofonij (gr. Kolofon jedan od 12 jonskih gradova) smola za mazanje violinskog gudala, nazvana po maloazijskom gradu Kolofonu
koloid (gr. kolla ljepilo, eidos oblik)
med. hladetinasto tkivo koje se raz-

706

kolonat
vija u tijelu; fiz., kem. svako tijelo
koje se otapa, ali pritom ne stvara
kristale, npr. dekstrin, sirup, bjelanevinasta tvar, ljepilo i dr.; usp. kristaloid
kolokacija (lat. collocatio) poloaj;
smjetanje, odreivanje mjesta; prav.
stavljanje vjerovnika u red po kojem
e se naplaivati; kolokacijska odsuda rjeenje po kojem e se redu
vjerovnici isplaivati (kod steaja)
kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvij
kolokvij (lat. colloquium) razgovor, dogovor; ped. nastavna metoda koja se
sastoji u uiteljevim pitanjima i uenikovim odgovorima; ispitivanje uenika (na sveuilitu), usmeni ispit
kolokvintina (gr. kolokunte okrugla
tikva) bot. gorki indijski krastavac
kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati,
dogovarati se; polagati usmeni ispit
kolon 1. (gr. kolon) lan (ili: odsjek)
jednog razdoblja, posebice dio reenice; dvije toke (u interpunkciji); 2.
gr. kolon.) anat. debelo crijevo
kolona (fr. colonne, tal. colonna, lat. columna) stup; spomenik u obliku stupa; stupac (u novinama, knjizi); voj.
red, razmjetaj vojnika pri kojem
pojedini dijelovi (vodovi, ete i dr.)
stoje jedan za drugima; takoer: oznaka za dijelove vojske: streljaka,
inenjerijska, sanitetska, automobilska kolona itd.
kolonada (fr. colonnade) red stupova:
hodnik (ili: dvorana) na stupove
kolonat (lat. colonatus) sustav proizvodnih odnosa koji se razvijao u razdoblju raspadanja robovlasnikog
poretka; nastao cijepanjem velikih
latifundija na sitne parcele koje se
daju na obraivanje upropatenim
seljacima ih osloboenim robovima,
a ovi vlasnicima ustupaju viak prinosa u obliku naturalne rente; zaetak feudalizma

kolonatikum
kolonatikum (lat. colonaticum) sluba
koju je obraivatelj duan vriti vlasniku zemljita
kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tisk.
vrsta sitnijih tiskarskih slova (izmeu nonparela i petita)
kolonija (lat. colonia) 1. naseobina, naselje; naselja u nekoj stranoj, osobito
prekomorskoj zemlji, koja osniva jedna strana drava radi ekonomske
koristi; 2. skupina ljudi neke narodnosti koji ive zajedno u stranoj zemlji 3. ustanova s posebnom svrhom
(npr. ljetna djeja kolonija)
kolonijalizam borba za kolonije radi
njihovog poveanja, uvanja ili stvaranja koju vode imperijalistike zemIje
kolonijalna roba trg. nepreraeni proizvodi arkog pojasa, osobito iz kolonija europskih drava: kava, eer,
aj, zaini i si.
kolonijalni (lat. colonialis) koji se tie
kolonija ih potjee iz kolonija; naseljeniki
kolonist (lat. colonus) naseljenik, stanovnik kolonije
kolonizacija (lat. colonisatio) naseljavanje, naseljenje, osnivanje kolonije
kolonizator (fr. colonisateur) osniva
naseobine, naseljenik
kolonizirati (fr. coloniser) naseliti, naseljavati, osnivati naseobine; uiniti
kolonijom
kolonjska voda (fr. eau de Cologne)
mjeavina raznih mirisnih esencija
(jorgovana, rumarina, rue, cedra,
limuna i dr.) u utvrenim omjerima
s devedesetpostotnim alkoholom
kolor (lat. color) boja; izgled, vanjtina
koloracija (lat. coloratio) bojenje; obojenost; uljepavanje
koloramento (tal. coloramento) slik.
nain rasporeivanja na slikama
koloratura (tal. coloratura) glaz. pjevaki ukras, finesa, svako s odreenom okretnou i vjetinom izvedeno

707

koloseum
spajanje vie nota na jednom slogu;
koloraturne pjevaice sopranistice koje umiju pri pjevanju izvoditi kolorature
kolorimetar (lat. color boja, gr. metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
jakosti neke boje
kolorimetrija (lat. color boja, gr. metria mjerenje) mjerenje jakosti boje;
kem. odreivanje jakosti otopine prema jakosti boje
kolorirati (lat. clolorare, tal. colorare)
bojiti, obojiti; dati lijep izgled, uljepavati, uljepati, ukrasiti; uiniti slikovitim; prid. koloriran
kolorist (fr. coloriste) slikar koji vjeto
upotrebljava boje, jak u bojama, koji
slika u lijepim, svjeim, izraajnim i
ivim bojama; pisac iji je stil sjajan,
izraajan i slikovit
kolorit (tal. colorito) vjetina bojenja,
vjetina uporabe boja; prirodan sjaj
boje; mjesna, lokalna boja; nain izlaganja nekog pisca ih pjesnika; glaz.
nain skladateljeve instrumentacije
koloroman slikar koji "boluje" od previe boja (kolora)
kolos (gr. kolossos divovski kip, kip
izraen preko prirodne veliine) neto golemo, divovsko; Kolos kip boga
Helija (visok 34 m) na otoku Rodu
(Rodosu) u staroj Grkoj, smatran
jednim od sedam svjetskih uda;
pren. div, gorostas
kolosalan (lat. colossalis) golem, gorostasan, divovski,, veoma velik
kolosalnost (lat. colossalis) golemost,
gorostasnost, divovska veliina
koloseum (lat. colosseum) golem amfiteatar u starom Rimu (opseg 524 m,
visina 48,5 m) u kojem su se prireivale javne igre, mogao je primiti
40.00050.000 gledatelja, dovren
80. g. n. e.); u novije vrijeme ovim se
imenom nazivaju velike graevine za
javne priredbe

kolostracija

708

kolostracija (lat. colostratio) med. bolest koju novoroene dobiva od

prvog majinog mlijeka, kolostruma
kolostrum (lat. colostrum) med. prvo
mlijeko rodilje, ono koje mlijene lijezde izluuju prije nadolaenja pravog mlijeka, mljeza
kolotomija (gr. kolon, tome) med.
operacija kolona (debelog crijeva)
kolpalgija (gr. kolpos stidnica, algos
bol) med. bol usmine (ili: stidnice,
vagine)
kolpeurinter (gr. kolpos, eurynter)
med. rasteza (ili: proiriva) vagine
kolpeuriza (gr. kolpos, euryno proirim) med. proirivanje (ili: rastezanje) vagine
kolpitis (gr. kolpos stidnica) med. upala vagine
kolpohisterotomija (gr. kolpos stidnica, hystera maternica, tome rezanje) med. otvaranje maternice sa
strane stidnice, za vrijeme trudnoe
naziva se i stidnini carski rez
kolportaa (fr. colportage) raznoenje
i prodaja novina i knjiga po ulicama
i kuama; torbarenje
kolporter (fr. colporteur) ulini prodava sitnica, osobito novina, knjiga i
si.; torbar
kolportirati (fr. colporter) prodavati po
kuama i ulicama, torbariti
koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta
daska) kod glaanja: daska koja se
moe uvui u rukave ili u hlae
kolumbarij (lat. columbarium) "golubinjak", udubljenje s pregradama (slinim golubinjaku) u zidu starih rimskih grobnica za posude s pepelom
spaljenih; danas: mjesto na kojem se
nalaze urne s pepelom spaljenih leeva
kolumbij (lat. columbium) kem. v. tantal
kolumela (lat. columella) stupi; geol.
valjasta okamina; kolumelarni zubi

komandir
zubi onjaci kod nekih ivotinja (npr.
kod zvijeri, divlje i domae svinje itd.)
kolumna (lat. columna stup) tisk. stupac, tiskana strana; usp. kolona
kolure (gr. koluros) mn. astr. dva najvea kruga koja se u nebeskim polovima sijeku, od kojih jedan prolazi
kroz ekvinokcijalne {ekvinokcijalna
kolura), a drugi kroz solsticijalne
(solsticijalna kolura) toke ekliptike
kolutorij (lat. collutorium) farm. voda
za ispiranje usta
koluzija (lat. collusio) tajno dogovaranje, urovanje; prav. potajan sporazum izmeu optuenika i svjedoka
radi prikrivanja istine; prid. koluzoran
kolje (fr. collier) ogrlica, erdan
kom- (lat. cum, con- s, sa) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: s, sa
koma (gr. komma od koimao uspavam)
1. med. duboka zanesenost, pospanost u kojoj su modana djelatnost,
osjeajnost i voljni pokreti djelomino ili potpuno iezli, tako da bolesnik uope ne moe odgovarati na
vanjske podraaje
koma (gr. komma urez, zarez od kopto
udarim) 2. gram. zarez (reenini
znak); glaz. deveti dio tona, devetina
tona
Komani sjevernoameriki Indijanci
(ogranak Soona) u Teksasu i Oklahomi; poznati ratnici
komanda (tal. comando) voj. zapovjednitvo; kratka vojnika zapovijed
koja se mora odmah izvriti; sjedite
neke vojne vlasti, npr. zapovjednitva mjesta, divizijskog podruja i dr.
komandant (tal. comandante) voj. zapovjednik (grada, vojne jedinice od
bataljuna navie, ratnog broda itd.)
komandantura (tal. comandantura)
poloaj ih ured komandanta (zapovjednika)
komandir (fr. commandeur) voj. zapovjednik osnovne vojne postrojbe

komandirati
komandirati (tal. comandare, fr. oommander) zapovijedati, narediti, nareivati; vladati im
komandita (tal. commandita) trg. v. komanditno drutvo
komanditar (fr. commanditaire) trg.
tajni suradnik; usp. komanditno drutvo
komanditist (tal. commandita) trg.
vanjski lan komanditnog drutva
komanditno drutvo trg. drutvo s
dvostrukim jamstvom suradnika:
jedni jame cjelokupnom imovinom
(komplementari, tj. unutarnji lanovi), a drugi ulogom u novcu, robi ili
radu (komanditisti, tj. vanjski lanovi); u voenju poslova sudjeluju samo komplementari, a komanditisti
imaju pravo nadzora
komar (tur.) hazardna igra
komasacija (lat, commassatio) zaokruivanje razbacanih imanja, osobito
zemljita
komatian (gr. kommatikos odrezan,
koji se sastoji od pojedinih odjeljaka
ih odsjeka) sastavljen iz pojedinih
stavaka ili reenica
komatizam (gr. komma odsjek, komad) isprekidan nain pisanja, pisanje u kratkim reenicama
komatozan (gr. koma dubok san;
zanos u snu, fr. comateux) koji uzrokuje ili pokazuje znakove duboke zanesenosti; usp. koma 1.
kombabizirati samog sebe ukopiti,
utrojiti, ujaloviti (po imenu Kombabos)
kombajn (engl. combine spojiti) stroj
sastavljen od vie raznih strojeva tako da istodobno obavlja nekoliko poslova; poljoprivredni kombajn sastoji se od motora, kosilice i vralice
kombatanti (fr. combattant) mn. borci
ratnici (za razhku od neboraca); ratni
drugovi, suborci
kombatirati (fr. combattre) boriti se,
tui se; pren. opovrgavati (dokaze)

709

kombinirati
kombi (engl. comby) maleni autobus
kombinabilan (lat. combinabilis) sklopljiv, sastavljiv, sloljiv
kombinacija (lat. combinatio) sastav,
spoj, spajanje dviju ili vie stvari;
splet, stjecaj; log. povezivanje srodnih pojmova; pren. raunanje, proraunavanje; nasluivanje; plan, namjera; kombiniranje
kombinacije (lat. combinatio) mn. mat.
razliite skupine, skupine odreenoga broja koje se mogu nainiti od
svakoga broja danih elemenata bez
obzira na njihov poredak
kombinacijski ton ak. trei ton koji
se uje kad istodobno neprekidno
zvue dva tona razliite visine vrlo
snano i podjednako jako pri pogodnom intervalu i prikladnoj jakosti,
te je broj titraja ovoga tona jednak
razlici broja titraja ona dva tona; diferencijalni ton, Tartinijev ton
kombinat (lat. combinare spojiti) 1. tehniko povezivanje poduzea gdje proizvodi jednog slue kao sirovina (materijal) drugom poduzeu; 2. niz kola
raznih stupnjeva koje daju naobrazbu od osnovnog do vieg strunog
(profesionalnog)
kombinator (lat. combinator) onaj koji
pravi kombinacije
kombinatorika (lat. combinare) mat.
dio vie matematike koji istrauje
povezivanje zadanih predmeta (dijeli
se na permutacije, kombinacije i varijacije)
kombinezon (fr. combinaison) mod.
enska gornja (obino svilena) koulja (izmeu donje koulje i gornje
haljine) kombine; radno odijelo (obrtnika, zrakoplovaca, traktorista, rudara i dr.) koje se sastoji od kaputa
i hlaa u jednom
kombinirati (lat. combinare) sastaviti,
sloiti, sjediniti, spajati, spojiti, srediti; praviti plan za neki posao, smisliti, smiljati; kem. spojiti, spajati

kombustibilan
dva tijela ili vie raznih tijela po
utvrenom mjerilu
kombustibilan (lat. combustibilis) zapaljiv
kombustibilije (lat. combustibilia) mn.
zapaljive tvari
kombustibilitet (lat. combustibilitas)
zapaljivost
kombustija (lat. comburere spaliti) izgaranje, gorenje, spaljivanje; opeklina, opekotina
kombustija (lat. combustio) gorenje, izgaranje; poar; zgarite
kombustor (lat. combustor) odrava
izgaranja; kem. naziv za element koji
se, pod utjecajem svjetlosti i topline,
lako spaja s nekim drugim elementom, npr. kisik
komedija (gr. komodia) prvitno: pjesma u ast boga Dioniza iz koje se
razvila starogrka komedija; danas:
vesela, aljiva dramska igra; dramsko prikazivanje kominog sukoba u
kojem glavni junak tijekom cijele
radnje stradava, ali to njegovo stradanje ne izaziva u nama osjeaj saaljenja, nego osjeaj smijenoga koji
dostie svoj vrhunac na kraju, kad
se ipak sve sretno zavrava (supr.
tragedija); pren. ala, aljiv dogaaj
komedijant (gr. komos, tal. commediante) glumac, putujui glumac; pren.
glumac, licemjer, ovjek koji u ivotu
glumi
komedija (gr. komodia) aljivac; prikaziva aljivih uloga (cirkuskih),
klaun
komedijati (gr. komodia) zbijati alu,
aliti se
komedon (lat. comedo) med. bubuljica;
miteser
komemorabilan (lat. commemorabilis)
vrijedan (ili: zasluan) sjeanja, vrijedan (ili: zasluan) spominjanja
komemoracija (lat. commemoratio)
spomen, sjeanje; sveana priredba
u slavu nekog pokojnika (na kojoj se

710

komercijalan
govori o njegovom ivotu, radu i zaslugama); (crkveni) spomen umrhma,
poduje
komemorativan (lat. commemorativus) koji se prireuje radi sjeanja,
za uspomenu, u spomen, koji slui
za sjeanje, za uspomenu, u spomen
komemorirati (lat. commemorare) spominjati, sjeati se, obnavljati uspomenu na koga ili to; govoriti u poast umrlom
komenda (lat. commenda) upranjena
upa (kod katolika); imanje sveenikog stalea; imanje koje netko uiva
po svom inu ili poloaju (sveenik,
uitelj)
komendacija (lat. commendatio) preporuka; kod katolika: molitva za umrlog
komendirati (lat. commendare) preporuiti, preporuivati
komentar (lat. commentarius) objanjavanje, izlaganje, tumaenje; knjiga s objanjenjima
komenzal (lat. commensalis) stolni
drug, onaj koji se hrani za istim
stolom s nekim, u zajednici; zool. v.
parazit
komenzalizam (lat. commensalis) zool.
vrsta parazitizma (nametnitva) kod
kojega ivotinje, ivei u zajednici sa
ivotinjama druge vrste, uzimaju njihovu nepreraenu hranu
komenzurabilan (lat. commensurabilis) mat. naziv za sve veliine koje
se mogu dijeliti ili mjeriti bez ostatka
nekom drugom veliinom kao njihovom zajednikom mjerom; koji ima
zajedniku mjeru; usporediv
komenzurabilitet (lat. commensurabilitas) mat. djeljivost; mjerljivost;
usporedivost
komercij (lat. commercium) v. komers;
odnos; openje
komercijalan (lat. commercialis) trgovaki, obrtni, privredni, prometni;
drutveni; komercijalna ulica trgo-

komercijalist

711

vaka ulica; komercijalne igre drutvene igre; komercijalni sustav sustav dravne privredne politike koji
povlauju trgovinu, osobito na raun
poljoprivrede; komercijalni traktat trgovinski ugovor
komercijalist (lat. commercium) struna osoba za voenje trgovakih poslova; osoba koja se bavi trgovakim
poslovima
komers (lat. commercium, fr. commerce) trgovina, trgovanje, trgovinstvo;
kartaka igra
komes (lat. comes) suputnik, pratitelj;
glaz. slino ponavljanje fuge u nekom
drugom glasu
komesar (lat. commissarius) osoba kojoj
je neki naredbodavac, osobito drava,
povjerio posebnu dunost (npr. financijski komesar, vladin komesar)
komesarijat (lat. commissariatus) poloaj, dunost i sjedite (ured) komesara
kome (lat. comes suputnik) grof, knez
komet (gr. kometes, lat. cometes) astr.
zvijezda repatica, kree se oko Sunca
parabolnom ili eliptinom putanjom
(velikog ekscentriciteta), tako da je
teko razlikovati eliptinu i parabolnu putanju
kometografija (gr. kometes, grafia)
astr. opisivanje (ili: prouavanje) zvijezda repatica
kometologija (gr. kometes, logia) znanost o zvijezdama repaticama
kometomantija (gr. kometes, manteia
proricanje, gatanje) proricanje po
pojavama kometa
komfor (engl. comfort) ugodnost, udobnost
komfortabilan (engl. comfortable) ugodan, udoban
komfortan (engl. comfort udobnost) v.
komfortabilan
komicije (lat. comitium) mn. narodna
skuptina kod Rimljana koja je rjeavala vane dravne poslove

komisiona trata
komian (gr. komikos smijean, aljiv,
komos terevenka, pijanka, veselje)
smijean, aljiv; zabavan
komiar (gr. komikos, lat. comicus) pisac aljivih djela, komedija; glumac
aljivih, kominih uloga
komigracija (lat. commigratio) odlaenje, odlazak, seljenje, selidba
komigrirati (lat. commigrare) seliti se,
odseliti se
komika (gr. komos terevenka, pijanka,
veselje, komikos aljiv, smijean) ono
to je smijeno, to izaziva smijeh;
sposobnost da se izazove dojam smijenog
komikscija (lat. commixtio) mijeanje;
primjesa; smjesa; komikstura
komikstura (lat. commixtura) v. komikscija
komilitoni (lat. commilito) mn. suborci,
braa po oruju, ratni drugovi; kolski drugovi
kominacija (lat. comminatio) prav. prijetnja, zaplaivanje, stroga opomena
Kominterna krat. = Komunistika internacionala; v. Internacionala
komis (lat. commissus) naziv za stvari
koje drava daje vojniku (rublje, cipele, kruh itd.)
komisija (lat. commissio) nalog za izvrenje nekog posla; osobe koje trebaju obaviti taj posao; osobito: slubene osobe koje drava ili neka ustanova imenuje radi obavljanja nekog
posla (ispitna, anketna, sanitetska,
regrutna komisija i dr.); ex commissione it. eks komisione (lat.) po nalogu; tehnika komisija odbor strunjaka; prid. i pril. komisijski
komisiona knjiga trg. knjiga u koju
se unose svi nalozi i sve narudbe
komisiona rimesa trg. mjenica izdana
po nalogu i za raun nekog treeg
(komitenta)
komisiona trata trg. v. komisiona, komisijska mjenica

komisiona trgovina
komisiona trgovina subjektivni trgovaki posao (kupnja i prodaja) po kojem komisionar sklapa trgovake poslove u svoje ime, ali za tudi raun
(za raun komitenta), i uz odreen
postotak; komisioni, komisijski posao
komisionar (lat. commissionarius) trg.
posrednik, onaj koji prima naloge,
opunomoenik, osoba koja obavlja
trgovake poslove za drugog uz odreen postotak
komisioni artikl trg. roba koju trgovac,
uz odreen postotak, prodaje za raun vlasnika robe
komisioni biro ustanova koja obavlja
poslovne naloge uz odreenu nagradu
komisioni konto trg. raun o poslovima obavljenim za tui raun
komisioni posao v. komisiona trgovina
komisiono izdanje u knjiarstvu: kad
knjiar, uz odreen postotak, prodaje
djela koje je pisac ili netko drugi izdao o svom troku
komisiono pismo trg. pismo kojim se
izdaje nalog za obavljanje nekog posla
komisona mjenica trg. mjenica vuena
i prodana po nalogu nekoga treeg
(komitenta); komisiona rata
komisura (lat. commissura) spoj, sveza;
anat. ivani (nervni) spletovi koji
spajaju lijevu i desnu stranu sredinjeg ivanog sustava
komie alte (njem. komisch smijean,
Alte starica) kaz. "smijena starica",
lik smijene stare ene
komitat (lat. comitatus) pratnja; svita
komitent (lat. commitens) trg. naredbodavac, onaj koji posredniku daje
poslovne naloge; usp. komisiona trgovina
komitet (fr. comite) odbor koji je meu
svojim lanovima izabrala neka vea
organizacija da radi u njezino ime
na ostvarenju odreenih ciljeva (politikih, privrednih, kulturnih i si.)

712

komodor
komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, biti
u pratnji
komitirati (lat. committere povjeriti,
predati) 1. trg. izdati nalog, narudbenicu; ovlastiti, dati pisano ovlatenje, opunomoiti
komitiv (lat. comitivum) 2. pisano ovlatenje ili punomo
komitiv (lat. committere povjeriti, predati) 1. trg. narudbenica, narudbeno pismo, punomono pismo
komizeracija (lat. commiseratio) saaljenje; dio govora kojim branitelj eli
izazvati kod suca saaljenje prema
optueniku
komlov (mad. komlo hmelj) kruni kvasac od hmelja i kukuruznog brana
ili mekinja
komocija (lat. commotio) pokret, potres,
uzbuenje; med. jak unutranji potres, npr. mozga
komoda (fr. commode) nizak ormar s
ladicama
komodacija (lat. commodatio) prav.
posudba; zajam
komodan (lat. commodus) ugodan, udoban, pogodan, zgodan; popustljiv, koji
gleda kroz prste; nemaran (kod nas
se esto upotrebljava, u ovom znaenju, rije komotan)
komodant (lat. commodans) prav. v. komodat
komodat (lat. commodatum) prav.
stvar koju njezin vlasnik (komodant)
daje privremeno na uporabu nekome
(komodataru) besplatno
komodatar (lat. commodatarius) prav.
v. komodat
komoditet (lat. commoditas) udobnost,
ugodnost; popustljivost, nemarnost
komodor (engl. commodore) pom. asnik, zapovjednik po inu iznad kapetana, a ispod kontra-admirala; zapovjednik male ratne eskadre kojoj
se povjerava izvrenje nekog posebnog zadatka; glavni brod trgovake
flote

komodum
komodum (lat. commodum) prav. korist, dobit; dobro, blagodat; udobnost;
commodum posesssionis it. komodum posesionis (lat.) korist vezana s
posjedovanjem neke stvari na temelju prava; commodum publicum it.
komodum publikum (lat.) ope dobro;
commodum rei venditae it. komodum rei vendite (lat.) pravo uivanja
prodane stvari
komonicija (lat. commonitio) opominjanje, podsjeanje, opomena
komora (gr. kamara, lat. camera) svod;
odaja na svod, soba; anat. upljina u
nekim tjelesnim organima (modana,
srana, ona, grkljanska komora);
opt. mrana komora v. kamera opskura; usp. kamera
komorna glazba sobna glazba, tj. glazba koja je namijenjena za ui prostor
i ui krug sluatelja i koja se, zbog
toga, izvodi manjim brojem instrumenata, osobito solo-instrumenata
komotan (lat. commodus) v. komodan
kompakcija (lat. compactio) sklop, zbijenost, jedrina
kompakt (lat. compactum, compacisci
sporazumjeti se meusobnim ugovorom) ugovor, sporazum, nagodba;
kompakti (lat. compacta) mn. toke
ugovora
kompaktan (lat. compactus, compingere sastaviti, zbiti) vrst, gust, jedar, zbijen, jedinstven; jak, solidan
kompaktat (lat. compacisci uglaviti)
ugovor, pakt
kompanija (fr. compagnie, tal. compagnia) drutvo, udruga, udruenje; trgovako drutvo; voj. eta
kompanjon (fr. compagnon, tal. compagno) trg. ortak, poslovni suradnik;
drug, suradnik
kompar (tal. compare) kum
komparabilan (lat. comparabilis) usporediv
komparacija (lat. comparatio) usporedba, usporeenje, usporeivanje; ret.

713

kompaskuum
figura kojom se usporeuje neto s
neim na osnovi nekih zajednikih
osobina; gram. usporedba, stupnjevanje pridjeva
komparativ (lat. comparativus) gram.
drugi usporedni stupanj pridjeva
(npr. ljepi, bolji itd.)
komparativan (lat. comparativus) usporedni
komparator (lat. comparator) usporeiva; sprava za mjerenje veoma finih razlika u duini
komparencija (lat. comparere, comparentia) prav. pojavljivanje pred sudom
komparent (lat. comparere pojaviti se)
prav. onaj koji se pojavljuje pred sudom
komparicija (lat. comparere, comparitio) prav. v. komparencija
komparirati (lat. comparare) 1. usporeivati, usporediti; ret. praviti usporedbe; gram. usporeivati, stupnjevati pridjeve
komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti
se pred sudom
komparticija (lat. compartitio) podjela
na pravilne odjeljke
kompartiment (tal. compartimento)
pravilna podjela polja ili odjeljaka;
eljezniki odjeljak (ili: kupe)
komparza (tal. comparsa) kaz. nijema
osoba koja samo svojom pojavom sudjeluje u igri, figurant, statist; pren.
beznaajna osoba
komparzerija (tal. comparsa) kaz. raspored i pojavljivanje statista
kompas (lat. cum, passus) sprava, u
obliku kutije, s magnetnom iglom,
slui za odreivanje strana svijeta
(busola); pren. snalaenje u neemu,
pravilno opredjeljivanje
kompasija (lat. compassio) samilost,
suosjeanje, suut
kompaskuum (lat. compascuum) prav.
zajednika paa

kompaternitet
kompaternitet (lat. compaternitas) duhovno srodstvo, kumstvo
kompatibilan (lat. compatibilis) suglasan, spojiv, snoljiv; pomirljiv
kompatibilitet (lat. compatibilitas) suglasnost, sloljivost, snoljivost; pomirljivost; mogunost da jedna osoba istodobno obavlja vie javnih poslova
kompatriot (fr. compatriote) zemljak,
sunarodnjak
kompaund-stroj (engl. compound) teh.
parni stroj s kondenzatorom u kojem
mehaniko djelovanje pare poinje u
manjem cilindru, a zavrava se u veem cilindru
kompendij (lat. compendium) izvadak,
kratak sadraj; priruna knjiga, prirunik, podsjetnik
kompendiozan (lat. compendiosus)
kratak, saet, zbijen
kompenzabilan (lat. compensabilis)
nadoknadiv
kompenzacija (lat. compensatio) nadoknada, odteta, obeteenje; izjednaenje, zamjena; fiz. izjednaenje
djelovanja neega to bi, inae, tetno
djelovalo; kompenzacijsko njihalo
njihalo napravljeno tako da zbog
temperaturnih promjena ne mijenja
svoju duinu i vrijeme njihanja, te
sat s njim niti ubrzava niti zaostaje;
med. prilagoavanje srca utjecajima
koji mijenjaju krvotok
kompenzator (lat. compensator) onaj
koji ili ono to nadoknauje, nadoknaiva, regulator
kompenzirati (laat. compensare) nadoknaditi, nadoknaivati, vratiti, izjednaiti, izjednaavati; nagoditi se
komperendinacija (lat. comperendinatio) prav. odlaganje za trei dan;
pozivanje obiju stranaka da se treeg
dana pojave pred sudom; obnavljanje
spora
komperendinator (lat. comperendinator) prav. osoba koja iznosi nove i-

714

komplanirati
njenice da bi izazvala odlaganje pravorijeka
komperendinirati (lat. comperendinare) prav. odloiti rok pojavljivanja
pred sudom za trei dan
kompetencija (lat. competentia) mjerodavnost; sposobnost (ili: pozvanost)
suca za suenje ili ocjenjivanje;
podruje rada neke ustanove; natjecanje vie osoba za neko mjesto; ono
to se ostavlja duniku da bi mogao
od toga ivjeti; pitanje kompetencije
pitanje mjerodavnosti (npr. nekog suda, ustanove itd.)
kompetent (lat. competens) suparnik,
takmac, supotraitelj, polagatelj prava na
kompetentan (lat. competens mjerodavan, formalno ili stvarno osposobljen (kvalificiran) za neki posao, sposoban
kompeticija (lat. competitio) polaganje
prava na, natjecanje, suparnitvo
kompetirati (lat. competere) pripadati
po pravu; biti u mjerodavnosti, spadati u mjerodavnost; natjecati se za
neko mjesto, zajedno s nekim teiti
za im
kompetitor (lat. competitor) v. kompetent
kompilacija (lat. compilatio) djelo sastavljeno iz vie drugih djela, djelo
sastavljeno pabirenjem; sastavljanje
djela pabirenjem iz tuih knjiga;
skupljanje, pabirenje
kompilator (lat. compilator) sastavlja
iz tuih knjiga, neoriginalan pisac
kompilirati (lat. compilare) skupljati
(ili: pabiriti) iz tuih djela
komplanabilan (lat. complanabilis)
mogu za izravnavanje, izravnjiv; koji se moe izjednaiti, izjednaljiv
komplanacija (lat. complanatio) mat.
izraunavanje povrine neravnih ploha
komplanirati (lat. complanare poravnati) izravnavati, izravnati; pren. ot-

kompleks

715

kloniti, otklanjati potekoe ili probleme

kompleks (lat. complexus) gomila, masa koja ini cjelinu, npr. kue, zemljite; sloeno, sloenost; fil. sloen
pojam; u psihoanalizi; sadraji svijesti, veinom osjeajni (emocionalni),
potisnuti te zato podsvjesni, dovode
do nenormalnog duevnog stanja
kompleksan (lat. complexus) sloen,
sastavljen od meusobno povezanih
dijelova; zamren; mat. sastavljen od
realnih i imaginarnih veliina
kompleksija (lat. complexio) cjelokupnost, ukupnost; graa tijela; boja lica,
izgled
komplementan (lat. complementum) v.
komplementaran
komplementar (lat. complementarius)
dopunski, koji dopunjuje, koji slui
kao dopuna ili dodatak (emu); komplementarne boje boje koje se nadopunjuju, boje koje pomijeane daju
bijelu boju (npr. crvena i modrozelena); komplementarni dan dopunski
dan (29.) u veljai svake prijestupne
godine
komplet (lat. completus) cjelokupna
djela jednog pisca; svi brojevi (ih: sva
godita) nekih novina (ih: nekog asopisa, neke zbirke i si.); sve to upotpunjuje knjinice, zbirke, trgovine,
kue itd.)
kompletan (lat. completus) potpun,
cjelokupan, sav, cio; savren; popunjen, dovren
kompletirati (fr. completer) popuniti,
popunjavati, dopuniti, dopunjavati
komplezantan (fr. complaisant) usluan, susretljiv
komplici (lat. complex gen. complicis
saveznik, sudionik) mn. prav. pomagai, sukrivci
komplicirati (lat. complicare) zaplesti,
zapletati, zamrsiti, zamutiti; zbog nespretnosti uiniti neto teim nego
to bi trebalo biti, oteati

komportirati se
komplicitet (lat. complicitas) prav. sudionitvo, ortatvo
komplikacija (lat. complicatio smotavanje, sklapanje) nejasnoa, zamrenost; med. bolest koja se pojavljuje
u tijeku neke druge, ve izraene bolesti, i time oteava bolesnikovo stanje i remeti pravilan tijek glavne bolesti; psih. udruivanje izmeu neistovrsnih, po kakvoi razliitih elemenata (osjeaja razliitih osjetila), pri
emu je jedan elemenat (osjeaj) preteit, tj. njega smo vie i jasnije svjesni nego ostalih
kompliment (lat. complere dopuniti,
complementum) dopuna, dodatak,
popuna; med. serumska tvar koja
ima sposobnost unitavanja bakterija ili neutraliziranja njihovih otrova
kompliment (tal. complimento, fr. compliment) izraz potovanja rijeima i
pokretima, naklon; laskava rije; kazati nekom kompliment kazati nekom
ono to mu godi; praviti komplimente
govoriti laskavo, udvarati se, estitati kome na emu
komplimentirati (fr. complimenter)
pozdraviti, pozdravljati, pokloniti se,
klanjati se; estitati, pohvaliti, govoriti ljubazne rijei
komplot (fr. complot) zavjera, urota,
tajni sporazum, udruivanje vie osoba radi izvrenja nekog zloina, udara, pobune
komplotirati (fr. comploter) kovati zavjeru, skovati zavjeru, spremati u potaji (prevrat, udar i si.)
komponenta (lat. componere sastaviti)
sastavnica, sastojak, svaki sastavni
dio jedne cjeline; fiz. sastavnica
(supr. rezultanta)
komponirati (lat. componere) sastaviti,
sastavljati; izraditi plan za neko umjetniko djelo i srediti njegove dijelove; glaL. sastaviti glazbeno djelo
komportirati se (fr. se comporter) vladati se, ponaati se; slagati se

komposesija
komposesija (lat. compossessio) prav.
zajedniko imanje, zajedniki posjed
kompost (lat. compositum) mijeano
gnojivo, mijeani gnoj, osobito: mjeavina zemlje s istrunulim organskim
tvarima, otpacima biljaka
kompostirati (lat. compositum) gnojiti
mijeanim gnojivom (kompostom)
kompot (fr. compote, lat. compositum
sastavljeno, componere sastaviti) voe kuhano sa eerom
kompozicija (lat. compositio) sastavljanje, sastav, sastavljanje dijelova
u cjelinu; u estetici: umjetnika obrada jedne misli prema zahtjevima i
zakonima umjetnikog prikazivanja;
glaz. umjetniko sastavljanje glazbenog djela, glazbeno djelo; slik. djelo
koje prikazuje vie osoba i stvari,
vjeto povezanih u cjelinu; u suvremenom slikarstvu, tzv. apstraktnom:
slika bez ikakvog motiva, slika u
kojoj je najvaniji raspored boja; teh.
naziv za razne metalne slitine (legure); kem. spajanje; svi vagoni jednog
vlaka
kompozit (lat. componere sastaviti,
compositum) ono to je sastavljeno
od vie dijelova, sloeno; gram. sloena rije, sloenica; mixtum compositum it. mikstum kompozitum (lat.)
uasna zbrka, straan mete; ex composito it. eks kompozito (lat.) prav.
po sporazumu, po pogodbi, po nagodbi
kompozitor (lat. componere) sastavlja
glazbenog djela
kompozitoran (lat. compositorius) glaz.
koji se tie sastavljanja glazbenog
djela, koji je u vezi (ili: u odnosu) sa
sastavljanjem glazbenog djela
komprehenzibilan (lat. comprehensibilis) pojmljiv, shvatljiv, razumljiv
komprehenzija (lat. comprehensio)
shvatljivost, mo shvaanja, sposobnost shvaanja, razumijevanja; shvaanje, razumijevanje

716

kompromitirati
komprehenzivan (lat. comprehensivus) obuhvatan, koji obuhvaa;
shvatljiv, koji shvaa, koji razumije
kompresa (lat. compressa) med. oblog,
zavoj od vie puta presavijenog komada platna ili gaze
kompresan (lat. compressus) zgusnut,
stisnut, zbijen
kompresibilan (lat. compressibilis)
stlaljiv, zgunjiv
kompresibilitet (lat. compressibilitas)
fiz. stlaljivost, zgunjivost
kompresija (lat. compressio) tlak; stiskanje, stezanje, zbijanje; pren. prinudivanje, tlaenje; kompresijski stroj
sprava za zbijanje elastinih, osobito
plinovitih tijela
kompresivan (lat. comprimere stisnuti, compressivus) koji tlai, koji
stie, stiskajui, zbijajui
kompresor (lat. compressor) sprava za
stlaivanje zraka ili plinova
kompresorij (lat. compressorium) med.
kirurki instrument za stiskanje krvnih ila; u mikroskopiji: naprava pomou koje se predmet ispitivanja i
promatranja uini tanjim i prozirnijim
komprimirati (lat. comprimere) stlaiti, zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati,
zgunjavati, zgusnuti; pren. uguiti,
ukrotiti, priguiti
komprobacija (lat. comprobatio) priznanje, priznavanje, odobrenje
kompromis (lat. compromissum) sporazum, nagodba; prav. u graanskoj
parnici: sporazum stranaka koje su
u sporu da e se, izabravi suca spora, pokoriti njegovom pravorijeku
kompromisor (lat. compromissor) sujamac
kompromitirati (lat. compromittere)
izloiti (ili: izlagati) neprilici ili opasnosti, natetiti ugledu ili povjerenju,
dovesti (ili: dovoditi) u pitanje, iznijeti (ili: iznositi) na lo glas, brukati,
obrukati

kompulzacija

717

kompulzacija (lat. compulsatio) v.

kompulzija
kompulzija (lat. compulsio) primoravanje, prisiljavanje, prisila
kompulzor (lat. compulsor) naplatitelj
(rauna, poreza i dr.)
kompulzoran (lat. compulsorius) prisilan
kompulzorij (lat. compulsorium) prav.
spis kojim vii sud nareuje niem
da pouri s odlukom o nekom predmetu
kompurgator (lat. compurgator) prav.
onaj koji pod prisegom jami za
neiju nedunost
komputabilan (lat. computabilis) uraunjiv, proraunjiv, izraunjiv, ubrojiv
komputacija (lat. computatio) izraunavanje; prav. odreivanje stupnja
srodstva po rimskom (civilna komputacija) ili po papinskom pravu (kanonska komputacija)
komputirati (lat. computare) izraunati, proraunati, zbrojiti
Komsomol (rus..) kratica za "Savez komunistike omladine", omladinska
organizacija u bivem Sovjetskom
Savezu sa zadatkom da odgaja mlade u komunistikom duhu
komun (lat. communis) prid. opi, zajedniki, javni
komuna (fr. commune) opina; graani
jedne opine; opinski dom; zajednica; Parika komuna socijalistika
vladavina u Parizu, utemeljena 18.
III. 1871. i, nakon estokih borbi,
uguena od versajske vlade u svibnju
iste godine
komunalije (lat. communalia) mn. opinske stvari, opinski poslovi
komunaliziranje (lat. communalis)
prelaenje privatnih poduzea u opinske ruke (ili: pod opinsku upravu)
komunalni (lat. communalis) opinski,
koji pripada opini, koji se tie opine

komunizam
komunice (lat. communis zajedniki)
mn. zajednike ispae (gore, ume i
planine jednoga plemena, sela ih zadruge); svi kojima one pripadaju imaju podjednako pravo uivanja, ah ne
mogu nijedan dio otuiti
komunicirati (lat. communicare) priopiti, priopavati objaviti, iznijeti (ili:
iznositi) u javnost; biti u vezi s kim,
dopisivati se; u Katolikoj crkvi: priestiti se, prieivati se
komunikabilan (lat. communicabilis)
priopljiv, dostavljiv; spojiv, prometno spojiv, koji se moe povezati,
spojiti (prometnom vezom)
komunikacija (lat. communicatio) priopavanje, priopenje; veza, ophoenje, openje, dodir; promet; voj. zatien pristup prednjim poloajima,
prometnica; komunikacijska linija
prometna linija
komunikant (lat. communicans) u Katolikoj crkvi: priesnik, onaj koji
prima priest
komunikat (lat. communicatum) v.
komunikej
komunikativan (lat. communicativus)
prenosiv, koji se lako prenosi na drugoga; priopljiv, koji rado govori svoje
misli drugome, razgovoran; pristupaan
komunikej (fr. communique) slubena
objava, slubeno priopenje, slubeni
izvjetaj; komunikat
komunist (lat. communis) pristaa komunizma; lan komunistike stranke
Komunistika internacionala v. pod
internacionala
Komunistiki manifest spis koji su
1848. objavili K. Marx i F. Engels i
u kojem su izloene osnove komunizma
komunitet (lat. communitas) zajednica;
smisao za zajednicu; ope dobro
komunizam (lat. communis) zamiljeni
besklasni drutveni poredak bez pri-

komutabilan
vatnog vlasnitva i iskoritavanja
ljudi jednih od drugih
komutabilan (lat. commutabilis) zamjenjiv, promjenjiv
komutacija (lat. commutatio) mijenjanje, izmjena, promjena, zamjena;
prav. zamjenjivanje jedne kazne drugom
komutator (lat. commutare) fiz. prekida, sprava koja omoguava prekidanje ili spajanje voda kojim prolazi
elektrina struja te izmjenu njegova
smjera
komutirati (lat. commutare) mijenjati,
razmijeniti, zamijeniti
kon- (lat. cum, con- s-, su-) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: s-, su-,
skupa
Kon-Tiki bog sunca prastarih Peruanaca; takoer: naziv splavi kojom je
1947. norveki istraiva Thor Heyerdahl za 97 dana doplovio iz Perua
na Tahiti
konat (lat. conatus) pokuaj, namjera;
prav. pokuaj nedoputenog djela,
ina
konata (lat. canna) posuda za vino; posuda u kojoj se uzgaja cvijee
konaturalitet (lat. connaturalitas) prirodna veza, srodnost po prirodi
koncedirati (lat. concedere) dopustiti,
doputati, dati za pravo, ustupiti, popustiti, priznati
koncentracija (lat. concentratio) usredotoenje, usredotoenost; prikupljanje, okupljanje; smjetaj, npr. zarobljenika u mali prostor (v. koncentracijski logor); kem. pojaanje otopine
smanjenjem njezinog obujma (npr.
isparavanjem); pojaanje otopine,
pojaanost otopine; rud. uklanjanje
mehanikim putem manje vrijednih
dijelova rude; zgunjavanje, zgusnue
koncentiacija kapitala poveavanje
kapitala putem akumulacije Hka
vrijednrsti, 'ime se poveava dru-

718

koncept
tveno bogatstvo, nasuprot centralizaciji koja ga samo drukije rasporeuje
koncentracijski logor voj. mjesto u
kojem se interniraju civilni zarobljenici i trupe koje su prele na neko
neutralno zemljite
koncentricitet (lat. concentricitas) susredinjost, usmjerenost zajednikom
sreditu
koncentrian (lat. concentrare) susredinji, sa zajednikim sreditem; koji
su usmjereni istom sreditu; koncentrian napad voj. napad koji je iz polukrunog poloaja usmjeren jednoj
toki; koncentrina vatra voj. unakrsna vatra; koncentrini krugovi mat.
susredinji krugovi, krugovi sa zajednikim sreditem; koncentrino odstupanje voj. odstupanje rasprenih
dijelova vojske u smjeru iste toke
koncentrirati (lat. concentrare) usredotoiti, skupiti, skupljati, sjediniti
na jednom mjestu; zbiti, zgusnuti;
kem. poveati jakost otopine smanjenjem njezinog obujma; rud. izdvojiti (ili: izdvajati) kovinu ih rudu
iz jalovine; koncentrirati se skupiti
se; usredotoiti se, pribrati se, srediti
se (misli)
koncentus (lat. sapere pevati, concentus) glaz. skladno pjevanje, skladna
glazba, skladnost, harmoninost
koncepcija (lat. conceptio) 1. u duhovnom smislu: shvaanje, razumijevanje; shvatljivost, mo razumijevanja; zamisao; 2. fizioloki: zaee,
oploenje, zatrudnjivanje; conceptio
immaculata beatae Virginis it. koncepcio imakulata beate Virginis (lat.)
teol. bezgrjeno zaee Blaene Djevice Marije (nauavanje Rimokatolike crkve)
koncept (lat. conceptum, concipere zamisliti, shvatiti) 1. plan, xiacrt, skica;
prvi pisani sastav (nekog djela, spisa); 2. (lat. concpptus) pojam- spo-

koncept-papir
sobnost shvaanja, mo poimanja;
izii iz koncepta izgubiti povezanost
misli, pobrkati se u mislima, zbuniti
se; izbaciti nekog iz koncepta poremetiti neiji slijed misli, zbuniti ga
koncept-papir polubijeli papir za sastavljanje koncepata
konceptakul (lat. conceptaculum)
smonica, spremite; sanduk za uvanje stvari; bot. udubljenje na talusu (v. talus 1.) u kojem se razvijaju spolni organi (kod smeih algi)
konceptirati (lat. conceptum) izraditi
prvi sastav, praviti (ili: napraviti)
plan, nacrt, skicu (djela, spisa i si.)
konceptivan (lat. conceptivus) zool. oplodiv, sposoban da bude oploen;
shvatljiv, sposoban za shvaanje
konceptualisti (lat. conceptus pojam)
mn. fil. pristae konceptualizma
konceptualizam (lat. conceptus pojam)
fil. smjer izmeu realizma i nominalizma prema kojem opi pojmovi jesu
oblici i prave radnje misli, a ne jednostavni znaci koji se podjednako primjenjuju na vie pojedinaca
koncern (engl. concern) najvii oblik
privatno-kapitalistikog monopola;
ukljuuje niz industrijskih, trgovinskih i bankarskih monopola; obino
je na elu najkrupnija banka
koncert (lat. concertare natjecati se,
tal. concerto) pol. suglasnost,
sporazum vie sila radi zajednikog
politikog djelovanja; glaz. vee
glazbeno djelo za jedan solo-instrument s orkestarskom pratnjom (npr.
violinski, glasovirski i dr. koncert);
program s vie glazbenih djela (vokalnih ili instrumentalnih); javna
glazbena priredba
koncert-majstor (lat. concertare, njem.
Meister) glaz. prvi violinist (solist) u
orkestru; titula istaknutih lanova
glazbenih kapela
koncertacija (lat. concertatio) prepiranje, prepirka (rijeima); natjecanje,

719

koncilij
utakmica; sporazum, suglasnost
koncertina (tal. concerto koncert) glaz.
vrsta harmonike na razvlaenje
koncertirati (lat. concertare natjecati
se) glaz. natjecati se javno u sviranju
ili pjevanju, prirediti (ih: prireivati)
koncert, sudjelovati u koncertu; pol.
ugovoriti, ugovarati, sporazumijevati
se, dogovarati se o emu
koncertist (tal. concertante) glavni pjeva ili svira na koncertu
koncesija (lat. concedere dopustiti, concessio) doputanje, ustupak, povlastica, davanje povlastice; odobrenje
vlasti (dravne, opinske) za bavljenje nekim poslom koji je slobodan
od nadzora te vlasti
koncesionar (lat. concessionarius) onaj
koji ima koncesiju (povlasticu), povlatenik
koncesionirati (lat. concedere ustupati, dopustiti, concessio) dati kome
povlasticu, koncesiju
koncesivan (lat. concessivus) gram. dopusni (npr. veznik); koncesivna ili
dopusna reenica reenica koja izrie
doputanje radnje glavne reenice,
npr. Nisam ga naao iako sam ga
svuda traio
koncil (lat. concilium) skuptina crkvenih velikodostojnika radi raspravljanja i rjeavanja aktualnih crkvenih pitanja, crkveni sabor; sveuilini sud
koncilij (lat. concilium) v. koncil; concilium academicum it. koncilijum
akademikum (lat.) sveuilino vijee
(ili: sud); concilium oecumenicum it.
koncihjum ekumenikum (lat.) sveopi crkveni sabor ije su odluke (kanoni) obvezne za cijeli kranski svijet, a kojih je, od Nilcejskog (325.) do
Tridentskog (15451563), bilo osamnaest; concilium medicum it. koncihjum medikum (lat.) lijeniki sastanak i vijeanje o teim strunim
pitanjima; prid. koncilijarni

koncilij antan
koncilij antan (lat. concilians) pomirljiv, popustljiv, sklon posredovanju,
pogodan za posredovanje i rjeavanje nesuglasica
koncilijatoran (lat. conciliatorius) v.
koncilij antan
koncilirati (lat. conciliare) pomiriti,
sprijateljiti, izmiriti (npr. razliita
miljenja i si.); sloiti, suglasiti;
udruiti, udruivati
koncinan (lat. concinnus) ret. skladan,
skladno i umjetniki sastavljen s obzirom na oblik i vezu pojedinih dijelova; lijep, dopadljiv
koncinator (lat. concinnator) ureiva,
urednik; takoer: onaj koji voli praviti smicalice
koncinirati (lat. concinnare) skladno
sastaviti, urediti, srediti
koncinitet (lat. concinnitas) ret. umjetniko i skladno spajanje (rijei, misli), skladnost, harmoninost
koncipijent (lat. concipere zamisliti;
sastaviti) pisac, sastavlja spisa; pisar (npr. odvjetniki, sudski)
koncipirati (lat. concipere) sastaviti;
napisati; smisliti, zamisliti (plan, skicu, nacrt); biol. zatrudnjeti, ostati
oploen
koncitacija (lat. concitatio) poticanje,
bunjenje, hukanje
koncitament (lat. concitamentum)
med. sredstvo za poticanje, razdraivanje
koncitativan (ni. concitativus) poticateljski, koji potie, buntovan, buntovniki, razdraujui
koncitator (lat. concitator) poticatelj,
bunitelj, huka
koncitirati (lat. concitare) poticati, buniti, hukati, razdraiti, raspaliti
koncizan (lat. concisus) saet, jezgrovit,
zbijen, pregledan, kratak, jasan
koncizija (lat. consicio) 1. komadanje,
raskomadavanje; 2. ret. kraenje (reenica, stavova); 3. zbijenost, jezgrovitost, saetost

720

kondenzacija
konciznost (lat. concisio) v. pod koncizija
kona (tal. conca) posuda
koneti (tal. concetti) lit. briljantan i
pun afektiranja pjesniki nain izraavanja, sastoji se u pretjeranoj virtuoznosti metafora, hiperbola, antiteza i u neobinoj igri s beskrajnim
nagomilavanjem rijei i fraza; ovaj
stil je, na tetu jednostavnog i prirodnog stila, preplavio tal. knjievnost kasnije renesanse (Tasso, Marini), iz Italije preao u panjolsku
(gongorizam), Englesku (eufuizam)
itd.
konetisti (tal. concettisti) mn. pristae
pjesnikog smjera koneti (u Italiji,
panjolskoj, Engleskoj i Njemakoj
u XVII. st.); usp. koneti
konetizam (tal. concetti) lit. v. koneti
kondebitor (lat. condebitor) prav. sudunik
kondemnacija (lat. condemnare osuditi, condemnatio) prav. osuda, kazna
kondemnat (lat. condemnare osuditi,
condemnatus) prav. osuenik
kondemnator (lat. condemnator) prav.
tuitelj
kondemnatoran (lat. condemnatorius)
prav. osuujui; kondemnatorna osuda (lat. sententia condemnatoria)
osuda koju izrie sud kad utvrdi da
je osuenik kriv za djelo za koje se
optuuje
kondenzabilan (lat. condensabilis) koji
se moe zgusnuti, zgunjiv
kondenzabilitet (lat. condensabilitas)
mogunost zgunjavanja, zgunjivost
kondenzacija (lat. condensatio) fiz.
zgunjavanje, pretvaranje pare u tekuinu putem rashlaivanja ili
tlaenja; elektrina kondenzacija
zgunjavanje, nagomilavanje elektriciteta pomou elektrinog kondenzatora itd.; zbijanje, saimanje

kondenzancije

721

kondenzancije (lat. condensantia) mn.

v. kondenzans
kondenzans (lat. condensans) sredstvo
za zgunjavanje; mn. kondenzancije
kondenzativan (lat. condensativus)
koji zgunjava, zgunjavajui
kondenzator (lat. condensator) fiz.
zgunjava, skuplja; elektrini kondenzator dvije metalne ploe, odvojene slojem od materijala koji ne provodi elektricitet (zrak, staklo, porculan, parafin i dr.), jedna je ploa
povezana s izvorom elektriciteta, a
druga sa zemljom (slui za nagomilavanje elektriciteta u veoj koliini nego to bi se to moglo postii
samo s jednom ploom); kod parnih
strojeva: posuda s vodom u kojoj se
zgunjava para; kod talionikih pei:
sprava za zgunjavanje tekuih tvari
kondenzirati (lat. condensare) zgusnuti, zgunjavati; zbiti, zbijati, skupljati; pren. saeti, saimati
kondenzitet (lat. condensitas) gustoa,
zgusnutost
kondenzor (lat. condensor) ureaj za
osvjetljavanje objekta promatranja
(kod mikroskopa i projekcijektora)
kondicija (lat. conditio) uvjet; stanje,
okolnost; sluba, poloaj, namjetenje; mjesto koje se dobiva pod odreenim uvjetima; privatno pouavanje
aka, davanje privatnih satova acima; biti u kondiciji port, biti u dobrom (ili: povoljnom) stanju (hrva,
boksa, tenisa, nogometa, gimnastiar i dr.)
kondicional (lat. conditionalis) gram.
pogodbeni nain, npr. Putovao bih
kad bih mogao
kondicionalan (lat. conditionalis) uvjetan, pogodbeni; gram. kondicionalna
ili pogodbena reenica zavisna reenica koja izrie pogodbu ili uvjet pod
kojim se vri ili bi se vrila radnja

kondominij
glavne reenice, npr. Ii emo na izlet
ako bude lijepo vrijeme
kondicionirati (lat. conditio) uvjetovati; biti u nekoj slubi, zauzimati
neko mjesto; biti dobro kondicioniran
(fr. conditionne) biti dobro ouvan, u
dobrom stanju; kondicionirana mjenica uvjetna mjenica
kondicirati (lat. condicere) prav. tuiti,
sudskim putem zahtijevati povrat
neke stvari ili prava
kondikcija (lat. condictio) otkazivanje,
otkaz; prav. zahtjev za povratom
stvari koja nam pripada ih prava koje nam pripada; svaka osobna tuba
uope
kondilom (gr. kondylos) med. kvrga,
izraslina, bradavica; prid. kondilomatozan
kondilus (gr. kondylos) anat. zglob
kondir (gr. kantharos trbuasta aa)
vr, krag, pehar
kondirektor (lat. condirector) suupravitelj
konditor (lat. condere osnovati, conditor) 1. osniva, tvorac
konditor (lat. condire zainiti; ukusno
prigotoviti, conditor) 2. slastiar
konditoraj (lat. condire zainiti; ukusno prigotoviti) slastiarnica; prodavaonica finog peciva
kondolencija (lat. condolentia) suut,
suosjeanje; izjava suuti
kondolirati (lat. condolere) sudjelovati
u ijoj alosti; izjaviti (ili: izjavljivati) suut
kondom (fr. condom) kouljica, gumena
navlaka koja se navlai na muki
spolni organ radi zatite od zaraze
(npr. AIDS-om) i trudnoe, nazvana
po izumitelju, engl. lijeniku Contonu; prezervativ, zatitna gumica
kondominat (lat. condominatum) zajednika vladavina vie osoba nekom
zemljom; imanje s vie gospodara
kondominij (lat. condominium) zajedniko vladanje vie drava nekim

kondominus
podrujem, zajedniko vlasnitvo, suvlasnitvo
kondominus (lat. condominus) suposjednik, suvlasnik
kondonacija (lat. condonatio) prav. poklanjanje, darivanje; oprost
kondor (p. condor) zool. najvei junoameriki sup, leinar
kondota (tal. condotta) pratnja; trg. otpremanje, odailjanje robe
kondotijeri (tal. condotieri) mn. vode
najamnikih trupa u XIV. i XV. st. u
Italiji, esto su bili veoma moni
konducirati (lat. conducere) voditi; pratiti; prav. unajmiti, zakupiti
konduit-lista (fr. conduite, njem. Liste)
lista u koju pretpostavljeni biljee
kvalifikacije, zasluge, radnu sposobnost i ponaanje slubenika (inovnika) ili asnika
konduita (fr. conduite, lat. conducere)
vladanje, ponaanje (osobito u slubi); ophoenje, nain ivota; svjedodba o ponaanju
kondukcija (lat. conductio) u rimskom
pravu: davanje u zakup, iznajmljivanje; fiz. provoenje (topline, elektriciteta itd.), irenje od sloja do sloja
ili od djelia do djelia (usp. konveksija, radijacija)
kondukter (fr. conducteur) voa, pratitelj (vlaka, tramvaja, autobusa, broda itd.); nadzornik, upravitelj radova
konduktibilan (lat. conductibilis) vodljiv, koji se moe iriti voenjem
konduktibilitet (lat. conductibilitas)
vodljivost, mogunost voenja
konduktor (lat. conductor) prav. zakupnik; fiz. vodi (elektriciteta, topline
itd.), tvar (ili: graa, supstanca) koja
moe provoditi elektricitet, toplinu
itd. (usp. konvekcija, radijacija); dio
stroja za elektriziranje kuglasti
metalni vodi na kojem se skuplja
elektricitet; munjovod na zgradama;
med. kiruki instrument pomou kojega se u organe unosi neki drugi

722

konfekcionar
instrument, uplja sonda; takoer:
osoba koja prenosi bolest u prikrivenom stanju
konduna (tal. condanna) robija, tamnica
kondurango-kora med. kora biljke gonolobus condurango, upotrebljava se
kao lijek protiv raka
kondolos (tur.) vampir, vukodlak i si.
strailo
koneks (lat. connexus) spoj, tijesna veza
koneksa (lat. connexa) mn. spojene
stvari, stvari koje su u meusobnoj
vezi
koneksija (lat. connexio) veza, tijesna
veza; utjecajno poznanstvo
konektirati (lat. connectere) svezati,
spojiti, skopati; biti spojen, biti vezan, biti u vezi
konektiv (lat. connectivum) bot. veza,
dio tkiva koji povezuje druge dijelove
organizma
konetabl (fr. connetable) maral, nekadanji glavni zapovjednik vojske u
Francuskoj; takoer: nasljedna poasna titula; u Engleskoj: policijski
slubenik
konfalun (tal. gonfalone zastava) stjegonoa; zatitnik, pokrovitelj
konfederacija (lat. confoederatio, cum,
foedus gen. foederis savez) udruivanje (ili: povezivanje) u savez, udruenje u savez; osobito: savez drava
sklopljen na due vrijeme
konfederirati se (lat. confoederare)
udruiti se u savez, vezati se savezom
konfekcija (lat. confectio) pravljenje,
graenje, gotovljenje; svretak, dovrenje, izvrenje; ivanje odjee; trgovina gotovom mukom (muka konfekcija) ih enskom (enska konfekcija) odjeom; farm. pripremanje lijekova
konfekcionar (lat. confectionarius) izraiva gotove odjee; trgovac gotovom odjeom; apotekar

konfekt
konfekt (lat. confectum, tal. confetto)
kola, slastica (osobito ueereni bademi, orasi itd.)
konferansje (fr. conferencier) javni govornik, predava
konferencija (lat. conferentia) vijeanje, dogovor; sastanak radi dogovora,
raspravljanje (o nekom spornom pitanju i dr.); javno predavanje, obino s
raspravom
konferirati (lat. conferre, fr. conferer)
savjetovati se, vijeati, dogovarati se,
pregovarati; sastajati se radi dogovora; drati javno predavanje; usporeivati
konfesija (lat. confessio) prav. priznanje; vjera, svaka kranska vjerska
konfesija uope (rimokatolika, grkokatolika, luteranska, reformistika,
pravoslavna konfesija i dr.); denominacija
konfesionalan (lat. confessionalis) koji
se tie vjere, vjerski
konfesionalizam (lat. confessio) teoloko nauavanje koje smatra da prava
religioznost ovisi o pripadnosti nekoj vjeri
konfesionar (lat. confessionarius) ispovjednik
konfesionist (lat. confessio) pripadnik
neke konfesije
konfesor (lat. confessor) onaj koji ispovijeda kranstvo; osobito onaj koji
je morao stradati za vjeru, muenik;
ispovjednik
konfeti (tal. confetti) mn. loptice od gipsa ili raznobojnog papira kojima se,
posebice u Italiji, gaaju sudionici u
karnevalu
konfidejusor (lat. confideiussor) prav.
sujamac
konfidencija (lat. confidentia) povjerenje, povjerljivost; povjerljivo priopenje
konfident (lat. confidens) povjerenik,
pouzdanik, povjerljiva osoba

723

konfirmirati
konfidirati (lat. confidere) povjeriti, povjeravati; osloniti se (na koga), pouzdati se (u koga)
konfiguracija (lat. configuratio) uobliavanje, uoblienje, stvaranje oblika,
vanjski oblik; astr. odnosni poloaj,
prividan ili stvaran, nebeskih tijela
konfigurirati (lat. configurare) uobliiti, uobliavati, dati (ili: davati) oblik
konfinacija (lat. confinatio) prav. progonstvo; zatoenje; upuivanje nekoga u mjesto u kojem mora stalno ivjeti; kuni zatvor
konfini (lat. confmis, confines) mn. susjedi po imanju, graniari, meai
konfinij (lat. confinium) mea, granica,
granini kamen, mea
konfinije (lat. confinia) mn. granice,
granine linije, mee; zemlje koje meusobno granie
konfinirati (fr. confiner) graniiti; ograniiti slobodu kretanja, zatvoriti, osuditi na kuni zatvor; prognati, protjerati
konfinitet (lat. confinitas) granienje,
susjedstvo
konfirmacija (lat. confirmatio) kod protestanata i katolika: sveani in potvrivanja crkvene punoljetnosti i
primanje sakramenta sv. potvrde
mladia i djevojica (konfirmandi),
krizma, krizmanje; prav. potvrenje,
potvrda, ovjera, ovjeravanje
konfirmand (lat. confirmandus) krizmanik, onaj koga treba uvrstiti u
vjeri, tj. mladi koji se proglaava
crkveno punoljetnim, koji je primio
sakrament sv. potvrde (kod katolika)
konfirmanda (lat. confirmanda) djevojica koja se proglaava crkveno punoljetnom, koja je primila sakrament
sv. potvrde; usp. konfirmand
konfirmativan (lat. confirmativus) potvrdan, kojim se potvruje
konfirmirati (lat. confirmare) potvrditi,
potvrivati, uvrstiti, uvrivati,
osnaiti; potvrditi nekoga u vjeri,

konfiscirati
proglasiti crkveno punoljetnim, krizmati
konfiscirati (lat. fiscus dravna blagajna, confiscare) oduzeti (ili: oduzimati) u korist drave (robu, imanje)
konfiskabilan (lat. confiscabilis) koji
je za oduzimanje, zapljenjiv
konfiskacija (lat. confiscatio) prav.
oduzimanje privatnog dobra (stvari,
neke vrijednosti, imanja) u korist drave
konfiskat (lat. confiscatum) ono to je
zaplijenjeno (roba, imanje)
konfitent (lat. confitens) onaj koji se
ispovijeda (kod katolika)
konflacija (lat. conflatio) stapanje
konflagracija (lat. conflagratio) opi
poar; osobito: propast svijeta u poaru sudnjeg dana; pren. prevrat, buna,
ustanak, revolucija
konflagrirati (lat. conflagrare) spaliti,
unititi poarom, pretvoriti u prah i
pepeo; pren. pobuniti
konflentan (lat. confluere slijevati se,
confluens, confluentis) koji se slijeva,
sljevni
konflikt (lat. conflictus) sukob, sudar,
borba; spor, svaa; tragian konflikt
sukob koji zavrava smru
konfluencija (lat. confluentia) sastav,
slijevanje (dviju rijeka); skupljanje,
navala (ljudi)
konfluirati (lat. confluere) slijevati se,
utjecati
konfokalan (lat. focus arite, confocalis) opt. sa zajednikim aritem,
suarini
konformacija (lat. conformatio) grada
nekog tijela; prilagodba, skladnost,
usklaivanje
konforman (lat. conformis) jednolik, istolik
konformirati (lat. conformare) prilagoditi, sloiti, uskladiti; dati oblik; konformirati se prilagoditi se
konformisti (lat. conformare) mn. engleski protestanti koji su priznali 39

724

konfutirati
lanova anglikanske konfesije od
1562.
konformitet (lat. conformitas) podudarnost, shnost; prilagodljivost, slaganje
konfortacija (lat. confortatio) jaanje,
kijepljenje, okrjepljenje
konfortancije (lat. confortantia) mn.
med. sredstva (ih: lijekovi) za jaanje
konfortativ (lat. confortativum) med.
lijek za jaanje, lijek za okrjepljenje
konfortirati (lat. confortare) okrijepiti,
okrjepljivati, ojaavati, ojaati
konfrater (lat. confrater) subrat, sudrug, drug po poloaju ili slubi
konfraternitet (lat. confrater, confraternitas) bratimstvo, pobratimstvo,
prijateljstvo
konfraternizirati (lat. confrater) zbratimiti, primiti u bratstvo
konfrontacija (lat. confrontatio) prav.
suoavanje, suoenje, osobito svjedoka (lat. confrontatio testium), ili
okrivljenika iji su iskazi proturjeni;
usporedba, usporeenje, usporeivanje
konfrontirati (lat. confrontare) prav.
suoiti, suoavati (svjedoke, okrivljenike); usporeivati, usporediti
Konfucije kineski filozof i propovjednik vjere (vrlina, pravednost, ovjenost), u Kini i danas tovan kao boanstvo, umro 478. pr. n. e.
konfundirati (lat. confundere) pomijeati, smijeati, zamrsiti, zbrkati;
smesti, zbuniti, dovesti u nepriliku
konfutabilan (lat. confutabilis) koji se
moe opovrgnuti
konfutacija (lat. confutatio) opovrgavanje, dokazivanje suprotnog; uutkivanje
konfutator (lat. confutator) onaj koji
opovrgava (dokaze, navode), opovrgavatelj
konfutirati (lat. confutare) opovrgnuti,
opovrgavati, dokazivati suprotno

konfuzija
konfuzija (lat. confusio) mijeanje razliitih stvari; pomijeanost, zbrka,
nered, nejasnost (stila, misli); pobrkanost, brkanje, mijeanje, nerazlikovanje, pomutnja; pren. zbunjenost,
zbrkanost, smuenost, zabuna; prid.
konfuzan
konfuzionar (lat. confusionarius) smete nj ak, smuenjak
kongelacija (lat. congelatio) smrzavanje; smrznue, smrznutost; stvrdnjavanje, zgruavanje
kongelativan (lat. congelativus) koji
izaziva smrzavanje, koji smrzava
kongelirati (lat. congelare) smrznuti,
smrzavati; zgusnuti, zgunjavati;
zgruati, usiriti
kongenerian (lat. congener, genus
rod) istorodan, istovrstan
kongenijalan (lat. congenialis) duhovno srodan, srodan po duhu
kongenijalitet (lat. congenialitas) srodnost po duhu, duhovna srodnost
kongenijalnost v. kongenijalitet
kongenitalan (lat. congenitus,) uroen,
koji postoji od samog roenja, npr.
neka bolest (srana mana)
kongerirati (lat. congerere) zgrtati, nagomilavati; usp. kongestija
kongestija (lat. congestio) med. navala
krvi ili sokova, nakupljanje krvi u
nekom dijelu tijela
kongestivan (lat. congestivus) koji
uzrokuje navalu krvi, koji potjee od
navale krvi
konglobacija (lat. conglobatio) zgrtanje, gomilanje; ret. gomilanje dokaza
konglobirati (lat. conglobare) gomilati,
nagomilavati; ugrudati, ugrudavati
konglomeracija (lat. conglomeratio)
gomilanje, nagomilavanje, sljepljivanje; spajanje svega i svaega
konglomerat (lat. conglomerare zgomilati, zbiti) geol. gromaa (slijepljena smjesa koja se sastoji od pijeska
i pojedinih komada raznih minerala);

725

kongres
pren. prenatrpanost, mjeavina svega i svaega
konglomerirati (lat. conglomerare)
zgrudati, nagomilati, skupiti, spojiti
konglutinancija (lat. conglutinatio)
sljepljivanje; zgunjavanje, zgruavanje, usiravanje
konglutinantan (lat. conglutinans)
ljepljiv, sljepljiv
konglutinirati (lat. conglutinare) lijepiti, slijepiti; zgusnuti, zgunjavati
kongratulacija (lat. congratulatio) v.
gratulacija
kongratulirati (lat. congratulari) v.
gratulirati
kongregacija (lat. congregatio) vjerska
udruga, zajednica, bratstvo; udruivanje vie samostana istoga reda u
organiziranu cjelinu; skuptina kardinala; naziv jedanaest administrativnih odjela kardinalskog kolegija u
Rimu (npr. vjerska propaganda)
kongregacionalisti (lat. congregatio)
mn. lanovi vjerske stranke u Engleskoj koji priznaju kao jedini izvor
vjere Sveto pismo, odbacuju svaki
simbolini vjerski oblik, ne priznaju
nikakve crkvene poglavare (biskupe,
papu); independenti
kongregacionisti (lat. congregatio)
mn. lanovi jedne vjerske kongregacije, osobito isusovake
kongregati (lat. congregatum) mn. min.
nekristalizirano kamenje koje se samo sobom, bez ljepljive tvari, slabo
odrava u vezi
kongregirati (lat. congregare) udruiti,
sjediniti, skupiti
kongres (lat. congressus) skuptina,
skup, zbor, sastanak radi dogovaranja i savjetovanja o zajednikim poslovima; osobito: sastanak opunomoenika vie drava (npr. Pariki, Beki kongres); u SAD-u: zakonodavna
skuptina narodnih izaslanika; skuptina lanova istog stalea i iste struke (profesorski, uiteljski itd. kon-

kongresija
gres), ili istih naela (stranaki kongres)
kongresija (lat. congressio) sastajanje,
sastanak
kongresist (lat. congressus) lan kongresa, sudionik u kongresu
kongruencija (lat. congruentia) suglasnost, slaganje; sukladnost, slinost i
jednakost, istovjetnost oblika i jednakost povrina; kongruentnost
kongruentan (lat. congruens) suglasan, jednak, sukladan; mat. sukladan, jednak i slian, istog oblika i
jednake povrine
kongruentnost (lat. congruere) v. kongruencija
kongruirati (lat. congruere) biti suglasan, slagati se; biti sukladan, poklapati se, biti slian i jednak
kongruitet (lat. congruitas) suglasnost,
slaganje, potpuna jednakost
konha (gr. konche) koljka; zidna udubina sa koljkastim gornjim dijelom;
polukupola
konhiforman (gr. konche koljka, lat.
forma) prid. koljkast, koji ima oblik
koljke
konhoida (gr. konche koljka, eidos
oblik) mat. koljanica, Nikodemova
krivulja etvrtog stupnja
konicitet (gr. konos stoac) stoatost;
kosina, nagnutost
konian (gr. konos) stoast, unjast,
u obliku stoca; konina refrakcija
prelamanje svjetlosne zrake u stoast
snop; konino zrcalo stoasto zrcalo
konifere (gr. konos eer, lat. ferre nositi, proizvoditi) mn. bot. etinjare,
npr. bor, omorika, jela itd.
koniin (gr. koneion kukuta) kem. bezbojna tekuina, neugodnog i omamljujueg mirisa, nalazi se u kukuti,
veoma otrovan alkaloid (otrov kojim
su otrovali Sokrata); cikutin
konimetar (gr. konos stoac, metron
mjera) sprava za mjerenje stoca

726

konklavist
konioza (gr. konis prah) med. bolest
koja nastaje zbog udisanja raznih vrsta praha (vapnenog, bakrenog, eljeznog i dr.)
konivencija (lat. connivere sklapati oi)
obzirnost, obazrivost
konkameracije (lat. concameratio) mn.
odjeljci, pregrade, komore
konkatenacija (lat. concatenatio) povezanost, vezanje (lancima)
konkauze (lat. concausae) mn. farm.
suuzroci, sporedni uzroci, tj. oni koji
djeluju zajedno s glavnim uzrokom
konkavan (lat. concavus) udubljen
(supr. konveksan); konkavnom se naziva unutranja strana jedne krivulje i povrine; konkavna lea opt.
udubljena lea
konkavitet (lat. concavitas) udubljen,
uleknut
konkavno-konkavan (lat. concavus)
opt. dvostruko udubljen, uleknut s
obje strane
konkavno-konveksan (lat. concavus,
convexus) opt. udubljeno-ispupen
konkilij (gr. konchylion dem. od konchyle = konche) koljka, ljutura; pueva kuica
konkista (p. conquista osvojenje) razdoblje prvih otkria u Americi
konkistadori (p. conquistadores) osvajai; u nekadanjim panjolskim i
portugalskim posjedima Srednje i
June Amerike: osvajai zemlje i njihovi potomci koje je dvor nagraivao plemikim titulama i velikim
imanjima; pren. osvajai, pustolovi
konklamacija (lat. conclamatio) vikanje, vika; klicanje
konklava (lat. conclave) "zakljuana
odaja", kardinalska skuptina za biranje pape; tajna zakljuana dvorana
u kojoj se bira papa (prije u Kvirinalu, zatim u Vatikanu)
konklavist (lat. conclave) osoba dodijeljena kardinalu (sluga, lijenik) za
vrijeme izbora pape i koja ne moe

konkludirati

727

napustiti konklavu dok se izbor ne

izvri
konkludirati (lat. concludere) log. zakljuivati, zakljuiti, izvoditi (ili: izvesti) zakljuak
konkluzija (lat. conclusio) log. zakljuak; zakljuivanje iz neke pretpostavke
konkluzivan (lat. conclusivus) zakljuni, koji sadri zakljuak, zavrni;
gram. konkluzivne ili zakljune reenice nezavisne reenice, od kojih se
druga javlja kao zakljuak prve, npr.
Nisi uio, dakle ne moe ni znati
konkluzum (lat. conclusum) ono to je
odlueno, odluka, rjeenje, zakljuak
konkokcija (lat. concoquere skuhati)
probava hrane u elucu
konkomisar (lat. concomissarius) prav.
suopunomoenik
konkomitantan (lat. concomitari pratiti) koji prati, koji sudjeluje, koji se
pojavljuje istodobno
konkomitirati (lat. concomitari) pratiti, sudjelovati; konkomitirajui simptomi med. pojave koje samo prate,
sporedne (ili: nebitne, nevane) pojave kod bolesti
konkordancija (lat. concordantia) suglasnost; abecedni popis svih rijei
koje dolaze u jednom spisu s navoenjem citata, npr. u Bibliji (verbalna konkordancija), ili popis svih mjesta koja se odnose na neku misao ili
neki predmet (realna konkordancija)',
geol. pojava meusobno usporednog
pruanja slojeva stijena
konkordantan (lat. concordans) suglasan, sloan, jednoduan, skladan
konkordat (lat. concordatum) sporazum, nagodba; osobito: sporazum izmeu Vatikana i jedne svjetovne sile
o odnosima i pravima Rimokatolike
crkve u toj dravi
konkordija (lat. concordia) sloga, suglasnost, jednodunost

konkretum
konkordirati (lat. concordare) slagati se, biti suglasan
konkorporacija (lat. concorporatio)
pripajanje, spajanje pridruivanje
konkorporirati (lat. concorporare) pripojiti, pripajati, pridruiti, pridruivati, primiti u drutvo, primiti u
bratstvo
konkrecija (lat. concretio) sraivanje,
skupljanje ujedno; zgunjavanje, usiravanje, stvrdnjavanje, smrzavanje
nekog tekueg tijela; med. taloenje
stranih tvarih u tijelu, npr. kamenca
u mokranom mjehuru; min. mineralna masa koja je nastala koncentracijom mineralne supstance oko
jednog sredita; pren. otjelovljenje
konkrecijanci (lat. concretio) mn. psiholozi koji smatraju da je dua nerazdvojna od tijela
konkreditirati (lat. concreditare) sudjelovati s drugima kao vjerovnik,
npr. u nekom zajmu
konkreditor (lat. concreditor) suvjerovnik
konkrement (lat. concrementum) tijelo
koje nastaje zgunjavanjem neke tekuine u ljudskom ih ivotinjskom
tijelu (npr. kamenac u mokranom
mjehuru)
konkrescencija (lat. concrescentia)
sraivanje, sljepljivanje
konkret (engl. concret) engleska kamena buka
konkretan (lat. concretus) "srastao",
stvaran, koji se moe zamijetiti osjetilima, zamjetljiv, opipljiv, tjelesni;
konkretan pojam log. pojam koji oznaava osjetilima zamjetljivu stvar
ili osjetilima zamjetljivo svojstvo
(supr. apstraktan)
konkretizirati (lat. concrescere srasti,
concretus) uiniti neto stvarnim,
prikazati stvarno, opipljivo
konkretum (lat. concretum) ono to
postoji, npr. ovjek, ivotinja, drvo
itd.; in concreto it. in konkreto (lat.)

konkubina
u stvarnosti, u danom sluaju, u
stvarnom sluaju, ono to se javlja u
podruju stvarnoga
konkubina (lat. concubina) inoa, prilonica, izvanbrana ena; bludnica
konkubinar (lat. concubinarius) nalonik, izvanbrani mu; bludnik
konkubinat (lat. concubinatus) divlji
brak, nalonitvo; blud
konkubitus (lat. concubitus) spolni odnoaj, obljuba; concubitus anticipatus it. konkubitus anticipatus (lat.)
prav. prijevremeni odnoaj (npr. zarunika prije vjenanja)
konkurator (lat. concurator) prav. suskrbnik, sututor, lan skrbnitva
konkurencija (lat. concurrentia) 1. suparnitvo, natjecanje, utakmica; natjecanje vie osoba (npr. za raspisanu
nagradu, poloaj i si.); 2. borba robnih proizvoaa za vei profit
konkurent (lat. concurrens) suparnik,
natjecatelj na licitaciji
konkuripik (fr. concours hipique) natjecanje u brzom jahanju ili u brzoj
vonji s konjskom spregom
konkurs (lat. concursus) natjecanje vie
osoba za neku stvar, povlasticu, nagradu, neki poloaj; raspisati konkurs = raspisati natjeaj; trg. steaj,
zajedniki istup vjerovnika radi obeteenja svojih potraivanja od zajednikog dunika ija pasiva premauje
aktivu, ili je, stjecajem prilika, postao
nesposoban odgovoriti svojim novanim obvezama (concursus creditorum)
konkurzifeks (lat. concursifex) prav.
zajedniki dunik; usp. konkurs
konkusija (lat. concussio) zaplaivanje
radi iznuivanja novca, primanje mita; crimen concussionis it. krimen
konkusionis (lat.) prav. zloin iznuivanja novca, primanja mita
konkusionar (lat. concussionarius)
prav. iznuiva, ucjenjiva

728

konrektorat
konkusor (lat. concussor) prav. v. konkusionar
konkvibus (lat. cum quibus ime?) novac (u aljivom znaenju)
konkvista (p. conquista osvojenje) razdoblje panjolskog osvajanja Srednje
i June Amerike u 15. i 16. st.
konkvistadori (p. conquistadores) mn.
pogrean izgovor, v. konkistadori
konoid (gr. konos stoac, eidos oblik)
tijelo koje nastaje okretanjem presjeka stoca oko svoje osi, npr. paroboloid, hiperboloid i dr.
konoidan (gr. konoeides stoast, eides
oblik) stoast
konopejon (gr. konopeion od, konops
komarac) mrea za zatitu od muica
i komaraca, komarnik; krevet sa zavjesama od tanke tkanine za odbijanje muica; usp. kanape
konoplja (lat. Cannabis sativa) bot. jednogodinja biljka iz porodice konoplji; od njezinih se vlakana izrauju
tkanine, vlakna i si., a od opojnih
smola koju izluuje nakon cvjetanja
moe se proizvesti droga
konosament (tal. connoscimento) trg.
v. konosman
konosman (fr. connaissement) trg. pomorski teretni list na kojem kapetan
broda potvruje poiljatelju prijam
neke robe i obvezuje se da e je, poto
mu se plati prijevoz, predati na odreeno mjesto
konotacija (lat. con, notare obiljeiti)
log. skup svih atributa koji su bitni
za znaenje nekog pojma; gram. skup
predodbi povezanih s nekom rijeju
i njezinim znaenjem
konotativan (lat. con, notare obiljeiti)
suobiljeavajui, suoznaavajui
konrektor (lat. conrector) suupravitelj,
nastavnik koji po rangu dolazi iza
rektora i koji ga zastupa
konrektorat (lat. conrectoratum) poloaj i ured konrektora

konsakramental

729

konsakramental (lat. consacramentalis) v. konjurator

konsangvinian (lat. consanguineus)
srodan po krvi, srodan po ocu
konsangvinitet (lat. consanguinitas)
krvno srodstvo, srodstvo po ocu
konscijencija (lat. conscientia) svijest;
savjest
konscijencijalizam (lat. conscientia
svijest) fil. shvaanje da je predmet
znanosti ono to nam je dano u svijesti, dakle osjeaji, a da "stvari po
sebi" uope ne postoje; gnoseoloki
idealizam
konscijenciozan (lat. conscientiosus)
savjestan
konscijus (lat. conscius) suznalac, sudionik, svjedok
konsekracija (lat. consecratio) posveenje, posveivanje, npr. crkve; posveenje u in vieg katolikog sveenstva; posveenje kruha i vina pri
priesti (kod katolika)
konsekrirati (lat. consecrare) posvetiti,
posveivati; posvetiti u in
konsektarij (lat. consectarium) posljedica, zakljuak
konsekucija (lat. consecutio) slijed, redoslijed; posljedica, zakljuak
konsekutivan (lat. consecutivus) posljedini, sljedbeni; sljedni, uzastopni; konsekutivne bolesti med. bolesti
koje se javljaju kao posljedica prijanjih bolesti; log. konsekutivne oznake
nekog pojma oznaka koje dolaze iz
drugih, tj. konstitutivnih oznaka;
psih. konsekutivne slike posljedine
slike; gram. konsekutivna reenica
posljedina reenica (ona zavisna reenica kojom se izrie posljedica radnje izreene u glavnoj reenici, npr.
Toliko sam umoran da se jedva kreem)
konsekvencija (lat. consequentia) posljedica; log. zakljuak; dosljednost,
postojanost, nepokolebljivost; vanost

konsignant
i znaaj neke stvari (s obzirom na
njezine posljedice)
konsekventan (lat. consequens) dosljedan, postojan u naelima, vjeran sam
sebi, tj. svojim naelima i tvrdnjama,
nepokolebljiv
konsekvirati (lat. consequi) slijediti, ii
za kim; stei, stjecati, postizati, postii, zadobiti
konsens (lat. consensus) v. konsenzus
konsentirati (lat. consentire) suglasiti
se, suglaavati se, slagati se, sporazumjeti se, jednoglasno odluiti
konsenzualan (lat. consensualis) koji
suosjea, suosjeajan; konsenzualni
ugovor prav. ugovor ija se vanost
temelji samo na jednostavnom pristanku ugovarakih strana (kontrahenata)
konsenzus (lat. consensus) slaganje,
pristanak, odobrenje (npr. za stupanje u brak i si.); pisano odobrenje;
suosjeaj; fil. suglasnost misaonih
bia (uzima se esto kao jedan od
kriterija istine); konsens
konsiderabilan (lat. considerabilis)
znatan; znaajan, ugledan, vrijedan
potovanja
konsideracija (lat. consideratio) promatranje, razmatranje, razmiljanje;
procjenjivanje, ispitivanje, uzimanje
u obzir; potovanje, uvaavanje
konsignacija (lat. consignatio) obiljeavanje (znakom), peaenje; trg. deponiranje, predaja robe na uvanje
ili radi prodaje; posebna vrsta komisione prodaje, uobiajena pri trgovini
robom s udaljenim, osobito prekomorskim mjestima, gdje poiljatelj
robe (konsignant) prima od prodavaa iste (konsignatara) u mjenicama
predujam na tu robu (obino jednu
treinu do dvije treine iznosa fakture)
konsignant (lat. consignans) trg. onaj
koji daje robu u konsignaciju

konsignatar
konsignatar (lat. consignatarius) supotpisnik, npr. svjedodbe; trg. primatelj konsignirane robe
konsignifikacija (lat. consignificatio)
dvostruko znaenje
konsignirati (lat. consignare) obiljeiti
(znakom), obiljeavati (znakom), zapeatiti; voj. izdati zapovijed, odrediti
neku jedinicu da bude u pripravnosti
(npr. za pokret); trg. predati robu u
konsignaciju; dati na uvanje, poloiti u konsignaciju; dati na uvanje,
poloiti, deponirati novac
konsjererija (fr. conciergerie, lat. concergeria) nadzornitvo kue, pazikustvo; vratarev stan; zatvor; osobito:
zatvor starog francuskog dvora, kod
"Palae pravde", u Parizu
konskribent (lat. conscribens) popisiva vojnika, skuplja novaka (regruta)
konskribirani (lat. conscribere popisati) onaj koji je uzet u vojsku, novak,
regrut, vojni obveznik
konskribirati (lat. conscribere) popisati, popisivati vojnike, novaiti, regrutirati
konskripcija (lat. conscriptio) popis,
popisivanje vojnika, novaenje, regrutiranje
konsocijacija (lat. consociatio) udruivanje, pridruivanje, spajanje;
udruivanje; udruga, udruenje
konsolacija (lat. consalatio) utjeha,
umirenje
konsolator (lat. consolari tjeiti, consolator) tjeitelj
konsolidacija (lat. consolidatio) utvrivanje, uvrivanje, uvrenje, sreenost (dugova); bank. pretvaranje
kratkoronih dravnih dugova u dugorone zajmove; utvrivanje, sreivanje dionikih drutava smanjivanjem osnovnog kapitala; med. zaraenje, zalijeenje (rana i si.)
konsolidirati (lat. consolidare) utvrditi,
utvrivati, uvrivati, uvrstiti, osi-

730

konspirirati
gurati, postaviti na zdrave temelje;
sjediniti u cjelinu; med. zalijeiti (ranu)
konsolirati (lat. consolari) tjeiti, utjeiti, umiriti, uspokojiti
konsonanca (lat. consonantia) v. konsonancija
konsonancija (lat. consonantia) glaz.
sklad, skladnost, harmoninost, stapanje tonova i zvukova u skladnu
cjelinu (supr. disonancija); poet. rimovanje; konsonanca
konsonant (lat. consonans) gram. suglasnik, zatvornik
konsonanta (fr. consonante) glaz. vrsta
harfe
konsonantan (lat. consonans) jednoglasan, suglasan, skladan
konsonantizam (lat. consonare suzvuati) gram. sustav, tj. broj i svojstva
suglasnika nekog jezika
konsonirati (lat. consonare) glaz. biti
u skladu, biti usklaen, skladno zvuati; poet. rimovati se; pren. suglasiti
se, usuglaavati se, biti suglasan sa,
slagati se
konsort (lat. consors) ortak, drug, sudionik; saveznik (u loem smislu), jatak, lan neke klike; prav. sutuitelj
ili suoptuenik
konspekt (lat. conspectus) gledanje,
razgledanje, vienje, vidik, izgled,
pregled; popis; in conspectu omnium
it. in konspektu omnijum (lat.) naoigled svih, pred cijelim svijetom
konspicirati (lat. conspicere) gledati,
razmatrati, motriti, zamjeivati
konspiracija (lat. conspiratio) zavjera,
urota
konspirant (lat. conspirans) zavjerenik,
urotnik
konspirativan (lat. conspirativus) zavjereniki, koji ima karakter zavjere, urotniki; tajni, strogo povjerljiv
konspirirati (lat. conspirare slono puhati; zajedniki djelovati) sudjelovati u zavjeri, sklapati zavjeru

konsponzor

731

konsponzor (lat. consponsor) prav. onaj

koji jami zajedno s ostalima, sujamac; sudunik
konstabilirati (lat. constabilire) uvrstiti, uvrivati, utvrditi
konstabler (lat. constabularius) voj.
donositelj streljiva, topniki pomonik; zapovjednik topa (na ratnim brodovima); straar, policajac; kontabler
konstancija (lat. constantia) v. konstantnost
konstanta (lat. constare) mat., fiz. stalna veliina, nepromjenjiva veliina
konstantan (lat. constans) stalan, nepromjenjiv; postojan, ustrajan; koji
je trajnog djelovanja (npr. galvanski
elementi); koji vlada, vladajui (obiaj, navika); siguran, nesumnjiv, priznat (injenica)
konstantnost (lat. constantia) stalnost,
nepromjenjivost; postojanost; ustrajnost, dosljednost, konstancija
konstat (lat. constat) stoji kao injenica,
sigurno, poznato je; slae se (raun)
konstatacija (lat. constat, fr. constatation) utvrivanje, utvrivanje injenica, ustanovljavanje, ustanovljenje;
utvrena injenica
konstatirati (lat. constat, fr. constater)
utvrditi, utvrivati, ustanoviti, ustanovljavati, uvjeriti se da neto postoji, osvjedoiti se; potvrditi
konstelacija (lat. constellatio) astr.
zvjezdano jato, zvijee; poloaj zvijezda i njihov tobonji utjecaj na ljudsku sudbinu (usp. nativitet); neko odreeno svrstavanje; fil. psihika konstelacija ope prethodno stanje svijesti; pren. stjecaj prilika
konsternacija (lat. consternatio) poraenost, preneraenost, zaprepatenje,
zaprepatenost, utuenost, zabuna
konsternirati (lat. consternare) poraziti, poraavati, zaprepastiti, zaprepaivati, preneraziti, preneraavati,
zbuniti; prid. konsterniran

konstituirati
konstipacija (lat. constipatio) med. zatvor, zatvorenost, tvrda stohca
konstipancije (lat. constipantia) mn.
farm. lijekovi protiv proljeva, za zatvaranje
konstipirati (lat. constipare) med. zatvoriti, zatvarati, uzrokovati tvrdu
stolicu
konstituant (fr. constituant) lan ustavotvorne skuptine
konstituanta (lat. constituere) ustavotvorna skuptina, ona koja donosi osnovni, najvaniji zakon (ustav) jedne
drave
konstitucija (lat, constitutio) prav. ustav, osnovni dravni zakon; ustanovljenje, odreivanje; anat. skup svih
tjelesnih i duevnih osobina jednog
ovjeka, tjelesna graa; kem. unutranji sastav kemijskih spojeva; raspored atoma u molekuli
konstitucionalan (lat. constitutionalis)
prav. ustavni; anat. koji je u vezi s
tjelesnom graom, koji potjee iz tjelesne grae; konstitucionalne bolesti
med. bolesti kojima je uzrok u samoj
tjelesnoj grai; konstitucionalna monarhija ustavna monarhija; konstitucionalni sustav v. konstitucionalizam
konstitucionalitet (lat. constitutionalitas) ustavnost, ustavna vladavina
konstitucionalizam (lat. constitutio)
prijatelj ustava, pristaa ustavnog
oblika vladavine, ustavobranitelj
konstitucionalizam (lat. constitutio)
ustavni sustav kod kojega je vladar
pri donoenju zakona vezan za suradnju i pristanak narodnog predstavnitva (supr. apsolutizam); konstitucionalni sustav
konstituens (lat. constituens) farm.
sredstvo koje propisanom lijeku daje
oblik
konstituent (lat. constituens) prav. vlastodavac, izdavatelj, punomoi
konstituirati (lat. constituere) sastaviti, nainiti, stvoriti, oblikovati, os-

konstitutivan
novati, ustanoviti; utvrditi, urediti,
rasporediti; prav. pozvati na odgovornost; konstituirati se rasporediti
se, odrediti prava i dunosti (poloaje) izabranih lanova uprave; konstituirani autoriteti zakonske sile, dravne vlasti
konstitutivan (lat. constitutivus) odreen, utvren, osnovni, bitan, objektivno vaei; sastavni; usp. regula. tivni
konstitutivna naredba prav. naredba
kojom se nekome daju odreena prava (dozvole, povlastice i si.)
konstitutor (lat. constitutor) rasporeiva, ureiva, osniva
konstitutum (lat. constitutum) prav.
utvreno, ugovoreno; obnovljen ugovor
konstrigencije (lat. constrigentia) mn.
med. sredstva za stezanje, skupljanje
konstrikcija (lat. constrictio) med. stezanje (dijelova tijela), skupljanje,
grenje; ograniavanje, suavanje
konstriktivan (lat. constrictivus) anat.
steui, koji stee, skupljajui, koji
skuplja, suavajui, koji suava (mii)
konstriktor (lat. constrictor) anat. mii steza
konstringirati (lat. constringere) stezati, stegnuti, skupiti, skupljati
konstruirati (lat. construere) graditi,
izgraditi, napraviti (zgradu, stroj);
sastaviti, izraditi plan (za zgradu,
stroj itd.); iz osnovnog pojma (iz osnovne zamisli) razviti (teoriju, znanost); geom. nacrtati sliku, tijelo;
gram. rasporediti, sloiti rijei u reenici, sastaviti reenicu; napisati,
nainiti, sastaviti skicu (knjievnog
djela, slike, filma i dr.)
konstrukcija (lat. constructio) graenje, gradnja, pravljenje, zidanje, podizanje; nain graenja, nain gradnje; graa (ili: materijal) za graenje;

732

kontagiozan
. sastav, nain sastavljanja, ustroj i
raspored dijelova neke cjeline; dosljedno, logiko razvijanje neke misli
(u teoriju, u znanost, u sustav); gram.
sastav, sklop, red, raspored rijei (u
reenici); geom. crte nekog geometrijskog lika (ili: tijela) radi izvoenja
dokaza ili rjeavanja kakvog zadatka
konstruktivan (lat. constructivus) koji
sreuje, koji dosljedno, logiki razvija
(misao, zamisao); koji gradi, podie;
koji je bitan za odravanje u cijelosti
dijelova graevine (supr. dekorativan)
konstupracija (lat. constupratio) obeaenje, silovanje
konsumacija (lat. consummatio) zbrajanje; prav. izvrenje (ugovora, prijestupa, brakolomstva itd.)
konsumirati (lat. consummare) zbrojiti, zbrajati, izraunati, izraunavati; zavriti, izvriti
konsupstancijalan (lat. consubstantionalis) teol. istovjetan, istobitan
konsupstancijalitet (lat. consubstantionalitas) teol. istovjetnost, istobitnost (u kranskom nauavanju o
sv. Trojstvu)
kontabler (lat. comes stabuli) v. konstabler
kont (fr. compte, lat. comes pratitelj)
grof, knez
kontabescencija (lat. contabescentia)
med. suenje, venjenje; usp. tabes
kontabilitet (fr. comptabilite) polaganje
rauna, odgovornost raunovoe; raunovodstvo, knjigovodstvo
kontagij (lat. contagium) med. tvar (ili:
supstanca, materija) za koju se pretpostavlja da se njome prenosi zarazna bolest
kontagija (lat. contagio) med. zaraza,
zaraznost, prijemljivost; zarazna bolest
kontagiozan (lat. contagiosus) med.
zarazan, prijemljiv, prenosiv

kontagiozitet

733

kontagiozitet (lat. contagiositas) med.

zaraznost, zarazna mo neke bolesti,
prijemljivost
kontakt (lat. contactus) dodir; spoj;
pren. dodir, druenje, openje, veza
kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji
nastaje dodirivanjem; kontaktna infekcija med. zaraza uzrokovana dodirom; kontaktni elektricitet dodirni
elektricitet; npr. onaj koji nastaje dodirom bakra i cinka; kontaktni metamorfizam geol. promjena koju pretrpi
neka starija stijena zbog dodira s
mlaom usijanom eruptivnom stijenom
kontaminacija (lat. contaminatio) kvarenje, prljanje; med. ulaenje zarazne tvari u tijelo; lit. stapanje, spajanje vie rukopisa nekog djela u jedan;
gram. stapanje vie oblika rijei u
jedan
kontaminirati (lat. contaminare) kvariti, unakaziti, uprljati; med. zaraziti;
dobro knjievno djelo pokvariti loim
umecima i dodacima
kontan (fr. comptant) trg. gotov novac,
gotovina; plaanje u gotovu; au comptant it. o kontan (fr.) za gotovo, u
gotovu
kontantan (tal. contante) trg. sposoban
za plaanje gotovom; koji plaa u
gotovom; in contanti it. in kontanti
(tal.) u gotovom; per ili pro contante
it. per, pro kontante (tal.) za gotov
novac
kontati (tal. contare) 1. brojiti, nabrajati, raunati; 2. govoriti na poseban
N nain, tj. recitirati
konte (tal. conte) knez, grof
kontejner (lat. continere sadrati, fr.
contenir) prenosivi spremnik za prijevoz robe
kontekst (lat. contextus) veza misli u
govoru; sadraj nekog spisa u cjelini,
smisao, spoj rijei
kontekstura (lat. contextura) veza,
splet, spoj

kontignacija
kontemplacija (lat. contemplatio) misaono promatrati, razmiljanje, misaono udubljivanje
kontemplativan (lat. contemplativus)
promatraki, misaoni, sklon misaonom promatranju svijeta i ivota
kontemplatoran (lat. contemplatorius)
v. kontemplativan
kontemplirati (lat. contemplari) misaono promatrati, razmiljati, udubljivati se duhom u neto
kontemporaneitet (lat. contemporaneitas) suvremenost
kontemporaran (lat. contemporarius)
suvremen
kontemporirati (lat. con ca, tempus
gen. temporis vrijeme) istodobno postojati, ivjeti u isto vrijeme
kontemptibilan (lat. contemptibilis)
prezriv, koji je za prijezir
kontencija (lat. contentio) naprezanje,
napor; spor, rasprava, svaa
kontenciozan (lat. contentiosus) sporni, koji se tie spora; svadljiv, prepiraki, nasrtljiv
kontente (lat. continere) mn. u primorskim gradovima: popisi dospjele robe s imenima brodara i primatelja
kontentivni zavoj (lat. contendere naprezati se) med. zavoj od gipsa i dr.
koji, tako to se stvrdne, dri zamotane dijelove tijela u pravilnom poloaju
kontesa (tal. contessa) grofica, grofova
ki; kneginja, kneginjica
kontestabilan (lat. contestabilis) sporan, osporljiv
kontestacija (lat. contestatio) prav. posvjedoenje pomou svjedoka, posvjedoenje svjedocima; osporavanje,
osporenje, spor
kontestirati (lat. contestari) prav. pozivati za svjedoka, tvrditi pomou svjedoka; osporavati, osporiti, sporiti
kontignacija (lat. contignatio) arhit.
graa od greda, kat

kontigvitet

734

kontigvitet (lat. contiguitas) granienje, dodirivanje; blizina; suvislost

kontinencija (lat. continentia) suzdravanje; suzdranost (osobito u spolnom ivotu), umjerenost
kontinent (lat. continens sc. terra, continere drati zajedno, sadravati) dio
svijeta, kopno, suha zemlja (za razliku od otoka)
kontinentalan (lat. continentalis) kopneni, suhozemni; kontinentalne sile
drave europskog kopna (za razliku
od Engleske); kontinentalne trupe
trupe koje su odreene za slubu samo na kopnu; kontinentalni sustav
Napoleonove mjere kojima je htio
(18061812) iskljuiti Englesku od
trgovakog prometa s Europom
kontingencija (lat. contingentia) sluajnost, neizvjesnost, mogunost da
neto bude i drukije nego to je
(supr. nunost)
kontingens (lat. contingens) neto sluajno, neki sluaj, sluajnost, mogunost
kontingent (lat. contingens) obvezan
pripadajui dio, dio obveze pojedinaca, npr. neke drave, da dade odreen broj trupa s kojima sudjeluje u
kakvoj meunarodnoj politiko-voj noj
akciji; u meunarodnoj trgovini: ograniena koliina robe koju drave meusobno jedna drugoj odobravaju za
izvoz, pod odreenim povlatenim
uvjetima
kontingentan (lat. contingens) dodirni,
u dodiru, susjedan, blizak; kontingentni pojmovi log. pojmovi koji u obliku
jednog vieg pojma oznaavaju najsitnije razlike (npr. u nizu pojmova:
bijeli, svijetlosmei, smei, tamnosmei, crni itd., kontingentni su pojmovi: svijetlosmei u smei); sluajan, koji je neizvjesnog pojavljivanja,
mogu; uvjetovan, ovisan o neemu
prijanjem
kontingentiranje novanica bank. to-

konto
no utvrivanje broja novanica koje
ne moraju imati metalnu podlogu
kontingentirati (lat. contingere dopasti, pripasti) utvrditi (ili: utvrivati)
kontingent
kontinirati (lat. continere) sadravati,
obuhvatiti, biti u vezi; kontinirati se
suzdravati se
kontinuacija (lat. continuatio) produivanje, produenje, nastavljanje
kontinuativan (lat. continuativus, continuare produivati) produavajui,
koji produava, koji izrie neprekidnu radnju
kontinuator (lat. continuator) nastavlja
kontinuiran (lat. continuus produan)
neprekidan, stalan
kontinuirati (lat. continuere) produivati, produiti, nastaviti, nastavljati;
neprestano trajati, ne prestajati
kontinuitet (lat. continuitas) stalnost,
neprekidnost (supr. diskretnost, diskontinuitet); produivanje, stalno
trajanje; neprekidna veza, prisna povezanost; kontinuitet svijesti psih. neophodan uvjet logikoga miljenja jer
bi bez njega usporedna djelatnost
miljenja bila nemogua
kontinuum (lat. continuum) mat., fil.
neprekidna veliina, cjelina prije dijelova (supr. diskretum, diskretna veliina; prostor i vrijeme su kontinua,
tvar je diskretum); in continuo it.
in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno
kontirati (tal. contare) trg. staviti u raun, stavljati u raun; usp. konto
kontist (tal. conto raun) trg. onaj koji
ima konto, npr. kod nekog kreditnog
zavoda
konto (tal. conto) trg. raun; u knjigovodstvu: prikazivanje stanja rauna
izmeu dvaju poslovnih suradnika
na taj nain to svaki od njih na suprotnim stranama ("duguje" i "potrauje") konto-knjige biljei obveze
("duguje") i primanja ("potrauje")

kontoar
onoga drugog; nekome otvoriti konto
stupiti s nekim u poslovne veze, odobriti mu kredit; saldirati konto izmiriti raun, zakljuiti raun; per conto
it. per konto (tal.) po raunu
kontoar (fr. comptoir) trg. ured, pisarnica, poslovnica trgovca, osoblja; trgovaka kua; blagajna; kontor
kontoarist (fr. comptoir) knjigovoa,
trgovaki slubenik (ili: inovnik);
privatni slubenik (ili: inovnik)
kontor (tal. contoro) trg. v. kontoar
kontorcija (lat. contortio) v. kontorzija
kontorist (fr. comptoir) v. kontoarist
kontorzija (lat. contortio) nasilno iskrivljavanje miia i udova; kreveljenje, razvlaenje lica, pravljenje grimasa; med. grenje, uvijanje, zavijanje
kontorzionist (lat. contortio) u cirkusu: znalac u iskrivljavanju tijela, ovjek-zmija
kontr-aproi (fr. contre-approches) voj.
rovovi koje zaposjednuti podiu prema rovovima opsjedatelja
kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protukorak kojim se odgovara prema plesau, promjena koraka
kontra tonovi glaz. najdublji tonovi
basa (ispod C)
kontra- (lat. contra) prefiks sa znaenjem: protu-, protiv, prema, nasuprot, suprotno
kontra-admiral (lat. contra, ar. amiralma) voj. podadmiral, poetni admiralski in
kontra-apertura (lat. contra-apertura)
med. kod gnojenja: protuotvor na koji
izlazi gnoj
kontra-brodovi brodovi koji prometuju izmeu izvaneuropskih drava
kontra-priznanica trg. priznanica kojom se prije izdana priznanica stavlja
izvan snage
kontraavionski (lat. contra, avion od
avis ptica) protuzrakoplovni, koji djeluje protiv zrakoplova (npr. top)

735

kontradiktornost
kontrabanda (fr. contrebande, tal. contrabbando) krijumarenje; krijumarena roba
kontrabandirati (tal. contrabbando)
krijumariti; baviti se nedoputenom
trgovinom
kontrabandist (tal. contrabbando) krijumar
kontrabas (tal. contrabbasso) glaz. duboki bas, po tonu najdublji instrument orkestra, obino ima 4 ice;
onaj koji pjeva duboki bas
kontrabasist (tal. contrabbassista) svira kontrabasa; pjeva koji pjeva
kontrabas
kontrabaterija (fr. contrebatterie) voj.
protubaterija
kontracepcija (lat. contra protiv, conceptio zaee) med. spreavanje zaea (trudnoe) raznim sredstvima
kontrada (tal. contrada) iroka ulica;
kraj; predio
kontradicent (lat. contradicens) prav.
onaj koji proturjei, protivnik
kontradicirati (lat. contradicere) proturjeiti; biti u opreci
kontradikcija (lat. contradictio) proturjenost, logika suprotnost
kontradiktor (lat. contradictor) onaj
koji proturjei; prav. zastupnik zajednikog dunika koji pregovara s vjerovnicima o njihovim potraivanjima
kontradiktoran (lat. contradictorius)
proturjean, logiki suprotan; kontradiktorni sudovi log. kad se u jednom
od dvaju sudova stavlja, potvruje
odreen odnos (S je P), a u drugom
se taj odnos uklanja, negira (S nije
P); zakon o iskljuenom treem sudu
izmeu dvaju kontradiktornih sudova (lat. principium exclusi tertii
inter duo iudicia contradictoria) v.
principium exlusi tertii sive medii;
usp. kontraran, subkontraran
kontradiktornost (lat. contradicere
proturjeiti) v. kontradikcija

kontrados
kontrados (lat. contrados) prav. protumiraz, protuoporuka koju mu nakon smrti ostavlja eni koja mu je
donijela miraz
kontraekstenzija (lat. contraextensio)
med. rastezanje u suprotnom smjeru
(kod namjetanja iaenih udova i
prijeloma kostiju)
kontrafacijent (lat. contrafaciens) prekritelj naredbe
kontrafagot (lat. contra, tal. fagotto)
glaz. za jednu oktavu dublji fagot
kontrafakcija (lat. contra-factio) nedoputeno oponaanje, krivotvorenje;
nedoputeno pretiskivanje (knjige)
kontrafaktura (lat. contrafactura) kiparsko djelo, kip, skulptura
kontrafazona (fr. contre-fagon) oponaanje, imitiranje
kontrafisura (lat. contrafissura) kir.
suprotna pukotina, suprotan prijelom (npr. kad lubanja pukne na drugom mjestu, a ne na onome gdje je
djelovala vanjska sila)
kontrafraktura (lat. contrafractura)
kir. v. kontrafisura
kontrahaa (lat. contrahere) sklapanje
ugovora, ugovaranje; ugovor; izazivanje na dvoboj; utvrivanje uvjeta
dvoboja
kontrahencije (lat. contrahentia) mn.
med. sredstva za stezanje (skupljanje)
kontrahent (lat. contrahens) prav. onaj
koji sklapa ugovor, ugovorna strana
kontrahirati (lat. contrahere) skupiti,
skupljati, stegnuti; saeti, saimati,
skratiti; trg. sklopiti ugovor, ugovoriti, ugovarati; pozvati na dvoboj;
kontrahirati se skupiti se, stegnuti
se, zgriti se
kontraindicirati (lat. contraindicare)
pokazivati suprotne znakove, imati
suprotna obiljeja
kontraindikacija (lat. contraindicatio)
suprotna pojava, suprotan znak;
med. nain lijeenja, lijek ili operacija

736

kontramarkirati
koji bi bili nesvrhoviti ili ak i tetni
u odreenom sluaju bolesti (supr.
indikacija)
kontraindikans (lat. contra-indicans)
med. pojava kod bolesnika koja govori protiv uporabe nekog lijeka
kontrakambij (tal. contra-cambio) trg.
povratna mjenica
kontrakcija (lat. contractio) stezanje,
skupljanje, skraivanje; gram. saimanje, skraivanje (npr. dvaju slogova u jedan); med. skupljanje, grenje (miia, vrata i dr.)
kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor,
sporazum
kontraktan (lat. contractus) gram. saet, skraen, okrnjen; med. ukoen,
uzet, paraliziran
kontraktibilan (lat. contractibilis) stezljiv, skupljiv, zgrljiv
kontraktibilitet (lat. contractibilitas)
stezljivost, skupljivost, zgrljivost;
kontraktilitet
kontraktilan (lat. contractilis) v. kontraktibilan
kontraktilitet (lat. contractilitas) v.
kontraktibilitet
kontraktivan (lat. contractivus) saimajui, koji saima, stezljiv, koji
stee, koji skuplja, koji izaziva skupljanje
kontraktura (lat. contrahere skupljati,
stezati, contractura) med. zgrenost
jednog dijela tijela zbog skraivanja
miia, ila i tkiva; uzetost
kontralicitirati (lat. contra, licitari)
trg. natjecati se pri javnoj prodaji
kontralto (tal. contralto) glaz. dublji
alt; pjeva koji pjeva alt
kontramarka (fr. contremarque) trg.
drugi ig na robi; karta u kazalitu
koja se predoava pri izlasku izmeu inova radi kontrole pri povratku
kontramarkirati (fr. contremarquer)
trg. udariti (ili: udarati) drugi peat
na robu; usp. kontramarka

kontramar
kontramar (fr. contremarche) voj.
mar u suprotnom smjeru, vraanje,
povlaenje
kontramina (fr. contre-mine) voj. protumina zaposjednutih kojoj je cilj bacanje u zrak mina koje su postavili
opsjedatelji; pren. protulukavstvo,
protusmicalica; trg. pekulacija kojoj
je cilj da doskoi drugoj pekulaciji
kontraminirati (fr. contreminer) postavljati kontramine; pren. raditi
protiv (koga ili ega)
kontraponirati (lat. contra-ponere) log.
dati jednom sudu, ne mijenjajui mu
sadraj, drugi oblik tako da od nijenog postaje potvrdan sud (usp. kontrapozicija); trg. otpisati ih dopisati,
unijeti ispravak u knjige
kontrapost (lat. contra, tal. psota) u
kiparskim radovima: ritmika ravnotea dijelova tijela koji se nalaze u
razliitim pokretima; ret. = antiteza
kontrapozauna (lat. contra, njem. Posaune) glaz. duboki bas u orguljama
kontrapozicija (lat. contrapositio) log.
preokretanje, tj. neposredan zakljuak iz danoga suda jednakim formalnim vaenjem s preokretanjem (konverzijom), tj. subjekt danoga suda
postaje predikatom zakljuenoga ili
izvedenoga suda, a predikat danoga
subjektom izvedenoga ih zakljuenoga, uz promjenu kvalitete, npr.:
Svi indoeuropski narodi su kulturni
narodi; zakljuak preokretanjem: Nijedan nekulturan narod nije indoeuropski; trg. ispravak pogreke u
knjigovodstvu; pokrie mjeninog duga
kontraprotest (lat. contra, protestari)
trg. podizanje mjeninog protesta
protiv adresata po potrebi ih akceptanta za ast zbog neprimanja ih neplaanja mjenice
kontrapunkt (lat. punctum contra punctum) glaz. "toka prema toki", tj.
nota prema noti (zato to su se prije

737

kontrarevolucionar
umjesto nota upotrebljavale toke);
vjetina sjedinjavanja vie glasova
prema zakonima harmoninosti; osobito: dio kompozicije koji s jednom
danom melodijom (lat. cantus firmus)
stapa u harmoninu cjelinu jednu
melodiju ih vie drugih samostalnih
melodija
kontrapunktirati (lat. contrapunctare)
glaz. primjenjivati u komponiranju
zakone kontrapunkta
kontrapunktist (lat. contrapunctum)
glaz. kompozitor koji se dri zakona
kontrapunkta, kolovan glazbenik
kontraran (lat. contrarius) suprotan,
oprean, koji se nalazi na suprotnoj
strani; kontrarni pojmovi log. oni koji
su, kao lanovi jednog niza koordiniranih pojmova, najvie udaljeni jedan od drugoga, npr.: bijelcrn, dobarlo, vrlinaporok; iz istinitosti jednoga suda proizlazi neistinitost
kontrarno suprotnoga suda, a iz neistinitosti jednoga suda ne proizlazi
istinitost kontrarno suprotnoga suda, jer oba mogu biti neistinita, npr.
sudovi "tijela miriu ugodno" i "tijela
miriu neugodno" mogu biti oba neistinita u odnosu na tijela koja uope
ne miriu
kontr aran seksualni osjeaj psih.
osjeaj pripadnosti suprotnom spolu
i, primjereno tome, javljanje spolnog
nagona prema svom spolu (homoseksualnost)
kontrarevolucija (lat. contra-revolutio)
proturevolucija, tj. nastojanja i djelovanje protiv uinjenog prevrata u jednoj dravi, bilo da im je cilj uspostava i vraanje prijanjeg stanja (desniarska kontrarevolucija) ili jo radikalnije sprovodenje prevrata (Ijeviarska kontrarevolucija)\ prid. kontrarevolucionaran
kontrarevolucionar (lat. contra protiv,
revolutio prevrat) pristaa kontrarevolucije

kontrarije
kontrarije (lat. contraria) mn. suprotnosti; contraria contrariis curantur
it. kontraria kontrariis kurantur
(lat.) suprotnosti se lijee suprotnostima (naelo alopatije)
kontrarnost (lat. contrarietas) suprotnost, oprenost
kontrasignal (lat. contra, signale znak)
protuznak, odgovor znakom na znak
kontrasignalizirati (lat. contra, signale znak) odgovoriti (ili: odgovarati)
znakom na znak, dati (ili: davati)
protuznakove (kao odgovor na primljene znakove)
kontrasignatura (lat. contrasignatura)
premapotpis, supotpis, npr. uz potpis vladara potpis i ministra na ukazu (ime ovaj na sebe prima odgovornost za opravdanost i korist toga
spisa)
kontrasignirati (lat. contrasignare) supotpisati, premapotpisati (v. kontrasignatura); pored adrese napisati i
ime slubenika koji otpravlja pismo
kontrast (fr. contraste, tal. contrasto)
suprotnost, najvea razlika, jako odudaranje, jako odskakanje
kontrastimulist (lat. contrastimulus)
med. pristaa kontrastimulizma
kontrastimulizam (lat. contrastimulus
protupoticaj) med. sustav medicine
koji se sastoji u namjernom izazivanju podraaja, npr. bola u jednom
dijelu tijela, da bi se time izazvao
podraaj u nekom drugom
kontrastimulus (lat. contrastimulus
protupoticaj) med. protupodraaj;
usp. kontrastimulizam
kontrastirati (fr. contraster) veoma se
razlikovati, jako odudarati, jako odskakati
kontrasubjekat (lat. contrasubjectum)
glaz. drugi, podreeni stav u fugi
kontrapijunaa (lat. contra protiv, fr.
espionnage) suzbijanje, osujeivanje
neprijateljske pijunae vlastitom
pijunaom

738

kontribucija
kontravalacija (lat. contra-vallatio)
voj. protuopkop, proturov opsjedatelja za zatitu od ispada zaposjednutih
kontravencija (lat. contraventio) prav.
istup protiv, prijestup (zakona, ugovora); in asu ili in casum contraventionis it. in kazu, in kazum kontravencionis (lat.) prav. u sluaju prekraja, nevrenja; kontravenijencija
kontravenijencija (lat. contravenientia) prav. v. kontravencija
kontravenijent (lat. contraveniens)
prav. prijestupnik
kontravenirati (lat. contravenire)
prav. raditi suprotno, istupiti, ogrijeiti se (o ugovor, zakon, propis)
kontravotirati (lat. contra, votum zavjet) glasovati protiv
kontrbalans (fr. contrebalance) protutea, uravnoteenje; pren. naknada
kontrbalansirati (fr. contrebalancer)
drati u ravnotei, uravnoteavati,
uravnoteiti; pren. izjednaivati se
sa, nadoknaivati
kontrbij (fr. contrebille) protulopta, lopta koja, odbivi se od rubova bilijara,
pogodi loptu suigraa
kontrdans (fr. contredanse) etvorka,
ivahan francuski ples s mnogo figura, sudjeluju po dva para ili vie parova plesaa koji stoje jedni prema
drugima; kontr
kontrektacija (lat. contrectatio) prav.
bespravno prisvajanje, kraa
kontrektirati (lat. contrectare opipati,
dodirivati) prav. protuzakonito prisvojiti, krasti
kontreran (fr. contraire) v. kontraran;
au contraire it. o kontrer (fr.) naprotiv, obrnuto, tovie
kontreskarpa (fr. contre-escarpe) voj.
vanjski nagib rova (okrenut prema
neprijatelju)
kontribucija (lat. contributio) zajedniki prinos; porez; ratni namet koji se

kontribuent
uzima u novcu u okupiranom dijelu
neprijateljske drave
kontribuent (lat. contribuens) porezni
obveznik
kontribuirati (lat. contribuere) plaati
porez (osobito ratni); plaati razrez,
priloiti svoj dio (troka); doprinijeti,
doprinositi, pomoi, pomagati, pripomoi
kontributivan (lat. contributivus) porezni; pripomoni, doprinosni
kontrola (fr. controle) dvostruki registar, dvostruko raunovodstvo u uredima da bi se izbjegle pogreke, zloporabe i sL; kontrolna knjiga; nadzor, nadgledanje
kontrolirati (fr. controler) pregledati
(rad, raune i si.); nadgledati, nadzirati, motriti na (koga ili to); unositi
u kontrolnu knjigu
kontrolni aparati naprave koje automatski pokazuju je li neki rad, koji
je trebalo izvriti, zaista izvren
kontrolor (fr. controleur) nadzornik,
nadzorni slubenik
kontrordr (fr. contre-ordre) protunaredba, protuzapovijed (kojom se neka
ranija ukida)
kontrovertist (lat. controversari) v.
kontroverzist
kontroverza (lat. controversia) znanstvena rasprava, spor; sporno pitanje, sporna stvar; razmimolaenje;
nesuglasica
kontroverzan (lat. controversus) sporan, osporljiv; osporen, koji je u pitanju
kontroverzija (lat. controversia) v.
kontroverza
kontroverzirati (lat. controversari)
prepirati se, sporiti se oko ega (rijeima, perom); sporiti, osporavati
kontroverzist (lat. controversari) protivnik, borben govornik
kontrparada (fr. contre-parade) u maevanju: odbijanje udarca maem

739

kontura
kontrparirati (fr. contre-parer) u maevanju: obraniti, odbiti, odbijati
(udarac maa)
kontrpart (fr. contre, lat. pars gen. partis dio) protivnik i protivnika strana
kontrparti (fr. contre-partie) glaz. protuglas; trg. kontrolna knjiga
kontrpoa (fr. contrepoids protuuteg)
motka kojom se plesai na konopcu
odravaju u ravnotei
kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpozdrav topovskom paljbom
kontran (fr. contre-change) trg. povratna mjenica
kontrtan (fr. contretemps) neugodan
dogaaj, neprilika, nezgoda; iznenadno prekidanje konja u njegovom pravilnom kretanju; kod maevanja:
udarac upotrijebljen u pogrenom
trenutku; glaz. razvlaenje tempa
kontrtrane (fr. contre-tranchee) voj.
rov prema zaposjedateljima
kontumac (lat. contumax tvrdoglav, negibak) zabrana kretanja za vrijeme
zaraze radi sprjeavanja njezinog irenja
kontumacija (lat. contumacia prkos,
upornost) prav. neposlunost, neodazivanje sudskom pozivu, nedolazak
na suenje; takoer: = karantena; in
contumaciam it. in kontumacijam
(lat.) zbog neposlunosti, tj. zbog neodazivanja sudskom pozivu, u nenazonosti (npr. biti osuen)
kontumacirati (lat. contumacia prkos,
upornost) prav. zbog neposlunosti
ili nedolaska na suenje suditi i osuditi na temelju podnesene tube (lat.
in contumaciam); biti (ili: drati) u
karanteni
kontumaks (lat. contumax prkosan,
uporan) prav. onaj koji je u nenazonosti optuen ili osuen
kontura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt,
opseg, linija koja ide granicom, koja
ocrtava neki lik, neku figuru

konturirati
konturirati (fr. contour) praviti nacrt;
ocrtati, ocrtavati, povlaiti granine
linije nekog lika; okruiti, okruivati,
zaokruiti; konturnirati
konturnirati (fr. contourner) v. konturirati
kontu (polj. contusz) kratki gornji kaput s razrezanim rukavima
kontutor (lat. contoutor) prav. suskrbnik, lan skrbnikog odbora
kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj,
zgnjeenost zbog udara kakvog vanjskog tupog predmeta, ili zraka zbog
eksplozije granate, bombe, dinamita
i dr.
kontuzirati (lat. contundere) zgnjeiti,
prignjeiti, zdrobiti
konubij (lat. connubium) brak; pravo
na brak (medu lanovima razliitih
stalea, plemena i si.); konjugi;
konubijalan (lat. connubialis) brani,
koji se odnosi na brak
konumeracija (lat. connumeratio, lat.
cum s, sa, numerare brojiti, raunati) proraunavanje
konus (gr. konos stoac, lat. conus)
geom. stoac, unj
konvalescencija (lat. convalescentia)
oporavljanje od bolesti, ozdravljanje,
oporavak
konvalescent (lat. convalescens) bolesnik koji se poeo oporavljati
konvekcija (lat. convectio) fiz. strujanje
(usp. kondukcija, radijacija); meteor,
strujanje toplog zraka od Zemlje uvis
i njegovo mijeanje s gornjim, hladnijim zrakom
konveks-konveks (lat. convexus) v. bikonveksan
konveksan (lat. convexus) ispupen
(supr. konkavan)
konveksitet (lat. convexitas) ispupenost (supr. konkavitet)
konveksno-konkavan (lat. convexus
ispupen, concavus udubljen) ispupeno-udubljen

740

konvergencij a
konvenabilan (fr. convenable) zgodan,
pogodan, prikladan, povoljan
konvencija (lat. conventio) sporazum
(ili: pogodba, ugovor) izmeu pojedinih drava kojim se reguliraju njihovi meusobni pravni, politiki i
ekonomski odnosi (knjievna, vojnika, financijska i dr.); sporazum,
dogovor; obiaj, pravilo, uobiajenost
konvencionalan (lat. conventionalis)
koji se temelji na konvenciji, koji odgovara sporazumu, sporazumni, ugovorni, dogovorni; uobiajen, koji se
dri primljenih navika ili obiaja;
konvencionalni brak brak koji je
sklopljen prema stalekim ili imovinskim obzirima, a ne prema naklonosti; konvencionalna la neistina
prihvaena po sporazumu
konvencionalna kazna kazna kojom
se netko obvezuje da e platiti odreenu svotu u sluaju ako ne izvri,
ili ne izvri kako treba, neki posao
konvenijencija (lat. convenientia) pristojnost, uljudnost; ugodnost, udobnost; podudaranje, slaganje, suglasnost, skladnost, prikladnost; obzir
prema onome to postoji, to odgovara vanjskim okolnostima (poloaju, znanju, imetku i dr.), obzir
konvenirati (lat. convenire) slagati se,
odgovarati; svidjeti se, dopadati se,
goditi; pristojati, priliiti, biti u skladu s interesima
konvent (lat. conventus) sastanak,
zbor, skuptina, sabor (osobito redovniki); samostan; Konvent Ustavotvorna skuptina (Convention nationale) sazvana 1792. u Francuskoj
konventikl (lat. conventiculum) zakutni sastanak, tajno dogovaranje
konventual (lat. conventualis) redovnik, fratar; osobito: redovnik koji
pripada redu s blaim i slobodnijim
propisima (za razliku od opservanta)
konvergencija (lat. convergentia) geom., fiz. uzajamno pribliavanje,

konvergirati
stjecanje; pren. stremljenje (ili: tenja) istom cilju, slaganje
konvergirati (lat. convergere) pribliavati se uzajamno, stjecati se (u istoj
toki); pren. stremiti (ili: teiti istom
cilju; prid. konvergentan
konverter (eng. converter) fiz. transformator elektrine struje; ureaj za
dobivanje Bessemerovog elika, Bessemerova kruka: velika posuda, 4
5 m visoka i iznutra obloena crijepovima dolomita ili smjesom vapnenca i magnezita
konvertibilan (lat. convertibilis) pretvorljiv, promjenjiv
konvertibilnost zamjenjivost, promjenjivost (u)
konvertirati (lat. convertere) preobraati, preobratiti, pretvoriti, pretvarati, promijeniti (u); preobratiti, prevesti u drugu vjeru; bank. pretvoriti (ili: pretvarati) jedan dug u drugi
pod povoljnijim uvjetima za dunika
konvertit (tal. convertito) obraenik,
onaj koji je preao iz jedne vjere u
drugu
konverza (lat. conversa) v. konvertit
konverzacija (lat. conversatio) razgovor, razgovaranje, zabavljanje ili uenje stranog jezika razgovorom
konverzacijski leksikon veliki enciklopedijski prirunik koji abecednim
redom obrauje teme koje spadaju u
opu naobrazbu
konverzatorij (lat. conversatorium) soba za razgovor; drutvo za zabavu
koja se sastoji u razgovoru
konverzija (lat. conversio) obrat, okretanje, promjena, pretvaranje; trg.
promjena interesne stope, pretvaranje jednog duga u drugi s povoljnijim uvjetima; preobraenje; preobraanje u vjeru; fil. logika konverzija
obrat jednog suda, tj. kad subjekt i
predikat promijene svoja mjesta
(usp. kontrapozicija); prav. pretvara-

741

konvulzija
nje jednog pravnog odnosa u drukiji, npr. zakupa u najam
konverzirati (lat. conversari) razgovarati, zabavljati se razgovorom; uiti strani jezik razgovorom
konvikcija (lat. convictio, convincere)
prav. potvrda, dokaz
konvikt (lat. convictus) zavod u kojem
stanuju studenti katolike teologije
ili aci uope; takoer: ustanova u
kojoj se aci hrane besplatno ili uz
znatan popust
konviktorij (lat. convictorium) zajednika blagovaonica
konviktorist (lat. convictus) pitomac
konvikta
konvincirati (lat. convincere) prav. potvrditi, dokazati
konvivij (lat. convivium) gozba, slavlje,
goenje
konvocirati (lat. convocare) sazvati,
sazivati
konvoj (fr. convoi) voj. skupina trgovakih ili transportnih brodova s pratnjom jedinica ratnih brodova (radi
zatite od napada neprijateljskih
podmornica i zrakoplova); svaka oruana pratnja kojoj je zadatak zatita
konvokacija (lat. convocatio) sazivanje,
saziv; prav. pozivanje vjerovnika
konvolatilizacija (lat. convolatilisatio)
kem. pretvaranje u paru zajedno s
drugim tekuinama
konvolucija (lat. convolutio) med. umotavanje
konvoiut (lat. convolvere smotati, skotrljati, convolutum) smotak spisa;
biljenica za spise
konvoluta (lat. convoluta) arhit. zavojnica na jonskom kapitelu
konvulzibilitet (lat. convulsibilitas)
med. trzavost, trzanje miia
konvulzija (lat. convulsio, convellere)
med. grenje, grevi, trzanje; pren.
trzavica; pokret, potres

konvulzionar

742

konvulzionar (lat. convulsionarius)

med. onaj koji boluje od grenja, trzanja miia
konvulzivan (lat. convulsus, convulsivus) med. grevit, praen grevima;
koji izaziva greve (ili: trzaje)
konzerva (fr. conserve, tal. conserva)
posebno prireene i od kvarenja osigurane ivene namirnice (voe, povre, ribe, meso) u limenim, dobro
zatvorenim i zalemljenim kutijama
ili bocama
konzervabilan (lat. conservabilis) sauvljiv, koji se moe sauvati
konzervacija (lat. conservatio) 1.
odravanje, odranje, uvanje; naelo
konzeruacije energije naelo odranja
energije; 2. spremanje biljne i ivotinjske hrane (suenjem, salamurom,
dimljenjem, toplinom, hladnoom i
kemikahjama), tako da se moe sauvati od kvarenja due vremena
konzervativae (lat. conservativus) ovjek konzervativnih pogleda i shvaanja; lan konzervativne stranke;
supr. liberal
konzervativan (lat. conservativus) zastario, staromodan, nesklon novotarijama (osobito u politikom ivotu);
supr. liberalan
konzervativizam (lat. conservare sauvati) smjer miljenja i tenji onih koji
ele odranje i ouvanje staroga, tj.
onoga to se naslijedilo (u privatnom,
drutvenom, politikom itd. ivotu)
konzervator (lat. conservator) nadzornik, uvar; onaj koji odrava u potrebnom redu umjetnike stvari, starine, znanstvene zbirke i si.
konzervatorij (lat. conservatorium)
visoka glazbena kola (u rangu fakulteta), glazbeni zavod; kua u kojoj
se uvaju biljke od zimske hladnoe,
zimski vrt
konzervatorist (lat. conservatorium)
ak visoke glazbene kole; pren. ovjek visoke glazbene kulture

konzul
konzervirati (lat. conservare) uvati,
ouvati, sauvati, odrati; praviti
konzerve; prid. konzerviran
konzilij (lat. consilium) savjet, prijedlog; savjetovanje, vijeanje
konzilijar (lat. consillarius) vijenik,
savjetnik; savjetodavac; osobito: savjetodavni lijenik koji slovi kao autoritet u svojoj struci
konzilirati (lat. consiliari) vijeati, savjetovati se; davati savjet, savjetovati; udaljiti iz kole
konzistencija (lat. consistentia) vrstoa, gustoa, slabija ili jaa povezanost sastojaka, trajnost; pren. stalnost, postojanost
konzistentan (lat. consistens) vrst,
gust, jedar (npr. konzistentna mast);
pren. stalan, postojan
konzistirati (lat. consistere) ustrajati,
biti ustrajan, odrati se, ostati (ili:
ostajati) pri emu
konzistorij (lat. consistorium) kod Rimljana: carsko vijee; mjesto gdje se
to vijee sastajalo; kod katolika:
skuptina biskupovih pomonih organa, skuptina kardinala pod papinim predsjednitvom; kod pravoslavaca: duhovni sud, pomoni organ
eparhijskih episkopa pri vrenju njihove sudske vlasti; kod protestanata: crkvena vlast; prid. konzistorijalni
konzola (fr. console) arhit. potporanj
balkona; polica uza zid za kipove ili
vaze; rokoko stoli uvren na zid
ili prislonjen na nj
konzorcij (lat. consortium) zajednica,
udruga, udruenje; u burzovnom prometu: udruivanje banaka i trgovakih kua radi davanja zajmova dravi, osnivanja trgovakih poduzea,
dionikih drutava, banaka i si.; brak
konzul (lat. consul) u starom Rimu za
vrijeme republike: titula dvojice najviih slubenika koji su, zajedno sa
senatom, upravljali dravom; dravni

konzular
poglavar u Francuskoj (17991804);
danas: slubenik koji u inozemstvu
zastupa trgovake i privredne interese svoje drave i njezinih graana,
a katkad mu se povjerava i diplomatska funkcija (po rangu se dijele
na: generalne konzule i vicekonzule)
konzular (lat. consularis) u starom
Rimu: bivi konzul
konzulat (lat. consulatus) ast i poloaj
konzula; mjerodavnost konzula; konzulov ured
konzulent (lat. consulens) savjetodavac, branitelj, zastupnik; pravni savjetnik
konzulirati (lat. consulere) savjetovati
se, pitati za savjet
konzult (lat. consultum) odluka, rjeenje; pravno miljenje
konzulta (tal., p. consulta) savjetodavna skuptina; dravni savjet u
Italiji i panjolskoj
konzultacija (lat. consultatio) savjetovanje, vijeanje (osobito vie lijenika
u ozbiljnijim sluajevima bolesti);
pitanje za savjet, traenje savjeta ili
miljenja
konzultativan (lat. consultativus) savjetodavan
konzultator (lat. consultator) onaj koji
trai savjet za to ili miljenje o emu
konzultirati (lat. consultare) pitati za
savjet, za miljenje (npr. lijenika,
pravnika i dr.); davati savjet, davati
miljenje; traiti obavijesti
konzultor (lat. consultor) savjetnik, savjetodavac
konzum (lat. consumere troiti, potroiti) potronja, troenje, proda
konzumcija (lat. consumtio) trg. troenje, potronja, npr. ivenih namirnica; med. troenje tkiva, slabljenje,
suenje, suica
konzument (lat. consumere) potroa,
posebno ivenih namirnica i robe
(supr. producent)

743

konjugata
konzumirati (lat. consumere) troiti,
potroiti; jesti
konzumtibilije (lat. consumtibilia) mn.
roba koja se troi, osobito koja je za
jelo, ivene namirnice
konzumtivan (lat. consumtivus) koji
troi, izjedajui, koji izjeda, koji unitava
konzumtor (lat. consumtor) potroa
konjak (fr. cognac) po fr. gradu Cognac
nazvana fina rakija od destiliranog
vina, sadri 50% alkohola
konjektaneja (lat. conjicere, conjectanea) mn. zbirka napomena, zapaanja, trenutanih dosjetaka i slino
konjektura (lat. conjectura) nasluivanje, nagaanje, pretpostavka, vjerojatnost; nain itanja starih pisaca
koji se oslanja na pretpostavke i nagaanja
konjekturalan (lat. conjecturalis) koji
se temelji na nagaanjima, nasluivanjima, pretpostavkama
konjekturalizam (lat. conjectura, nasluivanje) fil. teorija prema kojoj je,
s obzirom na nedovoljnost nae spoznaje, sve nae znanje samo nasluivanje i nagaanje beskrajne istine
konjekturirati (lat. conjectura) nagaati, pretpostavljati
konjicirati (lat. conjicere) nagaati,
praviti vjerojatne zakljuke; objanjavati (ili: popravljati, utvrivati,
postavljati) vjerojatne varijacije nekog teksta
konjugacija (lat. conjugatio spajanje)
gram. promjena glagola po licu, broju, vremenu, nainu i rodu; bot., zool.
sljubljivanje (kod nekih algi i jednostaninih ivotinja jednostavan spolni proces koji se sastoji u stapanju
dviju stanica)
konjugalan (lat, conjugalis) brani, koji
se tie braka, supruniki
konjugata (lat. conjugata linea) anat.
mali promjer zdjelice

konjugicid

744

konjugicid (lat. conjugicidium) prav.

ubojstvo branog druga
konjugij (lat. conjugium) brak
konjugirati (lat. conjugare spregnuti,
sprezati, spojiti, spajati) gram. mijenjati glagole; geom. konjugirani promjeri spregnuti promjeri (presjeka
stoca): takva dva promjera da je
svaki paralelan s tangentom na kraju drugoga; fiz. konjugirana zrcala
spregnuta zrcala: dva parabolna zrcala postavljena tako jedno prema
drugom da se toplinske ili svjetlosne
zrake koje izlaze iz arita jednoga
od njih odbijaju paralelno prema
drugom, pa odatle u njegovo arite
konjungirati (lat. conjungere) vezati,
spojiti, sjediniti, dodati
konjunkcija (lat. conjunctio) spajanje,
zdruenje; gram. veznik (a, i, ah, jer);
astr. poloaj Sunca, Mjeseca ili planeta kad se nalaze na istom pravcu
(supr. opozicija); povoljan ih nepovoljan stjecaj okolnosti (= konstelacija),
posebice u politici i na burzi
konjunktiv (lat. conjunctivus) gram.
zavisni nain u glagolskoj promjeni
kojim se izrie radnja koja se pretpostavlja (u grkoj, latinskoj, francuskoj i njemakoj gramatici)
konjunktiva (lat. conjunctiva) anat.
veznica, sluznika opna koja povezuje onu jabuicu s vjeama i oblae
njihovu unutarnju stranu, kao i jedan dio one jabuice
konjunktivan (lat. conjunctivus) gram.
koji se tie konjunktiva, koji stoji u
konjunktivu, uvjetovan; spojni, vezivni
konjunktivitis (lat. conjuncitiva veznica onih vjeda) med. upala onih
vjeda; v. konjunktiva
konjunktivni sudovi log. sudovi s jednim subjektom (S) i s vie predikata
(P,, P 2 , P3...), npr. Godinja doba su
proljee, ljeto, jesen i zima

koordinacija
konjunktura (lat. conjunctura) stjecaj
zgodnih prilika, okolnost, prilika; trg.
izgled na povoljnu ponudu i potranju robe koji se prua ili ukazuje poslovnim poduzeima
konjuracija (lat. conjuratio) zavjera,
urota
konjurant (lat. conjurans) zavjernik,
urotnik
konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant
kooperacija (lat. cooperatio) oblik zajednikog rada u istim ih povezanim
proizvodnim procesima i po planu;
jednostavna kooperacija svaki radnik
vri sve operacije potrebne da se napravi proizvod; sloena kooperacija
izvrena je podjela rada: svaki se
radnik specijahzira u pojedinim operacijama, a proizvod je gotov kad
proe kroz ruke svih radnika
kooperativa (lat. cooperativa) zadruga,
dobrovoljna udruga privredno slabih
graana koji ele, udruenim sredstvima i radom, obavljati odreene
privredne poslove u korist svojih lanova (zadrugara)
kooperativan (lat. cooperativus) zadruni, utemeljen na zajednikom
djelovanju vie lanova jednog stalea
kooperativizam (lat. cooperari suraivati) zadrugarstvo, zadruni pokret
kooperator (lat. cooperator) suradnik,
pomaga
kooperirati (lat. cooperari) suraivati,
sudjelovati; pren. doprinositi
kooptacija (lat. cooptatio) dopunski izbor, biranje novih lanova (radi dopune nekog drutva, udruge)
kooptirati (lat. cooptare) birati novog
lana (radi dopune nekog drutva,
udruge)
koordinacija (lat. coordinatio) ureenje, ureivanje, sreivanje; izjednaenje, izjednaivanje (u rangu); gram.
usporednost; log. uzajamni odnos iz-

koordinata
medu pojmova koji su podredeni jednom istom viem pojmu
koordinata (lat. coordinata) geom. svaka veliina koja odreuje poloaj toke na ravnini ili u prostoru
koordinirati (lat. coordinare) srediti,
urediti, ureivati, dovesti u red; prirediti, prireivati, pridodati, pridruiti, pridruivati
kopa (tal. coppa) stoi, plasti
kopaka (e. kopati udarati nogom)
port, specijalna obua (s epovima
na potplatu) za nogomet i sline igre
kopai-balzam kem. smolasti sokjunoamerikog, posebice brazilskog drveta kopajiva (port., p. copaiba, braz.
cupauba)
kopaiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) bot. junoameriko drvo od kojega se dobiva kopai-balzam
kopal (meks. kopalli) jantaru slina,
vrsta, sjajna i ugodna mirisa drvena
smola koja se dobiva od osuenog soka drveta rhus copallinum; upotrebljava se kao firnis
kopar (gr. kapparis, ar., perz. kabar,
fr. capre, tal. cappero) bot. biljka iz
porodice titarki, upotrebljava se kao
zain
koparticija (lat. copartitio) sporedna
dioba, dijeljenje iste cjeline prema
drugim pravilima i mjerilima
kopa (tur.) spona, spojka; pren. veza,
spoj uope
kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski
(bakreni) novac = 1/100 rublje (nazvan po tome to je prvobitno bio s
likom konjanika naoruanog kopljem)
kopfus (njem. Kopf glava, Schuss udarac) hitac u glavu
kopfton (njem. Kopf glava, gr. tonos
glas, zvuk) kaz. piskutav glas proizveden u registru glave (za razliku
od brusttona, tj. prsnoga glasa)
kopija (lat. copia) prijepis; fot. otisak,
snimak; preslikano slikarsko ili ki-

745

koprolalija
parsko djelo; pren. oponaanje; neto
izraeno oponaanjem; pro copia it.
pro kopija (lat.) za prijepis
kopiopija (gr. kopos zamor, malaksalost, opsis vid) med. zamorenost oiju
kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan
kopir-papir papir za kopiranje; est
naziv za indigo-papir
kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati,
prepisivati; precrtavati, preslikavati; umnoavati (spis); fot. praviti otisak, snimati (sliku); pren. praviti po
uzoru na, oponaati
kopirbuh (njem. Kopier-buch) knjiga s
prijepisama, osobito trgovakih pisama i dr.
kopirni stroj sprava za umnoavanje
rukopisa mehanikim putem
kopist (lat. copisa) prepisiva, pisar;
pren. oponaatelj
koplung (njem. Kopplung) prijenos
elektrine energije izmeu dva strujna kruga; spoj uope
kopra trg. osueno meso kokosovog oraha od kojega se priprema poznato
kokosovo ulje
kopragogi (gr. kopros izmet, ago odnosim) mn. med. v. koprokritici
kopragogija (gr. kopros izmet, ago odnosim) med. izbacivanje izmeta, ienje crijeva od izmeta
koprofag (gr. kopros izmet, fagein jesti) ivotinja koja jede izmet druge
ivotinje
koprofagija (gr. kopros izmet, fagein
jesti) med. jedenje izmeta (pojava kod
neke vrste duevnih bolesnika)
koprokritici (gr. kopros izmet, krino
izluujem, izdvajam) mn. med. sredstva za ienje; kopragogi
koprolalija (gr. kopros izmet, lalein
brbljati) med. pojava kod nekih duevnih bolesnika da moraju, i protiv
volje, izgovarati nepristojne i rune
rijei

koproliti
koproliti (gr. kopros izmet, lithos kamen) mn. okamenjeni izmeti pretpotopnih ivotinja
koproprijetet (lat. co-proprietas) prav.
suvlasnitvo, zajedniko vlasnitvo
koproskleroza (gr. kopros izmet, skleros tvrd) med. otvrdnjavanje izmeta
u crijevima, tvrda stolica
kops (engl. cop) preda namotana na vreteno na tkalakom stroju
Kopti (ar. Kibti, lat. Aegyptius) mn. kranski potomci starih Egipana
koptska umjetnost razdoblje egipatske umjetnosti od II. st. pr. n. e. do
VIII. st. n. e. koje se sastoji od elemenata egipatske, grke i sirijske
umjetnosti
koptski jezik najmlai oblik egipatskog
jezika, slui se grkim alfabetom (danas postoji samo jezik Koptske kranske crkve)
kopula (lat. copula) gram. spona (rije
koja povezuje subjekt s predikatom);
zool. stapanje; log. onaj dio u sudu
kojim se izraava da veza izmeu
subjekta i predikata postoji kao usuglaavanje ih kao opreka, npr. ovjek je smrtan; copula carnalis it.
kopula karnalis (lat.) prav. odnoaj
kopulacija (lat. copulatio) spajanje brakom, vjenanje; biol. spolno spajanje
dviju stanica u jednu zigosporu (kod
niih biljaka ih ivotinja); spolno sparivanje uope; nain oplemenjivanja
voa spajanjem plemenitog stabla s
divljim
kopulativan (lat. copulativus) gram.
sastavan, spojan; kopulativna konjunkcija gram. sastavni veznik; kopulativna reenica sastavna reenica, tj. nezavisna reenica koja izrie
radnje koje se mogu samostalno vriti bez utjecaja jedne na drugu, npr.
Idem i pjevam; kopulativni sudovi
log. sudovi koji imaju vie subjekata,
a samo jedan predikat

746

koraliti
kopulator (lat. copulator) katoliki sveenik koji obavlja vjenanje
kopulirati (lat. copulare) spojiti brakom, vjenati; spolno opiti; oplemenjivati voke spajanjem plemenitog
stabla s divljim
kopun (tal. cappone, njem. Kapaun) ukopljeni pijetao (radi boljeg uzgoja i
ukusnijeg mesa)
kopunizacija (tal. cappone) kopljenje,
uklanjanje spolnih lijezda kod mladih pijetlova; usp. kopun
kor (fr. corps, lat. corpus) 4. zajednica,
drutvo, svi predstavnici istog ranga
ljudi (asniki, diplomatski kor); velika vojnika jedinica; corps a corps
it. kor a kor (fr.) prsa u prsa, ukotac; usp. korpus
kor (gr. choros kolo) 1. prvobitno: plesanje kola s pjevanjem, ili krug plesaa i pjevaa; u starogrkoj drami:
skupina glumaca koji su, u odnosu
prema glavnom junaku drame, predstavljah narod i pratili dramu samo
kao svjedoci, pjevajui i pleui jedino
kad bi glavni glumac utio; 2. danas:
vieglasno pjevanje; pjevai koji takvo pjevanje izvode, pjevaki zbor;
3. uzvieno mjesto u crkvama (prema
oltaru) za pjevae
kora (gr. korakion kucalo na vratima,
zvekir) eki kojim se potkivaju konji
koradijacija (lat. corradiatio) stjecite
(svjetlosnih) zraka u jednoj toki
koralin (gr. korallion) 2. crvena tvar
koja se dobiva od fenola
koralin 1. umjetna riblja kost koja se
pravi od vlakana nekih biljki
koraliniti (gr. korallion koralj, lithos
kamen) mn. v. koraliti
koralioliti (gr. korallion, lithos) mn.
v. koraliti
koraliopetri (gr. korallion, petra kamen) mn. v. koraliti
koraliti (gr. korallion koralj, lithos
kamen) mn. okamenjeni koralji

koralitian
koralitian (gr. korallion) arhit. ukraen cvijeem i liem
koralj (gr. korallion) zool. nepomina
morska ivotinjica iz razreda arnjaka ija se kosturna masa upotrebljava za ukrase
korazija (lat. corrasio) geol. troenje stijena i tla pijeskom nanesenim vjetrom
korba (polj. korbacz) bi
korbeja (fr. corbeille) koarica; na parikoj i bekoj burzi: mjesto rezervirano za burzovne agente
korbijar (fr. corbillard) velika putnika
kola s koarom straga; takoer: mrtvaka kola
korborativ (lat. corroborativum) med.
sredstvo za okrjepljenje i jaanje
korulje (mad. korcsolya) klizaljke
kord (eng. cord) manesterski pamuni
samt s prugama
korda (fr. corde, tal. corda) ue, konopac; struna, ica (na violini); mat.
tetiva, pravac koji spaja krajeve luka;
fitilj za paljenje eksploziva; glaz. una
corda it. una korda (tal.) jedna ica
(kad na glasoviru ekii dodirnu samo jednu icu); a due corde it. a
due korde (tal.) na dvije ice; tutte
corde it. tute korde (tal.) sve ice,
tj. bez pedala
kordeljera (fr. cordeliere) redovnica
franjevka; konopac za opasivanje (redovniki); enska vorasta ogrlica
kordifolij (lat. cordifolium) bot. srast
hst, hst oblika srca; biljka sa srastim liem
kordiforman (lat. cordiformis) u obliku
srca, srast
kordijalan (lat. cordialis, cor srce) srdaan, usrdan; koji okrjepljuje (lijek)
kordijalitet (lat. cordialitas) srdanost,
usrdnost, prisnost, iskrenost
kordon (fr. cordon) vrpca (npr. na eiru); traka, lenta (od ordena); arhit.
gornji vijenac na podzidu (simsu);
voj. lanac vojnih straa za zatitu

747

koreja
granice od krijumarskih upada, vojna granica
kordonist (fr. cordon) pogranini straar, graniar
kordovan (fr. cordouan) fino stavljena
ovja ih kozja koa, slui za izradbu
finije obue, galanterijske robe i za
uvezivanje knjiga (naziv po panjolskom gradu Cordobi, gdje su je izraivali Mauri)
kords (engl. cords, fr. corde) mn. trg.
razne vrste tekih pamunih ili manesterskih tkanina
Kordun (fr. cordon) dio Hrvatske oko
rijeke Korane, podruje nekadanje
"vojne granice" (pogranini pojas izmeu nekadanje Austro-Ugarske i
Bosne)
kord (ind., engl. corge) izraz koji, slino naem tucetu, u Indiji oznaava
20 komada neega
korealan (lat. correalis) prav. sukriv,
koji se temelji na zajednikoj krivnji
ili obvezi; korealna obligacija skupna
obveza, skupni dug, dugovanje veeg
broja osoba; korealni dunik skupni
dunik; korealni vjerovnik skupni
vjerovnik
koredijaliza (gr. kore zjenica, dialysis razdvajanje, odvajanje) med. umjetno stvaranje zjenica odvajanjem
arenica; iridodijaliza
koreferat (lat. correferre) suizvjetaj,
suizvjee, sporedni izvjetaj
koreferencija (lat. correferre) suizvjetaj, suizvjee; takoer: korelacija
koreferent (lat. correferrens) suizvjestitelj, sporedni izvjestitelj, pomonik
referenta
koreferirati (lit. correferre) dati (ili:
davati podnositi, podnijeti, slati, poslati) suizvjestaj
koreja (gr. choreia plesanje u kolu)
med. stanje psihike egzaltacije s grenjem miia (neobinim pokretima
udova, glave i lica)

koreija
korekcija (lat. correctio) popravljanje,
ispravljanje, ispravak, popravak;
opomena; reguliranje rijenih obala
i korita, granica i dr.
korekcionalan (lat. correctionalis) popravni, koji pripada popravku (ili: ispravku), koji se tie popravka (ili:
ispravka); popravni, koji popravlja
korekcionar (lat. correctionarius) onaj
koji se nalazi u popravnom zavodu,
zatvorenik, kanjenik
korektan (lat. correctus) koji je bez pogreke, besprijekoran, ispravan, uredan, toan, pravilan; jezino pravilan; koji odgovara umjetnikim pravilima i propisima; tisk. koji nema
tiskarskih pogreaka
korektazija (gr. kore zjenica, ektasis
irenje) med. proirenost zjenica
korektiv (lat. correctivum) sredstvo za
popravljanje, sredstvo za dotjerivanje; med. sredstvo koje popravlja ili
ublauje svojstva nekog drugog lijeka ili sredstva; pren. ublaenje, popravak
korektivan (lat. correctivus) koji popravlja, koji ispravlja, koji poboljava
korektnost (lat. correctus) besprijekornost, ispravnost, tonost, pravilnost
korektopija (gr. kore zjenica, ek iz,
topos mjesto) med. neprirodan poloaj zjenice (kad ne lei u sredini arenice, nego sa strane)
korektor (lat. corrector) popravlja, ispravlja; onaj koji ispravlja pogreke koje napravi slagar pri slaganju
teksta za knjigu ili asopis
korektorijalan (lat. correctorialis) v.
korekcionalan
korektura (lat. correctura) ispravljanje,
popravljanje, ispravak, popravak;
tisk. ispravljanje tiskarskih pogreaka; privremeni otisak sloga na kojem treba ispraviti tiskarske pogreke napravljene pri slaganju

748

koria
korelacija (lat. correlatio) suodnosnost,
uzajamnost, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje; takoer: izvjetaj koreferenta; u nastavi: dovoenje u uzajamnu vezu predmeta koji
imaju slinost i dodirnih toaka, npr.
pedagogije i psihologije, povijesti i
zemljopisa, zemljopisa i etnologije,
matematike i fizike itd.
korelati (lat. correlata) mn. stvari koje
stoje u uzajamnom odnosu; log. pojmovi koji pretpostavljaju jedan drugi (npr. uzrok posljedica, pravo
dunost, brdo dolina)
korelativan (lat. correlatus) suodnosan,
uzajaman, koji pokazuje uzajamni
odnos; korelativan pojam log. onaj
koji pretpostavlja ili zahtijeva neki
drugi pojam (npr. mati i ki, gdje
mati znai neto u odnosu prema
keri, i obratno, otac i sin, ena i
mu itd.)
korelativitet (lat. correlativitas) suodnosnost, postojanje uzajamnog odnosa, uzajamni odnos, uzajamno
pretpostavljanje
korelativizam (lat. correlatus) fil.
smjer u teoriji spoznaje po kojem su
subjekt i objekt korelati te se ne mogu odvajati jedan od drugoga
koreograf (gr. choreia plesanje u kolu,
kolo, choreuo pleem u kolu, grafo
piem, biljeim) strunjak koji uvjebava plesne likove i pokrete
koreografija (gr. choreia plesanje u
kolu, kolo, choreuo pleem u kolu;
prikazujem kolom, grafo) vjetina
prikazivanja plesnih pokreta znacima, kao to se glazba prikazuje notama; plesanje; reija plesa, osobito
baleta; koreografija
koreografija (gr. choreo pleem u kolu, grafein pisati, biljeiti) vjetina
biljeenja plesnih koraka, pokreta i
figura, vjetina komponiranja baleta
koreoliza (gr. kore zjenica, lysis odvajanje) med. odvajanje zjenice

koreomanija
koreomanija (gr. choreia plesanje u
kolu, kolo, mania pomama, strast, ludilo) bolesna strast za plesanjem, pomama za plesom; tarantizam
korepcija (lat. correptio) gram. kraenje slogova (u izgovoru)
korepetirati (lat. correpetere) ponavljati s nekim lekciju, pomagati pri
uenju
korepetitor (lat. correpetitor) onaj koji
pomae acima pri uenju; kaz.
uvjebava uloge; uvjebava opernih zborova
koreskop (gr. kore zjenica, skopeo promatram) med. instrument za ispitivanje zjenica
korespondencija (lat. correspondentia,
tal. corrispondenza) pisanje pisama,
dopisivanje; veza, promet; suglasnost, slaganje, podudaranje (npr. u
shvaanju), odgovaranje emu
korespondent (lat. correspondens) onaj
koji pie pisma, osobito u nekom poduzeu, trgovaki ili bankarski slubenik koji pie pisma i odgovara na
prispjela pisma; poiljatelj ili primatelj pisma, poslovni suradnik; vanjski suradnik, dopisnik (novina)
korespondirati (lat. correspondere, tal.
corrispondere) pisati i odgovarati na
pisma, dopisivati se, biti u poslovnoj
vezi, slagati se, odgovarati, podudarati se
koresponzal (lat. corresponsalis) trg.
v. akceptant
koret (gr. choreuo) v. koreut
koret (tal. coreto srdace) vrsta odjevnog predmeta (izraz ima vrlo iroko
znaenje, npr. enska suknja, muko
odijelo uope i si.)
koretida (gr. choros) sudionica u grkom koru (u drami)
koreus (lat. correus) prav. sukrivac, sudunik; correus debendi it. koreus
debendi (lat.) sudunik; correus credendi it. koreus kredendi (lat.) suvjerovnik

749

korijamb
koreut (gr. choreuo pleem u kolu, pleem) pjeva ili plesa u koru
koreutika (gr. choreuo pleem) vjetina, umjetnost plesanja
koribantizam (gr. korybas zanesenjak) med. spavanje otvorenim oima; buncanje u groznici
korida (p. corrida) borba s bikovima
koridonizam naginjanje na homoseksualizam (aluzija na Corydona, lik
iz Vergilijeve druge ekloge)
koridor (tal. corridore) arhit. trijem,
hodnik na koji vode vrata iz soba,
loa i dr.; u politikom zemljopisu:
dio zemlje ili crta koja spaja jednu
dravu s morem
korifej (gr. koryfaios poglavar, voa,
prvi, koryfe tjeme) najvii dio ega;
u starogrkom kazalitu: voa zbora; pren. prvak, onaj koji je najbolji
u neemu, osobito u nekoj umjetnikoj ili znanstvenoj grani, "zvijezda";
narodni voa, kolovoa
korigencije (lat. corrigentia) mn. med.
primjese lijekovima koje poboljavaju okus i otklanjaju tetnost; sredstva za poboljanje sokova
korigend (lat. corrigere popraviti, corrigendus) onaj kojega treba popravljati, npr. maloljetni prijestupnik
korigenda (lat. corrigenda) mn. sve ono
to treba popravljati (ih: ispravljati);
ispravci, popravci (osobito tiskarske
pogreke)
korigibilan (lat. corrigibilis) popravljiv,
ispravljiv, koji se moe popraviti
korigirati (lat. corrigere) popraviti, ispraviti, popravljati, ispravljati (rukopis, tiskarske pogreke); opominjati,
koriti, kanjavati
korijamb (gr. choreios sc. pus trohej,
tribrah, iambos jamb) metr. etvoroslona stopa sastavljena od jednog
koreja i jamba u kojoj su prvi i etvrti
slog dugi, a oba srednja kratki: U
U

krijere
korijere (tal. corriere) v. kurir; potarkonjanik
korinta (fr. corinthe) cveba, suho groe
bez sjemena, nazvano po grkom gradu Korintu (odakle dolazi)
korintski (gr. korinthios) koji je svojstven ili koji pripada grkom gradu
Korintu; korintski stil arhit. trei po
redu stil (nakon dorskog i jonskog)
koji se pojavio u grkoj arhitekturi
krajem V. st. pr. n. e., odlikuje se
stupom koji se zavrava kapitelom u
obliku koarice od akantova lia
korivacija (lat. corrivatio, rivus potok)
svoenje vie potoka ih rijeka u jedno
korito
korival (lat. corrivalis) suparnik (osobito u ljubavi)
korivalitet (lat. corrivahtas) suparnitvo (osobito u ljubavi)
koriza (gr. koryza) med. upala nosne
sluznice, hunjavica, prehlada
korizma (lat. carisma, quadragesima)
uskrnji, etrdesetnica, asni post,
razdoblje od Pepelnice do Uskrsa
kork (njem. Kork) pluto, ep
korlat (ma.) 1. ograda; 2. iroka cijev
za sputanje sijena u staju
kormofiti (gr. kormos panj, cjepanica,
fyton biljka) mn. bot. biljke koje imaju korijen, stablo i hst (za razliku od
talofita)
kormoran (lat. corvus marinus) zool.
morski gavran, crni pelikan (ptica
koja se hrani iskljuivo ribom)
kornak (ar., fr. cornac) voa slonova,
slonar; voa stranaca
kornamuza (tal. corno por, cornamusa)
"svirala s rogom", tj. gajde
korneitis (lat. cornea ronica) med. v.
keratitis
korneja (lat. cornea) anat. ronica (oka)
korner (engl. corner) kut; u nogometu:
udarac iz 1r. igralita; trg. udruivanje trgovaca na vehko radi povienja cijena robi

750

korona
kornet (tal. cornetto) glaz. mali rog, roi, trubica; obru od roine za dranje kose
korneta (fr. cornette) konjika zastava;
brodska zastava; enska kapa za spavanje
kornetino (tal. cornettino) glaz. mah
krivi rog
kornetist (tal. cornetto) onaj koji svira
u rog, svira u rog, svira u trubu
kornioni (fr. cornichons) mn. mali krastavci, krastavii
korno (tal. corno) glaz. rog; corno di
caccia it. korno di kaa (tal.) umski,
lovaki rog
kornulit (lat. cornu rog, gr. lithos kamen) min. okamina u obliku roga
kornuta (lat. cornuta) kem. retorta sa
dva vrata, jednim ravnim kratkim, i
jednim dugim savijenim
koroboracija (lat. corroboratio) jaanje,
okrjepljivanje, okrjepljenje, snaenje
koroborancije (lat. corroborantia) mn.
med. sredstva za okrjepljenje i jaanje
koroborans (lat. corroborans) med. v.
koroborativ
koroborirati (lat. corroborare) jaati,
osnaiti, okrijepiti
korodencije (lat. corrodentia) mn. izjedaj ua sredstva, sredstva za izjedanje
korodibilan (lat. corrodibilis) v. korozibilan
korodirati (lat. corrodere) izjedati
korola (lat. corona, corolla krunica) bot.
vjeni, cvjetna krunica
korolar (lat. corollarium) geom., log.
stav ili zakljuak koji proizlazi kao
prirodna posljedica iz ve dokazanoga stava; prirodna posljedica
korolitian (lat. corolla vjeni) arhit.
obavijen liem i cvijeem, ukraen
zelenilom
korona (gr. korone, lat. corona) vijenac, kruna; kod starih Grka i Rimljana: najvie odlikovanje koje se da-

koronija
valo pobjednicima na natjecanjima,
zaslunim graanima, vojskovoama
i dr.; pren. krug sluatelja, publika;
svetaki sjaj; astr. bjeliastosjajan vijenac koji se vidi oko tamnog Mjeseevog koluta za vrijeme potpune pomrine Sunca; opsadna linija vojske
koronacija (lat. coronatio) krunidba,
posebice mladenaca pri vjenanju
koronarit (lat. corona vijenac) med. bolest vjenastih sranih arterija
koronida (gr. koronis) u grkoj gramatici: spiritus lenis (apostrof) za oznaku kraze
korosa (pan. coroza) vraja kapa, kapa
heretika koje je inkvizicija osuivala na lomau (u panjolskoj)
Korosante (lat. corpus sanctum sveto
tijelo) kat. blagdan: Tijelovo, Braanevo (deseti dan nakon Duhova, ezdeseti nakon Uskrsa)
korota (ar. kahret) alost za umrlim
korov (ma. koro) nekorisno, esto i tetno bilje, dra
korozibilan (lat. corrosibilis) izjedljiv
korozija (lat. corrosio) izjedanje; anat.
izjedanje ivotinjskog tkiva zbog gnojenja; geol. prirodno otapanje karbonatnih stijena
koroziv (lat. corrosivum) izjedajue
sredstvo; ljut (ili: izjedajui) otrov;
mn. korozivi
korozivan (lat. corrosivus) izjedajui,
koji izjeda
korozivi (lat. corosiva) mn. v. pod koroziv
korpet (tal. corpetto) prsluk
korporacija (lat. corporatio) vie osoba
udruenih s istim ciljem kojima je
drava priznala prava pravne osobe,
drutvo, udruga
korporacijska prava prav. prava
pravne osobe
korporal (fr. caporal, njem. Korporal)
kaplar, najnii doasniki in u nekim vojskama
korporalan (lat. corporalis) tjelesni

751

kor
korporalitet (lat. corporalitas) tjelesnost
korporativno (fr. corporativement) u
drutvu, zajedniki, osobno
korporifikacija (lat. corporificatio) pretvaranje u tijelo, utjelovljenje, utjeloviti; stvrdnuti
korporizacija (lat. corporisatio) v. korporifikacija
korporizirati (lat. corporisare) v. korporificirati
korpulencija (lat. corpulentia) debljina, punoa tijela; korpulentnost
korpulentan (lat. corpulentus) krupan,
pun (tijelom)
korpulentnost v. korpulencija
korpus (lat. corpus) tijelo; cjelina, ukupnost, skup; stale; zbornik; voj. vei
vojni odred pod jednim zapovjednikom; tisk. vrsta slova od 10 tipografskih toaka (nazvana po tome to
je njima tiskan Corpus juri); in
corpore it. in korpore (lat.) listom,
svi zajedno
korpuskula (lat. corpusculum) malo tijelo, tjelece; takoer: atom (lat. corpusculum primitivum)
korpuskularac (lat. corpusculum) pristaa korpuskularne filozofije, atomistiar
korpuskularna filozofija (lat. corpusculum tjelece, malo tijelo) nauavanje da su posljednji sastavni dijelovi
tijela odreena tjeleca (atomi) koja
se ne mogu dijeliti na sitnije djelie,
a koja su po veliini i obliku razliita; atomi stika
korpuskularna teorija fiz. v. emanacijska teorija
korov (ma. korso) vr
korteks (lat. cortex) bot. kora
kortes (p. corte) narodna skuptina u
panjolskoj i Portugalu (oba zakonodavna tijela, senat i parlament)
korte (ma. kortes) onaj koji marljivo
radi za nekog politiara, stranku ili

korteirati
ideju, ili protiv njih, politiki agitator
korteirati (mad. korteskedik) raditi
kao korte; usp. korte
korte (fr. cortege) sveana pratnja,
poasna pratnja kakvog visokog dunosnika, svita
kortikalan (lat. corticalis) korni, koji
pripada kori (supr. medularan), vanjski; korast, korni, ovojni
kortikozan (lat. corticosus) korat, pun
kore, bogat korom
kortina (tal. cortina) v. kurtina
korudija (tur. koruk nedozrelo groe;
korudu uvar) uvar vinograda; uvar polja; lugar, umar
korugacija (lat. corrugatio) mrtenje,
boranje ela
korugator (lat. corrugator) anat. eoni
mii koji nabire kou ela
korugirati (lat. corrugare) namrtiti,
nabrati (ili: nabirati) kou ela
korumpirati (lat. corrumpere) kvariti,
pokvariti, izopaiti, izopaivati; podmititi, podmiivati, potplatiti, potplaivati, potkupiti, potkupljivati; prid.
korumpiran
korund (tamilski, Juna Indija i Cejlon
kurand rubin) min. veoma tvrd mineral, upotrebljava se za ienje i glaanje kovina
korupcija (lat. corruptio) pokvarenost,
kvarnost, izopaenost, razvrat; potkupljivanje, podmiivanje, potkupljenje, podmienje; kvarenje, truljenje,
raspadanje; krivotvorenje (spisa,
mjere, utega i si.)
korupcionist (lat. corruptio) pokvarenjak, pokvaren ovjek; osobito: onaj
koji prima mito
koruptan (lat. corruptus) pokvaren;
potplaen, podmien; naopak, nastran, naopak (u pojmovima)
koruptela (lat. corruptela) kvarenje,
izopaivanje; podmiivanje, potplaivanje; zavoenje, obeaenje

752

kosinus
koruptibilan (lat. corruptibilis) pokvarljiv, raspadljiv, podloan kvarenju,
truljenju (za tijela); podmitljiv, potkupljiv
koruptibilitet (lat. corruptibilitas) pokvarljivost, podlonost truljenju, podmitljivost, potkupljivost
korveta (fr. corvette, lat. corbita) voj.
mala izvidnika laa, mala brza krstarica
korza (tal. correre, corsa) utrka konja
bez jahaa (u Italiji)
korzak (rus., tatar.) mala stepska lisica
sa skupocjenim krznom, ivi u azijskoj Rusiji
Korzakovljeva bolest med. teka duevna bolest koja nastaje kao posljedica kroninog alkoholizma; praena je sumornim raspoloenjem, apatijom, zaboravnou i estom sumanutou
korzar (tal. corsare, p. corsario) morski
razbojnik, gusar; gusarska laa; naoruana laa za hvatanje neprijateljskih trgovakih laa
korzet (fr. corset, lat. corpus tijelo) prsluk, steznik
korzo (tal. corso, lat. cursus) trk, tranje; trkalite; ulino etalite (upotrebljava se esto i kao naziv ulica,
kavana i si.); trg. = teaj; al corso
it. al korzo (tal.) po sadanjoj vrijednosti, po teaju
kos (ind.) istonoindijska milja
kosekans (lat. cosecans, complementi
secans) geom. goniometrijska funkcija jednog kuta: odnos izmeu hipotenuze i suprotne katete, sekanta
komplementa jednog kuta (skr. cosec); kosekanta
kosekanta (lat. cosecans) geom. v. kosekans
kosinus (co-sinus = complementi sinus)
mat. sinus komplementa danoga kuta, goniometrijska funkcija: omjer hipotenuze i katete koja je uz kut

koskiomantij a
koskiomantija (gr. koskinon sito,
manteia proricanje) vraanje u sito
kosmoskopija (gr. kosmos, skopeo
promatram) prromatranje svemira
kostalgija (lat. costa rebro, algos bol)
med. bol u rebrima
kostalni (lat. costalis) rebreni, koji pripada rebrima
kostiki (tal. costi tamo) prid. trg. tamonji; kostika roba tamonja roba
kostija dijete bijelca i fustije (u Americi)
kostim (tal., fr. costume) "navika, obiaj", odjea, nonja, osobito nonja
koja je karakteristina za neko doba,
zemlju, stale itd.; enska suknja i
kaput od iste tkanine; povijesni kostim nonja minulih vremena kao izraz kulture u pojedinim razdobljima
kostimirati (fr. costumer) obui kostim,
preruiti; odjenuti, obui; kostimirani bal zabava na koju posjetitelji dolaze u raznim nonjama (povijesnim,
pokrajinskim i dr.)
kostimje (fr. costumier) kaz. osoba koja
se brine o kostimima koji odgovaraju
vremenu u kojem se dogaa prikazivano djelo; kazalini kroja; uvar
kazaline garderobe
koenil (fr. cochenille) zool. amerika
titasta u (lat. Coccus cacti), od ijih
se osuenih enki dobiva najfinija
grimizna boja
koer (hebr.) ist, prihvatljiv; doputeno
i prireeno jelo (prema idovskim ritualnim propisima)
komar (fr. cauchemar) mora, nemiran
i teak san; pren. nesnosan ovjek
koonerija (fr. cochonnerie) svinjarija,
prljavtina; bezobrazluk
kota (njem. Kost) hrana, prehrana
kotati (njem. kosten) stajati, vrijediti
(u novcu); kuati, okusiti (jelo)
kotirati (njem. Kost) hraniti, prehranjivati, davati (ili: izdavati) hranu
kota (fr. cote) 1. razrez, dio, udio (koji
neko treba platiti), kvota; slovo, broj-

753

kotlet
ka, broj (za oznaku spisa i si.); teajna lista (na burzi)
kota (fr. cote) 2. na zemljovidima: visinska toka (oznaava apsolutnu ili
nadmorsku visinu); breuljak, vis,
kosa; morska obala, primorje
kotangens (lat. cotangens, complementi tangens) geom. goniometrijska
funkcija: omjer izmeu prileee i kutu nasuprotne katete
kotangenta (lat. cotangens) geom. v.
kotangens
koterija (fr. coterie) skupina ljudi koji
nastoje ostvariti odreene ciljeve na
raun drugih; drutvo, udruga, obino politiara ili knjievnika i umjetnika, za meusobno pomaganje (u
loem smislu), klika
kotei (fr. cottage, engl. cottage) poljska
kuica, kua izvan grada, vila, kua
za jednu obitelj; dio grada s vilama,
kuama za po jednu obitelj
kotile (gr. kotyle) aica, zdjelica
kotiledon (gr. kotyledon) bot. prvi listi na stabalcu embrija, klini listi,
supka
kotiljon (fr. cotillon) francuski drutveni ples; glazba za taj ples
koting (engl. coating) vrsta engleske guste i upave vunene tkanine (upotrebljava se za zimske kapute)
kotirati (fr. coter) obiljeiti, obiljeavati,
oznaiti (brojkama, slovima); burz.
biljeiti (ili: odreivati) vrijednost (teaj) vrijednosnih papira (usp. kota
1.); odreivati visinsku toku (usp.
kota 2.)
kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje,
odreivanje dijela; razrez, razmjeran
dio koji je odreen za plaanje, ulog
kotizirati (fr. cotiser) razrezati, razrezivati, odrediti dio koji svaki sudionik
u nekom poslu treba platiti; davati
svoj udio
kotlet (fr. cotelette) kuh. rebra s mesom
(ovja, telea, svinjska ih od divljai),
krmenadl

koton
koton (fr. coton, p. al-godon, ar. kotn)
1. pamuk koji se dobiva od sjemenih
ahura jedne prvobitno arapske biljke; pamuna tkanina, katun; 2. (fr.
condom) v. prezervativ, kondom
kotonada (fr. cotonnade) pamuna tkanina, katunsko platno
kotonerija (fr. cotonnerie) uzgoj pamuka; zemljite zasaeno pamukom;
radionica pamune robe
kotonirati (fr. cotonner) ispuniti pamukom
kotoniziran (fr. coton pamuk) izraen
kao pamuk, pamuast
kotonizirati (fr. coton pamuk) vlakna
lika ih celulozu preraivati kao pamuk
kovan (tur.) 1. konica; 2. ahura od
puanog metka
kovarijacija (lat. co-variatio) v. korelacija
kovent (engl. covent) vrsta engleskog
rijetkog piva
koventrirati (engl. Coventry) bombardiranjem topovima i iz zraka neki
grad ili naselje pretvoriti u gomilu
ruevina (kao to su Nijemci, u prvom razdoblju Drugog svjetskog rata, uinili s engleskim industrijskim
gradom Coventryem); usp. hamburgirati
koverkot (engl. covercoat) glatka vunena tkanina; ogrta od takve tkanine
kozaci (rus.) u caristikoj Rusiji; plaanja poreza osloboeni, ali zato uvijek
za polazak u rat spremni ruski stanovnici na jugu europske Rusije, sjevernom Kavkazu i du azijske granice (ukrajinski, donski, uralski, kubanski, zaporoki, sibirski i dr.)
kozer (fr. causeur) ovjek koji umije i
voli lijepo i zanimljivo priati
kozerija (fr. causerie) razgovaranje, avrljanje, prianje; predavanje ih napis vie zabavnog nego ozbiljnog i
strogo znanstvenog karaktera

754

kozmo grafija
kozirati (fr. causer) priati, avrljati
kozmarhija (gr. kosmos svijet, svemir,
archo vladam) vladanje svijetom
kozmetika (gr. kosmetike vjetina
ukraavanja) 1. vjetina uljepavanja
tijela dotjerivanjem pojedinih dijelova (kose, koe, zuba, ruku i dr.)
pomou pomada, mirisa, pudera,
minke itd.
kozmetika (gr. kosmetikos ukrasni,
uresni) 2. mn. sredstva za uljepavanje i dotjerivanje
kozmiki (gr. kosmos svijet, svemir)
svemirski, svjetski, koji se odnosi na
cijeli svijet, svemir; astr. kozmiki izleak zvijezde izlazak zvijezde zajedno sa Suncem; kozmiki zalazak zalazak zvijezde zajedno sa Suncem;
kozmike zrake zrake koji neprekidno
dolaze iz svemira na Zemlju, odlikuju
se vehkom prodornom moi (180 puta
veom od moi rendgenskih zraka);
supr. telurski
kozmika (gr. kosmos) v. kozmologija
kozmo- (gr. kosmos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: svijet, svemir, svemirski
kozmofil (gr. kosmos, filos prijatelj)
prijatelj svemira
kozmofizika (gr. kosmos, fysike) ispitivanje prirodnih zakona koji vladaju
svemirom
kozmoglobus (gr. kosmos, lat. globus)
sprava za prikazivanje pojava u svemiru
kozmogonija (gr. kosmogonia) znanost o postanku svjetova, osobito o
postanku Suneva sustava; prid. kozmogonijski
kozmograf (gr. kosmos, grafo) opisiva
svijeta, opisiva svemira
kozmografija (gr. kosmos, grafia opisivanje) znanost koja opisuje i prikazuje ope znaajke svemira (neba
i Zemlje), znanost o svemiru, tj. o
svim nebeskim tijelima (prouava poloaj, daljinu, fizika svojstva i giba-

kozmokracija

755

nja nebeskih tijela, kao i sile o kojima

ovise njihova gibanja); prid. kozmografski
kozmokracija (gr. kosmos, krateo vladam) v. kozmarhija
kozmologija (gr. kosmologia) teorija
svemira kao ureene cjeline i opih
zakona koji vladaju njome; fil. onaj
dio metafizike koji raspravlja o ideji
svijeta kao cjelokupnosti svih pojava u prostoru i vremenu; kozmika
kozmoloki (gr. kosmos, logikos) koji
pripada kozmologiji, koji se tie kozmologije; kozmoloka razmatranja
razmatranja o svemiru kao ureenoj
cjelini i opim zakonima koji u njoj
vladaju; kozmoloki dokaz teol. dokaz
o postojanju Boga, na temelju injenice to postoji svemir zakljuuje se
da mora postojati i prvi uzrok svemira, neto bezuzrono, bezuvjetno,
apsolutno, a to je Bog (jedan od glavnih dokaza kranske dogmatike)
kozmonizam (gr. kosmos, monos sam)
fil. pogled na svijet koji promatra
svemir, zajedno s ovjekom i svim
to je ljudsko, kao veliko jedinstvo i
cjelinu, a duh kao sliku svemira
kozmonomija (gr. kosmos, nomos zakon) znanost o zakonima koji vladaju svemirom
kozmopolit (gr. kosmopolites) graanin svijeta, tj. onaj koji cijeli svijet
smatra svojom domovinom, a sve ljude svojim sugraanima i svojom braom
kozmopolitizam (gr. kosmopolites)
graanstvo svijeta, shvaanje kozmopolita
kozmopolitizirati (gr. kosmopolites)
raditi na irenju kozmopolitizma;
praviti se kozmopolitom, izigravati
kozmopolita
kozmorama (gr. kosmos, orama pogled, prizor) slika svijeta, niz slika'
koje prikazuju razne dijelove svemira
kozmos (gr. kosmos) svijet, svemir

krakeler
kozmosfera (gr. kosmos, sfaira kugla)
nebeska kugla, svemir, svijet
kozmoteizam (gr. kosmos, Theos Bog)
fil. nauavanje da su Bog i svijet (svemir) jedno; panteizam
kozmoteologija (gr. kosmos, Theos
Bog, logia nauavanje, znanost) teol.
nauavanje da postoji Bog na temelju injenice to postoji svijet koji je
morao imati svoj prauzrok i svog
tvorca; prid. kozmoteoloki
kozmozofija (gr. kosmos, sofia) ispitivanje svemira putem intuitivnog razmiljanja
kozmozoi (gr. kosmos svemir, zoon ivotinja) mn. iva bia svemira; hipoteza kozmozoa shvaanje S. Arrheniusa (1859.) i dr. prema kojem ivot
na Zemlji nije nastao putem prazaea, nego se u klicama oduvijek nalazio u supstanci svemira, odakle je
s meteoritima, kozmikim prahom ih
putem svjetlosti, doao na Zemlju
Kr(i)na (sanskrt.) indijsko boanstvo,
osmo utjelovljenje boga Vinua
kraal (hotent., niz. kraal) hotentotsko
selo
kraba (fr. crabe) 1. morski rai; 2. arhit. ukras gotskih graevina
Kraft durch Freude it. Kraft durh
Frojde (njem.) "snaga po radosti",
jedna od nacistikih organizacija
kragn (njem. Kragen) dio koulje i kaputa koji obuhvaa vrat, ovratnik
kraher (njem. krachen praskati, puknuti) poznato bezalkoholno pie u
zatvorenim bocama koje, pri otvaranju, izaziva prasak
krajcer (njem. Kreuzer) bakreni novac
u bivoj Austro-Ugarskoj, = 2 helera
krak (dan. crack) 1. pom. vrsta danskih
i vedskih brodova sa tri katarke
krak (engl. crack) 2. port, najbolji konj
u jednoj trkakoj staji; konj koji ima
najvie izgleda za pobjedu
krakeler (njem. Krakeel svaa) svadljivac, ovjek koji izaziva svae

krakovjak
krakovjak (polj krakovviak) 1. veseli
poljski drutveni ples u 2/4 taktu,
slian mazurki, veoma popularan u
19. st.; 2. jednostavan stih poljske
narodne pjesme
kraksa (engl. crack smrskati, zdrobiti
uz prasak) zrakoplovna nesrea
krakuzi (polj.) mn. laka poljska konjica, ustrojena 1812. u Krakovu i nazvana po sv. Krakusu
kram(a) (njem. Kram) 1. starudije; 2.
trgovina na malo, sitniarija
kramlpogaa (njem. Rrammel varak)
kuh. pogaica sa varcima
krampus (lat. crampus, fr. crampe)
med. gr
Krampus (njem. Krampus) pratitelj sv.
Nikole, u obliku vraga s motkama i
vilama, kanjava neposlunu djecu,
dok sv. Nikola dobru nagrauje
kran (gr. geranos, lat. grus, njem. Kranich dral) teh. dizalica za podizanje
velikih i tekih tereta (nazvana po
tome to njezina eljezna konstrukcija podsjea na dugaki vrat ptice
drala)
krancla (njem. Kranz vijenac) djeverua
kranij (gr. kranion) anat. lubanja
kranio- (gr. kranion) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lubanja, lubanjski
kraniognomika (gr. kranion, gnome
mo spoznaje, razum) psih. odreivanje i prouavanje duevnih sposobnosti i sklonosti jednog ovjeka prema grai njegove lubanje
kranioklast (gr. kranion, klao lomim,
slamam) med. instrument za razbijanje djeje lubanje u sluajevima
vrlo tekih poroaja
kranioklazija (gr. kranion, klasis lomljenje) med. razbijanje djeje lubanje
u sluajevima vrlo tekih poroaja
kranioliti (gr. kranion, lithos kamen)
mn. geol. okamenjene lubanje raznih
ivotinja

756

krasnoarmej ac
kraniolog (gr. kranion, logos) anat.
poznavatelj lubanje, prouavatelj lubanje
kraniologija (gr. kranion, logia) anat.
znanost o ljudskoj lubanji, s obzirom
na veliinu, oblik i teinu; prid. kranioloki
kraniomalacija (gr. kranion, malakos
mek) med. v. kraniotabes
kraniomant (gr. kranion, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu prema
obliku lubanje
kraniomantija (gr. kranion, manteia
proricanje) gatanje prema lubanji,
proricanje iz lubanje
kraniometrija (gr. kranion, metria
mjerenje) mjerenje oblika i veliine
lubanje kao veoma vanog imbenika za utvrivanje karakteristinih
odlika samog ovjeka i rase kojoj pripada
kraniopatija (gr. kranion, pathos bol)
med. bol lubanje; bolest lubanje
kranioskop (gr. kranion, skopeo promatram, gledam) med. instrument za
ispitivanje lubanje
kranioskopija (gr. kranion, skopeo
promatram, gledam) med. pregledavanje, ispitivanje lubanje
kraniotabes (gr. kranion, lat. tabes
suica) med. omekanje lubanje, posebice zatiljka (kod engleske bolesti); kraniomalacija
kraniotom (gr. kranion, tome rezanje,
temno reem) med. naprava za otvaranje (ili: buenje) lubanje, vrsta trepana
kraniotomija (gr. kranion, tome rezanje) med. razbijanje (ili: buenje) lubanje (u sluajevima tekog poroaja)
kranoge (kelt. crannoges) mn. drveni
otoci, umjetni pretpovijesni otoci,
obino okrugli, u kotskim i irskim
jezerima i rijekama
krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec)
vojnik crvene vojske, vojnik u bivem
SSSR-u

krasnogvardejac
krasnogvardejac (rus. krasnogvardeec) "crveni gardist", vojnik "crvene
garde" (19171920) za vrijeme graanskog rata u Rusiji
krater (gr. krater) kod starih Grka:
posuda sa dva drka u kojoj su mijeali vino s vodom; vulkansko grotlo;
otvor staklarske pei
krati-erif (perz.) vlastoruan potpis
turskog cara; usp. hati-erif
kraul (engl. crawl) port, plivaki stil,
tzv. slobodni nain plivanja
kraval (lat. charavalium, njem. Krawall) gungula, guva, mete (obino
praen protuzakonitim povredama
osoba ih stvari), vika, galama
kravalist (lat. Kravvall) ovjek koji voli
praviti nered, buka, svadalica
kravata (fr. cravate) prvobitno: vratni
rubac; danas: povez oko vrata (naziv
po Hrvatima, jer su hrvatski vojnici
takve rupce nosili oko vrata za vrijeme napoleonskih ratova u XVII. st.,
najprije su ih prihvatili Francuzi, a
potom i ostali zapadni narodi)
kraza (gr. krasis mijeanje) med. mijeanje sokova u tijelu o emu, po zastarjelom shvaanju, ovisi zdravlje;
gram. mijeanje, stapanje, saimanje dvaju samoglasnika u jedan ili
dviju rijei u jednu
kraziologija (gr. krasis mijeanje, logia) med. znanost o mijeanju sokova u ivotinjskom tijelu; usp. kraza
krag (lat. carchesia) vr, pehar
kreacija (lat. creatio) stvaranje (npr.
kazaline uloge); pronalaenje, proizvoenje; djelo, tvorevina; trg. izdavanje kreditnog papira
kreacionisti (lat. creatio) mn. fil. pristae kreacionizma
kreacionizam (lat. creatio) fil. nauavanje Aristotela i crkvenih otaca po
kojem je Bog stvorio ljudsku duu
pri samom stvaranju tijela i udahnuo
je u tijelo (supr. tradicionizam)

757

kreditirati
kreansje (fr. creancier) vjerovnik, zajmodavac, kreditor
kreatin (gr. kreas meso) kem. glavni
sastojak mesa, krvi, mozga itd. kod
kraljenjaka
kreatinin (gr. kreas meso) kem. proizvod izluivanja bjelanevina, stvara
se iz kreatina, nalazi se u mesu, krvi
i mokrai kraljenjaka
kreativan (lat. creativus) stvaralaki,
tvoraki
kreatofagija (gr. kreas meso, fagein
jesti) mesoderstvo; v. kreofagija
kreator (lat, creator) tvorac, stvaralac;
izumitelj
kreatura (lat. creatura) stvor, stvorenje; miljenik (ili: tienik) nekog
uglednog ovjeka; nakaza; pren. nitarija
kre (tur. kire) vapno
kreda (lat. creta) min. po otoku Kreti
nazvana vrsta zemljastog bijelog vapnenca; geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore, trea mezozojska formacija
kredenc (tal. credenza) prvobitno: postavljen stol s kojega su kuana jela
i pia za vladara; kuhinjski ormar
kredencirati (tal. credenza) kuati jela
i pia za stolom vladara (za dokaz
da nisu otrovana); posluiti, posluivati jelom i piem
kredenda (lat. credenda) mn. ono u to
treba vjerovati, znakovi vjere
kredibilan (lat. credibilis) kome se moe vjerovati, vrijedan povjerenja, vjerodostojan, vjerojatan
kredit (lat. credere vjerovati, credit, fr.
credit) povjerenje u neku osobu da
svoje novane obveze moe i hoe ispuniti, poek; zajam; otvoren raun;
pren. povjerenje, uvaavanje, ugled,
utjecaj; bank. svota predviena proraunom koja se ne moe prekoraiti
kreditirati (fr. crediter) dati (ili: davati)
na povjerenje (ih: na poek)

kreditiv

758

kreditiv (lat. creditivum) pisana punomo nekog izaslanika, akreditiv

kreditna zadruga novana ustanova
kojoj je cilj zatita privredno slabijih
od zelenatva i njihovo privredno
odravanje, ojaavanje i osposobljavanje za privrednu djelatnost
kreditni papiri vrijednosni papiri, obveznice
kreditno pismo trg. dokument kojim
se adresat (obino banka) izvjetava
da u pismu naznaenoj treoj osobi
(akreditiranom) isplati, pod odreenim uvjetima, neku svotu novca
kreditor (lat. creditor) vjerovnik
kredo (lat. credo) vjerujem; simbol vjere, "vjeruju", "Vjerovanje"; vjera
kreirati (lat. creare) stvoriti, stvarati,
napraviti; izmisliti, pronai; utemeljiti, osnovati; kreirati ulogu kaz. prvi
prikazati neku ulogu u novom djelu
(na pozornici ili filmu)
krejon (fr. crayon) olovka; slika izraena olovkom, kredom; slikanje olovkom ili kredom; skica, nacrt
krema (engl. cream, fr. creme, tal. crema, lat. cremor lactis) vrhnje; jelo
od mlijeka, jaja, brana i eera; pomada, mast za lice i ruke; pren. ono
to je najbolje, najodabranije i najbolje (u staleu, drutvu)
kremacija (lat. crematio) spaljivanje,
osobito mrtvaca (u krematoriju)
kremajera (fr. cremaillere) voj. iskrivljena, izlomljena, cikcak crta rova
kremajerija (fr. cremaillerie) voj. iskrivljen, cikcak rov
kremajirati (fr. cremailler) voj. praviti
iskrivljene, cikcak rovove
krematorij (lat. crematorium) pe za
higijensko spaljivanje mrtvaca, spaljivalite
kremirati (lat. cremare) spaliti, spaljivati mrtvace (u krematoriju)
kremometar (fr. creme vrhnje, gr. metron mjera) graduiran stakleni valjak

krep
(cilindar) koji pokazuje jakost sloja
vrhnja u mlijeku
kremonska violina vrsta odlinih violina iz talijanskog grada Cremone
(Amatijeve, Guarnerijeve, Stradivarijeve i dr.)
kremor (lat. cremor) gust sok, vrhnje;
cremor tartari it. kremor tartari
(lat.) kem. vinski kamenac
krenchen njem. (Kranzchen vjeni) posijelo; zabava s plesom
krenclerica (njem. Kranzeljungfer) v.
krancla
krenelirati (fr. creneler) voj. praviti (ili:
napraviti) zupaste otvore na zidovima tvrava, nainiti pukarnice;
izupati obod novca
kreno (fr. creneau) voj. pukarnica; zupasti otvori na zidovima tvrava
krenologija (gr. krene izvor, logia)
znanost o izvorima, osobito ljekovitim
kreofag (gr. kreas meso, fagein jesti,
derati) mesojed, onaj koji se hrani
mesom, mesoder
kreolci (fr. creole, p. criollo) mn. djeca
europskih roditelja roena u bivim
francuskim, panjolskim i portugalskim kolonijama Amerike, Afrike i
Indije
kreolski jezici mjeavine romanskih,
nizozemskog ili engleskog jezika s
jezicima crnaca, Indijanaca i dr.
Kreont (gr. Kreon) mit. brat Jokastin,
urjak Edipov, nakon smrti Edipovih
sinova kralj u Tebi, zapovijedio da
se Antigona iva zakopa
kreozot (gr. kreas meso, sozo spaavam, odravam) kem. tvar koja slui
odranju mesa; uta, bistra i uljasta
tekuina, mirie na dim i ljuta okusa,
dobiva se iz smole bukovog drveta;
slui i kao odlino dezinfekcijsko
sredstvo, osobito kao lijek protiv zubobolje
krep (lat. crispus kovrast, fr. crepe)
laka i rijetka svilena, polusvilena,

krep-maroken
vunena ili pamuna tkanina kovrasta izgleda; laka crna tkanina za enske haljine
krep-maroken (fr. crepe-maroquin)
marokanski krep, laka svilena tkanina sa zrnasto-hrapavom povrinom
krepdein (fr. crepe de Chine) kineski
krep (tanka svilena tkanina od vrsto
upredenih niti sirove ili umjetne svile)
krepitacija (lat. crepitatio) pucketanje
vatre; med. kripanje (prelomljenih
kostiju); pucketanje zglobova
krepanan (fr. crepe changeant) krep
ije se boje prelijevaju
krepuskularan (lat. crepuscularis) sumrani, sutonski, veernji
krescencija (lat. crescentia) rastenje,
bujanje; prinos, etva; prinos od berbe groa
kresent (engl. crescent) polumjesec, red
kua u obliku polumjeseca
kreta (fr. crete, lat. crista) pijetlova kresta; greben, vrh; perjanica; iljak na
kacigi; voj. kruna, vijenac prsobrana
kretacejski (lat. cretaceus kredast,
creta kreda) kredni, kredast; geol. iz
doba krede, iz formacije krede, naen u formaciji krede; kretacejski period razdoblje u kojem su naslagani
kredni slojevi (usp. trijas, jura, kreda)
kreten (fr. cretin, tal. cretino, lat. christianum ljudski stvor) med. osoba koja
je zaostala u svom duhovnom razvoju, te tjelesno zakrljala (premali
rast, guavost, velika glava, krive noge itd.); psih. najtei sluaj umne zaostalosti; pren. blesan, blesavac, slaboumnik
kretenizam (fr. cretinisme) med. bolest
kretena koja se zasniva na prijevremenom prestanku razvijanja kostiju
i nerazmjerno velikom razvoju mekanih dijelova (najtei oblik umne
zaostalosti); pren. blesavost, umno i
tjelesno bogaljstvo, opa zakrljalost

759

krimatologija
kreton (fr. cretonne) vrsto bijelo platno
od konoplje; vrsta vrstog katuna
krevasa (fr. crevasse) pukotina, osobito
na ledenjaku (gleeru)
krevele mn. trg. mali slonovi zubi s
Gvineje (vana trgovaka roba )
krevet (tur. kerevet) leaj, postelja
kreveta (fr. crevette) vrsta morskog raka
Krez (gr. Kroisos) posljednji lidijski
kralj (555541 pr. n. e.), poznat po
svojem bogatstvu; pren. truli bogata, ovjek koji ni sam ne zna to
sve ima
krezol kem. fenolu slian sastojak suhe destilacije ulja drvenog i kamenog ugljena (sredstvo za dezinfekciju
ruku, rublja, podova itd.)
kribed (engl. cribbage) engleska i sjevernoamerika kartaka igra, obino sa dva igraa i pet karata vista
kribrozan (lat. cribrum sito) izbuen,
izreetan, kao sito, sitast, reetast
kridar (lat. cridarius) zajedniki dunik, onaj koji je u nemogunosti plaati svoje obveze, insolvent
krigl (njem. Krugel) aa od pola litre
(osobito pivska); vr, krag
krigsgefangene (njem. Krieg rat, ge
fangen uhvaen) ratni zarobljenik
krigsmarine (njem. Krieg rat, Marine
mornarica) 1. ratna mornarica; 2. nain plivanja, tzv. slobodni stil
kriket (engl. cricket) engleska loptaka
igra drvenim tapovima i gumenim
loptama tekim po 200 grama, igraju
dvije momadi sa po 11 igraa
krikoidan (gr. krikos prsten, eidos oblik) koji je u obliku prstena, prstenast
krikotraheotomija (gr. krikos prsten,
arteria e tracheia dunik, tome rezanje) med. v. laringotraheotomija
krimatologija (gr. krima sud, logia)
log. znanost o sudovima i zakljucima

krimen

760

kriptogame

krimen (lat. crimen zloin) prav. kanjivo djelo, zloin, zloinstvo, prijestup
Krimhilda (njem. Kriemhild) glavna junakinja njemake narodne epike
("Pjesma o Nibelunzima")
kriminacija (lat. criminatio) okrivljavanje, optuba; klevetanje
kriminalan (lat. criminalis) prav. koji
se odnosi na kazneno pravo ili kazneni postupak; kazneni; zloinaki,
zlikovaki, kanjiv; kriminalno pravo kazneno pravo
kriminalist (lat. crimen zloin, fr. criminaliste) poznavatelj (ili: profesor)
kaznenog prava
kriminalistika antropologija znanost koja objanjava zloine tjelesnim i duevnim osobitostima (anomalijama) zloinaca (utemeljitelj C.
Lombroso)
kriminalistika politika znanost o ciljevima kazne i o to svrhovitijem
ureenju kaznenog zakonodavstva i
metoda kanjavanja
kriminalistika psihologija znanost
koja se bavi ispitivanjem sposobnosti za odgovornost optuenog
kriminalistika statistika brojani
(ili: statistiki) podaci o zloinima u
pojedinim vremenskim odsjecima
kriminalistika (lat. crimen zloin) znanost o otkrivanju zloina, grana sudskog prava koja se bavi metodama i
traenjem dokaza o poinjenim kaznenim djelima
kriminalitet (lat. criminalitas) kaznenost; vladanje pojedinca, cijelog naroda ili pojedinih klasa drutvenih s
obzirom na vrstu i opseg vrenja kaznenih djela
kriminator (lat. criminator) tuitelj, op-

na unutarnje, psiholoke uzroke koji

su ga izazvali
krimodinija (gr. krymos mraz, studen,
odyne bol) med. hladan reumatizam
zglobova
krin (gr. krinon) bot. ljiljan, lijer
krinoidee (lat. crinis kosa, vlasi, gr.
eidos oblik) mn. geol. okamine morskih ljiljana i drugih izumrlih ivotinjskih vrsta, veinom biljnog oblika
krinolina (lat. crinis kosa, dlaka, fr.
crinoline) tkanina u koju je utkana
konjska dlaka da bi bila krua; iroka donja suknja od ovakve tkanine
kriofor (gr. kryos mraz, foreo nosim,
donosim) fiz. sprava pomou koje se
voda, putem brzog isparavanja, pretvara u led
kriohidrat (gr. kryos mraz, hydor voda) kem. otopina (npr. kuhinjske soli u vodi) koja se smrzava na stalnoj
temperaturi, kao da je jedinstveno
tijelo (eutektika mjeavina)
krioskopija (gr. kryos mraz, skopein
promatrati) odreivanje toke smrzavanja kod tekuine
krioterapija (gr. kryos mraz, therapeia lijeenje) med. lijeenje rashlaivanjem, osobito raka, pri emu se
u bolesnim dijelovima organizma pomou hladnoe uzrokuju znatne promjene u ivotu i funkciji stanica
kripta (gr. krypte, lat. crypta) grobnica ispod kora u starim kranskim
crkvama, kasnije proirena u samostalne kapele ispod crkve
kriptestezija (gr. kryptos skriven, aisthesis osjeaj, zamjeivanje) skrivena sposobnost, npr. kod telepata, vidovnjaka i dr.
kriptian (gr. kryptos) skriven, ezoterian

tuitelj; klevetnik
kriminologija (lat. crimen zloin, gr.
logia) znanost o zloinu, tj. znanstveno ispitivanje zloina s obzirom
na okonosti pod kojima je izvren i

kripto- (gr. krvpto skrivam, krijem,

kryptos) predmetak u sloenicama sa
znaenjem: skriven, tajni
kriptogame (gr. krvptos, gamos svadba) mn. bot. jednostavne biljke bez

kriptogamian
cvijeta koje umjesto viestaninog
sjemena sa zametkom (klicom) imaju
jednostaninu trusku, bez klice, kojom se mnoe, bescvjetnice, biljke s
nevidljivim ili skrivenim spolnim organima (XXIV. i posljednja klasa u
Linneovu sustavu)
kriptogamian (gr. kryptos, gamos
brak) koji ivi u skrivenom (ili: tajnom braku; iji je nain razmnoavanja zagonetan (ili: nejasan)
kriptogamija (gr. kryptos, gamos svadba, i- ia nastavak za stanje) skriven brak, tajni brak
kriptogamologija (gr. kryptos, gamos
svadba, logia) bot. znanost o bescvjetnicama, tj. o biljkama kod kojih se
ne raspoznaju spolni dijelovi; usp.
kriptogame
kriptogenetian (gr. krypto, genos
podrijetlo) kojem se ne zna podrijetlo, koji je nepoznata podrijetla
kriptograf (gr. kryptos, grafo piem)
onaj koji pie tajnim pismom; pisai
stroj pomou kojeg se mogu pisati
ifre; prid. kriptografski
kriptografija (gr. kryptos, grafo piem) pisanje tajnim znakovima, ifriranje
kriptografika (gr. kryptyos, grafo)
vjetina pisanja tajnim znakovima
kriptogram (gr. krj'ptos, gramma) pismo napisano (ili: spis napisan) tajnim pismom; ifra
kriptokarpian (gr. krypto, karpos
plod) bot. koji rada skrivenim plodovima
kriptoklerikalac (gr. krypto, kleros)
potajni (ili: skriveni) privrenik sveenstva i njegove ideologije
kripton (gr. krypto) kem. element,
atomska teina 83,7, redni br. 36,
plemeniti plin bez boje, mirisa i okusa, sastoji se od veeg broja izotopa;
nalazi se u zraku u malim koliinama (0,028%)

761

kristal
kriptonim (gr. krypto, onyma ime) sa
skrivenim imenom, anoniman
kriptoportik (gr. krypto, lat. porticus
trijem, hodnik) arhit. skriven ili podzemni hodnik
kriptorhija (gr. krypto, orchis mudo)
med. skrivena muda, tj. kad se muda, umjesto u svojoj monji, nalaze
u trbunoj upljini ili preponskom
kanalu
kriptorhit (gr. krypto, orchis mudo)
med. onaj kod kojega se muda nalaze
u trbunoj upljini ili preponskom
kanalu
kriptorhizam (gr. krypto, orchis mudo) med. kriptorhija
kriptoskop (gr. krypto, skopeo gledam) instrument za snimanje rentgenskim zrakama u svijetlom prostoru
kris (malaj.) bode naotren s obje strane te s otricom iljasta oblika
kriskindl (njem. Krist, Kindlein djetece) dijete Isus Krist; boini dar (prema katolikim priama za djecu, novoroeni Krist donosi u boinoj noi darove)
krispacija (lat. crispatio) kovranje, nabiranje, smeuravanje; med. skupljanje, grenje (ivaca, miia)
krispatura (lat. crispatura) kovravost,
smeuranost, zgrenost, naboranost
krispirati (lat. crispare) kovrati, nabirati, griti, smeuravati; med. krispirati ilu odsjeenu ilu malo zavrnuti da bi se zaustavilo krvarenje
Krist (gr. chrio pomazujem, Christos,
lat. Christus) "Pomazanik", prvobitno
samo nadimak Isusov (zato to je on
sam o sebi govorio da je oekivani
Mesija); kasnije kao osobno ime spojeno s imenom Isus
kristal (gr. krystallos) 2. ledu slino
oblikovanje minerala; min. tijelo
omeeno ravnim geometrijskim povrinama (ravninama) i u svim dijelovima podjednakih kemijskih svoj-

kristalstava; prozirno kristalno staklo, teko i veoma skupocjeno staklo

kristal- (gr. krystallos) 1. prva, poetna
rije u sloenicama sa znaenjem:
led, sve to je slino ledu, kristal
kristalan (gr. krystallos) koji ima svojstvo kristala; pren. savreno bistar,
proziran, ist (kao kristal); supr.
amorfan
kristaliti (gr. krystallos, lithos kamen)
mn. min. mikroskopski sitne tvorevine, jo neizraeni i neodreeni poeci kristalizacije pojedinih minerala (za razliku od mikrolita koji ve
imaju odreene oblike)
kristalizacija (gr. krystallos) min. oblikovanje kristala, nastajanje pravilnih oblika
kristalizirati (fr. cristaliser) pretvarati
(ili: prelaziti) u geometrijske oblike,
npr. kocku, tetraedar, oktaedar, estostraninu prizmu, tj. u kristale;
pren. utvrditi, tono odrediti
kristalna lea anat. zbirna lea oka,
sastavljena od mnogobrojnih prozirnih slojeva, nalazi se odmah iza zjenice
Kristalna palaa velika londonska palaa, graena od 1851. do 1854., napravljena od eljeza i stakla, s kazalinim i koncertnim dvoranama i
stalnim umjetnikim i kulturno-povijesnim izlobama
kristalni sustav naziv za sve skupine
kristalnih oblika koji se mogu svesti
na jedan, zajedniki sustav osi simetrije (v. kubini, tetragonski, heksagonski, rompski, monoklinski, triklinski sustav)
kristalofizika (gr. krystallos, fysike)
dio mineralogije koji se bavi fizikim
svojstvima kristala
kristalogenija (gr. krystallos, gignomai postati, nastati) stvaranje (ili:
nastajanje) kristala
kristalogija v. kristalologija

762

kristoicija
kristalografija (gr. krystallos, grafia)
min. opisivanje kristala, dio mineralogije koji prouava geometrijske oblike minerala
kristaloidan (gr. krystallos, eidos oblik) kristalast, slian kristalu, kao
kristal
kristaloidi (gr. krystallos, eidos oblik)
mn. min. tijela koja neposredno ili u
spoju s drugim tijelima dobivaju oblik kristala i koja su sposobna za difuziju; agregati sastavljeni od sitnih
kristala skupljenih oko zajednikog
sredita tako da im se ne moe tono
odrediti kristalni oblik; usp. koloid
kristalokemija (gr. krystallos, chemeia) dio kristalografije koji prouava
odnose izmeu grae kristala i njihovih kemijskih svojstava, kao i uzajamnu vezu izmeu kemijskih s jedne, i fizikih i geometrijskih svojstava s druge strane
kristalologija (gr. krystallos, logia)
znanost o kristalima; kristalogija
kristalomantija (gr. krystallos, manteia proricanje, gatanje) proricanje iz
kristala ili zrcala
kristalometrija (gr. krystallos, metron
mjera, mjerilo, metria mjerenje) vjetina mjerenja kristala
kristalonomija (gr. krystallos, nomos
zakon) znanost o zakonima nastajanja kristala
kristalotehnika (gr. krystallos, technike) vjetina postakljivanja
kristalotomija (gr. krystallos, tome cijepanje) razdvajanje kristala
kristijanizacija (lat. christianisatio)
pokrtavanje, obraanje na kranstvo
kristijanizam (gr. Christos) Kristova
vjera, kranstvo
kristijanizirati (lat. christianisare) preobratiti na kranstvo, pokrstiti, pokrtavati
kristoicija (gr. Christos, ethos obiaj)
Kristovo moralno nauavanje

kristokracija
kristokracija (gr. Christos, krateo vladam) vladavina, vlast Kristove Crkve
kristologija (gr. Christos, logia nauavanje) teol. nauavanje o Kristu
(dio kranske dogmatike)
kristozofija (gr. Christos, sofia mudrost) kranska mudrost, kranska
filozofija
kripindl (njem. Kriicke taka) krljavac, slabi
krite (gr. krithe) med. jemenac (u oku)
kriterij (gr. kriterion) mjerilo, znak
raspoznavanja; npr. kriterij za formalnu istinu su logiki zakoni
kriticizam (engl. criticism) fil. smjer
filozofske kritike, ono gnoseoloko
stajalite koje smatra osnovnom zadaom filozofije sustavno ispitivanje
podrijetla, mogunosti, vanosti i
granica nae spoznaje (Kant); u pitanju podrijetla spoznaje kriticizam se
nalazi izmeu racionahzma i empirizma, a u pitanju njegove mogunosti, vanosti i granica, izmeu
skepticizma i dogmatizma
kritian (gr. kritikos) koji se odnosi
na kritiku ili ima karakter kritike;
koji ocjenjuje, koji kudi; med. opasan, odluujui, sudbonosan; kritine godine godine klimakterija; kritiki
kritiar (gr. kritikos) ocjenjiva, sudac
(u pitanjima knjievne, umjetnike,
znanstvene, moralne itd. vrijednosti);
pren. zanovijetalo
kritiki (gr. kritikos) v. kritian
kritika (gr. kritike, krino sudim, ocjenjujem) ocjenjivanje, vjetina ocjenjivanja, tj. utvrivanja i razlikovanja
onoga to je dobro ih vrijedno od onoga to je loe ili slabo (u knjievnosti,
umjetnosti, znanosti, javnom ivotu
itd.); prikaz (ili: ocjena) nekoga umjetnikog, znanstvenog i dr. djela
kritikaster (gr. kritike) zanovijetalo,
tobonji kritiar

763

kroazada
kritikomanija (gr. kritike, mania pomama, bjesnilo) strast za kuenjem,
kritiziranjem
kritizirati (gr. krino sudim, ocjenjujem) ispitivati vrijednost, ocjenjivati, pisati kritiku; kuditi, zamjerati
kritomanija (gr. krino sudim, ocjenjujem, mania) v. kritikomanija
kriza (gr. krisis) preokret, obrat, nastupanje odlunog, presudnog trenutka; med. obrat u nekoj bolesti (nabolje ili nagore); pren. prekretnica, poremeaj, zbrka; politika kriza neredovito stanje, osobito izmeu ostavke
i sastavljanja nove vlade; privredna
kriza poremeaj u irim privrednim
krugovima u pogledu proizvodnje ili
potronje proizvoda nacionalne privrede
krizalide (gr. chrysallis gen. chrysalidos zlatna leptirova kukuljica) zool.
leptirove kukuljice, osobito: zlatnim
pjegama ukraene kukuljice raznih
dnevnih leptira
krizantema (gr. chrysos zlato, anthos
cvijet) bot. "zlatni cvijet", poznato jesensko cvijee iz porodice glavoika
krizma (gr. chrisma pomazanje) sakrament potvrde u Kat. crkvi, potvrivanje u vjeri
krizmarij (gr. chrio pomazujem, lat.
chrismarium) posuda sa svetim
uljem (u Kat. crkvi)
krklama (tur. kyrkmak klati, sjei; strii) 1. klanje ivotinja; sjeenje mesa;
2. ostriena vuna
krntija (tur. kyrynty) starudija, ropotarija, neto staro i odbaeno; pren.
star, oronuo ovjek
kroatistika znanost o hrvatskom jeziku i knjievnosti
kroatizam hrvatski izraz u nekom stranom jeziku; osobina hrvatskog jezika
kroazada (fr. croisade) krstarenje; u
maevanju: unakrsan udarac

kroaze
kroaze (fr. croise, croisee isprepleten)
1. naziv razliitih svilenih i vunenih
tkanina, osobito za podstavu; 2. plesni korak
krocidizam (gr. krokydismos) med. v.
karfologija
krofter (engl. crofter) kotski seljak koji
nema vlastite zemlje nego plaa za
nju veleposjedniku neku malu zakupninu
krojcer (njem. Kreuzer) voj. krstarica,
vrsta brzih ratnih brodova; krajcer
krok(us) (gr. krokos, lat. crocus) bot.
v. afran
krokantan (fr. croquant) hrskav, koji
pri jelu pucketa pod zubima (kolai
od badema)
kroket (engl. croquet) 1. port, drutvena igra u kojoj sudjeluju dvije strane
s drvenim loptama i ekiastim batiima
kroket (fr. croquette) 2. kuh. okruglica,
valjuak, knedl (od mesa, krumpira
i dr.)
kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt,
skica slike ih predjela izraena jednostavnim sredstvima (olovkom, estarom, mjerenjem odoka)
krokirati (fr. croquer) praviti nacrt nekog predjela odoka; crtati (ili: nacrtati) u glavnim potezima, skicirati
krokodil (gr. krokodeilos) zool. vrsta
velikih grabeljivih i veoma opasnih
gutera, ivi u veim afrikim rijekama, osobito u Nilu; krokodilske suze neiskrene, licemjerne suze (je r
krokodil, po prii, kad vreba plijen
oponaa glas djeteta koje plae)
krokomagma (gr. krokos afran, magma mast) afranova mast
krom (gr. chroma boja) kem. bijelosiv,
sjajan element, kovina, atomska teina 52,01, redni broj 24, znak Cr;
od velikog znaaja za industriju elika
kroma (gr. chroma) boja; mjeavina
boja; boja koe

764

kromatopseudoblepsija
kroma (tal. croma, gr. chroma boja)
glaz. sputanje ili povisivanje note
za pola tona (naziv vjerojatno po tome to su se prije polutonovi oznaavah drukijom tintom, ili po tome
to su ih smatrali samo kao boju i
nijansu osnovnih, glavnih tonova);
takoer: osmina note
kromametar (gr. chroma, boja, metron
mjera, mjerilo) glaz. instrument za
ugaanje glasovira
kromat (gr. chroma boja) kem. sol
kromne kiseline
kromatian (gr. chroma gen. chromatos boja) v. kromatski
kromatika (gr. chroma gen. chromatos
boja) 1. znanost o bojama, znanost o
nastanku i odnosima boja (dio optike); 2. glaz. ritmiko kretanje glasa
po polutonovima; 3. slik. vjetina mijeanja boja
kromatin (gr. chroma gen. chromatos
boja) biol. tvar u staninoj jezgri, lako
se moe bojiti nekim drugim tvarima, npr. safraninom i dr.
kromatizam (gr. chroma gen. chromatos boja) boja, obojenost, osobito dijelova tijela
kromato- (gr. chroma gen. chromatos)
predmetak u sloenicama sa znaenjem: boja
kromatofori (gr. chroma. fero nosim)
mn. 1. zool. stanice u koi kameleona
i dr. ivotinja (nekih riba itd.) koje
su uzrok promjene boja (usp. pigment); 2. bot. zrnasti dijelovi stanine protoplazme, nositelji lisnog zelenila (klorofila) i drugih obojenih
tvari (klorofilnih zrnaca ili kloroplasta i kromoplasta)
kromatologija (gr. chroma, logia) v.
kromatika
kromatopseudoblepsija (gr. chroma
gen. chromatos, pseudos pogrean,
laan, blepsis vienje) med. pogreno
vienje boja (nedostatak vidnog osjetila)

kromatopsija

765

kromatopsija (gr. chroma, opsis vienje) v. kromopsija

kromatoptometar (gr. chroma, orao
vidim, metron mjera, mjerilo) med.
aparat za mjerenje stupnja sljepila
za boje
kromatoskop (gr. chroma, skopeo
promatram, gledam) kaleidoskop koji
se upotrebljava u crtanju ara i uzoraka; ideador, tiposkop
kromatotehnika (gr. chroma, technike) primjena kemije u pripremanju
boja
kromatoza (gr. chroma) med. bolest
koe koja se sastoji u nepravilnom
stvaranju pigmenta
kromatrop (gr. chroma, tropos okret)
sprava sastavljena od dviju staklenih ploa koje se okreu u suprotnim
smjerovima, a iarane su likovima u
boji, zvjezdicama i si. (spojena s projekcijskim aparatom slui za proizvoenje igre boja na zidu ili platnu)
kromatski (gr. chroma) koji se tie
boja; glaz. kromatska ljestvica podjela oktave na 12 stupnjeva, u ljestvicu
sa 7 stupnjeva umetnuto je 5 stupnjeva izmeu osnovnog tona i sekunde, sekunde i terce, kvarte i kvinte,
kvinte i sekste, sekste i septime (crne
glasovirske tipke), usp. temperirati;
kromatska aberacija v. aberacija;
kromatska polarizacija obojene pojave to ih pokazuju u polariziranoj
svjetlosti tijela koja dvojno prelamaju svjetlost
krombi (engl. crombie) teka rebrasta
tkanina za zimske kapute; kaput od
takve tkanine
kromiomantija (gr. kromon luk, manteia proricanje) gatanje u luk
kromit (gr. chroma boja) min. oksid
eljeza i kroma; ima raznovrsnu primjenu, poglavito u industriji elika
kromleh (kelt. erom, lech) pretpovijesni
keltski kameni oltar, druidski nadgrobni spomenik

kromosfera
kromo- (gr. chroma) predmetak u sloenicama sa znaenjem: boja
kromocinkografija (gr. chroma,
njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam,
piem) tiskanje u vie boja
kromofor (gr. chroma, fero nosim) 1.
kem. "nositelj boja", skupina atoma
koja, kao sastojak organskih spojeva,
daje ovima obojena svojstva; 2. fiz.
atomska ih elektronska jedinica na
osnovi koje obojeno tijelo ima boju
kromofotografija (gr. chroma, fos
gen. fotos svjetlost, grafo crtam, slikam, grafia) 1. fotografiranje u bojama; 2. fotografska slika u boji
kromofototerapija (gr. chroma, fos
gen. fotos svjetlost, therapeia lijeenje) med. lijeenje duevnih bolesnika obojenom svetlou
kromofototipija (gr. chroma, fos gen.
fotos svjetlost, typos otisak, slika) v.
kromotipija
kromogen (gr. chroma, genos podrijetlo) kem. bezbojna tvar iz koje se,
vrenjem ili kakvom drugom razgradnjom, moe proizvesti neka obojena
* tvar
kromoksilografija (gr. chroma, xylon
drvo, grafo crtam, shkam) izrada obojenih ploa u drvorezu
kromolitografija (gr. chroma, lithos
kamen, grafo crtam, shkam) litografiranje u bojama
kromoplasti (gr. chroma, plasso uobliavam, oblikujem) mn. bot. kromatofori koji daju utu i crvenu boju
mnogim cvjetovima i plodovima; usp.
kromatofori
kromopsija (gr. chroma, orao vidim,
opsis vienje) med. vienje boja, pojava da bolesnik vidi na predmetima
boje koje oni nemaju
kromosfera (gr. chroma, sfaira kugla)
kozmogr. ruiasti sloj usijanih plinova koji obavija Sunevu fotosferu,
a sastoji se od vodika, helija, kalcija
i dr.

kromoskop

766

kromoskop (gr. chroma, skopeo promatram, gledam) aparat za reprodukciju prirodne boje tijela mjeavinom triju osnovnih boja
kromosomi (gr. chroma, soma tijelo)
mn. bot. protoplazmatina tijela odreenog oblika za koja je vezan klorofil
kromoterapija (gr. chroma, therapeia
lijeenje) med. lijeenje raznobojnim
zrakama
kromotipija (gr. chroma, typos otisak,
slika) fotomehaniki postupak pri izradi reljefnih ploa u cinku i pri tiskanju u raznim bojama
kromotipografija (gr. chroma, typos
otisak, slika, grafo crtam, slikam) v.
kromotipija
kromotrop (gr. chroma, tropos) v. kromatrop
kromurgija (gr. chroma, ergon djelo)
v. kromatotehnika
Kron(os) (gr. Kronos) min. gospodar
svijeta prije Zeusa, najmlai sin Uranov i Gejin, mu Rejin, pojeo svu svoju djecu poto mu je bilo proreeno
da e ga sin zbaciti s prijestolja, ostao
je samo Zeus kojega je skrila mati;
Zeus ga je kasnije svrgnuo i bacio u
Tartar; kod Rimljana: Saturn
kronian (gr. chronikos vremenski)
povremen, dugotrajan; kronine bolesti dugotrajne bolesti i bolesti koje
se javljaju povremeno, povremene
bolesti
kroniar (gr. chronika) ljetopisac
kronika (gr. chronikos vremenski, ta
chronika) 1. ljetopis, povijest (svijeta,
neke zemlje, naroda i njegovih voa,
neke obitelji ili nekog mjesta) pisana
tono po godinama; 2. dio u novinama u kojem se pie o dnevnim dogaajima i biljee dnevne vijesti i si.
kronikalan (gr. chronika) u obliku
kronike; uzet iz kronike, npr. podatak

kronogram
kronistorija (tal. cronistoria) povijest
u obliku kronike
krono- (gr. chronos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vrijeme
kronodeik (gr. chronos, deiknymi pokazujem) astr. sprava za priblino
odreivanje vremena
kronodistih (gr. chronos, distichon
dvostih) v. pod kronogram
kronofon (gr. chronos, fone zvuk, glas)
elektrini depni sat-budilica
kronofor (gr. chronos, fero nosim) satbudilica s njihalom
kronofotografija (gr. chronos, fos gen.
fotos svjetlost, grafo biljeim, slikam,
crtam) fotografsko prikazivanje nekog kretanja nizom trenutanih slika
snimljenih u kratkim, ah jednakim
vremenskim razmacima; ovo se vri
kronofotografskim aparatima (stroboskopom, kinetoskopom, kinematografom i mutoskopom)
kronograf (gr. chronos, grafo piem)
1. ljetopisac, pisac kronike; 2. kronoskop s napravom za automatsko biljeenje
kronografija (gr. chronos, grafo piem) pisanje ljetopisa; elektrina kronografija tono biljeenje poetka i
svretka neke pojave, tijeka radnje i
dr. pomou elektriciteta
kronogram (gr. chronos vrijeme,
gramma pismo, pisano) latinski zapis
ili stih u kojem se prema nekim slovima (pod uvjetom da su napisana
majuskulom) moe odrediti godina
nekog dogaaja (npr. C.D.M.V.L.I.);
ako je samo u jednom stihu, zove se
kronostih ili eteostih, ako je u dva
stiha, zove se kronodistih; tako, npr.,
godinu Hubertusburkog mira (15.11.
1763.) kojim je zavren Sedmogodinji rat, sadri ovaj kronodistih(on): Aspera beLLa SILent: reDIIt
bona gratia paCLs; O si parta foret
seMper In orbe qVies! (Surovi ratovi
ute: vraa se blagodat mira; o neka

kronoizoterme

767

bi Vsvijetu vladao vjeni mir!) = L +

L+I+L+D+I+I+I+C+I+
I + M + I + V + I(= 50 + 50 + l +
50 + 500 + 1 + 1 + 1 + 100 + 1 + 1
+ 1000 + 1 + 5 + 1) = 1763.
kronoizoterme (gr. chronos, isos jednak, thermos topao) crte koje u dijagramu istodobno prikazuju podjelu
temperature prema danima u godini
i dobu dana
kronolog (gr. chronos, logos poznavanje) poznavatelj znanosti o vremenu
(kronologije)
kronologija (gr. chronos, logos poznavanje) znanost o vremenu, znanost o
odreivanju vremena kad se zbio neki dogaaj
kronoloki (gr. chronos, logikos) koji
se tie znanosti o vremenu ili joj pripada; ureen po vremenskom slijedu; koji ide vremenskim slijedom;
kronoloka povijest prianje dogaaja
slijedom kojim su se zbili; kronoloke
tablice vremenske tablice
kronometar (gr. chronos, metron mjerilo, mjera) sprava, sat za tono mjerenje vremena
kronometrija (gr. chronos, metria mjerenje) mjerenje vremena; znanost o
mjerenju vremena
kronos (gr. chronos) vrijeme
kronoskop (gr. chronos, skopeo promatram) sprava za tono mjerenje
veoma malih dijelova vremena
kronostih (gr. chronos, stichos red,
vrsta, stih) v. pod kronogram
kronprinc (njem. Kronprinz) prijestolonasljednik, najstariji carev sin (u bivem Njemakm Carstvu)
kroogenezija (gr. chroos boja, genesis
nastanak) nastajanje boja
kroologija (gr. chros gen. chrotos i
chroos boja, logia znanost) znanost o
bojama
krop (engl. crop) berba, osobito: berba
duhana u Sjev. Americi; velika bava
u koje se pakira duhan u listu

krucijacija
kros (engl. cross) port. v. kros-kontri
kros-kontri (engl. cross-country) port,
lakoatletska disciplina: tranje po
raznolikom terenu (uzbrdo, nizbrdo,
kroz ume, polja i dr.) na stazi od 3
do 15 km; odrava se obino u proljee (proljetni) i u jesen (jesenski
kros)
krosa (fr. crosse, tal. croccia) pastirski
tap, biskupski tap; voj. kundak na
puci; stranji dio lafete
kro (fr. croche) glaz. osmina note
kroe (fr. crochet) port, u boksu: udarac prednjim dijelom stisnute ake
krotule (lat. crustulum kola, slatki)
kuh. vrsta hrskavog kolaa; fanjki,
lepirice
krotafij (gr. krotafos sljepoonica)
med. kucanje u glavi, osobito u sljepoonicama
krotafit (gr. krotafites) anat. sljepooni
mii
krotalist (gr. krotalon) plesa uz kastanjete; usp. krotalon
krotalon (gr. krotalon) atnika klepetaljka, egrtaljka, kastanjeta
krotonin (gr. kroton) kem. solna organska baza koja se nalazi u sjemenu biljke croton tiglium
krsmet (tur. k'cmet) sudbina, udes
kranin (gr. christianos) pristaa kranstva
kranski socijalisti lanovi politikih
stranaka u Njemakoj i, osobito, u
Austriji (Christlich-soziale Partei),
tee za rjeenjem socijalnog (radnikog) pitanja u duhu kranstva
kranstvo (gr. Christos) religija koju
je osnovao Isus iz Nazareta, nazvan
Krist (tj. Pomazanik, obeani Mesija)
krucifer (lat. crucifer) krionosac
krucifiks (lat. crucifixus) Kristovo raspee prikazano na slici ili kao kip
(na Zapadu se poeo umjetniki prikazivati tek od XIII. st.)
krucijacija (lat. crux kri, cruciatio) razapinjanje na kri

krudelitet
krudelitet (lat. crudelitas) surovost
kruditet (lat. cruditas) med. neprobavljivost; prenatrpanost eluca
kruentacija (lat. cruentatio) krvarenje,
okrvavljenost, umrljanost krvlju
kruks (lat. crux) krst; pren. muka, patnja
kruna (gr. korone, lat. corona, njem.
Krone) 1. novana jedinica u nekim
europskim dravama; 2. znak vladarskog dostojanstva koji se, u sveanim
prigodama, nosi na glavi; v. korona
kruor (lat. cruor) usirena, prolivena
krv, krv izvan tijela; crvena boja krvi
krup (engl. croup, njem. Kropf) 1. med.
upala grkljana i dunika, veoma teka bolest (osobito kod djece od dvije
do pet godina) kod koje bolesnik izgleda kao da je zadavljen; difterija,
grlobolja, guobolja
krup (fr. cronpe) 2. sapi kod konja
krupada (fr. croupade) jah. kolski skok
kod kojega konj prednje noge izbaci
uvis, a stranjima se odbaci i izvede
skok preko prepone
krupje (fr. croupier) pomonik, zastupnik onoga to dri bank, mijea karte, prima izgubljeni novac i naplauje dobitke; namjetenik koji upravlja igrom u kockarnici; saveznik
u igri; trg. tajni saveznik
kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni,
bedreni
kruka (tal. crusca) trice, mekinje; Accademia della crusca it. Akademija
dela kruka (tal.) znanstveno drutvo
za ienje talijanskog jezika (kao
brana od trica), utemeljeno 1582.
krusta (lat. crusta) kora, ljuska
krustaceologija (lat. crustacea, gr.
logia) zool. znanost o rakovima, ljuskarima
. krustacija (lat. crusta kora) dobivanje
kore, okoravanje, skoravanje; okrastavanje, dobivanje krasta; med. krastanje

768

ksenije
krustar (lat. crustarius) izraiva reljefa
krustiki instrumenti (gr. kruo udaram, lat. instrumentum) glaz. instrumenti u koje se udara, npr. bubanj
krustoderme (lat. crusta kora, gr.
erma koa) mn. zool. ribe s tvrdom
koom
krustozan (lat. crustosus) korat, koji
ima koru; med. krastav
kruok (rus.) drutvo, manji zatvoreni
krug ljudi, intimni krug
ksako (jap.) vrhovni sveenik religije
fo u Japanu i Kini
ksantin (gr. ksanthos ut) kem. organska baza koja se nalazi u mokrai,
krvi i jetrima sisavaca, bezbojna
masa koja se u vodi teko otapa
(C 5 H 4 0 2 N 4 ); uta boja koja se dobiva
od broa
Ksantipa (gr. Ksanthippe) "uta kobila"; ime zle i goropadne Sokratove
ene; pren. zla ena, svaalica
ksantofil (gr. ksanthos ut, fyllon list)
bot. uta boja kromoplasta; utilo
lia, uti pigment koji sadri lie
kad pouti
ksantogen (gr. ksanthos ut, gen- korijen od gignesthai roditi se, nastati,
postati) kem. tvar koju sadri lie i
cvjetovi te koja, spojena s alkalijama,
pouti
ksantopsija (gr. ksanthos ut, opsis
vid, vienje) med. utovidnost (kod
utice i trovanja pikrinskom kiselinom i santoninom)
ksenelazija (gr. xenos tuinac, elasis
tjeranje, istjerivanje, elauno tjeram)
progonjenje stranaca, tuinaca
ksenije (gr. xenia) mn. pokloni za goste; kod rimskog pjesnika Marka
Valerija Marcijala: naslov XIII. knjige njegovih epigrama; naslov knjige
Goetheovih i Schillerovih epigrama
(1797.) protiv izopaenosti u ondanoj njemakoj knjievnosti; kratki

ksenofilija
/" tihovi duhovitog ih satirinog sadraja
ksenofilija (gr. xenos tu, filos prijatelj, koji voli) ljubav prema strancima i onome to je strano, tuinsko
ksenofob (gr. xenos tuinac, fobos
strah) neprijatelj stranaca; onaj koji
se plai stranaca i zazire od njih
ksenofobija (gr. xenos tuinac, fobeo
bojim se) mrnja prema tuincima,
strah od stranaca
ksenografija (gr. xenos tud, grafein
pisati) poznavanje stranog pisma;
strano pismo
ksenokracija (gr. xenos tu, kratia)
vladavina stranaca, tuinaca
ksenologija (gr. xenos tu, logia) znanost o tajnom, skrivenom, = okultizam
ksenoman (gr. xenos tuinac, stranac,
mania pomama, bjesnilo) onaj koji
pretjerano voli strance i sve strano
ksenomanija (gr. xenos tuinac, mania) pretjerana ljubav prema strancima i onome to je strano, tuinsko,
ludovanje za tuintinom
ksenomizija (gr. xenos tuinac, stranac, miseo mrzim) mrnja prema tuincima, strancima
ksenon (gr. xenos) kem. element,
atomska teina 131,3, redni broj 54,
znak X, 1898. otkriveni "plemeniti
plin", u malim koliinama (0,005%)
nalazi se u zraku; u spektru pokazuje
plave linije
ksenotafij (gr. xenos tud, tafos grob)
tuinsko groblje, groblje za strance
ksenoza (gr. xenosis) otuivanje, odrodi vanje
kserafij (gr. xeros suh) farm. suhi lijek
protiv osipa
kserazam (gr. xerasmos suhoa) med.
suenje kose, elavljenje, elavost;
kserazija
kserazija (gr. xerasia suhoa) med. v.
kserazam

769

ksiht
kserion (gr. xeros suh) farm. suhi lijek,
osobito lijek u obliku praka za posipanje
ksero- (gr. xeros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: suh
kseroderma (gr. xeros, erma koa)
med. suenje koe, suhokonost
kserofagija (gr. xeros, fagein jesti)
hranjenje suhom hranom; hranjenje
suhim plodovima i kruhom za vrijeme posta (kod prvih krana)
kseroform (gr. xeros, lat. forma oblik)
farm. ut i bezmirisan praak; slui
izvana kao antiseptik za rane, a iznutra protiv prehlade crijeva
kseroftalmija (gr. xeros, ofthalmos
oko) med. suha upala oiju sa zakrvavljivanjem bjeloonice, upala oiju
praena crvenilom i bolom
kseroma (gr. xeros) med. suhoa, posebice oiju
kserometar (gr. xeros, metron mjera,
mjerilo) sprava kojom se mjeri gubitak tjelesne teine zbog sasuivanja
kserostomija (gr. xeros, stoma usta)
med. suenje usta, suhoa usta
kserotian (gr. xeros) koji sui, koji
zasuuje
kserotribija (gr. xeros, tribe trljanje)
med. suho masiranje bolesnog dijela
tijela
kserotripsija (gr. xeros, tripsis trljanje) med. v. kserotribija
kseroza (gr. xeros) med. suenje, sasuivanje, suhoa
ksifijas (gr. xifos ma) zool. vrsta grabeljive morske ribe kotunjae (sabijan), osobito poznata po svojim usoljenim perajama koje se pripremaju
na Siciliji
ksifodan v. ksifoidan
ksifodonti (gr. xifos ma, odus, odontos zub) mn. geol. maozupci, vrsta
okamenjenih pretpotopnih sisavaca
ksifoidan (gr. xyfos ma, eidos oblik)
u obliku maa, kao ma, maast
ksiht (njem. Gesicht) lice, izgled

ksilem
ksilem (gr. xylon drvo) dio biljke kroz
koji voda i otopine soli prelaze iz tla
(preko korijena) u listove, stabljike i
ostale dijelove biljke
ksilit (gr. xylon drvo, lithos kamen)
kem. posebna vrsta alkohola koji se
dobiva od drveta; mineral po vanjtini slian drvetu
ksilo- (gr. xylon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drvo, drveni
ksilofag (gr. xylon, fagein jesti, derati) zool. drvoder, crv koji ivi u
drvetu
ksilofon (gr. xylon, fone zvuk) glaz.
drvena citra, instrument koji se sastoji od tankih daica razliitog tona i na koji se svira udarajui batiima
ksiloglif (gr. xylon, glyfo dubem, reem) drvorezac, drvorezbar
ksiloglifika (gr. xylon, glyfo dubem,
reem) vjetina urezivanja figura ili
slova u drvetu, drvorezbarstvo; ksilogliptika
ksilogliptika (gr. xylon, glyfo dubem,
reem) v. ksiloglifika
ksilograf (gr. xylon, grafein pisati) drvorezac, drvorezbar, strunjak u
pravljenju likova i slika u drvetu
ksilografija (gr. xylon, grafein pisati)
rezbarstvo, rezbarija, vjetina pravljenja figura i slika u drvetu; tiskanje
drvenim slovima i ploicama; vjetina pretiskivanja na drvo
ksilografski (gr. xylon, grafein) rezbarski; tiskan drvenim slovima, izraen putem pretiskivanja na drvo
ksiloidan (gr. xylon, eidos, oblik) slian drvetu, nalik na drvo
ksilolatrija (gr. xylon, Iatreia oboavanje) oboavanje drveta, tj. slika ili
kipova od drveta, drvenih idola
ksilolit (gr. xylon, lithos kamen) kameno drvo, umjetna kamena masa od
strugotine drveta i magnezija kita
(upotrebljava se za izradbu podova,
stubita itd.)

770

kuboidan
ksilologija (gr. xylon, logia) znanost o
raznim vrstama drveta, opisivanje
raznih vrsta drveta
ksilometar (gr. xylon, metron mjera,
mjerilo) u tiskarstvu: naprava za
mjerenje obujma stabala nepravilnog
oblika (drvo koje treba izmjeriti uroni
se u vodu, i obujam vode koja je pri
tome istisnuta jednaka je obujmu
uronjenog drveta)
ksister (gr. xyo struem) med. sprava
za skidanje zubnog kamenca
katrija (ind.) druga po redu indijska
kasta koju ine ratnici i narodni
pravci; pripadnik ove kaste
kir (njem. Geschirr) sue, posue
Ku-Klux-Klan it. Kju- klaks-klan
(engl.) tajna teroristika organizacija
u junim dravama SAD-a, osnovana
1867., borila se teroristikim sredstvima protiv svega to je bilo suprotno stranci pristaa robovanja (ukinuta zakonom 1871., ponovno oivjela 1915.)
kubacija (lat. cubatio) v. kubatura
kubatura (lat. cubatura) broj kubinih
jedinica u volumenu nekog tijela ili
prostorije; izraunavanje volumena;
konstruiranje jednako velikih tijela
kubirati (lat. cubus kocka) mat. podignuti (ili: dizati) jedan broj na kubus,
tj. na trei stupanj; izraunati volumen nekog tijela
kubisti (lat. cubus kocka) pristae kubizma, slikari koji u svojim kompozicijama figure (brda, drvee, ak i
ovjeka i ivotinje) prikazuju u obliku
kocke ili valjka
kubitalni (lat. cubitalis) anat. lakatni
kubitus (lat. cubitus) anat. lakat
kubizam (lat. cubus kocka) slik. shvaanje i smjer kojega se dre kubisti
kubni (gr. kubikos) prid. kockast, u
obliku kocke; kubni korijen mat. trei
korijen nekog broja; usp. kubus
kuboidan (lat. cubus, gr. eidos oblik)
kockast, slian kocki, u obliku kocke

kubre
kubre (p. cubras) mn. potomci mulata
i crnaca u Junoj Americi
kubus (lat. cubus, gr. kubos kocka)
mat. kocka (pravilno esteroplono
tijelo omeeno sa est kvadrata); trei stupanj nekog broja, trea potencija
kuchenkroatisch it. kihnkroati
(njem.) kuhinjsko-hrvatski, tj. mjeavina njemakog i hrvatskog jezika
kojom se nekada govorilo s kuhinjskom poslugom
kudu zool. junoafrika antilopa
kudin (tal. cugino) roak
kueizam med. psihoterapijska metoda
lijeenja koja se zasniva na utjecaju
volje na ozdravljavanje putem autosugestije (naziv po fr. ljekarniku E.
Coueu)
kuenovtina sustav vladavine koji je
u Hrvatskoj od 1883. do 1903. zaveo
ban Karlo Khuen Hedervary; pren.
poniznost pred vlau, puzavost
kufer (njem. Koffer) koveg, sanduk;
kofer
kufsko pismo najstarije arapsko pismo,
danas u uporabi samo kao ukrasno
pismo (na novcu, u natpisima i si.)
kugla (njem. Kugel) geom. tijelo ije su
sve toke njegove povrine (periferije) jednako udaljene od sredita; lopta za igru (drvena, gumena, staklena
itd.)
kuglof (njem. Gugelhupf) kuh. peeni
kola od brana, jaja, mlijeka, eera,
suhog groa i si.
kuguar zool. v. puma
kuhldoj (njem. Kucheldeutsch) njemaki jezik bekih slukinja, tj. lo
njemaki jezik uope
kujavjak (polj. Kujawsze ime jedne poljske pokrajine) poljski narodni ples;
usp. krakovjak
kujundija (tur. kujumdu) zlatar; obrtnik koji izrauje umjetnike filigranske predmete

771

kulminacija
kukularis (lat. cuculla kapa, kukuljaa,
cucullaris) anat. vratni mii
kukurbita (lat. cucurbita) bot. bundeva;
med. aica, sprava za isisavanje krvi
kukurbitacija (lat. cucurbitatio) med.
stavljanje aica, isisavanje krvi
kulak (rus. kulak) seoski bogata
kulan (tatar.) divlji magarac, osobito u
Tatarstanu, Iranu i Indiji
kulant (fr. coulant) pokretan ukras
(dragulj i si.) na enskim ogrlicama;
pokretni prsten (na kiobranu)
kulantan (fr. coulant) lak, tean (stil);
ugodan, prirodan; usluan, ljubazan,
prilagodljiv
kula (tur. kul pepeo; pepeljast) konj
mije, pepeljaste ih ukaste boje
kulaa (fr. coulage) trg. gubitak u tekuoj robi zbog curenja (ih: istjecanja); iscurena tekuina
kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber
zmija) voj. poljska zmija, vrsta lakog
dugakog topa
kuli (fr. coulis) 1. rijetka i jaka juha
(od peradi, teletine, rakova i dr.)
kuli (u hindu-jeziku: kuli, engl. cooley)
2. mn. nadniari, nosai u Indiji i
Kini, lanovi jedne od najniih i najsiromanijih kasta, veoma ilavi i izdrljivi
kulinaran (lat. culinarius) kuhinjski,
koji spada u pripremanje jela
kulisa (fr. coulisse) pokretni zid na pozornici (izumljen u XVI. st. u Italiji);
dio pozornice koji publika ne vidi, tj.
onaj koji je iza kulisa; otuda; raditi
neto iza kulisa raditi tajno, skriveno; pren. tajna
kulminacija (lat. culminatio) astr. prolazak zvijezde kroz meridijan (podnevnik) nekog mjesta; gornja kulminacija prolazak nekog nebeskog tijela kroz podnevnik nekog mjesta iznad horizonta (vidika); donja kulminacija prolazak nekog nebeskog tijela
kroz podnevnik nekog mjesta ispod

kulminacijska tok
horizonta (vidika); pren. najvia toka u razvoju neega, vrhunac
kulminacijska toka najvia toka u
razvoju neega, vrhunac, najvii stupanj, krajnji stupanj
kulminirati (lat. culmen vrh, culminare) astr. proi (ili: prolaziti) kroz
meridijan (podnevnik) nekog mjesta
i, prema tome, doi do krajnje toke;
pren. dostignuti najviu toku ih najvii stupanj, doi do vrhunca, biti na
vrhuncu
kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz (u
kazalitu, burzi, zgradi parlamenta);
koridor, foaje
kulon (fr. coulomb) fiz. jedinica za
mjerenje koliine elektriciteta; kulon
za sekundu = amper (nazvana po fr.
fiziaru Coulombu); kao kratica: Coul
ih C
kulpa (lat. culpa grijeh, pogreka) prav.
krivnja (bez zle namjere, tj. iz nemarnosti ili neopreznosti); in culpa it.
in kulpa (lat.) u krivnji, kriv, kanjiv
kulpabilitet (lat. culpabilitas) kanjivost
kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti,
okriviti; koriti, ne odobravati
kulpozan (lat. culposus) grjean, kriv
kult (lat. cultus, colere uzgajati; tovati) tovanje Boga; crkveni obredi, vjera; visoko potovanje, divljenje do
oboavanja (npr. kult slobode, Kafke
itd.)
kultivacija (lat. cultivatio) obraivanje,
uzgajanje; usavravanje, oplemenjivanje
kultivator (lat. cultivator) uzgajatelj,
zemljoradnik; svaka poljoprivredna
sprava za povrinsku obradu zemljita (nakon osnovnog oranja plugom)
kultivirati (lat. cultivare) uzgajati, obraivati, kriti zemlju; odravati dobre odnose i veze s nekim; razvijati,
vjebati, izobraavati, usavravati,
poboljavati, oplemenjivati

772

kumulativan
kultura (lat. colere uzgajati, njegovati,
cultura) 1. obraivanje, uzgajanje,
racionalno poboljavanje neke privredne grane; 2. racionalno poboljana
privredna grana; 3. pren. razvijanje,
izobrazba, usavravanje, oplemenjivanje, bogaenje duha; struna, osobito opa naobrazba, naitanost; etika kultura odgajanje pojedinca i cijelog drutva u duhu pravednosti, istinitosti, ljudskosti i uzajamnog potovanja; 4. uzgajanje nekih vrsta
bakterija u znanstvene svrhe; bakterije dobivene umjetnim putem
kulturan (lat. cultura) uzgojen, obraen; razvijen, usavren, oplemenjen;
koji ima strunu i, posebice, opu naobrazbu, naitan
kulturna tehnika znanost o svemu to
je u vezi s racionalnim obraivanjem
zemlje (geodezija, reguliranje malih
voda i njihovo iskoritavanje, poznavanje poljoprivedenih strojeva itd.)
kulturni sustavi djelomini izrazi jedne kulture, povezani meusobno
stvarnom srodnou, od kojih su najvaniji: vjera, umjetnost, znanost,
privreda, drava i pravo
kulturtreger (njem. tragen nositi) "nositelj kulture" ironian naziv za
porobljivae koji svoj rad prikrivaju
geslom irenja kulture meu narodom koji ele porobiti
kum (tur.) sitan pijesak
kuma (tur.) vrsta svile, atlas, saten;
tkanina uope
kumi (mong., rus.) mlijeni napitak,
stepsko mlijeko, kobilje kiselo mlijeko koje se dobiva od kobila s ruskih
stepa, proizvod vrenja mlijenog eera; znaajno kao prehrambeno i
ljekovito sredstvo
kumulacija (lat. cumulatio) gomilanje,
nagomilavanje; ret. nagomilavanje
slinih pojmova (supr. distribucija)
kumulativan (lat. cumulativus) sveukupan, nagomilan; nagomilavajui,

kumulirati
koji gomila; skupni, udrueni; kumulativna, ^granata voj. granata ije je
zrno napravljeno za probijanje oklopa, npr. tenkovskog, puni se posebnim eksplozivom, pri udarcu razvija
toplinu uz visoku temperaturu koja
rastapa oklop i probija ga
kumulirati (lat. cumulare) gomilati,
nagomilavati, stavljati na hrpu; zbrajati
kumulonimbus (lat. cumulus gomila,
nimbus taman olujni oblak) meteor,
veliki oblak u obliku planine, a nekad u obliku nakovnja; obino donosi
oluju, pljusak, grmljavinu i tuu
kumulus (lat. cumulus gomila, nagomilana masa) meteor, vrsta gustih oblaka, obino blistavo bijelih, u obliku
tornjeva ili glavica cvjetae; obino
se pojavljuju pri lijepom vremenu
zbog sunevog zagrijavanja vlanih
predjela
kundak (tur.) drveni ili metalni dio puke koji slui za dranje prilikom gaanja
kundalini (sanskr. kundalini) "vatrena
mo", velika magnetna mo (koja se
nalazi u tvari i u ovjeku)
kunealan (lat. cuneus klin, cunealis)
klinast, u obliku klina
kuneiforman (lat. cuneiformis) v. kunealan
kunetrica (tal. canestro) koarica
kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti
bojni red
kunktacija (lat. cunctatio) oklijevanje,
otezanje, odgaanje
kunktator (lat. cunctator) oklijevalac,
kolebljivac, ovjek koji oklijeva
kunst (njem. Kunst) vjetina; umjetnost; pren. vjetina; to je kunst to je
vjetina, to nije lako
kunstdruk-papir (njem. Kunst-druck)
papir prevuen kazeinom, glatkog i
porculanskog izgleda (slui za precizne umjetnike otiske autotipija)

773

kuple
kunstgrif (njem. Kunstgriff) spretni
rukohvat koji ne moe svatko izvesti
(osobito u raznim vrstama porta)
kunsttajn (njem. Kunststein) umjetna
kamena masa, umjetni kamen
kunsttik (njem. Kunststiick) majstorija, vjetina; pren. objeenjatvo
kunjad (tal. cognato) svak, djever, uljak, paanac
kup (engl. cup) pehar, osobito: nagradni
pehar koji se dodjeljuje za postignue
dobrih portskih rezultata
kupaa (fr. coupage) mijeanje razliitih vrsta vina; mijeanje alkohola
razliite jakosti; dodavanje vode u pie
kupe (fr. coupe) zatvorena kola sa dva
sjedala, polufijaker; prednji dio potanskih kola; odjeljak u eljeznikom vagonu; plesni korak
kupela (lat. cupella) kem. mala posuda
za ienje srebra ili zlata od olova;
eljezna posuda s pjeanom podlogom, slina kotlu, za zagrijevanje
retorti
kupelacija (lat. cupella) kem. ienje
zlata ih srebra od olova oksidacijskim
taljenjem; usp. kupela
kupelirati (lat. cupella) kem. istiti zlato ili srebro od olova oksidacijskim
taljenjem
kupeza (fr. coupeuse) stroj (ili: sprava)
za rezanje papira
Kupidon (lat. Cupido) mit. starorimski
bog ljubavi; Amor
kupirati (fr. couper, tal. colpire) sjei,
odsjei; presjei, npr. put; mijeati
razliite vrste nekog pia (vina); voznu kartu probuiti i time je ponititi;
skratiti rep (konjima, psima); voj.
presjei odstupnicu; med. u samom
poetku sprijeiti razvijanje neke bolesti; u kartama: presjei, uzeti adutom; u maevanju; obii protivnikov
ma pa izvesti udarac
kuple (fr. couplet) v. kuplet

kupler
*kupler (lat. copulare spojiti, skopati,
njem. Kuppler) svodnik; vlasnik javne kue
kupleraj (njem. Kupplerei) javna kua,
bordel
kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti,
skopati) strofa (kitica) u pjesmi; u
fr. kominoj operi: pjesmica duhovitog, socijalnog ili politikog sadraja; u vodvilju: pjesma ije se strofe
pjevaju po istoj melodiji, obino s
refrenom
kupletirati (fr. coupleter) rugati se, ismijavati u stihovima; pjevati kuplete
kuplirati (njem. kupeln od lat. copulare
vezati) spajati; kuplung spojka, kvailo (dio motora)
kuplung (njem. Kupplung) meh. spoj
dvaju vratila koji prenosi pogonsku
snagu jednog vratila na drugo, kvailo, spojnica
kupola (lat. cuppula, tal. cupola) arhit.
svod u obliku polukugle ili drugog
rotacijskog tijela, osobito na monumentalnim graevinama
kupon (fr. coupon) odsjeak, ostatak
tkanine (restl); bank. odsjeak, npr.
dionice, na osnovi kojega se prima
interes ili dividenda; priznanica
kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa)
kem. bakrena voda, vitriol; med. bubuljice, bubuljiavost
Kur'an (ar.) muslimanska vjerska knjiga koja sadri u govorima, psalmima,
zakonima, savjetima i legendama
objavljena Muhamedova boanska
otkrivenja, izvor muslimanske vjere
i zakona, sastoji se od 114 poglavlja
(sura)
kur-first (n. Kurfiirst) knez izbornik,
jedan od kneeva koji su od XIII. st.
birah njemake careve
kura (lat. cura, njem. Kur) med. mjere
za suzbijanje i otklanjanje bolesti,
lijeenje, tijek lijeenja

774

kurbatura
kurabilan (lat. curabilis) izljeiv, koji
se moe lijeiti
kurabilitet (lat. curabilitas) izljeivost,
iscjeljivost
kuracija (lat. curatio) lijeenje
kurand (lat. curandus) prav. maloljetnik, tienik, siroe
kurantan (fr. courant(e), lat. currere)
tekui, koji je u optjecaju (osobito novac koji optjee po svojoj nominalnoj
vrijednosti); koji prolazi, koji ima
prou, koji se trai (roba); kurantni
dugovi sitni dugovi (bez podloge mjenice i si.); kurantan koji je u tijeku
ega, koji je s im upoznat
kurare jak biljni otrov u koji junoameriki uroenici umau strjelice;
u medicini se upotrebljava protiv
tetanusa i pri vivisekcijama; urari
kurarin kem. otrovni alkaloid od kojih
se sastoji otrov kurare
kurasao vrsta finog likera od naranine
kore, priprema se u Nizozemskoj (naziv po otoku Cura^ao u Karipskom
moru)
kurat (lat. curare brinuti se, curatus)
kod katolika: zastupnik upnog sveenika, kapelan
kuratela (lat. curatela) prav. skrbnitvo, tutorstvo
kurativan (lat. curativus) koji lijei, koji je za lijeenje, ljekovit
kurator (lat. curator) prav. skrbnik, tutor
kuratorij (lat. curatorium) prav. skrbnitvo, tutorstvo (sluba i mjerodavnost)
kuraa (fr. courage, lat. cor) hrabrost,
sranost, odvanost; prid. kuraan
kurba (fr. courbe, lat. curvus kos, zakrivljen) arhit. kosina, luk; geom.
krivulja; vet. vrsta otekline na konjskom koljenu
kurban (ar.) prinos, rtva, rtva Bogu;
Kurban bajram v. bajram
kurbatura (fr. courbature) vet. ukoenost (konja)

kurbet
kurbet (fr. courbette) jah. podskok konja prednjim nogama, vrlo kratak
galop; pren. klanjanje, naklon
kurbetirati (fr. courbetter) jah. juriti
kratkim galopom; usp. kurbet
kurclus (njem. Kurzschluss) fiz. "kratak spoj", tj. sluajan spoj vodova
elektrine struje koji dovodi do njezinog prekida
kurdela (tal. cordella) vrpca, traka; usp.
kurdela
kurdela v. kurdela
kurentan (lat. currens) tekui, koji je
u tijeku; kurantan
kurer (fr. coureur, lat. currere trati)
trka; trkai konj; voj. laki konjanik,
izvia; enskar
kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedna
od 30 rodovskih skupina na koje su
bile podijeljene najstarije rimske obitelji (patriciji); mjesto, kua u kojoj
se sastajala kurija radi vijeanja o
zajednikim poslovima; kasnije: zgrada za senatske sjednice, vijenica;
danas: vijenica, sudnica; vijee, sud;
papin dvor u Rimu
kurijalije (lat. curialia) mn. formalnosti
kurijalnog stila; uredski (kancelarijski) obiaji i formalnosti; izrazi ljubaznosti u naskmma i si.
kurijalisti (lat. curia) mn. katolici koji
priznaju papi neogranienu crkvenu
vlast, ultramontanci; supr. episkopalisti
kurijalni (lat. curialis) napisan kurijalnim stilom; kurijalni stil kancelarijski stil, formalistiki stil
kuriozan (lat. curiosus) radoznao, ljubopitljiv; rijedak, neobian, udan,
udnovat, zanimljiv
kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost,
ljubopitljivost; rijetkost, neobinost,
osebujnost, udnovatost; rijetka
stvar, zanimljivost, znamenitost
kuriozum (lat. curiosum) neobinost,
rijetkost, znamenitost, zanimljivost

775

kurtina
kurir (fr. courrier) glasnik, vjesnik;
slubenik ih povjerljiva osoba koju
vlada ili izaslanstvo alju s vanim
vijestima, spisima i si. (zbog urnosti
i vee sigurnosti); prid. kurirski
kurirati (lat. curare) med. njegovati bolesnika, lijeiti
kurmaher (njem. machen raditi, initi)
udvara
kurmuzirati (v.) obrubi ti, uokviriti;
osobito; krupniji dragulj okruiti vijencem sitnijih kamenia; karmozirati
kurotrofij (gr. kuro-trofos koji odgaja
djecu) zavod za nahoad
kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tijek,
putanja, smjer (npr. broda); optjecaj
jedne vrste novca; burzovna cijena
pojedinih vrsta novca, mjenica, dravnih obveznica, dionica i si.; teaj,
niz predavanja, satova nekog predmeta (npr. kurs panjolskog jezika,
stenografije itd.)
kurs-makler trg. burzovni posrednik
koga, za pojedine burze, postavlja i
otputa vlada (sudjeluje u slubenom
utvrivanju burzovnih teajeva za
robu i vrijednosne papire)
kursalon (lat. cura lijeenje, fr. salon
dvorana za prijam) dvorana u kojoj
se skupljaju topliki posjetitelji, dvorana za zabavu i provod u toplicama
kursirati (fr. cours) biti u tijeku, biti u
optjecaju, optjecati, biti u prometu
kurtaksa (lat. cura lijeenje, lat. taxa
propisana cijena) propisana cijena
koju plaaju kupai (bolesnici) i posjetitelji toplica
kurtana engleski kraljevski ma bez
iljka koji se za vrijeme sveanosti
krunidbe nosi ispred kralja
kurtaa (fr. courtage) posredovanje u
trgovini; nagrada koju dobiva posrednik za svoj trud; usp. kurtje
kurtina (fr. courtine, tal. cortina) zavjesa, osobito u kazalitu pri promjenama na otvorenoj pozornici; posteljna

kurtizan
zavjesa; voj. bedem koji spaja dva
uporita ili kule, srednji bedem; kortina
kurtizan (fr. courtisan) dvorjanin; laskavac, udvara; ljubavnik
kurtizana (fr. courtisane) elegantna ljubavnica, milosnica, prilenica
kurtje (fr. courtier) trg. posrednik u trgovakim poslovima, broker, meetar
kurtoazija (fr. courtoisie) otmjeno ponaanje, fino, viteko ophoenje, osobito prema enama, dvorska uglaenost, ljubaznost, uljudnost
kuruci (mad. od lat. crux kri) mn. maarski seljaci koji su 1514. trebah
kao "kriari" krenuti u rat protiv Turaka, ah su se pobunili protiv svojih
gospodara
kurva (lat. curva, sc. linea) geom. krivulja
kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura
kurvatura (lat. curvatura) iskrivljenost; krivulja; kurvacija
kurvilinearan (lat. curvilinearis) geom.
krivocrtni
kurvimetar (lat. curva krivulja, gr.
metron mjerilo, mjera) instrument za
mjerenje krivulja (na crteima i kartama)
kurziv (lat. curisva sc. scriptura) tisk.
poloeno (ih: ukoeno) pismo, slova
nagnuta nadesno pa izgledaju kao
da tre, slui za isticanje u tekstu
kurzoran (njem. currere trati, lat. cursorius) koji tee bez zadravanja, bez
prekida
kustodija (lat. custodia) uvanje, nadzor, straarenje, zatvor, tamnica
kustos (lat. custos) uvar, nadzornik,
nadzorni slubenik (npr. biblioteke,
zbirke, muzeja itd.); crkvenjak, zvonar
ku! (fr. couche) naredba psima: lezi!
miruj! uti! umukni!
kuet-kola (fr. couchette kreveti) eljezniki vagon u kojem se izvla-

776

kvadernarija
enjem sjedala moe nainiti leaj
kuevati (njem. kiissen) ljubiti, cjelivati
kuin (tal. cuscino) 1. jastuk, uzglavlje;
2. odbojnik
kulec (njem. Kiiss) kajk. poljubac, cjelov
kuter (engl. cutter) brza jedrilica, posebice kod ratnih brodova; takoer: brz
mali engl. brod s jednom katarkom
kuti (fr. coutil, lat. culcita) vrsto i gusto
laneno, kudjeljno ili pamuno platno
(za postelje), cvilih
kutikula (lat. cuticula) zool. pokoica;
bot. koasta opna na biljkama
kutis (lat. cutis koa) zool. potkono
tkivo, bot. kora jednogodinjih biljki
kutitis (lat. cutis) med. upala koe
kutka (rus.) kratka bluza ruskih ratnika
kuton v. kondom
kuvada (fr. couvade leanje) etn. veoma
rairen obiaj da se mukarac, kad
mu se rodi dijete, ponaa u svemu
kao da ga je on rodio: lei u postelji,
njeguje dijete, prima estitke, suzdrava se od jela zabranjenih rodiljama itd.; ovo je jedan od obiaja
koji ukazuje na prelazak iz matrijarhata u patrijarhat
kuverta (fr. couvert) omotnica za pisma
kuvertira (fr. couverture) posteljni pokriva; korice knjige; omot
kuvertirati (fr. couvert) metnuti (ih:
metati, zatvoriti) pismo u kuvertu
kuveza (fr. couveuse) med. grijalica,
ureaj za zagrijavanje prije vremena roene i slabunjave djece
kuina (tal. cucina) kuhinja
kuiti (atr.) shvaati, razumjeti
kva (njem. Quatsch) gluposti, budalatine, brbljarije naklapanje
kvadar (lat. quadra) 1. geom. etvorni
ili pravokutni paralelopiped: 2. arhit. tesan kamen, tesanac
kvadernarija (tal. quadernario) poet.
strofa od etiri stiha (u sonetu)

kvadragezima

777

kvadragezima (lat. quadragesima) kod

katolika: etrdeseti dan prije Uskrsa, prvi dan uskrnjeg posta
kvadragezimale (lat. quadragesimale)
kod katolika: etrdesetodnevni post,
uskrnji post
kvadrant (lat. quadrans) etvrti dio neke cjeline, etvrtina kruga; astr.,
brod. sprava za mjerenje visine (etvrtina kruga podijeljena na stupnjeve): voj. instrument za usmjeravanje topova; sprava za mjerenje kutova, kutomjer
kvadrantni elektrometar fiz. veoma
osjetljiv instrument za mjerenje elektrinog naboja (optereenja)
kvadrat (lat. quadratum) mat. etverokut s jednakim stranicama i kutovima; kvadratni metar povrina od
1 m duine i 1 m irine; alg. drugi
stupanj (druga potencija)
kvadrat (lat. quadratum) mat. jednadba drugog stupnja (kod koje nepoznata veliina stoji na drugoj potenciji)
kvadratni (lat. quadratus) koji je u
obliku kvadrata; kvadratni broj mat.
druga potencija, tj. proizvod koji se
dobiva kad se jedan broj pomnoi
sam sa sobom; kvadratni korijen
mat. isto to i drugi korijen, rezultat
korjenovanja brojem 2; kvadratni kristalni sustav v. tetragonalni kristalni
sustav; kvadratni metar v. pod kvadrat
kvadratura (lat. quadratura) 1. mat.
postupak izraunavanja povrine;
broj kvadratnih jedinica u povrini
nekog lika; 2. astr. odnosni (relativan) poloaj dvaju nebeskih tijela
kad je njihova razlika duine 90
kvadricikl (lat. quadri-cyclus) bicikl na
etiri kotaa; usp. bicikl
kvadrienalan (lat. quadriennalis) koji
ima etiri godine, etverogodinji
kvadrienij (lat. quadriennium) razdoblje od etiri godine

kvadrisekcija
kvadrifilan (lat. quattuor etiri, gr.
fyllon hst) bot. etverolisni, s etiri
lista
kvadrifloran (lat. quadrifloris) bot. s
etiri cvjeta, etverocvjetni
kvadrifolij (lat. quadrifolium) bot. etverolisni, s etiri lista
kvadriforman (lat. quadriformis) etverooblian, koji ima etiri oblika
kvadriga (lat. quadriga, quattuor etiri,
jugum zaprega) etveropreg pred
kolima na dva kotaa (u st. vijeku
upotrebljavane osobito na natjecanjima, trijumfima i si.); umj. plastino
prikazivanje ovakvih kola
kvadrilijun (lat. quadrillio) milijun trilijuna: jedinica s dopisane 24 nule
(u Engleskoj, Njemakoj), ih jedinica
s dopisanih 15 nula (u Americi, Francuskoj)
kvadrimani (lat. quadrimani) mn. zool.
v. kvadrumani
kvadrinom (lat. quattuor etiri, nomen
ime) mat. veliina koja se sastoji od
etiri lana, etvorolan izraz, etveroimena koliina
kvadrinoman (lat. quattuor etiri, nomen ime) mat. koji ima etiri lana,
etverolan, etveroimen (izraz)
kvadriparticija (lat. quadripartitio) dijeljenje na etiri djela, etvrtanje
kvadripartirati (lat. quadripartire) dijeliti sa 4, podijeliti na etiri dijela
kvadripartitan (lat. quadripartitus)
podijeljen na etiri dijela, etverostruk
kvadrirati (lat. quadrare) napraviti etverokutnim; mat. broj (ili: izraz) podignuti na drugi stupanj, tj. pomnoiti ga sa samim sobom
kvadrirema (lat. quadriremis) laa s
etiri reda vesala (veslakih klupa)
kvadrisekcija (lat. quattuor etiri, secare rezati, quadrisectio) dijeljenje na
etiri dijela, razrezivanje na etvero,
etvrtanje

kvadrisilab
kvadrisilab (lat. quattuor etiri, gr.
syllabos slog) etveroslona rije
kvadrivalentan (lat. quadrivalens)
kem. etverovrijedan, koji je (tj. jedan
atom nekog spoja) vezan s etiri atoma vodika, etverovalentan; usp. valencija
kvadrivalvan (lat. quattuor etiri, valva krilo vrata, valvulae mahune, ljuske) bot. koji ima etiri mahune, etveromahunast; zool. koji ima etiri
ljuske
kvadrivaskularan (lat. quattuor etiri,
vasculum posudica) bot. koji ima etiri aice, etverodomni
kvadrivij (lat. quadrivium, quattuor etiri, via put) mjesto gdje se sastaju
etiri puta, raskrije; u srednjem
vijeku: etiri dijela matematike: aritmetika, geometrija, astronomija i
glazba, koje su stari, pored trivijuma
(gramatike, retorike i dijalektike),
pod imenom "sedam slobodnih znanosti", smatrah glavnim predmetima
vie kolske naobrazbe
kvadro (tal. quadro) glazbeno djelo za
etiri glasa ili instrumenta (kvartet);
arhit. ploa (kocka) u podnoju spomenika
kvadrumani (lat. quadrumani) mn.
zool. sisavci s etiri ruke, tj. majmuni
kvadrupedi (lat. quadrupedes) mn.
zool. etvoronoci, etvorononi sisavci
kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v.
kvadruplirati; prav. predati sudu
kvadrupliku
kvadruplika (lat. quadruplum) prav.
etvrti spis ili trei obrambeni spis
optuenoga, odgovor na tripliku
kvadruplirati (lat. quadruplare) uetverostruiti, uetverostruavati, izraditi u etiri primjerka
kvadruplum (lat. quadruplum) ono to
je etverostruko, u etiri primjerka
kvadiling (niz. quadschilling) nizozemski srebrni novac

778

kvaliteta
kvaga (hotentot. kvaha) vrsta zebre, nekad rairena u junoj Africi, danas
istrijebljena
kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo)
svojstvo, osobina, kakvoa
kvalificiran (lat. qualificatus) sposoban
(ili: dorastao) za neki posao, osposobljen, struno spreman
kvalificirati (lat. qualificare) odrediti
(ili: odreivati, pridavati, pripisati,
pripisivati, pridati) odreene osobine,
kakvou nekomu ili neemu, utvrditi
neemu vrijednost, priznati sposobnost za neto; kvalificirati se pokazati se sposobnim (ili: vrijednim, doraslim) za neki posao, osposobiti se
kvalifikacija (lat. qualificatio) odreivanje kakvoe ili svojstva, pridavanje (ili: davanje) naziva emu; vrijednost, sposobnost, uporabljivost;
prav. pravni temelj tube, tj. zakonski naziv nekog kaznenog djela koje
je predmet tube, zajedno s navoenjem kaznenog zakona koji se, prema
prijedlogu tuitelja, treba primijeniti;
kvalifikacije mn. neije sposobnosti
za to, osobito s obzirom na svjedodbe o zavrenom kolovanju, osposobljenje, osposobljenost
kvalifikativan (lat. qualificativus) odreujui, koji poblie odreuje, koji
pridaje ili odreuje osobinu, svojstvo
kvalifikator (lat. qualificator) prav. izvjestitelj, odreiva nekog kaznenog
djela prema kaznenom zakonu, referent, tuitelj (u kaznenim djelima)
kvalitativan (lat. qualitativus) kakvoni, osobinski, koji se odnosi na osobinu, kakvou, vrijednost neke stvari; kvalitativna razlika razlika zbog
pripadnosti dvama rodovima, razlika
po kakvoi (supr. kvantitativna razlika); kem. v. analiza
kvaliteta (lat. qualitas) kakvoa, svojstvo, osobina; vrlina, vrijednost, dobra osobina; log. kvaliteta suda svojstvo suda s obzirom na potvrivanje

kvalitetni

779

i nijekanje predikata (afirmativni

potvrdni i negativni nijeni); psih.
kvaliteta osjeaja ono glavno svojstvo
nekog osjeaja koje ga ini onim to
je
kvalitetni (lat. qualitas kakvoa) koji
je dobre kakvoe, koji ima vrijednost
kvant (lat. quantum koliko) kohina iji
se iznos ne odreuje potpuno; fiz.
najmanja koliina energije; kvantna
teorija teorija novije fizike po kojoj
energija nije bezgranino djeljiva, tj.
i energija je diskretna kao i tvar
(Planck)
kvanta (lat. quantum koliko, koliina,
veliina, quanta) mn. od kvantum;
quanta discreta it. kvanta diskreta
(lat.) prekidne, neprodune veliine;
quanta continua it. kvanta kontinua
(lat.) neprekidne veliine, produne
veliine; v. kvantna teorija
kvantificirati log. po opsegu izjednaiti
sa subjektom
kvantifikacija (lat. quantificatio) odreivanje stupnja koliine; log. izjednaavanje, poklapanje; kvantifikacija
predikata izjednaavanje predikata
sa subjektom po opsegu, tj. odreivanje veliine predikatova opsega
prema veliini opsega subjekta
kvantitativa (lat. quantitativa sc. pomina) mn. gram. imenice koje oznauju koliinu
kvantitativan (lat. quantitativus) koliinski, veliinski, s obzirom na koliinu, na veliinu, na kvantitetu;
kvantitativna razlika koliinska ili
vehinska razlika, razlika po koliini,
po veliini, a ne po pripadnosti dvama rodovima; kem. v. analiza; supr.
kvalitativan
kvantiteta (lat. quantitas) koliina,
mnoina, veliina; broj, brojna odreenost; gram. duina i kratkoa slogova, kohina sloga; glaz. vremenska
mjera, tonska mjera; log. kvantiteta
suda odreenost jednog suda prema

kvart
opsegu subjekta (univerzalni opi,
partikularni djelomini, singularni pojedinani)
kvantitetski (lat. quantitas kohina)
gram. koliinski, koji se tie koliine,
npr. kvantitetske promjene
kvantitirati (lat. quantitas) metr. slogove u stihu mjeriti i graditi po kvantiteti, tj. s obzirom na duinu i kratkou, a ne po naglasku
kvantum (lat. quantum) koliina, odreen udio, mjera, iznos, zbroj, broj,
mnoina, veliina; fiz. energijski
atom, element energije; usp. elektrini elementarni kvantum
kvarat (lat. quartarius) etvrti dio, etvrtina neke mjere; usp. kvart
kvare (njem. Quarz, podrijetlo tamno)
min. bjelutak, kremen, vrsta kamena
velike tvrdoe, u vodi i kiselinama
gotovo neotopiv, po kemijskom sastavu silicijeva kiselina bez vode; na
1780 C postaje teku i tada se od
njega izrauju predmeti za kemijske,
fizike i medicinske laboratorije
kvarc-lampa med. "kremena svjetiljka", svjetiljka kod koje elektrina
struja prolazi kroz ivinu paru, ima
veoma jaku svjetlost i zrai ultraljubiaste zrake; staklo u ovoj svjetiljci
je od kvarca
kvarcanje (njem. Quarz) med. zraenje
ultraljubiastim zrakama pomou
kvarcne svjetiljke radi zatite i sprjeavanja irenja nekih bolesti
kvarcit (lat. Quarz) geol. obian kvare,
stijena od kvarca
kvargl (njem. Quargel) vrsta kravljeg
sira kiselkasta okusa
kvari v. kvazari
kvart (lat. quartum) etvrt, etvrtina;
tisk. format papira u veliini etvrtine jednog arka; mjera za tekuine
i ito u nekim zemljama; gradska
etvrt; in quarto it. in kvarto (lat.)
u kvartu, tj. u vehini 1/4 arka (knjiga)

kvarta
kvarta (lat. quarta) etvrti razred neke
kole; glaz. etvrti ton po redu poevi od osnovnog tona, kvarta izvri 4/
3 puta toliko titraja u sekundi koliko
izvri osnovni ton; trea ica na violini; u maevanju: etvrti nain zadavanja udarca; u igri karata: 4 karte iste boje koje dolaze jedna za drugom
kvartacija (lat. quartatio) odvajanje
zlata od srebra pomou salitrene kiseline ako je omjer izmeu obje kovine 1 : 3; usp. kvartirati 2.
kvartal (lat. quartale) etvrtina godine,
tromjeseje, tromjeseni prihod ili
rashod; kvartalni asopis tromjesenik, asopis koji izlazi svaka tri mjeseca
kvartana (lat. quartana sc. febris groznica) groznica koja dolazi svaka 4
dana
kvartar (lat. quartarius) geol. najmlai
slojevi Zemljine kore (diluvij i aluvij)
s prvim ljudskim tragovima
kvartarni (lat. quartarius) etvrti po
redu, koji zauzima etvrto mjesto u
nekom redu ili nizu, npr. kvartarno
razdoblje; geol. v. kvartar
kvarter (eng. quarter) engleska mjera
za suhe predmete, = 290,78924 1; takoer: mjera za teinu = 12,701 kg
kvarteroni (p. cuarteron) mn. potomci
Europljanina i terceronke, ih terceronca i Europljanke
kvartet (tal. quartetto) glaz. kompozicija za etiri instrumenta ili etiri
glasa; kvadro
kvartetino (tal. quartettino) glaz. malo
glazbeno djelo za etiri glasa
kvartir (fr. quartier, njem. Quartier)
stan, sklonite, nastamba; voj. logor,
logorite, vojniki stan izvan vojarne
kvartirati (fr. quartier, njem. quartieren) 1. smjestiti (ili: smjetati) vojnike u logor, vojarnu, ulogoriti; stanovati

780

kvaternio
kvartirati (lat. quartus etvrti, quartare) 2. zlato i srebro stopiti u omjeru 1 : 3, pa ih onda, putem kvartacije, odvojiti
kvartirmajstor (njem. Quartier-meister) voj. onaj koji se brine o smjetaju vojnika; pom. pomonik kormilara, nadzornik brodskih straa
kvarto (tal., p. quarto) etvrti dio neega, etvrtina
kvartola (lat. quartus etvrti) vrsta
glazbene figure od 4 note jednake vrijednosti
kvartus (lat. quartus) etvrti
kvas (rus.) kiselkasto, osvjeavajue
bezalkoholno narodno pie u Rusiji,
priprema se vrenjem slada, raenog
brana i vode
kvasija (lat. quassia amara) bot. junoameriko drvo s gorkim korijenom i
gorkom korom; upotrebljava se lijeenje eluanih bolesti te openito za
okrjepu (naziv po otkrivau crncu Coassiju)
kvasin (lat. quassia) kem. alkaloid,
glavni sastojak kvasije; upotrebljava
se za klisitranje i kao sredstvo protiv glista
kvaterna (lat. quaterni po etiri; etiri
odjednom, quaterna) dobitak na etiri broja uzeta i izvuena (kod tombole ih lutrije)
kvaternar (lat. quaternarius koji se
sastoji od po etiri) poet. etverostopni stih; v. dimetar
kvaternaran (lat. quaternarius koji se
sastoji od po etiri) etvorostruk, od
etiri dijela; kvaternarni slojevi geol.
etvrti i posljednji slojevi u oblikovanju Zemljine kore
kvaternio (lat. quaternio) efc ; na,
cjelina koja se sastoji od etiri Ojv
osobito u starim rukopisima i knjigama: jedan sloj od 4 dvostruka lista
koji su umetnuti jedni u druge; mn.
kvaternioni

kvaternion
kvaternion (lat. quaterni po etiri, quaternio) 1. skupina etiriju osoba ili
stvari; 2. mat. a) kolinik dvaju vektora, ili operator koji mijenja jedan
vektor u drugi, tako nazvan zbog
zavisnosti od etiriju geometrijskih
elemenata; b) mn. kvaternioni onaj
oblik rauna vektora u kojem se upotrebljava ovaj operator
kvaternitet (lat. quaternitas) etvornost, etvorostrukost
kvatricinij (lat. quatricinium) glaz.
glazbeno djelo s etiri roga ili etiri
trube
kvatriduum (lat. quatriduum) vrijeme
od etiri dana, etverodnevni rok
kvatro (tal. quattro, lat. quattuor) etiri; a quattro voci it. a kvatro voi
(tal.) glaz. za etiri glasa (glazbeno
djelo)
kvatroentisti (tal. quattrocento etiri
stotine) mn. talijanski pisci i umjetnici iz XV. st, tj. u poetku renesanse
kvatroento (tal. quattrocento etiri
stotine) talijanski naziv za XV. st.,
osobito s obzirom na knjievnost i
umjetnost toga vremena
kvazari (quasari od lat.-engl. quasi
stellar source, tj. tobonji zvjezdani
izvor) izvanredno sjajni kozmiki objekti udaljeni nekoliko milijardi
svjetlosnih godina, jo nedovoljno istraeni; kvari
kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo,
skoro, donekle, otprilike; glaz. kao,
skoro; u sloenicama obino u znaenju: tobonji, polu-, nazovi-, npr.
kvazi-znanstvenik, kvazi-umjetnik
itd.
kvazi legitimitet (lat. quasi legitimitas) prav. prividna (ih: tobonja) zakonitost
kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas)
prav. odnos slian rodbinskom odnosu

781

kvekeri
kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav.
djelo ili in koji granii s prijestupom
i koji se, u svojim privatnopravnim
djelovanjima, tretira kao prijestup;
nenamjeran prijestup, prijestup bez
promiljaj a
kvazi-dezercija (lat. quasi desertio)
prav. postupak jednog suprunika
koji je slian naputanju brane zajednice, nevrenje brane dunosti
kvazi-dominij (lat. quasi dominium)
prav. prividno vlasnitvo, koje se
prethodno tretira kao vlasnitvo
kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus)
prav. prividan ugovor; pravni odnos
koji se tretira i smatra ugovorom
budui da ne postoji pravi ugovor,
preutan ugovor
kvazi-posesija (lat. quasi-possessio)
prav. nestvarno posjedovanje, posjedovanje neeg netjelesnog, ije se
stvarno posjedovanje u pravnom smislu ne moe zamisliti
kvazi-tradicija (lat. quasi traditio)
prav. in koji zamjenjuje in formalne predaje
kvazi-uzusfruktus (lat. quasi ususfructus) prav. pravo uivanja neke
stvari koje se daje nekome pod uvjetom da kasnije stvar iste vrste i vrijednosti dade u naknadu za nju
Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi
zvonar Bogorodiine crkve u Parizu,
glavni junak romana Victora Hugoa
Notre-Dame de Pari; pren. nakaza,
rugoba
kvekeri (engl. quakers) mn. oni koji
drhte, drhtavci (nazvani po tome to
dru kad padnu u vjerski zanos),
kranska sljedba u Engleskoj i Americi koja nema ni sveenika, ni crkvenih obreda; oni ne priznaju prisegu, vojsku (rat), zadovoljstva, prazne formalnosti itd., sve ljude oslovljavaju sa "ti", ni pred kim ne skidaju
kapu, a same sebe nazivaju "dru-

kverulant
tvom prijatelja"; osniva sljedbe je
engl. obuar G. Fox (1850.)
kverulant (lat. querulans) tuibaba,
svadljivac, onaj koji stalno tuaka;
prav. podnositelj tube sudu
kverulat (lat. querulatus) prav. osoba
protiv koje se podnosi tuba, tueni
kverulirati (lat. querulus, querulare)
tuakati, podnositi tubu bez posebno opravdanih razloga
kvescionirati (lat. quaestio) prav. pitati, istraivati, ispitivati, muiti ili
dosaivati pitanjima
kvestor (lat. quaestor) 1. visok financijski slubenik kod starih Rimljana,
dravni blagajnik kome je bila dunost skupljanje dravnih prihoda; 2.
na sveuilitima: skuplja, naplatitelj honorara za profesorska predavanja; 3. u nekim dravama: upravitelj policije
kvestura (lat. quaestura) zvanje i sluba kvestora
kvezitor (lat. quaesitor traitelj) prav.
istrani sudac
kvezitum (lat. quaesitum) ono to se
trai, traeno
kviditet (lat. quidditas, od lat. quid to)
fil. bitnost, bit stvari
kvijer (lat. corium ivotinjska koa) pergamena
kvijescencija (lat. quiescere poivati)
povremeno odmaranje, mirovanje;
mirovina, penzija
kvijetisti (lat. quies mir) mn. pristae
filozofskog ili vjerskog kvijetizma
kvijetiv (lat. quies mir) fil. spoznaja
prave biti stvari koja vodi zatomljivanju volje za ivotom, nijekanju te
volje u razoaranju, rezignaciji (usp.
pesimizam)
kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir)
1. fil. tenja za odvraanjem od ivotnog nemira i elja za to pasivnijim i bezosjeajnijim stavom u ivotu, za kontemplativnim udubljivanjem u boanstvo; 2. nauavanje

782

kvinta
jedne kranske sljedbe, osnovane u
XVII. st. u panjolskoj, koje se sastoji
u stjecanju unutarnjeg mira putem
potpunog udubljivanja i predavanja
due Bogu; usp. kvijetisti
kvikstep (engl. quick ivahan, step korak) ples brzog tempa i ritma koji se
izraava topotanjem vraka nonih
prstiju i lupkanjem peta po podu
kvinar (lat. quinarius koji sadri pet)
metr. stih od pet stopa
kvinaran (lat. quinarius koji sadri pet)
koji se sastoji od pet, djeljiv sa pet,
petostruk; kojem je osnova pet
kvindekagon (lat. quindecim petnaest,
gr. gonia kut) geom. petnaesterokutnik
kvinkvagezima (lat. quinquagesima)
sedma nedjelja, odnosno pedeseti dan
prije Uskrsa (kod katolika); estomihi
kvinkvenal (lat. quinquennalis petogodinji) trg. petogodinji poek plaanja; usp. moratorij
kvinkvenalan (lat. quinquennalis petogodinji) koji traje pet godina, petogodinji
kvinkvenij (lat. quinquennium) razdoblje od pet godina, petogodite
kvinkvercij (lat. quinquertimu petoboj)
peterostruka borba, pet vrsta borbenih disciplina kod starih Grka i Rimljana; skakanje, bacanje diska, bacanje koplja, tranje i hrvanje; kod Grka: pentatlon
kvinkverema (lat. quinqueremis) laa
sa pet redova vesala, ili sa pet veslakih klupa
kvinkvilijun (lat. quinque pet) milijun
kvadrilijuna
kvins-metal (engl. queens-metal) metalna smjesa od cinka, olova, antimona i bizmuta
kvint (lat. quintus peti) v. kvinta
kvinta (lat. quinta) peti razred neke
kole; glaz. alt-violina; E ica na violini; peti ton od osnovnog tona koji u
sekundi izvri 3/2 puta toliko titraja

kvintal
koliko izvri osnovni ton (zvana jo
dominanta); u maevanju: peti nain
zadavanja udarca; u piketu: peta po
redu karta iste boje
kvintal (p. quintal, fr. quintal. ar. kintar) pedeset kilograma; metarski
kvintal sto kilograma
kvintana (lat. quintana) med. groznica
koja dolazi svakog petog dana
kvinternio (lat. quinternio) petina, cjelina sastavljena od pet dijelova; u
starim rukopisima i knjigama: sloj
od pet dvostrukih listova koji su
umetnuti jedni u druge; mn. kvinternioni
kvintesenca (lat. quinta essentia peta
bit) fil. prvobitno: eter, koji je Aristotel dodao kao peti uz 4 elementa
(vatru, vodu, zrak, zemlju), ali koji
zbog svoje finoe vrijedi kao prvi,
glavni element; pren. ono to je najfinije i najistije u neemu, bit, jezgra, skup onoga to je najbolje, ekstrakt; kem. najfiniji dio; alkem. glavna tvar za pretvaranje kovina; kvintesencija
kvintesencija (lat. quinta essentia) v.
kvintesenca
kvintesenciran (lat. quinta essentia)
prid. kem. koji je pretvoren u ekstrakt, iz kojega je izvaen ekstrakt
kvintet (tal. quintetto) glazbeno djelo
za pet glasova ih pet instrumenata
kvintirati (fr. quinter) glaz. svirati u
kvintama; igosati kovinu, osobito
zlato i srebro
kvintola (lat. quintus peti) glaz. tonska
figura od pet nota koje, izvedene povezano, dobivaju vrijednost etiriju
takvih nota
kvintuplika (lat. quintuplum petostruko) prav. peti protuodgovor
kvintuplum (lat. quintuplum) peterostruko, peterostruka kohina
kvirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija
Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis breuljak) jedan od sedam breuljaka u

783

kvoti dij ana

Rimu na kojem se od 1870. nalazio
kraljev dvor; otuda pren. talijanska
vlada (usp. Vatikan)
kvisling onaj koji je u slubi tuina, a
protiv interesa svoga naroda, izdajnik domovine, pomaga osvajaa (po
norvekom politiaru Vidkunu Quislingu koji je u Drugom svjetskom
ratu stupio u slubu njemakih osvajaa i bio predsjednik norveke marionetske vlade)
kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svren; izmiren, slobodan, razrijeen
obveze, razduen
kvita (fr. quittance) priznanica
kvitancija (fr. quittance) v. kvita
kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razrijeiti, razrjeavati; osloboditi se obveze, razduiti se; potvrditi prijam
novca (priznanicom); ostaviti, napustiti (posao, slubu); razii se, raistiti s kim ih s im
kviz (engl. quiz) ispit, ispitivanje; anketa; zagonetka, pitalica, postavljanje zagonetaka
kvjetanca (tal. quietanza) priznanica
kvocijent (lat. quotines koliko puta)
mat. kolinik, broj koji pokazuje koliko je puta jedan broj sadran u nekom drugom broju
kvorum (engl. quorum kojih) zakonom
predvien broj lanova jedne organizacije ija je nazonost na sjednici
potrebna da bi se poslovi mogli obavljati; u parlamentu: potreban broj
lanova (izaslanika) za punovaljano
rjeavanje
kvota (lat. quota sc. pars koliki dio) dio
koji pri nekoj diobi pripada pojedincu, razmjeran dio, pripadajui dio,
udio; porezni iznos; pro quota it. pro
kvota (lat.) prema udjelu, razmjerno
kvotacija (lat. quotatio) obraunavanje
i podjela kvote, udjela; kvotizacija
k (lat. quotidiana) med. svakodnevna
groznica

kvotirati
kvotirati (lat. quota sc. pars koliki dio)
prav. podijeliti na razmjerne dijelove, obiljeiti brojevima spise koji se
tiu jedne parnice
kvotizacija (lat. quotisatio) v. kvotacija,
kotizacija
kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki
dio) razmjerno dijeliti (ili: podijeliti),

784

Kyrie, eleison!
utvrivati (ili: utvrditi, odrediti) kvotu; financijskim zakonom utvrditi, u
parlamentu, visinu poreza koji se treba prikupiti u svakom proraunskom
razdoblju, prema dravnim financijskim potrebama
Kyrie, eleison! (gr.) Gospodine, smiluj
se!

L
L, 1 esnaesto slovo hrvatske latinice
1 kratica za litru
1. c. kratica za loco citato (lat.) na navedenom mjestu
1. kratica za lice
L. S. kratica za locus sigilli (lat.) mjesto peata
La kem. kratica lantan
la bamba (p.) ivahan drutveni ples
u 4/4 taktu, junoamerikog podrijetla
la belle epoque it. la bei epok (fr.)
doba ljepote, razdoblje poetkom 20.
st. kada se u umjetnosti razvilo
naelo larpurlatizma: "ljepota radi
ljepote"
la la (fr. la la) svakojako, povrno,
osrednje, donekle, prilino
l'art pour Part it. lar pur lar (fr. "umjetnost zbog umjetnosti") shvaanje
da umjetnost treba postojati samo
zbog umjetnosti, a nikako ne smije
biti sredstvo ili cilj neemu drugom
(geslo Theophilea Gautiera)
La vendetta e una meta che e bisogna mangiare a freddo it. la vendeta e una meta ke e bizonja manare a fredo (lat.) Osveta je jelo koje
valja jesti hladno
la volta (tal.) dosta raskalaen ples iz
16. st.; nalik na kasniji kankan
labar (gr. labaron, lat. labarum) rimska ratna zastava za vrijeme kasnijih careva; nakon Konstantina Velikog sa znakom kria i grkim poetnim slovima imena Isusa Krista; kod
katolika: crkveni etverokutni ophod-

ni barjak od skupocjenog materijala

sa slikom raspela ih nekog sveca
labdacizam v. lambdacizam
Labdak mit. unuk Kadmov, kralj u
Tebi, otac kralja Laja, djed Edipov
label it. lejbel (engl. label marka, etiketa) posebna vrsta stalnog bojkota
koji radniki sindikati primjenjuju
prema odreenim poduzeima: poduzeima koja izlaze u susret radnikim zahtjevima sindikati daju svoje
kontrolne markice (labele) da ih stavljaju na robu koju proizvode, po emu
e lanovi sindikata i ostali potroai
znati da je to roba poduzea koja su
u dobrim odnosima sa sindikatima
te da, prema tome, samo nju kupuju;
ovo je nain posrednog bojkotiranja
neije robe time to se preporuuje
roba tvorniara koji su naklonjeniji
radnicima
laberdan (niz. labberdaan) svje bakalar pripremljen kao sle (ili: haringa)
labiatae it. labijate (lat.) bot. usnae
(npr. alfija, bosiljak, majina duica
i dr.)
labidometar (gr. labis drak, ruka,
metron mjera, mjerilo) v. labimetar
labij (lat. labium) usna, gubica; glaz.
jeziak na orguljskim cijevima
labijal (lat. labialis) gram. usneni glas
labijalan (lat. labialis) usneni
labijirati (lat. labium) glaz. orguljske
cijevi opskrbiti, osigurati jezicima,
labijima
labilan (lat. labilis) nemoan, slab, prolazan, troan, nesiguran; fiz. nepo-

labimetar

786

stojan, nestalan; labilna ravnotea

nepostojana ravnotea (kad teite
tijela stoji u vertikali iznad osovine);
supr. stabilan
labimetar (gr. labis drak, ruka,metron mjera, mjerilo) med. kirurka
sprava za mjerenje razmaka izmeu
krakova klijeta, odnosno razmaka
izmeu lica na kracima tih klijeta,
pomou kojih se vri poroaj; u grkopravoslavnoj crkvi: liica kojom
se vjernici prieuju
labiodental (lat. labialis usneni, dentalis zubni) gram. usnenozubni glas
labiodentalan (lat. labialis usneni,
dentalis zubni) koji se izgovara pomou usana i zubi, usnenozubni
labionazal (lat. labiahs usneni, naali
nosni) gram. usnenonosni glas
labirint (gr. labyrinthos) mit. golema
Minotaurova zgrada s bezbroj soba i
isprepletenih hodnika, u kojoj je bio
zatvoren Tezej i iz koje se spasio samo pomou Arijadnine niti; otuda:
isprepletene staze na kojima se nije
lako snai; pren. zamrenost, nejasnost; viestrukost, sloenost, zbrkanost, zapletenost; zamren posao;
poloaj u kojemu se teko snai i nai
iz njega izlaz; anat. unutranje uho
labirintis (gr. labyrinthos) med. upala
uha, osobito labirinta
labirintski (gr. labyrinthos) isprepleten, zamren, zapleten, nejasan, zbrkan, bez poetka i kraja, sloen, viestruk; labirintska voda anat. sluna voda
labis (gr. labis) klijeta; med. klijeta
kojima se vri porod
Labor callum obducit dolori it. Labor kalum obducit dolori (lat.) Rad
otupljuje bol
Labor omnia vincit (lat.) Rad pobjeuje sve
laborant (lat. laborans) suradnik, osobito u kemijskom, ljekarnikom itd.

ladinjos
laboratoriju; u srednjem vijeku: kemiar koji pravi zlato, alkemiar
laboratorij (lat. laboratorium) radionica, osobito kemijska, ljekarnika,
pukarska itd.; zavod u kojem se vre
razni pokusi
laborirati (lat. laborare) raditi; kem.
izluivati, destilirati, topiti; med. trpjeti, bolovati, leati zbog bolesti
labrador glinenac lijepih boja, ukrasni
kamen (po imenu sjevernoamerikog
poluotoka Labradora)
labradorska struja hladna morska
struja puna ledenih brjegova u sjevernom dijelu Atlantskog oceana; tee od Baffinova zaljeva do Newfoundlanda
laburisti (engl. labourist; labour trud,
rad) mn. pristae, lanovi britanske
radnike stranke (Labour Party i Independent Labour Party Radnika
stranka i Neovisna radnika stranka)
lac-dye it. lek-daj (engl.) posebna vrsta
laka koja se upotrebljava poglavito
za bojenje vune crvenom bojom
laceracija (lat. laceratio) deranje, kidanje, cijepanje, razdiranje
lacrimula it. lakrimula (lat.) suzica;
pren. tobonja suza, neiskren pla
lacrosse it. lakros (fr.) port, u Kanadi:
vrsta hokeja (dvije momadi po deset
igraa tapom nastoje ugurati loptu
opsega 20 cm u protivnika vrata)
Ladini narodnosna skupina u istonoj
vicarskoj i junom Tirolu; govore ladinom (jednim dijalektom retoromanskog jezika)
ladino (p.) 1. jedan dijalekt retoromanskog jezika; 2. iskvareni panjolskoidovski govor; 3. mestik, mjeanac
bijelca i Indijanke u Junoj Americi
ladinjos (p. ladinos, lat. latinus) lat.
oni koji pristaju uz Katoliku crkvu,
Indijanci i mulati u Sred. Americi
koji su primili katoliku vjeru

Laert
Laert mit. otac starogrkog junaka
Odiseja
laeva manu it. leva manu (lat.) glaz.
lijevom rukom
lafeta (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje
na kojem stoji topovska cijev
lafetirati (fr. l'affut) namjestiti (ili: namjetati), metati, metnuti top na
prednjak, na lafetu
laga (njem. Lage) poloaj (osobito u govoru glazbenika za poloaj usnih
organa pri proizvodnji tonova)
lagena (lat. lagoena) trbuasta posuda
za vino s dugakim i uskim grlom i
s ruicama sa strane
lageniforman (lat. lagoeniformis) koji
ima oblik boce, koji je kao boca
lager (njem. Lager) stovarite, smjestite, skladite; voj. tabor, logor; leite, postelja
lago (tal., p. lago, lat. lakus) jezero
lagoftalmija (gr. lagos zec, ofthalmos
oko) med. zeje oi, dranje otvorenih
oiju pri spavanju, kao zec, zbog
smetnje u onim kanalima
lagohilus (gr. lagos zec, cheilos usna)
hrnja, razrezana gornja usna; v.
lagostoma
lagonoponos (gr. lagon slabina, ponos
muka, bol) med. bol (ili: probadanje)
u slabinama
lagostoma (gr. lagos zec, stoma usta)
hrnja, razrezana gornja usna; hrnja,
hrnjica, hrnjavac, hrnjo, ovjek s razrezanom gornjom usnom
lagrimoso it. lagrimozo (tal.) glaz.
plano, tuno, u plano-uzbudljivom
tonu
lagune (tal. lago, lat. lacunae) mn. mala
jezera, pliaci otoka u Jadranskom
moru, plitki morski rukavci
lai it. le (fr.) srednjovjekovna kratka
narativna ili lirska pjesma u osmercima koja se pjevala uz pratnju glazbala
laicizirati (gr. laikos narodni, puki,
lat. laicus) liiti sveenikog ina,

787

lajtmotiv
rainiti, vratiti sveenika u poloaj
svjetovne osobe, raspopiti, raspopljavati
laiki (gr. laikos narodni, puki) svjetovan, nesveeniki, nevjet, nevian,
neiskusan; nestruan
laik (gr. laos narod, puk, laikos narodni, puki) svjetovnjak, svjetovna osoba, osoba koja nije sveenik; pren.
ovjek nevian i neiskusan u nekoj
umjetnosti ili vjetini; nestrunjak
Laj mit. mu Jokastin, otac Edipov; ubio
ga sin Edip koji nije znao da mu je
Laj otac (takvo je bilo i proroanstvo)
lajbec (njem. Leibchen) prsluk, prslui
lajbnicijanizam nauavanje njemakog
filozofa i matematiara Gottfrieda
Wilhelma Leibniza (16461716), obiljeeno monadologijom, spiritualizmom i optimizmom osobito, a zatim
prestabiliziranom harmonijom, racionalizmom, teleologijom i determinizmom
lajdenska boca fiz. staklena posuda obloena izvana i iznutra, do odredene
visine, kositrenim listovima (staniolom), slui za skupljanje elektriciteta (pronaena u Leydenu); kondenzator
lajhar (njem. leihen posuivati) lihvar,
zelena
lajm (njem. Leim) ljepilo, osobito stolarsko ljepilo
lajna (njem. Leine ue) crta, linija
lajner (engl. liner) veliki prekooceanski
brod ili zrakoplov za prijevoz putnika
i pote
lajter (njem. Leiter) upravitelj, voa,
kolovoa; fiz. vodi (struje)
lajtmotiv (njem. leiten, voditi, lat. motivum) pobuda u radu, misao vodilja;
glaz. u novijim opernim kompozicijama, osobito kod Richarda Wagnera:
odreena glazbena tema kojoj je cilj
karakterizacija nekog junaka ili nekog dogaaja, i koja se uvijek ponavlja pri pojavljivanju na pozornici

lak
toga junaka i pri sjeanju na taj
dogaaj
lak (lat. lac) 1. mlijeko; lac sulfuris it.
lak sulfuris (lat.) kem. sumporno mlijeko, sumporni talog mlijenog izgleda
lak (sanskr. lakscha, lat., tal. lacca, fr.
laque) 2. neproziran firnis koji se
izrauje od raznih smola i u raznim
bojama, a predmetima njime namazanim daje sjajan izgled; vrsta veoma
fine i sjajne koe za izradbu obue,
runih torbica itd.
lakaj (fr. laquais, p. lacayo) pratitelj,
sluga; osobito: uniformirani sluga u
otmjenim kuama; pren. ulizica, podlac
lakirati (fr. lacre vrsta voska za peaenje, hind. lakh crvena smolasta
tvar) premazati lakom, premazivati
lakom
lakirer (perz.) radnik ili obrtnik koji
radi lakom, koji lakira
lakmus (niz. lakmoes, lak, moes vona
kaa) plavo obojena tvar koja se dobiva od raznih vrsta liajeva, osobito
od Lecanora tartarea i Roccella tinctoria; upotrebljavaju je kemiari, bilo
u vodenastoj otopini (lakmusova
tinktura), ih kao papir obojen tom
otopinom (lakmusov papir), za prepoznavanje kiselina i luina, budui da
ona u kiselinama pocrveni, a u luinama ponovno poplavi
lakoliti (gr. lakkos, udubljenje, rupa,
jama, lithos kamen) mn. geol. mase
kristalastih stijena zasvoenog oblika i veeg ili manjeg obujma, katkad
vie kilometara iroke, nastaju kad
se magma utisne meu slojeve talonih stijena, razdvoji ih i u njima ovrsne u obliku ilne stijene
lakonikum (gr. Lakon, lat. laconicum
sc. balneum lakedemonska kupelj)
med. odjel u kupaonici za parenje i
preznojavanje, suha kupelj, parna
kupelj

788

laksament
lakonizam (gr. Lakon Lakedemonjanin) ret. pretjerana kratkoa i zbunjenost u iskazivanju misli, osobito
kad se izostavljaju rijei koje se po
smislu mogu nagaati da bi reenice
bile to krae, no to esto smeta jasnoi stila i misli, npr. dan i komad,
krv i no itd. (izraz postao po starim
Lakedemonjanima, koji su se odlikovah ovom osobinom; supr. pleonazam, tautologija)
lakonizirati (gr. lakonizo) ugledati se
na Lakedemonjane, tj. govoriti kratko i jezgrovito; usp. lakonizam
lakonski (gr. lakonikos) kratak i jasan,
zbijen, jezgrovit, saet, koji s malo
rijei kazuje mnogo (po obiaju starih
Lakonijaca, tj. Lakedemonjana, koji
nisu marili za opiran govor)
lakrdija (tur. lakirdi) poet. vrsta nie
komedije kojoj je glavni zadatak izazivanje smijeha bez ikakvog cilja,
tako da je, zbog pretjerivanja u svemu, vie karikatura nego prava komedija, farsa; pren. ala
lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, komedija
lakrdijati (tur. lakirdi) praviti ale, aliti se
lakrima (lat. lacrima) suza; lacrimae
Christi it. lakrime Kristi (lat.) "Kristove suze", vrsta svijetlocrvenog veoma finog i skupocjenog vina od groa "lakrima", koje se proizvodi u Italiji, u podnoju Vezuva
lakrimalan (lat. lacrimalis) med. koji
se tie suznih kanalia, suzni
lakrimalije (lat. lacrimalia) mn. anat.
suzne kosti
lakrimatorij (lat. lacrimatorium) posuda u kojoj se uva balzam
laks (njem. Lachs) zool. losos, pastrva,
(grabeljiva morska i slatkovodna riba, veoma ukusna za jelo)
laksament (lat. laxamentum) olakanje, olakica; prav. rok od dva mje-

laksativ

789

seca koji se daje starateljima za vraanje pupilnog maloljetnikog novca

laksativ (lat. laxativum) med. sredstvo
za ienje,
laksativan (lat. laxativus) med. koji
isti, koji tjera van
laksir (lat. laxare razlabaviti, omekati) med. proljev
laksirati (lat. laxare) med. imati stolicu, istiti crijeva
laksitet (lat. laxitas) labavost, nemarnost, neurednost
laksizam (lat. laxismus) labavost, nepostojanost u moralu
Lakmi hinduska boica sree i ljepote; simbol: lotosov cvijet
laktacija (lat. lactatio) stvaranje (ili:
izluivanje) mlijeka iz mlijenih lijezda; prehranjivanje djeteta majinim mlijekom
laktagogi (lat, lac, lactis mlijeko, gr.
ago izazivam, dovodim) mn. med.
sredstva koja potiu izluivanje mlijeka
laktati (lat. lac, lactis mlijeko) mn. kem.
soli mlijene kiseline
laktein (lat. lac, lactis mlijeko) vrhnju
slina masa koja se dobiva isparavanjem mlijeka
lakticinije (lat. lasticinium) mn. mlijeni proizvodi (sir, mlijeko, vrhnje i
dr.)
laktian (lat. lac, lactis mlijeko) mlijean, mlijeni; taktina groznica med.
mlijena groznica kod rodilja
laktiferan (lat. lac, lactis mlijeko, fero
donosim) mlijean, koji daje mlijeko
laktifugij (mn. lactifugium) med. sprava za crpljenje mlijeka pumpom
laktirati (lat. lactare) dojiti
laktizma (gr. laktisma ritaj, ritnue,
laktizo ritnem) med. osjetno kretanje
djeteta u maternici
laktobioza (lat. lac, lactis, gr. bios
ivot) v. laktoza
laktodenzimetar (lat. lac mlijeko, densus gust, gr. metron mjera, mjerilo)

lalofobija
areometar za ispitivanje specifine
teine mlijeka: brojevi od 20 do 40
na skali, ljestvici, odgovaraju specifinoj teini 1,020 do 1,040; osobito
prilagoena vaga za utvrivanje kakvoe mlijeka
laktolin (fr. lactoline) v. laktein
laktometar (lat. lac mlijeko, gr. metron mjera, mjerilo) razliite sprave
pomou kojih se ispituju i mjere sastojci mlijeka
laktoskop (lat. lac, lactis mlijeko, gr.
skopeo promatram) v. laktometar
laktovegetarijanac (lat. lac, lactis,
mlijeko, lat. vegetarianarius) vegetarijanac koji se hrani, uz bilje, i proizvodima od ivih ivotinja, posebno
mlijekom i njegovim preraevinama,
jajima i medom
laktoza (lat. lac, lactis mlijeko) kem.
eer koji se dobiva od mlijenog eera
laktozurija (lat. lac mlijeko, gr. uron
mokraa) med. vrsta eerne bolesti
kod koje se u mokrai nalazi mlijeni
eer
lakuna (lat. lacuna) nedostatak, praznina, upljina, npr. u knjizi
lakunar (lat. lacunar) arhit. tavanica s
izdubljenim kockastim poljima, obojenim ih s ukrasima od zlata i slonove kosti
lakunozan (lat. lacunosus) koji ima
praznina, s nedostacima, nepotpun,
krnji
lakustrian (lat. lacus jezero) jezerski,
koji se tie jezera, koji pripada jezerima
lalacija (gr. lalia govor) tepanje, mucanje
laletika (gr. laleo tepam) znanost o govorenju, poznavanje vjetine govorenja
lalija (gr. lalia) govor, govorenje
lalofobija (gr. lalia govor, fobeomai
bojim se) med. strah pred govorenjem
kao posljedica mucanja

laloneuroza
laloneuroza (gr.) med. govorna neurotska smetnja
lalopatija (gr.) med. smetnja govora
(bez obzira na vrstu)
lama (peruan. Hama) 2. zool. ovca-deva,
dugovrata ivotinja, velika kao jelen,
ivi u oporima po planinama Perua,
pripitomljena slui kao najvanija
domaa ivotinja za tegljenje (cijenjena i zbog vune i mesa); vrsta fine
vunene tkanine
lama (tibet. blama, lama) 1. titula budistikih sveenika u Tibetu koji, kod
Mongola i Kalmika, veinom ive po
samostanima; v. dalaj-lama
lamaisti (tibet. blama, lama) mn. pristae budistike, lamajske religije u
Tibetu i Mongoliji; usp. lamaizam
lamaizam (tibet. lama) hijerarhijski
oblik budizma u Tibetu i Mongoliji,
osobito njegov preobraaj koji je izvrio u XIV. i XV. st. Tsong-Kha-Pa
i njegovi uenici
lamaj ska religija v. lamaizam
lamantin (fr.) zool. vodeni sisavac iz
reda sirena; vrsta kita
lamarkizam nauavanje francuskog
prirodnjaka Jeana Lamarca (1744
1829), po kojemu upotrebljavanje ili
neupotrebljavanje pojedinih organa
ima utjecaja na preobraavanje same
vrste organskih bia, a steene osobine postaju nasljedne, i po kojemu
iva bia imaju sposobnost prilagodbe okolini u kojoj ive (u neolamarkizmu pitanje nasljeivanja steenih
osobina je dvojbeno)
lamaserija tibetski ili mongolski samostan
Lamasu asirsko i akadsko boanstvo
(prikazivano s bikovskim tijelom,
ljudskom glavom i orlovskim krilima
lambda (gr. lambda) grko ime slova
"1"; lambda-av anat. spoj tjemenih
kostiju sa zatiljkom kosti u obliku
gr. slova "L"

790

laminaa
lambdacizam (gr. lambda) pogreno
izgovaranje glasa "1" umjesto "r"
lambdoidan (gr. lambda, eidos oblik)
slian grkom slovu lambda (L), uglat
lambetvok (engl. lambethwalk) vrsta
suvremenog plesa
lambik (tal. lambicco) kotao za destilaciju
lambskin it. lemskin (engl.) imitacija
janjeeg runa od plia (koristi se za
izradu djejih ogrtaa i si.)
lame (fr.) metalna svila, tkanina protkana metalnim nitima
lamela (lat. lamella) listi, ploica, ljuska; tanak hm od razliitih metala
lamelacija (lat. lamellatio) listavost, listanje, ljuskavost, ljuskanje
lamelaran (lat. lamellaris) ploast, u
obliku ploice (ih: lima, listia, ljuske)
lameliforman (lat. lamelliformis) ploast, koji ima oblik listia ili ploice
lamentabile (tal.) glaz. tuno, plano,
alosnim tonom
lamentacija (lat. lamentatio) tugovanje, jadikovanje, oplakivanje, naricanje, kukanje, ridanje, pla
lamentirati (lat. lamentari) oplakivati,
aliti, jadikovati, tuiti, kukati, cviliti, naricati
lamentoso it. lamentozo (tal.) glaz. v.
lamentabile
lameta (tal. lametta) lat. tanahne niti
od metala, obino u boji, za ukraavanje boinog drvca
lami rije sastavljena od imena glazbenih tonova la i mi; glaz. neto to
zvui runo ih tuno; zavriti s lami
zavriti runo, alosno
lamija (gr.) mit. enski demon, vjetica
(smatralo se da mladiima sie krv)
laminacija (lat.) postupak za ouvanje
starih novina i asopisa
laminaa (lat. lamina ploa, franc. laminage) izradba metalnih ploica i
listova, valjanje, stanjivanje metala

laminerija
laminerija (lat. lamina ploa, franc.
laminerie) radionica za valjanje i stanjivanje metala, valjaonica
laminirati (lat. lamina ploa, franc. laminer) izraivati od metala lim, praviti metalne listove ili ploice, tanjiti
(ili: valjati) metal
laminoar (fr. laminoir) stroj za stanjivanje (ili: valjanje) metala
lamiran (fr. laminer, lame) protkan srebrom ili zlatom
lampadarijus (gr. lampas, lat. lampadarius) bakljonoa, zubljonoa
lampadedromija (gr. lampas buktinja, dromos tranje) utakmica u tranju sa zapaljenim votanim buktinjama
lampadefor (gr. lampas buktinja, foreo nosim) onaj koji nosi buktinju,
zublju, bakljonoa
lampadist (gr. lampas buktinja) trka
sa zapaljenom buktinjom
lampadodromija (gr. lampas, dromos)
v. lampadedromija
lampadomantija (gr. lampas buktinja, manteia proricanje) proricanje
po tome kako gori buktinja
lampas (fr. lampas, lampasse) vrsta
svilene istonjake i kineske tkanine
sa slikama i arama; voj. iroka vrpca od tkanine druge boje (obino crvene), umetnuta du vanjskog ava
hlaa viih asnika
lampion (fr. lampion) mala lampa, lampica; lopta od papira, sa arama i
slikama u ivim bojama, u kojoj gori
svijea i koja visi nepomina ili se
nosi na tapu u sveanim prilikama,
na proslavama i si.
lampiris (gr. lampyris) zool. krijesnica
lampreta (lat. lambere lizati, petra kamen, stijena, lampreta, lampetra)
zool. morska ili rijena paklara, ivotinja iz razreda krunousta
lamprofonian (gr. lampros jasan,
fone glas, zvuk) jasnoglasan, s jakim
i jasnim glasom

791

landturm
lamprofonija (gr. lampros jasan, fone
glas, zvuk) jasnoglasnost, veoma jasan i jak glas
lana (lat. lana) vuna
lanbri (fr. lambris) arhit. drveni ili mramorni oblog donjeg dijela sobnih zidova; gipsana tavanica, strop u gipsu
lanbrisirati (fran. lambrisser) obloiti
(ili: oblagati) zidove drvetom ili mramorom; obloiti gipsom
lanceta (fr. lancette) kirurg, instrument
s dva reza i iljatim vrhom za otvaranje vena, kalemljenje itd; kratak
iljat drvorezbarski no
lancun (tal. lenzuolo) plahta; lancul
lan (engl. lunch) drugi doruak kod Engleza, zakuska oko podne, izmeu ranog doruka i ruka
landauer (njem. Landauer) putnika
kola, koija s etiri sjedala, iji je
krov u sredini rastavljen, tako da se
jedna polovica moe spustiti naprijed, a druga nazad. Nazvan po tome
to je na takvim kolima car Josip I.
1702. putovao na opsjedanje grada
Landaua
landcman (njem. Landsmann) zemljak
landgraf (njem. Landgraf) titula vladara u staroj njemakoj dravi
landkarta (njem. Land zemlja, gr.
charte papir) zemljovid, zemljopisna
karta
Landliga (engl.) 1879. osnovano politiko udruenje u Irskoj koje je zahtijevalo ukidanje vlastelinstva i vraanje zemlje irskom narodu
landolet (niz., fr. landaulet) mali landauer, polulandauer, male poluzatvorene koije
landrati (njem.) 1. skitati se, lutati; 2.
brbljati, blebetati
landaft (njem. Landschaft kraj, pokrajina) slika nekog kraja, pejza u
slikarstvu; krajolik, krajobraz
landturm (njem. Landturm) voj. posljednja obrana, mladii i starci u

landver
njemakoj vojsci (obuhvaala je sve
vojne obveznike od 17 do 45 god. ivota koji nisu uvrteni u redovitu vojsku)
landver (njem. Landwehr) voj. prvi i
drugi poziv u njemakoj i vicarskoj
operativnoj vojsci; u bivoj Austrougarskoj: dio vojske koju je davala
sama Austrija (za razliku od zajednike. tzv. L. und K. = carske i kraljevske vojske
langetirati (fr. languetter) rezuckati
rubove na bijelom rublju, praviti upljike, upljiiti
languente (tal. languente, lat. languere) glaz. eznutljivo, udno, s uzdisajima
languido (tal. languido) glaz. v. languente
langust (lat. locusta, fr. langouste) zool.
jastog (veliki morski rak); vrsta skakavaca
langviditet (lat. languiditas) malaksalost, iscrpljenost, slabost, nemo; enja, sahnjenje, ljubavna strast
laniferan (lat. lana vuna, ferre nositi)
koji nosi vunu, vunar
lanoform (lat. lana vuna, forma) farm.
mast za rane, priprema se od lanolina i formaldehida
lanolin (lat. lana, lanolinum vuna) kem.
ukasta masa koja se dobiva od vunene masti i alkalija; upotrebljava
se za premazivanje suhe i krhke koe
i slui kao vaan sastojak kozmetikih i medicinskih masti (lat. adeps
lanae = mast od vune)
lans (fr. lance) vrsta plesa sa dva para
ih vie parova, slina kadrih
lansadirati (fr. lan^ade) jah. praviti s
konjem polukrune skokove uvis
lansaa (fr. lancage) pom. porinue,
sputanje lade u vodu
lansirati (fr. lancer) hitnuti, hitati, baciti, bacati; dobaciti pitanje (ili: slutnju, sumnju, prijedlog); uvesti (ih:
uvoditi) u svijet (ili: u drutvo, u mo-

792

laparohisterektomija
du); dati (ili: davati) maha neemu:
vjeto, ali ne slubeno, dati u javnost
vijest, priopenje, prijedlog; lansirati
brod spustiti brod u vodu; brzo plesati; sa psima ii po tragu divljai
dok se ne ulovi
lansje (fr. lancier) konjanik naoruan
kopljem, ulan
lantan (gr. lanthano skrivam) kem.
metalni element olovne boje, pronaen 1839., atomska teina 138,92,
redni broj 57, znak La
lanterna (fr. lanterne, lat. la/n/terna)
fenjer, svjetiljka
lanugo (lat.) njene svijetle dlaice po
tijelu sisavaca (malje, vunica, pahuljica)
Lao-Ce (-Tse) kineski filozof i promatra prirode, roen 604. pr. n. e.,
smatra se piscem znamenitog djela
"Tao-teh-king" ("Kanonske knjige o
Tao i vrlini") i osnivaem taoizma
Laokont (lat. Laocoont) mit. sveenik
Apolonov u Troji, kojega su, zajedno
s njegova dva sina, udavile dvije goleme zmije, zato to je savjetovao
Trojancima da ne unose u grad drvenog konja i prvi bacio koplje na njega govorei: "Bojim se Danajaca i kad
darove donose." Laokontoua skupina
znamenita helenistika skulptura (iz
II. st. pr. n. e., sada u Vatikanu),
koja prikazuje trenutak kada zmije
dave Laokonta i njegove sinove
laokracija (gr. laos narod, kratos vladavina, vlast) vladavina naroda, demokracija
lapaktian (gr. lapazo ispraznim)
med. koji pomae da se crijeva blago
ispranjavaju, koji regulira stolicu
laparocela (gr. lapare slabina, kele
kila) med. kila, bruh, hernija
laparohisterektomija (gr. lapare slabina, hystera maternica, tome rezanje) med. operativno otvaranje trbuha i maternice radi vaenja djeteta,

laparoskopija

793

u sluaju velike suenosti zdjelice

kod rodilje, "kajzernit", carski rez
laparoskopija (gr. lapare slabina, skopeo promatram) med. ispitivanje trbuha radi utvrivanja uzroka bolesti
laparotomija (gr. lapare slabina, tome
rezanje) otvaranje trbuha na slabinama
lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec
lapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje,
bacanje kamena na nekoga
lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za premazivanje koje ima svojstvo da premazani predmet otvrdne kao kamen
(moe se mijeati i s bojom)
lapidaran (lat. lapidarius) urezan u
kamenu; kratak, zbijen, jezgrovit; lapidaran stil zbijen, kratak i jezgrovit
stil (kao stil starih rimskih natpisa)
lapidarij (lat. lapis kamen, lapidarium)
zbirka kamenih spomenika
lapidifikacija (lat. lapis, lapidificatio
kamen) okamenjavanje, pretvaranje
u kamen, nastajanje eolskog pjeanika time to u nanose pijeska voda unese vapneni cement
lapili (lat., tal. lapilli) mn. vrsta ljunka
kojeg izbacuju vulkani; omaleni, uglati ih zaobljeni komadii sa staklenom korom, a unutarnjom masom esto kristalastom
lapis (lat. lapis) kamen; lapis inferinalis
(lat.) kem. srebrni nitrat; lapis causticus it. lapis kaustikus (lat.) kem.
med. natrij hidroksid; lapis philosophicus it. lapis filozofikus (lat.) kamen mudrosti
lapor (kelt.) tupina, mineral sastavljen
gline i vapnenca (osnovna sirovina
za proizvodnju cementa)
lapot (slav.) nekadanji obiaj ubijanja
staraca, tj. beskorisnih i nemonih
ljudi
lapsus (lat. labi, lapsus) greka, pogreka; pad, padanje, opadanje, propadanje; lapsus bonorum (lat.) prav.
opadanje, propadanje imanja; lapsus

laringizam
calami it. lapsus kalami (lat.) pogreka uinjena pri pisanju; lapsus
linguae it. lapsus lingve (lat.) pogreka napravljena u govoru; lapsus
memoriae it. lapsus memorije (lat.)
pogreka u pamenju; lapsus palpebrae it. lapsus palpebre (lat.) med.
mana u onom kapku
lararij (lat. lararium) kuna kapelica
ili osobito mjesto kod ognjita gdje
su stajale slike i kipovi kunih bogova zatitnika (lara) kod starih Rimljana
larbord (engl. larboard) pom. lijeva
strana broda
largeza (tal. larghezza) obilje, izobilje;
trg. znatna priuva novca za mjenina pisma na jednom tritu
larghetto it. largeto (tal.) glaz. malo
sporije, rastegnutije, gotovo andante
larghissimo it. largisimo (tal.) glaz.
veoma lagano i sveano; usp. largo
largicija (lat. largitio) darivanje; podmiivanje
largo (tal.) glaz. lagano, polagano, rastegnuto, razvueno; trg. obilno, i zbog
toga jeftino
largo di molto (tal.) glaz. v. larghissimo
largus (lat.) obilat, bogat; dareljiv, izdaan, podatan; larga manu (lat.) dareljivom rukom, tj. izdano, obilno,
bogato
lari (lat. Lar, Lares) mn. mit. kod starih
Rimljana: kuni bogovi, bogovi zatitnici doma, dobrohotni duhovi preminulih ukuana; usp. penati
larifari (tal.) brbljarija, besmislica
laringealan (gr. larynx grkljan) grkljanski, grleni
laringitis (gr. larynx grkljan) med. opi naziv za sve vrste upale grkljana
i dunika
laringizam (gr. larynx grkljan) med.
grevito stezanje miia grkljana i
ije kod djece, djeja astma

laringolaringo- (gr. larynx) predmetak u sloenica sa znaenjem: grkljan, grkljanski, grleni

laringofisura (gr. larynx, lat. fissura
pukotina, napuklina) med. operativno rezanje grkljana radi uklanjanja
stranih tijela
laringoftiza (gr. larynx, fthysis suica,
tuberkuloza) med. tuberkuloza grkljana, dunika
laringokirurgija (gr. larynx, cheir ruka, ergon djelo, rad) med. operacije
grkljana
laringolog (gr. larynx, logos) lijenik,
strunjak za grkljan i njegove bolesti
laringologija (gr. larynx, logia) med.
znanost o grkljanu i njegovim bolestima
laringoragija (gr. larynx, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje iz
grkljana i dunika
laringosirinks (gr. larynx, syrinx frula; uplja naprava) med. igla za utrcavanje (ili: trcaljka) za dunik ili
plua
laringoskop (gr. larynx, skopeo promatram) med. malo zrcalo veliine
kovanice, na drku, pomou kojega
se obavlja pregled grkljana, dunika
i obhnjih organa (pronaeno 1840.,
usavreno 1858.)
laringoskopija (gr. larynx, skopeo
promatram) med. pregled grkljana i
oblinjih organa laringoskopom
laringoskopirati (gr. larynx, skopeo
promatram) med. pregledati grkljan
i oblinje organe laringoskopom
laringospazmus (gr. larynx, spasmos
gr) med. gr u glasnici
laringostenoza (gr. larynx, stenosis
suenje) med. stjenjavanje (ili:
suavanje) grkljana zbog ega dolazi
do potekoa pri disanju
laringostroboskop (gr. larynx, strobos vrtlog, skopeo promatram) instrument za ispitivanje titraja glas-

794

larviran
nica i za prouavanje drugih titravih
tijela
laringotomija (gr. larynx, tome rezanje) kirurg, otvaranje grkljana radi uklanjanja izraslina, ireva, stranih tijela itd.
laringotraheitis (gr. larynx, tracheia
dunik) med. upala grkljana udruena s upalom dunika
laringotraheotomija (gr. larynx, tracheia dunik, tome rezanje) med.
najuobiajenija metoda otvaranja
zranih puteva rezanjem prstenaste
hrskavice i dviju najgornjih dunikovih hrskavica; krikotraheotomija
larinks (gr. larynx) anat. grkljan
larinksedem (gr. larynx grkljan, oidema oticanje, oteklina) med. oticanje glasnica, oticanje grkljanove sluznice koje dovodi do potekoa pri disanju i guenja; glotisedem
larma (njem. Larm) buka, vika, galama,
halabuenje
larmoajantan (fr. larmoyant) koji lije
suze, plaan, cmizdrav
larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v.
l'art pour l'art
Larus (fr. Larousse) znameniti francuski enciklopedijski rjenik, leksikon u
velikom i malom izdanju, nazvan po
leksikografu i izdavau Pierreu Larousseu (18171875)
larva (lat. larva) kod starih Rimljana:
sablast, privienje, utvara; obrazina,
maska; zool. mlad oblik neke ivotinje koji se veoma razlikuje od roditeljskog oblika (prvi stadij u razvitku kukaca), liinka
larvalan (lat. larvalis) zool. koji pripada
liinki, larvalan; larvalni organi organi koje neka ivotinja ima samo dok
je liinka, a koji se kasnije, kad se
razvije, gube
larviran (lat. larva) pod obrazinom,
prikriven; larvirane bolesti bolesti
kod kojih se neki simptomi ne pojavljuju

lasalijanci
lasalijanci mn. pristae nauavanja
njem. socijalista Ferdinanda Lassallea (18251864), iji je cilj podizanje
radnikog stalea pomou drave i
opi preobraaj drutvenog poretka
lasalijanizam nauavanje F. Lassallea
0 drutvu i dravi; v. lasalijanci
Lasciate ogni speranza voi ch'entrate it. laate onji speranca voi
k'entrate (tal.) Napustite svaku nadu
vi koji ulazite (prema Danteovoj Boanstvenoj komediji: dio natpisa iznad ulaza u pakao)
lascivan (lat. lascivus) razvratan, pohotljiv, pohotan, sladostrastan, razuzdan, bestidan, sablanjiv
lascivnost (lat. lascivitas) razvratnost,
pohotljivost, pohotnost, sladostrasnost, bestidnost, sablanjivost
lase (fr. lacet) vrpca, uzica; vrpca za
enske kune haljine
laser kratica za light amplification by
stimulated emission of radiation
(engl.) irenje svjetla stimuliranim
zraenjem; naprava koja se sastoji
od tapia crvenog stakla ili rubina
1 sustava ogledala, a slui za sinkroniziranje svjetlosnog zraenja, to
snopu svjetla daje razornu snagu
lasi (fr. lacis) mreasto tkivo; vrsta polusvilene tkanine, marli
laskari (ind.-engl.) mn. nekadanji indijski vojnici i mornari
laso (p. lazo, lat. laqueus) konopac ili
remen s olovom ili omom na kraju,
10 do 15 m dug, kojim kauboji u Ju.
Americi, bacajui ga, hvataju bivole,
konje i druge ivotinje
last but not least it. last bat not list
(engl.) posljednje, ah ne i najmanje
vano
lastadija (lat. lastadium) pom. v. lastagija
lastagija (lat. lastagium) pom. teret
broda; mjesto u velikim primorskim
gradovima gdje brodovi utovaraju i
istovaraju robu

795

laterna
lasteks (gr. elauno vuem, rasteem,
lat. elasticus) veoma elastina tkanina izraena od gume i razliitih tekstilnih ica; upotrebljava se za izradu
podvezica, steznika, naramenica za
dranje hlaa i dr.
lasting (engl. lasting trajan) vrsta atlasaste glatke i sjajne vunene tkanine (upotrebljava se osobito za zimske kapute)
latentan (lat. latere, latens) tajni, potajni, prikriven, skriven; pren. vezan,
skriven (supr. osloboen), npr. latentna toplina vezana toplina, tj. toplina
koju neko tijelo prima a da se pritom
ne zagrijava, da mu se temperatura
ne povisuje, npr. led kad se zbog topline topi, i dok god se topi, temperatura mu se ne poveava; latentna
snaga prikrivena snaga; latentne bolesti bolesti koje ne pokazuju nikakve vidljive znakove
latentnost (lat. latentia) potajnost, prikrivenost, skrivenost
lateralan (lat. lateralis) boni, poboni,
sa strane, sporedan; lateralni nasljednici nasljednici iz pobone linije;
lateralno srodstvo srodstvo po pobonoj (ili: sporednoj) liniji
Lateran (lat. Lateranus) palaa u Rimu
u kojoj su pape stanovale do progonstva u Avignon, od 1843. u njoj se
nalazi znameniti muzej za poganske
i kranske starine; do nje je crkva
Sv. Ivana, u kojoj su odravani ekumenski, tzv. lateranski crkveni sabori (sinodi)
laterirati (lat. latus strana) raunske
stavke po stranama zbrojiti da bi se
iznos dobiven na jednoj strani (latus)
prenio na sljedeu stranu
laterizirati (lat. laterna) objesiti koga
na fenjerski stup
laterna (lat. laterna) fenjer, svjetiljka;
laterna magica it. laterna magika
(lat.) opt. arobna svjetiljka, projekcijska svjetiljka, skioptikon

laterna
laterna (lat.) 1. svjetiljka, fenjer, feral;
2. arhit. zavrni tornji na kupoli
lateropulzija (lat. latus bok, pulsus potisnut) med. pojava da se kod nekih
bolesti bolesnik pri hodanju zanosi
u stranu
latest novelty it. letest novelti (engl.)
trg. posljednja novost, tj. najnovija
trgovaka roba
lati (ind.) pahca od bambusovine
latifolan (lat. latifolius) irokolist, koji
ima iroke listove
latifundij (lat. latifundium) veliko poljsko imanje, veliki posjed
latina (lat.) mn. knjievna djela na
latinskom jeziku
Latini (lat.) mn. prastari stanovnici Lacija, stare pokrajine dananje Italije
u kojoj lei Rim; katolik, rimokatolik
latinica latinsko pismo, nastalo iz grkog alfabeta u 6. st. pr. n. e.; danas
se latinicom slui veina europskih
jezika i mnogo izvaneuropskih jezika
latinist (fr. latiniste) poznavatelj latinskog jezika i knjievnosti, ovjek kojemu je latinski jezik struka
latinitet (lat. latinitas) poznavanje latinskog jezika, osobito: isto latinsko
izraavanje; latinsko pravo
latinizam (lat. Latini) osobitost latinskog jezika, posebno reda rijei, to
upada u oi kod doslovnih prijevoda
s latinskog na hrvatski, npr. "Cezar,
poto je... ", umjesto "Poto je Cezar..."
latinizirati (lat. latinizare) oponaati
latinski jezik, osobitosti i nain izraavanja latinskog jezika prenositi
u drugi jezik; prevoditi na latinski;
polatiniti, polatinjavati
latinofobija (lat. Latini, gr. fobos
strah) 1. strah od Latina i njihovog
utjecaja, osobito od Rimokatolike crkve; 2. mrnja prema Latinima; usp.
Latini 2.

796

latrocinij
latirizam kronino otrovanje ljudi i domaih ivotinja, osobito konja, sjemenkama nekih mahunarki iz roda
graholika (naziv po biljci Lathyrus
sativus)
latiroste (lat. latus irok, rostrum
kljun) mn. zool. ptice sa irokim kljunom
latituda (lat. latitudo) irina, prostranstvo; zem. irina, kutna udaljenost
na podnevniku (meridijanu) nekog
mjesta na Zemljinoj povrini sjeverno
ili juno od polutnika (ekvatora);
astr. kutna udaljenost nekog nebeskog tijela od ekliptike ("nebeska
latituda"); sloboda, polje djelatnosti
latitudinalan (lat. latitudinalis) irinski, koji se tie (zemljopisne) irine
latitudinaran (lat. latitudinarius) irokogrudan, slobodouman, koji ne pretjeruje, nepretjeran
latitudinarci (lat. latitudo) mn. irokogrudni, slobodoumni ljudi; fil. po
Kantu; predstavnici i pristae irokogrudnosti i popustljivosti u pitanjima morala (supr. rigoristi), oni koji su za vrijeme unih vjerskih borbi
i sukoba u Engleskoj i kotskoj u
XVII. st. htjeli posredovati izmeu
zavaenih strana
latitudinarizam (lat. latitudo) irokogrudnost, slobodoumnost; popustljivost u pitanjima morala
lato senzu (lat. lato sensu) u irem
smislu
latom (gr. latomos) radnik u kamenolomu; slobodni zidar
latomij (gr. latomia) kamenolom, rudnik kamena; podzemne tamnice u
kamenolomima kod Sirakuze (za vladavine tiranina Dionizija); slobodno
zidarstvo
latrija (gr. Iatreia) sluba; bogosluje;
osobito: oboavanje svetaca
latrina (lat. latrina) nunik, zahod
latrocinij (lat. latro razbojnik, hajduk)
cestovno, ulino razbojnitvo

latrunkulator
latrunkulator (lat. latrunculator) sudac koji istrauje zloine cestovnih,
ulinih razbojnika
latun (p. laton, fr. lation, isl. latun)
hm od mesinga
latus (lat. latus strana, bok) strana lista; zbroj (ili: iznos) rauna napisanog na jednoj strani knjige tekuih
rauna; latus per se (lat.) strana ili
iznos rauna za sebe, tj. iznos pojedinih strana, kada jedna strana sadri samo jednu stavku ili stupac;
ad latus (lat.) pridodan kao pomonik, kao savjetnik i si
laubseg (njem. Laub lie, Sage pila)
sitna pila, rezbarska pila
lauda (lat. laudare hvaliti) srednjovjekovna religiozna puka pjesma u
hvalu Bogu ili nekom svecu; hvalospjev, slavospjev
laudabilan (lat. laudare hvaliti) pohvalan, hvale dostojan
laudacija (lat. laudatio) hvaljenje, pohvala; pohvalni govor; posmrtni govor
laudanum (lat.) prije: svako sredstvo
za umirivanje ivaca i uspavljivanje;
danas: jednostavna alkoholna tinktura opijuma, opijum, opij, napitak
za uspavljivanje
laudativan (lat. laudativus) koji ima
karakter pohvale, pohvalan
laudator (lat. laudator) hvalitelj; onaj
koji dri posmrtni govor, govornik na
pogrebu
laudatoran (lat. laudotorius) pohvalan,
pohvalni, koji govori pohvalno
laudemij (lat. laudemium) porez koji
se davao vlasniku lena za ustupljeno
iskoritavanje lena
laudetur Iesus Christus (lat.) hvaljen
(bio) Isus Krist
laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohvaliti, slaviti; laudirati svjedoka prav.
naznaiti (ili: imenovati) svjedoka
laufer (njem. Laufer) figura u ahu; dugaak i uzan sag (ili: ilim)

797

lavi
laufpas (njem. laufen trati, Pass putovnica) otputanje iz slube
lauftepih (njem. Laufteppich) sag koji
se prostire iznad finijeg saga kako
bi ga zatitio
laureacija (lat. laureatio) v. promocija
laureat (lat. laureatus) pjesnik ovjenan lovorovim vijencem, tj. pjesnik
koji je dobio kao nagradu lovorov vijenac; knjievnik ili umjetnik koji je
dobio najviu nagradu, nositelj najvie nagrade ili najvieg priznanja
laus (lat. laus gen. laudis) hvala, pohvala, slava, priznanje; usp. cum laude, magna cum laude, suma cum laude (pod suma)
lauta (njem. Laute) instrument slian
gitari, s 45, kasnije s 24 ice
lautfertreker (njem. Lautverstarker);
ureaj za pojaavanje glasa (kod telefona)
lautirati (njem. Laut, glas, lautieren)
slovkati, pri uenju itanja: slova
odmah izgovarati prema njihovom
glasu, a ne sricati, tj. izgovarati svako slovo zasebno; metoda lautiranja
metoda slovkanja
lautist (njem. Laute) svira laute
lautpreher (njem. Laut-sprecher)
glasnogovornik; zvunik (npr. kod radioaparata)
lava (lat., tal. lavare prati, spirati, lava)
uarena i tekua masa koju izbacuju vulkani, koja tee iz njih a koja,
kad se ohladi, ovrsne kao kamen
lavabo (lat. lavare prati, lavabo) umivaonik
lavanda (lat. lavandula) bot. despik, poznata vrtna biljka veoma ugodna
mirisa; upotrebljava se mnogo u kozmetici
lavanja (tal. lavagna) vrsta kamena koji
se osobito upotrebljava za izradu mozaika
lavatorij (lat. lavatorium) posuda za
pranje (ili: kupanje); kada, kupka
lavi (fr. lavis) crtanje (ih: bojenje) tuem

lavina
lavina (lat. lavina, tal. lavigna) usov,
snjena masa koja se kotrljanjem s
visokih planina povea do golemih
razmjera ruei i unitavajui sve to
je pred njom; pren. neto to se kree
velikom brzinom i neodoljivom silinom i emu je nemogue suprotstaviti se
lavirati (lat. lavare) slik. slikarsku boju
stavljenu na sliku vodom isprati; tuirati, izraditi crte razrjedenim tuem ili crnilom
lavirati (niz. laveren, fr. louvoyer, louvier) 2. pom. prema vjetru ploviti cikcak linijom; pren. postupati oprezno,
ne izjanjavati se brzo o neemu, sluiti se svakojakim izgovorima da bi
se to izbjeglo (plaanje, vraanje
duga i si.), izmicati se, okoliati
lavman (fr. lavement) med. ispiranje
crijeva radi ienja, klistiranje
lavor (lat. lavatorium, fr. lavoir) umivaonik; posuda za pranje
lavra (rus., gr. lauros) prvobitno: sobica anahoreta; kasnije: vei pravoslavni manastir, osobito onaj koji je
sjedite i episkopa (lavri ima u Jeruzalemu, Rusiji, Svetoj Gori i dr.)
Lazar (hebr. Eleazar) ime ovjeka kojega je Isus, trei dan po smrti, uskrsnuo iz groba, brat Martin i Marijin; ime jednog u Bibliji opisanog
(Luka 12,20) gubavca; pren. ubog i
bolestan ovjek
lazaret (fr. lazaret, tal. lazzaretto) prvobitno, u sred. vijeku: dom za gubavce kod Jeruzalema, posveen sv.
Lazaru; kasnije: bolnica, osobito vojna bolnica; karantena
lazaroni (tal. lazzaroni) mn. uboge lijenine i prosjaci u Napulju i Siciliji,
koji ive od nosatva i drugih nadniarskih poslova, ih od prosjaenja
(nazvani po ubogom Lazaru, iz Evanelja po Luki)
lairati (lat. lazurium) slik. ve izraenu i gotovo suhu sliku u boji ih

798

leblebija
metalnu osnovu povrno premazati
rijetkom, prozirnom bojom, tako da
se slika ispod te boje vidi, npr. kod
lakiranja
lazum (tur. lazym) potrebno je, treba
lazur (lat. lazurium, lazur, ar. lazvard)
miner, vrsta plavog kamena koji se
upotrebljava poglavito za ukras
lazura (lat. lazurium) lagano premazivanje ve izraene slike u boji nekom
prozirnom, ranije plavom bojom, tako
da se donja boja moe vidjeti; boja
kojom se vri takvo premazivanje
lazuran (lat. lazurium, ar. lazvard) boje
kao lazur, svijetloplav, plav kao nebo
lazume boje v. lazura
lazzo it. ladzo (tal.) pov. nijema igra u
tal. komediji, osobito u komediji
dell'arte, radi ispunjavanja stanki u
govoru, govor bez rijei; smijeno
ponaanje, lakrdija, ala; mn. lazzi
Le roi est mort, vive le roi it. L' roa
e mor, viv 1' roa (fr.) Kralj je mrtav,
ivio kralj! (staro dinastiko naelo
kojim se istodobno objavljuje smrt
vladajueg kralja i nastup novoga na
prijestolje)
Le roi soleil it. L' roa solej (fr.) KraljSunce (naziv za francuskog kralja
Luja XIV., 16381715)
Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik
Herin, koji je svake noi plivao iz
Abida u Sest dragoj na sastanak, dok
se nije udavio u Helespontu
Lear it. Lir (engl.) mitski kralj Britanije, junak istoimene Shakespearove
tragedije; pren. simbol nesretnog i
teko razoaranog oca
lebel-sistem (engl. label, gr. systema)
v. label
lebervurt (njem. Leber jetra, Wurst
kobasica) kobasica s nadjevom od jetara, jetrenica
lebi jugozapadni vjetar u Primorju
leblebija (tur. leblebi) sjeme biljke slanutka (preno je omiljena grickalica)

lebnsraum
lebnsraum (njem. Leben ivot, Raum
prostor) "ivotni prostor" naelo
njemake agresije koje se sastojalo
u tenji za osvajanjem tuih teritorija u kojima ive pripadnici njemakoga naroda
lebus (lat. laesus) prav. onaj koji je uvrijeen, oteen
lecitin (gr. lekithos umanjak) fiziol.
karakteristian sastojak mozga, ivaca i umanjka, ima ga i u ivotinjskim i biljnim organizmima, sadri fosfor, spada u litoide
lecitoblast (gr. lekithos utanjak, blastos klica, izdanak) fiziol. utanana
lijezda
Leda (gr. Leda) mit. neobino lijepa
ena spartanskog kralja Tindareja,
u koju se Zeus zaljubio i prilazio joj
preruen u labuda dok se kupala;
mati Kastora i Poluksa, lijepe Helene, Klitemestre; omiljena tema mnogih umjetnikih djela; astr. naziv
asteroida pronaenog 1856. god
ledent (lat. laedens) prav. onaj koji
nanosi uvredu, uvreditelj, vrijeatelj
ledi (engl. lady) izraz kojim se oslovljava
otmjena ena ili djevojka u Engleskoj, dama
ledi petrones (engl. lady patroness)
otmjena gospoa kao pokroviteljica
(npr. priredbe u dobrotvorne svrhe)
ledi-lajk (engl. lady-like) ono to odgovara jednoj otmjenoj gospoi, to je
u skladu s poloajem jedne ledi
ledian (njem. ledig) sam, koji ivi kao
samac, neoenjen
ledirati (lat. laedere) povrijediti, uvrijediti; otetiti
ledirati (lat. leadere) otetiti, pokvariti,
ozlijediti, pozlijediti; vrijeati, uvrijediti; uskratiti, nanijeti (ih: priiniti)
tetu
ledizam v. ladizam
leden (perz. legen, leden) v. legen
legabile (tal. legabile) glaz. vezano, spojeno, sli veno

799

legat
legacija (lat. legatio) izaslanstvo; osoblje izaslanstva; zgrada izaslanstva
legalan (lat. lex zakon, legalis) zakonski, zakonit, zakonom doputen,
pravni, pravovaljan; legali modo
(lat.) zakonski, po zakonu, putem zakona; legalis medicina (lat.) sudska
medicina
legalitet v. legalnost
legalizacija (fr. legalisation) ozakonjavanje, ozakonjenje, potvrda (ili: odobrenje) kod vlasti, ovjeravanje (po propisima zakona)
legalizirati (fr. legaliser) ozakoniti, ozakonjavati, pozakoniti, pozakonjavati, uiniti da neto ima zakonsku vrijednost; potvrditi na sudu, ovjeriti,
prijei u legalnost
legalnost (lat. legalitas) zakonitost, zakonski propisi, suglasnost nekog ina
sa zakonom; fil. postupanje (ili: djelovanje, ponaanje) koje je u skladu
s dravnim, vanjskim zakonom (za
razliku od moraliteta, tj. postupanja
ih djelovanja ih ponaanja koje je u
skladu s unutarnjim zakonom, tj.
moralom); naelo legaliteta prav. naelo po kojemu se, kod kaznenih djela
za koja se progoni i sudi po slubenoj
dunosti, kazneni postupak mora poeti im se steknu dovoljni, stvarni i
pravni razlozi
legat (lat. legatum) 1. ostavtina, ostavljanje u nasljedstvo jednog dijela
ostavtine nekoj osobi koja inae ne
bi, po zakonu, imala pravo na nasljedstvo
legat (lat. legatus) 2. kod starih Rimljana: podvojvoda koji je zapovijedao
jednim krilom vojske u ratu; najvii
pomonik namjesnika neke pokrajine; namjesnik carske pokrajine; u
novije doba: papin izaslanik ili stalni
predstavnik u nekoj dravi; legatus
a latere ili de latere (lat.) papin izaslanik prvog reda, kardinal-izaslanik; opunomoenik Svete Stolice u

legatar
predmetima duhovnog suda zajedno
vee podruje
legatar (lat. legatarius) osoba kojoj je
oporukom ostavljeno u nasljedstvo dio
oporuiteljeve ostavtine, a koja inae
ne bi imala pravo na nasljedstvo
legativan (lat. legativus) zastupniki,
koji spada u zastupnitvo, koji se tie
zastupnitva
legato (tal. legato) glaz. v. ligato
legator (lat. legator) onaj koji ostavlja
oporuku, oporuitelj
legatura (tal. legatura) mijeanje (ih:
mjeavina) dviju ili vie kovina putem stapanja, slitina; aligacija, legiranje, legura
lege artis (lat. lex, gen. legis zakon,
ars, gen. artis umjetnost) po zakonu
umjetnosti
legen (perz.) 1. vrsta posude s poklopcem i drkom
legen (engl. lagan, lagon) 2. pom. roba
s neke razbijene lae izbaena vodom na kopno
legenda (lat. legere itati, legenda) ono
to treba itati; u sred. vijeku: naslov
knjige koja je sadravala tiva koja
su se svakog dana morala itati na
bogosluju; pria iz ivota svetaca,
ivotopis svetaca; izmiljena pria,
bajka, gatka, arobna pria; natpis
na vijencu metalnog novca ih medalje; vanjski rub metalnog novca na
kojem, da bi se otealo falsificiranje,
obino stoji kakva misao ili geslo;
tuma, objanjenje znakova (na crteu, planu, zemljovidu i si.)
legendar (lat. legendarius) pisac pria
iz ivota svetaca, ivotopisac svetaca; pisac legendi
legendaran (lat. legendarius) koji ima
karakter legende, koji spada u legende, bajoslovan; glasovit, slavan (kao
neki junak iz bajke)
legendarij (lat. legendarium) knjiga s
priama iz ivota svetaca, zbirka pria o svecima, ivotopis svetaca

800

legirati
legestenija (lat. lego itam, gr. astheneia nemo) nesposobnost itanja iji je uzrok psihike naravi
leggerie it. leere (tal.) glaz. lako, s
lakoom, bez neprirodnosti
leggerissimo it. leerisimo (tal.) glaz.
veoma lako, posve lako, bez imalo
neprirodnosti
leggiermente it. leermente (tal.)
glaz. v. leggiere
leghorn (engl. leghorn) vrsta plemenite
talijanske kokoi
legibilan (lat. legere itati) itak, itljiv
legija (lat. legere, legio) u starorimskoj
vojsci: jedinica od 1200 do 6000 pjeaka i 300 konjanika, podijeljena na
30 manipula i 60 centurija, a kasnije
na 10 kohorata; pren. mnotvo vojske, eta, odred, vojska
legion d'honneur it. lejon d'oner (fr.
veoma ugledno francusko odlije "Legije asti"
Legion etrangere it. lejon etraner
(fr.) "stranaka legija", trupa osnovana nakon Srpanjske revolucije u
Francuskoj (1830.) i sastavljena od
politikih bjegunaca i pustolova svih
naroda (na slubi je poglavito u Aliru)
legionar (lat. legionarius) vojnik rimske
legije; vojnik stranake legije (Legion
etrangere); posjednik ili vitez francuskog odreda Legije asti (Legion
d'honneur); eko-slovaki legionari
dobrovoljci od izbjeglica te Ceha i Slovaka bjegunaca i zarobljenika austrougarske vojske koji su se u Prvom
svjetskom ratu borili protiv Centralnih sila; lan poljske legije koja se u
Prvom svjetskom ratu borila protiv
Rusije
legirati (lat. lex, legis zakon, legare) 1.
oporukom odrediti, oporuiti, praviti
oporuku, ostaviti (ili: ostavljati) u nasljedstvo; poslati koga kao poslanika; postaviti (ili: uzeti) za legata

legirati
legirati (tal. legare, lat. ligare spojiti,
zdruiti.) 2. mijeati (ili: stapati) vie
kovina, osobito: zlato i srebro mijeati s kovinama manje vrijednosti; u
kuharstvu: juhe ili umake zainiti
jajetom ili branom da bi bih gui;
u maevanju: v. ligirati
legislacija (lat. legis-latio) donoenje
zakona, zakonodavstvo, zakonodavna
vlast; zakoni
legislativa (lat.) zakonodavno tijelo,
zakonodavna skuptina, zakonodavna vlast
legislativan (lat. legislativus) zakonodavan; zakonodavni, koji se tie zakonodavstva; zakonski
legislatura (lat.) zakonodavstvo, donoenje zakona; zakonodavna skuptina, zakonodavna vlast; zakonodavno tijelo; legislaturni period vrijeme
trajanja i rada zakonodavne skuptine
legist (lat. lex zakon, fr. legiste) poznavatelj zakona, pravnik; nastavnik
svjetovnog prava, pristaa rimskog
prava u sred. vijeku (supr. dekretist);
u Italiji: protivnik faizma
legitima (lat. legitima sc. pars zakonski
dio) prav. zakonski dio oinstva ih
materinstva koji nasljedniku, bez obzira na oporuku, mora pripasti
legitimacija (lat. legitimatio) pozakonjenje, usinovljenje, usvojenje izvanbranog djeteta; potvrivanje, akreditiranje stranog izaslanika; ovjeravanje ovlasti (ili: punomoi); osobna iskaznica; pravo na podnoenje tube
legitiman (lat. legitimus) zakonit, zakonski; pravedan, opravdan, pravilan
(zahtjev); roen u zakonitom braku,
brani
legitimirati (lat. legitimare) pozakoniti,
posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti,
potvrditi; traiti od nekoga da pokae svoje isprave; legitimirati se pokazati svoju punomo ili ovlast, doka-

801

ladino
zati svoje pravo na neto, pokazati
svoje isprave
legitimisti (fr. legitimistes) mn. pristae naela legitimiteta, po kojemu
pravo na prijestolje jedne vladarske
dinastije ne zavisi od narodne volje
te se, kao i svako privatno pravo, ne
moe i ne smije krnjiti; u Francuskoj:
stranka koja priznaje pravo na prijestolje samo starijoj lozi Burbonaca;
maarski legitimisti pristae ponovnog dovoenja Habsburgovaca na
kraljevsko prijestolje Maarske
legitimistiki (fr. legtimiste) koji je uz
zakonitu vladu i naelo legitimiteta;
usp. legitimitet
legitimitet (fr. legitimite) zakonitost,
utemeljenost na pravu; zakonito roenje djeteta; pravo na prijestolje po
roenju; naelo legitimiteta naelo po
kojemu se ne mogu krnjiti prava nasljednih vladarskih dinastija
legitimizam (fr. legitimiste) shvaanja
i naela legitimista
legno it. lenjo (tal.) drvo; col legno it.
kol lenjo (tal.) glaz. drvetom gudala,
a ne strunom (svirati)
legograf (lat. lex, legis zakon, grafo piem) pisac zakona, sastavlja zakona
legografologija (lat. legare itati, gr.
lego itam, grafo piem, logia) znanost o itanju i pisanju
legologija (lat. legare itati, gr. lego,
logia) vjetina itanja, znanje itanja
legovati (njem. legen poloiti) praviti
nabore na tkanini, glaati te nabore
jedan preko drugoga
leguan (p. iguana) zool. vrsta gutera
u tropskim krajevima, osobito u tropskoj Americi, 1/2 m dug
legulejizam (lat. lex zakon, legulejus
zakonski sitniar) loe odvjetnitvo,
slijepo dranje (ili: pridravanje) zakonskih paragrafa
legumen (lat. legumen) bot. mahuna

legumin
legumin (lat. legumen) bjelanevinasta
tvar u plodovima mahunastih biljaka, slina kazeinu, biljni kazein
leguminoza (lat. leguminosa) hranjivi
preparat koji se dobiva od brana ploda mahunastih biljaka pomijeanog
s branom penice ili rai; daje hranjive, lako probavljive juhe
leguminoze (lat. leguminosae) mn. bot.
mahunarke, mahunaste biljke
legura (tal. legare) v. legatura
lej (rum. leu) od 1868. novana jedinica
u Rumunjskoj = 100 bani, odgovara
naoj kuni
lek albanski novac, sadri 100 kintara
lekaa (njem. lecken istjecati, curiti)
trg. istjecanje iz oteenih posuda,
gubitak zbog istjecanja; svota (ili:
iznos) koji se unosi u obraun na ime
odbijanja od ukupnog iznosa rauna
zbog istjecanja
lekcija (lat. lectio) nastava, pouavanje,
predavanje, sat nastave; zadatak za
uenje; odlomak iz biblijskih ih drugih crkvenih knjiga; grdnja, karanje;
oitati lekciju oitati bukvicu, ukoriti nekoga
lekcionarij (lat. lectionarium) u Katolikoj crkvi: zbirka odlomaka iz Biblije koji se itaju na bogosluju (ako
su iz Evanelja = evangelijarij, ako
su iz apostolskih poslanica = epistolarij, ako su iz obojega = plenarij)
lekit (gr. lekythos) starogrki vr s
uskim vratom i jednom rukom
leks (lat. lex, legis) zakon, zakonski prijedlog, zakonska odredba, propis,
pravilo; lege artis (lat.) po zakonu
umjetnosti; lex abrogata it. leks abrogata (lat.) zakon vie ne vrijedi,
ukinut zakon; contra leges it. kontra
leges (lat.) suprotno zakonima
leksem (gr. legein govoriti) lingv. najmanja znaenjska jedinica koja nosi
osnovno znaenje (npr. it-ati, itatelj, it-aonica itd.)

802

lektul
leksiki (gr. lexikon rjenik) rjeniki,
koji spada u rjenik, koji se tie rjenika; u obliku rjenika, npr. djelo
leksikalan (lat. lexicalis) v. leksiki
leksikalije (lat. lexicalia) mn. sve to
se tie rjenika ili spada u rjenik
leksikograf (gr. lexikon rjenik, grafo
piem) pisac (ili: sastavlja) rjenika
leksikografija (gr. lexikon, grafia) pisanje, sastavljanje rjenika
leksikolog (gr. lexikon, logos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem
rijei
leksikologija (gr. lexikon, logia) znanost o rjenicima i njihovom sastavljanju
leksikon (gr. lexikon sc. biblion) rjenik; mn. leksikoni, rjenici
leksipireton (gr. lexis prestanak, prestajanje, pyretos groznina vruica)
med. sredstvo (ih: lijek) protiv groznice
leksis (gr. lexis) med. poputanje (ili:
prestajanje) bolesti
leksiti (engl. lakists) mn. lit. lanovi
"Jezerske kole" (Lake school), jedne
engleske pjesnike kole s poetka
XIX. stoljea, koja je teila prirodnosti u izraavanju i izboru grae, jezerci
lektira (fr. lecture, lat. lectura) itanje;
tivo, knjige ili gradivo koje treba
proitati uope ih za odreeno vrijeme, npr. u jednoj kolskoj godini,
kolsko tivo
lektor (lat. legere litati, lector) itatelj,
predava; na fakultetima; uitelj ivih jezika, glazbe i dr., koji ne mora
imati akademski stupanj; itatelj i
ocjenjiva rukopisa u veim izdavakim poduzeima
lektorat (lat. lectoratum) posao i dunost predavaa i uitelja ivih jezika
na fakultetu
lektul (lat. lectulus) med. zavoj za uvezivanje u daice (slomljenih ruku,
nogu itd.)

lektura
lektura (lat.) itanje, ispravljanje; pravopisno, gramatiko i stilsko dotjerivanje tekstova
lelija (lat. laelia) 1. bot. vrsta tropskih
orhideja; 2. bot. perunika
lema (gr. lemma) fil. pretpostavka,
premisa, pravilo koje jedna znanost
uzima od neke druge znanosti u kojoj
je ono ve dokazano, npr. neko pravilo koje fizika uzima od matematike;
lozinka, geslo, deviza; naslov lanka
koji sadri objanjenje onoga o emu
se u lanku govori
leming (lat. Lemmus lemmus) zool. arktiki glodavac, slian poljskom miu
lemniskata (gr. lemniskos vrpca, zavoj) geom. naziv za odreene zatvorene krivulje koje su nalik na poloenu osmicu
lemozitet (gr. leme krmelj, lat. lema)
med. krmelj i vost
lemur (lat.) zool. polumajmun iz porodice lemura; ivi u umama Madagaskara, u Africi i u jugoistonoj
Aziji
lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod starih Rimljana; due pokojnika, od kojih su dobre due tovane kao kuni
bogovi (lari), a zle su tumarale kao
none sablasti
lemurije (lat. lemuria) mn. mit. kod
starih Rimljana: sveanosti koje su
se slavile u pono 9., 11. i 13. svibnja
radi otklanjanja moi zlih duhova od
domova
lend-lease it. lend-lis (engl. lend-lease
acte) zakon o zajmu i najmu koji je
objavljen listopada 1941. u Sjedinjenim Amerikim Dravama na osnovi
kojega se saveznikim vladama dodjeljuje pomo u materijalu, brodovima itd.
lendler (njem. Landler) omiljeni ples
stanovnika tzv. Landla, u Gornjoj
Austriji, mjera 3/8 ili 3/4

803

lentitis
lendlord (engl. landlord) veliki posjednik zemlje u Engleskoj, veleposjednik, vlastelin
Leneje mn. vrsta starogrkih Dionizovih svetkovina
lenger (tur. lenger, tal. l'ancora, fr. l'ancre, gr. ankyra) sidro
lengo (fr. lingot) ipka, poluga, slitina
(olova, zlata, srebra i dr.); tisk. kvadrat za popunjavanje praznina
lenijencije (lat. lenientia) mn. med.
sredstva za uminjivanje (ih: ublaavanje) bolova; omekavajua sredstva, sredstva za omekavanje
lenitiv (lat. lenitivum) med. sredstvo
za uminjivanje (ili: ublaavanje) bola;
takoer: v. palijativ
lenitivan (lat. lenitivus) ublaavan, koji
ublaava, koji stiava, koji umiruje
leno (njem. Lehn) zemlja ili imanje koje
su u sred. vijeku vladari darivali svojim zaslunim ratnicima (vazalima,
podanicima) uz obvezu da im ovi budu vjerni i odani u slubi (jedan od
osnovnih pojmova srednjovjekovnog
drutvenog ureenja); feud
lenta (rus.) iroka svilena vrpca preko
ramena na kojoj se nose visoka odlikovanja
lentando (tal.) glaz. s otezanjem, sve
sporije i sporije
lentante (tal.) glaz. v. lentando
lentescentan (lat. lentensces) med. koji
se polako razvija, kronian (za bolesti)
lentiginozan (lat. lentiginosus) med.
koji ima po tijelu pjege od sunca
lentigo (lat.) med. pjege na koi
lentikular (lat. lens lee, lenticularis
least) kirurki no u obliku lee
lentikularan (lat. lens lee, lenticularis) u obliku lea, least
lentinis (lat. lens lee, gen. lentis) med.
upala (one) lee
lentitis (lat. lens, gen. lentis lea) med.
upala one lee

lento
lento (tal.) glaz. lagano, otegnuto, sporo,
potanko
lento assai it. lento asai (tal.) glaz.
veoma sporo
lenjinizam marksizam kako ga je dalje
razvio Vladimir Ilji Uljanov Lenjin
(18701924), voda ruske revolucije
i dravnik
lenjir (njem. linieren vui crte, crtati)
ravnalo
leonezas (p. leonesas) trg. vrsta najbolje panjolske vune
Leonida (gr. Leonidas) slavni spartanski kralj (vladao od 488. pr. n. e.),
koji je 480. god. s 300 Spartanaca i
oko 6000 saveznika junaki branio
Termopilski klanac od daleko nadmonije perzijske vojske, koju je
vodio Kserkso, dok nije, izdajom Efijalta, poginuo sa svim vojnicima
Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj
meteora koji se javlja svake godine
u prvoj polovici studenoga kao da
polazi iz zvijea Lava
leoninski stihovi metr. heksametar i
pentametar kod kojih se kraj rimuje
sa sredinom stiha, nazvani po jednom srednjovjekovnom pjesniku koji
se zvao Leo
leoninski ugovor (lat. societas leonina)
nepravedan ugovor, po kojem jedna
strana vue "lavovski dio", tj. svu korist, a druga malo ih nimalo, poput
onog lava (lat. leo, leonis = lav) u
poznatoj Ezopovoj basni
leoninsko drutvo (lat. societas leonina) drutvo, druenje s lavom; v.
leoninski ugovor
leonsko srebro lano srebro, posrebren bakar; leonsko cvijee umjetno
cvijee od posrebrene ili pozlaene
bakrene ice
leonsko zlato lano zlato koje se pravi
od istog bakra i cinka, pozlaeni bakar i cink, nazvano po panjolskom
gradu Leonu; lionsko zlato

804

lepidopteri
leontijaza (gr. leon, leontos lav) med.
lice slino lavovskom zbog vornatog
zadebljanja koe kod gube i krasta,
ih pretjerane razvijenosti eljusnih
kostiju i kostiju lica
leopan krianac leoparda i lavice; usp.
leopon
leopard (gr. leon lav, pardos pantera)
zool. afriki tigar, grabeljiva ivotinja iz porodice maaka, ali se hrani
i biljem; ivi u Africi, Perziji i Indiji
leopoldovae pripadnik nekadanje vojne jedinice u Zagrebu (naziv po austrijskom nadvojvodi Leopoldu)
leopon krianac lava i leopardice; usp.
leopan
lepeza (tur. jelpaze) naprava koja se
sastoji od plonog dijela i drka te
slui za hlaenje (dok njome maemo); mahalica, hladilica; lepeza
boja slikarsko umijee prikladnog
rasporeivanja boja
lepidantian (gr. lepis, gen. lepidos
ljuska, anthos cvijet) bot. koji ima
ljuskaste cvjetove, s ljuskastim cvjetovima
lepido- (gr. lepis, lepidos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: krljut,
ljuska, ljuskav, ljuskast
lepidodan (gr. lepis, eidos oblik) ljuskast, u obliku ljuski; lepidodian
lepidodendron (gr. lepis, dendron drvo) geol. vrsta okamenjenih, drvetu
slinih crvotoina s rompskim lisnim
oiljcima oblika ljuske na povrini
(osobito u razdoblju kamenog ugljena)
lepidodian (gr. lepis, eidos) v. lepidodan
lepidoida (gr. lepis, eidos oblik) zool.
ljuskasti av lubanje
lepidolit (gr. lepis, lithos kamen) miner. ljuskasti tinjac ljubiastocrvene
boje; lilalit
lepidopteri (gr. lepis, pteron krilo)
mn. zool. leptiri i moljci

lepidopterolog
lepidopterolog (gr. lepis, pteron krilo,
pero, logos) poznavatelj leptira, zoolog koji prouava leptire i moljce
lepidopterologija (gr. lepis, pteron
krilo, pero, logia) zool. znanost o leptirima i moljcima
lepidostej (gr. lepis, gen. lepidos ljuska, osteon kost) zool. vrsta ribe koljivice; naraste do metar i pol, slina
tuki
lepidotian (gr. lepidotos) ljuskav, s
ljuskama
lepidoza (gr. lepis, eidos) med. ljuskasti osip, krastanje
lepindopteriti (gr. lepis, pteron krilo,
lithos kamen) mn. geol. otisci leptira
u kamenu
lepra (gr. lepos ljuska, lepros ljuskav,
krastav, gubav, lepra guba) med. guba, kronina bolest koju uzrokuje bacil Mycobacterium leprae
lepralgija (gr. lepra guba, algos bol)
med. bol u miiima koji se pojavljuje pri gubi
leproidan (gr. lepra, eidos oblik) med.
slian gubi, nalik na gubu
leproza (gr. lepra) med. v. lepra
leprozan (gr. lepra, lat. leprosus) bolestan od gube, gubav
leprozorij (lat. leprosorium) bolnica za
gubavce
lepta (gr. leptos tanak, sitan, lepton)
starogrki bakreni novac; novogrki
sitan novac = 1/100 drahme, odgovara naoj lipi
leptocefalija (gr. leptos sitan, mali,
kefale glava) uskoglavost, jedan oblik dolihocefalije
leptofilan (gr. leptos sitan, tanak, fyllon list) bot. tankolistan, koji ima
tanko lie
leptofonija (gr. leptos, fone glas) blagoglasnost, finoa glasa
leptografski (gr. leptos tanak, tanahan, sitan, grafo piem) napisan finim ili sitnim slovima

805

Leta
leptokroa (gr. leptos, chroia koa) tanka i fina koa
leptomerija (gr. leptos sitan, meros
dio) sastojak od sitnih dijelova
leptoni (gr. leptos sitan, tanahan) fiz.
najsitniji sastojci tvari: elektroni, atomi, ioni i molekule
leptonologija (gr. leptos, logia) znanost o leptonima
leptospira (gr.) vrsta spirohete koju
prenose glodavci i psi, uzrokuje probavne smetnje, otjecanje slezene i si.,
tj. bolesti zvane leptospiroze
leptotrihija (gr. leptos sitan, mali,
thrix, trichos vlas, dlaka) fina, tanka
kosa; finoa perja
leptotrinks (gr. leptos sitan, thrix
vlas, dlaka) med. vrsta bakterija kojih ima naroito mnogo u upljim zubima
lerbub (njem. lehren uiti, Bube djeak)
egrt
lereza (gr. lereo) brbljanje gluposti, lud
i djetinjast govor, osobito: podjetinjenje u dubokoj starosti
lermajstor (njem. Lehrmeister) obrtnik
kod kojega netko ui zanat
Lesbos grki otok u Egejskom moru,
danas Mitilini; Lezb
lessto it. lesto (tal.) glaz. ivo, ivahno,
okretno
Lestrigonci mit. starogrki divovi-ljudoderi koji su poubijah Odisejeve
drugove
let (engl. let zapreka, smetnja, prepona)
port, u tenisu: udarac koji "ne vrijedi", tj. smije se ponoviti
Leta (gr. Lethe) 1. mit. boica noi i
svega skrivenog kod starih Grka, mati Apolona i Artemide (kod Rimljana: Latona); astr. asteroid pronaen
1861
Leta (gr. Lethe) 2. mit., rijeka zaborava
u podzemnom svijetu iz koje se, po
vjerovanju starih Grka, oni to silaze
u podzemni svijet napiju vode i zabo-

letalan
rave sve to su proivjeli ranije; pren.
zaborav, zaboravnost
letalan (lat. letalis) smrtan, smrtonosan; exitus letalis it. egzitus letalis
(lat.) smrtonosan ishod
letalitet (lat. letalitas) smrtonosnost,
ubitanost, smrtnost
Letare (lat.) "Raduj se" etvrta nedjelja nakon Uskrsa u katolikoj crkvenoj godini
letargian (gr. lethargia) bolesno pospan, obamro, trom, neosjetljiv; krajnje nemaran
letargija (gr. lethargia, lethe zaborav)
med. bolesna elja za spavanjem, bolest spavanja, obamrlost, tromost, neosjetljivost; pren. nemar, krajnja nemarnost
L'etat c'est moi it. L'eta s'e moa (fr.)
Drava sam ja (izreka koju pripisuju
fr. kralju Luju XIV. radi oznaavanja
njegovog apsolutizma)
leteomanija (gr. lethe zaboravljanje,
zaborav) narkomanija
letera (tal. lettera) pismo;, lettera di
cambio it. letera di kambio (tal.) trg.
mjenino pismo, mjenica
letifikancije (lat. laetificantia) mn.
med. sredstva za okrjepljivanje (ili:
razvedravanje, oivljavanje)
letovati (njem. loten) lemiti, spajati dva
metala pomou posebne smjese za
lemljenje
letrizam (fr. lettrisme) zvukovnost,
zvunost
letskis (engl. let's kiss poljubimo se!)
suvremeni drutveni ples finskog podrijetla; ples u kojem su obvezni poljupci
lettre de change it. letr de an (fr.)
trg. mjenino pismo, mjenica
lettre de creance it. letr de kreans
(fr.) akreditivno pismo; potraivanje
lettre de grosse it. letr de gros (fr.) u
trgovakom pravu: pismo kojim se
osigurava brod u sluaju nesree

806

leukoderma
lettre de repit it. letr de repi (fr.) trg.
pismo kojim se nekom duniku odgaa rok plaanja duga
letva (njem. Latte) uska, dugaka daska
koja se koristi za izradu ograda i si.)
leucin (gr. leukos bijel) prva izolirana
aminokiselina (1818.), sastavni dio
mnogih bjelanevina, neophodna za
odranje ivota
leucitis (gr. leukos bijel) med. upala
bjeloonice
leucizam (gr. leukos bijel) med. v. albinizam
leuka (gr. leuke) med. bijela guba
Leukadija (gr. Leukas) jedan od otoka
u Jonskom moru; danas Santa Maura; poznat po tome to su nekada s
njegove vrletne hridine strmoglavljivali osuenike na smrt; leukadski
skok nasilna smrt
leukangitis (gr. leuko bijel, angos posuda) med. upala limfnih ila
leukemija (gr. leukos bijel, haima krv)
med. bjelokrvnost, bolest organa koji
stvaraju krv pri kojoj se bijela krvna
zrnca (leukociti) izvanredno umnoavaju, a crvena smanjuju
leuketiopija (gr. leukos bijel, Aithiops
Etiopljanin) med. v. albinizam
leuko- (gr. leukos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bijel, bijeli
leukoblastian (gr. leukos, blastos klica, izdanak) med. koji se tie stvaranja bijelih krvnih zrnaca
leukociti (gr. leukos, kytos uplje tijelo, uplja posuda) mn. zool. bijela
krvna zrnca (supr. eritorciti)
leukocitoza (gr. leukos, kytos uplje
tijelo, uplja posuda) med. prolazno
umnoavanje bijelih krvnih zrnaca,
za vrijeme trudnoe, kod novoroenadi, nakon velikog gubitka krvi, kod
zaraznih bolesti (npr. arlaha, sepse,
pneumonije i dr.)
leukoderma (gr. leukos, erma) med.
v. leukodermija

leukodermija
leukodermija (gr. leukos, erma koa)
med. v. albinizam; takoer: stalna
bijela, bez pigmenta, mjesta na koi,
pojavljuju se od roenja ili zbog bolesti, npr. sifilisa ili upale ivaca
leukofan (gr. leukos, faino sjajim, svijetlim) miner, bijeli i sjajni mineral;
osobito ga ima u Norvekoj
leukofobija (gr. leukos, fobos strah)
med. strah od bijele boje
leukom (gr. leukoma) med. bijela mrlja
na ronici (oka), kao posljedica upale
leukomatozan (gr. leukoma) med. koji
boluje od leukoma
leukopatian (gr. leukos, pathos) med.
blijed, slabokrvan
leukopatija (gr. leukos, pathos bol, bolest) med. bljedoa, slabokrvnost
leukopenija (gr. leukos, penia siromatvo, potrebitost) med. smanjivanje
broja bijelih krvnih zrnaca
leukoplakija (gr. leukos, plasis formiranje, uobliavanje) med. stvaranje
bijelih zadebljanja na sluznici jezika
i usta, osobito kod puaa; teko se
lijei i dosta esto prelazi u rak
leukoplasti (gr. leukos, plasso formiram, tvorim) bot. mala, bezbojna tijela u oblike lopte ili elipsoida koja
imaju sposobnost da se, prema potrebi, pretvaraju u kloroplaste ili
kromoplaste
leukoreja (gr. leukos, rheo teem, curim) med. bijelo pranje kod ena
Leukoteja (gr.) mit. "blistava boica",
pridjevak Ine kao zatitnice mornara
leukotom (gr. leukos, temno reem)
med. kirurki instrument kojim se
vri leukotomija
leukotomija (gr. leukos, temno reem)
med. prerezivanje odreenih vlakana
u bijeloj modanoj supstanciji s ciljem lijeenja odreenih duevnih poremeaja i bolesti
lev (bug.) novana jedinica u Bugarskoj
od 100 stotinki, odgovara naoj kuni

807

levha
levacija (lat. levatio) dizanje, osobito
ruke pri udaranju takta
levada (fr. levade) u jahanju: kad se
konj visoko propne, a prednje noge
skupi, tako da tijelo pritom kratko
vrijeme nepokretno stoji samo na
stranjim nogama
Levant (tal. Levante) sve zemlje na Sredozemnom moru koje lee istono od
Italije, do Eufrata i Nila; u uem smislu: obale Male Azije, Sirije i Egipta;
Istok, Orijent
levantina (tal. Levante, fr. levantine)
trg. svilena ili polusvilena tkanina s
kriiima za enske haljine, podrijetlom s Levanta
Levantinci (tal. Levantino) mn. Europljani, osobito Grci i Talijani, i melezi
izmeu ovih i istonjaka koji su roeni i koji ive u primorskim gradovima Levanta, osobito kao trgovaki
posjednici i trgovci
levantski (tal. levante) istonjaki, koji
potjee s Istoka ih pripada Istoku;
levantski vjetrovi estoki zapadni vjetrovi na obalama Sirije
levat (atr.) 1. obian ovjek, svatko tko
ne ivi atrovakim ivotom; 2. neiskusan cestovni razbojnik; sluajni
ubojica
levata (lat.) optuba, pokretanje sudbenog postupka
levator (lat. levare dizati, podizati, lat.
levator podiza) zool. mii podiza
levatorij (lat. levatorium) med. v. elevatorij
levee it. leve (fr.) dizanje, podizanje;
zbrajanje (usjeva); pozivanje u vojsku; ustanak; levee en masse it. leve
an mas (fr.) narodni ustanak, opi
ustanak, posljednja obrana
leventa (perz. levend, tal. levantino) lijenina, besposliar, hvalisav besposlen vojnik; turski vojnik
levha (tur.-ar. levha, lavha) reenice iz
Kur'ana krasopisno ispisane arap-

Levi

808

skim pismom; sentencije ispisane po

zidovima muslimanskih kua
Levi (hebr. Levi privren, odan) po Bibliji: trei sin Jakovljev, praotac istoimenog izraelskog plemena
levigacija (lat. levigatio) glaanje; farm.
pretvorba vrstih tijela u prah usitnjavanjem
levigirati (lat. levigare) glaati, uglaati; kem. vrsta tijela usitniti u prah
Levijatan strana i golema biblijska
morska neman; zvijer uope; pren.
neto ogromno, sablasno
levir (lat. levir, gr. daer) prav. muev
brat, djever; leviratski brak brak izmeu ene i brata njezinog pokojnog mua, brak izmeu roaka (kod
idova i nekih naroda u Aziji)
levirati (fr. lever, lat. levare) u jahanju:
natjerati konja da se propne na zadnje noge; levirati protest trg. protestirati mjenicu
levisice traperice (po Levy Straussu)
levit (lat. levita, gr. leuites, hebr. lewi)
kod starih idova: potomak Levija,
lan plemena Levi koji je morao biti
sveenik; slubenik hrama i kulta
levitacija (lat. levitatio) u spiritizmu:
tobonje lebdenje jednog tijela, uklanjanje Zemljine privlane sile duhovnom snagom
levite prigovor, savjet, kritika (prema
Liber leviticus trea knjiga Mojsijeva,
koja je sadravala odredbe o levitima)
levkoja (gr. leukoion ) bot. drijemovac,
poznato vrtno cvijee iz porodice sunovrata
levuloza (lat. laevus lijevi) kem. eer
koji se nalazi u mnogom slatkom
vou, medu, skree ulijevo ravninu
polariziranog svjetla (usp. dekstroza); fruktoza
Lex duodecim tabularum (lat.) Zakon
dvanaest ploa najstariji rimski
pisani zakon, urezan 451450 pr.
n. eT na dvanaest mjedenih ploa

libela
lezbijski (gr. Lesbos) koji pripada otoku Lezbosu, koji potjee s otoka Lezbosa, u Egejskom moru; lezbijska ljubav neprirodno zadovoljavanje spolnog nagona izmeu dviju ena, po
lezbijskoj pjesnikinji Saphi (tribadija)
lezedrama (njem. lesen itati) drama
pogodnija za itanje nego za kazalinu izvedbu
lezija (lat. laesio) prav. ozljeda, povreda;
vrijeanje, uvreda; oteenje, priinjavanje tete, zakidanje
leeran (fr. leger, legere, lat. levis) lak,
prirodan; lakomislen, brzoplet, nesmotren, nemaran; povran
leernost (fr. legerete) lakoa; lakomislenost, nesmotrenost, nemarnost,
brzopletost; povrnost
li (engl. 1. lea) engleska mjera za konac
= 1, 1 1/2 ili 2 jarda
li (engl. lee side) 2. pom. strana zaklonjena od vjetra, tj. strana koja je u
zavjetrini, zavjetrina
Li kem. kratica za litij
libacija (lat. libatio) u starom Rimu:
rtva ljevanica (ulje, vino ih mlijeko)
libanomant (gr. libanos tamjan, mantis prorok) onaj koji prorie (ili: gata)
po mirisu tamjana
libanomantija (gr. libanos tamjan,
manteia proricanje) proricanje, gatanje po mirisu tamjana
libar (lat. liber) knjiga
libel (lat. libelius) knjiica, mali spis;
prav. dokument, pismena molba, pismena tuba; pogrdan spis, pamflet,
paskvil
libela (lat. libella) 1. obrt. ravnjaa, ravnomjer, vodena vaga u kojoj se, iznad
tekuine (etra), u jednoj blago savijenoj cijevi nalazi mjehur zraka (slui
za pronalaenje vodoravnog poloaja); vaservaga; 2. zool. vilin konjic,
kukac lijepe boje s etiri mreasta
krilca

libelant
libelant (lat. libeilans) pisac pogrdnih
spisa, paskvila, pamfleta
libelirati (lat. libella) 1. ispitivati i pronalaziti vodoravan poloaj pomou
ravnjae; usp. libela
libelirati (lat. libellus) 2. prav. podnijeti
(ili: podnositi) pismenu molbu ili tubu
libelist (lat. libellus) v. libelant
Liber mit. starorimsko boanstvo plodnosti, simbol vedre raspojasanosti;
kasnije poistovjeen s Bakhom
Libera (lat.) 1. latinsko ime boice Prozerpine; 2. ime koje je dobila Arijadna postavi Bakhova ena
liberacija (lat. liberale osloboditi, liberatio) osloboenje, putanje na slobodu; proglaenje nedunim na sudu
liberal (lat. liberalis) ovjek slobodouman i napredan; lan liberalne stranke
liberalan (lat. liberalis), slobodouman,
koji nema predrasuda, napredan, slobodnjaki, plemenit, blag, dobroudan; dareljiv
Liberalije (lat. Liberalia) svetkovina u
ast boanstva Libera; tom su prilikom rimski mladii proglaavani punopravnim graanima i primali muku togu (toga virilis)
liberalistiki (lat. liberalis) slobodouman na nezgodan i tetan nain
liberalitet (lat. liberalitas) slobodoumno i plemenito miljenje, slobodoumnost; plemenitost; dareljivost
liberalizam (lat. liberalismus) slobodoumniji politiki pokret; koncepcija
koja zastupa odreene napredne reforme, npr. moderni liberalizam u
SAD-u zahtijeva smioniji razvoj dravnog kapitalizma
liberalizirati (fr. liberaliser) uiniti slobodoumnim, staviti na slobodoumne
temelje; pokazivati se (ili: ponaati
se) kao slobodouman i napredan ovjek

809

libidinozan
liberator (lat. liberator) oslobodiltelj,
letea utvrda, vrsta velikih zrakoplova bombardera u Sjedinjenim Amerikim Dravama (u Drugom svjetskom ratu)
liberatorij (lat. liberatorium) v. apsolutorij
libero (tal.) port, u nogometu: slobodnjak, igra koji nema poseban zadatak, ve se mora nai gdje je god
to potrebno
Libertas (lat. Libertas) mit. boica slobode kod starih Rimljana
liberte (fr. liberte) sloboda; liberte,
egalite, fraternite it. liberte, egalite,
fraternite (fr.) sloboda, jednakost
bratstvo; glasovita lozinka Francuske revolucije, koju je iznio u lipnju
1793. Klub Cordeliers; ona je bila i
slubeno geslo Druge republike
(18481852)
liberticid (lat, hberticidus) onaj koji
ubija slobodu, ubija slobode, tj. onaj
koji rui ili ukida slobodu
libertina dubrovaki srebrni novac
potkraj 18. st.
libertinizam (lat. libertinismus) tenja
(ili: udnja) za slobodom, slobodnjatvo; nauavanje o slobodi
liberum arbitrium (lat.) fil. slobodna
volja, sloboda volje, sloboda opredjeljivanja
liberum veto (lat.) pravo slobodnog nijekanja ih uskraivanja, do 1791. zakonsko pravo svakog lana Poljske
skuptine da, glasovanjem protiv,
onemogui donoenje neke odluke
libesbrif (njem. Liebe ljubav, Brief pismo) ljubavno pismo; pren. pismo s
neugodnim vijestima (ironino)
libhaber (njem. Liebe ljubav, haben
imati) ljubitelj, amater
libidinist (lat. libido pouda) sladostrasnik, pohotljivac, razvratnik
libidinozan (lat. libidinosus) sladostrastan, pohotljiv, osjetilan, razvratan

libido

810

libido (lat. libido pouda) seksualna

strast, sladostrae, povean spolni
nagon, pohotljivost, pohota; psih. psihika energija, tj. intenzitet psihikog procesa, njegova psiholoka vrijednost (Jung)
Libitina mit. starorimska boica smrti;
pren. smrt
libitinarij (lat. Libitina boica smrti) u
starom Rimu: namjetenik u arenama koji je palim gladijatorima razbijao glave prije nego bi ih iznijeli iz
arene (radi sprjeavanja gladijatora
da se samo pretvaraju kako su mrtvi)
libitum (lat.) volja, nahoenje, dopadanje, hir; ad libitum (lat.) ih pro libito
(lat.) po volji, po nahoenju, npr. pjevati; libitum
libracija (lat. libratio) astr. prividno
nepravilno gibanje Mjeseca zbog njegovog nejednakog kretanja eliptinom putanjom ija je ravnina nagnuta za 5 stupnjeva prema ekliptici
1 zbog nagnutosti njegove osi za 1 1/
2 stupnja prema okomici na ravninu
ekliptike; to je uzrok to moemo,
umjesto 1/2, vidjeti gotovo 6/10 Mjeseeve povrine
libretist (tal. librettista) pisac teksta
za operu, pisac libreta
libreto (tal. libretto) knjiica, osobito s
tekstom opere ili operete; rijei opere
Libua legendarna utemeljiteljica ekoga kraljevstva
licej (gr. Lykeion, lat. Lyceum) gimnazija u staroj Ateni s vrtovima, u
kojoj su predavali filozofiju Aristotel
i peripatetiari (nazvana po oblinjem gaju koji je bio posveen Apolonu Likejskom); otuda: via, srednja
kola, gimnazija, osobito: enska
srednja kola
licencija (lat. licentia) doputenje, dozvola, odobrenje; pravo uporabe, pravo obavljanja, pravo izvedbe ili prikazivanja; povlastica; dozvola za pro-

lido
fesionalno bavljenje nekim portom;
zlouporaba slobode, razuzdanost;
licentia poetica it. licencija poetika
(lat.) pjesnika sloboda, doputenje
da pjesnik smije odstupiti od strogih
propisa poetike i gramatike
licencijat (lat. licentiatus) onaj koji je,
na visokim kolama, dobio doputenje da bude doktor i da predaje
svoju znanost, osobito teologiju i pravo
licencirati (lat. licentiare) dopustiti, doputati; osloboditi, dati slobodu, otpustiti, razrijeiti
licet (lat. hcet) doputeno je, slobodno
je, doputa se, smije se, moe se
liit (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj
prodaji koja se vri nadmetanjem
licitacija (lat. licitatio) trg. javna prodaja nadmetanjem, javna prodaja koju vre organi vlasti; rasprodaja
licitando (lat.) trg. putem javne prodaje
nadmetanjem
licitant (lat. licitans) trg. nadmeta, sudionik u javnoj prodaji nadmetanjem
licitar (njem. Lebzelter) slastiar koji
pripravlja razne kolae s medom
licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na
javnoj prodaji koja se vri nadmetanjem; sudjelovati na javnoj prodaji
kao nadmeta
lider (engl. lead, leader) upravitelj, voa, prvak; lider stranke voa (ili: prvak) stranke; liding artikl (engl. leading article) u novinama: uvodni lanak, uvodnik
lidijski kamen (lat. lydius lapis) miner,
v. lidit
lidit (lat. lydius sc. lapis) miner, melinit
s mnogo ugljena, slui za ispitivanje
istoe zlata u zlatnim predmetima
lido (tal. hdo, lat. litus morska obala,
al) obala; pjeani sprudovi iznad
morske povrine, obino dugaki i
uski, esto u obliku otonog lanca;
osobito: obala jako utvrenog otoka

liferacija
Mallamocco, koji dijeli lagune Venecije od Jadranskog mora
liferacija (njem. Lieferung) isporuivanje, isporuka, nabavljanje, nabava,
opskrbljivanje, dobavljanje
liferant (njem. Lieferant, fr. livrer) isporuiti, isporuivati trg. opskrbljiva,
nabavlja, dobavlja, isporuitelj (robe i si.)
lifrati (njem. liefern) isporuiti, isporuivati, opskrbiti, naruiti robu i si.
lift (engl. lift) uspinjaa, dizalica za ljude i robu u viekatnicama
liftboj (engl. lift-boy) posluitelj u liftu
lifting (engl.) med. zatezanje naborane
koe u estetskoj kirurgiji
lig (engl. league) engl. mjera za duinu:
na kopnu = 4,827 km, na moru =
5,565 km
liga (p., tal. liga, fr. ligue) savez, drutvo, udruenje, zajednica; savez vladara ili drava; Liga naroda nekadanje udruenje naroda osnovano
nakon Prvog svjetskog rata radi rjeavanja meunarodnih sporova mirnim putem, sa sjeditem u Zenevi
ligacija (lat. ligatio) med. kirurki zavoj
ligada (fr. ligade) u maevanju; ukljetenje ili izbijanje maa protivniku iz
ruke jednim krunim plotiminim
pokretom maa
ligament (lat. ligamentum) anat. iliasta tvorevina pomou koje se veina dijelova kostura dri u vezi, veza, ila: tisk. dvostruka slova, slivena
slova, npr. oe
liganj, lignja (lat. Loligo vulgaris) zool.
jestivi grabeljivi glavonoac s deset
krakova
ligato (tal.) glaz. vezano, spojeno, sliveno; legato
ligatura (lat.) glaz. spajanje dviju nota
iste visine ili vie nota nejednake visine lukom; tisk. spajanje dvaju slova (npr. oe); med. podvezivanje vena,
podvez za vene; zavoj, omot knjige

811

lijenterija
ligel tender (engl. legal tender) bank.
primanje od strane engleskih dravnih blagajni novanica koje izdaju
pojedine banke u Engleskoj poto se
prethodno proglase valjanim sredstvom plaanja
ligetul (njem. Liegestuhl) (vrtni) stolac
za leanje i odmaranje koji se moe
namjestiti; lealjka, poivaljka
ligirati (lat. ligare) u maevanju: izvesti
ligadu; ligirati metale v. legirati 2.
ligmus (gr. lygmos tucanje) med. grevito tucanje
lignin (lat. lignum drvo) drvena tvar
lignit (lat. lignum drvo) vrsta smeeg
ugljena, drveni ugljen
lignozan (lat. lignosus) drvenast, kao
drvo
lignozitet (lat. lignositas) drvenastost,
slinost drvetu
lignum (lat.) drvo
ligroin teki benzin, jedan od produkata destilacije nafte
lihen (gr. leichen) bot., med. liaj
lihen (gr. leichen, lat. lichen) bot. liaj;
med. liaj (na koi)
lihenologija (lat. lichen, gr. logia) bot.
znanost o liajevima
lihomantija (gr. lychos svjetiljka,
manteia proricanje) proricanje (ili:
gatanje) po plamenu svjetiljke
liht (njem. licht) usp. svijetao, vidljiv;
jasan; rijedak
lijas (engl. lias vapnenac) najstarije doba jure (razdoblje u razvoju Zemlje)
lijas (engl. lias, fr. liais) geol. donji slojevi jurske formacije koji se sastoje
od plavog glinovitog vapnenca
Lijej (gr. lyios koji ubija brige) mit.
jedan od pridjevaka starogrkog boga Dioniza (Bakha)
lijen (lat. hen) anat. slezena
lijenalan (lat. lienalis) zool. slezenski,
koji se tie slezene
lijenterija (gr. leios gladak; podjednako teku, bez grudica, enteron crijevo) med. jak proljev, gria

lijer
lijer (gr. leirion) bot. ljiljan, krin
lijerica (gr. lyra) glaz. narodni troiani gudaki instrument u okolici
Dubrovnika
Likamb (gr. Lykambes) Tebanac koji
je svoju lijepu ker Neobulu obeao
pjesniku Arhilohu za enu, ali obeanje nije ispunio; prevareni pjesnik
se osvetio tako to ga je nemilosrdno
izrugivao u svojim pjesmama te su
se otac i ki objesili
likantropija (gr. lykos vuk, anthropos
ovjek) med. vrsta ludila koja se sastoji u tome to bolesnik umilja da
se pretvorio ili da se moe pretvoriti
u vuka (bolest koja je osobito bila
esta u starom i srednjem vijeku)
Likaon (gr. Lykaon) mit. arkadijski
kralj, sin Pelazgov; 2. jedan od Prijamovih sinova
Likaonija maloazijska antika pokrajina
liker (fr. liqueur) fina rakija s dodatkom
eera, biljnog ekstrakta, eterinih
ulja, vonih esencija itd.
Likija (gr. Lykia) maloazijska antika
pokrajina; glavni grad Ksanthos; saveznik Troje u Trojanskom ratu
likoreksija (gr. lykos vuk, orexis udnja, prohtjev) med. osjeaj strane
gladi
liksivijacija (lat. lixiviatio, lat. lixivia
lug, cije) iskuhavanje u cijedu, luenje
liktori (lat. lictores) mn. sluge i pratitelji najviih dravnih inovnika kod
starih Rimljana (diktatora, konzula
i pretora); oni su nosili pred svojim
gospodarima snopove prua (fasces),
iz ije je sredine strila sjekira, kao
znak sudske vlasti; inae su bih u
svemu slijepi izvritelji volje svojih
gospodara
Likurg 1. spartanski zakonodavac (9.
st. pr. n. e.); 2. atenski dravnik u 4.
st. pr. n. e.

812

likvidator
likvacija (lat. liquatio) pretvaranje u
tekuinu; topljenje, taljenje, izdvajanje metala taljenjem
likvefakcija (lat. liquefactio) topljenje,
rastapanje, pretvaranje vrstih tijela u tekua
likventan (lat. liquens) teku; pren. jasan, razumljiv
likvescencija (lat. liquescentia) topljenje, pretvaranje u tekuinu
likvescirati (lat. liquescere) pretvarati
se u tekuinu, topiti se
likvid (lat. liquidum) neto tekue, tekuina; trg. jasno dokazano potraivanje, jasno dokazan dug
likvidacija (lat. liquidatio) trg. obraunavanje, proiavanje, raiavanje, rasprodavanje, rasprodaja; obraunavanje trokova; naputanje i
prestanak neke djelatnosti ili posla i
sve to je s tim u vezi; plaanje dugova; likvidacijski odbor odbor iji je
zadatak konano raiavanje stvari nekog trgovakog poduzea, banke, ustanove itd; likvidacijski termin
rok koji sud odredi vjerovnicima za
podnoenje prijava njihovih potraivanja
likvidan (lat. liquidus teku); trg. jasan,
ist, pravilan, siguran, pouzdan; likvidna sredstva u trg. bilanci: ona
aktiva koje se brzo i bez veih napora
i tekoa moe upotrijebiti kao sredstvo plaanja, ili pretvoriti u sredstvo
za plaanje, npr. gotov novac, potraivanje kod banke, iste mjenice, sigurna potraivanja i dr.
likvidant (lat. liquidans) vjerovnik koji
putem suda opominje dunika i trai
isplatu svog potraivanja
likvidat (lat. liquidatus) tueni dunik,
dunik od koga vjerovnik preko suda
trai vraanje duga
likvidator (lat. liquidator) osoba koja
vri obraunavanje i raiavanje
rauna, predstavnik ili zastupnik
mase, obraunavatelj

likvidi
likvidi (lat. liquidae sc. litterae) mn.
gram. tekui glasovi, suglasnici 1, lj,
r; supr. mute
likvidirati (lat. liquidare) trg. proistiti,
srediti, raspraviti; meusobna potraivanja obraunati; obustaviti plaanja; postupno napustiti neki posao
rasprodajom robe, raspustiti neko trgovako drutvo, postupno ugasiti
neku trgovaki kuu ili posao; izvesti
obraun trokova koje treba platiti,
izvriti konano obraunavanje; rasprodavati; povui, ukloniti
likviditet (lat. liquiditas) tekuina, tekue stanje; trg. odnos sredstava kojima raspolae neko trgovako poduzee prema obvezama kojima uskoro dospijeva rok plaanja
likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet
likvor (lat. liquor) tekuina; alkohol,
pirit, esta; med. otopina nekog vrstog tijela koja se daje u kapljicama;
osobito: hrptena tekuina koja se nalazi pod mreastom opnom, a nastaje izluivanjem u mozgu
lila (fr. lilas, p., eng. lilac, tur. leilak)
bot. jorgovan; boja jorgovana, tj. svijetla plavorumenkasta boja
lilacin (fr. lilas) kem. gorka tvar koja
se dobiva iz listova i lisnih pupoljaka jorgovana
lilija (lat. lilium, gr. leirion) bot. ljiljan
Liliput izmiljena zemlja iji su stanovnici (Liliputanci) veliki kao palac (u
Swiftovim "Guliverovim putovanjima")
Liliputanac stanovnik zemlje Liliput,
visok kao palac; pren. ovjek duevno
ili tjelesno mah i zakrljao; pren. beznaajan ovjek, nitko i nita
lima (gr. leimma) glaz. veoma kratka
stanka, pauza, odmor, interval
limaceae it. limacee (lat. limax pu )
mn. zool. puevi
limakografija (gr. leimax, lat. limax
pu gola, grafia) zool. opisivanje pueva

813

limfa
limakologija (gr. leimax pu gola, logia) zool. znanost o puevima
liman (rus., tur., gr. limen luka, zaljev)
movaran ili morski rukavac u ju.
Rusiji, osobito ue rijeke koje je proireno u prostran morski rukavac
limanhija (gr. limos glad, ancho davim, muim) skapavanje od gladi,
smrt od gladi
limatura (lat. limatura) piljevina, strugotina od turpijanja
limb (lat. limbus) rub, porub na haljinama; na instrumentima za mjerenje kutova: rub s podjeljcima na
stupnjeve, minute; po nauavanju Rimokat. crkve: limbus infantum (lat.)
odvojeno mjesto pokraj pakla u kojem borave djeca koja su umrla nekrtena, sve dok se ne oiste od istonog grijeha i time postanu sposobna ui u raj; limbus patrum (lat.)
slino predvorje pakla u kojemu su
boravili sveti i boguugodni ljudi Starog zavjeta dok ih nije Krist odatle
oslobodio svojim pobjednikim silaskom u podzemni svijet
limburger vrsta pikantnog belgijskog
sira (naziv po podruju Limburg)
limenereutika (gr. limen luka, zaljev;
utoite, ereunao istraujem, teim
za) nauk o pomorstvu, osobito o upravljanju brodom, o kormilarenju
limerik (engl. limerick) aljiva besmislena pjesmica i kitica u takvoj pjesmi (pet stihova, rimovanih aabba);
nonsens-lirika
limes (lat.) 1. utvrena granica Rimskoga Carstva; 2. mat. granina vrijednost, tj. broj kojemu se lanovi nekoga konvergentnog reda mogu po
volji pribhiti
limfa (lat. lympha ih limpha voda, gr.
nymfe nimfa) fiziol. bjelanevinasta,
bezbojna ih pomalo ukasta tekuina koju ine krvna plazma i bijela
krvna zrnca i koja oblijeva tkiva i

limfadenitis

814

stanice u organizmu, bijela krv; bot.

vodenast sok u biljkama
limfadenitis (lat. lympha voda, gr.
aden lijezda) med. upala limfnih lijezda
limfadenom (lat. lympha voda, gr.
aden lijezda) oteklina limfnih lijezda
limfagiom (lat. lympha, gr. agneion
posuda) med. oteklina koja se oblikovala iz proirenih limfnih ila
limfangitis (lat. lympha voda, gr. agneion posuda) med. upala limfnih ila
limfatian (lat. lymphaticus) fiziol. v.
limfni; limfatian temperament v.
flegmatian temperament
limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se
tie limfe, koji pripada limfi; limfni
sustav sustav limfnih ila koje se nalaze u svima organima ljudskog tijela
a kojima je cilj skupljati tkivu tekuinu koja je izvan krvnih ila, i ponovno dovoditi u krv od koje je i postala; limfne ile tanke, venama sline cjevice
limfo- (lat. lympha ili limpha) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
voda, tj. bijela krv; v. limfa
limfociti (lat. lympha, gr. kytos uplje
tijelo, trbuasta posuda) fiziol. mala
bijela krvna zrnca, limfne stanice
limfocitoza (lat. lympha, gr. kytos
uplje tijelo, trbuasta posuda) med.
bolesno umnoavanje limfocita u krvi
limfoidan (lat. lympha, gr. eidos oblik)
fiziol. slian limfi; limfiodno tkivo
tkivo slino tkivu limfnih hjezda
limfom (lat. lympha, gr. nast. -oma kao
u rijei karcinom) med. v. limfadenom
limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol.
optjecanje limfne tekuine tijelom
limfotomija (lat. lympha, gr. tome rezanje) med. operacija limfnih ila

limnologija
limfoza (lat. lympha) fiziol. oblikovanje
(ili: stvaranje) limfe u limfnim ilama
limigraf (gr. limne jezero, grafo) v.
limnograf
limit (lat. limes, limitis granica, meda)
trg. najvia utvrena cijena, granica
teaja; granica kredita koji jedan
trgovac daje drugom
limitacija (lat. limitatio) ograniavanje,
ogranienje; odreen rok, propisan
rok
limitativan (lat. limitativus) ograniavan, koji ograniava, ograniavajui;
limitativan sud log. sud koji je po
svom obliku potvrdan, ah sadri negativan predikat, npr. Dua je besmrtna
limited (engl. to limit ograniiti, limited) ogranien, tono utvren, odreen; kao sastavni dio naslova dionikih drutava u Engleskoj znai:
da lanovi toga drutva jame za dugove drutva samo u visini iznosa
kapitala koji su uloili, drutvo s
ogranienim jamstvom (limited company); kao kratica: Itd. ili ld.
limitip tisk. slagai stroj konstruiran
na osnovi fotografije
limitiran (lat. limes granica, limitatus)
ogranien, utvren, tono odreen
limitirati (lat. limitare, engl. to limit)
ograniiti, ograniavati, omeivati;
tono odrediti, propisati cijenu ili teaj nekoj robi, osobito vrijednosnim
papirima
limnade (gr. limne jezero, ribnjak) mn.
mit. vile jezerkinje, vodene nimfe
limnograf (gr. limne jezero, ribnjak,
grafo piem) naprava koja automatski biljei vodostaj; limnografska
krivulja linija koja pokazuje promjene u kretanju vodostaja
limnologija (gr. limne stajaa voda,
jezero, logia) znanost koja prouava
sve to je u vezi s jezerima i slatkim
vodama uope, dio hidrografije

limoktonija
limoktonija (gr. limoktonia) ubijanje
glau, smrt od gladi
limonin (tal. limone, fr. limon, engl. lemon, ar. laimun) kem. gorka tvar koju sadre limunove sjemenke
limonit (gr. leimon luka, livada, navodnjena ravnica) miner, veoma vana eljezna rudaa: eljezni oksid s
vodom, prvobitni oblik eljezne rudae iz vodene otopine; boje je ute
ili smee, esto izmijean s glinom,
tvori utu pranjavu masu (uti
oker), koja se upotrebljava za boju
limoterapija (gr. limos glad, therapeo
lijeim) med. lijeenje pomou gladovanja
limoza (gr. limos glad) med. bolesni
osjeaj gladi, neodoljiv prohtjev za
jelom
limpidan (lat. limpidus) bistar, jasan,
proziran
limunada (fr. limonade, tal. limonata)
osvjeavajue pie od limunova soka, eera i vode
limuzina (fr. limousine) vrsta zatvorenih automobila (naziv po francuskoj grofoviji Limousin)
linament (lat. linum lan, linamentum
rainjeno platno) svilaa
lin (engl. lynch) samovoljno vrenje
narodne osvete ili narodnog kanjavanja omrznutih osoba koje bi, po
shvaanju gomile, zakoniti sud osudio na suvie blagu kaznu; ovakvo
suenje, nekada osobito esto u Sjev.
Americi, gomila vri obino neposredno nakon izvrenog kaznenog djela,
vjeanjem, kamenovanjem ili premlaivanjem (naziv po imenu Johna
Lyncha, farmera koji je ivio krajem
XVI. st. u Virginiji, i koji je od svojih
sugraana dobio neogranienu vlast
da nemilosrdno kanjava odbjegle robove, razbojnike, lopove i dr.); narodno suenje, sud gomile
linovati (engl. lynch) izvriti nad nekim lin, premlatiti krivca bez sue-

815

lineja descendens
nja i na licu mjesta. Ova vrsta kazne
primjenjivala se u Sjedinjenim Amerikim Dravama najee na crncima
lindy hop it. lindi hop (engl.) ameriki
drutveni ples crnakog podrijetla
linealan (lat. hnealis) crtast, koji ima
oblik crte ili linije, koji se kree u
ravnoj liniji; linealni sustav prav. odreivanje nasljedstva po najblioj liniji srodstva (supr. gradualni sistem); linealno-gradualni sustav odreivanje nasljedstva po najbliem
stupnju najblie linije
lineamenti (lat. lineamenta) mn. crte,
potezi, crte lica; crte na ruci, na dlanu
linearan (lat. linearis) crtast, koji ima
oblik linije ili crte; linearna jednadba mat. jednadba ija je nepoznanica, odnosno nepoznanice, na prvom stupnju; linearna taktika voj.
nain borbe s rasporedom trupa u
dugim linijama; linearni crte crte
raen u linijama, tj. skica, nacrt,
kontura
linearibolian (lat. linearis, gr. bolos
gruda zemlje) bot. koji ima renjeve
u obliku linija
linearifolan (lat. linearis, fohum list)
bot. koji ima listove u obliku linija,
s crtolikim liem
lineja (lat.) v. linija; a lineja ih alineja
(lat. a linea) sprijeda, ispoetka, iznova; odjeljak, odsjek, pasus, novi red
lineja alba (lat. linea alba) zool. bijela
linija, vrpca ila u sredini trbuha,
gdje su miii meusobno srasli
lineja ascendens (lat. linea ascendens)
prav. linija srodstva koja se penje,
uzlazna linija (roditelji, djedovi, pradjedovi itd.)
lineja descendens (lat. linea descendens) prav. linija srodstva koja ide
nanie, silazna linija (djeca, unuci,
praunuci itd.)

lineja facijalis
lineja facijalis (lat. linea facialis) anat.
linija lica
lineja inferior (lat. linea inferior) v.
linea descedens
lineja lateralis (lat. linea lateralis)
zool. bona linija u riba, tj. sa svake
strane tijela po jedna linija kojom
prolazi posebno osjetilo
lineja medija (lat. linea media) anat.
srednja linija tijela
lineja superior (lat. linea superior) v.
linea ascendens
lineta (fr. lunette) dalekozor; staklo za
poveavanje; naonjaci (kod konja);
fort. mala istaknuta utvrda ispred
rovova u obliku polumjeseca; arhit.
polukruno polje na zidu, iznad prozora, vrata i dr., esto ukraeno arama i slikama u boji; prozori, otvor na svodu u obliku polumjeseca;
polukruna slika iznad kakve vee
slike (na oltaru)
lingula (lat.) mali jezik, jeziac; zool.
koljka iz reda ramenonoaca
lingvafon (lat. lingua jezik, fone glas)
serija gramofonskih ploa ili kaseta
na koje je snimljen potpuni teaj za
uenje nekog stranog jezika (kod nas
se esto uje pogrean oblik: lingafon)
lingvalan (lat. lingualis) jezini, koji se
tie jezika, koji pripada jeziku
lingvian (lat. lingua jezik) jezini, govorni, koji se tie govora, koji je u
vezi s govorom
lingviforman (lat. lingua jezik, forma
oblik) jeziast, u obliku jezika
lingvist (lat. lingua jezik, fr. linguiste)
jeziar, poznavatelj jezika, onaj koji
se bavi prouavanjem jezika
lingvistiki (fr. linguistique) koji se tie znanosti o jeziku, koji pripada znanosti o jeziku
lingvistika (fr. linguistique) znanost o
jeziku, znanost analitikog karaktera kojoj je zadatak svestrano analizirati injenice koje je prikupila fi-

816

linoleum
lologija, utvrditi njihove veze i uzroke, i tako otkriti i utvrditi opu zakonitost u ivotu i razvitku jezika
linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz,
red, nit; mat. idealno prostiranje u
duinu, bez debljine i irine; u mat.
i zem. ekvator; u genealogiji i znanosti o nasljeivanju: niz srodstava
koji potjee od jednog zajednikog
praoca ili osnivaa porodice (prava,
pobona, uzlazna, silazna linija); voj.
taktiki raspored trupa u dugakoj
fronti i s malom dubinom; regularna
vojska (osim garde); pren. naela kojih se ovjek pridrava u ivotu (on
je ostao na staroj liniji, tj. ostao je
vjeran svojim naelima); takvo shvaanje nije na liniji = nije u skladu s
naelima, npr. stranke
linijski (lat. linea) koji se odnosi na liniju, koji pripada liniji; linijski brdovi brodovi koji se upotrebljavaju u
jednoj borbenoj liniji, veliki oklopni
brodovi s 50 do 110 topova; linijska
perspektiva pravilno skraivanje linije i skice predmeta koje treba nacrtati po zakonima perspektive; linijski sustav glaz. pet paralelnih linija na kojima se piu note
liniment (lat. linimentum) gusta tekuina za mazanje i trljanje napravljena od masnih ulja ili sapuna
Linkejoskop (gr. Lynkeus jedan od
argonauta, poznat po svom otrom
vidu, skopeo promatram) opt. fotografski objektiv koji daje perspektivno tone slike; aplanat
linkrusta (lat. linum lan, crusta kora)
vrsta linoleuma od koga se izrauju
umjetne kone tapete
links (gr. lynx) zool. ris
linoleum (lat. lan, oleum ulje) materijal
za pokrivanje podova i oblaganje zidova: smjesa od lanenog firnisa ulja
i 50% smole (kolofonija) otopi se i
pomijea s prakom od pluta i mine-

linon
ralnih boja, pa se onda ta masa stavi
na vrstu jutenu tkaninu
linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino
laneno ili pamuno platno od najfinijeg konca, fini batist
Linos (gr. lat. Linus) mit. sin Apolona
i muze Terpsihore, izvrstan glazbenik i pjeva te izuzetno lijep mladi;
simbol lirske tualjke (zbog prerane
smrti)
linotip (engl. linotype) tisk. slagarski
stroj koji odmah izlijeva cijele redove; usp. monotip
lint (engl. lint) raehani lan, kuina,
svilaa; flanelasta tkanina od pamuka za medikamentozne preparate
(karbol-lint, borlint itd.)
linurgija (gr. linurgia) izraivanje
platna, tkanje platna, platnarstvo
liparija (gr. liparos mastan) med. debljina, pretilost
lipemija (gr. lipa masnoa, ulje, haima krv) med. poveavanje inae malog sadraja masti u krvi, kod tekih
sluajeva eerne bolesti i kroninog
alkoholizma
liphaber (njem. Liebhaber) ljubavnik,
dragi; ljubitelj ega, amater
lipicaneri (njem. Lippizaner) mn. vrsta
poznatih, obino bijelih, punokrvnih
arapskih konja, nazvanih po nekadanjoj austrijskoj dvorskoj ergeli
Lipica (Lippiza), kod Trsta
lipil (gr. lipos masnoa) kem. materijal
iji oksid stvara bazu masnih ulja
lipoidi (gr. lipos mast, eidos oblik)
kem. veoma razliita tijela, slina
masti, ah koja se, za razliku od masti, ne mogu pretvarati u sapun
lipoliza (gr. lipos mast, lyo rastapam)
fiziol. rastapanje hranjivih masti u
masne kiseline i sapun tijekom eluane probave, pod utjecajem ui i
guteranog soka
lipom (gr. lipos mast i nastavak -oma)
med. tumor koji stvaraju masna tkiva

817

lirist
lipomatoza (gr lipos mast) gomilanje
sala u vezivnom tkivu odnosno u pojedinim organima
lipotimija (gr. lype jad, tuga, thymos
duh, dua lipothymia) sjeta, alost,
tuga, neveselost
lipsana (gr. leipo, leipsanon) ostatak
svetinja, svete moi, relikvije
lipsanografija (gr. leipsanon ostatak,
preostatak, grafo piem) opisivanje
relikvija
lipsanoteka (gr. leipsanon ostatak,
preostatak, theke priuvite, sanduk)
mjesto gdje stoje relikvije
liptajer (njem. Liptauer) vrsta finog ovjeg sira koji se proizvodi u Liptovu,
u Slovakoj
liptauer masni mekani ovji ih kravlji
sir (naziv prema njem. Liptau za ime
slovakog okruga Liptov)
lipurija (gr. lipos mast, ureo mokrim)
med. izluivanje masti putem mokrae kod neprirodnog spoja mokranih kanala s limfnim ilama
lira (gr. lyra) 2. najstariji glazbeni instrument (glazbalo) kod starih Grka,
slian kitari, no s dubljim i punijim
zvukom, najprije s 4 ice, a poslije
sa 7 ica; pren. simbol lirskog pjesnitva, pjesnitvo
Lira (gr. Lyra) astr. zvijee na sjevernom nebu, s najsjajnijom zvijezdom Vegom
lira (lat. libra, tal. lira) 1. novana jedinica u Italiji od 100 enteima
liriar (gr. lyrikos) poet. v. lirik
lirik (gr. lyrikos) pisac lirskih, osobito
ljubavnih pjesama
lirika (gr. lyra, lyrike) poet. pjesnika
vrsta koja rijeima izraava pjesnikove osjeaje; moe biti: lirika sveanog i zanosnog raspoloenja (himna,
oda, ditiramb), lirika istog osjeaja
(osobito ljubavna pjesma), misaona i
promatraka, refleksivna lirika (elegija)
lirist (gr. lyra) svira lire

lirizam

818

lirizam (gr. lyra, fr. lirisme) oduevljenje, zanos, toplina; lirski jezik; lirsko raspoloenje; pjesniki stil
lirod (gr. lyrodos) pjeva uz liru
lirodan (gr. lyra, eidos) slian liri, u
obliku lire, kao lira
lirska poezija v. lirika
lirski (gr. lyrikos) koji pripada liri; koji
se tie lirike, koji pripada lirici; koji
se moe pratiti lirom; koji se moe
pjevati, koji ima oblik pjesme; pun
osjeaja, njean, koji izraava osjeaje; lirska pjesma pjesma u kojoj je
glavno izraavanje osjeaja; lirska
poezija v. lirika; lirski pjesnik v. lirik
lisa (gr. lyssa) med. bijes, bjesnilo, osobito: psee bjesnilo; mjehuri, oteklina ispod jezika kod bijesnih pasa
lisans (fr. licence) fakultetski stupanj
u Francuskoj, diplomski ispit
lisansje (fr. licencie) onaj koji je poloio lisans, diplomirani student fakulteta u Francuskoj
liscio it. lijo (tal.) glaz. jednostavno,
prirodno, glatko
lisodegma (gr. lyssa bjesnilo, degma
ugriz) med. ugriz bijesnog psa
lisodegmus (gr. lyssa, degma) med. v.
lisodegma
lista (fr. liste, tal., p., lat. lista) popis
listerioza (gr. lysseter bijesan, mahnit)
vrsta encefalitisa kod domaih ivotinja (kod ovjeka rijetko); listereloza
l'isteso tempo (tal.) glaz. isti tempo
(kad se u nekom glazbenom djelu
takt mijenja, ali i dalje ostaje isti
tempo)
listrin (fr. lustrine) peeni krob, koji
se upotrebljava za apretiranje tkanina da bi im se dao sjaj
litagogi (gr. lithos kamen, ago tjeram)
mn. med. sredstva koja pomau izbacivanje kamena
litanija (gr. litaneia molitva, preklinjanje) molitva koja se pjeva ili govori; crkvena alopojka, tubalica;

literatura
pren. dugo i dosadno ponavljanje,
gnjavljenje, zanovijetanje
litantraciti (gr. lithos kamen, anthrax
ugljen) mn. okamenjene biljke u kamenom ugljenu
litantraks ( gr. lithos kamen, anthrax
ugljen) kameni ugljen
litar v. litra
litargir (gr. lithos kamen, argyros srebro) olovni oksid (PbO) koji se dobiva
izlaganjem otopljenog olova zranoj
struji
litaura (gr. poly mnogo, taurea bubnjevi od volujske koe) glaz. instrument za udaranje, sastoji se od dviju
metalnih polukugala presvuenih koom
litera (lat. littera, sanskr. likh) slovo;
ad literam (lat. ad htteram) doslovno,
bukvalno; in literam (lat. in htteram)
abecednim redom, po abecednom redu
literalan (lat. litteralis) doslovan, od rijei do rijei; literalni kontrakt ugovor kod kojega izdavatelj ugovora ve
samim podneskom postaje obvezan;
literalna metoda metoda sricanja u
nastavi itanja (za razliku od tzv.
"glavne metode")
literalist (lat. littera) onaj koji se kruto
dri napisanog, cjepidlaka
literalizam (lat. littera slovo) doslovnost, zanemarivanje duha i duhovnog
rada zbog krutog i slijepog pridravanja napisanog
literaran (lat. litterarius) koji se odnosi
na knjige, koji je u vezi s knjigama,
koji spada u pismenost; knjievan,
koji ima knjievnu vrijednost, koji je
od znaaja za knjievnost; literarna
povijest povijest pismenosti i knjievnih djela jednog naroda
literat (lat. litterator) onaj koji se bavi
knjievnou, koji poznaje knjievnost, knjievnik
literatura (lat. litteratura) knjievnost,
pismenost uope; osobito: lijepa knji-

litere
evnost, pjesnitvo; struna literatura ona koja obuhvaa samo pojedine struke (npr. tehnika, medicinska, glazbena, vojna, filozofska, pedagoka literatura)
litere (lat. litterae) mn. slova; pismo,
pismeni sastav, rukopis; knjige, knjievnost; uenost, znanost
literija (gr. lyo ublaim, lat. lyteria)
lat. med. predznaci povoljnog i sretnog obrata u razvoju opasnih bolesti
literomanija (lat. litterae spis, gr. mania pomama, strast) strast za pisanjem, osobina onoga koji voli mnogo
pisati
litica (gr. lithos kamen) visoka strma
stijena, hrid, hridina
litigacija (lat. litigatio) parnica, spor;
parnienje, sporenje, suenje; prepiranje
litigant (lat. litigans) prav. onaj koji
vodi spor, parnina strana, parniar
litigiozan (lat. litigiosus) parnini, sporan, koji je u sporu; koji se voli parniiti, parniarski
litigiozitet (lat. litigiositas) spornost,
sumnjivost neke stvari; litigioznost
litigirati (lat. litigare) svaati se, parniiti se, suditi se, voditi spor
litija (gr. litaneuo molim, prosim) u
pravosl. crkvi: 1. molitva uoi nedjelje i blagdana; 2. povorka vjernika
sa sveenstvom i crkvenim barjacima, kao manifestacija pobonosti,
za velike blagdane; 3. povorka (kao
pod 2.) kao poseban obred za prestanak kie, sue, rata, kakve zarazne bolesti itd.
litijaza (gr. lithiasis kamen u mokranom mjehuru) med. stvaranje kamena u mokranom mjehuru
lito- (gr. lithos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kamen, stijena
litobolija (gr. lithos, bole bacanje, hitac, od balio bacam) ubijanje kamenjem, kamenovanje

819

litografika
litodendron (gr. lithos, dendron drvo)
okamenjeno drvo, kameno drvo
litodijaliza (gr. lithos, dialysis razluivanje, rastapanje) med. rastapanje
kamena u mokranom mjehuru
litofag (gr. lithos, fagein jesti, derati)
onaj koji jede ili gloe kamen
litofagija (gr. lithos, fagein jesti, derati) jedenje (ili: gutanje) kamenja
litofanija (gr. lithos, faino svjetlim) izradba slika na tankim, neglaziranim
ploama od porculana; litofani su slike utisnute u ploe i, kad se svjetlost
kroz njih probija, daju stupnjevite
prijelaze svjetlosti i sjena (slue kao
ukras na prozorima, eirima, svjetiljkama itd.)
litofil (gr. lithos, fyllon hst) okamenjen
list
litofiti (gr. lithos, fyton biljka) mn. okamenjene biljke
litofize (gr. lithos, fyo postajem) mn.
geol. povelike upljikave lopte od
koncentrino naslaganih ljusaka kristaliziranog silicija
litogenija (gr. lithos, genos od gignomai nastajem, postanem) jedan od
najvanijih dijelova ope geologije koji prouava nastanak stijenja i kamenja; petrogenija
litoglif (gr. lithoglyfos) klesar; kamen
koji slui za ukras
litoglifika (gr. lithos, glyfo urezujem,
kleem) klesarska vjetina
litoglipt (gr. lithos, glyptos urezan, isklesan) v. litoglif
litogliptika (gr. lithos, glyfo urezujem,
kleem) v. litoglifika
litograf (gr. lithos, grafo piem) crta
(ih: pisac) na kamenu
litografija (gr. lithos, grafia) vjetina
da se crtei, slova i dr., izraeni na
kamenu, umnoavaju pomou posebnog tijeska; opisivanje kamenja
litografika (gr. lithos, grafike) vjetina
itanja (ili: pisanja, tiskanja) na kamenu; v. litografija

litografirati

820

litografirati (gr. lithos, grafo) tiskati

ili crtati i slikati na kamenu, pa onda otiske s toga kamena umnoavati; miner, opisivati kamenje
litografski (gr. lithos, grafo) koji se
tie litografije, izraen putem litografije; koji se odnosi na opisivanje
kamenja; litografski kamen posebni
kamen kriljevac za uporabu u litografiji
litoidan (gr. lithos, eidos oblik) slian
kamenu, kao kamen, kamenast
litoklast (gr. lithos, klao lomim, razbijem) med. instrument za razbijanje kamenia u mokranom mjehuru
litoklaze (gr. lithos, klasis lomljenje)
mn. geol. pukotine koje se, utjecajem
raznih geodinamikih sila, stvaraju
na Zemljinoj kori
litokoletian (gr. lithokolletos) optoen, ukraen dragim kamenjem
litokromija (gr. lithos, chroma boja)
vjetina slikanja na kamenu uljenim
bojama i skidanja naslikanog na
platno, otisak u boji snimljen s kamena; kromolitografija
litoksilon (gr. lithos, xylon drvo) miner. okamenjeno drvo
litolabon (gr. lithos, lambano hvatam,
uzmem) med. instrument za vaenje
kamena iz mokranog mjehura
litolatrija (gr. lithos, Iatreia oboavanje) oboavanje kamenja, vrsta fetiizma
litolog (gr. lithos, logos) poznavatelj
kamenja, znanstvenik koji se bavi
prouavanjem nastanka i prirode stijena i kamenja; petrolog
litologija (gr. lithos, logia) znanost o
nastanku i prirodi stijena i kamenja;
poznavanje stijenja i kamenja; petrologija
litomantija (gr. lithos, manteia proricanje) proricanje (ih: gatanje) po kamenju, ili po poloaju kamenja

litotomist
litGmorfi (gr. lithos, morfe oblik) mn.
kamenje koje ima oblik neega (ivotinje, ovjeka, glave i dr.)
litonefroza (gr. lithos, nefros bubreg)
med. bolest uzrokovana kamenom u
bubrezima
litontriptika (gr. lithos, tripsis trenje,
trljanje) mn. med. v. litotriptika
litopedion (lat. lithos, pais, paidos dijete) med. u sluajevima izvanmaternine trudnoe: obamrli zametak
koji se, u trbunoj upljini, pretvorio
u vapnenac
litoralan (lat. litus morska obala, litoralis) primorski
litorale (lat. litorale) primorje
litosfera (gr. lithos, sfaira lopta) geol.
tvrdi plat Zemljine kore
litosteje (gr. lithos, osteon kost) mn.
okamenjene kosti
litostratum (gr. lithos, lat. stratum
pod) pod izraen u mozaiku
litota (gr. litotes nepretjeranost, jednostavnost) poet. ublaavanje, umanjivanje, jedan od tropa pjesnikog
stila u kojem se prave rijei zamjenjuju slabijim i suprotnim izrazima,
tj. kad se uporabi blai izraz da bi
se ono o emu se govori utoliko vie
i jae istaknulo, npr. nije loe (tj. dobro je), dobro nije (tj. loe je)
litotamnij (gr.) rod crvenih algi
litotipografija (gr. lithos, typos otisak,
grafia) prenoenje tiskanog teksta na
kamen i umnoavanje po metodi izumitelja, brae Dupont, u Parizu
litotom (gr. lithos, tomos otar, koji
ree) med. instrument za rezanje kamena u unom ili mokranom mjehuru
litotomija (gr. lithos, tomia rezanje)
med. operacija koja se sastoji u razrezivanju ili neposrednom rezanju
kamena u unom ili mokranom
mjehuru
litotomist (gr. lithos, tomia rezanje)
kirurg, lijenik-specijalist za vaenje

litotrintist
kamena iz unog ili mokranog mjehura
litotrintist (gr. lithos, lat. tero tarem,
trljam, tritum) med. lijenik-specijalist za vaenje kamena iz unog ili
mokranog mjehura
litotripcija (gr. lithos, lat. tero tarem,
trljam, tritum) med. razbijanje (ili:
drobljenje) kamena u unom ili mokranom mjehuru
litotripsija (gr. lithos, tripsis trljanje)
med. razbijanje kamena u unom
ili mokranom mjehuru
litotriptika (gr. lithos, tripsis trljanje)
mn. sredstva za razbijanje ili usitnjavanje kamena u unom ili mokranom mjehuru
litotriptor (gr. lithos, tribo trljam)
med. instrument za razbijanje i usitnjavanje kamena u unom ili mokranom mjehuru
litotritor (gr. lithos, lat. tero, tritum)
med. v. litotriptor
litozoa (gr. lithos, zoon ivotinja) mn.
zool. koraljne ivotinje, koralji
litra (gr. litra, lat. libra) u metrikom
sustavu mjera: jedinica za mjerenje
obujma tekuine, iznosi priblino kubini decimetar (skraeno: 1)
litrametar (fr. htre, gr. metron mjera,
mjerilo) sprava za odreivanje specifine teine tekuine
litura (lat. htura) precrtavanje, brisanje
ili popravljanje onoga stoje napisano;
precrtano, izbrisano ili popravljeno
mjesto
liturgija (gr. leiturgia) 2. u staroj Ateni: radovi koje su graani o vlastitom troku morali obavljati u korist
drave; u crkv. jeziku: sluba Boja,
bogosluje
liturgija (gr. lithos, ergon djelo, posao)
1. preraivanje kamena; poznavanje
kamena, kemija kamena
liturgika (gr. leiturgike) 2. nauk o bogoslunim radnjama i bogosluju, o
bogoslunom ritualu

821

lizeza
liturgika (gr. lithos, ergon djelo, rad)
1. primijenjen nauk o kamenu, nauk
o preraivanju kamena i minerala
uope
liturija (gr. lithos, ureo mokrim) med.
izbacivanje kamena ili pijeska putem
mokrae
livan (gr. libanos od hebr. lebonah bijel) tamjan
live (fr. livet) posljednji po redu igra u
biljaru
lividan (lat. lividus) olovne boje, modar,
modrikast, boje kao zemlja; pren. zavidan, zloban, pakostan
lividitet (lat. lividitas) olovna boja, modrina; pren. zavist, pakost
living-room it. living-rum (engl. living ivot, ivljenje, room soba, prostorija) dnevna soba, soba za dnevni
boravak
livor (lat. livot) med. modrica
livra (fr. livre) funta = livra sterlinga;
v. sterling
livreja (fr. livree, tal. livrea, p. librea)
prvobitno: ogrta i dr. koje je francuski kralj u posebno sveanim prilikama davao svojim stjegonoama i
gardistima; kasnije: odijelo koje nosi
posluga i vratar u jednoj otmjenoj
kui, dvoru itd., sluiteljska uniforma
livrezon (fr. livrasion, lat. liberatio) trg.
isporuka, predaja (robe)
liza (gr. lysis razrjeenje) razrjeenje,
otkup, osloboenje; med. postupno
oslabljenje simptoma bolesti, osobito
groznice (supr. kriza)
lizerginska kiselina proizvod dobiven
od jednoga parazita na rai (lat. Secale cornutum); v. LSD
lizeza (fr. liseuse) itaica; enska gornja haljina koja se oblai pri itanju;
oznaiva od kartona, znaka, obino u obliku noia, za oznaavanje
strane u knjizi na kojoj se stalo u
itanju bookmark; stol za itanje

lizijeran

822

lizijeran (tal.) lako lomljiv, krhak, krt

Lizistrata (gr. lysis razrjeenje, stratos vojska) poznata komedija starogrkog pisca Aristofana (445385
pr. n. e.) ija je osnovna ideja mirotvorstvo
lizoform (gr. lysis rastapanje, lat. forma, oblik) kem. dezinfekcijsko sredstvo, napravljeno od formaldehida i
sapuna
lizol (gr. lysis rastapanje, lat. oleum
ulje) kem. veoma jako dezinfekcijsko
i antiseptiko sredstvo, dobiva se mijeanjem krezola s ricinusovim ili lanenim uljem, otrovno
loa (p.) kratki uvodni prikaz u srednjovjekovnom kazalitu (glumci su najavljivali sadraj drame koju e odigrati); vesela gluma kao uvod u dramsku izvedbu
lob (engl.) port, u tenisu; udarac koji
se izvodi oborenim reketom okrenutim uvis; lopta baena visoko
lobby it. lobi (engl.) predvorje (osobito
parlamenta); lobist politiar koji privatnim razgovorima nastoji pridobiti zastupnike za svoju (ih: odreenu)
politiku
lobektomija (gr.) med. kirurko uklanjanje jednoga renja oboljelog organa (plua, jetara, titnjae)
lobelija bot. vrsta tropske vrtne biljke;
sadri alkaloid lobelin koji slui za
lijenje astme (naziv po flandrijskom
botaniaru M. de l'Obelu)
loberan (lat. lobus reanj, krilo) med.
koji se tie cijelih plunih krila; loberna pneumonija upala plunih krila
lobuleran (lat. lobus reanj, krilo) anat.
koji se tie jednog dijela plunih krila
lobuli (lat. lobuli) mn. anat. pluna krilca
lobus (lat. lobus, gr. lobos) anat. pluno
krilo

lodi
loc (njem. Lotse) brodar koji, kao dobar
poznavatelj vodenih putova, sprovodi lae kroz opasna mjesta
loch it. loh (engl.) 1. jezero; 2. morska
uvala; fjord; Loch Ness jezero u sjeverozapadnoj kotskoj u kojem je,
navodno, viena neka golema i nepoznata vodena ivotinja
loci (lat. loci, locus) mn. mjesta; ad loca
it. ad loka (lat.) na svoja mjesta
sjednite; loci memoriales it. loci memorijales (lat.) mjesta koja treba uiti napamet
locij (lat. lotium) med. mokraa, urin
locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupanje, ienje; lotura
locirati (lat. locare) metnuti na jedno
mjesto, smjestiti, namjestiti; dati na
zajam, posuditi, npr. novac; izdati
pod najam, dati pod zakup; prav. odrediti vjerovnike steajne mase
loco it. loko (lat.) na mjestu, u mjestu;
umjesto, namjesto; loco sigilli it.
loko sigili (lat.) mjesto peata (kao
kratica: L. S.); loco laudato ili loco
citato it. loko laudato, citato (lat.
loco laudato, citato) na navedenom
ili na oznaenom mjestu (kao kratica:
1. 1., 1. c.) trg. mjesto gdje se roba
prodaje
loco roba it. loko roba trg. roba koja
se nalazi na tritu
locomotion it. loukomoun (engl.) "micanje", vrsta suvremenog plesa
locum tenens it. lokum tenens (lat.)
onaj koji dri mjesto; zastupnik,
upravitelj, zapovjednik, ef
lod (engl. load) engl. mjera za ito = 5
kvartera = 14,539 hl; kao mjera za
drvo = 40 engl. kubinih stopa (= 1,13
cbm) za nepreraeno drvo, a 50 kubinih stopa (= 1,41 cbm) za preraeno; kao mjera za teinu = 2240
funti = 1016 kg
lodi (njem. Loden) sukno od grube vune,
osobito za portska odijela

loa

823

loda (tal. loggia) = loa; osobito: pokriven i poluotvoren hodnik, u prizemlju ih na katu, oko neke kue, galerija, hodnik sa svodovima
log (njem. Logge, engl. log) pom. instrument za mjerenje brzine brodova
logaedski stihovi (gr. logos rije,
aoide pjevanje, pjesma) metr. stihovi
kod kojih su sjedinjene stope raznih
ritmova, npr. daktilski i trohejski, pa
izgleda kao da stoje u nekoj sredini
izmeu pjesnikog (aoide) i proznog
(logos) ritma
logaritam (gr. logos odnos, arithmos
broj, lat. logarithmus) mat. logaritam
jednog broja (z) za neki osnovni broj
ili osnovu, bazu (b), zove se eksponent (izloitelj) koji nam pokazuje
kojoj je potenciji, stupnju baze b, jednak broj z. Ako je dakle z = b1, onda
je 1 = log z (za bazu b). Tako je,
primjerice, po obinom, Briggsovom
ili dekadnom sustavu logaritama (s
bazom: b = 10) 1 log. od 10, 2 log. od
100, 3 log. od 1000, 5 log. od 100.000
itd. budui da su brojevi 10, 100,
1000 itd. prva, druga, trea itd. potencija od 10
logaritamski (gr. logarithmos) mat,
koji se tie logaritma; logaritamske
tablice knjiga u kojoj su izraunani
logaritmi jednog sustava brojeva
logaritmika (gr. logarithmos) mat.
nauk o logaritmima; v. logaritam
logat (tur.) rjenik
loger (njem. iz niz. logger, lugger) pom.
mali obalni jedrenjak s jednim do tri
jarbola
logi- (gr. logizomai mislim, sudim)
predmetak u sloenicama koji oznaava neto u vezi s miljenjem, suenjem, prosuivanjem
logicitet (gr. logike, lat. logicitas) karakter onoga to je logino; supr. fakticitet
logicizam (gr. logikos razumni, logiki) fil. nauavanje (ili: metoda) koja

logodijareja
logiku ini osnovom, naelom filozofije; supr. psihologizam
logian (gr. logikos) koji je u skladu
sa zakonima miljenja, koji pravilno
misli, dosljedan u miljenju i rasuivanju
logiar (gr. logike) uitelj pravilnog
miljenja; onaj koji pravilno misli,
razuman, razborit ovjek
logiki (gr. logike) koji se tie logike,
koji pripada logici, koji je u vezi s
logikom
logija (gr. logos slovo, pojam, razlog,
odnos, uenje) zavrna rije u sloenicama, znai: znanje, nauavanje, znanost, npr. bio-logija, psiho-logija, socio-logija, filo-logija itd.)
logika (gr. logos, razum; odnos; pojam,
logikos koji se tie razuma, razumni,
logike sc. techne vjetina) fil. znanost
0 zakonima miljenja, tj. o onim zakonima miljenja kojih se valja pridravati pri stjecanju znanstvenih
spoznaja; u uem smislu: znanost o
prirodi i postanku pojmova, sudova i
zakljuaka; pren. zdravo miljenje i
rasuivanje, dosljednost u miljenju
1 rasuivanju; logika injenica zakonitost u prirodnom zbivanju
logistika (gr. logistike) vjetina raunanja pomou slova (umjesto brojki),
algebra; vjetina izvoenja zakljuaka, sposobnost zakljuivanja; voj.
znanost koja ui kako se proraunavaju vrijeme i prostor koji su potrebni da bi se izveo kakav taktiki
pokret
logo- (gr. logos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: rije, govor; razum, um
logodedalija (gr. logos, daidallo uresim, krasim) slatkorjeivost, krasnorjeivost, vjetina govora
logodijareja (gr. logos, diarreo protjeem, istjeem) bujica rijei bez
smisla, pretjerano govorenje, pretjerana opirnost u govoru

logofor
logofor (gr. logos, foreo nosim) prenosa rijei, cijev za govor, telefon
logograf (gr. logografos) kroniar, povjesniar, naziv za najstarije grke
povjesniare koji su pisali pouzdane
ili potvrene vijesti i predaje o osnivanju pojedinih grkih gradova i si.
u prozi, za razliku od pjesnika (poietes), npr. Herodot i njegovi prethodnici: Hekatej, Ferekid i Helanik
logografija (gr. logografia) kroniarstvo, povjesniarstvo, pisanje najstarije povijesti na osnovi pouzdanih
predaja itd; usp. logograf
logogram (gr. znak ih slovo koje predstavlja cijelu rije; v. sigla
logogrif (gr. logos, grifos zagonetka)
zagonetka slovima kod koje rije, isputanjem, dodavanjem ili mijenjanjem jednog slova, dobiva razliita
znaenja; pren. zamrena, nejasna
stvar, zagonetna osoba
logoklonija (gr. logos govor, rije, machia borba, bitka) borba rijeima,
prepirka
logokracija (gr. logos razum, kratos
vladavina) vladavina razuma
logolatrija (gr. logos, Iatreia oboavanje) pretjerano potovanje rijei ih
razuma, vjera u svemo razuma
logomah (gr. logomacheo prepirem se)
onaj koji se bori rijeima, shvaanjima
logomahija (gr. logomachia) borba rijeima, prepirka, svaa
logomanija (gr. logos, mania pomama,
ludilo) pretjerana govorljivost (esto
znak duevne bolesti)
logoneuroza (gr. logos, neuron ivac)
med. poremeaji u govoru zbog pogrenog oblikovanja misli
logopatija (gr. logos, pathos bolest)
med. v. logoneuroza
logopedija (gr. logos, paideia odgoj)
vjebanje izgovaranja rijei i govora
(kod gluhonijemih)
logor (njem. Lager) voj. v. lager

824

lohioragija
logoreja (gr. logos govor, rije, rheo
teem) med. bolesna brbljavost, besmislena bujica rijei
logos (gr. logos) rije, govor; um, razum, mo miljenja i rasuivanja;
odnos; u stoikoj filozofiji: boanski
razum koji vlada svemirom i proima
ga; u idovskoj i aleksandrijskoj religioznoj filozofiji: boanska stvaralaka snaga i promisao; u kranskoj
teologiji: boanska priroda Isusa Krista (u Ivanovom Evanelju). Po Heraklitu: sve tee, ali otac ili kralj ovoga tijeka je rat, tj. opreka suprotnosti; u vjenom unitenju i ponovnom stvaranju vlada nepromjenjivo
jedinstvo logos, svjetski um ili
svjetski zakon
logoka (ma. lugas sjenica) loza koja
se penje po drvenom kosturu i oblikuje sjenicu, hodnik i si.
logotet (gr. logotheteo traim raun od
koga, logos raun, tithemi stavljam)
pisac; pisar, brzopisac; visoki inovnik, kancelar u Bizantu
logotip (gr. logos, typos otisak) vie
slogova ih itavih rijei lijevanih zajedno
logozofija (gr. logos, sofia poznavanje,
znanje) znanje (ih: poznavanje) rijei,
temeljito i svestrano poznavanje rijei
Lohengrin it. Loengrin viteki lik iz
starogermanske prie (vitez svetoga
Grala), sin Parsifalov
lohija (gr. locheia raanje, porod) med.
sluzasta, ispoetka malo sukrviava
tekuina koja izlazi iz maternice rodilja i traje 3 do 6 tjedana (to je zapravo ienje rodilja nakon poroaja, a dolazi od ponovnog stvaranja
sluznice u maternici, koja se zbog
poroaja bila istroila i propala)
lohioragija (gr. locheia raanje, porod,
regnymi prskam, pucam) med. krvarenje maternice nakon poroaja

lohodohij
lohodohij (gr. lochos porod, docheion
primalite, mjesto za primanje) med.
rodilite, zavod (ili: bolnica) za rodiIje
loimijater (gr. loimos kuga, iatros lijenik) lijenik koji lijei kugu
loimografija (gr. loimos kuga, grafia)
opis, opisivanje kuge
lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski,
lat. legalis) vjeran, iskren, odan; estit, astan, poten; ispravan, pravian, propisan
lojalist (fr. loyal) vjeran (ili: odan, iskren) ovjek; = rojalist, osobito onaj
koji je u sjevernoamerikom ratu ostao vjeran engleskom kralju
lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost,
vjernost, podanika vjernost; estitost, asnost, potenje; ispravnost,
pravinost; zakonitost, propisnost
lojd (engl. Lloyds, Lloyd) naziv drutava
za razvrstavanje brodova radi pomorskog osiguranja i pomorskog prijevoza (naziv po Edwardu Lloydu, potkraj XVII. st., posjedniku jedne kavane u Londonu, koja se nalazila u
blizini burze i u kojoj su se sastajali
pomorci i trgovaki posjednici, osobito radi osiguranja brodova i prijevoza, kao i radi primanja i davanja
obavijesti). Ovo londonsko drutvo
kasnije se razvilo u osiguravajue, a
od 1834. bavi se i razvrstavanjem pomorskih brodova, ima svoj veliki
obavjetajni ured za trgovaka i pomorska pitanja, izdaje svoj list itd.
Po ugledu na ovo, osnovana su udruenja sa slinim ciljevima i u nekim
drugim europskim dravama (Italiji, Njemakoj, Rusiji)
lojtra (njem. Leiter) ljestve; pren. visoka ena ili mukarac
lokabilitet (lat. locabilitas) skladnost
s prilikama i prirodom jednog mjesta
lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzimanje pod zakup ili najam, iznajmljivanje; zakupnina, najam

825

lokarda
lokajata (sanskrt.) staroindijsko nauavanje o etiri osnovna elementa
(vatra, voda, zemlja, zrak); nijee tradicionalne autoritete i ivot nakon
smrti
lokal (lat. locale) prostor, prostorija,
mjesto; prostorija ureena za neku
svrhu (prodavaonicu, radionicu, itaonicu, gostionicu, kavanu); vlak ili
stalno prijevozno sredstvo (autobus,
brod) jednog grada i njegove blie
okolice
lokalan (lat. localis) mjesni, prostorni;
koji je ureen prema jednom mjestu,
koji odgovara potrebama ili prilikama jednog mjesta i njegovog poloaja, koji pripada jednom mjestu,
koji se nalazi ili upotrebljava u jednom mjestu, koji ima vanosti samo
za jedno mjesto; lokalna vlast mjesna
vlast; lokalni list mjesni hst, tj. onaj
koji se bavi poglavito prilikama
mjesta u kojem izlazi; lokalni patriotizam ljubav prema zaviaju, u
uem smislu, i svemu to je u njemu
i to iz njega dolazi; lokalni promet
unutranji promet jednog grada ili
opine
lokalitet (lat. localitas) mjesto, predjel,
kraj (s obzirom na njegove posebne
prilike, njegov poloaj i dr.)
lokalizacija (lat. localisatio) ogranienje na odreeno mjesto, na ui prostor, npr. bolesti, poara, rata itd.;
odreenje mjesta gdje se neto zbiva
lokalizirati (lat. localisare, fr. localiser)
ograniiti (ili: ograniavati) na odreeno mjesto, npr. rat, bolest, poar
itd
lokanda (tal. locare, locanda) soba za
izdavanje, gostionica, krma, svratite (u Italiji, Grkoj i nekim dalmatinskim gradovima)
lokarda (tal. lacerto, lanzardo) zool. vrsta morske plave ribe; plavica, skua,
grancat

lokarij
lokarij (lat. locarium) zakupna cijena,
zakupnina, stanarina, najamnina
lokat (lat. locatum) ono to je dano u
zakup ili pod najam
lokatar (lat. locatarius) zakupnik stana, stanar, najmoprimac
lokativ (lat. locativus sc. casus) gram.
mjesni pade, esti pade
lokativni (lat. locativus) gram. koji se
odnosi na lokativ, npr. nastavak
lokator (lat. locator) iznajmljiva, izdavatelj pod zakup ili pod najam
lokatorij (locatorium) v. lokarij
lokaut (engl. lock-out) iskljuenje, kad
poslodavci, da bi suzbili trajk i natjerali radnike na umjerenost, otpuste sve radnike ili samo jednu skupinu radnika iz jednog ili vie poduzea; supr. trajk
lokna (njem. Locke) kovrica, uvojak
(kose)
lokocesija (lat. lococessio) pravljanje
mjesta, ustupanje, uklanjanje s mjesta
lokofiksitet (lat. loco fixus utvren za
jedno mjesto) nepokretnost, nepominost, neprenosivost
lokomobil (lat. loco mobilis s mjesta
pokretljiv) prijenosni (ili: pokretni)
parni stroj
lokomobilan (lat. loco mobilis s mjesta
pokretljiv) sposoban za mijenjanje
mjesta, s mjesta pokretljiv, prijenosan, pomian
lokomobilitet (lat. locomobilitas) pokretljivost s mjesta, pominost
lokomocija (lat. locomotio) kretanje s
jednog mjesta na drugo, pokretanje
lokomotiva (lat. locomotiva) vuni
transportni stroj na kotaima za pokretanje eljeznikih vlakova po tranicama, eljezniki stroj
lokomotivitet (lat. locomotivitas) pokretljivost, sposobnost kretanja
lokomotivni (lat. locomotivus) koji moe izazvati mijenjanje mjesta, koji
pokree ili pomie s mjesta

826

lombardi
lokomotor (lat. locomotor) elektrina
lokomotiva
lokomotoran (lat. locus mjesto, motor)
koji slui za pokretanje s mjesta, koji
se tie pokretanja s mjesta
lokris (engl. locchreas) platno iz Irske
loksartroza (gr. loxos kos, arthron lanak) med. iskrivljenje lanaka
loksodroma (gr. loxos kos, dromos
put) pom. v. loksodromska linija
loksodromska linija pom. dvostruka
krivulja koja se, povuena povrinom
jedne lopte ili jednog eliptinog sferoida i presijecajui pod istim kutom
sve meridijane, pribliava polu u obliku spirale
loksoftalmian (gr. loxos kos, ofthalmos oko, loxofthalmos) med. razrok
loksokozmos (gr. loxos kos, kosmos
svijet, svemir) naprava koja predstavlja kretanje Zemlje oko Sunca i
oko svoje osi
lokucija (lat. loqui govoriti, locutio)
govor, izraz, nain izraavanja
lokus (lat. locus) mjesto; locus delicti
it. lokus delikti (lat.) prav. mjesto
gdje je kazneno djelo izvreno; locus
communis lokus komunis (lat.) ope
mjesto, mjesto svakom razumljivo;
locus minoris resistentiae it. lokus
minoris rezistencije (lat.) med. mjesto
slabijeg otpora, tj. mjesto kroz koje
se neka bolest najlake moe uvui
u organizam
lombard (fr. lombard) trg. lombardni
posao davanje zajmova uz zalog pokretnog imetka; zaloni zavod, zalona banka; zalog. Ovaj kreditni posao dobio je ime po mjenjaima (novarima) iz Lombardije, u Italiji, koji
su, kao pristae Gibelina, poetkom
XIII. st. morah bjeati u Francusku
i prvi se poeli baviti ovom vrstom
posla i osnivati ovakve zavode
lombardi (fr. lombards) mn. priznanice
za zaloene stvari, zaloenice

lombardirati

827

lombardirati (fr. lombard) trg. dati u

zalog, zaloiti
lombardni posao trg. v. lombard
lombr (fr. l'hombre) kartaka igra, podrijetlom iz panjolske, obino izmeu troje igraa
Lombrozov tip tip ovjeka koji se rodio
sa sklonostima zloinu, roeni zloinac (izraz po talijanskom znanstveniku, neurologu i kriminalistu Lombrosu Cesareu (18361909) koji se
osobito bavio prouavanjem kriminalnih tipova)
lon-tenis (engl. lawn-tenis) poznata igra malim gumenim loptama, engleskog podrijetla
longaniman (lat. longus dug, animus
duh, dua) strpljiv
Longchamp it. Lonan (fr.) mjesto u
Bois de Buologne, kod Pariza, gdje
je ranije bilo trkalite; otuda: trkalite, trkaka staza
longeta (fr. longuette) duga i uska platnena vrpca za komprese i gipsane
zavoje
longimetrija (lat. longus dugaak, gr.
metria mjerenje) mjerenje duina
longituda (lat. longitudo) duina, zemljopisna ili astronomska duina
longitudinalan (lat. longitudinalis) uzduni; koji se odnosi na duinu; longitudinalni valovi fiz. uzduni valovi,
tj. valovi koji se prostiru u smjeru
poremeaja ravnotee djelia elastine sredine (supr. transverzalan)
longplejka (engl. long play duga igra,
dugo sviranje) gramofonska vinilna
ploa na 33,5 okretaja s desetak pjesama
lord (engl. lord, staroengleski = uvar
kruha: loaf) gospodin; u uem smislu;
lan engl. Gornjeg doma, per; poasna titula engl. visokog plemstva
po rangu ispod vojvode (markiza, grofa, vikonta i baruna); slubena titula
nekih visokih dravnih inovnika

los
(lord-admiral, lord-kancelar i dr.) i
biskupa engleske narodne Crkve
lord-major it. lord-mer (engl.) "gospodin predsjednik", titula prvog predsjednika opine gradova Londona i
Yorka
lordoma (gr. lordoma) med. v. lordoza
lordotian (gr. lordos) med. iskrivljen
naprijed, grbav
lordoza (gr. lordosis) med. savijenost
kraljenice naprijed, nagnutost, povijenost tijela naprijed
lordship it. lordip (engl.) dostojanstvo
lorda; gospodstvo, gospodarstvo,
vlast; your lordship it. jor lordip
(engl.) u oslovljavanjima: Vae gospodstvo
Lorelaj (njem. Lorelei) veoma strma stijena na desnoj obali Rajne, visoka
200 m, znamenita po svom odjeku,
nekada je brodarima bila veoma opasna; po mitologiji, boravite i ime jedne vodene vile, koja je svojim pjevanjem primamljivala brodare dok
im se lae ne bi razbile o stijenu (tema mnogih pjesnikih i glazbenih
djela)
loreta (fr. lorette) malo otmjenija javna
ena u Parizu, fina bludnica (nazvana po crkvi Notre-Dame de Lorette,
u ijoj blizini veinom stanuju)
loricirati (lat. loricare) staviti oklop,
oklopiti; kem. ae obloiti ilovaom
da se ne bi na vatri rasprsnule
lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir,
osobito od koe; voj. prsobran, grudobran
lornjet (fr. lorgnette) optiko staklo za
jedno oko, vrsta naoala koje ne stoje
na nosu, nego vise o vratu i uvrene su na jednom, obino lijepo ukraenom drku, a stavljaju se pred oi
samo kad zatreba
lornjon (fr. lorgnon) obino poveavajue staklo, optiko staklo samo za
jedno oko, monokl
los (rus.) sjeverni jelen, sob, irvas

losion
losion (fr. lotion) pranje, ispiranje; ljekovito sredstvo za ispiranje
losos (rus.) zool. vrsta ribe iz roda pastrva
lost (engl.) port, izgubljena lopta u golfu
Lot prema Bibliji: ovjek kojega je Bog
zbog njegove estitosti spasio prigodom unitenja Sodome
loto (tal. lotto) poznata drutvena igra
koja se sastoji u izvlaenju brojeva,
tombola, lutrija
lotos (gr. lotos) bot. zvjezdan; naziv
razliitih biljaka s hranjivim i osvjeavajuim plodovima, posebno biljka
koju su stari Egipani i Indijanci
smatrah svetom, a njezin cvijet simbolom zemlje; ime veeg broja morskih i vodenih rua
lotrak (balt.-slav. lotar skitnica, pijanac; rasipnik) v. lumpngloke
lotura (lat. lotura) v. locij; sredstvo
Lourdes it. Lurd (fr.) francuski gradi
na rijeci Gavi, gdje se u 19. st., prema
tradiciji, seljakoj djevojici Bernardici ukazala Bogorodica; danas: jedno
od najveih katolikih svetita
Louvre it. Luvr (fr.) stara kraljevska
palaa u Parizu, na desnoj obali Seine, od 1793. glavni francuski muzej
s veoma raznovrsnim i bogatim umjetnikim zbirkama
lozinka (njem. Losungswort) parola,
geslo, kratka, jasno izraena ideja;
voj. ugovorena tajna rije u straarskoj slubi; odziv, doziv, parola
lozung (njem. Losung) utrak, tj. novac
koji u nekoj trgovini ude u blagajnu
u odreenom vremenskom razdoblju
loa (fr. loge, tal. loggia, lat. logia) kolibica, kuica, sobica; kaz. zasebno i
pregradama odvojeno mjesto s vie
sjedala; soba za oblaenje glumaca;
u slobodnom zidarstvu: dvorana ili
mjesto gdje se odravaju skuptine i
sastanci, sama skuptina, udruenje
slobodnih zidara u jednoj pokrajini

828

luciditet
ih dravi; zasebna soba za bolesnike
u bolnici za umobolne; pom. sobica,
kabina; u menaerijama: kavez za
divlje ivotinje; u Engleskoj: stan za
uvara nekog parka; kuica na selu;
kancelarija trgovakog poduzea, poslovnica, biro, ured
loi (fr. logis, lat. logicium) stan, kua,
obitavalite, prebivalite
loiranje (fr. logement) stan, stanovanje; voj. u opsadnom ratu: utvrivanje jedne toke koju su opsjedatelji
osvojili; sama ta utvrena toka; razmjetanje vojnika po kuama
LSD halucinogeno sredstvo, dietilamid
lizerginske kiseline (lysergamid), jak
otrov, djeluje ve u najmanjim koliinama; upotrebljava se i radi drogiranja
lubin (port.) zool. morska riba kotunjaa slina ciplu; brancin
lubitum (lat. lubitum) v. libitum
Lubjanka zloglasna moskovska tamnica
lubricitet (fr. lubricite) pohota, pohotljivost, sklonost bludu
lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubrikacija
lubrikacija (lat. lubricatio) izazivanje;
podmazivanje, vlaenje
lubrikancije (lat. lubricantia) mn. sredstva koja izazivaju pohotljivost; predmeti, slike, spisi i si. koji izazivaju
pohotu; sredstva za smanjivanje trenja izmeu dvaju vrstih tijela
lubrikator (lat. lubricator) mazalica,
sprava za automatsko podmazivanje
strojeva
lucerna (fr. luzerne) bot. biljka iz porodice leptirnjaa, plava djetelina
lucidan (lat. lux svjetlost, lucidus) jasan, svijetao, blistav (npr. duh);
svjestan; lucida intervala v. interval
luciditet (lat. luciditas) vedrina, bistrina duha; jasnost; svjesnost

lucidnost
lucidnost (lat. lucidatis) v. luciditet
Lucifer (lat. Lucifer = lux, ferre) onaj
koji nosi svjetlost, svjetlonosac; astr.
ime planeta Venere kada se javlja
prije izlaska Sunca, zornjaa, zvijezda Danica; vladar tame, poglavica
vragova, sotona, vrag, po alegorinom prikazu proroka Izaije (14,12) i
apostola Luke (10,18)
lucimetar (lat. lux, lucis, svjetlost, gr.
metron mjerilo, mjera) instrument za
mjerenje jaine svjetlosti, fotometar;
instrument za mjerenje ishlapljujueg djelovanja suneve svjetlosti
lucrum cessans it. lukrum cesans
(lat.) "izmakla dobit"; u rimskom pravu: teta koja nastaje gubitkom zarade koju bi oteeni ostvario da nije
bilo nedoputenog ina neke druge
osobe
luum (tur. lokun) vezivno tkivo (pamuk, vapno i ulje) za sastavljanje ili
zaepljivanje cijevi, vrsta ljepila
ludisti mn. v. luditi
luditi mn. engleski radnici koji su radili
na suzbijanju besposlice time to su
se sustavno borili protiv uvoenja
strojnog rada, kao najveeg neprijatelja svoga opstanka (ludizam); nazvan po svom voi Luddu, koji je prvi razbio stroj za pletenje arapa
ludizam pokret engleskih radnika u
poetku XIX. stoljea s ciljem unitavanja tvornica i strojeva, koji su
uzrok bijede radnitva (naziv bez potvrde, po radniku Luddu, koji je prvi
unitio jedan stroj). Radi suzbijanja
ludizma u Engleskoj je bio donesen
vrlo strog zakon
Ludolfov broj mat. iracionalan broj
koji pokazuje omjer krunice i njezina promjera, biljei se obino grkim slovom k (pi) i iznosi 3,141592...
(nazvan po matematiaru Ludolfu
van Ceulenu (15401610); k je transcendentan broj

829

Lukrecija
lues (lat. lues) pom. zaraza; lues venerea (lat.) med. v. sifilis
luetiar (lat. lues) med. onaj koji boluje od sifilisa, sifditiar
luf (engl. loof) pom. strana izloena vjetru
lufa (ar.) bot. biljka iz porodice bundeva; upotrebljava se za izradu uloaka
za cipele
luft (njem. Luft) zrak
luftati (njem. Luft, luften) zraiti, provjetravati
luftbad (njem. Luftbad) med. zrano
kupanje, lijeenje pomou svjetlosti
i zraka; fototerapija
luftbalon (njem. Luft zrak, fr. ballon)
zrani balon, aerostat
luftgever (njem. Luft zrak, Gevvehr
puka) puka na zrani potisak (puni
se prelamanjem); zrana puka
Lufthansa (njem.) njemaka zrakoplovna kompanija
luftlinija (njem. Luft, lat. linea) zrana
linija, tj. najkraa udaljenost izmeu dvaju mjesta na Zemljinoj povrini
lujdor (fr. louis d'or) "Luj od zlata", fr.
zlatan novac od 20 zl. franaka, nazvan po Luju XIII.; usp. napoleon
lujzit bojni otrov iz skupine plikavaca;
uzrokuje ireve na koi
lukati (njem. Luke okance; Luke rupa) potajno gledati, zavirivati
Lukijan (gr. Lukianos) glasoviti grki
satiriar (125180); u svojim se dijalozima ruga praznovjerju, mistici i
moralistikom filozofiranju
lukrativan (lat. lucrativus, lucrum dobit, korist) koji donosi zaradu, unosan, koristan, probitaan
Lukrecija (lat. lucrum dobitak, korist)
prema rimskoj tradiciji: ena Tarkvinija Kolatina koja se ubila kad ju je
obeastio Seksto Tarkvinije, lan
kraljevske porodice; to je bio povod
za pobunu i ukidanje kraljevstva

luks

830

luks (lat. lux, lucis svjetlost, svjetlo) fiz.

jedinica za mjerenje jakosti rasvjete: jedan luks ima povrinu koja je
jedinicom svjetlosne jakosti (jakosti
svjetlosti) na udaljenosti od jednog
metra osvijetljena okomito
luksacija (lat. luxatio) med. uganue,
iaenje (kosti)
luksmetar (lat. lux svjetlo, metron mjera) svjetlomjer, naprava za mjerenje
jakosti svjetla (u fotografiranju, pri
filmskom snimanju i si.)
luksuz (lat. luxus) rasko, raskonost,
sjaj, obilje; ljubav prema sjaju i raskoi; ono bez ega se moe, tj. to
nije neophodno za ivot
luksuzan (lat. luxus rasko) raskoan,
sjajan, rasipan; luksuzni artikl trg.
raskoan predmet, predmet koji je,
po carinskoj pristojbi, ocijenjen kao
raskoan i, prema tome, ocarinjen po
vioj stopi
luksuzirati se (lat. luxus) ivjeti u raskoi
lukubracija (lat. lux svjetlost, lucubratio) sjedenje i rad nou, nono prouavanje, noni rad, vrlo savjestan rad
Lukul (lat. Lucullus) glasoviti rimski
vojskovoa (11457 pr. n. e.), osobito
se istaknuo u ratu protiv Mitridata,
poznat po bogatstvu i veoma raskonom ivotu (lukulske gozbe)
lukulski raskoan, bogat i obilan (po
ugledu na raskoni nain ivota rimskog vojskovoe Lukula)
lula (tur.) naprava za puenje duhana;
svaka naprava koja ima oblik lule
lumbago (lat. lumbus kria, lumbago)
med. kriobolja, usjed, uganuta leda,
reumatino-ivani bolovi u kriima,
bol u kriima
lumbalan (lat. lumbalis) anat. koji se
tie kria, koji pripada kriima; lumbalna anestezija med. postizavanje
neosjetljivosti na bolove, npr. kod
operacija, na taj nain to se u kanal

lumpenproletarij at
hrptene modine, izmeu prljenova,
ubrizga petpostotna otopina tropakokaina ili novokaina, zbog ega
postanu neosjetljiva oba donja uda i
trup ispod pupka; lumbalna punkcija
vaenje tekuine iz kanala hrptene
modine, u slabinskom dijelu, u terapeutiku ili dijagnostiku svrhu
lumbaran (lat. lumbus kria; but, kuk,
dio tijela oko bubrega) anat. v. lumbalan
lumbarda (tal. (bombarda) starinski
top;
lumen (lat. lux, lumen) svjetlost, sjaj;
pren. sjajna glava, velik duh; lumen
naturale (lat.) fil. prirodna svjetlost,
tj. prirodna, prvobitna, ovjeku uroena mo spoznavanja; fiz. jedinica
svjetlosne struje: svjetlosna struja
koju alje u svima smjerovima tokast svjetlosni izvor koji svijetli jedinicom svjetlosne jaine ujedan prostorni kut
himija (tal. lumia, lomia) bot. vrsta sitnih, lakih i slatkih limuna, slinih
narani
lumin (tal. lumino) iak, svjeica
luminal farm. bijel kristalni praak
gorka ukusa; slui za smirenje ivaca
i za uspavljivanje; usp. veronal
luminarizam (lat. lumen svjetlost) umj.
smjer u slikarstvu koji poglavito obraa pozornost na djelovanje i preljeve svjetlosti
luminescensija (lat. luminescentia) fiz.
svijetljenje tijela na drugi nain, a
ne zbog usijanosti, proizvodnja tzv.
"hladne svjetlosti" (zajedniki naziv
za fluorescenciju i fosforescenciju)
luminiferan (lat. lumen, fero) koji prenosi svjetlost, svjetlosan
luminozan (lat. luminosus) svijetao,
sjajan, blistav, jasan
lumpenproletarij at (njem. Lump odrpanac, prosjak, lat. proletarius graanin najnieg reda) u starom Rimu:
propalo, osiromaeno seljatvo, pre-

lumpngloke
tvoreno u vojsku skitnica, prosjaka,
koji su doli u Rim i ivjeli od milostinje velikih. Nisu radili, jer je rad
bio samo za robove, neto to se preziralo, ve su ivjeli na raun robova;
u kapitalizmu: najdonji, uboki sloj
nezaposlene radnike klase; osim
skitnica, prostitutki i si. obuhvaa
tri kategorije: a) sposobne za rad, b)
siroad i paupersku djecu, c) propale
gole siromahe, za rad nesposobne,
invalide, rtve industrije, bolesnike,
udovice
lumpngloke (njem. Lump bekrija, Glocke zvono) zvono za bekrije, pijance,
tzv. lotrak
luna-park zabavite na otvorenom ili
pod atorima (kupolama itd.) s vrtuljcima, ljuljakama, panoramama,
streljanama i slinim ureajima za
razbibrigu (ureeni su i stalno postavljeni veliki luna-parkovi Disneyland, Prater, Tivoli, Euro Disney,
Gardaland)
lunacija (lat. lunatio) Mjeseeva mijena
lunambulist (lat. luna mjesec, ambulare hodati, etati) mjesear, somnambulist, epileptiar
lunambulizam (lat. lunambulismus)
mjesearstvo, padanje u stanje slino snu pod utjecajem Mjeseeve
svjetlosti, tumaranje zatvorenih oiju po mjeseini; lunatizam
Lunar Orbiteur (engl.) naziv za amerike umjetne Mjeseeve satelite
Lunar Rover (engl.) mjeseev dip,
vozilo to su ga ameriki astronauti
koristili prihkom ekspedicija na Mjesecu u okviru programa Apollo
lunaran (lat. lunaris) koji se tie Mjeseca, Mjeseev; u obliku Mjeseca,
mjeseast; lunarski
lunarij (lat. lunarium) ureaj za predoavanje kretanja Mjeseca oko Zemlje (obino spojen s telurijem)

831

luperkalije
lunatian (lat. lunaticus) med. koji pati
od mjesearstva, epileptian
lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist;
lunatikus morbus (lat. lunaticus morbus) med. mjesearstvo, padavica,
epilepsija
lunatizam (lat. lunatismus) mjesearstvo; v. lunambulizam
luneta (tal) arhit. uokvireno polukruno
polje iznad portala crkve (ili iznad
prozora), obino s reljefnim prizorom
i ukrasima
lunker (njem.) tehnol. nepoeljna upljina u metalnom odljevku
luniforman (lat. luna Mjesec, forma oblik) koji ima oblik mladog mjeseca,
mjeseast
lunisolaran (lat. luna Mjesec, sol Sunce) koji se tie kretanja Sunca i Mjeseca
Lunohod (lat. i rus.) sovjetsko automatsko vozilo s osam kotaa za istraivanje povrine Mjeseca upravljano sa Zemlje
lunta (njem. Lunte fitilj) top, puka,
samokrijes ili koja druga vrsta vatrenog oruja koje se palilo na fitilj;
fitilj aa
lunula (lat. lunula) mah mjesec; enski
ukras, bro (u obliku polumjeseca);
bijeli polukruni korijen nokta
lunje rod ptica grabljivica iz porodice
jastrebova, opstoje dvije vrste: crvena i crna lunja
luogo it. lugo (tal. luogo, lat. locus mjesto) glaz. na pravom mjestu
lupa (fr. loupe) opt. instrument, jako
ispupena zbirna lea kratke arine udaljenosti pomou koje se sitni
bliski predmeti mogu vidjeti pod
mnogo veim vidnim kutom nego golim okom, tako da izgledaju jako
poveani
luperkalije (lat.) starorimska svetkovina u ast boga pastira Fauna

>ina

832

ina (lat. lupinus) bot. vuika, ukrasna biljka iz porodice leptirnjaa

> ng (engl. looping) zrak. jedna od
jodvanijh i najteih zranih akroacija: obrtaj avionom u vertikalnoj
ravnini za 360 stupnjeva
inotoksini (lat. lupinus vuika, gr.
toxikon otrov) otrov kojeg ima u
upini (vuici); v. lupinoza
noza (lat. lupinus obrnika) bolest
aca koja se pojavljuje kad se ovce
irane vuikom, od otrova koji sadri
u sebi vuika (lupina), tzv. lupinotoksina
lupomi mn. ukaste pjege na licu, odraz lupusa
lupulin (lat. lupulinum) hmeljno brano, gorak smolasti sastojak enskih
cvatova hmelja koje daju pivu aromatian okus; upotrebljava se u medicini i kao sredstvo koje potie mokrenje
lupus (lat. lupus) zool. vuk; med. iva
rana, lokalna tuberkuloza koe, osobito na nosu ili kojem drugom dijelu
tijela; lupus in fabula (lat.) posl. citat
iz Terencija: mi o vuku, a vuk na
vrata (kad iznenada naie netko o
kome se ba u tom trenutku govorilo)
lur glaz. prastaro duhako glazbalo (instrument) sjevernoeuropskih naroda,
vrsta bronanog roga
luscitet (lat. luscus, luscitas kiljav)
med. kiljavost
lusingando it. luzingando (tal.) glaz.
umiljavajui se, s umiljavanjem, umiljato
lusinghevolmente it. luzingevolmente
(tal.) glaz. v. lusingando
luskozitet (lat. luscus, luscositas kiljav, orav) med. kratkovidnost
lustar (lat. lustrum) razdoblje od 5 godina, petoljee
lustar (lat. lustrum) razdoblje od pet
godina kod Rimljana nakon ega je
cenzor prireivao sveanu rtvu oi-

lutrija
enja od grijeha i pokajanja za cijeli
narod; otuda: razdoblje od pet godina,
petoljee
luster (lat. lustrum) svijenak s vie svijea ili arulja, obino raskono izraen
lustracija (lat. lustratio) sveano ienje od grijeha, ienje rtvom, ispitivanje savjesti; razgledanje, razmatranje
lustrin (tal.) vrsta starinskog, vrlo vrijednog zlatnog novca
lutecij (lat. lutetium) kem. kasiopij (element iz skupine lantanoida)
lutein (lat. luteus ut, ukast) uta
boja u liu biljaka i u utanjku od
jaja
luteran pristaa nauavanja Martina
Luthera (14831546), osnivaa njemake reformistike Crkve; pren. (s
katolikog gledita) otpadnik od prave vjere, izdajnik
luteranizam v. luteranstvo
luteranstvo pokret i nauavanje velikog reformatora i osnivaa njemake
narodne Crkve Martina Luthera
lutirati (lat. lutare) gusto premazati ljepilom, kitati, zakitati
lutnja (tal.) glaz. starinsko iano glazbalo (instrument), najee s l i ica;
lauta, leut
lutoterapija (lat. lutum blato, mulj,
gr. therapeia lijeenje) lijeenje u
blatnim kupeljima, u tolicama ih
kupkama s ljekovitim blatom (zbog
kemijskih elemenata koji uglavnom
djeluju na kou)
lutrija (fr. lot, lotterie) igranje srekama; klasna lutrija lutrija s vie,
obino pet, izvlaenja, s tono odreenim planom izvlaenja sreaka,
koje se najee dijele na etvrtine,
polovine i cijele; lutrijski zajam dravni zajam koji zajmodavcu daje
mogunost izvlaenja kakvog veeg
zgoditka, ah zato nosi manje kamate

lux in tenebris
lux in tenebris (lat.) svjetlo u tami,
svjetlo u tmini (prema Svetom pismu
Iv 1,5); geslo s peata protestantskog
pokreta valdenza ili valdovaca (podruje sjeverne Italije i graninih francuskih pokrajina)
Luzijadi (port. Os Lusiadas) mn. potomci Luzusa, praoca Portugalaca;
naslov slavnog Camoesovog (1524
1580) epa, u kojemu slavi djela svojih zemljaka koji su, pod vodstvom

833

luzus
Vasca da Game, sudjelovali u pohodu na Indiju
Luzitanija (lat. Lusitania) rimska pokrajina u panjolskoj, otprilike dananji Portugal; veliki engleski parobrod koji su Nijemci, poetkom Prvog svjetskog rata (7. svibnja 1915.),
potopili kod june obale Irske, kojom su se prilikom utopile 1134 osobe
luzitanski (lat. Lusitania) portugalski
luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra

Lj
Lj, lj sedamnaesto slovo hrvatske latinice
ljama v. lama
ljaneros (p. llaneros) mn. pastiri i uzgajivai stoke koji ive na stijenama
panjolske i nekadanjih panjolskih
podruja June Amerike; v. ljano
ljano (p. llano) velika, ravna i nepoumljena stijena u panjolskoj i na
sjeveru June Amerike koja, u doba
kia, obraste bujnom travom i zele-

nilom; omiljeno prebivalite pastira

i uzgajivaa stoke; mn. ljanosi
ljevat v. levat
ljubiti se (e. libiti se) biti drag, sviati se
ljubviinjenije (crkv.-slav.) spolni odnoaj, koitus
ljulj (lat. lolium) bot. utrinac, "engleska trava"
ljupka v. jufka
ljuska atr. odijelo

M
M, m osamnaesto slovo hrvatske latinice
m kratica za metar
m. gram. kratica za masculinum (lat.)
muki rod
m2 kratica za kvadratni metar
m3 kratica za etvorni (kubini) metar
maca (hebr. mazzah) neposoljen kruh
ih pashalni kola kod Zidova, mijesi
se samo od brana i vode
macakan (tal. mazza toljaga, bat, cane
pas) ivoder, inter
Macbeth it. Magbet kotski kralj iz
11. st., poznat po svojoj okrutnosti;
glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije
maceracija (lat. maceratio) dui utjecaj
neke tekuine (vode, alkohola, etera,
kiselina i dr.) na neku vrstu biljnu
ih ivotinjsku tvar na obinoj temperaturi; omekavanje u vodi, natapanje, namakanje, moenje; pren. iscrpljivanje, kinjenje, muenje
macerat (lat. maceratum) farm. tekuina dobivena putem maceracije
macerirati (lat. macerare) natopiti,
namakati, moiti, natapati, vlaiti,
omekavati (npr. macerirati kosti namoiti kosti u vodi da bi mekani
dijelovi s njih otpali, posebno radi
anatomskih prepariranja); pren. muiti, kinjiti, iscrpljivati
macijes (lat. macies) mravost; med. suica; tuberkuloza
maeta (p. macheta) junoameriki
bode, prikladan za sjeenje eerne
trstike i ikarja

maa (tal. macchia) 1. pjega, mrlja; 2.

bot. biljka mediljika; 3. snijet, peronospora, plamenjaa
mauka (rus. matuka) majica, mamica
madam (fr. madame) gospoa, gospa,
milostiva gospoa, milostiva, izraz
kojim se oslovljava udana ena u
Francuskoj i Engleskoj, takoer i
ugledne starije djevojke
madaroza (gr. madarosis) med. elavljenje; osobito: opadanje trepavica;
madeza
made in Germany it. meid in ermeni (engl.) trg. izraeno u Njemakoj,
trgovaka oznaka koja mora, po propisima engleskog zakona o zatiti domaih proizvoda od 1887., stajati na
robi koja se iz Njemake uvozi u Englesku
madefakcija (lat. madefactio) vlaenje,
moenje, kropljenje
madeira (port. Madeira) v. madera
mademoiselle it. madmoazel (fr.) gospoica
madera (p. Madera) vrsta odlinog vina s otoka Madeire
madeza (gr. madesis) med. v. madaroza
madija (p. madi, madia) bot. junoamerika uljarica iz porodice glavoika
madir (tal. madeire) brodska oplata
madison it. medisn (engl.) drutveni
ples na bazi boogie-ritmova; plee se
u paru, pojedinano ili u redu

madlen

836

madlen (fr. madeleine) pren. pokajnica

(po biblijskoj pokajnici Mariji Magdaleni)
madlonete (fr. madelonnettes) mn. 1.
pokajnice, bive razvratne ene koje
u samostanima okajavaju svoje grijehe, nazvane po novozavjetnoj pokajnici Mariji Magdaleni (Madleni); 2.
samostani u kojima ive takve ene;
3. zavodi za propale ene
Madona (tal. Madonna) moja gospoda;
slikarski ili kiparski prikaz Majke
Boje koja dri u naruju malog Isusa, esto okruena i svecima
madrac (lat. matratium, tal. materasso)
jastuk ispunjen konjskom dlakom ili
morskom travom pa proiven; proiven kolski jastuk
madrigal (gr. mandra tor, fr. madrigal, tal. madrigale) poet. prvobitno:
pjesma koju su pjevali pastiri, pastirska pjesmica; od Petrarce: kratka
idilina pjesma; kasnije: idilina aljiva pjesmica; glaz. vrsta umjetnike zborne pjesme, osobito njegovana
u XVI. i XVII. stoljeu
madron (tal. madre majka) med. upala
maternice i uope bolovi u utrobi
maduro-mikoza gnojni irevi na nogama, esta bolest tropskih krajeva
(naziv po indijskom mjestu Madura)
maarizacija pomadarivanje, nasilno
pretvaranje u Maare nemaarskog
stanovnitva, osobito slavenskog
Madarorsag (mad. Magyarorszag) maarski naziv bive Kraljevine Ugarske
Madenta (tal. Magenta) 1. grad u gornjoj Italiji gdje su, 4. lipnja 1859.,
Francuzi i Pijemontezi pobijedili austrijsku vojsku; 2. madenta vrsta crvene anilinske boje
maioniar (gr. magos, lat. magus)
vra, arobnjak, umjetnik u izvoenju tobonjih natprirodnih pojava
koje su, zapravo, vjete prijevare i
lai

magaziner
maestoso it. maestozo (tal.) glaz. velianstveno, sveano
maestral (tal. maestrale) sjeverozapadni vjetar koji pue na Jadranskom i
Sredozemnom moru
maestro (tal. maestro, lat. magister)
majstor, uitelj, umjetnik, osobito:
veliki majstor u stvaranju glazbenih
djela, uitelj glazbe; veliki umjetnik
u ahu; gospodin, gospodar, pretpostavljeni
mafija (tal. Mafia, Maffia) tajno razbojniko i pljakako drutvo na Siciliji,
postoji od 1860.; pren. opasno drutvo, udruga ljudi s opasnim ciljevima
mag (gr. magos, lat. magus) staroperzijski oboavatelj vatre, osobito njegovi sveenici, koji su bili zvjezdoznanci i tumai snova; istonjaki
mudrac koji prijevaru i praznovjerje
iskoritava u vradbine i arolije;
rec, vra, arobnjak
magal slitina (legura) magnezija i aluminija
maganja (tal. magagna) mana, nedostatak
magarac (ar. homar) zool. poznata domaa ivotinja, sisavac iz porodice
konja; osao, tovar
magaza (tur.) skladite, duan, prodavaonica
magazin (ar. mahhazin, fr. magazin,
tal. magazzino) stovarite, skladite,
spremite za robu; itnica, ambar;
voj. spremite ubojitog materijala;
leite za metke u puci; duan, trgovina robom na veliko; struni asopis, zbornik
magazinaa (fr. magasinage) trg. vrijeme stajanja robe u spremitu, magazinu; magazinska taksa, learina;
smjetaj robe u magazin, u stovarite, u skladite
magaziner (tal. magazziniere) upravitelj, nadzornik magazina (stovarita,
skladita)

magazinirati

837

magnetizam

pruga, glavna vodovodna cijev, glavni

elektrini vod i dr.)
magistralan (lat. magistralis) kolski,
uiteljski; majstorski, izvrstan, vjet;
glavni, poglavit, koji ini osnovu neega; med. napravljen po lijenikom
receptu; magistralna formula (lat.
formula magistralis) recept koji je
propisao lijenik
magistrale (lat. magistrale) voj. vanjski
greben crte utvrenja
magistrand (lat. magistrandus) onaj
koji se sprema postati magistar
magistrat (lat. magistratus) sudski (ili:
policijski) slubenik; opinski sud,
opinsko vijee, opina
magnet (gr. magnetis lithos, Magnes
lithos) ili prirodni magnet, mineral
koji ima svojstvo privlaenja i dranja eljeznih tijela (nazvan po gradu
Magneziji, gdje su ga stari Grci prvi
put nali); umjetni magnet onaj koji
se dobije kad se komad elika prevlai u jednom smjeru prirodnim magnetom
magnetian (gr., lat. magneticus) koji
ima privlanu silu magneta; pren.
neodoljivo privlaan, neodoljiv; usp.
magnetski
magnetit (gr. Magnes, i nastavak -ites)
Magis vident oculi quam oculus it.
eljezna rudaa (Fe 3 0 4 ) na kojoj je
magi vident okuli kvam okulus (lat.)
Vie vide oi nego oko
prvo primijeeno magnetno svojstvo
magistar (lat. magister) v. magister
privlaenja
magister (lat. magister) uitelj, nastavmagnetizam (gr. Magnes lithos) svojnik; uitelj slobodnih (humanistikih)
stvo odreenih tijela, eljezne rude,
umjetnosti; magister farmacije diploda privlae i dre druga tijela u komirani ljekarnik (kao kratica: mr.
jima ima eljeza; prirodna sila ije
ph.)
se djelovanje oituje u tankim pojavama privlaenja (i odbijanja); nauk
magisterij (lat. magisterium) upravitelj stvo, nadzornitvo, upraviteljska
o magnetnim pojavama; ivotinjski
sluba, nadzornika sluba; upravmagnetizam magnetna sila za koju
ljanje, nadzor; dostojanstvo magistra
se pretpostavlja da postoji u ivotinjmagistrala (lat. magistralis uiteljski;
skom, osobito u ljudskom organizmu,
glavni) svaka glavna linija (ili: prupomou koje neki ovjek moe znatno
ga) u odnosu na sve drugostupanjske
utjecati na volju i na tjelesno stanje
i sporedne linije koje iz nje izlaze
nekoga drugog ovjeka; usp. som(npr. glavna cesta, glavna eljeznika
nambulija

magazinirati smjestiti (ili: smjetati)

u magazin (ili: u skladite, u stovarite)
magazinska puka voj. puka s magazinom ispod cijevi u koji stane vie
metaka (od 3 do 10), brzometka
Magdalena "podrijetlom iz Magdale" (u
Galileji, Izrael); biblijska Marija Magdalena najprije velika grjenica, a
onda iskrena pokajnica
magfiret (tur. magfirte) oprotenje grijeha, Boji blagoslov
magi (maggi) poznati hranjivi zain za
juhe, sastavljen uglavnom od biljnih
:astojaka (nazvan po pronalazau
Julijusu Maggiju)
magija (gr. mageia) arolija, vradbina, vjetina potinjavanja -vojoj
volji tajanstvenih sila prirode, duhova i demona. Vjerovanje u magiju je
kaldejskog podrijetla, odakle se, preko Perzije i Egipta, proirilo ak na
Zapad; bijela magija ona koja priziva
u pomo nebeske sile, tj. dobre duhove; crna magija ona koja priziva u
pomo zemaljske sile, tj. zle duhove
magijski (gr. magos, lat. magnus) vraarski, vradbinski, arobnjaki; aroban

magnetizer

838

magnetizer (fr. magnetiseur) onaj koji

pomou ivotinjskog magnetizma hoe lijeiti, onaj koji hipnotizira
magnetizirati (lat. magnetizare) 1. dati
jednom tijelu magnetnu silu; 2. po
metodi lijenika Mesmera, trljanjem
ili pravilnim kretanjem ruke i dodirivanjem (manipulacijom) probuditi u
ljudskom tijelu skrivene sile i na taj
nain lijeiti bolesti; 3. dovesti nekoga u stanje magnetinog sna; 4. imati
neodoljiv utjecaj, neodoljivo privui
ili privlaiti
magnetizmomanija (gr. Magnes magnet, mania pomama, ludilo) med. bolest govorenja u snu
magnetni (gr. magnetikos) koji ima
privlanu silu magneta; magnetna
igla igla koja zauzima smjer sjeverjug, igla koja zauzima smjer magnetnog podnevnika (ili: meridijana);
magnetna indukcija v. magnetoindukcija; magnetno lijeenje primjena ivotinjskog magnetizma u
lijeenju bolesnika; magnetno polje
okolina magneta do udaljenosti na
kojoj se jo opaa njegova sila, njegovo djelovanje; magnetski
magneto- (gr. Magnes) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: magnet,
magnetni
magnetoelektricitet (gr. Magnes, elektron) fiz. elektrina struja koja je
izazvana pomou magneta
magnetofon (gr. Magnes, fone glas)
ureaj koji biljei govor na vrpcu
prevuenu eljeznim prahom, tako da
se zvuk na nju prenosi elektromagnetnim putem
magnetograf (gr. Magnes, grafo
piem) magnetometar koji automatski biljei veliinu zemnomagnetnih
varijacija (ako biljei deklinaciju =
deklinograf, ako biljei inklinaciju =
inklinograf)
magnetoindukcija (gr. Magnes, lat.
inductio) fiz. izazivanje elektrine

magnificencija
struje pomou relativnog kretanja .
elektrinog vodia i magneta
magnetokemija (gr. Magnes, chemeia) grana fizikalne kemije koja '
prouava vezu magnetnih i dijamag-
netnih svojstava kemijskih eleme- '
nata s njihovim kemijskim svojstvima
magnetologija (gr. Magnes, logia) dio
fizike koji prouava magnet i magnetizam
magnetometar (gr. Magnes, metron
mjerilo, mjera) instrument za tono
odreivanje magnetne deklinacije i
za mjerenje jaine Zemljinog magnetizma; naprava kojom se sigurno i
brzo ispituje sadraj Zemljine kore
u svrhu otkrivanja nalazita bogatih
rudaom i naftom
magnetopat (gr. Magnes, pathos bol)
v. magnetizer
magnetoskop (gr.) ureaj za registraciju i reprodukciju televizijskog programa na magnetnoj vrpci
magnetoterapija (gr. Magnes, therapeo lijeim) med. lijeenje ivanih
bolesti putem ivotinjskog magnetizma, osnovano na djelovanju sugestije
magnetski (gr. Magnes) v. magnetni
magnezij (lat. magnesium) kem. element iz skupine luina, srebrnasto
bijela kovina; atomska teina 24,32,
tablini broj 12, znak Mg
magnezit (gr. Magnesia Magnezija,
grad u Maloj Aziji) miner, bezbojan
ili ukast mineral, magnezijev karbonat; upotrebljava se za pravljenje
gorke soli i magnezijeva oksida
Magnificat it. Magnifikat (lat.) poetak jedne sveane katolike crkvene
pjesme (Magnificat anima mea Dominum Velia dua moja Gospoda)
magnificencija (lat. magnificentia)
uzvienost, velianstvenost, divotnost, raskonost

magnificus
magnificus it. magnifikus (lat.) velianstven, sjajan; plemenit, uzvien;
titula rektora sveuilita (na nekim
sveuilitima Zapada, "rektor magnificus")
magnifikacija (lat. magnificatio) velianje, slavljenje, uzdizanje hvalama
magnifikan
(lat.
magnificus)
velianstven, plemenit, divan; divotan, sjajan, uzvien, raskoan
magnituda (lat. magnitudo veliina)
mjera za energiju potresa koja je
osloboena u obliku elastinih valova
magnokemija grana fizikalne kemije
koja prouava odnose izmeu magnetizma i kemijske grae tvari
magnolija (lat. Magnolia grandiflora)
bot. ukrasna zimzelena drvenasta
biljka s lijepim bijelim cvjetovima
magnum ignotum (lat.) neto potpuno
nepoznato i neisgurno, tj. velika nepoznanica
magnus (lat. magnus) vehk, osobito kao
sastavni dio imena vladara
magot (hebr.) vrsta uskonosog majmuna bezrepca; ivi u sjev. Africi i oko
Gibraltara (jedina vrsta majmuna u
Europi)
mah (njem. mach) jedinica za mjerenje
najveih brzina zrakoplova ih projektila (naziv po austrijskom fiziaru
Ernstu Machu, 18381916)
maha- (ind.-perz. maha-) velik (javlja
se u mnogim sloenim rijeima)
Mahabharata (sanskr.) "velika pjesma
o Bharti"; veliki narodni ep Hindusa,
ima oko 215 000 stihova, opisuje borbu Bharte s Pandavom i propast prvog; u epizodama sadri Bhagavadgitu, pjesme o kralju Nali i Daraajanti i o Savi tri
mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i
veoma tvrdo drvo, raste na sjeveroindijskim otocima i u Ju. Americi,
crvenosmee boje, slui za izradbu
pokustva, tipki na glasoviru, furnira, tapova i dr.

839

maja
mahala (tur. mahalle) gradska etvrt;
ulica; zaselak
maharada (sanskr. maha, rajan) "Veliki kralj", vladar u Indiji pod kojim
stoji vie rada; esto samo titula obinog vladara (rade)
mahatma (sanskr. maha velik, ataman
dua) fil. najvia titula koja se moe
dati ovjeku koji je napredovao i otiao daleko u duhovnoj spoznaji (kod
Hindusa): velika dua, dua svega
(u filozofiji vedante); u teozofiji: duhovni voa
Mahavasta (sanskrt.) legenda o Budhi
(jedan od temeljnih tekstova budizma)
Mahdi (ar. Mehdi) mit. prorok,
oekivani spasitelj, muslimanski mesija koji, po predaji, ivi skriven u
nekoj pilji blizu Bagdada
mahdum (tur.) sin
maher (njem. Macher initelj) ovjek
koji se umije u svim prilikama snai,
vjet ovjek;.spletkar, prevarant
maheraj (njem. Macherei rad) posao
koji je izveden na tetu nekoga drugog, vjeto izveden podvig, spletka,
podvala
maheta (port. machete) oruje i orue
u Junoj Americi, sredina izmeu noa i sablje, handar, lovaki no
mahetika (gr. mache borba) vjetina
borbe, borilaka vjetina
mahfil (tur.) odjel u damiji gdje se
klanjaju ene
mahluk (tur.) ivo bie; ivotinja
mahnitost (gr. mania pomama, ludilo)
v. manija
mahut (ind. mahut) goni ili uvar
slonova u Indiji
maina (tal. ammainare spustiti) utiha,
bonaca
maj (lat. maius) ime petog mjeseca u
godini, svibanj, ima 31 dan (nazvan
po rimskoj boici prirode Maji)
maja (perz. maje) kvasac

Maja
Maja mit-, indijsko boanstvo, enska
prasnaga koja proizlazi iz Brahme;
boica privida i razoaranja
mnjandaht ("njem. Mai svibanj, Andacht pobonost) kod katolika: .svakodnevna veernja sluba Boja, veernji ca tijekom mjeseca svibnja
majestet (lat. maiestas. fr. majeste)
najvia i najvea vlast i najvie dostojanstvo; titula careva, kraljeva i
njihovih ena: velianstvo
majestetiiin
(lat.
maiestes)
velianstven, uzvien; kraljevski, vladarski
majcutiki (gr. maicutike) koji pripada primaljskoj vjetini, primaljski
majeutika (gr. maicutike) vjetina
vrenja poroaja, pri mali ska estina; fil. vjetina kojom jc Sokrat, ija
je mati bila primalja, umio zgodnim
pitanjima i odgovorima izvui tonu
spoznaju koja je nesvjesno amila u
nekom ovjeku; moja
majkefer (njem. Mai svibanj, Kafer
kukac) hrut; kebar
majnher (niz. mupheer) izraz kojim se
oslovljavaju u Nizozemskoj; gospodine, moj gospodine; nadimak za Nizozemce
majolika (tal. Majolica, Majorca) posude izraene od fine ilovae, 5 bijelom
glazurom i umjetniki iarano, raene osobito u XVI. st., kad su najvei
umjetnici, iz osobnog zadovoljstva,
izraivali slike na takvim posudama;
naziv po otoku Mallorca ili Majolika
majoneza (fr. mayonnaise) kuh. vrsta
hladnog umaka (sosa) od kiselog vrhnja, limunova soka, ujja i umanaca,
a jede se uz hladno peenje i ribu
major (lat. magnus velik, major vei)
stariji od dva brata, usp. senior; voj.
poetni in vieg asnika, zapovjednik bataljuna ili baterije; upravitelj,
nadzornik imanja
majora (lat. maiora sc. vota) mn. veina
glasova, premo u glasovima; per

840

majstergezang
maiora it. per majora (lat.) veinom
glasova
majoran (tal. majorana, mn. majoraea)
boi. poznata vrtna biljka iz porodice
usnaa ije se lie upotrebljava (kao
mirodija) za zaine; mauran
majorat (lat. majoratus) utvreni red
nasljedstva koji daje pravo nasljedstva najstarijem lanu obitelji. Ovdje
spada: primogenilura pravo prvoroenog, najstariji lan iz najstarije linije srodstva prima nasljedstvo;
seniorat po koicm najstariji lan obitelji uope ima pravo nasljedstva;
major at u uem smislu po kojem prima nasljedstvo najblii roak prema
stupnju srodstva, a kad ima vise podjednako bliskih roaka, onda nasljeuje najstariji; neotuiva imovina,
nekretnina
majordom (lat. maior domus) najvii
dvorski i dravni slubenik u staroj
franakoj dravi, nadstojnik kraljevskog dvora i kraljev zastupnik; kasnije, pod slabim vladarima. esto imao
svu vlast u svojim rukama, npr. Pipin Hcristalski, Karlo Martel, Pipin
Mali
majorenitet (lat majorennitas) prav.
punoljetstvo. punoljetnost
majorentan (lat. majorennis. major
annis) prav. punoljetan
majoristi (lat. maior) mn. u Kat. crkvi:
nositelji viih sveenikih inova, od
susveenika navie
majoritet {lat. majoritas) veina, veina
glasova; supr. minoritet
majorizirati (lat. maior vei}
nadglasati, nadglasavati, nadvladati
veinom glasova, npr. protivniku
stranku
majstergezang (njem. Meistergesang)
lit. umjetniko lirsko pjesnitvo kojim su se u XIV. st. bavili u Njemakoj tzv. "majstori-pjevai"; v. majsterzingeri

mnjstcrzingeri

841

majstcrzingcri (njem. Mcistcrsingcr)

mn. lit. "majstori-pjevai", njemaki
pjesnici iz graanskog stalea, u XIV.
st., koji su se u svojim profesionalnim
udruenjima bavili umjetnikim pjesnitvom (majstergezang), drei se
strogo pjesnikih propisa koji su bili
izloeni u njihovoj tabulaturi
majstor (njem. Mcistcr, lat. magister)
obrtnik, osobito onaj koji je poloio
majstorski ispit i stekao majstorsko
pravo; uitelj, onaj koji je u neemu
dostigao savrenstvo, umjetnik
majuskula (lat. majusculus povei,
ovei) mn. tisk. velika slova, poetna
slova; tiskanje samo velikim slovima,
i7. verzala; supr. minuskuln
Makabejci mn. v. pod. makabijada
makabijada p. priredba na kojoj se
okupljaju Zidovi portai iz cijeloga
svijeta, u Palestini, gdje se natjeu
u svim portovima i vjetinama, idovska olimpijada (naziv po slavnoj
idovskoj vladarskoj obitelji Makabnjaca, iz II. st. pr. n. e.); usp. olimpijada. spartakijada
maknbr (fr. dansc macabrc) mrtvaki
ples, slikovito prikazivanje tzv. mrtvakog plesa na grobljanskim zidovima
makadam (engl. macadam) nain
izgraivanja ulica i putev;i, kod kojeg
se kolnik obino sastoji samo od dobro nabijenog sloja izmrvljenog
kamena, nazvan po kotskom inenjeru Johnu Londonu MacAdamu
(17561836); grada od koje sc pravi
makadamski put
makadamizirati (engl. macadam)
graditi ulicu ili put nasipavanjem
kolnika slojem izmrvljenog kamena;
usp. makadam
makako (pori. macaco) zool. morska
maka, vrsta majmuna koji ive na
obali Gvineje, Angole itd.
makama (ar.) 1. stara arapska
rimovana proza koja prikazuje fan-

makijavclistiki
tastine doivljaje pojedinih junaka;
2. glaz. podij n orijentalnoj glazbi na
kojem su stajali dvorski pjevai
makao (braz. inacao) zool. brazilska
papiga s dugakim repom
makaron (tal. macaronc, fr. macaron)
kolai od badema
mnkaroni (tal. maccaroni) mn. vrsta
suhog tijesta, tvorniki izraenog od
brana tzv. "tvrde penice" u obliku
dugih upljih cjevica (veoma omiljeno narodno jelo u Italiji); podrugljivo:
Talijani; niakaronski stihovi aljivi
stihovi u koje su umijeane rijei iz
drugih jezika
makasar-ulje farm. ulje koje pomae
rastu kose, nazvano po gradu Makasaru, u istonoj Indiji
makat laka vunena tkanina s kriiima,
za prekrivanje divana, kreveta itd.
muke up it. meik ap (engl.) ureivanje.
minkanje lica
maketa (fr. maquette) prva kiparska
skica od ilovae, voska ili gipsa (obino umanjena), model neke palae,
crkve, statue, knjige i dr.
maki (fr. maquis ikara, ikarje,
zemljite obraslo bunjem) mn. "umski ljudi"; naziv za francuske rodoljube koji su, u vrijeme Drugog svjetskog rala, ustali protiv njemakih
okupatora i vodili protiv njih uspjene gerilske i druge operacije (maki
je prvobitno znailo "gutik" koji je
nekada bio postojbina i utoite korzikanskih pastira i svakoga tko je
doao u sukob sa sudom i zakonom)
makija (tal. inacchia) mediteranska ikara, gusta, teko prolazna uma,
gutara
mukijavelist (tal. Machiavelli) onaj koji
se dri ili koji smatra da se treba
drati naela: cilj opravdava sredstva, pristaa makijavelizma
makijavelistiki (tal. MachiaveHi) koji
je u duhu makijavelizma, podmukao,

makijavelizam
nevjeran, bezobziran, kojem je glavno
postignue cilja
makijavelizam nauavanje tal. dravnika i povjesniara Niccola -Vlachiavellija (14691527), izloeno u njegovoj knjizi "Vladar" UI1 Principe",
kojim preporuuje da se vladari u
svom radu pridravaju samo neogranienih naela mudrosti, ne obvezujui se nikakvim moralnim kriterijima i sentimentalnim obzirima, tj.
da nc prezaju ni od kakvih sredstava
samo da bi doli do cilja, s geslom:
cilj opravdava sredstva
makijaa (fr. maciuillage) 1. sredstva
za minkanje oiju; 2. obiljeavanje
igraih karata znakovima radi varanja
ma kina (lat. maehina) v. maina
makina (tal. macehina) stroj, sprava,
orue; naziv za zrakoplov, automobil
i si.
makinacija (lat. mahinatio) podbadanje, poticanje; spletka, smicalica,
podvala
makinalno Gat. macliinale, fr. maehinal) nehotino, nesmiljeno. kao
stroj; mehaniki
makinirati (lat. maehinari) izmisliti,
izmiljati; smiljati (ili: snovati) neko
zlo ili podvalu, potajno spremati neto, ples ti zamke
makinist (lat. maehina) v. mainist
makinjon [fr. maejuignon) vjet trgovac
konjima, koji umjesto dobrih konja
podmee hirovite, tvrdoglave konje;
pren. vjet posrednik, posrednik-prevrtljivac (npr. makinjonska politika)
makinjonaa (fr. maquignonnage)
trgovanje konjima; pren. podvaljivanje. podvala, prijevara
makler (njem. Makler) trg. posrednik,
osoba koja za nekoga drugog posreduje pri ugovorima o kupnji ili prodaji robe. vrijednosnih papira, pri osiguranju, odailjanju ili prijevozu, i

842

makrofauna
to obavlja kao stalno zanimanje; mekler. broker, senzal
makleraa (njem. Makler) trg. nagrada
koju makler dobiva za svoje posredovanje, a ija je visina obino odredena
burzovnom uredbom ili obiajem koji
vlada na tritu, ili prema tome kako
su obje strane ugovorile; mekleraa,
senzarija
mako crvenkastouti egipatski pamuk
odline kakvoe (nazvan po Makobeju, koji se najvie bavio uzgojem
ovog pamuka)
makrela (niz. makreel, lat. macarcllus)
zool. skua (vrsta veoma ukusne
morske ribe)
makro (fr. maquereau) 1. svodnik; uljez;
vlasnik javne kue, kuplcr
makro- (gr. makros) 2. predmetak u
aloenicama sa znaenjem; velik, visok; dug, dugotrajan
makrobiotian (gr. makrobiotos) koji
dugo ivi, dugovjean; koji se tie pnn
duenja ivota, koji pomae produenju ivota
makrobiotika (gr. makros. bios ivot)
vjetina dugog ivljenja, nauk o uvanju i odravanju zdravlja uope; dijetetika. higijena, ortobiotika
makrolnoza (gr. makros, bios ivot)
dug ivot, dugovjenost
makrociti (gr. makros, kytos uplje
tijelo, trbuasia posuda) mn. med.
izvanredno velika crvena krvna zrnca koja se nalaze kod perniciozne
anemije, malarije, trovanja krvi i
drugih bolesti: megalociti, megalobiasti, gigantociti
makrodaktil (gr. makros, daktylos
prst) med. dugoprsti, onaj koji ima
dugake prste; prid. makrodaktilan
makrofauna (gr. makros, lat. fauna
ivotinjski svijet) zool. dio faune koji
obuhvaa ivotinje koje se mogu
vidjeti golim okom; supr. mikrofauna

makrofon
makrofon (gr. ma kros, fone glas, zvuk)
koji ima jak glas, s glasom (ili: zvukom) koji sc daleko uje
makroftalmos (gr. ma kros, ofthalmos
oko) ovjek krupnih oiju, krupnooki
makrogameta (gr.) enska spolna stanica jednoataninih organizama
makroglosijn (gr. makros velik, glossa
jezik) med. neprirodno povean jezik
makroglosija (gr. makros, glossa jezik) med. neprirodno poveanje jezika, kao posljedica prosirenosti limfnih ila (mahom uroen nedostatak)
makroheilija (gr. makro, cheilos usna)
ined. zadehljenjc gornje i donje usne,
kao posljedica kronine upale
makroheir (gr. makro-cheir) onaj koji

843

makro stru ktura

makronozija (gr. makros, nosos bolest) med. dugotrajna bolest, iscrpljenost
makroplasija ( gr. makros, plasso uobliavam, gradim) med. prekomjerna razvijenost pojedinih dijelova tijela
makropnoja (gr. makros, pneo diem)
med. duboko i lagano udisanje zraka
makropodi (gr. makros, pus, podos
noga) mn. zool. glodavci a dugakim
stranjim nogama
makropsija (gr. makros, opsis vid, vienje) med. vienje stvari u poveanom obliku, bolest oiju koja nastaje
zbog slabosti odredenih vanjskih onih miia, zbog ega predmeti izgledaju vei i udaljeniji nego to zapravo
jesu; megalopsija
makropteri (gr. makros, pteron krilo)
mn. zool. kukci s dugakim krilima
makroskopian (gr. makros, skopeo
promatram) golim okom vidljiv, koji
se moe vidjeti bez poveala ili mikroskopa (supr. mikroskopian)
makroskopiju (gr. makros, skopeo gledam) promatranje, ispitivanje golim
okom (supr. mikroskopija)
makroskopski v. makroskopian
makrosomija (gr. makros, soma tijelo)
gorostasna razvijenost cijelog tijela,
svih njegovih dijelova; gigantizam
makrospore (gr. makros, spora) mn.
hot. enski spolni organi kod bescvjelnica

ima duge ruke, dugoruki

makrohir (gr. makro-cheir) v. makroheir
makrokefal (gr. makros, kefale glava)
onaj koji ima pretjerano veliku lubanju (ili: glavu), glavonja
makrokozmika (gr. makros, kosmos
svijet, svemir) mn. vanjske stvari,
stvari iz vanjskog svijeta; usp. kozmos
makrokozmologija (gr. makroa, kosmos svijet, svemir, logia) znanost o
stvarima i pojavama iz vanjskog svijeta
makrokozmos (gr. makros. kosmos)
svijet u velikom, veliki vanjski svijet,
svemir (supr. mikrokozmos)
makrolit (gr. makros velik, lithos
makrostihian (gr. makroa, stichos)
kamen) veliki kamen; makroi ili teko
koji ima dugake redove, s dugim rekameno orue mezolitskih ljudi
dovima, S dugim redovima ili stihovimakrologija [gr. makrologia) opirno
ma
govorenje, opirnost, sklonost dramakrostomian (gr. makros, stoma unju dugih i opirnih govora
sta) s velikim ustima
makromeran (gr. makros, meros dio)
makrostruktura (gr. makros, lat.
miner, kae sc za kamen iji se sasstruetura sastav) graa i sastav netojci mogu vidjeti i prepoznati golim
kog prirodnog objekta, npr. kamena,
okom, faneromeran (supr. mikromekoji se mogu vidjeti i raspoznati goran)
lim okom

makrotija

344

makrotija (gr. makro velik, us. gen.

otos uho) med. abnormalna veliina
uiju, uhatost
makrourija (gr. makros velik, ura rep)
dugorepost (npr. kod ptica)
makrulija (gr. makros velik, ulon desni, eljust) med. oteklina na zubnom
mesu
makrure (lat.. maerura) mn. zool. ptice
s dugakim repom kod kojih je rep
dui od nogu; dugorepi raci
maksila (lat. maxilla.) zool. eljust
maksilarnn (lat. maxillari8) koji se Lie
eljusti ili pripada eljustima, eljusni
maksima (lat. maxima sc. regula) osnovno naelo kojeg se ovjek pridrava U ivotu i radu, misao vodilja, pravilo. lozinka; izreka, kratko i jasno
iskazana misao; glaz. najvea ili najdua nota
maksimalan (lat. maximalis) najvei,
najvii, preko kojega se vie ne moe
(npr. brzina, teina, iznos itd.); supr.
minimalan
maksimalisti (lat. majcimum najvea
vrijednost, najvei iznos) mn. = boljevici; supr. miniinalisti, menjevici
maksimirati (mn. maximaro, fr. maximer) utvrditi (ili: utvrivati) najveu
vrijednost (ili: c\jenu) neemu; povisiti (ili: povisivati) do najvieg stupnja;
maksirnirane cijene propisane, najvie cijene po kojima se odreeni proizvodi mogu i smiju prodavati
maksimum (lat. maximum) ono to je
najvee ili najvie; najvia vrijednost,
najvii stupanj: najvea koliina; najvea cijena, najvea svota; najvea
kazna; supr. minimum
maksimus (lat. maximus) najvei, najvii
maksura (tur. raaksure) povieni i daicama ograeni dio damije na kojem stoje slubene osobe pri bogosluju

malakostcon
makubn vrsta finog duhana (burmuta)
koji ima miris ljubiice (nazvan po
podruju Makulia /.VIartinique/, gdje
se kultivira i proizvodi)
makuln (lat. macula) mrlja, pjega; ig
srama, ljaga, sramota; med. mjestimina. manja ili vea, promjena u
Iniji koe
makulatura (lat. macula tura) umrljani
i pokvareni tiskani listovi papira koji
ae upotrebljavaju za pakiranje, loe
tiskani arak; pren. knjievno djelo
bez ikakve vrijednosti, rukopis "za
ko"
makulirati (lat. macularc) uprljati, isprljati, umrljati (papir pri tiskanju);
umrljani ili pokvareni papir upotrijebiti za pakiranje
mala fide Gat.) u zloj namjeri, zlonamjerno, podmuklo
malacija (gr. malakia mekoa, slabost)
med. bolesna elja za jelom, osobito
kod trudnica
malaga vrsta poznatog slatkog i aromatinog vina, nazvanog po panjolskom gradu Malagi
malagenja (p. malaguena) panjolska
plesna pjesma srodna fandangu
malagma (gr. malagma) med. sredstvo
za omekavanje, oblog, sredstvo za
umirivanje bola, zavoj koji ublaava
bol
malahit (gr. malachc crni sljez) miner.
mineral zelene boje, poludragulj
malakodermi (gr. malakos mek, erma koa) mn. zool. mekuci: puevi,
koljke i glavonoci; moluske
malakolit (gr. malakos mek. lithos kamen) miner, meki kamen, augitu srodna vrsta kamena
malakologija (gr. malakos mek, logia)
zool. znanost o mekucima
malakopteri (gr. malakos mekan, pteron krilo) zool. ribe mekoperkn
malakosteon (gr. malakos mek, osteon
kost) med. omekavanje kostiju

malakozoa
malakozoa (gr. malakos, zoon ivotinja) mn. zool. mekuci; v. malakodermi
malakozoologija (gr. malakos, zoon
ivotinja, logia) zool. v. malakologija
malaksacija (lat. malaxatio) med. umekavanje, ublaavanje
malnksirati (iat. malaxare, gr. malasso) raz meka vati, mijesiti, gnjeili
malnktici (gr. malaaao, lat. malactica)
mn. med. sredstva za omekavanje
(ili: za ublaavanje, za uspavljivanje)
malaktian (gr. malaktikos) med.
omekavan, koji omekava, ublaavan, koji ublauje, uspavljuje
malambo (p.) narodni ples argentinskih gaua
malandrija (lat. malandria. tal. ma landra) vet. vrsta konjske bolesti
malarija (tal. malaria, mala aria lo
zrak) med. kronina i povratna groznina bolest izazvana ubodom komarca malariara Aporheles maculirennis
malarijatifoid (tal. malaria, gr. tyfos
para. dim. eidos oblik) med. istodobna oholjclost od malarije i tifusa;
malarija koja se razvija kao tifus
malami (lat. mala obraz, lat maiaris
obrazni) obrazni, koji pripada obrazu,
koji se tie lica ili obraza
malati (njem. malen) raditi kao liilac
ili soboslikar
malati (njem. malen) raditi sliku, slikati bojom
ma.lbaa (tur. ma halb asa) upravitelj
mahale; seoski starjeina
male (njem. Malz) slad, osobito sirovine
koje se upotrebljavaju u proizvodnji
piva i este, u prvom redu jeam, u
ijim klicama nastaje razgradnjom
kroba pomou dijastaze, koja pretvara jeme ni krob u eer (maltoza);
male ili slad je, zapravo, tako promijenjen jeam
malc-homboni (lat. Malz, fr. bonbon)
mn. bomboni koji se pripremaju od

845

maligan
sladovog ekstrata i obinog eera
maleabilan (lat. malleabilis) kovan
(metal), koji se dade (ili: moe) kovati
malederija (fr. maladic bolest) bolnica,
osobito bolnica za gubavce
malein (lat. malleus slinavka) vet. preparat izraen od bacila slinavke;
slui za utvrivanje postojanja slinavke; usp. maleinizacija
maleinizacija (lat. malleus slinavka)
vet. znanstveni pokus kojim se utvruje jesu li papkari zaraeni slinavkom ili nisu; usp. malein
maleolaran (lat. mallcolus ekii)
anat. glenjevi, koji se tie glenja,
koji pripada glenju
maler (njem. Maler) 1. slikar-umjetnik,
slikar, kod nas: maler slikar-obrtnik,
mazalo
maleraj (njem. Malcrci) soboslikarslvo,
slikarstvo
maleus (lat. malleus eki) 2. anat. naziv za najveu slunu koicu u srednjem uhu
mnlcus (lat. malleus) 1. vet. v. slinavka
malevolencijn (lat. malevolontia)
zluradost, zlonamjemost; nesklonost
malevolentan (lat. malevolens) zlonamjeran, zlotjst; supr. benevolentan
malez (fr. malasie) med. boleljivost,
slabost, osjeaj tjelesne nelagode
Malho sluga velikog sveenika Kaifc;
sudjelovao pri uhienju Isusa Krista
malicija Gat. malitia) zloba, pakost.
podmuklost; nevaljaLstvo, podvala
maliciozan (lat. malitiosus) zloban, pakostan, podmukao, lukav; nevaljao
maliciozitet (lat. malitiositas) zloba,
pakost, podmuklost. lukavost; novaljalstvo
malicioznost (lat. malitiositas) v. maliciozitet
maliforman (lat. mnlum, maliformis
jabuka) u obliku jabuke, jabuast
maligan (fr. malligand) 1. ureaj za
brzo odreivanje koliine alkohola u
vinu; zasniva se na naelu da je toka

maligni

846

vrenja vina nia t<j je sadraj alkohola vei (nazvan po izumitelju, fr.
enologu Maliganu (usp. ebulioskop);
2. postotak alkohola u vinu, npr. vino
je jako 12 maligana
maligni (lat. malignus zloudan, zlurad,
opak) med. maligni tumor zloudni
tumor, onaj koji se sastoji od nezrelih
stanica i prodire duboko u tkiva
irei se i po drugim mjestima tijela
putem tjelesnih sokova i tekuina
(limfom i krvlju); supr. benigni
malignitet (lat. malignitas) zlobnost,
pakost, opasnost, zluradost; med. zloudnost
malignus morbis (lat. malignus inorbus) med. opaka bolest, teka bolest
malinconicamente it. inalinkonikamente (tal.) glaz. v. mclankoliko
malinconico it. malinkoniko (tal.)
glaz. v. melankoliko
maiizam (lat.. malum zlo) pren. nauavanje da li svijetu i ivotu, zbog
stalnog kretanja i mijenjanja, ima
vie zla, bola i patnje, nego to ima
zadovoljstva i radosti
maiora (tal.) propast, nesrea, nevolja,
bijeda
maltcr (njem. Mortel) smjesa od vapna,
pijeska i vode, na zraku otvrdne, jer
se mijeanjem gubi mehaniki vezana voda
maltezer vrsta bijelog dugodlakog psia
Malteanin (tal. Mallese) 1. domorodac
i stanovnik otoka Malte; vitez s Malte. tj. lan redovnikog reda sv. Ivana, koii je osnovan u doba kriarskih
ratova
ma^oza (njem. Malz slad) kem. vrsta
eera koja nastaje utjecajem sladnog
ekstrakta na krob, kristalizira se u
finim bijelim iglicama
maltretirati (lat. male tractarc, fr.
maltraiter) zlostavljati, kinjiti, muiti, loe postupati s nekim
maltuzijanac sociol. pristaa na u avanja engleskog ekonomista Thoma-

mamaliologijn
sa Roberta Malthusa; v. maltuzijanizam
maltuzijanist v. maltuzijanac
maltuzijanizam sociol. nauavanje
engl. ekonomista Thomasa Roberta
Malthusa (17661834) po kojem se
tenja porasta stanovnitva kree u
geometrijskoj, a proizvodnja ivenih
namirnica u aritmetikoj progresiji,
ime objanjava sva drutvena zla i
siromatvo niih slojeva naroda. Ovo
uenje je navelo Darwina na misao
o borbi za opstanak; neomaltuzijanizam pokret koji je nastao pod
dojmom jakog porasta proletarijata
po gradovima, i koji zahtijeva da
drava, u interesu cjeline, ogranii
porast stanovnitva
malum (lat.) zlo, nesrea, nevolja; muka, jad, bolest; malum necessarium
it. malum necesarijum (lat.) nuno
zlo
malvaceae it. malvacee (lat.) mn. bot.
sljezovi
malvazija (tal. malvagia. malvasia)
poznato balzamno i slatko crno vino
koje se prvobitno dobivalo u Napoli
di Malvasia. na istonoj obali Pcloponeza, a kasnije i na ostalim grkim
otocima, u sred. vijeku veoma cijenjeno; takoer: vrsta umjetno nainjenog francuskog vina od mukata
malverzacija (r. malversation) neispravnost u obavljanju slube ili
obnaanju dunosti, pronevjera, utaja; zlouporaba sluhenog poloaja
zlnjg primanja mita
malverzant ( f r. malversor) onaj koji ne
obavlja ispravno i poteno svoju slubu, pror.rvj,--* ;telj, utaiiva
maiverzirati (lat. male versare, fr. malverser) pronevjeriti, pronevjeravati,
vriti pronevjere, utajiti, utaji vati
mama (lat. mamma) sisa. dojka; u djejem govoru: majka
mamaliologija (lat. mammalis, gr. logia) zool. znanost o sisavcima

mnmba
mamha ivahan drutveni ples junoamerikog podrijetla
mameluci (p. inamelucos) mn. melezi
oca bijelca i majke Indijanke u Brazilu
ma me luk (ar. mamluk, tal. mammalucco) rob rodcn od roditelja kranina. a odgojen u muslimanskoj vjeri;
danas: otpadnik od vjere, renegat;
takoer: slijepi pristaa, slijepi sluga
i branitelj neega, npr. vlade, reima
i si.
mamifere (lat. mamina sisa, dojka, fero
nosim) mn. zool. sisavci
mamiforman (lal. mamma sisa, forma
oblik) u obliku sise, dojke, sisat
mamila {lat. mammilla) anat. bradavica
(na sisi)
mamilaran (lat. mammillaris) bradaviast, poput sisne bradavice
mamlaz (mad. mamlasz) glupan, blesan. budala
mammalia (lat.) mn. zool. sisavci
mamografija (lat.-gr.) rengensko snimanje dojke radi pronalaenja eventualnog karcinoma
mamon (gr. mamonas bogatstvo, kald.
mamon. hebr. matmon) zlatno tele.
zlatni kumir, bog zlata; pren. blago,
novac, zemaljsko blago i bogatstvo
za kojima ovjek udi
mamonist (kald. mamon) Mamonov
sluga, oboavatelj novca, tvrdica. krtac; onaj koji je za carstvo zemaljsko
mamonizam (kald. mamon) udnja za
novcem, vladavina i svemo novca,
oboavanje boga Mamona, klanjanje
zlatnom teletu
mamozan (lat. mammosus} sisat, koji
ima velike sise
mamozitet (lat. mammositas) velike i
pune grudi, punoa grudiju, sisatost
mamur (tur.) ureen, dotjeran, lijepo
namjeten; bogat
mamut (rus. mamont, tatar, mamma
zemlja) zool., geol. golema prethistorijska ivotinja, veoma slina dana-

847

mnnester
njem indijskom slonu (naziv po tome to su Tunguzi i Jakuti vjerovali
da je ivio pod zemljom i rovao kao
krtica)
mamzel (fr. mamselle) izraz kojim je u
XVIII. st. i prvoj polovici XIX. st. oslovljavana djevojka iz graanskog
stalea, gospoica; danas: gospodarica. domaica i dr.
mana (gr. manna. lat. manna, hebr.
man, ar. marin) 1. nebeski dar, med
iz zraka: hrana koja je Izraelcima
padala s neba kad su bili u pustinji;
med. ukasta, itka i sladunjava
masa. sa 6050% manita, koja slui
kao sredstvo za otvaranje
manncija (lat, manatio) izljevanje, istjecanje; usp. emanacija
mancando it. mankando (tal. mancare) glaz. postupno poputajui, -eznvajui, gubei se
mancipacija (lat. mancipatio) u rimskom pravu: prodaja neke stvari drugom u svojinu po svim zakonskim
propisima; primanje u svojinu, prisvajanje, podvrgavanje pod vlast; u>p
emancipacija
mancipij (lat. mancipiuin) u rimskom
pravu: formalna kupnja zakljuena
pred sudom, ugovor o kupnji; pra'- o
svojine, svojina, vlasnitvo; prij -:
kupljeni rob
mancipirati (lat, mancipare) u rimskom pravu: dati neto u svojinu, prdati, zakljuiti prodaju pred nadlinom vlasti
manester (engl. Manchestor) vrst i
pamune tkanine, sline barunu,
sobito za portska odijela, enske ha
ljine i dr. (nazvana po engl. grad
Manchesteru, gdje se najprije pocl;
izraivati); manfrsterska stranka il
kola pokret i shvaanje jedne grupt
velikih industrijalaca i ekonomista
koji zahtijevaju slobodu trgovine i nemijeanje dravo u industriju, njiho-

mandal
vo nauavanje zove se: manesterska
teorija
mandal (tur.) zasun, reza. kraun
mandamus (lat. mandare, mandamus)
"nareujemo, zapovijedamo"; naredba kraljevskog suda u Iiondonu, koja
se izdaje u ime kralja ili kraljice
mandant (lat. mandans) v. mandator
mandarin (sanskr. inanlrin, mantra,
port. mandarim) svaki visoki dravni
slubenik u Kini; titula otmjenog Kineza uope; vrsta vunene ili poluvunenc tkanine za zimske kapute
mandarina (port. mandarim) bot. vrsta
sitnih i slatkih narani s otoka Malte
mandat (lat. mandatum) nalog, naredba; punomo, ovlast; izaslanika punomo; uputnica, nalog za isplatu
mandatar (lat. mandatarius) prav. osoba koja se obvezuje da, u ime i za
nekoga drugog (mandatora), izvri
neki posao, opunomoenik, zastupnik, predstavnik; poslovoa
mandatni Gat. mandatum) naloili, naredbeni, koji se tie naloga, koji je u
vezi s nalogom (ili: naredbom, mandatom); mandatna podruja bive
njemake kolonije i dijelovi nekadanje Turske Carevine 'Palestina, Sirija. Mezopotamija), kojima su, po Versajskom ugovoru o miru, nakon Prvog svjetskog rala. upravljale druge
sile po nalogu Lige naroda; ma.ndatno pismo pismo koje sadri nalog ili
ovlast da se izvri neki posao; mandatni postupak u graanskom procesnom pravu: postupak koji poinje
tune to sudac izdaje nalog duniku
da ispuni ono to povjeritelj od njega
trai
mandator (lat. mandator) prav. onaj
koji daje nekome nalog da u njegovo
ime obavi neki posao, opunomoitelj,
naredbodavac; supr. mandant, mandatar
mandeji mn. vjerska sljedba u Mezopotamiji, spoj idovstva i kranstva

mnnckinaa
mandelada (njem. Mandel badem) pie
od bademovog mlijeka, umanca, eera, cimeta ili vanilije
mandman (fr. mandement) nareenje
koje ima vie karakter savjeta i opomene nego obine naredbe, nalog,
raspisivanje, poziv; biskupska poslanica
mandoln (tal. mandola) glaz. instrument potpuno slian mandolini, samo
od nje vei i s dubljim zvukom
mandolat (tal. mandorlato) bademovac
(slatki od badema)
mandolina (fr. mandoline) glaz. vrsta
malo i kratke tambure s 4 do (> ica
mandora (tal. mandora) glaz. v. mandolina
mandorla (tal. manorla badem) svetaka aureola koja ne obuhvaa samo
glavu, nego cijelu osobu, izraena u
obliku badema
mandra (gr. mandra staja, obor, tor)
pustinjaka soba. pilja; samostan
mandra (tal. mandracchio) 1. veoma
mala luka: 2. zatieni dio luke
mandragora (gr. mandragoras, lat.
mandragora) bot. biljka za iji se
korijen ranije pretpostavljalo da ima
slinosti s ljudskim likom, alrauna
mandrijn (tal. mandra, mandria) opor.
krdo; pren. olo
mandukntori (lat. manducaro vakati.
manducatores) mn. zool. miii vakai
manda (tal. manginre) jelo
maneken (fr. mann(jquin) drvena lutka
s pokretnim udovima (krojaeva, slikarova), koja slui za isprobavanje;
u modnim trgovinama: mlada i lijepa
dama koja slui za isprobavanje haljina: pren. ovjek bez karaktera, lutka. igraka u ludim rukama; med.
umjetno izraeni pojedini dijelovi
tijela za vjebanje operiranja
manekinaa (fr. mannequimage) kiparski rad na graevinama

mnneros

849

maneros egipatska tualjka, naricaljka

manevar (fr. manoeuvre) rukovanje, upravljanje, obavljanje nekog posla,
nain postupanja; in koji se izvodi
vjeto i lukavo, smicalica, spletka,
podvala; voj. vjeba veeg broja jedinica u ratnoj slubi; u ratu: sva sredstva kojima je cilj slabljenje neprijatelja, osim borbe, osobito vana u tzv.
strategiji zamaranja i zbunjivanja
protivnika; pom. kretanje i vjeba
jednog broda ili vie brodova, vjeto
izvedeno kretanje; u prometu: razmjetanje vagona i vlakova
manevrirati (fr. manoeuvrer) upravljati svojim pokretima, izvoditi vjete
pokrete; voj. izvodili vjebe u veem
opsegu: raznim strategijskim sredstvima raditi na zamaranju i zbunjivanju neprijatelja; pom. vjeto upravljati brodom; razmjetati vagone i
vlakove: pren. vjeto i lukavo raditi,
vjeto se snalaziti u nezgodnim situacijama
manc (fr. manege, tal. maneggio, lat.
managium) .kola jahanja; jahaica,
jahaka staza: vjetina jahanja, vjetina ukroivanja i obuavanja konja
mangan (gr. magnes, lat. manganesium) kem. metalan, eljezu slian
element, atomska teina 54,93, redni
broj 25, znak Mn; vrlo rasprostranjen, ali nikada sam, nego pomijean
s drugim mineralima, crvenkastobijel, veoma krhak i tvrd
mango (lat. Mangifera indiea) l>ot. sladak, mirisan plod istoimenog tropskog drveta iz porodice vanjae; velik
je poput jabuke, a cvate naranasto uto
mangrove (engl.) bot. zimzelene biljke
na ravnim obalama tropskih mora
mani (engl. money) novac
mani (engl. muney) novac; Lime Li money
it. tajm iz mani (engl.) vrijeme je
novac

mani hej izam

mani (lat. manes) mit. dobri duhovi podzemnoga svijeta kod starih Rimljana;
due pokojnika kojima su iskazivali
tovanje
mani-hroker (engl. money-broker) mjenja, novar
mani-meking (engl. money-making)
pravljenje novca, zaraivanje novca
manifest (lat. manifestus) proglas, objava; proglas koji upuuje vlada narodu o nekom vanom pitanju da bi
nagovijestila, objasnila ili opravdala
svoje dranje i postupke
manifestacija (lat. manifestatio) javno
oitovanje, javno izraavanje odobravanja ili neodobravanja, objava, objavljivanje, iznoenje na vidjelo, pokazivanje
mnnifestant (lat. mnnifestans) onaj koji
javno izraava svoje miljenje, sudionik u javnom izraavanju politikih
i drugih uvjerenja i raspoloenja
manifestator (lat. manifestator) otkriva, objavljivao, obznanjiva, pokaziva; takoer: = manifestan t
manifestirati (lat. manifestare) izraziti, izraavati, objaviti objavljivati,
oitati, oitavali, iznijeti u javnost;
javno izraziti svoje miljenje ili raspoloenje
mnnihejci dal. Manichaei) mn. pristae
pogansko-kranske sekto koju je osnovao perzijski heretik Manes ili
Mani oko 242. n. e.: v. mnnihejizam
manihejizam nauavanje perzijskog
heretika Manesa i njegovih pristaa,
neka mjeavina staroperzijskog dualizma i kranskog gnosticizma, po
kojemu je od samog poetka postojalo
carstvo svjetlosti i carstvo mraka: iz
ovoga posljednjeg postao je Sotona i
ukrao dijelove svjetlosti koji su prognani u tvar; da bi bili osloboeni,
dolo je stvaranje svijeta i dolazak
Kristov na zemlju; apostoli su izopaili pravo Kristovo nauavanje, koje
je tek Manes uspostavio; potpuni ma-

manija
nihcjci strogo su so suzdravali od
svakog osjeti Inog uivanja, runog
rada i zemaljskog posjeda
manija (gr. mania) oblik duevne bolesti koji se javlja na razne naine,
esto u nastupima; bijes, sumanutost, ludost, ludilo; u glavu uvrgnula
misao; nastranost, zanesenost, strast
za neim, npr. za knjigama (= bibliomanija), za Englezima i svim to je
njihovo (= anglomanija) itd.; mahnitost
manijabilan (fr. maniable, lat. manus
ruka) sretan, zgodan i lak za rukovanje, koji se lako radi rukom; pren.
gibak, zgodan, pogodan, prikladan
manijaki (gr. mania pomama, ludilo)
koji se zasniva na maniji; nastran,
zanesen, luaki
manijak (gr. manikos) luak, zanesenjak; nastran ovjek, onaj koji si je
neto umislio, npr. bezrazloni strah
od neega to zapravo i ne postoji
itd.
manikir (fr. manucure, manicure) njegovanje ruku i noktiju, osobito ono
koje vre struno osposobljene osobe;
pribor za njegovanje ruku i noktiju
manilovtina prazno sanjarenje, pasivan odnos prema stvarnosti (po Manilovu, junaku Gogoljevog romana
"Mrtve due")
maniluk (tur.) zavist
maniman (fr. maniement, manier) rukovanje, upravljanje, nain rada; rukovanje kistom (kod slikara)
manioka (port. mandioca) bot. branom
bogati korijen biljke Iatropha manihot. koja raste u Indiji i Ju. Americi;
daje veoma ukusan i zdrav kruh
mnnipul (lat. manipulum) u grkoj crkvi: rubac za brisanje ruku i sv. posudo koji je akon nosio preko lijevog
ramena; kod katolika: iroka iskiena
vrpca koju nosi sveenik na misi
manipul (lat. manipulus) 1. farm. na
receptima: pregrt, npr. trave ili li-

850

mankirati
a; 2. kod starih Rimljana: jedinica
pjeatva, od 60 do 120 ljudi
manipulacija (lat. manipulatio) vjeto,
struno rukovanje ili upravljanje neim; pravljenje poslovnih smicalica;
dodirivanje ili previaonje rukom
preko ivano oboljelog tijela, kao to
ini magnetizer da bi izazvao u tijelu
povoljne promjene
manipulirati (lat. manipul are) rukovati, upravljati; rukom obraivati (ili:
raditi, spravljati); praviti smicalice;
dodirivati ili provlaiti rukom, pipati
manira (fr. maniere, tal. mnniera) nain
ponaanja ili postupanja, nain obraivanja koji prelazi u jednolikost i
ablonu; fin nain ivota, ponaanje,
dranje; un\jetniki potez, u knjievnosti i umjetnosti: neduhovito oponaanje ili stalno ponavljanje jednoga
po sebi dobrog i originalnog stila,
neprirodnost; maniri mn obiaji, ponaanje: glazbeni ukrasi: < vjek lijepih manira ovjek lijepog pmuianja
i ophoenja
manirist (fr. maniere) knjievnik ili
umjetnik koji radi po ma ni", tj. koji
se jednolikim i posebnim nainom
rada udaljuje od prirode predmeta
koji obraduje odgovarajueg shvaanja i izlaganja; slijepi op naatelj;
usp. manirizam
manirizam (fr. manierisme.) umj. stvaranje slijepim oponaanjem oblika,
tehnike i ideja starijih, dobrih uzora;
neprirodnost
manit (gr. manna, ar. mann.j kem.
sladak glavni sastojak mane, slui
kao lijek za otvaranje; manin eer
Manitu mit. veliki duh, bog sjevernoamerikih Indijanaca
manizam (lat. mancs cijeni, dui- pokojnika kod Rimljana i starih italskih
naroda) rel. potovanje predaka svog
naroda ili svoje obitelji
mankirati (fr. manquer, tal. mancarc;
ne pogoditi, promaiti; proputati,

manko

851

propustiti priliku: ne uspjeti, ne poi

za rukom, izraditi loe; trg. ne odgovarati obvezama, obustaviti plaanja,
pasti pod steaj, bankrotirati
manko (tal. manco) manjak na robi ili
u blagajni; pomanjkanje
manko (tal. manco) trg. nedostatak, gubitak, manjak u robi
mankoo (tal. manco, almanco) barem
mano :tal. mano, lat. manus ruka; mano destra ili dri.tta (tal. mano destra,
dritta desna ruka) glaz. desnom rukom: mano sinistra (tal. mano sinistra lijeva ruka) glaz. lijevom rukom
(tj. svirati)
manometar (gr. manos rijedak, metron mjera, mjerilo} fiz. instrument
za mjerenje elastine sile plinova ili
para
mansarda (fr. mansarde) soba ili stan
na tavanu, potkrovlje; krovna prijelom. nizozemski krov (naziv po imenu fr. graevinara Francoisca Mansarda (15981666)
manetn (fr. manchetfce) v. maneta
mantala slatko od brana i kuhanog
vina
mantevizam (gr. manteyo proriem)
lak oblik vidovitosti (sposobnosti predvianja)
mantiki (gr. manteia proricanje,
mantikos) koji se tie proricanja, koji
je u vezi s proricanjem, proroki
mantija (gr. mandve, lat. mantelum
kabanica) 1. irok, dugaak plat;
sveenika haljina
mantikn (gr. mantikos proroki) vjetina proricanja sudbine, vjetina gatanja (ili: vraanje)
mantil (iat. mantellum, fr. manteau,
njem. Mantel) ogrta bez rukava,
plat; gornji kaput uope, proljelni
muki i enski kaput: zaklon
mantilja (p. mantilla, lat. mantellum)
dugaki rubac od ipke koji ene u
panjolskoj nose na glavi i koji im

manufakt
pokriva dio lica i dopire do pojasa
mantincla (fr. mantinelle) 1. zelena
presvlaka na biljarskom stolu; ograda biljarskog stola; 2. ograda klizalita za hokej na ledu
mantinjada (tal. mattinata) svirka uza
sopile
mantisa (lat. mantissa) dodatak, dometak; mat. desntinske (decimalne)
brojke logaritma, kazaljka
mantlirati (lat. mantellum) voj. ograditi, opasali, uvrstiti, utvrditi
mantra (sanskrt.) sastavni dijelovi hinduske molitve, magine formule kojima se pripisuje nadnaravna mo
manu (lat. manus ruka) rukom; manu
armata (lat.) oruanom silom; manu
propria (lat.) vlastitom rukom, svojeruno; manu forii (lat.) prav. siiom.
silom dravne vlasti
manual (lat. manualis runi) trg. runa
knjiga, biljenica, prirunik: osobito:
knjiga u koju se unose izdaci i primici
(s rubrikama: od koga i zato); dnevnik, podsjetnik, memorijal; kod orgulja: niz tipki, klavijatura
manuale (lat.) glaz. kod orgulja: sviranje na klavijaturi koja je za ruke (za
razliku od pedale, to znai sviranje
na klavijaturi za noge}
manualiter (lat. manualiterj pril. glaz.
runo, izvoditi na orguljama samo rukama, bez pedala
manudukcija (lat. manuduetio) upravljanje, uputa
manuduktor (lat. manuduetor) rukovoditelj
manuelan (lat. manus ruka, r. manuol
runi) runi, koji radi rukama; koji
je izraen rukama; manualni radnik
onaj koji radi fiziki, obrtnik (za razliku od intelektualnog, koji radi glavom i perom)
manufakt (lat. manu factum) rukotvorina, ono to je izraeno rukom, runi
rad

manufaktura
manufaktura (lat. manufactura) 3, sloena kooperacija koja poiva na podjeli rada; njezinu tehniku osnovicu
ini zanat; razvija do virtuoznosti
umjetnost radnika u vrenju djelominih opcracija, ali ga ini nesposobnim da sam izradi cijeli proizvod;
radnik postaje bogalj, nesposoban za
rad izvan manufakture, ali umjetnik
u njezinom .sklopu; podjelom rada u
manufakturi vri se i pojednostavljenje zanatskog alata, njegovo prilagoavanje djelominim operacijama
radnika: time se u manufakturnom
razdoblju kapitalizma pripremaju
materijalni uvjeti za mehanizam koji
se sastoji iz kombinacije jednostavnih
instrumenata; predstavlja oblik krupne proizvodnje koji se javlja u raznim povijesnim razdobljima; meutim, karakteristina je za kapitalizam od 16. do 19. st.; postaje ili
kombinacijom prije samostalnih raznih zanata u jedan povezani proces
proizvodnje u kojemu se dalje usavrava podjela rada ili koncentracijom radnika istog zanata, koji se
takoer ralanjuje;; prema karakteru proizvoda razlikujemo heterogenu i organsku manufakturu; 2. naziv za tekstilnu industriju
manufakturirati (fr. manufacturer)
raditi, izraivati, proizvoditi (robu)
manufakturist (fr. manufacturier)
obrtnik, zanatlija; tvorniar; trgovac
manufakturnom robom
mauukapcijn (lat. manucaptio) prav.
pismeno jamstvo
manukaptor (lat. manucaptor) prav.
onaj koji daje pismeno jamstvo
manumisija (lat. manumissio putanje
iz ruku) u starom Rimu: davanje slobode robu
manus (lat. manus) ruka
manuskript (lat. manu scriptum) rukopis, osobito onaj koji je pripremljen
za objavljivanje, za tiskanje

852

maran tican

manustupracija (lat. manu-stupratio)

spolno samozadovoljenje. onanija,
masturbaciji!, ipsacija
manutencija (lal. manu-tentio) prav.
v. manutenencija
manutenencija (lat. manu-tenentia)
prav. odravanje na snazi. npr. nekog
zakona; zatita prava posjedovanja
manx it. menks (engl.) keltski jezik
manjanerija (fr. magnanerie) zavod za
uzgoj dudovih svilaca; svilarstvo
manjkati (tal. mancare) nedostajati, ne
biti nazoan: ne biti dovoljno
manc.ta (fr, manchette) narukvica,
orukvica; manseta
mnpa (lat. mappa) zemljovid, plan. crte: torba, aktovka, korice za dranje
spisa, planova, crtea
maper (fr. mappeur) voj. crta zemljovida, osobito vojnih zemljovida, karata i crtea
mapirati (lat. mappa) crtati zemljovide;
neki predjel ili zemlju kartografski
snimati (ili: snimiti)
mapmond (fr. mappeinonde) mapa cijele Zemlje, planiglob
marabu-pera (fr. marabouts) pera od
marabua (rode toplih krajeva), zbog
izvanredne ljepote sluti kao ukras,
osobito na enskim eirima
marabut (ar.) 1. musliman starosjedilac
ili svetac; 2. muslimanski nadgrobni
spomenik
Maranatha (aram.) Gospodine, doi!
(zazivanje ponovnog Kristova dolaska na kraju prakranskih obreda)
mnrangun (tal. marangone) tesar, drvodjelja
marani (p. marranos) idovi i Mauri
u panjolskoj koji su, pod pritiskom
inkvizicije, morali primiti kranstvo,
ali su potajno i dalje ostali vjerni
svojoj ranijoj religiji
marantian (gr. marantikos) med. koji
je nastao zbog slabosti, zbog gubljenja tjelesne snage: marastian

maran/a
maranza (gr. maransis) med. slabljenje, venjenje, gubljenje snage i svjeine
marnskin {fr. marasquin), tal. marasehino) vrsta finog likera od treanja,
trenjevaa
marastian (gr. maraino) med. v. marantian
maraton 1. trkaka disciplina na 42
km; 2. pren. sve to dugo traje
marnugija (gr. maraugia) med.
titranje pred oima, gubljenje vida;
fotopsija
maraznm (gr. marasmos nestajanje,
venjenje, gubljenje) med. gubljenje
tjelesne snage i svjeine zbog bolesti;
senilni morazam (lat. marasmus
senilis) gubljenje snage i svjeine
zbog starosti, staraka nemo
marcando (tal.) glaz. istaknuto, s posebnim naglaskom,
inarcato it. markato (taL) glaz. v. marcando
marcescirati (lat. marcescere) postajati
trom, slab, slabiti, mlitaviti
marciale it. marale (tal.) glaz. kao
mar, vojniki, ratniki
Marcijal starorimski pjesnik (45104),
poznat- po duhovitim epigramima
marcijalan (lat. marlilis Marsov, boga
rata, Mars) ratniki, ratoboran, borben. ratni; sran, hrabar, odvaan;
divlji; usp. Mars
marcijalitct (lat. martialitas) v. marcijalizam
marcijalizam (lat. martialis Marsov,
boga rata, Mars) ralobornost, borbenost, sklonost ratovanju
marcipan (lat. Marci panis, tal. marzapane) kola od badema i eera
Marduk glavno boanstvo starih Babilonaca, tvorac svijeta i gospodar ivota
mareaa (fr. mareage) mornarska, brodarska plaa; ugovor izmeu vlasnika broda ili trgovca i posade broda

853

marginirati
marela (lat. amarus gorak, tal. amareflla) bot. v. amarela
marenda (tal.) doruak, uina
mareograf Gat. mare more, gr. grafo
piem) ureaj koji automatski biljei
visinu morske vode; slui za odreivanje srednje razine povrine mora.
prema emu se odreuju nadmorske
visine ostalih toaka, plimomjer
mareometar (lat. mare more, gr. metron mjera, mjerilo) v. mareograf
margarin (gr. margaron biser, fr. margarine) umjetni maslac, pravi se od
smjese biljnog ulja (sezamova ulja) i
obranog mlijeka, ukusan je i hranjiv
kao i prirodni maslac, samo to ne
sadri vitamine; danas se proizvodi
vie vrsta margarina, od kojih se nekima dodaju i vitamini
margarit (gr. margaron biser) miner,
biserasti tinjac, sn;brnast tinjac sedefa stog sjaja
margnrita (gr. margaron, margarites
biser) med. pjega na ronici, slina
zrnu bisera
margarite (Jat. margarilae) mn. u Kat.
crkvi: komadii posveene hostije koji
se daju bolesnicima
margaritom (gr. margarites biser]
med. izraslina slina zrnu bisera,
bisernik
mnrgerita (fr. marguerite) bot. biljka
krauljak, ivanica
margina (lat. margo, gen. marginis rub,
tal. margine) prazan prostor sa strane na pisanim i tiskanim listovima,
bjelina; usp. margo
marginalan (lat. marginalis) koji se tie
ruba. koji se nalazi na rubu. rubni
marginalije (lat. marginalia) mn. biljeke (ili: napomene, primjedbe)
napisane na rubu, sa strane (npr.
neke knjige)
marginirati (lat. marginare) obrubili:
napisali (ili: pisati) primjedbe na rubu lista (ili: sa strane) u knjizi, pokraj tiskanog teksta

marginoplastika
marginnplastika (lat. margo rub. gr.
plastike) med. porubljivanje one vjede
margo (lat. margo) rub; trg. prazan prostor na rubu teretnog lista na kome
se biljee oznake i brojevi poslane
rol>e
marifct (tur.) vjetina, majstorija, okretnost, spretnost, prepredenost,
lukavost; marifetluk
marihuana (lat. Cannabis indica indijska konoplja) bot. biljka od koje se
proizvodi opojna droga slina opijumu; hai
Marijana (fr. Marianne) ensko ime;
olienje Francuske revolucije
marija (fr. mariage) brak, brano stanje; u kartama: kralj i dama u jednoj
ruci
marimba crnaki glazbeni instrument
od drvenih ploica s rezonantom, slian ksilofonu
marina (fr.' marina, lat. marina)
mornarstvo, brodarstvo; pomorska
sila. mornarica, brodovlje, flota; u slikarstvu: motiv s mora, slika mora
marinac (lat. marinus) mornar, pomorac; vojnik na ratnom brodu; brodar,
ladar
marinada (fr. marinade) salamura; jelo,
posebno riba iz salamure; marinat
marinat (fr. marinade) v. marinada
marinaa (fr. marinage) stavljanje u
salamuru, useljavanje, usoljenje
marinirati (fr. mariner) usoliti, metnuti
u salamuru; staviti ribu u ocat i zaine
mari ni st 1. (tal. Marini) lit. pristae i
sljedbenici marinizma u pjesnitvu;
v. marinizam; 2. Gat. mare more) slikar koji slika pejzae s mora
marinizam (lat. marinus morski) 1. tenje jedne drave da stvori i odrava
to jau pomorsku silu, mornaricu
marinizam 2. lit. nain pisanja tal.
pjesnika G. Marinija (15691625),
kuji se odlikuje neprirodnou. pose-

854

markantan
bno traenim slikama i aluzijama;
ovaj stil je bio uzeo maha u tal. knjievnosti XVII. st.
marinski (lat. marinus) morski, pomorski; marinska akademija visoka kola u kojoj se koluju pomorski asnici
marioneta (fr. marionette) "Marijana",
mala lutka s pokretnim udovima koja moe oponaati ljudske pokreti;
(pokreti udova izvode se pomou
konca ili ice); s ovakvim lutkama
izvode se itava manja kazalina
djela u tzv. marionetskim kazalitima, kazalitima s lutkama; pren.
ovjek koji se moe za sve i svakoga
pridobiti, povodljiv ovjek
mariska (lat. marisca) med. bradavica
maritalan (lat. maritalis) brani, muev; maritalis potestas (lat.) prav.
mueva vlast; maritalis sociclas (lat.)
brana zajednica; maritalis tutela
(lat.) pravo muevog skrbnitva; maritali usufruetus it. maritalis usufruktus (lat.) pravo mua da uiva
enino imanje dok jo u braku
maritman (lat. maritimus) morski, pomorski; koji se tie pomorstva, pomorske sile i dr.; primorski
maritomanija (gr.) bolesna eUa ovjeka da bude patnik, bolesna strast za
podnoenjem muka
marja (ma.) 1. maarski srebrni novac u XVII. st. s likom Djevice Marije, u vrijednosti od 17 krajcara; 3.
naziv za vise vrsta igara s 32 karte
marka (njem. Mark) 1. granica kotara
ili podruja; 2. dananja novana jedinica u Njemakoj, od 1871. = 100
pfeninga; 3. {fr. niarque, tal. marca)
znak, biljeg, obiljeje; ig; potanska
vrijednost koja se lijepi na pisma,
dopisnice i razglednice; eton; znak
(ili: ig) neke trgovake kue ili robe
markantan (fr. marquant) istaknut,
znatan, vaan, vidljiv, upadljiv, koji
upada u oi, koji se odlikuje

markasit
mnrkasit (fr. marcasitc) sumporni ili
eljezni oksid istoga kemijskog sastava kao i piril; koristi se za proizvodnju sumporne kiseline i eljezne
galice
mnrker (fr. marquour) onaj koji biljei
pogotke kod biljara; konobar u gostionicama koji biljei pia i jela to se
iznesu iz kuhinje, zabiljeiva; stroj
za udaranje iga
marketender {tal. mercatante) trgovi
koji prodaje vojnicima ivene namirnice i ostale sitne potreptine
marketerija (fr. marqueterie) mozaik
iaran utiskivanjem komadia raznobojnog drveta ili kamenia, aranje
utiskivanjem
marketing (engl.) trgovanje; prodaja
robe na tritu; sve djelatnosti i mjere u vezi s boljim plasmanom trgovake robe
marketirati (fr. marqueter) poprskati,
prskati, arati umetanjem raznobojnog drveta u mozaiku
markgraf (njom. Markgraf) od Karla
Velikog; zapovjednik jednog pograninog okruga, marke: ovo dostojanstvo kasnije je postalo nasljedno
markirati (fr. marquer) oznaiti, oznaavati, obiljeiti; staviti ig, igosati;
metnuti potansku marku ili biljeg;
skrenuti pozornost na vanost neke;
misli i si. time to se tiska masnijim
slovima ili kurzivom: na kazalinim
probama: ulogu samo itati, bez
glumljenja: u biljaru: biljeiti pogotke
markiz (fr. marquis) visoka plemika
titula u Francuskoj, Engleskoj i I bili,! i (po rangu izmeu vojvode i grofa)
markiza (fr. marquise) ena ili ki markiza; platneni zaklon od sunca ili kie
pred prozorima i vratima; krov nad
peronom: naslonja
markizat (fr. marquisat) dostojanstvo
i plemiki posjed markiza

85-5

raarmont
mnrkizet (fr. marquisctte) tanka konana tkanina, raznobojna, upotrebljava se za enske haljine
markotaa (fr. marocttage polaganje)
nain razmnoavanja biljaka stavljanjem granice u zemlju
marksist fil. sociol. pristaa marksizma
marksizam (njem. Marxismus) filozofske, ekonomske i politike teorije
njemakog filozofa i sociologa Karla
Marxa (1818188,*!); filozofski: marksizam je tzv. dijalektiki materijalizam primijenjen na prirodu i drutvo; njegovo osnovno drutveno-ckonomsko naelo je: "U drutvenoj proizvodnji svoga ivota ljudi stupnju u
odreene, nune, od njihove volje
nezavisne odnose odnose proizvodnje, koji odgovaraju odreenom stupnju razvitka njihovih materijalnih
proizvodnih snaga; cjelokupnost tih
odnosa proizvodnje stvara ekonomsku strukturu drutva, realnu osnovu na kojoj se stvara pravna i politika nadgradnja i kojoj odgovaraju
odreeni oblici drutvene svijesti; nain proizvodnje materijalnog ivota
uvjetuje drutveni, politiki i duhovni
proces ivota uope." (Marx)
markt (njem. Markt) svako javno mjesto na kojem se razmjenjuju dobra,
trg, trite, sajmite
marli (fr. marli) mreasta i pomalo kruta tkanina, lul; mreast ukras na rubu srebrnih tanjura, rub porculanskih tanjura; vrsta polusvilene tkanine (nazvana po selu Marli-la-Machine, gdje se najprije poela izraivati)
marmarita (gr. marmaire) med. v.
maraugija
marmelada (fr. marmelade, od gr. meli me, melon jabuka) pekmez od
raznog voa ukuhan sa eerom
marmont (fr. marmonlte) zool. brdski
takor, mrmot, svizac (ivi u porodicama po najviim planinama Kurope
i Azije)

marmor

856

marmor (lat. marmor, gr. marmnros)

miner, mramor, fin i veoma tvrd vapnenac, sastavljen od sitnih nepotpunih kristala, raznobojan
marmoracija ;lat. marmoratio} mramoriranje, oblaganje mramornim ploama
marmorirati 'lat. marmorarc; izradiLi
pjege ili pruge kao kod mramora;
obloiti (ili: oblagati) mramornim ploama
marod (r. maraud. lat. moratus) bolestan, slab, nemoan, iscrpljen od
puta
maroder (fr. maraudeur) pljaka, vojnik koji, pod izgovorom promorenosti
ili slabosti, zaostaje iza svoje jedinice
pa kriom ide u kradu i pljakanje;
vojnik koji pljaka poginule i ranjene vojnike; pren. hulja, nitkov
marodirati (fr. marauder) bolovati, biti
slab; voj. pod izgovorom premorcnosti
ili slabosti zaostati iza svoje jedinice
pa ii u pljaku po okolici; drsko prosjaiti; pljakati poginule i ranjene
vojnike
marok (fr. maroc) laka vunena tkanina
maroken (fr. maroijuin, tal. marrochino) marokanska koa, obojena kozja
koa s finim oiljcima, safijan
maroko (marocco) vrsta amerikog burmuta; pamuna tkanina za povezivanje knjiga
marnn, marun (tal. marrone} bot. pitomi kesten, krupan i vrlo okuan
za jelo; marnu glase (fr. marrons glacs) kestenje u eernoj ocaklini
mnroniti mn. pripadnici posebne katolike crkve sirsko-antiohijskog obreda u Libanonu, Siriji i dr. (osniva
Ivan Maron u 6. st.)
marota (fr. marottc) strast, manija, ludovanje
Mars (lat. Mars. gen. Martis) mit. bog
rata kod starih Rimljana (kod Grka
Arcs); pren. rat, boj. borbena huka:

maral
astr. jedan od veiikih planeta, izmeu Zemlje i Jupitera
marala (tal. vino di Marala) slatko
sicilijansko vino, priprema se dodavanjem zgusnutog mota, slino malvaziji (nazvano po sicilijanskom primorskom gradu Marali)
marselin (fr. marcellinc) vrsla lake,
obino crne svilene tkanine (tafta);
nazvana po francuskom gradu St.
Marccllin
Marseljeza (fr. Marseillaise) marseljslci
mar. omiljena fr. narodna pjesma
koja je. za vrijeme Prve francuske
revolucije, poticala narod na borbu
za slobodu i jednakost, spjevao ju je
i komponirao kapetan Rouget. de
Lisle 1792.; danas francuska narodna himna (ime dobila po tome to su
je u Parizu prvi put pjevali vojnici iz
Marseillca)
marsilijana (tal. marsiliana) venecijanska. sprijeda okrugla laa za obalnu
trgovinu na Jadranskom moru
marsupijal (lat. inarsupialis) zool. tobolar, oposum
marsupijali (lat.) mn. zool. toholari
marsupijalizaeija (lat. marsupialisatio) med. pravljenje trbunog tobolca
mar (fr. marehe) hod, hodanje, gledanje, koraanje; uredno kretanje jedne
vojne jedinice k odreenom cilju;
glazbeno djelo kao pratnja sveanih,
osobito vojnikih kretanja, stupanja,
"vojniki", "alosni", ' paradni" mar;
forsiran mar ubrzan mar, brz
mar; kao komanda: mar! = naprijed! polazi!; dalje! bjei! kidaj! marruta put kojim se ima marirati,
smjer mariranja (ili: putovanja)
mar-ruta (fr. marehe-route) v. mar
maral (njem. Marschal, lat. marescalcus, tal. mariscalco, fr. marechal) prvobitno: konjuar, nadzornik tale;
zatim: vrhovni nadzornik vojske i
dvora nekog vladara; nadzornik i
upravitelj javnih sveanosti; danas:

marulat
najvii vojni in u vojskama nekih
drava; maral dvora najvii dvorski
inovnik, nadzornik i upravitelj unutarnjih poslova vladarskog dvora;
feldmaral vrhovni zapovjednik vojske u nekim dravama
maralat (fr. marechalat) 1. zvanje i
nadlenost marala; 2. vrhovno vojno
zapovjednitvo, s maralom na elu,
uvedeno u Francuskoj od veljae
1858. godine; 3. zgrada u kojoj se
nalaze uredi marala i njegovih slubenika
maran (fr. marehand, lat. merx, mercatus) trgovac, prodava
mnrsberajt (njem. Marsch hod, bereit
pripravan) spreman za putovanje
marse (fr. marehe) trite, trg. trite;
trina cijena, kupovna cijena
marirati (fr. mareher) pravilno koraati, ii propisnim vojnikim korakom; pjeaiti, ii, putovati; nekoga
marirati nekoga najuriti, otjerati
kazavi mu: mar!
mnrt (lat. martius) mjesec posveen
bogu Marsu, trei mjesec u godini,
oujak (31 dan); prvi mjesec u godini
starih Rimljana
martclosi (tal. martellos, lat. martulus)
mn. zasvodene okrugle kule na obalama Sardinije i Korzike za obranu
od morskih razbojnika (gusara)
martengal (fr. marlingal) bilal, remen
koji prolazi izmeu prednjih nogu
kod konja i ne da mu da die ili sputa glavu, nego je mora drati uvijek
u istom poloaju
martir (gr. martvros svjedok) svatko
Iko je progonjen i zlostavljan zbog
svoje ideje, osobito onaj tko jc muen
i ubijen zbog toga to uporno ostaje,
ne alei i ne tedei svoj ivot, pri
kranskoj vjeri, muenik, junak vjere
martirij (lat. mnrturium) muenitvo,
patnje i smrt onoga koji nevino stra-

857

masagran
da (za svoju vjeru); dio crkve u kojem
sc nalazi grob muenik;! za vjeru
mnrtirologij (gr.) knjiga sa ivotopisom i opisom stradanja svetaca i muenika
martirologija (gr.) istraivanje i ispitivanje ivota i stradanja kranskih
muenika
maruflirati (fr. maroufler) slik. nalijepiti slikarsko platno na drvo; maruflirana slika slika nalijepljena na drvo
marunka (lat. malus armeniaca armenska jabuka) bot. armenska uta jabuica; vrsta krupnih, okruglih, plavocrvenih ljiva
mar (fr. marge) v. margo
mara (lat. margo, fr. marge rub) burz.
razlika izmeu dnevnog i emisijskog
kupca nekog vrijednosnog papira:
razlika izmeu najvieg i najnieg
kupca ih najvie i najnie cijene; razlika izmeu kupovne i prodajne cijene; usp. margo
mnsa (lat. raassa, fr. masse) 1. fiz.
kolinik iz sile i ubrzanja ( j e & n i c a
mase v. gram); masa nekog tijela
mjeri se kolinikom tvari koja je sadrana u njemu; proizvod iz obujma
i gustoe; 2. velik broj, gomila, mnoina, mnotvo; 3. puk, svijet, narod,
rulja; 4. tijesto, smjesa; 5. tijelo bez
odreenog oblika; 6. ulog u kocki; 7.
prav. imanje koje ostane nakon neije smrti; imanje pokretno i nepokretno, koje ostaje nakon pada neke
trgovine pod steaj, a od kojega sc
moraju podmiriti vjerovnici; massa
bonorum it. masa bonorum (lat.)
imovinsko stanje; masna concursus
it. masa konkurzus (lat.) stjecina
masa, ona iz koje se imaju naplatiti
vjerovnici; massa hereditatis it. masa hereditatis (lat) cjelokupna ostavtina onoga tko ostavlja nasljedstvo
masagran (tal. massagrano) crna kava
s komadiima leda i alkoholom

masakr
masakr (fr. massacre) pokolj, mrcvarenje, ubijanje, krvoprolie
nasakrirati (fr. massacrer) ubijati,
klati, mrcvariti, unakaziti rtvu, prolijevati lcrv
masa] (hebr. masal) utjecaj neba ili zvijezda na ovjekov ivot, srea, sudbina
masaa (fr. massage) trljanje tijela,
gnjeenje tijela {osobito nakon kupanja) radi pojaavanja cirkulacije krvi,
odravanja zdravlja, jaanja miia
i dr.
masenjo (tal. masegno) bijeli vapnenaki kamen iz Verone za poploavanje ulica
maser (fr. masseur) osoba koja vri trljanje, trlja (u kupaonici i dr.)
maserka (fr. masseuse) trljaica
maseter (.gr. maseter) anat, mii vaka
mashala (gr. masehale) med. pazuho
mashalister (gr. masehalister naramenica anat. drugi vratni prljen
masirati (gr. massein mijesiti, gnjeiti. lat. massare, fr. masser) tijelo
(nakon kupanja) trljati, gnjeiti, valjati da bi se izazvao ivlji krvotok i
dr.; usp. masaa
masiv (fr. inassif) petrografski: nepravilna eruptivna gromada; orografski:
planina bez grebena: masa kristalastih kriljevaa koja moe od iskona
biti nepokrivena mlaim formacijama, ili je bila pokrivena pa ogoljena erozijom i dislokacijama
masivan (fr. massiO teak, pun, jak,
vrst, nainjen od jednog dijela;
nezgrapan, trom, sirov; u graevinarstvu: vrsto sagraen, jak. otporan,
jakih i temeljitih zidova; kod kovina
(metala): gust, pun, teak, neprobojan, koji nije upalj
masivitet (fr. massivete) v. masivnost
masivnost (fr. massivete) punoa, teina zbog punoe, vrstina

858

maskoki
maska (fr. masque, lat. masca) obrazina; osoba pod obrazinom, preruena linost; stalna karakterna uloga u aljivim igrama; pren. privid,
vanjski izgled; izgovor, pretvaranje,
lukavstvo; ovjek koji se eli prikazati drukijim no to je, pretvorili; makara
makara (ar. mashharat) ala, ismijavanje, sprdanje; ovjek s obrazinom. maskom; aljivina, lakrdija,
podrugljivac
maskarada (fr. mascarade. tal. mascherata) preruavanje, preruenost;
gomila ili povorka preruenih osoba
(pod obrazinama), krabuljni ples
maskaron (fr. mascaron. tal. mascarone) arhit. ljudska glava, obino iscerena lica, koja se, kao ukras, oduvijek upotrebljavala u graevinarstvu, osobito na vratima, nad prozorima, na bunarima i dr.
maskenbal (njem. Maskenbali) zabava
(ili: ples) na koju sudionici dolaze pod
obrazinama (maskama)
maskerata (tal. maseherata) pokladna
pjesma
maskiran (fr. masque) koji je pod obrazinom. preruen, preobuen; skriven,
prikriven, zaklonjen; maskirana,
baterija voj. prikrivena baterija, ona
koju neprijatelj ne moe primijetiti
sve do trenutka dok ne pone djelovati, zato to je prikrivena bilo kakvim prikladnim predmetom (granjem, zelenilom i si.)
maskirati (fr. masquer) metnuti obrazinu, preruiti, preobui; voj. poloaje, topove i druge vojne objekte pomou granja, zelenila i si. uiniti nevidljivim za neprijatelja, zakloniti,
skriti; pren. prikriti, prikrivati, skrivati prave namjere
maskoki (mascoshi) trg. vrsta pamune tkanine ukraene cvjetovima, izrauje se u Austriji

maskota
maskota (fr. mascotte) dijete sree,
srekovi; supr. peh; javna ena
maskulin (lat. masculina) gram. rije
mukog roda; v. maskulin um
maskulinum (lat. masculinum) gram.
muki rod; rije mukog roda
maskuliranje (lat. masculinum) fiziol.
pretvaranje enskih ivotinja u muke time to im se na mjesto enskih
vanjskih lijezda, koje se uklone, usade muke spolne lijezde, tako da se
ivotinja dalje razvija, i u tjelesnom
i duevnom pogledu, kao muka jedinka
mason (fr. mafon, ihn. macio) zidar,
osobito: slobodni zidar; v. franmason
masonerija (fr. maconnerie) slobodno
zidarstvo: slobodni zidari
masora (hebr. masorah predaja, tradicija) kritika redakcija i interpretacija starozavjetne Biblije radi utvrivanja t-one i konane verzije
masoterapija (fr. massage masaa, gr.
therapeia lijeenje) med. lijeenje
trljanjem, masaom
masovan (lat. massa) koji je u masi. u
velikom broju; masovan rad rad u
kome sudjeluje veliki broj radnika
masovik (rus. massovik) dobar organizator, ovjek koji umije djelovati na
narodne mase
masovne scene prikazivanje zbivanja
s mnogo ljudi u istom prizoru (u
filmovima ili u knjievnim djelima)
mastaba (ar.) staroegipatska grobnica
u obliku paetvorine s ravnim krovom i kosim stranama
mastalgija (gr. mastos dojka, sisa. algos bol) med. hol u sisama, bol dojke
maste! (tal. mastello) kabao, vedro, drvena posuda
master (engl. master, lat. magister) gospodar, starjeina, vlasnik; majstor;
mladi gospodin; gospodin, uitelj;
upravitelj, nadzornik; izraz kojim posluga oslovljava mlade sinove svog
gospodara

859

man
mastif (engl. masti samsov, buldog
(vrsta velikog psa)
mastika (gr. mastiehe) v. mastiks
mastikacija (lat. masticatio) vakanje
mastikatorij (lat. masticatorium) sredstvo za vakanje
mastikatorije (lat. masticatoria) mn.
med. lijekovi koji se uzimaju vakanjem
mastiks (gr. mastiehe, fr. mastic) blijedouta i mirisna smola mastikovog
drvet-a, koje raste osobito na Hiosu.
upotrebljava se za pravljenje raznih
balzama, masti, firnisa, lakova i kao
zain za kolae, ueereno voe i dr.;
staklorezako ljepilo, kit; vrsta rakije zainjene ovim mirisom (mastika)
mastitis (gr. mastos dojka, sisa) med.
upala sisa, dojki
mato- (gr. mastos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sisa, dojka
mastodan (gr. mastos) v. mastoidan
mastodinija (gr. mastos, odyne bol)
med. osjeaj bola u sisama (ili: dojkama), sisobolja
mastodon (gr. mastos. odus zub) geol.
zool. velika pretpotopna ivotinja,
surla iz porodice slonova, s kljovama u gornjoj i donjoj eljusti
mastoidan (gr. mastos, eidos oblik)
slian sisi, sisat, dojast
mastopatija (gr. mastos, pathos hol,
bolest) med. v. mastodinija
mastozoolit (gr. mastos, zoon ivotinja, lithos kamen) geol. okamenjen
sisavac
mastozoon (gr. mastos, zoon ivotinja)
zool. sisavac
masturbacija (lat masturbatio) spolno
samoz ado voljenje, onanija, ipsacija.
v. manustupracija
masturbirati (lat. masturbare) spolno
se samozadovoljavati, onanirati
maa (lat. missa) misa, jutarnja sluba
Boja

maina
maina (gr. mcchanc orue kojim se
neto umjetno izrauje, lat. maehina) leh. umjetni spoj tijela slobodnih
za davanje otpora u obliku naprave
koja prisiljava mehanike sile da. pod
odreenim uvjetima, izazivaju odro
dena kretanja, stroj, naprava, i to
naprava koja se upotrebljava za prenoenje; ili pretvaranje rada ili energije; 2. lokomotiva; pren. stvor bez
duha, ovjek bez duha
mainerija (fr. machinerie) strojevi,
maine; strojarski dijelovi; izradba
strojeva; od,jel u kojem se nalazi vie
strojeva koji svi slue istoj svrsi; osobito: sve naprave pomou kojih se
vre promjene na pozornici; ustroj
marngevcr (njem. Maschinengewehr)
voj. suvremeno vatreno oruje kalihra obine vojnike puke i automatskog djelovanja, prikladno za lako
prenoenje s mjesta na mjesto, u minuti moe izbaciti oko 600 metaka
mainist (fr. maehiniste) rukovatelj
strojem, strojar; graditelj strojeva;
pov. nadzornik strojeva
mainizacija (gr. mechane, lat. maehina naprava) uvoenje maina
(strojeva) u poslovanja i proizvodnju
gdje se ranije upotrebljavao fiziki
rad ljudi i ivotinja (u obrtnitvu,
poljoprivredi, vojsci itd.); mehanizacija
mainski (fr. maehine) koji se tie strojeva, koji pripada strojevima; izraen na stroju
makara (tal. mascara) 1. v. maska
maknra (ar. mashharat) 2. v. makara
makul (til. maseolo) mali top, muar,
prangija
mana (njem. Masche) petlja, zamka;
vrsta kratke kravate
mat (fr. mat) 1. prid. hcz sjaja, taman.
tamne boje, zagasit
mat (perz.) 2. u ahu: zavrni protivnikov potez nakon kojega ugroeni

860

matematiki
kralj vie nemn nikakvog izlaza;
pren. pobijeen, propao, izgubio igru
mata (p.) paragvajski aj od biljke ilex
paraguayensis, omiljeno pie Junoamerikanaca
matador (p. matador, lat. mactator
kolja, ubojica) glavni borac u borhi
s bikovima u panjolskoj, koji ranjenoj ivotinji zadaje smrtni udarac:
u kartama: najjai aduti; pren. istaknut, vaan, ugledan ovjek, znamenita osoba, prvak u nekoj struci, vaim u svojoj struci, "zvjerka"
matamorizam (p. matamoros; samohvala; izraz koji se upotrebljava za
one koji vikom i drekom, nadutim i
teko razumljivim reenicama pokuavaju zbuniti svoje protivnike: zool.
izraz kojim se oznaava nain obrane
kojim sc slue neki kukci da bi se
obranili od svojih napadaa time to
se silno kostrijee, nadimlju, istiu
svoje bodlje i dr., samo da bi zastraili svoje neprijatelje
matamoro (p. matamoros) lit. "ubojica
Ma ura", veoma omiljeni lik u starijoj
panjolskoj komediji, panjolski vojnik-laljivac koji pria o svojim junatvima i podvizima koji se, zapravo,
nikada nisu dogodili; bot. naziv za
vei broj neofenzivnih biljakii, ali po
izgledu veoma opasnih i otrovnih
matema (gr. mathano uim, nauim,
mathema znanje, znanosl) ono to je
naueno, predmet uenja, znanje,
znanost; pravilo, osobito matematiko
matematiar (lat. mathematicus, gr.
mathema) nastavnik matematike;
onaj koji se znanstveno bavi matematikom
matematiki (gr. mathema) koji pripada matematici ili sc na njoj zasniva: siguran, pouzdan, nesumnjivo utvren

matcmntika
matematika (lat. mathemalica, gr.
mathema) znanost o veliinama, tj.
aritmetika, algebra i geometrija; matezis
maten (fr. matin, tal. mattino, lat. matutium) jutro; jutarnji kaput, jutarnja haljina
mateologija (gr. mataios uzaludan,
nitavan, logia) nekoristan govor,
prazne rijei, lupetanje
mateopeja (gr. mataios uzaludan, nitavan, poieo inim, radim) nekoristan, besciljan, uzaludan posao
mateoponija (gr. mataioponia) uzaludan trud, uzaludan rad
mateotehnya (gr. mataios uzaludan,
bezvrijedan, techne vjetina) vjetina
ili umjetnost bez vrijednosti
mateoznfijn (gr. mataios uzaludan, nitavan, sofia) bezvrijedna mudrost,
nadrimudrost
mnter (lat. mater) mati. majka; alma
mater (lat.) blaga, asna majka (poasno ime za sveuilite); dura mater
(lat.) anat. tvrda modana opna, modani omota
Mater dolorosa it. Maler doloroza
(lat.) "bolom skrena majka"; Bogorodica u bolu zbog patnji svoga Sina
(omiljena tema slavnih slikara i kipara)
mater familias (lat.) majka obitelji,
majka
mater pia Gat.) njena, boguugodna
majka; anat. meka modana opna,
meki modani omota
materija (lat. mater mati, materia)
tvar, stvarni sadraj prostora ili jednog dijela prostora, ono io ispunjava prostor a iji se fiziki karakter
oznaava kao ':masa", tjelesna tvar,
ono od ega je tijelo sastavljeno (supr.
forma); sadraj, predmet (npr. govora, prouavanja); tkanina; materija
morbi ili materija pekans (lat. materia morbi, m. peccans) med. uzrok
bolesti

861

materijalizam
materijacija (lat materiatio) stvaranje
(ili: oblikovanje) grade (ili: materije,
tvari)
materijal (lat. materia) grada za neki
rad, predmet obrade; sprema, pribor,
oprema; grada
materijalan (lat. matcrialis) tvarni, tjelesni, stvaran, koji se tie onoga od
ega se neko fiziko tijelo sastoji;
bitan, sadrajan (supr. formalan);
materijalna istina prav. najvei stupanj sigurnosti do koje sudac moe
doi u kaznenom postupku; materijalni interes stvarna korist, bitna korist; materijalna toka geometrijska
toka s fizikim znaenjem, tj. toka
koja ima svojstvo lijenosti ili inercije
(pojam koji je u XVIII. st. stvorio Dubrovanin Ruder Bokovi); usp. geometrijska toka
materija list (fr. materialisie) fil. 1. pristaa materijalizma; supr. idealist;
2. ovjek koji cijeni samo materijalna dobra i tei samo za materijalnim dobrima, sebinjak
materijalistiki (fr. materia li ste) koji
je u skladu s nauavanjem materijalizma, naklonjen materijalizmu
materijalizaeija (lat. materialisatio)
tobonje utjelovljenje duhova onih
koji su umrli, kako vjeruje spiritizam; postajanje tjelesnim, pretvaranje neega eterinog u tjelesno
materijalizam (fr. materi a lisme, lat.
materialis) fil. teorijski: shvaanje
koje smatra tvar ili materiju kao jedinu supstanciju svijeta i kao bit svih
stvari, pa i psihike (duevne) pojave
samo kao funkcije materije; dijalektiki materijalizam marksistika filozofija; praktini ili etiki materijalizam nauavanje koje postavlja kao
cilj ivota osjeti Ino uivanje sadanjice, a osjetilna ili materijalna dobra
smatra kao jedino za im val ja teiti,
odbacujui i preziru i tzv. idealne; vrijednosti, budui da su materijalna

materijalizirati

862

dobra jedina stvarna osnova ivota i

kulture; historijski materijalizam
primjena dijalektikog materijalizma
na istraivanje povijesti, primjena na
drutvene znanosti; mehaniki materijalizam nauavanje koje smatra da
ivi organizam nije nita drugo nego
sloen mehanizam i da se, prema tome, iva tvar ne razlikuje od mrtve;
supr. idealizam
materijalizirati (fr. malerialiser) uiniti neto tjelesnim, pretvarati (ili:
pretvoriti) u tjelesno, utjeloviti, utjelovljavati; pridati (ili: pridavati; neemu prirodu tjelesnog
materijat (lat. materiatum) neto to
je izraeno ili sastavljeno od neke
tvari (ili: grae, materije)
materna (lat. mater mati, materna) 1.
mn. prav. materinstvo, materinski
dio nasljedstva, nasljedstvo koje nekome pripada po majci
materna (lat. materna) 2. hranjivi preparat bogat fosforom koji se priprema od klica ita
maternite (lat. mater mati. fr. maternite) rodilite; kola za primalje
maternitet (lat. mater, maternitas mati, fr. maternite) materinstvo; postojanje majke; princip maternileta
prav. naelo po kojem je dunost majke uzdravati svoje izvanbrano dijete
mateziologija (gr. mathesis uenje,
znanje, logia) nauavanje o znanosti,
tj. metodika
matezis (gr. mathesis uenje, znanje)
v. matematika; matkenia applicata
it. matezis aplikata (lat.) primijenjena matematika; malhesitt pura it.
matezis pura (lat.) ista (ili: neprimijenjena) matematika, tj. ona koja
prouava veliine same za sebe
matiko (lat. folia matico) lie jedne peruanske biljke paprena okusa, a koristi se za pripremu lijeka protiv gonoreje

matrikula
matinata (tal. mattinata) jutarnja pjesma pod prozorom drage; supr. serenada
matineja (fr. matine) vrijeme od svanua do podneva, prijepodne; zabava
(ili priredba, predstava, sijelo) koja
se odrava prijepodne i poslijepodne; jutarnja haljina
matirati (fr. mater) 1. uiniti nesjajnim,
tamnim, zagasitim; usp. mat 1.
matirati (perz.) 2. pobijediti protivnika
u ahu; pren. pobijediti, svladati,
ukrotiti, onesposobiti za daljnji rad
ili borbu, dovesti u bezizgledan poloaj; usp. mat 2.
matokit (lat. montem acutum iljasto
hrdo) vrhunac brijega, osobito iljast
ma trak (fr. matraque) batina, toljaga;
"pendrek"
matrica (fr. matrice) tisk. bakreni kalup u kojemu se izlijevaju tiskarska
slova; u galvanoplastici; obrnut kalup koji se dobiva otiskivanjem drvoreza ili autotipije pomou jednog tijeska, u ploi od voska ili od iste
gutaperke, pri emu se ispupeni dijelovi prvobitne ploe pojavljuju
udubljeni, dok su udubljeni dijelovi
ispupeni; badarska mjera, pramjera
matricid (lat. matricidium) ubojstvo
majke, materoubojstvo
matrijarhat (lat. mater mati, gr.
arehos voa, starjeina) vladavina ene, odnosno majke; 1. drevni oblik
druLvenog ureenja u kojem je majka bila glava obitelji i upravljala zadrugom: 2. materinsko pravo, stanje
u kojem dijete ne pripada oevoj, nego materinoj lozi
matriks (lat. matrix mati) anat. maternica; pren. podrijetlo, izvor, uzrok;
javni popis, popis, matica
matrikula (lat. matricula) popisna knjiga, popis imena lanova nekog drutva; upisnica na fakultetima; popis
prihoda neke duhovne ili svjetovne

matrimunij
ustanovo; popis lanova jedne upe:
roenih, krlenih, umrlih i vjenanih, matica, matina knjiga
matrimunij dat. matrimonium) brak,
brano stanje; supr. konkubinat
matrimonijalan (lat. matrimonialis)
koji sc tie braka, brani
matrimoTiijalijc lat. matrimonialia)
mn. brane stvari, brani poslovi
matrona (lat. matrona) kod starih Rimljana; ugledna gospoa visokog redaj ugledna ena u godinama, gospa
matronimika (gr. mater mati, onyma
ime) izvoenje obiteljskog imena
(prezimeaa) od enskog, majinog
imena, npr. Katii (Katica), Anii
(Anica- . dr.
matroz niz matroos, dan., v. matros)
mornar brodar, sluga na brodu
matura (lal matura) v. maturitet
maturacija 'lat. maturalio) ubrzavanje,
pourivanje; zrenje, sazrijevanje,
dozrijevanje; med. gnojenje, zagnojcnje
maturancije (lat. maturantia) mn.
med. lijekovi koji pomau sazrijevanje, gnojenje
maturant (lal. malurare dozrijevati,
maturans) uenik zavrnog razreda
srednje kole koji c'c polagati vii
teajni ispit (maturu)
maturativan (lat. maturalivus) sazrijevan, koji pomae sazrijevanje,
gnojenje
maturirati (lat. maturarc) dovesti do
zrelosti, uiniti zrelim; zreti, dozrijeti. sazrijeti; poloiti ispit zrelosti u
srednjoj koli; uhrzati, brzo izvesti,
pouriti neto; prav. zahtijevati da
se ubrza donoenje rjeenja
maturitet (lat. maturitas) zrelost, dozrelost, dosljednost; osobito: ispit zrelosti u srednjoj koli, vii teajni ispit (matura)
matutina (lat matutina sc. hora) u Kat.
crkvi: jutarnja sluba Boja

863

meandrian
mauzerka voj. brzometna puka, brzometka kalihra 7,9 mro i s najveim
dometom do 4000 m (nazvana po pronalazaima Wilhelmu i Faulu Mauseru)
mauzolej (gr. Mausoleion, lat. Mausoleum) divan nadgrobni spomenik,
raskono ukraena grobnica, vladarska grobnica; naziv po spomeniku
koii je kraljica Artemizija podigla, u
Halikarnasu, svom muu Mausolu,
karijskom kralju (377-353 pr. n. e.),
i koji je bio ukraen kiparskim radovima
mazohizam izopaena spolna strast koja se sastoji u tome to neka muka
ili enska osoba osjea povean spolni nagon i uivanje ako joj osoba suprotnog spola zadaje tjelesne bolove,
npr. ako je tue, tipa, grize i si.;
ova izopaenost nazvana je po njem.
piscu Leopoldu Sacher-Masochu
(18361895), koji ju je u svojim pikantnim romanima i novelama prikazivao; usp. sadizam
mazurka (rus., polj. mazurek) poljski
narodni ples u troetvrtinskom taktu, veoma iv ples (nazvan po Mazurima, stanovnicima nekadanje vojvodine Mazovije)
mazut (rus. mazut) ostatak od destilacije petroleja, tekue gorivo
mbret (ar., lat. imperator vladar) poglavica drave, vladar (titula vladara u Arabiji)
men culpa it. mea kulpa Gat.) moja
krivnja, moj grijeh, kriv sam! (usklik
kojim se pokajniki priznaje vlastita
krivnja)
menndri (gr. Maiandroa) inn. v. meandrine
meandrian (gr. maiandrios) krivuda\\ vijugav, zavojit, (kao maloazijska rijeka Meander, koja je znamenita po svojim mnogobrojnim zavojima, vijugama)

meandrine
meandrine (gr. Maiandros) mn. zavoji,
okuci; vijuge (ili: okuke; koje neka
rijeka stvara pri toku kroz ravnicu
(nazvane po maloazijskoj rijeci Meandru). koja ima neobino vijugav
tok); u ornamentici: vijugave are
meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kretanje; meatus auditorius (lat.) anat.
slunik, slunica, usnica
mebl (fr. meuble, lat. mobile) pokretnina, pokrelnost, pokretno imanje: osobito: kuni namjetaj, pokustvo; mebl-io f tkanina za pokrivanje pokustva
mcblirati (fr. meubler) kuu namjestiti, opskrbiti pokustvom
meca (tal. mczza, lat. medius) v. meza
mccela (ar.) rezime kodeksa erijatskog
prava
mecena pokrovitelj i zatitnik knjievnika, umjetnika i znanstvenika, po
Gaju Cliniju Meccnatu (lat. Maecenas, 70. pr. n. e.S. n. e.). uglednom
Rimljaninu, ljubimcu cara Augusta,
zatitniku i prijatelju znanstvenika
i pjesnika, posebno Vergilija i Horacija
meccnstvo pokroviteljstvo; v. mecena
me (engl. match) port, utakmica, nadmetanje, borba, dvoboj (osobito boksaki, ahovski); u uem smislu: utrka u kojoj se natjeu samo dva konja
medalja (fr. medaille). tal. medaglia.
lat. medalla) kolajna, spomenica izraena od kovine; odlikovanje, odlije, orden
mealjist (fr, medailliste) poznavatelj
(ili: skuplja) medalja i starog novca
medaljon (fr. medaillon) velika spomenica, krupna medalja; okrugla ili u
obliku jajeta slika, sa skupocjenim i
umjetniki izraenim okvirom, koja
se nosi o vratu; sam takav okvir; an
medaljon (fr. en meidaillon) u obliku
spomenice, npr. okrugla slika
medano (p. medano) pjeani brijeg,
dina

medicvalan
Medeja (gr. Medeia) mit. ki kralja Eeta u Kolhidi, pomogla svojim arolijama argonaulu Jazonu da se doepa zlatnog runa, udala se za njega i
pobjegla s njim u dol kos, gdje mu se
za nevjeru okrutno osvetila ubivi
njihovo dvoje djece; pren. ljubomorna i osvetoljubiva ena
medesimo modo (tal.) glaz. v. medesimo tempo
medesimo tempo (tal.) glaz. istim tempom
Medici it. Medici (tal.) poznata fiorentinska porodica, vladala Firencom od
1434. do 1737., osobito pomagala umjetnost i znanost; doba Medicija doba
cvjetanja umjetnosti i znanosti u Firenci pod utjecajem i zaslugom obitelji Medici
medicina (lat. medicina) znanost o lijeenju i njegovanju bolesnika; sredstvo koje pomae lijeenju, lijek; medicina forensis it. medicina forenzis
(lat.) sudska medicina; medicinae
doctor it. medicine doktor (lat.) onaj
koji je zavrio medicinski fakultet i
stekao titulu "doktor"; medicinae
practicus it, medicine praktikus
(lat.) lijenik koji obavlja praksu,
praktini lijenik
medicinar (lat. medicinarius) student
medicinskog fakulteta (ili: medicinske visoke kole); onaj koji ui lijeenje ili koji se bavi lijeenjem; poznavatelj medicinske znanosti
mcdicinirati (tal. medicinare, fr. mdiciner) upotrebljavati ili primjenjivati lijekove, davati lijekove
medicinski (lat. medicinus) koji se tie
medicine; koji spada u lijekove: slubeno priznat kao ljekovit; lijeniki
medieval (lat. rnedium acvum srednji
vijek) mit. vrsta starinskih tiskarskih slova, = antiqa
medievalan (lat. mediurn aevum srednji vijek) koji pripada srednjem vijeku, srednjovjekovni

865

meditirati

medij (lat. mednim) 1. ono to ae nalazi

u sredini ili to predstavlja sredinu,
sredina, srednji put; 2. fiz. sredina,
posrednik, ono kroz to se prenosi
djelovanje; pomono sredstvo, sredstvo usporeivanja; 3. u spiritizmu:
posrednik izmeu ljudi i duhova; 4.
u grkoj gramatici: srednje stanje,
koje stoji izmeu radnog i trpnog stanja kod grkih glagola; 5. medium
aevum it. medijum evum (lat.) srednji vijek, razdoblje od V. do kraja
XV. st.
medijacija (lal. mediatio) posredovanje,
posrednitvo; glaz. zastoj pri pjevanju u sredini stiha
medijalan (lat. medialis) koii se nalazi
u sredini, srednji, sredinji
medijana (lat. medianus srednji) mat.
svaka od triju duina povuenih iz
vrhova trokuta do sredina suprotnih
strana
medijanta (lat. medius) glaz. srednji
ton, onaj koji se nalazi izmeu osnovnog tona i njegove kvinte ih terce
medijante (lat. mediante) pril. pomou,
posredovanjem, putem; mediante
juramento
it. medijante juramento
(lat.) prav. prisegom, pomou (ili: putem) prisege
medijastiuitis (lat. mediastinum) med.
upala poplunice
medijastinum (lat. mediastinum) anat.
poplunica, koica koje dijeli prsni
ko na polovine
medijatan (lat. mediatus) posredan, koji biva posredovanjem nekoga ili
neega
medijativan (lat. mcdiativus) koji posreduje, posredan
mcdijatizacija (lat. mediatisatio) pretvaranje jedne nezavisne drave u
zavisnu stavljanjem pod vlast druge
medij atizirati (lat. medi are) uiniti zavisnim od nekoga drugog: nezavisnu

dravu ili vladara staviti pod vrhovnu vlast druge drave

medijator (fr. mediateur) posrednik;
sudac
medijatoran (lat. mediatorius) posredniki, koji ima karakter posredovanja
medik (lat. medicus) lijenik; mn. medici, lijenici
medikahilan (lat. medicabilis) izljeiv,
koji se moe lijeiti
medikacija (lat. medicatio) lijeenje
medikament (lat. medicamcntum) lijek
medikaster (lat. medicaster) nadrilijenik, lo lijenik
medikasterija {lat. medicaster) nadrilijenilvo
medikokirurg (lat. medicus, gr. eheirurgos) lijenik-kirurg koji lijei i unutranje bolesti
medikomanija (lat. medicus lijenik,
gr. mania pomama, ludilo) strast za
davanjem ili uzimanjem lijekova
medino (lat. medio) u sredini, sredinom; trg. u sredini mjeseca (mjenice
koje sc izdaju "per medio" moraju se
petnaestog u mjesecu isplatiti, i za
njih nema poeka)
mediokritet (lat. mediocritas.) 1. osrednjost; 2. osrednje stanje: 3. osrednja
sposobnost; 4. djelo osrednje vrijednosti; 5. ovjek osrednjih sposobnosti i vrijednosti (umnih)
meditacija (lat. meditatio) razmiljanje, misaono promatranje; pobono
razmiljanje o Bogu. tiha i usrdna
molitva

medij

meditativan (lat. meditivatus) koji misli, koji razmilja, utonuo u misli,

sklon razmiljanju, zamiljen
mediteranski (lat. mediterraneus) sredozemni; Mediteransko more Sredozemno more
meditirati (lat. meditari) misliti, razmiljati, promiljati, misaono promatrati; moliti se Bogu tiho i usrdno,
utonuti u misli o Bogu

mcdivisti

866

medivisti (lat. medium aevum srednji

vijek) mn. ljudi iz srednjeg vijeka;
osobito: pisci srednjeg vijeka
medoe it. medok (fir.) crveno bordoko
vino, nazvano po istoimenom francuskom gradu, u ijoj se okolici proizvodi
medorcja (gr. mcdos muki spolni organ. rheo teem, curim) med. v. gonoreja
medresa (ar. medres, medreset) muslimanska srednja kola, gimnazija u
kojoj se. pored znanstvenih predmeti!, ue i vjerski predmeti, arapski
jezik itd.

medula (lat. medulla) zool. modina,

sr; jezgra; medulla oblangata (lat.)

produena modina, pamodina; me-

dulla ossium (lat.) kotana 3r; medulla spinaliis (lat.) hrptena mo-

dina

modularan (lat. modullaris) modani,

srni, hrpteni; medula mi sarkom
med. modana mesnata izraslina;
medularna supstancija modina
medulin (lat. medullinus) bijela tvar
koja se izdvaja iz sri raznih biljaka,
osobito bazge
medulitis (lat. medulla) med. upala lene modine
medulozan (lat, medullosus) srat,
modan, koji je pun sri. modine
Meduza (gr. Medusa) 1. mit. jedna od
tri Gorgone, tj. keri Gorgonove, koja
je htjela boici Ateni porei prvenstvo
u ljepoti, zbog ega je ova njezinu
lijepu valovitu kosu pretvorila u
zmije, a oima joj dala strahovitu
mo da se svatko pod njihovim pogledom mora pretvoriti u kamen 2.
meduza zool. morski klobuk
medvedki (rus.) mn. trg. koe mladih
morskih vidri, dok su jo bijele
medzotermino (tal. me zzo-termin o)
srednji put; sredina izmeu dviju
krajnosti

megaliti
medzotinta (tal. mezzo-tinto) slik. srednja boja. boja koja se stvara prelaskom jedne boje u drugu, poluboja
mefijantan (fr. metiant) nepovjerljiv;
oprezan, koji sumnja
Mefisto mit. v. Mefistofeles
Mefistofeles mit. "onaj koji ne voli
svjetlost, koji se plai svjetlosti*, tj.
vrag. sotona; irne vraga u Goetheovom "Faustu"
mefitian Gat. mephiticus) koji dolazi
od zaraznih isparavanja, kuan, zarazan, zaguljiv, smrdljiv
mefitis (lat. mephitis) kodljivo, kuno
isparenje, zaguljiv, zarazan zrak
mefitizam (lat. mephitis kodljiva para, tetno isparavanje, osobito iz
zemlje) med. otrovanost zraka zbog
tetnih isparavanja; zaguljiva, zarazna, kuna mo, zaraznost, kunost
mefitizirati (lat. mephitis, fr. meiphitser) okuiti, zaraziti
mega- (gr. megas. megale, mega velik,
-a, -o) predmetak u sloenicama sa
znaenjem: velik, veliko, golem
megafon (gr. megas, fone glas, zvuk)
dugaka cijev za govor s otvorom u
obliku zvona i dvjema cijevima za
sluanje, slui za pojaanje zvuka i
za razgovor na veim udaljenostima
(Kdisonov izum)
megagastrija (gr. megas, gaster eludac) med. poveanje eluca, povean eludac
megalantropogenezija (gr. megas velik, megale velika, mega veliko, anthropos ovjek, genesis stvaranje, raanje) vjetina stvaranja uvjeta za
raanje krupne, zdrave i snane djece
megalegorija (gr. megalegoria) hvaljenje, razmetanje
megaliti (gr. megas, lithos kamen) mn.
veliki kamenovi, starodrevni spomenici koji se sastoje, od velikih kamenih trupaca, blokova

megalomegalo- (gr. megas velik) v. megamegaloblasti (gr. moga a, blastos klica,

izdanak) mn. med. v. makrociti
megalocefal (gr. megas, kefale glava)
v. makrocefal
megalociti (gr. megas. kytos upljina,
uplje tijelo) mn. med. v. makroiti
megalnfon ( gr. megas, fone glas) ovjek jaka i puna glasa
megalofonian (gr. mogalofonos) koji
ima jak i pun glas, jaka i puna glasa
megalofonija [gr. megas. fone glas)
pun i jak glas
megalograf (gr. megas, grafo piem)
slikar koji slika predmete, osobito
ljude, u prirodnoj veliini
megnlografija (gr. megas, grafia) slikanje (ili prikazivanje) vanih predmeta u poveanom obliku, npr. junaka, bogova i dr.
megalo karpian (gr. megas. karpos
plod) koji ima krupan plod
megaloman (gr. megas, mania pomama, ludilo) umiljena veliina, ovjek
koji boluje od ludila veliine, koji precjenjuje samog sebe, svoju vrijednost;
grand oman
megalomanija {gr. megas, mania pomama, ludilo) oholost: ludilo veliine, umiljena veliina, bolesno precjenjivanje samog sebe; grandomanija
megaloniks (gr. megas, onyx nokat,
panda) zool. vrsta prelpotopne ivotinje iz diluvijalne i najmlaih slojeva neogenske formacije, bila je duga
2,5 m i imala na prstima veoma
velike pande
megalopsihijn (gr. megas. psyche dua) veliina due, velikodunost
megnlopsija (gr. megas, opsis vid)
med. v. makropsija
mcgalosaur (gr. megas. sauros guter)
zool. div-gutcr, golema pretpotopna
ivotinja, slina krokodilu, duga oko
18 m

867

mehaniar
megametar (gr. megas, metron mjera,
mjerilo) astr. instrument slian heliometru; danas bez znaaja
megapodi (gr. megas. pus, podos noga)
mn. zool. velikonoci, vrsta ptica slinih kokoima
megarici mn. fil. pristae starogrke
filozofske kole (megarska kola), iji
je osniva Sokratov uenik Kuklid iz
Megare (oko 444369 pr. n. e.); oni
su se poglavito bavili logikom, vjetinom u borbi rijeima i spajali sokratovsku etiku s eleatskim nauavanjem o vjenom i nepromjenjivom biu, o dobru, koje je samo jedno, premda ga ljudi razliito nazivaju
megaskop (gr. megas, sicopeo promatram, gledam) opt. vrsta kamere opskurc, laternc magike, pomou koje
se dobije povean lik (nekog predmeta) na poklopcu
megaterij (gr. megas, therion zvijer,
divlja ivotinja) zool. vrsta golemog
pretpotopnog sisavca iz porodice
tipavaca (krezubica), koji je hio vei
od dananjeg slona; takoer: opi naziv za velike pretpotopne ivotinje
megavat (gr. megas, engl. watt) fiz.
"veliki vat", elektrina jedinica = milijun vati; znak: MW; usp. vat
megnvolt (gr. megas, tal. Volta) fiz.
"veliki volt", elektrina jedinica = 1
milijun volta; znak: MV; usp. volt
Megera (gr. Megaira) mit. jedna od tri
furije kod starih Grka; pren. goropadna ena, zla ena, "otrokonda"
megom (gr. megas velik, njem. Obm)
fiz. "veliki om", elektrina jedinica =
1 milijun oma; znak: M ; usp. om 2.
megometnr (gr. megas velik, Ohm i
metron metar) fiz. ureaj za mjerenje
veoma velikog otpora, reda veliine
od milijun oma; usp. megom
mehaniar (lat. meehanicus, gr. meehanikos) onaj koji se bavi mehanikom, osobito primijenjenom; onaj koji

mehaniki
izrauje i popravlja strojeve, pomone alate i instrumente, strojar
mehaniki 'gr. mechanikos) zanatski,
runi, rukom izraen; psih. izraen
ili uinjen po navici, bez udjela miljenja i svijesti, makinalan; koji se
tie mehanike, koji spada u mehaniku; koji je izazvan kretanjem, prirodnim (fizikim) uzrocima; mehanike znanosti dijelovi mehanike, znanosti koje spadaju u mehaniku (v. mehanika); mehanike vjetine vjetine
koje se izvode rukom; mehaniki dokaz dokaz koji se izvodi pomou instrumenata
mehanika (gr. mechanao umjetno radim, pronalazim, mechanike) dio fizike koji se bavi prouavanjem pojava kretanja i mirovanja, tj. zakonima, silama i pomonim sredstvima
koja izazivaju kretanje i ravnoteu
tijela, znanost o kretanju i ravnotei;
dijeli se na statiku (hidrostatiku, aerostatiku) i dinamiku (hidrodinamiku, acrodinamiku i dr.); znanost o
strojevima; ustroj, grada stroja itd.
mehanistiki (Jat. mechanismus) prid.
fil. koji je u duhu mehanizma, tj. koji
objanjava sve pojave u prirodi, svodei ih na neku vrstu mehanike, mehanizma
mehanizacija (gr. mechanao umjetno
radim) 1. zamjena fizike (ljudske i
stone) snage strojevima, uvoenje i
uporaba strojeva u proizvodnji: 2. voj.
opskrbljivanje vojske ubojitim i motoriziranim vozilima (tenkovima, automobilima itd); usp. mainizacija ili
motorizacija
mehanizam (gr. mechanao umjetno
radim, lat. mechanismus) 1. graa
(ili: sastav, unutarnji ustroj) nekog
stroia (sata, puke i dr.); 2. zakonski
odreden sustav kretnji ili zbivanja,
kao i naprava koja izvodi te kretnje;
3. fil. pogled na svijet po kojemu je

mekonij
sve to se zbiva u prirodi mehaniko
djelovanje tvari
mehanograiSka (gr. mechane orue za
umjetno izvoenje neega, grafo opisujem) mehaniko slikanje, mehaniko slikarstvo
mehanologija (gr. mechane umjetna
sprava, logia) znanost o spravama
koje izazivaju kretanje, tj. o strojevima
mehanoterapeut (gr. mechane, therapeo lijeim) vjetak, strunjak u
lijeenju pomou kretanja (masae);
usp. mehanoterapija
mehanoterapija (gr. mechane, therapeia lijeenje) nauk o lijeenju pomou kretanja, osobito trljanjem,
gnjeenjem, valjanjem i dr. miia (=
vedsko lijeenje gimnastikom, masaa); tvorac i osniva ovakvog lijeenja je veanin P. H. Ling
mehanurgija (gr. mechane, ergon djelo, posao) 1. vjetina izraivanja strojeva. 2. dio medicine koji obuhvaa
mehaniko lijeenje bolesnika
mejligma (gr. meiligma) med. sredstvo
za uminjavanje (ili: ublaavanje),
osobito lijek za umirivanje, za razvod rava nje
mejoza (.gr. meiosis) med. smanjivanje
nekog organa zbog bolesti; rct. tobonje smanjivanje, prividno umanjivanje
mekinto (engl. mackintosh) nepromoiva, gumi rana tkanina i ogrta s kapuljaom za kiu od takve tkanine,
nazvan po imenu engl. industrijalca
Maclntosha (umro 1843.)
mekometar (gr. mekos duina, veliina. metron mjera, mjerilo) naprava
za mjerenje duine
mekomotrija (gr. mekos duina, metria mjerenje) mjerenje duine
mekonij (gr. mekon mak, lat. meconium) sok od nedozrele makove ahure, opijum; takoer, zbog slinosti po

mekonin
boji, prva. itka stolica kod novoroenadi
mekonin (gr. mekon mak) kem. makova tvar, krislalast sastojak opijuma
mekonizam (gr. mekon mak) med.
trovanje opijumom
mekteb (ar.) kola, osobito osnovna
kola: meklebati visoka, velika kola
mel (lat. mol) med
melafir (fr. mlaphyrc, gr. melas, porfyra) crni porfir, grimiz
melancolico it. melankoliko (tal.) glaz.
sjetno, tuno, alosno
mcI anemija (gr. melas crn, haima krv)
med. prisutnost u krvi krvnog crnila
(melanina), gotovo uvijek kao posljedica tekih nastupnih groznica, nastaje raspadanjem crvenih krvnih zrnaca i stvara crnu boju koe i unutarnjih organa; crnokrvnost. crnokrvica
melanin (gr. melas cm) crno obojena
tvar koje ima u ilnici oka, koi crnaca, crnilu sipe itd.
melnnit (gr. melas crn) miner, granat
crne boje, eljezni granat, granatu
srodna vrsta kamena; smjesa od tvrde gume, crne boje (.upotrebljava se
za izradbu eljeva i dr.)
melanklorus (gr.melas crn, chloros
svijetlozelen) med. koji boluje od melanoze
melankolian (gr. melaneholikos) sjetan, tuan, snuden, potiten; melankolian temperament, v. melankolik
melankoliar ( gr. melaneholikos) v.
melankolik
melankolija (gr. melas crn, chole u,
melaneholia) sjeta, sjetnosl, tuga,
snudenost, potilenost; vrsta duevne bolesti kod koje prevladava muno i potiteno raspoloenje; melaneholia agitans it. melankolija agitans (lat.) nemirna sjeta s nastupima
straha; melaneholia misanthropica
it. melankolija mizantropi ka (lat.)
sjeta spojena sa strahom od ljudi; melaneholia hypochondrica it. melan-

R69

melasa
kolija hipohondrika (lat.) sjeta na osnovi umiljenih bolesti
melankolik (gr. melaneholikos) ovjek
melankolina temperamenta, tj.
sklon jakim, i obino, punim bola uzbuenjima koja se lagano mijenjaju
i prolaze
melano- (gr. melas, melaina, melan)
predmetak u sloenicama sa znaenjem; crn, crna, crno
melanodermija {gr. melan, erma koa) med. crnopjcgavosL vrsta kone
bolesti
melanom (gr. melanoma) crnilo, crna
masa; med. crna izraslina
melanoragija (gr. melas, regnymi prsnem, pucam) med. crna griza; usp.
melena
melanotip (gr. melan, lypos otisak) fotografska slika izraena na pocrnjenom bakru
melanotipija (gr. melan, typos otisak)
vjetina izradbe fotografskih slika na
pocrnjenom bakru
melanozn (gr. melas, nosos bolest)
med. crnokonost, pocrnjivanje tjelesnih organa i tkiva zbog mijenjanja krvnog crvenila u tvar crne boje
meianurija (gr. melas crn. uron mokraa) med. crno mokrenje, izluivanje melanina mokraom, obino znak
melanoznih oteklina u unutarnjim
organima, osobito u jetri
melan (fr. melange) mjeavina, smjesa; mijeani sladoled, bijela kava
melas (gr. melas) med. crna pjega na
koi
melasa (fr. mlasse, lat. mollaceum
ukuhani mot) smei sirup koji ostaje nakon ukuhavanja eera, s
mnogo primijeanih soli. zbog ega
se iz njega vie ne moe eer iskristalizirati; osobitim postupkom
moe se iz njega vaditi i ostatak eera; slui za stonu hranu i za vrstu
eerne rakijo

melatrofija
melatrofija (gr. melos ud. atrofia nehranjenje) med. suenje jednog dijela
tijela
melazma (gr. melasina) med. crnilo ili
crna pjega na oboljelom dijelu tijela
kod oboljelih od kostoboljc (gihta)
melem (perz.-tur. merhem, melhem)
mast za mazanje, flaster; lijek; pren.
blag ovjek
melena 'gr. melaina crna) med. crna
bolest, crni proljev; hemat-emeza
melez (ar. meles) 0110 to je sastavljeno
od dviju razliitih stvari, ono to je
smijeano; rod od dviju razliitih ivotinja, npr. od magarca i kobile, bastard; takoer: dijete od, primjerice,
oca bijelca i majke crnkinje itd.
meliferan (lat. mellifer) medonosan,
koji proizvodi med
melifikacija 'lat. mellificatio) proizvodnja meda
melifluentiin (lat. mcllifluens) obilat
medom; sladak kao med
meliglnsus (gr. meli-glossos) onaj koji
ima medena usta, zlatousti: pren. odlian govornik
melikrat (gr. melikraton) pie od mlijeka i meda koje su Grci prinosili na
rtvu duama pokojnika i podzemnim bogovima
me li lit (gr. meli med, lithos kamen)
miner, s granitom srodan kamen, kao
med ute boje, vulkanskog podrijetla
melinit razorna tvar koji se sastoji poglaviLo od pikrinske kiseline
melioracija (lat. melioratio) poboljavanje. popravljanje, osobito poljoprivredne vrijednosti nekog zemljita;
usp. meliorirati
meliorament (lat. melioramcntum) v.
melioracija
meliorirati Gat. meliorare) poboljati,
poboljavati, popravljati; popraviti,
poboljati poljoprivrednu vrijednost
nekog zemljita (navodnjavanjem,

870

melodika
odvodnjavanjem, unitavanjem korova, gnojenjem i dr.)
meliorizam (lat. bonus dobar, melior
boji) fil. shvaanje da ovaj svijet, istina. nije ba najbolji, ali da nije ni
posve lo, osobito da bi se mogao ljudskim djelovanjem, nastojanjem i pregalatvom poboljati
melis (fr. melis) trg. kudjeljno platno
za jedra (fr. izgovor: meli)
melisa (gr. melissa) hot. matinjak
melitemija (lat. mel, gr. meli, melitos
med, haima krv) med. eerna bolest
melitizam (gr. melitismos) med. uporaba meda u lijeenju bolesti
meliturija (gr. meli, melitos med, uron
mokraa) med. izluivanje eera mokraom. eerna bolest
melizma (gr. melisma) glaz. pjesma,
arija, melodija kao suprotnost recitativnoj ili deklamatorskoj glazbi
Melkior (hebr.) "kralj svjetlosti"; jedan
od sveta tri kralja
Melkisedek (hebr. Malki-zedek) "kralj
pravde"; u Starom zavjetu: id. prvosveenik i car u Jeruzalemu u vrijeme Abrahamovo, vrijedi kao uzor
Kristu
melodeklamacija (gr. melos pjesma,
lat. declamatio) umjetniko govorenje ili itanje nekog teksta (u stihu
ili prozi) uz glazbenu pratnju
melodian (gr. melodos) blagozvuan.
milozvuan, umilan; koji se moe pjevati, pogodan za pjevanje; melodiozan
melodiar (gr. melodia) pisac (ili: sastavlja) ugodnih melodija; glazbenik
koji ima vie sklonosti melodiji nego
harmoniji
melodija (gr. melodia) glaz. skladan,
ritmian, metrian i prema zakonima
glazbene arhitektom ke sreen niz tonova; nain pjevanja, pjevanje, napjev
melodika (gr. melos pjesma, ode pjevanje) glaz. znanost o melodiji; ins-

melodiozan
trument slian orguljama, vrsta malog koncertnog glasovira; puhako
glazbalo s klavijaturom
melodiozan Gat. melodiosus) v. melodian
melodrama (gr. melos pjesma, drama
radnja, kazalino djelo, tal. melodrama) lit. kazalino djelo u kojemu govor dramskog lika prati glazba, ili
svuda ili samo na znaajnijim mjestima; vrste: monodrama (ako u djelu
govori samo jedan lik) i duodrama
(ako u djelu sudjeluju dva lika)
melograf (gr. melos pjesma, grafo piem) pisac i biljeitelj narodnih melodija; pisac nota; stroj za pisanje nota (na glasoviru, koji sve to se svira
automatski stavlja u note, = notograf)
melografija (gr. melos pjesma, graHa)
pisanje nota; biljeenje narodnih melodija; opisivanje narodnih melodija
melokopija (gr. melos ud, kopiao sustanem. klonem) rned. uzetost udova
meloman (gr. melos pjesma, manikos
pomaman, ushien) oduevljen,
strastan ljubitelj glazbe
melomanija (gr. melos pjesma, mania
pomama, ludilo) strasna, pretjerana
ljubav prema glazbi
melomnntija (gr. melos ud, manteia
proricanje) proricanje (ili: gatanje) po
nehotinim pokretima udova tijela
melon (gr. melon jabuka) med. ispupenje oka u obliku jabuke
melonkus (gr. melon obraz, or.kos nadutost) med. oteklina obraza
melopeja (gr. melos pjesma, poieo pravim) pisanje pjesama; sastavljanje
melodija; govor u stihovima, recitativ
meloplast (gr. melos pjesma, plasso
oblikujem, uobliavam, oblikujem)
glaz. metoda pronalaenja i davanja
intonacije bez pomoi glazbenog instrumenta

871

membrirati
meloplastika (gr. melon obraz, plastike vjetina uobliavanja) med. ispravljanje nakaznosti obraza kirurkim putem
melos (gr. melos) kod starih Grka: lirska pjesma ko ja se pjevala uz pratnju
instrumenata; zatim: pjesma uope,
pjevanje, nain pjevanja, melodija,
zvuk
melotet (gr. melos pjesma, tithemi
stavljam, meem) glaz. sastavlja
melodijo, kompozitor
melotezija (gr. melolhesia) glaz. sastavljanje melodije, komponira nj e
melotipija (gr. melos pjesma, typos
otisak) tiskanje nota
Melpomena (gr. melpo pjevam, Melpomene) mit. ime jedno od devet- muza,
muza zatitnica pjevanja i tragedije,
koju su prikazivali s traginom obrazinom i brljanovim vijencem oko
glave; naziv etvrte knjige Herodotove povijesti; astr. naziv asteroid a
otkrivenog 1852.
melski (gr. melos pjesma) prid. koji se
moe pjevati, koji je za pjevanje, npr.
mehko pjesnitvo lirsko pjesnitvo ili
pjesnitvo prikladno za pjevanje
melton Cer.gl. Malton) trg. vrsta vunene
tkanine za odijela, osobito muka,
zagasita sjaja (nazvana po engl. gradu Maltonu, gdje; se izrauje)
member (engl.) lan, npr. nekog drutva
membrana (lat.) opna, njena koa,
koica; fiz. elastina metalna ploica
za prijenos zvunih titraja gotovo bez
promjene
membrnniforman (Jat. membraniformis) opnast, koiast
membranozan (lat. membranosus) opnast, koast, koiast
membratura lat. membratura) oblikovanje udova, grada udova: svi udovi
membrirati (lat. membrum ud) staviti
udove, oblikovati udove; supr. dini embrirati

me me rito

872

mementn [lat. memini sjeam se. mcmento) kao usklik: pamti! sjeaj se!
misli na! kao imenica: znak za podsjeanje, podsjetnik; mp.inc.nto mori
(lat.) sjeaj se smrti, pomiljaj na
smrt!
memoar (fr. mmoire) spomenica; pismeno izlaganje, predstavka; mn. memoari uspomene, djelo u kojem pisac
iznosi svoja sjeanja na dogadaje koje je sam doivio ili u kojima je sudjelovao, kao i sjeanja na znaajne
ljude
memorabilan (lat. memorabilis) vrijedan spomena, znaajan, znamenit
memorabilij (lat. memorabilia) mn.
ono to vrijedi pamtiti, znamenitosti
memorncija (lat. memoratio) sjeanje,
podsjeanje, spominjanje, spomen
memorandum (lat. memorandum)
predstavka, diplomatski nota; podsjetnik. spomenica; trg. pismo s podsjeanjem na neto
memorija (lat. memoria) uspomena;
pamenje, sjeanje, opominjanje; mo
pamenja, in memoriam it. in nemorijam (lat.) radi sjeanja, u spomen
memorija] (lat. memoria I is liber) ono
to slui za sjeanje, kao podsjetnik;
spomenica, knjiga uspomena; predstavka, pismena molba; trg. biljenica, trgovaki dnevnik
memorijalist (fr. memorialiste) pisac
uspomena, memoara; podnositelj
predstavke (ili: molbe), molitelj
memorirati (lat. memorari sjeati se)
pamtiti, uiti napamet
menadn (gr. mainas, mainados) mit.
sveenica boga Bakha, bijesna bakantica; pren. goropadnica, bijesna i
goropadna ena, zla ena
menader (engl. menager) nadzornik
pozornice, redatelj, reiser; tehniki
upravitelj ili direktor u engleskim
tvornicama; poslovoa, prireiva,

menetekel
npr. neke portske utakmice, javne
priredbe i si.
menajon (gr. meniaios mjeseni) "mjesena knjiga"; misna knjiga u pravoslav. crkvi, knjiga koja sadri mise za blagdanske dane; minej
menaa (fr. mnage, lat. managium,
mansio boravite) kuno gospodarstvo, domainstvo; zajednika prehrana, udruivanje vie osoba radi zajednike i jeftinije prehrane (npr. asnika, slubenika menaa); mjesto
gdje se tako udruene osobe hrane
menaer (fr. mnageur) domain, onaj
koji vodi domainstvo ili gospodarstvo
menaerija (fr. mnagerie) zvjerinjak,
mjesto gdje su smjetene strane i rijetke ivotinje, zbirka ivotinja, zooloki vrt
menairati (fr. menager) tedjeti, uvati, dobro gospodariti; hraniti se u
menai: upravljati menaom
mendacitet Gat. mendacitas) sklonost
lai, laljivost
mendelizam bot. zakonitost u prenoenju roditeljskih osobina na potomke kod biljnog svijeta; otkrie njem.
botaniara Gregora Mendela (1822
1884)
mene (fr. menee) lov. trag divljai u
bijegu
Menelaj (gr. Menelaos) mit. spartanski
kralj, sin Atrejev, brat Agamemnonov, mu lijepe Helene koju je Pari
bio odveo i zbog ega je dolo do Trojanskog rata; jedan od najhrabrijih
grkih boraca pod Trojom
menestrel (fr. mencstrel) svira, pjevacpjesnik u srednjem vijeku, sluga i
pratitelj provansalskih truhadura koji je umio samo pjevati, ali ne i sastavljati pjesme
menetekel ili potpuno: mene mene tekel ufarsin (= brojio, brojio. izmjerio
i razdijelio) tajanstvene rijei koje je
nevidljiva ruka ispisala na zidu dvo-

meni
rane u kojoj je bezboni babilonski
kralj Baltazar sa svojim doglavnicima pio vino iz zlatnih posuda ukradenih iz jeruzalemskog hrama, a koje
su mu proricale skoru pogibao i propast njegove drave, koju su Ferzijanci 539. p. n. e. zaista i unitili
(Stari zavjet, Dn 5): otuda: tajanstvena opomena i prijetnja
meni (fr. monu) jelovnik; osobito: popis
jela koja ine jedan obrok
meningitis (gr. meninx modana opna) med. upala modane opne, uzrokovana najee bacilom tuberkuloze
meningizam (gr. meninx modana opna. modanica) med. znaci slini
upali modane opne
meningo- (gr. meninx) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: modana
opna, modanica
meningoeela (gr. meninx, kele kila)
med. prodor modane opne
meningoknki (gr. meninx, coccus bobica, zrno) mn. med. klice upale modane opne
meningoreja (gr. meninx, rheo curim,
teem) med. prodiranje krvi kroz
modanu opnu
meningosimfiza (gr. meninx, symfysis sraslost) med. sraslost lubanjske
opne
meninks (gr. meninx) anat. modana
opna, modanica
menisheza (gr. menes mjeseno pranje
kod ena, sehazo zadrim) med. prostim ak mjesenog pranja kod ena
meniskus (gr. meniskos mjesei)
predmet u obliku polumjeseca; opt.
konveksno-konkavna lea; geom.
kruni odsjeak u obliku polumjeseca; fiz. konveksna ih konkavna gornja povrina tekueg slupa koju
uzrokuje kapilarnost; med. srpasta,
polukruna hrskavica izmeu zglobova

873

menstroirati
men (tal. meno, lat. minus) glaz. manje; mp.no allegro (tal.) manje brzo;
meno piano it. meno pijano (tal.)
manje slaho: meno forle (tal.) manje
jako
menologij (gr. men mjesec, logion) povijest svetaca sreena po mjesecima,
danima, kalendar svetaca
menopauza (gr. menes mjeseno pranje kod ena, pausis prestanak) med.
prestanak mjesenog pranja kod ena
menoplanija (gr. men mjesec, planao
skreem) med. neurednost u javljanju mjesenog pranja kod ena
menoragija (gr. menes mjeseno pranje kod ena, -ragia od korijena ragod regnymi prsnem, puknem) med.
suvie esto ili suvie dugotrajno
mjeseno pranje kod ena
menoreja (gr. men mjesec, rheo teem,
curim.) med. mjeseno pranje kod ena
menosheza med. v. menusheza
menostazija (gr. men mjesec, stasis
stajanje, mirovanje) med. zastoj (ili:
izostanak) mjesenog pranja
mens (lat. mens, menlis) misaoni duh,
razum, um; raspoloenje, shvaanje,
smisao; mens legis (lat.) prav. duh
zakona, smisao zakona; mens sana
in corpore sano it. mens sana in korpore sano (lat.) treba eljeti da bude
zdrav duh u zdravom tijelu (navod
iz Juvenalovih "Satira")
menstruacija (lat. mensis, menstruatio
mjesec) mjeseno pranje kod ena,
enski cvijet, mjesenica, menzes
menstrualan (lat. menstrualis) mjeseni; koji traje mjesec dana; osobito:
koji se tie enskog mjesenog pranja, koji je u vezi sa enskim mjesenim pranjem; menstrualni kolik
med. iznenadna i nagla pojava mjesenog pranja, praena bolom
menstruirati (lat. mensis, menstruarc) dobiti ili imati mjeseno pranje

mcnstrum
menstrum (lat. mcnstruum} ono to biva svakog mjeseca, mjeseno pranje
kod ena: kem. .sredstvo za otapanje,
otapalo
menta (gr. mintha, minthe, lat. menta,
inentha) bot. metvica
mentagra (lat. mentum brada. gr.
agra lov, plijen) med. liaj na usnama. bradi i obrazima
mentalan (lat. mentalis) koje se tie
duha, due, uma. duevni, umni
mentalitet (lat. mentalis. fr. mentalite)
cjelokupno duhovno ustrojstvo nain miljenja, shvaanja, sklonosti,
raspoloenja i r. jodnog ovjeka,
drutvenog stalea, narataja itd.,
duevno slanje, duhovno poimanje
mentni (fr. maintenue) prav. sudska zatita vlasnitva
mentol {lat. menta metvica, oloum ulje)
glavni sastojak metvice, slui kao lijek protiv glavobolje, katara i dr.;
takoer kao sredstvo za osvjeavanje
Mentor (lat. Mentor) mit. odani prijatelj
Odisejov i odgojitelj sina mu Telemaha, kojemu je Odisej, pred polazak
U Trojanski rat. povjerio na uvanje
svoju kuu; otuda; voda, savjetnik,
odgojitelj, nastavnik
mentula (lat. mentula) anat. muko
udo, falus
mentnlagra (lat. tnentula muko udo,
gr. agra lov, lovina) med. v. prijatizam
menuet (fr. menuet, lat. minutus siuan) nekadanji fr. ples s laganim,
odmjerenim i sveanim pokretima,
sveani ples; glaz. djelo prikladno
kao pratnja za taj ples
menneto (tal. menuetto) u tempu menueta
menza (lat. mensa.) stol; prostorija gdje
se hrani vie ljudi
menzijn (lat. mensio) mjerenje, premjeravanje

menjcvizam

874

menzis (lat. mensis) dvanaesti dio godine. mjesec

menzoln (tal. mensola) grad. kamen
koji podupire zid, potporanj
menzula (lat. mensula) geodetski stol,
daska za crtanje koia lei vodoravno
na stativu s rairenim papirom na
kojem se prave snimci terena
menzurn (lat. metiri mjeriti, mensura)
mjera; osobito: graduirana staklena
posuda u obliku valjka koja slui za
mjerenje koliine tekuine; mjerenje
vremena; glaz. vremenska vrijednost
pojedinih nota, mjera za vrijeme jedne jcdinice ta leta, tempo jedne kompozicije; pravilna podjela vrata instrumenta sa icama; u maevanju:
izmjerena udaljenost izmeu boraca;
u studentskom govoru: dvoboj sabljama; ad mensuram

it. ad menzuram

(lat.) prema mjeri i teini

menzurabilan (lat. mensurabilis) mjerljiv, izmjerljiv
menzurabilitet (lat. mensurabilitas)

mjerljivost, izmjerljivost
mcnzuraeija (lat. mensuralio) mjerenje
menzuralan (lat. mensuralis) mjerni
koji slui za mjerenje; menzurulna
glazba prijanja glazba s tono odredenim tempom i taktom; menzuraltu:
note srednjovjekovne note koje su tono biljeile trajanje pojedinih tonova
menzurirati (lat. mensurarc) mjeriti,
izmjeriti; orguljske cijevi odmjeriti
prema tonovima koje trebaju dali
menjevici (rus. menjeviki manjinai)
mn. pristae menjevizma. minimalisti
menjeviznm (rus. manjina) ideologija
i politika manjine socijalistike
stranke u carskoj Rusiji, koja se
(1903.) odvojila od boljevika; bila je
protiv revolucije i eljela ostvariti komunistiki poredak putem postupnih
ustupaka i reformi, a za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagala caristiki reim u ratu s Njemakom

mer
mcr (fr. maire) 1. predsjednik opine,
gradski sudac, gradski naelnik; seoski kmet
mcr (cngl. major) 2. predsjednik opine;
usp. lordmer
mer-emfraksis (gr. meros dio, emfrasso zaepim) med. djelomina zaepIjenost ili pretrpanost
mcr atrofija (gr. meros dio, atrofia nehranjenje) med. v. melatrofija
mercedes pupilorum (lat. mercedes
pupillorum) mn. prav. trokovi oko
uzdravanja i kolovanja maloljetnika
mcrcerizirati tehnol. postupak u industriji pamuka: ispiranje pamuka
vi=okopostotnim natrijevim hidratom, da bi se pamunim vlaknima
dala svilasta sjajnost (izum engleskog kemiara Johna Mercera, 1844.)
meridijan (lat. meridianus sc. circulus,
od meridies podne} zem. podnevnik,
krug (zapravo elipsa zbog splotenosti Zemlje) koji prolazi kroz neko
mjesto na Zemlji i kroz stoere, tj.
sjeverni i juni pol; to je Zemljin meridijan ili terestriki meridijan
(naziv otuda to sva mjesta na jednom podnevniku imaju podne u isto
vrijeme); astr. najvei krug nebeskog
svoda koji prolazi kroz nebeske polove i zenit nekoga mjesta na Zemljinoj povrini; pren. visina, najvii
stupanj, vrhunac
meridionalan (lat. meridies, meridionalis podne) podnevni, juni; junjaki
meridionalitet (lat. meriodionalitas)
podnevnost, podnevni ili juni poloaj
ili smjer, junost
meridrotian (gr. meros dio, hidrotikos koji tjera na znojenje) med. koji
se znoji samo na pojedinim dijelovima tijela
meridrozis (gr. meros dio, hidroo znojim se) med. djelomino ili lokalno

875

merkantilistiki
znojenje, znojenje samo pojedinih
dijelova tijela
merino (p. merinos) poznata panjolska ovca a najfinijom kovrastom
vunom, sviloruna ovca; vuna merinslcih ovaca; tkanina od vune merinskih ovaca
merinovka (p. merinos) v. merino
meristem (gr. merizo dijelim) bot.
buino tkivo, ono koje je podlono stidnoj diobi stanica, iz kojih neprestano postaju i razvijaju sc nova tkiva
merit (fr. meirite, lat-. meritum) zasluga; vrijednost, valjanost; mn. mariti zasluni ljudi
meritirati (fr. mriter) zasluiti, zasluivati; biti zasluan, valjan; steci
zasluge
meritoran (lat. meritorius) zasluan,
pohvalan; koji se uputa u samu
stvar, koji se tie biti same stvari ili
predmeta, koji odgovara znaenju;
bitan, pravi, istinski; pozvan za, struan, nadlean, zasluan, sposoban
dati svoje miljenje o neemu
meritum (lat. meritum) zasluga; vrijednost, valjanost
merkancija (lat. rnercantia) trgovaka
pekulacija, nepotena dobit
merkantilnn (lat. mercantilis) trgovaki, koji se tie trgovca, trgovinski,
koji spada u trgovinu, koji se tie
trgovine (merkatioran); merkantilni
sustav Hi mc.rkantilizam ekonomski
pojam po kojem se obrt i trgovina
povlauju na raun poljoprivrede, i
po kojem se blagostanje i bogatstvo
jednog naroda sastoji u to veem nagomilavanju zlata i srebra; supr.
fiziokratski suslav
merkantilisti (lat. mercantilis) mn. pristae merkantilizma ili merkantilnog sustava
merkantilistiki (lat. mercantilis) koji
je u skladu s teorijom merkantilizma; pren. kramarski

merkantilizam
merkantilizam Gat. mercantilis) u ekonomiji: shvaanje po kojom je trgovina jedini pravi izvor narodnog blagostanja i hogatstva; kramarstvo; v.
pod merkantilan; trgovina i obrt-, trgovaki poslovi sa Svojim obiajima,
zakonima i osobitostima uope
merkantilni sustav v. pod. morkanti lan
merkatoran (lat. merx roba, stvar,
mercatorius) v. merkantilan
merkatura (lat. mercatura) trgovina,
trgovanje, promet robe
Merkur (lat. Mercurius) 1. mit. rimsko
ime grkog boga Hermesa, vjesnik
bogova, bog trgovine, simbol mira,
pronalaenja, mudrosti i vjetog govorenja. ali i lukavstva, prijevare i
krade; pren. vjesnik, poklisar; 2. astr.
najmanji od velikih planeta i najblii Suncu; 3. kem. iva
merkurificirati (lat. mercurius iva,
facere uiniti, napraviti) kem. pretvoriti u ivu; pomijeati sa ivom
merkurifikacija (lat. mercurificatio)
kem. spoj (ili: spajanje) sa ivom, pretvaranje u ivu; izdvajanje metala
pomou ive
merkurijalan (lat. mercurialis) koji se
tie Merkura; koji sadri u sebi ivu.
ivin, od ive
merkurijalci (lat. mercuriales sc. viri)
ljudi iji je zatitnik bog Merkur;
znanstvenci i pjesnici; trgovci
merkurijalizncija (lat. mercurialisatio)
med. lijeenje ivom
mnrkurijalizam (lat. mercurius) med.
ivina bolest, lagano trovanje zbog
uporabe ive
Merlin (cngl.) mit. poznati mitoloki
;, )bnjek. sin jednog demona i nekog
engleskog kralja, drug za stolom
kralja Artura u VI. at.: tema esto
obraivana u umjetnosti
merlon (fr. merlon) voj. dio grudobrana
izmeu dviju pukarnica

876

mesalina
merluki (rus.) mn. koe mladih janjaca. osobito s Krima
inerobalneum (gr. meros dio, udo, Int.
balneum kupanje) med. lijeenje udova i pojedinih dijelova tijela kupanjem
merocela (gr. meros stegno, bedro,
kele bruh, kila) med. bedrena kila
meropija (gr. meros dio, ops, opos oko)
med. djelomino pomraenje vida
meropsi (gr. meropes ljudi) kmetovi u
srednjem vijeku; usp. parik
Merovinzi mn. najstarija vladarska porodica u nekadanjoj franakoj dravi (vladala od 486. do 752.)
mersi (fr. merci, lat. merces plaa, nagrada) hvala, zahvaljujem
mertrijera (fr. meurtriere) voj. pukarnica
merula (lat. merula) zool. kos
merum (lat. merum sc. vinum) isto,
nepomijeano vino; rnerum ju$ (lat.)
prav. isto, izrino, zakonsko pravo;
rnem jure (lat. mero jure) po zakonskom pravu, po slovu zakona
merzer (njem. Morser) I. voj. teki top
za unitavanje jako utvrenih toaka; 2. muar (posuda za mrvljenje
tvrdih tvari)
mesa (tal. messa, p. misa. fr. mcsse.
lat. missa) 1. kod katolika; sluba
Boja; duhovna glazha koja se izvodi
za vrijeme slube Boje (sastoji se
od est dijelova); 2. javna prodaja ivotnih namirnica i robe, sajam
mesalijani (sir. zala, kald. zela) mn.
kranska sekta u Mezopotamiji i
Siriji
Mesalina 'lat. Messalina) zloglasna prva ena rim. cara Klaudija, poznata
po svom razvratnom ivotu, gramzivosti i vlastoljublju (ubijena 48. n.
e.); otuda: bestidna, drska i sladostrasna ena uope
mesalina vrsta veoma fine svilene tkanine u boji

mesa
mesa (fr. messagc, lat. mossagium) poruka, glas; zakonit, slubeni izvjetaj; poslanica
mesaerija (fr. messagerie) prijevoz
putnikim kolima; putnika pota,
zgrada u koioj je putnika pota; brz
prijevoz; privatna ustanova za prijevoz putnika brzim kolima (u Francuskoj i Belgiji); autobusno poduzee
mesidor (fr. messidor, lat, messis) mjesec etve, deseti mjesec u nekadanjem francuskom republikanskom
kalendaru, od 19. VI. do 18. VII.
Mesija (hebr. maschiach, maschach) pomazanik, kralj; u kasnijem idovstvu: kralj koji e, po obeanju starozavjetnih proroka, nakon razdoblja
patnji i muka doi i osnovati savreno (mesijansko) kraljevstvo i spasiti
idovski narod; kranstvo smatra
Mesijom Isusa Nazarcanina; pren.
donositelj i propovjednik spasonosnih ideja, spasitelj
mesijanitet (hebr. maschiach) bie i bit
.VI e sije
mesijanizam (hebr. maschiach) dostojanstvo Mesije; nauavanje o Mesiji;
oekivanje Mesijinog carstva i vjera
da e ono doi; pren. vjera u "boansku misiju" svog naroda koji je Bog
izabrao da jednog dana donese spas
cijelom ovjeanstvu
mesinder (engl. messengcr) glasnik,
vjesnik (ime mnogih engleskih novina)
mesinder-boj (engl. rr.csscnger-boj)
sluga za vanjski posao, raznosa robe
i poruka
mesing (lat. massa) slitina, metalna
masa (legura) bakra s 40 % cinka
(taj omjer moe hiti i drukiji)
mesmeriznm med. nauavanje i nain
lijeenja pomou magnetizma Franza Mesmera (17341815), osnivaa
nauavanja o ivotinjskom magnetizmu

877

mctabolija
mestang [engl. mustang, p. mestengo
stoarski) poludivlji konj u amerikim prerijama; mustang
mestiei (p. mestizo, lat. mixtus pomijean) melezi od oca bijelca i majke
Indijanke u Americi
mesto (tal. mesto, moestus tuan) glaz.
tuno, alosno, sjetno
mestozo (tal. mestdso) glaz. v. mesto
met (engl. Metropolitan Railway) 2. londonska gradska eljeznica, londonska podzemna eljeznica
met (fr. meute, lat, movita) 1. lov. opor
od 50 do 60 pasa hajkaa
meta (lat, meta) 1. cilj, granica, kraj za
kojim se tei; stoast stup na kraju
niskog zida u trkalitu
meta (tal. meta, fr. moitie, laL. medietas) 2. polovina; a meta (tal. a meta)
trg. popola, na jednak dobitak i gubitak
meta- (gr. meta) 3. prijedlog koji se
pojavljuje u mnogim sloenicama i
oznaava, uglavnom, promjenu mjesta, reda, slanja, prirode; dalje: sudjelovanje, zajedniku radnju; teenje, traenje; katkad ima znaenje;
za, iza, poslije, po; odgovara latinskom transmetabaza (gr. meta-baino prelazim na
drugi predmet) 1. ret. figura kojom
se govornik obraa nenazonima ili
kakvom mrtvom predmetu (apostrofa); 2. log. pogreka u dokazivanju
koja se napravi kad se iz jednog podruja najednom prijee u neko drugo
metabola (gr. metahole promjena) v.
metabolizam
metabolian (gr. metabole) promjenjiv, koji trpi ili proivljava odredenu
preobrazbu, koji se mijenja; biol.
kem. koji pripada metabolizmu, koji
je povezan s metabolizmom, koji je
proizveden metabolizmom
mctabolija (gr. metabole promjena) v.
metabolizam

metabolizam
metabolizam {gr. metaboie promjena)
1. biol., kem., fiziol. zbivanje ili proces u jednom organizmu ili u pojedinoj stanici kojom hranjiva grada
(nutrivan materijal) prelazi u ivu
tvar (konstruktivni metabolizam,
anabolizam), ili kojim sc proto plazma
raspada na jezgre tvari (supstance)
kako bi vrila posebne funkcije (destruktivni metabolizam, katabolizam);
2. mijenjanje obiaja, navika i si.; 3.
tisk. premjetanje slova; 4. rct. sjedinjavanje suprotnosti obrnutim redom
metabulija (gr. meta-buleo mijenjam
odluku) mijenjanje volje, mijenjanje
prijanje odluke
metacentar (gr. meta, kentron, lat.
centrum sredite) u mehanici tekuih
tijela i brodogradnji: granini poloaj
toke presjeka (ili presjecita) izmeu
vertikale koja prolazi kroz teite plivajueg tijela kad je u ravnotei i
vertikale povuene kroz napadnu toku potiska kad je tijelo malo skrenulo (tijelo plovi stabilno dok mu je
teite ispod metacentra)
metafaza (gr. meta, fainomai pojavljujem se. fasis pojava) fiziol. v. mitoza
metafiziar 'gr. meta, fysika) fil. poznavatelj ili uitelj metafizike, filozof
koji se u svom nauavanju dri metafizikog smjera raspravljajui o
metafizikim problemima
metafiziki (gr. meta, fvsika) fil. koji
spada u metafiziku; koji sc nalazi
izvan granica iskustva, nadstvaran,
natprirodan
metafizika (gr. ta meta, ta fysika ono
to dolazi nakon fizike) Hl. u zbirci
Aristotelovih djela stajale su knjige
koje su se bavile naelima i uzrocima
stvari nakon (meta) njegove fizike (ta
fysika}; ovo, prvobitno isto vanjsko
obiljeje, upotrijebljeno je kasnije kao
obiljeavanje miljenja koje se bavi

878

meta globulin
onim to je izvan granica iskustva,
onim to je izvan prostornovremenske stvarnosti; otuda: znanost o posljednjim naelima i uzrocima stvari,
o spoznaji stvari po sebi; tri glavna
problema kojima se metafizika oduvijek bavi jesu: Rog. sloboda volje i
besmrtnost due; supr. dijalektika
metafora (gr. metafora prenoenje,
prijenos) poct. figura u kojoj rije
umjesto svoga prvobitnog znaenja
dobiva drugo, zbog toga to je govornik u svom duhu usporedio dva predmeta; skraena usporedba u kojoj
nije izriito kazano da je neka stvar
usporeena s drugom U; je. umjesto
rijei koja se treba usporediti, jednostavno dola rije s kojom se ona usporeuje, npr. "glava drave" (umjesto vladar), "drutveni talog" (umjesto olos), "elina volja" (umjesto nepokolebljiva volja) itd; slikovit izraz,
preneseno znaenje, preneseni smisao
metaforino (gr. meta-fero) slikovito,
u prenesenom znaenju ili smislu
metafragma {gr. mela, fragma ograda,
plot) zool. pregrada izmeu grudne i
trbune upljine kod insekata
metafrast (gr. meta-frazo.) onaj koji
prevodi po smislu, opisno
metnfraza (gr. metafrasis) opisan prijevod, prijevod po smislu; osobito:
prijevod stihova u prozi
metagoneza (gr. meta. genesis postanak, raanje) biol. pravilno izmjenjivanje spolnog i nespolnog razmnoavanja kod nekih ivotinja (salpe) i
mnogih biljaka, esto povezano s razliitim nainom ivota i tjelesnim
ustrojstvom organizma
metaglobulin (gr. meta, lat. globulus
loptica) zool. oblik proteinskih tijela
u ivotinjskom carstvu, tj. bjelanevinastih Lvari koje sadri ivotinjsko
tijelo

mc.tagnostika
metagnostika (gr. rneta. gnostike) fil.
v. metafizika
metagogija (gr. metagoge) ret. govorniko ponavljanje istih rijei radi
izazivanja jaeg i boljeg djelovanja
kod sluatelja
mctagram (gr. meta. gramina slovo,
pismo) nadoplata pismu, prilog uz pismo; prijepis; prijevod
metagramatika (gr. meta, grammatike) filozofija znanosti o jeziku (gramatike)
metagramntizam (gr. meta, gramma
slovo) mijenjanje slova, prepisivanje
slova
metahoreza (gr. metachoreo prelazim)
med. mijenjanje mjesta, premjetanje
ili selidba tvari koja uzrokuje bolest
metakarpij (gr. metakarpion) anat.
zapee, dio kostura ake
metakinema (gr. metakinema) premjetanje.. mijenjanje mjesta, prelazak; med. premjetanje bolesti
metakineza [gr. metakinesis) v. metakinema
metakondili (gr. meta-kondvloi) mn.
anat. dijelovi izmeu zglobova na prstima
metakozmije (gr. meta, kosmos svemir) mn. meusvjetovi, prostor izmeu svjetova u kojima bogovi, po Epikuru, provode ivot u blaenstvu; intermundije
metakritika (gr. mela, kritike) kritika
neke druge kritike, kritika na kritiku
metakromatipi (gr. meta, chroma boja, typos otisak) mn. slike u boji prenesene na papir pomou litografije
metakromatipija (gr. meta, chroma
boja, typos otisak) vjetina prenoenja slika u boji, tiskanih na posebnom papiru koji je prevuen nekim
lakotopivim slojem, na drvo. staklo,
metal, porculan, kou, lim i dr., poto
se obratna strana papira na kojoj je
slika prethodno ovlai; dckalkomanija

879

metali zam
metakronizam (gr. meta, chronos vrijeme) premjetanje jednog dogadaja
u neko budue vrijeme (u kojem se
taj dogaaj nije mogao dogoditi); anakronizam
metaksilogija (gr. melaxylogia) pravljenje umetnutih reenica (u govoru
ili pisanju), umetanje reenica
metal (gr. metallon iskopina, rudaa.
metaliao istraujem, lat. metallum)
mn. metali kovine, kemijski elementi, svi osim ive. vrsti na obinoj
temperaturi, dobre topline i elektrine provodljivosti, neprozirni, s
osebujnim metalnim sjajem
metalaga (gr. metali age) v. metalaksa
metalaksa (gr. metallaxis) promjena,
izmjena, razmjena
metalan (lat. metallicus) izraen od kovine ili metala; koji sadri metal; slian metalu; zvonak kao metal
metnlensa (gr. meta-lepsis) retoriko
premjetanje ili zamjenjivanje kad se
umjesto prethodnog stanja spomene
ono koje treba doi tek poslije, npr.
"grob1' umjesto "smrt"
metaliferan (lat. me tal li fer) koji proizvodi kovine, koji ima u sebi kovina,
bogat kovinama, kovinovit
metali (lat, metallum) tvar sastavljena od olova, cinka i ugljika (slui
za podmazivanje strojarskih dijelova)
metalisti (lat. metallum) mn. u narodnom gospodarstvu: pristae metalizma; supr. nominalisti
metalizacija (fr. mtallisation) pretvorba u ist metal; oblaganje predmeta
tankim metalnim slojem; proimanje
metalom; unovavanje, pretvaranje
u novac
metalizam (gr. metallon, lat. metaliuin) u gospodarstvu; shvaanje po
kojem novana jedinica treba biti
uvijek odreena koliina zlata i srebra, jer samo metal daje novcu, kao
sredstvu plaanja, njegovu stvarnu
vrijednost i samo on moe sluiti kao

metalizirati
stvarno mjerilo vrijednosti; supr.
nominalizam
metalizirati (fr. motalliser) preobraziti
u metal ili rudu; drvo nainiti trajnijim i otpornijim impregniranjem,
proimanjem zelenom galicom i klorkalcijem; obloiti (ili: obiagati; predmete tankim metalnim slojem
metalno doba zajedniko ime za bakreno, bronano i eljezno doba u
povijesti ovjeanstva, doba u kojem
su ljudi izraivali svoja orua od metala a koje je dolo nakon kamenog
doba
metalo- (gr. metallon) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: kovina
meta logika (gr. meta, logike logika)
fil. znanost o osnovama na kojima
poivaju logiki zakoni
metalografija (gr. metallon. grafia
pisanje, opisivanje) opisivanje metala
i legura s obzirom na njihova kemijska, fizika i tehniki! svojstva; vjetina izradbe crtea na metalnim ploama (kao u rezbariji), metalopis,
metalan urez
metalografirati (gr.'metallon, grafo
piem) izraivati crtee na metalnim
ploama, praviti ureze u metalu
metaloidan (gr. metallon, eirios oblik)
metalast, slian metalu, nalik na metal. kovina st
metaloidi (gr. metallon, eidos oblik)
kem. tijela slina metalima, ali keja
nemaju metalnih svojstava: fluor,
klor, brom, jod, kisik, sumpor, selen,
telur, duik, fosfor, arsen, bor, silicij,
ugljik; kod nekih kemiara: laki metali
metalokemija (gr. metallon, chemeia)
kemija metala ili kovina
mctalokromija ( gr. metallon. chroma
boja) galvansko bojenje metala; iriziranje
metaloksid (gr. metallon. oxys otar,
ljut) kem. spoj metala s kisikom

880

metamerija
metalosfera (gr. metallon, sfaira lopta) gcol. sloj magme, debljine oko
1400 km, u kojem se nalazi, po miljenju nekih geologa, meta I no-plastina jezgra Zemlje
metalokopija (gr. metallon, skopeo
promatram.) med. u metaloterapiji:
vrenje ispitivanja metalom na koji
je oboljela osoba osjetljiva; takoer:
tobonja sposobnost naslucivanja i
pronalaenja metala u zemlji
metalotehnikn (gr. metallon, tcchnike) vjetina preraivanja i primjene metala
metaloterapija (gr. metallon, thnrapeia lijeenje) med. lijeenje oduzetih dijelova kod histerinih i ivano
oboljelih stavljanjem metalnih ploa
na oboljela mjesta
metaloza (gr. metallon) med. bolest
plua zbog udisanja metalnog praha
metalurg (.gr. metallurgos) strunjak
u pripremanju metala iz njihovih rudaa. talioniar
metalurgija (gr. metallon, ergon djelo)
1. znanost o procesima putem kojih
se od ruda a dobivaju metali i neki
njihovi spojevi, talioniarsivo; 2. industrija koja proizvodi crne i obojene metale
metamatematika (gr. meta, mathemaiike) filozofija matematike: znanost koja promatra i analizira osnove
matematike s dubljeg filozofsko-logikog gledita
metameri (gr. meta, meros dio) mn.
zool. dijelovi tijela kod ivotinja koji
se pravilno niu jedan za drugim,
npr. prsteni kod prstenastih glista i
zglobova, prljenovi kod kraljenice
ild.
metamerija (gr. meta, meros dio) 1.
kem. stanje tzv. metamernih tijela,
tj. stanje onih izomernih jedinica koje
i pored istog sastava i molekularne;
teine imaju razliita kemijska svojstva; 2. zool. metamerno segmenti-

metnmerizam
ranje, podijeljenost na jednake S<Jgmcnt<;
metamerizam (gr. meta, meros dio)
kom. zool. v. metamerija
mntamikroskopski (gr. meta, mikros
mali, skopeo gledam) koji se ne moe
vidjeti ni pod najveim mikroskopskim poveavanjem (kod bia i stvari)
metamorfizam (gr. meta. morfe oblik)
geol. promjene u sastavu Stijena izazvane utjecajem vulkanskih para, vode ili dodira s eruptivnim kamenjem
metamorfologija (gr. meta, morfe oblik, logia znanost) biol. znanost o preobraajima organizama od samog poetka (jajeta) do zavrne, adultne faze razvitka
metamorfopsija (gr. meta, morfe oblik, opsis vid, vienje) med. nedostatak u oima zbog kojega oblik i veliina predmeta izgledaju izmijenjeni, razvueno gledanje
metamorfoza (gr. meta-morfosis) preobraavanje, preobraaj, promjena,
preobraenje, pretvaranje: u gr. mitologiji: pretvaranje ljudi u ivotinje,
kamenje, drvee i dr. (esto pjesniki
obraivana tema, osobito kod riin.
pjesnika Ovidija); zooL proces razvijanja od jajeta do zrele ivotinje
metnmorfozirati (gr. meta-morfoo
preobraavam, preinaujem, preobliavam) preobraavati, preobraziti,
preobliiti, pretvarati, preobraati,
preobratiti
metan kem. plin bez boje i mirisa, nalazi se u vulkanskim plinovima i rudnicima kamenog ugljena, nastaje
suhom destilacijom kamenog ugljena
i drugih organskih supstancija (ako
se pomijea sa zrakom ili kisikom
pa zapali, nastaje strana eksplozija), barski, movarni plin
metanastaza (gr. metanastasis selidba) pojedinano ili grupno prese-

881

metnptoza
ljavanje stanovnitva radi promjene
mjesta dotadanjeg stanovanja
metaneologija (gr. metanoia promjena miljenja ili odluke, logia) nauk o pokajanju (ili: popravljanju,
obraanju na pravi put, u pravu vjeru)
metanirati (gr. meta-noeo mijenjam
svoju odluku) kajati se, initi pokoru;
pokazivati svoju skruenost i pokornost padanjem niice (npr. pred
oltarom); pren. ropski se ponaati
metaplastian (gr. metaplasso preobliavam, preinaujem) preinaavan,
koji preinauje, preobliavan, koji
preobliava, koji mijenja, koji se tie
preinaavanja (ili: preobliavan ja,
preobraavanja), koji je u vezi s preinaavanjem
metaplazija (gr. metaplasis preinaenje. preobraavanje) fiziol. mijenjanje tkiva, izmjena tkiva
metaplazmn (gr. metaplasso preobliavam, preinaujem) lingv. preinaenje, mijenjanje, npr. oblika jedne rijei, osobito: sluaj kad se pojedini padei izvode iz druge osnove,
a ne nominativne
metapodij (gr. meta. pus, podos noga)
1. anat. grana stopala; geol. otisak u
kamenu koji je nalik na otisak gorostasne ljudske noge
metapolitika (gr. meta, politike) isto
filozofsko nauavanje o dravi
metapsihika (gr. meta, psyche dua)
fil. v. parapsihologija
metapsihologija (gr. meta. psvehe dua, logia znanost) fil. znanost o najosnovnijim, posljednim naelima psihikog (duhovnog i duevnog) ivota
metnpsihoza (gr. meta, psychosis davanje due, oivotvorenje) v. metempsihoza
metaptoza (gr. inetaptosis preokret)
med. preokret jedne bolesti u drugu;
metashematizam

metar
metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat.
metrum) 1. jedinica (metarskog) sustava mjera, jedinica duine: priblino desetmilijunti dio jednog Zemljinog kvadranta, raunajui ga od
pola do ekvatora (od stoera do ekvatora); metar je udaljenost izmeu
dvaju zareza na ipci od slitine platine i iridija koja se uva u jednoj
meunarodnoj ustanovi u Parizu
metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat.
metrum, sanskr. ma) 2. poet. mjera
stiha, stopa stiha, mjera kojom se
prepoznaju vee zvune cjeline: ritmiki redovi ili stihovi
metarkilogram (gr. metron, ehilioi.
gramma) fiz. jedinica za mjerenje
rada u tehnikom sustavu mjera, tj.
rad koji je potreban da se sila od 1
kg svlada na putu od 1 m
metarski (gr. metron) koji ima metar
za jedinicu mjerenja, npr. metarski
sustav
mctnrziologija (gr. metarsis uzdignut,
u zraku, logia) znanost o promjenama i uzrocima promjena u zranom
Zemljinom omotau; meteorologija
metashematizam (gr. metashcmatismos preoblienje, preobraaj) med. v.
metaptoza; anat. grana stopala
metasifilitian (gr. meta, v. sifilis)
med. izraz kojim se oznaavaju bolesti to dolaze kao posljedica sifilisa (progresivna paraliza, suenje kimenjae i proirenost aorti)
metasinkritian (gr. meta, syn-krino
sastavljam, spajam) med. koji preobraava ili poboljava ope stanje
tijela putem izbacivanja kodljivih
tekuina iz koe
metasinkriza (gr. meta, syn-krino sastavljam, spajam) med. poboljanje
opeg tjelesnog stanja zbog izbacivanja kodljivih tekuina iz koe
pomou melema (flastera) za izazivanje plikova

metempsihoza
metasomatoza (gr. meta, soma tijelo)
geol. pretvaranje jedne sti jene u drugu sasvim razliite vrste; metensomatoza
metastabilan (gr. meta, lat. stabilis
postojan) koji pokazuje tenju za prelaskom u stanje stabilnosti, u stabilnu ravnoteu
metastatian (gr. metastatikos) premjetajni, koji je preao na drugo
mjesto
metastaza (gr. metastasis premjetanje, premjetaj; preoblienje, preinaenje) med. stanje kada klice bolesti ne izazivaju bolesne promjene
samo na mjestu zaraze, nego se ire
i po ostalim dijelovima tijela, krvotokom ili limfnim ilama, te se tako
pojavljuju nove bolesti na drugim
mjestima, npr. kod klica gnojenja
metastrofa (gr. metastrofe preokret,
preokretanje) odvraanje misli od neke stvari
metateza (gr. metathesis) gram. premjetanje slova i glasova u rijei,
npr. vas umjesto sav
metatoraks (gr. meta, thorax trup;
prsni ko) zool. zadnji grudni prsten
kod insekata
metatorij (lat. metatorium sc. jus} prav.
pravo smjetaja, pravo logorovanja
metatropizam (gr. meta, tropos nain) neprirodan uzajamni odnos spolova u seksualnom pogledu
metazoa (gr. meta, zoon ivotinja) mn.
zool. vie, viestanine ivotinje, tj.
one ije se tijelo sastoji iz staninih
kompleksa i diferenciranih tkiva, dakle sve ivotinje osim protozoa, koje
se sastoje samo od jedne stanice
metempsihoza (gr. melempsychosis)
fil. selidba due iz jednog tijela u drugo nakon smrti (vjera u me tempsihozu bila je rairena kod Hindusa
i Egipana, i ona je sastavni dio budistike, orfistike i pitagorejske filozofije, zatim Platonove, Plotinove,

metempsihoziti

88,1

Empedoklove i dr.); danas su pristae

ovog nauavanja teofizi; metensomatoza
metempsihoziti (gr. metempsycho5is)
mn. pristae nauavanja o metempsihozi
metemptoza (gr. meta, emptosis upadanje) u gregorijanskom kalendaru
isputanje jednog prijestupnog dana
u 134 godine
metensomatoza (gr. meta, cn u, soma
tijelo) 1. geol. v. metasomatoza; 2.
fil. v. metempsihoza
meteor (gr. meteoron) 1. "ono to lebdi
u zraku", zrana pojava, sve ono to
se dogaa u atmosferi: taloi, duga,
jutarnje rumenilo i dr.; u uem smislu: komad stijene koji iz nebeskog
prostora pada na Zemlju; pren. neobina (ili: udna) pojava: 2. pamuni
saten; gruba umjetna svila
motenracija (lat. meteoratio) vremensko stanje, vremenski uvjeti, ponaanje vremena
meteorika (gr. meteoron) znanost o
zranim pojavama, znanost o vremenu
meteorizam (gr. meteoron) med. nagomilavanje zraka u elucu, nadimanje
meteore- (gr. meteoron koji se nalazi
u zraku, nad Zemljom) predrnetak u
sloenicama koji oznaava pojave i
promjene u zranom omotau Zemlje
meteorognostiar (gr. meteoron, gnostes poznavatelj) onaj koji prouava
vremenske pojave
meteorograf (gr. meteoron, grafo opisujem) opisiva vremenskih pojava;
sprava koja na jednom postolju sadri vie automatskih instrumenata
koji biljee zrane promjene; instrument koji od red uje putanju meteora
metoorografija (gr. meteoron, gralia
opisivanje) opisivanje vremenskih pojava i zranih promjena

meteorosk
meteorografski (gr. meteoron. grafia)
koji opisuje vremenske pojave, koji
pokazuje promjene u zraku
meteorolit (gr. meteoron, lithos kamen) v. metiiorit
meteorolog (gr. meteoron. logos) znanstvenik koji prouava atmosferu i sve
prirodne pojave u njoj
meteorologija (gr. meteoron, logia)
znanost koja se bavi prouavanjem
atmosfere i svih pojava u njoj: temperature zraka, atmosferskog tlaka,
vjetrova, oblaka, magle, vodenih taloga, svjetlosnih i elektrinih pojava
i dr., a osobito ispitivanjem uzroka
vremenskih pojava, uvjeta njihovog
razvitka i preobrazhe i, napokon,
predvianjem (prognozom) vremena
meteoroloki (gr. meteoron, logikos)
koji se tie meteorologije, koji je u
vezi s meteorologijom; meteoroloka
postaja ustanova u kojoj se redovito
vre promatranja vremenskih pojava
i biljee njihove promjene i razna
stanja (temperatura, vlanost, tlak
zraka itd.).
meteoromant (gr. meteoron, mantis
prorok) onaj koji prorie kakvo e vrijeme biti, prorok, pretkaziva vremena
meteoromantija (gr. meteoron, manteia proricanje) proricanje vremena;
proricanje dogaaja po pojavama u
zraku
meteoronomija (gr. meteoron. nomos
zakon) znanost o zakonima po kojima
se dogadaju promjene u zraku
meteoropatologija (gr. meteoron. pathos bolest, logia znanost) jedna od
najmlaih grana medicine kojoj je
zadatak tono odreivanje veliine; i
karaktera utjecaja meteorolokih
promjena na ljudski organizam
meteoroskop (gr. meteoron, skopeo
promatram) instrument koji pokazuje promjene u zraku

meteoroskopija

88-1

meteoroskopija (gr. metcoron, skopeo

promatram.) promatranje (ili: prouavanje) vremena i vremenskih promjena u atmosferi
meteorski (gr. meteoros) koji se tie
meteora, zrani; meteorsko eljezo,
meteorsko kamenje, v. meteorit; meteorski elik elik spojen s niklom
meter (fr. metteur en pages) mit. slagar
koji prelama slog u strane
meterognozija (gr. metcoron, gnosis
poznavanje, znanje) znanstveno prouavanje i poznavanje vremenskih
pojava; predvidanje vremena
meteroit (gr. meteoron) stjenovita ili
metalna masa to pada s neba na
Zemlju; postoje dvije vrste: meteorsko
kamenje (sastoji sc od silikatnih minerala u raznim kombinacijama) i
meteorsko eljezo (jednostavno eljezo s neto nikla)
methemerski (gr. meta, hemera dan)
med. dnevni, svakodnevni, koji sc
javlja svakog dana, npr. napadaj
groznice
metil (gr. met,hy opojno pie, vino, hyle
drvo, tvar) kem. pretpostavljeni radikal jednougljinog niza (OH2), baza
drvne este, mravlje kiseline i drugih organskih tvari
metilalkohol (gr. methy opojno pie,
hyle drvo. tvar, ar. alkoholy) kem.
drvna esta, estok otrov, dobiva sc
suhom destilacijom drveta, upotrebljava se za otapanje lakova i firnisa,
za gorivo i za dobivanje anilinskih
boja, a najvie za pripremanje formalina
metilamin (gr. methv opojno pie, hyle
drvo, tvar, amin = ammonia) kem.
spoj u kojem je jedan atom vodika u
amonijaku zamijenjen metilom
metilbenzol (gr. methy opojno pie,
hyle, lat. bensoe) kem. v. toluol
metilbiklorid (gr. methv opojno pie,
hyle, drvo, tvar, chloros svijetlozelen.
zelenkast, utozelen, lat. bis dvaput)

meto dino
kem. spoj klora s metilom; upotrebljava se kao sredstvo za opijanje
metileter (gr. methv opojno pie, hyle
drvo, aither) kem. drvni eter, bezbojan plin, nastaje od metilalkohola sa
sumpornom kiselinom; metiloksid
metilizam (gr. mcthy, hvle drvo) med.
trovanje metilalkohol om
metilklorid (gr. methy opojno pie,
hyle drvo, chloros svijetlozelen) kem.
spoj klora s metanom, slui za proizvodnju smolastih boja i umjetnog
leda
metiloksid (gr. inethy, hyle, oxys otar, ljut) kem. v. metileter
metiologija (gr. inethy opojno pie.
vino, logia) vjetina pijenja, nauk o
pijanstvu; v. metiologija
metistika (gr. methy opojno pie, vino,
lat. mcthvstica) 2. mn. med. opojna
sredstva
metoda (gr. methodos istraivanje,
ispitivanje, put i nain istraivanja,
lat. methodus) smiljeno i plansko
postupanje pri radu radi postignua
nekog uspjeha, istine, spoznaje, odreeni put i nain ispitivanja, miljenja i rada; u istraivake metode
ili heuristike metode ubrajaju se:
analiza ili analitika metoda, sinteza ili sintetika metoda, indukcija ih
induktivna metoda, dedukcija ili deduktivna metoda; dijalektika metoda v. dijalektika i metafizika: osobito: nain pouavanja i predavanja;
Sokratova metoda nain pouavanja
kojim se do spoznaje dolazi putem
vjeto postavljenih pitanja i odgovora
metodiar (gr. methodos) nastavnik
ili znanstvenik koji se u radu strogo
pridrava neke nastavne ili znanstvene metode, koji pie o metodama uspjene nastave
metodino (gr. methodos) pril. prema
tono odreenim naelima rada, po
redu, po planu, planski, smiljeno;

metodika

885

kolski, nastavno; vjeto, spretno,

znanstveno; metodika jedinica met.
manji dio nastavnog gradiva koje se
obraduje obino na jednom satu, a
moe i na vie satova i predstavlja
jednu cjelinu, tijesno povezanu i s
prethodnim i s buduim izlaganjem.
Pri planiranju se gradivo jednog nastavnog predmeta obino dijeli na
"metodike jedinice"
metodika (gr. methodike sc. techne)
znanost o metodama nastave uope
(metodologija), i pojedinih nastavnih
predmeta posebno (specijalna metodika)
metodisti (gr. methodos) mn. kranska sljedba, osobito u Engleskoj i
Sjevernoj Americi, a osnovao ju je
oko 1720. J. Wesley u Oxfordu, nazvana po tome to se za njezine lanove govorilo kako su pronali neku
novu metodu kranskog ivota; prije: kat. pisci u XVII. at. koji su htjeli
obustaviti borbu s protestantima sluei se novim dijalektikim metodama
metodizam (gr. methodos) strogo utvrdim nain pouavanja i izvoenja
nastave; osobito: uenje i nain ivota metodista
metodologija (gr methodos. logia) v.
metodika
metoh (gr. meteeho sudjelujem, metoehos) 1. zemljoradniko naselje nekog
manastira u kojem su ivjeli sami
monasi; 2. svako imanje jednog manastira koje je udaljeno od njega
metonimija (gr. metonvmia zamjena
imena) poet. figura u kojoj se jedan
pojam zamjenjuje drugim pojmom
koji s onim prvim, po svom smislu,
stoji u blioj vezi, npr. "sto puaka"
(umjesto sto vojnika), "sijeda kosa"
(umjesto duboka starost)
metonimijski (gr. metonymia zamjena
imena) zamjenjujui jedno ime dru-

metra tonija
gim ili neku rije drugom iz kojih se
moe pogoditi zamijenjeno ime ili zamijenjena rije
metonomazija (gr. metonomasia mijenjanje imena) mijenjanje jednog
osobnog imena, osobito prevoenjem
toga imena na neki strani jezik, npr.
Dominik umjesto Dinko
metopantralgija (gr. metopon elo,
antron upljina, pilja, algos bol)
med. bol u eonoj upljini
metopantritis (gr. metopon elo, antron upljina) med. upala eone upljine
metopantron (gr. metopon, antron)
anat. eona upljina
metopi (gr. metopon) mn. arhit. obino
reljefima ukraena polja izmeu triglifa na dorskom frizu (osobito znameniti na atenskom Partenonu)
metopomantija (gr. metopon elo,
manteia proricanje) proricanje (ili:
vraanje) po crtama lica i ela
metoposkop (gr. metopon elo. skopeo
promatram) onaj koji predvia ili
vraa po crtama ela i lica; fiziognom
metoposkopija (gr. metopon elo, skopeo promatram) proricanje iz crta lica ili ela
metr (fr. maitre, lat. magister, tal. maestro) gospodar; posjednik, vlasnik;
uitelj, nastavnik; vjetak, onaj koji
sc usavrio u svojoj struci, majstor,
virtuoz; majstor slobodnih zidara;
metr dzotel (maitre d'h6tel) glavni konobar
metra (gr. meter, metra) med. maternica
mctralgian (gr. metra maternica,
algos bol) med. koji se tie bola u
maternici: s bolovima u materinci
metralgija (gr. metra maternica, algos
bol) med. hol u maternici
metratonija (gr. metra maternica,
thonesko venem, nestajem) med.
uvenue (ili: malaksalost} maternice

metratrezija
mctratrezija (gr. metra maternica,
atresis probuenje) med. bolesna zatvorenost maternicc
metraa (fr. metrag) mjerenje metrom:
broj metara
metrektomija (gr. metra maternica,
ek iz, tome rezanje) med. vaenje
maternice rezanjem
metremfizema (gr. metra maternica,
emfyscma udubina) med. napuhanost (ili: nadutost) maternice
metresa (fr. maitresse) gospodarica,
domaica; ljubavnica, prilenica
metreurizma (gr. metra materinca,
eurys prostran, irok) med. proirenje (ili: rastezanje) maternice
metriar (gr. metrike) poet. poznavatelj znanosti o pravljenju stihova;
pjesnik koji pie u stihovima
metriki (gr. metrikoa) 1. poet. koji se
odnosi na metriku, odmjeren tono
po zakonima metrike; napisan u
stihovima: 2. (metron mjera, mjerilo)
koiem je metar jedinica za mjerenje
(usp. metar 1)
metrika (gr. metrike sc. technc; poet.
teorija pjesnike melodinosti ili znanost o stihovima uope; prvi dio metrike je znanost o mjerenju slogova
(proz<dija), a drugi se bavi poetskim
stopama, stihovima i strofama
metriopatija (gr. inetrios, umjeren,
suzdrljiv, pathos osjeaj, strast) umjerenost u strastima, duevni mir,
staloenost
metritis (gr. metra maternica) med.
upala maternice
metrizirati (fr. malstriser) vladati, gospodariti; svladati, ukrotiti
metro (fr. metro, mtropolitain) gradska podzemna ili nadzemna elektrina eljeznica
metrocela (gr. metra maternica, kele
bruh, kila) med. prodor maternicc
metrografika (gr. metron mjera, mjerilo, grafike) vjetina pisanja stihova
po metrikim zakonima

8S6

metrorngija
metrologija (gr. metron mjera, mjerilo, logia) nauk o mjerama i utezima
metromanija (gr. metra maternica,
mania pomama, ludilo, bijes) 1. enska pohoti; usp. nimfomanija
metromanija (gr. metron. mania pomama, ludilo, hijes) 2. strast za pisanjem (ili: stvaranjem) stihova, pretjerana ljubav prema stihovima
metrometar (gr. metron) glaz. v. metron om; kronometar
metronimian (gr. meter mati, onyma) nazvan po imenu svoje majke
metronimikon (gr. meter mati, onyma
= onoma ime] majino ime, ime izvedeno iz majinog imena: supr. patronimikon
metronom (gr. metron mjera, nomos
zakon, pravilo) fiz. kratko fiziko njihalo (s teitem iznad toke vjeanja)
ije se trajanje titraja (oscilacija) regulira micanjem jednog tijela du
ipke njihala, na ipci su urezani
podjeljci na kojima je oznaen broj
oscilacija u minuti; upotrebljava su
u glazbi za davanje takta, esto za
brojanje sekundi
metropola (gr. metro-polis) grad-matica, za razliku od gradova u pokrajinama i kolonijama; glavni grad, prijestolnica
metropolip (gr. metra, polys mnogi,
pus noga) med. materini polip
metropolit (gr. metropolites) kod katolika: nadbiskup; usp. mitropolit
metropolitan (gr. metropolites) kod
evanelista: glavni sveenik, starjeina glavne (saborne) crkve
metropolitanski (lat. metropolitinus)
nadbiskupski; mc.tropolitska crkva
nadbiskupska, glavna crkva
metroptoza (gr. metra maternica, ptosis pad) med. sputanje maternice
metroragija (gr. metra maternica, regnymi prsnem, pucam) med. v. metroreja

metroreja
metroreja (gr. metra maternica, rheo
teem, curim) med. curenje (krvi, sluzi) iz maternice
metroskop (gr. metra maternica, skopeo promatram) med. instrument kojim se pregledava maternica, maternina slualica
metroskopijn (gr. metra maternica,
skopeo promatram) med. pregled maternice, posebno pomou metroskopa
metrotomija (gr. metra maternica, tome rezanje) med. rezanje maternice
Metuzalem (hebr. Methuschelach) po
Starom zavjetu (Post 5,27) ovjek koji
je doivio starost od 969 godina;
otuda: star kao Metuzalem, onaj koji
doivi duboku starost
Mevlud (ar.) roendan proroka Muhameda, veliki muslimanski blagdan
meza (tal. mezza, lat. medius) pola, upola; a mezza voe it. a meza voe (tal.)
glaz. u pola glasa, poluglasno
mezalijansa (fr. mesalliance) neprilian
brak, brak izmeu osoba vrlo razliitih po rodu ili poloaju
mezalijirati (fr. mesallier) oeniti se
ili udati za osobu koja svojim rodom
ili svojim drutvenim poloajem nije
ravnopravna
mezanin (tal. mezzanino) grad. polukat,
meukat, svaki nii kat koji se nalazi
izmeu dvaju viih; poluprozor, manji prozor izmeu dvaju veih
meze (tal. mc;se, lat. mensis) mjesec;
per meze (tal. per mose) trg. na mjesec, mjeseno
mezclin (fr. mseline) fino francusko
platno od vune i svile (za zavjese,
prekrivae i dr.)
mezenterij (gr. mesenterion) anat.
opna koja omotava crijeva
mezenterijalan (gr. mesenterion trbuna maramica) anat. opneni, koji se
tie trbune opne. koji pripada trbunoj opni. koji je u vezi s trbunom
opnom

887

mezolabij
mezenteritia (gr. mesenterion) med.
upala opne koja omotava crijeva,
upala mezenterija
mezenterski anat. v. mezenterijalan
mezil (ar. menzi!) mjesto gdje se putnik
zaustavlja, gostionica, postaja, obdanica; pota, posebno ona koju su
nosili stalni kuriri na konjima; mezul
mczilnna [ar. menzilhhanc) potanska
postaja gdje se mijenjaju konji, usputna postaja na kojoj su stalni kuriri,
tzv. tatari, nosei slubena pisma,
dokumente i novac iz raznih pokrajina u Carigrad, mijenjali umorne
konje odmornim, kako hi bez zastoja
inogli produiti put; mezulana
mezildija (ar.-tur.) onaj koji nosi potu
na konju, potar, kurir
meziolitski (gr. mesos, lithos kamen)
geol. koji pripada prijelaznom dobu
od paleolitskog prema neolitskom
razdoblju
mezo- (gr. mesos) predmetak u slozenicama sa znaenjem: sredina, srednji
mezoccfalitis (gr. mesos, kefale glava)
med. upala srednjeg mozga
mezocefalum (gr. mesos, kefale glava)
anat. srednji mozak
mezoderm (gr. mesos, erma koa)
anat. srednji list zametka
mezogastrij (gr. mesos, gaster trbuh)
anat. srednji dio trbuha
mezognati (gr. mesos. gnathos eljust)
mn. antrop. ljudi u kojih su eljusti
malo izlKiene, a zubi malo koso usaeni
mezokor (gr. mesochoros) onaj koji stoji u sredini zbora, zborovoa, koro voa
mezokranij (gr. mesos, kranion lubanja) anat. tjeme
mezolabij (gr. mesolabion) starinski,
Eratostenov. instrument za nalaenje srednjih proporcionala izmeu
dviju danih linija

mczolitik
mezolitik (gr. mesos, liLhos kam on)
gool. srednje kameno doba izmeu
paleolitskog i neolitskog razdoblja
mezon (fr. maison) 1. kua, dom
mezon (gr. mesos.) 2. fiz. v. mezotron
mezopotnmski (gr. mesos, pulamos
rijeka) koji loi izmeu dviju rijeka
mczostilon (gr. mesos. stvlos stup)
arhit. prostor izmeu dvaju stupova
mc7x>trou (gr. mesos sredinski, srednji, i tron iz rijei elektron) fiz. teki
elektron s masom otprilike nekoliko
stotina puta veom od mase obinog
elektrona, mezon
mezozoik (gr. mesos, zoon ivotinja)
geol. zajedniko ime za formacije: Lrijas, jura i kreda, gdje nema vie paleozojskih ivotinja, a prvi put se javljaju ptice, sisavci i rihe okotala
kostura
mezozojski (gr. mesos. zoon ivotinja)
geol. koji sadri ostatke ivotinja to
predstavljaju prijelaz prema ivotinjama koje jo ive, koji stoji u sredini izmeu paleozojskog i kenozojskog
razdoblja
mczulnna (ar.) v. mezilana
mezuza (hehr. mezuza) drveni okvir na
vratima, dovratak; limeni valji koji
je uvren na dovratcima idovskih
stanova i koji sadri, na pergamenlskom listiu, deset Bojih zapovijedi
mezzofant (tal.) ovjek koji zna vie stranih jezika, poliglot (izraz stvoren po
kardinalu G. Mez.zofantiju (1771
IS49), koji je znao oko 60 stranih
jezika
mezzoforte it. medzoforte (tal.) glaz.
s pola jaine, polujako
mezzopiano it. medzo pijano (tal.)
glaz. pol u slabo, polutiho
mezzosopran it. medzosopran (tal.)
glaz. glas izmeu soprana i alta, osobito se odlikuje punoom srednjih
tonova
mezzotinto (tal. meco tinto) slik. srednja boja, tj. boja koja sc stvara prije-

S88

migma
lazom jedne boje u drugu, poluboje
u bakrorezu: pripremanje ploe tako
da sc dobije blago rezanje
mf. glaz. kratica za mezzoforte (tal.) polujako
Mg kem. kratica za magnezij
mi-parti (lat. mi-partitum) moda koja
je bila od XI. do XVI. st., kad je bio
obiaj da svaka polovici odijela bude
u drugoj boji i drukije saivena
mialgija (gr. mys mii, algos bol) med.
bol u miiima
miastenija (gr. mys mii, astheneia
slabost, nemo) med. slabost (ili: nemo!) miia
micetofag (gr. mvkes gljiva, fagem
jesti, derati) gljivojed, gljivoder
micetologija (gr. mykes gljiva, logia)
v. mikologija
micetozoa (gr. mvkes gljiva, zoon ivo
bie, ivotinja) mn. bot. vrsta najniih biljnih organizama koji su u mnogo emu slini odreenim ivotinjskim organizmima
midalein (gr. mydao istrulim) med.
otrov koji se stvara u truloj leini
mider (njem. Mieder) steznik, grudnjak,
korzet
midezis (gr. mvdao istrulim) med. truljenje zbog sluzi ili neke druge vlage
midinetkinja (fr. midinettes) pomonica u pomodnim prodavaonicama u
Francuskoj; mlada radnica
midolina tisk. vrsta slova, mjeavina
izmeu slova antiqe i frakture, tzv.
akcidentna slova
midon (gr. mydao istrulim) med. trula
izraslina na tijelu
midrijatian (gr. mydriasis) med. koji
boluje od proirenja zjenica
midrijatik (gr. mydriasis) med. sredstvo koje izaziva proirenje zjenice
midrijnza [gr. mvdriasis) med. proirenje zjenice izazvano umjetnim putem ili zbog bolesti
migma (gr. migma, mignymi mijeam)
mijeanje, mjeavina; mikstura

migmos
migmos (gr. mygmos) med. v. mihmos
migracija (lat. migratio) selidba, seljenje; selidba ivotinja, osobito ptica
selica
migratoran (lat. migratourius) koji se
seli, pokretan, nestalan
migren-tift (fr. migrainc, njem. Stifl)
farm. mentol u obliku male olovke
(lijek protiv glavobolje i zubobolje,
kao i sredstvo za rashladivanje)
migrena (gr. hemikrania, hemisvs
pola, kranion lubanja, lat. hemicrania, fr. m igra i ne) med. jednostrana
glavobolja
migrenin (fr. migraine) med. lijek
protiv migrene (mjeavina antipirina, kao i kofeina i limunske kiseline)
migrirati (lat. migrare) seliti se, preseliti sc, iseliti se, odseliti se, otii; seliti, preseliti
Mihl (njem. Michel) podrugljiv naziv za
Nijemce, tj. isticanje njihovih slabih
strana, osobito sporosti i tromosti
mihmos (gr. mvchmos) med. stenjanje,
jecanje; migmos
mijazam (gr. miasma skvrnjenje) med.
zarazna, kuna klica u zraku, zaraznica, kuno isparavanje
mijazmatian (gr. miasma skvrnjenje)
med. zarazan, kuan, okuen, zagaen
mijelalgija (gr. myelos sr, mozak,
algos bol) med. bol u lenoj modini
mijelin (gr. myelos sr, mozak) zool.
ivana modina
mijelitis (gr. myelos sr, mozak) med.
upala lene modine
mijelo- (gr. mvelos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sr, mozak
mijelociti (gr. myelos, kytos posuda,
Stanica) mn. zool. stanice kotane
sri
mijeloftizis (gr. mvelos, fthisis suica)
med. suenje kraljenice
mijeloidan (gr. myelos, eidos oblik)
slian sri, srast

889

mikotian
mijelom (gr. mvelos) med. izraslina u
kotanoj sri
mijelomalacija (gr. mvelos. malakia
mekoa) med. omekavanje lene
modine
mijelomeningitis (gr. mvelos, meninx
modana opna) med. upala lene
modine i njezinih omotaa
mijelopatija (gr. mvelos, pathos bolest) med. bolest, bolest lene modine
mijcloplakse (gr. myelos, plax ploa)
mn. zool. krupne srne stanice
mijelospongns (gr. myelos, spongos
spuva) med. modinska spuvasta
izraslina
mijitis (gr. mys mii) med. upala
miia
mijoeefal (gr. myia muha, kefales
glava) med. prodiranje arenice (oka)
kroz ronicu
mika (lat, mica zrno, mrvica, neto sitno) miner, tinjac, maje srebro, maje
zlato
mikaeija (lat. micatio) med. protjecanje
(ili: kruenje) krvi po tijelu
mikndo (jap.) titula japanskog cara,
koju osobito upotrebljavaju stranci;
takoer: kratak muki zimski kaput
mikagrafija (lat. mica zrno. mrvica,
gr. grafia pisanje) oponaanje slikanja na staklu lijepljenjem na staklo
bojom iaranih listia tinjca
mikeleti (p. miqueletos, fr. miquelets)
mn. ratoborni i hajduki gortaci,
stanovnici junih Pirineja koji, kao
odlini strijelci, tvore neku vrstu
narodne obrane
mikologija (gr. mykes gljiva, logia
znanost) znanost o gljivama; poznavanje gljiva
mikotanat (gr. mykes gljiva, thanatos
smrt) od sumporne kiseline i kuhinjske soli pripremljeno sredstvo za unitavanje i sprjeavanje pljesnivosti i
truljenja drveta
mikotian (gr. mykes gljiva) med.
izazvan gljivicama, gljivian

mikoza
mikoza (gr. mvkes gljiva) med. gljivina bolest opi naziv za sve bolesti
izazvane gljivicama
mikozis (gr. mykes gljiva) med. sluzni
polip, gljivasta izraslina na mesu,
gljivina bolest
mikrakustian (gr. mikros mali. akuo
ujem) koji moe uti i slab zvuk,
koji pojaava zvuk (naziv za instrumente koji pojaavaju mo slunog
osjetila dovodei mu zvune titraje)
mikro- (gr. mikros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mali, sitan, golim okom nevidljiv
mikroanalizn (gr. mikros, analysis
razgradivanje, razluivanje) v. mikrokemija
mikrobarometar (gr. mikros, barys
teak, metron mjera, mjerilo) fiz. barometar koji pokazuje stanje u uveanoj mjeri (to olakava oitavanje
vrlo malih promjena u tlaku zraka)
mikrobi (gr. mikros, bios ivot) mn.
najmanja ivotinjska ili biljna iva
bia; zarazne klice, bakterije; mikroorganizmi
mikrobiologija (gr. mikros, bios ivot,
logia znanost) znanost o mikrobima
mikroblasti (gr. mikros, blastos klica,
izdanak) mn. med. jezgrovita crvena
krvna zrnca
mikrocefal (gr. mikros, kefale glava)
onaj koji ima mikrocefaliju, maloglavac
mikrocefalija (gr. mikros. kefale glava) maloglavost, osobina ljudi koji,
zbog toga to im prerano srastu kosti
lubanje, imaju neobino malu lubanju, zbog ega im se i mozak nedovoljno razvije te ostaju duevno zaostali
mikrociti (gr. mikros. kytos upljina,
uplje tijelo, trbuasta posuda) med.
neprirodno sitna, loptasta krvna zrnca
mikrofara (gr. mikros, engl. l'aradav) miliiunti dio jednog farada;
znak: |LIF

890

mikrokozmologija
mikrofauna (gr. mikros, lat. fauna
ivotinjski svijet) zool. dio faune koji
ohuhvaa ivotinje koje se mogu
promatrati samo pod mikroskopom;
supr. makrofauna
mikrofili (gr. mikros, fS'llon list) mn.
bot. biljke s malim liem
mikrofiti (gr. mikros, fvton biljka) mn.
bot. biljni mikrobi
mikrofon (gr. mikros, fone zvuk) fiz.
ureaj za pojaavanje zvuka, osobito
u telefoniji i radiofoniji
mikrofonija (gr. mikros, fone zvuk,
glas) slabost zvuka, slabozvunost
mikro fotografija (gr. mikros, fos, fotos svjetlost, grafia pisanje) snimanje
(ili: slikanje) u uveanom obliku, pomou mikroskopa, mikroskopski malih predmeta
mikrofotoskop (gr. mikros. fos, fotos
svjetlost, skopeo promatram) ureaj
kojim se mogu itati posebni zemljovidi u smanjenom omjeru i danju
i nou
mikroftalmija (gr. mikros, ofthalmia
ona bolest) med. bolesna smanjenost
one jabuice, sitnookost; prid. mikroftalmian
mikrografija (gr. mikros, grafia opisivanje) 1. opisivanje malih tijela promatranih pod mikroskopom; 2. pisanje malim slovima
mikrokardija (gr. mikros, kardia srce)
anat. slaba razvijenost srca
mikrokemija (gr. mikros, chemeia) dio
kemije koji se bavi posebnim svojstvima malih i najmanjih djelia, i
utvrivanjem sastojaka koji se mogu
nai samo pomou mikroskopa, ultramikroskopa, mikrovage i dr.
mikrokozmiki (gr. mikros, kosmos
svijet, svemir) koji se tie mikrokozmosa, koji pripada mikrokozmosu
mikrokozmologija (gr. mikros, kosmos svijet, svemir, logia nauk, znanost) nauk o malom svijetu, nauk ili

mikrokozm os
znanost o svijetu u malome; znanost
0 ovjeku, antropologija; usp. mikrokozmos
mikrokozmos (gr. mikros, kosmos
svijet, svemir) svijet u malome, jedan
mali dio svijeta, ukoliko se on moe
promatrati kao donekle zaseban
svijet, kao umanjena slika velikog
svijeta ili makro kozmosa, svijeta u
velikome; osobito od Parecelsusa, tako sc zove ovjek kao sredite makrokozmosa: u najnovijoj fizici: atom
mikrokristnlast (gr. mikros, kristali os) sastavljen od kristala vidljivih
samo pod mikroskopom
mikrokronometar (gr. mikros, chronos vrijeme, metron mjerilo, mjera)
sprava za mjerenje veoma malih vremenskih odsjeaka. sat za odreivanje vrlo malih vremenskih razmaka
mikrolepidopterologija (gr. mikros,
lepis, lepidos ljuska, pahulja, pteron
krilo, logia znanost) zool. znanost o
leptirima
mikrolog (gr. mikro-logos) cjepidlaka,
sitniava osoba, pedant
mikrologija (gr. mikro-logia) cjepidlaenje, sitniarenje, bavljenje beznaajnim stvarima, pedanterija
mikrnmanija (gr. mikros, mania pomama, ludilo) psih. holesno potejenjivanje samog sebe, osobito kod melankolije (supr. psih. megalomanija);
umiljaj da se tijelo smanjilo i skupilo, ludilo smanjivanja
mikromeran (gr. mikro-meres) koji je
sastavljen od veoma malih dijelova
(osobito se kae za minerale iji se
sastojci mogu vidjeti samo pomou
mikroskopa)
mikrometar (gr. mikros, metron mjerilo. mjera) fiz. sprava na durbinima
1 mikroskopima koia slui za mjerenje vrlo malih predmeta i kutova
(obino pomou mikrometarskog
vijka, malog vijka za preciziranje fizi-

891

mikroptcri
kih, astronomskih i matematikih
instrumenata)
mikrometrija (gr. mikros, metria mjerenje) fiz. vjetina mjerenja vrlo malih predmeta i kutova
mikromilimetar (gr. mikros, metron
mjera, mjerilo, lat. mille tisua) opt.
v. mikron
mikron (gr. znak p, mikron) stara jedinica duljine (p = 10 "m = mikrometar
mikroorganizmi (gr. mikros, organ on
orue, alat) biol. ivotinjski i biljni
organizmi koji se mogu vidjeti samo
pomou mikroskopa; mikrobi
mikroparaziti (gr. mikros, parasitos
gotovan) biol. mikrobi koji ive kao
nametnici i uzrokuju bolesti
mikropetalan (gr. mikros, petalon
list) bot. koji ima male latice
mikropila (gr. mikros, pvle vratnice,
vrata) zool. na jajetu koljki, insekata i dr.: mali otvor na vrstoj opni
oko neoplodena jajeta, slui za disanje, prehranjivanje za vrijeme razvijanja i za prolaz sjemene stanice pri
oplodnji; bot. na sjemenom zametku
biljnog ploda: prolaz koji vodi kroz
intelument k nucelusu, slui za prodiranje cvjetnog praha ili cvjetnoprane cijevi radi opraivanja ili oplodnje
mikropsihija (gr. mikros, psvehe dua) malodunost, duevna klonulost;
sitniarenje, uskogrudnost
mikropsija (gr. mikros, opsis vid, vienje) med. gledanje stvari u smanjenom obliku, bolest oiju koja nastaje
zbog slabosti nekih unutranjih onih
miia i odreenih bolesti mrenice,
zbog ega se predmeti gledanja ine
manji i blii nego to zapravo jesu;
supr. makropsija
mikropteran (gr. mikros, pteron krilo)
zool. koji ima mala krila, malokril
mikropteri (gr. mikros, pteron krilo)
mn. zool. malokrilci meu kukcima

mikrosarkom

892

mikrosarkom (gr. myxa si uz, sarx,

sarkos meso) med. sluznomesnata
izraslino, sluzni polip
mikroseizmian (gr. mikros. seismos
potres) koji potjee od malih potresa
Zemlje; koji pokazuje i biljei male
potrese; koji sc moe vidjeti samo na
seizmografu, tj. neosjetan (potres)
mikrosekundn (gr. mikros, lat.
secunda) milijunti dio jedne sekunde
mikrosfiksija (gr. mikros. sfyzo uzbudim se. uzrujam se) med. slabo kucanje pulsa (bila)
mikroskop (gr. mikros, skopeo promatram, gledam) opt. sitnozor, instrument (uglavnom) s dvije konvergentne (zbirne) lee. pomou kojih sc
sitni bliski predmeti mogu vidjeti pod
mnogo veim vidnim kutom nego golim okom, zbog ega takvi predmeti
izgledaju jako poveani; microscopium simplex it. mikroskopijum simpleks (lat.) jednostavno poveavajue
staklo; microscopium campositum it.
mikroskopijum kompozitum (lat.)
ureaj za poveavanje koji se sastoji
od vie lea; elektronski mikroskopi
poveavaju daleko vie puta nego
spomenuti (oko sto tisua puta)
mikroskopija (gr. mikros, skopeo promatram, gledam) uporaba ureaja za
poveavanje (mikroskopa) i znanosL
o tome; promatranje, ispitivanje,
prouavanje pomou mikroskopa
mikroskopirati (gr. mikros, skopeo
gledam, promatram) raditi mikroskopom, poveavati
mikroskopski (gr. mikros, skopeo
promatram, gledam) koji se odnosi
na mikroskop; promatran mikroskopom; koji se moe vidjeti samo pod
mikroskopom, npr. mikroskopske ivotinje; mikroskopska tehnika v. mikrotehnika
mikrosomi (gr. mikros, soma tijelo)
mn. fiziol. jezgrasti djelii u protoplazmi stanica

miksomicete
mikrosomija (gr. mikros, soma tijelo)
patuljstvo, sitna grada tijela
mikrospore (gr. mikros, spora sjetva,
usjev) mn. bot. muki spolni organi
kod paprati i si.
mikrostoman (gr. mikros, stoma usta)
prid. koji ima mala usta, maloust
mikrostruktura (gr. mikros, lat.
struetura sklop, sastav) graa jednog
tijela koja se moe promatrati samo
pomou mikroskopa
mikrotazimetar (gr. mikros, tasis
napetost, zategnutost, metron mjera,
mjerilo) fiz. instrument koji pokazuje
i najmanje istezanje nekog tijela zbog
topline, vlanosti zraka i dr.
mikrotehnika (gr. mikros. tehnike)
sve metode istraivanja najfinijie
(mikroskopske) grade tijela
mikrotom (gr. mikros, tome rezanje)
sprava kojom se ivotinjska i biljna
tijela reu na posve tanke i prozirne
listie (do 0,OOT> mm debljino) i na
taj nain pripremaju za mikroskopska ispitivanja
mikrotroGja (gr. mikros. trofe prehrana, hrana) med. oskudna (ili: nedovoljna) prehrana
mikro vaga (gr. mi kros, njem. \Vage
vaga) kem. posebno osvijetljena (do
1/10.000 g) vaga za mikroanalitika
ispitivanja
miksa (gr. myxa sluz) med. nosna sluz
miksedem (gr. myxa sluz, oidema
oteklina) med. sluzasta podbulost
koe, osobito na licu
mikseoliza (gr. mignvmi mijeam, Ivo
rastapam) pripremanje iih mijeanih boja mijeanjem njihovih otopina
miksodan (gr. myxa sluz.) pr. med.
slian sluzi, sluzav
miksom (gr. myxa sluz) med. sluznik,
sluzna izraslina, osobito na pljuvanim lijezdama, sjemenicima i dr.
miksomicete (gr. myxa sluz, mvkes
gljiva) mn. bot. v. micetozoa

miksoreja
miksoreja (gr. myxa sluz, rhco teem,
curim) med. istjecanje sluzi, izluivanje sluzi
mikstum (lat. mixtum) smjesa, mjeavina
mikstura (lat. mixtura) smjesa, mjeavina; farm. mjeavina od raznih lijekova, pomijeano pie; glaz. orguljski
registar za pojaavanje tonova, mjeavina osnovnog tona, kvinte i oktave. ili duodccime
miktere (gr. mykter) mn. anat. nosnice
mikterizam (gr. mykterismos)
ruganje, izrugivanje, podrugivanje,
ismijavanje;
mikterofonija (gr. mvkter nos. fone
glas) med. govorenje kroz nos, unjkanje
mil (lat. mille) tisua, npr. jedan pro
mile jedan na tisuu, dva pro mile
dva na tisuu
milei (engl. miladv) izraz kojim se
oslovljava jedna ledi: milostiva gospoda, milostiva gospoica; usp. ledi
milefjori (tal. millefiori) mn. "tisuu
cvjetova', stakleni mozaik od ivopisnih staklenih prutia umetnutih
u neobojeno staklo (za alice, burmutice i dr.)
milefolij (lat. millefolium) bot. spori,
hajduka trava, stolisnik
milenarist (Jat. milleimarius) v. hilijast
milennrizam (lat. millennium tLsuu
godina) nauk o buduem tisugodisnjem carstvu Mesijinom na Zemlji:
usp. hilijazam
milenij (lat. millenniiun) razdoblje od
tisuu godina; tisugodinje carstvo
milepes (lat. millepes) zool. stonoga
mileraniznm oportunistika struja u
socijalistikom pokretu koja zahtijeva sudjelovanje socijalista u buroaskim vladama; naziv po iinenu fr.
socijalistikog voe Alexandra Millerana; usp. ministeriializam
milezim (fr. rnillsime) godina utisnuta
na novcu (ih: spomenici, medalji itd.)

893

mililitar
mili- (lat. mille, mille-) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: tisuiti
dio cjeline (1/1000)
miliamper (lat. mille, inilli-, fr. Ampere) fiz. tisuiti dio jednog ampera
miliar (lat, mille tisua, area povrina)
tisuiti dio jednog ara, deseti dio
kvadratnog metra
milibar (lat. mille, milli-. gr. baros teina, teret) dinamika jedinica za
mjerenje atmosferskog tlaka, = tisuiti dio jednog bara; usp. bar 1.
milicija Gat. militie) narodna vojska,
naoruani narod (za razliku od redovne ili regularne vojske); oruani dio
dravne i javne sigurnosti
milicionar (lat. militia) lan milicije
miligram (laL. mille tisua, gr. gramma) tisuiti dio grama (skra. mg)
milij (lat. milium proso) med. sitna
bijela ili ukasta zrnca koja nastaju
skupljanjem epidemskih stanica u
lojnim lijezdama koe. ponajee
na onim kapcima
milijada (lat, milliada) vrijeme od tisuu godina, tisuljee
milijaran (lat. milium proso) sitan kao
zrno prosa; milijarna tuberkuloza
med. tuberkuloza s tuberkulama sitnim kao zrno prosa
milijarda (fr. milliard) tisuu milijuna
milijarder (fr. milhardaire) bogata ije
imanje predstavlja vrijednost od jedne milijarde ili vie milijardi
milijarija (lat. milium proso, miliaria)
med. osip u obliku mjehurii na zavrecima lijezda znojnica; miliarin
febris it. milijaris febris Gat.) milijarna groznica
milijun (lat. millio, tal. milione) tisuu
tisua = 1.000.000
milijuna (fr. millionnaire) bogata ije
imanje predstavlja vrijednost od jednog ili vie milijuna; pren. vrlo bogat
ovjek, truli bogata
mililitar (lat. mille tisua, gr. litra)
tisuiti dio litre

oldcnburger
oldenburger vrsta rasnih sjevernonjemakih konja (naziv po pokrajini 01denburg)
oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, iskusni i zasluni porta, senior neke
portsko momadi; pren. starudija
uope
olea (lat. oleuin ulje, olea) rnn. od oleum
olenginozan (lat oleagineus. fr. oleagineux) uljen, koji ima u sebi ulja
oleandar (lat. oleander, tal. oleandro,
lat. oleandrum, lorandrum) bot. junjaka zimzelena biljka s velikim
ruiastim cvjetovima i bijelim, veoma otrovnim, sokom u stabljici
oleastcr (lat.) bol. divlja maslina (drvo)
oleati (lat. olea ta) mn. kem. uljene soli
olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem.
osebujni sastojak svih biljnih i ivotinjskih masti; elain
olekranon (gr. olekranon izboena glava lakatnc kosti u pregibu) med.
lakat
oleodukt (lat.) nafotovod
oleografija (lat. oleum ulje. gr. grafo
piem) umj. otisak slike naslikane
uljenom bojom
oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr.
eha I kos bakar, grafia pisanje) bakrorez s uljenim bojama
oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes
papir, list papira) tapeta natopljena
u ulju (tako da sc moe prati)
oleomargarin (lat oleum ulje, gr.
margaron biser) umjetni maslac
oleometar (lat oleum ulje, gr. metron
mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje
valjanosti ulja. uljomjer
oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za
sve uljene lijekove
oleraceac it oleracee (lat olus, olcraceae zelenje, povre) mn. bot. kuhinjske biljke, povre, zelenje
oleum (lat.) ulje
olfaktofobija (lat. olfacere mirisati,
njuiti, gr. fobeomai bojim se) med.
bolestan strah od pojedinih mirisa

982

oligocitemija
olfaktometar (lat. olfactus miris, gr.
metron mjera, mjerilo) naprava za
mjerenje otrine mirisa
olfaktometrija (lat. olfactus miris, gr.
metria mjerenje) mjerenje, ispitivanje otrine mirisa
olfaktoran :lat. olfactorius) koji sc; tie
osjetila mirisa, koji pripada mirisnom osjetilu
olfaktorijus [lat. olfactorius) anat. mirisni ivac
olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo
mirisa
olgatin vunena tkanina ukraena perzijskim arama i crteima
oliban ( lat. olibanum) tamjan
olifant (fr. olifant. lat. elcphantus slon)
1. rog od slonove kosti koji su nosili
na bedrima srednjovjekovni vitezovi-lutalicc; rog paladina Karla Velikog Rolanda; 2. papir najveeg formata s markom slona (za tabele i
bakroreze)
oligarh (gr. oligos mali brojem, brojano malen, arehos voda, poglavar)
lan ili pristaa vladavine malog broja plemikih obitelji; oligokrat
oligarhija (gr. oligarehia) vladavina
malog broja plemikih (aristokratskih) obitelji; oligokracija
oligarhijski (gr. oligarchikos) koji je
pod vladavinom malog broja; koji ima
oblik vladavine malog broja plemikih porodica; koji je pristaa ovakvog oblika vladavine; oligokratski
oligemija (gr. oligos malen brojem,
haima krv) med. smanjenost koliine krvi, malokrvnost
oligo- (gr. oligos) predmetak u slocnicama sa znaenjem: brojem malen,
mali brojem: mali, malen
oligocen (gr. oligos, kainos nov) geol.
po starosti druga po redu grupa slojeva u tercijarnoj formaciji koja dolazi nakon eocena
oligocitemija (gr. oligos, kytos upljina, uplje tijelo, haima krv) med.

oligofilan
smanjenost crvenih krvnih zrnaca
(obino kao posljedica gubitka krvi,
duge groznice, slabe prehrane i dr.)
oligofilan (gr. oligos, fyllon list) bot.
koji ima malo lia
oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren
dua) slaboumnosi, duevna nerazvijenost
oligofrenopedagogija (gr. oligos mali,
fren gen. frenos dua, duh, um, razum, pais. gen. paidos dijete, ago odgajam} med. znanost o odgoju i obrazovanju umno zaostale, maloumne
djece
oligoklas (gr. oligos. klao lomim) min.
natrijev i kalijev glinenac (feldpat),
obino mutne boje
oligokracija (gr. oligos, kralos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija
oligokrat (gr. oligos. kratos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarh
oligokratski (gr. oligos, kratos jaina,
vladavina) v. oligarhijski
oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji
traje kratko, kratkotrajan, malovjean
oligokronometar (gr. oligos, chronos
vrijeme, metron mjera, mjerilo) instrument za mjerenje malih vremenskih razmaka
oligomeri (gr.) zool. mn. malokolutinjaci, morski slabo pokretni organizmi (mahovnjaci, ramenonoci, bodljikai)
oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo trgujem) trgovina u kojoj nekoliko prodavaa vlada cjelokupnim tritem s
nekim proizvodom
oligopsihija (gr. oligos, psyche dua)
slabost duha, siromatvo duha
oligotrihija (gr. oligos, thm gen. triehos vlas, dlaka) med. oskudica kose.
rijetka kose, slaba dlakavost; prid.
oligotrihian
oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana,
prehrana) med. smanjeno uzimanje

983

olitorian
hrane, nedovoljna elja za jelom,
post
oligurija (gr. oligos, urein mokriti)
med. smanjenost mokrenja zbog bolesti
Olimp (gr. 01ympos) glasovito brdo na
granici Makedonije i Tesalije, visoko
'2970 m; mit. stan. prebivalite Zeusa
i ostalih bogova po vjerovanju starih
Grka; pren. nebo
Olimpija (gr. Olympia) kraj u Elidi
gdje su odravane poznate olimpijske igre, posveen bogu Zeusu
olimpijac predstavnik neke drave na
Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda
(pripadnik "literarnog", "slikarskog"
ili kakvog drugog "Olimpa")
olimpijada (gr. olympias) razdoblje od
etiri godine, tj. razdoblje od jednih
olimpijskih igara do drugih (Grci su
po njima raunali godine, poevi od
776. pr. n. e.): olimpijske igre; pobjeda na olimpijskim igrama: danas:
medunarodne utakmice u svima
glavnijim portskim disciplinama
olimpijske igre v. pod olimpijski
olimpijski (gr. olympios) koji se nalazi na Olimpu; pridjev Zeusa i ostalih
bogova koji, po vjerovanju starih Grka, borave; na Olimpu: pren. nebeski;
olimpijske igre sveane narodne igre
kod starih Grka koje su se svake etvrte godine odravale u Olimpiji,
kraju u Elidi koji je bio posveen Zeusu; u ovim igrama sudjelovala su
sva grka plemena, a sastojale su se
od natjecanja u borbi, tranju, skakanju, bacanju koplja itd.
olimpski (gr. olvmpikos) koji pripada
Olimpu; usp. olimpijski
oliteti (lat oleum ulje) mn. mirisava
ulja, tinkture i esencije koje sadre
u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od
ulja
olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius)
koji raste u povrtnjacima, koji se tie kuhinjskog povra

milimetar

894

milimetar (lat. mille tisua, gr. metron, mjera, mjerilo) tisuiti dio metra
milimikroii Gat. mille tisua, gr. mikron inali, sitan) opt. jedinica za mjerenje posve malih duina = 1 milijunti dio milimetra
milister (lat. mille, fr. millistefre) tisuiti dio jednog stera; usp. ster
militarist (fr. militariste) pristaa militarizma
militarizacija (fr. militarisation) uvoenje vojnikog ureenja, ureivanje
neke ustanove (kole, drave, drutva, stalea itd.) po vojnikom sustavu, povojaivanje, povojaenje; proirenje vojnih zakona i vojne discipline
na odreene privredne grane (industrije. eljeznice i dr.); uvoenje ope
vojne obveze
militarizam (fr. militarisme) prevlast
vojnikog stalea i davanje prednosti
vojnikom staleu u ivotu jedne drave; sustav primjene vojne sile u
konanom rjeavanju spornih pitanja
vanjske i unutarnje politike; politika
naoruanja i pripremanja za rat; vojniki sustav, vojna uprava, vojnika
vladavina
militarizirati (fr. militariser) uvesti (ili:
uvoditi) vojniko ureenje, povojniiti, povojniavati; uvoditi (ili: uvesti)
opu vojnu obvezu
milord (engl. mylord) gospodin, milostivi gospodin; titula visokog plemstva u Engleskoj
miltoza (gr. miltos crvena kreda) med.
ispadanje trepavica zbog upale: mari aro za
milja (engl. mille, lat. tisua) jedinica
za mjerenje duina (engleska milja)
= 1760 jardi = 1523,986 m; mjera za
povrine u Kngleskoj = 258,99 ara,
2,58 km2; morska milja u nautici jedinica za udaljenosti; ona je jednaka
lunoj minuti i iznosi 1852 m
milje (fr. niilieu) 1. sredina, okolina,
drutvo, sve ono to okruuje jedno

mimikrija
ivo bie, pa i ovjeka: 2. mali stolnjak (vezen ili od ipke)
miljo (tal. miglio) tal. milja = 1,48 km
mima (gr. niimos, lat. mimus) oponaanje; lakrdija, aljiva igra kod
starih Grka i Rimljana koja se poglavito sastojala u kominom oponaanju raznih karaktera i tipova; mimska umjetnica, balerina
mimanza (sanskr. mimangsa) fil. iine
jednog ind. filozofskog sustava panteistikog pravca, koji smatra supstanciju kao jedino to je stvarno, a sve
ostalo kao puku varku i zabludu
mimeograf (gr. mimos, grafo piem,
biljeim) ureaj za umnoavanje
pisanih stvari (Edisonov izum)
mlmeza (gr. mimesis oponaanje) 1.
oponaanje pokreta i ponaanja nekog ovjeka; 2. ret. podrugljivo ponavljanje rijei: oponaanje uope,
npr: ;'On e doi, ja velim." "Hm!...
On e doi. ja velim."
mimiar (gr. mimos) umjetnik u oponaanju i predstavljanju nekog drugog, glumac; aljivac, lakrdija
mimiki (gr. mimikos oponaan, oponaateljski. mimos) oponaateljski,
koji oponaa, koji predstavlja pokretima nekoga drugog, oponaateljski;
koji spada u mimiku: mimiko predstavljanju predstavljanje oponaanjem pokreta; mimike vjetine oponaanja; mimiki umjetnici, glumci
mimika (gr. mimos) oznaava izriajne
pojave na licu ukoliko ove poivaju
na pokretima miia
mimikrija (engl. mimicry od gr. mimikos oponaati) zool. bot. stalna ili privremena slinost po obliku, boji i
drugim vanjskim osobinama nekih
ivotinja, u manjoj mjeri i biljaka, s
okolicom u kojoj obino ive (s granjem. liem, korom drvea, kamenjem i dr.), zbog ega ih je teko prepoznati kada su na tim predmetima;
takoer: velika slinost jednih ivo-

mimodrama
tinja s drugima, tako da ih je teko
razlikovati, iako medu sobom nemaju
nikakve druge veze osim te vanjske
slinosti (npr. neki leptiri nalikuju
na ose. zbog ega ih sc neprijatelji
ne usuuju napasti)
mimodrama (gr. mimos, drama) mirni ko kazalino djelo, mimika drama
mimograf (gr. mimos. grafo piem)
pisac mimikih kazalinih djela
mimografija (gr. mimos, grafia.) pisanje mimikih kazalinih djela i drama
mimnlog (gr. mimos, logos) oponaatelj. umjetnik u oponaanju drugoga
mimologija (gr. mimos, logia) oponaanje govora i ponaanja drugih osoba
mimoza (lat. mimosa, p. mimoso) bot.
porodica biljaka veoma srodnih s leptirastim biljkama, samo sa zrakastim cvjetovima; osobito je zanimljiva
tzv. mimosa p udica, it. mimoza pudika (lat.) "stidljiva mimoza'', iji se
listii pri dodiru sklapaju
mina (fr. mine) 2. izraz lica, izgled, lice;
praviti minu izrazom lica pokazivati
svoje raspoloenje
mina (tal. mina, fr. mine) 1. podzemni
hodnik u rudniku i utvrdi: tamnik,
lagum; rudnik, rudno okno; rudna
ica; ruda; voj. elina kutija napunjena jakim razornim materijalom za
unitavanje neprijateljskih objekata
(utvrda, brodova, mostova i dr.);
pren. skriven plan iji je cilj unitavanje; grafit za olovke
minaccevole it. minaevole (tal.) glaz.
v. minaccioso
minaecioso it. minaozo (tal.) glaz.
prijetei, silno
minatoran (lat minatorius) prijetei,
koji prijeti, opasan
mine (njem. Miline) ljubav, udvaranje
enama; usp. minezengeri

895

mineralizirati
minej (gr. miniaios mjeseni) kod pravoslavaca: mjesenik, knjiga koja sc
upotrebljava na bogosluju, a sadri
tropare i sve sto se pjeva za blagdane. rasporeeno po mjesecima
minen-verfer (njem. Minenwerfer) voj.
sprava za bacanje mina na neprijateljske objekte i poloaje, minobaca
miner (fr. mineur) vojnik koji slui u
rodu vojske kojem je zadatak pravljenje i namjetanje mina; pionir; rudar,
rudarski radnik; na burzi: pekulant
koji rauna s dizanjem kupca (supr.
kontra-miner, onaj koji pekulira
padanjem kupca)
mineral (lat. minerale, fr. mineral) ruda, svako homogeno anorgansko
prirodno tijelo koje susreemo kao
sastavni dio Zemljine kore, kao i neki
proizvodi raspadanja organskih tvari
(ugljen, smola, petrolej i dr.), prirodna tvar koja nije ni ivotinja ni biljka
mineralan (lat. mineralis) rudni, koji
sadri u sebi rude; mineralna voda
ljekovita voda, voda sa znatnim sastojkom raznih soli ili plinova koja se,
prema svom glavnom sastojku, zove:
kisela, gorka, sumporna, eljezna,
jodna voda; mineralna teorija bot.
nauavanje njem. kemiara I. Licbiga (18031873), po kojemu se biljke
hrane rastopivim mineralnim sastojcima koji se nalaze u tlu; mineralna
fizika dio mineralogije koji prouava
fizike osobine ruda: mineralna kemija znanost koja prouava kemijski
sastav i kemijska svojstva minerala
mineralne (lat. mineralia) mn. minerali, rude; kabinet mineralija zbirka
ruda i raznog kamenja
mineralizacija (fr. minraliser) pretvaranje u mineral; mijenjanje sastava
vode dodavanjem mineralnih sastojaka
mineralizirati (fr. mineraliser) pretvoriti (ili: pretvarati) u mineral; izmije-

mineralna fizika
niti vodu dodavanjem mineralnih
sastojaka
mineralna fizika v. pod. mineralan
mineralna kemija v. pod mineralan
mineralna teorija v. pod mineralan
mineralog (lat. mineralis, gr. logos)
poznavatelj minerala, znanstvenik
koji se bavi mineralogijom; mineralogist.
mineralogija Gat. mineralis, gr. logia)
znanost o sastavu i svim ostalim svojstvima minerala
mineralogist (lat. mineralis, gr. logist.es) v. mineralog
mineralurgija (lat. mineralis, gr. ergon djelo) dobivanje i prerada minerala
minerogen (lat mineralis, gr. gen- korijen od gignesthai nastati, postati)
koji je nastao od minerala, izraz za
rude iji su sastojci nastali ili kristalizacijom iz razgradene tvari ili iz
otopine, dakle bez suradnje organskih bia; supr. organogen
minerogeneza (lat. mineralis, gr. korijen gen- od gignesthai nastati,
postati, s dodatkom genia u znaenju
naina proizvodnje, postajanja) dio
mineralogije koji se bavi povijeu
postanka i razvitka minerala
minerognozija (lat. mineralis, gr. gnosis poznavanje, znanje) dio mineralogije koji se bavi opisivanjem i svrstavanjem minerala
minerografija (lat. mineralis. gr. grafia opis) opisivanje ruda (minerala)
Minerva (lat. Minerva) mit. kod starih
Rimljana: ki Jupilerova, boica mudrosti, vjetina (osobito tkanja) i znanosti; takoer: boica rata i ratne vjetine ;kod starih Grka: Atena)
minezingeri (njem. Minnesangcr) mn.
njemaki lirski pjesnici iz XII. i XIII.
St., nazvani po tome to je glavna
tema njihovog pjevanja bila ljubav i
udvaranje enama

896

mi ni mu s
Minhauzen (njem. Munchhauscn) aljivac koji grubo uveava svoje lovake
i ratne lai; pren. veliki laljivac
minij (lat. mini um crvenilo) olovni oksid
(PbO); spajanje olovnog oksida sa
superoksidom olova (2PbO + PbO,)
minijator (tal. miniatre) umjetnik koji
izrauje slike u malom formatu
minijatura (tal. miniatura) prvobitno:
slika minijatora, obino redovnika
koji su, u sred. vijeku, ukraavali
rukopise, osobito velika poetna slova, crteima; otuda: slika izraena u
malom formalu, slika u malome
minijaturan (lat. miniatus, fr. miniature) malen, smanjen, u malom ili
smanjenom obliku; minijaturna slikarstvo slikanje srednjovjekovnih minijatura; slikarstvo koje izrauje slike u malom formatu gumi-bojama
minijaturist (fr. miniaturisLe) v.
minij ator
minima Gat.) glaz. mala nota, nota koja
oznaava pola takta
minimalan (lat. minimalis) najmanji,
najsitniji, najnii, najneznatniji; najneophodniji, najpotrebniji; minimalni termometar termometar koji pokazuje samo najniu temperaturu za
neki vremenski razmak; supr. maksimalan
minimalisti (lat. minimum) mn. v.
menjeviei; supr. maksimalisti
minimum (lat.) (ono to je) najmanje,
najsitnije, najnie, najneznatnije,
najmanja mjera, najmanja vrijednost
neke veliine, najmanji iznos neega,
najnii stupanj neke veliino (supr.
maksimum): baromclarski minimum
podruje najnieg ili najdubljeg zranog tlaka; minimum egzistencije
materijalna sredstva koja su neophodno potrebna za odravanje ivota
i za opstanak
minimus (lat. minimus) vrlo mali, vrlo
sitan, najmanji, najsitniji

minirati

897

minirati (fr. miner) potkopati, potkopavati podzemne hodnike, lagume;

namjestiti minu, namjetati mino,
praviti minske prepreke; pren. skriveno i lukavo raditi protiv nekoga ili
neega, podrivati temelje neega
ministar (lat. minister) "sluga"; najvii
dravni slubenik koji, stojei neposredno pod poglavarom drave, upravlja jednom granom dravne uprave
i koji je odgovoran samo poglavaru
drave, a u ustavnim dravama, i
narodnom predstavnitvu. Svi ministri zajedno ine ministarsko vijee
ili kabinet, na ijem elu stoji ministar predsjednik (minister-prezident); ministar bez portfelja ministar
bez lisnice, koji samo sudjeluje na
vijeanjima ministarskog vijea, a
nema svog resora
ministar-rezident (lat. minister residens) opunomoeni ministar jedne
drave kod vlade i vladara druge (po
rangu nii od veleposlanika)
ministarski (lat. minisLerialis) koji se
tie ministra ili ministarstva, koji
pripada ministru ili ministarstvu,
koji potjee od ministra ili ministarstva
ministarstvo (lat. ministerium) odsjek
cjelokupne vrhovne dravne uprave
koji je pod upravom jednog ministra
i njegovi slubenici; zgrada za to
ministerij (lat. ministerium) dravna
uprava ili vlada; svi ministri jedne
drave i njezinog poglavara: resor
koji stoji pod upravom jednog ministra i njegovi inovnici
ministcrijnlitet (lat. ministerialitas)
zvanje i poloaj ministra
ministerijallzam (lat. minister) 1. politika ministara; 2. odobravanje rada
ministara i dranje uz njih, tj. uz
vladu: U. oportunistika struja u
socijalistikom pokretu koja zahtijeva udio socijalista u buroaskim

Minos
vladama, "ministarski socijalizam"
(usp. mileranizam)
ministerijat (lat. minister) zvanje i poloaj jednog ministra
ministracija (lat. ministratio) sluba,
posluivanje, pomaganje, suraivanje
ministrativan (lat. ministrativus) koji
slui, posluuje, pomae, surauje
ministrator (lat. ministrator) sluga, pomonik, suradnik; ministrator juri
(lat.) pravni savjetnik
minitacija (lat. minitatio) prijetnja,
gronja, ugroavanje
minitator (lat. minitator) onaj koji
prijeti, prijetitelj, grozitelj
minor (lat. minor) manji, slabiji, neznatni ji: mlai po godinama; log. druga
premisa u posrednom zakljuku
minoraeija (lat. minoratio) smanjivanje, umanjivanje; med. blago
ienje
minorat (lat. minoratus) pravo
prvenstva mlaeg u nasljeivanju;
supr. majorat.
minorativ (lat. minorativus) farm. sredstvo za blago ienje
minorativan (lat. minorativus) med.
koji pomae blago ienje
minore (tal. minore) glaz. v. mol
minorenitet Gat. minorennitas) prav.
malodobnost, maioljetnost
minorentan (lat. minorennis) prav. malodoban, maloljetan nepunoljetan;
supr. majorentan
minorist (lat. minor) katoliki sveenik
nieg ina
minoritet Gat. minoritas) manjina, manji broj glasova; supr. majoritet
minoriti (lat. fraters minores) mn. manja ih neznatnija braa, ime kojim
se, iz skromnosti i skruenosti, nazivaju franjevci
minorka plemenita rasa kokoiju bijelog ili crnog perja (nazvana po panjolskom otoku Menorca)
Minos (gr. Minos) mit. 1. sin Zeusov i
Europin, kralj i zakonodavac na Kre-

Minotaur
ti, znamenit po svojoj strogoj pravednosti, sudac u podzemnom svijetu; 2. unuk prvoga, tvorac znamenitog labirinta, kretski kralj koji jc
primorao Atenjane na plaanje tekog i sramotnog danka u krvi; usp.
Minotaur
Minotaur (gr. Minos, tauros bik) mit.
sin Fasifaje, ene kritskog kralja
Minosa, i jednog bika. udovite, pola
ovjek, a pola bik; kralj Minos izgradio je labirint i zatvorio u njega
Minolaura. branei ga ljudskim mesom, zbog ega su mu Atcnjani morali slati, kao danak u krvi, svake
devete godine po sedam mladia i sedam djevojaka, za kaznu zbog ubojstva Minosovog sina; grki junak Tezej, koji se takoer nalazio meu tom
sedmoricom mladia, ubije udovite
uz pomo Minosove keri Arijadne, i
tako oslobodi Atenjane te sramotne
i teke kazne
minster (njem. Munster, lat. monasterium) glavna crkva, stolna crkva, saborna crkva
minstrel (engl. minstrel) pjeva, guslar
minucije (lat. minutiae) mn. sitnice.
beznaajnosti, besposlice
minuciozan (fr. minutieux) koji ide do
sitnica, podroban, iscrpan; veoma toan, saet, svjestan; cjepidlaki
minucioznost (fr. minutieux) podrobnost, iscrpnost; tonost, briljivost,
krajnja savjesnost; cjepidlaenje
minuend (lat. minuendu.s) mat. broj
koji se umanjuje, od kojeg treba oduzeti neki drugi broj, umanjenik
minuirati [lat minuere} smanjiti, umanjiti, suziti, ograniiti
minus (lat. minus) manje; mat. znak
kojim se oznaavaju negativne veliine (, x, y) znak za operaciju
oduzimanja; fiz. znak za elektricitet
izdvojen na svili kojom se trlja staklo; znak za temperaturu ispod temperature leda koji se topi ili vode koja

898

miodinamometar
se smrzava pod normalnim tlakom;
kod termometra: znak kojim se obiljeava stanje ive ispod nule (tj. ispod toke smrzavanja); kao imenica:
manjak, nedostatak; to je njegov minus to je njegova mana, nedostatak,
neuspjeh, neto to mu ne ide u prilog
minuskule (lat. minusculus omanji)
mn. tisk. vrsta veoma malih slova
minuta (lat. minuta sc. pars umanjen
dio) ezdeseti dio jedne cjeline, osobito jednog sata, stupnja; zem. ezdeseti dio jednog stupnja; pren. veoma mali dio vremena, asak, trenutak: slik. mala mjera za duinu ljudskog tijela, etresetosmi dio duine
jedne glave: arhit trideseti dio jednog modela; ala minuta ili al minuto
(tal. alla minuta, al minuto) trg. na
malo, na sitno, tj. trgovati, prodavati;
minutna trgovina trgovina na malo
minuterij (lat. minuta) mn. v. minucije
minutisimc (lat. minutissima) mn. sitnice, potankosti, najsitnije (ili: najsporednijc) pojedinosti, npr. nekog
dogaaja
minutist (lat. minuere umanjiti) trgovac na malo, sitniar, detaljist
minjon (fr, mignon) malen i Ijubak, njean, umiljat, draestan, sladak, omiljen, najmiliji; kao imenica: miljenik,
ljubimac; kuh. vrsta malih i veoma
slatkih kolaa; tisk. vrsta sitnih slova
mio conto it. mio konto (tal.) trg. na
moj raun, za mene;; per mio
mio- (gr. mys, myos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mii
miocen (gr. mcion manji, kainos nov)
geol. razdoblje u razvoju Zemlje; etvrta epoha tercijara
miodinamija (gr. mys, dvnamis snaga, sila) snaga miia
miodinamometar (gr. mys, dynamis
sila, snaga, metron mjera, mjerilo)
v. miograf

miodinijn
miodiTiija (gr. mvs, odyne bol) med.
bol u miiima, reumatizam miia
miofon (gr. mvs, fone zvuk, glas) med.
sprava za sluanje miinih umova, miina slualica, v. pod eocen
miograf (gr. mys, grafo piem, biljeim) ureaj kojim se mjeri snaga miia
miografija (gr. mys, grafia opisivanje)
opisivanje miia; crtanje miinih
kretnji
miokard (gr. mys, kardia srce) anaU
srani mii, miini dio srca
miokarditis (gr. mys, kardia srce)
med. upala sranog miija
mioklonija (gr. mys, klonos gr) med.
miini gr
miologija (gr. mys, logia) anat. znanost o miiima
miom (gr. mys) med. miina izraslina, obino na maternici, miinjak;
fibroid
miomantija (gr. mys, manteia) gatanje {ili: vraanje) po mievima
mioparalizn [gr. mya, paralysis uzetost. oduzetost) med. uzetost miia
miopatian (gr. mys, pathos bol) prid.
bolestan od miia, bolesnih miia
miopatija (gr. mys, pathos bol, bolest)
med. bol u miiima
miopian (gr. mvein. ops) kratkovidan
miopija (gr. myein zatvarati, ops, opos
oko, vid) med. kratkovidnost
miopodiortotikon (gr. myein, ops, orthos) med. sprava za lijeenje kratkovidnosti
miops (gr. myein zatvarati, ops. opos
oko, vid) med. kratkovidan (miini
gr)
miospazmus (gr. mvs, spasmos gr)
med.
miotomija (gr. mvs, tome rezanje),
razrezivanje miia
miotonija (gr. mys, tonos, zatezanje,
napetost) med. napetost miia, miini gr

899

mirijalitar
miozis (gr. myein zatvoriti) med. suavanje zjenica
miozitis (gr. mvs, myos) mejd. upala
miia
mir (fr. mire) 2. muica (na puci); kazaljka za dotjerivanje (na dalekozorima)
mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekadanja seoska opina sa svojim lanovima
mira (lat. murrha, murra) 1. sok koji je
kapao s arapskog drveta mire, kojim
su stari mazali kosu te je inili sjajnom i lijepom
mira (gr. myron, hebr. mor. ar. mur)
2. izmirna, gorka, veoma mirisava i
ljekovita smola koja se dobiva od vie vrsta drveta Commiphora
mirabela Gat. mirabella) bot sitna crvenkastosmeda ili uta ljiva, ljiva
ranka (po fr. gradu Mi rabe au, lat.
Mirabella.}
mirakl (lat. miraculum) udo, udna
stvar, udan dogaaj; u srednjovjekovnoj fr. i engl. knjievnosti: dramatiziran dogaaj iz ivota svetaca
mirakuloznn (lat. miraculosus) udan,
vrijedan uenja ili divljenja, koji nalikuje na udo; udotvoran; miraku
lozan ovjek ovjek koji izaziva divljenje

mirarh (gr. myrios deset tisua, areho

vodim, predvodim) pukovnik u novogrkoj vojsci
miri-ar (gr. myrias deset tisua, lat.
area povrina) deset tisua ara = milijun kvadratnih metara
Miriditi mn. albansko katoliko pleme,
ivi juno od Drima
mirijada (gr. myrias, gen. myriados)
najvei broj za koji su stari Grci imah
jednu rije: deset tisua; mirijade
mn. bezbrojno mnotvo
mirijagram (gr. mvrias deset tisua,
gramma) deset tisua grama
mirijalitar (gr. myrias deset tisua,
litra) deset tisua litara

mirijametar

900

mirijametar (gr. mvrias deset tisua,

metron) deset tisua metara
mirijapodi (gr. mvrias mnotvo, pus.
podos noga) mn. zool. stonoge; miriopodi
mirijarh (gr. mvri-archos) zapovjednik
nad deset tisua vojnika; u novogrkoj vojsci: divizijski general
mirijaster (gr. mjrrias deset tisua, fr.
steire) deset tisua stera = deset tisua kubinih metara
miriomorfoskop (gr. mjrrias silno
mnotvo, morfe oblik, skopeo promatram, gledam) fiz. zrcalo s be7broj
slika = kaleidoskop
miriopodi (gr. myrias mnotvo, pus,
podos noga) mn. zool. v. mirijapodi
miriorama (gr. myrias bezbroj, orama pogled, izgled) naprava pomou
koje se pojedine slike predjela mogu
sastaviti tako da izgledaju kao sasvim novi predjeli
mi riz ma 'gr. mjrrisma miriljava mast)

misal
mirmekologija (gr. myrmex mrav, logia) znanost o mravima
miro (gr. myron mirisavo ulje) kod pravoslavaca: posveeno mirisno ulje
Csveto miro"), koje se kuha od mirisnih tvari i koje crkveni poglavar posveuje na Veliki etvrtak
mirolog (gr. mvron mirisno ulje, logos)
poznavatelj mirisnih ulja i pomasti:
strunjak u pripravljanju mirisnih
ulja, balzama, melema i si.
mirotecij (gr. mvron mirisno ulje, theke ostava) posudica. kutijica za balzam i dr.

mirotekn (gr. mvron mirisno ulje. theke ostava) posuda ili kutija za mirisno ulje, balzam i dr.
mirski (rus. mir svet) svjetovni; mirsko
sveenstvo svjetovno sveenstvo, za
razliku od monaha
mirta (gr. mvrtos, lat. myrtus) bot. poznato zimzeleno grmlje ili drvee iz
mediteranskog pojasa, s bijelim vrlo
i mirisnim cvjetovima i bobicama
mirisno ulje. pomast, balzam
veliine graka; kod pjesnika simmirmecija (gr. myrmex mrav) mn.
bol ljubavi zato to je, kod starih
med. v. mirmekija
Grka i Rimljana, bilo posveeno Vemirmecizam (gr. myrmex mrav) med.
neri (Afroditi); rnirtin vijenac sveamravci, osjeaj kao da po tijelu mile
ni vijenac kojim su se u antici kitile
mravi, mirmelcijazis, mirmekije
nevjeste
mirmekija (gr. myrmex mrav) med.
mraviaste bradavice, osobito na dlamirza (perz.) sin vladarske porodice,
nu i tabanu; mirmecije
kraljevi, kneevi; plemi; kad mirmirmekofag (gr. mvrmex mrav, fagein
za stoji iza imena, npr. Abas-mirza
jesti, derati) zool. mravoder, mra= kraljevi, kneevi iz vladajue
vojed
porodice u Perziji; kad stoji ispred
imena, npr. Mirza-afi = gospodin
mirmekofili (gr. myrmcx mrav, filos
mis (engl. miss) gospoica; ranije: ki
prijatelj, koji voli) mn. zool. prijatelji
iz obitelji nieg engleskog plemia
mrava, tj. lankonoci koji ive zajedno s mravima; mirmekofUne biljke misa (lat. missa) sluba Boja, bogosluje kod katolika
koje su s mravima u tijesnoj vezi, tj.
misal (lat. missale) kod katolika: knjiga
koje im daju obitavalite i hranu, a
koja sadri molitve i pjesme koje se
mravi opet njih tite od napadaja
itaju i pjevaju na bogosluju, molidrugih ivotinja (mirmokofiti)
tvenik; tisk. vrsta velikih slova komirmekolog (gr. myrmex mrav, logos)
jima se tiskaju naslovi i poetni reprirodnjak koji se bavi prouavanjem
dovi u misalima
mrava, poznavatelj mrava

miscela

901

miscela (lat. miscella) odredha u zavjetu kojom mu eni koja ga nasljeuje zabranjuje stupanje u drugi brak
miscelanea (lat. miscellaneae) mn.
lanci, spisi raznih, mjeovitih sadraja; razni zapisi, sitne vijesti i priopenja, razno
miscele (lat. misccllae) mn. v. miscelanea
miscirati (lat. miscere) mijeati, izmijeati; na lijenikim receptima: misce Gat.) mijeaj; misce, da, sigrut (lat.)
mijeaj, podaj, oznai; misce, fial
pulvis (lat.) mijeaj, neka bude prah;
misceatur (lat.) neka se izmijea
misija (lat. mittere, misio poslati, slali,
slanje, poslanje) nalog, zadatak; izaslanstvo s posebnim ciljem; poslanje;
diplomatsko zastupstvo u nekoj dravi; drutvo ili ustanova za obraenje nevjernika na pravu vjeru, osobito kod katolika: mi smo in possessionem (lat.) prav. slubeno, sudsko
upuivanje nekoga da primi u posjed
dodijeljeno mu imanje
misionar (lat. missionarius) sveenik
koji je poslan da obraa inovjerne na
pravu vjeru: pren. propovjednik neke nove ideje; prid. misionarski
misionarstvo (lat. missio poslanje) pokret za obraenje nevjernika na pravu vjeru, osobito vjerska politika Katolike crkvc kojoj je cilj obraenje
nekranskog naroda i rasa na kat.
vjeru: pren. propovijedanje novih ideja
misis (engl. rnistress) izraz kojim se u
Engleskoj oslovljava udana ena: gospoda, mndam (upotrebljava se zajedno 3 obiteljskim imenom)
mistagog (gr. myatagogos) kod Grka:
sveenik koji je upuivao u misterije; danas u podrugljivom smislu: onaj
koji pretjeruje u uvanju tajni
mistagogija (gr. mystagogia) pripremanje za posveivanje u misterije;

mistificirati
uvoenje u misterije; teol. uvoenje
u nauk kranske Crkve
mister (engl. mister) gospodin (skra.
Mr.), izraz kojim se oslovljavaju u
Engleskoj sva gospoda koja nemaju
pravo na titulu lord. sir i dr.
misterija (gr. mvsterion tajna, mn.
mvsteria) tajna: mn. misterije tajno;
kod starih Grka: tajna nauavanja,
tajni obredi nekom boanstvu koji su
sc sastojali 11 tome to su pred narodom izvoene neke njemu nerazumljive ceremonije (npr. eleuzinske,
orfike, samotrakijske i dr. misterije); u srednjem vijeku: dramska prikazivanja scena iz ivota svetaca,
osobito prizora iz roenja, muka, uskrsnua i ponovnog dolaska Kristova na Zemlju, najprije samo na lat.
jeziku u crkvama, a poslije i na narodnom na javnim mjestima (usp.
moraliteti)
misteriozan (mn. mvsteriosus, fr. mysterieux) tajanstven, zagonetan, nerazumljiv, nejasan, mutan, mraan
misterioznost (mn. mysteriositas) tajanstvenost, zagonetnost, nerazumljivost
misteriozofija (gr. mystcrion tajna,
sofia znanost, nauk) znanost (ili: nauk) o tajanstvenom
misticizam (gr. mvstikos tajni, tajanstven, fr. mysticisme) sklonost mistici, tj. vjerovanju u uda i u mogunost spoznaje onoga to je tajanstveno i neshvatljivo: vjera u mogunost neposrednog sjedinjenja s boanskim biem i strasna tenja za
postignuem toga sjedinjenja
mistian (gr. mystikos) odan mistici,
tajan, tajnovit, tajanstven, neobjanjiv, taman, skriven, zagonetan
mistiar (gr. mystikos) onaj koji vjeruje u mistiku, koji tei za mistikom;
pren. zanesenjak
mistificirati (lat. mystifkare) iskoritavati lakovjernost nekog ovjeka

mistifikacija
navodei ga da vjeruje u smijene i
nemogue stvari, zaluivati; varali,
prevariti
mistifikacija Gat. mystificatio) prijevara. varka, la; zbunjivanja; knjievna prijevara, knjievna preruenost
mistifikator (lat. mvstificator) prevarant. varalica
mistika (gr. mvstikos tajni, tajanstven)
prvobitno: nauavanje o tajanstvenom u koje su samo izabrani bili
upuivani: zatim: tobonje shvaanje
nadosjetilnog, transcendentalnog i
boanskog putem pronicanja u mrane dubine vlastitog bia i sjedinjavanja s boanstvom; tenje za tajanstvenim, nepoznatim i neobjanjivim
da bi se. putem neposredne spoznaje
i doivljavanja, shvatilo i pribliilo
dui i srcu
mistral (fr. mistral) v. maestral
mistress it. mistris (engl. mistress, fr.
maitresse) domaica, gospodarica;
uiteljica; gospoda, izraz kojim se
oslovljavaju sve ene koje nemaju
pravo na titulu ledi; draga, mcteresa
misu rit (Missouri SAD) miner, vulkanska stijena sastavljena od olivina, pirokscna i leucita
mi-ma (njem. Mischmasch) smjesa,
mjeavina, zbrka, nered; usp; pel-mel
Misna (hebr. Mischnah) prvi dio Talmuda, sadri sve zakonske; odredbe
koje su stvorene do kraja II. st. n.e.
mit (gr. my thos) lit. bajka, pripovijetka
0 dogadajima iz ivota natprirodnih
1 boanskih bia, u kojoj se ta boanska bia sputaju na zemlju, ive i
rade kao ljudi, s kojima se esto drue i zajedno s njima ine mnoge udnovate i junake podvige (najljepe
primjere mita imamo u staroj klasinoj, osobito grkoj mitologiji); mito s
mitacizam (gr. my, mvtakiosmos) pogreno nagomilavanje slova "m", tj.

902

mitologizirati
izgovaranje glasa "m" umjesto drugih
glasova
mitela (lat. mitra, mitella) povezaa za
glavu; med. zavoj za podravanje bolesne ruke
miteser (njem. Mitesser) bubidjica, sujedica
mitificirati (gr. mythos mit. lat. facere
uiniti, nainiti) uiniti priom, pretvoriti u priu ili bajku, uiniti da
neto bude mit
mitigacija (lat. mitigatio) ublaavanje;
mitigacio pene (lat. mitigatio poenae)
prav. ublaavanje kazne
mitigancija (lat. mitigantia) med. lijek
za ublaavanje bola; prav. razlog za
ublaavanje kazne, olakavajua
okolnost
mitigativnn (lat. mitigativus) ublaavan, ublaavajui; mitigantan
mitilizam (gr. mytilos. lat. mvtilus puica, koljka) med. trovanje koljkama
mitilotoksizam (gr. mytilos puica, toxikon otrov) med. v. mitilizam
miting (engl. meeting) skup, skuptina,
sastanak, zbor; javni narodni zbor
mitingantan (lat. miligans) v. mitigativan
mitlfajn (njem. mittel-fein) koji je srednje finoe, srednje fini (osobito papir)
mitograf (gr. mvthos mit. graf os pisac)
pisac pria ili bajki, osobito o junacima, natprirodnim pojavama, vilama. bogovima i dr.
mitografija (gr. mythos mit, grafia pisanje) pisanje pria ili bajki
mitolog (gr. mvthologos) pripovjeda
pria ih bajki, skuplja bajki, poznavatelj i prouavatelj bajki (mitova)
mitologija (gr. mvthologia) naziv za
mnogoboake religije, nauk o bogovima i herojima, osobito staroga vijeka; grka, rimska, germanska, slavenska mitologija
mitologizirati (gr. mytnologeo) obraditi (ili: obraivati) neto kao priu

mitoloki

903

mizandrija

mitraljirati (fr. mitrailler) voj. zasipati

neprijatelja karteom, tui (ili: gaati) karteom
Mitras (perz.) mit. u staroiranskoj religiji: bog dana i sunca, iji je kult
osobito bio razvijen za vrijeme prvih
stoljea kranstva
mitridat protuotrov, sredstvo protiv trovanja, lijek koji sadri opijum i jo
54 razne supstancije, upotrebljava se
protiv najraznovrsnijih bolesti, nazvan po pontskom kralju Mitridatu
(oko 120. pr. n.e.) koji je, da bi se
sauvao od trovanja, priviknuo svoje
tijelo na razne vrste otrova
mitridatizam privikavanje organizma
na otrov; usp. mitridat
mitropolija (gr. meter mati, polis
grad) crkveno podruje koje stoji pod
upravom pravoslavnog mitropolita;
zgrada u kojoj stanuje i radi mitropolit
mitropolit (gr. meter mati, polites graanin) iza patrijarha najvii arhijereski in u Pravoslavnoj crkvi
mitski (gr. mythikos) koji spada u podruje pria (ili: mita), bajoslovan,
stvoren matom, izmiljen
miurinn (gr. mvs mi, ura rep, myuros miji rep) koji ima miji rep.
slian mijem repu; metr. "kratkomitrajada (fr. mitraillade) voj. kartona
repi", tj. stih iji metar na kraju nije
vatra, gaanje karteom
potpun
mitralnn (lat. mitralis) kapast, u obliku
miurus pulzus (gr. myuros zatuhasL
kape, dvoperni, dvokrilni, dvoiisni;
lat pulsus bilo) slabo ili veoma brzo
mitralna
valvula
(lat. valvula mitrabilo; med. slab, ali veoma brz puls
lis) med. v. mitralis
miza (fr. mise) ulog u igri; trg. kapital
mitralis (lat.) med. dvoperni zalistak,
uloen u neki posao ili trgovako podvolista k
duzee i dr.
mitraljez (fr. mitrailleuse) voj. suvremizaletija (gr. miseo mrzim, aletheia
meno vatreno oruje s mecima kalibistina) mrnja prema istini, zaziranje
ra vojnike puke i automatskim
od istine
punjenjem i paljenjem, izbacuje u minuti oko 600 metaka; maingever
mizandrija (gr. miseo mrzim, aner,
mitraljezac (fr. mitrailleur) vojnik koji
andros ovjek) mrnja prema muslui u mitraljeskom vodu, vojnik koji
karcima. strah i zaziranje od murukuje mitraljezom
karaca

ili bajku, tumaiti ili smatrali neto

pri6m ili bajkom
mitoloki (gr. mvthologikos) koji spada u podruje pria i bajki o bogovima, herojima, vilama i udesima
mitopeja (gr. mvthos, poieo inim, pravim) prianje, stvaranje pria ili bajki, pjesniko obraivanje bajki
mitos (gr. mvthos) mit, v. mit
mitoteologija (gr. mythos mit, Theos
Bog, logia znanost) spajanje mitologije s nauavanjem o Bogu
mitoza (gr. rnitos nit osnove) anat. dioba stanine jezgre na omanje niti
mitra (gr. mitra, lat. mitra) prvobitno:
pojas, povezaa; vrsta turbana kod
starih naroda prednje Azije, osobito
kod njihovih vladara, koji su ga nosili kao znak svog dostojanstva; u
kr. crkvama: kruna pravoslavnih
episkopa; kapa katolikih biskupa
koju nose kod bogosluja; mitra Hipobrati (lat. mitra Hippocratis) med.
"Hipokratova kapa", zavoj oko glave
mitraizam (perz.) kult staroiranskog
boga Mitre, zatitnika istine i pravde. koji se od 1. stoljea n. e. bio jako
rairio po cijelom Rimskom Carstvu,
ali ga je kasnije potisnuo kult prema Kristu, koji mu je umnogome slian

mizantrop

904

mizantrop (gr. miseo mrzim, anthropos ovjek) ovjekomrzac; osoran i

povuen ovjek
mizantropija (gr. miseo mrzim, ant'nropos ovjek) mrnja prema ljudima, zaziranje od ljudi; osornost i
povuenost
mizantropski (gr. miseo mrzim, anthropos ovjek) koji ima osobine ovjekomr.se;i i osorna ovjeka
mizautija (gr. miseo mrzim, autos
sam) mrnja prema samom sebi, preziranje samoga sebe
mizerabilan (lat. miserabilis) jadan, bijedan, kukavan, nesretan
mizerabilitet (lat. miserabilitas) bijeda, jad, kukavnost, nesrea
mizeraeija (lat. miseratio) aljenje, saaljevanje; dirljiv nain govora
mizerere (lat. misererc) poetak 57.
psalma; Miserere mei, Dc.us! = Boe,
smiluj se meni; med. povraanje izmeta zbog zapletenih crijeva
mizerija (lat. miseria) bijeda, nevolja,
nesrea; bijeda od ovjeka, olienje
bijede i nevolje
mizerikordija (lat. misericordia) milosre. saaljenje, samilost; milost, pomilovanje
mizerikordije (lat. misericordiae) mn.
kod katolika: stolci za stare i nemone sveenike na kojima sjede za vrijeme bogosluja
mizet(fr. musette) glaz. male gajde; fr.
narodni ples ili malo glaz. djelo, mjera 6/8; vojnika torba; aka torba
mizo- (gr. miseo mrzim) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: mrnja
mizogal (gr. miseo, lat. Gallus Gal)
onaj koji mrzi Francuze, francuzomrzac
mizogam (gr. miseo, gamos brak) onaj
koji mrzi brak ili zazire od braka;
stari neenja
mizogamija (gr. miseo, gamos brak)
mrnja prema hraku. zaziranje od
braka

Mn
mizogamski (gr. miseo, gamikos brani) neprijateljski raspoloen prema
braku
mizogin (gr. miseo, gvne ena) onaj
koji mrzi ene, enomrzac
mizoginija (gr. miseo, gyne ena) mrnja prema enama
mizokal (gr. miseo, kalos lijep) onaj
koji mrzi i prezire ono to je lijepo i
dobro
mizokapnos (gr. miseo. kapnos dim)
neprijatelj (ili: protivnik; puenja duhana
mizokozmija (gr. miseo, kosmesis kienje, rjeenje) mrnja prema luenju i dotjerivanju, preziranje kienja i dotjerivanja
mizoksenija (gr. miseo, xenos tudinac)
mrnja prema strancima (ili: prema
tuincima)
mizolog (gr. miseo, logos) onaj koji mrzi i prezire razum i znanost
mizologija (gr. miseo, logia) mrnja
prema razumu ili znanosti: prid. mizoloki
mizoneizam (gr. miseo. neos nov) mrnja prema novome, otpor protiv onoga to je novo, protiv novih ideja, novih obiaja, novih ureenja itd., tj.
protiv onog to se odbacuje, bez ispitivanja i provjeravanja, samo zato to
je u suprotnosti sa starim i naslijeenim
mizopedija (gr. miseo, paideia mlade,
djeca) mrnja prema djeci
mizopogon (gr. miseo, pogon brada)
hradomrzac, onaj koji mrzi bradu,
protivnik noenja brado
mizoponija (gr. miseo, ponos trud.
muka) mrnja prema radu, zaziranje od rada
mizopsihija (gr. miseo, psycho dua)
zasienost ivotom, mrnja prema
ivotu
mm kratica za milimetar
Mn kem. kratica za mangan

mnema

905

mnema (gr. mneme pamenje) psih.

opi naziv svih sposobnosti organizma za primanje i zadravanje vanjskih dojmova, nadraaja; to se sposobnosti sastoje u tome da nadraaji
izazivaju u ivim biima trajne promjene (engrami), koje meusobno
stoje u odreenoj sreenoj vezi i koje
se mogu ponoviti im slini nadraaji ponu djelovati
mnemoneutika ;gr. mnemoneutos to
se pamti, ega se ovjek moe sjetiti,
to se moe pamtiti) v. mnemonika
mnemoniar (gr. mnemonikos pamtljiv) pamtijivac, onaj koji dobro pamti, vjetak u pamenju
mnemoniki (gr. mnemonikos) u vezi
s vjetinom pamenja, putem pamenja
mnemonika (gr. mnemon koji pamli,
koji se sjea, mnemonikos koji se tie
pamenja, koji je u vezi s pamenjem )
vjetina pamenja, tj. vjetina da se
mogunost pamenja potpomogne odreenim pomonim sredstvima; sastoji se poglavito u tome da se ono
to treba zapamtiti asocijacijom dovede u vezu s neim drugim, obino
po mehanikoj shemi, ime sc olakava sjeanje na ono prvo
mnemotehnika (gr. mneme pamenje,
sjeanje, technike) v. mnemonika
mnestiki (gr. mneso sjeam se, pamtim) psih. koji se tie pamenja, koji
je u vezi s pamenjem; mnestiki
poremeaji poremeaji u pamenju
Mo kem. kratica za molidben
moarirati (fr. moiror) dati neemu, npr.
tkanini, ili metalu, prelivni sjaj, plameni ili mramorast izgled
moatje (fr. moitie, tal. medieta, lat. medielas) polovina, polutka; praviti moatje dijeliti s nekim dobitak i gubitak. npr. u igri; preuzeti u zajednici
s nekim posao na osnovi jednake diobe dobitka i gubitka

modalitet
mob (engl.) prost svijet, svjetina, olo
mobilan (lat. mobilis) pokretan, pokretljiv, pomian; voj. gotov, spreman za
pokret, za polazak u rat; v. perpetuum mobile
mobilijar (lat. mobiliare) pokretnost,
pokretnina, pokretna imovina, osobito pokustvo
mobilije (lat. mobilia) mn. pokretuosti,
pokretnina, pokretna imovina; pokustvo, mebl
mobilitet (lat. mobilitas) pokretnost;
mogunost kretanja, pokretljivost:
pren. ne postojanost, promjenjivost
mobilizacija (fr. mobilisation) voj. injenje pokretnim, pokretanje, stavljanje u pokret, stavljanje vojske iz
mirnodopskog stanja u ratno stanje
po ranije pripremljenom mobilizacijskom planu
mobilizirati (fr. mobiliser) voj. nainiti
(ili: uiniti) pokretnim, pokrenuti,
staviti u pokret, stavljati u pokreL,
staviti vojsku iz mirnodopskog stanja u ratno po mobilizacijskom planu
moceta (tal. mozzo, mozzetta) kaput
bez rukava visokog katolikog sveenstva u Italiji
mocijn (lat. motio) kretanje, pokretanje
tijela, gibanje; mijenjanje, promjena;
usmeno podnesen prijedlog na skuptini; duhovni poticaj
moda (fr. mode, lat. modus nain) ud,
ukus, obiaj, nain nonje i odijevanja nekog vremena; a la mocie itala mod (fr.) po modi, u modi, po
sadanjem obiaju, po najnovijem
ukusu
modalan (lat. niodalis, modus nain)
koji je uvjetovan prilikama ili koji
ovisi o prilikama; gram. nainski
modalitet (lat. modalitas) fil. put i nain na koji neto postoji, zbiva sc ili
zamilja; kategorije modaliteta su:
mogunost nemogunost, stvarnost nestvarnost, nunost sluajnost; log. svojstvo suda da se u

modeartikl
njemu iskazuje odnos kao mogu
(problematian), stvaran (aaertoran)
ili nuan (apodiktian sud); neposredno zakljuivanje modalitetom:
Ako je istina da S mora biti H, onda
je istina da S jest P, i istina je da je
S mogue kao P. Ako Sjest P, slijedi
da je S kao P mogue, a ne slijedi da
S mora bili P. Ako S jest mogue
kao P, ne slijedi niti da S jest P, niti
da S mora biti P: glaz. tonski red;
pren. sluajna razlika, sporedna razlika
modeartikl (fr. mode, lat articulus) trg.
roba koja odgovara najnovijoj modi,
pomodna roba
modedama (fr. mode dame) ena koja
se odijeva po najnovijoj modi, pomodarka
model (tal. modello, fr. modefle, lat. modulus) 1. v. modul; 2. obrazac, uzorak, mustra; 3. umj. potpuno ili djelomice gola osoba prema kojoj umjetnik stvara sliku ili kip; 4. u graevinarstvu i tehnici: uzorak predmeta
koji treba izvoditi, izraen od jeftinog materijala i, najee, u smanjenom obliku; 5. kalup po kojemu se
neto izrauje, npr. izlijevaju se u
pijesku strojarski dijelovi i dr.; pren.
ugled, primjer, uzor
modelar (fr. modeleur) izraiva uzoraka, probnih primjeraka, stolar, izraiva modela od drveta po kojima
e se predmet lijevati u pijesku
modelar (lat. modulus mjera, mjerilo,
fr. modeleur) 1. umjetnik koji oblikuje kipove, statue, i reljefe; kipar
koji je sposoban izraditi svaki oblik
do sitnica, u najsavrenijim i najivljim nijansama (npr. Rodin): 2. radnik koji izrauje modele; 3. proizvoa statua; trgovac statuama
modelirati (tal. modellrire, fr. modeler)
raditi (ili: izraditi) po odreenom
uzorku; izraditi u malom obliku,
predstaviti u manjim razmjerima; iz-

90 K

moderni zam

raditi (ili: izraivati) modele (od ilovae, gipsa, voska i dr.)

modelist (fr. modelliste) izraiva uzoraka, probnih primjeraka, modela
moderaeija (lat. moderatio) ublaavanje, usmjeravanje; odmjeravanje;
ublaavanje, obuzdnvanje
moderan (fr. moderne, lat. modernus)
sadanji, dananji, koji je u duhu novog vremena, suvremen, koji ima obiljeje novog, koji odgovara najnovijem ukusu ili shvaanju; u knjievnosti i umjetnosti: koji nosi obiljeje
novijeg doba (supr. antiki)
moderantist (fr. moderantiste) umjerenjak, pristaa umjerenosti, osobito u
politici
moderantizam (lat. moderantismus)
umjerenjatvo. duh umjerenosti; umjereni sustav vladanja
moderatan (lat. moderatus) umjeren,
skroman; ravnoduan; jeftin
moderato (tal.) glaz. umjereno
moderator (lat.) upravlja, rukovatelj;
na strojevima: dio koji usmjerava
kretanje, regulator
modcrirati (lat. moderare, moderari)
usmjeriti, usmjeravati, ublaiti, smanjiti, stiati, umiriti
moderna (fr. moderne) raniji izraz kojim su se oznaavali svi najnoviji
knjievni i umjetniki smjerovi
modernist (fr. moderne) pristaa ukusa i duha novog vremena
modernizacija (fr. modcrnisation) preinaavanje (ili: prilagoavanje) po
najnovijem ukusu (ili: nainu, shvaanju)
modernizam (lat. modernismus) 1. malo slohodniji smjer u katolikoj teologiji. koji se temeljio na suvremenoj
teoriji spoznaje i povijesnoj kritici
(papa Pio X. osudio je ovaj smjer). 2.
ukus novog vremena i sklonost takvom ukusu (u knjievnosti, umjetnosti, modi i dr.)

modernizirati
modernizirati (fr. modcrniser) preinaiti po novom, na nov nain prekrojiti, prilagoditi po najnovijem,
vladajuem ukusu ili modi
modestan (lat. modestus) umjeren, trijezan, razborit; skroman, poten, edan
modestija (lat. modestia) umjerenost,
trijeznost, razboritost, skromnost,
smjernost. estitost, ednost
modi (lat. modus nain, modi naini)
mn. od modus
modicitet (lat. modicitas) umjerenost,
neznatnost, malenkost
modificirati (lat. modus nain, facere
nainiti, uiniti, modificare) preinaiti, preinaavati, izmijeniti, izmjenjivati; drukije ili blie odrediti,
ograniiti; odmjeriti kako treba, svesti na pravu mjeru, uobliiti
modifikacija (lat. moditicatio) preinaka. promjena oblika, izmjena; odreivanje mjere; blie odredivanje, npr.
jednog pojma; ograniavanje, ublaavanje
modijon (fr. moillon, tal. modiglione)
arhit. glava kao ukras ispod krovnog
vijenca
modikus (lat. modicus) umjeren, koji
vodi rauna o potrebnoj mjeri, o onome koliko je potrebno
modist (fr. modiste) trgovac pomodnom
robom
modistica (fr. modiste) prodavaica
pomodne robe; radnica koja izrauje
pomodnu robu (enske eire, fino
rublje i dr.)
modi (njem. Model, lat. modulus mjera,
n\jerilo) metalni ili drveni kalup za
pravljenje kolaa, slatkia
modo (lat. modo) pril. odmah (na trg.
priznanicama, raunima i dr.)
modul (lat. modulus mjera, mjerilo)
arhit. mjera za odreivanje veliine
pojedinih dijelova stupova i svodova
graevine; jedinica za mjeru, mjerilo;

907

modus vivcndi
promjer metalnog novca, medalje i
dr.; figura ili slika kod krojaka i
tkalja; kalup za izradu metaka; fiz.
modul elastinosti, moduo elastinosti reciprona vrijednost koeficijenta
elastinosti; model
modulacija Gat. modulaLio) glaz. pravilno odmjeravanje ili mijenjanje
glasa, dizanje i sputanje glasa, prijelaz iz tona u ton ili iz skale u skalu;
nain sviranja ili pjevanja; pren. raznolikost (stila)
modulirati Gat. modulari) glaz. mijenjati. praviti prijelaz!, imati melodine prijelaze, mijenjati ton u melodiji i harmoniji
modus (lat. modus mjera; nain) mjera,
mjerilo; put i nain nekog zbivanja
ih postojanja; glaz. vrsta tona, tonski
red, skala; gram. glagolski nain
(modus indicativus = odreeni nain,
modus kenjuetivus = savezni nain,
zavisni nain /u grkoj, latinskoj,
francuskoj i njemakoj gramatici/;
modus optativ us = eljni nain; modus imperalivus = zapovjedni nain);
mn. modi; fil. nain postojanja (Spinoza)
modus major (lat.) glaz. velika ili durljestvica
modus minor (lat.) glaz. mala ili molljestvica
modus ponens (lat.) log. hipotetian
zakljuak u kojemu druga premisa
potvruje pogodbu izraenu u prvoj
premisi
modus procedendi (lat.) nain postupanja, metoda rada
modus tolens (lat. modus tollens) log.
hipotetian zakljuak u kojemu druga premisa odrie pogodbu izraenu
u prvoj premisi
modus vivendi Gat.) nain ivljenja,
snoljiv ivot u zajcdnici protivnikih strana, po naelu: ivjeti i dopustiti drugom da ivi

mofeta

908

mofcta (tal. mofelta) geol. izbijanje otrovnog plina iz pukotine zemlje; pukotina iz koje izbija otrovan plin
mog (engl. mogg) engleska pamuna
tvar. slina pikeu
moget (fr. moguette) pliu slina vunena tkanina s utkanim figurama, upotrebljava se za sagove
mogigrafija (gr. mogis 3 mukom, jedva, graHa pisanje) med. pisarski gr,
bolesni ili nervozni poremeaji miia
i ivaca ruke i prstiju koji su u radu
pri pisanju javljaju se zbog prekomjernog pisanja ili nepravilnog dranja olovke pri pisanju)
mogila (rus.) stari mongolski nadgrobni breuljak, na stijenama june Rusije
mogila lij a (gr. mogis s mukom, jedva,
lalia govor) teko govorenje, mucanje,
zamuckivanje
mogul ili veliki mogul, titula mongolskih osvajaa Hindustana nakon
1525., ijem su gospodarstvu, u prolom stoljeu, Englezi uinili kraj
(nazvani zbog mongolskog podrijetla)
mohatra (ar. muhatrax, lat. contractus
mohatrae, mohatrae pactum) prav.
tobonji ugovor, zelonaki ugovor koji
dvije strane prividno sklapaju, obino da bi izvrile kakav nezakonit in
mohel (hebr. mohel) osoba koja obrezuje
novoroenu djecu kod idova
moher (engl. mohair) kostrijet angorske
koze; materijal za odijela od angorske
vune; vrsta materijala koji osim kostrijeti sadri vunu i lan
Mohikanci mn. izumrlo pleme Indijanaca u Sjcv. Americi, istoni ogranak Irokeza; posljednji Mohikanac po
naslovu poznatog romana .J. F. Coopera = posljednji iz svog plemena,
posljednji iz svoje vrste
mohlija (gr. mochleia namjetanje polugom) med. namjetanje iaenih
zglobova pomou istezanja

mol-skala
Mojre (gr. Moira) mn. mit. boice sudbine, suenice kod starih Grka; kod
starih Rimljana: Parke
mojsijanstvo (hebr. Moscheh) skup
svih propisa i uredaba, religioznih i
socijalno-politikih, koji sc pripisuju
Mojsiju, Mojsijevo nauavanje, hebrejstvo; inozaizam
Mojsije (hebr. Moscheh, masehah 'onaj
koji je spaSen iz vode") osloboditelj,
osniva vjere, prorok, voda i zakonodavac Izraelaca, ivio oko 1500. pr.
n. e.
mok (engl. mock) nepreradeni elik.
eljezo slino eliku
moka vrsta najbolje kave (iz Moke, grada u arapskoj pokrajini Jemen)
mokasin (am. moccasin) opanak sjevornoamerikih Indijanaca izraen od
netavljenc koe
moket (fr. moquette) ranije: briselski
sag; danas, obino, barunasta vunena ili pamuna tkanina
mokirati se (fr. se moquer) podsmjehivati se, rugati se
mol (fr. mollc, lat. mollis mek) 1. skala
ili mol ljestvica, tonovi koji odgovaraju crnim tipkama na glasoviru;
naziv nema nikakve veze s mekoom
tonova, ve stoji u vezi s uglatim i
oblim oblikom znakova (razrjeilica
i snizilica), to jest B durum (tvrdo
be) i B molle (meko be) srednjovjekovnog pisanja nota (Helmholtz);
supr. dur
mol (lat. molecula, masica, mala masa)
2. Hz. kem. broj grama mase neke
tvari koliko iznosi njezina molekularna teina, npr. 1 mol vodika je 2
grama vodika. 1 mol kisika je 32 grama kisika
mol-akord (lat. mollis mek, tal. accoirdo) glaz. trozvuk u inolskoj ljestvici
mol-skala (at. mollis, scala) glaz. tonska ljestvica u molu; melodijska molskala. ona kojoj se pri penjanju i esti

mola

909

stupanj povisuje za polustupanj, a

pri sputanju esti i sedmi stupanj
snizuju za polustupanj; harmonijsku,
mol-shala ona koja i pri penjanju i
pri sputanju ima podjednak razmak
stupnjeva
mula (lat.) med. plod, plodina
molasa (fr. mollasse, lat. mollis) geol.
glinovit i pjeskovit vapnenac, osobito
izmeu Alpa i Jure
molekula (fr. molcfcule, lat. molecula
masica, mala masa, od lat. molcs
masa) fiz. najsitniji dijeli jednog
tijela koji jo zadrava sva svojstva
svoje prvobitne cjelino; svako tijelo
sastoji se od molekula, a svaka
molekula wl atoma; teina molekula
ili molekularna teina jednaka je
zbroju teine atoma koji su u njemu
sjedinjeni; molekularne, sile. privlane
i odbojne sile molekula; pren. veoma
mali dio. djeli
molekularni [lat. molecula masica,
mala masa) koji se tie (ili koji
potjee od) molekula, koji se zasniva
na (ili koji je u vezi s) molekulama
molcs (lat. moles) teret, masa, teko
tijelo, npr. velika graevina, kolos;
napor, tekoa, muka, trud, nevolja
moleskin (engl. moleskin) fina
pamuna tkanina s utkanim arama
od fine vune
molestan (Int. molestus) teak, muan,
dosadan, neugodan, nelagodan
molestirati (lat. molestare) dosaivati.
zlostavljati, uznemiravati
moleta (port. moleta, fr. molette, lat.
molare) slik. tuak za ra trlja van je
boja; mali elini valjak za snimanje
uzorka na katun
moletirati (fr. moleter) snimati uzorak
pomou elinog valjka na bakar:
latiti zrcala
molibden (gr. molvbdos olovo) kem.
element, kovina, atomska teina 96,
redni broj 42, veoma dragocjen u
proizvodnji elika

moment
molibdomantija (gr. molybdos olovo,
manteia proricanje) proricanje po
rastopljenom olovu
molifikncija (lat. molificatio) umekavanje, ublaavanje, uminjavanje
molifikativnn (lat. mollificativus)
umekavan. umekavajui, uhlaujui, uminjujui
molijencije (lat. inollientia) mn. med.
omck.avajua sredstva, sredstva ili
lijekovi za omekavanje
moliment (lat mollimentum} med. lijek
za uinekavanje ili ublaavanje bolova
molo (tal., lat. moles) nasip, kamena
brana na ulazu u pristanite
Moloh (hebr. molech) mit. boanstvo,
idol starih Feniana, Amonaca i Moabaca, u kojemu su tovali Sunce i
prinosili mu djecu za rtvu; poznat
je njegov mesingani kip s volovskom
glavom i rairenim rukama; pren.
neU) to zahtijeva velike i teke rtve. npr. Moloh gladi. Moloh rata i
dr.
molops (gr. molops) med. masnica,
oiljak
molos (gr. molossos sc. pus) metr. stihovna stopa od tri duga sloga (
), nazvana po epirskoj pokrajini
Molosiji
molski (lat. mollis) glaz. koji je u molu
mol to (tal.) glaz. mnogo, vrlo; molto alegro (tal. molto allegro) vrlo brzo; non
molio (tal.) ne previe, ne prejako
molton (fr. mollcton) mekana i topla
vunena tkanina, vrsta finog flanela
moluske (lat. mollusca) v. malakodermi
moment (lat. momentum za movimentum od movere kretati, pokretati),
trenutak, as, asak, hip; vrijeme za
poinjanje nekog posla; presudan,
odluan trenutak; razlog, povod, ono
to pokree, potie na neki rad; bitni
sastojak, bitna okolnost, bitna toka; fiz. moment inercije ili moment
tromosti zamiljena masa koja, po-

mnment-aufname

910

stavljena na udaljenosti = 1 od obrtne osi, pri istoj kutnoj brzini, ima

istu energiju koju ima i stvarno tijelo koje se obre (zbroj proizvoda iz
materijalnih toaka i njihovih kvadrata udaljenosti od obrtne osi
mr1); magnetni moment jednog magneta: proizvod iz jaine jednog pola
toga magneta i razmaka obaju polova; mehaniki i statiki moment
proizvod iz iedne sile P i udaljenosti
r neke toke od pravca sile zove se
(statiki) moment sile u odnosu prema toj toki
moment-aufnnme (lat. momentum trenutak, njem. Aufnahme snimanje;
snimak) fot. snimanje trenutanih fotografija; trenutano snimljena fotografija (npr. polaroidom)
moment-bild (lat. momentum, njem.
Rild slika) fot. trenutano snimljena
slika
moment-fotografija (lat. momentum,
gr. fos, fotos svjetlost, grafia pisanje) izradba trenutanih slika: takoer: = moment-bild
momentalan (lat. momentaneus, fr.
momentane) trenutan, trenutaan,
asovit; iznenadan, letimian, brz,
prolazan
momentativ (lat. momentativum)
gram. trenutni glagol (koji oznaava
radnju koja se u jednom trenutku
zbiva)
momentulum (lat. momentulum) glaz.
estnaestina jedne strnke
momentum (lat. momentum) glaz. osmina jedne stanke
momo manija (gr. momos kuenje,
mania pomama, ludilo) strast za greniem (ih: za kuenjem)
monacidan (gr. monos, lat. acidum kiselina) kem. koji ima mo zasienja
jedne molekule monobazne kiseline
monada (gr. monas, monados jedinica)
fil. jedinica, jednostavno bie, nedjeljiv sastojak tvari; Leibniz: monade

monarh
nisu dijelovi, ve osnove pojava; zool.
veoma sitna jednostanina ivotinjica iz Klagcllata, bia; kem. element
ih radikal koji ima sposobnost spajanja jednog atoma vodika
monadelfija (gr. monos jedini, adelfos
brat) bot. jednobratstvo, svojstvo biljaka kod kojih su pranici svojim
pranikim nitima srasli u jednu cijev, npr. kod sljezova (u I.inneovom
sustavu biljaka XVI. klasa); prid. monadelfian
monadologija (gr. monas jedinica, logia) fil. nauavanje o monadama; po
(Jiordanu Brunu, sve stvari sastoje
se od tjelesnih i oduhovljcnih monada; pravi osniva nauavanja o
monadama je Leibniz, po kojemu su
monade, iz kojih se sastoje sve stvari,
netjelesne. jednostavne, vjene, oduhovljene jedinice sile, sposobne stvarati predodbe i teiti; one su metafizike toke, psihiki atomi, entelehije; Monadologija djelo Leibnitzovo, gdje je on iznio svoj pogled na
svijet
monah (gr. monos sam, monachos)
"onaj koji ivi sam", tj. usamljenik,
kaludcr, redovnik, fratar
monahinja (gr. monaehe) redovnica,
opatica, asna sestra
monahizam [gr. monachos) redovniki red, redovnitvo, duh redovnitva
monahologija (gr. monachos, logia)
nauk o redovnitvu i redovnikom ivotu, izlaganje biti redovnitva
monahomahija (gr. monachos, maehe
boj, borba) borba protiv redovnitva
i biti redovnitva
monandrija (gr. monos sam. jedini,
aner, andros mu, ovjek) bot. svojstvo biljaka iji cvjetovi imaju samo
jedan pranik (I. klasa u Linnovom
sustavu)
monarh (gr. monarehos) vladar, samodrac, samovladar

monarhija

911

monarhija (gr. monarchia) oblik

vladavino u kojoj jc na elu drave
stalno neka osoba (monarh), vlada
jednog ovjeka; apsolutna monarhija
drava u kojoj vladar ima neogranienu vlast: konstitucionalna monarhija ustavna monarhija, drava
u kojoj je vladareva vlast od red ona i
ograniena ustavom
monarhijski (gr. monarchikos) osnovan na monarhijskom sustavu vladavine, koji se tie monarhije ili joj
pripada; carski, kraljevski, vladarski
monarhist (gr. monarchia) pristaa
monarhistikog sustava vladavine
monarhistian (gr. monarchikos) koji
je odan monarhiji ih monarhu
monarhizam (gr. monarchia) sustav
monarhijske vladavine, samovlada;
privrenost monarhijskom sustavu
monarhizirati (gr. monarcheo sam i
neogranieno vladam) jednu dravu
ili republiku pretvoriti u monarhiju
monarhofaist pristaa i sljedbenik
monarhofaizma
monarhofasizam (gr. monarchia, tal.
fascismo) faizam koji se tijesno vezuje za monarhiju i dinastiju i oslanja se na njih (npr. nekad u Italiji)
monarhomah (gr. monarchos, macheomai borim se) protivnik monarhijskog sustava vladavine, protivnik
vladavine jednog ovjeka
monarhomahi (gr. monarchos, macheomai) mn. "oni koji se bore protiv
monarhije", ovako su nazivani pisci
koji su sc u XVI. i XVII. st. borili
protiv apsolutne monarhije i dokazivali da je nositelj vlasti narod
monartrizam (gr. monos jedini, arthron zglob) med. jednozglobni reumatizam
monasticizam (gr. monastikos) redovniki, kaluerski nain ivota
monastian (gr. monastikos) usamljeniki, manastirski, samostanski;
kaluerski, redovniki

Moneta
monastir (gr. monasterion, lat. monasterium) "mjesto gdje se ivi samakim ivotom", samostan
mnnaki (gr. monachos) koji se tie
redovnitva. redovniki
monauralan (gr. monos sam, jedan,
lat. auris, uho) koji ima samu jedno
uho
mond (fr. monde, lat mundus) svijet,
svemir; ljudski rod, ljudi; svijet, drutvo; fini svijet, dobro drutvo, odahrano drutvo; svjetska mudrost, fini
nain ivota
monden (fr. mondain) svjetski ovjek,
ovjek koji odlazi u via i otmjenija
drutva, ovjek koji hoe i umije uivati u zadovoljstvima ovoga svijeta
mondenka (fr. mondainc) svjetska dama, svjetska ena; usp. monden
mondenski (fr. mondain) svjetski, svjetovni, ovosvjetski; visokodrutveni,
koji ivi ili koji se umije dobro snalaziti u visokodrutvenom ivotu
monecije (gr. monos sam. jedini, oikia
kua, dom) mn. bot jednodomne bil jke s odvojenim mukim i enskim
cvjetovima najednom stablu (11 Linneovom sustavu biljaka XXI. klasa)
monepigrafian (gr. monos sam. jedini, epi-grafo piem za, napiem na)
na novcu: koji ima samo slova ili natpis, bez lika
monere (gr. moneres) mn. zool. po Heckelovu shvaanju najjednostavnija
iva bia koja bi se trebala sastojati
samo od protoplazme bez jezgre, ali
takva iva bia nisu pronaena; djelii protista bez jezgre nisu sposobni
za ivot
Moneta (lat. Moneta sc. Juno, moneo,
opominjem) mit. "ona koja opominje",
nadimak boice Junone, zbog dobrih
opomena koje je davala Rimljanima;
u blizini njezinog hrama na Kapitolu bila jc kovnica novca (usp. moneta)

moneta
moneta (lat. moneta) novac, osobito: kovani novac
monetizacija (Int. moneta, fr. monetisation) kovanje novca; unovavanje,
unovenje, pretvaranje u novac
monetizirati (lat. moneta, fr. monetiser) kovati novac, iskivati novac; pretvoriti (ili: pretvarati) u novac, unoviti, unovavati
mongolizam vanjski izgled poput Mongola
monihi (gr. monos. onyx nokat) mn.
zool. v. mononihi
monirati (lat. monere.) opominjali, podsjeati, upuivati, pouavati; koriti,
ukoriti, kaznili
monist (gr. monos sam, jedini) fil. pristaa monizma
monistiki (gr. monos) koji promatra
ivot i svijet u duhu monizma, koji
smatra da se duhovno i tjelesno ne
mogu odvajati, budui da su u biti
jedno
monitaa (fr. mortitage) prskanje vinograda
monitor (lat. monitor) savjetodavac, savjetnik, opominja; uenik koji pouava svoje kolege; pravni savjetnik:
voj. manji bojni brod za operacije uz
morsku ohalu, rijeni bojni brod
monitorij (lat. monitorium) opomena,
osobito pismena opomena
monitum (lat. monitum) podsjeanje,
opomena, prijekor
monizam (gr. monos sam, jedini) fil.
filozofsko shvaanje koje sve pojave
svodi na jedno jedino naelo, bilo u
pogledu njihove supstancije, bilo u
pogledu zakona koji u njima vladaju,
bilo u pogledu morala po kojemu, dakle, tjelesno i duhovno imaju isto
podrijetlo i u biti su isto; usp. dualizam, pluralizam
mono- (gr. monos) prtidmetak u sloenicama sa znaenjem: sam, jedan, jedini

912

monofiziti
monoceros (gr. monos, keras rog) zool.
jednoroac, narval. morska ivotinja
slina kitu i delfinu, sa zubom u gornjoj eljusti koji je esto dui od ,] m
monocikl (gr. monos. kyklos krug,
kota) hicikl samo s jednim kotaem
(na kojemu artisti izvode svoje toke); supr, bicikl
monodaktilan (gr. monos, daktylos
prst) zool. koji ima samo jedan prsi,
jedno prst
monodija (gr. monodia) pjevanje pojedinca, solo-pjevanje; pjesma u jednom tonu; monolog u stihovima
monodontan (gr. monos, odus, odontos zub) zool. koji ima samo jedan
zub, jednozub
monodrama (gr. monos, drama radnja, kazalino djelo) melodrama u kojoj sudjeluje samo jedan lik
monofagija (gr. monos, fagein jesti)
v. monositija
monofazija (gr. monos, fasis iskaz,
tvrenje) med. poremeaj u sposobnosti govora koji obino nastaje nakon modane kapi ili kod duevne
bolesti, a sastoji se u tome to bolesnik moe izgovarati samo jednu rije
ili najvie nekoliko rijei, dok je os Lile rijei ili zaboravio ili ih ne moe
izgovarati

monofilan (gr. monos, fvllon nit) bot.

jednonitan, koji ima samo jedan list;
supr. polifUan
monoilletian (gr. monos, fvlc pleme)
koji potjee od jednog plemena, istoplemen; po monofiletikoj teoriji postanka sva iva bia potjeu od jednog najnieg organizma, Lj. stanice;
supr. politiletian
monofiziti (gr. monos, fvsis priroda)
mn. pristae nauavanja carigradskog arhimandrita Kutihesa o samo
jednoj boanskoj prirodi Isusa KrisLa; izopeni na crkvenim saborima
u Kalcedonu (451. g.) i Carigradu
(553. g.)

monofobija

913

monofobija (gr. monos, fobos strah)

med. strah od samoe
monofon (gr. monos, fone glas, zvuk)
prid. jednoglasan; jednozvuan; supr.
polifon
monofonija (gr. monos, fone glas
zvuk) jednoglasnost, jednozvunost
monoftalmian (gr. monos, ofthalmos
oko) jednook. koji ima samo jedno
oko
monoftong (gr. monos, fthongos zvuk.
glas) gram. dug samoglasnik, jednoglasnik
monoftongiranje (gr. monos, fthongos zvuk, glas) gram. pretvaranje
dvoglasnika (diftonga) u jednoglasnik (monoftong)
monogame (gr. monos, gamos brak)
bot. biljke sa sraslim pranicima u
jednostavnim cvjetovima
monogamija (gr. monos, gamos brak)
brak izmeu jednog mua i jedne
ene, jednoenstvo; zool. ivot u parovima; supr. poligamija
monogamski (gr. monos, gamos brak)
s jednom enom ili s jednim muem;
bot. koji ima srasle pranike; zool.
koji ivi sparen
monogen (gr. monos, gen- korijen od
gignesthai nastati, postati) koji potjee samo od jednog roda ili stabla,
jenovrstan; monogene s-lijene geol.
stijene koje se sastoje samo od jednog minerala
monogeneza (gr. monos, genesis postanak, raanje) zool. samozaec,
nespolno mnoenje
monogenizam (gr. monos, gignomai
postajem, nastajem) u biologiji i antropologiji: shvaanje da sve ljudske
vrste potjeu samo od jedne vrste koja je nastala na jednom zemljopisnom mjestu; supr. poligenizam
monoginian (gr. monos, gynaikeios
enski) bot. jodnoen, tj. cvijet iji
tukovi imaju samo po jedan slupi

monokl
monoginija (gr. monos, gyne ena) jednoenstvo; bot. svojstvo biljaka sa
cvjetovima iji tukovi imaju samo
po jedan stupi (I. red u klasama I
XIII. Linneovog sustava biljaka)
monogonija (gr. monos, goneia raanje, stvaranje) zool. hespolno razmnoavanje (dijeljenjem, pupanjem, klicinim tjelecima, dijelovima tijela ili
truskama)
monografija (gr. monos, gratia pisanje) knjievna ili znanstvena rasprava koja se potanko bavi samo jednim
predmetom neke znanosti, ili ivotom
i djelom samo jednog pisca, umjetnika, filozofa, povijesne osobe itd.
monogram (gr. monos, gramma slovo)
jednim potezom napisana poetna
slova jednog imena, ili imena i prezimena; jednostavan, samo linijama
nainjen crte; figura koja predstavlja marku neke trgovake kue ili
nekog proizvoda; znak koji stavlja
umjetnik na svoje radove umjesto
imena
monogramisti (gr. monos, gramma
slovo) mn. u povijesti umjetnosti;
umjetnici, poglavito slikari, o kojima se ne zna nita opirnije i koji su
poznati samo po svojim monogramima
monoidejizam (gr. monos. idea misao,
predodba) psih. ogranienost svijesti
koja je obuzeta samo jednom jedinom
milju ili predodbom; supr. poliidejizam
monokarpan (gr. monos, karpos plod)
bot. jednoplod, koji ima samo jedan
plod; monokarpne biljke biljke koje
za vrijeme svog ivota samo jednom
cvjetaju i donose plod pa nakon toga
uvenu
monokeros (gr. monos, keros rog) koji
ima samo jedan rog, jednorog
monokl (gr. monos, lat. oculus, fr. monoclc) optiko okruglo staklo samo
za jedno oko; supr. binokl

monoklinian
monoklinian (gr. monos. kline krevet) bot. koji ima i pranike i tukove u istom cvijetu
monoklinski sistem (gr. monos, klino
naginjem) u kristalografiji: sustav u
kojemu su tri nejednako duge osi,
od kojih se dvije sijeku pod otrim
kutom, a troa je na njima okomito
monokolon (gr. monokolos jednostran,
jednolik, jednovrstan) poct. pjesma
koja se sastoji samo od jedne vrste
stihova; supr. diko I on
monokord (gr. monoehordon, monos
jedini, ehorde ica, struna} sprava pomou koje sc ispituju zakoni titranja (osciliranja) ica; slui za matematiko odreivanje glazbenih intervala (dugaka kutija od Lan kog suhog drveta, na kojoj su razapete, i
pomou utega zategnute, jedna ili
vie ica)
monokordan (gr. monos, ehorde ica,
struna) jednoian, s jednom icom,
s jednom strunom
monokotiledone (gr. monos, kotyledon klicin listi) mn. bot. biljke koje
imaju samo jedan klicin listi; prid.
monokotiledonski
monokracijn (gr. monos, kratos jaina; vlast) samovlada, monarhija
monokrat (gr. monos, kratos jaina;
vlast) samovladar, samodrac, monarh
monokroizam (gr. monos, chros boja
koe) jednobojnost
monokrom (gr. monos, chroma boja)
slika u jednoj boji
monokromatski (gr. monos, chroma
boja) koji ima samo jednu boju, jednobojan
monokronian (gr. monos, chronikos
vremenski) istodoban, istovremen
monokronian (gr. monos, chros boja
koe) u jednoj boji, jednobojan
monoksilon (gr. monos, xylon drvo)
amac izraen od jednog stabla, izduben iz debla

914

moTiomah
monokularan (gr. monos, lat. oculus
oko) koji ima samo jedno oko, jednoolc; monokularno gledanje gledanje
samo na jedno oko; supr. binokularan
monokultura (gr. monos, lat. cultura
uzgajanje) agr. obraivanje samo jedne vrste usjeva u nekoj zemlji, one
koja je njezina glavna privredna grana (npr. uzgoj kave u Brazilu). Nedostatak ovog sustava je u tome to, 11
sluaju loe etve, narod ostaje bez
izvora za podmirenje svojih potreba;
podizanje i njegovanje samo jedne vrste nasada, npr. bukova uma, hrastova uma i si.; supr. polikultura
monolajn (engl. monoline) tip. slagarski stroj koji slae i izlijeva cijele redove, "strojni slog"
monolema (gr. monos, lenima primljeno, uzeto) log. polovini zakljuak,
zakljuak kojemu nedostaje jedna
premisa
monolit (gr. monos, lithos kamen.) djelo nainjeno od jednog kamena, npr.
spomenik ili stup (obelisk) od jednog
jedinog kamena: prid. monolitan
monolitan (gr. monos, lithos kamen)
kao iz jednog kamena isklesan, cjelovit, jedinstven, nedjeljiv
monolog (gr. monos. logos govor, razgovor) razgovor sa samim sobom; lit.
dio drame u kojem neki lik sam sa
sobom govori i upoznaje sluatelje sa
svojim duevnim stanjem i pobudama
monologizirati (gr. monos. logos govor, razgovor) govoriti monolog; govoriti sam sa sobom
monom (lat. rnonomius s jednim izrazom) mat. jednolani izraz (tj. izraz
iji dijelovi nisu vezani s plus (+) i
minus (); mononom; usp. binom
monomah (gr. monomachos) pojedinani borac, borac u dvoboju (kod
Rimljana = gladijator); nadimak Via-

monomahija
d i mira II., kijevskog kne za (1113
1125)
monomahija (gr. monomachia) pojedinana borba, dvoboj
monoman (gr. monos, mani a ludilo)
med. duevni bolesnik koji ima samo
jednu bolesnu misao (fiks-ideju)
monomanija (gr. monos, mania ludilo)
med. naziv za odreene bolesno nagone koji sc smatraju samostalnim
duevnim poremeajima, jednostranim ludilom (npr. kleptomanija, piromanija, bolesni nagon za ubijanjem, megalomanija i dr.); dokazano
je da su ovakve pojave znaci ope
duevne bolesti
monomatian (gr. monos. omma oko}
koji ima jedno oko, jednook
monomerija (gr. monos, meros dio) sastavljenost iz jednostavnih dijelova,
jednostavnost
monometalizam (gr. monos, metallon)
u ekonomiji: sluaj kad je novana
jedinica neke drave propisana kao
odreena koliina nekog metala (zlata ih srebra), kad se, dakle, obvezno
novac sastoji samo od jednog metala; supr. bimetalizam
monometar (gr. monos, metron mjera,
mjerilo) metr. stih koji se sastoji od
istih stopa, npr. dvostopni jampski
ili trohejski stih
monometrian (gr. monos, metron
mjera, mjerilo) metr. koji sc sastoji
od istih stopa, istostopni
monomjernn (gr. monos, meros dio)
sastavljen iz jednostavnih dijelova
monomorfan (gr. monos, morfe oblik)
koji ima isti oblik, jednooblian
monomorfija (gr. monos, morila oblik)
isti oblik, istooblinost, jcdnooblinost
mononihi (gr. monos, onyx gen onyehos nokat, kopito) mn. zool. lihoprsti papkari (konji, nosorozi i dr.)
mononom (lat. mononomium) mat. v,
monom

915

monopolist
mononukleari (gr. monos, lat. nucleus
jezgra) mn. fizioL bijela krvna zrna,
krupna i s velikom okruglom jezgrom
monopatija (gr. monos, pathos bolest,
bol) med. bolest samo jednog dijela
tijela, bolest samo due, bolest samo
tijela
monopetalan (gr. monos, petalon list)
bot. jednolistan
monopirenian (gr. monos, pyren kotica) bot. koji ima samo jednu koticu, jezgru
monoplan (gr. monos, lat. planum ravan) zrakoplov koji ima sa svake
strane trupa samo po jedno krilo (za
razliku od bitlana, triplana i multiplana)
monoplastidi (gr. monos, plastos uoblien, oblikovan) mn. zool. jednostanine ivotinje: protozoa
monoplegija (gr. monos, plege udarac,
rana) med. uzetost samo jednog uda
ih samo jedne grupe miia
monopodija (gr. monos, pus gen. podos noga, stopa) metr. istostopnost s
obzirom na grau stihova (supr. dipodija); bot. jednononost
monopodijski (gr. monos, pus gen. podos noga, stopa) metr. koji se sastoji
od istih stopa, napisan u jednakim
stopama; monopndijsko grananje bot.
jednonono grananje
monopol (gr. monopolion pravo samotrgovine, samoprodaje) iskljuivo
pravo trgovanja nekom vrstom robe
(osobito kad drava zadri za sebe
pravo na proizvodnju i trgovinu nekom vrstom robe, npr. solju, ibicama, duhanom, naftom i dr.); jedan
od najviih stupnjeva udruivanja
kapitalistikih pod uzea, karakteristian za razdoblje imperijalizma, v.
imperijalizam; prid. monopolski
monopolist (gr. monos jedini, poleo
prodajem) posjednik iskljuivog prava proizvodnje i trgovine nekom vr-

monopolizirati
stom robe; slubenik monopola, radnik u monopolu
monopolizirati 'gr. monopolion, pravo
sainoprodaje, od monos jedini, poleo
prodajem) uvesti za neku vrstu robe
monopol; pren. zadrati Ci li: zadravati) samo za sebe pravo na neto
monopsihizam (gr. monos, psyche dua) fil. nauavanje Averroesa, po kojemu su pojedine due samo modifikacije jedne univerzalne, ope due
monopteran (gr. monos, pteron krilo,
pero) zool. jednokrilni, s jednim krilom; arh. s jednim redom stupova, u
obliku okrugle graevine s jednim redom stupova
monopteron (gr. monos, pteron krilo.
pero) zool. jednokrilac
monopteros {gr. monos, pteron krilo)
arhit. okrugla graevina koja lei samo najednom redu stupova (antiki
hram)
monorema (gr. monos, rema rije)
ling. jednolan izraz (kad se jednom
rijeju obuhvati cijela misao, npr. u
djejem govoru)
monorhidija (gr. monos, orehidion jajace) anat. uroeni nedostatak jednog jajeta, testisa, jednojajnost, lihomudost; jednostrani kriptorhizam
monorhit (gr. monos, orehis jaje) ant.
onaj koji se rodio samo s jednim jajetom, testisom
monorhizam (gr. monos, orehis jaje)
anat. v. monorhidija
monorim (gr. monos, fr. rime, srok)
poet, pjesma s jednom vrstom rime,
ili s istim rimama
monosciji (gr. monos, skia sjena) mn.
zein. "jednosjenani", tj. stanovnici
umjerenih pojaseva kojima sjene,
tijekom cijele godine, padaju u podne
samo u jednom smjeru; u sjevernom
umjerenom pojasu k sjeveru, u
junom k jugu
monosilab (gr. monos, svilabe slog)
gram. jednoslona rije

91K

monotelctizam
monosilabian (gr. monos, syllabe
slog) jednosloan, koji ima samo
jedan slog; monosilabini jezici jezici
kod kojih se rijei sastoje samo od
jednog sloga (npr. kineski, tibetanski i dr.)
monosimptomatian (gr. monos,
symptoma sluaj, dogaaj) koji pokazuje samo jedan simptom
monositija (gr. monos, sitos jelo, hrana) osobina onoga koji voli jesti sam:
uzimanje hrane samo jedanput dnevno; monofagija
monospermian (gr. monos. sperma
sjeme) jednosjerneni, sa samo jednom
sjemenom stanicom
monospermija (gr. monos. sperma sjeme) fiziol. postojanje samo jedne sjemene stanice; prodiranje samo jedne
sjemene stanice
monostih (gr. monos, stichoa red, stih)
poet pjesma od strofa s jednim stihom
monoteist (gr. monos, Theos Bog) onaj
koji vjeruje u postojanje samo jednog
Hoga ili jednog boanstva, jednoboac; supr. politcist
monoteistiki (gr. monos, Theos Bog)
jednoboaki, koji vjeruje samo u jednog Roga ili u jedno boanstvo; koji
je u vezi s nauavanjem o postojanju
samo jednog Boga ili jednog boanstva; supr. politeistiki
monoteizam (gr. monos, Theos Bog)
vjera u postojanje jednog Boga ili
jednog boanstva, jednobotvo; supr.
politeizam
monoteleti (gr. monos, thelo hou) rel.
pristae uenja o dvjema prirodama,
ali samo jednoj volji Isusa Krista (na
VI. crkvenom saboru, u Carigradu
680., oni su, nastojanjem protivnika,
tzv. bioteleta, izopeni)
monoteletizam (gr. monos, thelo hou) rel. nauavanje o postojanju samo jedne volje u Isusu Kristu; usp.
monoteleti

monotian
monotian (gr. monos, us gen. otos
uho) med. koji uje samo na jedno
uho
monotip (gr. monos, typos otisak) 1.
tisk. slagarski stroj koji slae i izlijeva pojedina slova (usp. monolajn);
2. slik. samo jedan otisak slike prethodno izraene uljanim bojama na
bakrenoj ploi; monotipija
monotipija {gr. monos, typos udarac)
slik. v. monotip 2.
monotom (gr. monos, tome rezanje)
mineral koji ima samo jednu cjcpljivost
monoton {gr- monos, tonos naglasak,
ton) u jednom glasu (ili: zvuku); jednolian, istolik, dosadan
monotonija (gr. monos, tonos naglasak, ton) jednolikost. istolinost, dosada
monotreme (gr. monos, trema rupa,
otvor) mn. zool. ivotinje koje imaju
samo jedan otvor za izbacivanje izmeta, mokrae i sjemena, kljunai
monotriglif (gr. monos, triglvfos) arhit. na fasadama dorskih hramova;
trostruki razrez izmeu dvaju stupova, kad su stupovi blizu jedan drugog
monotropan (gr. monos, tropos obrtaj,
pravac) miner, naziv za mineralne
tvari koje mogu prijei iz jedne modifikacije u drugu, ali iz ove ne mogu
prijei u onu prvu
monovalentan (gr. monos. lat. valere
vrijediti) kein. jednovrijedan, tj. element iji se jedan atom spaja s jednim atomom vodika, ili moe zamijeniti jedan njegov atom (klor,
brom, jod, fluor, kalij, natrij, srebro
i dr.)
monozof (gr. monos, sofos mudrac)
onaj koji misli da je samo on pametan, umiljeni mudrac
monozofija (gr. monos, sofia mudrost)
umiljena mudrost onoga koji misli
da je samo on pametan

917

monstrozitet
Monroeva doktrina shvaanje Jamesa
Monroea (17581831), petog predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, po kojemu treba od hiti svako
mijeanje europskih drava u poslove
nezavisnih drava, i obrnuto, i po kojemu SAD treba smatrati zatitnikom drava Srednje i June Amerike, a energino odbijati svako daljnje
irenje europskih drava na tlu Amerike
monroist pristaa Monroeve doktrine
monroizam v. Monroeva doktrina
mons (lat. mons, fr. mont, tal., p. morite) brijeg, planina, gora; mons Ven.eris (lat mons Veneris) anat. Venerin
breuljak
monsenjer (fr. monseigneur) milostivi
gospodin; u Francuskoj: titula kojom
se oslovljavaju lanovi vladarskog
doma (Visoanstvo, Vaa visost Vaa
milost), osim cara i kralja, i crkveni
velikodostojnici (Vaa svjetlost, Vaa svetost. Preuzvieru)
monsieur it. mesje (fr.) u Francuskoj:
titula koja se, iz uljudnosti, daje svakoj mukoj oso hi
monsinjor (tal. monsignore) titula kat.
crkvenih velikodostojnika: preasni,
prosvijetli, preuzvieni
monstracija (lat. monstratio) pokazivanje, prikazivanje: usp. demonstracija
monstranca (lat. monstrate, monstrantia pokazivati) u Kat. crkvi: posuda
bogato ukraena zlatom i srebrom u
kojoj se dri posveena hostija (radi
pokazivanja vjernicima da bi joj se
mogli pokloniti), sakrament, sveto
otajstvo, pokaznica
monstrativan (lat monstrativus) koji
se zasniva na pokazivanju ili neposrednom opaanju, opaajni
monstrozitet (lat monstrositas) udovinost, nakaznost nakaradnost: nevjerojatan postupak; nevjerojatnost,
gadost

monstrum

918

monstrum 'engl. monster, fr. monstre.

lat. monstrum) udovite, grdosija;
u sastavljenim rijeima predmetak
monstre it. monstr oznaava neto
divovski veliko, neizmjerno, npr.
monstre-adresa predstavka s vrlo
mnogo potpisa; monstre-koncerl koncert u kojemu 511 svi instrumenti zastupljeni u velikom broju, obino
koncert u kome su spojene dvije glazbene kapele; mnnstre-mUing zbor s
ogromnim brojem pjevaa; monstrepe.iidja molba s velikim brojem potpisa; monatre-proces parnica s veoma
velikim brojem optuenih, svjedoka
i branitelja
monstrum {lat. monstrum) udovite;
nakaza, nagrda, rugoba; grdosija; udovite od ovjeka, neovjek: nevjerojatno djelo, nevjerojatna stvar
monstruoznn (lat. monstrosus, monstr uosus, fr. monstreux) udovian,
nakazan, nagrdan; uasan, strahovit;
grdan, golem, strano velik
monsun (engl. monsoon, fr. mousson)
vjetar koji redovito pue, u odreeno
doba godine, zbog nejednakog zagrijavanja kopna i mora, na Kineskom
moru i Indijskom oceanu; od svibnja
do rujna s jugozapada, od listopada
do travnja sa sjeveroistoka; pri mijenjanju smjera puhanja vladaju estoke bure
montan (fr. montant) trg. iznos, veliina
jednog rauna
montanist (lat. montanus) poznavatelj
umarstva i rudarstva, strunjak za
umarstvo i rudarstvo
montanistika (lat. montanus brdski,
planinski) nauk o rudarstvu i rudnicima
montanski (lat. montanus) brdski, gorski, planinski; branski, gortaki;
rudarstveni, koji se tie rudarstva,
rudarski
montanjar (fr. montagnard) gortak,
branin, planinac; naziv tzv. mon-

momunent
tanjara ili "brdske stranke", ekstremni republikanci u fr. nar. skuptini (1792. i 18481S49), nazvani
zato to su u skuptinskoj dvorani,
koja je imala stupnjevito uzviena
sjedala, zauzimah najvia sjedala na
krajnjoj ljevici, za razliku od umjerene stranke irondista (g. 1792.) koji
su zauzimali nia sjedala i zbog toga
nazivani purti de la plaine it. parti
de la plen, tj. stranka ravnice ili
stranka doline
montaa (fr. montage) 1. postavljanje
neke naprave 11a mjesto uporabe; namjetanje. sklapanje, sastavljanje
(strojeva, puaka, topova i dr.); 2. voj.
punjenje metaka, granata itd.; 3.
odabiranje pojedinih odlomaka, dijelova, crteii, slika i dr. i sastavljanje
u jednu skladnu umjetniku cjelinu
(u knjievnosti, glazbi, grafici, fotografiji i dr.)
monte (tal. monte) bank. zajam uzet
na osnovi nepokretnog imanja
monter (fr. monteur) sastavlja (ili: urediva) strojeva, satova i dr.; optoitelj dragog kamenja; sastavlja puaka, topova td.
montir (fr. monturc) optok kod nakita
montiranje (fr. monter) v. montaa
montirati (fr. monter) 1. penjati, podignuti, podizati, uzdignuti; 2. sklopiti,
namjestiti stroj na mjestu uporabe
iz gotovih dijelova; namjestiti (ili:
optoiti. uglaviti) dragi kamen: opremiti kuu pokustvom; voj. uglaviti
puku u drvo; sastaviti top i uiniti
ga sposobnim za djelovanje; puniti
puane i topovske metke; supr. demontirati, usp. montaa
montisti (tal. monte) mn. bank. davatelji zajmova na osnovi nekretnina
montura (fr. monture) vojniko odijelo,
oprema, mundir; odijelo posluge; podloga vlasulje (perike)
monument (lat. monumentum) umjetniki izraen predmet koji neposred-

monumentalan
no ili simbolino slui kao uspomena, spomenik
monumentalan {lat. monumentalis)
koji pripada spomeniku ili se tie
spomenika; kao spomenik, tj. veleban, velianstven, predivan, koji ima
svojstva onoga to se ne moo zaboraviti
monumentomanija (lat monumentum
spomenik, gr. mania pomama, ludilo) pretjeranost u elji za podizanjem spomenika
mops (fr. mops, njem. Mops) zool. rasa
pasa kratke dlake i male, zatupljenc
njuke, mala doga
mora (lat. mora) 2. oklijevanje, odlaganje, otezanje
mora (tal.) 1. omiljena talijanska i dalmatinska igra prstima U kojoj sudjeluju dva igraa: jedan brzo prua
jednu ruku ili obje pokazujui odreden broj prstiju, a protivnik odmah
mora, takoer prstima, pogoditi koliko je onaj prstiju pokazao; ala mora
(tal. alla mora)
moral (lat. mos gen. mori obiaj, moralis) fil. skup obiaja, osobito dobrih obiaja, onih koji omoguuju povoljan i skladan opstanak i razvitak
pojedinca i drutva, vrlina, krjepost,
najvii zakon odravanja ljudskog
drutva; misao kojoj je cilj pouiti,
pouka (npr. neke prie, basne); pren.
duevno raspoloenje, duh, hrabrost,
npr. vojniki moral; usp. etika
moralan (lat. moralis) koji pripada
moralu; koji ivi u skladu s moralnim
propisima, tj. koji svojim ivotom i
radom sLvara sebi najvee doputene
koristi, a istodobno nikome drugom
time ne kodi: ispravan i poten u
seksualnom pogledu; hrabar, odvaan, pun vjere u uspjeh; usp. etiki
moralist (fr. moraliste) uitelj, propovjednik morala, pisac koji pie o
moralu; sudac u moralnim pitanjima

919

moralna teologija
moralisti (lat. moralisare) v. moralizirati
moralitet (lat. moralitas) ono to je u
skladu sa zahtjevima morala, svojstvo slaganja s najviim zakonom
odranja ljudskog drutva, cjeline
ljudskog roda (supr. legalitet svojstvo
slaganja sa zakonima ili pravnim poretkom jedne drave), ono to jc u
moralnom pogledu dobro, moralno
ponaanje nekog ovjeka; vrlina,
krjepost, istoa i etika vrijednost
nekog postupka
moraliteti (fr. moralitas) mn. u kasnijem srednjem vijeku: vrsta pobonih drama koje su, za razliku od
misterija, predoavale u izmiljenim
primjerima pojedine moralne pouke
moralizacija (lat moralisatio) potpomaganje (ili: unapreivanje) morala
i njegovih propisa; usp. moralizirati
moralizam (lat. moralis) priznavanje i
strogo zahtijevanje jednog moralnog
shvaanja dunosti; supr. amoralizam ili i moralizam
moralizirati (lat. moralisare) initi (ili:
uiniti) moralnim, popravljati koga
ili to u moralnom pogledu; uliti
moral, ulijevati moral; razmiljali o
moralu, govoriti o moralu, propovijedati moral; pren. koriti nekoga, popovati nekome
moralnn filozofija v. pod moralni
moralna pedagogija odgajanje u duhu
shvaanja ivota koje sc oslanja na
filozofsku i znanstvenu, a ne na religijsku etiku
moralna statistika statistika odreenih, u moralnom pogledu znaajnih
pojava i djelovanja u ljudskom drutvu koja sc dogaaju po nekoj pravilnosti. npr. zloini, samoubojstva,
sklapanja i razvodi brakova itd.
moralna teologija po Kantu, pokuaj
da sc, na osnovi uroene tenjo razumnih bia da ive u skladu s od-

moralni
redenim moralom, zakljui o postojanju Boga i Bojih osobina
moralni Gat. moralis) koji se tie morala i njegovih propisa; moralni zakon unuLarnji zakon po kojemu nitko nc treba initi ono to ne hi elio
da se njemu ini (vidi kategoriki imperativ): moralna osoba pravna osoba, juristika osoba, ona to ima sva
zakonska prava, a stvarno ne postoji
kao osoba, npr. neki zavjet; moralna
naela moralni zakon; moralni filozof filozof koji moralna i etika pitanja sustavno prouava i obraduje;
moralna filozofija nauk o moralu,
praktina filozofija, etika
moralnost (lat. moralis) v. moralitet
morando (tal.) glaz. oteui. razvlaei,
zadravajui
moratorij (lat. inoratorium, morari
oduiti, odugovlaiti) odlaganje roka
plaanja nekog duga, bilo pristankom
pojedinih vjerovnika ih putem zakona; odgoda plaanja do odredenog
roka, koji odreduje vlada kad nastupe izuzetne okolnosti i prilike, npr.
rat i dr.
morbicid (lat. morbus bolest, caedere
ubijati) kem. formaldehidni sapunski preparat (dezinfekcijsko i antiseptiko sredstvo)
morbidan (lat. morbidus) bolestan, boleljiv; slik. mekan, njean
morbiditet (lat. morbiditas) med. bolesno stanje, boleljivost; brojni odnos
bolesnih prema zdravima, npr. u vojsci
morbili (lat.) mn. med. ospice, sipanice,
male boginje
morbilitet (lat. morbilitas) med. v. morbiditet
morbilozan (lat. morbillosus, fr. morbileux) med. ospini, koji spada u ospice
morbozan (lat. morbosus) bolestan;
nezdrav, boleljiv, slabunjav

920

moreka
morbozitet (lat. morbositas) bolest, boleljivost, slabunjavost
morbus (lat. morbus) med. bolest
mordacitet (lat. mordacitas) mo i sposobnost nagrizanja; pren. zajcdljivost
mordeksin (fr. mordcxin, p. mordeehin) med. azijska kolera
mordent (tal. mordente) glaz. ukraavanje sviranja ili pjevanja time to
se iz glavnog tona brzo prelazi u najblii ivi ton, pa se opet vraa u glavni; osnova (grund) za pozlnivanje i
posrehrnjavanje
morcl inseniti (engl. moral insanitjr)
med. moralno ludilo, bolesni poremeaj u duhovnoj djelatnosti koji dolazi
do izraaja u nedostatku moralnih
(etikih) osjeaja i pojmova, u slabosti volje i u sklonosti nemoralnim
i zloinakim djelima (obino uroena, ali nastaje i kao posljedica odanosti piu i si.)
morela (tal. morello, fr. moreau, lat.
mauru3) bot. odlina vrsta krupnih,
crnih ili tamnocrvenih treanja
morena (fr. moraine) geol. s obronaka
i proplanaka, ispod kojih sc nalaze
ledenjaci (gleeri), pada na ledenjake krupno i sitno kamenje i zemlja;
ledenjak, kreui se polako nanie,
nosi sobom taj kameni materijal koji
se lagano slae uz njegove bokove u
dugake redove; sav taj materijal zove se bona morena; kad se dva ledenjaka sa svojim morenama sastanu
i spoje ujedan, onda sc i njihove bone morene spoje u jednu, tzv. sredinju inorenu
morendo (tal.) glaz. izumirui, gubei
se, sputajui ton toliko da se jedva
uje; morijente
raures (lat. mos, mores) mn. v. pod mos
mnreske (tal. moreseo, p. moriseo) mn.
v. arabeske i groteske
moreka (tal. moresca, fr. moresque)
"maurski ples", ples s maevima u
troetvrtinskom taklu, osobito je bio

Morfej
omiljen u XV. i XVI. st. (kod nas i
danas postoji i izvodi se svake godine
u gradu Koruli, za blagdan gradskog
zatitnika sv. Augustina, 28. kolovoza, i prikazuje borbe protiv Moura i
pobjedu nad njima)
Morfej (gr. morfe oblik, lat. Morpheus)
mit. po Ovidiju, sin boga spavanja
Somnusa, hog sna, nazvan tako zbog
toga to se njegovom pomoi, u dui
onoga koji spava, stvaraju razne slike i oblici (morfe = oblik)
morfeja (gr. morfe oblik) med. bijela
kona pjcgavost (predznak gube)
morfij (gr. morfe oblik, Morphoeus)
kem. glavni sastojak opijuma, sasuen mlijeni sok to curi iz zarezanih
ahura nezrela maka. kristalizira
bezbojno, u manjoj koliini uspavljuje i ublaava bolove, a u veoj otrovan
(mnogo se upotrebljava u medicini)
morfinist (gr. morfe oblik) onaj koji je
strasno odan uivanju u opijumu
morfinizam (gr. morfe oblik) med. tnn
vanjc zbog stalne uporabe morfij a,
oituje se u tekim ivanim poremeajima i bolestima; strasna i neodoljiva odanost uivanju morfija
morfinoman (gr. morfe oblik, mani a)
v. morfinist
morfinomanija (gr. morfe oblik, raania pomama, strast) strast uivanja
u morfiju; usp. morfinizam
morfo- (gr. morfe) predmetak u sloenicama sa znaenjem: oblik
morfogeneza (gr. morfe, genesis postanak, postajanje) fiziol. optogenetski i filogenetski razvitak oblika ivih bia (organizama)
morfografija (gr. morfe, grafia opis)
opisivanje prirodnih tijela s obzirom
na njihove oblike
morfologija (gr. morfe, logia) znanost
o postanku i razvitku oblika: organskih tijela (ivotinja i biljaka), Zemljine kore, rijei itd.

921

mormoni
morfometrija (gr. morfe, metron mjerilo, mi^ra) mjerenje oblika
morfonomija (gr. morfe, nomos zakon)
znanost o zakonima postanka i razvitka oblika prirodnih tijela
morfutika (gr. morfe, lat. morphotica)
mn. dijelovi iz kojih su sastavljena
prirodna, osobito organska tijela
morfotomija (gr. morfe, tome sjeenie,
rezanje) znanost o rastavljanju i razluivanju organskih tijela, = anatomija
morfotropija (gr. morfe, tropos) u kristalografiji: slinost morfolokih i
fizikih svojstava spajanja koja kemijski nisu analogna
morfoza (gr. morfe) uoblienje, postajanje oblika, razvijanje oblika, oblik
Morgana (lat.) u bretonskoj mit-ologiji:
sestra kralja Arthura i prezrena ljubavnica Lancelotova, pretvorila se u
vilu i ivi kao fata morgana, tj. vila
Morgana
morganatika (lat. morganatica) jutarnji dar koji je, nekada, mladoenja
davao eni nakon prve brane noi
morganatski brak (Int. matrimonium
ad morganaticam, starovisoko njemaki morgan jutro) neravnopravan
brak, tj. brak to ga sklopi lan neke
vladarske kue ili visokog plemstva
sa enom koja mu po roenju nije
jednaka; djeca iz takvog braka nasljeduju samo majino ime i imanje
moribundus Gat. mori, moribundus)
med. koji je na smrt obolio, umirui
morija (gr. moria) med. v. moroza
morijcnte (tal. moriente) glaz. v. mnrendo
Morlaci (tal. Morlacchi) 'Vlasi s mora",
Slaveni (katolici i pravoslavci) s istone obale Jadranskoga mora, tj. iz
Hrvatskog primorja i Dalmacije do
Splita
mormoni mn. Sveci posljednjih dana
(engl. I.attcr-day Saints), vjerska
sljedba koju je 1827. osnovao u Sje-

mormon stvo

922

vernoj Americi Joseph Smith (180-5

1844), koji je 1830. g. izdao knjigu
proroka Mormona, navodno pisanu
420 g. n. e., punu pria o biblijskim
plemenima u Sjevernoj Americi, uda
i objave; mormonska vjera doputa i
propovijeda mnogoenstvo, inae sadri kranska i suvremena nekranska gledita
mormonstvo, mormonizam vjera i
shvaanja sljedbe mormona
mormornndo (tal.) glaz. uborei, kao
da ubori
mormorevolc (tal.) glaz. v. mormorando
mormoroso it. mormorozo (tal.) glaz.
v. mormornndo
morodnhij (gr. moros budala, luda, docheion prihvatilite) luda kua, ludnica; morokomij
morokomij (gr. moros, kome selo) v.
morodohij
mororaor (p. moromoro) zool. vrsta
lame, arena, crne i bijele boje. samo
vea od obine lame
moroza (gr. moria) med. tupoglavost,
ludost, ludilo; morija
morozan (Jat. morosus) mrgodan, nabusit, nezahvalan, licemjeran, osoran,
mrzovoljan
morozofija (gr. moros luda, sofia mudrost) med. vrsta mranog ludila
mors Gat. mors) smrt; mors oparen* ili
mors spurija (lat. mors apparens,
spurija) med. prividna smrt; mcr$ civilis (lat. mors civilis) prav. graanska smrt
morsele (lat. morsuli, mcrscUi) mn.
farm. duguljaste i etvrtaste ploice
od eera u koje se, dok su otopljene,
stavljaju razne ljekovite supstancije
mort (njem. Mortel) buka, lijep, maz
(smjesa od gaenog vapna, cementa,
pijeska i vode)
mortadela (tal. mortadella) debela bolonjska kobasica od jednog dijela
svinjskog mesa sa slaninom i dva di-

mo rtu rij
jela govedine, s paprom, muskatom
i dr.
mortalitet (lat. mors smrt, mortalitas)
smrtnost, umiranje; zbroj sluajeva
umiranja u jednom odreenom razdoblju, za razliku od sluajeva raanja (fertiliteta); tablice mortaliteta
tablice iz kojih se vidi broj smrtnih
sluajeva u odredenom razdoblju
mortar (tal. mortario) muar, avan
Mortem effugere nemo potest Gat.)
Smrti izbjei ne moe nitko
mortificirati Gat. mortificare) iz umirati; kinjiti, muiti (svoje tijelo); priguivati, npr. prohtjeve, strasti; skraivati, umokavati meso time to se
ostavlja na zraku; prav. ponititi,
objaviti da ne vrijedi (ugovor, testament); med. umrtviti; pren. poraziti,
poniziti; teko uvrijediti; takoer:
amortizirati
mortifikacija Gat. mortificatio) izumiranje, umrtvljenje, izumiranje pojedinih dijelova; muenje, umrtvljivanje (tijela); skraivanje, umekavanje, npr. mesa, time to se dri na
zraku; trg. unitavanje, ukidanje,
npr. potraivanja nekog duga; prav.
proglaenje izgubljene isprave za
nevrijednu ili nekog duga da se ugasio; pren. poraenost, ponienje;
amortizacija
mortira (niz. mortier) muar, merzor;
kratkocijcvno topniko orue za ubacnu paljbu
mortisdonacija (lat. mortis donatio,
donatio mortis causa) prav. poklon
u sluaju smrti, oporuivanje, ostavljanje u nasljedstvo
mortsezona (fr. morte-saison) mrtva
sezona, doba godine kad nastupa
veliki zastoj u trgovakim poslovima,
obino za vrijeme ljetnih mjeseci
mortnrij (mn. mortuarium) u feudalnom sustavu: pravo gospodara da, u
sluaju smrti nekog njegovog kmeta,

mortus

923

motiv

trai za sebe neto od njegove ostavtine; takoer: manus mortua

mortus (lat. mori umrijeti, mortuus)
mrtav, umro, mrtvac; manus mortua
(lat. manus mortua mrtva ruka)
prav. svojina koja je, putem oporuke,
postala neotuiva, imanje koje je,
putem oporuke, prelo u svojinu Crkve i time poslalo za dravu gotovo
mrtvo (takoer: morturij); de mortus
nil nisi bene it. de mortus nil nizi
bene (lat.) posl. o mrtvima ne treba
govoriti nita, nego samo ono to je
dobro

nja i ljudi i sie krv, komarac, komarac malariar

moskovada (fr. moscouadc. tal. moscovalo) neproien eer; kasonada
mosso it. moso (tal.) glaz. s malo ivljim kretanjem, pokretljivo
mosur (tur. masura) 1. cijev, kalem,
pula; 2. klip kukuruza ih neka druga stvar u obliku klipa; 3. naprava
za izvlaenje tekuine iz bave
moeja (ar. masid, tal. moschca) muhamedanska bogomolja, turski hram
drugog reda; usp. damija
moknvac (lat. Moschinae) zool. bezrogi

morula (lat. morum malina, kupina)

prvi embrionalni stadij u razvoju ivog organizma (skupina stanica nastala brazdanjem jajeta nalik na malinu, kupinu)
morum (gr. moron, lat. morum) dud,
murva; med. dudasti ir
moruna Gat. murena iz gr. mvraina)
zool. riba hrskavinjaa iz porodice
josetri; moe biti dugaka i 5 metara: ivi u Crnom i Jadranskom moru
morus (lat. morus) bot. dudovo drvo,
murva
mor (rus.) zool. morski sisavac iz reda
perajara, morski konj; ivi uz obale
Atlanskog i Tihog oceana
mos (lat. mos gen. mori) obiaj, navika, nain ivota
mosflaa (njem. Massflascho) boca od
litre i pol, oka: okanica, okanik
mosholatrija(gr. moschos tele, latreia
oboavanje) mit. oboavanje telela,
osobito: oboavanje zlatnog teleta kojemu su se klanjali Izraelci dok su
bili u pustinji
moskitero (p. mosquitro) zavjesa na
krevetu za zatitu od uboda komaraca (moskita) i drugih dosadnih
kukaca; muhobran
moskito (p, mosca, mosquito, lat.
mu sca muha) komarac nekoliko raznih vrsta roda Culex, ija enka dugakim rilcem probada kou ivoti-

preiva iz porodice jelena

mot (njem. Most) novo, tek iscijeeno
vino s 1230% eera, slatko vino
mous (lat. moschus, muscus, ar. musk)
sekret mujaka mokavca, dok jc
svje predstavlja meku, crvenkastosmeu masu, jakog mirisa i gorkog,
otrog okusa: osuen postaje crnosme i moe se pretvoriti u prah;
slui za parfem, a ranije se upotrebljavao i kao lijek: bizam
mot (tal. motto) pokret, znak, mig, grimasa; initi mole davati znakove
motacile (lat. motacillae) mn. zool. red
ptica pastirica (u koji spadaju slavuj, vrabac, grmua i dr.)
motel amerika kratica od Motorists
Hotel, tj. hotel za motoriste (odmaralite uz cestu sa servisnom stanicom i restoranom)
molet (lat. motetum, fr. motet, tal. mototto) glaz. crkvena pjesma u vie
glasova, bez instrumentalne pratnje,
obino s tekstom iz Biblije; predstavnici: Palestrina, Lasso, Bach i dr.
motilitet (lat. movere kretati, motus
kretanje, motilitas pokret) pokretljivost, pokretnost, sposobnost svojevoljnog kretanja
motiv (lat. motivum. tal. motivo, fr. motiO pobuda, povod, poticaj, razlog; u
umjetnosti: izvorno zasnovana umjetnika misao koja prevladava cjelo-

motivacija

924

moviola

kupnim umjetnikim djelom ili cjelokupnim umjetnikim opusom; glaz.

figura od vie tonova iz ijeg se ponavljanja, mijenjanja i mijeanja s
drugim motivima razvijaju vee tonske cjeline
motivacija (lat. motivatio) obrazlaganje, obrazloenje, navoenje pobuda
ili razloga za neto
motivirati (fr. motiver) obrazloili,
obrazlagati, navesti (ili: navoditi)
pobude ili razloge za neto
moto (tal. molto, fr. mot, lat. muttire
apnuti, aputati) jezgrovita misao,
poslovica ili navod (citat) nekog pisca koji se stavlja na elo nekog spisa,
rasprave ili veeg djela, obino odmah iza naslova, a koji treba naznaiti i nagovijestiti sadraj, smisao ili svrhu onoga o emu se pisalo
moto-kros (engl. moto-cross) port, natjecanje u vonji motociklima po terenima bez putova
motocikl (lat. motor, gr. kvklos kota)

motorni ivci; koji je u vezi s motorom, koji se zasniva na motoru, koji

pripada motoru; motorna kola kola
koja pokree motor; motorni kota v.
motocikl; motorni amac amac koji
pokree motor
motornjak motorni vlak ili brod
motoskaf (tal. motoseafo) voj. veoma
brz bojni amac, s tri lana posade,
naoruan malim topom i torpedom
motuproprio (lat. motuproprio iz vlastite pobude) poslanica, bula ili naredba koju izdaje papa po vlastitom
miljenju, tj. bez poticaja sa strane
motus (lat. molus kretanje, pokret)
kretanje, pokret; duevni pokret,
pokret due. jako osjeanje, duevni
in. strast; con moto it, kon moto
(tal.) glaz. s kretanjem, ivo; moto
precednte it. moto prccdcntc (tal.)
glaz. v. medessimo tempo: molu propno Gat.) iz vlastite pobude, po vlastitom miljenju (usp. motuproprio)
motus peristaltikus (lat. motus peri-

bicikl koji sc pokree motorom

motor (lat. motor) pokreta, pokretna
sila, pokretalo; pogonski mehanizam
kod strojeva (pokretan snagom vode,
vjetra, pare, plina, benzina ih elektriciteti); motocikl
motorist (engl. motorist) voza na motociklu, molociklist
motorizacija (lat. moverc, motorisatio
kretati) zamjenjivanje ljudske i ivotinjske energije motorom (npr. u poljoprivredi); usp. mehanizacija
motorizirati (lat. moverc kretati, motor pokreta) opskrbili, opskrbljivati
motorom; motorizirana divizija ona
koja.je pomou automobila i traktora
za topnitvo sposobna za brzo pokretale; motorizirano pjeatvo ono koje
se pomou automobila i motocikala
moe brzo prenositi i prohacivati s
mjesta na mjesto
motorni Gat. motori us) pokretan, koji
pokree, koji proizvodi kretanje, npr.

stalticus) fiziol. v. peristaltika

mount (engl. mount, lat. mons brijeg,
brdo) rije koja se pojavljuje kao
sastavni dio mnogih zemljopisnih naziva (npr. Mount Iiverest)
movencije (lat. moventia) mn. dijelovi
imanja koji se mogu sami kretati,
npr. stoka (za razliku od mobi lija,
stvari koje treba drugi pokrenuti)
movens (lat. movere kretati, pokrenuti,
moves pokretan, koji kree, koji pokree) sredstvo koje izaziva kretanje,
pokretljiva sila, uzrok kretanju; spiritus movens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokreta neke djelatnosti
movibon (lat. movere kretati se, bonus
dobar) naziv za jedno sredstvo koie
smiruje ivce i omoguuje dobar san
movimento (tal.) glaz. mjera za vrijeme, tempo
inovioln (lat. moverc kretati) stoi na
kojem se montiraju filmovi i kopira
tonska vrpca

mozaiar

925

mozaiar {fr. mosaique) umjetnik koji

izrauje slike i ornamente u mozaiku
mozaik (fr. mosaique, p., port. mos&co,
tal. musako, lat. opus musivum, grd.
museion) slika ili ornament, na zidu
ili podu. izraen od kamenii, mramornih ih staklenih komadia u boji
mr. kratica za magister
Mr. kratica za mister (engl.) gospodin
mrgin (lat. margo) meda izmeu dvaju
imanja
mrmot(a) (tal. marmotta) zool. svizac
(vrsta glodavaca)
mu kineska mjera za povrinu zemlje
mualakat (ar.) zbirka sedam n?uljepih lirskih pjesama sedmorice najboljih arapskih predislamskih pjesnika
mualim (tur. muallim) uitelj; profesor;
nastavnik u mektebu
mucescirati (lat. mucescere) pretvarati
se u sluz, postajati sluzav
Mucije Seevola (lat. .Vlucius Scaevola)
rimski plemi koji je. kad su Etruani 507. g. p. n. e. bili opsjeli Rim,
otiao u logor kralja Porzene da ga
uhije, a kad su ga uhvatili, da bi
dokazao svoju neustraivost, spalio
je svoju desnu ruku, zbog ega je dobio nadimak Scaevola, tj. Ljevak
mueilaginozan (lat. mucilaginosus) v.
mukozan
mucilago (lat.) med. v. mukus; rnuciiagogumi arabici (lat. mucilago gummi arabici) guma otopljena u etiri
dijela vode, gusta gumena otopina
muderis (ar.) uitelj na vioj koli.
nastavnik, profesor
mudras (sanskr.) kod Indijaca: vjetina prianja rukama
mueda (port. mueda, lat. moneta) novana jedinica u Portugalu
muf (njem. MufTe) 2. teh. naglavak, za
vezivanje (ili: spajanje) dviju cijevi
koje se dodiruju
muf (njem. Mufti) 1. enski odjevni
predmet za ruke u obliku torbice s

muhasil
obje strane otvorene, koji se izrauje
od toplog krzna, kolak
mufl (fr. moufle. eng. muffle, lat. muffilla) kem. posuda od peene ilovae
u kojoj se mogu jako zagrijati predmeti koji ne smiju doi u dodir ni s
gorivom ni s plinovima to ih razvija
vatra (npr. porculan)
muflon (fr. mouflon, tal. muffo, njem.
MufD zool. divlja ovca (ivi po brjegovima Sardinije i Korzike, u Sibiru
i sjeverozapadnoj Americi); argali
mufoln (engl. muflle) posuda od vatrostalnog materijala; slui za arenje,
spaljivanje ih taljenje razliitih materijala
mufti (ar. mufti) v. muftija
muftija (ar. mufti) uenjak-bogoslov kod
muslimana, tuma zakona na osnovi Kur'ana, turski vrhovni sveenik
i vrhovni sudac; ministar prosvjete
u Turskoj (veliki muftija)
muhniri (ar. mohadir) mn. pristae
Muhamed ove koje su se u Medini
skupljale oko njega; iseljenici, izbjeglice
nvuhafis (ar.) zapovjednik utvrde; garnizonski vojnik, straar. uvar
Muhamed (ar. Muhammed) onaj koji
je dostojan slave, hvaljeni, slavljeni:
osniva muhamedanske religije, roen u Meki oko 570. g. n. e., umro
632.
muhamedanizam nauavanje Muhamedovo, islam
muhamedinei pripadnici vjere koju je
osnovao Muhamed, muslimani, muhamedanci
muhareba (tur. moharehe, muharebe)
rat, bitka, boj
muharem (ar. harama) prvi mjesec u
muhamedanskom kalendaru (ima 30
dana), nazvan po tome to ie u njemu
zabranjen rat i borba (harama = zabraniti)
muhasera (tur. muhasara) opsada
muhasil (tur.) sultanov namjesnik

muhendis
muhendis (tur.) inenjer
muhimat (tur.) 1. prtljaga, oprema (osobito vojnika); 2. municija, streljivo
mnjaa (fr. mouillage) "krtenje vina",
dodavanje ukiseljenom vinu este,
eera i vode da bi se uinilo u pora bljivim
mujezin (ar. miezin) hoda koji s minareta poziva vjernike na molitvu
mujirati (fr. mouiller) kvasiti, vlaiti
mukada (tur.) sultanov spahiluk, carski
posjed
mukngo (lat. mucago) med. v. mukus
mukata (tur. mukataa) zakup, najam
muknti (lat. mucus sluz, mn. muca ta)
mn. kem. sluzaste soli
muket (mocuhette) votani stijenj svijen
u klupko ili u spiralu
mukozn (lat. mucosa sc. membrana)
anat. sluznica
muknzan (lat. mucosus) sluzast, balast,
slinast; sluzav, balav, slinav
mukozitet (lat. mueositas) sluzavost,
balavost, slinavost
mukte (tur. muft, muft) besplatno
mukulencija (lat. muculcntia) balavost, sluzavost, slinavost
mukulentan (lat. muculcntus) sluzast,
balast, slinast; slinav, sluzav, balav
mukus (lat. mucus) med. sluz, slina,
bala
mnl (ar. Mozul) 1. tanak i fin muslin
(najprije doao iz ist. Indije)
mul (fr. moule) 2. vrsta malih jestivih
koljki: klapavica, klapunica, puica
mula (ar. mevla) 1. gospodin, gospodar,
sudac u velikom gradu; sveenik
mula (lat. mulus) 2. zool. mazga
mularija (tal. mulo) djeurlija
mulat (p.. port. mulato, lat. mulus mazga) prvobitno: mazga (od drijepca
i magarice); poslije: polucrnac (roen
od oca crnca i bijele ene, ili obratno); za ene: mulatkinja
mulatkinja (p. rnulata) v. pod mulat
mulaa (fr. moulage) kalupljenje, izraivanje kalupa, lijevanje u kalupu,

926

TTiulteka
izlijevanje; uzimanje otiska, otisak:
koloriran anatomski preparat od voska
mulijebrije (lat. mulier ena, muliebria) mn. enske stvari, enski spolni organi; med. ensko mjeseno pranje
mulijebritet Gat. muliebritas) enska
priroda, enskost, enstvenost
mulinaa (fr. moulinage) predenje svile
i sve to je potrebno za taj posao
(strojevi i dr.)
muline (fr. moulinot, tal. mulino, lat.
molina) mali mlin, mlinica; okret u
plesu; sprava za mjerenje brzine rijenog toka; okretni kri (na prolazu
za pjeake); u maevanju: kruno vitlanje maem da bi se istodobno odbili udarci vie protivnika
mulinirati (fr. mouliner) presti u dvije
boie, npr. svilu
mulir (fr. moulure) arh. vijenac na kui,
pervaz, sims
mulirati (fr. moulcr) liti u kalup, izliti
u kalupu; uzeti otisak, otisnuti, tiskati
mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje,
vlasnitvo
mulkija (tur. midkive mektebi) visoka
kola, sveuilite
mulkta (lat. muleta) prav. v. multa 1.
mulktirati (lat. muletare) prav. kazniti
novano, kanjavati novano
mnlomedicina (lat.) znanost o lijeenju ivotinja
multa Gat.) 1. prav. novana kazna, globa (mulkta)
multa (lat.) 2. mn. mnogo (u kvantitativnom smislu), mnoge stvari, mnogo toga: non multa. nad muli um (lat.)
ne mnogo stvari (kazati, uiniti), nego od jedne kazati ih uiniti mnogo,
tj. malo, ali temeljito, bolja je kakvoa nego koliina rada
multeka (ar.) = sluba Boja (u islamu)

nrult i
multi (lat. multum) predmetak u slocnicama sa znaenjem: mnogo, vie
multiangularan (lat. multiangularis)
viekutan, mnogokutan
multicikl (lat. multi-, gr. kyklos krug,
kota) spajanje po est dvokolica u
jednu, tako da se na njima moe
smjestiti dvanaest ljudi i jo prikopati jedna laka kola (osobito u vojsci)
multidimenzionalan (lat.) koji ima
mnogo dimenzija, velik, ogroman
multifnran (lat. multifarius) koji ima
mnogo redaka, vieredni
multifidan (lat. multifidus) jako rascjepkan, iscjepkan, s mnogo pukotina
multifloran (lat. multiflorus) bot. s
mnogo cvjetova, mnogocvjetan, koji
ima vie od pet cvjetova
multiforman (lat. mulliformis) koji ima
mnogo oblika, raznooblian, raznolik, mnogolik
multigenerian (lat multigeneris) raznovrstan, raznorodan
multikoioran (lat. multicoloris) raznobojan, aren
multilateralan (lat. multilateralis)
viestran
multimedijalan (lat.) viemedijalan,
koji se istodobno slui s nekoliko tehnika reprodukcije i prenoenja komunikacija
multimodnn (lat. multiinodus) na mnogo naina, viestran
multinacionalan (lat.) vienacionalan
multinuklcnran (lat. mullinuclcaris) s
mnogo jezgri, mnogojezgreni
multiokularan Gat. mullus mnogi, oculus oko) koji ima mnogo oiju, mnogook
multipara (lat. multipara) ena koja je
mnogo puta raala
multipl (lat multiplus) prid. viestruk;
sloen: kao imenica: mat. broj koji
sadri drugi neki broj vie puta bez
ostatka, viekratnik

927

mumificirati
multiplan (lat multus, planum ravan)
zrakoplov s vie redova krila; usp.
monoplan
multipleks (lat. multiplex) viestruk
multiplicirati Gat. multiplicare) umnoiti, umnoavati; mat. mnoiti
multiplicitet (bit. multiplicitas) mnotvo, mnoina, raznovrsnost
multiplikacija (lat multiplicatio) mat.
mnoenje; umnoavanje
multiplikand (lat. multiplicandus)
mat. broj koji treba pomnoiti drugim brojem, mnoenik: usp. multiplikator
multiplikativan (lat. multiplicativus)
umnoavajui, koji izraava mnoenje ili umnoavanje
multiplikator (lat. muitiplicator) mat.
broj kojim se mnoi drugi broj (multiplikand), mnoitelj, umnoiva
multiplum (lat. multiplum) viestruk,
viestruka veliina; mat. broj koji
sadri u sebi drugi broj vie puta bez
ostatka (npr. 9 je multiplum od 3),
sadratelj
multipolaran (lat. multipolaris) mnogostoerni, koji ima mnogo stoera,
polova, s mnogo stoera, polova
multipotentan (lat multipotens) koji
mnogo moe, veoma moan
multivalentan (lat. multivalens) kem.
koji ima vie valencija, tj. vievrijedan element
multivitaminski (lat. multum, vita
ivot) koji sadri mnogo (ili: vei broj)
vitamina
multum (lat) mnogo; v. pod multa
multus (lat.) mnogi, mnogobrojan, obilan; usp. multa
mulu (tur. mu luk) kralj, vladar
mulzum (lat. mulsum sc. vinum) vino
pomijeano s medom, medovina
mumificirati latnl. mumificare) pretvarati (ili: pretvoriti) u mumiju, balzamirati; pren. smraviti, biti mrav
i suh

mu m ifikacij a

928

mumifikacija (lat. mumificatio) bal zamiranje, pretvaranje u mumiju, pravljenje mumija: pren. mravljenje
mumija (perz. mum, fr. inomie, tal. mummia) kod starih Egipana: le ovjeka oien od svih mekanih dijelova, ispunjen smolom, asfaltom ili
gumom, omotan posebnim likom i
premazan smolom; pren. ishlapjeli i
oronuli starac, starkelja; mrav ovjek; mineralna mumija vrsta veoma skupocjenog perzijskog balzama.
ugodna mirisa i za rane vrlo ljekovitog, koji su stari Egipani upotrebljavali pri mumificiranju leeva
mumin (tur.) ovjek koji vjeruje, muslimanski vjernik
mumps (engl. Mumps) med. zarazna
upala parotisa (podune lijezde);
zaunjaci, podunice
munadija (tur. miinadi) oglaiva, izvikiva
mundanitet (lat. mundanitas) v. mundanizam
mundanizam Gat, mundus svet) svjetovnost, duh ovog svijeta
mundanski (lat. mundanus) koji je u
vezi sa svijetom, svjetski, svjetovni
mundharmonika (njem. Mundharmonika) glaz. instrument s elinim jezicima na kojem se proizvodi zvuk
puhanjem
Mundial (lat. mundus svijet) port,
portska natjecanja na kojima sudjeluju predstavnici pojedinih zemalja
iz itavog svijeta; svjetsko nogometno prvenstvo
mundifikacije (lat. mundificantia)
med. sredstva za ienje
mundij Gat. mundium) pravo mua nad
enom, staratelja nad tienikom i
dr.
mundir (fr. monturc) voj. v. montura
mundrcklama (njem. Mund usta) preporui vanje nekog umjetnikog djela (ili bilo kojeg drugog proizvoda ili
dobra) od usta do usta

municipija
mundtik (njem. Mundstuck) cigarnik,
cigaretnik, cigarluk; glaz. pisak, dio
koji se stavlja u usta (na puhakim
instrumentima)
mundus (lat. mundus) svijet, svemir;
ovjeanstvo, ljudi; mundus intelligibilis (lat.) razumni svijet, svijet razuma; mundus scnsibilis (lat.) osjetilni svijet, priroda; mundus vult decipi, argo decipiatur (lat.) posl. svijet
(ljudi) hoe biti zavaravan, prema tome, da bi se zavarao, treba ga zavaravati
mungo (lat. mungos iehneumon) 1. zool.
v. ihneumon; 2. vrsta umjetne vune
od stare, raehane tkanine
municija (lat. munitio utvrivanje,
utvrda, lat. munire utvrdiLi, zatititi, osigurati, fr. munition) voj. streljivo, tj. puani meci, granate, rapneli, bombe i dr.; munieijski geto
skladite streljiva, spremite streljiva; municijska kolona vojna jedinica koja opskrbljava operativnu vojsku streljivom
municipalitet (lat. municipalitas) gradski odbor, opinsko vijee, sud opine,
gradsko poglavarstvo, gradska uprava; slubenici (ili: slubenitvo. inovnici, inovnitvo) gradskog odbora,
opinski inovnici, opinsko inovnitvo
municipalizirati Gat. municipium} dati
nekom gradu opinski sud ije lanove biraju graani
municipalni Gat. municipalis) koji se
tie gradskoga odbora (ili: samostalne gradske uprave) gradski, opinski;
municipalni inovnik slubenik gradskog odbora, opinski inovnik
municipija (lat. munus cepare, municipium) grad u Italiji ili izvan Italije
pod vrhovnom rimskom vlau, ali
sa svojom samoupravom, ustavom i
zakonima (graani ovakvih slobodnih gradova dobili su kasnije i rim-

munificencija
sko graansko pravo, ak i pravo
glasa)
munificencijn (lat. munificentia) dareljivost, velikodunost, dobrotvornosl
muniment (lat. munimentum) zatitno
sredstvo, tvrava, utvrda: prav. dokazno sredstvo, okolnost koja jednoj
parninoj strani ide u prilog
munus (lat.) zadatak, dunost
murale Gat. murus zid, murales) mn.
biljke koje rastu po zidovima
murasela (tur. miirasele) 1. doputenje: 2. sudbeni poziv; 3. korespondencija
muratori (lat. murus, muratores zid)
rnn. slobodni zidari
murdum (tur. merdum) ovjek, osoha
murijacit (lat. muria) kem. v. anhidrit
murijati (lat. muria, muriata salamura,
rasol) mn. kem. kloridi
murijatian Gat, inuriaticus) kem. koji
sadri solnu kiselinu; murijatini
prah barutu slina smjesa koja umjesto salitre sadri kloro-kiseli kalij
murijatik (lat. muriaticum sc. asidum,
muria salamura, rasol) kem. solna
kiselina, klorovodina kiselina
murina (lat. Muraena helena) zool.
morska riba iz skupine jegulja s otrovnim lijezdama na nepcu; ivi u
Sredozemnom moru, Atlanskom i
Tihom oceanu
murmur (lat.) uborenje, romorenje;
med. krkljanje, utanje
murus Gat.) zid, bedem; mn. muri
murva (lat. Morus) bot. dud (drvo i
plod)
musaka (tur. musakka) kuh. jelo od
kosanog mesa, krumpira ili plavog
patlidana i rie
muscide (lat. musca) mn. zool. muhe,
kao porodica kukaca
muse (fr. mousseux) pjenuavo vino;
kao pridjev: pjenuav, koii se pjenua. npr. ampanjac

929

muskularitet
Musej (gr. Musaios) mit. staro atenski
pjeva, prorok i sveenik, suvremenik Orfejev
muselin (fr. mousseline, tal. mussolino)
fina pamuna tkanina (nazvana po
irakom gradu Mosulu, gdje se najprije poela izraivati)
music-hall it. mjuzik-hol (engl.) glazbena dvorana, varijete
musical it. mjuzikl (engl.) glazbenoscensko djelo u kojem se spajaju glazba, pokret i rijei; ujedinjuje dramu,
operu i balet
muka (lat. musca) zool. muha
muskarin (lat. musca) kem. otrovni alkaloid koji sadri otrovna gljiva muhomor (Agaricus muscarius)
muskarinizam (lat. musca) med. trovanje gljivama; usp. muskarin
muskat (fr. muscade, p. moscada, lat.

muscatum) mousov orah, orai

muskatel (tal. moscatello, lat. muscatellum sc. vinum, ar. muskat) muka tno groe, mukat; vino od toga
groa
musklfiber (njem. Muskel mii, Fieber
groznica) bolno otvrdnue miinih
spletova zbog prenaprezanja ili nenaviklih pokreta
muskologija Gat. muscus mahovina,
gr. logos rije, govor) bot. znanost o
mahovinama i slinom bilju
muskozan (lat. museosus) mahovinovit, obrastao mahovinom
muskoze (lat. museosae) mn. bot. mahovi nas te biljke
muskozitet (lat. museositas) mahovinovitost
muskul (lat. mus mi, musculus mah
mi, mii) mn. muskuli anat. miii,
mesnati dijelovi ljudskog i ivotinjskog tijela koji ga, skupljanjem i
ispruivanjem, ine sposobnim za
izvoenje svojevoljnih pokreta
muskularitet (lat. muscularitas) snaga
miia, sposobnost i djelatnost miia

muskularni

930

muskularni (lat. muscularis) anat. miini; niuskulami sustav sastav i raspored svih miia u jednom tijelu
muskulatura Gat. musculalura) anat.
miini materijal, svi miii jednog
tijela, sustav miia
muskulozan (lat. musculosus) miiav,
razvijenih miia, jakih miia, snaan, jak
muskuloznost (lat. musculositas) miiavost, razvijenost miia, tjelesna
snaga (zbog jakih miia)
muskus (lat. muscus) 1. bot. mahovina
musliman (ar. muislim) pripadnik islamske vjeroispovijesti
muslimanstvo (tur.-perz. muslimanlik)
prava vjera, muhamedanstvo
muson (fr. mousson, ar. mausim) v.
monsun
mustae (fr. moustache, tal. mostaccio,
gr. mustax) brk, brkovi
mustang (engl. mustang) v. mestang
muster one vert (njem. Muster ohne
Wert) trg. "uzorak bez vrijednosti",
natpis na posve maloj koliini robe
koja se alje besplatno na probu
mustija ki bijelca i mulatkinje; usp.
fustija
mustik (fr. moustique) v. moskito
mustra (njem. Muster) uzorak, primjerak, primjer: proba, pokus
mu franc. (inouche) 1. strogo sredite,
pun pogodak; 2. muica, bradica ispod donje usne
muanka (e.) vrsta jabuke
muema (ar.) votano platno
mueta (fr. mouchctte) arh. nadstrenica, dio na zidu sa lijebom otraga
da se ne bi voda slijevala niza zid
mukatelka (lat. muscatellum) vrsta
mirisne kruke
muketa (fr. mousquet) v. musketa
muketa (tal. moschetto, fr. mosquet,
lat. museheta) stara vojnika puka,
u XVI. i XVII. stoljeu, koja se palila
fitiljem; muketa

mutacizam
muketir (fr. mousquelaire) vojnik naoruan muketom, pjeak; muketar
mula (njem. Muschel) 1. koljka, ljutura; 2. izljev; umivaonik, koljka i
si.
mumula (gr. mespilon) l>ot. zimzeleno
drvce s ukusnim kiselo-slatkim plodovima iz porodice rua, podrijetlom
iz istone Azije
muriki (ar.) mn. mnogoboci, polileisti,
ime kojim islamski teolozi zovu krane, zato to vjeruju u tri boanske
Osobe. Sveto Trojstvo
mutarda (tal. mostarda) goruica
mutarda (tal. mostarda) slaica, goruica, senf (vrsta umaka)
muterija (tur. muteri) 1. kupac uope;
2. stalan kupac; 3. klijent, tienik;
4. prosac. udvara
mutuluk (tur.) nagrada donositelju dobre vijesti
muta (lat. muta sc. liltera) gram. mukli
(ili: bezvuni) suglasnik (zatvornik):
c, , d, f. h, k, p, s, , t
mutabilan (lat. mutabilis) promjenjiv,
kolebljiv, nestalan, nepostojan
mutabilan (lat. mutare mijenjati) promjenjiv
mutabilitet (lat. mutabilitas) promjenjivost, kolebljivost, nepostojanost
mutacija (lat. mutatio) promjena, mijenjanje: gram. pomicanje, premjetanje glasova; mijenjanje glasa kod
djeaka u doba spolnog sazrijevanja
(puberteta); iznenadna pojava novih
svojstava kod biljnih i ivotinjskih
vrsta
mutacijski (lat. mutatio promjena) koji
je u vezi s mutacijom; mutacijska
teorija biol. oblik neodarvinizma koji
je osnovao nizozemski biolog de Vries: organske vrste ne razvijaju se jedna iz druge neprimjetno, tj. u postupnim prijelazima, ve naglo, bez malih
postupnih prijelaza, putem mutacije
mutacizam (lat. mutacismus) svojevoljna nijemost, namjerna nijemost

mutnrd

mutnrd (fr. moutarde, tal. mostarda,

lat. mustrum, njem. Most) kuh. goruica zainjena slatkim vinom ili
vinskim octom
mutaskop Gat. mutare mijenjati, skopeo gledam) v. mutaskop
mutatis mutanriis (lat. mutatis mutandis) poto se izmijeni to se mora
izmijeniti, kad se izvre potrebno izmjene
mutato no mi ne dc te fabula narratur (lat.) ako se promijeni ime, o tebi
se govori
muteber (tur.) ugledan, cijenjen
mutekarib (ar.) poet. arapski jedanaesterac koji se sastoji od 4 bakhijske
stope s kataleksom na kraju
muteklija (tur. muttoki) ovjek koji
izbjegava svaki grijeh
mutesarif (ar.) upravitelj, guverner jedne pokrajine u Turskoj
muteselim (ar.) privremeni upravitelj
jedne pokrajine u Turskoj
mutilacija (lat. mutilatio) sakaenje,
bogaljenje, obogaljenje, kvarenje; osakaenje, osakaenost, obogaljenje,
obogaljenost
mutilirati (lat. mutilare) osakatiti, obogatiti. okrnjiti, kvariti, pokvariti
mutirati (lat. mutare) mijenjati, zamjenjivati, promijeniti; osobito; mijenjati
(djeaki) glas pri nastajanju doba
spolnog sazrijevanja (puberteta)
mutizam (lat. mutismus) nijemost; utnja
mutmelj (njem Mund usta, Mehl brano) najfinije brano
mutograf (lat. mutare mijenjati, grafo
piem, biljeim) ureaj za fotografsko snimanje predmeta u kretanju
muton (fr. mouton) ovan, ovetina; podrugljiv naziv za francuske tajne policajce
mutoskop (lat. mutare, gr. skopeo)
ureaj za pokazivanje prizora snimljenog mulografom

931

Muzagct

mutuacija (lat. mutuatio) uzajmljivanje, pozajmica, zajam

mutualisti (lat. mutuari uzajmiti) mn.
1. lanovi jednog tajnog udruenja,
osnovanog 1833. u Lyonu, kojemu je
bio cilj borba za jednakost u pravima; 2. lanovi drutva kojem je cilj
uzajamno osiguranje: 3. zool. vrsta
nametnika koji su ivotinji, od koje
i na kojoj ive, vrlo korisni
mutualitet (lat. mutualis) uzajamni odnos, uzajamnost
mutualizam (lat. mutuus uzajmljen;
uzajamni) umjereni oblik socijalizma
koji hoe, umjesto bezobzirne borbe
konkurenata, uspostaviti jednu snoljivu uzajamnost (ovo shvaanje izgradio je u sustav francuski socijalist
P. J. Proudhon): biol. slabija ili jaa
uzajamnost medu ivotinjama, ili
meu biljkama razliite vrste, ili meu ivotinjama i biljkama (usp.
mutualisti i simbioza)
mutulan (lat. mutualis) uzajamni, meusobni, obostran
mutuum (lat. mutuum) zajam, pozajmica, dug u novcu
muza (gr. Musa) mn. muze mit. keri
Zeusa i Mnemosine, boice i zatitnice znanosti i umjetnosti, osobito
pjesnitva i glazbe. Broj muza bio je
najprije tri ili etiri, dok napokon nije
utvren na devet, i to: Kaliopa zatitnica epskog pjesnitva; Kilo muza
povijesti; Melpomena muza tragine
i lirske poezije; Talija muza komedije i komine poezije; Eu.te.rpa. muza
lirskog pjesnitva; Kralo muza ljubavne (erotine) poezije; U ranija muza astronomije; Polihimnija "bogata
pjesmom", muza sveane pjesme i
rjeitosti; Terpsihora muza plesa;
pren. pjesnitvo, pjesma, spjev, vjetina, umjetnost, znanost
Muzaget (.gr. Musegetes) glaz. "voa,
proelnik muza", nadimak Apolona i
I-Ierakla; pren. prijatelj muza, za-

Muzaget
titnik i pokrovitelj znanosti i umjetnosti
Muzaget (gr.) mit. voda muza, pridjeva k starogrkog boga Apolona
muzej (gr. museion) kod Grka i Rimljana: mjesto posveeno muzama,
hram posveen muzama; od renesanse: mjesto gd je se uvaju zbirke
predmeta iz podruja umjetnosti,
etnografije, povijesti, tehnike iid.;
zbornik, znanstveni asopis razliitog sadraja
muzeograftja 'gr. muscion, grafia
opis) opisivanje umjetnikih i prirodopisnih zbirki i njihovih rijetkosti
muzeolog(gr. museion, logos) onaj koji
se struno bavi muzejskim pitanjima i poslovima
muzeologija (gr. museion, logia) znanost ili uputa o sastavljanju i odravanju prirodopisnih zbirki itd.
muzicirati (tal. musicare) proizvoditi
glazbene tonove; baviti st; glazbom;
svirati; pjevati
muziar (lat. musicus) glazbeni umjetnik, kompozitor
muziki (gr. museios) posveen muzama, koji sc tie muza; koji se tie
glazbe, koji pripada glazbi (npr. muziki koncert, instrument, muzika
naobrazba itd.); muzike vjetine kod
starih Grka: sve ono to spada u viu

932

mu ik
duhovnu i umjetniku naobrazbu (za
razliku od gimnastike)
muzika (gr. musike sc. tcchne, lat. muica) umjetnost muza kod starih Grka obuhvaala je, za razliku od gimnastike, sve umjetnosti koje utjeu
na naobrazbu duha i srca. a tek u
kranskom razdoblju dobila je ue
znaenje kao isto tonska umjetnost
muzikalan (gr. musikos, tal. musicale)
koji odgovara zakonima glazbene
umjetnosti; koji poznaje glazbu; koji
ima smisla i dara za glazbu, koji ima
dobar sluh; hlagozvuan, milozvuan
muzikalije (lat. musicalia) mn. ono to
spada u glazbu ili se tie glazbe, osobito; biljenice s notama
muzikant (tal. musicante) onaj kojemu
je sviranje stalno zanimanje, svira
muzikologija (gr. musike, logia) znanost o glazbi (bavi se poglavito teorijom i povijeu glazbe)
muzirnti (fr. mousser) praviti pienu,
pjeniti se, pienuati se
muzomanija (gr. mu sa, mania pomama, strast) strasna ljubav prema
umjetnosti, osobito prema glazbi,
oduevljenje za glazbu
muar (njem. Morser) 1. stupa, avan;
2. prangija, vrsta topa, merzer
muik (rus.) seljak u Rusiji; pren. grub,
neotesan, neobrazovan ovjek

N
N, n devetnaesto slovo hrvatske latinico
N kem. kratica za nitrogen
N meunarodna kratica za sjever (engl.
Kor Ih, fr., njem. Kord)
n. kratica za nomen, numerus, neutrum,
nominativus (na rim. natpisima i
rukopisima)
N. B. kratica za nola bene (lat.) pamti
dobro!
N. C. = nuovo ili nostro conto (tal.) trg.
novi raun. na raun
Na kem. kratica za natrij
nabob (ar. navvab, engl. nabob) upravitelj, guverner, zapovjednik u Indiji;
bogat inovnik englesko-istonoindijske kompanije; otuda: veoma bogat ovjek koji je stekao bogatstvo u
Indiji; pren. veliki bogata, krti bogata
naci skraeni oblik izraza nacionalsocijalist
nacija (lat. nasci roditi se, natio) narod,
drutvena zajednica ljudi koji govore
istim jezikom, koji su zajedniki prozi vjeh politiki i kulturni razvoj i koji
su proeti svijeu o uzajamnoj pripadnosti i cjelovitosti u odnosu prema drugim nacijama
nacional (lat. nationale) popis svih ljudi
koji se nalaze u sastavu neke vojne
jedinice (s podacima za svakog posebice: ime, prezime, mjesto roenja,
dob, vjeroispovijest itd.); obrazac (formular) s osobnim podacima koji ispunjavaju studenti pri upisu na fa-

kultet; osobni podaci o jednom ovjeku uope; narodno obiljeje

nacionalan (lat. nationalis) narodni,
koji pripada nekom narodu, koji se
tie jednog naroda, koji je svojstven
jednom narodu, domovinski, zaviajan; nacionalni karakter skup svih
onih osobina kojima se jedan narod
posebno izdvaja od drugih naroda;
nacionalna ekonomija narodna privreda, znanost kojoj je cilj sustavno
prouavanje pojava i zakona privrednog ivota naroda
nacionalist (fr. nationaliste) narodnjak,
domoljuh, rodoljub, patriot; mn. narodnjaci, rodoljubi, pristae politikih struja i stranaka koje sc poglavito brinu o interesima svoje zemlje
i naroda i rade za njihove interese
nacionalitet (fr. nationalit) narodnost,
narodna osobitost, pripadnost jednom narodu: princip /iacUinalilela
naelo suvremenog politikog shvaanja po kojem svaki narod iina pravo samostalno sc opredijeliti i, neovisno od drugih drava, sam rjeavati
svoja ivotna pitanja
nacionalizacija (fr. nationalisalion)
primanje u dravljanstvo, prirodenje,
s bi panj e; podravljivanje, podravljenje, proglaavanje neega narodnim,
tj. drutvenim, dravnim vlasnitvom
nacionalizam (fr. nationalisme) narodnjatvo, ljubav prema svom narodu,
domoljublje, rodoljublje; narodni egoizam

nacionalizirati
nacionalizirati (fr. nationaliser) primiti (ili: primati) dravljanstvo, prirediti, pri roda vati, stopiti jedan narod s drugim; podraviti, podravIjivati, proglasiti neto vlasnitvom
naroda
nacionalsocijalizam Hitlorov faistiki poredak u Njemakoj {1933
1945) i njegova ideologija; nacionalsocijalistika stranka osnovana
1918., naglo jc uzela maha u godinama velike krize (19291933) koja
jc najjae pogodila Njemaku; u otrom klasnom sukobu koji se rasplamsao uspjela jc, potpomognuta
krupnim kapitalom, privui u svoje
redove velike mase upropatene sitne
buroazije a dijelom i radnitvo sluei se demagokim parolama "socijalizma", "kontrole kapitala", "nacionalizma"; teror, guenje svega demokratskog i najagresivniji imperijalizam odlike su njezine politike na
vlasti; propovijedajui svoju pseudoznanstvenu, zapravo mizantropsku teoriju o istoi njemake rase,
ovaj je sustav uspio zavesti i opiti
znatan dio njemakog naroda i ideoloki ga pripremiti za osvajaki rat;
za filozofsku podlogu svoje imperijalistike politike hitlerovci su zloporabi I i Nietzscheovu misao: "Slabi
i nepotrebni neka umru, a prvi znak
nae milosti prema njima bit e da
im pomognemo kako bi to prije doli
do propasti"; izazvavi Drugi svjetski rat i pregazivi u munjevitom
naletu gotovo cijelu Zapadnu Europu, Jugoslaviju. Grku i veliki dio
SSSR-a, Hillerovi Nijemci su nemilosrdnim masovnim ubijanjem podjarmljenih naroda pokuali ostvariti
svoj zloglasni "ivotni prostor" (Lebensraum); ovaj nasrtaj na ovjeanstvo izazvao je opravdan revolt cijelog demokratskog svijeta i udruio
ga protiv Njemake i njezinih savez-

934

naivan
nika, Italije i Japana, tzv. "Osovine
BerlinRimTokio"; to je rezultiralo potpunim vojnim, moralnim i
politikim porazom osovinskih sila
iji jc logian epilog bio Meunarodni vojni sud u Niirnbergu koji je
glavne vode nacionalsocijalizma osudio kao ratne zloince: nacizam, hitlerizam; usp. faizam
nacizam skraeni oblik izraza nacionalsocijalizam
nacr ehinois it. nakre inoa (fr.) mn.
djela u laku u koje je umetnut sedef
nadir (ar. nadir) zem. toka koja lei
suprotno od zenita, a nalazi se na
donjoj nevidljivoj polovici nebeskog
svoda; nadir i zen.il su polovi horizonta i za po 90 stupnjeva od njega
udaljeni; nazir
nafora (gr. ana-fero, ana-foreo uznosim) u pravoslavnoj crkvi: posveen
kruh koji u priesti predstavlja tijelo Kristovo
nafta (kald. naphta, ar. naft) kem. kameno ulje, sirovi petrolej (smea, uljna i lako zapaljiva tekuina, jaka mirisa i laka od vode)
naftalin (kald. naphtha) kem. ugljikovodik koji nastaje suhom destilacijom organskih tijela, a dobiva se iz
smole kamenog ugljena; upotrebljava
se za unitavanje moljaca. za pripremanje umjetnih boja i smola, eksplozivnih tvari i dr.
naftiferan (kald. naphtha, lat. fere
nositi) naftonosan, koji sadri naftu
nagajka (rus.) debeli kozaki bi s olovnim kuglicama na kraju, knuta
nagari (ind.) naziv za najmlau staroindijsku abecedu na kojoj se obino
tiska sanskrt
nagor zool. vrsta afrikih antilopa
nahname (njem. Nachnahmo) pouzee,
doplata; per nahname preporueno,
s pouzeem, na doplatu
naivan (fr. naif, lat. nativus, naivus)
priroen, prirodan, bezazlen, prosto-

naivitet
duan, neskuen, otvoren, neiskusan,
djetinjast; pren. priglup
naivitet (r. naivit) v. naivnost
naivka (fr. naivc) glumica koja igra
uloge mladih i bezazlenih djevojaka
naivno slikarstvo slikarstvo samoukih
slikara koje se odlikuje naivnou poimanja svijeta, svjeim pristupom,
poetinou, realizmom i fantastinomu; u svjetskom slikarstvu poznato je mnogo tzv. kola i stvaralaca-individualaca, a u Hrvatskoj je
osobito poznata Hlebinska kola i
mnotvo individualnih umjetnika iz
svih krajeva
naivnost (fr. naivete) prirodnost, bezazlenost, prostodunost, iskrenost, neiskusnost, djetinjastost; esto i u
znaenju: priglupost, ogranienost
najada (gr. Naias) mit. rijena nimfa,
vodena nimfa, vila brodarica; zool.
rijena koljka
najide (gr. nais, naias) mn. zool. slatkovodni maloekinjai, prstenaste
gliste, ive na vodenim biljkama
najkvire (njem. neues Gewiirz) "novi
zain"; trg. bobice tropske mirte Pimenta officinalis. imaju paprenast
okus i upotrebljavaju se kao zain;
dolaze iz Meksika, Antila i Jamajke;
piment
najlon (od nitrogen duik i samovoljnoga nastavka -Ion) sintetina graa,
kemijski proizvod proteinaste grade
koji se sastoji od polimernih amida,
dobiva se iz ugljena, zraka i vode,
pogodan za oblikovanje u niti krajnje
ilavosti, jaine i elastinosti: upotrebljava se za padobrane, etkice,
za zamjenu japanske svile i za papirnati novac u SAD-u
najt (engl. knight) vitez u Kngleskoj;
knight ofthe garter it. najt of d gate
(engl.) vitez ordena podvezice
nakere (tal. nacchere) mn. drveni kolutii koji se nataknu na prste pa se
udaraju jedan o drugi kao glazbena

935

napeza
pratnja uz. ive i vesele melodije; kastanjete
Nala (sanskr.) junak u jednoj epizodi
Mahabharate, kralj koji je kockajui
se izgubio svoju dravu, u umi napustio i svoju vjernu enu Damajantu s kojom se, tek nakon mnogo patnji i muka. ponovno sjedinio
namaz (perz., sanskr. namas) molitva,
klanjanje koje su muslimani duni
obavljati pet puta dnevno
nanizam (gr. nannos kepec, paLuljak)
med. neprirodnost u razvitku ljudskog bia koja se sastoji u pretjerano
maloj, patuljastoj razvijenosti tijela
u odnosu prema obinom ovjeku istih godina i iste rast;, patuljavost;
nanosomija
nankin prvobitno kineska, veoma gusta
i jaka pamuna tkanina, obino ute
boje (po kineskom gradu Nankingn)
nankinet nankingu slina, gusta i iaka,
samo finija pamuna tkanina
nanking v. nankin
nanocefalija (gr. nannos patuljak, kefale glava) med. neprirodnost u razvitku ovjeka koja se sastoji u sitnoi cijele glave ili samo pojedinih dijelova, maloglavost
nanomelija (gr. nannos patuljak, melos ud) med. neprirodnost u razvitku koja sc sastoji u pretjeranoj kratkoi cijelih udova ili samo njihovih
pojedinih dijelova
nanosomija (gr. nannos patuljak, soma tijelo) v. nanizam
naos (gr. naos) starogrki hram, osobito unutranjost hrama gdje je stajao kip boanstva kojem je hram
posveen
napeja (gr. napaios s gorovitim dolinama, sa umovitim dolinama, nape
umovita dolina, gora) mit. dolinska
vila, dolinska nimfa
napeza (fr. nappeuse) parom zagrijavan stroj koji sui vunu i izrauje od
nje vatu

napirati

936

narkotian

narcitin (gr. narkissos) med. tvar keja

napirati (fr. nappe) kuh. preliti, prelijevali jelo sokom ili hladetinom
tjera na povraanje, a dobiva se iz
Napoleon (gr. napos, nape umovita
lukovica vodenih narcisa
dolina, leon lav) "lav iz doline"; ime
narcizam (gr. Narkissos Narcis) sklovelikog i pobjedonosnog francuskog
nost zaljubljivanju u samoga sebe,
vladara (17691821); napoleon
franuivanje u samom sebi, samodopacuski zlatnik od 20 franaka s likom
danje
Napoleona I. i III.
narda (gr. nardos, lat. nardus, hebr.
napoleondor (fr. Napoleon, d'or zlatan)
nerd, perz. nard, sanskr. nalada) mn.
zlatnik = napoleon
narde, bot. mirisni podanci veeg
napoleonist pristaa Napoleona I., =
broja biljaka, osobito porodica odobonapartist
ljena (lat. valerianaceae), u starom i
napoleonizam (fr. napoleon i srne) nasred. vijeku veoma cijenjeni; od njih
ela kojih se Napoleon I. kao vladar
se dobiva skupocjeno nardovo ulje i
pridravao to odobravanje tih naela
nardova mast
napoleonomanija (fr. Napoleon, gr.
nardisino (tal. narcissino) pov. karakmania pomama, ludilo} strasno poterna uloga glupana u talijanskoj mitovanje francuskog cara Napoleona
mikoj komediji
L
nargila (perz. nargile) istonjaka lula
napoliten (fr. napolitaine, tal. Napoli)
kod koje duhanski dim pomou duge
glatka tkanina vunene osnove i potgumene cijevi prolazi kroz posudu s
ke, esto mijeana i s pamukom
vodom, tako da puau dolazi u usta
(upotrebljava se za ogrtae i odijela)
rashlaeni dim
nar (tur. enar. nar) bot. ipak
narka (gr. narke ukoenost, gr) med.
naracija (lat. narratio) pria, pripoviukoenost, opijenost: zool. riba drhjetka. pripovijest; prianje, pripotulja
vijedanje
narko- (gr. narke) predmetak u sloenarata (lat. narrare priati, naratta)
nicama sa znaenjem: ukoenost, gr
mn. ono to se pria; prie ili u tannarkolepsija (gr. narke, lepsis napaine ispriane okolnosti nekog dodaj) med. iznenadan napadaj elje za
gadaja
spavanjem
narativan (lat. narrativus) pripovjedan.
narkologija (gr. narke, logia) med. dio
pripovjedaki, koji je u obliku prie
medicine koji sc bavi ublaavanjem,
narator (lat. narrator) pripovjeda, priuguivanjem i pritajivanjem bolova
alac
opojnim sredstvima
narcein (gr. narke) kem. jedna od
narkom (rus.) zvanje lanova vlade u
biljnih baza koju sadri opijum
bivem SSSR-u do 1947.g., kad jc zanarcis (gr. narkissos) bot. sunovrat
mijenjeno nazivom "ministar*
Narcis (gr. Narkissos) mit. sin Kefiza
narkoman (gr. narke, mania) med.
i Liriope, veoma lijep mladi koji se,
onaj koji je odan narkomaniji
vidjevi svoj lik u potoku, toliko sam
narkomanija
(gr. narke, mania pomau sebe zaljubio da je od enje za
ma, strast) med. strast za uivanjem
samim sobom umro; njegovo mrtvo
opojnih sredstava
tijelo bogovi su poslije pretvorili u
narkotian (gr. narke opojan, omamcvijet koji nosi njegovo ime; pren. ovjek zaljubljen u samog sebe, lijep
ljiv) koji opija, koji uspavljuje, koji
mladi.
uminjava bol; narkotina sredstva

narkotik
opojna sredstva, sredstva za uspavljivanje, za uminjavanje bola
narkotik (gr. narke, lat. nareotisum.)
med. sredstvo za uspavljivanje, za
uminjavanje bola; mn. narkotici
narkotin (gr. narke) farm. jedan od
alkaloida opijuma, srodstvo za uspavljivanje (lijek protiv malarije i
glavobolje)
narkotizacija (gr. narke, lat. narcotisatio) opijanje narkotikim sredstvima
narkotizam (gr. narke.) med. slanje
opijenosti, uspavanost osjetila, neosjetljivost na bolove; narkoza
narkotizirati (gr. narke) med. pomou narkotikih sredstava uiniti neosjetljivim na bolove, dovesti u stanje narkoze, opiti, uspavati
narkoza (gr. narkosis, ukoenost,
nesvijest) med. opijenost, neosjetljivost zbog uporabe narkotinih
sredstava
nartecij (gr. narthcx, lat. narthecium)
kutijica za bjelilo i rumenilo, masti i
meleme; med. daica za lijeenje
prijeloma kostiju; arhit. usko, etvrtasto predvorje kod bazilika i crkava; bot. ljekovita biljka iz porodice
ljiljana
nartek (gr. narthex) v. nartecij
narval (v. narhval, engl. narwhale)
zool. jednorog (lat. mondon monoceros) sisavac iz roda delfina u Sjev.
ledenom moru, do 5 m dug, bijeli s
mrkim pjegama; mujak ima do 3 m
dug, zbijen zub u gornjoj eljusti,
slian slonovom zubu, u sred. vijeku
bio veoma cijenjen
nascencija (lat. nasci roditi se, nascentia) roenje, raanje; postajanje,
postanak
nnsciturus (lat. nascilurus) onaj koji
e se tek roditi, dijete koje je jo u
majinoj utrohi; nasciturus pro jam
nato habetur Gat.) prav. onaj koji e
se tek rodili, tj. dijete u utrobi, sma-

937

nativitct
tra se, s obzirom na njegova prava,
kao da je ve roen
nasta (gr. nastos) med. velika mesnata
izraslina, osobito na vratu
natales (Int. natales sc. dies) mn. v. natal iije
natalicijc (lat. natalicia) mn. proslave
roendana; u Rimokat. crkvi: proslave dana sinrli svetaca i muenika
natalitet (lat, natalis koji se tie raanja, fr. natalite) broj poroda u jednom
odredenom vremenu u nekom narodu, dravi), odnos broja poroda prema broju stanovnitva, rodnost; supr. mortalitet
natalni (lat. natalis) koji se tie roenja,
rodni, roeni, zaviajni; dies natalis
(lat.) roendan
Natan (hebr. Nathan) izraelski prorok
koji je svojom mudrom priom prekorio cara Davida to je muki oteo
enu Urije Hetita
natatores (lat.) mn. zool. ptice plivaice
natir mort (fr. nature morte mrtva
priroda) umj. slika neivih predmeta
(cvijea, voa, povra, mrtve divljai,
riba i dr.), nije slikana u slobodnoj
prirodi, nego u ateljeu
natirel (fr. naturel) priroda, prirodna
osobina, prirodno svojstvo; narav,
ud, prirodna naklonost, prirodni
osjeaj; prirodni dar, prirodna sposobnost
nativan (lat. nativus) uroen, priroen,
dobiven roenjem, prirodan
nativistiki (lat. nativus uroen, priroen) koji je zasnovan na nativizmu, s gledita nativizma
nativitet (lat. nativitas) u astrologiji:
roenje, trenutak roenja, sretna zvijezda jednog ovjeka, poloaj zvijezda u trenutku roenja nekog ovjeka i proricanje njegove sudbine po
poloaju zvijezda, horoskop koji se
odnosi na roenje nekog ovjeka; otuda: itati nekome nativitet proitati

nntivizam
sudbinu po poloaju zvijezda u trenutku njegovog roenja
nativizam (lat. nativus uroen, priroen) fil. nauavanje po kojem su odreeni pojmovi, neke istine, neka naela i ope ideje ovjeku uroene (za
razliku od onih do kojih se dolazi tek
putem iskustva); pol. shvaanje po
kojem domorocima pripada prednost
natrij (lat. natrium) kem. element,
atomska teina 22.997, redni broj 11,
znak Na, nalazi se poglavito u kuhinjskoj soli, morskoj vodi, slanim
izvorima, ilskoj salitri, mnogim silikatima i dr.; natrijeo sulfat v. Glauberova sol; natrijev klorid kuhinjska
sol
natrijev klorid (gr. chloros svijetlozelen, lat. natrium) kem. kuhinjska sol, NaCl
natron {fr., engl. natron, ar. natrun,
lat. nitrum. gr. nitron) kem. natrijev
oksid, pored kalija najjaa od svih
baza
natura (lat. nasci roditi se, natura) priroda (osobina, bit, narav, karakter,
temperament); priroda (kao svijet,
svemir, red u svijetu), sve ono to je
samo sobom postalo, neovisno od ljudi i umjetnih utjecaja
natura naturans (lat.) fil. stvaralaka
priroda, priroda koja stvara (izraz
pod kojim filozof Spinoza zamilja
prirodu kao ivotvorno jedinstvo koje u svojoj stvaralakoj djelatnosti
proizvodi iz sebe natura naturata)
natura naturata (lat. natura naturata) fil. stvorena priroda, skup svega
onoga to ini prirodu
natura non facit saltus Gat.) fil. priroda ne pravi skokove (naelo kontinuiteta, po kojem se cjelokupni razvitak u prirodi odvija organski i
postupno)
natura] seleetion it. neerel silekn
(engl.) biol. prirodno odabiranje u

naturalizam
borbi za opstanak (po Darwinovom
nauavanju)
naturalan Gat. naturalis) prirodan (a
ne umjetni)
naturalije (lat. naturalia) mn. prirodna
tijela koja nisu umjetnim putem izmijenjena, osobito u zbirkama kabinetima naturalija izloene ivotinje. biljke, minerali, fosili; zemaljski proizvodi, ivene namirnice, sirovine, prirodna tijela; prav. prirodne
posljedice i osobine jednog ve postojeeg prava
naturalije (lat. naturalia) mn. prirodne
stvari, prirodne potrebe, prirodnosti
naturalist (fr. naturaliste) 1. prirodnjak, onaj koji se bavi prouavanjem
prirode; 2. fil. pristaa naturalizma;
3. onaj koji propovijeda prirodnu religiju, a ne priznaje mogunost, transcendentalnog naela: 4. prirodan
ovjek, ovjek koji tei ivjeti u skladu s prirodom i njezinim zahtjevima; 5. umj. knjievnik i umjetnik koji
tei u svojim djelima prikazati prirodu onakvom kakva jc, bez uljepavanja i idealiziranja; 6. zool. ispunjava ivotinja
naturalistiki (lat. naturalis prirodan)
u duhu naturalizma; koji jc u skladu s prirodnim, koji promatra s gledita prirodnih znanosti i uzima prirodu za primjer, ih samo nju smatra
mjerodavnom; koji smatra prirodu,
prirodne injenice i prirodna zbivanja jedinom osnovom svega
naturalizacija (lat. naturalisatio) prilagodavanje. primanje u dravljanstvo. u graanstvo, nacionalizacija;
bot. presaivanje, prilagoavanje biljaka drugom tlu i podneblju; zool.
punjenje ivotinja
naturalizam (lat. naturalismus) fil. pogled na svijet koji smatra prirodu kao
jedino to stvarno postoji, i duh i njegove tvorevine svodi pod pojam prirode (stoici, Kpikur, G. Bruno, fipi-

naturalizirati
noza, Goethe, Heckel i dr.); po Kantu, objanjavanje cjelokupnog zbivanja prirodnim uzrocima i zakonima; u etici: zahtjev da se ivi u
skladu s prirodom (Kousscau); u teologiji: objanjavanje uda prirodnim
uzrocima; u knjievnosti i umjetnosti: to vjernije oponaanje prirode
i prikazivanje ivota onakvog kakav
je, bez ikakvog uljepavanja i idealiziranja (Zola): u religiji: = panteizam
naturalizirati {fr. naturaliser) prirediti, primiti u dravljanstvo, u graanstvo, nacionalizirati; primiti nekoga u obitelj i proglasiti ga da ima
pravo nasljedstva, usvojiti; bot. neku
biljku priviknuti na drugo podneblje. odrati biljku u prirodnom stanju; zool. puniti, ispuniti ivotinju
naturizam (lat. natura priroda) shvaanje po kojem su se primitivne religije sastojale u oboavanju pojava i
predmeta u prirodi; rned. metoda lijeenja prirodnim lijekovima
natus (lat. natus) prid. roen; umj. sin
naufragij (lat naufragium) brodolom;
pren. stradanje, propast
naumahija (gr. naumachia) bitka na
moru, pomorska bitka
nauskop (gr. naus brod, laa, skopeo
promatrati) pom. ureaj za pronalaenje udaljenih brodova
nauskopija (gr. naus brod, skopeo promatrati) pom. vjetina pronalaenja
udaljenih brodova
naut (ar. nahhud) bot. slanutak, slani
grah, biljka iz porodice lepirniae
nautiar (gr. nautikos) pomorac, poznavatelj pomorstva; nastavnik vjetine pomorstva
nautiki (gr. nautikos) pomorski, plovidbeni, koji je u vezi s pomorstvom
nautiki instrumenti sprave koje su
potrebne pomorcu (kompas, kvadrant, sekstant i dr.)

939

nazal

nautika (gr. naus brod, laa, nautike

sc. techne vjetina plovidbe, brodarstvo) I. pomorstvo, skup svili teorijskih i praktinih znanja koja su
potrebna mornaru da bi najkraim
putem sigurno mogao prevesti brod
preko mora; navigacija; 2. pomorska
kola ili: akademija
nautil (fr. nautile) pom. pojas za odravanje na vodi, pojas za spaavanje
nautilit (gr. naulilos, lithos kamen)
geolog, okamenjeni nautilus
nautilus (lat. nautilus, gr. naulilos)
zool. laica, vrsti morskog mekuca
nautomanija (gr. naus brod, laa, mania pomama, ludilo) med. strah od
vode
nauzeja (lat. nausea, gr. nausin) med.
morska bolest; munina, povraanje,
bljuvanje; gaenje
nauzeoza (lat nauseosa) mn. med.
sredstva koja tjeraju na povraanje
nauzeozan Gat. nauseosus) gadan, koji
izaziva gaenje, odvratan; koji tjera
na povraanje
naval (lat. navale.) cijena za najam broda ih za prijenos robe, pomorska vozarina
navalijc (lat. navalia) mn. graa za brodove; brodska oprema, sve to pripada brodu; brodarska radionica
navalni (lat. navali) morski, pomorski.,
plovidbeni, koji se tie pomorstva:
navalni rat pomorski rat
navigabilan (lat. navigahilis) plovan;
sposoban za plovidbu
navigacija (lat navigatio) 1. plovidba,
pomorstvo; brodarenjc; brodarstvo,
nautika; 2. plovidba zrakom, zrakoplovstvo
navigator (lat. navigator) brodar, mornar, pomorac
navikularan (lat. navicularis) u obliku
una, un ast
nazal (lat. naali) gram. nosni glas
(koji se izgovara proputanjem daha

nazalan
kroz nos); glaz. nosni registar na
orguljama
nazalan {lat. naali) nosni, npr. nazalni suglasnik = nosni suglasnik
nazalije (lat. nasalia) med. sredstva za
umrkivanje u nos
nazalLrati 'lat. naali nosni) govoriti
kroz nos, izgovarati kroz nos; nazalizirati
nazalizacija (lat. nasalisatio) izgovaranje kroz nos
nazalizirati (fr. naali.ser) v. nazalirati
nazarcnni mn. 1. krani, pristae
kranske vjere (ime kojim su protivnici nekada nazivali krane, po
Nazaretu, mjestu u kojem su ivjeli
Kristovi roditelji); 2. kranska sekta u Palestini iz II. st. koja je smatrala da treba spojiti idovski ceremonijal s Kristovim propisima; 3.
slik. pristae religijskog smjera (nazarenizma) u novijem njemakom slikarstvu, na elu s Overbeckom, Corneliusom i dr.
Nazareanin (gr. Nazarenos, Nazoraios, hebr. ben nezer) ovjek iz galilejskog grada Nazareta, nadimak
Isusa Krista
nnzarcni mn. pristae pijetistiko-baptistike sekte koju je osnovao kalvin ski pastor Heinrich FrGhlich u
panjolskoj (oko 1830. g.); sva njihova nauavanja svode se samo na
Sveto pismo, ne potuju kri i njegovo znamenje, a od svetih sakramenata priznaju samo krtenje i
priest po kalvinskom obredu, a ne
priznaju sveenstvo, svece, svete slike. hramove i crkvene obrede; odbacuju sve gozbe i veselja, ne sviraju i
ne pleu, ne piju alkohol i ne pue,
protivnici su prisege i svakog ubojstva, stoga ni kao vojnici nee poloiti prisegu niti nositi oruje; odbacuju nacionalizam i propovijedaju
internacionalizam

940

nefelinit
nazarenizam slik. v. pod nazareani
3.
Nb kem. kratica za niobij
nc bis in idem (lat.) prav. naelo u
kaznenom pravu po kojem se jedna
osoba ne moe osuivati dvaput za
isto kazneno djelo
ne recipuatur (lat. ne recipiatur) prav.
ne prima se, odbija se
neartroza (gr. neos nov. arthron zglob)
med. stvaranje novog zgloba, ali ne
na pravom mjestu
nebula (lat. nebula magla; oblak) nebula corneae it. nebula kornee (lat.)
med. mrlja u ronici (oka), nefelij;
astr. maglica, neko nebesko tijelo nalik na oblak, gledano golim okom ili
dalekozorom
nebulist (lat. nebula) umj. slikar oblaka
nebulistiki (lat. nebula) maglovit, oblaan; mutan, nejasan; crtati nebuhsliki crtati tako da se likovi i crte
veoma nejasno naziru
nebulozan (lat. nebulosus) maglovit,
oblaan, mutan; pren. maglovit, nejasan, nerazumljiv
nebulozitet (lat. nebulositas) v. nebuloznost
nebuloznost (lat. nebulositas) oblanost, naoblaenost; pren. natmurenost; maglovitost, nejasnost, nerazumljivost
ncc (njem. Nctz) mrea; predivo
nec plus ultra it. nek-plus-ultra (lat.)
v. non-plus-ultra
necesitet (lat. necessitas) nunost, nuda, potreba
necesitirati (lat. necessitare) primorati,
primoravati, prisiljavati, prisiliti, prinuditi, prinudivati, natjerati, nagnati
nefelij (gr. nefelion oblai, maglica)
med. maglica, oblai u ronici (oka)
i u mokrai; bijela pjega na noktima
nefelinit (gr. nefele oblak, magla) min.
bazaltni eruptivni kamen, sastoji se
od augita, magnetnog eljeza i nefelina

nefeloform ctar

941

ncfeloformetar (gr. nefelo oblak, magla, fore) nosim, odnosim, metron

mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje oblanosti i kretanja oblaka
nefeloidan (gr. nefele ohlak, magla,
eidos oblik) oblaan, maglovit, mutan, sumoran
nefelologija (gr. nefele oblak, magla,
logia) dio meteorologije koji prouava nastajanje oblaka
nefrulgija (gr. nefros bubreg, algos bol)
med. bol u bubrezima
nefratonija (gr. nefros bubreg, teino
zateem) med. uzetost bubrega, slabost bubrega
nefrektomija (gr. nefros bubreg, ektome izrezivanje) med. vaenje bubrega, cijeloga ili samo jednog njegovog dijela, operativnim putem
nefridij (gr. nefros bubreg, lat. nephridium) med. bubrena inast
nefrit (gr. nefrites bubreast) min.
"bubreni kamen", mineral koji se
upotrebljava za izradu peata, balaka (drke) na maevima, a u prapovijesno doba od njega su izraivali kamene sjekire
nefritici (gr. nefros bubreg, lat. nephritica) mn. med. sredstva protiv stvaranja kamena u bubrezima
nefritian :gr. nefros bubreg) bubreni; nefritian bol bol u bubrezima; nefritina sredstva sredstva protiv bolova uzrokovanih kamenom u
bubrezima
nefritis (gr. nefrilis) med. upala bubrega
nefro- (gr. nefros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bubreg, u vezi
s bubregom, bubreni
nefrodian (gr. nefros, eidos oblik)
bubreast, slian bubregu
nefroftiza (gr. nefros, fthisis suica)
med. tuberkuloza bubrega
nefrografija (gr. nefros. grafia opis)
med. opisivanje bubrega

negativ
nefrolitijaza (gr. nefros, lithos kamen)
med. bolesno stanje zbog kamena u
bubregu, u bubrenoj zdjelici, zbog
taloenja sastojaka inae normalno
rastopljenih u mokrai (mokrana kiselina, oksalna kiselina, fosfati)
nefrologija (gr. nefros, logia) znanost
o bubrezima i njihovom radu. funkcijama, prouavanje bubrega, poznavanje bubrega
nefropatija (gr. nefros, pathos bolest)
med. opi naziv za sve bolesti bubrega
nefropeksija (gr. nefros, pexis privrcnje) med. v. nefrorafija
nefropijelitis (gr. nefros, pvelos korito) med. upala bubrenog lijevka ili
bubrene zdjelice
nefropioza (gr. nefros. pvosis gnojenje) med. gnojenje bubrega
nefrorafija (gr. nefros, rafe av) med.
operativno privrivanje (ili: priivanje) bubrega; nefropeksija
nefroragija (gr. nefros, rag- korijen
od rcgnvmi prskam, pucam) med. krvarenje bubrega
nefrotomija (gr. nefros. tome rezanje)
med. vaenje kamena iz bubrega
operativnim putem
nefroza (gr. nefros, nosos bolest) med.
bolest bubrega
negacija (lat. negatio) nijekanje; gram.
nijena rije; supr. afirmacija; fil. Hegel: "... da se proturjeno ne razrjeava u nulu, u apstraktno nita, nego
u negaciju svog odreenog sadraja"; zakon negacije negacije kao jedan od triju zakona dijalektike: jedinstvo protuijenosti i jedinstvo suprotnosti; "Istina bia kao i niega jest
otuda jedinstvo obojega; ovo jedinstvo je nastajanje." fllegel)
ncgnndo (lat. negando) odriui, odricanjem, putem odricanja
negativ (lat negativus) u fotografiji: negativna slika, fotografska ploa ili
film na kome mjesta gdje je svjetlost

negativan

942

jae djelovala jae pocrne, mjesta

gdje je slabije djelovala pocrne slabije, a mjesta na koja nije uope djelovala ostanu sasvim prozirna (negativ se, u daljnjem postupku, mora
fiksirati, tj. uiniti da svjetlost na
njega vie ne djeluje)
negativan (lat. negativus) nijean; log.
negativan sud nijean sud (supr. afirmativan sud); negativan odgovor nijean, nepovoljan odgovor (supr. pozitivan odgovor); negativna veliina
veliina sa znakom minus (); negativan znak znak minus (); negativni brojevi mat. brojevi ispod nitice,
sa znakom minus (); v. elektricitet
negativni; supr. pozitivan
negativitet (lat. negativitas) nijenost,
suprotan stav ili odnos
negativizam (lat. negativus) psih.
strast za odricanjem, bolesna sklonost odredenih duevno poremeenih
osoba da svemu protuijee i da uivaju radei suprotno onome to treba
negativo (p. negativo) za vrijeme panjolske inkvizicije: onaj "heretik" koji
nije htio pred inkvizitorslcim sudom
priznati nita od onoga za to je optuivan (ovakve heretike inkvizicija
jc, nakon temeljitog muenja, spaljivala na lomai kao nepopravljive
grjeni kc
negatorijska tuba (lat. actio negatoria, negativa) prav. tuba kojoj je
cilj ukidanje polaganja prava ili zahtjeva neke druge osobe na stvarno
pravo onoga koji podie tubu
negatur (lat. negatur) odrie se, porie
se, tvrdi se da neto nije; odbija se.
ne prima se
neger (p., tal. negro, fr. negre, lat. niger) pripadnik crne rase, crnac
neget (engl. nugget) gruda neko plemenite kovine, osobito zlata
negirnti (lat. negare) odricati, odrei;
poricali, govoriti ili tvrditi da neto
nije bilo ili da ne postoji

negus
negligencija (lat. ncgligentia) nemarnost, neurednost, nehajnost, zanemarivanje
negligentan (lat. negligens) nemaran,
nehajan, neuredan, lakouman
negligente it. negliente (tal.) glaz.
nemamo, nehatno, bez velike panje
neglie (fr. neglig) kuna haljina (nona ili jutarnja); u neglieu u kunoj
haljini, nepropisno obuen, nedotjeran
negocijacijn (lat. negotiatio) trgovaki
posao, trgovina, trgovanje; pregovaranje, ugovaranje, posredovale (osobito u politici); prodaja mjenice kojoj
jo nije dospio rok plaarua, prodaja
nedospjele mjenice, prenoenje mjenice na drugog
negocijanizam (lat. negotianismus) trgovaki duh
negocijant (lat. negotians) trgovac, onaj
koji trguje naveliko
negocijator (lat. negotiator) trgovac naveliko; osobito: trgovac novcem, bankar
negosijabilan (fr. negociable) koji se
moe prodati, koji sc moe prenijeti
na drugog (npr. mjenice, vrijednosni
papiri i dr.)
negosjater (fr. ngociateur) posrednik.
pregovara (osobito u politici)
negresa (fr. ngresse) crnkinja
negreti (p. negretti) mn. vrsta panjolskih ovaca s gustom i jakom vunom
(nazvana po nekom grofu Negreti
koji je, navodno, imao takve ovce)
negrilo (p. negrilo, lat. niger crn) vrsta
crnog nizozemskog burrnuta
negrofil (p., tal. negro crnac. gr. filos
prijatelj, koji voli) prijatelj crnaca,
onaj koii eli osloboenje crnaca od
robovanja bijelcima
negroirian (p. negro crnac, gr. eidos
oblik) slian crncu, kao crnac, poput
crnca
negus (etiop. negus) "okrunjeni", titula
etiopiiskog kralja

negusa nagast

943

negusa nagast (etiop.) "kralj kraljeva ',

slubena titula etiopijskog cara, potjee jo iz IV. st., iz vremena kad su
Ktiopljani primili kranstvo
nekacija (lat. nccare ubiti, necatio.)
ubijanje, usmrivanje
nekiomancija (gr. nekys le, mantcia
proricanje) v. nekromancija
nckratizija (gr. nekros, thysis) med.
odumiranje, npr. nekog mjesta u tijelu zbog djelovanja bacila
nekro- (gr. nekros mrtav; le) predmeLak u sloenicama sa znaenjem:
mrtav; leni, leinski
nekrobioza (gr. nekros, bios ivot)
med. postupno kvarenje, odumiranje
ivih dijelova organskog tijela, a da
pritom ti dijelovi ne trunu
nekrodermitis (gr. nekros. erma koa) med. upala koe povezana s truljenjem, kono odumiranje
nekrofag (nekros, fagein derati) zool.
leinar
nekrofilija (gr. nekros, filoo voljeti, filia sklonost, naklonost) sklonost nemoralnim i izopaenim, osobito seksualnim postupcima s umrlim, obljuba mrtvaca, mrlvooskvrnue; nekromanija
nekrofobijn (gr. nekros, fbbos strah)
strah od mrtvaca, strah od lesa
nekrograf (gr. nekros, grafo piem) pisac povijesti umrlih (ili: mrtvih)
nekrografija (gr. nekros, grafia pisanje) pisanje povijesti mrtvih, povijest
mrtvih
nekrokaustija (gr. nekros, kaio spaljujem) spaljivanje mrtvih
nekrolatrija (gr. nekros. latreia oboavanje, potovanje) potovanje mrtvih
nekrolog (gr. nekros, logos rije, govor)
lanak napisan povodom smrti nekoga tek umrlog pokojnika (s podacima o njegovom ivotu, radu i zaslugama); popis umrlih, osmrtnica;
zbirka ivotopisa umrlih

nektar
nekrologija (gr. nekros, logia) ivotopis pokojnika, zbirka ivotopisa pokojnika
nekromanijn (gr. nekros, mania pomama, strast) v. nekrofilija
nekromant (gr. nekromantis) onaj koji
priziva duhove da bi od njih doznao
ono to je bilo i to e biti, arobnjak,
priziva duhova umrlih
nekromantija (gr. nekromantia) prizivanje duhova umrlih da bi se od
njih doznalo stoje bilo ili to e biti,
arobnjatvo
nekropola (gr. nekros, polis grad) v.
nekropolis
nekropolis (gr. nekros, polis grad)
grad mrtvih, podzemna grobnica,
groblje; mjesto gdje su stari, osobito
Grci i Egipani, pokapali mrtve
nekropompn (gr. nekros, pompe sveana povorka) pratnja mrtvaca, sprovod
nekropsija (gr. nekros, opsis vid, vienje, gledanje) v. nekroskopija
nekrosilij (gr. nekros, sylao pljakam) pljakanje mrtvaca
nekroskopija (gr. nekros, skopein promatrati, gledati) pregled mrtvaca (ili:
lea); nekropsija
nekrotian (gr. nekros) med. koji je u
upali, odumro (osobito u vezi s kostima i hrskavicama)
nekrotomija (gr. nekros, tome rezanje) prav. otvaranje lea da bi se mogao utvrditi uzrok smrti; med. odstranjivanje odumrle kosti operativnim putem
nekroza (gr. nekrosis izumrlost) med.
upala kostiju i hrskavica
neksus (lat. nexsus) sveza, veza; pravni
odnos, pravna obveza; nexsus cauzalus it. neksus kauzalus (lat.) uzrona veza, uzrona povezanost
nektar (gr. nektar) mit. boansku pie.
vino koje su, po vjerovanju starih Grka, pili olimpijski bogovi; pren.
odlino pie, osvjeavajue pie; po-

nektar

944

znalo grko vino s otoka Skio od suhnrka (polusuhog groa) bot. mednik, mednica (u cvijeu)
nektar (gr. nektar, lat. nectarium) bot.
mednik, mednica (u cvijeu)
nektarski (gr. nektareos) sladak i
osvjeavajui kao nektar, boanski
nekton (gr. nektos. koji pliva) u oceanografiji: ivi svijet koji samostalno
pliva vodama; usp. plankton, bentos
nel tempo (tal.) glaz. u tempu, u taktu
nematelmintes (gr. nema konac, lat.
nemathelminthes) mn. zool. v. nema*
toidi
nematoidi (gr. nema konac, nit, cidos
oblik) mn. zool. oble gliste, oblii
nemejade (gr. Nemeia) mn. v. nemejske igre
Nemejske igre viteke utakmice starih Grka koje su se, u Zeusovu ast,
odravale u Nemoj i svake tree godine
nemejski lav mit. golemi lav koji je
pustoio okolicu argolidskog sela
Nemeje sve dok ga Herkul nije uspio
ubiti
neme (ma.) plemi, vlastelin
Nemeza (gr. Nemesis) mit. v. Nemezis
Nemezis (gr. Nemesis, nemo dodjeljujem, dodijelim, dosudim, dosuujem) mit, boanstvo u kojem je
utjelovljena boanska pravednost
koja nagrauje dobro, a kanjava zlo,
osobito nepravde i nasilja uinjena
iz obijesli
nemo (lat. nemo, gen. neminis) nitko:
nemo iudcx. nemo testis idoneus in
propria causa it. nemo judeks, nemo
testis idoneus in proprija kauza (laU)
prav. nitko ne moe u vlastitoj stvari, tj. gdje jc osobno zainteresiran,
biti ni pravi sudac ni pravi svjedok
Nemo huc ingrediatur expres geometria it. Nemo huk ingrediatur
ekspers geometrija (lat.) Neka ovamo
ne ue nitko tko ne zna geometriju

neoimpresionizam
nemolit (gr. nemos panjak, gaj, lug,
lithos kamen) min. v. dendrit
nemoralije (lat. nemoralia) mn. umske, dubravske sveanosti kod starih
Grka i Rimljana
nemorozan (lat. nemorosus) umovit,
bogat umom; s gustim drveem
nemoroze (lat. nemorosae) mn. bot.
umske biljke, biljke koje rastu po
umama
nenija (lat. nenia) naricaljka, alopojka,
tubalica (koju su, kod starih Rimljana. na pogrebima pjevale osobito
ene slavei pokojnika); uspavanka
neo- (gr. neos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: nov. novo
neofilolog (gr. neos, filos, logos) poznavatelj i istraiva novijih jezika i
knjievnosti, osobito slavenskih, romanskih i germanskih
neofobija (gr. neos, fobos strah) strah
(ili: zaziranje) od uvoenja svega to
je novo
neogen (gr. neos, gen korijen od gignesthai postati, nastati) geol. mlai
odjeljak tercijarnog razdoblja u razvitku Zemljine kore; dijeli se na dva
pododjeljka: pliocen i miocen
neograf (gr. neos, grafo piem) pisac
koji se ne dri propisanog pravopisa,
inovator u pisanju
neografija (gr. neos, grafia pisanje)
nov nain pisanja, odstupanje od propisanog pravopisa
neografizam (gr. neos, grafo piem)
strast za uvoenjem inovacija u pisanju, posebno u pravopisu
neogrek (gr. neos, fr. nco-grec) stil koji
je teio razviti klasicizam do bogatijih grkih umjetnikih oblika: osobito je cvjetao za Napoleona III.
neohegelijanizam fil. smjer u suvremenoj filozofiji koji, oslanjajui se na
njemakog filozofa Ilegela, razvija
dalje njegove misli
neoimpresionizam (gr. neos, lat. impresio dojam) slik. v. poentilizam

ncokantizam

945

neokantizam filozofski smjer koji se

sredinom prolog stoljea javio u Njemakoj kao reakcija na spekulativni
Fichteov, Schcllingov i Hegelov idealizam, i koii je istaknuo kao polaznu
toku vraanje Kantu i njegovoj kritikoj filozofiji
Ticoklasicizam (gr. neos, lat. classis)
knjievni smjer na Zapadu od 1905.
koji, oslanjajui se na klasinu knjievnost, posebni naglasak polae na
to vee savrenstvo oblika
neolitik (gr. neos, lithos kamen) gcol.
mlae kameno doba, doba glaanog
kamena (trajalo u Europi od 10000.
do 3000. pr. n. ej, kad su ljudi upotrebljavali kamen za svoje potrebe:
(oruje, orue, zidanje i dr.), podizali
gradove, naselja i ve se bavili zemljoradnjom i stoarstvom
neolitski (gr. neos, lithos kamen) geol.
koji pripada novijem, mlaem kamenom dobu; usp. neolitik
neolog (gr. neos, logos rije, govor) onaj
koji unosi novosti u neko starije nauavanje; osobito: onaj koji uvodi nove rijei i konstrukcije u jezik
neologija (gr. neos, logia izgovaranje,
govor) uporaba starih rijei u novom
znaenju, tvorba novih rijei, novotvorba, kovanica
neologistieki (gr. neos. logos rije, govor) prid. sklon uvoenju novotarija
i novotvorbi, osobito u jeziku i vjeri;
novostvoren, novoskovan
neologizam (gr. neos, logos rije, govor) novost u nekom starom nauavanju ili religiji, novotvorina; strast
za uvoenjem novotvorina; gram.
nova rije napravljena po uzoru na
strane jezike, kovanica, stara rije s
novim znaenjem, npr. brzojav, vodovod, dvoboj, kiobran, kolodvor,
olovka, znatieljan itd.
neomaltuzijanizam soc. v. pod rnaltuzijanizam

nora ma
neomarksizam socijalno-demokratski
smjer koji je revidirao (promijenio)
Marxovo nauavanje time to se odrekao revolucije i diktature proleterijala, glavni ideolog bio je njemaki
socijaldemokrat Eduard Bcrnstein
(18501932)
ncomutacija (gr. neos, lat. mutatio
promjena) biol. nasljedna promjena
kod ivih bia zbog pojave nekog
novog nasljednog initelja
neon (gr. neon novo) kem. element,
spada u plemenite plinove zato to
se ne spaja s drugim elementima,
ima ga u zraku, atomska teina
20,1S3, redni broj 10, znak Ne
neonomisti (gr. neos, nomos zakon)
mn. pristae nekog novog zakona
neopedagog (gr. neos, paidagogos)
onaj koji se, kao odgajatelj, slui novim odgojnim metodama
ncopitagorejizam fil. obnova i, pod
utjecajem istonjake religije, modifikacija pitagorejizama spojenog s
elementima raznih grkih lozofema, predstavlja teozofsku spekulaciju
neoplatonizam fil. stapanje Platonovih, Aristotelovih, stoikih i dr. nauavanja s istonjakim religioznospekulativnim elementima u jedinstven pogled na svijet, uz jaku primjesu mistikih i teofizikih crta;
nakon propasti antike kulture neoplatonizam je imao jak utjecaj na
razvoj kranske filozofije
neoplazma (gr. neos, plasrna tvorevina) med. normalno ili bolesno nagomilavanje novih tkiva u tijelu, novo
tkivo, izraslina, ili izrastak
neopoganizam (gr. neos, lat. paganus
seljak} novo poganstvo, pokuaj da
se stara neznaboaka vjerovanja
obnove i da zamijene kransku religiju; usp. poganizam
neorama (gr. neos, orama pogled, prizor) kombinacija panorame i diora-

neoromantika

946

me, ureaj koji prikazuje sliku unutranjosti neke graevine, hrama i

si.
neoromantika (gr. neos, fr. romantique) smjer u novoj knjievnosti koji se javio oko 1890. kao suprotnost
naturalizmu i pozitivizmu
neosalvarzan med. spoj salvarzana s
formaldehid-natrijsulfoksilatom, upotrebljava se kao lijek protiv sifilisa i
drugih spirohetnih bolesti
neoslavizam smjer panslavizma kojem
jc cilj ujediniti sve Slavene, ostavljajui svakom slavenskom narodu to
veu samostalnost; ova ideja uzela
je osobito maha nakon 1908., kad je
A u stro-Ugarska nasilno i iznenadno
anektirala Bosnu i Hercegovinu
neospinozizam filozofski smjerovi kojima slui kao polazna toka Spinozina filozofija, osobito njegov inonistiki pogled na svijet
neoterian (gr. neoterikos mladenaki) novotarski, koji je po novom
ukusu, koji tei za novim
neoterizam (gr. neoterizo novotarim,
uvodim novine) tenja za novim, ljubav prema novotarstvu; uporaba novih rijei i konstrukcija
neovitalizam (gr. neos, lat. vitalis ivotni) fil. suvremeni oblik vitalizma,
spajanje mehanikog pogleda na svijet s vitalizmom
neozoik (gr. neos, zoon ivotinja) geol.
v. kenozojski period
nepentes (gr. nepenthes) med. sredstvo za ublaavanje bolova; sredstvo
za osvjeavanje i razvedravanjc, razbibriga; bot. vrsta mesojednih biljaka iz tropske Azije i Australije, listove imaju u obliku kantica
nepotizam (lat, nepos, nepotis neak)
povlatenost roaka u davanju poloaja i slube na raun drugih zaslunijih ljudi koji bi, s obzirom na svoje
zasluge i sposobnosti, trebah imati
prednost; uvlaenje roaka na unos-

nero antiko
ne i utjecajne poloaje; prvobitno:
utjecaj papinih roaka na dravne
poslove
Neptun (lat, Neptunus) 1. mit. bog mora kod starih Rimljana (kod Grka
Posejdon); 2. astr. planet u naem
Sunevom sustavu, nalazi sc iza Urana
neptunij (lat. Neptunus) kem. radioaktivni element (transuran), redni
broj 93, znak NP; u prirodi ne postoji, nego je dobiven umjetnim putem
od 1943. do 1944. kad je prirodni
uran bio bombardiran neutronima;
raspadajui se radioaktivno on sc
pretvara u drugi transuranski kem.
element: plulonij
neptunisti geol. pristae neptunizma
neptunizam geol. shvaanje nekih geologa, tzv. neptunista, po kojem je
Zemljina kora, u svom sadanjem obliku, nastala utjecajem vode (supr.
vulkanizam, po kojem je vatra jedini
uzrok sadanjeg oblika Zcmljine
kore. i plutonizam, shvaanje po kojem je unutranja toplina Zemlje
utjecala na stvaranje oblika njezine
kore)
Ncptunov (lat. Ncptunius) Ncptunov
pojas med. mokar oblog oko tijela,
preko kojega se stavlja vunena tkanina; Neptunova pota slanje vijesti
u staklenim bocama koje se, u sluaju opasnih nepogoda na moru, putaju u more
Nerej (gr. Nercus) mit. sin Ponta i
Geje, mu Doridin, bog mora i otac
pedeset keri (nerejida), stanuje s
njima u morskim dubinama
nerej ide (gr. Ncreides) mn. 1. mit.
keri Nerejeve, morske nimfe (medu
kojima su najpoznatije: Tetida, Kalipsa i Amfitrita)
nerejidc (gr. nereides) 2. zool. morske
ivotinje iz porodice glista ekinjaa
nero antiko (tal. nero antico) crni egipatski mramor

neroli

947

nct

neroli (tal., fr. nroli) eterino ulje od

naraninog cvijcta, veoma jakog i
ugodnog mirisa
Ncron (lat. Nero) zloglasni rimski car
(5468 n. e.), poznat po svojoj okrutnosti i strahovitom progonu krana
koje je optuivao da su zapalili Rim
(64. n. e.), ubojica svoie majke, ene
i mnogih drugih uglednih Rimljana;
otuda: svaki okrutan i krvoloan gospodar i vladar
neronski (lat. Ncroncus) nesmiljen i

nervus rerum (lat. nervus rerum ivac

stvari) glavna stvar, ono stoje stvarna, bitna osnova neega
ncscijcncija (lat. ncscientia) neznanje
nescio (lat. nescio) ne znam
nescirc (lat.) ne znati; a nescire ad non
esse (lat.) log. nepravilno zakljuivanje "iz neznanja o nepostojanju",
tj. misliti da se neto zna, a zapravo
to ne znati, pa na osnovi takvog neznanja zakljuivati da to neto ne
postoji

okrutan kao Neron

ners (engl. nursc) dojkinja, dadilja, odgajateljica, uvarica
nerterologija (gr. nerteros, enerteros
donji, logia) znanost o tijelima koja
sc nalaze pod zemljom
nerteromorfija (gr. nerteros donji,
morfe oblik) stvaranja podzemnih
tijela i oblika
nerv (lat. nervu, gr. neuron) anat. ivac; nervni sistem ivani sustav, ivelje; pren. snaga, mo, jaina; ivac,
dua, glavni pokreta neega, npr.
nerv drutva = dua, stup drutva:
nervus probandi (lat) log. glavna osnova dokazivanja
ncrvacija (lat. nervatio) bot. rebra,

neseser (lat. necessarius, fr. neeessairc) ono to je nuno, potrebno; osobito: putnika kutija ili torba s onim
to je ovjeku najpotrebnije (pribor
za toaletu); alatni sandui, torba s
alatom; najpotrebniji lijeniki instrumenti
Nestor (gr. Nestor) mit. sin Helejev,
kralj u Pilu, poznat po svojoj mudrosti i velikom iskustvu; u dubokoj
starosti sudjelovao u Trojanskom
ratu i svima sluio kao odlian savjetodavne; otud: mudar, iskusan i
astan starac, najstariji i najiskusniji medu sebi ravnima
nestorijanci pristae carigradskog patrijarha Ncstorija koji je, 431. g. zbog
svog nauavanja o dvjema odvojenim
prirodama Isusa Krista, boanskoj i
ljudskoj, kao heretik svrgnut sa svojeg poloaja i protjeran
nestorijanizam teol. nauavanje carigradskog patrijarha Ne storija koje je
kr. Crkva proglasila i osudila kao
heretiko; v. nestorijanci
nestoterapija (gr. nesteia poenje,
therapeia lijeenje) med. v. nestrij atrija

ilice na listu, lisna rebra

nervatura (lat. nervatura) bot, v. nervacija
nervina (lat. nervina) mn. med. sredstva za jaanje i smirenje ivaca
nervna supstancija fiziol. tvar od koje
se sastoje ivci
nervni sistem fiziol. v. nerv
nervoza (lat. nervus ivac) med. bolest
ivaca, slabost ivaca; razdraljivost,
uzbudljivost
nervozan (lat. nervosus) koji se tie ivaca, ivani; danas obino u znaenju: ivano obolio, razdraljiv, lako uzbudljiv, oslabljenih ivaca
nervozitet (lat. ncrvositns) v. nervoza
nervus probandi (lat. nervus probandi) log. v. pod. nerv

nestrijatrija (gr. nesteia post, iatreia

lijeenje) med. lijeenje gladovanjem
net (njem. nett, fr. net. tal. netto) 1.
lijep, zgodan, pristao, dotjeran
net (engl.) 2. mrea, posebna mrea kod
tenisa koja stoji izmeu protivnikih
igraa; elektronska mrea u koju su

netivz

948

umreeni milijuni raunala diljem

svijeta, internet
netivz (engl. natives) mn. oni koji su
se rodili u Americi, roeni Amerikanci; lanovi politike stranke koja
se organizirala u Sjedinjenim Amerikim Dravama s ciljem obrane
prava prvenstva roenih Amerikanaca u odnosu prema strancima i doseljenicima, i koja trai da se rok za
naturaliziranje produi od 7 godina
na 21 godinu
neto (tal. netto) trg. izraz, uobiajen od
poetka XVII. st.} a oznaava istu
teinu (neto-teina) neke robe. tj. kad
se odbije od ukupne bruto-teine ono
u emu roba stoji (vrea, bava, sanduk i dr.), ili ist prihod (neto-prihod) od nekog posla, tj. kad se odbije
iznos svih rashoda itd.
neto tara (tal. netto tara) trg. odbitak
stvarne, a ne prihlinc teine onoga
u emu roba stoji, npr. vree, bave,
sanduka i dr.
neur- (gr. neuron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivac, koji se
tie ivaca, ivan
neuralgija (gr. neuron, algos bol) med.
bolest ivaca koja se, u nastupima,
pojavljuje u odreenom dijelu tijela,
a nije izazvana nekim vidljivim anatomskim promjenama; prid. neuralgian
neuraatenian (gr. neuron, asthcncia
slabost) med. koji boluje od slabosti
ivaca, ivano oboljeli
neurastenija (gr. neuron, astheneia
slabost) med. slabost ivaca
neurastenija (gr. neuron, sihenos jaina, snaga) med. prevelika ivana
djelatnost
neurastenik (gr. neuron, asihenikos
slabunjav) med. onaj koji boluje od
slabosti ivaca
neurastian (gr. neuron ivac) med.
v. neurastenian

neurolog
neurektomija (gr. neuron, ek iz, lome
rezanje) med. djelomino rezanje jednog ivca
neuri- (gr. neuron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivac, koji se
tie ivaca, ivan
neurilcma (gr. neuron, eilyma omot,
zavoj) anat. v. neurilima
neurilima (gr. neuron, eilyma omot,
zavoj) anat. ivana opna, ivanica
neurin (gr. neuron) med. veoma otrovan proizvod koji nastaje zbog truljenja leeva
ncuritian (gr. neuron) med. koji se
tie (ih: nastaje od) upale ivaca; koji
utjee na ivce, koji jaa ivce
neuritik (gr. neuron, lat. ncuriticum)
med. sredstvo za lijeenje i jaanje
ivaca
ncuritis (gr. neuron) med. upala ivaca
neuro- (gr. neuron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivac, koji se
tie ivaca, ivan
neurobat (gr. neuron, baino koraam,
idem) plesa na konopcu
neuroblasti (gr. neuron, blastos klica,
izdanak) mn. anat. stanice koje stvaraju ivce
neurodinija (gr. neuron, odyne bol)
med. bolest ivaca, neuralgija
neurogamija (gr. neuron, gamos brak)
spajanje ivane djelatnosti = ivotinjski magnetizam
neurografija (gr. neuron, grafia opis)
Opisivanje ivaca
neurokirurgija (gr. neuron, chcir ruka. ergon rad) med. lijeenje kirurkim putem bolesti ivanog podrijetla, kao i raznih bolesti mozga i
modine (dio medicine)
neurolema (gr. neuron. eilyma omot,
zavoj) anat, v. neurilima
neurolog (gr. neuron, logos rije, odnos) znanstvenik, biolog koji se bavi
prouavanjem ivaca; lijenik strunjak za ivane bolesti

neurologija

949

neurologija (gr. neuron, logia) znanost

koja prouava ivce
neurom (gr. neuron) med. v. neuron
ncurom (gr. neuron) med. ivana izraslina, ivanik
ncuromalacija (gr. neuron, malakia
mekoa) med. omekavanje ivaca
neuron (gr. neuron) anatomska i fizioloka jedinica ivanog sustava, osnovni element ivanog (ili: ncrvnog)
tkiva, nervna stanica, ivana stanica
neuronal (gr. neuron) med. lijek za
smirenje ivaca i uspavljivanje
ucuroparaliza (gr. neuron. paralysis
uzetost) med. uzetost ivaca
ncuropat (gr. neuron, pathos bolest)
nu;d. onaj koji boluje od ivane bolesti
neuropatija (gr. neuron, pathos bolest) med. bolest ivaca
neuropatologija (gr. neuron, pathos
bolest, logia) med. znanost o ivanim bolestima;, poznavanje ivanih
bolesti
neuropira (gr. neuron, pyr vatra) med.
ivana groznica
ncuropsiliozc (gr. neuron, psvche dua) mn. med. ivano-duevne bolesti
koje se javljaju bez anatomskih promjena
neuropteri (gr. neuron, pteron krilo)
mn. zool. mreokrilci, kukci s etiri
prozirna i mreasta krila
neuroretinitis (gr. neuron, lat. retinitis upala mrenice) med. upala vidnog ivca i mrenice
neuroskop (gr. neuron, skopeo gledam) ureaj za ispitivanje i mjerenje karaktera i talenta
neurospazme (gr. neuron ila, vrpca,
spasmos gr) mn. lutke koje se kreu
pomou ice ili konca; marionete
neurotian (gr. neuron) ivani, koji
se tie ivaca; koji nastaje kao posljedica bolesti ivaca

neutralizirati
neurotik (gr. neuron, lat. neurotisum)
med. v. neuritik
neurotomija (gr. neuron, tome rezanje) med. prerezivanje, prerez ivca
neurotonija (gr. neuron, teino zateem) med. zatezanje ivaca
neuroza (gr. neuron) med. nervoza
ncutra (lat. neutra) mn. gram. v. neutrurn
neutralan (lat. neutralis) nepristran,
koji ne pripada ni jednoj stran(c)i,
koji ne sudjeluje u ratu; gram. ni
mukog ni enskog roda; kem. koji
ne reagira ni kiselo ni alkalno; neutralne drave drave kojima je, iz
meunarodnih razloga, zajamena
neutralnosti npr. vicarska; tiz. neutralna zona magneta onaj dio magneti koji ne pokazuje magnetno djelovanje; fiz. bez + ili naboja
neutralist (lat. neutralis) onaj koji ne
pripada nijednoj religiji ili nijednom
filozofskom smjeru, slobodni mislilac;
nepristran promatra
neutralitet (lat. neutralis) nepristranost, nepripadanje ni jednoj strani,
nemijeanje u rasprave i sporove
drugih; oruani neutralitet ako se
jedna drava naoruava da bi po svaku cijenu mogla odrati i obraniti
svoju nepristranost
neutralizacija (lat. neutralisatio) dovoenje u stanje nepripadanja nijednoj strani, izjednaenje suprotnih
stanja, poliranje, otklanjanje djelovanja, injenje nekodljivim; kem.
zasiivanje, spajanje kiseline s bazom u sol, u kojoj su izgubljena svojstva i kiseline i baze
nentralizam (lat. neutralis) nepripadanje nijednoj odreenoj religiji ili
nijednom filozofskom smjeru, slobodno miljenje
neutralizirati (lat. ncutralisare) uiniti
neutralnim, dovesti u stanje nepripadanja nijednoj strani, uiniti neutjecajnim, otkloniti utjecaje nekog

neutralnost
djelovanja ili stvari, osujetiti: kem.
jednu kiselinu s bazom ili neku bazu
s kiselinom tako pomijeati da ta
mjeavina vie nije ni kisela ni alkalna, nego neutralna
neutralnost (lat. neutralis) v. ncutralitet
neutrino (lat. neutroni nijedno ni drugo) fiz. neutralna materijalna estica manje inase od mase neutrona
neutrofili (lat. ncutrum, gr. filos koji
voli) mn. med. bijela krvna zrnca koja primaju neutralne boje
neutron (lat. neutrum ni jedno ili drugo) fiz. materijalna praestica (Chadwick) koja se javlja u zrakama i koja
je bez naboja (v. elektrini elementarni kvantum) mase vee od mase
protona; osim jednake mase s masom
vodikovog atoma, razlikuje se od neutralnih vodikovih atoma mnogo
manjim obujmom, ime se objanjava njihova jako prodorna mo; usp.
neutrino
neutrum Gat. neutrum ni jedno ni drugo) gram. srednji rod kod imcnica,
zamjenica, pridjeva i brojeva; rije
srednjeg roda (mn. ncutra); verbum
neutrum (lat.) neprijelazni glagol
nevra- (gr. neuron ivac) v. pod ncuranevro- (gr. neuron ivac) v. pod neuronevus (lat. nevus) med. made
Nevvgate it. Njuget(engl.) veliki zatvor
u l/ondonu, zgrada u kojoj se izvravaju smrtne kazne
nezologijn (gr. nesos otok, logia) dio
fizikog zemljopisa koji prouava
otoke
ne (fr. neige snijeg) vunena tkanina
proarana bijelim tokicama, lako da
izgleda kao posuta snijegom
Ni kem. kratica za nikal
Nibelungenlid (njem.) N'ihelunka
pjesma, najznaajniji njemaki srednjovjekovni junaki ep u kojem je
opjevana Siegfridova smrt i osveta
njegove ene Krimhilde

nihilisti
nibclun.ka vjernost (njem. Nibelungentreue) izraz kojim je 1909. oznaena iskrenost i vrstina saveza izmeu Njemake i Austro-Ugarske;
nepokolebljiva vjernost
Nibelunzi (njem. Nibelungen) mn. u
njemakoj mitologiji: pleme patuljaka, posjednika Izv. nibelunkog
blaga
nievo (rus. niego) v. njievo
nidifikacija (lat. nidificatio) zool. pravljenje gnijezda
nidologijn (lat. nidus gnijezdo, gr. logia) dio biologije koji prouava gnijezda
nidor (lat. nior) para, miris, vonj od
izgorjelih ivotinjskih tijela; med.
miris po trulei (kod podrigivanja)
nidorozan (lat. nidorosus) koji vonja
po trulei, na muak, trulean
nife geol. sredinji dio Zemljine jezgre
za koji se pretpostavlja da je, uglavnom, sastavljen od nikla i eljeza (Ni
+ Fe = nikal + eljezo)
Niflheim it, Nitlhajm (njem.) u nord.
mitologiji: hladni sjeverni dio svijeta;
podzemni svijet u koiemu vlada boica Hela
niger (engl. nigger) prijezirni naziv za
crnca
niger (lat. niger) crn
nigerseentan (lat. nigrescens) koji crni, prelazi u crno, crnkast
nigromant (lat. niger, crn, gr. mantis
prorok) maioniar, 6irobnjak, onaj
koji vraa i prorie pomou zlih duhova
nipromantija (lat. niger cm, gr. manteia proricanje) tobonja crna vjetina, gatanje i proricanje sudbine pomou zlih duhova
nigror (lat. nigror) med. crna ili modroaiva pjega na koi
nihil (lat. nihil) nita
nihilisti (lat. nihil) mn. pristae nihilizma

nlhilitct

951

nihilitet (lat. nihilitas) nitavnost, nitavih), nedostatak svake vrijednosti

nihilizam Gat. nihil nita) fil. stajalite
potpunog odricanja vrijednosti uope: teorijski nihilizam nijee mogunost spoznaje istine, a etiki nihilizam vrijednost moralnih zakona; u
politiko-socijalnom pogledu: shvaanje da dananje drutvo i cjelokupni njegov poredak ne valja nita,
zbog ega bi ga trebalo potpuno
unititi, pa tek na Lim ruevinama
gradili jedno posve novo drutvo; izraz nainjen po idejama koje je ruski
pisac I.S. Turgcnjev iznio kroz Bazarova, glavnog junaka svog romana Oevi i djeca {1862. g.), a koji jc
odluno negirao sva naela i tradicije ruske plemike kulture
nihilum album (lat.) med. cinkovo bjelilo (lijek za oi)
nijansa (fr. nuance, lat. nubes oblak)
postupan prijelaz, postupno prelijevanje boja, sjenanje bojama; pren.
fina i neprimjetna razlika, jedva primjetan prijelaz iz jednoga u drugo;
glaz. prijelaz: gram. finoa jezika,
tanahnost izraza, istananost
nijansiran (fr. nuance) izraen (ili: izraen.) u nijansama, u finim prijelazima, predstavljen u tanahnostima,
istanan
nijansirati (fr. nuancer) praviti postupne prijelaze u bojama, prilagoditi (ili:
prilagoavati) boje mijeanjem, sjenati; pren. praviti ili iznositi istanane i posLupne razlike
nijelirati (tal. niellare) na zlatnim i
srebrnim ploama urezivati ukrase
pa ih onda ispunjavati crnim emajlom; usp. nijolo
nijelo (tal. niello, lat. nigellus) tamna
masa pripremljena od zajedno rastopljenog srebra, bakra, olova, sumpora i t>oraksa; sluzi za ispunjava-

nikotin
nje graviranih ukrasa na zlatnim i
srebrenim ploama, crni emajl
nikal (lat, nicolum, fr. nickel. njem.
Nickel) kem. element, atomska teina 58,69, redni broj 28, znak Ni;
isti nikal je srebrna s lobije I a kovina, uglaan ima viKima lijepu sjajnost, na zraku postojan, moe sc kovati i legirati
Nikejski sabor crkveni sabor koji je
325. sazvao u bilinijskom gradu Nikeji Konstantin Veliki radi rjeavanja arijanskih raspri. Na njemu je
arijanizam proglaen herezom i
donesen tzv. nikejski simbol vjere
(kojega se i danas dre sve kransko vjere)
nikerbokeri (engl. knickerbockers) mn.
Nizozemci koji ive u New V'orku;
iroke hlae do koljena (kakve oni
nose)
niklati eljezne predmete prevui niklom galvanskim putem
nikocijana (lat. herba nicotiana) bot.
duhan, duhanska biljka
nikocijanin (lat. nicotiana) kem. v. nikotin
nikol opt. uobiajeni i krai naziv za
Nikolovu prizmu
nikolaiti mn. pristae heretike gnostike sekte u II. st. kr. Crkve; pristae ponovnog krtenja u XVI. st.;
kat. sveenici koji naputaju sveeniki red radi enidbe
Nikolova prizma opt, prizma od islandskog kristala, slui za ispitivanje polarizirane svjetlosti (nazvana
po kotskom fiziaru Wilhamu Nicolu, 17681851)
nikotin kem. veoma otrovan alkaloid,
nalazi se u liu i sjemenu duhana,
vezan uz jabunu i limunsku kiselinu, inae l>ezbojna i uljana tekuina koja na zraku dobije smeu boju
(naziv po Francuzu Jcanu Nicotu. koji je 1560. donio duhan u Francusku)

nikotin iz am

952

nikotinizam (lat nicotinismus) med.

Lrovanje duhanom
niksis (gr. nysso bodem, probadam)
med. bodenje, bockanjc
nikt- (gr. nyx, nvklos) predmetak u sloemcama sa znaenjem: no, noni
niktacija (lat nictatio) med. treptanje,
Irepkanje. mirkanje
niktalopija (gr. nyx. nyklos, ops vid,
vienje) med. ona bolest koja se sastoji u tome to je bolesnik slijep za
dnevnu svjetlost, a ima sposobnost
vidjeti nou
niktalops (gr. nyx. nvktos, ops vid)
med. onaj koji je slijep na dnevnu
svjetlost, onaj koji bolje vidi nou
nego danju; supr. hemeralops
niktegersija (gr. nyx, nyktos, egersis
buenje) med. buenje nou, trzanje
iz sna
niktitacija (lat, nictitatio) med. v. niktacija
niktobacija (gr. nyktohatia) med. lutanje nou, mjesearstvo
niktofiti (gr. nyx, nvktos, fyton biljka)
nm. bot. biljke kojima se cvjetovi nou otvaraju, a danju zatvaraju
niktograf (gr. nyx, nyktos, grafo piem) naprava za pisanje u mraku
nikt (grafija (gr. nyx, nvktos. grafia
pisanje) vjetina pisanja nou, u mraku
nikturijn (gr. nyx, nvktos, uron mokraa) med. pojaano mokrenje nou
nil (nihil) admirari (lat.) niemu se
ne treba uditi na latinski jezik
prevedena reenica Meden thaumazein starogrkog filozofa Pitagore;
poetak jedne Horacijcve epistule
nimbus (lat. nimbus) prstenast sjaj oko
glave sveca, svetaki vijenac (krug)
oko glave; u meteorologiji: kini oblak, olujni oblak (usp. kumulus, stratus, cirus); pren. sjaj koji okruuje
neku istaknutu, znaajnu osobu, veliki ugled

Nioba
nimfa (gr. nymfe) mit. manje ensko
boanstvo kod Grka, vila. Irna ih vie
vrsLa, a zovu se po mjestima u kojima ive: aulonijade, oreade, leimonijade, limnade, napeje, nerejide, i
oceanide, najadc i potamide, drijade
i hamadrijade; pren. lijepa djevojka. ljepotica; ljubavnica, javna ena;
zool. liinka insekta
nimfe (gr. nymfe) mn. anat. male ruiaste usmine na enskom spolnom
organu, male stidnicc
nimfitis (gr. nymfe) med. upala malih
ruiastih usmina (ili: malih stidnica); usp. nimfe
nimfnmanija (gr. nvmfe, mania pomama, strast) pretjerana pohotljivost i spolna razdraljivost ena
prema mukarcima, andromanija
nimfonanija (gr. nymfe) enski samoblud; usp. onanija
nimfonksus (gr. nymfe. onkos masa,
tjelesina) med. otcklina stidnica, usmina
nimfotomija (gr. nymfe, tome rezanje)
med. operativno odstranjenje malih
ruiastih usmina na enskom spolnom organu
Nimrod idovsko osobno ime, sin Kuov, unuk Hamov, legendarni osniva
babilonskog carstva i graditelj babilonskog tornja i asirskih gradova;
po Starom zavjetu (Post 10,9): "silan
lovac voljom Jahve"; otuda se za dobrog lovca uope kae: lovac kao
Nimrod
Nioba (gr. Niobe) mit. ki Tantalova i
Dionina, ena tebanskog kralja Amfiona; u materinskoj gordosti io ima
7 sinova i 7 keri, drznula se usporediti s boicom Letom, koja ie imala
samo dvoje djece (Apolona i Artemidu); da bije kaznili za ovu drskost,
Apolon i Artemida poubijaju joj pred
oima svu djecu strijelama; bol i oa janje pretvoric nesretnu majku, voljom Zeusovom, u jednu stijenu; ovaj

niobi

953

motiv jc est u knjievnosti i umjetnosti

niohij Gat, niobium) kem. element, vrlo
rijetka kovina bijelog sjaja, atomska teina 93,3, redni broj 41, znak
Nb
nirvana (sanskr. nirvvana) u budistikoj
religiji i filozofiji: "ugasnuc". stanje
vjeitog i blaenog mira koje se nalazi s one strane svijeta svijesti i
individualnog ivljenja; do ovoga stanja, za kojim prosvijeeni budist tei
kao za najviom i konanom svrhom,
dolazi se potpunim ugasnuem svoga "ja" i volje za ivotom, tj. potpunim osloboenjem duha od tvari; u
kasnijem budizmu: blaeni ivot u
nekom Budinom svijetu punom sjaja
i velebnosti
Nisa (gr. Nysa) mit. jedna od nimfi koje
su odgojile Bakha, nazvana po istoimenom gradu i brijegu u Indiji; astr.
asteroid otkriven 1857.
nistagmus (gr. nystaxis klimanje glavom, drijemanje) med. bolesno treptanje oima, drhtanje oiju, gr u
onoj jabuici ili kapcima
nia (fr. m'che) arh. udubina u zidu,
udubljenie, slijepi prozor; obino slui
da se u nju stavi kip, poprsje ili kakav drugi ukras
niador (ar.-perz.) kem. amonijev klorid (NH4C1), salmijak; okusa je ljutoslanog, a u vodi se otapa; slui kao
lijek, za proizvodnju amonijaka, punjenje Leclancheovih elemenata, pri
lemljenju i kositrcnju kovina itd.
nitnn (njem. Niet) teh. zakovica, zakovak. avao
nitovati (njem. meten) teh. zakovati,
zakivati zakovicama, udarati zakovice
nitr- (gr. nitron) predmetak u sloenicama sa znaenjem; luna sol
nitrat (gr. nitron luna sol) kem. sol
duine kiseline, kalijev nitrat ih salitra u svom prirodnom stanju; na-

ni trom

trijev nitrat ih ilska salitra; nitrat

srebra lapis, pakleni kamen, slui za
spaljivanje rana i bradavica
nitridi (gr. nitron) mn. kem. spojevi
elemenata s duikom
nitrifikacija (lat. nitrificatio) kem. pretvaranje amonijaka u saliirenu kiselinu, pravljenje salitre
nitrirati (lat. nitrare) kem. praviti salitru; salitriti
nitriti (gr. nitron) mn. kem. soli duine kiseline
nitrobenziri (gr. nitron, p. benjui)
kem. v. nitrobenzol
nitrobenzin (gr. nitron. p. benjui)
kem. v. nitrobenzol
nitrobenzol (gr. nitron, p. benjui)
kem. tekuina ukaste boje, dobije
se ako benzol stavimo u smjesu koncentrirane duine i sumporne kiseline; mirie kao ulje gorkog badema
pa se zato njime parfimiraju tzv.
bademovi sapuni; najvie se upotrebljava u industriji anilinskih boja
nitroceluloza (gr. nitron, lat. cella stanica) kem. praskavi pamuk
nitrofosfat (gr. nitron, fos svjetlost)
kem. ti mj etno gnoj vio; mjeavina duika i fosforne kiseline
nitrogen (gr. nitron, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati) kem. duik, azot
nitrogliecrin (gr. nitron, glykys sladak) kem. veoma jako eksplozivno
sredstvo, dobiva se preradom glieerina duinom i sumpornom kiselinom; po izumitelju dinamita Alfredu Nobclu zove se jo i Nobelovo
praskavo ulje; nitroleum
nitroleum (gr. nitron, lat. oleum ulje)
kem. v. nitrogliccrin
nitrozan (lat. nitrosus) kem. koji ima
u sebi salitre; sali tras t, slian salitri
nitrozitet (lat. nitrositas) kem. salitrastost
nitrum (gr. nitron, lat. nitrum) kem.
salitra

nitruracija

954

nitruracija (lat. nitrum salitra) stvrdnjavanje elinih povrina pomou

duika (osobito pri izradbi cilindara
za zrakoplovne motonO
niveleta (fr. nivelctte) razulja, ravnjaa,
libela
nivelira (fr. niveleur) onaj koji mjeri
libelom, mjera; izjcdnaitelj
niveliranje (fr. niveler) mjerenje ravnjaom (ili: razuljom, libelom); odreivanje razlike u visini izmeu raznih toaka Zemljine povrine; izravnavanje, poravnavanje; pren. uklanjanje razlike izmeu neega, izravnavanje, izjednaavanje
nivelirati (fr. niveler) odrediti (ili: odreivati) razlike u visini izmeu raznih
toaka Zemljine povrine; mjeriti
ravnjaom (ili: ravnomjerom, libelom); uvodoravniti, napraviti vodoravnim, izravnati, poravnati, sravniti; pren. otkloniti razlike, izjednaiti, izravnati
nivelman (fr. nivellement) v. niveliranje
nivo (fr. niveau, lat. libclla) vodoravna
povrina, razina; morska povrina,
povrina mora (morski nivo); ravnjaa, ravnomjer, libela; pren. stupanj visine neega, npr. naobrazbe,
kulture ild.; bili ispod nivoa biti ispod prosjenosti
nivosc it. nivoz (fr. nivose, lat. nix,
nivis, snijeg) "snjeni mjesec", etvrti
mjesec u nekadanjem francuskom
republikanskom kalendaru (od 12.
XII. do 19. I.)
nizam (ar.) red, pravilo, pravilnost,
uredba; redovni turski vojnik; titula
nekih vladara-vazala u Hajdarabadu (Indija)
No kem. kratica za norij
No pasaran (p.) "Nee proi", lozinka
panjolskih revolucionara koji su se
borili protiv faistike diktature u
panjolskoj

nocija
No-poperi (engl. No-Popery) "nikakvog
papinstva", geslo engleskih episkopala kojom se odbija svaka pojava
papinske vlasti u Engleskoj
No., Nr., Nro. kratica za broj, brojka
(tal- numero, lat. numerus)
Non (hebr. Noach) po Starom zavjetu,
jedini pravednik u grijenom ljudskom rodu, a koji se, po Bojoj odredbi, sa svojom obitelji spasio od
sveopeg potopa u tzv. Noinoj arci, i
sa svojim sinovima emom, Hamom
i Jafctom postao praotac dananjeg
ovjeanstva
Nobelova nagrada zavjet koji je, svojom oporukom od 27. XI. 1895., ostavio pronalaza dinamita, vedski
kemiar Alfrcd Nohcl (18351896).
On je odredio da se kamate od njegovog imetka (44 milijuna franaka)
nakon njegove smrti dijele, kao nagrada, onim velikanima koji su tijekom prole godine najvea dostignua postigli u podruju kemije, fizike, knjievnosti, medicine i odravanja svjetskog mira
Nobelovo praskavo ulje kem. v. nitrogliccrin
nobilas (lat. nohilis) plemenit; plemi
nobiles (lat. nobiles) mn. plemii
nobilitacija (lat. nobilitatio) davanje
(ili: podarivanje) plemike titule, proglaavanje za plemia
nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, plemiko podrijetlo, plemiki stale,
plemii; plemiki duh
nobl (fr. noble, lat. nobilis) plemenit;
odlian, izvrstan; uzvien, sjajan,
raskoan; otmjen, gospodski; plemenit po roenju, plemeniti
nobles (fr. noblesse) plemstvo, plemiko
dostojanstvo, plemenitost; noblesse
oblige it. nobles obli (fr.) plemika
titula obvezuje, tj. tko je plemi, taj
se mora plemiki i ponaati
nocija (lat. notio) log. pojam, misao

nodozan

955

nodozan Gat. nodosus) vornat, vorast,

vornovat, kvrgav; zapleten, zamren
nodozitet (lat. nodositas) vornatost,
vornovitost, vorovitost, kvrgavost;
med. vorasta pritavost
nodulus {lat. nodulus) anat. vori, koica
nodus Gat. nodus) vor, zaplet; tekoa,
smetnja; med. tvrda oteklina na zglobovima, tkivima i dr., oteklina, izraslina; nodus gordijua (lat. nodus gordius) v. Cordijcv vor
noema (gr. noema) fil. predmet miljenja, miljeno, misao
noetinn (gr. noetikos) fil. koji spada
u podruje miljenja ili spoznaje
noctika (gr. noeo mislim, spoznajem)
fil. znanost o miljenju ili spoznaji
noeza (gr. noesLs) fil. spoznaja, miljenje, in miljenja, svijest
nokaut (engl. knock udarac, out vani,
izbaen iz igre) port, u boksu: kad
od protivnikovih udaraca (obino u
bradu, eludac ih srce) boksa padne i bude omamljen te sc za 10 sekundi ne moe dignuti i nastaviti
borbu: tehniki nokaut- je kad protivnik ne padne, ah nije sposoban nastaviti borbu
nokautirati (engl. knock-out) port, u
boksu: pobijediti protivnika nokautom; pren. onesposobiti nekoga za
daljnju borbu
nokdaun (engl. knock udarac, dovvn
oboriti, baciti na zemlju) port, u boksu: udarac koji rui protivnika na
zemlju; boksa je u nokdaunu im
padne na zemlju
noksa Gat. noccre koditi, noxa) teta,
krivnja, prijestup; prav. teta koju
neijem imanju nanese neko po sebi
neodgovorno bie, npr. ivotinja
noktnmbul (lat. nox, noctis no, ambulare hodati, etati, noctambulus)
med. mjesear; usp. somnambul
noktambulacija {lat. noctambulatio)
med. v. noktambulizam

nomadi
noktambulizam Gat. noctambulismus)
med. mjesearstvo; usp. somnambulizam
nokturno (lat. nocturnus) glaz. v. notturno
nokturnus (lat. nocturnus noni sc.
cantus pjesma) kod katolika: nona
misa, nona pjesma u samostanima,
nonica
nokuta (lat. noctua) zool. sova, sovuljaga
noledo (tal. noleggio) pom. v. nolo
nolens volens (njem.) htio-nehtio, milom ili silom
noli me tangere (lat.) nc diraj me, ne
dodiruj me; slik. prikazivanje prizora kad Krist, us bivi iz groba, kae
Magdaleni: "Ne dodiruj me!" (Iv
20,17); bot. mimoza; med. naziv za
rane. osohito sililitine, koje se lokalnim lijeenjem pogoravaju; glaz.
tremulant na orguljama; pren. stvar
koju je bolje ne dirati
Noli turbare cirkulos meos (lat. Noli
turbarc circulos meos) "nemoj kvariti
moje krugove!" Po Liviju (XXV.,
31,10) rijei kojima se Arhimed,
udubljen u svoja matematika razmiljanja, obratio rimskom vojniku
kad je ovaj provalio u njegovu kuu
i ubio ga
nolo (tal. nolo) pom. uzimanje broda pod
zakup; zakupnina za brod; teret broda, cijena za prijenos tereta
nom de guerre it. nom d' ger (fr.) "ratno ime", lano ime koje su uzimali
vojnici-najamnici, nadimak; lano
knjievniko ime, pseudonim
nom de plume it. nom ' plim (fr.) v.
nom de guerre
noma (gr. nemo pasem, nome paa)
med. vodeni rak (zarazna bolest koja
se javlja u obliku rane na obrazima
i drugim dijelovima lica, osobito kod
slabane i boleu iscrpljene djece)
nomadi {gr. Nomades, nome paa) mn.
pastirski narodi bez stalnog boravi-

nomadizirati

956

ta koji, mijenjajui panjake, lutaju

sa svojim stadima, osobito kod Arapa i Turaka
nomadizirati (gr. nomas, lat. nomadisare) lutati, skitati; ivjeti nomadskim ivotom
nomadski (gr. nomadikos) skitniki,
lutalaki, bez stalnog boravita
nomantija (lat. nomen ime, gr. mantcia proricanje) proricanje sudbine iz
slova od kojih se sastoji neko ime
nomen Gat. nomen} ime, naziv; gram.
rije koja oznaava neku stvar (nomen substantivum) ih osobinu i svojstvo neke stvari (nomen adjnctivum);
mn. nomina
nomen est omen (lat) ime je znak,
predznak, tj. esto ve samo ime sadri veliko znaenje, pokazuje bitnu
osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad
je netko drag pa se zove Draen itd.
nomen gen lile (lat) narodno ime, npr.
Hrvat, Francuz itd.
nomen materiale it. nomen materijale (lat.) gram. gr a divno ime, gradivna imenica, npr. voda, kamen, zlato, drvo itd.
nomen patronvmicum it nomen patronimikum (lat) oevo ime, prezime napravljeno po oevom imenu,
npr. Petri po imenu oca Petra
nomen proprium it. nomen proprijum (lat.) gram. vlastito ime (zemlje,
osobe itd.)
nomenklator (lat. nomenelator) kod
Rimljana: rob koji je svom gospodaru
kazivao imena onih koje bi sretali;
Otuda: popis iinena bez ikakvog daljnjeg objanjenja, registar imena
nomenklaura (lat. nomenelatura) zbirka tehnikih izraza, skup uobiajenih imena i naziva u nekom znanstvenom podruju; bot, zool. utvren
nain davanja naziva biljnim i ivotinjskim vrstima s latinskim ili latiniziranim rijeima, koje iskljuuju

nominalizam
promjenjivost ivih jezika a razumljive su i zajednike svim narodima
nomina (lat. nomina) mn. imena, nazivi; nomina sunt ocliosa it. nomina
sunt odioza (lat.) citat iz Ciceronova
govora "Za Scksta Roscija"; imena su
mrska, imena treba izbjegavati (tj.
kad sc govori o moralu i kude mane,
poroci i si., bolje je i uputnije, navodei primjere o tome, ne spominjati
imena)
nominncija (lat. nominatio) imenovanje: nominatio auctoris it. nominacio auktoris (lat.) u graanskom procesnom pravu: pravo optuenog da
odredi svog zastupnika
nominala Gat. nomen ime, nominalis
imenski) v. pod nominalan
nominalan (lat. nominalis) koji se tie
imena, imenski; po imenu, nazovi;
nominalna vrijednost ili nominala
bank. imenska, nazivna. oznaena
vrijednost tj. vrijednost tiskana ili
utisnuta na novcu, vrijednosnim papirima i dr. (supr. stvarna, realna
vrijednost): nominalna definicija log.
definicija koja, pored istog objanjenja rijei, ne zamjenjuje samo tu
rije, nego daje i znaenje rijei; nominalna distinkcija razlikovanje znaenja rijei; nominalni iznos naznaeni iznos; nominalni katalog popis knjiga po abecednom redu imena
pisaca
nomlnalisti (lat. nomen) mn. pristae
nominalizma u filozofiji i ekonomiji;
supr. realisti
nominalizam (lat nomen ime) 1. fil.
skolastiko shvaanje po kojem su
opi pojmovi (univerzalije) samo rijei, imena, koja slue kao oznake
za stvari i njihova svojstva i, osim
toga apstraktnog i misaonog, ne
oznaavaju nita stvarno (supr. realizam); 2. u nacionalnoj ekonomiji;
gledite po kojem novana jedinica
nije odreena koliina vrijedne ko-

no mi na t
vino, nego odredena koliina apstraktne kupovne i platene moi koja
moe biti predstavljena i predmetom
koji, sam po sebi, nema nikakve posebne vrijednosti, kao to je. primjerice, papirnati novac (supr. metalizam)
nominat (lat. nominatus) imenovani.
novopostavljeni
nominativ (lat. nominativus sc. casus)
gram. prvi pade, nazivni pade, pade koji u reenici pokazuje gramatiki podmot (subjekt) ili prirok
(predikat), ako je taj prirok ime
nominatori (lat. nominatores) prav.
osoba koja mjerodavnoj vlasti predlae jednog ovjeka za staratelja maloljetniku koji je ostao bez staratelja
primajui istodobno na sebe i odgovornost za njega
nnmo- (gr. nomos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zakon
nomodidakt (gr. nomos, didaktos
uen) poznavatelj zakona, pravnik
nomofilaks (gr. nomos, fylax uvar)
uvar zakona, onaj koji se brine da
sc zakoni primjenjuju kako treba
nomograf (gr. nomos, grafo piem) pisac zakona, sastavlja zakona, zakonodavac, skuplja zakona
nomografija (gr. nomos, grafia pisanje) pisanje zakona, zakonodavstvo
nomokanon (gr. nomos, kanon pravilo, propis) zbirka dravnih i crkvenih zakona; u Grko-pravosl. crkvi:
knjiga crkvenog prava koju je oko
883. izradio patrijarh Focije
nomokracija (gr. nomos, kratia vladavina, vlast) vladavina zakona, dravno ureenje u kojem vladaju zakoni, kao kod starih Izraelaca
nomokratska vladavina v. nomokracija
nomologija (gr. nomos. logia znanost)
vjetina donoenja zakona; fil. znanost o zakonima zbivanja

957

non posmus
nomomah (gr. nomos, machomai borim se) onaj koji se bori protiv zakona, koji napada zakon
nomomnhija (gr. nomos, machomai
borim se) borba protiv zakona, napadanje zakona
nomos (gr. nomos) zakon, uredba, odredba, obiaj; glaz. melodija, napjev,
glazbeno djelo kod starih Grka koje
se izvodilo na kitari ili flauti
nomoteletika (gr. nomos, telos izvrenje) znanost o odravanju i primjenjivanju zakona; crkvena disciplina
nomotet (gr. nomothetes) onaj koji donosi zakon, zakonodavac
nomotetiki (gr. nomolhetikos) zakonodavstvom, koji sc tie zakonodavstva, zakonodavni; po Winelhandu, prirodne znanosti su nomotetike zato to one obuhvaaju u
"prirodne zakone" doga daje u prirodi
koji se stalno ponavljaju na isti nain (supr. idiografski)
nomotetika (gr. nomothetike) donoenje zakona, zakonodavstvo, vjetina donoenja zakona
nomotezija (gr. nomothesia, nomos
zakon, tithemi postavljam, stavljam)
donoenje zakona, zakonodavstvo
non (lat. non, fr. non) ne
non bis in idem (lat.) prav. v. ne bis
in idem
non likvet (lat. non liquet) v. likvet
non multa, sed multum posl. v. multa
non plus ultra (lat.) ono to je najvie
i nenadmaivo u svojoj vrsti; nek plus
ultra
non posmus (lat. non possumus) "ne
moemo", formula kojom rimska kurija odbija razne zahtjeve svjetovnih
vlasti koji su u suprotnosti s dogmama Kat. crkve (ovu formulu je prvi upotrijebio papa Klement VII. odbijajui dati rastavu braka Henriku
VIII.)

non uzus

958

non uzus (lat. non usus) prav. ncuobiajcnost primjenjivanja nekog prava
nona (lat.) 1. glaz. deveti ton po redu
(poevi od osnovnog tona)
nona (lat nonna, fr. nonnc) 2. kod katolika: redovnica, opatica; zool. duvna, noni paunovac (vrsta nonog leptira ija gusjenica pustoi borove i
omorikove ume)
nona (tal. nona) 3. med. neodoljivi nagon za spavanjem koje moe trajati
po nekoliko dana, pa i tjedana (obino nastaje kao posljedica gripe)
nonagenarijus (lat nonagonarius) dcvedesetogodinjak, ovjek od 90
godina
nonagon Gat. nonus deveti, gr. gonia
kut) geom. mnogokut s 9 kutova,
deveterokut
nonandrija (lat. nonus deveti, gr.
aner. andros mu, ovjek) mn. bot
biljke a devet pranikih niti na mukom cvijctu; prid. nonandrian
None (lat. none) mn. u starorimskom
kalendaru: peti dan u svim mjesecima, osim u oujku, svibnju, srpnju
i listopadu (u kojima je bio sedmi
dan); nazvane po tome to su uvijek
bile devet dana bile prije ida
nonegzistencjja (lat nonexistentia) fil.
nepostojanje, nesivarnosl
nonen-akord (lat. nona deveta, tal.
accordo) glaz. petozvuk, tj. istodobno
zvuanjc pet tonova jedne skale, i
to: osnovnog tona, njegove terce,
kvinte, septime i none
nonens (lat. nonens, non ens) fil. nestvar, nita, stvar koja ne postoji niti
moe postojati; non eniis nuUa sunt
praedicata it. non entis nula sunt
predikata (lat) ono to ne postoji nema nikakvih oznaka
nonentitet (lat. nonentitas) fil. nepostojanje, nitavilo, nita
nonet (tal. nonetto) glaz. kompozicija
za devet glasova
noneto (tal. nonetto) glaz. v. nonet

nonvaler
nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) deveti dan dekade u nekadanjem
franc. republikanskom kalendaru;
usp. dekada
nonijus po Portugalcu Pedru Nunezu
(14921577) nazvano mjerilo podijeljeno na dijelove metra (obino na
milimetre), du kojega se moe pomicati drugo mjerilo na koje je prenesena duzina od devet podjeljaka
prvog mjerila, i ona (tj. duina) podijeljena na deset jednakih dijelova te
se moe neto izmjeriti tono na desete dijelove milimetra; isto mjerno
naelo prirrgcnjujc sc i na mjerenje
desetih dijelova i kod mjerenja kutova, du limbusa pomie se pomoni nonijusni luk (stvarni izumitelj
ovog instrumenta je P. Vernier 1631.
pa ga esto zovu i po njemu: vernije)
nonkomformisti Gat. non ne. conformis suglasan, istolik) mn. engleski
protestanti koji ne pripadaju vladajuoj episkopalnoj Crkvi; disenteri,
prezbiterijanci, independenti
nonopstancija (lat. nonobstnntia) povelja (ili: akt) o ponovnom postavljanju ili o ponovnom uspostavljanju
nonparel (fr. nonpareille) bez premca,
bez ravnog sebi; tisk. vrsta najsitnijih tiskarskih slova od tipografskih
toaka; uope naziv za sve stvari koje
se odlikuju svojom posebnom vrijednou, npr. velik hriljant, vrsta uskih
svilenih vrpci itd.
nonsens (lat. non-sensus) besmislica,
glupost, ono to nema nikakvog smisla
nonalantan (fr. nonehalant) nehajan,
nemaran; bezbrian
nonalantnost (fr. nonehalance) nemarnost, nehajnost; bezbrino st
nonvalencija (lat. nonvalentia) trg.
nesposobnost plaanja
nunvaler (fr. nonvaleur) bezvrijednost;
stvar ili imanje koje ne donosi prihoda; neprinosnost, neunosnost; vri-

noogonija

959

jednosni papiri koji ne donose nikakve prihode

noogonija (gr. noos razum, gone raanje) log. nauavanje ili znanost o
nastajanju pojmova
noohirija (gr. noos razum, chcir gen.
cheiros ruka) nasilje nad neijim duhovnim sposobnostima, zloin izvren nad neijim duevnim ivotom
noologija (gr. noos razum, logia) fil.
nekad: znanost o duevnom ivotu,
psihologija; po Gomperzu, dio filozofije koji se bavi problemom miljenja
noologist (gr. noos razum, logos) fil.
po Kantu, svaki mislilac koji smatra
da spoznaje, neovisno od iskustva,
imaju svoj izvor u razumu (Platon);
supr. empirist (Aristotel)
nooloki (gr. noos razum, um, logos
rije, odnos) fil. koji se odnosi na duh,
koji je samostalan, aktivan, stvaralaki i napredan izvor duhovnog ivota; supr. psiholoki
noostereza (gr. noos razum, steresis
gubitak) med. gubitak svijesti pod
utjecajem opojnih sredstava
nop (niz. nop. fr. nope) vori u vunenoj
tkanini (suknu, ohi)
nopalin (meks. nopalli) crveno obojena
tvar, griiniz, crvena boja
nopovati (fr. noper) istiti tkaninu, sukno, ohu od voria
norija (p. noria) kota za navodnjavanje polja u panjolskoj
norki (rus.) mn. krzna mladih polarnih
lisica u Rusiji
norma (lat. norma) pravilo, propis, mjerilo, osnova, naelo rada, razmjer
neega; utvrena mjera (ili: koliina)
rada; tisk. skraeni naslov knjige pri
dnu svakog novog tiskanog arka; ad
normam (lat.) prema pravilu, po propisu
norma!n (lat. normalis) geom. okomica,
tj. linija pod pravim kutom sputena na neku liniju ili plohu

normativan
normalan (lat. normalis) koji odgovara
pravilu, pravilan, propisan, redovan,
prirodan; uzoran, za primjer, primjeran; mat. okomit, ortogonalan; pren.
duevno i tjelesno zdrav, npr. normalan ovjek
normalije (lat. normalia) mn. osnovni
oblici; uzorni crtei, uzorne skice,
uzorni obrasci
normalitet (lat. normalitas) stanje koje
odgovara propisima ili pravilima,
redovito stanje; stanje potpunog duevnog i tjelesnog zdravlja
normalka (lat. normalis) ped. v. normalna kola; takoer: osnovna kola
normalna brzina teh. srednja brzina
stroja
normalna mjera propisana mjera, osnovna mjera
normalna kola uzorna kola, kola u
kojoj se radi po najpriznatijim i najboljim nastavnim metodama; normalka
normalna teina tono utvrena i propisana jedinica teine prema kojoj se
odreuju sve ostale teine
normalni kolosijek pun i propisan razmak izmeu eljeznikih tranica od
1,435 m (za razliku od uskog i nadnormalnog kolosijeka)
normalno pravo prirodno pravo, pravo
kojem je podrijetlo u razumu
normalno vrijeme jedinstveno vrijeme, ono koje vrijedi za eljeznice
normalnost (lat. normalitas) v. normalitet
Normani (germ. Normannen, Nordmanen) mn. "ljudi sa sjevera", ime
germanskih stanovnika Skandinavskog poluotoka koji su od VII. do XI.
st. u Europi bili poznati kao gusari
i pomorci
normativan (lat. normativus) koji slui
kao pravilo, koji postavlja pravila ili
propise; koji propisuje to treba i
kako treba neto raditi (usp. norma);
normativne znanosti logika, etika i

normiranje
estetika, pedagogija, pravna znanost
i politika ;kao primijenjena sociologija), zato to se one, uz ostalo, bave i normama miljenja, htijenja,
umjetnikog shvaanja, odgoja i drutvenog ivota; normativne odredbe
osnovne odredbe
normiranje (lat. normare) utvrivanje,
sreivanje, reguliranje; propisivanje,
odreivanje, usklaivanje a pravilima, usklaivanje s propisima
normirati (lat. normare) utvrditi osnovna pravila ili propise; prilagoditi
(ili: prilagoavati) prema pravilima
ih propisima (npr. cijene ivenih namirnica); srediti, propisati, utvrditi,
regulirati, odrediti uinak, odrediti
koliinu rada koji se mora obaviti u
zadanom vremenu
Norne (nord. norn) u skandinavskoj mitologiji: boice sudbine (Urda Biva, Naranda Sadanja i Skulda
Budua)
nornik (rus.) mlada polarna lisica ije
je krzno (norki) vrlo cijenjeno
noselija (gr. noseleia) med. boleljivost, slabunjavost; njega bolesnika;
bolnica
nosema (gr. nosos, nosema bolest) vet.
opasna bolest odraslih pela koju izaziva nametnik Nosema apis dolazei
s hranom u pelin crijevni trakt
nosetiologija (gr. nosos bolest, aitia
uzrok, logia znanost) med. znanost o
uzrocima bolesti
noso- (gr. nosos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bolest
nosodohij (gr. nosos, docheion prihvatite) v. nosokomij
nosofobija (gr. nosos, fobos strah)
med. strah od bolesti, hipohondrija
nosogenjja (gr. nosos, gennao rodim,
raam, stvaram) v. nosogonija
nosogeografija (gr. nosos, gr. zemlja,
grafia opis) med. prikazivanje zemljopisne i klimatske rairenosti bolesti, zemljopis bolesti

960

nostrifikacija
nosogonija (gr. nosos, gonos roenje,
podrijetlo) med. postanak bolesti, zaetak bolesti
nosograf (gr. nosos, grafo opisujem)
onaj koji se havi opisivanjem bolesti
nosografija (gr. nosos, grafia opis) opisivanje bolesti
nosokomij (gr. nosokomeion bolnica)
bolnica
nosokomij a (gr. nosos, komizo njegujem) med. njega bolesnika
nosolog (gr. nosos, logos) med. znanstvenik koji detaljno prouava pojedine bolesti; patolog
nosologija (gr. nosos. logia) med. znanost o bolestima; patologija
nosoloki (gr. nosos, logikos) med. koji
se tie znanosti o bolestima; patoloki
nosomanija (gr. nosos, mania pomama, ludilo) med. umiljanje bolesti
nosonomija (gr. nosos, nomos zakon)
med. znanost o zakonima postanka i
razvitka bolesti
nostalgian (gr. nostos povratak u zaviaj. algos bol) koji se tie tuge za
zaviajem; koji tuguje za rodnim
krajem
nostalgija (gr. nostos povratak u zaviaj, algos bol) tuga za zaviajem, enja za rodnim krajem; pren. enja
za neim to nam je nekada bilo veoma drago i ugodno; nostomanija
nostomanija (gr. nostos povratak u
zaviaj, mania pomama, strast) v. nostalgija
nostrat (lat. nostras, nostratis) naijenac, zemljak
nostrificirati (lat. nostrificare) uiniti
svojim ili naim; usvojiti, priroditi,
primiti u graanstvo, dati nekome
graanska prava; priznati svjedodbi neke strane kole ravnopravnost
sa svjedodbom istovrsne tuzemne
kole
nostrifikacija (lat. nostrificatio) u dvojenje, primanje u graanstvo; da-

not-adresa
vanje ravnopravnosti svjedodbi neke strane kole sa svjedodbom tuzemne kole iste vrste
not-aresa (njem. Not nuda, fr. adrcsse) trg. adresa u nudi, adresa trgovake; klie koja se stavlja na mjenicu za sluaj da mjenini trasat ne
plati mjenicu
not-bremza (njem. Not-bremse) na vlakovima: konica koja se upotrebljava samo u sluaju opasnosti
not-signal Gat. Not, signale) znak koji
upozorava na opasnost
nota (lat.) smak, oznaka, podsjetnik; pismena primjedba, zabiljeka, napomena radi dopune i objanjenja nekog mjesta u knjizi; u diplomaciji:
formalno priopenje jedne vlade drugoj; trg. kratak raun, privremena
priznanica, zabiljeka koja slui kao
potvrda o prijaznu robe; banknota;
glaz. odreeni znak kojim se biljee
pojedini tonovi, glazbeno pismo;
ocjena (u koli); nota caratteristica
it. nota karakteristika (tal.) ton kojim jedno glazbeno djelo poinje;
prima nota osnovna knjiga, trgovaka knjiga u koju se unose dnevni
poslovi; uzeli neto ad notam (lat. ad
notam) uzeti zabiljeku, primili k
znanju, zapamtiti
nota bene Gat.) zapamti! znaj! imaj na
umu! notabene im. znak za podsjeanje. pribiljeka koja sluzi kao podsjetnik
notabilan (lat. notabilis) vien, ugledan, znamenit, znaajan, utjecajan
notabilitet (lat. notabilis) videnost,
uglednost, utjecaj nosi, znaaj, ugled;
notabiliteti mn. najuvaenije (ili: najuglednije) osobe drave ili grada,
prvaci
notacija (lat. notatio) biljeenje, oznaavanje, primjeivanje; glaz. pisanje
nota
notalgija (gr. notos leda, algos bol)
med. bol u leima

Notre-Damc
notar (Jat. notarius) prvobimo: brzopisac, onaj koji pie pomou kratica ili
znakova (notae), pisar
notnrijat (lat. notariatus) sluba i mjerodavnost notara
notat (lat. notatum) biljeka, pribiljeka, napomena, primjedha
note (lat. notae) mn. od nota = muzikalije
notenplan (lat. nota, planus, njem.
Notenplan) glaz. pet linija na kojima
se piu note
notes (lat. notitia, fr. notes mn. od note
nota, pribiljeka) biljenica, depna
knjiica za sitne pribiljeke
notica (lat. nota) mala biljeka, kratka
vijest, kratko priopenje
notificirati (lat. notus poznat, facere
uiniti, notificare) objaviti, objavljivati, proglasiti, proglaavati, oglasiti;
priopiti, priopavati, dostaviti, dostavljati, izvijestiti, izvjetavati
notifikacija (lat. notificatio) objavljivanje, proglaavanje; objava, proglas,
oglas; priopenje, izvjetaj
notifincctura (lat. notificetura) v. notifikacija
notiologijn (gr. notios vlaan, logia)
v. higrologija
notiometar (gr. notios vlaan, metron
mjera, mjerilo) v. higrometar
notirati (lat. notare.) biljeiti, ubiljeili,
zapisati; trg. unijeli u knjigu, uknjiiti
notist (lat. nota) glaz. pisac nota, onaj
koji iz partiture ispisuje note za pojedine glasove
notograf (lat. nota, gr. grafo piem)
glaz. sprava koja odmah pie note
djela koje sc svira na glasoviru
notoran (lat, noscere upoznati, poznati, notorius) opepoznat, javan
notorijetet (lat. notorietas) opepoznatost, opepoznata stvar
notornost (lat. notorietas.) v. notorijetet
Notre-Dame it. notr-dam (fr.) Majka
Boja, Gospa, Bogorodica: crkva po-

notummo

962

svedena Bogorodici; ime glasovite

katedrale Majke Boje u Parizu
noturnino (tal. notturnino) glaz. v. noturno
noturno (tal. nottumo) glaz. nona ili
veernja pjesma: serenada, podoknica; obino: glasovirska kompozicija
sanjalakog karaktera (najznaajniji
predstavnik Chopin)
notus (gr. nothos izvanbrani, lat.
nothus) 1. izvanbrani sin, kopile
notus (gr. notos, lat. notus} 2. juni
vjetar ili, tonije, jugozapadni vjetar
noumenon (gr. noumenon) fil. stvar
koja (ili: bie koje) se ne moe opaziti,
nego samo razumom zamisliti, pojam bez predmeta koji bi mu odgovarao u iskustvu; ideja kojoj u
stvarnosti ne odgovara nita: supr.
fenomenon
nova (lat. nova) mn. nove stvari, novine,
novosti; usp. noviteti; jed. astr. nova
zvijezda (stajaica)
novacija (lat. novatio) prav. obnavljanje, ponitavanje jedne zakonske
obveze time to umjesto nje slupa
na snagu druga; zamjena jedne isprave drugom
novantiki (lat. novus nov. fr. antique
starinski) izraen sada, ali po starom, osobito klasinom ukusu
novantikc (lat. novus nov, fr. antiques
starine) mn. nove stvari izraene po
starom, osobito klasinom ukusu
novator (lat. novare uvodili novine)
onaj koji uvodi nove ideje i metode
rada u nekom podruju pridonosei
time kvalitativnom i kvantitativnom
unapreivanju neke vrste rada
noveento (tal. nove cento devet stotina) umj. izraz za umjetnost XX. st.
Gikovnu, arhitekturu i glazbu)
novela (tal. novella, lat. novellus nov)
"mala novina" 1. lit, prvobitno: lako
i lijepo isprian dogadaj koji irna dra
neega novog (veliki majstor u ovoj
vrsti je Roccacio sa svojom zbirkom

novokain
novela Decameron); manja pripovijetka u prozi koja se, za razliku od
romana koji prikazuje opirnu i sloenu sliku vremena i ivota, ograniava na samo jedan dogadaj iz
ivota glavnog junaka, ili na samo
jednu crtu iz ivota i karaktera, dok
se osLali likovi i sporedne radnje
samo usput spominju i nagovjeuju;
2. prav. mn. novele (tj. constilutiones
odredbe) nove odredbe ili zakoni Justinijanovi nakon objavljivanja drugog Kodeksa (jedan dio Corpus juri);
3. naknadne izmjene i dodaci jednom
zakoniku
noveleta (tal. novclletta) lit. mala pripovijetka, novelica: glaz. malo glazbeno djelo napravljeno u sasvim slobodnom obliku (kakve je prvi komponirao Robert Schuman)
novelist (tal. novellista) lit- pisac novela; ljubitelj novosti, raznosa novih
vijesti, brbljavac
novelistiki (tal. novella) lit. napisan
u obliku novele
novelti (engl. novoltv) trg. novost,
novitet, nov trgovaki artikl
novembar (lat. novem devet, novembar} deveti mjesec u kalendaru starih Rimljana; danas: jedanaesti mjesec, studeni (ima 30 dana)
novicijat (lat. noviciatus) kunja, razdoblje koje onaj koji eli stupiti u
neki sveeniki red mora provesti
kao iskuenik ili pripravnik (novicijus), a koje obino traje jednu do
dvije godine (kod katolika)
novicijus Gat. novicius) novak, poetnik; u Katolikoj crkvi: samostanski
iskuenik, pripravnik za redovnika
novitet (lat. novitas) novost, novina;
trg. svjea roba, nov trgovaki artikl;
u knjiarstvu: nova, tek objavljena
knjiga
novokain (lat. novus nov, per. koka)
med. sintetika zarajcni za kokain,
slui za lokalnu anesteziju

novum
novum (lat. novum) neto novo; prav.
okolnost koja, nakon ve zavrenog
pravnog postupka, daje povoda pokretanju drugog postupka
Novum testament um (lat.) Novi zavjet, jedan od dva dijela Biblije ili
Svetog pisma
novus (lat.) pr. nov; im. novak; homo
novus (lat.) novi ovjek, novak, skorojevi
nubekula (lat. nubecula) med. oblaak,
bijela pjega u ronici (oka); nefelion
nubelist (fr. nouvelliste) raznosa novih vijesti; novinarski suradnik
nubilan (lat. nubilis) stasala za udaju;
stasao za enidbu
nubilitet (lat. nubilitas) stasalosl, sposobnost za stupanje u brak
nubilozan (lat. nubilosus) oblaan, mutan. tmuran, natmuren
nudisti (lat. nudus gol) mn. pristae
pokreta goliavosti, goliav ci; usp.
nudizam
nuditet (lat, nuditas) razgohenost, golotinja; slika ih kip golog ljudskog
tijela, gola figura
nudizam (lat. nudus gol) 1. nauavanje
po kojem bi tjelesnoj i moralnoj higijeni najbolje odgovaralo kad bi sc
ljudi kretali i bavili portovima u
prirodi potpuno ili djelomice goli: 2.
kult golotinje, pokret koji tei osloboditi ovjeka predrasuda i stida od
golog ljudskog tijela
nudi (njem. Nudcl) valjuak od brana
i krumpira
nudlvalger (njem. Nudelvvalker) valjak
za razvijanje tijesta, valjalo, rasuka
nudus (lat. nudus) gol, razgolien
nugacitet (lat. nugacitas, nugax aljiv)
lakrdijatvo, ruganje
nugat (fr. nougat, lat. nux orah) kola
od oraha ili badema (kod nas poznat
pod imenom francuski nugat)
nuklearan (lat. nuclearis) bot. zool. fiz.
jezgreni, jezgrin; nuklearno fizika
grana suvremene fizike koja se bavi

96-3

nulLii poena sine lege

prouavanjem svojstva atomske jezgre; nuklearna energija jezgrena
energija atoma
nukleolus (lat. nucleolus) zool. bot. jezgrica
nukleus (lat. nude us) 1. zool. bot. jezgra stanice: 2. fiz. jezgra atoma
nuklid (lat.) skup svih atoma oredenog
rednog i masenog broja (poznato ih
je vie od 1600)
nuks (lat. nux) orah, ljenjak; in nuce
(lat.) zbijeno u orahovu ljusku, tj.
ukratko, zbijeno, saeto; nux vomica
it. nuks vomika (lat.) med. pasji
orah, sjeme istonoindijskog drveta
(Strvchnos nux vomica) koje izaziva
povraanje
nula (lat. nulla) mat. nitica, znak koji
oznaava niticu ili nedostatak jednog broja; pren. vrijednost jednaka
nitici, nitavilo
nulibisti (lat. nullibi) mn. oni spiritualisti koji tvrde da dua, kao netjelesno bie, ne moe postojati u jednom ogranienom prostoru kao to
je ljudsko tijelo; supr. holomerijanci
nulificirati (lat. nullificare) ponititi,
ponitavati, staviti (ili: stavljati) izvan snage, proglasiti nevaljanim,
ukinuti, ukidati; izjednaiti s niticom, potcijeniti
nulifikacija (lat. nullificatio) ponitavanje, ponitenje, stavljanje izvan
snage, ukidanje
nulipara (lat. nullipara) ena koja jo
nije raala, nerotkinja; supr. multipara
nulite (lat. nulla) vorite nekog sustava izmjenine elektrine struje u
kojem vlada potencijal Zemlje
nulitet (lat. nullitas) nitetnost, nevanost, nevrijednost, gubitak zna&ijnosti ili vrijednosti
nulla poena sine lege it. nula pena
sine lege (lat.) nikakva kazna bez zakona; prav. naelo zakonitosti u pogledu kazne po kojemu se kazna mo-

nulla ratione
e utvrditi samo zakonom i primijeniti jtnlino na djela za koia je zakon
unaprijed propisao kako e hiti kanjena
nulla ratione il. nula racione (lat.) ni
na koji nain, nikako, nipoto
nulti (lat. nulla nitica) mat. koji ima
kazaljku nula (tj. lan niza), npr. a5,
X,,. y0 itd.; nulti meridijan nulti podnevnik, zem. meridijan, podnevni k,
koji prolazi kroz poetak obiljeavanja duina, greemvichki meridijan;
fiz. apsolutna nula toka temperature je na 273C
nulto-valentan (lat. nullus nijedan,
valere vrijediti) kem. koji se ne spaja
s drugim elementima (takvi su, npr.
helij, neon, kripton, ksenon i radon)
numaran (lat. nummarius) novani
numen (lat. numen) izraz kojim su
Rimljani obiljeavali bogove, silu
boanstva, velianstvenu i udesnu
mo boanstva; boanstvo, velianstvo
numenalan (lat. numen boanstvo) boanstven, velianstven, udesan
numenon (gr. noumenon) fil. pogreno
mjesto, noumenon
numer (lat. numerus, njem. Nummer)
broj
numeracija (lat. numeratio) mat. brojenje, izgovaranje brojeva; udaranje
brojeva, obiljeavanje brojevima; numeriranje
numerale (lat. numerale, sc. nomen)
gram. broj, rije koja oznaava broj;
mn. numeralia
numeralia (lat.) mn. gram. v. numerale
numerativ (lat. numerativum) gram.
v. numerale
numerator (lat. numerator) mat. brojnik (kod razlomaka); sprava za udaranje (ili: biljeenje) brojeva po redu
Numeri (lat. Numeri) Brojevi, naziv 4.
knjige Mojsijeve zato to poinje brojenjem izraelskih plemena

9H4

numizmatika
numerian (lat. numerus) koji se lie
brojeva, brojni; brojem izraen
numeriko rainalo stroj za obavljanje raunskih operacija s brojevima izraenim znamenkama
numerirati (lat. numeraro) brojiti; udarati brojeve, obiljeili (ili: obiljeavati, oznaavati) brojevima (predmete, stranice u knjizi i si.); trg. cijene robi oznaiti slovima ili kakvim
drugim, samo trgovcu poznatim znacima na samoj robi
numero Gat, numero) prema broju, prema cifri; aub numero (lat.) pod brojem. tj. pod rednim brojem, npr: 1.,
2., 3. itd.
numerozan (lat. numerosus) mnogobrojan, est; ret. milozvuan, harmonian, ritmian
numerozitet (lat. numerositas) mnogobrojnost, velik broj, masa, gomila;
ret. ritmika milozvunost govora
numeroznost Gat. numerositas) v. numero z i te t
numerus Gat- numerus) broj; brojka,
cifra; gram. tj. jednina (singular),
dvojina (dual) i mnoina (plural);
glaz. takt, melodija; ret. govorniki
ritam, blagoglasnost
numerus clausus it. numerus klauzus (lat.) "zatvoren broj", odredba po
kojoj se u neku slubu, na neku priredbu itd. moe primili samo odreden
broj slubenika ili sudionika
numifilacij Gat- nummus novac, gr.
fvlatto uvam) zbirka novca, osobito
starinskog
numinozan (lat. numen) v. numenalan
numizmatiar (gr. nomisma novac,
lat. numisma) onaj koji se bavi skupljanjem i prouavanjem starinskog
novca i starinskih medalja
numizmatika (gr. nomisma novac, lat.
numisma) znanost koja se bavi prouavanjem starinskog novca i starih
medalja; dijeli se na: staru numizmatiku koja prouava doba do Zapad-

numizmatograf

965

nog Rimskog Carstva, srednjovjekovnu koja poinje s Bizantom i novcem iz vremena seobe naroda, i modernu koja poinje a renesansom;
prid. numizmatiki
numizmatograf (lat. numisma. gr.
grafo piem) onaj koji se bavi opisivanjem atarinskog novca i starinskih
medalja, spomenica
numizmatografija (lat. numisma, gr.
grafia opis) opisivanje starinskog
novca i starinskih medalja; prid. nuinizmatografski
numularan (lat. nummularis) koji ima
oblik kovanog novca
numularij (lat. nuinmularius) mjenja
novca, novar
numuliti (lat. nummus novac, gr. lithos kamen) mn. geol. naslage vapnenca, pjeanika i dr. u kojima se
nalaze mnogobrojni ostaci nekadanjih organizama, osobito pueva i
koljki, u obliku novca
mm ime etrnaestog slova hebrejskog i
fenikog pisma (za glas n)
nuncij (lat. nuntium) 2. vijest, izvjetaj.
izvjee; izaslanstvo
nuncij (lat. nunLius) 1. glasnik, vjesnik,
poslanik; osobito: papin izaslanik na
stranom dvoru ili pri vladi neke strane dravo (potpuna mu je titula: nuncius apostolicus)
nuncijacija (lat. nunciatio) objavljivanje, dostavljanje, prijava
nuncijant (lat. nuncians) prav. potkaziva, dostavlja, tuitelj
nuncijat (lat. nunciatus) prav. polkazani, dostavljeni, tueni
nuncijatura (lat. nuntialura) zvanje,
mjerodavnost i sjedite papinog izaslanika na nekom stranom dvoru, pri
vladi neke strane drave
nundine (lat.) sajmovi odravani u starom Rimu svakih devet dana
nunkupaeija (lat, nuncupatio) sveano
imenovanje nasljednika

nutus
nunkupativ (lat, teslamentum nuncupativum) prav. oporuna elja iskazana usmeno
nunkupativan (lat. nuncupativus) koji
jc izjavljen usmeno, usmeni, npr.
nunkupativna oporuka
nunkupirati (lat. nomine caporc, nuncupare) prav. izjaviti neto u zakonskom obliku i javno izjaviti; nuncupata voluntas it. nunkupata voluntas (lat.) volja iskazana jasno i odredeno
nupcijalitct (lat. nuptiae svadba) soc.
odnos sklopljenih brakova neke zemlje prema ukupnom broju njezinih
stanovnika, ili prema broju osoba
sposobnih za brak
nupeijalni (lat. nuplialis) svadbeni,
vjenani, brani; pacta nuptialia it.
pakta nupcijaiia (lat.) mn. brani
ugovori
nuraghi megalistike, prapovijesne kule na Sardiniji
nus (gr. nous um) fil. duh, intelekt;
kod Anaksagore: dua svijeta; kod
Platona i Aristotela: dua koja misli. a po kojoj se ovjek razlikuje od
ivotinje
nutacija (lat. nutatio) klimanje, njihanje: kolebanje; astr. kolebanje ZemIjine rotacijske osi do kojeg dolazi
zbog djelovanja privlane sile Mjeseca na splotenu Zemlju ija os nije
okomita na ravninu eklipLike, a ravnina Mjeseeve putanje nagnula je
prema Zemljinom polutniku; bot.
okretanje biljke prema Suncu
nutricija (lat. nutritio) hranjenje; prehranjivanje, prehrana
nutrijencija (lat. nutricntia) mn. hranjive tvari
nutriment (lat. nutrimentum) sredstvo
za prehranu, hrana
nutritivan (lat, nutrilivus) koji hrani.
hranjiv, koji slui za prehranu
nutus (lat. nuere, nutus) mig, dani znak

nuvote
nuvote (fr. nouveautes) mn. novosti,
novino; osobito: modne novosti, stvari
posljednje mode
nuzla (ar. nezle) med. mjehurii u ustima

966

nynorsk
nylon (engl) umjetno stvorena rije za
vrstu tkanine izraene od sintetikih vlakana
nynorsk it. ninork (norv.) novonorveki jezik. tj. norveki narodni jezik

Nj
Nj, nj dvadeseto slovo hrvatske latinice
njanci (tal. neanehe) ni, niti
njanja (rus.) uvarica male djece, dadilja, dojkinja; u deminutivu: njanjeka i njanjuka
njanjuka (rus.) v. pod njanja
njemuti (starosL) nijem; njemuti Jezik
jezik nijemih (ljudi i ivotinja)
Njerdr (nord. Njordhr) u nordijskoj
mitologiji: bog mora, pomorstva,
bogatstva i obilja uope
njet (rus.) ne, nije
njievo (rus. niego) ne kodi nita, ne
znai nita; nievo
njila (mad.) strijelac, pripadnik maarske faistike organizacije za vrijeme Drugog svjetskog rata '
njoki (tal. gnocchi) kuh. mn. valjuci,
knedli, okruglice

nju (engl. new, lat. novus, njem. neu)

nov, skoranji (osobito sc javlja kao
sastavni dio amerikih i engleskih
naziva mjesta, npr. New York, New
Orleans, New Wcstminster; pa New
Delhi i dr.)
njufaundlanac (engl. Nevv-Foundland)
rasa velikih i snanih pasa crnosjajne dlake s bijelim pjegama na
grudima; slui za spaavanje utopljenika i odlian je uvar; podrijetlom
je s otoka New Foundlanda (na sjeveroistonoj obali Amerike)
njukeri (engl. nevvkerrv) vrsta surinamskog pamuka slabije kakvoe
njusboj (engl. news-boy) raznosa, prodava novina
njustovina (mad. nvuszt kuna) krzno
od kune, kunovina

o
O, o dvadeset i prvo slovo hrvatske
latinice
O kem. kratica za kisik
O. K. it. o ke govorna kratica za ali
correct (engl.) sve je ispravno, u rodu
j
oaks it. ouks (englj port, utrka trogodinjih drijebaca na dva ili vie kilometara
oarion (gr. oarion) anat, malo jaje. jajace; jajnik; ovarij
oarionkus (gr. oarion jajnik, onkos
masa. tjelesina) med. otcklina jajnika
oaritis (gr. oarion jajnik) med. upala
jajnika
oaskop (gr. oon jaje, skopeo promatram) sprava za pregled jaja
oaza (gr. oasis, auasis. koptski ouah.si)
plodim komad zemlje s vodom usred
velikih pjeanih pustinja Afrike, kao
neki kopneni otok u ogromnom pjeanom moru; pren. udobno odmorite
nakon velikog i napornog posla; prid.
oazni
ob-art kratica za objektivnu umjetnost,
tj. umj. smjer slian pop-artu, samo
dosljednji u predoivani u konkretnog
obad (fr. aubade, tal., lat. alba) jutarnja
pjesma trubadura; koncert u zoru u
neiju ast jutarnja serenada, podoknica
obadavati (tal. badare osvrtati se na
koga) osvrtali se. marili, posveivati
pozornost
obaudicija (lal. obaudilio) med. gluhost, gluhoa

ob defeetum it. ob defektum (lat.) zbog

pomanjkanja
obducent (lat. obducens) lij<xhiik koji
otvara i pregledava le radi utvrivanja uzroka smrti; usp. obdukcija
obducirati (lat. obducere) u sudskoj
medicini: otvoriti i pregledati le radi
utvrivanja uzroka smrti itd.
obdukcija (lat. obduetio) u sudskoj medicini: otvaranje i pregled lea radi
utvrivanja uzroka smrti; obdukcijski izvjetaj slubeni izvjetaj o otvaranju i pregledu lea; protokol obdukcije slubeni popis injenica naenih i utvrenih prilikom otvaranja i pregleda lea
obdulja (tur. ondiil) 1. oklada (na utrkama); 2. utrka, osobito konjska
obedijencija (lal. oboedienlia) poslunost, pokornost
obelisk (gr. obeliskos) u starom Egiptu; etverokutan, 15 do 20 m visok,
obino iz jednog kamena isklesan
kameni stup koji se pri vrhu suava;
svaki visoki spomenik koji se pri
vrhu suava
obeliznm (gr. obelismos) obiljeavanje
obelusom. oznaavanje sumnjivih
mjesta u starijim izdanjima klasika
obelus (gr. obelos raanj) znak kojim
se obiljeavaju mjesta i izrazi, u starijim izdanjima klasika, u iju se autentinost ima razloga sumnjati
ober (njem. Ober) v. obcrkelner
oherfeldher (njem. Oberfeldherr) voj.
vrhovni zapovjednik (u njemakoj
vojsci)

oberkelner

969

oberkelner (njem. Oborkellner) u gostionicama: glavni konobar, glavni kelner, onaj koji naplauje; ober
ohcrliht (njem. Obcrlichl) grad. otvor
za putanje svjetlosti u zatvorene
prostorije (obino na krovu itd.), svjetlarnik
Oberon (njem. Oberon, fr. Aubcron)
mit. vilinski kralj, mu Titanijin, zaLitnik prave i iskrene ljubavi; naslov
i tema poznatog romantinog epa
njem. pjesnika Wielanda
obesitas (lat.) prekomjerna debljina
obezitet (lat. obesitas) gojnost
obfirmirati (lat. obfirmare) uvrstiti,
utvrditi, pojaati
obi (jap.) irok pojas japanskoga kimona koji se nekoliko puta ornata oko
tijela te na leima vee u masivan
vor
obit (lat. obitus) sveana obredna sluba Boja umrlom kod katolika; godinja zadunica; dlas obitus (lat.) dan
pogreba
ohituarij (lat. obituarium) popis umrlih, osmrtnica
obitus (lat.) propast, smrt; obitus jurium it. obitus jurijum (lat.) prav. prestanak ili gubitak odreenih prava
ili polaganja prava zbog zastarjelosti
objekcija (lat. objeciio) primjedba, napomena; prigovor, zamjerka; prepreka
objekt (lat, objeetum) predmet, stvar,
ono to se vidi ili spoznaje, predmet
ili osoba na koju je promatranje usmjereno; zadatak, svrha, cilj neke
djelatnosti; gram. predmet, tj. ona
rije u reenici na koju prelazi (ili:
na koju se odnosi) glagolska radnja;
fil. predmet ili sadraj neke misli,
bila ona stvarna (realni objekt) ili
samo zamiljena (idealni objekt);
supr. subjekt
objektacija (lat, obloctatio) uivanje,
zanimanje, zabavljanje, zabava

objekti vizam
objektirati (lat. objeetare) v. objicirati
objektitet Gat. objeetum) fil. ono to
za jedan subjekt postoji kao objekt
objektiv (lat, objeetivus) kod optikih
instrumenata (dalekozora, durbina,
mikroskopa i fotografskog aparata):
bikonkavna lea ih kombinacija vie
lea koje skupa djeluju kao zbirna
lea, koja stvara od predmeta promatranja ili snimanja (objekta) stvaran
preokrenut lik
objektivacija (lat. objeetivatio) opredmeivanje, opredmeenje, injenje
neega predmetom, objektom; psihiki in kod kojeg svijest projicira svoje sadraje u vanjski svijet pa ih onda
smatra predmetima vanjskog svijeta (npr. kod iluzija i halucinacija);
javljanje stvari po sebi u obliku koji
se moe opaaLi
objektivan (lat objeetivus) objektni, koji se tie objekta, predmetni; stvaran, istinski, koji nije samo zamiljen, nego zaista postoji, neovisan o
subjektu i subjektivnom miljenju,
prirode i od interesa subjekta, koji
vrijedi za sva razumna bia. opevaljan; nepristran, pravedan; supr. subjektivan
objektivirati (lat. objeetum) opredmetiti, opredmeivati. uiniti predmetnim, tvorevinu naih osjetila shvatiti kao neto (predmet, stvar) to postoji izvan nas i neovisno o nama
objektivisti (lat. objeetum) 11111. fil. pristae objektivizma
objektivitet (lat. objeetum) predmetnost, stvarnost; neovisnost o subjektivnim primjesama i utjecajima, nepristranost, pravednost
objektivizam (lat, objeetum predmet)
fil. u teoriji spoznaje: priznanje objektivnih, tj. opevaljanih istina, vrijednosti i normi koje postoje neovisno 0
subjektu koji spoznaje; u etici: smjer
koji, suprotno subjektivizmu, odnosno kao njegova dopuna, priznaje i

objektivnost

970

tei odrediti objektivna mjerila i ciljeve etikog djelovanja; naziv za tendenciju prikrivanja drutvene odreenosti znanosti i filozofije
objektivnost (lat. objeetum) v. objektivi tet
objicirati (lat. objicere) primijetiti, prigovoriti, zamjeriti; odgovoriti, odvratiti. suprotstaviti
obkonian (lat. ob, gr. konos stoac)
koji je u obliku stoca okrenutog naopako. tj. a osnovicom prema gore
oblacija (lat. oblatio) prinoenje, posveivanje nekomu ili neemu; rtvovanje Bogu ili Crkvi; darivanje, dar,
poklon; posveivanje kruha i vina za
priest
oblata (lat. oblata od offcrre) prvotno:
kruh koji su stari krani donosili
na obrede; kod katolika: sveta priest, hostija, rtveni kruh: list ili tanka ploica od beskvasnog tijesta (podloga za kolae); okrugla markiea od
papira za peaenje pisama, paketa
i dr.
oblatorije (lat. oblaloria) mn. tiskane
trgovake ponude, preporuke i si.
obligacija Gat. obligatio) obveza, obveznost; dug; obveznica, priznanica; obligatio accessoria it. ohligacio akcesorija (lat.) prav. sporedna obveza
obligatan (lat. obligatus) vezan dunou, obvezan
obligato (tal.) glaz. izraz koji oznaava
da neki glas pripada glavnom glasu,
da slui kao pratnja uz glavni glas
te se, prema tome. ne smije izostavljati; supr. ad libitum
obligatoran (lat. obligatorus) obvezan,
propisan, zakonom utvren i odreen, prisilan; supr. fakultativan
obligo (tal.) trg. dug ili obveznost jednog trgovca prema drugom trgovcu;
jamstvo, garancija; biti in obligo =
biti nekome obvezan (ili: duan); dati
za nekoga svoj obligo = jamiti za
nekoga

obnubilacija
oblikvitet (lat. ohliquitas) kosost, kosina, nagnulost, nagib; licemjernost,
neiskrenost, okolianje, izlika, isprika; gram. zavisnost
oblikvum (lat. obliquum) kosost, kosina
oblikvus (lat. obliquus) kos; nakrivljen;
oratia obliqua it. orado oblikva (lat.)
gram. neupravni govor
obliteracija (lat. oblitteratio) brisanje,
prebrisavanje slova; pren. brisanje iz
pamenja, predavanje zaboravu;
med. zaepljenost, zaptivenost (krvne ile, kanala itd.)
obLiterirati (lat. oblitterarc) brisati, izbrisati slova; pren. izbrisali iz pamenja, predali zaboravu; med. zaepiti, zaptivati
oblivioznn (lat. obliviosus) zaboravan
obliantan (fr. obligeant.) usluan, susretljiv, uljudan, ljubazan
oblok (mad. ablak) prozor, okno
oblokueija (lat. oblocutio) proturjeje,
prigovaranje; oblokvij
olilokvij (lat.. ohloquium) v. oblokueija
Oblomov (rus.) v. pod oblomovlina
oblomovtina (rus.) osobina ovjeka
nepokretnog, lijenog, bez volje, po
prirodi dobrog i pitomog, ali od kojega su odgoj i drutvena sredina
uinili gotovana (po Oblomovu, glavnom junaku istoimenog romana ruskog pisca I. A. Gonarova)
oblong (lat. oblongum) duguljast elvorokut, pravokutnik
oblongan (lat. oblongus) duguljast, duguljast i etverokutan
obnoksijacijn (lat. obnoxiatio) prav.
podreenost kojom je onaj koji nije
mogao sam sebe prehranjivati, ili poloiti dunu krvarinu, ili nadoknaditi
to je ukrao, sebe ih svoju obitelj jednom formalnom poveljom (lat. eharta
onboxiationis) prodavao nekoj treoj
osobi
obnubilacija (lat. obnubilatio) med. pomraenost vida; pomraenost uma

oboa
oboa (fr. hautbois, hoboe) glaz. drveni
puhaki Instrument s otrijim tonovima od tonova flaute
oboist (fr. hautbois) giaz. svira oboe;
svira u vojnoj glazbi uope
obol (gr. obolos) starogrki sitan novac,
L'6 drahme; od 183K. grka jedinica
za mjerenje teine = 1/10 drahme =
1 decigram; pren. novi, marija,
lepton
obovalan (lat. obovalis) u obliku jajeta
okrenutog naopako, naopake
obrepcija (lat. obreptio) potkradanje,
dobivanje neega na vjet nain, prijevarom
obrogacija (lat. obrogatio) prav. prijedlog da se neki zakon ukine ili izmijeni
obrogirati (lat. obrogare) prav. stari
7akon sasvim ih djelomice ukinuli,
tj. zamijeniti ga novim zakonom, nekom zakonu oduzeti punu snagu
obr.st (njem. Oherst) 1. u njemakoj vojsci: zapovjednik puka, pukovnik
obrst-lajtnant (njem. Oberst, fr. lieuienant.) u njemakoj vojsci: zastupnik pukovnika, potpukovnik
obrusa (gr. obrusos isto zlato, lat.
obrusa) proiavanje zlata pomou
vatre
obs... (lat., fr. obs...) v. pod ops...
obt (lat., fr. obi...) v. pod opi...
obumbracija (lat. obumbratio) sjenanje, osjenavanje, zamraivanje
obunacati (tal. abbonacciare) stiati se,
utihnuli (npr. vjetar); smiriti se, proIjepati sc (vrijeme)
obveneija (lat. obvenlio) susret, srednje. doek: prav. prihodi; dobrovoljni
prilog, porez, osobito crkveni prirez
obvolucija (lat. obvolutio) med. zavijanje, zamatanje, ovijanje, povijanje
obvolutan (lat. obvolvere, obvolutus) izvana savijen, ljebast
obvolvencija (lat. obvolventia) mn.
med. lijekovi u obliku zavoja, koji

971

ocu 1 us
razgoliena ili ranjiva mjesta pokrivaju ljekovitim oblogom
ocean (gr. Okeanos) 2. veliko svjetsko
more (Atlanski, Tihi i Indijski ocean);
pren. more, bezbroj, innogo, sva sila
Ocean (gr. Okeanos) mit. po najstarijem grkom vjerovanju, mona rijeka koja optjee cijeli svijet, praizvor
svih stvari, pa i bogova; zatim: sin
Uranov i Gejin, mu Tetidin, otac
mnogobrojne djece (3000 sinova i
3000 keri), Okean
Oceanide (lat. Oceanides) mit. keri
Oceana, morske nimfe; Oceanilide
Oceanija (lat, Oceania) opi naziv za
sve otoke, otoje u Tihom oceanu, zajedno s Australijom; Polinezija
Oceanitide (lat. Oceanitides) mit. v.
Oceanide
oceanografija (lat. oceanus, gr. grafia
opis) opisivanje mora, znanost koja
se bavi prouavanjem oceana, kemijskih i fizikih svojstava njihove vode, faune i Hore itd.
oceanotelegrafija (lat. oceanus, gr. tele u daljinu, na daljinu, daleko, grafia pisanje) telegrafija pomou podmorskog kabela
oceanski (lat. oceanus) koji pripada oceanu ili otocima Junog mora; oceanski jezici jezici kojima govore stanovnici otoka Junog mora, polinezijski jezici
ocelot (meks. oceloii, lat. felis pardalis)
zool. ivotinja slina panteri iz porodice maaka (u Ju. Americi)
ocelus (lat, ocellus okce, oculus oko)
okane*:, oko
ociozan (lat. otiosus) dokon, besposlen;
neiskoriten, npr. novac, grada i si.
Oculi it. okuli (lat.) Oi naziv tree
nedjelje u Korizmi
oculus it. okulus (lat.) oko; oculus elepkanlinus it. okulus elefantinus
(lat.) med. volovsko, buljavo oko; ad
ocidum, ad oculos il, ad okulum ili
ad okulos demonstrirati Gat.) iznijeti

ocalin
pred oi svima, pokazati tako da svi
jasno vide i uvjere se, nepobitno dokazati, dokazivati
oalin (tal. ocialino) 1. ocijeniti, prosuditi; 2. pregledati tijelo ubijenog ovjeka
od (isl. odr) neka neobina prirodna sila
koja, po miljenju njemakog prirodnjaka Karla Reihenbachua (1788
1869), strujanjem izlazi iz predmeta,
osobito iz ljudi, i koju osjetljivi, tzv.
senzitivni ljudi, vie ili manje jako
osjeaju
oda (gr. ode pjesma) poet, vrsta sveane i uzviene pjesme, pune bujnog
zanosa i strasnih osjeaja u koje
pjesnik dolazi motrei uzviene i
velianstvene pojave i stvari u prirodi i ljudskom drutvu (npr. more,
Bog, vjera, prijateljstvo, junatvo
itd.)
odaja (tur. oda) soba, prostorija
oduksestiki (gr. odaxo griz em) med.
koji pee od bola, koji jako boli
odaksezmus (gr. odaxesmos ujedanje,
grizenje, upanje) med. sijevanje, otra i snana bol, osobito bol pri izbijanju zuba = odontiiaza
odaliska (tur. odalik) slukinja, bijela
robinja u orijent. haremu koja obavlja tee kuanske poslove, sobarica;
osobito: ime slukinja viih turskih
sultana izmeu kojih on bira za sebe
sedam kaduna; pren. prilenica;
vrsta vunene tkanine
Odeon (fr. Odeon) poznato pariku kazalite na lijevoj obali Seine
odeon (gr. odeion, lat. odeum) kod Grka i Rimljana; zgrada u kojoj su se
odravala pjesnika i glazbena natjecanja; zbirka lirskih pjesama
odeda (crkv.-slav.) odjea, sveane haljine, ornat (sveenika, kraljeva, aristokrata i si.)
odijum (lat. odium) mrnja, neprijateljstvo; nenaklonost, nezadovoljstvo,
ogorenje

972

odontalgija
Odin (nord. Odin. Odhinn) mit. najstariji i najtovaniji bog kod svih starogermanskih plemena, bog pobjede;
Wodan
odio za (lat. odiosa) mn. mrske (ili:
odvratne, gnusne) stvari
odiozan (lat. odiosus) mrzak, odbojan,
odvratan, gnusan, grozan, dosadan
odiozitet (lat. odiositas) mrskost, odvratnost, odbojnost, mrnja
odioznost (lat. odiositas) v. odiozitet
odiozus dat. odiosus) mrzak, odvratan,
gnusan ovjek
Odisej (gr. Odvssevs) mit. sin Laertov,
mu vjerne Fenelopc, otac Tclemahov, kralj Ilake, hrabri, lukavi i dosjetljivi grki junak pod Trojom;
pren. lukav i dosjetljiv ovjek
Odiseja (gr. Odvsseia) mit. znameniti
Homerov ep o desetogodinjim lutanjima i neobinim doivljajima
itakog kralja Odiseja kad se, nakon
pada TVojc, vraao morem u domovinu; pren. pustolovno putovanje, pustolovine, lutanje
oditologija (gr. odites putnik, logia)
v. hoditologija
odol (gr. odus zub, lat. oleum ulje)
farm. voda ih pasta za ispiranje i
dezinficiranje zuba i usta (mjeavina alkohola, metanola. metviinog
ulja i antiseptika)
odometar (gr. odos put, metron mjerilo, mjera) v. hodometar
odont- (gr. odus, odontos) predmetak
u sloenieama sa znaenjem: zub,
zubni
odontagogum (gr. odus. odontos, ago
vuem, privlaim) med. klijeta za
vaenje zuba
odontagra (gr. odus, odontos, agra plijen) med. zubna kostobolja
odontalgici (gr. odus, odontos, algos
bol) mn. med. sredstva protiv zubobolje
odontnlgijn (gr. odus, odontos, algos
bol) med. zubobolja, bolest zuba

odontici

973

ofenzivan

odontici (gr. odus, odontos) ran. med.

v. odontalgici
odontijatrija (gr. odus. odontos, iatria
lijeenje) med. znanost o lijeenju
zuba, zubarstvo
odontijaza {gr. odus. odontos) med.
teko dobivanje zuba kod djece
odontin (gr. odus, odontos) med. lijek
protiv zubobolje; sredstvo za odravanje zuba
odontitis (gr. odus, odontos) med. upala zuba
odontizis {gr. odus, odontos) med. dobivanje zuba. nicanje zuba, oblikovanje; zuba
odontoblaste (gr. odus, odontos, blastos klica, izdanak) mn. tvorbene
stanice zubne kosti
odontogeneza (gr. odus, odontos, genesis postanak, stvaranje) oblikovanje
zuba, stvaranje zuba
odontoglifon (gr. odus, odontos, glyfeion rezbarski no, Siljilo, duba)
med. lijeniki instrument za ienje
zuba

dobrom stanju; zamjenjivanje loih

zubi novim
odnntotehnika (gr. odus, odontos,
technikc) zubna tehnika
odontoterapija (gr. odus, odontos,
therapeia lijeenje) med. znanost o
lijeenju i odravanju zuba
odor Gat. odor) miris, vonj
odorata (lat.) mn. ugodni mirisi; stvari
ugodna miris
odoratan (lat. odoratus) v. odorativan
odorativan (lat. odorans) mirisav, mirisan.
odoriferan (Int. odor miris, fero nosim)
mirisan, mirisav
Odra esto ime rijeka 11 slavenskim
zemljama; OdraXysa politiki pojam kojim se oznauje nepromjenjivost dravnih granica Poljske prema Njemakoj
odak (tur. ) 1. ognjite; dimnjak; 2.
dvor; 3. obitelj; kua, dom, koljeno,
rod; 4. dinastija; 5. druba, drutvo,
udruga; 6. jamica u zemlji za sadenje
sjemena

odontografija (gr. odus, odontos, grafia opis) opisivanje zuba

odontoidan {gr. odus. odontos, eidos
oblik) zubolik, u obliku zuba
odontolit (gr. odus. odontos, lithos kamen) med. zubni kamen, kamenac
odontoliti (gr. odus, odontos, lithos kamen.) ran. geol. okamenjeni zubi sisavaca
odontolitijaza (gr. odus, odontos, lithos kamen) med. stvaranje, pravljenje zubnog kamenca
odontologija (gr. odus, odontos, logia
znanost, nauk) znanost o zubima, zubno lijenitvo
odontom (gr. odus, odontos) med. zubna izraslina, zubnik
odontnplastika (gr. odus, plastike
vjetina oblikovanja) zamjenjivanje
loih zuba umjetnim
odontotehnija (gr. odus, odontos,
techne vjetina) odravanja zuba u

of (engl. off izvan, po strani) u filmskom

jeziku: naziv za glasove, umove ili
druge zvune efekte koji se snimaju
izvan kadra
ofenzija (lat. offensio) navala, napad,
napadanje, nasrtaj; vrijeanje, uvreda
ofenziva {fr. oflensive) voj. napad; nastupanje; napadako i izazivako
dranje; prijei u ofenzivu prijei u
napad, napasti; supr. defenziva
ofenzivan (fr. offensif) napadni, napadaki, ke)ji slui za napad; ofenzivni
poloaji voj. poloaji koji trebaju posluiti kao esnova za iznenadan napad na neprijatelja ili za namamIjivanje neprijatelja da prijee u napad; ofenzivne pripreme pripreme za
napad; ofenzivni ral napadaki rat;
ofenzivni savez savez za napadaj;
ofenzivni i defenzivni savez savez za
napad i obranu

ofcrirati

974

oferirati (lat. offerre) trg. nuditi, ponuditi, podnijeti (ili: podnositi) ponudu
za prodaju neke robe; prinositi, rtvovati
ofert (lat. offerre ponuditi, nuditi, fr.
offert) trg. ponuda (osobito usmena)
za prodaju neke robe
ofertalni (fr. offert) ponudni, koji je
podnesen u obliku pismene ponude;
afertalna licitacija nadmetanje u obliku pismenih ponuda
Ofertorij (lat. offertorium) u Kat. crkvi:
Prikazanje, podizanje i prikazanje
svete hostije koja se nalazi u monstranci i pjesma koja sc pjeva uz, taj
obred; molitve prije i nakon toga obreda; glaz. djelo za orgulje koji sc
izvodi izmeu Creda (Vjerujem) i
Sanctusa (Svet)
officier du jour it. offisje di ur (fr.)
deurni asnik
oficiLrati (lat. officum) obavljati slubenu dunost; sluiti slubu Boju;
govoriti slubenim tonom
oficij (lat. officium) dunost, obveznost,
obveza; osjeaj dunosti, obavljanje
dunosti; eks oficio (lat. ex officio) po
slubenoj dunosti, slubeno; besplatno, badava
oficijal (lat. officialis) slubenik, inovnik; kod katolika: zastupnik biskupa u duhovnom sudu, duhovni sudac. osobito u branim sporovima;
predsjednik biskupskog duhovnog
suda (oficijalijata)
oficijalijat (lat. ofiicialiatus) kod katolika: biskupski duhovni sud, konzistorij; zvanje i djelokrug oficijala
ofieijalije (Int. officialia) slubeni poslovi, poslovi koji se obavljaju po
slubenoj dunosti
oficijant (lat. officians) sluga, posluitelj; nii inovnik, slubenik; u Katolikoj crkvi: sveenik koji slui misu
oficijelan (fr. officicl) sluben, zakonit;
vladin; oficijelne novine slubene no-

ofijnnci
vine; oficijelni izvjetaj slubeni izvjetaj
oficina (lat. officina, opificina) radionica, laboratorij (osobito ljekarniki,
tiskarski)
oficinalan (lat. offieinalis) lijeniki,
propisan; opi naziv za sve prirodne
proizvode, kemikalije i dr. koje se,
kao sredstva za lijeenje, nalaze u
ljekarnama u skladitu; u uem smislu: samo oni lijekovi koji se nalaze
u Ijekopisu jedne drave; oficinalne
biljke sve biljke koje se upotrebljavaju u medicinske svrhe, ljekovite
biljke; oficinalna formula (lat. formula officinalis) recept sastavljen u ljekarni
oGcinalije (lat. officinalia) ljekarnika
roba, lijekovi
oOcinelan (lat. officinalis) v. oficinalan
oficinozan (lat. orficiosus) poluslubeni;
oficiozni lisl poluslubeni list, neslubeni vladin list: usluan, susretljiv,
ljubazan
oficiozitct (lat. officiositas) u slunost,
susretljivost, ljubaznost
oficir (lat. ofTicium dunost, sluba, fr.
officier) voj. svaka vojna osoba koja
je po inu starija od doasnika; oficir-a$pi.rant prvi asniki in u nekim
europskim dravama, zastavnik,
avantaer; oficirski kor svi asnici
jedne vojske ili vee vojne jedinice
ofidije (gr. ofis, lat. ophidia)mn. zool.
zmije
ofidiologija (gr. ofis zmija, logia znanost) dio zoologije koji prouava zmie,
znanost o zmijama
ofidiznm (gr. ofis zmija) med. trovanje
uzrokovano zmijskim ujedom, trovanje zrni i<kim otrovom
oGfag ( fj- * fis zmija, fagein jesti) onaj
koji jeo. /mije, zmijojed
ofijanci (gr. ofis) mn. krianska gnostika sekta, od 11. do VII. st., potovala je zmiju koja je navela prvog
ovjeka (Adama) na grijeh; ofiti

oJfijazis

975

ofijazis (gr. ofiasis) med. zmijasto elavljenje pojedinih mjesta na glavi

ofikleid (gr. ofis zmija, kleis, kleidos
kraun, zasun, zapor) glaz. puhaki
instrument od mesinga, u obliku zmije, sa est rupa za tonove; daje vrlo
dubok ton
ofiolatrija (gr. ofis zmija, latreia oboavanje) potovanje zmija, oboavanje zmija; ofitizam
ofioliti (gr. ofis zmija, lithos kamen)
mn. geol. okamenjene zmije
ofiologija (gr. ofis zmija, logia znanost)
dio zoologije koji prouava zmije
ofiomantija (gr. ofis zmija, manteia
proricanje) proricanje sudbine pomou zmija
(>fir u biblijskom izvjeu: daleka, arobna zemlja odakle su feniki pomorci idovskom kralju Salomonu
dovozili zlato, sandalovinu i drago
kamenje
ofis (engl. office, lat. officum) 2. poslovnica, kancelarija; ekspedicija, biro
ofis (fr. office, lat. officum) 1. soba za
stolni pribor u otmjenim kuama; soba u kojoj jede posluga; kuhinjska
posluga
ofit (gr. ofites i ofites lithos) min. v.
serpentina
ofiti (gr. ofis zmija) mn. v. ofijanci
ofitizam (gr. ofis zmija) v. ofiolatrija
ofiuriti (gr. ofis zmija, ura rep) mn.
geol. okamine sline zmijinom repu
ofrand (fr. offrande) rtva Bogu; dar.
prilog, poklon
ofsajd (engl. off-side) port, u nogometu: zalede; nepravilnost u igri koja
se sastoji u tome to se igra nae
izmeu protivnikih brania i vratara, pa u tome poloaju dobije loptu;
za ovu se nepravilnost dosuuje slobodan udarac za protivniku momad
ofset (engl. ofiset) tisk. tiskanje na ofsetnom tiskarskom stroju
ofset-presa (engl. ofr'sct, lat. pressare
tiskati] tisk. litografski rotacijski

oftalmolog
stroj za ravno tiskanje s prijenosnim
tiskanjem; otisak prelazi s kalupne
ploe na jedan gumeni cilindar na
suprotnom valjku (cilindru), a ovaj
predaje slog. koji treba otisnuti, na
papir (izum Amerikanca J. W. Rubclla).
oftalm (gr. ofthalmos) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: oko. oni
oftalmalgija (gr. ofthalmos, algos bol)
med. bol u oima, okobolja
oftalmici (gr. ofthalmikos oni) mn.
med. lijekovi za oi, one kapi, one
masti
oftalmiki (gr. ofthalmikos) oni; koji
se tie lijeenja oiju; oftalmika
sredstva v. oftalmika
oftalmija (gr. ofthalmos) med. vanjska
upala oiju
oftalmijatar (gr. ofthalmos, iatros lijenik) oni lijenik
oftalmijatrija (gr. ofthalmos. iatreia
lijeenje) med. znanost o lijeenju oiju. ono hjenitvo
oftalmijatrika (gr. ofthalmos. iatrike
lijenitvo, znanost o lijeenju) med.
v. oftalmijatrija
oftalmitis (gr. ofthalmos) med. unutranja upala cijele zjenice
oftalmobiotika (gr. ofthalmos, biotikos ivotni, koji slui ivotu, bios ivot) znanost o njezi oiju
oftalmoblenoreja (gr. ofthalmos,
blenna sluz, rheo lecem, curim) ined.
gonorejina upala veznico onih kapaka
oftalmodinija (gr. ofthalmos, odyne
bol) med. bol u oima
oftalmofantom (gr. oflhalmos. fantisma pojava) med. naprava za vjebanje operiranja oiju
oftaLmografija (gr. ofthalmos, grafia
opis) opisivanje oiju
oftalmolog (gr. ofthalmos, logos pojmovna odredba; pouak; znanost)
poznavatelj oiju, oni lijenik

oftalmologija

976

oftalmologija (gr. ofthalmos, logia

znanost} znanost o oima, ono lijenitvo
oftalmometar (gr. ofthalmos, metron
mjera, mjerilo} instrument za mjerenje oblika oka i polupromjera krivulje ronice
oftalmometrija (gr. oflhalmos, motria
mjerenje) dio oftalmologije koji se
bavi ureenjem i uporabom oftalmomelra; mjerenje oblika oka i polupromjera krivulje ronice
oftalmoplegija (gr. ofthalmos. plege
udarac) med. oduzetost onog miia
oftalmoptoza (gr. ofthalmos, plosis
pad) med. ispadanje one jabuice
oftalmoreja (gr. ofthalmos, rheo lecem, curim) med. suenje oiju, suzavost
oftalmoskop (gr. ofthalmos, skopeo
promatram} med. ono ogledalo, naprava za ispitivanje i pregled oiju
oftalmoskopija (gr. ofthalmos, skopeo
promatram) med. ispitivanje, bolesnog oka oftalmoskopoin; prije: proricanje iz oiju
oftalmoskopirati (gr. ofthalmos, skopeo gledam, promatram) med. ispitivati oi pomou onog zrcala (oftalinoskopa)
oftalmoskopski (gr. ofthalmos, skopeo
promatram, gledam) koji se tie ofalmoskopa. koji se vri pomou oftalmoskopa
oftalmospazam (gr. oflhalmos, spasmos gr) med. oni gr
oftalmospcktroskop (gr. ofthalmos,
lat. speetrum spektar, gr. skopeo
promatram, gledam) med. ureaj za
ispitivanje onog sljepila za boje;
spoktro-kolorimeta r
oftalmostat (gr. ofthalmos, statos postavljen, stavljen, metnut) med. instrument za privrivanje one jabuice

oidijum
nftalmoterapijn (gr. ofthalmos, therapcia lijeenje) med. vjetina lijeenja bolesnih oiju
oftalmotomija (gr. ofthalmos, tome
rezanje) med. rasijecanje oiju, operiranje oiju
oftalmotonomctar (gr. ofthalmos,
tonos zategnutost, napon, metron
mjera, mjerilo) ined. instrument za
mjerenje napona one jabuice
oftalmotonometrija (gr. ofthalmos.
tonos zategnutost, napon, metri a
mjerenje) med. mjerenje napona one jabuice pomou oftalmoionometra
oftnlmotrop (gr. ofthalmos, tropos
okret; nain, sklop) med. model koji
nam predoava kretanja onih miia
oftalmotropometrija (gr. ofthalmos,
tropos okret; nain, splet, melria mjerenje (ili: odreivanje) kretanja onih miia
ogro (p. ogro, fr. ogre, tal orco, lat.
Orcus) mit. vukodlak, divlji ovjek,
div koji jede djecu
ohema (gr. oehema nosa) med. tekui
zamotak za suvie suhe i jake lijekove
ohlokracija (gr. oehlos gomila, svjetina. kratos jaina, snaga, vladavina)
vladavina puka. svjetine (za razliku
od demokracije, tj. vladavine naroda
u pozitivnom smislu)
ohlokrat (gr. oehlos gomila, svjetina,
kratos jaina, snaga, vladavina) voa
svjetine (ili: onaj koji ima utjecaja
na svjetinu); usp. demagog
ohrijaza (gr. ochriasis) med. ukasto
bljedilo lica
ohropira (gr. oehros blijed, blijedout,
pyr vatra) med. uta groznica
Oida boti uden oida (gr.) Znam da
nita ne znam (glasovita Sokratova
izreka)
oidijum (lat. oiium) bol. pepelnica,
mna, sijer (vrsta veoma sitnih glji-

ojkofobija

977

vica koje se na biljkama i ivotinjskim tijelima pojavljuju kao uzrok

pojava bolesti, osobito kod vinove loze)
ojkofobija (gr. oikos kua, fobos strah)
med. strah od kue, duevno-ivani
poremeaj koji sc sastoji u osjeaju
straha od vlastitog doma
oka (peruan., p.) 2. biljka s hranjivim
korijenom (lat. Oxalis tuberosa),
glavna hrana Indijanaca-uroenika
oka (tur. okka, vakije) 1. nekadanja
jedinica za mjerenje teine u Turskoj, Bosni, Grkoj, Bugarskoj, Maarskoj i Rumunjskoj = 1,2501,280
kg
okalescencija (lat. ocallescentia) zadeblja vanje koe, otvrdnjavanje koe,
dobivanje debele koe; pren. neosjetljivost. otupjelost
oknluk (tur.) predmet teine jedne oke;
posuda u koju stane jedna oka neke
tekuine
okanica (tur. okka) boca koja sadri
jednu oku; okanik, okanjaa
okapi zool. vrsta male irafe, velike kao
konj, u praumama sredinje Afrike, veoma rijetka ivotinja
okarina (tal. oca, ocarina) glaz. mali,
poglavito djeji puhaki instrument
od ilovae s 10 rupa za tonove
okazija (laL occasio gen. occasionis) prilika, zgoda, prigoda, povoljan sluaj;
povod, razlog
okazionalisti (lat. occasio) mn. fil. pristae okazzonalizma
okazionalizam (lat. occasio) fil. nauavanje o sluajnim uzrocima, po kojem
Bog svuda neposredno djeluje sluei se voljom ljudi i nagonom ivotinja
samo kao povodom za djelovanje: ne
utjeu tijelo i dua jedno na drugo,
kako je tvrdio Dcscarates, nego Bog
stvara, u zgodnoj prilici (lat. occasio),
od kretnji osjeaje; u osjetilnim organima, a od inova volje, opet u zgodnoj prilici, pokrete miia; glavni

okluzija
predstavnici ovoga smjera, okazionalisti, su: A. Ceulincx (1624 1fiB9) i
N. Malebranche (16381715)
okazionalni sistem fil. v. okazionalizam
okazionalno (lat. occasionaliter) pril.
sluajno, zgodom, prigodno
okazionar (lat. occasionarius) v. partizan
okcidcnt (lat. occidere obii, sjesti, occindes) zalazak Sunca, zapad; supr. orijent; Okcidcnt Zapad, dravo na zapadu, kultura zapadnih naroda
okcidentalan (lat. occidentalis) zapadni, zapadnjaki
Okcidentalno carstvo Zapadno Rimsko Carstvo
okcipicij (lat. occipitium) anat. zadnji
dio glave, zatiljak
okcipitalni (lat. occipitalis) koji se tie
zatiljka; koji pripada zatiljku, zatiljni; os uccipUalis it. os okcipitalis
(lat.) anat. zatiljna kost, zatiljaa
okciput (lat. occiput) anat. v. okcipicij
oker (gr. oehros blijed, ukast, zclcnkast) ilovaa uta od eljeznoga oksida; prid. okerasl
okidrom (gr. okys brz, dramein infinitiv aorista od treeho trim) onaj
koji brzo tri, tekli, glasnik-pjeak
okigrafija (gr. okys brz, grafo piem)
vjetina brzog pisanja; tahigrafija
Okinasva otona skupina u zapadnom
dijelu Tihog oceana i ime otoka; poznat po velikoj ratnoj operaciji u Drugom svjetskom ratu
okipod (gr. okys brz, pus. podos noga)
brzonog
oklagija (tur. oklagu) valjalo, suka (oblo drvo za razvijanje tijesta)
okludirati (lat. occludere) zatvoriti, zatvarati. zakljuati; smetati. Sprijeiti;
fiz. zadravati plinove na svojoj vrstoj povrini
okluzija (lat. occlusio) zatvaranje, sprjeavanje; fiz. adsorpcija plinova na povrini vrstih tijela

okluzivan
okluzivan {lat. occlusivus) koji zatvara;
koji sprjeava; okluzivni zavoj med.
zavoj koji sprjeava da do rane dopro vanjske ozljede i prljavtina
okrn mjeavina gline s hidroksidom eljeza
oksalati (lat, oxalis kiselica) mn. kem.
soli oksalne kiseline, nalaze se u
mnogim biljkama, osobito u kiselici,
avu
oksalemija (lat. oxalis kiselica, gr. haima krv) med. prisutnost oksalne
kiseline u krvi vie no to treba, npr.
kod eerne bolesti i dr.
oksalij (lat. oxalium) kem. dvostruko
kiseli kalij
oksalis (lat. oxalis kiselica, av) bot.
cecelj
oksalit (lat. oxalis kiseljak, gr. -ites)
mineral koji se sastoji od oksalnog
eljeznog oksida i vode: humboltit
oksalna kiselina (lat. acidum oxalicum) kem. otrovna kisehna koja nastaje oksidacijom mnogih organskih
spajanja, danas se dobiva od celuloze (slui u bojarstvu i za odstranjivanje mrlja od crnila, ienje metala i dr.)
oksalurija (lat. oxalis kiseljak, gr.
uron mokraa) med. prisutnost oksalne kiseline u mokrai vie nego
to je normalno
oksengalerija (njem. Ochs vol) podrugljiv naziv za kazalinu galeriju na
kojoj su gledatelji koji ne razumiju
umjetnost, a obino slue kao plaeni pljeskai
okser (engl. oxer) vrsta ogr ida za stoku; vrsta prepone u jahakim natjecanjima (dvostruka ograda sa ibljem
izmeu jedne i druge)
oksford (engl. oxf'ord) 1. vrsta pamune
tkanine; 2. port, u nogometu: udarac
lopte stranjim dijelom kopake, petom
oksi- (gr. oxys) pred me lak u sloenicama sa znaenjem: otar

978

oksikroceum-flaster

oksid (gr. oxys) kem. spajanje s kisikom. osobito spajanje neke kovine s
kisikom, npr. oksid eljeza
oksid-hidrat (gr. oxys, hvdor voda) kemijsko spajanje oksida s vodom
oksidabilan (gr. oxys. lat. oxydabilis)
kem. koji se moe spojiti s kisikom,
tj. koji moe oksidirati
oksidabilitet (gr. oxys, lat. oxydabilitas) kem. sposobnost spajanja s kisikom. spojivost s kisikom
oksidabilnost (gr. oxys, lat. oxydabilitas) kem. v. oksidabilitet
oksidacija (gr. oxys, lat. oxydatio)
kem. spajanje nekog tijela s kisikom,
sagorijevanje
oksidirati (gr. oxys, lat. oxydare) kem.
spajati se (ili: spojiti se) s kisikom,
pretvarali se u oksid
oksifonija (gr. oxys, fone glas, zvuk)
otar glas, piskav glas
oksigen (gr. oxys, genos podrijetlo, usporedba. korijen gen- od gignesthai
roditi se, postati, lat. oxygenium)
kem. kisik, najrasprostranjeniji element u prirodi, sastojak zraka, vode,
veine minerala i gotovo svih spojeva koji ine gradu biljaka i ivotinja
oksigenacija (gr. oxys, genos. lat. oxygenatio) kem. v. oksidacija
oksigenirati (gr. oxys, genos) kem. v.
oksidirati
oksigon (gr. oxys, gonia kut) geom. figura s otrim kutovima
oksigonian (gr. oxys, gonia kut) geom. otrokutni, s otrim kutovima
oksihidrat (gr.) kem. spoj oksida i
vode
oksikloridi (gr. oxys, chloros svijellozelcn) mn. kem. spojevi metalnih
oksida s klornim spojevima
oksikrat (gr. oxys, krasis mjeavina)
octena voda, mjeavina octa i vode
oksikratirati (gr. oxvs, krasis mjeavina) prati, ispirali octenom vodom
oksikroceum-flaster (gr. oxys, krokos
afran, njem. Pflaster) med. afra-

oksimel
nov flaster, crvcnosmedi melem od
utog voska, kolofonija, omorikove
smole, tcrpentina. afrana i drugih
sastojaka (lijek protiv reumatizma)
oksimel (gr. oxys, lat. mcl med) farm.
kiseli med, preparat od proienog
meda pomijeanog s biljnim octom
oksimctar ( gr. oxys. metron mjera,
mjerilo) sprava 7.a mjerenje jakosti
kiseline
oksimoron (gr. oxys otrouman, moros
tup. glupav) ret. duhovita glupost,
duhovita besmislica, misao koja na
prvi pogled sadri u sebi neku proturjenost, a ipak oba pojma stoje
jedan pokraj drugog i povezuju se u
jedan pojam, npr. nijemi glas, glasna tajna, pametna budala, rjeita
utnja i si.
oksinitron (gr. oxys, nitron luna sol)
kem. salitrena kiselina
oksiopija (gr. oxys, ops gen. opos vid)
otar vid. otrovidnost; pren. otroumnost
oksirodin (gr. oxys, rodon rua) ruin
ocat (ocat (d rue),
oksisahar (gr. oxys, sakehar eer)
kem. octeni eer, mjeavina octa i
eera
oksitiminn (gr. oxythymos) ljut, plahost. prgav, prijek
oksitimija (gr. oxythymia) plahovitost,
prgavost, prijekost
oksitona (gr. oxytonon) gram. u grkoj
gramatici: rije s otrim naglaskom
(akutom) na posljednjem slogu
oksitonirati (gr. oxys, teino zateem)
gram. jedan slog, osobito posljednji
slog neke rijei, izgovoriti visokim ili
otrim naglaskom (akutom)
oksiuris (gr. oxys, ura rep) zool. bijela
glista
oksiuroza (gr. oxys, ura rep) med. opi
naziv za sve bolesti uzrokovane bijelom glistom
oksuz (tur. oksuz sirotan, siroe) neenja, samac

979

oktava
oktaedar (gr. oktiedron. okto osam,
edra sjedite, osnova) geom. tijelo
kojemu su sve stranice pravilni trokuti. pravilan osmerokutnik; u kristalogratiji: oblik teseralnog. regularnog sustava
oktaedarski (gr. okto osam, edra osnova) koji ima osam povrina
oktneterida (gr. okto, etos godina) vremensko razdoblje od 8 godina
oktacterisa (gr. okto. etos) v. oktaeterida
oktagon (gr. okto osam, gonia kut) geom. v. oktogon
oktagularan (lat. octangularis) geom.
koji ima osam kutova, osmokutni
oktakord (gr. okto osam, ehorde ica,
struna) glaz. instrument s osam ica; oktokord
oktandrija (gr. okto, aner, andros
mu, ovjek) mn. bot. cvjetovi s osam
slobodnih pranikih niti (VIII. klasa u Linneovu sustavu biljaka)
oktangul (lat. octo osam, angulus kut)
geom. osmokulnik
oktant (lat. octans) osmi dio kruga; luk
od 45 stupnjeva; astr. poloaj Mjeseca ili drugog nehoskog tijela koje
jc udaljeno 45 stupnjeva od nekog
drugog poloaja, osobito od poloaja
konjunkcije ili opozicije; opt., astr.
instrument za mjerenje kutova, s
podijeljenim lukom od 45 stupnjeva
oktapla (gr. okta-plasios osmerostruk)
izdanje Biblije na osam jezika
oktav (lat octavus osmi) format papira
koji je jedna osmina obinog formata; format knjige iji tiskani arak ima
8 listova ili 16 stranica (odstupanja
u veliini nanie ili navie zovu se
mali oktav i veliki oktav); in octavo
it. in oktavo (lat) u formatu osmine,
tj. tako da se arak presavije na osam
listova
oktava (lat. octo osam, octava) glaz. osmi ton poevi od osnovnog tona; tonska skupina na kakve se dijeli jedan

Oktavijan

980

tonski plan; cjelokupan obujam svih

osam tonova; fiz. ton iji je broj titraja u sekundi dvaput vei od broja
titraja onoga tona iji je on oktava
(via oktava); ton iji je broj titraja
u sekundi dvaput- vei; u Kat. crkvi:
osmodnevni vjerski obredi u proslavi nekog velikog blagdana (npr. uskrnja oktava); posljednji, osmi dan
takve osmodnevne svetkovine; poet.
strofa od osam stihova
Oktavijan (lat.) "sin Oktavijev"; prvi
rimski car (poslije prozvan August)
oktavnni (fr. octavon, p. octavo) mn.
djeca Europejca i kvarteronke
oktet (lat. octo osam) glaz. djelo od osam
samostalnih glasova; otet
oktiduum (lat. octiduum) rok od 8 dana, razdoblje od 8 dana
oktifonij (gr. okto, fone glas) glaz. djelo
za osam samostalnih glasova
oktiLijun (lat. octo osam i nastavak
illion) 1. kod Francuza i Amerikanaca; IO2*', tisua podignuta na deveti
stupanj, broj predstavljen jedinicom
uz koju stoji 27 nula; 2. kod Engleza
i Nijemaca; KP, milijun podignut na
osmi stupanj, broj predoen jedinicom uz koju stoji 48 nula
oktobar (lat october) vinski mjesec, u
rimskom kalendaru osmi, kod nas
deseti mjesec u godini, listopad, ima
31 dan
Oktobarska revolucija v. revolucija 1.
Oktoberfest (njem.) zabavno-privredna priredba koja se svakog listopada
odrava u bavarskom gradu Munchenu
oktobristi (lat. october) mn. nekadanja
monarhistiko-ustavna stranka u
carskoj Kusiji, osnovana 1905.
oktodec (lat. octodecim osamnaest)
tisk. tormat papira s osamnaest listova, 36 stranica, u jednom tiskanom arku
oktofilan (gr. oktos, fyllon list) bot.
osmolisni, koji ima osam listova

okiilar
oktoginija (gr. okto osam. gyne ena)
mn. bot. cvjetovi koji imaju osam
stupica (osmi red u klasama I.XIII.
Linnovog sustava biljaka); prid. oktoginian
oktogon (gr. okto osam, gonia kut) gcom. osmero kut; oktagon
oktogonalni (gr. okto osam, gonia kut)
geom. osmerokutni
oktoih (gr. okto osam) kod pravoslavaca: osmoglasnik, bogosluna knjiga u kojoj su pjesme za veernju, jutarnju i liturgiju za svaki dan u tjednu podijeljene na osam glasova
oktokord (gr. okto osam, ehorde ica.
struna) v. oktakord
oktonarij Gat. octonarius.) poet. stih od
osam stopa: tetrametar
oktopetalan (gr. okto osam, petalon
list) bot. koji ima osam listia (ili:
latica) u obliku vjenia
oktnpodi (gr. okto osam. pus. podos
noga) mn. zool. osmoruci; hobotnice
oktostilon (gr. okto osam, stylos stup)
arhit. niz od osam stupova, svodova
oktroirati (fr. octroyer, lat. auctorare)
dati, podariti, ustupiti, odobriti, dopustiti; dati (ili: dopustiti) slobodu
trgovanja; nametnuti, silom odrediti;
oktroirani zakon ili ustav silom vlasti
i autoriteta nametnuti zakon ili ustav, bez prethodnog odobrenja i suglasnosti narodnog predstavnitva
oktuplum (lat. octuplum) ono to je osmerostruko, osmerostruka veliina
(ili: koliina)
okujisati (tur. okujudu ita, pjeva)
pozivati na molitvu (mujezin 3 minareta)
okulacija (lat. oculatio) bot. cijepljenje
okular (lat. ocularis oni) opt. lea u
dalekozoru, mikroskopu itd. koja je
okrenuta oku i koja ima ulogu poveala za promatranje lika dobivenog
prelamanjem svjetlosti kroz objektiv

okularan
okularan (lat. ocularis) oni; vidljiv;
okularna inspekcija pregled, smotra:
okularni svjedok prav. oevidne; okularno staklo v. okular
okulirati (lat. OCulare) bot. jedno biljno
oko umetnuti u strano drvo, cijepiti;
inokulirati
okulist (lat. oculus oko) med. oni lijenik
okulistika (lat. oculus oko) med. dio medicine koji prouava ono bolesti, ono lijonitvo
okulomotorijus (lat. oculomotorius sc.
nervus) anat. zajedniki ivac onih
miia
okulta (lat. occulla) mn. skrivene stvari, tajne
okultacija (lat. occullalio) prikrivanje,
skrivanje, tajenje, zatajivanje; astr.
pomrina zvijezde
okultan (lat. occultus) skriven prikriven, tajni, potajni; okultna znanost
= spiritizam; okultne bolesti potajne
(ili: skrivene) bolesti
okultans dat. occultans) farm. sredstvo
za prikrivanje mirisa i ukusa
okultator (lat. occultator) prikriva, zatajiva, osobito nekog zloina
okultisti (lat. occultus tajni, skriven)
mn. pristae okultizma
okultizam (lat. occultus tajni, skriven)
tajna znanost, znanost o okultnom
(tj. mranom, skrivenom, nadosjetilnom), o "mnogim stvarima izmeu
neba i zemlje, o kojima naa kolska
mudrost ne inoe ni sanjati", kako
potvruju okultisti Hamletu; nauavanje o nekim pojavama koje se. kako kau, ne mogu objasniti obinim
putem. tj. na osnovi poznatih prirodnih zakona; ovdje razlikuju: fizike (parafizike) i psihike (parapsihike) pojave; u prve ubrajaju: kucanja, pojave svjetlosti, kretanja i
lebdenja bez dodira (telekineza i Icvitaeija), pojave tjelesnih likova koji
se mogu ak i fotografirati {materi-

old-boj
jalizacija); u druge: telepatiju i vidovitost; metapsihika, parapsihologika
okupacija (lat. occupatio) zaposjedanje,
zauzimanje, osvajanje: voj. zaposjedanje vojskom jedne sirane zemlje
radi prisilnog zadobivanja ili priznanja nekih zahtjeva ili uvjeta;
prav. uzimanje u posjed neke stvari
koja je dotle bila bez gospodara; pren.
zaposlenost, zauzetost, posao, zanimanje;
okupatoran (lat. occupatorius) zauzimaki, osvajaki, kojemu je cilj osvajanje
okupatorski (lat. occupatorius) v. okupatoran; okupatorska vojska vojska
koja zaposjeda ili zauzima tuu zemlju ili dravu
okupiran (lat. occupalus) zaposjednut,
zauzet, osvojen; zapremIjen; zaposlen, zauzet poslovima
okupirati Gat, occupare) zaposjedati;
zauzeti, zauzimati, osvojiti; zapremiti, zapremati; drati neku stvar,
doepati se neke stvari; zaposliti, zapoljavati
okurencija (lat. occurrentia) dogaaj,
sluaj, povod, prilika; u crkvenom jeziku: dva blagdana u istom danu; ali'
occorenza it. al okorenca (tal.) trg.
sluajno, prema prilikama
okurentan (lat. occurrens) koji se dogaa sluajno, koji se zbiva sluajem
old (engl. old) star; old England it. old
Inglend (engl.) "stara Kngleska*, od
1643. naziv za Englesku kao zemlju
starih predaja i stare slave (za razliku od engleskih naselja u Sjevernoj
Americi); old Jack it. old Dek
(engl.) stari Dek (engleska zastava)
Old Vic it. ould vik (engl.) poznato
londonsko kazalite, osnovano 1818.
old-boj (eng. old-boy) port drutvo starijih igraci nekog portskog kluba
koji se ne bave vie aktivno portom

oldenburger
oldenburger vrsta rasnih sjevernonjcmakih konja (naziv po pokrajini 01denburg)
oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, iskusni i zasluni porta, senior neke
portske momadi; pren. starudija
uope
olea (lat. oleum ulje, olea) mn. od oleum
oleaginozan (lat. oleagineus, fr. oleagineus) uljen, koji ima u sebi ulja
oleandar (lat. oleander, tal. oleandre,
lat. oleandrum, lorandrum) bot. junjaka zimzelena biljka s velikim
ruiastim cvjetovima i bijelim, veoma otrovnim, sokom u stabljici
oleaster (lat.) bot. divlja maslina (drvo)
oleati (lat. oleata) mn. kem. uljene soli
olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem.
osebujni sastojak svih biljnih i ivotinjskih masti; elain
olekranon (gr. olekranon izboona glava lakatne kosti u pregibu) med.
lakat
oleodukt (lat.) nafotovod
oleografija (lat. oleum ulje, gr. grafo
piem) umj. otisak slike naslikane
uljenom bojom
oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr.
eha I kos bakar, grafia pisanje) bakrorez 3 uljenim bojama
oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes
papir, list papira) tapeta natopljena
u ulju (tako da se moe prati)
oleomargarin (Lit. oleum ulje, gr.
margaron biser) umjetni maslac
oleometar (lat. oleum ulje, gr. metron
mjera,.mjerilo) sprava za ispitivanje
valjanosti ulja, uljomier
oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za
sve uljene lijekove
oleraceae it. oleracee (lat. olus, olcraceac zelenje, povre) ran. bot. kuhinjske biljke, povre, zelenje
oleum (lat.) ulje
olfaktofobija (lat. olfacerc mirisati,
njuiti, gr. fobeomai bojim se) med.
bolestan strah od pojedinih mirisa

982

oligocitemija
olfaktometar (lat. olfactus miris, gr.
metron mjera, mjerilo) naprava za
mjerenje otrine mirisa
olfnktometrija (lat. olfactus miris, gr.
metria mjerenje) mjerenje, ispitivanje otrine mirisa
olfaktoran (lat. olfactorius) koji se tie
osjetila mirisa, koji pripada mirisnom osjetilu
olfaktorijus (lat. olfactorius) anat. mirisni ivac
olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo
mirisa
olgatin vunena tkanina ukraena perzijskim arama i crteima
oliban ( lat. olibanum) tamjan
olifant (fr. olifant, lat. elephantus slon.)
1. rog od slonove kosLi koji su nosili
na bedrima srednjovjekovni vitezovi-lutalice; rog paladina Karla Velikog Kolanda; 2. papir najveeg formata s markom slona (za tabele i
bakroreze)
oligarh (gr. oligos mali brojem, brojano malen, arehos voda, poglavar)
lan ili pristaa vladavine malog broja plemikih obitelji: oligokrat
oligarhija (gr. oligarehia) vladavina
malog broja plemikih (aristokratskih) obitelji; oligokracija
oligarhijski (gr. oligarehikos) koji je
pod vladavinom malog broja; koji ima
oblik vladavine malog hroja plemikih porodica; koji je pristaa ovakvog oblika vladavine; oligokratski
oligemija (gr. oligos malen brojem,
haima krv) med. smanjenost koliine krvi, malokrvnost
oligo- (gr. oligos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: brojem malen,
mali brojem; mali, malen
oligocen (gr. oligos. kainos nov) geol.
po starosti druga po redu grupa slojeva u tercijarnoj formaciji koja dolazi nakon eocena
oligocitemija (gr. oligos. kvtos upljina, uplje tijelo, haima krv) med.

oligofilan

983

smanjenost crvenih krvnih zrnaca

(obino kao posljedica gubitka krvi.
duge groznice, slabe prehrane i dr.)
oligofilan (gr. oligos. fyllon list) bot.
koji ima malo lia
oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren
dua) slahoumnost, duevna nerazvijenost
oligofrenoped.agogi.ja (gr. oligos mali,
fren gen. frenos dua, duh, um, razum, pais, gen. paidos dijete, ago odgajam) med. znanost o odgoju i obrazovanju umno zaostale, maloumne
djece
oligoklas (gr. oligos, klao lomim) min.
natrijev i kalijev glinenac (feldpat),
ohino mutne boje
oligokracija (gr. oligos, kratos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija
oligokrat (gr. oligos, kratos jaina,
snaga, vlast, vladavina) v. oligarh
oligokratski (.gr. oligos. kratos jaina,
vladavina) v. oligarhijski
oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji
traje kratko, kratkotrajan, malovjean
oligokronometar (gr. oligos, chronos
vrijeme, metron mjera, mjerilo.) instrument za mjerenje malih vremenskih razmaka
oligomeri (gr.) zool. mn. malokolutinjaci, morski slabo pokretni organizmi (mahovnjaci, ramenonoci, bodljikai)
oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo trgujem) trgovina u kojoj nekoliko prodavaa vlada cjelokupnim tritem s
nekim proizvodom
oligopsibija (gr. oligos, psyche dua)
slabost duha, siromatvo duha
oligotrihija (gr. oligos, thrix gen. triehos vlas. dlaka) med. oskudica kose.
rijetka kose, slaba dlakavost; prid.
oligotrihian
oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana,
prehrana) med. smanjeno uzimanje

olitorian
hrane, nedovoljna elja za jelom,
post
oligurija (gr. oligos, urcin mokriti)
med. smanjenost mokrenja zbog bolesti
Olimp (gr. Olympos) glasovito brdo na
granici Makedonije i Tesaliie, visoko
2970 m; mit. stan, prebivalite Zeusa
i ostalih bogova po vjerovanju starih
Grka; pren. nebo
Olimpija (gr. Olvmpia) kraj u Elidi
gdje su odravane poznate olimpijske igre, posveen hogu Zeusu
olimpijac predstavnik neke drave na
Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda
(pripadnik "literarnog", "slikarskog"
ih kakvog drugog "Olimpa")
olimpijada (gr. olyrapias) razdoblje od
etiri godine, tj. razdoblje od jednih
olimpijskih igara do drugih (Grci su
po njima raunali godine, poevi od
776. pr. n. e.); olimpijske igre; pobjeda na olimpijskim igrama; danas:
medunarodne utakmice u svima
glavnijim portskim disciplinama
olimpijske igre v. pod olimpijski
olimpijski (gr. olympios) koji se nalazi na Olimpu: pridjev Zeusa i ostalih
bogova koji. po vjerovanju starih Grka, borave na Olimpu; pren. nebeski;
olimpijske igre sveane narodne igre
kod starih Grka koje su sc svake etvrte godine odravale u Olimpiji,
kraju u Elidi koji je bio posveen Zeusu; u ovim igrama sudjelovala su
sva grka plemena, a sastojale su se
od natjecanja u borbi, tranju, skakanju, bacanju koplja itd.
olimpski (gr. olympikos) koji pripada
Olimpu; usp. olimpijski
oliteti (lat. oleum ulje) mn. mirisava
ulja, linkture i esencije koje sadre
u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od
ulja
olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius)
koji raste u povrtnjacima, koji se tie kuhinjskog povra

oliva

984

oliva (lat., p. oliva, fr. olive, tal. uliva)

bot, maslina, plod maslinovog dr veta; pren. ukras u obliku masline, metalni drak na kvaki u obliku masline, gumb (puce) u obliku masline
olivnran Hat, olivaris) maslinov, maslinast, u obliku maslino
olivenit (njem. Oliven-crz maslinasta
rudaa, nastavak gr. -ites) min. maslinastozelena rudaa bakra, prirodni arsenat bakra
olivet 'lat. olivetum) maslinjak; maslinov vrt. maslinova uma
olivil (lat. oliva maslina) kem. osebujno kristalasto tijelo maslinove gume
olivin (lat. oliva maslina) rompski mineral maslinastozelene boje
olona (fr. olonne) vrsta vrstog francuskog platna (nazvana po mjestu
Olonne gdje se izrauje)
olsun (tur.) neka bude!
oltar (lat. altare) rtvenik; mjesto u crkvi gdje se vri bogosluje
olja podria (p. olla podrida) omiljeno
panjolsko narodno jelo d raznih vrsta sitno izrezanog mesa i raznog zelenja i zaina ( vrsta naeg "lonca" tj.
junog jela od mesa i povra); posuda napunjena raznim mirisnim cvijeem ili korijenjem: lit. est naziv
knjiga s raznolikim, obino aljivim
sadrajem, svatice
om fiz. praktina jedinica za mjerenje
elektrinog otpora, nazvana po njemakom fiziaru Georgu Simonu
Ohmu (17871854); otpor stupa ive
dugakog 106,3 cm, a poprjenog presjeka jedan kvadratni milimetar na
0
omagra (gr. omos rame, agra plijen)
med. kostobolja u ramenima
omalgija (gr. omos rame, algos bol)
med. bol u ramenima; omoalgija
omartritis (gr. omos rame, arthron
zglob) med. upala ramena
omatida (gr. omma oko, eidos lik) jedno od mnogobrojnih oka koja tvore

omfaloeela
sloeni saasti vidni sustav kod kukaca
omazum (lat omasum) zool. knjiavci,
trei dio u elucu preivaa
ombrologija (gr. ombros kia. logia
znanost.) grana meteorologije koja
prouava kiu
ombrometar (gr. ombros kia. metron
mjera, mjerilo) kiomjer, dadomjer
ombrometrija (gr. ombros kia, pljusak, metria mjerenje) mjerenje koliine kie koja pada
ombudsman (ved.) parlamentarni zastupnik kojem se povremeno povjerava kontrola nad radom izvrni; vlasti
omega (gr. o mega) veliko, tj. dugo ili
produeno "o" u grkom jeziku, posljednje, dvadesetetvrto slovo u gr.
ahccedi: alfa i omega poetik i kraj,
sve i sva
omen (lat) znak, predznak, kob, slutnja
omentitis (lat. omentum) med. upala
crijevne mreice, korice
omentum (lat.) anat. korica, koica
omfal- (gr. omfalos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pupak, pupani
Omfala (gr. Omfale) mit, lidijska kraljica koja je bila sposobna Ilerkula
toliko oarati da se, preobuen u ensku odjeu, kretao medu njezinim
ropkiniama i preo na preslici; zato
se kae: svaki e Herkul nai svoju
Omfal u
omfalelkozis (gr. omfalos, elkosis gnojenje) med. ir na pupku, gnojenje
pupka
omfnlian (gr. omfalos. omfalikos) koji
se tie pupka, pupani; u obliku pupka, pupast
omfalitis (gr. omfalos pupak) med.
upala pupka
omfalocela (gr. omfalos, kele kila,
bruh) med. kila pupka, pupani prodor

omfaloflebitis

985

omfaloflebitis (gr. omfalos, fleps gen.

flebos ila, vena) med. upala pupanih vena
omfalomantija (gr. omfalos, manteia
proricanje) proricanje (ili: itanje)
sudbine iz vijuga pupanog vora
novoroeneta
omfaloneuron (gr. omfalos. neuron
ila, vrpca) anat. pupana vrpca
omfalonkus (gr. omfalos, onkos masa,
tjelesina) med. tvrda oteklina pupka
omfaloragija (gr. omfalos, korijen ragod regnymi prskam, puknem) med.
krvarenje pupka kod novoroenadi
omfalotaksa (gr. omfalos, tasns ureenje, namjetanje) med. namjetanje ispale pupkovine, pupane vrpce.
omfalotom (gr. omfalos. tome rezanje)
med. instrument za odreivanje pupane vrpce
omfalotomija (gr. omfalos, tome rezanje) med. odrezivanje pupane vrpce
omikron (gr. o mikron) malo, tj. kratko
grko *o" (o)
ominirati (lat. oininari) predviati, slutiti, nasluivati
ominozan (lat. ominosus) koban, zlokoban, koji nasluuje zlo ili nesreu
omisija (lat. omissio) izostavljanje, proputanje, propust, zanemarivanje;
omisija nasljedstva prav. proputanje
zakonskog roka za preuzimanje nasljedstva
omisum (lat. omissurn.) ono to je izostavljeno, isputeno, izostavljena toka, reenica, stav (mn. omi sa); casus
omissi it. kazus omisi (lat.) mn.
prav. u pravnim odredbama, zakonima i dr.: izostavljeni, nespomenuti
sluajevi, o kojima poslije, ocijenivi
okolnosti, odluuje vrhovna vlast;
salvo errore et omisione (lat.) trg.
"izuzevi pogreku i propust, uz ogradu od zabluda i izostavlja nj a'', formula koja se stavlja ispod rauna i
si.

omnipotencija
omitirati (lat. omitterc) propustiti, proputati, izostaviti, izostavljati, napustiti, naputati, okaniti se neega,
prijei preko neega
omlet (fr. oeufs meles mijeana jaja,
omelette) prena jaja, cvrtje
omne (lat.) sve; svako; cijelo, potpuno;
mn. omnia
Omne initium difficilc ost it. omne
inicijum difficilc est (lat.) Svaki poetak je teak
omne vivum ex ovo it. omne vivum
eks ovo (lat.) liziol. sve ivo razvija
se iz jajeta (misao koju je formulirao
William Harvey, 1578 1K58)
omnin it. omnija (lat.) mn. od omne;
omnia mea mecum porto it. omnija
mea mekum porto (lat.) sve to imam
nosim sa sobom (izreka gr. mudraca Bijanta, kojem je najvee blago
bilo u njegovoj mudrosti)
Omnia mca mecum porto it. omnija
mea mekum porto (lat.) sve svoje sa
sobom nosim, tj. pravo bogatstvo ovjeka je njegova unutarnja vrijednost
omnibus (lat. omnis sav, sva; svaki,
svaka; omnibus svima) "za sve, svima"; u javnom promelu: prostrana
putnika kola s vie sjedala za redovit javni promet na odreenoj liniji;
autobus
omnifag (lat. omnis, gr. fagein jesti)
zool. svejed
omniforman (lat. omniformis) koji se
javlja (ili: nalazi) u svakom obliku
omnikoloran Gat. omnis. color boja)
svakojakih boja, aren
omniparentan (lat. pario rodim, proizvodim, omniparens) koji sve rada,
sveproizvodan, koji sve proizvodi
omniparitet (lat. omniparitas) svejednakost, opa jednakost
omnipotencija (lat. omnipotentia) svemo, svemogu (kao oznaka savrenosti bia)

omnipotentan
nmnipotentan Gal. omnipotcns) svemoan, svemogu
omniprezencija (lat. omnipraesentia)
sveprisutnost
omniprezentan (lat. omnipraesens)
svuda prisutan, sveprisutan
omnis (lat.) sav, sva; svaki, svaka; cio,
cijela, potpun, potpuna
Omnis amans nmens lat. svaki jc zaljubljenik lud
omnis cclula e celula (lat. omnis celula e cellula) biol. svaka stanica razvija se iz stanice (misao Rudolfa Virchowa, 18211902)
omniscijencija (lat. omniscLentia) sveznanje, svcznalost (kao oznaka savrenosti bia)
omniscijentan (lat. omnisciens) koji
sve zna, sveznajui
omnium (lat. omnium svih, sviju) port,
utrka u kojoj sudjeluju svi konji (bez
obzira na njihovu starost, rasu i si.)
Omnium vitiorum fundamentum
avaritia est it. omnium viciorum
fundamentum avaricija est (lat.) Svim je manama osnova lakomost (Seneka)
omnivoran (lat. omnivorus) zool. koii
sve guta (ili: jede), svejed; usp. omnivori
omnivori (lat. omnivorus koji sve guta,
prodire, omnivora) mn. zool. svejedi
(ivotinje, poglavito neke ptice koje
sc hrane i biljem i mesom)
omoalgija (gr. omos rame, algos bol)
med. v. omalgija
omofag (gr. omos sirov, prijesan, fagein jesti) onaj koji jede sirovo, prijesno meso
oinofagija (gr. omos sirov, prijesan, fagein jesti) prehranjivanje sirovim,
prijesnim mesom
omofor (gr. omos rame, forco, fero nosim) kod pravoslavaca: naramenica,
dugaka i iroka vrpca od iste vune
koju arhijerej nosi na ramenima i

oncirobez koje ne moe obavljati nijedan

bogosluni in
omoplata (gr. omos rame, lat. omoplata) anat. lopatica, pleka
omotokija (gr. omos nezreo, prijevremen, tokos raanje, poraanje, poroaj) med. prijevremeni poroaj, nodonoenie, pobaaj
onager (gr. onagros, lat. onagrus) zool.
divlji (ih: umski) magarac; ratna
sprava starih Rimljana za bacanje
kamenja
onagrokracija (gr. onagros divlji magarac. krateo vladam) vladavina divljih magaraca (izraz kojim je talijanski filozof Bencdctto Croce nazvao
vladavinu talijanskih faista)
onanija samozadovoljavanje spolnog
nagona nadraivanjem vanjskih spolnih organa, samoblud: naziv po starozavjetnom Onanu (Post 38,9), koji
"znajui da nee biti njegov porod,
kad lijegae sa enom brata svojega,
prosipae na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu"; masturbacija
onanirati vriti samoblud, sam sebe
spolno zadovoljavali
onanist onaj koji vri samoblud
onaniznm v. onanija
Ondas (p.) ugledna panjolska nagrada za televizijska najholja ostvarenja (tekst, gluma, reija, spikeri itd.)
ondatra (huronski ondatra) zool. bizamski takor; dczman
ondcggiamento it. ondcdamento (tal.)
glaz. v. ondeggiare
ondcggiare it. ondedare (tal.) glaz. valovito kretanje, drhtanje, podrhtavanje
ondulacija (fr. ondulation) njihanje, Iclujanje, valovito kretanje; dotjerivanje kose da bude valovita
ondulirati (fr. onduler) lelujati se; kovrati kosu, praviti (ili: napraviti) kosu valovitom, kovravom
oneiro- (gr. oneiros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: san

oneirodinija

987

oneirodinija (gr. oneiros san, odyne

bol, muka) sanjanje da te netko gui,
mora
oneirokricija (gr. oneiros, krites presuditelj, sudac) v. onoirologija
oneirokrit (gr. oneiros, krites prosuditelj, sudac) v. oneirolog
oneirolog (gr. oneiros, logos) tuma
snova
oneirologija (gr. oneiros, logia) nauavanje o snovima; tumaenje snova,
proricanje iz snova
oneiromant (gr. oneiromantis) onaj
koji prorie iz snova, tuma snova
oneiromantija (gr. oneiros, manteia
proricanje) proricanje iz snova, tumaenje snova
oneiropol (gr. oneiropolos) v. oneiromant
oneiroskopija (gr. oneiros, skopeo promatram) promatranje snova, prouavanje snova
onera (lat. onus teret, mn. onera) mn.
v. onus; onera publika (lat. onera publica) dravni porez, javni nameti
onerabilan Gat. onerabilis) oporezljiv
oneraeija (lat. oneratio) tereenje, optereenje
onerozan (lat. onerosus) teak, tegoban, tcreian, muan, dosadan
onihija (gr. onyx, onychos nokat) med.
upala noktiju, zanoktice
onihistorion (gr. onyx, onychos nokat,
stereo liim, liavam) no za rezanje
noktiju
onihitis (gr. onyx, onvchos nokat.) med.
v. onihija
onibo- (gr. onyx, onvchos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: nokat;
kopito
onihograf (gr. onyx, onychos, grafo piem, biljeim) med. instrument koji
mjeri i biljei kretanje krvnog tlaka
u noktima
onihografija (gr. onyx, grafia pisanje,
biljeenje) med. mjerenje i biljeenje

nnkotoiriija
kretanja krvnog tlaka u noktima pomou onihografa
onihogrifoza (gr. onyx, onychos, grypos iskrivljen, kukast) med. v. onihogripoza
onihogripoza (gr. onyx, onvchos, grvpos iskrivljen, kukast) med. savijenost. noktiju; pandastost noktiju
onihokritija (gr. onyx. krino presuujem, sudim) nasluivanje (ili: pogaanje) osobina karaktera jednog
ovjeka po obliku noktiju njegove
ruke
onihologija (gr. onyx nokat, kopito,
logia nauk) vet. nauk o potkivanju
onihomantija (gr. onyx. manteia proricanje) proricanje sudbine po noktima.
onihomikoza (gr. onyx, onychos, mykes gljiva) med. gljivina noktobolja
onihoreksis (gr. onyx. regnymi prskam. pucam) med. krhkost noktiju,
lomljivost noktiju
oniks (gr. onyx) min. vrsta prugastog
kaleedona, sastoji se od jednog crnog
i jednog sjajnog sloja (upotrebljava
se za izradbu nakita); med. nagomilavanje gnoja izmeu ploica ronice
oniomanija (gr. one kupovanje, kupovina, mania pomama, strast) med.
bolesni nagon za kupovanjem svega
i svaega
onirizam (gr. oneiros san, sanja) med.
psihiko stanje slino snu koje se javlja kod duevnih bolesnika, ali i kod
zdravih ljudi kao posljedica prenapetih ivaca
oniromantija (gr. oneiros san, sanja,
manteia gatanje, proricanje) tumaenje snova
onkologija (gr. onkos masa, debljina,
logia znanost) med. znanost o bolesnim izraslinama
onkotomija (gr. onkos masa. debljina,
tome rezanje) med. rezanje (ili: odstranjivanje) otekline ili izrasline
operativnim putem

onkus

988

onkus (gr. onkos) med. tvrda otcklina,

izraslina
onocefalus (gr. onos magarac, kefale
glava) magarea glava
onokrotalus (gr. onos magarac, osao,
krotalon klepetalo) zool. v. pelikan
on ol a trija (gr. onos magarac, osao, laIreia oboavanje) sluba magarcu,
tovanje magarca (zbog oga su stari
optuivali idove i kasnije krane,
vjerojatno zbog toga sto je Krist, jaui na magarcu, uao sveano u
Jeruzalem.)
onoma- (gr. onoina) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ime
onomastika (gr. onomatike) znanost
0 znaenju i tvorbi imena
onomastikon (gr. omima) 1. popis imena ili rijei; 2. osobito: rjenik koji
nije sreen abecednim redom, nego
po predmetnim skupinama, realni
leksikon; 3. pjesma u ast neijeg
imendana ili rodendana
ouomatolalija (gr. onoma, lalia blebetanje) med. nagon za ponavljanjem
odreenih rijei
onomatolatrija (gr. onoma. latreia
oboavanje.) pretjerano potovanje,
oboavanje imena nekog slavnog ovjeka
onomntologija (gr. onoma, logia nauk)
v. onomastika; takoer: tumaenje
imena, proricanje iz imena
onomatomanija (gr. onoma, inania
pomama, ludilo) med. bolestan strah
1 zaziranje od novih rijei
onomatomantija (gr. onoma, manteia
proricanje) proricanje (ili: itanje)
sudhine iz imena
onomatomorfoza (gr. onoma, morfosis oblikovanje) pravljenje (ili: sastavljanje) imena, oblikovanje (ili:
pravljenje, tvorba) rijei
onomatopeja (gr. onomalopoiia) ret.
pravljenje (ili: tvorba) imena ih rijei;
oponaanje zvuka, tvorba rijei oponaajui prirodni glas ili zvuk neke

ori to geneza

stvari ih radnje (npr. bubanj, topot,

u tanje, srkanje, blejanje, rikanje,
zveckanje, kukurikanje itd.)
onomatopejski (gr. onoma, poiein initi, praviti) v. onomatopoetski
onomatopoetika (gr. onoma, poiein
initi, praviti) mn. rijei sastavljene
prema prirodnom glasu ili zvuku
predmeta kojeg oznaavaju
onomatopoetski (gr. onoma, poiein
initi, praviti) oponaajui zvuk; poet.
koji ritmom oponaa prirodni zvuk i
prirodne glasove
onomatotet (gr. onoma, titheini meem, stavljam, thetes stavlja, meta) sastavlja rijei, izumitelj novih
rijei, osobito novih imena
onomaziologija (gr. onomazo imenujem, logos rije, govor) iingv. znanost
koja se bavi ispitivanjem na koji nain stvari, bia i pojmovi dobivaju
imena
onoscelit (gr. onos magarac, skelos
krak, noga) onaj koji ima magarea
bedra
ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj
postojbini, kanadskoj pokrajini Ontario; plod ove jabuke, koja se i kod
nas uzgaja, velik je, gladak, okruglog
oblika i veoma ukusan
ontoizam (gr. on, gen. ontos bie, prilog glagola einai biti, postojati, Theos Bog) lil. izraz kojim Hacckel. za
razliku od panteizma, naziva predodbu o postojanju Boga kao individualne osobe koja, kao samostalan
subjekt, postoji izvan prirode
ontiki (gr. einai biti. postojati, to on
gen. tu ontos bie, stvarnost) lil. koji
se tie onoga to postoji, koji se tie
opih svojstava stvari i bia
on to- (gr. einai biti, postojati, to on,
gen. tu ontos bie, stvarnost) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bie, postojei, slvaroosni
ontogeneza (gr. on ontos. genesis postanak) biol. razvitak jedinke od oplo-

ontogenija

989

denog jajeta pa do potpunog organizma

ontogeni.ja (gr. on, ontos, gignomai nastajem, postajem, raam se) biol.
znanost o postanku organskih bia
na Zemlji, znanost o ontogcnc-zi
ontografija (gr. on, ontos, gratia opis)
opisivanje stvari ili bia
ontologija (gr. on, ontos, logia znanost) fil. znanost o biu, o onome to
postoji, osnovna znanost, znanost o
opim svojstvima stvari i bia
ontologizam (gr. on. ontos, logos razmiljanje, dokazivanje) fil. 1. zakljuivanje da postoje stvari na osnovi
toga to postoje pojmovi o tim stvarima; 2. shvaanje racionalista po
kojem potpuno, logino miljenje sadri u sebi istodobno realitet (stvarno postojanje) onoga o emu se mislilo; 3. nauavanje koje se temelji
na Platonu, Augustinu i Malebrancheu. a po kojem je bie Boga istinski
predmet neposrednog i islo duhovnog opaanja itd.
ontoloki (gr. on, ontos, logikos koji
se tie miljenja) fil. koji se tie ontologije ili sc temelji na njoj; ontoloki
dokaz o biu ih postojanju Boga dokaz postojanja Boga iz pojma Boga
kao beskrajnog ili savrenog bia;
ontoloka metoda logiki postupak
koji, oslanjajui se na naelo proturjenosti i naelo dovoljnog razloga,
eli na osnovi postojanja pojmova zakljuiti o postojanju onoga io li pojmovi predouju; usp. kozmoloki, fizikotcoloki
ontonomija (gr. on, ontos. nomos zakon) fil. zakonitost bia, zakonitost
postojanja
ontoteologijn (gr. on, ontos, Theos
Bog, logia nauavanje, znanost) nauavanje da postoji Rog, sa svim svojim atributima, na osnovi toga to
postoji pojam o Bogu kao takvom

op-art
ontozofija (gr. on, ontos, sofia mudrost, znanost) fil. v. ontologija
onus (lat.) teret, breme; tegoba, dosadnost; dunost, obveznost; onus probandi (lat.) teret dokazivanja
oo- (gr. oon) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: jaje
ooforektomija (gr. oon, foreo nosim,
ektemno odreem) med. vaenje jajnika
ooforin (gr. oon, foreo nosim) farm.
preparat izraen od jajnika svinja i
goveda, lijek protiv bolova pri menstruaciji i klimakterinim tegobama
ooforilis (gr. oon, foreo nosim) med.
upala jajnika
ooforon Igr. oon, foreo nosim) zool. jajnik; ovarij
oogeneza (gr. oon jaje, genesis postanak) biol. postanak jaja iz klicinih
prastanica u jajnicima; med. odreivanje spola po jajetu
oogonijc (gr. oon. gone raanje) mn.
biol. klicine prastanice u jajnicima
od kojih nastaju jaja
oolit (gr. oon jaje, lithos kamen) min.
ikrovac, vapnenac od zrnaca slinih
ikri
oolitski (gr. oon, lithos.) u obliku ikrovca, sastavljen od sitnih zrnaca slinih ikri; ooiitska formacija geol. v.
jura-formacija
oologija (gr. oon, logia znanost) biol.
znanost o jajima; znanost o ptijim
jajima i gnijezdima
oomantija (gr. oon. manteia proricanje] proricanje iz jaja; ooskopija
oonin (gr. oon) bjelanevina, bjelanevinasta tvar
ooskopija (gr. oon, skopein promatrati) v. oomantija
op-art kratica od pojmova optiki i ari;
prema tome: vidna umjetnost ili umjetnost oka; tendencija u suvremenoj
likovnoj umjetnosti koja se na egzaktan nain bavi iskljuivo opliko-vi-

Op.

990

zualnim senzacijama koje ine osnovu spoznaje plastinog svijeta

Op. kratica za opus
Opa (lat. ops, gon. opis obilje) starorimska boica zemlje, ena Saturnova,
mati poljskih plodova; Ops
opal (sanskr. upala kamen, gr. opallios,
lat. opalus) min. kvarcu slian mineral, po kemijskom sastavu silicijev
dioksid s vodom, raznobojan i prelijeva sc (upotrebljava se osobito za
nakit)
opalescentan (lat. opalescens) koji prelijeva boje kao opal; opcLle.ftcent.no
staklo opalno staklo, staklo koje 3e
prelijeva poput opala
opalcscirati (lat. opalescerc) v. opalizirati
opalizirati (lat. opalisare) prelijevati
boje kao opal
opat (aramcj. abba otac) predstojnik
samostana u nekim katolikim redovima: biran doivotno te izravno odgovoran papi
opcija (lat. optio) slobodno biranje, slobodan izbor, pravo biranja; osobito:
pravo slobodnog opredjeljivanja u
biranju domovine- ili podanike pripadnosti, pravo se daje, do jednog
odredenog roka, stanovnicima osvojene ili pripojene (anektirane) pokrajine; optionis ius it. opcionis jus (lat.)
pravo slobodnog opredjeljenja u izboru domovine ili podanike pripadnosti; trg. povlastica za izvrenje ili
neizvrenje, po izboru, u nekom odreenom roku neke trgovake transakcije po sad utvrenim odredbama
opekunski sovjet (rus. opekunskii
sovet) skrbniko vijee (u Rusiji)
opel marka automobila (po osnivau
tvornice Adamu Opelu)
opera (lat. opus, opera) 3. mn. djela;
opera omnia (lat.) cjelokupna djela;
opera seleeta it. opera selekta (lat.)
izabrana djela, odabrana djela

operativni
opera (lat.) 1. djelovanje, djelatnost;
rad, trud, muka
opera (tal.) 2. glaz. drama u kojoj se
cijeli sadraj pjeva, pri emu instrumentalna glazba dolazi dijelom kao
pratnja pjevanju, a dijelom samostalno (sastoji se od uvertire, recitativa, arija, solo-ulomaka, dueta, terceta, zborova i dr.); opera buffa (tal.)
komina opera: opera lyrique it. opera lirik (fr.) lirska opera; opera seria
it. opera serija (tal.) ozbiljna, velika
opera
operacija (lat. operatio) djelovanje, rad,
obavljanje, vrenje; med. lijeenje kirurkim putem, rezanje; trg. vjeto
izveden posao, pekulacija; voj. ratno
djelovanje, planski izveden pokret jedinica radi postizanja odreenog cilja; mat. raun, raunanje; pren. uporaba nekog tajnog sredstva
operacijski (lat. operatio djelovanje,
rad) prid. koji se tie operacije, koji
je u vezi s operacijom; operacijska
baza voj. osnova, oslonac za ratna
kretanja i pothvate, osobito niz utvrda i mjesta iz ijih se zaliha vri dopunjavanje utroenog ratnog materijala; operacijska linija glavna linija
ratnih operacija; operacijski objekt
cilj jedne operacije; operacijski plan
plan po kojem se radi u cilju postizanja odreenog cilja; operacijska sala med. dvorana u kojoj se vre kirurke operacije
operat (lat. opereri raditi) spis, pisana
uredba, iscrpna pismena predstavka
operater (fr. operateur) med. lijenik
kojem je struka kirurgija, kirurg, operator; rukovatelj nekim strojem,
npr. filmskim aparatom itd.; fotograf
koji obavlja kinematografska snimanja
operativni (lat. operativu) koji se tie
rada, radni; operativna vojska sve jedinice i rodovi vojske koji sudjeluju

operator

991

vi izvoenju ratnih operacija; operativno lijeniLvo = kirurgija

operator (lat. operator radnik, izvritelj) 1. med. lijenik koii vri operacije, kirurg (v. operater): 2. mat.
simbol ili znak koji pokazuje neku
operaciju (radnju) i sam predmet
operacije, npr. operator za diferenciranje d/dx
opereta (tal. operetta) mala opera,
obino aljivog sadraja, u kojoj se i
pjeva i govori
operirati (lat. operari djelovati, raditi)
raditi, obavljati; djelovati; med. lijeiti neku bolest kirurkim putem,
odstranjivati, rezati
operist (tal. opera) pjeva u operi, operni pjeva
opcristica (tal. opera) pjevaica u operi.
operna pjevaica
operkuliti (lat. operculum poklopac pueve kuie, gr. lithos kamen) mn.
geol. okamenjeni puevi
operkulum (lat. operculum) zool. poklopac pueve kuice; bot. poklopac,
opem-glas (njom. Opernglas) v. opernguker
opemguker (tal- opera, njem. (Jucker
dalekozor) kazalini dalekozor (operni)
operozan (lat. operosus) marljiv, radian. radin; koji se mnogo bavi neim
ophoblati (njem. abhobeln) odblanjati,
odsjei blanjalicom; obraditi drvo, izgladiti ga; pren. uljuditi, kultivirati
opignoraeija (lat. pignus, oppignoratio zalog) davanje u zalog, zalaganje
opignorirati (lat. pignus zalog, opignorare) dati u zalog, zaloiti; decretum dc oppignorando it. dekretum
de opignorando (lat.) prav. akt kojim
vrhovna skrbnika vlast doputa da
se zaloi imanje tienika (maloljetnika)
opijanin (lat. opium, gr. opion makov
sok) farm. alkaloid opijuma, sredstvo

opistokranij
za uspavljivanjc. glavobolju itd.; narkotin
opijat (lat. opium, gr. opion makov sok)
farm. lijek koji sadri opijum (za uspavljivanje)
opijum (lat. opium, gr. opos, opion makov sok) mlijeni sok koji se dobiva
zarezivanjem nedozrelih makovih ahura; od davnina vano sredstvo za
lijeenje, utjee na umirenje ivaca,
uminjava bolove i pomae spavanju;
od srednjeg vijeka upotrebljava se
kao opojno sredstvo, osobito u Kini.
Engleskoj i Sjevernoj Americi; laudanum, mekonij
opijumomanija (gr. opion makov sok,
mania strast) strast za uivanjem
opijuma
opilacija (lat. oppilatio) med. zatvaranje. zaepljivanje
opinant Gat. opinari misliti, pretpostavljati) onaj koji daje svoje miljenje
(glas), glasa
opinion publique it. opinion piblik
(fr.) javno mijenje, javno miljenje
opiofag (gr. opion makov sok. fagein
jesti) med. onaj koji jede opijum, koji
je odan poroku uivanja u opijumu
opiofagija [gr. opion makov sok, fagein
jesti) med. jedenje opijuma, strast
uivanja opijuma
opistenar (gr. opisthenar) anat. nadlanica
opistobranhijati (gr. opisthen iza,
branehia krge) mn. zool. puevi sa
krgama iza srca
opistocefal (gr. opisthen pozadi, kefale
glava) anat. zatiljak
opistodom (gr. opisthodomos) arhit.
stranji dio hrama
opistografija (gr. opisthen iza, grafia
pisanje) pisanje na zadnjoj strani lista
opistokefal (gr. opisthen iza, kefale
glava) anat. v. opistocefal
opistokranij (gr. opisthen iza, kranion
lubanja) anat. zatiljak; zatiljaa. za^.
tiljna kost

opistotonus

992

opistotonus (gr. opisthen iza, tonos)

med. ukoenost vrata, zatiljni gr
npizma (gr. opizo, opos sok) skupljanje
i zgunjavanje biljnih sokova
oplccija (lat. opplctio) med. prenatrpavanje eluca
opobalzam (gr. opobalsamon) vrsta
skupocjenog, mirisnog arabijskog
balzama od soka drveta Amvris gileadensis; mekabalzam
opodcldok (gr. opos biljni sok) farm.
mast za masiranje protiv kostobolje,
nainjena od sapuna, kamfora i amonijaka (kovanica Thcophrastusa
Hombastusa Paracelzusa)
opol (gr. hapalos mekan, njean) vrsti
dalmatinske loze i vino od nje (crvene
boje)
opolenije (rus. opolenie) rusko domobranstvo, trei poziv
opolonjec (rus. opolenec) vojnik treepozivac u Rusiji, domobran
oponent (lat. opponens) onaj koji proturjei. protivnik, zastupnik oprenog miljenja
oponirati (lat. opponere) biti protivan
nekomu ili neemu, staviti (ili: stavljati) nasuprot, suprotstaviti, suprotstavljati, navesti protiv, sporiti, osporavati, protiviti se, prigovarati, initi
napomene (ili: upadice)
oportun (lat op portun us) zgodan, pogodan, povoljan, koji dolazi u zgodnom trenutku, u dobar as, koji je s
ruke
oportunist (lat. opportunus zgodan, pogodan, fr, opportuniste) ovjek koji
se zna snalaziti, koji se prilagoava
prilikama iz interesa, v. oportunizam; prid. oportunistiki
oportunitet (lat. opportunitas) povoljnost prilike, zgodna prilika, zgoda,
povoljno vrijeme, povoljna okolnost;
podobnost sklonost, primljivost, npr.
za neku bolest
oportunizam (lat. opportunus, fr. opportunisme) iskoritavanje povoljnih

Ops
prilika radi ostvarivanja ciljeva bez
obzira na naela, osobito u politici
oportuno (lat. opportune) pril. korisno.
probitano, zgodno, povoljno
oposum (indijan.) zool. vrsta sjevernoamerikog tobolara cijenjenog krzna
opotorapija (gr. opos biljni sok, therapeia lijeenje) med. lijeenje bolesti
(izraslina, raka itd.) organskim sokovima (pripravcima organskih sokova); organo terapija
opozicija (lat oppositio.) protivljenje,
suprotstavljanje, suprotnost; protivnika stranka, obino stranka manjine koja je suprotna vladi i njezinoj
veini; log. odnos izmeu dvaju suprotnih pojmova, sudova ili stavova;
astr. planet je u opoziciji sa Suncem
ako je Zemlja na liniji koja spaja
planet sa Suncem, ili kad je razlika
u duini dvaju nebeskih tijela 180
stupnjeva: usp. konjunkcija
opozicijski (lat. oppositio) suprotni,
protivni, koji pripada opoziciji; opozicijska stranka- suprotna strana, politika stranka koja radi protiv vladaj ude stranke i vlade
opozit (lat. oppositum) suprotno, suprotnost opreno, oprenost
opozita (lat. opposita) mn. suprotne
stvari, suprotnosti, oprenosti
Opp. glaz. kratica za opera (lat opus,
opera)
opresija (lat, oppressio.) pritiskivanje,
ugnjetavanje, tlaenje; pritisak; potlaenost; med. guenje, zaguivanje,
zaptivanje, teko disanje
opresivan (lat. opprimere tlaiti, ugnjetavati, oppressivus) ugnjetaki, nasilniki, tlaiteljski: med. zaguljiv,
zaptivan, koji gui, zaguuje, zaptiva
oprimirati (lat. opprimere) pritiskivati, ugnjetavati, tlaiti; guiti, zaguivati, zaptivati
Ops (lat.) mit. boica plodnosti kod Rimljana, zatitnica zemljoradnje, plod-

opscen

993

nosti, obilja i bogatstva, sestra i ena

Sat urnova
opscen (lat. obscoenus) bestidan, gadan,
odvratan, gnusan, prljav, sramotan,
nepristojan
opscenitct (lat. obscoenitas) bestidnost.
sramotnost, nepristojnost, gnusnost
opscenosti (lat. obscoena) mn. bestidnosti, gadosti, odvratnosti, gnusobe,
nepristojnosti; nepristojne rijei
opsedirati (lat. obsidere, fr. obseder)
opsjedati; biti stalno uz nekoga, dosaivati, oblijetati. salijetati, spopadati, spopasti, uporno moljakati, ne
prestajati s molbama
opsekracija (lat. obsccratio) preklinjanje, moliti ponavljajui "radi Boga"
opsekvije (lat. obsequiae) mn. kod katolika: pogreb, pokop
opservabilan (lat. opservabilis) koji
moe biti promatran, koji se moe
promatrati, primjetan, opaljiv
opscrvabilije (lat. observabilia) stvari
koje se mogu oima opaati, oevidne stvari, bjelodani predmeti
opservacija (lat. observatio) primjeivan je, promatranje, ispitivanje, motrenje: mn. opservacije primjedbe, napomene, opaske
opservancija (lat. observantia) potivanje utvrenog reda. potivanje (ili:
pridravanje) propisa (ili: pravila,
zakona), potivanje nekoga ili neega; oservanca
opservat (lat. observatus promatran)
onaj koji je pod policijskim nadzorom, sumnjivac
opservator(lat. observator) promatra,
motritelj, ispitiva; promatra na
zvjezdarnici
opservatorij (lat. observatorium) promatranica, motrilite; osobito: astronomska promatranica, zvjezdarnica
opservirati (lat. observere) promatrati,
ispitivati, motriti, paziti na neto, vriti promatranja

opskuritct
opsesija (lat. obsessio) salijetanje, navaljivanje, opsjedanje, dosaivanje;
opsjednutost, obuzetost neim (npr.
milju, idejom)
opsiantian (gr. opse, opsi kasno, anthos cvijet, anthikos cvjetni) bot. koji
kasno cvjeta
opsidijan (lat.) vrsta vulkanskoga kremena koji izgleda poput stakla za
boce
opsigamija (gr. opsi kasno, gamos
brak) kasni brak, brak u starosti
opsignacija (lat. obsignatio) peaenje,
zapeaivanje, udaranje peata; potvrivanje. ovjeravanje (udaranjem
peata)
opsigonian (gr. opsi kasno, gone roenje) kasno roen, kasno postao ili
stvoren, kasni
opsimacija (gr. opsi kasno, manthano
uim) kasno uenje, izuavanje neega pod starost
opsiometar (gr. opis vid, vienje, metron mjera, mjerilo) v. optometar
opskuracija (lat. obscuratio) med. zamraenje, zamraenost, npr. ronice
(oka)
opskuran (lat. obscurus) mraan, taman, zatvoren, mrk; mraan, nejasan, nerazumljiv, maglovit, neodreen; pobijan, prikriven; nepoznat, neznatan; ivjeti in obscuro it. ... in
ohskuro (lat.) ivjeti u tiini, u povuenosti, kao nepoznat
opskurant (lat. obscurans) mranjak,
natranjak, neprijatelj svjetlosti (ili:
prosvijeenosti, napretka]
opskurantizam (lat. obscurantismus)
mranjatvo, natranjatvo, mrnja
prema napretku, strah od prosvijeenosti, tenja da se razmiljanje i
napredak prosvijeenosti sprijei, da
sc narod odri u mraku neznanja itd.
opskuritet (lat.) v. opskumost
opskurnost (lat. obscuritas) tama,
mrak; nejasnost. nerazumljivost, ma-

opsofag

994

gl ovi tost, neodreenost, neizvjesnost;

potajnost, prikrivenost, skrivenost;
nepoznatost, neznatnost
opsofag (gr. opson kuhano jelo, na vatri pripremljeno jelo. fagein jesti, erati) onaj koji jede mnogo povra (variva); takoer: izjelica, prodrljivac,
mesojed
opsofagija (gr. opson kuhano jelo, na
vatri pripremljeno jelo. fagein jesti)
ljubav prema povru (varivu); prodrljivost
opsolesclrati (lat. obsolere, obsolescero)
v. ops obrati
opsoletan [lat. obsoletus) zastario, istroen, iznoen, otrcan, neuporabiv
(osobito u rijeima i izrazima)
opsomanija (gr. opson kuhano jelo, na
vatri pripnrmljcno jelo, mania pomama, strast) pretjerana strast za jelima
opsonini (gr. opson hrana) supstance
koje ulaze u grau normalnih sastojaka krvi. a koje oslabljuju djelovanje zaraznih tvari i time pomau fagocitima
opstag'ij (lat. obses, obstagium talac,
tal. ostaggio) prav. jamstvo koje se
sastojalo u tome to glavni dunik, a
esto i njegovi jamci, uu u neki
grad, zamak ih stan i tu ostaju, kao
taoci, dok povjeriteljevi zahtjevi ne
budu zadovoljeni
opstetrika (lat. obstetrix babica, primalja) porodiljstvo, primaljstvo, vjetina poraani a
opstinacija (lat. obstinatio) upornost,
tvrdoglavost, svojeglavost, nepopustljivost
opstinatan (lat. obstinatus) uporan,
tvrdoglav, svojeglav
opstipacija (lat. obstipatio) med. zatvorenost, zapeenost. tvrda stolica
opstipiran (lat. obstipatus) med. zatvoren, zapeen, tvrde stolice

optiki
opstipirati (lat. obstipare) med. zatvoriti, zapei (stolicu)
opstipitet (lat. obstipitas) med. iskrivljenost vrata
opstrueneije (lat. obstruentia) mn.
med. sredstva za zatvaranje
opstruiratl (lat. obstruere) prijeiti,
sprjeavati, smetati, ometati; koiti
rad sabora (parlamenta) dugim govorima; med. zaguiti, zaguivati, zaepiti
opstrukcija (lat. obstructio) sprjeavanje, smetanje, koenje; ometanje saborskog (parlamentarnog) rada dugim govorima; med. zatvaranje, zatvorenost, zaguenost
opstrukcionisti (lat. obstruere zakrivati, zatvoriti, engl. to obstruct) mn.
lanovi stranke u engl. parlamentu,
koju su inili Irci, i koja se istaknula
time to je 1882. i 1887., dok jo nije
hio usvojen stroi pravilnik o poslovnom redu. pokuala ometati skuptinski rad raznim parlamentarnim
smicalicama (dugim govorima, besciljnim prijedlozima i si.)
opstruktivan (Int. obstructivus) med.
koji zatvara, zaepljuje, zaguuje
optabilan (lat. optabilis) poeljan
optacija (lat. optatio.) eljenje, elja
optant (lat. optarc, optans) prav. onaj
koji ima pravo slobodnog opredjeljivanja u odabiru domovine ili podanike pripadnosti; usp. opcija
optativ (lat. optativus) gram. nain kojim se iskazuje elja (u grkom jeziku). eljni nain
optativan (lat. optativus) eljni, koji sadri ili iskazuje neku elju
optiar (gr. optikos vidni, koji se tie
vida, gledanja) izraiva onih stakala, naoala i optikih instrumenata
optiki (gr. optikos vidni, koji se tie
vida, gledanja) koji spada u znanost
o svjetlosti: svjetlosni, vidni, oni; opiiki instrumenti razne kombinacije

optika

995

zrcala, ledi i prizmi pomou kojih

moemo dobiti, prema potrebi, poveane ili umanjene likove predmeta,
dakle, to su instrumenti koji poveavaju sposobnost vida (povealo, mikroskop, durbini, teleskopi, fotografski aparati itd.).
optika (gr. orao vidim, gledam, optikos
vidni, koji se tie vida) fiz. znanost 0
svjetlosti i svjetlosnim pojavama uope; znanost o prirodi svjetlosti i zakonima gledanja; geometrijska optika znanost o pravocrtnom prostiranju svjetlosti i pojavama koje su s
tim u vezi; praktina ili primijenjena
optika bavi se leama, kombinacijama lea i optikim instrumentima;
fizika ili fizikalna optika prouava
ope pojave svjetlosti (interferenciju,
difrakciju, disperziju, polarizaciju,
dvostruko prelamanje, fosforescenciju, fluorescenciju i dr.)
optilogion (gr. optike, logos govor, govorenje) sprava kojom se sporazumijevaju gluhonijemi
optima fido (lat.) u najboljoj namjeri
optima forma (lat.) najbolji oblik, u
najboljem obliku
optimacija (lat. optimatia) plemstvo,
aristrokracija
optimat (lat. optimas) plemi, aristrokrat
optimati (lat. optimates) mn. ljudi iz
najboljih krugova, odlinici, plemii,
aristokrati; lanovi aristokratske i
konzervativne slranke kod starih
Rimljana
optimist (lat. optimus najbolji) fil. pristaa optimizma; ovjek sklon sve
stvari i pojave u ivotu gledati u lijepoj, ruiastoj boji; supr. pesimist
optimistiki (lat optime) koji odgovara
optimizmu, koji je zasnovan na optimizmu, koji je u vezi s optimizmom;
pren. vedar, pun ivotne radosti
optimitet (lat. optimitas) od linost izvrsnost

optundirati
optimizam (lat, optimus najbolji) fil.
shvaanje koje sve stvari i dogaaje
u svijetu promatra s njihove najbolje
strane, u ruiastoj boji; osobito: filozofsko nauavanje po kojem je ovaj
svijet najbolji od svih moguih svjetova (Leibniz); pren. sklonost promatranja stvari s njihove najljepe strane; supr. pesimizam
optimum (lat optimum najbolje) skup
najpovoljnijih uvjeta; najbolje, najvie to se moe postii u odreenim
prilikama; vrhunsko doslignue
optirati (lal. optare) eljeti, htjeti: birati, izabrati; opredjeljivati se (ili:
opredijeliti se) u izboru podanike
pripadnosti
optofon (gr. optikos vidni, koji se tie
vida, fone glas, zvuk) "slua svjetlosti", ureaj sastavljen od komore i
telefona pomou kojega slijepi mogu
zamjeivati svjetlosne dojmove putem sluanja (izumljen 1912.)
optometar (gr. optikos vidni, koji se
Lie vida, metron mjerilo, mjera)
med. vidometar, ureaj za odreivanje i mjerenje jaine vida radi propisivanja naoala; opsiometar
optometrija (gr. optikos vidni, koji se
tie vida, metria mjerilo, mjera) med.
odreivanje i mjerenje jaine vida pomou optometra
optorpescirati (lat. obtorpescere) ukoiti sc, utrnuli, postati neosjetljivim
optrcktacija (lat. obtrectatio) prav. zlonamjerno ogovaranje, kuenje, objedi va nje
optruzija (lat. ohtrusio) uguravanje,
umetanje; prisiljavanje, primoravanje
optruzivan (lat obtrusivus) nametljiv,
primorljiv, prisilan, nasilan
optundencije (lal. obtunentia) mn.
med. sredstva za opijanje
optundirati (lat. obtundere) otupiti,
otupljivati, zatupljivati, zalupiti; oa-

opturacija

996

mutiti, opiti, zanijeti, onesvijestiti,

oslabiti, zagluiti, zagluivati
opturacija (lat. obturatio) kir. zatvaranje. zaepljivanje
opturatori (lat. obturatorii sc. musculi)
mn. anat. miini zatvarai, epovi
opturbacija (lat. obturbatio) pomutnja,
zabuna; med. zatvaranje, zaepljivanje
opturbirati (lat. obturbare) smesti, dovesti u zabunu, zbuniti; med. zatvoriti, zaepiti
opturgescirati (lat. obturgescere) oticati, bubriti, nadimati se
optuzan (lat. obtusus; tup, Otupljen; 1K:Z
osjeaja, oarnuen, opijen, onesvjjeten; slabouman
optuzija (lat. obtusio) tupost, otupljenost; bezosjcainost, neosjetljivost;
slabo umno st
opugnaeija (lat. oppugnatio) navala,
napad, juri; napadaj rijeima, protustav
opulencija (lat. opulentia) veliko bogatstvo, izobilje; raskonost, velianstvenost
opulentan (lat. ops, opulentus) veoma
bogat; bujan, raskoan; veoma moan
opus (lat. opus) djelo, osobito: znanstveno ili umjetniko djelo, knjiga, spis;
glaz. kompozicija; mn. opera
Opus Dei (lat. "Djelo boje") panjolska
desniarska politika organizacija
katolike orijentacije, tzv. katoliki
masoni
opus musivum (lat.) v. mozaik
opus posthumum (lat.) posmrtno djelo,
djelo koje je ohjavljcno tek nakon
smrti njegova pisca
opuskulum (lat. opusculum) djelce,
malo djelo, mali spis, mala rasprava
ora pro nobis (lat.) moli za nas (iz katolikih molitava)
oracija (lat. oratio) govor, besjeda; nratio tdireeta it. oracio direkta (lat.)
gram. upravni govor; oratio indireeta

Orate. ne intretis...
it. oracio indirekta (lat.) gram. neupravni govor
orada (fr. aurade) kem. kamfor od naraninog cvijeta
orakul (lat. oraculum) kod starih Grka:
proroile, mjesto na kojem su posebni sveenici primah poruke od bogova i priopavali ih ljudima; proroanstvo, odgovor bogova; proricanje;
pren. svaka zagonetka ili dvosmislena izreka uope
orakulski (lat. oraculum) pril. kao u
proroitu, tj. tajanstveno, zagonetno, nejasno, mrano, dvosmisleno
oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usni;
usmeni; oralni zakon usmeni zakon,
nepisani zakon
orangutan (maiaj. orang utan "umski
ovjek") zool. veoma snaan, oko 1,35
m visok majmun na Bomeu, od kojega je, po nekim prirodnjacima, postao ovjek
orant (lat. orans, gen. orantis onaj koji
moli) u starokranskoj umjetnosti:
lik ovjeka s rukama uzdignutim na
molitvu
oran {fr. orange, tal. orancia, lat. auranlia, p. naranja) bot. narana (drvo i plod); naranasta boja
oranada (fr. orangeade) napitak od
naraninog soka. eera i vode
oranat (fr. orangeat) ueerena naranina kora
oranelete (fr. orangeletles) sitne, nedozrele, osuene narane
oranerija (fr. orangerie) vrt s naranama i limunovima, naranite; mjesto gdje se narane uzgajaju zimi
oraneta (fr. orangette) naraniea, zelena narana za slatko
orar(ij) (tal. orario) raspored sati, satnica; vozni red, red vonje
Orate, ne intretis in tentationem
(lat.) Molile, da ne padnete u napast
(rijei koje je Krist uputio apostolima na Maslinskoj gori)

orator
orator (lat. orator) govornik, besjednik;
propovjednik; lan duhovnikog reda
oratorij (lat, oratorium) 1. soba za molitvu, bogomolja; 2. glaz. vrsta glazbene drame s ozbiljnim sadrajem
(najee iz Biblije) koja sc ne prikazuju igrom, nego se samo glazbeno
izvodi
oratorika (lat. orator govornik, besjednik) govornitvo, besjednitvo, govornika ili besjednika vjetina
oratorski (lat. oralorius) govorniki, hosjedniki
orbikularan (lat. orbicularis) kruan,
kolutast, okrugao, prstenast
Orbilijc (lat. Orbilius) rimski gramatiar, strogi uitelj pjesnika Iloracija;
otuda: strog i ljut uitelj, aki tiranin; pril. orbilslci
orbis (lat.) krug; obru: svijet
orbis pictus it. orbis piktus (lat.)
naslikani svijet, svijet u slikama, prikazivanje predmeta iz prirode i umjetnosti u slikama; naslov poznate
knjige za djecu, koju je 1657. izdao
Jan Ainos Komensky
orbis terarum (lat. orbis terrarum)
Zemljina kugla, Zemlja, svijet
orbita (lat.) kolosijek, putanja; astr.
putanja kojom sc kreu nebeska tijela; anat. ona upljina
orbitalni (lat. orbita, orbitalis ona upljina) anat. koji pripada onoi upljini, koji se tie one upljine
orbitet (lat. orbitas) sigurnost, neimanje djece; neimanje roditelja, samohranost, sirotanstvo
ordal (lat. ordalium) "Boji sud", vrsta
sudskog dokazivanja u srednjem
vijeku, sastojalo se u tome to je optueni svoju krivnju trebao dokazati
time to je morao izdrati odreene,
po ivot opasne kunje; dvoboj, guranje ruke u vatru i dr.; mn. ordalije
orden (lat. ordo red) 1. stale, drutvo,
udruga, svjelovno ili duhovniko

997

ordinarijum
bratstvo s odreenim vjerskim ili humanim) ciljevima, znacima itd.; 2.
odlije, odlikovanje,
ordenati (tal. ordinare) urediti, rasporediti. zapovjediti
ordija (tur. ordu) Lahor; vojska; gomila,
rulja
ordinacija (lat. ordinatio) med. lijeniki propis, lijenika odredba: prostorija za pregled bolesnika; u Kat.
crkvi: zaredi van je
ordinalan (lat. ordinalis) redni: usp.
kardinalan
ordinale Gat. ordinale, fr., engl. ordinal) 2. knjiga koja sadri pravila Anglikanske crkve i sveenstva
ordinale (lat.) 1. gram. redni broj (prvi,
drugi, itd.): mn. ordinalia redni brojevi
ordinalia (lat.) gram. mn. od ordinale:
v. ordinale 1.
ordinand (lat. orinandus) onaj koji je
zareen, koji je dobio sveeniki in
ordlnant (lat. ordinans) kod katolika:
onaj koji zareuje za sveenika, biskup koji vri zareivanje
ordinaran (lat. ordinarius) redovan,
obian, pravilan, prosjean, osrednji;
prost, neotesan, nculjudan, nepristojan; ordinarna cijena trg. trina cijena: kod knjiara: duanska, prodajna cijena knjige, za razliku od neto-cijene
ordinarij (lal. ordinarius) redoviti profesor fakulteta, glavni predstavnik
jedne znanstvene struke, katedre
(supr.: ekstraordinarij); razrednik;
svaki sveenik koji stoji na elu jedne crkve ili upe; biskup kao stvarni
upravitelj svoje biskupije (dijeceze)
ordinarijat (lat, ordinariatus) kod katolika: dijecezni duhovni upravni sud
pod predsjednitvom biskupa: na fakultetima: sluba i poloaj redovnog
profesora (ordinarijusa)
ordinarijum Gat, ordinarium) kod katolika: stalni dijelovi mise. tj. oni koji

ordinario
se na svakoj misi redovno ponavljaju
(npr. Gospodine, smiluj se. Slava
Bogu i dr.}; u dravnom gospodarstvu: redovni, proraunom predvieni prihodi i rashodi
ordinario (tal.) glaz. obino, na obian
nain
ordinata (lat. orinata) geom. u Oescartesovu koordinatnom sustavu:
mjerni broj razmaka bilo koje toke
u ravnini od apscisne osi; ordinatna
os pravac koji ima okomit, normalan
poloaj prema apscisnoj osi u koordinatnom sustavu; aplikata
ordinirati (lat. ordinare) med. propisati. prepisati, odrediti lijek; primati
bolesnike na pregled i lijeenje: kod
katolika; zarediti sveenika
ordo (lat. ordo gen. ordinis red) red;
poredak; sloj; odjel, odsjek, razred,
vrsta; stale
ordonans (fr. ordonnance) raspored,
ureenje, red; naredba, uredba, odredba, odluka, propis, rjeenje; voj.
nii asnik, desetar ili obian vojnik
koji je dodijeljen nekom viem asniku da izvrava njegova nareenja;
slik. raspored i razmjetaj predmeta
na slici
ordonans-oficir (fr. ordonnance-officier) voj. mladi asnik dodijeljen na
slubu viem asniku (zapovjedniku)
radi izvravanja njegovih naredbi
ordonirati (fr. ordonner, lat. ordinare)
srediti sreivati, ureivati, urediti,
rasporediti, rasporeivati; nareivati, propisivati, odreivati
ordovicij drugo razdoblje paleozoika
(naziv po kelt. plemenu Ordovices u
sjevernom VValesu)
ordr (fr. ordre, lat. ordo) red, poredak;
pravilo, propis; voj. zapovijed, naredba; lozinka; trg. nalog; na mjenicama: prijenos mjenice na drugog;
par ordre il. par ordr (fr.) po naredbi, po vioj zapovijedi; ordre du jour

998

Orest
it. ordr di ur (fr.) dnevni red; voj.
dnevna zapovijed
oreada (gr. oros brijeg, planina, Oreias
gen. Oreiados) mit. planinska nimfa,
gorska vila (kod Grka); usp. nimfa
oreksija (gr. orexis tenja, udnja) elja. pouda; med. prevelika elja za
jelom, prodrljivost
orelin kem. v. pod orlean
oreljef (fr. haut-relief, tal. a I to riiievo)
umj. reljef s veoma ispupenim. gotovo punim likovima
oremus (lat.) pomolimo se (rije koja
se esto pojavljuje u kat. bogosluju)
orenda (indijan.) prema vjerovanju Irokeza: nadnaravna snaga i arobna
mo u ljudima, ivotinjama i stvarima
oreofiti (gr. oros gora, planina, fyton
biljka) mn. bot. alpske biljke, tj. biljke; koje rastu na visokim planinama
i na kojima se jasno vidi utjecaj visinske klime, visinskog podneblja
oreol (fr. aureole, lat. aureola) svjetao
vijenac ili krug oko glave sveca; pren.
sjaj, slava; usp. aureola, numbus
oreopitek (gr. oreios gorski, pithekos
majmun) znanstveni naziv za ovjeka
iji je kostur pronaen u talijanskom
rudniku Baccinello; pretpostavlja se
daje ivio prije 12 milijuna godina
oreri (Orrery) v. orerij
orerij (lat, orrerium) sprava pomou koje sc prikazuje kretanje nebeskih
tijela oko Sunca (nazvana po grofu
Orreriju, kojem je prva takva sprava
bila posveena); planetarij
Orest (gr. Orestes) mit. sin mikenskog
kralja Agamemnona i ene mu Klitemestre; da bi osvetio podmuklo
ubojstvo svog oca, ubije majku Klitemestru i njezinog ljubavnika lOgista,
ali zbog ubojstva majke ponu ga
progoniti eumenide te poludi. Jedan
od glavnih junaka starogrke tragedije, p<rznat po svom prisnom prijateljstvu s vjernim Pilaom

orcstijada
orestijada (gr. orestias, orestiados)
mit. v. orcada
orfana (gr. orfano.s siroe) robinja
orfaniti (gr. orfanos siroe) mn. husiti
koji su se nakon ikine smrti odvojili. a poslije spojili s taboritima
orfanotrofij (gr. orfanos siroe, gr.
trefo hranim) sirotite
Orfej 'gr. Orfeus) mit. sin muzo Kaliope i Apolona, slavni grki pjeva i
svira lire koji je svojom pjesmom
oaravao ne samo ljude nego i divlje
ivotinje, rijeke, potoke i vjetrove, pa
i same bogove, koje je na taj nain
toliko udobrovoljio da su pristali vratiti mu iz podzemnog svijeta enu
Euridiku pod uvjetom da se, vodei
je, ne osvrne na nju, sto on ipak uini, te nje teko nestane
orfej on (gr. Orfeus. fr. orpheon} naziv
mukih pjevakih drutava u Francuskoj; glazbena dvorana; dvorana za
ples i druge zabave; orfeum
orfelinat (gr. orfanos, siroe, fr. orphelinat) dom za siroad (sirotu djecu)
orfeonist (gr. Orfeus, fr. orpheoniste.)
lan mukog pjevakog drutva; orfionist
orfeum (gr. Orfeus) v. orfejon
orfici {gr. Orfeus) mn. starogrka religiozna-mistika sljedba u VII. i VI,
st. pr. n.c., svojim osnivaem smatrala je legendarnog trakog pjevaa
Orfeja; vjerovali su u seobu due i u
njezino proiavanje putem zatvaranja u tijelo i kazni u podzemnom
svijetu: tijelo (soma) je grob (sema)
iz kojega se dua eli osloboditi; oni
su uveli kajanje i askezu u grki ivot
orfiki (gr. orfikos) koji se tie Orfeja,
npr. arfiki kult prastari rcligioznomistiki obred kod starih Grka: usp.
orfici
orfika (gr. orfika) glaz. instrument sa
icama koji sc svira udaranjem batiima. po tonu slian leutu

999

organizatorski
orfionist (fr. orphioniste) v. orfeonist
orfizam smjer u francuskom slikarstvu
pred Prvi svjetski rat. pretea apstraktne umjetnosti
organ (gr. organon orue; naprava,
sprava) orue; nekad: glazbeni instrument (otuda nae orgulje, lat, organum); pomono sredstvo, lan pomaga; fiziol. dio jedne ive jedinke
koji ima neku samostalnu funkciju,
ud, dio tijela, osobito: osjetilo, osjetilno orue; govorno orue, glas (pjevaa, glumca): pren. predstavnik,
npr. organ vlasti i si.; osoba po kojoj
sc neto poruuje ili koja za nekoga
obavija neki posao, posjednik; glasilo, list, asopis koji jc predstavnik
nekog pokreta, stalea, grupe i dr.
organcin (tal. organzino, fr. organsin)
upredena svila
organdin (fr. organdi) vrsta rijetke istonoindijske pamune tkanine, sline muslinu i linonu; slui poglavito
za izradu podstave
organist (lat. organi ste) glaz. svira orgulja, orgulja
organizacija (lat. organisatio) spajanje
pojedinih dijelova (organa) u cjelinu,
tako da ta cnelina bude sposobna za
ivot, organiziranje; ustrojstvo, ureenje; sastav, sklop; drutvo, udruenje, ustanova,
organizam (gr. organon orue, naprava, sprava, fr. organisme) ivo bie,
iv stvor; cjelina, sposohna za ivot
ili za neki rad, sastavljena od veeg
broja razliitih dijelova (organa) od
kojih svaki ima svoju posebnu funkciju, ali svi zajedno ipak slue odravanju te cjeline i stoje u uzajamnom odnosu kao sredstvo i svrha
organizator (lat. organisator) ustrojitelj, onaj koji zna organizirati, urediva, sreiva; osniva (ili: tvorac)
organizacije
organizatorski (lat. organisatorius) ustrojilaki, ureivaki, sredivaki;

organiziranje

1000

stvaralaki; koji ima smisla i duha

za stvaranje, za organizaciju
organiziranje (gr. organ on. lat. organisatio) osnivanje, stvaranje organizacije; v. organizacija
organizirati (fr. organiser) opskrbiti
organima potrebnim za ivot, oiviti;
ustrojiti, ustrojavati, stvoriti (ili: urediti) po odreenom planu, dati rieemu pravilan oblik; voj. uiniti neku
vojsku sposobnom za akciju; supr.
dezorganizirati
organo- (gr. organon) predmetak u
sloeni ama sa znaenjem: orue,
naprava, sprava, orudni, napravni,
spravi n
organogen (gr. organon, gen- korijesi
od gignesthai postati, nastati, roditi
sc, genos podrijetlo) prid. koji je organskog podrijetla
organogeneza (gr. organon. genos)
znanost o postanku organskih (ivih)
bia
organognozija (gr. organon, gnosis
spoznaja, spoznavanje) spoznavanje
organskih tijela, pravljenje razlike
medu organskim tijelima
organografija (gr. organon, grafia
opis, opisivanje) opisivanje organskih
prirodnih tijela; opisivanje glazbenih
instrumenata
organologija (gr. organon, logia znanost) znanost o organskim prirodnim
tijelima: med. znanost o instrumentima koji sc upotrebljavaju za pomaganje pri porodu
organon (gr. organon) fil. pomono
sredstvo, orue; ime kojim su izdavai nazvali Aristotelove logike spise, smatrajui ih "oruem" koje pomae da se doe do istine; za razliku
od Aristotela, Francis Raconje nazvao
svoje novo nauavanje o metodama
"Nova organon" (Novum organon)organonomija (gr. organon, nomos
zakon) znanost o zakonima organskog ivota

organski

organopatija (gr. organon, pathos bolest) med. bolest organa, organska

bolest
organo patologija (gr. organon, pathos
bolest, logia znanost) med. znanost
o bolestima organa
organoplastika (gr. organon, plastikos koji pripada oblikovanju, vian
oblikovanju) stvaranje, nastajanje
organa
organoskopija (gr. organon, skopeo
gledam, promatram) ispitivanje organa promatranjem
organoterapija (gr. organon, therapeia lijeenje) med. lijeenje odreenih bolesti, osobito raka i izraslina
uope, preparatima od sitno izrezanih ili iscijeenih organa koji utjeu
na rast izraslina (slezene, jetara. eluca i dr.); opoterapija
organozoa (gr. organon, zoon ivotinja) mn. nametnici (paraziti) koji ive u ivotinjskim i biljnim organima
organozoizam (gr. organon, zoon ivotinja) fil. vrsta hilozoizma. nauavanje koje cjelokupni ivot, ak i vii
ivot miljenja i htijenja, izvodi iz
organskog ivota tvari
organozoonomija (gr. organon, zoon
ivotinja, nomos zakon) teorija o zakonima ivota u organskoj prirodi,
organski (gr. organikos) biol. koji je
opskrbljen organima ili oruima, tj.
svim onim to je potrebno za ivljenje, rast i razmnoavanje ivotinja i
biljaka, iv; koji tvori ivu cjelinu,
jedinstven; koji je svojstven ili koji
pripada organskim tijelima, npr. jedan organski prirodni zakon; koji se
tie unutranjeg sklopa ili unutranjeg ivota; koji predstavlja harmonijski sreenu i za ivot i postojanje
slohodnu cjelinu, cjelinski, cjelovit;
organska kemija dio kemije koji sc
bavi prouavanjima sastava sloenih skupina kod biljaka i ivotinja;
supr. anorganski

orgastian

1001

orgastidan (gr. orgao) bujan, estok;

neodoljiv, zanosan, spolno zanosan
orgazam (gr. orgao bujam, gorim od
estine; uspaljujem se) med. jako kretanje krvi i drugih sokova u tijelu,
navala krvi (osobito u smjeru spolnih
organa), zanos: bujanje, jak nagon:
orgasmus venerus it. orgazmus venerus (lat.) spolni zanos; orgoza
orgijast (gr. orgiastes) mit. posveeni,
koji slavi orgije
orgijastiki (gr. orgiastikos) pril. oduevljeno, zanosno; divlje, ohijesno, pomamno, plahovito
orgijati (gr. orgiazo slavim orgije) pirovati, pijanevati, divljaki se zabavljati; usp. orgije
orgije (gr. orgia) mn. prvobitno: svaki
tajni vjerski obred u slavu nekog boanstva. osobito pomamne none gozbe i prinoenja rtve u slavu Bakha;
pren. pijanka, terevenka
orgoza (gr. orgao bujam, pucam od
zdravlja; uspaljujem se) med. v. orgazam
orgulje (gr. organon) glaz. najvei glazbeni instrument u kojem su sjedinjeni mnogi puhaki instrumenti,
upotrebljava sc poglavito u crkvenoj
glazbi kod katolika i protestanata;
orgulje-harmonij spoj orgulja i harmonija, instrument koji esto zamjenjuje orgulje
orheotomija (gr. orcliis testis, sjemenik, tome rezanje) med. v. orhitomija
orheziografijn (gr. orehesis plesanje.
grafia opis) opisivanje plesa
orhialgija (gr. orcliis sjemenik, algos
bol) med. bol u sjcmcnicima (testisima)
orhidalgija (gr. orehis sjemenik, algos
bol) med. v. orhialgija
orhideje (gr. orehis sjemenik) mn. bol.
porodica kauna (oko 15 tisua poznatih vrsta)

originalan

orhidektomija (gr. orehis sjemenik,

ektome rezanje; kopljenje, trojenje)
med. operativno vaenje sjemeni ka
(testisa), kopljenje, trojenje; usp. v.
orhitomija
orhidocela (gr. orehis sjemenik, kele
kila, bruh) med. kila monji, mudna
kila
orhidodinija (gr. orehis sjemenik,
odyne bol) med. v. orhialgija
orhidopeksija (gr. orehis sjemenik,
pepsis umetanje, privrivanje)
med. pri.ivanjc monji (sjemenika)
orhidoterapija (gr. orehis sjemenik,
thcrapcia lijeenje) med. lijeenje
monji (sjemenika)
orhis (gr. orehis) zool. sjemenik, testis, monje; bot. kaun. orhideja
orhitis (gr. orehis) med. upala moAji
(sjemenika)
orliitomijo (gr. orehis, tome rezanje)
med. rezanje sjemenika; usp. orhidektomija
orhotomija (gr. orehis, tome rezanje)
med. v. orhitomija
origani (jap.) umj. nain izraivanja
najrazliitijih papirnatih figura modeliranjem ili izrezivanjem
originncija (lat originatio} poetak, postanak, podrijetlo, izvor neega
original (lat orgio podrijetlo, iskon, originahs prvobitni, iskonski) neto to
je prvo u svojoj vrsti, to nije izraeno ugledanjem na druga slina djela,
nego samostalno, izvorno, samoniklo;
izvorno djelo, izvornik, prvobitno djelo, onako kako ga jc izradio njegov
tvorac (za razliku od prijepisa, kopije
i si.; usp. kompilacija); uzor, obrazac,
primjer; pren. ovjek osobit u svojoj
vrsti ili struci; udak
originalan (lat orgio podrijetlo, originalis) izvoran, iskonski, prvobitan,
samonikao, samostalan, pravi, koji
nije izraen oponaanjem i ugledanjem na druge; rijedak, udan, koji
se razlikuje od obinog, neobian, po-

originaliter

1002

Orion

seban, osobit; originalno izdanje iz- orijentirati se (fr. s'orienter) zapravo:

danje jednog djela koje priredi zakotraiti izlazite Sunca, istok, da bi
niti, ovlateni izdava (za razliku od
se po tome mogle nai i ostale strane
pretiskanog); originalan pjesnik pjessvijeta i po njima sc usmjeriti (to
nik koji pjeva samostalno, ne uglesu morah raditi mornari prije prodajui se na druge
nalaska magnetne igle); snai sc u
originaliter (lat. originaliter) prav. u
prostoru, snalaziti se u prostoru,
izvornom obliku, u originalu, npr. poupoznati sc s poloajem i prilikama
kazati neku ispravu
nekog mjesta; upoznati se s neim;
originali tet (lat originalitas) izvornost,
pren. snai se, snalaziti se, upoznati
samoniklost, samostalnost, prvobitse. raspitali se
nost; osobitost, neobinost, udnoorijon (fr. oreille. orillon) uica, drak,
vatost
ruica; voj. gornji dio na utvrdi; arhit.
originalnost (lat. originalitas) v. origiukras na uglu
nali tet
oriktogeneza (gr. orykton kopano, isorija (mad. orias) div, gorostas, gigant
kopano, gen- korijen od gignomai
orijent (lat. oriri roditi se, izai, oriens)
postanem) postanak kamenja
raanje sunca, istok; Orijent Istok;
oriktognozija (gr. orykion kopano, issupr. okcident
kopano, gnosis znanost, poznavanje)
orijentacija (fr. orientation) snalaenje
znanost o raspoznavanju jednostavu prostoru; odreivanje poloaja nenih ili nepomijeanih minerala
kog mjesta prema stranama svijeta;
oriktografija (gr. orykton iskopano,
pren. snalaenje, sposobnost nalagratia opis) opisivanje kamenja i ruenja pravog puta, upuivanje u, upoda
znavanje, obavjetavanje
oriktokemija (gr. orykton iskopano,
orijental (lat. orientale) vrsta pamune
chemeia) kemijsko ispitivanje katkanine, saten
menja i rudaa
orijentalac (lat. orientalis) ovjek s isoriktologija (gr. orykton iskopano, lotoka, istonjak.
gia) v. mineralogija
orijentalist (fr. orientaliste) poznavaoriktometrija (gr. orvkton iskopano,
telj istonih naroda u knjievnosti,
melria mjerenje) vjetina mjerenja
osobito semitslcih
kamenja, mjerenje kamenja
orijentalitet (lat. onentalilas) istoni
oriktozoologija (gr. orykton, iskopapoloaj: istonjatvo, priroda i osono, zoon ivotinja, logia znanost) znabitost Istoka i istonih naroda
nost o okamenjenim ivotinjama (foorijentalizam (lat. orientalismus) ososilima)
bitost istonjakih jezika; poznavaoringle (njem. Ohr uho, Kingol kolut)
nje istonih naroda i knjievnosti
naunice, rinice
orijentalni (lat. orientalis) istoni; isorinjak (fr. orignac) zool. v. ori nj a I
tonjaki; orijentalna pitanje istono
orinjal (fr. original) zool. kanadski los,
pitanje, nekada veoma vano politisjeverni jelen, veoma snana ivotiko pitanje: kakva sudbina oekuje
nja iz roda jelena
Tursku Carevinu na Balkanu, odnoorinjasijen
(fr. aurignacien) najstarije
sno kad e Turci biti sasvim prorazdoblje gornjeg paleolita ili miolitjerani iz Europe; Orijentalno Cartika
stvo Istono Rimsko ih Bizantsko
Orion
(gr. Orion) mit. po Odiseji, odliCarstvo
an lovac, veliki junak, izvanredno

Ork

1003

jak i lijep ovjek, ljubimac boice Kos

(Zore), nakon smrti pretvoren u zvijee; astr. zvijee od 136 zvijezda
koje sc mogu vidjeti golim okom
Ork (lat. Orcus) mit. prebivalite mrtvih, donji, podzemni svijet kod starih Rimljana; Tartar
orkan (tal. oragano, fr. ouragan, p. huracan) rije iz jezika otoka Haiti: velika bura, osobito u tropskim krajevima. vihor; pren. bura, vihor, npr.
strasti, gnjeva, oduevljenja itd.
orkestar (gr. orehestra plesalite) kod
starih Grka: mjesto gdje se plesalo i
pjevalo; prostor izmeu pozornice i
gledalita gdje je kor plesao i pjevao:
mjesto na atenskom trgu gdje su se
prodavale knjige; kod Rimljana: mjesto ispred pozornice gdje su sjedili
senatori; danas: skup veeg broja sviraa i glazbenih instrumenata radi
izvoenja nekog glazbenog djela; osobito: mjesto u kazalitima i koncertnim dvoranama za glazbenu kapelu; orkestar
orkestika (gr. orehestike) vjetina
plesanja
orkestracija (gr. orehestra plesalite)
preradba i prilagodavanje glazbenog
djela za razne instrumente orkestra
orkestrion (gr. orehestra plesalite)
glaz. 1. orgulje sa icama, izum opata
Voglera, u Amsterdamu 1789. (zove
se i organokord); 2. slian prvome
glazbeni instrument sa icama i cijevima, u obliku koncertnog glasovira,
izumljen u Pragu 1791.; 3. veliki automatski glazbeni instrument, napravljen 1851. u Dresdenu
orkestrirati (gr. orehestra plesalite)
glazbeno djelo preraditi i prilagoditi
za razne instrumente orkestra
orko (tal. orco pakao) u talijanskim
psovkama: eufemistika rije umjesto porko (proklet)
Orlando furioso it. Orlando furiozo
(tal.) poznati ep talijanskog pjesnika

ornaturn

Ludovika Ariosta (14741533) o

"mahnitom" Rol and u, junaku iz doba
Karla Velikoga (8. st.)
orlean lijepa crveno obojena tvar, dobiva st: od sjemena junoamerike
biljke Bixa orcllana; sadri naranastocrvenu obojenu tvar (biksin) i
jednu smeu (orelin); upotrebljava
se, u hojarstvu, za izradbu uljenih i
vodenih boja, za bojenje maslaca, sireva, ulja, margarina, flrnisa i dr.
ormanica (tal. armare oruati) brod.
brodica, laka senjska laa
ormolju (engl. ormolu) pozlaena bronca; predmeti ukraeni takvom pozlatom
Ormuzd (perz. ah ura mazda) mit. genij
koji stoji na elu prvog dana stare
perzijske sunane godine; u nauavanju Zaratustrine religije: svjetlost,
naelo dobra (za razliku od Ahrimana u kojem je olieno naelo zla)
ornacija (lat. ornatio) kienje, ureavanjc, ukraavanje, uljepavanje,
rasporeivanje ukrasa
ornament (lat, ornamentum) ukras,
ures, ara, nakit; osobito: ukras ili
ara na graevinama, posudama i dr.
ornamentika (lat. ornamentum) skup
ukrasa; vjetina ukraavanja; nauk
o uporabi i primjeni ornamenata
ornamentirati (lat. ornamentare)
ukrasiti, ukraavati, uresiti, ureavati, kititi, opskrbiti ornamentima
omamentist (lat. ornamentum) ukraavatelj, uresitelj, onaj koji pravi
ukrase, ornamente na graevinama,
posudama i dr.
ornat (lat. ornatus) ukras, nakit; osobito: propisno odijelo, sveano odijelo
velikodostojnika, sveenika, sveeniko ruho; u punom ornatu u propisnom sveanom odijelu i sa svim znacima svog ina i dostojanstva
ornatamente (tal. ornatamente) glaz.
ukraeno, izvodeno s ukraavanjem
ornatura (lat. ornatura) v. omacija

ornitihniti

1004

ornitihniti (gr. ornis, ornithos ptica,

ichnos stopa) mn. geol. tragovi nogu
pretpotopnih ptica (u kamenju)
ornito- (gr. ornis, omithos) predmetak
u sloenicama sa znaenjem: ptica,
ptiji
ornitoeefal (gr. ornis, ornithos. kefale
glava) ptija glava; zool. pretpotopna
okamenjena ivotinja (po Scmcringu)
omitofnunn (gr.-1 at.) zool. sve ptice
nekog podruja
ornitofobijn (gr. ornis, gen. ornithos
ptica, fobeomai bojim se) med. l>olestan strah od ptica
omitogalum (gr. ornis, ornithos, gala
mlijeko) bot. ptije mlijeko
ornitograf (gr. ornis, ornithos, grafo
opisujem) zool. opisiva ptica, prirodnjak koji sc havi prouavanjem ptica
omitografija (gr. ornis, ornithos, grafia opisivanje) zool. opisivanje ptica
ornitolit (gr. ornis, ornithos, lithos kamen) ptiji kamen, okamenjena ptica
ornitolog (gr. ornis, ornithos, logos
rije, miljenje) poznavatelj, prouavatelj ptica; pisac o pticama
ornitologijn (gr. omis, ornithos, logia
znanost) dio zoologije koji se bavi
prouavanjem ptica, znanost o pticama
ornitomant (gr. ornis, ornithos, mantis prorok) onaj koji motri ptice pa
po njihovom letu i glasu prorie; orni toskop
ornitomantija (gr. ornis, ornithos,
manteia proricanje) proricanje sudbine po letu i glasu ptica; ornitoskoP'ja
orniton (gr. ornis, ornithos) kua za
ptice, kavez, krletka
omitorinhus (gr. ornis, ornithos. rynehos njuka) zool. kljuna. kljunasta
guja (vrsta neobinog sisavca, slinog guji, s kljunom poput pajeg i s

orolog

4 noge za plivanje; ivi po jezerima

New Holanda)
omitoskup (gr. ornithoskopos) v. ornitomant
ornitoskopijn (gr. ornithoskopia) v.
ornitomantija
ornitoteologija (gr. ornis, ornithos,
Theos Bog, logia) dokazivanje da
postoji Bog na osnovi promatranja
ptica i njihovog ivota
ornitotrofija (gr. ornithotrofia) hranjenje ptica, uzgajanje ptica
oro- (gr. oros) predmelak u sloenicama sa znaenjem: brdo, gora,
planina
orodermatoza (gr. orros. oros sirutka,
serum, erma koa) med. v. orodermitis
orodermitis (gr. orros, oros sirutka,
serum, erma koa) med. vlana
upala koe
orogeneza (gr. oros, genesis postajanje, postanak) geol. nastajanje (formiranje) brda i planina,
orognostiki (gr. oros. gnostikos vian
spoznaji, vian poznavanju) koji se
tie prouavanja, poznavanja brda i
planina
orognozija (gr. oros, gnosis spoznaja,
poznavanje) prouavanje (ili: poznavanje) brda i planina
orograf (gr. oros, grafo opisujem) opisiva brda i planina
orografija (gr. oros, grafo piem, opisujem) opisivanje, opis brda i planina
orografski (gr. oros, grafo piem,
opisujem) koji se odnosi na opisivanje
brda i planina; orografska karta zemljovid na kojem su prikazane planine i brda
orohezija (gr. orros, oros surutka, vodnjikav dio, serum, eheo lijem, ulijevam) med. vodnjikava, surutki slina stolica
orolog (gr. oros, logos) znanstvenik koji
se bavi prouavanjem brda i planina

orologija

100(3

orologija (gr. oros. logia) 1. din zemljopisa koji se bavi opisivanjem i prouavanjem brda i planina
orologija (gr. orros, oros surutka, serum, logia) 2. med. dio normalne i
patoloke anatomije koji ispituje i
prouava sokove u organizmu (krv,
limfe i dr.)
oromctrija (gr. oros, mctria mjerenje)
znanost koja hoe izraziti srednjim
vrijednostima karakteristine odnose
oblika i veliina planina; radi samo
na osnovi zemljovida te je, prema lome, i njezina pouzdanost poglavito
ovisi o pouzdanosti zemljovida kojima radi
ororeja (gr. orros, oros sirutka, vodnjikav dio, serum, rheo teem, curim)
med. vodnjikava stolica, vodnjikav
proljev
oros (gr. orros, oros surutka, vodnjikav
dio, serum) fiziol. vodnjikavi sastojak mlijeka, krvi itd.
oroteologija (gr. oros, Theos Hog, logia) dokazivanje da postoji Bog na
osnovi toga to postoje brda i planine
oroz (tur. horoz) 1. pijetao, kokot; 2.
okida na puci
orpingtonka (engl. Orpington) vrsta
plemenite rase kokoiju, dobivena
krianjem azijske rase i drugih rasa
kokoiju; moe teiti do 4,5 kg
ors (engl.) mn. mali amci s dva vesla.
slue za prijevoz preko Temze
orsan (tal. arzana, arsenale) brodogradilite, kver
orsej (fr. orseille, tal. oricello, lat. lichen roccella) bojadisarski liaj. slui za pripremanje Ijubiastocrvene
boje i lakmusa; usp. eritrin
orta (tur.) sredina, sredite; pren. pozornica
ortaluk (tur. ortalvk) strop, tavanica
ortian (gr. orthios uspavan; ravan)
glaz. visok; ortina melodija melodija koja se kree u visokim tonovima

ortodromija

orto- (gr. orthos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ravan; pravi,

pravilan; uspravan
ortobiotikn (gr. orthos, biotike vjetina ivljenja) znanost o pravilnom i
dobrom ivljenju
ortocentrian (gr. orthos, lat. centrum
sredite) koji ima sredite na pravilnom mjestu (izraz u optici)
ortodidaktika (gr. orthos, didasko
uim. pouavam, didaktikos nastavni, pouan) pravilna, svrsishodna
nastavna metoda
ortodijagonala (gr. orthos, dia kroz.
gonia kut) min. vodoravna poprena
os u monoklinskom kristalnom sustavu
ortodijagraf (gr. orthos, dia-grafo nacrtam) med. ureaj za biljeenje
rengenskih slika unutranjih organa,
poglavito srca i eluca, u prirodnoj
veliini
ortodijagrafija (gr. orthos. dia-grafo
nacrtam) med. metoda odredivanja
veliine unutarnjih organa, osobito
srca i eluca, pomou ortodijagrafa
ortodoksan (gr. orthodoxos) pravovjeran, koji strogo vjeruje, nepokolebljiv; pravi, istinit
ortodoksija (gr. orthodoxia) pravovjerje, pravovjernost, puna suglasnost s nauavanjem Crkve; supr. hcterodoksija
ortodoksist (gr. orthos, doxa miljenje,
mnijenje) pravovjernik, zatitnik pravovjerja
ortodoksografija (gr. orthodoxos, pravovjeran, grafia pisanje) pisanje koje
se strogo pridrava crkvenog nauavanja
ortodoncija (gr. orthos, odus, odontos
zub) med. ispravljanje nepravilnosti
zubala, tj. zuba koji stoje nepravilno
ortodromija (gr. orthos, dromos kretanje) pom. plovidba broda u smjeru
jedne od etiriju glavnih strana svijeta; supr. loksodromija

ortoepija

ortoepija (gr. orthos, epos rije) v.

1006

ortoeptika
ortoepika (gr. orthos, cpos rije) znanost o pravilnom izgovoru rijei
ortoepistiki (gr. orthos, epos) v. ortoepski
ortoepograCja (gr. orthos, epos. grafia) znanost o pravilnom izgovoru i
pisanju
ortoepski (gr. orthos. epos rije) koji
se tie pravilnog izgovora rijei
ortofonija (gr. orthos, fone zvuk. glas)
pravilno izgovaranje rijei; ortoepija
ortofonika (gr. orthos, fone zvuk, glas)
uputa za pravilno izgovaranje rijei
ortofrenija (gr. roto., fren dua) znanost koja prouava redovit duevni
razvoj
ortognati (gr. orthos, gnathos eljust)
mn. ljudi u kojih je prednji dio glave
u profilu priblino okomito s linijom
donje eljusti; supr. opistognati, prognati ,
ortogon (gr. orthos. gonia kut) geom.
pravokutnik
ortogonalan (gr. orthos, gonia ugao)
geom. pravokutni
ortograf (gr. orthos. grafos) poznavatelj (ih uitelj) pravilnog pisanja
ortografija (gr. orlhos, grafia pisanje)
pravilno pisanje, pravopis; vjetina
crtanja uspravne strane nekog tijela
onako kako pada u oi
ortografika (gr. orthos, grafike) nauk
o pravilnom pisanju, o pravopisu
ortografska projekcija crtanje zemljovida pri kojem se zamilja da se
oko nalazi na beskrajnoj udaljenosti
od Zemlje pa vidi pojedine zemlje kao
da stoje jedna pokraj druge na nekoj
ravnoj plohi; usp. projekcija
ortografski (gr. orthos, grafikos koji
se tie pisanja, pismeni) koji odgovara pravopisu, pravopisni; ortografska pogreka pravopisna pogreka
ortoid (gr. orthos ravan eidos lik) geom. etverokut

ortopedija

ortoklas (gr. orthos, klasis lomljenje)

mit. kalijev fcldspat, lomi se vrlo lijepo na dva, jedan na drugom okomita pravca koji idu paralelno bazi i
pinakoidi; upotrebljava se za izradbu
porculana i raznog kamenog posuda
ortokolon (gr. orthos, kolon ud) med.
ukoenost (ih: nepravilna ispruenost) jednog uda
ortologija (gr. orthos, logia pravilnost
jezika, pravilan govor)
ortometrija (gr. orthos. metria mjerenje) pravilno mjerenje
ortomorfan (gr. orthos, morfe oblik)
fiz. za tijelo sc kae daje ortomorfno
kad se pokusom ili s pokusom sloenom simetrinom operacijom moe
dovesti u poloaj koji se ne da razlikovati svakidanjom metodom, a
kad se moe razlikovati, zove se
enantiomorfan
ortomorfija (gr. orthos, morfe oblik)
med. lijeenje iskrivljenosti kraljenice i udova
ortomorfizam (gr. orthos, morfe oblik)
med. v. ortomorfija
ortonimian (gr. orthos. onoma ime)
s pravim imenom, pravilno nazvan
ortopankromatinost (gr. orthos, pan
sve, chroma boja) fot. svojstvo ploa
i filmova koji su sposobni osjetiti i
primiti sve boje spektra i prenositi
ih onako kako ih vidi ljudsko oko
ortopedij (gr. orthos, pais gen. paidos
dijete) med. = ortopedski institut
ortopedija (gr. orthos, pais. gen. paidos dijete) dio kirurgije koji se bavi
lijeenjem iskrivljenosti i izoblienja,
deformacija ljudskog tijela, osobito
kostura, prvobitno samo kod djece
(pais = dijete), a poslije .i kod odraslih; ovo lijeenje se vri na kirurkim klinikama i posebnim ortopedskim institutima ili zavodima pomou gimnastike, masae, elektriciteta, povezivanja, aparata i izvoenja odreenih vjebi

ortopedski

1007

ortopedski (gr. orthos, paidikos djeji) koji se Lie ortopedije

ortopedski institut med. v. pod ortopedija
ortopneja (gr. orthos, pncin disati)
med. mogunost disanja samo u uspravnom stavu, najvii stupanj tekoe disanja (osobito kod astme, kada bolesnik uope ne moe disati leei)
ortopteri (gr. orthos, pteron krilo) mn.
zool. ravnokrilci
ortorendgenografija med. v. ortodijagrafija
ortosomatika (gr. orthos. soinatikos
tjelesni) med. v. ortopedija
ortotonija (gr. orthos, tonos naglaavanje, naglasak) gram. pravilno naglaavanje rijei
ortulan (lat. Emberiza hortulana) zool.
vrsta ptice pjevice
ortus (lat. oriri raati se, izai, ortus)
raanje, porod, izlazak
orvijetan farm. vrsta lijeka koji suzbija trovanje, protuotrov, nazvan po
tal. gradu Orvictu
ori a da {fr. orge jeam, orgeade) pie
od jema i sluzavih biljnih tvari (pije se radi osvjeavanja)
os (lat. os gen. ossis, mn. ossa) 2. anat.
kost
os (lat. os, oris) 1. usta; lice; otvor, ue;
per os (lat) med. kroz usta, na usta,
tj. unositi lijek, lijeiti
Os kem. kratica za osmij
osa (lat. os gen. ossis kost, ossa) mn.
kosti.
o saneta simplicitas! it. o sankta simplicitas (lat.) ao blaena gluposti!" (rijei koje je izgovorio Jan Hus kada
je stojei na lomai vidio kako neki
seljak prinosi cjepanice)
osari (fr. hausser povisti, podii) mn.
valovite uzvisine ljunka i pijeska zaostale nakon otapanja diluvijalne ledene mase u sjev. Kuropi

osheitis

osarij (lat. ossarium) mjesto na groblju

gdje sc uvaju mrtvake kosti, kosturnica
osnturn (lat. ossatura) med. kostur,
splet kostiju
Oscar it Oskar (engl.) pozlaena bronana figura visoka 28 cm koju od
1929. amerika Akademija filmskih
umjetnosti i znanosti dodjeluje kao
filmsku nagradu za najbolji film,
glumicu, glumca, reiju, scenarij itd.
u prethodnoj godini
oscilacija (lat. oscillatio) titraj, klaenjc, njihanje; pren. kolebanje; vibracija.
oscilatoran (lat. oscillatorius) titrav,
litrajni, koji se klati, ljulja, njie
oscilirati (lat. oscillarc) klatiti se njihati se, ljuljati se, titrati, treperiti;
pren. kolebati se; vibrirati
oscitacija (lat. oscitatio) zijevanje, drijemanje; nemarnost, nemar, tromost;
nain izraavanja otmjenosti poneke gospode koja, u razgovoru s mladima od sebe, nemarno sudjeluju u
razgovoru i esto zijevaju; otuda: potcjenjivanje, gledanje s visine, izigravanje gospodstva i otmjenosti
oscitancija (lat. oscitanlia) v. oscitacija
oscitirati (lat. oscitare) otvarati usta,
zijevati; biti nemaran; praviti se otmjenim
oservanca (tal. osscrvnnza) v. opservancija; con osservanza it. kon oservanca (tal.) glaz. pozorno, pomnjivo
osfialgija (gr. osfys kuk, algia bol)
med. bol u kukovima
osfitis (gr. osfys kuk) med. upala bedrenog zgloba
osfrcza (gr. osfresis) mirisanjc, miris,
vonj, von janje
osfreziologija (gr. osfresis mirisanjc,
miris, logia znanost) znanost o osjetilu mirisa i mirisima
osheitis (gr. osehe monje) med. v. oshitis

osheocela

1008

osheocela (gr. osche monje, kele kila,

bruh) med. v. oshocela
osheofima (gr. osche monje, fyma
izraslina, oteklina) med. v. oshofima
osheonkus (gr. osche monje, onkos
masa. tjelesina) med. v. oshonkus
oshitis (gr. osche monje) med. upala
monji (sjemene monje): osheitis
oshocela (gr. osche monje, kele kila,
bruh) med. kila monji. bruh; osheocela
oshofima (gr. osche monje, fyma izraslina. oteklina) med. mekana oteklina ili ir monji; osheofima
oshonkus (gr. osehe monje, onkos masa, tjelesina) med. tvrda oteklina (ir)
monji: osheonkus
osificirati (lat. ossificare) pretvarati u
kost, okotati, okotavati
osifikacija (lat. ossificatio) pretvaranje
hrskavice u kost; okotavanje, okotanje. okotenje; okotalost
Osijan (kelt, Ossian) legendarni sin
keltskog kralja Fin gala, navodno je
u svojim bardskim pjesmama opjevao slavna djela svoga oca
osilegij (lat. ossilegium) skupljanje kostiju; zbirka kostiju
osivorian (lat. ossa kosti, vorare derati) med. koji nagriza kosti, koji
dere kosti
oskulacija (lat. osculatio) ljubljenje;
geom. dodirivanje dviju krivulja u
vie toaka, dodir drugog stupnja
oskulirati (lat. oserulari) ljubiti, poljubiti; geom. dodirivati u vie toaka
oskulum (lat. osculum) ustaca; poljubac
osmanizam ovinistika doktrina turskih buroasko-spahijskih krugova u
19. st. koja je nasilno poturivala potlaene narode u tadanjoj Turskoj
Carevini
osmazom (gr. osme miris, zomos juha)
kem. v. osmozom

osram-lampa

osmij (gr. osme miris) kem. element,

kovina, atomska teina 190,8 redni
broj 76. znak Os, slian platini, modro siv ili crn, javlja se zajedno s platinom, upotrebljava se za ice u aruljama; njegov oksid ima jak miris
i otrovnu paru
osmodisforija (gr. osme miris, dys-forco teko podnosim) nemogunost
podnoenja nekih mirisa
osmologija (gr. osme miris, logia znanost) znanost o mirisima, o mirisnim tvarima
osmonozologija (gr. osme miris, nosos
bolest, logia) med. znanost o bolestima osjetila mirisa
osmoza (gr. osmos guranje, tiskanje,
otheo guram, gurnem, tiskam) fiz.
mijeanje dviju tekuina difuzijom
kroz pregradu, propustljivu opnu, semipermeabilnu membranu (polupropusnu opnu) koja ili razdvaja. Ako
je jedna od ovih tekuina otopina,
onda otopljena tvar. budui da ne
moe proi kroz opnu, vri pritisak
na nju jer se ne moe kretati i to je
osnu)zni ili oamotini tlak', osmozni
tlak neovisan je o sredstvima za otapanje i pokorava se plinskim zakonima, tj. osmozni tlak neke otopine
je isLi kao tlak koji bi vrile molekule kad ne bi bilo sredstva za otapanje, ve bi prostor koji je njime
zauzet bio na raspolaganju onim molekulama u plinovitom stanju (usp.
diosmoza, egzosmoza, endosmoza);
osmoiirii postupak u proizvodnji eera: dobivanje veeg prinosa iz melase prolaskom kroz celulozu i pergamentni papir
osmozom (gr. osme miris, zomos juha)
osobit zain koji se dobiva iz miinog mesa
osram-lampa elektrina arulja koja
daje jaku svjetlost, a istodobno tedi
struju (rije osram je kratica od pr-

ostalgija

1009

vog sloga rijei osmij i drugog rijei

wolfram)
ostalgija (gr. osteon kost., algos bol)
med. bol u kostima, kostobolja
ostalgitis (gr. osteon kost, algos bol)
med. upala kostiju
ostealgija (gr. osteon kost, algos hol)
med. v. ostalgija
ostedistrofija (gr. osteon kost, dys ne,
trefo hranim) med. bolesne promjene na kostima
ostcitis (gr. osteon kost) med. v. ostalgitis
ostentacija (lat. ostentatio) iznoenje
na vidjelo, razmetanje, hvalisanje
ostentaciozan (lat. ostentatiosus) v.
ostentativan
ostentntivan (lat. ostentativus) kojem
je cilj isticanje (ili: pokazivanje, iznoenje na vidjelo); razmetljiv, hvalisav
ostentirati (lat. ostentare) iznositi na
vidjelo, razmetati se, hvaliti se
ostentum (lat.) znak, predznak, udan
i neobian znak; neobina prirodna
pojava (kao predznak neega)
oste.nzibilan (lat. ostensibilis) koji se
treba ili moe pokazati, vrijedan pokazivanja; javan, oit, zoran, oevidan, jasan kao dan
ostenzivan (lat. ostensivus) koji samo
pokazuje, a ne objanjava pojavu,
npr. ostenzivna metoda nastavna metoda koja se sastoji samo u pokazivanju bez objanjavanja; oevidan,
oit, jasan
ostenzorij (lat. ostensorium) kod katolika: pokaznica; v. monstranca
osteo- (gr. osteon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kost
osteoartritis (gr. osteon, arthron
zglob) med. upala zglobova kostiju
osteoblasti (gr. osteon, blastos klica,
izdanak) mn. fiziol. tvorbene stanice
kotanoga tkiva, stanice iz kojih nastaju kotane stanice

osteopatologij a

osteocela (gr. osteon, kele kila, bruh)

med. prijelom kosti
osteodermi (gr. osteon, erma koa)
mn. zool. hrskaviave ribe
osteoektomija (gr. osteon, ektome izrezivanje) med. uklanjanje jednog
dijela kosti kirurkim dlijetom
osteofima (gr. osteon, fyma izraslina)
med. mekana kotana izraslina
osteogeneza (gr. osteon, genesis postanak, postajanje) nastajanje kostiju, nastanak kostiju
osteografija (gr. osteon, grafia opis)
opisivanje, opis kostiju
osteoid (gr. osteon, eidos oblik) med.
kotana izraslina, kotanik bez vapnenih soli (osobito kod "engleske bolesti")
osteokemija (gr. osteon, cherneia) znanost o kemijskim svojstvima i prirodi kostiju
osteoklast (gr. osteon, klao lomim, slomim) kir. instrument za lomljenje
iskrivljene kosti, osobito kod nepravilno izlijeenog prijeloma
nsteoklaza (gr. osteon, klao lomim, slomim) med. prijelom kosti
osteolit (gr. osteon, lithos kamen) geol.
okamenjena kost
osteolog (gr. osteon, logia) poznavatelj
kostiju, prouavatelj kostiju
osteologija (gr. osteon, logia) znanost
o kostima, dio anatomije koji prouava i opisuje kosti
osteom (gr. osteon) med. kotana izraslina, kotanik
osteomalacija (gr. osteon, malakia
mekoa) med. omekavanje kostiju
osteonekroza (gr. osteon, nekros le,
mrtvac) med. truljenje kostiju
osteopatija (gr. osteon, pathos bol,
bolest) med. bol u kostima, bolest
kostiju
osteopatologija (gr. osteon, pathos
holest, logia znanost) med. znanost
o bolestima kostiju

osteopedion

1010

osteopedion (gr. osteon, pais, paidos

dijete) med. zametak koji se pretvorio u kost; usp. litopedion
osteoplastika (gr. osteon, plastike vjetina uobliavanja) med. krpanje kostiju, zamjenjivanje kostiju
osteoskleroza (gr. osteon, skleros lomljiv, tvrd) med. otvrdnjavanje kostiju
osteotom (gr. osteon, tome rezanje)
kir. pila za rezanje kostiju
osteotomija (gr. osteon, tome rezanje)
med. djelomino rezanje kostiju
ostijarijat (lat. ostiariatus; zvanje vratarevo; prvi od etiriju najniih sveenikih inova u Katolikoj crkvi
ostijarijus (lat, ostium vrata, otvor, ostiarius) uvar vrata, vratar u samostanima; u Kat. crkvi: osoba koja je
primila najnii od etiriju poetnih
inova (ostala tri su: lektor, egzorcist
i akolut)
ostije (lat. ostia) mn. med. srani otvori
ostinato (tal.) glaz. uporno, stalno (za
tonske figure koje se stalno ponavljaju. veinom u basu)
ostinostenoza (lat. ostium ulaz, vrata,
gr. stenosis suenje) med. suavanje
(ih: suenost) sr&mih otvora
ostintis (gr. osteon kost) med. v. ostalgitis
ostracizam (gr. ostrakismos, od otra kon crjepi) kod starih (Jrka:
progonstvo iz Atene na 10, kasnije
na 5 godina kakvog uglednog graanina (za kojega su smatrali da se
suvie osilio te da bi zbog toga mogao
biti opasan) narodnim glasovanjem
(sa 6000 glasova) koje se vrilo na
taj nain to su glasai ispisivah ime
kandidata za progonstvo na crjepie
(ostrakon) ili ljuske od koljki; ovakvo progonstvo nije se smatralo ni
kaznom ni sramotom, nego poau,
premda neugodnom
ostrakizam (gr. ostrakismos) v. ostracizam

otava

ostrakode (gr. ostrakon ljuska) mn.

zool. red malih rakova s tijelom neralanjenim i oklopljenim s dvije
ljuture
ostriciti (gr. ostrakon ljuska, koljka,
kora) mn. goel. okamenjene koljke i
otrige
ostriga (lat. ostrca) kamenica, otriga,
koljka
ostrizam (lat. ostrea kamenica) med.
trovanje kamenicama, otrigama
Ostrogoti (njem.) pov. naziv za Istone
Gote
osuarij (lat, ossuarium.) v. osarij.
oindija (tur. houndu) osveta, odmazda
otanjati (tal. stagnare pokositriti)
obojiti, ocrniti
otarija (tal. osteria) krma, gostionica, birtija
otija (tal. ostia) v. hostija; kod Primoraca i Dalmatinaca: kletva kao izraz
uenja ili prijekora
otro (lat. auster, tal. otro) juni vjetar;
jug, jugo, jugovina, junjak
ot- (gr. us, otos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: uho, uni
otakustian (gr. us, otos, akustikos
sluni) koji pojaava sluh, koji slui
pojaavanju sluha
otakustika (gr. us, otos, akuo ujem,
akustikos sluni) vjetina pojaavanja osjetila sluha
otalgici (gr. us, otos, algos bol) mn.
farm. sredstva za ublaavanje i otklanjanje bola u uima
otalgidna sredstva farm. v. otalgici
otalgija (gr. us, otos, algos bol) med.
bolest uiju, uhobolja
otarga (gr. us, otos uho, agra plijen)
med. una kostobolja
otava (tal. ottava, lat. octava) glaz. v.
oktava; ailioitava it. ali otava (tal.)
u oktavi, u osmini tona ih za osam
tonova vie; alta ottava, ottava alti

otava rima

1011

it. alta otava, alt otava (taL) visoka

otava, znak da treba svirati za jednu
oktavu vie nego to pie u notama
otava rima (tal. ottava rima) poet. strofa od osam stihova, tal. stanca (stihovni oblik tal. epskog pjesnitva s
rimom: a b a b a b c c )
otavina (tal. ottavina) glaz. mala oktava

otelkozis (gr. us, otos, elkos gnojna

rana) med. zagnojavanje uha

Otelo (Othello) 1. ht. "Crnac mletaki",
glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije, zatrovan neopravdanom ljubomorom udavio je svoju
vjernu i nedunu enu Desdemondu
a potom i sebi oduzeo ivot; pren.
ljubomoran mu
otelo (othello) 2. vrsta vinove loze
o tempora, o mores! (lat.) o udnih li
vremena, o udnih li obiaja! (usklik
kojim se izraava nezadovoljstvo vremenom u kojem se ivi i njegovim
obiajima: navod iz Ciceronovog I.
govora protiv Kaliline)
otenhita (gr. us, otos, cn u, cheo lijevam) med. trcaljka za unoenje lijeka u ui
otet (tal. ottetto) glaz. v. oktet
otii (gr. us, otos, otikos usni.) mn. med.
sredstva (ih: lijekovi) protiv bolesti
uiju
otijatar (gr. us, otos. ialer lijenik)
lijenik za bolesti uiju, usni lijenik
otijatrija (gr. us, otos, iatreia lijeenje) znanost o lijeenju uiju, znanost
o bolestima uiju
otijatrika (gr. us, otos, iatreia lijeenje) v. otijatrija
otitis (gr. us, otos) med. upala uiju
oto- (gr. us, otos) predmetak u slocnicama sa znaenjem: uho, uni
otoento (tal. ottoccnto osam stotina)
naziv za knjievnost i umjetnost XIX.
st., osobito talijansku
otodinija (gr. us, otos, odyne bol) med.
bol u uima

otoskopija

otofon (gr. us, otos, fone zvuk, glas)

naprava koja omoguava gluhima
sluanje, una slualica
otoglifis (gr. us, otos, glyfo dubem,
urezujem) med. v. otoglifon
otoglifon (gr. us, otos, glyfo dubem,
urezujem) med. liica za ienje
uiju
otografija (gr. us, otos, grafia opis) opisivanje uiju, opis uiju
otolit (gr. us, otos, lithos kamen) med.
uni kameni
otologija (gr. us, otos, logia znanost)
znanost o uima i o usnim bolestima
otoman (ar. Othman, ime osnivaa turske osmanlijske dinastije, 1326.) istonjaka poivaljka bez uzglavlja,
kanape, divan
otomikoza (gr. us, otos, mykes gljiva)
med. upala vanjskog usnog kanala
otopatija (gr. us, otos, pathos bolest)
med. bolest uiju, una bolest
otoplastika (gr. us, otos, plastike vjetina oblikovanja) umjetno pravljenje (ili: krpljenje, zamjenjivanje)
vanjskog uha
otnragija (gr. us, otos, rag- korijen od
regnvmi prsnem, puknem) med. krvarenje iz uiju
otoreja (gr. us, otos, rheo teem, curim) med. curenje gnoja iz uiju
otorinolaringologija (gr. us, otos. ris
nos, larynx grkljan, logia znanost)
med. znanost o bolestima uiju, nosa
i grkljana
otoskleroza (gr. us, otos, skleros lomljiv, tvrd) med. kronina upala srednjeg uha S otvrdnjavanjem sluznice
bubnjike upljine, umanjivanjem pokretljivosti slunih koica i dr., a
posljedica je ogluivanje
otoskop (gr. us, otos, skopeo promatram) med. sprava (zrcalo) za pregledavanje uiju
otoskopija (gr. us, otos, skopeo promatram) med. pregled uiju pomou otoskopa

ototomija

ototomija (gr. us, otos, tome rezanje)

1012

med. razrezivanje uha

otrok (starosl.) 1. kmet. sluga, roh; 2.
dijete
O urhem venalem et mature (brevi)
perituram, si solum emptorem
invenerit Gat.) O podmitljivog li
grada, koji e uskoro propasti, samo
ako se nae kupac (rijei kralja Jugurte to ih jc rekao odlazei iz Kima nakon to je podmitio mnoge
ugledne i utjecajne osobe)
ovacija (lat. ovalio) kod Rimljana: mali
trijumf, ulazak pobjedonosnog vojskovoe u grad pjeice ili na konju i
s mirtinim vijencem na glavi pri emu je pobjednik, umjesto vola, prinosio bogovima na rtvu ovcu (ovis);
danas: javno i burno odobravanje ili
ukazivanje poasti
oval (lat. ovalis, ovale) duguljastookrugla slika; jajolikost, okruglost; u
ovalu, u duguljastookruglom obliku,
npr. slika
ovalan (lat. ovalis) u obliku jajeta,
jajolik, duguljastookrugao
ovaralgija (lat. ovarium jajnik, gr.
algos bol) med. v. ovarialgija
ovarialgija (lat. ovarium jajnik, gr.
algos bol) med. ivana bol u trbuhu,
a dolazi od jajnika
ovarij (lat. ovarium) v. ooforon
ovarijalan (lat, ovarialis) jajnini, koji
pripada jajniku, koji se tie jajnika
jajniki
ovarioterapija (lat. ovarium, gr.
therapeia lijeenje) med. lijeenje jajnika
ovariotomija (lat. ovarium, gr. tome
rezanje) med. operativno uklanjanje
jajnika
ovaritis (lat. ovarium jajnik, jajnjak)
med. upala jajnika
ovasar golem duh u ljudskoj spodobi
ovatan (lat. ovatus jajolik) u obliku jajeta, jajolik (osobito u botanici)

ozena

ovati-folian (lat. ovatus jajolik, folium

list) bot. koji ima lie u obliku jajeta
ovato-oblongan (lat. ovatus jajolik, oblongus duguljastookrugao) koji jc vie
duguljast nego jajolik
overol (engl. overall) jenodijclno radno
odijelo koje sc navlai preko obinog
odijela
Ovidije starorimski pjesnik iz 1. st.:
snano utjecao na cjelokupnu europsku knjievnost
ovidukt (lat. oviduetus) anat. jajovod
oviforman (lat. oviformis) jajolik. u obliku jajeta
ovipara Gat. ovum jaje. parere raati,
lei; nositi, snijeti) mn. zool. ivotinje
koje se legu iz jaja; supr. vivipara
oviparan (lat. ovum. parere) zool. koji
sc lee iz jaja
ovogeneza (lat. ovum, gr. genesis raanje, nastajanje) biol. v. oogeneza
ovoidan (lat. ovum jaje, gr. eidos. oblik)
u obliku jajeta, jajolik
ovologija (lat. ovum jaje, gr. logia) v.
oologija
ovoskop Gat. ovum jaje, gr. skopein
promatrati) zrcalo za pregled jaja
ovovipari (lat. ovum, vivus iv. parere
raati, lei) mn. zool. ivotinje ija
snesena jaja, u normalnim okolnostima, imaju u sebi vie ili manje razvijen zametak (npr. pticc, kljunai
itd.)
ovula (lat. ovulum) malo jaje, jajace;
bot. sjemeni zametak; zool. enska
spolna stanica, jaje
ovulacija (lat. ovulatio) med. izbacivanje zrelog jajeta iz jajnika
ovum (lat. ovum) jaje; poeli ab ovo (lat.
ab ovo) od jajeta, tj. sasvim od poetka, od same osnove
ozemund vrsta kvalitetnog vedskog
eljeza u ipkama, nazvana po istoimenom rudniku eljeza Oscmund.
ozena (gr. ozaina izrastao u nosu neugodna mirisa) med. kihavica, upala
nosa s balama runog mirisa

Oziris

1013

Oziris mit. glavni bog starih Egipana,

bog Sunca, stvoritelj vremena, zatitnik Egipta i Nila, mu Izidin
ozokerit (gr. ozein mirisati, keros
vosak) kem. zemljani vosak (prirodna
smjesa vrstih ugljikovodika); upotrebljava se za pravljenje parafina i
ceresina
ozon (gr. ozein mirisati) kem. koncentriran kisik, nastaje pranjenjem
elektriciteta u kisiku; oksidira jae
nego kisik, stoga otirc biljne bojo i
ubija klice; ima ga u zraku, osobito
u umskom i morskom, iji je veoma
koristan sastojak jer ga isti od
kodljivih klica; upotrebljava sc za

oivnlan

bijeljenje (slonova kost, lan) i za ienje pitke vode od tetnih klica

ozonirati (gr. ozein mirisati) kem. pretvoriti u ozon. pretvarati u ozon
ozonizacija (gr. ozein mirisati) kem.
pretvaranje u ozon
ozonometar (gr. ozein mirisati, metron mjera, mjerilo) kem. sprava za
mjerenje koliine ozona u zraku: papir natopljen u ljepilo jod kalija od
ozona poplava
ozostomija (gr. ozein mirisati, stoma
usta) mtid. neugodan zadali iz usta,
zaudaranje iz usta
oivalan (fr. ogival) arh. koji ima iljat
oblik, iljatog oblika; duguljast

p
P, p dvadeset i drugo slovo hrvatske
latinice
P kom. kratica za fosfor (lat. phosphor)
p. ili pag. kratica za paginu Gat.) stranica (u knjizi)
p. glaz. kratica za piano (tal.) polako,
tiho
p. m. kratica za per mille ih promile
P. S. kratica za posl scriptum
p. t. kratica za pro tem pore ili pleno
titulo, premiso titulo
pa (fr. pas, lat. passus) korak, osobito:
korak u plesu: klanac, tjesnac
pac (njem. Bcizc) kuh. salamura, rasol,
mar inat za meso
pace-maker it. pejsmejker (engl.) kod
konjskih utrka: konj-vodi koji svojom brzinom ostale potie i izaziva
da ga stignu
pacer (njem. Patzer) cprtlja, neznalica,
nespretnjakovi
pacificirati (lat. pacificare) uspostaviti
mir, stiati zadjevice, izmiriti
pacifiki (lat. pacificus) mirotvoran, miroljubiv, miran, tih; koji se tie Pacifika; Pacifika obala obala Tihog oceana; Pacifike drave zapadne drave Sjedinjenih Amerikih Drava
koje lee na obali Tihog ceana
Pacifik (lat. pacificus mirotvoran,
miran) Tihi ili Veliki ocean; Pacifikeljeznice velike sjevernoamerike
eljeznice koje spajaju obale Tihog
oceana s Atlantskim oceanom
pacifikacija 'lat. pacificatio) uspostavljanje mira, vraanje jedne zemlje,
koja je u ratu ili u kojoj vladaju unu-

tranji neredi, u stanje mira, umirenje, umirivanje, izmirenje, pomirenje

pacifikale (lat. pacificus, pacificalc) u
kat. crkvi: ostava za svetinje, kutija
u kojoj se uvaju hostije
pacifikator (lat. pacificater) uspostavlja mira, posrednik za mir, miritclj,
mirotvorac
pacifist (lat. pacificus mirotvoran, koji
izmiruje, miran) prijatelj rjeavanja
meunarodnih sporova (i sporova bilo
koje vrste) mirnim putem, protivnik
rata, miroljubiv ovjek, pristaa pacifizma
pacifistiki (lat. pacificus mirotvoran,
miran) koji je u duhu pacifizma, naklonjen miru, protivan ralu, mirotvoran, miroljubiv
pacifizam Gat. pacificari napraviti mir,
zakljuiti mir, gen. pacis mir, facio
inim, uinim, pravim, pacificus mirotvoran) kulturno-etiki i politiki
pokret u svijetu (nastao u Zapadnoj
Europi krajem XVIII. i poetkom
XIX. Sl.) koji je protiv svakog rata i
zahtijeva rjeavanje meunarodnih
sporova mirnim putem i odranje
vjeitog mira medu narodima
pacijencija Gat. patientia) strpljenje,
strpljivost; ustrajnost, izdrljivost,
postojanost
pacijent (lal. patiens) onaj koji pati,
koji boluje, bolesnik
paciscenti (lat. paciscor sporazumijevam se, pogodim se, paciscentes)
prav. oni koji zakljuuju ugovor, koji

paciscentne strane

1015

ugovaraju, ugovorne strane, strane

u govornice
paciscentne strane prav. v. paciscenti
pack it. pek (engl.) etvrtinka, engleska mjera za ito i dr. = 9,087 l
pacanga drutveni ples koji u sebi sadri elemente starih kubanskih plesova te sambe i arlstona
paariz (tur. paariz prepona, prepreka) teta, kvar, neprilika, nezgoda
paati se (tal. impacciarsi) mijeati se
u to, upletati sc
pnuli (patcholi) biljka veoma jakog mirisa (lat. plectranthus graveolens);
vrsta jakog mirisa koji se priprema
od te biljke
paura (tur. paavra) krpa. dronjak;
pren. beznaajan ovjek
paddy it, pedi (engl.) 1. u Istonoj Indiji: ria u ljuskama, neoljutena ria
Paddy it. pedi (engl.) 2. podrugljivo
ime kojim u Engleskoj i Sjev. Americi zovu Irce (rije postala kvarenjem imena Si. Patrick, zatitnika
Iraca)
padela (tal. padella) tava
padiak (perz.) gospodar nad kraljevima, samo dra, car, sultan, veliki
sultan '(jedna od titula bivih turskih
sultana)
padok (engl. paddock) ograda na livadi
za okupljanje konja pred utrku
padovana (tal.) vrsta tal. plesa, pavana
padrone (tal. padrono, lat. patronus)
gospodin, gospodar; gospodar broda;
zatitnik, pokrovitelj
paga (tal. paga, lat. pacare) plaa, nagrada; radnika dnevnica; obraunska knjiga; knjiga u koju se upisuju
radnike zarade u nekim poduzeima
pagament Gat. pagamentum) pomijeana kovina, slitina, legura; staro,
izlomljeno srebro (za topljenje); kovani novac, osobito sitan novac; trg.

pahimeningitis

plaanje gotovinom; rok do kojeg

treba izvriti plaanje
pagar (lat. Pagrus vulgaris) zool. morska riba, slina zubacu
pagina (Jat. pagina) stranica u knjizi.
broj koji oznaava stranicu knjige
paginacija (lat. paginatio) tisk. brojevi
koji obiljeavaju stranice knjige; obiljeavanje stranica knjige brojevima,
numeracija
paginirati (lat. paginare) obiljeiti (ih:
obiljeavati) brojevima stranice knjige (ili: rukopisa)
pngoda (hindust. but-kadah) u Europi
udomaen naziv za idolskc hramove
u Indiji i Kini; sam idol; idol koji
klima glavom; mala figura koja klima glavom i pokree ruke; istoni>indijski zlatni novac razliite vrijednosti
pagopleksija (gr. pagos mraz, plexis
udarac) med. smrznu tost, uzetost
zbog smrzavanja
pahi (gr. pachvs) predmetak u sloenicama s znaenjem: debeo, odebljao,
zgusnut, zgruan, stvrdnut
pahidermi (gr. pachys, erma koa)
zool. debelokoci. ivotinje debele koe, npr. slonovi, svinje i dr
pahidermian (gr. pachvs. erma koa) koji ima debelu kou, dehelokoac
pahidermijn (gr. pachys, erma koa)
med. zadebljavanje i otvrdnjavanje
koe
pahiemian (gr. pachys, haima krv)
med. koji ima zgusnutu krv, zgusnute krvi
pahicmija (gr. pachys, haima krv)
med. zgusnue krvi, zgusnuta krv
pahimenija (gr. pachys, hymen koa,
opna, koica) med. zadebljavanje koica
pahimeningitis (gr. pachvs, meninx
opna, modana opna) med. upala tvrde modane opne

pahimeninks

1016

pahimeninks (gr. pachys, meninx

modana opna) anat. tvrda modana
opna
pahintici (gr. pachyno udebljavam, inim da postane debeo, tovim) mn.
med. sredstva koja pomau debljanje
pahintian (gr. pachynein udebljavam, inim da postane debeo, tovim)
med. koji deblja, koji izaziva debljanje
pahisomija (gr. pachys, soma tijelo)
med. zadebljavanje mekanih dijelova
tijela
pahitrop (gr. pachys, tropos okret,
pravne; nain) fiz. naprava koja omoguava brze veze elemenata da bi se
dobila najpovoljnija veza koju zahtijeva Ohmov zakon: najveu jainu
struje daje ona veza kod koje je unutranji otpor to blii danom vanjskom otporu
pahometar (gr. pachos debljina, metron mjerilo, mjera) opt. instrument
za mjerenje debljine stakla za zrcala
paja (tur.) polaaj, in, stupanj
pajac (tal. pajazzo) 111 tak; cirkuski klaun, komiar
pajan (gr. paian) himna u slavu nekog
boanstva, osobito Apolona; sveana,
radosna, pobjednika pjesma koja je
pjevana vieglasno; pean
pajdak (tur. pajtak) 1. pjeak u ahu,
pijun; 2. kratak ibuk
pajda (mad. pajtas) drug, prijatelj,
istomiljenik
pnjda (mad. pajtas, perz. pada) drug,
istomiljenik, prijatelj
pnjet (fr. paillette) zrnce zlata u pijesku ili vodi, listi zlata; vrsta lake svilene tkanine
pajkeles (hebr. peie) dugaki uvojci u
ortodoksnih (poljskih) idova
pajnkrt (njem. Bankert) izvanbrano
dijete, kopile
pajnt (engl. pint, p.. port. pinta) mjera
za tekuine i ito u Engleskoj =
0,568 1

pako

pajol (tal. pagliolo) pomina daska na

dnu lade
pajon (fr. paillon) listi srebra ili neke
druge kovine
pajonist (fr. pajoniste) teol. pristaa
pajonizma
pajonizam teol. nauavanje o posebnoj
milosti Bojoj prema izabranima,
nazvano po fr. reformistu Claudeu
Paillonu (16261685) koji je branio
to nauavanje
pajzl (njem. Beiscl) krma, gostionica
pak (njem. Pack) 1. v. paket
pak (engl. pack) 2. mjera za vunu u
Engleskoj = 108,86 kg, paket
pnka (port., braz. rasa, lat. savia rasa)
zool. brazilski takor
Pakalije (lat. pax mir) starorimska sveanost opeg izmirenja
pakan krzno kanadske Uice
pakaret (p. pacaret) vrsta najboljeg
panjolskog vina; cherry
paket (fr. paquct, tal. paccetto, njem.
Pack) rukovet, sveanj; roba sloena
i umotana u papir, kutija ili sanduk
' s robom; pak
paketirati (fr. paqueter) praviti svenje
(ili: pakete); paketir-maina sprava
za pravljenje paketa, osobito duhana,
zaina, jaja i dr.
paketni brod potanski brod, obino
manji hrod koji u odreene dane
prevozi putnike i potu od jedne luke
do druge
pakfnng (packfong) v. pakvon
pakirati (njem. packen) zamotali (ili:
spremiti) stvari radi poiljanja, praviti paket: pren. namjetati karte, varali na kartama
pako (peruan. paco) 1. zool. vrsta peruanske lame, manja od obine, osobito
cijenjena zbog veoma fine i skupocjene vune koju u Engleskoj prerauju kao devinu dlaku
pako (tal. paco) 2. trg. sveanj robe,
bala robe, zaveljaj s robom

pakpapir

1017

pakpapir (njem. Paekpapicr) vrst papir za pakiranje

pakt (lat. pacisci sporazumjeti se, pactum) ugovor, pogodba, dogovor, sporazum; savez; ex paclo il. eks pakto
Gat.) prema ugovoru, prema pogodbi; jmcki dotoka it. pakta dotalija
Gat.) prav. brani ugovori
paktirati (lat. pactare) ugovarati, sastavljati ugovor, pogoditi se, pogaati
se; sporazumjeti se, sporazumijevati
se
pakung (njem. Packung) pravljenje; paketa, pakiranje; nain pakiranja
pakvon (packfong) slitina, legura bakra (50%) cinka, (35%) i nikla (15%),
po boji veoma slina srebru i na zraku postojana; upotrebljava sc za izradbu stolnog posuda, raznih ukrasa itd.; "novo srebro", argentan, pakfong
pala (tur.) dugaak bojni no
Palacij (lat. Palatium) v. Palatin 2
palaa (lat. palatium carski dvor) velika
i lijepa kua, dvorac
Palada (gr. Pallas, Pallados) mit. v.
Palas
paladij (gr. Palladion) 1. mit. Palady,
legendarni kip Atene u Troji o kojemu je ovisila sudbina Prijamovog
grada, jer ga nije nitko mogao osvojili
dok se kip nalazio u njemu; otuda
pren. svaka stvar koja se smatra svetom i za koju se vjeruje da ima zatitu i mo; okrilje zatita; 2. kem.
platini veoma slina kovina koja se
javlja zajedno s njom, otkrivena
1803., atomska teina 106,7, redni
broj 46, znak Pd
paladijanizam arhit. oponaanje, osobito u XVII. i XVIII. st u Engleskoj,
umjetnikog graditeljskog stila glavnog majstora tal. renesanse Andrea
Palladija (15181580)
paladin (fr. paladin, lat. palatinus
carski) u francuskim i panjolskim
romanima: ime viteza iz pratnje

palatal

Karla Velikog, dvorski vitez; pren.

otmjen vitez, junak; vitez lutalica,
pustolov
palador shtina (legura) zlata i paladija
palafiti (tal. palafitta kolje, stupova)
mn. sojenice, stanovi na sohama ili
kolju radi zatite od poplava, vlage i
dr.; u ovakvim stanovima i danas
ive neka indijska, amerika i dr.
plemena
Palamed mit. sin eubejskoga kralja
Nauplija, istaknuti junak u Trojanskom ratu; karakterizira ga velika
domiljatost (pripisuje mu se izum
pisma, brojanog sustava i astronomije)
palnmida (tal. palamita) zool. vrsta
morske ribe, polanda
palanceger (njem. barmherzig milosrdan) pripadnik laikog reda "Milosrdna braa" (uobiajeni naziv u
starom Zagrebu)
palander (tal. palandra) pom. vrsta bojnog broda (za bombardiranje)
palankin (hindust palki, port., fr., engl.
palanquin) nosiljka; pom. kotur za
dizanje jedara
palan (fr. palanehe) gruba tkanina od
vune i lanenog konca, upotrebljava
se za podstavu, mornarske ogrtae i
dr.
palarizacija metoda zagrijavanja mlijeka parom, jedan od postupaka za
konzerviranje svjeog mlijeka na dulje vrijeme
Palas (gr. Pallas) mit. nadimak Atene,
boice mudrosti, lijepih vjetina, ratnike hrabrosti i vjetine itd. (kod
Rimljana: Minerva); astr. planetoid
otkriven 1802.; Palada
palas glavna zgrada u srednjovjekovnom zamku, sa sveanom dvoranom
i odjelima za stanovanje: sama sveana dvorana
palatal (lat. palatum, palatale nepce)
gram. nepanik. prednjonepani glas
(, , d, , j, lj, nj, , )

palatalizirati

1018

palatalizirati Gat. palatum nepce, palatalis) gram. omekati, umekavati

(glasove); usp. palatal
palntalni (lat. palatum, pnlatalis nepce)
anat. nepani; gram. nepani, tj.
mek. prednjonepani (glas)
palatin (fr. palatinc) 1. enski krzneni
ovratnik
Palatin (lat. Pnlatinus) 2. palatinski
brijeg i kraj u starom Rimu, gdje je
bio dvor cara Augusta i njegovih nasljednika (Palacij); pren. palaa, dvor
rimskih careva
palatin (lat. palatinus) 3. prvotno: svatko tko pripada palaciju; u sred.
vijeku: velikodostojnik iz najblie
kraljeve okoline; u Ugarskoj, do
1853., najvii dravni velikodostojnik. kraljev zamjenik, vicekralj;
vojvoda (u Poljskoj)
palatinat Gat. palatinatus} zvanje, dostojanstvo i podruje palatina, palalinstvo, vojvodstvo; usp. palatin 3
palatinis (lat. palatum nepce) med.
upala nepca
palatoplastika (lat. palatum nepce,
gr. plastike vjetina oblikovanja)
med. umjetno pravljenje nepca
palatum (lat. palatum) anat. nepce
palntum artificiale (lat.) u zubarstvu:
umjetno nepce
palavordn (tur. palavra la, lakrdija)
1. razmetljivac, hvalisavac; 2. nitkov,
hulja
paleglaj drutveni ples udvoje i s nekoliko parova
palenta (tal., lat. polenla) gusto skuhano kukuruzno brano i preliveno
vrelom mau ih maslacem te mlijekom ili vrhnjem; ganci, pura
paleo- (gr. palaios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: stari, drevni
paleoantropologija (gr.) znanost koja
prouava ljudske rase u pretpovijesno doba

paleontografij a

paleohiologija (gr. palaios, bios ivot,

logia znanost) biologija pretpotopnih
ivotinja i biljaka
paleobotanika (gr. palaios, botanike)
v. paleontologija
paleodoksija (gr. palaios, doxa miljenje, mijenje) starinsko miljenje,
miljenje u starinskom duhu
paleontologija (grd. palaios, fyton biljka, logia znanost) znanost o okamenjenim ostacima biljaka koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima; paleobotanika
paleofron (gr. palaiofron) onaj koji (ih:
ona koja) se ponaa kao star ovjek,
starmali, starmala
paleogen (gr. palaios, gen- korijen od
gignesthai postati, nastati) geol. stariji tercijar, doba u kojem su mnogi
krajevi Kurope bili pod morem
paleogeografija (gr. palaios. ge zemlja, grafia opis) znanost koja se bavi
zemljopisnim problemima i prilikama u prijanjim geolokim razdobljima i koja tei rekonstruirati sliku
prijanjih doba
paleograf (gr. palaios, grafos) poznavatelj starinskog pisma, strunjak u
itanju starih rukopisa
paleografija (gr. palaios. grafia pisanje, pismo) poznavanje starinskog
pisma, poznavanje starinskih rukopisa, vjetina itanja starih rukopisa
pnleolitian (gr. palaios, lithikos kameni) koji pripada starijim kamenim
razdobljima
paleolog (gr. palaios, logos rije; povjesnica) 1. pristaa stare vjere, starovjerac 2. poznavatelj, prouavatelj
starina
paleologija (gr. palaios, logia znanost)
staro nauavanje (supr. ncologija);
znanost o starinama, poznavanje starina
paleontogrnfija (gr. palaios, on gen.
ontos bie, ono to postoji, grafia opis)

paleontolog

1019

opisivanje okamenjenih ostataka biljaka i ivotinja koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima
paleontolog (gr. palaios, on gen. ontos
bie, pril. od einai biti, postojati, logos znanstveno istraivanje) znanstvenik koji prouava ivotinje i biljke iz prijanjih geolokih razdoblja
paleontologija (gr. palaios stari, drevni, cthnos narod, logia znanost) etnologija najstarijih i pretpovijesnih
naroda
paleontologija (gr. palaios, on gen.
ontos bie, postojee, od einai biti,
postojati, logia znanost) znanost koja
prouava ivotinje i biljke koje su ivjele na Zemlji u prijanjim razdobljima i iji sc tragovi i ostaci nalaze
i danas u Zemljinoj kori
palcoterion (gr. palaios, therion divlja
ivotinja, zvijer) pretpotopna ivotinja: vTsta pretpotopnih ivotinja koje
znae sredinu izmeu tapira i nosoroga

paleotipi (gr. palaios, typos otisak)

mn. poetne, prve tiskane knjige nakon izuma tiska; inkunabule
paleozoik (gr. palaios, zoon ivotinja)
geol. v. pod paleozojski
paleozojski (gr. palaios, zoon ivotinja) koji se tie pretpotopnih ivotinja; u znanosti o planinama: koji
sadri u sebi ostatke najstarijeg ivotinjskog svijeta na Zemlji; geol. paleozojsko doba ili paleozoik doba u
razvitku Zemljine kore koje obuhvaa formacije: permsku, karbonsku,
devonsku, silursku i kambrijsku
paleozon (gr. palaios, zoon ivotinja)
pretpotopna ivotinja
paleozoologija (gr. palaios, zoon ivotinja, logia znanost) znanost o ivotinjama koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima
Pales starorimska boica, zatitnica
stada i pastira

palijacija

Palestina (gr. Palaistine, lat. Palestina, hebr. Pflcscheth) zemlja idova

(Hchreja), obeana zemlja, Kanaan
(nazvana po Filistejcima koji su drali velik dio te zemlje i dugo ratovali
sa idovima)
palestra (gr. palaistra hrvalite; vjebalite, vjebaonica; lat. palestra) hrvalite, kola hrvanja, kola za maevanje, mjesto za gimnastika vjebanja kod starih Grka i Rimljana
palestrika (gr. palaistrikos hrvalini,
vjebalini) vjetina maevanja, hrvanja. boksanja i borbe uope, v. gimnastika
palestrina-stil glaz. ih a-capella-stil
it. a kapela ( tal.) glazba za pjevanje
bez instrumentalne pratnje (nazvan
po kompozitoru Giovanniju Palestrini, 15261594)
palcstrit (gr. palaistrites, lat. palestrita) borac, hrva, gimnastiar
paleta (fr. paltte, tal. paletta, lat. pala
lopata) jajolika daica s otvorom za
palac lijeve ruke, slui slikarima pri
radu za dranje i mijeanje boje
paleto (fr. paletot, p. paletoque) gornji
kaput, ogrta, pelerina
pali (sanskr.) sveti indijski jezik kojim
su napisano svete knjige budistike
religije, mladi izdanak jednog dijalekta slinog san krtu
paliditet Gat. pallidus blijed, palliditas) bijedilo, bljedoa; usp. palor
palifikacija (lat. palus, palificatio kolac) utvrivanje zemljita koljem da
bi se sprijeilo odronjavanje i odnoenje zemlje
palij (lat. pallium) omota, pokriva;
ogrta, osobito grki ogrta (za razliku od rimske toge); biskupski ogrta koji su od IV. st. rimski carevi
davali crkvenim velikodostojnicima
kao znak njihove duhovne vlasti,
pren. okrilje
palijacija (lat palliatio) ogrtanje. ornata nje, dotjerivanje neega da ima

palijata

1020

ljepi izgled, uljepavanje; med. prividno, povrno lijeenje, privremeno

ublaavanje bolesti ili bola
palijata Gat.) starorimska komedija sa
sadrajem iz starogrkog ivota i u
grkoj odjei
palijativ Gat. paillatus, palliativum ogrnut palijom) med. lijek ili sredstvo
koje uklanja privremeno bol i vanjske
znakove bolesti, a ne njezin uzrok,
lijek koji privremeno lijei i trenutano umiruje bol; pren. sredstvo koje
samo privremeno pomae, privremena pomo, trenutana pomo
palijativan (lat. pallialivus) koji lijei
samo privremeno; koji rjeava neko
pitanje samo naoko, samo za neko
vrijeme, koji zatakava, ublauje; palijativno lijeenje lijeenje koje otklanja prividno samo vanjske znakove
bolesti, a ne samu bolest i njezin uzrok (supr. radikalno lijeenje)
palije (fr. palier) zrak. u govoru zrakoplovaca: krai horizontalni let (najee pri uzlijetanju i slijetanju zrakoplova)
palikari (novogr. palikari) mn. neredovite trupe, vojnici dobrovoljci 11 novogrkoj voisci
Palilije (lat.) seoska svetkovina (21.
travnja) u ast boice Pales
palilogija (gr. palin opet, ponovno, logos rije) ret. vraanje, ponavljanje
jedne rijei ili vie rijei s kraja reenice ili stiha na poetku sljedee
reenice ili stiha, npr. Tko je junak
na drijelo, na drijelo junak tko je
palimbakhej (gr. palimbakcheios)
metr. troslona stopa koja se sastoji
od dvaju dugih i jednog kratkog
sloga:
U; antibakhej
palimpsest (gr. palimpsestos) pergament s kojega je, u doba oskudice
pergamenata, prvobitni tekst izbrisan pa napisan novi; pomou kemijskih reagensa esto je mogue pro-

Pali mir

itati i prvobitni tekst; codex rescriptus

palindrom (gr. palindromos koji sc
vraa, povratan) poet. rakovski stih
(versus kankrinus), tj. stih koji i sprijeda i straga jednako glasi; rije koja
kad se ita sprijeda i straga jednako
glasi, a ima isto (npr. ratar, potop)
ili razliito znaenje, npr. dan = dan
i nad
palindromija [gr. palindromia vraanje, povratak) med. povratak iste
bolesti, nov napadaj iste bolesti; recidiv
palingeneza (gr. palin opet, ponovno,
genesis roenje, postanak) ponovno
raanje, preporaanje; teol. uskrsnue mrtvih na sudnji dan; nauavanje da e i grjeniei na posljetku
ui u carstvo nebesko (apokataslaza); moralni preporod ovjeka; ponavljanje (ih: nasljeivanje) osobina predaka
palingrafija (gr. palin opet. ponovno,
grafia pisanje, pismo) vjerno prenoenje drvoreza, bakroreza i dr. na
kamen a da se original ne pokvari
palinodija (gr. palinodia) opozivanje
pjesme, pisanje pohvalne pjesme umjesto prije napisane uvredljive (kao
to je Stcsihor Himeranin. umjesto
uvredljive pjesme za lijepu Helenu,
poslije spjevao pohvalnu); prav. opozivanje onoga to sc prije 0 nekomu
pogrdno reklo ili napisalo
palinodirati (gr. palinodia) opozvati
(ili: opozivati) reeno ili napisano
Palinur (lat. Palinurus) mit. u Vergilijevoj Eneidi: vjerni Enejin kormilar, utopio se u moru kraj jednog rta
u Lukaniji kad su plovili u Italiju;
otuda: vjeran kormilar uope; zool.
vrsta velikog morskog raka, hlap Gat.
Palinurus vulgaris); pom. nautiki
instrument za odreivanje skretanja
(devijacije) kompasa

paiir

1021

palir (njem. Palier, Pallier) staijeina

zidara i radnika na nekom gradilitu
i dr., rasporeuje i nadzire rad, pomonik (ili: povjerenik) glavnog poduzetnika; graevni poslovoa; polir
palisada (fr. palissade, lat. palissata,
palus kolac) ograda od kolja; voj.
kolje, u gornjem dijelu zailjeno,
zabijano u zemlju uspravno ili ukoso,
osobito kod poljskih utvrda; bot. paiisadno tkivo biljno tkivo graeno od
jednakih parenhimskih stanica, bogatih klorofilom (ovako nazvano zbog
slinosti s ogradom od kolja, palisadom)
palisander-drvo grimizno drvo, vrsti
veoma finog gvajanskog i brazilskog
drveta ljubiastoplave boje, koje pod
utjecajem zraka mijenja boju (upotrebljava se za fine stolarske izradbe. glazbene instrumente itd.)
palizirati (fr. palisser) vezati mlado drvee tako da raste u odreenom smjeru
pall-mall it. pel-mel (engl.) igra s kuglama i drvenim batiem (uobiajeniji naziv kroket); igralite za ovu
igru
palma (lat. palma, gr. palame dlan,
aka) 1. dlan, aka; mjera za duinu:
pedalj
palma (lat.) 2. bot. poznato tropsko drvo, visoko i golo, s liem i plodom
(datulama) samo pri vrhu; pren. palmina granica nagrada, slava, znak
pobjede, simbol mira
palmaran (lat. palma, pn I mari) dlaneni, koji pripada dlanu; dlanast, slian dlanu; palmama manipulacija
dodirivanje rukom (kod magnetiziranja)
palmarij Gat, palmarium) nagrada za
uspjeh ili pobjedu, osobito nagrada
odvjetniku za dobivenu parnicu
Palmarum (lat. palma, dies palmarum)
kod katolika: nedjelja pred Uskrs,
dan kad se proslavlja uspomena na

palor

sveani Kristov ulazak u .Jeruzalem

kad su mu bacali pred noge palmine
granice, Cvjetna nedjelja, Cvjetnica
palmatura (lat.) zool. sraslost prstiju
opnom, npr. kod ptica plivaica
palmerston teko, dvostruko tkano
sukno za zimske kapute (naziv po
lordu Palmerstonu, 1784 1865)
palmestrija (lat. palmestria) gatanje u
dlan, hiromantija, hiromancija
palmete (lat. palm, fr. palmettes) mn.
arhit ukrasi na grkim svodovima u
obliku palminog lia ili granica
palmin (lat. palma) proiena kokosova mast (za jelo i za pripremanje
margarina)
palmipedes Gat, palmipedes) mn. zool.
ptice plivaice, ptice sa sraslim prstima, s opnom za plivanje
Palmira 1. oaza s ruevinom antikog
grada u Sirijskoj pustinji, sjeveroistono od Damaska; 2. est naziv razliitih trgovakih predmeta, osobito
kozmetikih
palmit (lat palma) palmino brano, palmina sr
palmona (lat. palma) margarin pripremljen od kokosove masti
palmos (gr. palio vitlam, zavitlam, palmos vitlanje; drhtanje) med. udaranje, kucanje (osobito srca, bila)
palmoskop (gr. palmos udaranje, skopeo promatram) med. instrument za
mjerenje otkucaja bila. pulsa
palmoskopija (gr. palmos, udaranje,
skopeo promatram) med. promatranje otkucaja pulsa; gatanje (ili: proricanje) po otkucajima bila, pulsa
palmospazam (gr. palmos drhtanje,
spasmos gr) med. gr koji izaziva
drhtanje
palomantija (gr. palos drijeb, kocka,
manteia proricanje) proricanje iz kocke; kleromantija
palor (lat. pallere, pallor) med. bljedilo,
bljedoa; problijedjelost, mrtvako
bljedilo; usp. palidilet

palpabilan

1022

palpnbilan (lat. palpabilis) opipljiv;

oit, oit. jasan
palpacija (lat, palpatio) dodirivanje,
pipanje, opipavanje
palpe (lat. palpae, palpes.) mn. zool. ticala u kukaca (insekata)
palpehracijn (lat, palpebratio) treptanje, mirkanje
palpebralni (lat. palpebralis) koji pripada onim kapcima, kapani
palpirati (lat. palpare) blago dodirivati,
gladiti rukom, pipati
palpitacija (lat. palpitatio) med. kucanje srca; kucanje bila, udaranje
pulsa
palpitirati (lat. palpitare) med. kucati,
lupati; drhtati, treperiti, titrati; trzati se, micati se
palto (fr. palctot) muki ogrta, saivcn u struk i s ovratnikom od baruna; ogrta uope
paludizam (lat. palus gen. paludis bara) med. movarna groznica, malarija
paludozan (lat. paludosus) movaran,
barovit. barski
parna vrlo opasna otrovna zmija (lat.
Bungarus fasciatus)
pambioma (gr. pan sve, bios ivot) fil.
ope naelo ivota
pamflet (engl., fr. pamphlet) kratka nepovezana rasprava, obino o nekoj
spornoj, politikoj ili drugoj temi od
opeg interesa: letak, mali spis ili
knjiica, s pievim imenom ili bez
njega, ija je svrha nanesti nekome
uvredu ili sramotu (njime se obino
slue politiki protivnici, osobito pred
znaajne dogadaje, npr. izbore itd.)
pamfietist (engl., fr. pamphlet) pisac
pogrdnog spisa (pamfleta)
pampa (peruan.) velika i travom bogata ravnica u Junoj Americi
pampeiro (port. pampeiro) hladan i jak
vjetar sa zapada ili jugozapada koji
pue s Anda preko ravnica June
Amerike

panaraa

pampero (p. pampero) v. pampeiro

pamplegija (gr. pan sve, plege udarac)
med. modana kap u cijelom tijelu,
opa uzetost tijela
pamuk (tur.) poznata biljka iz porodice
sljezova i tvar koja se dobiva od njezina ploda
Pan (gr. Pan) 2. mit. sin Hermesa ili
Zeusa i jedne nimfe, bog polja, uma,
stada i pastira, izumitelj pastirske
fi-ule, s kozjim uima, jareim rogovima, bradom i nogama, runjav po
cijelom tijelu; smatrali su ga i izazivaem iznenadnog i neopravdanog
straha, te otuda izrazi: panika, panian strah
pan (polj., e.) 1. gospodin; gospodar
pan- (gr. pas sav, pasa sva, pan sve)
3. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sve
pan-nacionalan (gr. pan, lat. natio
narod) koji se tie cijelog naroda, svenarodni, openarodni
pan-negrizam (gr. pan, p. negro crnac) pokret za ujedinjenje afrikih
crnakih plemena
pan-pan-restoran (engl. pan tava) restoran u kojem se jela prireuju pred
oima gostiju i odmah serviraju
panaccjn (gr. panakeia) lijek za sve.
opi lijek, lijek protiv svake bolesti,
udotvorni lijek; usp. Panaceia
Panaceja (gr. Panakeia) mit. lijenica
koja sve lijei, boica ozdravljenja,
ki Eskulapova; usp. panaceja
panada (tal. panata) popara, juha s
ukuhanim kruhom
panafrikanizam tenja za ujedinjenjem svih afrikih naroda
panagija (gr. pan sve, agios svet, sveti)
u pravosl. crkvi: prslui, ikonica
Krista ih Bogorodice koju arhijerej,
pored kria, nosi na lancu na grudima; usp. enkolpija
panama 1. vrsta poluvunenih tkanina
s kvadratinim uzorkom, osobito za

patiama

102.1

eire; eir izraen od takvih tkanina

panama 2. izraz kojim se oznaava
slom jednog sustava, poduzea, osobo
itd., prema aferi koja je izbila za
vrijeme izgradnje Panamskog kanala (prokopa)
panamerikanizam{gr. pas, pasa, pan
sav, sva, sve) opi naziv za sva nastojanja kojima je cilj ostvarenje politike i gospodarstvene zajednice svih
amerikih drava pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava
panamski eir osobita vrsta runo
tkanih eira od najfinijih trava i prireenih niti
panar (tal.) iroka koara za lovljenje
riba
panaricij (lat. panaricium) med. prit

na prstu, kukac
panairati (fr. panaehure) izraditi u
raznobojnim prugama
panateneje (gr. Pan-athenaia) mn. velike narodne svetkovine u Ateni u
ast boice Atene (svake etvrte godine)
panaugija (gr. pan sve, auge svjetlo)
openito osvjetljenje nekog pitanja,
objanjenje sa svih strana
panazijatizam tenja za ujedinjenjem
svih azijskih naroda
pnnbabilonizam (gr. pan) miljenje po
kojem se sve religije i cjelokupna kultura starog svijeta uope, a potom i
dananje religije i kultura, svode poglavito na utjecaje starih babilonskih
shvaanja
panbiotizam (gr. pan sve, bios ivot)
fil. shvaanje po kojem svuda u prirodi vlada ivot (A. Bergson)
pancer (tal. panziera) 1. prsni oklop od
eljeza ili elika; 2. oklop ratnih brodova; 3. tenk, borbeno vozilo
panceta (tal. pancetta) slanina s mesom, trbuina. tzv. carsko meso, "kajzcrflaj"
pancir (tal. panziera) v. pancer

pandero

Panatantra (sanskrt.) glasovita staroindijska zbirka pripovijedaka

panda zool. ivotinja nalik na medvjeda, "himalajski medvjed"
pandan {fr. pendant) predmet, osobito
slika, koji se radi simetrije stavlja
uz drugi slian predmet, uz drugu
slinu sliku ih prema drugom slinom predmetu ili drugoj slinoj slici;
pren. (ono stoje) slino, jednako, "slika i prilika"
pandantiv (fr. pendentif) arhit. dio kuglastog svoda izmeu velikih lukova
to dre kupole
pandekta (gr. pan sve, dechesthai sadravati, pandektes koji sve sadri
u sebi) mn. "knjige koje sadre sve",
glavni sastavni dio Corpus juri civilis, zbornika koji sadri spise starijih
rimskih pravnih pisaca (koji je sastavilo, po naredbi cara Justinijana,
sedamnaest pravnika, i koji je objavljen 16. XII. 533. sa zakonskom
snagom); takoer: naziv koji obuhvaa cjelokupno rimsko graansko
pravo i predavanja o njemu: digesta
pandektist (gr. pandektes) strunjak
za pandekte; profesor fakulteta koji
predaje pandekte i rimsko pravo
pandemian (gr. pandemios) koji sc
tie cijelog naroda, opi, svuda rairen, u cijelom narodu, u cijeloj zemlji,
na cijelom kontinentu, na cijelom
svijetu; supr. endemian, epidemian
pandemija (gr. pandemios koji sc tie
cijeloga naroda, opi) med. opa bolest. bolest koja pogaa cijeli narod
ili kraj, opa epidemija
pandemonij (gr. pandaimonion) hram
posveen svim demonima ili polubogovima; svi zli duhovi, svi vragovi;
prebivalite svih vragova, carstvo sotone, pakao
pandereta (p. pandereta) glaz. mali
tambur i n
pandero (p. pandero) glaz. v. tamburin

pitonisa

1102

pitonisa (gr. Pyton, fr. pvthonisse) proroica, gatalica, vraarica

pitoreskan (tal. pittoresco, lat. pictor
slikar) ivopisan, ivopisno lijep, slikarski. zgodan za slikanje, npr. krajolik; koji sadri ivopisno izlaganje
ili opisivanje (pria, putopis i si.)
pitoreske (tal. pittoresco) mn. ivopisni
opisi, ivopisna ocrtavanja
pitos (gr. pithos) velik, odozgo otvoren
up; vr, krag, barilo za vino
pituitn (lat.) med. si uz, itka tekuina
u tijelu
pituitozan (lat. pituitosus) sluzav, pun
sluzi
pitur (tal. pittore) 1. slikar: 2. soboslikar
i liilac
piu it. piju (tal. piu, lat. plus) glaz.
vie
piulkija (gr. pvulkos koji izvlai gnoj,
pvon gnoj, elko vuem, od vuem)
med. iscjeivanje gnoja, isputanje
gnoja
piulkon (gr. pyulkos koji izvlai gnoj,
pyon gnoj, elko vuem, od vuem)
med. cijev za isputanje gnoja
pium corpus it. pijum korpus (lat.)
dobrotvorna ustanova, zaklada
piurija (gr. pyon gnoj, urein mokriti)
med. izluivanje gnoja s mokraom,
posljedica upale mokranog mjehura ili bubrenog zagnojavanja
pius it. piius (lat.) poboan, bogobojaljiv; poten, savjestan, boguugodan
piut (hebr., gr. poieton) religijske pjesme i molitve sinagogalnog kulta
(kod idova)
pivotmen (engl. pivotman) najvaniji
ovjek, sredinja osoba, as, onaj u
koga se polau najvee nade (npr. u
nekoj momadi)
pizzicando it. picikando (tal.) glaz.
proizvodei zvuk trzaj ui prstom
umjesto gudalom (na violini)
pizzieato it, picikalo (tal.) glaz. v. pizzicando

placangst

pion (fr. pigeon, lat. pipio) golub; vrsta

finih jabuka; vrsta fr. papira malog
formata; ples slian otiu
pjaca (tal. piazza, lal. platca, gr. plateia irok put) u Italiji: trg, trite;
iroka ulica; usp. pijaca, plac
pjat (tal. piatto) tanjur, plitica
pjati (tal. piatti) mn. glaz. dvije metalne
ploe kojima sc udara jednom o drugu, cimbli; tanjuri, plitice
pjedestal (fr. pidestal) v. pijedestal
pjedu (fr. pieduche) malo podnoje za
poprsja, akvarije, vaze i dr.
pjekse (fins.) mn. port, posebne cipele
za skijanje s vrhovima savijenim nagore
pjereta (fr. picrctte} ena obuena u
karnevalsku haljinu, slinu kostimu
glupog Augusta
pjes (fr. piece, tal. pezza, lat. pecia) dio.
komad: komad novca, novac; top; kazalino djelo; glazbeno djelo; toka u
konceptnom programu; kratka pjesma, kratak sastav u prozi (pijesa);
u ahu: svaka figura osim pjeaka;
sudski dokaz, dokument, diplomatska nota; soba, odjel, npr. stan od 6
pjesa
pjusijizam teol. nauavanje religiozne
stranke iji je osniva oksfordski teolog Pusey (18001882) i koja tei
(priznavi crkvenu predaju, ponovno
uvoenje posta, pokore, mise i dr.)
pribliiti englesku Crkvu Katolikoj
i suzbiti racionalistiki protestantizam; ritualizam
pl. ih plur. gram. kratica za plural (lat.)
mnoina
plac (njem. Platz, mjesto; prostor lat.
platea) 1. mjesto gdje se prodaju namirnice, trg, trite, trnica, sajmite; 2. slobodno mjesto za zidanje, gradilite
plae-komandant (njem. Platz-kommandant) voj. zapovjednik mjesta
placangst (njem. Platzangst) med.
strah ljudi koji su slabih ivaca od

place d' armes

1103

praznog prostora i od prelaenja preko ulica, trgova itd.; agorafobija

place d' armes it. plas d'arm (fr.) stalno vojno vjebalite
placebo (laL) 1. svidat u se; 2. med.
naziv za tobonji lijek koji se ponekad daje bolesnicima (umjesto pravog lijeka) radi izazivanja aulosugestivnog djelovanja; 3. dvoranin;
dvorski laskavac, ulizica
placenta (gr. plakus kola, lat. placenta kola) anat. posteljica kod poroda;
bot. sjemenik, ono mjesto na plodnom listiu odakle izlaze sjemeni zameci
placenta sanguinis it. placenta sangvinis (lat.) med. krvni ugruak
placenta uterinn (lat.) anat. posteljica
kod rodilje
placentncija (lat. placentatio) bot. namjetanje sjemenih zametaka u plodnici
placentalni (lat. placentalis) anat. koji
pripada posteljici, posteljini
placet (lat. placere, placet) dopada se,
prima se, usvaja se, odobrava se; kao
imenica: odobravanje, usvajanje, potvrda
placidamente it. plaidamente (tal.)
glaz. v. placido
placiditet (lat. placiditas) mirnoa, tihost, blagost
placido it. plaido (Lal.) glaz. mirno,
spokojno, blago
placitum :lat. placitum) ono to se d<pada, to se voli, to je omiljeno; miljenje, shvaanje, smatranje
pladanj (gr. plathanon) tanjur, zdjela.
posluavnik
pladaroma (gr. pladaros mokar, vlaan) med. oteklina onih kapaka
pladarozLs (gr. pladaros mokar, vlaan) med. v. pladaroma
plafon (fr. plafond) 1. strop; slike na
stropu, ukrasi na stropu; 2. najvii
ili najvei iznos (npr. plae); 3. zrak.

plagiostoma

najvea visina do koje moe doi zrakoplov, "vrhunac"

plafonaa (fr. plafonnage) pravljenje
stropa; ukraavanje stropa slikama;
ukrasi na stropu
plafonirati (fr. plafonner) praviti strop;
ukraavati strop slikama i figurama
plagn (lat plaga, gr. plege) udarac, rana; med. oteklina zbog udarca, pada
itd.
plagiedar (gr. plagios poprean, kos,
edra osnova, baza) geom. tijelo omeeno kosim povrinama
plagijarizam (lat plagiarius lopov ljudi, prodava due; uenjak lopov)
sklonost knjievnoj kradi i nedoputenom prisvajanju tueg duhovnog
vlasnitva uope
plagijat (lat plagium kraa ljudi, prodaja due) knjievna kraa, prepisivanje iz tuih djela, nedoputeno
prisvajanje tueg duhovnog vlasnitva
plagijator (lat. plagiarius, plagiator
lopov ljudi, prodava due) knjievni
kradljivac, onaj koji prepisuje iz tuih djela, onaj koji prisvaja tudc duhovno vlasnitvo
plagiocefalija (gr. plagios poprean,
kos, kefale glava) med. krivog!avost
deformacija lubanje koja nastaje kao
posljedica rahitisa ili kakvih mehanikih povreda
plngioklnsi (gr. plagios poprean, kos,
klao lomim) mn. min. glinenci ili feldspati kod kojih pravci stoje meu sobom koso; supr. ortoklasi
plagiostoma (gr. plagios poprean,
kos, stoma usta) zool. ''krivoustica",
vrsta okamenjenih koljki; plagiostome mn. ribe iljoglavke s hrskavinim kosturom, bez krnih poklopaca, s vanjskim krnim otvorima
koji su kao prorezi, usta odozdo i poprijeko poloena, npr. morski psi,
kamenice i dr.

pandijatonika

1024

pandijatonika (gr.) u suvremenoj

glazbi: potpuno slobodna uporaba
svih tonova dijatonske ljestvice, bez
obzira na njihove meusobne funkcionalne odnose
pandikulacija (lat. pandiculatio) med.
rastezanje (ili: protezanje) miia u
cijelom tijelu, osobito kod groznice
pandil (fr. pendule) njihalo; 3at, sat s
njihalom
pandipanj (tal. pan di Spagna panjolski kruh) kuh. vrsta suhog kolaa
od brana, eera, jaja i oraha; pandipanj a.
pandit (sanskr. pandita) titula indijskog, osobito bramanskog znanstvenika koji se poglavito bavi prouavanjem starih sanskrtskih tekstova (odgovara tituli "doktora" kod
nas); pundit:
Pandora (gr. pan, doron dar) "od sviju
obdarena"; mit. prva ena na svijetu
koja je stvorena za kaznu ljudima
po naredbi Zeusa, srditog to mu je
Prometej ukrao vatru; stvorio ju je
Vulkan, a ostali bogovi obdarili svim
draima, darovima i ljepotom. Ona
je sva zla ovoga svijeta nosila u jednoj zatvorenoj kutiji koju je Epimetej otvorio i tako su sva zla izletjela
i rairila se po Zemlji; u kutiji je samo ostala Elpis (Nada); Pandorina
kutija izvor svakog zla; astr. asteroid otkriven 1858
Pandorina kutija mit. v. pod Pandora
pandur (lat. banderius sljedbenik zastave) prvobitno: naoruani sluga i
pratitelj hrvatskih i slavonskih plemia u XVII. i XVIII. st.; vojnik pjeak iz june Maarske; pren. prost i
neotesan ovjek, bezobraznik
pandus (fr. pente douce blagi nagib)
kosa ravnina koja zamjenjuje stube
panegiptijanizam (gr. pan) miljenje
po kojem se u religiji starih Egipana
nalaze svi elementi kasnijih, tzv. viih religija

panerotizam

panegiriar (gr. panegyrikos) pisac

pohvalnih spisa i govora (panegirika)
panegiriki (gr. panegyris) koji ima
svojstva pohvalnog spisa ili pohvalnog govora
panegirik (gr. panegyris skup cijeloga naroda, slet radi svetkovanja) sveani govor pred narodom, sveani pohvalni govor u neiju slavu i ast,
pohvalni spis, oduevljena pohvala;
pren. pretjerano hvaljenje i velianje
nekoga ili neega
panegirist (gr. panegyristcs sudionik
u opem narodnom slavlju) onaj koji
dri pohvalne govore, onaj koji u govoru slavi i velia; pren. onaj koji
nekoga ili neto pretjerano hvali i
velia
panegirizam (gr. panegyrismos ope
narodno svetkovanje) pohvalno govomitvo
panel (engl. panel, lat. pannellus dern.
od pannus komad sukna) arh. udubljena povrina na zidu sobe obrubljena i ukraena arama; isto tako
izraene drvene ploe kojima su obloeni donji dijelovi sobnih zidova
panela (port. panela, fr. panelle) jednostavni uti eer, u obliku ploa, iz
June Amerike i Antila
panelirati (engl. panel) donje dijelove
sobnih zidova obloiti iaranim drvenim ploama; usp. panel
panem et circenses it. panem et circenzes (lat.) "kruha i zabave!" tj. cirkuskih igara (lozinka naroda u starom Rimu i sredstvo kojim su ga njegovi tirani drali u poslunosti)
panenteizam (gr. pan sve, en u, Theos
Bog) fil. nauavanje po kojem je svijet sadran u Bogu, tj. po kojem je
sve u Bogu, a Bog u svemu
panerotizam (gr. pan, eros ljubav)
med. duevni poremeaj kod kojega
se spolni nagon pojavljuje u svima
moguim oblicima

panetizam

1025

panetizam (gr. pan sve, ethos obiaj;

unutranja bit, bie miljenja) fil. nauavanje po kojem je moralno dobro
osnova i mjerilo cjelokupne stvarnosti (predstavnici: Platon, Kant,
Wundl i dr)
paneruropizam (gr. pan, Europe Europa) ekonomsko-poliliki pokret iji jc
osniva Austrijanac grof Coudenhove-Kalergi (1923.) iji je cilj bio stvaranje ekonomsko-politikog saveza
europskih drava ("Sjedinjene Europske Drave") koji bi bio protutea
Sjedinjenim Amerikim Dravama
Pangea (gr.) 1. pretpostavljeno jedinstveno kopno u doba paleozoika koje
se kasnije raspalo u dananji oblik
Zemlje; 2. ideja ujedinjenja cijelog
svijeta u jedinstvenu politiku formaciju
pangen (gr. pan, genos rod) biol. nevidljiva jedinica koju sadre stanice organizama i koja, dobivena nasljeem,
odreduje svojstva stanica
pangeneza (gr. pan sve, genesis postanak. postanje) shvaanje po kojem
sc iz samih stanica stvaraju nova,
nasljedno optereena organska bia
pangermanist (gr. pan. lat, Germanus) pristaa ideje pan germanizma,
borac za ideje pangermanizma
pangermanizam (gr. pan sve, lat.
Germani) tenja da se svi njemaki
narodi duhovno i politiki ujedine,
svegermanstvo
panglosijn (gr. pan. glossa jezik) brbIjivost, govorljivost
pangolin (ind.) zool. Ijuskavac, jedan
od najprimitivnijih sisavaca, bezub i
. pokriven ljuskama; ivi na jugu Azije
i u Africi
panharmonian (gr. pan, armonikos
skladan) savreno skladan, potpuno
suglasan
panharmonikon (gr. pan, armonikos
skladan) glaz. instrument koji sje-

panijer

dinjuje U sebi vie puhakih instrumenata

panhelenion (gr. pan Hellencs Heleni,
Grci) 1. hram Zeusa Panheleniosa (tj.
Zeusa kojega tuju svi Grci), na Egini, kod kojega su se proslavljale panhclenije; 2. dravno vijee u Grkoj,
osnovano 1828
panhelenizam (gr. pan, Hellenes Heleni, Grci) tenja za ujedinjenjem
svih grkih plemena u jednu narodnu
dravu
panhistorija (gr. pan, historia) sveznanje
panhrest (gr. pan, chrestos upotrebljiv, koristan) med. lijek koji lijei
sve bolesti; usp. panaceja
panhrestian (gr. pan, chrestos upotrebljiv, koristan) koji pomae u svemu, koji lijei sve, za sve koristan,
za sve upotrebljiv
panhumanizam (gr. pan, lat. humanus ovjeanski, ovjean) sveovjenost, opeovjenost. opeljudskost
paniberizam (gr. pan, Iberes Iberci)
1. pokret za ujedinjenje u jednu dravu obiju drava na Pirinejskom
(Iberskom) poluotoku; 2. tenja drava tzv. Latinske Amerike (June i
Srednje Amerike) za to prisnijom
vezom sa panjolskom i Portugalom
sa svrhom da se to vie paralizira
ekonomski i politiki utjecaj SAD-a i
pan amerikanizma
panian strah v. Pan 2
paniar onaj koji pravi paniku
panifikacija (lat, panis, panificatio
kruh) pravljenje kruha, mijeanje
kruha; pretvaranje u kruh
panihida (gr. pannychis, pannychidos
nona sveanost) u pravosl. crkvi:
opijelo, spomen za pokoj due mrtvima; usp. vigilije i rekvijem
panijer (fr. panicr) iroka suknja s obruem

pan se

1028

panse (fr. pensc, lat. pensare) misao,

miljenje, uvjerenje, shvaanje; bot.
dan i no (cvijec); ljubiasta boja
koja prelazi u crvenosmeu
panseksualiznm (gr. pan, lat. sexsus
spol) fil. nauavanje po kojemu se
sve duevne pojave moraju izvoditi
iz seksualnog, spolnog ivota i seksualnog. spolnog nagona, po kojemu
je. dakle, spolni nagon osnova cjelokupnog duevnog ivota, od njegovih najniih do najviih izraaja,
gdje se, u ovim posljednjim pojavljuje kao transformiran i sublimiran
pansimbioza (gr. pan, svmbiosis
zajedniki ivot) fil. izraz kojim se
naziva injenica da u cijeloj organskoj prirodi vlada naelo uzajamnog
i meusobnog pomaganja, podravanja u borbi s tekoama; ovo naelo
ima u razvitku ivih bia i u kulturi
istu znaajnu ulogu kao i borba za
opstanak ili. tovie, ono je sredstvo
u borbi za opstanak
pansion (fr. pension) cijena za stan i
hranu; kua, ustanova gdje se moe
dobiti stan i hrana za novac; odgojni
zavod
pansionat (fr. pensionnat) v. pansion
panslavist (gr. pan, lat. slavismus)
sveslaven, pristaa i pobornik ideja
i ciljeva panslavizma
panslavizam (gr. pan. lat. slavismus)
sveslavenstvo, tenja za ujedinjenjem
svih slavenskih naroda u jednu dravu. ili za stapanjem u jedan narod
pansof (gr. pan, sofos mudar, pametan) onaj koji sve zna, sveznalica
pansofija (gr. pan, sofia mudrost) svemudrost, sveznanje; umiljeno sveznanje
paneotoniznm (gr. pan, hebr. sotona)
fil. sveavolstvo, izraz kojim O. Lihmann naziva Schopcnhauerovu pesimistiku metafiziku volje; Herbart
ovako naziva panleizara, jer bi sc po

Pantalone

njegovom nauavanju i sve zlo u

3vijelu trebalo pripisati Bogu
pansperminn (gr. pan, sperma sjeme) koji se sastoji od samog sjemena
panspermij (gr. pan, sperma sjeme)
osnovna tvar, pratvar, pramaterija
panspermija (gr. pan, sperma sjeme)
fil. teorija vedskog fiziara Arrheniusa (1859.) po kojoj se klice ivih
bia mogu prenositi s jednog planeta
na drugi pomou sile sunanih zraka,
a zatim sc pod povoljnim okolnostima
mogu potpuno razviti; na taj nain
on objanjava mogunost postanka
organskog ivota na Zemlji i bez
sudjelovanja i pomoi prazaea
panstereoramn (gr. pan, stereos krut
tvrd, vrst, orama pogled, prizor)
umj. prikazivanje nekog predmeti u
jako ispupenom reljefu
panan (fr. penehant, lat. pendere)
sklonost osobita ljubav prema emu
pant (njem. Band veza) eljezna naprava o koju se vjeaju vrata; spojka,
arka, zglobnica
panta rei (gr. panta rhei) fil. "sve tee",
tj. sve je podlono vjeitom mijenjanju (izreka starogrkog filozofa
Ileraklita)
pantafobija (gr. panta sve, fobos
strah) med. v. pantofobija
pantagogi (gr. panta sve, ago odnosim) mn. med. lijekovi koji potpuno
iste crijeva
pantalone (fr. pantalon) 2. mn. do stopala duge muke hlae koje su se
pojavile u doba Francuske revolucije;
hlae uope
Pnntalone (tal. Pantalone, Pantaleone)
1. zatitnik stanovnika Venecije, osobito tovan, pa su djeci na krtenju
esto davali njegovo ime, zbog ega
su dobili nadimak pantaloni; karakterna uloga u tal. narodnoj komediji
(commedia doli' arte): mudar, bogat,
as krtac, as ljubomoran, ponekad
zaljubljen venecijanski trgovac, ubi-

pantamorfija

1029

no otac obitelji, star i mrav ovjek,

u papuama koje, osim njega, nitko
na pozornici ne nosi: takoer: lakrdija. aljivac, budala
pantamorfija [gr. panta sve, amorfos
bezoblian) potpuni nedostatak oblika, potpuna bozohlinost
panta skija (gr. panta sve, a- bez, skia
sjena) zem. potpuna odsutnost sjene
pantatipija (gr. panta sve, typos otisak) tisk. pretvaranje grafikih radova. namijenjenih za litografiranjc
i dr., u ispupene ploe za tiskarski
stroj
pantatrofija (gr. pania sve, a- bez, trofe prehrana, hrana) med. potpuna
uvenulost, potpuna klonulost, potpuna iznemoglost; v. atrofija
panteist (gr. pan. Theos) fil. pristaa
panteizma
panteizam (gr. pan sve, Theos Bog)
fil. nauavanje po kojemu su Bog i
priroda jedno te isto, a stvari i pojave
u svijetu samo trenuci boanskog
sveivota po kojemu, dakle. Bog i svijet ne stoje u odnosu kao tvorac i
stvoreno djelo: glavni predstavnici:
elcjci, Spinoza i Bruno; usp. deizam
pantelegraf (gr. pan sve, tele na daljinu, daleko, grafo piem) telegraf
koji moe prenositi i rukopis, crtee
itd
pantelizam (gr. pan sve, thelo hou)
fil. nauavanje o svevolji, nauavanje
da je volja osnovni i glavni initelj
cjelokupnog postojanja i bivanja;
ovim imenom je nazvana Schopenhauerova metafizika koja u volji gleda bit stvari, osnovu i razlog postojanja svijeta; voluntarizam
panteologija (gr. pan sve, theos bog,
logia nauavanje, znanost) nauavanje osvim bogovima
panteon (gr. pan sve, theios boanski)
"sav boanski"; 1. kod starih Grka i
Rimljana: hram posveen kultu svih
bogova; 2. ranije crkva sv. Genoveve

pantokrator

u Parizu, a od 1791. hram asti u

kojemu se pokapaju veliki i zasluili
Francuzi
pantera (gr. pan. sve, thera lovljenje,
lov, fr. pantiere) mrea za hvatanje
ptica, obino opskrbljena zrcalima (u
Italiji)
pantera (gr. panther, lat. panthera)
zool. tigru i leopardu slina afrika i
istonoindijska grabeljiva ivotinja
pantin it. panten (fr.) lutka (na konopcu}^. pren. prevrtljivac, nestalan
ovjek
pantina (fr. pantine) cipela s drvenim
potplatom, "drvenjak"
pantlika (njem. (Band, Bandel) vrpca,
traka
pnntofag (gr. pan, pan los, fagein jesti)
zool. svejed
pantofagija (gr. pan, pantos, fagein
jesti, derati) uporaba svake hrane
bez razlike
pantofle (njem. Paiiloffel) papue
pantofobijn (gr. pan, pantos, fobos
strah) med. bolesni strah od svaega; strah od vode; pantafobija
pantograf (gr. pas, pantos sav, grafo
piem, biljeim) stroj za mehaniko
prenoenje crtea, zemljovida, uzoraka tkanina i dr., u poveanom i smanjenom obliku
pantografija (gr. pas, pantos sav, grafia pisanje, biljeenje) vjetina prenoenja crtea pomou pantografa; crte dobiven pomou pantografa
Pantoj (gr. Panlhous, Pantus) mit. sin
Otrijev, otac Buforbov, sveenik Apolonov u Troji
pantokracija (gr. pan, pantos, kratos
jaina, snaga, vladavina) svemo,
svemogunost
pantokrat (gr. pantokrator) Svemogui, Vladar svih stvari. Bog
pantokrator (gr. pantokrator) 1. Svemogui (kod starih Grka naziv za Zeusa, a kod krana za Krista); 2. u
pravosl. crkvi: ikona koja prikazuje

panika

1026

panika (gr. Pan, fr. panique, engl. panic, njem. Panik) iznenadna i bezrazlona vika i galama, iznenadna i
bezrazlona opa prestravljenost i
zbunjenost, ijim su tvorcem stari
Grci smatrali boga Pana; kao burzovni izraz: iznenadan pad vrijednosti svib dravnih obveznica i vrijednosnih papira uope, Opa poremeenost i gubljenje kredita
panikografija v. panikonografija
panikonografija (gr. pan sve, eikon
slika, lik, grafo param, urezujem)
postupak prenoenja slika, likova na
cinkane ploe za tiskanje, fotocinkografija
panikulus (lat. panniculus) krpica;
med. tvrda, debela koa
panir (fr. bannifcre, tal. bandiera, njem.
Band, lat. bandieria) stijeg, glavna
dravna zastava, vojnika zastava
panirati (fr. paner) kuh. komade mesa,
ribe, kruha i dr. prije peenja umoiti u razmueno jaje pa posuti mrvicama kruha ili branom
panis (lat. panis) kruh, kruac
panislamizam (gr. pan, ar. islam) politiko-religiozni pokret kojemu je
svrha zdruivanje svih muslimana,
osobito ujedinjenje sunita i iita, radi
ojaanja i irenja islama i radi obrane od svega to je upereno na slabljenje islamskih drava
panist {lat. panis kruh) onaj koji dobiva
besplatno hranu u katolikim samostanima
pankalizam (gr. pan, kallos ljepota)
fil. nauavanje po kojemu je osnova
svega u svijetu ljepota, po kojemu je
bie i sutina svega ono to je lijepo
(osniva am. filozofi psiholog James
Mare Bold\vin)
pankarta (fr. panerate, gr. pan sve,
ehartes list papira) objava koja se
stavlja na zid; veliki papir s carinskom pristojbom

panlogizam

pnnkosmizam (gr. pan, kosmos svemir) fil. hudistiko nauavanje po

kojemu postoji samo svemir (kozmos), a Bog ne postoji; svijet bez Boga uope
pankratezija (gr. pan sve, kratesis
gospodarenje, vladavina) svemo,
svevlast, neogranieno vladanje
pankratija (gr. pan sve, kratos jaina,
snaga, lat. pancratium) port, borba
ili utakmica s uporabom svih sila i
borbenih sredstava; vjebanje u borbi kod starih Grka u kojemu je bilo
spojeno hrvanje i akanje (boksanje)
i koje je zahtijevalo uporabu cjelokupne tjelesne snage; stroj sastavljen od vie kotaa i pogonskih kotaa, iji se prvi kota pokree pomou jednog tijela (slui za prikazivanje i objanjenje raznih naela koja
se odnose na utedu u vremenu i snazi)
pankratijast (gr. pankratiastes) gimnastiar koji se bavi pankratijom
pankreas (gr. pankreas guteraa, pan
sve, kreas meso) anat. guteraa, trbuna lijezda iza eluca
pankreasu i (gr. pan sve, kreas meso)
anat. koji se tie guterae, guterani; pankreasna lijezda v. pankreas
pankreatitis (gr. pan, kreas meso)
med. upala guterae
pankristijaniznm (gr.-lat.) tenja za
jedinstvom svih kranskih crkvi;
ekumenizam
pankroatizam (gr.-lat,) 1. tenja za
ujedinjenjem svih zemalja u kojima
ive Hrvati; 2. lingv. rije ili izriaj
koji se upotrebljava na itavom podruju gdje ive Hrvati
pankromatienost (gr. pan, chroma
boja) fot, osjetljivost za sve boje spektra i sposobnost njihovog reproduciranja (kod ploa i filmova)
panlogizam (gr. pan sve, logos razlog)
fil. Hegelovo nauavanje po kojemu

pnnmelodion

1027

je svijet utjelovljenje jednog apsolutnog razuma koji ima slinosti s

razumom
panmclodion (gr. pan, melos pjesma)
glaz. instrument: na kojem se proizvode tonovi pomou metalnih sipki
panmiksija (gr. pan, mixis mijeanje)
fiziol. nesmetano mijeanje dobrih i
loih individualnih osobina pri razmnoavanju i nasljeivanju, glavni
uzrok razvitka rudimetarnih organa
i drugih za organizme nepovoljnih
pojava, to vodi kvarenju i propadanju rasa
pano (fr. panneau) arhit. udubljena ili
ispupena povrina na vratima, zidovima i si. (radi ukrasa, natpisa i dr.);
svaki ukraen dio graevine; naslikano prozorsko okno; iroko sedlo na
kojem jahai u cirkusima jau stojeki
panofobija (gr. pan, fobos strah) med.
iznenadno trzanje iz sna zbog prestraenosti
panoftalmitis (gr. pan, ofthalmos oko)
med. gnojna upala cijelog oka praena bolom
panon neogene naslage Panonske nizine koje su taloene na prijelazu iz
miocena u pliocen
panoplija (gr. pan, oplon oruje) puna
viteka ili vojnika oprema; zbirka
oruja umjetniki razmjetenog po
zidu
panoptian (gr. pan, optikos vidni)
koji sve vidi, koji svuda gleda
panoptikon (gr. pan sve, optikos vidni,
koji sc tie gledanja, orao vidim) zavod u kojemu su smjetene razne
umjetnike i znanstvene zbirke, osobito figure od voska, radi zornog pouavanja posjetitelja rijeju i pokusom
panoptikum (gr. pan, optikos vidni,
lat. panopticum) v. panoptikon
panorama (gr. pan sve, orama pogled,
prizor) cjelokupan izgled svih pred-

panpsihizam

meta u prirodi koji sc mogu obuhvatiti pogledom s odreene toke i

umjetniko prikazivanje takvog izgleda u obliku okrugle ili dugake
slike (u novije vrijeme obino u posebno za tu svrhu unsenim prostorijama gdje se preteito prikazuju
panorame bitaka)
panoramograf (gr. pan sve, orama pogled, prizor, grafo piem, biljeim)
ureaj koji izrauje slike za panoramu
panos (gr. fanos lu) svjetlosni signal
panostitis (gr. pan, osteon kost) med.
opa upala kostiju
panotip (lat. pannus komad sukna,
krpa, gr. tvpos otisak) fotografska
slika izraena u sloju kolodija koji
lei na votanom platnu
panotipija (lat. pannus komad sukna,
krpa, gr. Lypos otisak) vjetina izraivanja panolipa
panotitis (gr. pan, us, otos uho) med.
upala cijelog si usnog organa, tj.
srednjeg i unutranjeg uha
panplegija (gr. pan, plege udarac)
med. opa uzetost, potpuna uzetost
panpneumatizam (gr. pan, pneuma
dah; duhovno bie) fil. nauavanje da
svuda u svijetu postoji samo duh,
sveduhovnost
panpsihisti (gr. pan. psyche dua) mn.
fil. pristae panpsihizma (Platon,
Plotin, Bruno, Leibniz, Schehng, Feehner i dr.)
panpsihizam (gr. pan. psyche dua)
metafiziko shvaanje po kojemu je
sve to postoji duevno, oduhovljeno.
odnosno po svom unutranjem biu
duhovno ili slino dui; kao to ni u
jednom djeliu tvari nema beivotnosti. tako nigdje ne postoji, u pravom smislu, potpuno umiranje i apsolutni prestanak ivota: lakoer:
pretpostavke o postojanju jedne ope
due svijeta

pantometar

1030

Boga kao stvoritelja svijeta, obino

stoji u kupali crkve
pantometar (gr. pan, pantos, metron
mjerilo, mjera) kutomjer za vrenje
najraznovrsnijih mjerenja, na polju
i na nebu
pantomima [gr. pas, pantos sav, pan
sve, mimein oponaati) "oponaanje
svega; igra izraajnim pokretima, bez
rijei; govor samo pokretima i izrazima lica; dramska radnja koja se
prikazuje samo pokretima tijela i izrazima lica bez govora
pantomimiar (gr. pantomimos) "onaj
koji sve oponaa": glumac koji prikazuje misli, osjeaje i kretnje samo
pokretima tijela i izrazom lica, obino
uz ples i glazbu (a bez rijei); oponaatelj pokreta drugih
pantomimiki 'gr. pan-to-mimein) iskazan izraajnim pokretima bez
rijei
pantomimika (gr. pan-to mimein.)
vjetina oponaanja drugih; vjetina
govorenja i prikazivanja samo izraajnim pokretima bez rijei
pantomimist (gr. pantomimos) v.
pantomimiar
pantomimizirati (gr. pan-to-mimein)
oponaati nekoga, iskazivati ili prikazivati (misli, osjeaje, radnje) samo
izraajnim pokretima bez rijei
pantomorfan (gr. pan. pantos, morfo
oblik) sveoblian. koji se javlja u svima oblicima
pantozofija (gr. pan, pantos, sofia
mudrost) v. panzofija
pannrg (gr. panurgos, pan sve, ergon
djelo) onaj koji hoe sve uiniti, svemu vian, vjet za sve; lukav, prepreden ovjek
panurgija (gr. panurgos svemu vian,
vjet za sve; lukav, prepreden) lukavost, prepredenost, domiljatost, sposobnost snalaenja u svakoj prilici
panus (lat. pannus) krpa, dronjak; pannus cutaneus it. panus kutaneus

papayaceae

(lat.) med. pjega, mrlja na koi; pannus oculi it panus okuli (lat.) mrlja
ili navlaka na oku
panvitalizam (gr. pan sve, lat. vita
ivot) fil. panbiotizam
panzootian (gr. pan sve, zoon ivotinja) koji se tie cjelokupnog ivota,
koji je u vezi sa ivotom uope
panzootija (gr. pan, zoon ivotinja)
med. opa stona zaraza
papa (lat. papa, gr. pappas tata) 1. u
djejem govoru: tata, otac
papa (lat. papa, gr. pappas tata) 2. u
Grkoj crkvi: naziv za sva, osobito
via sveenika lica (papas); u Rimokatolikoj crkvi: od V. stoljea naziv
za biskupe, a od XI. iskljuivo za
vrhovnog poglavara Rimokatolike
crkve
papabili (tal.) mn. kardinali za koje se
misli da bi mogli biti izabrani za
papu, kandidati za papu
papaja (lat. Carica papava) l>ot voka
tropskih krajeva; soni okruglasti
plodovi s mirisom na mokat; papain
papalini (tal. papalini sc. soldati) mn.
papini vojnici, vojnici papinske drave
papalitet (lat. papalitas) papinstvo, papinsko dostojanstvo
papalizam (lat. papa) v. papaizam
papalni (lat. papa li s) papinski, papin;
jKipalrM- misa. sveana misa koju slui papa; papalni sustav papinska vrhovna vlast, u Rimokatolikoj crkvi
papat (tal. papato) papinstvo, papinsko
dostojanstvo; vlast pape kao vrhovnog poglavara Kat, crkve
pnpaver (lat.) bot. mak
papaveraceae it. papaveracee (lat)
mn. bot. biljke iz porodice maka,
makovi
papaverin (lat. papaver) kem. jedna od
biljnih baza koie se nalaze u opijumu
papavaceae it.. papajaccc (lat.) mn.
bot. hundeve

papendekl

1031

papendekl (njem. Pappcndeckel) slijepljeni debeli papir za zamatanje, karton

paperta (lat. pars aperta otvoren dio)
u starim kranskim hramovima:
otvoreni dio ili predvorje, mjesto na
kojemu su stajali gijenici koji su bili
odbaeni od Crkve i oni koji su se
spremali primiti kranstvo (oglaeni)
papeterija (fr. papeterie) trgovina papirom. papimica; tvornica papira; izradba papira; kutija od drveta ili kartona u kojoj stoji papir i pribor za
pisanje
papiamen to jezik koji se govori na otocima nizozemskih Antila; nastao je
mijeanjem panjolskog i portugalskog jezika s jezikom doseljenih
afrikih crnaca
papiga (tur. papagai, perz. bapga. ar.
babaga, maloj, bavan, p. papagayo,
tal. pappagallo, njem. Papagei, lat.
papagallus) zool. poznata, veoma
mnogobrojna porodica, veinom lijepili umskih ptica u Aziji, Africi i
Americi
papila (lat. papila) anat. bradavica, kvrica; osobito: prsna bradavica
papilaran (lat. papili ari) brada viav;
papilarno tijelo kvrini sloj. gornji
sloj krzna s papilama u kojima zavravaju ivci
papilionaceae it. papilionacee (lat.)
mn. bot. leptiraste biljke
papillio (lat.) zool. leptir
papiloforman (lat. papilliformis) bradaviav = papilaran
papilom (lat. papilla) med. tvrda i bezopasana mala oteklina, obino na
vanjskoj koi i sluznici grkljana, ih
na maternici, u elucu, crijevima i
mokranom mjehuru gdje moe izazvati jaka krvarenja
papilota (fr. papillote) komad papira
ili lima oko kojega se omola pramen
kose da bi ostao ukovran

papjemae

papilotirati (fr. papilloter) kovrata kosu, praviti kovrice uvijanjem kose

oko komada papira ili lima
papilozan (lat. papillosus) bradaviast,
kvricav, koji ima kvrico sline bradavicama
papir (gr. papyros) biljna tvar na kojoj
se pie; usp. papirus
papirin (gr. papyros) pergament-papir
papirkorb (njem. Korb koara) koara
za papir (uredniki ko)
papirmae (fr. papier papir, maehe savakan) papirna masa pomijeana s
ljepilom, kredom, gipsom i dr. od koje
se izrauju razliiti predmeti; ljepenka
papirograf (gr. papyros, grafo piem)
sprava za umnoavanje rukopisa
papirografija (gr. papvros, grafo piem) kopiranje i umnoavanje rukopisa pomou stroja papirografa
papiroska (rus.) cigareta
papirus (gr. papvros) staroegipatski
papir koji su pravili od tanke kore
ili lika jedne vrste egipatskog aaa;
rukopisi na papirusu, kakvi su pronaeni u Egiptu, Pompejima i drugdje
papisa (tal. papcssa) ena imenom
Giovanna, za koju neki pisci i povjesniari tvrde da jc uspjela., preruena
u mukarca, 88-5. postati papa
papist (lat. papa) papinac, bezuvjelm
pristaa pape i njegove to potpunije vlasti; rimokatolik
papizam (lat. papa) papinstvo; nauavanje Rimokatolike crkve o papi kao
Kristovom namjesniku na Zemlji i o
njegovoj nepogreivosti u vjerskim
pitanjima
papjemase (fr. papiermaehe) uobliljiva
masa. ukalupljiva masa. napravljena
od starog papira, s dodatkom ljepila,
kroba, gipsa, krede i ilovae, ukalupljena, premazana firnisom i obojena; upotrebljava se za duhanske i

papocezarija

1032

dr. kutijo, lutke, ivotinjski; figure

itd.
papocezarija (lat. papa, Caesar) papina vrhovna vlast; mijeanje pape
u prava svjetovnih vladara
pappa in bocca it. papa in boka (tal.)
hrana u usta: pren. pitanje koje sadri i odgovor (npr. Koja rijeka tee
ispod Savskog mosta?)
paprika (mad. paprika) kuh. govee,
telee, svinjsko ili meso od peradi
upreno s dosta luka i paprike
papula (lat.) med. bubuljica, koni mjehuri
papulozan (lat. papulosus) med. bubuIjiav, hubuljiast
par (lat.) 1. pr. jednak, ravan; im. dvoje
par avance il. par avans (fr.) unaprijed. na ime predujma
par avion (fr.) na potanskim poiljkama: oznaka za otpremu zrakoplovom
par distance it. par distans (fr.) izdaleka. na razmaku; ne intimno, otueno
par et impar (lat.) par-nepar (vrsta igre
na sreu)
par exccllence it. par ekselans (fr.)
pril osobito, izvrsno, izvanredno, u
prvom redu; usp. kat'egzohen
par force it. par fors (fr.) silom, nasilno, usiljeno; parforce lov hajka;
parforce pas hajkaki pas
par forfait it. par-forfe (fr.) port, kazna za nedolazak na zakazanu utakmicu ili zbog prekida utakmice (po
kojoj se protivnikoj strani pobjeda
priznaje bez borbe. npr. u nogometu
3 : 0)
par ordre it. parordr (fr.) po naredbi,
po zapovijedi
par preference it. par preferans (fr.)
prije, radije, prvenstveno
par renomme it. par renome (fr.) po
dobrom glasu poznavati nekoga
par- (gr. par-) 2. v. pod para-

paraboloni

para- (gr. para) grki prijedlog, javlja

sc u mnogim sloenijima i oznaava:
promaaj, pogreku, zabludu; prekoraenje ili preinaaj, protivljenje ili
suprotnu tenju; pored i, konano,
neku promjenu ili preobraaj; pred
samoglasnicima = par
parabaza (gr. parabasis) 1. odstupanje; 2. prekoraenje, prekraj; 3.
skakanje s jednog predmeta na drugi; 4. u starogrkoj komediji: dio
umetnut u sredinu djela (a s prikazivanim djelom nije imao nikakve veze), u kojemu se voda zbora, u ime
pisca djela, obraao gledateljima i
slavio dravne bogove, a ljude i zablude svog vremena izvrgavao ponizi i ismijavao
parablepsa (gr. parablepsis, gledanje
pored) med. prividanje, varka vida
parabola (gr. parabole stavljanje usporedo, usporeenjc) poet. pouna
pria u usporedbama, tj. pria u kojoj
sve to sc pria treba uzimati u prenesenom znaenju, npr. Kristove prie o sijau i sjemenu, o razmetnom
sinu, o vinogradarima i dr.; geoin.
krivulja drugog stupnja, presjek stosca ija je svaka toka podjednako
udaljena od zadane toke, fokusa, i
zadane linije, parabole
parabolian (gr. parabolos) iskazan u
obliku poune prie u usporedbama;
geom. koji ima oblik parabole; parabolino zrcalo opt. izdubljeno zrcalo
koje ima povrinu paraboloida; upotrebljava se u reflektorima
parabolizirati (gr. parabole) govoriti
u usporedbama, u prenesenom smislu
parabolni v. parabolian
parnboloid (gr. parabole, eidos oblik)
geom. tijelo koje nastaje okretanjem
parabole oko svoje osi
paraboloni (gr. parabolos smion, opasan) kat. sveenici koji su se posvetili njezi bolesnika

Paracelzus

1033

Paracelzus njemaki lijenik i filozof

(149315-11), utemeljitelj nove medicine na iskustvima pukog lijeenja
i kemije, tzv. iatrokemije
paracenteza (gr. para-kenteo probodem pokraj, probodem sa strane) kir.
ubadanje u upljinu tijela, osobito u
trbuh ili prsa, radi vaenja tekuine
koja je u njoj
paracentezirati (gr. para-kenteo prohodom pokraj, probodem sa strane)
med. ubosti, ubadali; usp. paracenteza
paracentrian (gr. para, lat. centrum
sredite) koji lei nejednako oko sredita; koji se kree oko sredita
paracijeza (gr. para, kvesis trudnoa,
bremenitost) med. izvanmaternina
trudnoa
parada (fr. parer. parade, lat. parata,
enski rod participa perfekta od parare pripremiti, spremiti) sveanost,
sveana priredba kojoj je cilj neto
pokazati ih istaknuli; voj. sveana
smotra; ma. odbijanje udarca sabljom
paradentoza (gr. para, lat. dens zub)
med. prijevremeno ispadanje zubi
bez ikakvih simptoma bolesti; kronina bolest desni i zubne aice
paradigma {gr. paradeigma) primjer
za ugled, uzor, uzorak, primjerak,
obrazac; gram. rije koja slui kao
uzorak za mijenjanje svih ostalih
rijei iste promjene; model za likovne umjetnike
paradigmatian (gr. paradeigma)
uzoran, primjeran, koji moe posluiti kao uzor; koji pouava primjerom
paradigmatik (gr. paradeigma primjer, uzor) pisac ivotopisa svetih i
bogu u god n ih ljudi, onih koji svojim
ivotom i djelom mogu drugima sluiti za uzor
paradigmatika (gr. paradeigma primjer, uzor) vjetina pravljenja gipsanih figura, oblikovanje u gipsu

paradoksan

paradigmatizirnti (gr. paradeigma

primjer, uzor) iznositi primjere za
ogled, pouavati, objanjavati na primjerima
paradijastola (gr. paradiastoic stavljanje jednog pokraj drugog i rastavljanje) ret. rastavljanje stvari koje
inae ine cjelinu (radi boljeg razumijevanja), objanjavanje neega pomou njegovih suprotnosti
paradirnti (fr. parader) sudjelovati na
paradi; razmetali se neim, isticati
neto tako da upada u oi, kooperiti
se
paradis (gr. paradeisos, lat. paradisus,
sanskr. paradesa, hebr. parades,
perz. i ar. firdaus mn. faradis, fr. paradis, njem. Paradies) zvjerinjak.
raskoan vrt. perivoj; teol. prebivalite prvih ljudi dok ih Bog, zbog
grijeha, nije odatle istjerao; mit.
mjesto u koje dolaze pravednici nakon smrti, raj; aljivo: posljednja galerija u kazalitu
paradni (fr. parade) koji se tie parade,
koji sudjeluje u paradi, sveani; paradna kola kola za sveane prilike;
paradni konj konj koji se upotrebljava samo u paradama; paradni
mar voj. sveana koranica, sveani
mar, mar kojim vojnici idu prilikom smotre, osobito kad odaju poast
starjeini
paradoks (gr. paradoxos protiv miljenja, protiv oekivanja, neoekivan,
nevjerojatan) miljenje suprotno opem miljenju; 1. prividna besmislica, osebujnost, nastranost, neobina
i udna misao ili stvar; 2. ret. podvrsta antiteze: reenica ija su dva dijela na prvi pogled potpuno suprotni, a ipak stoje jedan pokraj drugog,
npr.: Ne bojim se, ali me je strah
paradoksalan (gr. para. doxa) v. paradoksan
paradoksan (gr. paradoxos) suprotan
opem miljenju (ili: shvaanju, oe-

paradoksija

1034

kivanju), prividno besmislen, osebujan, neobian, nastran, udnovat

paradoksija (gr. para, doxa miljenje,
mnijenje) osebujnost u nainu miljenja i shvaanja, nastranost, neoekivano, prividna besmislenost (ili:
proturjenost, nevjerojatnost); ljubav
prema onome to je nastrano
paradoksologija (gr. paradoxologia
govorenje o nevjerojatnom ) govorenje
ih pisanje u neobinim reenicama
ili izrazima
paradoksomanija (gr. para protiv, nasuprot. doxa miljenje, mania pomama, strast) pretjerana sklonost nastranom miljenju i nauavanju
paraf (fr. paraphe, lat, paraphus, gr.
para-grafos) potez pera pri potpisu,
skraeni potpis, obino poetna slova
imena i prezimena, npr. na nekoin
aktu (ime se oznaava da je mje;rodavni slubenik imao akt u ruci i
upoznao se s njegovim sadrajem)
parafemalije (lat. paraphernalia srednji rod mnoine pridjeva od parapherna "osobina", zasebno imanje
udane ene, od gr. para i fernc miraz) mn. prav. osohno vlasnitvo,
osobno imanje supruge, koje ne spada u miraz i nad kojim je ona zadrala neogranieno pravo slobodnog
raspolaganja
parafernalno imanje prav. v. parafemalije
parafimoza (gr. para, fimoo u veem,
stegnem) med. oteklina i, zbog toga,
suavanje gornje koice mukog spolnog uda; panjolski ovratnik
parafin (fr. paraffine, lat. parum malo.
afTinis srodan: naziv dao njemaki
kemiar K. von Reinchenbaeh) kem.
mjeavina vrstih ugljikovodika, nalazi se kao sastojak petroleja, dobiva
sc osobito destilacijom nekih vrsta
smeeg ugljena, treseta i bituminoznih kriljevaca (parafinski kri-

parafrazirati

Ijevci); upotrebljava se za izradbu

svijea, votanog papira, votanog
platna, voska za latenje namjetaja
i podova, za natapanje ibica i za izoliranje kao dielektrik
parafinski kriljevci mn. v. parafin
parafinsko ulje ulje koje sadri parafin
parafirati (fr. parafer) nainiti umjesto
punog potpisa svoj uobiajeni znak,
skraeno se potpisati (v. paraf)
parafiza {gr. parafvsis sporedan izdanak) bot. u plodonosnom tijelu odredenih gljiva: sterilna vlakna koia stoje pokraj vlakana u kojima su spore
parafonian (gr. para, fone glas) koji
ima ruan, neskladan zvuk
parafonija (gr. para, fone glas) med.
poremeaj u glasu koji se sastoji u
tome to se, pored pravog glasa, uje
jo jedan sporedan glas
parafonist (gr. para, fone glas) supjeva, zborski pjeva; prvi pjeva,
predvodnik u pjevanju
paraforn (gr. para-fero, paraforeo prinosim) med. ludilo malog stupnja,
suludost, sumanutost
pnrafrast (gr. parafrastes) opisiva,
prepriavatelj, onaj koji objanjava
neki tekst opisno pojednostavljujui
ga prepriavanjem
parafrastian (gr. parafrazomai) opisan, koji objanjava, koji prepriava;
perifrastian
parafraza (gr. parafrasis) ret. opisno
iskazivanje neega u cilju bolje razumljivosti, prepriavanje; kao ret,
figura: iskazivanje neke predodle
ne jednom, njezinom rijeju, nego s
vie drugih rijei koje jasno iznose
njezina najvanija svojstva, npr. preselio se u vjenost umjesto umro, dobro gleda i pukom i okom umjesto
dobro niani itd.: peri fraza
parafrazirati (gr. parafrazomai) opisati, opisivati, prepriavati, objanjavati, razviti, razgranati neku misao; porifrazirati

parafrenezija

1035

parafrenezija (gr. para, firen preka,

poprenica) med. v. parafreniti3
parafrenitis (gr. para. fren preka, poprenica) med. upala poprenice (dijafragme) i bjesnilo kao posljedica te
bolesti
parafronetican (gr. para-fronco lud
sam) pomuena uma. bezuman
parafroneza (gr. parafronesis) med.
poremeenost, pomuenost uma, ludilo
parageneza (gr. para, genesis postanak) nastajanje (ili: raanje) u zajednici s nekim ili s neim; min. znanost
koja prouava okolicu i prilike pod
kojima su nastali pojedini minerali i
nastoji utemeljiti zakone po kojima
to biva
parageuzija (gr. para-geuomai okusim
pored toga, okuam uz to) med. ispitivanje ukusa i sposobnosti za ukus
paragij (lat. par, paragium) prav.
podjednako pravo na feud; osobito
kod podjele nasljedstva u nekoj vladarskoj porodici; namirenje jedne
sporedne linije time to joj se odvoji
jedan dio posjeda na uivanje; supr.
apanagij
paragirati (lat. paragere) odvojiti, odijeliti; paragirana finija sporedna linija neke vladarske porodice koja je
namirena time to joj je jedan dio
zemlje odvojen i predan u vlasnitvo
(supr. apanagirana linija)
paraglas (fr. paraglace) pom. ledobran,
ledolom, naprava na brodu koja ga
titi od udara ledenih santi
paraglosa 'gr. para. glossa jezik) med.
upala jezinih miia
paragoga (gr. paragoge dovoenje)
gram. produenje zavretka jedne rijei time to se na zavretak doda
jedno slovo ili dva, npr. 'daklem" umjesto "dakle"; mijenjanje rijei, promjena. izvoenje; med. omekavanje
kostiju

paragun

paragogian (gr. par-agogos izveden)

gram. na zavretku produen; izveden
paragomfoza (gr. para, gomtos klinac)
med. nepotpuna uglavljenost djeje
glave u zdjelici
paragon {tal. paragone) 2. vrsta tal.
crnog mramora
paragon (tal. paragone, p. paragon)
1. predstavnik, primjer, tip; usporedba, izravnanje; krupan biser, biser, dijamant bez mane; tisk. vrsta
slova izmeu teksta i tercije (od 21
toke odnosno 18 toaka)
paragraf (gr. paragrafos linija ili crta
sa strano s tokom iznad nje radi
obiljeavanja dijelova zbora i parabaze u tragediji i staroj komediji koji
odgovaraju jedan drugom) odsjek, odjeljak nekog teksta koji govori samo
o jednoj temi ili razvija samo jednu
misao; odjeljak, lan (zakona, uredbe,
pravilnika i si.); znak () kojim se
obiljeava takav odjeljak
paragrafija (gr. para, grafia pisanje)
med. nesposobnost pisanja obinim
slovima (znak odreenih bolesti mozga)
paragrafirati (gr. para-grafo napiem
pokraj, dopiem) dijeliti, podijeliti na
odsjeke ih odjeljke; obiljeiti odjeljke nekog teksta (spisa, zakona, uredbe i dr.} posebnim znacima, paragrafima ()
paragrama (gr. para, gramma slovo,
pismo) dodatak, umetak, rijei ih reenice umetnute u neki spis; ispremjetana slova u rijei radi dobivanja aljive igre rijei; takoer = anagram
paragrnmatizam (gr.) med. smetnje
koje se javljaju pri primjenjivanju
gramatikih pravila u govoru
paragrel (fr. paragrele) top za rastjerivanje tuonosnih oblaka
paragun (tur.) 1. grimiz; 2. vrsta puke

paraluman

1038

paraluman slitina (legura) od aluminija i magnezija

parama gnetina tijela v. paramagnelizam
paramagnefiznm 'gr. para, Magnes)
fiz. svojstvo nekih tijela {paramagnetina tijela) da se svojom uzdunom osi (tijela oblika pruta, tapa) postave paralelno s linijama sile
dvaju suprotnih magnetnih polova
(aksijalno postavljanje, npr. krom);
supr. diiamagnetizam
paramecij (lat. paramecium caudatum)
zool. papuica obina (vrsta trepljara,
praiva)
pnramenti (lat. parare, paramcnta
spremiti, pripremiti) mn. u evangelikoj ili katolikoj crkvi: crkvene
stvari i dragocjenosti, svi predmeti
koji spadaju u sastavne dijelove crkve (ukrasi, ae, krievi, svijenjaci,
misno ruho i dr.)
parametar (gr. para, metron mjera,
mjerilo) mat. svaka veliina o kojoj
ovisi funkcija ili oblik krivulje; kod
nekog stoastog presjeka: duina
tetive okomite u sreditu na glavnu
os; min. udaljenost od toke u kojoj
jedna kristalna ploha presijeca os do
toke presjeka osi
parametrij (para, metra maternica)
anat. zdjelino tkivo koje obavija maternicu
parametritis (gr. para, metra maternica) med. upala zdjelinog tkiva
(onoga to obavija maternicu), koje
se javlja kao posljedica poroda
paramimija (gr. para- pogreka, mimeomai oponaam) med. neodgovarajui odnos izinedu izraza lica i pravog raspoloenja (bolesnik pria o nekom veselom dogadaju, ali istodobno plae)
paramitija (gr. para-mythia) poet. vrsta parabole koja neku viu moralnu
istinu zaodijeva u izmiljen dogadaj

parap legija

iz ivota mitskih bia (bogova, anela, dobrih i zlih duhova)

paramnezija (gr. para- pogreka, mimnesko sjeam se) med. smetnje u
pamenju, tj. mijeanje sjeanja na
stvarne dogadaje s kojekakvim izmiljotinama
paramo (p.) ledina, pustara, pustopoljina; mn. paramosi visoravni u Andania
paramorfizam (gr. para. morfe) oblik)
mit, istodobno pojavljivanje obaju
oblika jednog dimorfnog tijela u istom kristalu, pseudomorfoze kod kojih sc tvar samo fiziki promijenila
paramorfoza (gr. para, morfe oblik)
min. v. paramorfizam
paranak (tal. paranco) sprava kojom
se to die ili vue, koloturnik, dizalica, vitao
parangal (tal. paranco konop, vitao)
ribarska sprava od niza udica na dugakom konopu; strukovi
parangon (fr. parangon) v. paragon
paranimf {gr. paranvmfos, para, nymfe nevjesta, mlada) onaj koji vodi
mladu u mladoenjinu kuu: voditelj
svadbenih sveanosti
paranoja (gr. para-noia ludilo) med.
poremeenost uma, vrsta ludila
paranomija (gr. paranomia, para, nomos zakon) djelovanje protiv zakona, protuzakonitost
para pet (tal. parapetto) nizak zid, zaklon, grudobran; ograda
parapetal (gr. para, petalon list) bot.
sporedna latica
parapetazma (gr. parapetasma) zavjesa, osobito kazalina
paraplazma (gr. paraplasma) nakaza,
izrod
paraplegija (gr. paraplegia) med. uzetost odgovarajuih dijelova gornje i
donje polovice tijela, npr. obiju nogu,
obiju ruku, oba oka (kao posljedica
bolesti lene modine ili mozga)

parapleksija

1039

parapleksija (gr. para-plcxia) med. v.

paraplegija
parnplektian (gr. paraplektikos)
med. uzet u jednoj strani ili u jednom
dijelu tijela zbog kapi
parapleroma (gr. para-pleroma) ret.
suvinost, suvina uporaba rijei u
govoru, tj. rijei koje nisu potrebne
ni radi smisla ni radi kakve gramatike veze, npr.: dakle, znale i dr
parapleuritis (gr. para, pleuritis upala plune opne. upala porebrice) med.
upala plune opne
parapraksija (gr. para- pogreka.
pratio radim) pogreka
parapsihologija (gr. para. psyhe dua, logia znanost) fil. dio psihologije
koji kritiki ispituje spiritizam, telepatiju, telekinezu, materijalizaeiju,
vidovitost i druge okultne pojave;
usp. okultizam
pararitmian (gr. pararhvthmos} koji
neprirodno (ili: neobino) udara, npr.
bilo, puls
pararitmus (gr. pararhythmos) med.
neprirodno bilo, neobian puls
parartrema (gr. par-arthrema zglob)
med. v. parartreza
parartrezn (gr. par-arthresis uganue,
iaenje) med. malo, nepotpuno uganue zgloba
parartroma (gr. para, arthron) med.
v. parartreza
parasanga (gr.) starogrka mjera za
duinu, = 30 stadija (oko jedan sat
puta)
para scena (gr. para. skene skela, pozornica) sporedna scena, sporedan
dogadaj
parascenij (gr. para, skene skela, pozornica) kaz. soha pokraj pozornice
(u kojoj se glumci oblae)
paraselen (gr. para, selene Mjesec)
meteor, sporedni Mjesec, prozrana
slika Mjeseca, svijetli krug oko Mjeseca

parataktiki

parasifilitian (gr. para, v. sifilitian)

med. opi naziv za bolesti koje ne
pokazuju simptome samog sifilisa, ali
se smatraju njegovim posljedicama
paraspadija (gr. para-spao odvuem.
otrgnem) med. neprirodan razvitak
mukog spolnog uda, a sastoji se u
tome to mokrana cijev ima boni
otvor za isputanje mokrae
paraspadijnza (gr. para-spao) med. v.
paraspadija
parastati (gr. para-slales) mn. arhit.
sporedni stupovi, podupirai
parastatian (gr. parastatikos) koji
pomae; pomoni; koji samo prividno
pomae
parastih (gr. para-stichos) poet. v.
akrostih
parastos (gr. parastasis stajanje uz
nekoga) u pravoslavnoj crkvi: sluba
za pokoj due umrlog, panihida; kod
katolika: rekvijem
parasuz (tur. para novac, syz bez) koji
nema novaca, siromah
parait (fr. paraehute) 1. zrak. padobran, sprava u obliku velikog otvorenog kiobrana za sputanje iz zrakoplova i balona; 2. rud. mehanizam
koji sprjeava da kabina (u oknu)
padne u sluaju puknua konopca na
dizalici
paraitist (fr. paraehute) zrak. padobranac, onaj koji skae iz zrakoplova ili balona pomou padobrana
(paraita)
paraitizam (fr. paraehule) teorija i
praksa uporabe i koritenja padobrana; padobranski skok
parataksa (gr. para-taxis metanje pokraj, stavljanje pokraj, metanje prema, stavljanje prema) gram. usporednost; ret. knjievna figura kojom se
iskazuje neka usporedba, npr.: ovjek snuje, a Bog odreuje; koordinacija
parataktiki (gr. para-taxis metanje
pored, stavljanje pokraj, metanje pre-

parahidroza

1036

pnrnhidroza (gr. para, hidor znoj)

med. abnormalno izluivanje znoja
pnrakadutist (tal. paracadutista) voj.
talijanski vojnik osposobljen za uporabu padobrana, padobranac
parakcratoza (gr. para, keras rog)
med. nepravilno stvaranje roine
pnrakinezija (gr. para, kinesis kretanje) med. poremeaj u pravilnom
kretanju miia
paraklaza (gr. para, klasis lomljenje,
razvijanje) geol. vea tektonska pukotina
paraklet (gr. parakletikos ohrabriv,
utjean) utjeni spis; grka crkvena
knjiga koia sadri rijei utjehe
pnrakletian (gr. parakletikos) utjean, pun utjehe
parakma (gr. par-akmazo ocvjetam,
opadam) med. v. parakmaza
parakmastian (gr. parakmastikos)
med. koji poputa, koji opada (posto
je ve bio dostigao svoj vrhunac)
parakmaza (gr. par-akmazo ocvjetam,
opadam) med. poputanje, slabljenje
bolesti (poto je ve bila dostigla vrhunac)
parakopa (gr. parakope ludilo) med.
buncanje, trabunjanje u groznici
parakroja (gr. para, chroma boja)
med. promjena boje lica zbog bolesti
parakromn (gr. para, chroma boja)
varka vida, oko vidi druge boje a ne
one to stvarno postoje
parakromatopsija (gr. para, chroma
boja, opsis vienje) med. sljepilo za
boje, nesposobnost pravilnog razlikovanja boja
parakromoblepsija (gr. para, chroma
boja, blepsis vienje) med. pogreno
vienje boja
parakroninn (gr. para, chronos vrijeme) pogreno odreen s obzirom na
vrijeme, koji se ne slae s raunanjem vremena, koji ne odgovara vremenu

paralelepiped

parakronizam (gr. para. chronos vrijeme) pogreka u odreivanju vremena kad se zbio neki dogaaj
parakrozn (gr. para, chrosis bojenje)
med. promjena boje, gubitak boje; neistoa boje
parakuza (gr. par-akuo ujem pored
toga, uiem pritom) med. pogrean
sluh; zujanje u uima
parakuzija (gr. para- pogreka, akuo
sluam) med. iluzije sluha, tj. pojava
da ovjek uje zvukove koji zapravo
ne postoje)
paralaga (gr. parallage) mijenjanje,
zamjenjivanje; med. duhovni poremeaj, zabuna, zbrka
paralaksa (gr. paralaxis mijenjanje,
promjena) astr. kut koji ine dvije
razliite vidne linije prema istom
predmetu, ih: paralaksa nekog predmeta jest razlika izmeu pravaca k
tome predmetu kad se ovaj gleda iz
dviju razliitih toaka
paralalija (gr. paralalco brzo blebeem) med. poremeaj u govoru, pogreno izgovaranje rijei
paralnmpsa (gr. paralampsis) med.
bijela i sjajna pjega na ronici oka
pnraleksija (gr. para, lexis govorenje,
izraavanje) med. nesposobnost pravilnog itanja, itanje zamiljenih rijei umjesto onih koje su napisane
paralela (gr. parallelos usporedan, koji
usporedno stoji, lei, ide itd.) usporedba. izjednaavanje; lit. usporedba
dvaju karaktera; voj. spojnica, prometnica izmeu dvaju rovova; geoin.
jedna od dviju ili vie paralelnih linija
paralelan (gr. parallelos) usporedan,
istoga pravca, koji je. kae se, u svim
tokama jedan od drugog jednako
udaljen; pren. suglasan, koji odgovara drugom, izjednaen
paralelepiped (gr. parallelepipedon,
parallelos usporedan, epipedon ravan) geom. tijelo omeeno sa est pa-

paralelizam

1037

ralelograma, od kojih su suprotni meusobno jednaki

paralelizam (gr. parallelos) fil. odnos
slinih stvari jednih prema drugima;
biogeneliki paralelizam slinost i
podudarnost izmeu individualnog i
opeg razvitka; psihofiziki paralelizam odnos izmeu miljenja i bia,
psihikog i fizikog, prema kojemu
ove dvije grupe jedna drugoj odgovaraju. ah nisu identine; geom. usporedan tijek ravnih linija ili povrina,
svojstvo izraeno u sljedeem: "Ako
jedna linija u presjeku s dvjema linijama ini s iste strane dva unutranja kuta iji je zbroj manji od dvaju
pravih kutova, te dvije linije, beskrvno produene, sjei e se, i to s
one strane s koje su ovi kutovi manji
od dviju linija" (Euklid); teol. sukladnost, podudarnost, slinost pojedinih
mjesta u Svetom pismu, slinost pojedinih stihova u psalmima
paralelizirati (lat. parallelisare) usporediti, usporeivati
paralelna mjesta mjesta koja su jednaka ili slina, osobito u Svetom
pismu
paralelne linije geom. "Paralelne su
one linije koje sc nalaze u istoj ravnini i koie se, produene u beskrajnost na obje strane, ne sijeku jedna
s drugom" (Euklid)
paralelni krugovi usporednici, krugovi koji idu paralelno s polutnikom
(ekvatorom) a koji su sve manji to
su blii stoerima; oni na Zemlji
spajaju mjesta iste zemljopisne irine, a na nebu zvijezde iste dcklinacijc
paralelnost (gr. parallelos) v. paralelizam
paralelograf (gr. parallelos. grafo piem, biljeim) glaz. v. rastral
paralelogram (gr. parallelogrammon)
gnom. etverokuL kod kojega su suprotne strane paralelne, te zbog toga

parnlogizirati

i jednake; paralelogram sila fiz. rezultanta dviju sila koje djeluju u istoj
toki pod odreenim kutom jednaka
je, po jaini i pravcu, dijagonali paralelograma konstruiranog od danih
sila kao strana
paralelopiped v. paralepiped
paralipomona (gr. para-leipo propustim. izostavim) mn. ono to se jo
treba kazati, tj. ono to je bilo isputeno ili preko ega se prelo, naknadni prilozi ih dopune nekog djela
paralipsa (gr. parnlcipsis) ret. figura
kojom se neto istie i podvlai ba
time to govornik izjava kako, toboe,
eli prijei preko Loga; v. prctericija
pnralitican (gr. paralytikos) med.
uzet, ukoen; bolestan od suenja
mozga; koji potjee od paralize
paralitik (gr. paralvtikos) med. onaj
koji je uzet, onaj koji je ukoen; onaj
koji boluje od suenja mozga
paraliza (gr. paralysis uzetost, oduzetost, paralvo oduzmem, ukoim)
med. potpuna uzetost, ukoenost; paralysis agilans it. paralizis agitans
(lal.) uzetost sa drhtanjem (osobito
glave i ruku); progresivna paraliza
uzetost mozga kao posljedica neizlijeenog sifilisa (lijeenje pomou
umjetnog izazivanja malarije)
paralizirati (gr. para-lyo oduzmem,
ukoim, fr. paralyscr) med. ukoiti,
umrtviti; pren. slabiti, oslabiti, ukoiti, liiti snage; otkloniti, zaustaviti
paralogija (gr. paralogia) suprotnost
razumu, besmislica, zabluda; med.
trabunjanje, govorenje bez smisla
parnlogistika (gr. para logistike) vjetina namjernog izvoenja pogrenih
zakljuaka, = sofistika
paralogizam (gr. paralogismos) pogrean zakljuak; log. nenamjerno
napravljen pogrean zakljuak
paralogizirati (gr. para-logizomai)
praviti pogrene zakljuke, pogreno zakljuivati

paraian

1040

ma, stavljanje prema) gram. usporedan

paratan (lat. pararc, paratus) spreman,
gotov, pripremljen
pnrateizam (gr. para, theos bog) izraz
kojim neki istraivai religija oznaavaju budizam, budui da on i nije
religija u pravom smislu, nego neka
vrsta ivotne filozofije koja Hindusima zamjenjuje religiju: usp. pankosmizam
parnteza (gr. para-thesis) pridodavanje, dodavanje, dometanje; usporeivanje, prispodobljavanje; suprotnost, opreka
paratifus (gr. para, tyfos) med. zarazna bolest trbuha, slina ti fuu, samo
znatno manje opasna od njega
paratimija (gr. para, thymos dua,
srce) med. neraspoloenje, bolesna
sjeta
paratiroidne lijezde etiri male lijezde S unutranjim izluivanjem koje su smjetene iza lijezde titnjae; reguliraju metabolizam kalcija i
fosfora
paratonija (gr. para, tonos zategnutost, napon) med. holesno napinjanje,
bolesna napetost
paratrihoza (gr. para, thrix, trichos
vlas. dlaka) med. izbijanje (ili: rast)
dlaka na mjestima gdje njihov rast
nije prirodan,
paratrima {gr. para tri mm a) med.
ojedenost stranjice, ojedica
paratrofija (gr. para, trofe hrana,
prehrana) med. bolest zbog loe i nedovoljne prehrane
paratropija (gr. para-trofe odvratiti,
skrenuti) med. nepravilan (ili: neprirodan) poloaj nekog dijela tijela
paravan (fr. paravent) vjetrobran: pomini zid, panjolski zid, zaklon
parazit (gr. para-sitos) onaj koji se
hrani zajedno s drugim; drug za stolom, tj. mukta, onaj koji ivi na raun drugoga

pnrcijalitet

paraziti (gr. para-sitos) mn. biol. nametnici, ivotinje i biljke koje ive
na drugim organskim tijelima ili u
njima i hrane se na njihov raun;
kod profesionalnih kartaa-varalica:
tajni saveznici glavnog igraa
parazitizam (gr. para-sitos) muktatvo, ivljenje na Lud raun
parazitofobija (gr. parasiteo jedem
zajedno s nekim, fobeomai bojim se)
med. bolestan strah od nametnika
(parazita) na ljudskom tijelu
parazitologija (gr. para-sitos, logia)
biol. znanost o parazitima, nametnicima, znanost o biljkama i ivotinjama koje ive na raun drugih
parazitski (gr. para-sitos) muktaki,
na raun drugoga
parazlama (tur.) prsten, karika kao
okov na pucanoj cijevi
parazol (lal. parasole, fr. parasol) titnik od sunca, suncobran
parcela Gat. parcclla) komadi, djeli
cjeline, npr. zemlje, gradilite
parcelacija (lat. parcellalio) komadanje, dijeljenje na komade, osobito
zemljita; parceliranje
parodiranje (lat. parcellare) v. parcelacija
parodirati (lat. parcel lare) dijeliti na
komadie, komadati; vee zemljite
podijeliti na pravilne parcele
parcijalan (lat. partialis) 1. djelomian;
parcijalni tonovi fiz., glaz. jednostavni tonovi koji zvue zajedno s
osnovnim tonom i ine boju tona;gornji parcijalni tonovi oni koji su vii
od osnovnog tona; astr. parcijalna
pomrina pri kojoj je samo dio svijetlog nebeskog tijela pokriven ili
pomraen (supr. totalna pomrina);
2. pristran
parcijalist (lat, pars dio) onaj koji dri
nekom stranu, pristran ovjek
parcijalitet (lat. pars dio, fr. partialite)
slranarstvo, pristranost

parcijalnik

1041

parcijalnik (lat.) knjiga tekuih rauna

u kojoj svaki poslovni partner ima
svoju stavku (partiju)
pardon (fr.) oprost; oprost kazne, pomilovanje; molba za oprost; kao usklik:
pardon! = molim, oprostite',
pardonabl (fr. pardonnable) oprostiv,
koji se moe, kojemu se moe oprostiti
pardonirati (fr. pardonner) pratati,
oprostiti; pomilovati, pokloniti ivot;
gledati kroz prste, trpjeti nekoga ili
neto
parebelum (gr. para, lat. bellum rat)
veliki automatski pitolj veoma jakog
djelovanja
paregorian (gr. paregoros ohrabrujui, osokoljujui, utjean) koji ublaava, koji uminjuje bol
paregorik (gr. paregorikos koji ohrabruje, koji osokoljuje, koji ublaava)
med. lijek koji ublaava i uminjuje
bol
parehetian (gr. pareehetikos) koji
oponaa zvuk
parehezn (gr. parechesis oponaanje
tona ih glasa) oponaanje zvuka; spajanje rije.i koje slino zvue
pareki (gr. paroikoi) mn. pridolice,
doljaci (bez graanskih prava)
parekija (gr. par-oikia) stanovanje u
nekom mjestu u svojstvu doljaka ili
tuinca, bez graanskih prava
parektoza (gr. par-ekteino isteem pokraj, proteem pritom) med. prekomjerno rairenje
pareLipsa (gr. par-elleipsis izostavljanje) gram. isputanje jednog slova ili samoglasnika
parembola (gr. par-emhole umetanje)
gram. umetak, umetnuta reenica;
usp. parenteza
paremija (gr. paroimia poslovica) poslovica, izreka\ paroemia juri it. paremija juri (lat.) zakonsko pravilo
koje je postalo poslovica

Farentalije

paremiograf (gr. paroimia poslovica,

grafos pisac) skuplja poslovica, pisac
poslovica, izreka
paremiografija (gr. paroimia poslovica. grafia pisanje) skupljanje po
slovica, pisanje poslovica (ili: izreka)
paremiologija (gr. paroimia poslovica,
logia) poznavanje poslovica, objanjenje poslovica; zbirka poslovica
paremptoza (gr. paremptosis upadanjc pokraj, dospijevanje pokraj) med.
prodiranje krvi u dijelove tijela gdje
joi nije mjesto, to izaziva razne upale
parentHifalis (gr. para, en-kefalos mozak) anat. mali mozak
pareneefalitis (gr. para, en-kefalos
mozak) med. upala malog mozga
parenetinn (gr. parainetikos koji pripada hrabrenju, sokoljenju, opominjanju. koji ohrabruje) koji savjetuje
(ili: opominje, preporuuje), pouan
pareneza (gr. parainesis hrabrenje, sokoljenje, opominjanje.) opomena, preporuka, savjet, potpisivanje i hrabrenje na vrlinu, govor kojim se hrabri
parenhim (gr. pareneheo ulijem pokraj, dolijem pokraj, par-enchvma
ulijevanje pokraj, dolijevanje pokraj)
fiziol. biljno i ivotinjsko stanino tkivo bez osobita oblika, dijelom s donekle ravnomjerno ispruenim stanicama (supr. prozenhim); med. bitni sastojak utrobe, meso od kojega se sastoje lijezde
parenhimatiean (gr. par-enchyma)
fiziol. koji se sastoji od parenhima
parenhimatozan (gr. par-enchyma,
lat. parenchvmatosus) fiziol. koji se
tie parenhima, sadran u parcnhimu
parenije (gr. para, oinos vino, par-oinia) mn. pjesme uz vino, vinske pjesme
Parentalije (lat. parentalia) mn. sveano prinoenje rtava u ast umrlih

parcntela

1042

roditelja i roaka kod Rimljana, poduje, karmine

parentela (lat. parentela) rodbina, srodstvo, rod, svi potomci zajednikog
pradjeda, rodbinska loza (ili: linija)
parcntela (lat. parentcs roditelji) rodbina, rod, srodstvo, roaci, obiteljska
loza
parenteral (gr. para. enteron crijeva,
utroba, drob) med. lijek koji se ne
unosi kroz eludac, nego putem injekcija. masiranja i dr
parenteralni (gr. para, enteron utroba) med. koji se unosi u organizam
putem cijepljenja, injekcija, masiranja i sL, a ne kroz eludac; supr. enteralni
parentetian (gr. parenthesis umetanje, umetak) umetnut, stavljen u
zagrade, u zagradama; sporedan, uzgredan, udaljen od teme o kojoj je
rije (i zbog toga stavljen u zagrade);
in parenthezi; usp. parcnteza
parenteza (gr. parenthesis) umetanje,
umetak; gram. umetnuta reenica,
oznaena time to je stavljena u zagrade: ( ) ih / /, Hi izmeu crtica:
; zagrada; pren. udaljavanje od teme o kojoj se govori; mat. znak da se
s veliinama koje se nalaze u zagradama treba raunati kao s cjelinom:
in parenthezi it. in parentezi (lat.)
u zagradi, u zagradama; pren. figura koja nastaje uporabom suvinih i
za razumijevale potpuno nepotrebnih rijei, npr Kad jc Ive konja dobavio. / On se dipi konju na ramena,
i Pa utee, vesela mu majka. (usp.
parapleroma); v. parentetian
parentirzus (gr. para, en, thyrsos) ret.
izraz lanog oduevljenja, pretjerivanje u neprirodnom zanosu, strasno pretjerivanje u govoru ili predavanju
parere (tal.) trg. pismeno struno miljenje o nekom trgovakom sporu;
med. lijeniko miljenje koje se, po

parfumer

slubenoj dunosti, izdaje o obdukciji lea i svemu to je pritom naeno (parere medicum)
parere medicum it. parere medikum
(lat.) med. v. pod parere
parerga (gr. par-ergon sporedno djelo)
mn. ovako su, prvobitno, nazivani oni
Herkulovi podvizi koje mu Eurislej
nije bio naredio da ih izvri, koje je
on, dakle, izvrio pored svojih 12
glavnih podviga; otuda: sporedna djela, sporedni radovi, sporedne stvari,
sporedne figure, manji spisi
parergon (gr. par-ergon sporedno djelo, uzgredno djelo) v. parerga
pares (lat. par jednak, pares jednaki)
mn. jednaki, podjednako jaki, dorasli jedan drugom; po poloaju ili staleu jednaki; otuda: judicium parium
it. judicijum parijum Gat.) sud koji
sudi lanovima jednog stalea, u kojemu optuenom sude samo njemu
jednaki
parestezijn (gr. para, aisthcsis osjeaj)
med. neobian, izopaen osjeaj (npr.
kao da mile mravi po tijelu), izazvan
abnormalnim unutranjim podraajima
paretian (gr. paretos omlitavio, oslabio, malaksao) med. nepotpuno uzet,
poluuzel, oduzet za kretanje (a ne i
za osjeaje): usp. pareza
pareza (gr. paresis poputanje, slabljenje) med. nepotpuna uzetost, poluuzetost, uzetost za kretanja (a ne i
za osjeaje)
parezija (gr. paresia) otvorenost, prostodunost, iskrenost; bezobzirnost u
govoru
parfe (fr. parfait) kuh. krema s leda
parfem (fr. parfum, lat. per, fumus dim)
miris, mirisna vodica
parfimirati (fr. parfumer) namirisali;
iriti ugodan miris
parfumer (fr. parfumeur) prodava mirisa; proizvoa mirisa

parfumerija

1043

parfumerija (fr. parfumerie) prodavaonica (ili: trgovina) mirisa; tvornica mirisa, radionica mirisa
parfumerijska roba roba koja se
prodaje u parfumeriji: mirisne vodice. mirisni sapuni, puder i si
parhel(ij) (gr.) odraz sunca na oblacima, pasunco
parhet (lal. barracanus, njem. Barchent) s jedne strane gruba pamuno-lanena tkanina (za zimsku odjeu,
osobito za zimsko rublje)
pari (tal. pari, lat. par) Irg. v. al-pari;
iznad pari iznad nominalne vrijednosti; ispod pari ispod nominalne
vrijednosti
pari passu (lat.) jednakim korakom,
ravnomjerno
paricid (lat. parricidium) prav. ubojstvo
roditelja, ubojstvo oca, majke ili roaka; veleizdaja
pari (tal. pareccbio) malo veslo
pariati (lal. apparccchiare) 1. spremati, pripremali; 2. veslati malim veslima.
paride (lat. paridae) zool. sjenice, ptice
sline sjenicama
parifikacija (lal. parificatio) izjednaavanje, izjednaenje
parija (hind. paharija) indijska kasta,
pleme koje Hindusi preziru kao neisto, pleme prastanovnika Indije
koje su sanskrtska plemena pobijedila i otjerala u planine, koji se raaju kao robovi i ponajvie slue kod
tamonjih Europljana; pren. siromaan i bijedan ovjek iz najnieg
stalea ljudi, prezreni rob
parija (lat. paria sc. vota jednaki glasovi) mn. isti broj glasova, jednakost
u glasovima (kod izbora)
parijacija (lat. pariatio) oprost duga;
plaanje gotovinom; prav. usvojenje
tueg djeteta s uvaavanjem svih
prava djeteta
parijamb (gr. para, iambos) poet. v.
pirihij

paritet

parijetalni (lat. parietalis) zidni; anal.

tjemeni; os parietale it. os parijetale
(lat.) tjemena kost, tjemenjaa
parimija (gr. paroimia) u pravoslavnoj
crkvi: pria, izabrana mjesta iz starozavjetnih i novozavjetnih knjiga
koja se odnose na dogaaj koji Crkva
toga dana slavi (itaju se na veernjici)
parir (fr. parure) ukras, nakit; ukraavanje, kienie
parirati (lat. parare, fr. parer) 1. ma.
odbiti udarac sablje, izmaknuti udarcu sablje; odbiti, otkloniti, sprijeiti,
zaustaviti, onemoguiti
parirati (lat. parere) 2. sluati, pokoravati se
parirati (lat. pariare, fr. parier) 3. kladiti se, okladiti se
Pari (gr. Pari) mit sin trojanskog
kralja Prijama i Hekube, u sporu izmeu boica Here, Atene i Afrodite
oko toga koja je od njih najljepa, on
dodijeli nagradu za ljepotu (Eridinu
zlatnu jabuku) Afroditi; odveo je Helenu, enu kralja Menelaja. i time
izazvao Trojanski rat, ubio Ahileja,
a njega je ubio Kiloktet
parisiennc it parizijen (fr.) tisk. vrsla
sitnih tiskarskih slova od 5 toaka;
vrsta najfinijeg katuna
parisilaban (lat, par jednak, gr. syllabe slog) gram. s istim brojem slova,
istosloan
parisizam (fr. Pari) v. parizijanizam
paristmijc (gr. paristhmia krajnici)
med. krajnici i njihove bolesti (upala)
paristmitis (gr. paristhmia krajnici)
med. bolest krajnika, angina
paritas votorum (lat.) jednaki broj glasova, neodluen rezultat glasovanja
paritet (lat. parilas jednakost) jednakost, ravnopravnost (osobito pripadnika raznih vjera pred sudom i u dravnoj upravi); bank. utvreni odnos
izmeu vrijednosti novca pojedinih

paritetian

1044

parlament

tikim crkvama: prostor u "lai" u

drava; metalni paritet stalni odnos
izmeu metalnih, tj. zlatnih i srebrkojemu sjede crkveni oci; 4. u fr. sunih, novanih jedinica pojedinih drdu: mjesto u sudskoj dvorani izmeava, po kojemu je, npr., novana jeu sjedala sudaca i mjesta za oddinica teka jedan gram zlata jedvjetnike; 5. u parikoj burzi: odvojenaka svim novanim jedinicama druno mjesto za mjenjae i mjesto s kogih drava koje imaju istu teinu
jega posrednici objavljuju teajeve
paritetian (lat. paritas jednakost;
parketar (fr. parqueteur) majstor koji
zajedniki, ravnopravan, ravnomjerpravi i namjeta parket; v. parket 1
no sastavljen od raznih stranaka,
parketirati (fr. parqueter) namjetati
npr. Paritetina crkva = Crkva na
(ili: namjestiti) pod od parketa
koju imaju jednako pravo pripadnici
parkezin
kem. tvar slina gumi, sastavraznih vjera; paritetini izborni sud
ljena
od
pamuka za pravljenje barusud u kojemu su poslodavci i radnici
ta i ricinusova ulja, lako prima boju,
zastupljeni s jednakim brojem laslui za izradbu tkanina, zamjenjuje
nova
kauuk i materijal za izolaciju teleparizer (njem. Pariser-vvurst) vrsta kografskih ica
basica od teleeg i svinjskog mesa
Parkinsonova bolest med. degeneraparizijanizam (fr. parisianisme) izraz
tivna bolest centralnog ivanog sui rijt; iz parikog narjeja; pariki
stava; uzrok nepoznat, a glavni simobiaj: parisizam
ptom drhtanje (naziv po engleskom
park (engl. park, fr. pare, njem. Park,
lijeniku Jamesu Parkinsonu, 1755
tal. parco, lat. parcus, parricus) eta1824)
lite, osobito: gradsko etalite, uparkirati (fr. parquer) praviti etalite,
mica pretvorena u etalite, gradski
neko mjesto pretvoriti u etalite (u
vrt zasaen cvijeem i drveem; voj.
park); po gradskim ulicama i trgopovorka kola, municijski odjel; topvima poredati vozila na za to odreniki park topovi, mjesto gdje stoji
enim mjestima: voj. smjestiti, natopnitvo; plovni park brodovi i teglenice: automobilski park svi automjestiti, postaviti park, navui, namobili nekog poduzea; tenkovski
vesti; biti (ili: leati, stajati) u parku
park svi tenkovi neke vojske ih vee
(topnikom, plovnom, automobilvojne jedinice
skom, tenkovskom i dr.)
Parke (lat. Parcae) mn. mit. prvobitno:
parkur (fr. parcours) put, staza, pruga.
boice poroda Parka, Nona i 13clinija; vonja
kuma kod Rimljana (poslije izjedparlnk (tur.) lak, pokosi; sjajna koa
naene s Moirama, trima boicama
parlament (lat. parlare, parlamentum,
sudbine, suenicama koje. kao Jupifr. parlament, engl. parliament) izraz
terove slukinje, upravljaju ljudskim
koiim se oznaava narodno predstavivotom i predu mu nit, i to: Kloto
nitvo (izraz su uveli Englezi); u
dri preslicu i poinje nit, Lahezis
Francuskoj prije revolucije: najvii
nastavlja i prede konac, a trea, Atrrosud jedne pokrajine koji je imao udjepos, presijeca)
la i u najvioj vlasti; u Engleskoj:
parket (fr. parrjuet) 1. pod sastavljen
narodna
skuptina, narodno predod posebno impregniranih hrastovih
stavnitvo; danas, u svim zemljama:
daica; 2. kaz. prednji redovi sjedala
narodna skuptina, narodno predu kazalinoj dvorani; 3. u reformisstavnitvo, kod nas: sabor

parlamentar

1045

parlamentar (fr. parlamentaire) voj.

poklisar, izaslanik ovlaten za pregovaranje 5 neprijateljem (o uvjetima primirja i dr.)
parlamentarae (fr. parlamentaire)
skupsti nar, pristaa skuptine i u
njoj uobiajenog reda, onaj koji je
sposoban snai se u skuptini i njezinom radu
parlamentaran (fr. parlamentaire) suglasan s obiajima i pravilima parlamenta; pren. pristojan, uljudan;
usp. parlamentarni
parlamentarizam (lat, parlamentarismus) ustavni politiki sustav koji
.smatra da potrebama naroda ponajbolje odgovara parlamentarna vladavina (usp. parlamentarni reim);
takoer: mijeanje parlamenta u prava Krune
parlamentarni (fr. parlamentaire) koji
se tie narodne skuptine, koji pripada narodnoj skuptini, skuptinski; koji odgovara obiajima i propisima parlamenta; pren. koji potuje
red, pristojan, uljudan (npr. to nije
parlamentarni izraz); parlamentarni
reim vlada koja upravlja dravom
u suglasnosti i uz potporu veine lanova parlamenta, dakle reim u kojemu je parlament stvarni nositelj
cjelokupne dravne vlasti
parlamentarni reim v. parlamentarni
parlamentirati (fr. parlementer) voditi
pregovore, biti u pregovorima, pregovarati; raspravljati
parlando (tal.) glaz. govorei, kao kad
se govori, tj. vie govoriti nego pjevati
parlante (tal.) glaz. v. parlando
parlati (tal. parlare) govoriti stranim
jezikom
parlatorij (lat. parlntorium) soba za
razgovor, za prijam; soba za razgovor u samostanima
parlmenti (tal.) takoer, na isti nain

parod

parlog (mad. parlag od slav. prclog) zaputen, divlji, nekultiviran vinograd;

pusta, neobraena zemlja
parlogrnf (fr. parler. gr. grafo) ureaj
koji, poput fonografa, prima rijei
(diktat) i moe ih ponoviti kad god
zatreba, tako da stenogram uope
nije potreban; diktafon
parma (njem. Barn jasle, stog) itnica,
tagalj; stog
parmak (tur.) 1. prst; 2. reetka; letva, daska za ogradu; 4. otvor na odjei, rasporak, prorez
parmelija (lal. Parmelia) bot. vrsta biljke liaja (raste po drveu i stijenama)
parmezan (fr. parmesan) fin i ukusan
polumastan talijanski sir koji se
proizvodi u Parmi i okolici Milana
Parnas (gr. Parnasos, lal. Parnasus)
mil. brijeg muza, brijegu Fokidi koji
je bio posveen Apolonu i muzama,
na ijem su podnoju bili grad Delti
i izvor Kasta lija; otuda: sjedite pjesnika, carsLvo pjesnike umjetnosti;
popeti se na Parnas posvetiti se pjesnitvu; sin Par/iasa sin muza, tj.
pjesnik
parnaside (gr. Parnasos) mn. v. muze
parnasovci (fr. parnassiens) mn. lanovi francuske pjesnike kole koji
su izdavali (1866., 1869. i 187K.) antologiju "Le Parnasse contemporain"
kojom su zajedniki izlazili pred itatelje. Premda su se razlikovali jedni od drugih u ciljevima, ipak ih je
spajala tenja za jasnim i istim
formama
parnes (kald.) starjeina vjerske zajednice (opine) kod idova
parod (gr. par-odos) izlazak zbora na
pozornicu i pjesma koju on pritom
pjeva (u starogrkoj tragediji); u starogrkom kazalitu: vrala, s lijeve i
s desne strane, koja su vodila u orkestar

partenogeneza

104S

partenogeneza (gr. parthcnos djevica, djevojka, genesis postanak, postajanje, raanje) biol. razvijanje jaja
ili raanje ivih, mladunaca bez prethodne oplodnje (.poglavito kod ljuska vaca, krgonoaca, kod kukaca,
npr. lisnih osa, osa iarica i, donekle. kod pela); kod biljaka ova je
osobina svojstvena samo nekim algama
partenokarpija (gr. parthenos djevojka. karpos plod) bot. oblikovanje
i razvoj ploda bez oploenja jajeta
(sjemena), u tom je sluaju plod najee bez sjemena (kod nekih vrsta
groa, narani, banana, krastavaca,
bua, patlidana, lubenice, kruaka,
smokava i dr.)
Partenon (gr. Parthcnon) hram u atiko-dorskom stilu djevianske boice
Atene Partcnos na Akropoli u Ateni,
sazidan u doba Periklovo (435. pr. n.
e.) i ukraen kiparskim djelima Fidije i njegovih uenika; u srednjem
vijeku pretvoren u kransku crkvu,
za vrijeme Turaka u damiju: sruen
1687
Partenopej (gr. Parthenopaios, lat.
Parthenopaeus) 1. mit. sin Atalantin, jedan od "Sedmorice protiv Tebe"; 2. antiko ime dananjeg Na pulja
parter (fr. par terre, parterre) najdonji
kat kue, prizemlje (Francuzi ovo nazivaju rez-de-chaussee); cvjetni, travnati perivoj, vrtna gredica; kaz. zadnji dio gledalita koji se nalazi u
dvorani (za razliku od balkona i galerija); svi gledatelji koji sjede u lome
dijelu; port, u hrvanju: poloaj kada se hrva nalazi na zemlji, ali jo
nije pobijeen; vrsta damasta s utkanim cvjetovima
partes (lat. pars dio. partes) mn. dijelovi, npr. nekog modela itd
Parti (gr. Parthoi, Parthiaioi) mn. turanski nomadi, naseljeni u Perziji

pnrtijn

gdje su u starom vijeku stvorili monu dravu

parti blan (fr. partie blanehe) u biljaru: obina igra u kojoj sudjeluju
samo dva igraa s dvije lopte (otuda
usklik "parti!" znai isto to i "dobivena igra")
particija (lat. partitio) dijeljenje, dioba,
podjela; log. dijeljenje jednog pojma
prema njegovom sadraju, npr. drvo
= korijen + stablo + kronja
particip (lat. participium) gram. glagolski pridjev; particip aktivni glagolski pridjev radni; particip pasivni
glagolski pridjev trpni
participacija (lat. participatio) sudjelovanje, udjel; imanje udjela
participant (lat. participans) sudionik,
udjelnik
participirati (lat, participare) imati u
emu udjela, dobiti dio, sudjelovati
u dijelu
participni (lat. participium) gram. koji
se tie participa ili pripada participu,
npr. nastavak
pnrtic morte it. parti mort (fr.) voj.
pasivan zaklon, mjesto koje nije izloeno neprijateljskoj vatri, mrtvi
kut
partija (fr. partie. engl. party, tal. partita, njem. Partei, lat. partiri podijeliti) 1. stranka, skupina ljudi istog
miljenja, osobito u politikom smislu, koji se udruuju da bi mogli initi to jau frontu prema neistomiljcnicima; 2. stranka, suprotna
strana, protivnika strana, vie osoba
ih jedna osoba u pravnom sporu s
drugima, parniar; 3. dio, npr. jedne
slike i dr.; 4. odreen broj ili odreena koliina, npr. neke robe; 5. drutvo; ft. zabava, putovanje ili etnja
radi zabave; 7. jedna cijela igra (npr.
biljara, aha, sansa i dr.); 8. enidba,
udaja (dohra ili loa partija); 9. glaz.
note ispisane, iz kompozicije, za jedan glas; 10. stav u raunu, raun;

partijac

1049

drali nekome partiju, biti pristaa,

pristati uz nekoga
partijac (fr. partie stranka) lan partijo
(stranko), osobito politike
partijski (fr. partie) koji sc tie partije,
koji pripada nekoj partiji
partikla (njem. Barttuchlcin) komadi
tkanine (platnene, gumene i si.) koji
se vee djeci pod bradu umjesto scrvijetc; oprsnjak
partikula (lat. particula) djeli, komadi; gTam. rijeca, estica; nepromjenjiva rije (prilog, prijedlog, veznik, usklik)
partikulacija (lat. particulatio) razdjeljivanje, rastavljanje, komadanje
partikularan (lat. particularis djelomian) koji se tie samo jednog dijela,
djelomian, odvojen, zaseban; poseban, osobit; opiran, toan: partiku
larna akceptacija trg. samo djelomino primanje na sebe obveza po
jednoj mjenici; partikulania historija
povijest pojedinih drava; partikularno pravo pravo jedne pokrajine,
pravo jedne od njemakih saveznih
drava da ima svoje zasebno zakonodavstvo zasnovano na obiajima i
posebnim prilikama zemlje; partikuiami sud log. djelomian sud: neki
S jesu (ili nisu) R
partikularist (lat. particularis) pristaa (ili: pobornik) partikularizma
partikul ari teti (lat. particularitas) mn.
pojedinosti, potankosti, osobitosti, pojedinanosti, poblie vijesti, okolnosti i si
partikularizacija (fr. particularisation)
iscrpno izlaganje, opirno prikazivanje; posebno izdvajanje, pojednostavnjenje
partikularizam (lat. particularis djelomian) sklonost odvajanju, uvanju
pojedinanih interesa; 1. miljenje
idova po kojemu su oni "izabrani
narod Gospodnji'*, tj. da Bog daje
prednost njima pred svim ostalim

partizana

narodima i da e samo oni imati

udjela u vjenom blaenstvu; 2. nauavanje o nekoj posebnoj milosti,
naime da je Krist umro samo radi
nekih, i da e samo neki doi u kraljevstvo nebesko; 3. u politici: shvaanje da povlastice, ili samostalnost
jednog dijela ne treba podredivali
niti rtvovati interesu neke vee cjeline; tenja za to veom samostalnou drava sastavnica u nekoj
saveznoj dravi
partikularizirati (fr. particulariser)
izdvojiti, izdvajati, odvojiti, odvajati;
iscrpno iznositi, opirno izlagati, u
pojedinostima prikazivati
partimenti (tal.) mn. glaz.' djela za vjebanje u izvoenju oznaenih kolora tura
partimento (tal.) glaz. oznaeni bas;
pratnja po pravilima glavnog basa
partipri (fr. partipris) unaprijed utvreno miljenje i stajalite, unaprijed
doneseno rjeenje
partiti (tal. partire) otputovati, otii
partitiv (lat. partitivum) gramatiki
izraz koji oznaava dio neke cjeline
partitivan (lat. partitivus) dijelni, koji
dijeli, koji izraava djelomian pojam, kojemu je cilj dijeljenje
par ti to (tal.) glaz. podijeljen na glasove
partitura (lat. partitura) glaz. pregledno napisane note za sve glasove jednog vieglasnog glazbenog djela
partizan (fr. partisan pristaa) 1. ime
kojim su Napoleonovi osvajai 1812.
nazivali skupine ruskih seljaka i
domoljuba koji su se samostalno organizirali i, orujem otetim od neprijatelja, napadali i uzncmiravali
pozadinu francuske vojske; 2. borac,
sudionik antifaistike borbe na tlu
bive Jugoslavije za vrijeme Drugog
svjetskog rata; 3. pristaa neke
stranke ili osobe
partizana (njem. Partisane, fr. pertuisane) vrsta koplja s dvosjeklom o-

poroda

1046

paroda (gr. parodos) nastupna (ulazna) pjesma zbora u starogrkoj drami

parodija (gr. parodia) poet. pjesma
kojoj jc cilj uiniti neku ozbiljnu pjesmu smijenom time to. oponaajui
njezin vanjski oblik i ton, pria ono
to nema veze sa sadrajem ozbiljne
pjesme; smijeno ili podrugljivo oponaanje ozbiljnog djela; usp. travestija
parodirati (gr. parodeo pjevam pjesmu
sa smijenim izmjenama) pisati parodiju; izigravati, prikazivati nekoga ili neto u smijenoj boji, rugati
sc oponaanjem
parodist (gr. parodia) pisac parodija;
ismjehiva
pnrodontide (gr. para, odus gen. odontos zub) med. izrasline na desnima
koje izazivaju jak bol
paroftalmija {gr. para. ofthalmos oko)
med. upala onih kanala
paroh (lat. parochus) sveenik koji je
starjeina jedne parohije
parohija (lat. parochia, gr. par-oikia
stanovanje kao tudinac na nekom
mjestu bez prava graanstva) '"tuina"; izraz kojim su kranske opine same sebe nazivale smatrajui
se tudincima u ovome svijetu; podruje koje se nalazi pod upravom
jednog sveenika, paroha, a ima bar
jednu svoju crkvu (parohijska crkva!,
pravoslavna upa
parohijani (lat. parochiani) mn. vjernici koji pripadaju jednoj parohiji
parohijski (lat. parochialis) koji pripada parohiji, koji se tie parohije;
parohijska crkva glavna crkva jedne
parohije; parohijski sveenik v, paroh
paroksitonon (gr. paroxytonon) u grkoj gramatici: rije koja ima otar
akcent (akut) na pretposljednjem slogu, npr. lego, famo
paroksizam (gr. paroxysmos ogorenje; pootrenje) zaotrenost, poo-

pnronlmika

trenost; med. pojaavanje karakteristinih simptoma neke bolesti,

pogoranje koje nastupa iznenada i
do krajnjih granica (npr. kod neuralginih, epileplinih i dr. nastupa);
pren. najvii stupanj bola, strasti,
gnjeva, oajanja, uzbudenosti uope
paroksizmalan (gr. paroxysmos, lat.
paroxysmalis) koji se javlja u estokim napadajima, napadajni. nastupni
parola (fr. parole, Lil. parola, lat. parabola, gr. parabole) prvobitno: pouna
izreka; zatim: rije, govor; obeanje,
asna rije; voj. rije koja slui za
prepoznavanje, lozinka
parole d' honneur it, parol d' oner
(fr.) asna rije
paromeoza (gr. par-omoiosis usporeivanje) retorika figura: izjednaavanje dijelova jednog govora koji
dolaze jedan za drugim
paromologija (gr. paromologia) prividno priznanje, prividno poputanje,
lano slaganje
paron (tal. patrono) gospodin, gospodar,
brodovlasnik; zatitnik, pokrovitelj
paronihija (gr. para, onyx gen. onyehos nokat) med. v. panaricij
paronihoza (gr. para, onyx gen. onyehos nokat) med. rast nokata gdje
no smiju rasti
paronim (gr. para, onvma = onoma
ime) gram. rije koja je isto izvedena
kao neka druga rije, izvedena rije,
npr. govoriti, govor, govornik, dogovor, razgovor; rije koja isto glasi,
ah se razlikuje po podrijetlu, pravopisu i znaenju, npr: gradgrad,
dugaduga itd.
paroniman (gr. para, onvma) koji je
izveden od istog korijena, srodan po
korijenu, koji isto glasi, ali se razlikuje po podrijetlu, pravopisu i znaenju; jednakozvuan (o rijeima)
paronimika 'gr. para, onvma ime) dio
gramatike koji prouava paronime

paronomazij a

1047

paronomazija (gr. par-onomasia istozvunosl razliitih, po znaenju esto

suprotnih rijei, zdruivanje takvih
rijei u jednu retoriku figuru, npr.
prevareni varalica; igra rijei koja se
temelji na slinosti njihovog zvuka;
anominacija
paropsija (gr. para, opsis vienje)
med. poremeaj vida zbog bolesti
oiju
paropteza (gr. paroplesis peenje na
povrini) med. preznojavanje u vruem pepelu ili pijesku
paroptian (gr. para. optikos) med.
koji spada u paroptiku
paroptika (gr. para, optikos vidni, koji
se tie vida) med. znanost o poremeajima u sposobnosti vida
paroraza (gr. parorasis pogreno vienje) med. pogreno vienje (ili: gledanje), varka sada
paroreksija (gr. para, orexis tenja,
prohtjev) med. poremeaj u volji za
jelom koji se sastoji u izopaenosti
prohtjeva za jelom ih u bolesnom teku
pnrorhidija (gr. para, orehis sjemenik.
testis) med. zastalost sjemenika u
preponi, oteklina prepone
parosmija (gr. para, osme miris) med.
poremeaj osjetila mirisa zbog bolesti
parotis (gr. para, us gen. otos uho)
anat. velika una pljuvana lijezda,
zaunica
parotitis (gr. para. us gen. otos uho)
med. zaunjaci, mumps
pars (lat. pars gen. parlis) dio, udio
pars litigans (lat.) prav. zavaena strana. stranka koja je u sporu
pars pro toto (lat. dio za cjelinu) ret.
figura u kojoj se upotrebljava dio
umjesto cjeline, npr. "glave" umjesto
"ljudi", "oruje'' umjesto "vojska" itd.
Parsi mn. potomci starih Perzijanaca
koji su ostali vjerni uenju ZaraLustre (parsizmu), oboavatelji vatre;
Gchri

partenogcnetian

Parsifal mit. legendarni junak starogermanske prie, jedan od lanova

Okruglog stola kod kralja Artura
parsizam nauavanje Zaratustrino,
kojemu su Parsi oslali vjerni
parski mramor po izvanrednoj ljepoti
poznat bijeli mramor s otoka Para
(Paros) u Egejskom moru
partaa (fr. partage. lat. pars dio) dijeljenje, dioba, podjela; dio, udio, nasljee; partazni traktat sporazum (ih:
ugovor) o podjeli, npr. zemlje, nasljedstva i dr
partairati (fr. partager) dijelili, podijeliti; dijeliti neto s nekim, zajedniki posjedovati neto s nekim, imati udjela
parte (tal.) glaz. uloga u operi; glavni
glas
partecetl (fr. partir otii, umrijeti,
njem. Zcttcl listi, cedulja) osmrtnica
partecust 'Jat. partus raaje, porod, gr.
akuo ujem) naprava koja u trenucima poroaja nadzire rad djetetova
srca u majinoj utrobi, a ujedno i
rodiljinc trudove (na pokretnoj vrpci
ispisuju se krivulje prema kojima se
mogu uoiti eventualna odstupanja
od normale)
partenij (gr. parthonios djevianski)
starogrka lirska pjesma koju je pjevao djevojaki zbor
partenija (gr. partheneia) med. djevianslvo. djevianska nevinost
partenios (gr. parthenios djevianski,
djevojaki) med. djevianska bolest:
bljedoa i malokrvnost
partenofilija (gr. parthenos djevojka,
djevica, filia ljubav, prijateljstvo) duhovna ljubav ena prema djevojkama, bez ikakve seksualne podloge
partenogenetian (gr. parthenos djevica, djevojka, genesis postanak, poslajanje, raanje) neoplodcn, koji je
postao bez oploivanja

partizanstvo

1050

tricom na vrhu (nazvana, vjerojatno,

po tome to je to oruje nekada davano partijskim pristaama)
partizanstvo (fr. partisan) v. parcijalitet
partner (engl. partner, fr. partenaire)
sudionik, partner u plesu, u kartanju
itd.
partnerip (engl. partnership) vrsta
suradnje izmeu radnika i poslodavaca, sudjelovanje radnika u dobiti
jedne tvornice
partska strijela pren. napad iz potaje,
neoekivan (zato to su Parti, po Herodotu, bjeei odapinjali strijele na
neprijatelje koji su ih progonili)
parturicija (lat. parturitio) porod, raanje; zool. koenje
partus (lat. parere, partus) raanje,
roenje; vrijeme raanja; novoroene
party-karta (fr. partout-billct) karta
koja vrijedi kao ulaznica za sve predstave jednog kazalita
parulis (gr. para, uion desni) med.
upala eljusne pokosnice zbog gnojne upale koice zubnog korijena
parun (tal. patrono) zapovjednik broda
parurija (gr. para, uron mokraa) med.
nepravilnost kod mokrenja zbog bolesti
parusija (gr. parusia) prisutnost; fil.
prisutnost ideja u njihovim pojavama (po Platonu); u kranskoj teologiji: ponovni dolazak Kristov na svretku svijeta
Parvati mit. hinduska boica mudrosti, ena boga Sivo
parveni (fr. parvenir, parvenu) skorojevi, skorotek, beznaajan ovjek
koji je najednom izbio na povrinu
pas (fr. passer, passe) 1. u maevanju:
ispad, skok prema protivniku
pas (lat. passus. tal. passo. fr. pas, njem.
Pa.) 2. putna isprava koju izdaju vlasti za slobodno putovanje, putovnica; tjesnac; nepravilan hod konja,

pasavan

sastoji se u tome to konj, poput deve, obje noge jedne strane die istodobno, tj. u isto vrijeme obje desne
na obio lijeve, ravan, ljuljajui kas
pasabl (fr. passablc) prilian, poprilian, podnoljiv, osrednji
pasada (fr. passadc) prolazak, kratak
boravak u jednom mjestu pri putovanju, obdanica; u maevanju: pokret u smjeru naprijed; kratak prohtjev, prolazna ljubav; port, jahanje tamo-amo stalno na istoj, jednako dugoj liniji
pasan zool. vrsta divlje koze (antilopo)
u perzijskim planinama
pasant (fr. passant) putnik u prolazu,
prolaznik; pa santi mn. vrpce kroz koje se provlae asnike naramenice
(epolete)
pasaport (fr. passeport) putna isprava
za slobodno putovanje, putovnica
pasara (tal.) 1. ladica, ami; 2. zool.
vrsta ribe (lat. Platessa passer)
Pasaremos (p.) Proi emo geslo
panjolskih revolucionara u vrijeme
graanskog rabi (19361939)
pasarile (fr. passarilles, p. uva pasa)
mn. suho groe u panjolskoj i
Francuskoj
pasati (fr. passer, tal. passare) 1. proi,
minuti, npr. vrijeme je pasalo (u sjevernoj Dalmaciji)
pasati (njem. passcn, tal. passare) v.
pasirati
pasati (tal. passare) 2. mn. stalni prizemni vjetrovi koji puu na svima
morima, od 30 stupnjeva sjeverne i
june zemljopisne irine prema ekvatoru i imaju na Sjevernoj polutki sjeveroistoni, a na Junoj jugoistoni
smjer; njihovu pojavu izaziva stalno
postojanje niskog tlaka u blizini ekvatora i stalno postojanje visokog
tlaka na zemljopisnim irinama oko
30 stupnjeva
pasavan (fr. passavant) propusnica, carinska propusnica; pom. most za

pasa

1051

prelazak iz prednjeg dijela broda u

.stranji
pasa (fr. passage) prolazak, prelazak,
prolaenje; prijelaz, prolaz; osobito:
pokriven prolaz, pokrivena ulica, galerija; kretanje gore-doljc, jahanje i
vonja na istom mjestu; stavak, odlomak ih mjesto u knjizi ili glazbenom djelu, pasus: glaz. melodian
niz tonova; port, odmjeren i propisan hod konja, tzv. "panjolski korak" (izvedeno od tal. spasseggio =
etnja), tj. koraanje po taktu
pasa-instrument (fr. passage, lat.
instrumentum) astr. vrsta dalekozora koji slui za promatranje prolaska (pasaa) zvijezda kroz meridijan
pasaer (fr. passageur) putnik, prolaznik; osobito: onaj koji je stigao vlakom, brodom itd
paseizam (fr. passer proi; velianje
prolosti, tradicionalizam
pasent (njem. passen, passend) zgodan,
pogodan; prikladan, primjeran
Pasha (hebr. pesach, pasach) glavni idovski blagdan, slavi sc u spomen
na izlazak idova iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom; slavi se 14. niana, tj. prvog proljetnog punog mjeseca
pasibilan (lat. passibilis) osjetljiv, sposoban za osjete, osjetljiv na radosti i
alosti
Pasifaja mit. ki Helijeva, sestra Kirkina, ena kretskoga kralja Minosa,
kojemu je rodila Androgeja, Arijadnu i Fcdru; rodila je i Minotaura
pasiflora (lat passiflora) mn. bot. porodica junoamerikih biljaka u koje,
pored ostalih, spada i tzv. "Kristov
cvijet", na yem liu se nekima ini
da vide predmete koji su imali ulogu
u Kristovim mukama (trnovu krunu,
koplje itd.)
pasifrazija (gr. pas, frazo govorim,
fra si s govorenje) v. pasilalija

pasionirnn

pasigrafija (gr. pas sav, grafia pisanje,

pismo) pismo za sve, vjetina iskazivanja misli pisanjem znakova ili
slova koje razumiju svi ljudi
pasigrafika (gr. pas, grafikos pismen)
v. pasigrafija
pasigrafski (gr. pas sav, grafo piem)
slovima ili znakovima svima razumljivim
pasija (lat. passio, fr. passion, tal. pasione) 2. strast ljubavna strast; estina; ar, toplina; vatrena elja,
velika sklonost neemu, neodoljiva
volja za neto; uzbuenje, uzbuenost, uzrujanost
pasija ("lat, pati trpjeti, patiti, passio
patnja) 1. patnja, muenje, trpljenje,
tjelesna bol; osobito: muka Kristova
i vrijeme posveeno uspomeni na U;
muke; dramsko ih glazbeno prikazivanje tih muka: usp. oratorij
pasijans (lat. patientia strpljenje, fr.
paticnce) kartaka igra za jednu osobu s mnogo varijacija (sastoji se u
tome da sc karte dvostrukog ih samo
jednog svenja (pila) slau po odroenom redu, jedne pokraj drugih ih
jedne na druge s ciljem da se sve
karte pokriju)
pasilalija (gr. pas sav, lalia brbljanje)
opi jezik, svjetski jezik koji bi sjedinjavao u sebi ono to je najbolje u
svim jezicima
pasilingva (gr. pas sav, lat. lingua jezik) v. pasilalija
pasilogija (gr. pas sav, logos rije) v.
pasilalija
pasim (lat. passim) pril. ovdje-ondje, na
sve strane, ratrkano; bez razlike
Pasional Gat. Passionale) zbirka kranskih srednjovjekovnih legendi koje opisuju, poglavito, muke Kristove
(lat. passio = stradanje), zatim i prie o Bogorodici, apostolima i svecima-muenicima
pasioniran (fr. passionne) strastan,
oduevljen, jako zagrijan za neto,

pasionirati sc

1052

strasno obuzet neim (npr. pasioniran lovac, itatelj romana, porta

itd.)
pasionirati se (fr. sc passionner) odueviti sc, zanositi se neim
pasions-pile (laL. passio, njem. Passionsspiele) mn. pobone igre za narod
u kojima se dramatski prikazuju muke i stradanja Kristova (najpoznatije su one to se svake godine odravaju u Obcrammergauu u Bavarskoj)
pasirati Gat. passus korak, tal. passare.
fr. passer) proi, prolaziti, proputovati; protei, protjecati; preletjeti,
provesti se, projedriti, projahati; dogoditi se, dogadati se, zbiti se, zbivati
sc: dobro stajati (npr. odijelo), biti
za neto zgodan ili prikladan, pasati,
npr. taj klju ne pasira (ne pae) za
bravu; kuh. procijediti, cijediti kroz
sito, tako da mekani dio proe, a tvrdi dijelovi (ljuske, sjemenke) ostanu,
npr. pasirati rajice, ipke, ljive i
dr.; port, dodati loptu jednom od
svojih suigraa (u nogometu)
pasitelegrafija (gr. pas sav. tele na
daljinu, daleko, grafia pisanje) telegrafija iji hi znakovi trebali biti
razumljivi svim narodima
pasiv Gat. pati trpjeti, patiti, passivum)
gram. trpno stanje (kod glagola);
Supr. aktiv
pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji se
trebaju platiti, obveze (unose se na
desnu stranu bilance); supr. aktiva
pasivan (lat. pati trpjeti, patiti, passivus) koji trpi, koji saino prima
dojmove, a ne odgovara na njih, koji
samo promatra, a ne sudjeluje osobno, koji ne radi, nedjelatan, nepokretan; duan; gram. trpni; pasivan
dug v. pasiva; pasivna legitimacija
prav. optuljivost; pasivna trgovina
ona koja radi podmirivanja potreba
jednog naroda mora uvoziti iz inozemstva; pasivna rezistencija borba
protiv nadmonog neprijatelja bez

pasmandija

uporabe sile i formalnog krenja postojeih zakona, obino se provodi

sustavnim suzdravanjem od suradnje u svima javnim poslovima; pasivno birako pravo pravo biti biran
za narodnog zastupnika
pasivirati Gat. pati, passus) dovesti u
stanje trpljenja, nedjelatnog promatranja, uiniti neradnim, umrtviti;
supr. aktivirati
pasivist (lat. pati trpjeli, patiti, passus)
pristaa pasivizma
pasivitet (lat. passivitas) ponaanje ili
stanje nerada, nedjelatnost, nedjelovanje. nerad, ncprotivljenje; kem. pasivitet eljeza stanje eljeza kad ga
uronimo u sahtrenu kiselinu pa se
pokrije slojem oksida i nakon toga
postaje nepristupano utjecaju kiseline
pasivizam (Jat. pati trpjeti, patiti, pasivus koji trpi, koji ne radi) stanje
nerada, nedjclatnosti, nesuprotstavIjanja, neotpora; Hl. shvaanje da ivot pojedinca, naroda i cijelog ovjeanstva ne ovisi o volji pojedinaca i
skupina, budui da ga smatra proizvodom neke vie sile, prirodnih zakona i dr.; supr. aktivizam
pasivna rezistencija v. pod pasivan
pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet
paskvil (tal. pasquillo) podrugljiv spis
na neiji raun, javna uvreda ili kleveta putem spisa, slike i si. iji je
pisac nepoznat
paskvilant (tal. pasquillo) pisac paskvila
paskvilantski (tal. pasquillo) u obliku
paskvila, tj. uvredljiv, klevetniki (a
nepotpisan)
paskvilirati (tal. pasquillo) pisati (ili:
sastavljati) paskvile
pasma (gr. pasma, passo posipam)
med. lijek koji se posipa po oboljelom
mjestu
pasmandija (tur. p&zvant) noni straar, noobdija

pasometar

1053

pasometar (lat. passus korak, gr.

metron mjerilo, mjera) instrument za
brojenje koraka
paso (njem. Pass , fr. passeport) v.
pasaport
pnspalj (gr. paspale) 1. prah koji otpada pri mljevenju ita; 2. otpaci kod
grebenja lana ili konoplje
pasparol (fr. passe-parole) voj. usmena
zapovijed koja se izda na elu i ide,
od usta do usta, do zaelja jedinice
paspartu (fr. passe-partout) glavni
klju, klju koji otvara vie brava;
besplatna, stalna karta za sve predstave jednog kazalita; okvir od bakra ili kartona u koji se mogu stavljati figure i slike razne veliine; tisk.
tapi koji slui kao ukras nekog
slova
paspoal (fr. passepoil) porub, istaka na
haljini; arena vrpca na hlaama
(kod odora i livreja)
paspoalirati (fr. pasepoil) v. paspulirati
paspul (fr. passepoil) porub, istaka na
haljinama: v. paspoal
paspulirati (fr. passepoil) opiti uskim
trakama (vrpcama), porubiti, praviti
istake
passacaglia it. pasakalja (tal.) 1. drutveni ples panjolskog podrijetla iz
17. i 18. st., 3/4 mjera, teki duboki
koraci; 2. vrsta polagane glazbene
kompozicije
passamczzo (tal.) Lalijanski drutveni
promenadni ples iz 16. st, 3/4 mjera,
plesai sami pjevaju; pancir
passato (tal. passare, passato) trg. proli, minuli mjesec, npr. 6. passato =
6. prolog mjeseca
passe pied it. pas pje (fr.) drutveni
ples na dvorovima u 17. st; ivahnija
varijacija menueta, 3/8 mjera
passionato it. pasionato (tal.) glaz.
strasno, s uzbuenjem; con passione
pasta (gr. paste jemena kaa, lat., p.,
tal. pasti, fr. pate) 1. biljni ekstrakt

pasti

zgusnut u itku masu; tijesto, preraevina od tijesta; 2. otisak stnog

bruenog kamenja u smjesi od peatnog voska, sumpora, gipsa ili stakla;
3. meso, sardine itd. usitnjeno u kaastu masu koja se mae na kruh
pastel (tal. pastello) olovka u boji. bojica; slika izraena takvom olovkom,
slika izraena suhom bojom; en pastel it en pastel (fr.) "u pastelu", tj.
olovkom u boji, suhom bojom (slikati)
pasteiirati (fr. pasteler) raditi olovkom
u boji, slikati suhom bojom
pastelist (fr. pastelliste) slikar koji radi
olovkom u boji, tj. pastelom
pasterizacija (fr. pasteurisation) kem.
unitavanje toplinom u tekuinama
vinu, pivu, mlijeku i dr. gljivica
i klica koje izazivaju vrenje da bi sc
due ouvale u ispravnom stanju i
bile bezopasne po zdravlje
pasterizirati (fr. pasteuriser) kem. zagrijavanjem tekuine (mlijeka, vina,
piva i dr.) do 55 i 60 stupnjeva ubijati
u njima gljivice i druge klice koje
izazivaju vrenje, i na taj nain uiniti ih odrljivijim (kao to je radio
Louis Pasteur); ubijati klice
pastila (lat. paslillus loptica) loptica od
brana, vonog soka, eera itd.; plosnati mirisav bombon; med. vrst kolai, u obliku loptice ili kolutia, od
eera, okolade, gume ih traganta,
u koji je umijean praak neke ljekovite tvari, supstancije (tableta);
loptica ili svijeica za kadenje
pastinaka (lat. pastinaca) bot. pastrnjak
pasti (fr. pastiehe) pateta, smjesa, pomijeano jelo; slik. oponaanje stila
nekog poznatog shkara, krivotvorina,
nadomjestak; glaz. operna glazba sastavljena od kompozicija raznih kompozitora (kvodlibet); varka, prijevara

pastor

10.54

pastor (lat. pascerc pasti, pastor pastir) protestantski sveenik, evangeliki sveenik, upnik
pastorala (lat. pastorale) poet. pastirska pjesma; kaz. djelo s pjevanjem,
s temom iz seoskog ivota, pastirska
igra: glaz. djelo pastirskog, idilinog
karaktera
pastorale (lat. pastorale) biskupski
tap
pastoralije (lat. pastoralia) mn. sveeniki poslovi i sveenike dunosti
pastoralna pisma mn. pastirska pisma apostola Pavla (Novi zavjet) Titu
i Timoteju. sadre upute o upravljanju crkvenom opinom
Pastoralna simfonija glaz. Beethovenova esta simfonija (F- dur) koja
velia poeziju seoskog, pastirskog
ivota
pastoralna teologija nauk o obavljanju sveenikih dunosti
pastoralni (lat. pastoralis pastirski,
seoski) koji se tie sveenika i njegove dunosti, sveeniki, pastveni,
propovjedniki, duobriniki, duhovniki
pastoralni prsten prsten koji dobivaju biskupi i opati (kao simbol njihovog duhovnog vjenanja s Crkvom)
prilikom posveenja u in
pastorat (lat. pastoratum) upa, upni
ured, poloaj i stan protestantskog
pastora
pastorela (p. pastorala, fr. pastourellc)
pastirska pjesma aljivog sadraja i
vesele melodije
pastozan (tal. pastoso) tjestast, gnjecav,
mek kao tijesto, u obliku paste
pnstrma (tur. pastyrma) usoljena i osuena govedina ili ovetina
pasulat (lat. passulatum) med. zgusnuti
sok od groa, grodani med
pasus (lat. passus) korak: kao mjera za
duinu: dvostruki korak = 5 stopa;
mjesto u knjizi ili spisu, mali odlomak; sluaj; in hoc passu it. in hok

patareni

pasu (lat.) u ovom sluaju, za ovaj

sluaj
paa (perz. badiah, basa) upravitelj
pokrajine u Turskoj; dravni savjetnik; ugledan vojskovoa, vojvoda;
titula velikodostojnika u Turskoj; kod
nas, u prenesenom smislu: samovoljan i bezobziran gospodar koji radi
to god hoe
paaluk (tur.) podruje kojim upravlja
paa; in i zvanje pae
pakanat (lat. pastinaca) bot. biljka
pastrnjak (titarka sa utim cvjetovima, slui kao zain)
paovati (tur.) biti paa, upravljati paalukom; pren. raditi bezobzirno i
samo po svojoj volji, biti samovoljan,
ponaati sc kao paa
pata (tal. pasta) tijesto, tjestenina;
pata uta (tal. pasta asciuta) tjestenina prelivena sokom ili inae zainjena; pata fazol (tal. pasta fagiolo) Ijestenina s grahom
patetn (lat. pastata. fr. pate) jelo od
mljevenog mesa i razliitih primjesa; kola od tijesta u koje je umotano meso, riba, sir itd
paticjer (tal. pasticciere) slastiar
pat (tal. patto, fr. chec pat) u ahu:
stanje kad se "kralj" treba pomaknuti, a ne moe, budui da su sva
polja oko njega ili zauzeta ih u ahu;
ah-pat
Pat i Pataon popularni komini likovi
predratne filmske industrije (Pat je
dugajlija, a Pataon gotovo patuljak)
patagij (lat. patagium) zool. koica za
letenje, lelna koica
Patagonci mn. junoameriki narod,
odlikuje se veoma visokim rastom
patakun (tal. pataccone) vrsta starinskog mjedenog novca; pren. prljavac,
zamazanac
patareni (tal.) mn. 1. podrugljivo ime
kojim su nazivali protivnike braka
katolikih sveenika (celibata) u dolja pape Grgura VII. u Milanu, na-

patas

1055

zvani po jednoj zloglasnoj etvrti Milana; 2. pristae bogumilske hereze;

v. bogumili
patas vrsta majmuna
patati (tal., p.) mn. bot. krumpiri; batati
patavinitet (lat. Patavium. patavinitas)
narjeje kojim govore stanovnici tal.
grada Padove; poglavito: nain pisanja rimskog povjesniara Livija, roenog u Padovi, koji se razlikovao
od uobiajenog naina pisanja ostalih
rimskih pisaca
pate (fr. psi te, ptes) 2. mn. srebrne neigosane ipke koje krijumare iz
panjolskih posjeda u Americi
pate sur pate it. pat sir par (fr.) glaziran porculan u boji, s ispupenim
(reljefnim) bijelim i prozirnim ukrasima
patela (lat. patella} anat. trokutna kost
na koljenu, aica; zool. zdjelasti pu.
lupar
patelarni refleks trzaj potkoljenice uzrokovan udarcem ispod ivera (obino ga izvodi lijenik malim ekiem)
patelioforman (lat. patelliformis) koji
ima oblik tanjura, tanjurast
patema (gr, pathnma patnja, jad) patnja, nesrea, osobito duevna patnja;
strast
patemalologija (gr. pathema patnja,
logia znanost) dio psihologije koji
prouava strasti
patena (lat. patella) plitica ili zdjelica
koja se koristi u kat. bogosluju
patent (lat. patere biti otvoren, patens)
javno pismo, otvoreno pismo; objavljena naredba vlasti (lat. litterae patentes); povelja o imenovanju na neki
slubeniki poloaj; zatitno pismo
kojim se nekome zakonski osigurava iskljuivo pravo proizvodnje neke
robe; poglavito: akt kojim se tvorcu
nekoga korisnog izuma daje iskljuivo pravo iskoritavanja toga izuma za odreeno razdoblje; majstor-

paterno

sko pismo; porez na radionicu; priznanica o plaenom porezu na radionicu

patent licencija (lat. patens, liccntia)
dozvola za izraivanje i iskoritavanje nekog patenta
patente netta (tal.) potvrda koja se izdaje putnicima ili za robu da je s
polaznog mjesta krenula zdrava i
ispravna, osobito da nema nikakve
zarazne bolesti
patentirati (fr. patenter) dati ili dobiti
prvenstveno ili iskljuivo pravo iskoritavanja ega, osobito nekog izuma, zatititi patentom; pren. ponaati se kao da ima iskljuivo pravo
na neto, npr.: Taj misli daje patentirao mudrost
patentizirati (fr. patenter) v. patentirati
pater (lat. pater, gr. pator otac) crkveni
otac, crkveni uitelj (u prvim stoljeima kranstva); redovnik, lan katolikog redovnikog reda
pater adoptivus (lat.) prav. otac usvojitelj, pooim
pater familias it. pater familijas (lat.)
gospodar, otac obitelji (pod ijom su
vlau, po rimskom pravu, bih djeca
i robovi)
pater Langsam (lat.-njem.) podrugljivi
naziv za sporog ovjeka
pater patriae il. pater patrije (lat.)
otac domovine (poasni naslov osobama koje su svojim radom izuzetno
doprinijele dobrobiti svoje domovine)
pater patriae it. pater palriie (lat.)
otac domovine, poasna titula zaslunih ljudi, a kasnije i rimskih careva
paternitet (lat. paternitas) oinstvo,
pravni poloaj oca prema djetetu
patemo (lat.) socioloki izraz za pojavu
meu iseljenicima: djed (doseljenik)
govori hrvatski, sin nee tako govoriti, a unuk bi htio govoriti hrvatski
jer je ponosan na svoga djeda

patrimonij

1058

patrimonij (lat. patrimoniurn) oevina,

imanje naslijeeno od oca, batina
patrimonij a lan (lat. patrimonialis) oevinski, koji pripada oevom imanju,
od oca naslijeen, batinski
patrinus (lat.) krsni kum
patriomanija (lat. patria domovina,
gr. mania pomama, strast, ludilo)
pretjerana ljubav prema domovini
patriot (lal. patriota, gr. patriotes
zemljak od patrios oima ili precima
svojstven, narodski) onaj koji voli domovinu, domoljub
patriotard it. patriotar (fr.) domoljub
na jeziku
patriotizam Gat. patriota) ljubav prema domovini, domoljublje; lokalni
patriotizam ljubav ograniena samo
na najui zaviaj ili mjesto roenja
patristiar (lat. pater) v. patrolog
patristika (lat, pater) v. patrologija
patrocinacija (lat. patrocinatio) zatiivanje, branjenje, potpomaganje
patrocinancija (lat. patrocinatia) v.
patrocinacija
patrocinij (lat. patrocinium) pokroviteljstvo, zatita, pravna pomo; primanje na sebe voenja neke parnice;
zatitno sredstvo
patrocinirati (lat. patrocinari) zatiivati. uzeti pod okrilje, braniti, potpomagati
Patroklo (gr. Patroklos) sin Menetijev,
prijatelj Ahilejev, pred Trojom ga je
ubio Hektor (Ilijada. XVI)
patrola (fr. patrouillc) voj. straa, izvidnica, odred samo od nekoliko vojnika
ija je dunost izvidjeti poloaj ili
kretanje neprijatelja; mali vojniki
odred koji obilazi neko mjesto radi
nadzora i odravanja mira i reda
patrolac (fr. patrouille) noni straar;
vojnik iz patrole
patrolirati (fr. patrouiller) obilaziti
straom, krstariti, izviati
patrolog (gr. pater otac, logos) poznavatelj ivota, spisa i nauavanja cr-

patronimik

kvenih otaca; poznavatelj i prouavatelj stare kranske povijesti

patrologija (gr. pater otac, logia) dio
povijesne teologije koji se bavi ivotima. spisima i nauava^jima crkvenih otaca; filozofija crkvenih otaca (Justina, Tertulijana, Klementa,
Ivana Zlatoustog, Augustina, Jeronima i dr.) koja spaja kransku dogmatiku s antikom filozofijom
pntron (lat. patronus) svetac kao zatitnik doma ili obitelji; vlasnik broda;
ef industrijskog ili trgovakog poduzea, gospodar; branitelj, odvjetnik;
zatitnik, pokrovitelj, npr. neke sveane priredbe i si.; metak za puku
ih revolver (usp. patrona 2.)
patrona (lat. patrona) 1. zatitnica, pokroviteljica; svetica (kao zatitnica
osobe, doma ili ustanove)
patrona (fr. patron) 2. uzorak, kalup
po kojem se neto izrauje, ablona;
osobito: metak za puku ih revolver
patronacija (lat. patronatia) v. patronaa
patronar (fr. patronneur) crta slikarskih uzoraka; izraiva ara, uzoraka u tvornici tkanina
patronat (lat. patronatus) pokroviteljstvo, dostojanstvo ili djelokrug patrona; lanovi pokroviteljskog odbora
neke ustanove
patronaa (fr. patronage) zatitnitvo,
pokroviteljstvo
patronesa (fr. patronnesse) pokroviteljica, zatitnica; prireivaica zabave
u dobrotvorne svrhe
patronim (gr. pater otac, onyma ime.)
ime po ocu, ime izvedeno iz oevog
imena, plemensko ime, npr. Heraklidi po Heraklu. iinunovii po imunu itd.; mn. patronimika
patronimian (gr. pater otac, onvma
ime) nazvan po oevom imenu, nazvan po plemenskom imenu
patronimik (lat. patronymicum) v.
patronim

patrontaa

1059

patrontaa (fr. patron, njem.. Patronentsche) v. ficklija

patrontaa (v. patrona, njem. Tasche
torba, dep) konata torba za dranje metaka (patrona); fieklija, naboj nj aa
patrueli (lat. patrueles) mn. braa i
sestre po stricu, strievii
pauerlum. (engl. povverloom) strojni
razboj za tkanje
pauke (njem. Pauke) glaz. instrument
s razapetom koom koja se moe
pomou vijka prilagodavati i tako
dobivati potreban ton: bubanj. Lupan
paulicijani mn. gnostiko-dualistika
sekta u Armeniji, osnovana oko 650.,
zahtijevala je od svojih lanova skroman i jednostavan ivot kakvim su
nekada ivjeli apostoli
paulin (tal.) vrsla starinskog novca
(naziv prema imenu Paolo)
paulinizam (lat. Paulus) teol. istinsko
nauavanje apostola Pnvla, za razliku od tzv. idovsko-kranskog nauavanja, a posebno od nauavanje
apostola Petra i Ivana
pauper (lat. pauper siromaan) siromaan. neimuan; skuen, ogranien
pnuperijes (lat. pauperies siromatvo;
teta koju napravi etveronona ivotinja) prav. teta kojom je oteeni
postao siromaniji: teta koju je nekom priinila tuda stoka
pauperizam Gat. pauper siromaan, fr.
pauperisme) osiromaenje, oskudica,
bijeda, ope osiromaenje nekog naroda, osobito veliko u doba ekonomskih kriza kad nezaposlenost zahvaa velike mase radnika
paupertet (lat. paupertas) siromatvo,
neimatina oskudica
paus-papir (njem. Paus-papier) plavi
ih ugljeni papir za precrtavanje i
umnoavanje rukopisa
paual Gat. pausehale) prosjena, proraunska, predraunska svota; svota
koja se plaa paualno, svota koja se

paviljon

plaa po pogodbi za sve, svota odredena otprilike

pausaliranje (lat. pausehale) pravljenje
predrauna; plaanje paualom
paualno (lat. pausehale) pril. prosjeno po predraunu, otprilike
pauza (gr. pausis prestajanjc, pauo
zaustavim, lat. pausa) 1. privremen
mali prekid u nekom radu, predah,
stanka, odmor, osobito u glazbi; znak
za utnju, znak za mirovanje; med.
zastoj, prestanak, poputanje, smirivanje neke bolesti
pauza (lat. pausis) 2. kopija crtea
snimljena pomou prozirnog papira
pauzirati (lat. pausare) praviti (ih: napraviti) prekid u poslu, zastati; glaz.
praviti, napraviti stanku (ili: predah); odmarati se; biti bez posla, ne
raditi
pavana (p. pavana, lat. pavo) paunov
ples, vrsta panjolskog plesa u XVI.
i XVII. st., 3 veoma ozbiljnim i dostojanstvenim pokretima; glaz. pratnja uz taj ples; dostojanstven i uznosit hod, panjolski korak
pavezada (fr. pavesade) pom. oklop na
ratnim brodovima
pavija (fr. pavie, p. pavia) bot. breskva
ije je meso sraslo s koticom, nazvana po tal. gradu Paviji odakle potjee; trg. vrsta finog bijelog lanenog
platna
pavijan (fr. babouin, tai. babbuino, lat.
babovinus, pa pio) zool. vrsta veoma
divljeg afrikog majmuna s kratkim
repom; pom. straar kod amca
paviljon (fr. pavillon, lat. papilo, pavilio
leptir; ator) ator, vrtni i logorski
ator; pokrov nad krevetom u obliku
atora, baldahin; krilo u obliku atora; mah ljetnikovac s okruglim krovom. kuica sa svodom; kruna ih gornji dio na briljantu; okvir grba; svaka
zastava s nacionalnim bojama jednog naroda, osobito brodska; iroki

paviment

1060

dio lijevka na glazbenim p u bakim

instrumentima
paviment Gat. pavimentum) aren pod
(od kamiaka, zemlje i vapna), pod
od mozaika
pavlin redovnik katolikog reda pustinjaka Pavla, tzv. "bijeli fratar" (zbog
bijele haljine)
pavonija (lat. pavo, pavonia) vrsta
koralja; bot. biljka iz porodice sljezova
pavor (lat. pavor) drhLanje, strah; med.
trzanje od straha pri spavanju
Pax it. Paks (lat.) 1. boica mira kod
Starih Rimljana
pax it. paks (lat.) 2. mir
pnzmati (gr. spasma gr) klonuti,
(o)slabiti
pa (fr. page, gr. paidion djetece; mali
rob, mladi rob, lat. pagius, tal. paggio) prije: mladi plemi koji se spremao postati vitezom; mladi plemi
na slubi kod vladara, skutonoa;
tipaljka za podizanje haljine
panr teko shvatljiv i nepouzdan
prijevod s klasinih jezika
Pb kem. kratica za olovo (lat. plumbum)
Pd kem. kratica za paladij
Pe kem. kratica za pelotij
pean (lat. paean, gr. paian) pjesma zahvalnica za pobjedu (prvobitno posveena Apolonu); pjesma pohvalnica,
pjesma u slavu, pjesma radosnica
peanizam (lat. paean. gr. paian) rel.
oduevljen pokli, usklik
pebl (njem. Pobel) svjetina, prosti puk
peci (tal. pczzi) mn. novac, vrste novca
peeo (tal. pezzo) komad, komadi (u svakom smislu)
pealba (maked.) nadnica, teaenje;
putovanje u svijet radi zarade
pedagog (gr. paidagogikos odgojni,
nastavni) poznavatelj sredstava i ciljeva odgoja
pedagog (gr. pais, paidos dijete, djeak, ago vodim, paidagogos koji vodi

pedant

djeake; kao imenica: rob koji je djeake iz roditeljske kue vodio u kolu
ili na vjebalite i natrag kui, odgajatelj, uitelj muke mladei) odgajatelj, uitelj; ovjek koji se struno
bavi kolskim i nastavnim pitanjima
pedagogarh (gr. pais dijete, ago vodim, areho vladam, upravljam) upravitelj odgajanja, upravitelj kole
pedagogij (gr. paidagogeion boravite
pedagoga, kola) naziv kola koje su
i odgojni zavodi
pedagogija (gr. paidagogia voenje,
upravljanje, pouavanje i odgajanje
mladog ovjeka) znanost o odgoju,
vjetina odgajanja, znanost koja istrauje i prouava zakone i sredstva
pomou kojih sc najbolje mogu postii
odgojni ciljevi
pedagogika (gr. paidagogike vjetina
odgoja) v. pedagogija
pedagogist (gr. paidagogeion) odgajani k, pitomac, gojenac pedagogija
pedagogomanija (gr. paidagogos odgajatelj, uitelj, mania ludilo, pomama) strast (ih: sklonost) nekoga da,
u odnosu i dodiru s drugima, stalno
zauzima nekakav odgojni stav
pedagoki (gr. paidagogikos odgojni,
nastavni) odgojni, koji je u sldau
sa zakonima i ciljevima odgoja, koji
spada u pedagogiju, koji je u vezi s
pedagogijom
pedal (lat. pedalis stopni, noni, tal.
pedale) podnonik, podnonica, podnoje, papuica: poluga na orguljama, harfi i glasoviru koja se pritie
nogom i mijenja karakter zvuka; podnonik kojim se kree bicikl i dr
pedanhone (gr. pais, paidos dijete, anehone guenje) med. krajnici kod
djece
pedant (fr. pedant, tal. pedante, prvi
dio, moda, od gr. paidagogos) ovjek koji pretjeruje u tonosti, koji i
najbeznaajnijim sitnicama pridaje
velik znaaj, cjepidlaka, sitniar

pedantan

pedantan (fr. pdant) pretjerano toan,

dosadan zbog pridavanja vanosti
sitnicama, cjepidlaki, sitniarski
pedanterija (fr. pedanterie) pretjerana
tonost, polaganje velikog znaaja i
najbeznaajnijim sitnicama, cjepidlaenje, sitniarenje
pedantizam (lat. pedantismus) v. pedanterija
pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija
pedatrofija (gr. pais dijete, atrofia suica) med. djeja suica
pedel (lat. pedellus) njem. Pedell. fr.
bedeau) sluga, sudski podvomik; sveuilini podvornik
pederast (gr. pais, paidos djeak,
era ste s ljubitelj, ljubavnik) ovjek
koji osjea spolni nagon prema osobama istog spola; homoseksualac
pederastija (gr. paiderastia ljubav
prema djeacima) bolesna i protuprirodna spolna strast prema istom spolu, osobito mukarca prema mukarcu; homoseksualite t
pedcuterij (gr. paidcuterion kola) odgojni zavod, kola, kola za djeake
pedeutiki (gr. paideutikos) odgojni,
popravni, koji se moe upotrijebiti radi popravljanja vrline
pedeutika (gr. paideulike) fil. izraz kojim je Pitagora nazvao pouavanje u
nauku o dobrom i lijepom, tj. o vrlini
pedezn (gr. pedesis skakanje, skakutanje) med. kucanje srca
pedialgija (lat. pes, pedis stopalo, noga,
gr. algos bol) med. bol u stopalima,
tabanima
pedicolarije (lat. pedicellus noica)
zool. tipaljke na bodljama nekih
bodljikavih ivotinja; slue za ienje i za obranu
pedigree it. pedigri (engl. rodoslov) u
racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga o domaim ivotinjama
(s podacima o podrijetlu, teini, proizvodnoj sposobnosti i dr. o svakom

pedoGl

1061

pojedinom grlu); port, podrijetlo (rodoslov) trkakog konja

pedijatar (gr. pais gen. paidos dijete,
iater lijenik) djeji lijenik, lijenik
za djeje bolesti
pedijatrija (gr. pais gen. paidos dijete,
iatreia lijeenje) 1. znanost o djejim
bolestima; 2. znanost koja prouava
sva pitanja i pojave u vezi sa zdravim
i bolesnim djetetom
pedijatrika (gr. pais gen. paidos dijete,
iatreia lijeenje) med. v. pedijatrija
pedikeb (lat. pes, gen. pedis noga, engl.
cab koija, fijaker) prijevozno sredstvo koje je zamijenilo nekadanje
rike (kola sc pokreu pomou pedala)
pedikir (fr. pedicure) njegovanje nogu,
rezanje i ienje noktiju i rezanje
uljeva; osoba koja taj posao struno
obavlja
pedikuloza (lat. pediculosis) med. uljivost. bolest dobivena od uiju
pedikulozan (lat. pediculosus) u.ljiv
peding (engl. padding) vunena tkanina
slabije kakvoe; peding-maina sprava za pranje i tirkanje (krobljenje)
tkanina
pediometar (gr. paidion djetece, metron mjera, mjerilo) med. vaga za
mjerenje teine, duine tijela i veliine glave kod novoroenadi
pedler (engl. pedlar) trgovi koji prodaje po kuama, torbar, osobito u
8AD-U

pedo- (gr. pais. paidos) 1. predmetak

u sloen i ama sa znaenjem: dijete,
djeji
pedo- (gr. pedon) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: zemlja, tlo
pedobaptizam (gr. pais, paidos, baptismos krtenje) krtenje djece
pedofil (gr. pais gen. paidos dijete, filos
prijatelj, koji voli) 1. prijatelj djece,
ljubitelj djece; 2. ovjek sklon pedofiliji

pcdofilija

1062

pedofilija (gr. pais, paidos. fileo volim)

med. kod uroene i starake slaboumnosti: postojanje spolnog nagona prema djeci suprotnog spola
pedogcueza (gr. pais, paidos, genesis
postanak, raanje) zool. vrsta partonogeneze kod nekih ivotinja koje
ne postaju odmah u potpuno razvijenom obliku, npr. liinki nekih
muha iarica
pedok (engl. paddock) ograda u kojoi
se dre konji; ograen prostor za
ivotinje u zvj eri ujacima
pedologija 1. (gr. pedon tlo, zemlja,
logia znanost) znanost koja prouava fizika, kemijska i bioloka svojstva zemljita, tla); 2. (gr. pais, paidos dijete) znanost o djetetu (prouava zakone djejeg razvitka u razliitim razdobljima djetinjstva, kao i
patoloke pojave kod pojedine djece)
pedometnr (lat. pes gen. pedis noga,
stopalo, gr. metron mjera, mjerilo)
ureaj za mjerenje prijeenog puta,
putomjer
pedopeja (gr. paidopoia) raanje djece
pedopsihijatrija (gr. pais. gen. paidos
dijete) psihologija djeteta, djeja psihologija
pedotizija (gr. pais gen. paidos dijete,
thysia rtva, rtvovanje) rtvovanje
djece, prinoenje djece na rtvu
pedotrib (gr. paidolribes) uitelj d jece
u gimnastici kojemu ie, osobito kod
starih Grka, bila dunost gimnastikim vjebama uiniti da djeca budu
lijepa, zdrava i jaka
pedotribija (gr. paidotribia vjetina
pouavanja djeaka u hrvanju ili u
gimnastici) vjetina zabavljanja djece
pedotrofija (gr. paidotrofia) prehranjivanje, njegovanje i podizanje djece
pedum (lat. pedum) starorimska pastirska palica; pedum episkopate (lat.
pedum episeopale) biskupski tap

pehblenda

Peer Gynt lik iz istoimene drame II.

Ibsena; tip slabia i lutalice koji konano smirenje nalazi u zagrljaju
ene koja ga voli unato njegovim
slabostima
Pegaz (gr. Pegasos) 1. mit. krilati konj
koji je postao od krvi Meduze kad joj
je Perzej odsjekao glavu; od udarca
njegovog kopita poslao je izvor Hipokrene ija je voda nadahnjivala
pjesnike; u novije vrijeme: konj muza; pren. pjesniko nadahnue; zajahati Pegaza posvetili se pjesnitvu,
pisali pjesme; 2. astr. zvijee na Sjevernom nebu s 2 promjenjive zvijezde druge, 4 zvijezde tree, 8 zvijezda
etvrte veliine i s mnogobrojnim slabijim zvijezdama koje se mogu vidjeti
i golim okom
pegel (njem.) letva podijeljena na stupnjeve za mjerenje vodostaja, vodomjer
pegijatrija (gr. pege izbor, iatreia lijeenje) med. lijeenje mineralnim vodama
pegma (gr. pegma skela, postolje) skela, osobito na pozornici
pegmatit (gr. pegma, gen. pegmatos
vrsta veza) vrsta krupnozrnate rude
iz novije faze razvoja zemaljske kore
pegnija (gr. paizo, paignion) mala, laka i aljiva lirska pjesma
pegologija (gr. pege izvor, logia znanost) znanost o lijekovitirn. mineralnim vodama
pegomantija (gr. pege izvor, manteia
proricanje) proricanje iz izvorske,
bunarske vode
peh (njem. Pech) smola; pren. nevolja,
nesrea, neprilika nezgoda
pehblenda (njem. Pechblcnde) min.
uranski smolinac, mineral mutan i
smolasta masna sjaja, veoma vaan
u znanosti i tehnici budui da se iz
njega dobiva najvie radioaktivnih
tvari

pehiagra

1063

pehiagra (gr. pechys lakat, agra plijen)

med. bol u lakLu
pehist (njem. Pech smola; nevolja) ovjek koji nema sree u poslovima,
kojega prati nevolja
pehlevi perzijski jezik kojim su preteito govorili zapadni Perzijanci,
mjeavina perz. i senatskog jezika u
kojoj je prevladavala perzijska gramatika; pahlavi
peinture-mate it. penlir-mat (fr.) slikanje terpentinskim bojama na negrundiranom platnu
Peitho (gr. peitho nagovor; starogrka
boica nagovora, dobrog savjeta
pejabl (fr. payable) koji se treba platiti;
s dospjelim plaanjem, plativ
pcjeraeija (lat. pejeratio) prav. krivo
prisizanje, krivokletstvo, kriva prisega
pejgamber (tur.) izaslanik Boji; prorok
pejirama [gr. peirao pokuam, okuam, ispitam) pokuaj, ispitivanje;
pokus, proba; ono do ega se dolo
ispitivanjem, pokusom, iskustvom
pejiramologija (gr. peirao pokuam,
okuam, ispitam, logia nauk) nauk o
pravljenju pokusa; uputa o pravljenju pokusa, eksperimenata
pejirazmologija (gr. peirasmos pokuavanje, logia znanost) v. pejiramologija
pejoracija (lat. peius, pejoratio) pogoranje, pogoravanje, pogoranost
pejorativan (lat. peius gori, loiji, fr.
pejoratif) koji daje lo ili ruan smisao, pogrdan, koji pogorava
pejus (lat. malum loe, peius loije)
loije, gore; osuditi nekoga in peius,
in durius it. in pejus ili in durijus
(lat.) prav. osudili nekoga tee no to
ga je osudio nii sud
pejza (fr. paysage) krajolik; slika krajolika
pejzaist (fr. pavsagiste) slikar koji
slika pejzae

peku lij

pekan zool. kuna bjelica i njezino skupocjeno krzno (u Kanadi)

pekari zool vrsta malih, do 30 kg tekih. divljih svinja s jednom lijezdom koja lui tekuinu veoma jaka
mirisa (u tropskim podrujima Amerike); bizamska svinja
pekatifobija (lat. peccarc grijeiti, gr.
fobeomai) med. bolestan strah od grijeha
Pekila (gr. Poikile) znamenita galerija
11 staroj Ateni, ukraena Polignotovim, Mikonovim i Panenovim slikama (bitka Atenjana i Spartanaca
kod Eneje. boj amazonki, zauzimanje Troje, bitka kod Maratona i dr.)
pekinezer siuan pas kineske rase
peksimit (tur.) kruh dvaput peen, dvopek
peksis (gr. pexis zgruavanje, smrzavanje) med. zgruavanje, zgruanost
pekten (lat. pecten ealj; greben; grablje) zool. koljka kapica; anat. stidne
dlake; preponska kost, stidna kost
pektin (gr. pektos zgruen, gust) kem.
osebujna biljna tvar koja zagrijavana s kiselinama tvori ele
pektoral (lat. poctus, pectorale prsa,
grudi) u Kat. crkvi: na prsni k koji
nose vii inovi (opati i biskupi), u
obliku malog tita, kria ili kakve
relikvije
pektoralije (lat. pectoralia) med. lijekovi za prsa. sredstva koja pomau
izbacivanje sluzi (ispljuvka)
pektoralni (lat. pectoralis) prsni, grudni
pektorilokvija (lat. pectoriloquia) med.
govor iz prsa (kod tuberkuloznih bolesnika)
pektus (lat. pectus gen. pectrois) prsa;
srce, dua
pekulij (lat. peculium) prav. osobno
imanje, imanje koje je osobno stekao
sin, rob itd.. i u kojem olac, odnosno

pckulijaran

iue>4

gospodar, nema nikakva prava ni

udjela
pekulijaran (lat. peculiaris) osobit, osebujan, razliit
pekulijamo imanje v. pekulij
pekunijaran (lat. pecuniarius) novani,
koji se sastoji u novcu
pokus (lat. pecus gen. pccoris) stoka;
ovjek glup kao stoka
pel-svila (tal. p. pelo, lat. pilus vlas,
dlaka} svila od grubih niti koji se
dobivaju od neispravnih 6ihura dudova svilca
pelada (fr. peiade) 2. med. mjestimino
elavljenje
pelada (p. pelada. fr. peiade) 1. luenjem s koe skinuta, a nesiriena vuna, ouvana vuna
pelagijanci mn. pristae engl. redovnika Pelagija (umro nakon 418.). koji
je od 410. u Kartagi i Rimu propovijedao da ne postoji nasljedni grijeh
i da su 6>vjekovc prirodne sile dovoljne za stjecanje vjenog blaenstva; ovo nauavanje je osueno kao
heretike na crkvenom saboru u Efezu 431
pelagijaniznm nauavanje redovnika
Pelagija iz. V. st.; usp. pelagijanci
pelagijski (gr. pelagios) morski, koji
je postao ili se nalazi u moru; pelagijski. slojevi geol. slojevi koji su se
staloili na morskom dnu\ pelagijske
ivotinje zool. puinska fauna, morske ivotinje koje nalazimo u moru
do otprilike 300 m dubine
pelagizam (gr. pelagos more) med.
morska bolest
pelagoskop (gr. pelagos more, skopeo
promatram, gledam) ureaj za gledanje u morsku dubinu
pelagra Gat. pellis krzno, koa, tal.
pelle, gr. pelina taban, agra plijen)
med. endemina kona bolest, osobito u gornjoj Italiji, junoj Francuskoj
i panjolskoj: kronina upala koe s
Ijuskanjem i otpadanjem koe s lica

pelengator

i ruku praena poremeajima u probavi i ivanim bolovima; vraa se

svakog proljea u sve teim oblicima
i, ako se ne lijei, zavrava, izmeu
tree i sedme godine, smru
pelagrozan (lat. pellis krzno, koa, tal."
pelle, gr. agra plijen} med. koji boluje od pelagre
pelami mn. kineske i istonoindijske
svilene ih atlasaste tkanine
pelard slitina (legura) platine i bakra
s neto srebra ili neke druge kovine
pelargonija (gr. pelargos roda) bot.
ukrasna biljka lijepih bijelih cvjetova s plodovima koji nalikuju na plijc kljunove
Pelazgi (gr. Pelasgoi) mn. dio najstarijih stanovnika Grke koji su se
postupno pretopili u Helene; oni su,
po predaji, podigli kiklopske bedeme
Pelazgi (gr. Pelasgoi) starogrko pleme, grki starosjedioci
pelc (lat. pellis krzno, koa, njem. Pelz)
preraeno ivotinjsko krzno; odjevni
predmet napravljen od preraena
krzna, osobito bunda
pelc-mantl (njem. Pelzmantel, lat. pellis mantellum) ogrta od krzna, bunda
pelenti (njem. pelzen) med. cijepiti protiv bolesti; bot. cijepiti mladice
peleer (njem. Pelzer) cijep, mladica
pelefuter (njem. Peizfutter) podstava
od krzna
pele-mele it. pel-mel (fr.) pomijeano,
bez reda, kako koji stigne; mjeavina, zbrka, dar-mar; mi-ma
Pelej (gr. Peleus) mit. sin Kakov, mu
Nerejeve keri Tetide, otac Ahilejev
pelencije (lat. pellentia) mn. farm.
sredstva koja pomau pobacivanje,
pobaajna sredstva
peleng (niz.) kut izmeu pravca kompasne igle i pravca u kojem se vidi
neki predmet; v. pelengator
pelengator (niz.) poni. naprava na
kompasu pomou koje sc odreuje pe-

pelengirati

1065

leng razliitih toaka na obali ili

predmeta na moru; usp. radiopelengalor
pelengirati (niz.) 1. pom. odrediti kut
izmeu pravca kompasne igle i pravca na vidljivi predmet; 2. pomou
radiopelengatora odreivati mjesta
gdje se nalazi cmisijska radiopostaja; 3. odreivati mjesto izvora zvuka
pomou hvatanja zvukova
pelerino (lat. peregrinari putovati, fr.
pelerine) putniki ogrta bez rukava
i s kapuljaom; ogrta uope
pelevr (engl. palaver. port. palavra, p.
palabra) zborno mjesto crnaca na
kojem obavljaju vjerske obrede ili
plemensko suenje; zbor, skuptina,
dogovor
pelidnoma (gr. pelinos crnka st, nacrn) med. v. pelioma
pelidnus (gr. pelinos crnkast) med.
vrsta konog crnila (melanoze)
pelikan (gr. pelekan, lat. pelicanus)
zool. nesit, gem. najvea ptica plivaica koja ima izmeu grana donjeg
dijela kljuna rastegljivu kou za rezervnu hranu; med. instrument za
vaenje zubi; voj. vrsta starog topa;
kem. staklena posuda za destiliranjc; stolarski kripac
pelikometar (gr. pelys, pelike posuda
za crpenje, metron mjerilo, mjera)
med. naprava za mjerenje enske
zdjelice; pelvimetar
pelikula (lat. pellicula koica) vanjski
plazmatiki sloj trepetljikaa (praivi)
pelioma (gr. pelioma krvlju pod liveno
mjesto olovne boje, pelios) med. pjega
na koi od udarca, olovne boje, zelena, uta ili modra; pelidnoma
pelioza (gr. peliosis izljev krvi, modrica, pelios crnkast) med. krvna
pjegavost, kronina bolest s mnogobrojnim malim izljevima krvi (petehijama) u kou i sluznicu zbog po-

pelotaa
kidanosti najtanjih krvnih ila; purpura
pelir-papir (fr. pelure ljuska, koica)
vrsta finoga papira
Pelitimi (hebr.) Filistejci, stanovnici
Fenicije i Palestine, zakleti neprijatelji starih Hebreja
peliti mn. geol. mehaniki sedimenti
sastavljeni od praha i mulja
pelivan (tur. pohlivan) 1. akrobat: plesa na uetu; cirkuski artist; 2. borac,
hrva; junak, vitez; 3. komedija,
lakrdija; 4. vrstan jahai konj
pelo (tal., p. pelo) v. pel-svila
Pelop (gr. Pelops) mit. sin Tantalov,
otac ga je, kao djeaka, zaklao i dao
bogovima za ruak, ali su ga ovi ponovno oivjeli. Kasnije je preao iz
Frigije u, po njemu nazvani, Peloponez i, oeniv.i se Hipodamijom,
dobio podruje Elis i pokrenuo olimpijske igre; njegovi sinovi su bili
Atrej i Tijest, a unuci Agamemnon i
Menelaj
pelopij (lat. pclopium, gr. Pelops) min.
kovina pronaena u tantalitu
Peloponez (gr. Pelopov otok) staro ime
dananjeg grkog poluotoka Moroje;
peloponeski ratovi borbe izmeu Alenjana i Spartanaca od 431. do 404.
pr. n. c. za prevlast u Grkoj (pobijedili Spartanci)
pelorion (gr. pelorios gorostasan, golem) med. pretjerano razvijen i velik
neki dio tijela
peloron (gr. peloron udovite, neman)
med. v. pelorion
pelota (fr. pelote, p., port., lat. pelota,
pila) med. loptasti dio pojasa protiv
kile koji pritie kilavo mjesto i ne
da mu ispasti; krojaki jastui za
zabadanje igala; bijela pjega na konjskoj glavi; mah trkaki brod
pelotaa (fr. pelotago) fina devina dlaka; obina vigonjska vuna za pravljenje eira; u biljaru: nepravilno
udaranje lopte

pelta

1066

pelta (gr. pelte) starogrki malen i lagan tit, oblikom podsjea na mjesec
pelte (tur. pelte) slatko (hladetina) od
dunja
pelucidan (lat. per-licidus, pellucidus
proziran) proziran, prozraan
pe Kn metar (lat. pelvis zdjelica, gr.
metron mjera, mjerilo) med. v. pclikometar
pemfigus (lat. pemphigus, gr. pemfix
mjehuri) med. izbijanje mjehuria
po tijelu
pemfiks (gr. pemfix) med. v. pemfigus
pemiknm sueno i smrvljeno koncentrirano meso bizona kojim se hrane
lovci i putnici na krajnjem sjeveru
Sjeverne Amerike
pemptejos '.gr. pemptaios) med. petodnevka. petodnevna poetna groznica
PEN-klub kratica za Poets, Playwrights, Essavists, EdiLors, Novelists
(engl.) pjesnici, dramski pisci, esejisti, urednici, romanopisci meunarodna udruga knjievnika (osnovana 1921.) (pen engl. = pero, pisaljka)
pena (lat. penna) 2. pero, pero za pisanje
pen a (lat. poena. gr. poinc) 1. kazna,
osveta, naknada; sub poena it. suh
pena (lat.) prav. pod kaznom, uz kaznu, pod prijetnjom kazne
penal (lat. poenalis, kazneni) svota novca koja se plaa u sluaju neispunjenja ih krenja ugovora, npr. u sluaju zakanjenja poduzee e na ime
penala za svaki mjesec zakanjenja
odbiti po \0% autorskog honorara; u
nogometu: najstroi kazneni udarac,
izvodi se s 11 metara izravno prema
golu kanjene strant;
pen a li to t (lat. poena kazna, fr. penalite)
prav. kanjivost; kazneni sustav;
kazna

penetracija

penalizam (lat. pennale) na njemakim

protestantskim sveuilitima, osobito
u XVII. st. (do 1662.): zlostavljanje i
despotske postupanje starijih studenata prema sLudenlima-novacima u
emu se ilo dotle da je moralo biti
ak i zakonom zabranjeno
penalni (lat. poenalis) koji se Lie kazne, koji spada u kaznu, kazneni
penati (lat. penates) mit. kod Rimljana: bogovi zatitnici drave i svake
obitelji posebice, kuni bogovi koje
je svaka obitelj tovala i prinosila
im rtve u samoj kui: pren. dom,
stan, kuno ognjite
pendakul lat. pendere visiti, biti objeen, pendaculum) arobna hamajlija
koja se, kao zatita od zla i nesree,
nosi oko vrata
pendenlan (lat. pendere visjeti) 1. koji
visi, lebdi, neodreen, neodluan, nedovren, nerijeen; 2. prav. koji se
nalazi u postupku, a nije jo sigurno
kakvo e biti rjeenje
pendl-ur (njem. Pendel njihalo, L'hr
sat) zidni saL, sal sa seta Ijkom
Penelopa (gr. Penelope) mit. ena Odisejeva, mati Telemahova, poznata po
svojoj vjernosti muu: dok je Odisej
10 godina ratovao pod Trojom i 10
godina lutao morima, nju su salijetali mnogobrojni prosci, ali ona ih
je. vjeto nalazei izlike, uporno odbijala sve dok joi se nije vratio mu;
pren. vjerna i odana ena
peneplen (engl.) blago valovita povrina zemlje
penetrabilan ;lat. penelrabilis) pojmljiv, shvalljiv, pronicav; probojan,
prohodan
penetrabilitet (lat. penetrabilitas)
pojmljivost, shvatljivost. pronicavost;
probojnosl. prohodnost
penetracija lat. penetralio) prodiranje;
prodorna snaga, pronicljivost, otroumnost. sposobnost pronicanja i
shvaanja sutine; kulturno ili eko-

penetrancije

1067

nomsko prodiranje jedno drave (naroda) u drugu

penetrancije (lat. peneiranlia) mn.
med. lijekovi koji prodiru, koji proimaju
penetrantan (lat. penetrans) prodoran,
koji prodire, proiman, koji proima
(miris, hladnoa itd.); proziran, koji
prozire, pronicljiv (pogled); otar, bistar (razum)
penetration pacifique it. penetrasion
pasifik (fr.) "mirno prodiranje", sustav politikih, privrednih i vojnih,
ali ne ratnih mjera kojima se sluila
Francuska kako bi pofrancuzila ncfrancuske zemlje (npr. u sjev. Africi)
penetrirati (lat. penetrare) prodrijeti,
prodirati, probiti; prozreli, proniknuti, dokuiti, shvatiti; ispitati, istraiti
penez (staronjem. Pfonning) novac
penholdcr (engl.) 1. dralo za pero; 2.
port, u stolnom tenisu: nain dranja reketa kao t.o se dri dralo pri
pisanju
peni (engl. penny) prije srebrni, potom
bakreni, danas bronani silan novac
u Vol. Britaniji = 1/12 ilinga
peni-bank (engl. penny-bank) tedionica za siromanije u Londonu
peni-post (engl. pennv-post) "pota po
poni", gradska pota u Londonu koja
obavlja samo lokalni promet
penibilan (lat. poena, poenibilis muka.
tegoba, patnja) muan, teak, nevoljan, tegoban
penicil (lat. penicillum kist) med. kist,
osobito kist za rane
penicilin (lat. Pcnicillium kao rod) med.
farm. tvar koja se dobiva kristalizacijom iz tekue kulture plijesni
Penicillium notalum: djeluje antibiotiki na stafilokoke, streptokoke i
neke druge bakterije, te se s uspjehom primjenjuje kao lijek protiv meningitisa, upale plua i drugih gnojnih upala; unosi se u organizam pu-

penta-

tem intramuskularnih injekcija i

brzo iz njega izlazi, te se mora davati
ee (svaka 3 sata); eluana kiselina ga razara i zato se rijetko uzima na usta
penid-eer (lat. saccharum penidium.
ar.-tur. fanid) proieni eer u ohliku sipki; jemeni eer
penikulus (lat. peniculus etka; kist)
zool. etkica (na stranjim nogama
u pele na unutranjoj strani prvoga
stopnog lanka)
peninzula (lat. paeninsula) poluotok
peninzularni (lat. paeninsularis) poluotoni, koji pripada poluotoku, koji
se tie poluotoka
penis (lat.) anal. muki spolni erektilni
organ, muki ud
penitencija (lat. poenitentia) kajanje,
pokajanje; ispatanje; crkvena kazna
peniteneijar (lat. poenitentiarius} sveenik. ispovjednik kod katolika; osobito: papin predstavnik, obino kardinal, koji, u izuzetnim sluajevima,
daje dispenzacije u papino ime
penitencijarija (lat. poenitentiaria) papinski sud u iji djelokrug spada sve
to sc tie penitencije, koji daje dispenzacije i odreduje crkvene kazne,
pokoru
penkala vrsta umjetne olovke (po imenu izumitelja, Zagrepanina Penkale. 18711922)
penologija (lat. poena kazna, gr. logia)
znanost o sredstvima za kanjavanje
pens (cngL pcncc) mn. od peni
pensa ( lal.) raunska jedinica (40 denariusa) u srednjovjekovnoj Hrvatskoj
pensirati (fr. pincer) rezati, potkresivati mlade izdanke na vokama iznad treeg ih etvrtog lista: zalamati
vinograd
penta marka motora za amac; svaki
amani motor uope
penta- (gr. pente) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pet

peti tada

1068

pentada (gr. pentas petina, pet) cjelina

sastavljena od pet dijelova, razdoblje
od pet godina
pentadaktil (gr. pente, daktylos prst)
koji ima pet prstiju, peteroprst
pentadekagon (gr. pente, kai deka
petnaest, gonia kut) geom. petnaesterokutnik
pentadika (gr. pentadike) sustav brojeva iji jc osnovni broj pet
pentaedar (gr. pente, edra osnova,
strana, sijelo) geom. tijelo omeeno
s pet strana ili povrina, peterokutu i k
pentaeteris (gr. pente pet, etos godina) razdoblje od etiri godine i svetkovina koja se slavila na poetku
svake pete godine; pentaelija
pentafarmakon (gr. pente. farmakon
lijek) petostruki lijek, peterostruki
lijek
pentafilan (gr. pente, fyllon list) bot.
koji ima pet listova, peterolist
pentafonij (gr. pente. fone glas) glaz.
djelo prilagoeno za pet glasova
pentnginian (gr. pente, gyne ena)
bot, naziv za biljku iji cvijet ima
pet stupica; usp. pentaginije
pentaginije (gr. pente, gyne ena) mn.
bot. peti red u klasama IXIII u
Linneovom sustavu biljaka
pentaglota (gr. pente, glotta jezik)
knjiga na pet jezika, osobito Biblija
tiskana na pet jezika u jednoj knjizi
pentagon (gr. pente, gonia kut) geom.
peterokut
pentagonalni (gr. pente, gonia kut)
peterokutni
pentagram (gr. pente, gramma slovo)
"Salomonovo slovoJ'; prvobitno: lik
koji se dobije kad se sve strane pravilnog peterokuta produe toliko dok
produene linije jodna drugu ne dodirnu; zatim: lik koji se dobije kada
se dva trokuta jedan drugim pokriju
i koji se. u starom i srednjem vijeku,

pentasperman
smatrao tajanstvenim simbolom koji krije u sohi tajanstvenu snagu
pentakord (gr. pente, ehorde ica.
struna) glazbeni instrument s pet
ica (struna), peterostruna lira
pentakrostih (gr. pente, akrostichis,
akrostichon) pjesma od pet stihova
ija poetna, ponekad i krajnja slova,
tvore neko ime ili neku rije
pentnlema (gr. pente, lemma dobit,
dobitak) log. sud koji se sastoji od
pet lanova
pentaletalan (gr. pente, petalon list)
bot. koji ima pet evjelnih listia
pentalfa (gr. pente. alfa) v. pentagram
pentametar (gr. pente. metron mjera)
metr. petostopni, odnosno tonije, eslostopni. daktilski stih koji se sastoji
od polovica odvojenih nepromjenjivom cezurom. a upotrebljava se
samo s heksametrom
pentandria (gr. pente, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bol. biljke iji
cvjetovi imaju pet slobodnih pranikih niti (peta klasa u Linneovom
sustavu biljaka)
pentangulami (gr. pente, lat. angulus
kut) peterokutni
pentangulum (gr. pente. lat. angulus
kut) v. pentagon
pentapteran (gr. pente, pteron krilo)
koji ima pet krila, peterokrilan
pentaptoton (gr. pentaptotos s pet padea) gram. imenica s pet padea
pentarh (gr. pentarehos, pente pet,
areho vodim, upravljam) lan vlade
petorice
pentarhat (gr. pente, areho vodim,
upravljam) vlada od pet lanova, vlada petorice
pentarhija (gr. pente, areho vodim,
upravljam) v. pentarhat
pentasilabum (gr. pente, svllabe slog)
gram. rije od pet slogova
pentasperman (gr. pente, sperma sjeme) bot. koji ima pet sjemenki, peterosjemeni

pcntastih

1069

pcntastih (gr. pente, stichos red) kitica

od pet stihova
pcntastilon (gr. pente, stylos stup)
arhit. zgrada s pet redova stupova
Pentateuh (gr. pente. teuchos biljenica, knjiga) grko-aleksandrijski naziv za tzv. pet knjiga Moj sije vih koje
se zovu: Genvsis (Knjiga Postanka),
ftxodus (Knjiga Izlaska), Leoiticas
(Levitski zakonik), Numeri (Knjiga
brojeva), Deuteronomium (Ponovljeni
zakon)
pcntatlist (gr. pentathlos) kod starih
Grka: onaj koji vjeba potoboj, pctcrostruku borbu (pentatlon)
pentatlon (gr. pentathlon) pctoboj
(haima skakanje, diskos bacanje diska, dromos Lranje, palo hrvanjc,
pvgme akanje); kvinkvercij
pentaton (gr. pente, tonos ton) glaz.
razmak od pet cijelih tonova, mala
septima
Pcntccostc it. rentekoste (gr. pentekostos pedeseti, tj. hcmera pedeseti
dan, pentekoste) pedeseti dan po Uskrsu, tj. Duhovi
Pcntej (gr. Pentheus) mit. sin Ehionov
i Agavin; ostarjeli mu je Kadmo jo
za svoga ivota predao vladavinu nad
Tebom
pentemcron (gr. pente, hemera dan)
razdoblje od pet dana
pentcmimcris (gr. pente, hemi pola-,
polu-, meros dio, hemimeres od polovina, prepolovljen) metr. dio stiha
koji se sastoji od pet polustopa ili
dvije i pol cijele stope; osobito: cezura
iza druge i pol ili u treoj stopi hcksametra
Pentesilcja (gr. Penthesileia) init. ki
boga Marsa i kraljica amazonki, kao
trojanska saveznica junaki se borila protiv Grka dok je Aliilej nije ubio:
pren. ratnika, ratoborna ena
Pentinkostar (gr. pentekostos pedeseti) u pravoslavnoj crkvi: Cvjetni
triod, bogosluna knjiga koja se, po-

peon

evi s prvim danom Uskrsa, upotrebljava za vrijeme svete Pedesetnice, tj. od Uskrsa do Duhova
pcntogen (gr. pepto kuham, varim
gennao rodim, stvaram) med. ope
ime za sve hranjive tvari, supstance
koje pomau stvaranje pepsina u
eluanom soku
penultima Gat. paenultimus pretposljednji, paenultima tj. syllaba pretposljednji slog) gram. pretposljednji
slog jedne rijei
penultimus (lat. paenultimus) pretposljednji (npr. dak u razredu)
penumbra (lat. penumbra) polusjena
koja se neprimjetno gubi u svjetlost;
sumrak
penzija (lat. pendere objesiti, mjeriti:
platiti, pensio plaanje) prestanak
aktivne slube dravnog slubenik;!,
mirovina; plaa koju slubenik prima kad prestane aktivno raditi
penzioner (lat. pensio plaanje, fr. pensionnaire) slubenik koji je prestao
aktivno raditi i koji prima nove, penzijske prihode, umirovljeni slubenik
penzionirati (fr. pensionner) prevesti
(ili: prevoditi) iz aktivne; slube u mirovinu, staviti u penziju
penzum (lat. pendere mjeriti po teini,
izmjeriti, pensum dnevni posao,
dnevni rad; zadatak) ono to je nekome odmjereno, dodijeljeno, odreeno; zadatak, osobito aki
penje (fr. peignec) tkanina od eljane
vune, kamgarn; mn. (peignees) eljana svila u boji
penjer (fr. peigneur) stroj za grebenanie
vune i kudelje, grebenara
penjoar (fr. peignoir, lat. peetinare) eljati) enski ogrta koji se upotrebljava pri eljanju, pudranju i kupanju; vrsta iroke i udobne enske
jutarnje i veernje haljine
peon (gr. paion) metr. stih-igra, etvoroslona stihovna stopa u kojoj su
li sloga kratka, a 1 dug, pojavljuje se

peonija

1070

u 4 razliita oblika koji sc nazivaju

prema mjestu duine: prvi peon:
U U U, drugi peon: U IJ U, trei
poon: U U U, etvrti peon: U U U
peonija (gr. Paionia) hot. bour, nazvan po staroj pokrajini Peoniji u
sjev. Makedoniji odakle jc donesen
pepanzis (gr. pcpansis sazrijevanje,
sazrelost} med. dozrijevanje neke bolesti; probava, probavljanje
pepastian (gr. pepaino sazrijevam)
med. koji pomae sazrijevanju bolesti; koji probavlja
pepastik (gr. pepaino sazrijevam, dozrijevam) farm. sredstvo (ili: lijek)
koji pomae sazrijevanju bolesti
pepermint (lat. Menta piperita) osvjeavajui bombon s primjesom paprene metvice
pepita (p.) krupnije zrno ili grumen
istog zlata
peplos (gr. peplos) enska haljina u
starih Grka i Rimljana
pepsi-cola it, pepsikola (engl. pep dobro raspoloenje, usp. coca-cola) vrsta
slatkog osvjeujueg napitka
pepsin (gr. pepto kuham, pepsis kuhanje) kem. lerment eluca u eluanom soku koji, rastvarajui bjelanevine, pomae probavu hrane
pepsis (gr. pepto kuham, pepsis kuhanje) med. kuhanje, probava (hrane)
peptiei (gr. pep-i kos koji slui za kuhanje, probavu) mn. med. sredstva
koja pomau probavljanje hrane
poptian (gr. peptikos koji pomae
kuhanju, probavi) koji kuha, koji pomae kuhanju, probavi
peptidi (gr.) spojevi od dviju ili vie
aminoki solina
pepton (gr. pepto kuham, varim) med.
hranjiva tvar koja se zbog probave
preobrazila; duikovi spojevi koji nastaju od bjelanevina stih tijela pod
utjecajem eluanog soka

Per Dominum nostrum

peptonizirati (gr. pepto kuham, varim) kem. rastapati bjelanevine

peptonurija (gr. pepto kuham, varim,
uron mokraa) med. luenje peplona
s mokraom (kod grozninih zaraznih bolesti, trovanja itd.)
per (fr. pair, engL peer. lat par jednak)
1. prije: nadbiskupi, vojvode, grofovi,
baruni itd. koji su, kao s vladarom
istorodni krunski vazali, bili meusobno jednaki i ravnopravni lanovi
u najviim dravnim tijelima; lan
Gornjeg doma u Engleskoj; velika;
pir
per (lat.) 2. kroz, prijeko, po, u, kod:
pred; za, za vrijeme, u tijeku; pomou, putem ega; zbog, radi; trg.
per kilo = po kili, za kilu itd.
per abusnm it. per abuzum (lat.) zloporabom, putem zloporabe
per accidens it. per akcidens (lat.)
sluajem, sluajno
per aliud (lat.) fil. v. pod per se
per analogiam (gr.-lat.) po analogiji,
tj. po uzoru na prijanja iskustva
per annum it. per anum (lat.) za godinu, na godinu, godinje: pro anno
per aspera ad astra (lat.) posl. kroz
trnje do zvijezda, tj. kroz borbu k
pobjedi (cibit iz Vcrgilija i Seneke)
per aval (fr. per a val) uz jamstvo, kao
jamac
per aversionem it. averzionem (lat.)
ne brojei, otprilike
per Bacco it. per hako (tal.) kao formula prisege: tako mi Bakha
per cassa it. per kasa (tal.) trg. uz
plaanje gotovinom
per eontante it. per kontante (tal.)
trg. uz plaanje u gotovom
per conto it. per konto (tal.) trg. na
raun
Per Dominum nostrum Jesum Christum (lat.) Po Gospodinu naem Isusu Kristu (zavrni dio katolikih molitava)

per cxtensum

1071

per extensum it. per ekstenzum Gat.)

t-isk. slog koji se tiska kroz nekoliko
stupaca (npr. naslovi, vane vijesti)
per interim (lat.) privremeno, za neko
vrijeme
per litteras (lat.) slovima, pismeno, putem pisama
Per me si va nella citta dolente it.
per me si va nela ita dolente) Po
meni (tj. kroz mene) se ide u grad
jada (natpis nad vratima pakla u
Danteovoj Boanstvenoj komediji)
per mille (lat.) na tisuu, po tisui, za
tisuu (komada); pro mille
per modum (lat.) na nain; posredstvom
per omnia saecula saeculorum it.
per omnia sekula sekulorum (lat.) na
sve vijeke vjekova
per omamento (tal.) za ukras: toboe,
prividno
per os (lat.) med. kroz usta
per pedes (lat.) nogama, tj. pjeice
per pedes apostolorum (lat.) "nogama
apostola", tj. pjeice (kao to su putovali apostoli)
Per piu vie si va a Roma (tal.) Svi
putovi vode u Rim
per posta (tal.) potom, preko pote.
putem pote
per primam intentionem it. per primam intencionem (lat.) "prvim naprezanjem"; med. lijeenje rane neposrednim srastanjem rubova rane,
za razliku od lijeenja par secundam
intentionem ("drugim naprezanjem")
kod kojega se rana zatvara putem
drugih zbivanja, procesa, npr. stvaranjem granularnog tkiva
per procura it. per prokura (tal.) prav.
preko punomoi, preko opunomoenika
per procurationem it. per prokuracionem (lat.) v. per procura
per procuratorem it. per prokuratorem (lat.) prav. preko opunomoenika

pera gracija

per ricapito it. per rikapito (tal.) trg.

v. pod ricapito
per rollam (lat.) "po krugu"; naziv koji
se u velikim uredima upotrebljava
za predstojnikovo slanje nekog spisa
od referenta do referenta kako bi dali
svoje miljenje (umjesto da ili sve sazove na sjednicu)
per saldo (tal.) trg. za obraunavanje,
za izravna nje; pro saldo
per saltum (lat.) skokom
per se (lat.) fil. po sebi. ono to postoji
samostalno, samo za sebe, samo sobom, npr. to je, kod skolastiara, supstancija, za razliku od akcidencije
koja postoji samoperalliud, ti. preko
drugog, pomou drugog
per secundam intentionem it. per
sekundam intencionem (lal.) med. v.
pod per primam intentionem
per si (lat. per, njem. sie) na "vi"; biti
a nekim par si govoriti nekome "vi",
oslovljavati nekoga sa *vi':; supr. per
tu
per subreptionem ct obreptionem
it. per subrepciunem et obrepcionem
Gat.) prav. putem prijevare i preuivanja (istine)
per up (lat. per, njem. Schub) protjerivanje u pratnji straara, pod straom
per tacitum consensum it. per tacilum konsenzum (lat.) uz pristanak
utnjom
per testamentum lat. po oporuci
per tu (lat.) na "ti" ; biti s nekim par tu
govoriti nekome "ti", nekome se obraati sa "ti"; supr. per si
per ultimo (tal.) na kraju mjeseca
per vota majora (lat.) veinom glasova
per-ub (fr. pair, njem. Schub) istodobno imenovanje veeg broja lanova Gornjeg doma da bi se time osigurala vladi potrebna veina
peragracija (lat. peragratio) putovanje,
proputovanie, prolaenje

peracija

1072

perakcija Gat. poradio) zavretak, zavrna radnja, zavrni in

perald slitina (legura) platine i bakra
s neto srebra i neke druge kovine
perambulator (lat.) v. hodometar
porcent (lat. per centum) v. procent
percepcija Gat. pcrceptio) psih. primjeivanje, zamjeivanje, opaanje,
shvaanje, svi oni psihiki procesi
koji (ili: sva ona psihika zbivanja
koja) se neposredno izazivaju osjeti Inim podraajima (usp. aperccpcija); prav. naplaivanje, skupljanje,
primanje (prihoda, novca, plodova
itd.)
percepcionalizam (lat. perceptio primjoivanje, opaanje) fil. nauavanje
da cjelokupno miljenje i znanje vodi podrijetlo iz percepcije, tj. primjeivanja. i da su primjeivanja same
primijeene stvari (Aristotel, HarniIton)
perceptibilan (lat. percoptibilis) zamjetljiv, primjetljiv osjetom, shvatljiv, pojmljiv, osjetljiv
perccptibilitct (lat. perceptibilitas) zamjetljivost, primjetljivost osjetom,
osjetljivost, sposobnost za perccpcije
pereeptivan (lat. perceptivus) koji primjeuje. koji prima vanjske dojmove
pcrceptivitet Gat. perceptivitas) psih.
sposobnost primjeivanja. sposobnost
primanja vanjskih dojmova
percipijent (lat. percipiens) onaj koji
prima, primatelj
percipirati (lat. percipere) primati, primiti, dobiti; opaati, shvaati, pojmiti, uiti
perdniti (tur. perdah sjaj, politura; brijanje) rastezati kou, da bi se mogla
oistiti od dlaka i izgladiti
perdendo (tal.) glaz. gubei se, postupno nestajui
perdendosi it. perdendozi (tal.) glaz.
v. perdendo
perdicija (lat. perditio) propast; vjeno
prokletstvo, vjena smrt.

pereta

perdita (tal.) trg. gubitak

pereant (lat. perire propasti, pereant)
neka propadnu, dolje s njima
pereat (lat, perire propasti, pereat) neka propadne, dolje s njim. dolje
peregrinacija (lat. peregrinatio) boravljenje u tuini, putovanje po tuim,
dalekim zemljama
peregrinitet. (lat. peregrinitas) tuina,
tui obiaj
peregrinoman (lat. peregrinari ivjeti
u tuini, putovati, gr. mania pomama, ludilo, strast) ovjek koji ima
strast putovanja
peregrinomanija (lat. peregrinari ivjeti u tuini, putovati, gr. mania
pomama, strast) strast za putovanjem
peregrinus (lat. peregrinus) tudinac,
stranac
perekvator (lat. peraequator) prav. izborni sudac
perempeija (lat. peremptio) unitavanje; prav. zastarijevanje, prestanak
valjanosti neke tube; konana odluka
peremptoran (lat, peremptorius) koji
ne trpi primjedbe, odluan, presudan;
bezuvjetan, neodloan; supr. dilatoran
peremtoran (lat. peremtorius) v. peremptoran
perene (lat. perennis trajan, stalan)
mn. u cvjearstvu: viegodinje biljke, trajnice, tj. one koje, jednom zasaene, mogu godinama ostati na
istom mjestu gdje prezimljuju i svake
godine listaju i cvjetaju irei se i
razmnoavajui bez posebne njege
perenitet [lat. perennitas) trajnost, dugotrajnost, nepresunost
peresa (fr, pairesse) ena francuskog
pera; plemkinja; piresa
pereta (fr. perette, tal. pera) bot. vrsta
sitnih, blijedoutih i slatkih limunova u obliku kruke

1073
pcretcrion {gr. pereterion builica,
svrdlo, perao probijcm. probodem)
kir. svrdlo, osobito za otvaranje lubanje; usp. trepan
pcrfekcija (lat. porfectio) svretak, savrenstvo, odline osobine
pcrfekcionirati (lat. perfectionarc)
usavriti; zavriti, dovriti
perfekeionisti (lat. porfectio) mn. fil.
pristae perfekcionizma; lanovi kranske sljedbe u Sjevernoj Americi
koji tee potpunoj zajednici obitelji i
imanja, "biblijski komunisti"
perfckeionizam (lat. perfectio) fil. nauavanje po kojem je usavravanje
ovjeka svrha moralnog htijenja
pcrfekt (lat. perfectum) gram. prolo
vrijeme (npr. od raditi: radio sam,
od biti: bio sam), tvori se od nenaglaenog prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
perfektan (lat. perfeetus) gotov, svren,
potpun; savren, usavren
perfektibilist (lat. perfcctibilis) fil. pristaa perfektibilizma
pertektibilizam (lat. perfectibilis usavrljiv) fil. nauavanje o sposobnosti
ovjeka i ovjeanstva za usavravanje
perfektuirati (lat. perficere, perfectum)
izvriti, izvesti, privesti kraju, okonati; zakljuiti neki posao, ostvariti
neto
perfeto (tal. perfetto) glaz. potpuno
perfetto modo it. perfeto modo (tal.)
glaz. potpun tempo (naziv za trotakt.
jer se 3 ne moe dijeliti s parnim
brojem bez ostatka)
perfetto modo it. perfeto moto (tal.)
glaz. trodijelni takt
perfidan (lat. perfidus) nevjeran, vjeroloman, izdajniki; zloban, podmukao
perfldija Gat. perfidia) nevjerstvo. vjerolomstvo, izdajstvo; zloba, podmuklost

perfiditet (lat. perfiditas) v. perfldija

perfidnost (lat. perfidia) v. perfldija
perforacija (lat. perforatio) buenje,
probijanje; 1. med. pucanje upljih
organa ili vena zbog bolesti, npr. perforacija ira u elucu i dr.; 2. kir.
umjetno otvaranje upljina napravljenih u tijelu prirodnim ili neprirodnim putem; kod poroaja: umjeLno otvaranje djeje lubanje radi vaenja mozga da hi se glava lake
izvukla i time olakao porod; ova operacija obavlja se pomou perfbratora
(kod uskih zdjelica): 3. rupianje papira, potanskih maraka i dr. pomou "perfor arijskog stroja"
perforacijski stroj sprava za pravljenje rupica na papiru, npr. na potanskim markama itd.
perforacijski ig ig koji bui rupice
perforativ (lat. perforativum) med. v.
perforator
perforativ-trepan (lat. perforativum,
fr. trepan) kir. builica kojom se kosti
samo otvaraju, a koja ne izbacuje
onaj komad koji otrica obrezuic
perforator (lat. perforatorium) kir.
builica za otvaranje kostiju ili lubanje
perforiran (lat. perforare) izbuen,
probuen, izrupan, opskrbljen rupicama; perforirani papir u knjigovetvu: papir sa sitnim rupicama da bi
se listovi lake mogli otkidati, ili s
takvim rupicama da bi se mogli ulagati u poseban mehanizam koji je
sastavni dio korica
perforirati (lat. perforare) buiti, probuiti, vrtjeti, provrtjeli
performansa (fr. performance) 1. uspjeh, dostignue, rezultat; 2. radne
karakteristike; tehniki podaci, parametri; 3. vrhunski sporta
perfrigetorij (lat. perfrigetorium) med.
osjeaj hladnoe u velikoj mjeri kod
grozninib bolesti, velika zimogroznost

pcrfrikcija

1074

perfrikcija (lat. perfrictio) promrzlost,

ukoenost od zime
perfuzija (lat. perfuderc pokvasiti)
med. prskanje krvi izazvano na umjetan nain
pergament (lat. pcrgamena) papir iz
azijskog grada Pergama gdje su ga.
u starom vijeku, izraivali kao zamjenu za papirus; posebno ustrojena i prireena ivotinjska koa, tj.
samo od dlaka oiena i vapnom luena i uglaana ivotinjska (magarea, ovja ili telea) koa; upotrebljava se za bubnjeve i povezivanje
knjiga, a prije pronalaska papira sluila je, pored papirusa, za pisanje;
spis ili povelja napisana na takvoj
koi
pergament-papir veoma vrst, koast
i proziran papir koji se dobiva ako
nelijepljeni papir ostavimo malo u
hladnoj mjeavini od 8 dijelova koncentrirane sumporne kiseline i jednog dijela vode, pa ga potom dobro
isperemo vodom (slui za dokumente,
planove, povezivanje boca, pakiranje
itd.); vegelabilni pergament
pergamentna koa koi slian pergamentni papir za povezivanje knjiga
pergola (tal. pergola, lat. pergula) vinova loza koja raste uz drvene ili
kamene stupove; sjenica od loze i
drugih penjaica, brajda
perhidrol (lat, per, gr. hydor voda)
farm. 30-postotna otopina vodikovog
superoksida (za dezinficiranje i si.)
perhorescencija (lat. perhorrescentia)
prav. strah od pristranosti (suca,
svjedoka i dr.) i zahtijevanje izuzea
perhorescentnn prisega prav. tvrdnja pod prisegom da se neki sudac
ili svjedok ne mogu smatrati nepristranim
perhorescirati Gat. pcrhorresccre) uasnuti se, uzdrhtati od; osjetiti gaenje prema neemu, odbiti to od
sebe; prav. ne primiti, ne priznati,

periculum in mora

odbiti, zahtijevati izuzee, npr. suca

ili svjedoka, zbog pristranosti
peri (gr. peri oko, okolo) grki prijedlog koji se pojavljuje u mnogim sloenicama i oznaava: okolicu, rasprostranjenost, provedbu nekog krunog tijeka; nadmaivanje, nadilaenje, prekoraenje, poveavanje ili
pojaavanje
perialgian (gr. peri, algos bol) med.
koji boluje od perialgije, koji je nastao kao posljedica perialgije
perialgija (gr. peri, algos bol) med.
veoma jaka bol u cijelom tijelu
peri ama (gr. peri a m ma) v. amulet
periastrum (gr. peri, astron zvijezda)
astr. kod dvojnih zvijezda: toka na
putanji pratitelja kad je ovaj najblie glavnoj zvijezdi, slino perihelu
planetne putanje
periblepsis (gr. peri. blepsis gledanje,
blepo gledam) med. plaljivo gledanje oko sebe (kod duevnih bolesnika)
peribola (gr. peribolc) obujam, opseg;
ret. govorniko ukraavanje jedne
misli; zaokruena reenica; opisivanje nadugako i nairoko; anat, v.
perikard
peribolos (gr.) sveto zemljite s hramom
peribronhitis (gr. peri, ta bronehia
kraj dunika koji ulazi u plua) med.
upala opne koja obavija dine cijevi
peribrozis (gr. peri, brosis jedenje,
bibrosko jedem, razjedam) med. iravost onih kuteva
pericement (gr. peri, lat. caementum
kamen tucanik) zool. koni omota
zubnog korijena
pericementitis (gr. peri, lat. caementum kamen tucanik) med. upala
pericementa
pericistitis (gr. peri, kvstis) med.
upala potrbunice
periculum in mora it. perikulum in
mora (lat.) opasnost je u odgaanju
(oklijevanju)

peridentiti

1075

pcrihei

vanjski dio nekog predmeta; 3. predperidentitis (gr. peri, lat. dens, dcntis,
grae
zub) med. upala koice zubnog koperiferija (gr. perifereia obujam, oprijena
seg) geom. obujam, opseg; pren. dio
periderma (gr. peri, derma koa) bot.
grada koji je najudaljeniji od sredizatitno kono tkivo koje je sastavta (centra), predgrae; kraj, rub
ljeno od dva tkiva: tvornog, koje se
naziva plutna kambija ili felogen, i periferijski (gr. perifereia obujam,
opseg) koji se nalazi na periferiji,
trajnog, koje je poznato pod nazivom
krajnji, rubni, najudaljeniji od sredipluto; zool. vrst hitinski, rjee vapta; periferijski kut kut koji ine dvinenaki omota kod hidrozoa
je tetive, a ije tjeme lei na perifeperidesmij (gr. peri, desmos veza;
riji (supr. sredinji kut)
okov) zool. koni omota iliastih
periflebitis (gr. peri. fleps gen. blebos
tvorevina (veza) pomou kojih se veila, vena) med. upala vanjske opne
ina dijelova kostura dri u vezi
vena
peridesmitis (gr. pei, desmos veza;
perifrastian (gr. perifrasiikos opisan)
okov) med. upala peridesmija
v. parafrastian
peridot (fr.) min. v. olivin (ukastozeperifraza
(gr. perifrasis opisivanje)
lena vrsta hrizolita)
ret.
v.
parafraza
peridrom (gr. peridromos ono to opperifrazirati (gr. perifrazo opisujem)
koljava, hodnik, galerija) arhit. hodv. parafrazirati
nik sa stupovima, hodnik izmeu
perifriksis (gr. perifrisso treperim,
stupova i zidova; vrsta plesa na kodrhtim jako) med. jeza od hladnoe,
nopcu
drhtavica
perieget (gr. peri-egetes) onaj koji vodi
strance i pokazuje im znamenitosti;
perigej (grki perigeion) astr. Zemlji
opisiva gradova i zemalja
najblia toka Mjeseeve putanje;
periegeza (gr. peri-egesis voenje uoijee: loka planetove putanje u kokolo i pokazivanje) voenje stranca
joj je planet najblie Zemlji; supr.
po okolici i pokazivanje znamenitoapogej
sti; opisivanje mjesta i zemalja; paperiginian (gr. peri, gyne ena) bot.
riegaza mn. spisi, knjige u kojima se
naziv za cvijet iji pranici i oplodni
nabrajaju i opisuju umjetniki spolistii stoje na istoj visini, kao npr.
menici i si.
kod trenje
periereza '.gr. periairesis) med. uklaperiginije (gr. peri, gvne ena) bot.
njanje (ili: rezanje) ireva
biljke kod kojih se spolni dijelovi cviperiergija (gr. peri-ergia) pretjerana
jeta nalaze na aici
revnost, sitniarenje, cjepidlaenje;
periglotis (gr. peri. glotta jezik) anat.
suvie neprirodan i posebno traen
koni omota jezika
nain pisanja (stil)
perigon (gr. peri, gone rod) bot. unuperifacitis (gr. peri. fake lea) med.
tranji cvjetni vjeni. ocvijee
peri gon ijalije (gr. peri. gone rod) bot.
upala one lee
listii koji tvore unutranji cvjetni
periferan (gr. periferni a obujam, opvjeni ili ocvijee
seg) v. periferijski
perihel (gr. peri, helios Sunce) astr.
periferija (gr. perifereia krug, obilapoloaj nekog planeta kad se u svom
enje) 1. mat. zatvorena krivulja koja
kretanju najvie priblii Suncu, npr.
omeuje dio povrine; obodnica; 2.

perija

1076

Zemlja se nalazi u perihelu oko 1.

sijenja; supr. afel
perLhoiija (gr. pori, ehole u) med.
prckomjernost ui
periholus (gr. pori. eholos u) med.
onaj koji boluje od utice
perihondrij (gr. peri, ehondros hrskavica) zool. hrskavina opna
perihondritis (gr. peri, ehondros hrskavica) med. upala hrskavine opne
perija (Dr. pairie) perstvo, zvanje i dostojanstvo jednog pera; perov posjed,
feud; lanstvo u engl. Gornjem domu; usp. per 1
perijant (gr. peri oko, anthos cvijet)
bot, ocvijee, cvjetni omot, vanjski dio
cvijeta
perijoci (gr. peri-oikos) mn. okolni stanovnici. susjedi; zem. svi oni koji ive na istoj zemljopisnoj irini; u staroj Sparti: pokoreni seljaci, starosjedioci koji nisu imali graanskih
prava
perijeki (gr. peri-oikos) mn. v. perijeci
perijen (engl. parian) porculanska masa koja izgleda kao perzijski mramor, upotrebljava se za izradbu malih kipova i svih kiparskih radova
perika (fr. perruque, tal. perruca, lat.
pilus vlas, dlaka) lana, tua kosa,
vlas ulja
perikard (gr. peri, kardia srce) anat.
osrdaje, osrje, srana opna
perikardijski (gr. peri, kardia srce)
anat. osrni, koji se tie osrdaja (ili:
osrja), koji pripada osrdaju, npr,
perikardijske arterije, vene i dr.
perikarditis (gr. peri, kardia srce)
med. upala osrdaja
perikarp (gr. peri, karpos plod) bot.
sjemeni omota; med. koni lijek koji se stavlja oko anog korijena
periklazis (gr. peri-klasis prelamanje)
med. prijelom, osobito kosti
Pcriklo (gr. "okruen slavom") glasoviti starogrki dravnik (500429.
pr. n. e.)

perneriti

porikohlion (gr. perikochlion) teh. navrtak, matica

perikopa (gr. perikope okresivanje:
vanjski oris oblika; ukras, ures) odsjek, odjeljak; osobito: odjeljak u
Evanelja, apostolskih poslanica,
Hjela apostolskih i Starog zavjeta, koji
se nedjeljom i blagdanom ila u crkvi
i objanjava; inetr. sustav nejednakih strofa; ret. mali reenini dio
perikranij (gr. kranion lubanja, perikranios koji obavija lubanju) anat.
koa koja obavija lubanju
perikulozan (lat. periculosus) opasan,
nezgodan; smion, drzak
perikulum (lat. periculum) pokuaj, pokus: opasnost
perimadariati (gr. peri. madaros gol,
ogoljen) med. koji unitava, koji izjeda kou
perimetar (gr. perimetron) mat. obujam, opseg
perimetarski (gr. perimetros koji mjeri uokolo, perimetron obujam, opseg)
obujmili, opseni, koji se tie obujma (ili: opsega), koji pripada obujmu (ih: opsegu)
perimetralan (gr. peri. metron) mat.
v. perimetarski
perimetrian mat. v. perimetarski
perimetrij (gr. peri, meter maternica)
anat. potrbunica koja obavija maternicu, materniica
perimetritis (gr. peri, meter maternica) med. upala potrbunice koja
obavija maternicu, upala matemiice
perimizij (gr. peri, mys mi; mii)
anat. koasti omota miia, miina
navlaka
perimorfoza (gr. peri, morlbsis uobliavanje. oblikovanje) min. kristalni
omota, ponekad tanak kao papir,
koji obavija agregat nekog posve drugog minerala kao kakva jezgra
perinefritis (gr. peri, nefros bubreg)
med. upala bubrene opne (bubrenice)

perineoccla

1077

periost

koji pusu u odreenim vremenskim

perineocela (gr. peiinaion medica, kerazmacima
le kila) med. prodor medice (periperiodini sistem kem. raspored kene uma)
mijskih elemenata prema njihovim
perineoreksis (gr. porinaion) med.
atomskim teinama kako rastu porascjep mcdice; v. perinenm
evi
s vodikom (H, He, Li, Be, B, C
perine um (gr. porinaion, perincon)
... do Th. Pa, U), u vodoravnom redu
anat. medici, spona izmeu stidnice
(periodu) pokazuje sc stupnjevilost
i mara
promjene svojstava elemenata; a svoperineurij (gr. peri, neuron ivac)
jim
svojstvima meusobno slini (hoanat. tkivni omota koji obavija pomologni) elementi stoje uspravno
jedina ivana vlakna, a i cijeli ijedni ispod drugih (grupa); ovaj rasvac
pored postavio je ruski kemiar Menperiod (gr. peri, odos put, periodos hodeljcjev; prirodni sustav
danje uokolo; obilaenje, obilazak,
periodinost (gr. periodos) v. periolat. periodus) obilaenje, ophod; astr.
dicitet
vrijeme za koje planet prijee svoj
put oko Sunca; ponavljanje nekog
pcriodik(a) (gr.) tiskano djelo koje izzbivanja ili dogadaja i si. u pravilnim
lazi povremeno (mjeseno, dvomjevremenskim razmacima; doba, odseno, polugodinje); asopis uope
sjek, dio vremena, razdoblje; pren.
periodinija (gr. peri, odyne bol) med.
trajanje jednog titraja; poet. umjetjaka bol u cijelom tijelu
niki zaokruen odjeljak, umjetniperiodist (gr. periodos, fr. priodiste)
ki zaokruena reenica: gram. sloesuradnik u povremenim asopisima
na reenica; med. v. perioda
periodizacija dijeljenje povijesnih properioda (gr. periodos v. period; med.
cesa na osnovne periode (razdoblja);
redovito mjeseno pranje kod ena;
vremenski raspored
menstruacija
periodizirati (gr. periodos) dijeliti (ili:
periodicitet (gr. periodos, lat. periopodijeliti.) na periode, utvrditi (ili: oddicitas) pravilno vraanje, u odreerediti) periode
nim vremenskim razmacima, odreperiodontitis (gr. peri, odus, odontos
enih pojava (zbivanja, sjeanja, raszub) med. upala pozubnice (cementa)
poloenja, psihoza, pojava koje prate
perioha (gr. perioehe) obujam, cjelina;
roenje pojedinca, rast, smrt i dr.),
kratak sadraj (npr. neke knjige); tapovremenost
koer: samostalan odjeljak, dio koji
periodian (gr. periodikos) koji se
ini zasebnu cjelinu
vraa u pravilnim vremenskim razperiopa (gr. peri-orao gledam uokolo)
macima; povremeni, koji se povrepromatranica, zvjezdarnica
meno mijenja; prolazan; />eriodina
kontrola nadzor (ili: pregled) u odre- perioptrika (gr. peri-orao) fiz. dio fizike koji prouava prelamanje svjetenim vremenskim razmacima; periodina reenica, gram. sloena ree- losnih zraka na povrinama tijela
periorama (gr. peri, orama pogled,
nica, ona koja je sastavljena od dvaju
izgled) razglednica; usp. panorama
nerazdvojno povezanih dijelova (properiorhita
(gr. peri, lat. orbita ona
taze i apodoze); periodine bolesti poupljina) anat. koni omota one
vremene bolesti; periodini spisi aupljine
sopisi (ili: urnali) koji izlaze povremeno; periodini vjetrovi vjetrovi periost (gr. peri. osteon kost) anat.
pokosnica, koni omota kostiju

periostitis

1078

periostitis (gr. peri, osteon kost) med.

upala pokosnice
periostoza (gr. peri, osteon kost) med.
zadebljavanje kosti
peripat (gr. peri, patos stupanje, korak) zool. vrsta stonoge
peripatetici (.gr. peripatetikos filozof
peripatetik, peripatetiki filozof, peri-pateo etam i raspravljam) fil. starogrki filozofi koji su izili iz Aristotelove kole, on je svoje uenje izlagao uenicima etajui se hodnicima (peripatoi) liceja u Ateni
peripatetika filozofija v. peripatetizam
peripatetiki (gr. peri-pateo etam )
etajui; fil. koji pripada Aristotelovom nauavanju i koli, arislotelovski
peripatetizam (gr. peri-pateo etam i
pritom raspravljam) fil. nauavanje
i nain nauavanja peripatetika; Aristotelova filozofija, peripatetika filozofija
peripateza (gr. peripatesis) etanje,
etnja; ozbiljan razgovor, ozbiljna zabava
peripetija (gr. peripeleia obrat, preokret) preokret u sudbini glavnog junaka drame; neoekivana, iznenadna promjena u nekom stanju; rasplet
u drami; obrat, preokret, prijelom
peripijema (gr. peri, pvon gnoj) med.
zagnojavanje, stvaranje gnoja
peripleuritis (gr. peri, pleura rebra)
med. upala tkiva koje obavija prsnu
maramicu, pore bricu
periploka (gr. periploke obavijanje,
obuhvaanje; zapetljavanje, upetljavanje, zamrzavanje) uvijanje u govoru; uvijen, prikriven govor
periplus (gr.) u antikom zemljopisu:
brodarenje, oplovljivanje, plovidba uz
obalu neke zemlje i opis te plovidbe
peripneumonija (gr. peri-pneumonia)
med. upala prsne maramice, porebrice

periskop

peripsiksis (gr. peripsyxis ohladenje,

rashladenje) velika prehlada; med.
osjeaj hladnoe u cijelom tijelu
peripter (gr. peri, pteron poloaj stupova) arhit. zgrada sa svih strana
okruena hodnikom sa stupovima,
osobito takav starogrki hram; usp.
dipteros
peripterij (gr. peri, pteron poloaj stupova; krilne zgrade glavnih vratnica) arhit. vanjski hodnik, dvorana sa
stupovima
periptoza (gr. periptosis sluaj, priroda) med. presudan preokret u razvoju neke bolesti
perireja (gr. perir-rhoo optjeem, perirroia) med. optjecanje, istjecanje na
vie mjesta ili na svim mjestima
perireksis (gr. porirrexis krunjenje
okolo kostiju) med. otkidanje, odvajanje (npr. kosti)
perisciji (gr. peri?kios krunosjenani,
koji baca sjenu unaokolo) mn. zem,
stanovnici u polarnom pojasu gdje
Sunce po vie dana ili mjeseci nikako ne zalazi, tako da njihova sjena u
24 sata obie oko njih
periscitizam (gr. pcriskythismos) etn.
obiaj deranja koe s glave (koji je
nekada vladao kod Skita); skalpiranje
perisfera (gr. peri, sfaira kugla) vanjski dio kugle
perisistola (gr. peri, systello skupim,
stegnem) med. zastoj srca, vrijeme
izmeu stezanja i irenja srca, tj.
izmeu dva udarca pulsa (bila)
periskop (gr. peri-skopeo gledam uokolo, promatram uokolo, obazirem
se) kod podmornica: optika sprava
pomou koje se moe promatrati vidik iznad vode: nekoliko metara duga
elina cijev, 1020 cm u promjeru,
koja se pri zaronjavanju podmornice
moe teleskopski toliko produiti da
gornji kraj. na kojem sc nalazi jedna

periskopski

1079

perjurant

peristatian (gr. peristasis, peri-ispotpuno reflektirajua staklena pritemi postavljam unaokolo) zameten,
zma, ostane iznad povrine vode
dugotrajan, podroban, opiran
periskopski (gr. peri-skopeo gledam
peristil (gr. peristvlon) arhit. slobodan
unaokolo) opt.. koji gleda unaokolo,
prostor okruen stupovima i pokrikoji vidi unaokolo; periskopska stakla
ven; hodnik sa slupovima
konkavno-konveksna ili konveksnoperistola (gr. peri-stello obuhvatim)
konkavna stakla za oi koja pokazuju
fiziol. gmizavo kretanje crijeva; usp.
slabije sferno odstupanje nego biperistaltika
konveksna i bikonkavna stakla, te
peristom (gr. peri, sloma usta) zool.
stoga omoguuju jasnije gledanje i
rub usta
na rubovima
perisodaktili (gr. perissos preko broja,
perisan (tur.) 1. prid. nesreen, razbapreko obine mjere, neparan, daktycan; neuredan; 2. im. vrsta ukrasne
los prst) mn. zool. neparnoprstai,
igle za nakit na glavi
red sisavaca kopitara s neparnim
peritccija (gr. peritheo naokolo trim)
brojem prstiju (konj, nosorog, tapir
plod gljive mjeinarke
itd.)
peritiflitis (gr. peri, tyflos slijep) med.
upala potrbunice koja obavija slijeperisologija (gr. perissos preko broja,
po crijevo
preko obine mjere, prekomjeran,
daktvlos rije, govor) bujica rijei, superitoma (gr. pcrittos prekomjeran,
vinost izraza; pleonazam
suvian) ono to preostaje, suvinost;
perisoma (gr. perissos prekomjeran,
med. ostatak hrane koji preostaje nakon probave u elucu, neistoa;
suvian) v. peritoma
ostatak bolesti
perisomeran (gr. perissos prekomjeperitonealan (gr. peri-tonaion) koji
ran, suvian, meros dio) zool. koji
pripada potrbunici, koji se tie potrima prekobrojne udove
bunice
perisperma (gr. peri, sperma sjeme)
bot. sjemeni omota: perikarp
peritoneitis (gr. peri-tonaion potrbuperispomenon (gr. perispomenon) u
nica) med. upala potrbunice
grkoj gramatici: rije koja ima zaviperitonejski (gr. peri-tonaion potrbunut akcent (cirkumfleks) na posljednica) v. peritonealan
njem slogu, tj. na prvom od kraja
peritoneum (gr. perilonaion) zool. pozdesna nalijevo, npr. andron, skias
trbunica
perisprit (gr. peri, lat. spiritus duh.
peritonitis (gr. peri-tonaion potrbudua) po shvaanju spiritisla: neka
nica) med. v. peritoneitis
sredina izmeu due i tijela koja
perivjen (fr. peruvienne) vrsta svilena
zajedno s duom prelazi u drugi svitkanina ukraena cvjetovima
jet, duhovno, oduhovljeno tijelo
perivoj (novogr. periboli vrt) umica,
peristaltika (gr. peristaltikos obujavni park
hvatan i saimljiv, peri- stello) fiziol.
perizoma (gr. perizoma) pojas; preka;
gmizanje, od volje nezavisno gibanje
anat. oil (dijafragma)
eluca. crijeva i ostalih upljih orperizozis (gr. perizosis) med. opasigana pomou stezanja miinih vlavanje, omotavanje, podvezivanje
kana sa svrhom pomicanja naprijed
perjuracija (lal. perjuratio) prav. krivo
i izbacivanja crijevnog sadraja (izprisezanje, krivokletstvo
meta); motus peristallicus. peristalperjurant (lat. perjurans) krivokletnik,
t.iko kretanje
koji je krivo prisegnuo

perjurijum

1080

permeacija

perjurijum (lat. perjurium) prav. kriva

prisega.. krivokletstvo
perjuriozan (lat. perjuriosus.) krivokletan; nevjeran, laljiv
perjurus (lat.) prav. krivoklelnik, nevjernik, laljivac
perkal (fr. pcrcale) gusto tkana istonoindijska pamuna tkanina, finija
od mitkala
perkelt (mad. porkolt) kuh. maarski
paprika od govedskog ili teleeg
mesa
perkinizam med. metoda lijeenja trljanjem oboljelih dijelova dvjema iglama od razliitih kovina, nazvana
po izumitelju Perkinu (umro 1799.)
perkolacija (lat. percolatio) kem. procijedivanje. proiavanje, razbistri vanje
perkurirati (lat. per-currere) pregledati
letimino, povTno pregledati
perkurzija (lat. percursio) prelijetanje,
pretravanje; letimino prelaenje
preko ega, promiljanje na brzinu
perkusija (lat. pcrcussio) udaranje,
sudar, udar, potres: med. kucanje,
opkucavanje, ispitivanje kucanjem
perkusioni (lat. percussio) udarni, koji
biva pomou udarca; perkusioni stroj
fiz. sprava za ispitivanje brzine tijela
pokrenuti h udarcem; perkusiana puka puka ije se punjenje pali udarom okiastog okidaa u kapslu; perkusiono paljenje paljenje udarcem
perkusor (lat. percussor) sprava za razbijanje, za lomljenje
perkutanski (lat. per, culis koa) koji

(lat.) premetaina, pretres kue ili

stana
pcrkvizicijski protest prav. protest
mjenice koji sc ini ako se Lrasal. u
vrijeme plaanja, ne moe nai u
mjestu plaanja
perkvizitor (lat. perquisitor) istraitelj
peri ((lat. perla, fr. perle) tisk. poslije
dijamanta najsitnija tiskarska slova
(od pet tipografskih toaka)
perla (lat. perla, fr. perle) biser; med.
kao mlijeko bijela, biseru slina pjega
na ronici (oka)
pcrlmuter (njem. Perlmuttcr) unutranji biserasti sloj u koljci, sedef
perlon sintetika tekstilna sirovina;
zbog elastinosti i vrstoe upotrebljava se za izradu arapa, rublja,
odjee i tehnikih tkiva
perlustracija (lat. pcrlustratio) razgledavanje, pregledanje; otvaranje i itanje tuih pisama bez znanja adresata (sa svrhom policijskog nadzora)
perm (rus.) geol. v. permski period
permnnencija (lal. permanentia) neprekidno trajanje, postojanost, ustrajnost; stalno zasjedanje, npr. zakonodavnog tijela, do okonanja odreenih pitanja; teol. neprestana prisutnost tijela Kristovog u priesti
permanentan Gat, permanens) trajan,
ustrajan, stalan, postojan, neprestan,
neprekidan; permanentni plinovi
kem. postojani plinovi (koji se prije
nisu mogli pretvoriti u tekue stanje); permanentno bjelilo trajna vodena boja koja se dobiva od barijsulfata

djeluje kroz kou (lijek)

perkutirati (lat. percutere) med. kucati, i=pitivati kucanjem, vriti perkusiju, npr. prsa, eluca
perkutorij (lat. percutere, percutorium)
med. lijenika kucaIjka
perkvizicija (lat. perquisitio) sudska
istraga, istraivanje; perouisitin dame.stica it. perkvizicio domestika

permanentnost (lat. permanentia) v.

permanencija
permeabilan (lat. permeabilis) prol>ojan, propustljiv
pcrmeabilitet (lat. permeabilitas) probojnost, propustljivost
permeacija Gat. permoatio) prodiranje
dvaju tijela jednog u drugo, mijeanje

permen

10 I

permen {engl. pearmain) vrsta jabuke

knja ima ukus kruke, parmenka
permiscibilan (lat. permiscibilis) koji
se moe pomijeali, izmjeljiv
permisija {lat. permissio) doputenje,
dozvola, odobrenje
permisionar (lat. permissionarius) posjednik dozvole, besplatne karte; vojnik na dopustu; kod putujuih cirkusa i kazalita: poslovoa koji putuje ispred trupe da na vrijeme izvadi dozvolu za prireivanje predstava i pripremi sve to je potrebno
permisionisti (lat. permissio doputenje, odobrenje) mn. stranci koji
imaju dozvolu boravka u nekom gradu '
permocija (lat. permotio) pokretanje,
pobuivanje, pobuda; razd raen je,
afekt
permska formacija geol. v. pcrmski
period
permski period geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore koje se nalazi
izmeu karbonskog i trijaskog razdoblja (nazvano po ruskoj pokrajini
Permu, gdje su njegovi slojevi vrlo
dobro razvijeni i prvo proueni);
perm
permutabilan (lat. permutabilis) zamjenjiv, razmjenjiv, premjestiv
permutahilitet (lat. permutabilitas)
zamjenjivost, premjesiivost
permutacija (lat. permutatio) promjena, razmjena, razmjenjivanje, zamjenjivanje; mat. premjetanje, mijenjanje mjesta u nizu odreenog
broja danih elemenata
permutirati Gat. permutare) razmjenjivati, zamjenjivati, promijeniti; razmjetati. premjestiti, premjetati
pcmamhuko crveno brazilsko drvo ija
se strugotina upotrebljava za bojenje
i pravljenje crvene tinte (nazvano po
brazilskoj pokrajini Pernambuco);
fernambuko

perpetracija

pcmieiozan (lat. perniriosus) ubitaan,

razoran, kodljiv, opasan; pcrnicinzna groznica poetna groznica
pernioni (lat. pernio, perniones) mn.
med. pritevi na nogama od zime,
ozebline, smrzotine
perodinija (gr. pera torba. odyne bol)
med. bol eluca; kardialgija
peroksid (lat. per. gr. oxvs otar) kem.
oksid s veim omjerom kiselina nego
drugi oksidi istog niza
peroksidirati (lat. per., gr. oxys) kem.
pretvoriti, pretvarati u peroksid
peroma (gr. peroma uzetost, osakaenost) med. osakaenost, oteen ost
osj etilnih organa
peron (fr. perron) slobodan trijem (terasa) pred kuom; mjesto na postajama odakle se ulazi u vlak ih izlazi
iz njega
perona (gr. perone bica) anal. golijen, goljenica
peroneji (lat. musculi peronei) mn.
anat. goljenini miii
peronospora (gr. perone izraslina na
kosti, spora sjetva) bolest lista i bobica vinove loze koje izaziva parazitna gljivica Peronospora viticola;
suzbija se prskanjem otopinom modre galice i dr.
peroralni (lat. per, os usta, peroralis)
koji se uzima kroz usta, npr. lijek
perotina (fr. perrotine) stroj za bojenje
tkanina, moe istodobno bojiti u tri
boje: nazvana po izumitelju Perrotu
perozis (gr. perosis ozljeda, povreda)
med. sakaenje, osobito udova i osjetila
perpendikl (lat. perpendiculum) visak;
njihalo na satu, pendel
perpendikularan (lat. perpendicularis)
uspravan, okomit: vertikalan
perpendikularitet (lat. perpendicularitas) uspravnost, okomitost; vertikalnost
perpetracija (lat. perpelratio) izvrenje, izvoenje, sprovocnjc

perpetuacija

1082

perpetuacija (lal. perpetuatio} neprekidno trajanje, ovjekovjea vanje

porpetuana (lat. perpetuus neprekidan, neprestan, stalan) vrsta veoma
vrsto vunene tkanine sline seru
perpetuelan (fr. perpetuel) stalan, neprestan, doivotan, vjean
perpetuirati (lat. pcrpetuare) neprekidno nastavljali ili odravati, pustiti da neto neprekidno traje, ovjekovjeiti, ovjekovjeavati
perpetuitet (lat. perpetuitas) neprestanost, stalnost, vjeitost, doivotnost,
neprekidno trajanje, npr. slube, dunosti itd.
pcrpetuiteti (lat. perpeluitates) mn.
neprekidnosti, zakladna imanja
perpetuum mobile (lat. perpetuum
mobile vjeito pokretno) fiz. zamiljeni stroj koji bi sam sebe stalno pokretao i obavljao nekakav rad ne primajui sa strane energiju (to je, po
zakonu o odranju energije, nemogue); ili: injenica je daje nemogue
na bilo koji nain, ni mehanikim,
ni termikim, ni kemijskim aparatima sagraditi periodino djelatan
stroj kojim bi se stalno dobivao rad
(ili iva sila) ni iz ega (zvano: perpetuum mobile prve vrste); smisao sljedeeg stava zove se perpetuum mobile druge vrste (Ostvvald): "Nemogue je sagraditi stroj koji periodino
radi, a koji pritom samo die teret i
hladi neki toplinski rezervoar"; ovakav stroj ne stoji u opreci s naelom
odranja energije
perpetuus (lat.) neprestan. neprekidan,
stalan, vjean
perpleksan (lat. perplexus) zbunjen,
smeten, smuen; nerjeiv
perpleksitet (lat. perplexitas) zabuna,
zbunjenost, smetenost, nerjeivost
persau (fr. persan "perzijski") arhit. kip
poput stupa koji dri svod
persekucija (lat. persecutio) gonjenje,
proganjanje

persona grata

persekutirati (fr. persccuter) prav.

sudski progoniti, tuiti, tjerati, goniti, progoniti; persekvirali
persekutor (lal. persecutor) gonitclj,
progonitelj, dosadan ovjek, nasrlljivac
persening (engl. persenning) pom. vrsto, smolom premazano platno za pokrivanje
persevcracija (lat. perseveratio) fil. postojanost, osobito: predodba u svijesti, injenica da sve to je ikada
ulo u svijest i postalo dijelom njezinog sadraja izaziva u njoj jae ili
slabije promjene i ostavlja neki trag
perseverirati (lat. perseverare) ustrajati, biti ustrajan, ostajati pri svome
persiflaa (fr. persiflage) ismijavanje,
izrugivanje na fin nain
persifler (fr. persifleur) ismijava, podrugljivac
persiflirati (fr. persifler) ismijavati se,
pravili nekoga ili neto smijenim na
fin nain
persiko (fr. persicot) liker od breskvinih
kotica, breskovaa
persistencija (lat. persistentia) ustrajnost, postojanost, stalnost, izdrljivost. upornost; tvrdoglavost
persistentan (lal. persistens) ustrajan,
postojan, stalan, izdrljiv, uporan
perskripcija (lal. perscriptio) trg. knjienje, unoenje u knjigu rauna; pismena uputnica za isplatu, doznaka
persona (lat.) osoba, pojedinac, linost,
svako bie obdareno sposobnou slobodnog i razumnog htijenja i djelovanja (fizika persona), za razliku od
stvari, koja je samo predmet bez volje
i razuma, nema svoga dostojanstva;
prav. svaka osoba koja ima sposobnosti stjecati odredena prava i primati
na sel>e obveze, pravna osoba (juristika persona); in persona osobno
persona grata (lat.) omiljena osoba,
osoba koja je kod pretpostavljenih u
milosti

persona publica

108-3

persona publica it. persona publika

Gat, javna osoba) osoba koja radi u
javnoj slubi, dravni slubenik, javni radnik, pisac, glumac, umjetnik;
podrugljivo: javna ena
personal (lat. personalis osobni) osoblje,
svi namjetenici i slubenici nekog
poduzea ili ustanove; broj svih osoba
koje ine jedan kolegij
personalac (lat. personalis osobni) onaj
u iji djelokrug spada skrb o osoblju
nekog poduzea ili ustanove
personalije (lat. personalia) mn. osobni
podaci o starosti, imovinskom stanju,
zanimanju itd
personalist (lat. persona) onaj kojem
je priznato neko pravo samo u odnosu prema njemu osobno
personalitet (lat. personalitas) osobnost, ono to je osobno, osobina; svijest- o svojoj osobnosti, samosvijest;
personaliteti mn. osobne uvrede,
osobna zadirkivanja
personalizam (lat. persona) fil. nauavanje da se svijet sastoji od pojedinaca koji su ivi, koji svjesno tee
cilju i koji su svjesni svoje vrijednosti
(Leibniz, Boslrijm, Renouvier, I..V.
Stern); shvaanje osobe i osobnosti
kao najvie vrijednosti (Kant); teol.
vjera u Boga kao osobu
personalizirati (fr. personnaliser) navoditi (ili: oznaavati) osobe ili osobne podatke; osobljavati, osobiti; zadirkivati, zadjevati, peckali
personalna unija ujedinjenje dviju ih
vie inae samostalnih drava pod
jednim vladarom ili jednom vladarskom obitelji, dravno-pravni odnos
kakav je, npr., postojao do 1918. izmeu Austrije i Ugarske i, od 1102.,
izmeu Hrvatske i Ugarske
personalna zamjenica gram. osobna
zamjenica '(ja, Li, on, ona, ono, mi,
vi, oni, one, ona)
personalni (lat. personalis) osobni, koji
se tie osobe ih osoblja

perspektiva

personalni akti mn. akti o osobnim

prilikama, sposobnostima, dieliina i
dr. nekog slubenika
personalni konto trg. raun koji sc pojedincima otvara i, kao takav, vodi
personalni kredit Lrg. zajam koji sc
zasniva na osobnom povjerenju
personalni porez osobni porez, glavarina, porez po poreznim osobama
personalni vjerovnik trg. vjerovnik
koji za svoja potraivanja nema nikakve osnove
Personcncultus it. personenkultus
Gal.-njem.) tzv. kuli linosti
personificirati (lal. personificare) poosobljavati, poosobiti, pretvarati, preobraavati u osobu; ope pojmove,
osobine, mrtve stvari ili ivotinje prikazivati da rade i misle kao razumna
bia (kao osobe)
personifikacija (lat. personificatio) poosobljenje, utjelovljenje, prikazivanje
neke stvari kao ivog bia; ret. vrsta
metafore kojom se neive stvari i pojmovi zamiljenih predmeta prikazuju kao bia sa svim znakovima ljudskog ivota i koja ne samo to rade,
misle i osjeaju kao ljudi, nego i govore s njima, npr.: nesrea koraa
brzo, vjetar je opet uzeo svoju slaru
gitaru itd.; prozopopeja
perspektiv (lat. perspeetivus, perspeclare uoiti, uoavati) mali dalekozor
perspektiva (lal. perspeetiva) prikazivanje predmeta na zadanoj ravnini
onako kako ih. s odreene toke promatranja, vidi nae oko; slika predmeta u daljini; pren. pogled u budunost; izgledi za budunost; poljska
perspektiva kad toka oka lei u visini ovjeka iznad vidika; ptija perspektiva slikanje (ili: crtanje, pogled)
na neki predmet s visine ptijeg leta,
tj. u koso i odozgo; ablja perspektiva
slikanje (ili: crtanje, pogled) ukoso i
odozdo

perspektivizam

1084

perspektivizam (Int. perspeetiva) fil.

nauavanje po kojem stvarnost uvijek shvaamo samo s gledita svojih
potreba, interesa i ciljeva, i po kojem
nae spoznavanje ima vrijednosti
samo u tome smislu, a nikako u apsolutnom; predstavnik: Nietzsche
perspektivna projckcijn crtanje zemljovida pri kojem se zamilja da oko
stoji u sreditu Zemlje i odatle gleda
i prikazuje zemlje koje oko sebe vidi;
centralna projekcija
perspektivni (lat. perspeetivus) crtan
(ili: slikan, gledan) u daljini, onako
kako se vidi izdaleka, u perspektivi;
pren. koji je u izgledu, u budunosti
pcrspiracija (lat, perspiratio) isparivanje. znojenje, kono disanje
perstvo (fr. pairie) v. perija
persuasio dolosa it. persuazio doloza
(lat.) prav. lukavo (ili: zlonamjerno)
nag varanje
persuazija (lat. persuasio) nagovaranje,
nagovor; nagovorenost; uvjeravanje;
uvjerenost
persuazorije (lat. porsuasoria) mn.
prav. sredstva kojima se vri nagovaranje
persuflacija (lat. flare puhati) propuhivanje
pereronski konj (fr. cheval perch(jron) vrsta tekih i brzih konja, podrijetlom iz pokrajine Perch (sjeverna
Francuska)
pertinaks (lat. pertinax) 1. prid. tvrdoglav, uporan, postojan, jogunast; 2.
im. izolacijski materijal iz skupine
tvrdih papira s vezivom od neke smole, npr. elaka
pertineneije (lat, pertinentia) mn.
prav. pribor; pripadajui dijelovi, npr.
imanja, zemlje i koji se. pri otuivanju glavne stvari, podrazumijevaju uz nju
pertl (njem. Bortlein) traka, uzica, vezica (za cipele)

perverzan

perturbacija (lat. perturbatio) poremeaj, poremeenost; smetenost, zbrka,

zabuna, nemir; perturbacije mn. astr.
poremeaji, odstupanja u putanjama
nebeskih tijela ili odstupanja od Kcplerovih zakona, a koja pokazuje tijek
jednog dijela Sunevog sustava, planeta, kometa ili mjeseca, osobito naeg Mjeseca, zbog istodobnog privlaenja ostalih tijela
perturbatio critica it. perturbacio
kritika (lat.) med. uznemirenost koja
prethodi krizi neke bolesti
perturbiran (lat. porturbatus) uznemiren, smeten, poremeen, zbrkan,
zbunjen, doveden izvan sebe
perturbirati (lal. perturbare) smutiti,
poremetiti, uznemiriti, pobrkati, zbuniti, zastraiti, dovesti nekoga da bude izvan sebe; astr. remetiti
pertusis (lat.) med. hripavac, rikavac,
"magarei kaalj"
peru-balzam v. peruvijanski balzam
peru-salitra ilska salitra
peru-srebro novo srebro
perula (lat. pera torba, naprtniaa, perula vreica) bot, koasti ili korasti
omota jednog dijela biljke, npr. pupoljka
peruvijanskn kora farm. kora junoamerikog kina-drveta (jedan od na jvanijih lijekova protiv groznice)
peruvijanski balzam (lat. balsamum
peruvianum) smolast sok, tamnocrven i ugodnog mirisa po vaniliji, dobiva sc od kore peruanskog balzamovog drveta Myrohxylon perirae;
mae sc kao lijek na otvorene rane,
a upotrebljava se i za pripremanje
raznih pomada; peru-balzam, indijski balzam
pervertirati (lat. pervertere) izopaiti,
kvariti, pokvariti
perverzan (lat. pervertere pokvariti,
unititi, perversus) izopaen, pokvaren; neprirodan (spolno); u uem smislu: homoseksualan

pereija

1085

perverzija (lat. perversio) izopaenost,

izopaenje, pokvarenost, proluprirodnost (spolna), protuprirodno zadovoljavanje spolnih nagona,
perverzitet (lat. perversitas) izopaenost, pokvarenost, pokvarenjatvo,
protuprirodnost; u psihijatriji: izopaenost prirodnih osjeaja i nagona,
osobito spolnih
perverznost (lat. perversio) v. perverzitot i perverzija
pervestigacijn (lat. pervestigaiio) traganje, istraivanje, pretraivanje
pervulgaeija (lat. pcrvulgatio) objavljivanje, iznoenje u javnost
Perzcj (gr. Perseus) 1. mit. sin Jupitera i Danaje, argivski heroj, ubio
gorgonu Meduzu (iz ije krvi poslao
Pegaz); 2. astr. zvijee na Sjevernom nebu sa 134 zvijezde koje se mogu vidjeti i golim okom
perzer v. perzijanac
perzijanac 1. veoma Uno crno janjee
krzno iz Buhare (u L'zbekistanu: =
karakul); 2. vrsta porculanskih valjaka
perzijaner v. perzijanac
perzijen (fr. persienne) vrsta finog perzijskog kretona, katuna; rebrenice,
aluzine
perzijski koji pripada Perziji, koji sc
odnosi na Perziju, koji potjee iz Perzije; perzijska zemlja engleska tamnocrvena boja; pcrzijsfio plavetnilo
(fr. bleu de Perse) zelenoplava ili
tamnoplava boia; perzijsko crvenilo
koraljnocrvena boja; perzijski )X>redak arhit. poredak stupova u kojem
kipovi robova zamjenjuju stupove
pes (lat. pes gen. pedis) 1. stopa; metr.
slihovna stopa
pes (engl. pace, fr. pas. lat. passus) 2.
korak, hod; tranje iz sve snage, utrka, natjecanje u tranju; kao jedinica za duinu = 2 1/2 engl. stope =
0,762 m

petaon

pesante it. pezante (tal.) glaz. teko,

veoma lagano i dostojanstveno
pesarij (gr. pessos kocka, lat. pessarium) med. matemini prsten, prstenasta naprava od mekane ili tvrde
gume koja sputenu maternicu dri
u normalnom poloaju; takoer: duguljasta i okrugla svjeica od vune,
svile i dr. umijeana sa smolom ili
voskom i izmijeana ljekovitim sredstvima, stavlja se u maternicu ili
stranjicu
Pesehito it, Peito (sir.) naziv najstarijeg sirijskog prijevoda Starog i Novog zavjeta (iz II. st.)
pesimist (lat. pessimus najgori) fil. pristaa pesimizma; ovjek sklon sve
pojave u ivotu uzimati s najrunije
strane; supr. optimist
pesimizam (lat. pessimus najgori) ti i.
pogled na svijet koji smatra da su
ovaj svijet i ivot, u svojoj biti, nepopravljivo loi i da je, prema tome,
bolje ne ivjeli no ovako ivjeti; sklonost da se sve gleda s najgore strane: supr. optimizam
peskarija (tal. peschcria) ribai'nica
pestilencija (lat. pesiilentia bolest, zaraza) kuga
pestilencijalan (lat. pestilentialis) kao
kuga, slian kugi, kuast; izloen kugi; kuan, okuen, zaraen
pesulum (lat. pessulum) med. v. pesa"j
pe (tal. pesce) zool. glavo (vrsta ribe)
peikan (tal. pescecane) morski pas
pekun (tur.) okrugli stoli
petalizam (gr. petalon) progonstvo na
pet godina iz Sirakuze, pri emu se
o onome koga je trebalo prognati glasovalo liem masline (petalon = list);
usp. otrakizam
potaloidan (gr. petalon list, eidos
oblik) slian listu, latici, kruninom
listiu
petalon (gr. petalon} bot. v. petalum

pctnlosome

1086

petalosome (gr. petalon list, soma tijelo) zool. ribe s tijelom slinim listu, listovi
Petar (gr. petra stijena, kamen) "stijena", "hrid", "tvrd kao kamen"; Petrov kri obrnut kri (apostol Petar
je bio razapet glavom nadolje)
petarda (fr. petard, tal., p. petardo)
voj. stoast top za ruenje vrata i
bedema, metalna bavica napunjena
barutom (za ruenje mostova, bedema i dr. objekata); prskalica za zaustavljanje vlaka (u sluaju opasnosti)
petaurist (gr. petauron sjedalo, motka)
plesa na konopcu, akrobat
petegola (tal. pettegolo brbljav, jeziav)
brbljavica. blebetua, jeziara
petehe (lat. petechia) mn. med. v. petehije
petekijalna groznica med. groznica
pri kojoj izbijaju po tijelu sitne crvene pjege; v. petekije
petekije (fr. ptechie, lat. petechia) mn.
med. crven(kast)i peati, sitne crvene
piege na koi, obino znak neke vrste ivane groznice, znak kuge
petenoteologija (gr. peteinos, petcenos koji leti, krilat, pernat, Theos
Bog, logia) teol. pobono razmiljanje
o pticama; dokaz o postojanju Boga
na osnovi postojanja ptica
petent (lat. petens) molitelj, podnositelj
molbe
Peter Pan it. Piter Pan lik djeaka
vilenjaka iz prie kotskog knjievnika Jame3a Matthcwa Parriea
(18B01937)
peticija Gat. petitio) molba, osobito: pismena molba, molbenica; potraivanje, zahtijevanje
peticionar Gat. petitionaris) molitelj,
podnositelj molbe nekom viem mjestu
peticionirati (fr. petitionncr) prav. podnositi (ili: podnijeti) molbu, moliti

petitorij

petikout (engl. pellicoat donja suknja)

enska podsuknja ija je svrha davanje i odravanje eljene linije haljine
petinoteologija (gr. peteenos krilat,
Theos, logia) v. petenoteologija
petiolaran (lat. petiolaris, potiolus
stapka) bot. koji pripada stapci, koji
potjee od stapke, stapkin
petiolus (lat. petiolus dem. od pes) bot.
stapka (kod lista)
petiotizirati umnoavati vino time to
se na ve iscijeeno grozde (kominu)
lijeva zaeerena voda pa se onda pusti da ponovno provrije, od ega se
dobije tzv. kominjak; naziv po burgundijskom vinogradaru Petitv koji
je 1859. prvi poeo ovako raditi
petirati (lat. petere) moliti, traiti; usp.
petent
petit (fr. petit mali) tisk. vrsta tiskarskih slova od osam tipografskih toaka (izmeu borgisa i kolonela)
petit gris it. pti gri (fr.) krzno i krznena roba od sibirske, sive vjeverice
petitio principii it. peticio principiji
(lat.) traenje naela, log. pogreka
u zakljuivanju i dokazivanju koja
nastaje kad se stav koji sc tek treba
dokazati uzme kao premisa, kao razlog dokaza; drugi naziv ove pogreke
je circulus in probando it cirkulus
in probando (lat.) krug u dokazivanju
petitor (lat.) molitelj, osobito za neko
mjesto; prav. tuitelj u civilnim (graanskim) parnicama
petitoran (lat. petitorius) prav. koji se
tie tube (ili: koji spada u tubu) za
dobivanje odreenog prava, tubeni
petitorij (lat. petitorium) prav. tuba
ili pravni spor ija je svrha dobivanje
odreenog prava uope (za razliku
od posesorija, gdje je prethodno posrijedi samo rjeavanje pitanja o posjedovanju ili pravu vlasnitva neke
stvari)

pctitorijska tuba

1087

petitorij ska tuba prav. v. petitorij

pctitum (lat.) molba, traenje; fil. naelo ije se usvajanje pretpostavlja
peto (tal. petto, lat. pectus) grudi, srce,
dua
petrara (tal.) 1. kamenolom; 2. kamenjar, uzvisina puna kamenja
pctrarkizam pisanje na nain talijanskog pjesnika Francesca Petrarke
(13041374) koji je u duhu trubadura stvorio svoj posebni pjesniki
stil
petrefakt (gr. petra kamen. lat. factum nainjeno) okamina, okamenjena ivotinja ili biljka; znanost o petrefaktima v. paleontologija
petrefaktan (gr. petra, lat. factus) v.
petrificiran
petrel (fr., engl. petrel, lat. petrellus,
Petrus) zool. mala burica, ptica sv.
Petra (najmanja vodena ptica)
petrificiran (lat. potrificatus) okamenjen, skamenjen, pretvoren u kamen;
petrefaktan, fosilan
petrificirati (lat petrificare) skameniti,
okameniti, okamenjivati: pretvoriti u
kamen, u stijenu; pren. ukoiti, okameniti
petrifikacija (gr. petra, lat. petrificatio) skamenjivanje, okamenjivanje,
okamenjenjc; pretvaranje u kamen,
okamenjenje, okamenjenosl, skamenjenje, skamenjenost; okamina
petrinizam (lat petrinismus) nauavanje prvobitne idovsko-kranske
vjere iji je predstavnik apostol Petar
pet roge ne za (gr. petra stijena, kamen,
gen- korijen od gignomai postanem,
na stan em) dio geologije koji izuava
rezultate rada geolokih sila s pogledom na stvaranje i pretvaranje glavne Zemljine grade, tj. stijena
petrogenska geologija v. petrogeneza
petrografija (gr. petra stijena, kamen,
grafia opis) dio pctrologijc koji opisuje minerale

peucedanin

petrografska mineralogija znanost o

mineralima i stijenama
petrografski (gr. petra stijena, kamen,
grafo opisujem) koji opisuje stijene;
petrografske karte zemljovidi na kojima su oznaene vrste planina s obzirom na njihov stijenski sastav i njegove granice
petrolej (gr. petra stijena, kamen, lat.
oleum ulje, petroleum) kameno ulje
sastavljeno od smjesa i otopina plinovitih, tekuih i vrstih ugljovodika;
nalazi se u pukotinama i podzemnim
slojevima gdje natapa upljikavo kamenje, a slui kao odlino sredstvo
za osvjetljenje; nafti
petrolej-benzin benzin koji se priprema od petrolej a
petrolej-pirit dio petroleja koji se, pri
proiavanju, najprije pretvara u
paru; upotrebljava se kao zamjena
za terpentinsko ulje
petrolet (fr. petroletle) automobil koji
se kree pomou petroleja
pctrolcter destilat nafte s vrlo niskim
vrelitem; slui kao otapalo za masti,
smole, gumu
petroliferan (lat. petrolifer) petrolejonosan, petrolejovit, koji ima u sebi
petroleja, petrolejski
petrologija (gr. petra stijena, kamen,
logia znanost) dio geologije koji se
bavi prouavanjem stijena, kamenja;
litologija
Petronije Arbiter ugledan Rimljanin
u Neronovo doba; prozvan arbiter elegantiarum propisiva ukusa (budui
da se uvijek ukusno oblaio)
petunija (lat. petu ni, petunia) bot. junoamerika ukrasna biljka iz porodice pomonica, shna duhanu
peueedan (gr. peukedanon, lat. peucedanum) bot. pukovica, smudnjak,
biljka iz porodice tilarki
peucedanin (gr. peukedanon pukovica, smudnjak) kem. veoma gorka

pignorator

1090

pignorator (lat.) onaj koji prima u zalog

pignus (lat.) prav. zalog; ugovor o zalogu, zalono pravo; pignus imperii it.
pignus imperiji (lat.) dravni zalog,
dravna podloga
pijaca (tal. piazza, lat. platea ulica) trg,
trite: usp. pjaea, plac
pijndc (perz.) vojnik-pjeak; pjeak u
ahu
pijafa (fr. piafe) odmjeren i po taktu
izvoen kas konja u mjestu; pijafa
koja se izvodi kretanjem naprijed zove sc "panjolski korak"
pijafirati (fr. piaffcr) gordo, ponosno koraati, posebno kad konj. stojei u
mjestu, prednje noge izbacuje veoma
visoko i sputa ih ustro na zemlju,
odravajui ravnoteu samo pomou
stranjih nogu
pijanino (tal. pianino) glaz. vrsta glasovira kod kojega su ice napete uspravno
pijanist (fr. pianiste) glaz. svira koji
svira na pijanu, glasoviru, klaviru
pijanistkinja (fr. pianiste) glaz. sviraica koja svira na pijanu, glasoviru,
klaviru
pijanoforte (tal. pianoforte) glaz. instrument sa icama na kojima se proizvodi zvuk pomou ekia ili batia;
fortepiano, glasovir, koncertni glasovir
pijanola (lat. pianola) mehaniki glasovir kod kojega se, pomou podnonika ih elektriciteta, izaziva udaranje batia
pijanotip (tal. piano, gr. typo? otisak)
tisk. slagarski stroj, linotip
pijarci mn. v. pijaristi
pijaristi "oevi pobonih kola" (lat. paters scholarum piarum), kat. duhovniki red osnovan 1597. u Kimu, lanovi se zavjetuju da e mlade besplatno pouavati i ititi znanje; u
Poljskoj = pijarci

pijetizam

pijasava (tal. piasava) vrsta rogoza s

Antila, upotrebljava se osobito za metle i si.; takoer: vlakna junoamerike palme Attalea funifera Mart.,
a slue za izradbu metli, etaka i dr
pijaster (tal. piastra. lat. plastra) "metalna ploa"; nekadanja novana
jedinica u razliitim zemljama i u
razliitoj vrijednosti
pijedestal (fr. piedestal, tal. piedestallo)
podnoje, postolje, podloga; arhit.
stopa, podnoje, sokl; u cirkusu: stup
na ijem gornjem kraju akrobat izvodi svoje vjetine
Pijemont sjevernotalijanska pokrajina
koja je imala veliku ulogu u ujedinjenju Italije (polovicom 19. st.);
pren. arite pokreta za osloboenje,
ali i svake druge korisne javne djelatnosti
pijeta (tal. pieta) pobonost; smjernost,
milosre; u likovnoj umjetnosti nakon XIV. st.: umjetnike kompozicije
koje prikazuju Bogorodicu, samu ili
okruenu apostolom Ivanom i trima
Marijama, kako na rukama ili koljenima dri i oplakuje tijelo svoga Sina skinutog s kria
pijetet (lat. pictas) pobonost; djetinja
ljubav, uspomena puna potovanja i
ljubavi prema nekomu ili neemu,
zahvalna ljubav, odanost i svaki njeni osjeaj prema roditeljima, dobrotvorima, domovini itd., osobito prema dragim pokojnicima
pijetist (lat. pielista) pohonjak; u Lutherovoj i reformiranoj Crkvi, od Spenera 1670.: lan sekte koja, pored ostalog, osobit znaaj pridaje odravanju sastanaka radi vjebanja u pobonosti
pijetistiki (lat. pietas) pobonjaki; u
duhu pijetizma
pijetizam (lat. pietas pobonost) pobonjatvo, smirenost, ednost; sklonost da se religija prvenstveno shvaa osjeajem i da se odravaju po-

pi j c zoelektric ite t

1091

sebni tajni sastanci radi vjebanja u

pobonosti i injenju dobrih dijela;
bolesna religiozna osjeajnost kojoj
ljudska priroda izgleda potpuno pokvarena i koja svako dobro to ga
uine ljudi smatra neposrednim djelom i izljevom boanske milosti
pyezoclcktricitet (gr. piezo prilieru,
elektron jantar) fiz. svojstvo nekih
kristala, osobito kvarca, da se pod
pritiskom naelektriziraju na svojoj
povrini
pijezometar (gr. piezo pritiem, metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za
mjerenje tlaljivosti (kompresivnosti)
tekuine
pik (fr. pique) 1. koplje s dugakim kopljitem; u kartama: crno srce
pik (fr. pique, njem. Pik) 2. potajna
srdba, prikrivena mrnja, elja za
osvetom u prvoj zgodnoj prilici; imati
pik na koga ili io eljeti se komu
osvetiti ili nanijeti tetu emu
pikacija (lat. pix smola, picatio) smoljenje, mazanje, pre maziva nje smolom
pikada (p. picar) prosjecanje puta kroz
praumu
pikador (p. picadore) borac na konju,
naoruan kopljem, u borbama s bikovima (u panjolskoj)
pikantan (fr. piquant; koji nadrauje,
koji izaziva prohtjev, nadraljiv,
"slan" (npr. pikantna pria); duhovit,
zanimljiv, primamljiv, dopadljiv, privlaan; zajedljiv, peckav
pikanterija (fr. piquant) ono to nadrauje, to izaziva prohtjev: duhovitost, zanimljivost, primamljivost;
dvosmislena, "slana" napomena, pria i si.
pikaro (p. piearo) lopov, skitnica, pustolov, vragolan; pikarski roman roman u kojem je glavni junak neki
pustolov i si.
pikat (tal. fegato) jetra i plua zajedno,
ivotinjska iznutrica

piknolepsija

pikati (njem. picken, fr. piquer) bosti,

nabadati, udarati (npr. loptu vrhom
kopake)
pike (fr. pique) trg. vrsta pamune tkanine
piker (fr. piquer) lovac na konju koji
vodi pse; jaha koji obuava konje;
poznavatelj vina, kua vina. proba
vina
piket (fr. pinuet) lcoli za mjerenje zemljita; voj. jedinica vojnika, obino 50,
koja jc uvijek u pripravnosti, osobito
radi promatranja neprijatelja da ne
bi izvrio iznenadan napad; kartaka igra u kojoj sudjeluju dva igraa
s 32 karte
pikir-bod (fr. piquire) nain ivanja ili
vezenja pri kojemu nit ini neprekidnu liniju s gornje i s donje strane
tkanine
pikiran (fr. piquer) dirnut, uvrijeen,
izazvan, koga neto titi, pee
pikirnti (fr. piquer) bosti, ubosti: peckali, pecnuti, uvrijediti; ra zri rai ti;
zrak. velikom brzinom poletjeti ravno
prema zemlji; giaz. /tal. piccare/ jednim prevlaenjem gudala jedno za
drugim ukratko proizvesti vie tonova; kuh. nadijevati meso slaninom;
u vrtlarstvu: ee presaivati mlade
biljke da bi bile to bolje; pikiraii se
smatrati neto au, ponositi se im,
iznositi to na velika zvona
pikniki tip (gr. pyknos gust, debeo,
vrst) tip ljudi zbijene tjelesne grade
te sklonih debljanju
piknik (fr. pique-niquc) zajednika gozba, izlet na kojem svaki sudionik doprinosi ili plaa svoj dio
piknit (gr. pyknos gust, vrst, zbijen,
lithos kamen) min. vrsta topaza
piknolepsija (gr. pvknos razuman,
pametan, lepsis hvatanje) med. djeja bolest koia se oituje u napadajima kratkotrajnog suenja svijesti
(dijete izvre oi prema gore, udovi
mu omlohavljuju i si.)

piknometar

1092

piknometar (gr. pvknos. gust, zbijen,

metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za
odreivanje specifine teine; sprava
za mjerenje gustoe; u proizvodnji
papira: sprava za mjerenje debljine
piknoskop (gr. pj'knos gust, zbijen,
skopeo promatram) v. piknometar
piknostilan (gr. pyknos gust., stylos
stup) arhit. koji je s gustim stupovima
piknostilon (gr. pvknos gust, stylos
stup) arhit. graevina sa stupovima
nagusto, u kojoj udaljenost izmeu
dvaju stupova iznosi jednu i po debljinu stupa
piknotici (gr. pvknos gust) mn. med.
lijekovi koji pomau zgunjavanje
piknoza (gr. pyknosis) zgunjavanje,
zgusnue, zadebljavanje
pikolino (tal. piccolino) glaz. v. pikolo 1
pikolo (tal. piceolo) 1. glaz. drveni puhaki. instrument: manja vrsta flauta, s tonovima za oktavu viim od
tonova flaute
pikolo (t;il. piccolo) 2. stari novac u Veneciji i Siciliji, odgovara naoj lipi;
piiolo
pikolo (tal. piccolo) 3. konobarski egrt,
uenik u ugostiteljskoj struci
pikoti (fr. picots) mn. fino izraene toke, tokice, zupii na ipkama ili
Opavima; uski konani opavi na
tkaninama
pikotiran (fr. picotcr) poprskan, pokropljen tokicama (kod grbova)
pi kotirati (fr. piquer, picoter) bockati,
izbockati; zaglavljivati (ili: udarati)
klinove u; praviti zupie (na koi,
ipkama i dr.)
pikpapir (njem. pichen mazati smolom)
papir koji je sjedne Strane namazan
ljepilom
pikrin (gr. pikros ljut, otar, gorak)
kein. gorka tvar koja se dobiva iz
Digitalis purpurea; digitalin
pikrinska kiselina kem. nastaje utjecajem sumporne kiseline na mnoge

pilada

organske tvari, a tehniki od fenola

i salitrene kiseline; upotrebljava se
za uto bojenje svile i vune i kao odlino sredstvo za razaranje, za punjenje granata, bombi i si.; trinitrofenol
pikrit (gr. pikros ljut, otar) mineral
koji po mineralnom sastavu odgovara peridolu
pikrobolan (gr. pikroeholos s gorkom
ui, pikros ljut, otar, eholos u)
sklon jarosti, uan, nagao, nabusit
piks (lat. pix= smola; pik.s alba (lat. pix
alba) bijela smola; piks lik vida, Gat.
pix liquida) tekua smola, katran;
piks navali (lat. pix navali) brodarska smola; piks nigra (lat. pix nigra) crna smola
piks kai laks (gr.) rukama i nogama.
svom snagom
piksa (gr. pyxis) drvena kutija, osobito
od imirova drveta
piksla (njem. Biichse, gr. pvxis kutija
od imirovine) kutija
Pikti drevni narod u sjevernoj kotskoj,
hrabri borci protiv Rimljana; kasnije se stopLili sa kotima
piktografija (lat. pictus slikan, naslikan, gr. grafia pisanje) umnoavanje rukopisa ili tiskanog sloga pomou preslikavanja
pikturalnn (lat. pictura slika, slikanje;
slikarstvo) slikarski; slikovit; izraen
slikama, ilustriran
pil (gr. pilos pust, tilc) pusteni (iilcani)
putni eir starih Grka
pila Gat.) kugla
Pilad (gr. Pvlades) mit. sin Strofijev,
neak Agamemonov, vjeran prijatelj
i pratitelj Orestov, za kojega je htio
i ivot rtvovati i iju je sestru Elektru uzeo za enu; pren. uzoran i portvovan prijatelj
pilada (lat. pila) drveni stup oko kojega
konj, vezan za konopac, tri radi vjebanja u kasa nj u

I
pilar

1093

pilar (p. pilar) stup u stajama koji stoji

izmeu dva konjska mjesta; pilari
mn. u cirkusima; dva jaka stupa,
udaljena po dva metra jedan od drugog, izmeu kojih se obuavaju konji
pilaster (tal. pilaster) etvrtast stup
Pilat, Poncije ime Kristova suca; ii
od Pancija do Pilata traiti, lutati
za nekim ciljem; dospjeti kao Pilat u
Vjerovanje, sluajno se negdje nai
(Pilat se naime spominje u molitvi
"Vjerovanje"); oprali, ruke kao Pilat
skinuti sa sebe odgovornost
Pilatovo pitanje pitanje koje je, ozbiljno ih ironino, Poncije Pilat uputio Kristu: "to je istina?"
pileus Gat, pileus kapa od pusta, Pikana kapa) bot. med. klobuk
pilirati (fr. piler) tucati, istucati, stucati; pilirani. sapuni fini toaletni sapuni koji se pri proizvodnji istucaju
(piliraju) da hi se, pod utjecajem zrane ugljine kiseline, a I kalij koji je u
njima pretvorio u manje otar ugljikokiseli alkalij
pilokarpiu alkaloid iz jedne droge koja
se dobiva od junoamerike biljke
Pilocarpus; koristi se u lijeenju glaukoma
pilon (gr. P3'lon velike vratnice, portal) vrata, velika vrata; osobito: visoka, kuli slina graevina na ulazu
u staroegipatske palae i hramove,
izvana obino prikrivena likovima i
slikama u boji
pilorij (lat. piloriuin, r. pilori) mjesto
na kojem su zloinci hi li vezani i izlagani javnom prijeziru, stup srama
pilorirati (fr. pilorer) privezati za stup
srama, izloiti javnoj poruzi
pilorus (gr. pvloros) anat. vratarnik, donji otvor eluca
pilot (fr. pilote, tal. pilota) prvobitno:
kormilar, peljar brodova kroz nesigurna i opasna mjesta; voa zrakoplova ili drugog letakog aparata,

pinakl

specijalist u upravljanju zrakoplovom

ili drugim letakim aparatom
pilot-baloni mah zrani baloni koji se
putaju radi odreivanja pravca i
brzine vjetra
pilotaa (fr. pilotage) zrak. upravljanje
(ili: vjetina upravljanja) zrakoplovom ih drugim letakim aparatom;
pom. upravljanje brodom, krmarenje;
plaa (ili: nagrada) onome to sprovodi lau kroz opasna mjesta; grad.
zabijanje stupova
pilotirnti (fr. piloter) rukovati, upravljati (zrakoplovom, avionom); sprovoditi brod kroz nesigurna i opasna
mjesta; gra. zabijati stupove
pilozan (lat. pilus vlas, dlaka, pilosus
dlakav, kosmat) kosmat, dlakav, runjav
pilula (jat. pila lopta, dem. pilula loptica) lijek u obliku kuglice, obino
veliine grakovog zrna
pilverizater (fr. puIverisateur) sprava
za pretvaranje vrstih tijela u prah,
muar: sprava za pretvaranje lekuine u prah, raspriva. prskalica,
trcaljka
pimeloza (gr. pimeie mast) med. sklonost debljanju, goinost
piment (fr. piment, lat. pigmentom) papru sline bobice istonoindijskog
drveta Myrtus pimenta (upotrebljava
se, kao zain); najkvirc
pimentiranje Gat. pigmentum) v. pigmentacija
pimpinela (lat. pimpinella) bot, dinjica,
bedrenik, divlji kim (aromatina ljekovita biljka)
pina (lat. pinna) 1. pero, perjanica na
kacigi konjanika; 2. vrsta avlia bez
glave; avli u kompasu na kojem
stoji magnetna igla; 3. mah, iljasti
tapovi (u geodeziji); 4. vrsta duguljastih koljki (lat. Pinna marina) ije se okamine zovu piniti
pinakl (fr. pinaele) arhit. iljak, osobito
na gotikim graevinama

pinakoteka

1094

pinakoteka (gr. pinakothekc dvorana

sa slikama, pinax gen. pinakos daska, tabla, tablica, tilhemi metnem,
stavljam) slikama ukraena prostorija u atenskim Propi I oj ama: kod
Rimljana: prostorija sa slikama; danas: zbirka slika, dvorana s umjetnikim slikama; osobito: poznata galerija umjetnikih slika u Munchenu
pinas istonomdijska tkanina ori lika
ili vlakana ananasovog lia
pinasa (tal. pinassa. engl. pinnacc, lat.
pinus bor) vrsta drvenog ratnog broda s najmanje 6 vesala; dugaak i
uzak manji brod, korveta; mala laa
s dvije katarke; po veliini drugi amac na ratnim brodovima, naoruan
malim topom
pinceta (fr. pincette) male i tanke kirurke hvataljke za ienje rana,
mala klijeta (za upanje dlaka), tipaljice, maice
pinbek (engl. pinchbcsck) uti bakar,
bakrena bronca, slitina bakra, cinka
i eljeza (nazvana po izumitelju, engleskom mehaniaru Pinchbeku);
tombak
piner (engl. pineher) rasa engl. pasa,
inteligentnih, ivahnih, pouzdanih,
izdrljivih, glatke ili hrapave dlake
pindarizam (gr. Pindaros) oponaanje
Pindarovog naina pisanja
pindarski kao Pindar, Pindarovim stilom i jezikom, tj. zanosno, oduevljeno, napuhnuto, neprirodno
pinel (tal. pennelo) kist; pren. majstor,
slikar
pinen kem. bezbojna, optiki aktivna i
ugodna mirisa tekuina (C10H.fi),
glavni sastojak terpentinskog ulja,
zbog ega je tehniki veoma vaan
ping-pong (engl.) port, tenis koji se
igra na stolu, stolni tenis
pingvin (lat. pinguis mastan, debeo,
kelt. pen gwyn) zool. ptica iz porodice
gnjuraca, ini prijelaz izmeu ptica i

pinta

riba, ispod koe ima debeo sloj masti

koja ga uva od hladnoe, ivi po morima Junog pola
pinija (lat. pinea srnrekin eer) 1. kod
vulkana: stup ori vodene pare i ostalog oruptivnog materijala koji se
penje do velikih visina pa se onda
raspri na sve strane (izraz koji je
upotrijebio Plinijc mlai u opisu
erupcije Vezuva, 79. n. e.)
pinija (lat. Pinus pinea) bot. 2. crnogorica koja raste samoniklo u zemljama oko Sredozemnog mora i u Dalmaciji: uzgaja se kao ukrasna biljka
zbog krunice koja je visoka i slina
titu; njezin plod (pinjol) slian je bademu i dobar za jelo
pinika (gr. pino pijem) rije napravljena u aljivom smislu: nauk o piu
i pijenju
pinin (lat. pineus smrekov, omorikov)
omorikova smola
pininska kiselina kem. kiselina omorikove smole, jedan od sastojaka kolofonija; v. pinin
pinipedi (lat. pinna peraja, peraje, pes
gen. pedis noga) zool. sisavci koji ive
u vodi (npr. morski pas, morski konj
i morski lav), perajari
pink-colour it. pink-kolor (engl.) karanfllasta boja, crvena porculanska
boja, mineralni lak
pinkl (njem. Biinel) zaveljaj, zamotIjaj, naramak
pinksit (lat. pingere slikati, naslikati,
pinxit slikao, naslikao) na slikama,
pokraj umjotnikovog iinena (obino
skraeno pinx.): slikao, crtao
pinolin (lat. pineus smrekov, omorikov,
oleum ulje) ulje od smole, alkohol od
smole, smolina esencija; svijetlouta
tekuina, jako mirisna, dobiva se od
ulja om ori kove smole i upotrebljava
se za osvjetljavanje i kao firnis
pinta (p. mal de los pintos) med. kona
bolest u Srednjoj Americi, s razno-

pintado

1095

bojnim pjegama koje se Ijuskaju i blistaju

pintado (p. pintar, pintado) istonoindijska pamuna ili lanena tkanina
sa arama i slikama u razliitim bojama
pinja (tal.) krtac, tvrdica
pinjal (tal. pugnale) bode
pinjata (tal. pignatta) lonac, kotli
pinjol (tal. pignolo) sjemenka piniie
pinjon (fr. pignon) arhit. kalkan, zabat,
zavretak zida pod krovom
pio- (gr. pyon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: gnoj, gnojni
piocela (gr. pvon, kele bruh, kila] med.
gnojna kila
piocijanin (gr. pyon gnoj, kyancos
zagasitoplav) med. obojena tvar
(C^H^NOp u plavom gnoju
piocistitis (gr. pyon. kvstis mjehur;
kcsica) med. gnojni mjehur, gnojna
kesica
piociti (gr. pyon, kytos upljina) mn.
med. stanice gnoja
piodermija (gr. pyon. erma koa)
med. v. piodermitis
piodermitis (gr. pyon. erma koa)
med. gnojna upala koe
pioemija (gr. pyon, haima krv) med.
prisutnost gnoja u krvi, trovanje krvi
zbog zagnojavanja
pioftaimija (gr. pyon, ofthalmos oko)
med. gnojna upala oiju
piogeneza (gr. pyon, genesis postanak,
postanje) med. stvaranje gnoja,
zagnojavanje
piogenian (gr. pvon, gen- korijen od
gignomai postanem, nastanem) med.
koji stvara, koji izaziva zagnojavanje
piohezija (gr. pvon, chco lijem) med.
proljev s gnojem
piokareinom (gr. pvon, karkinoma
rak, rak-rana) med. bolest raka praena zagnojavanjem oboljelog mjesta
piokenoza (gr. pyon. kenosis ispranjavanje) med. ienje gnoja

pioseptikemija

piometra (gr. pvon, metra maternica)

med. skupljanje gnoja u maternici
pion (fr.) 1. u ahu: pjeak; pren. malo
vaan ovjek
pion (gr. pvon) 2. gnoj
pionefroza (gr. pyon, nefros bubreg)
med. zagnojavanje bubrega
pionir (fr. pionnier) prvotno: vojnik-pjeak; danas: kopa rovova, vojnik koji
gradi i popravlja vojne putove: pren.
onaj koji kri nove putove, koji u neemu prednjai, koji utire put, kritelj, zaetnik neega novog; pioniri
mn. voj. odredi koji obavljaju tehnike poslove: grade mostove, putove,
poljske utvrde, miniranje razliitih
objekata itd.; u Sjcv. Americi: prvi
naseljenici u jednom jo nenaseljenom podruju (koji su kasnijim
doseljenicima, moe se rei, prokrili
put)
pionirati (fr. pionner) u ahu: uzimali
to vie pijuna: u dami: gubiti pijun
za pijunom; voj. kopati rovove; pren.
kriti put, prednjaiti
pioplanija (gr. pyon. plana o lutam)
irenje (ili: rasprostiranje) gnoja po
tijelu
piopneumotoraks (gr. pyon. pneuma
dah, disanje, thorax trup; prsni ko)
med. nagomilavanje zraka i zagnojavanje u podruju porebrice
piopoeza (gr. pvon, poiesis pravljenje,
stvaranje) med. v. piogeneza
pioptiza (gr. pyon, ptyo pljujem) med.
ispljuvavanje gnoja
pioragija (gr. pvon. rag-korijen cd regnymi prsnem, puknem) med. pojava, poetak gnojenja
pioreja (gr. pyon, rheo teem. curim)
med. istjecanje gnoja, sukljanje gnoja
piosalpinks (gr. pvon, salpinx truba}
med. zagnojavanje jajovoda
pioseptikemija (gr. pyon, septos koji
izaziva trule, haima krv) med. v.
piemija

pioskop

1096

pioskop (gr. pyon mastan, debeo, skopeo promatram) sprava za mjerenje

masnoe mlijeka, mljekomjer
piotoraks (gr. pvon, thorax trup; prsni
ko) med. nagomilavanje gnoja u prsnoj upljini
pioza (gr. pyosis) med. gnojenje, zagnojavarge
pipa (tal.) lula
pipe it. pajp (engl.) v. pod pipa 2; cijev
pipe it. pajp (engl.) dugaka i uska
bava u kojoj se alje vino i ulje. osobito u panjolskoj i Portugalu; jedinica za mjerenje tekuine u Engleskoj = 572,491 l
pipe-line it. pajp-lajn (engl.) cjevovod,
vod eljeznih cijevi kroz koje tee petrolej (od izvora do trita, rafinerije!), vode
piperidin (lat. piper papar) kem. tvar
koja se nalazi u papru, kao sastojak
piperina: bezbojna tekuina koja
mirie kao papar
piperin (lat. piper biber) kem. slaba
organska baza koja se dobiva od bijelog papra (slui za pravljenje zaina za kobasice)
pipetn (fr. pipette) lulica; kem. kapaljka, staklena cjevica s valjkastim
proirenjem u sredini ili na zailjenom kraju (za crpenje tekuina)
pipitr (fr. pupitrc) naslon, stalak, podloak za knjige, note i dr. u obliku
nagnuto daske koja je privrena na
nogarima
pips (njem. Pips. lat. pipita) kataralna
bolest kod ptica, osobito kokoi, u
vezi s oticanjem vratnih lijezda i
zaepljenjem nosnih otvora; lijei se
premazivanjem oboljelih mjesta klornom vodom)
pipser (engl. pip pijukati, cijukati) pijukanje i slini umovi koji se katkada nepotrebno pojave pri snimanju zvukovnih efekata na magnetofonsku vrpcu

pirargirit

pipun (gr. pepon od sunca skuhan,

zreo) dinja
piraja (pirana) indijan. zool. junoamerika riba s veoma otrim zubima; opasna grabeljivica, ivi pri dnu
tropskih junoamerikih i afrikih
rijeka u velikim jatima; kariba
Pirnm i Tizba mit. dvoje njenih zaljubljenika o kojima se pria da su
vodili ljubav kroz pukotinu zida; poinili samoubojstvo jer su, zbog nekog nesporazuma, mislili jedno za
drugo da su mrtvi
piramida (gr. pyramis, gen. pyramidos, eg. piromi) velianstvena grobnica starih egipatskih kraljeva: golema kamena graevina, u osnovici
etvrtasta, ije se etiri strane pri
vrhu zavravaju u zajednikom tjemenu; graevina, osobito spomenik,
u obliku piramide; geom. poliedar ija je osnova slika 3 tri strane ili vie
strana, a druge strane, ili plohe, jesu
trokuti
piramidalan (gr. pyramis) koji ima
oblik piramide, kao piramida; pren.
ogroman, divovski, velianstven, gorostasan
piramidi on (gr. pvramis) mala piramida, piramidica; zavretak obeliska iljastog oblika
piramidon (gr. pyramis) farm. dimetilamino-antipirin, lijek protiv groznice, glavobolje i neuralgije
pirandelizam smjer u knjievnosti koji
teme obrauje po uzoru na talijanskog pisca Luigija Pirandella (1867
1936); osnovne znaajke: sklonost paradoksima, opreka pojedinacdrutvo itd.
pirnnometar (gr.) instrument za mjerenje intenziteta Suneva zraenja
na povrinu Zemlje; solarimetar
pirargirit (gr. pyr vatra, argvros srebro) min. tamnocrvena ruda srebra,
sulfid antimona i srebra

pirat

1097

pirat (lat. pirata, gr. peirates) pomorski razbojnik, gusar; pren. razbojnik,
lupe; prid. piratski
piraterija (fr. piratcrie) v. piratika
piraterija (lat. piratica) razbojnitvo na
moru. gusarstvo; pljaka, iznuivanje; knjievna kraa
pire (fr. puree) kub. kaa od kuhanog
graka, krumpira i plodova raznih
mahunastih biljaka
pireksija (gr. pvresso u vatri sam od
groznice, hvata me groznica) med.
napadaj groznice, groznica
pireterij (lat. pyroterium) ognjite; dio
kemijske pei u kojem gori vatra
piretici (gr. pyrctos groznica, vruica)
mn. med. sredstva (ih: lijekovi) protiv
groznice (vruice)
piretian (gr. pyrelos groznica, vruica) med. grozniav, koji izaziva
groznicu; koji smiruje groznicu
piretin (gr. pyr vatra) kem. smola za
gorenje
piretion (gr. pyretos groznica, vruica)
med. laka groznica
piretogeneza (gr. pyreios groznica,
vruica, genesis postanak, postajanje) med. postanak groznice
piretografija (gr. pyretos groznica,
vruica. grafia opis) med. opisivanje
groznice
piretolog (gr. pvretos groznica, vruica, logos znanstveno istraivanje)
lijenik koji se posebice bavi prou6ivanjem groznice, poznavatelj groznice
piretologija (gr. pyretos groznica, vruica, logia znanost) dio medicine koji
se bavi uzrocima, pojavama i lijeenjem groznice
piretoterapija (gr. pyr vatra, pyretos,
therapeia lijeenje) med. lijeenje (sifilisa i dr. zaraznih bolesti) umjetno
izazvanom groznicom
pirg (gr. pyrgos) toranj, toranj tvrave,
kula; kula sagraena uz samostan

za obranu od gusara i dr. (u srednjem

vijeku)
pirheliometar (gr. pyr vatra, helios
Sunce, metron mjerilo, mjera) fiz.
ureaj za mjerenje iznosa energije
koju Sunce dozrai povrini Zemlje,
a za lo se inora odrediti koliina
topline koju mogu proizvesti sunane
zrake kad padaju na neku povrinu
odreene veliine koja ih potpuno
upije
pirian (gr. pyr vatra) vatreni, koji sc
tie vatre, koji dolazi od vatre
piridin (gr. pyr vatra) kem. isparljivi.
bezbojni organski spoj (temperatura
vrenja 115 stupnjeva), mijea se s
vodom, nastaje pri destilaciji duinih organskih tijela, glavni sastojak kotane masti; slui za inhalacije kod astme i sranih bolesti
piridoksin (gr.) vrsta vitamina B. kristalna tvar koja se nalazi u itaricama, mesnim proizvodima i u kvascu
Piriflegetont (Flegeton) (gr. pyr vatra, llego gorim, plamLim) mit, jedna
od rijeka u starogrkom podzemnom
svijetu, tzv. Vatrena rijeka
pirih (gr. pvrrichc) ples s orujem i
pjesma koja se uz to pjevala; u grkoj
i rimskoj metrici: stopa od dva kratka sloga; dibrahis
pirija (gr. pyria) med. kupaonica s toplim zrakom za preznojavanje, kupelj u pari. u vruem pijesku
pirit(gr. pvrites bakrena rudaa) min.
disulfid eljeza, javlja se najee u
ilama, veoma rasprostranjen; slui
poglavito za dobivanje sumporne kiseline
piritian (gr. pyr vatra, pvretos groznica) koji daje vatru, koji proizvodi
(ili: izaziva) vatru
piritologija (gr. pyrites kremen, logia
znanost) min. opisivanje ljunka;
znanost o ljunku
piro- (gr. pyr) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vatra, poar

pirobalistika

1098

pirobalistika (gr. pyr vatra, balio bacim) vjetina bacanja vatre; vatromelna vjetina
pirobolika (gr. pyr vatra, bole bacanje,
hitac) v. pirobalistika
pirodinamika (gr. pvr vatra, dynami.s
snaga, sila) dio fizike koji prouava
snagu vatre
piroelektricitet (gr. pyr vatra, elektron jantar) fiz. elektricitet izazvan
toplinom, npr. kad se kristal lurrnalin zagrijava, onda se njegova povrina na jednom kraju osi naelektrizira pozitivno, a na drugom negativno, i obrnuto pri hlaenju; isto
se tako ponaaju drugi hemimorfni
kristali: usp. pijezoelektricitct
piroelektrian (gr. pyT vatra, elektron
jantar) fiz. koji ima svojstvo naelektriziravania na povrini zbog zagrijavanja ih hlaenja, koji je naelektriziran na svojoj povrini zbog zagrijavanja ili hlaenja
pirofng (gr. pyr vatra, oganj, fagein
jesti, erali) tobonji guta vatre,
vatroder
pirofan (gr. pyr vatra, faino iznosim
na svjetlo) opal koji usisavanjem rastopljenog voska postaje proziran; usp.
hirofan
pirofilit (gr.) mineral masna opipa,
aluminijev silikat
pirofob (gr. pyr vatra, fobos strah)
med. onaj koji boluje od pirofobije
pirofobija (gr. pyr vatra, fobos strah)
med. bolestan strah od vatre
pirofon (gr. pvr vatra, fone glas, zvuk)
glaz. instrument na kojem se proizvode tonovi pomou vodikovog plina
pirofor (gr. pyr vatra, fero nosim, donosim) vatronosac; zrani upalja,
tvar koja sc na zraku sama pali, npr.
fosfor
piroforan (gr. pvr, fero.) koji proizvodi
vatru ili svjetlost; koji se sam od sebe pali, samozapaljiv

piroksen

pirofotografija (gr. pyr vatra, fos gen.

fotos svjetlost, grafia pisanje) izradba fotografija na topljivoj osnovi i
topljivim bojama
pirog (rus.) tjestenina, kola punjen
mesom, zelenjem, ribom
piroga (fr. pirogue, p. piragua) amac
junoamerikih Indijanaca od izdubljenog stabla, drveta, vcx*i i vii od
naeg obinog amca
pirogalna kiselina (gr. pyr vatra, lat.
galla iarka) kem. bijela, lisnata i
bezmirisna masa koja se dobiva sublimacijom iz ekstrakta dobro osuenih eera; upotrebljava se u fotografiji za otapanje soli srebra
pirogalol (gr. pyr vatra, lat. galla eer) kem. trovalentni fenol, dobiva
sc zagrijavanjem sumporne kiseline;
u alkalnoj otopini jako redukcijsko
sredstvo, lako apsorbira kisik iz zraka zbog ega se upotrebljava u plinskoj analizi, takoer i za bojenje kose
i u fotografiji (kao razvija)
pirogen (gr. pyr vatra, gen- korijen
od gignomai postanem, naslanem)
koji je postao iz vatre, vulkanski
pirogenetian (gr. pyr vatra, gennetikos vian stvaranju) koji proizvodi
vatru, koji stvara vatru
pirogeneza (gr. pvr vatra, genesis
postanak, nastajanje) postanak (ih:
stvaranje, proizvoenje) vatre
pirogenian (gr. pvr vatra, gen- korijen od gignomai postanem, naslanem) v. pirogen
pirogrnfija (gr. pyr vatra, grafia pisanje) proizvoenje (i postupak pri
proizvoenju) crtea na drvetu vrelim eljezom
pirogrnfija (gr. pyr vatra, oganj, fagein jesti, erali) gulanie vatre,
vatroderstvo
piroka (fr. pirogue) v. piroga
piroksen (gr. pyr, xenos)min. v. augit
(nazvan po tome to se u vatri = pvr
ponaa kao tuinac = xenos)

piroksilan

1099

piroksilan (gr. pyr vatra, xylon drvo)

kem. praskavi pamuk, trinitrat celuloze, izgleda kao pamuk, samo je od
njega pod prstima otriji; zbog jake
eksplozivne moi primjenjuje se u
tehnici eksploziva; dobiva se obradom celuloze salitrenorn kiselinom
pirol (gr. p.yrros boje vatre, crvenout
kao vatra, lat. oleum ulje) kem. bezbojna tekuina, nalazi sc u smrdljivom ivotinjskom ulju, osobito onome koje je dobiveno iz kostiju kojima
je oduzeta mast
pirolater (gr. pyr vatra, latreo oboavam, potujem) potovatelj valre,
oboavatelj vatre
pirol atrij a (gr. pyr vatra, lalreia oboavanje, potovanje) potovanje vatre, oboavanje vatre
pirolejin (gr. pyr vatra, lat. oleum ulje)
kem. ulje kuhano s olovnim oksidom
piroliza (gr. pyr vatra, lvsis razgradnja) razgradnja tvari pod utjecajem topline
pirologija (gr. p.yr vatra, logia znanost) znanost o vatri
piroluzit (gr. pyr vatra, luo kupam,
perem; moim) min. manganov oksid,
crn kao eljezo, veoma mek, ostavlja
na prstima taman trag, poput grafita; upotrebljava se za dobivanje
kisika i za ienje stakla od boje
piromanija (gr. pyr vatra, mania pomama. strast, ludilo) strast za paljenjem, bolesni nagon za izazivanjem
poara
piroman (gr. pvr vatra, mania pomama, strasl, ludilo) psihiki bolestan
ovjek koji podmee poare
piromant (gr. pyr vatra, mantis prorok) onaj koji prorie iz vatre
piromantija (gr. pyr vatra, manteia
proricanje) proricanje po nainu gorenja vatre
pirometar (gr. pyr vatra, metron mjerilo, mjera) fiz. sprava za mjerenje
temperature pomou tcrmoelcktrici-

pirosom

teta (termoelektrini pirometar) ih

sprava za vrlo tono odreivanje temperature na osnovi zavisnosti svjetlosti od temperature (optiki pirometar)
pirometrija (gr. pyr vatra, metria mjerenje) fiz. mjerenje temperatura koje
se ne mogu odrediti obinim toplomjerima
piromis (gr.) lijep i dobar ovjek,
skladno bie
piromorfit (gr. pyr vatra, morfe oblik}
min. olovni fosfat koji jc nastao utjecajem fosforne kiseline na galenit
pironist fil. pristaa pironizma; onaj
koji sumnja u sve; skeptik
pironizam (gr. Pyrron) fil. nauavanje
Pirona iz Elie (360/5270/3 pr. n.
e.), osnivaa starije skeptike kole,
po kojem nita u svijetu nije ni lijepo
ni runo, ni pravedno ni nepravedno,
u svemu ima i jednog i drugog, ovisi
samo o tome kako i 3 koje se strane
neto uzima; stvari su naoj spoznaji
nepristupane i zbog toga se pravi
mudrac treba suzdrati od donoenja
sigurnog suda o hilo emu; usp. skepticizam s,
pironski u duhu pironizma. kao Piron,
tj. sumnjajui u sve; skepliki
pirop (gr. pyropos plamena lica) min.
tamnocrveni granal, magnezi.jski
granat u kojem u pravilu ima poneto eljeza, a ponekad i kroma (ima
ga u ekoj, zbog ega se zove eki
granat)
pirosfern (gr. pvr vatra, sfaira kugla)
geol. usijana sfera koja, po miljenju
veine geologa, postoji ispod vrste
Zemljine kore (litosfere)
piroskaf (gr. pyr vatra, skafos brod,
amac) brod koji pokree vatra, tj.
parobrod
piroskop (gr. pvr vatra, skopeo promatram) fiz. v. pirometar
pirosome (gr. pyr vatra, soma tijelo)
mn. zool. svijetlee morske ivotinjice

piroke

1100

s hrskavinim, gotovo prozirnim tijelom

piroke (rus. pirook) mn. utipci punjeni slanim nadjevom (usitnjenim
mesom, ribom, jajima, sirom i si.)
pirotehniar (gr. pyr vatra, poar,
technikos) onaj koji se bavi pirotehnikom, vairometar
pirotehnika (gr. pyr vatra, oganj, teehnike) vjetina uporabe vatre, primijenjena znanost o toplini (prouava
i obraduje procese paljenja, loenja,
taljenja, arenja, izradbe baruta, zapaljivih i eksplozivnih smjesa, raketa, signalnih vatri itd.); takoer:
vatrometstvo
pirotian (gr. pyrotikos) koji pee, koji
pali, koji izgriza, izjeden
pirotik (gr. pyrotikos gorui, palei)
med. lijek koji pali ili izgriza
pirotin (gr. pyrrotes crvena boja, uta
kao vatra) mineral kovna sjaja, neproziran i ute bronane boje s prijelazom u smeu; vaan za dobivanje
nikla, a ako ga ne sadri, onda se
upotrebljava za dobivanje zelene galice
pirotipija (gr. pvr vatra, oganj, typos
otisak) utiskivanje u drvetu reljefnih
ukrasa pomou usijanih graviranih
valjaka
Pirova pobjedn pobjeda ostvarena s
golemim gubicima, pobjeda koja vie
oslabi pobjednika nego pobijeenog;
nazvana po pobjedi epirskog kralja
Pira (306272 pr. n. e.) nad Rimljanima kod Auskula, a iz koje je iziao
oslabljeniji nego Rimljani
piroza (gr. pvrosis zagrijavanje, grijanje, ar) med. garavica, Ijutina.
osjeaj peenja koji se od eluca protee uz jednjak i grlo, obino praen
podrigivanjem kiseline; vatreno rumenilo lica
pirozija (gr. pvrosis zagrijavanje, grijanje, paljenje) v. piroza

pisti!

pirueta (fr. piruette) vrtuljak, okretaljka; u plesu i klizanju: okret oko sebe
na jednoj nozi i na vrhu prstiju; jah.
galopni okret konja u mjestu izveden
na jednoj od stranjih nogu i s uzdignutim predniim dijelom; kod akrobala u jahanju koji jau stojei na
konju: okret oko sebe
pisasfalt (gr. pwsa smola, asfaltos
zemljana smola. brdska smola
piscem nntare doces (lat.) ribu ui
plivati, tj. radi nepotreban posao
piscina (lat. piscina) ribnjak; bazen za
vodu u rimskim termama: krstionica
u baptisteriju
pisela (fr. pucelle) nevina djevojka, djevica
piseleum (gr. pissa smola, lat. oleum
ulje) spoj smole i ulja, ter
pisluk (tur.) prljavtina, neistoa
pisoar (fr. pissoir) nunik za mokrenje
pisotjera (fr. pissotiere) mjesto gdje se
mokri, nunik za mokrenje; mah vodoskok; slavina iz koje voda slabo
curi
pista (fr. piste, p. pista) trag konja,
trag divljai; ograda trkaline staze
u cirkusu; staza; zrak. Ictilite (dio
zrane luke odreen za uzlijetanje i
slijetanje zrakoplova
pistacija (gr. pistake, lat. pistacium)
ljenjaku i bademu slini plod drveta
Pistacia vera, uljevit i veoma ukusan,
trilja, trialj, pista, pislak; raste
na Istoku i u junoj Kuropi
pistelj (tal. pastello tuak) morski krastavac, trp
pisteologija (gr. pistis vjera, Theos
Bog, logia nauavanje) nauavanje o
vjeri, vjeronauk
pisti! (lat. pistillum) 1. farm. ljekarniki
tuak (pistila), muarski tuak; 2.
bot. tuak, plodnica (enski spolni
organ u cvjetovima biljaka, koji se
sastoji od 3 dijela: ovarija, stupia i
iga)

pistila

1101

pistila (lat. pislillum) farm. v. pod pistil 1

pistolc (fr. pistolet) v. pitolj; par pistolet il. par pis lole (fr.) u biljaru: iz
slobodne ruke, tj. ne naslanjajui ruku na biljar udariti loptu
piston (fr. piston) teh. klip (kod crpke,
pumpe); na pukama kapsulaama:
klipi na koji se mee kapsla; glaz.
mehanika naprava kod puhakih
instrumenata koja prekriva zvune
otvore; sapnica,
pikota (tal. biscotto) vrsta slatkog, vrlo
sipkog kolaa
pila (njem. Buschel) sveanj, vezica,
kita, rukovet- (npr. cvijea!
pimolj (tal. pesce molo) u gotica, vrsta
oslia
pipek mad. (piispok) biskup
pitolj (fr. pistolet, tal. pislola) runo
vatreno oruje sa spremitem za
metke koji se moe brzo zamjenjivati (naziv po tal. gradu Pistoja)
PitagorLn pouak poznato matematiko pravilo da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata
nad objema katetama
pitagoristi (gr. Pvthagorcioi) fil. uenici Pitagore, osnivai i pristae pitagorizma
pitagorizam (gr. Pvthagoras) fil. nauavanje grkog filozofa, matematiara i astronoma iz Samosa Pitagore (580500 pr. n. e.) i njegovih
uenika, religiozna i etiko-politika
udruga sa strogo ureenim nainom
ivota (suzdrljivosl, utnja, vjernost,
autoritet uitelja); inae od njih potjee nauavanje o brojevima kao naelima svega to postoji, o harmoniji
sfera i dr.
Pitak (gr. Pittakos) "iz Miti Ine"; jedan
od sedmorice starogrkih mudraca
(651569. pr. n. e.)
pitanologija (gr. pithanos uvjerljiv,
logia) vjetina uvjeravanja

piton

pitar (tal. pitale) zemljana posuda (za

none potrebe, kahlica), tegla (za
uzgajanje cvijea i si.)
pitenkantrop (gr. pithekos majmun,
anthropos ovjek) zool. majmun-ovjek iji su ostaci naeni 1891/92. u
diluviju Jave (najstariji, navodno prijelazni tip u razvitku ovjeka)
pitigrilizam vrsta literature koja obrauje pornografske motive (naziv po
talijanskom piscu Dinu Sogrcu Pitigrihju)
Pitija (gr. Pythia, Pytho) mit, Apolonova sveenica koja je proricala u
DelfLcia ili, po najstarijem imenu,
Pitu, glasovitom grkom gradu na
Parnasu; njezina "proricanja" sastojala su sc iz rijei bez smisla i zagonetnih i dvosmislenih reenica;
otuda pren. osoba koja pravi nejasne
i dvosmislene zakljuke; otuda se
zove i pitijska sveenica
pitije (gr. ta Pythia) mn. v. pod pitijski
pitijski (gr. pythios) 1. koji se tie Apolona, posveen Apolonu; pitijske igre
sveane igre i natjecanja starih Grka
u Apolonovu ast i koje su sc (od
590. pr. n. e. do IV. st. n. e.) svake 4
god. odravale kod Delta (pitije); 2.
nerazumljiv, dvosmislen
pitirijaza (gr. pitvriasis od pityron mekinje) med. zarazna bolest koe praena prhutanjem
pitometar (gr. pithos bava, metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
obujma posuda, bavi i si.
pitometrija (gr. pithos bava, metria
mjerenje) mjerenje obujma posuda i
bavi
piton (gr. Python velika zmija koju je
Apolon uhio i dobio naziv pitijski, Python naziv predjela pokraj Parnasa
u Fokidi, gdje je bio grad Delfi) zool.
rod velikih, neotrovnih zmija u Africi i istonoj Indiji, srodan s boom:
udav, zmijski car

plagoskop

1104

planetoid

plagoskop (gr. plagos strana, skopeo

crt, crte graevine: zemljovidno pripromatram) sprava koja pokazuje
kazivanje nekog manjeg podruja; 3.
strane svijeta; sprava koja pokazuje
red, poredak
smjer puhanja vjetra
planar (lat. planarius) opt. fotografski
plajvaz (njem. Bleivveis) olovka
objektiv koji nadmauje anastigmat,
plaka (fr. palque) ploica, tablica, list;
posebice veom jainom i otrinom
metalna ploica koju, kao znak, nose
svjetlosti, zbog ega je poznat kao
policajci, nosai i dr.
najbolji objektiv za veoma kratka,
plakar (fr. placard) drveni ukras iznad
trenutana snimanja (kinematografvrata; ormar u zidu; tisk slog u stupske slike), velika poveavanja i za
cu; takoer: plakat
reprodukcije bogate pojedinostima
plakardirati (fr. placarder) priopiti
planer (fr. planeur) 1. osoba koja prineto javnosti putem objava, proprema planove; 2. zrak. zrakoplov
glasa i si.; lijepiti (ili: izlijepili) objave
bez motora, jedrilica
(ili: proglase); tkaninu luiti i ukraplanerist (fr. planeur) onaj koji leti plasiti arom, mustrom; usp. plakatiranerom, jedriliar
ti
planerizam (fr. planeur) 1. vjetina leplakat (lat. placare, plactum) oglas,
tenja i upravljanja planerima; 2. plaobjava, proglas na zidu i drugim javnerski port, jedriliarstvo
nim mjestima da bi ga mogao svatplanet (gr. planaomai lutam, zalutam,
ko vidjeti i prouiti
planeles koji luta, ti. aster zvijezda)
plakatirati (lat. placatum) objaviti, pri1. astr. tamno nebesko tijelo koje doopiti javnosti putem plakata; lijepibiva toplinu i svjetlost od Sunca, vidti ili pribijati plakat; na javnim mjeljivo stoga to odbija Sunevu svjetstima
lost, mirnog i rijetko titravog sjaja,
plakaa (fr. placage) oblaganje finih stoistodobno se okree oko svoje osi
larskih radova listovima nekog fi(rotacija) i oko Sunca (revolucija) u
nijeg drveta, furnir
smjeru zapad-istok; do danas ih je
plaketa (fr. plaquctte) ploica, osobito
poznato devet: Merkur, Venera, Zemreljefna ploica, spomenica, umjeti
lja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran.
niki izraena mala ploa (obino od
Neptun i Pluton
bronce, nikla, srebra itd.), ukraena
planetar (lat. planetarium) popis plamalim figurama; plakatna umjetnost
neta; model pomou kojega se preumjetniko izraivanje ovakvih plodoava kretanje planeta oko Sunca
ica; zbirka plaketa muzejski odjel u
planetarij (lat. planetarium; model
kojem se uvaju ovakvi predmeti
Sunevog sustava (planetar)
plakirati (fr. plaqucr) obloiti (ili: obplanetarni (gr. planetos) v. planetski
lagati. obljepljivati. oblijepiti, preplanetoid (gr. planetes koji luta, eidos
vui) listiima; osobito: pozlatiti ili
oblik) astr. nebesko tijelo koje se
posrebriti ohlagarviem zlatnim ili sreokree oko Sunca izmeu Marsove i
brnim Listiima
Jupiterove putanje; dosad ih je otplakoidi (gr. plax gen. plakos ploa,
kriveno preko 1200, od kojih mnoga
tablica, povrina, ploha, eidos oblik)
imaju u promjeru jedva 10 km; imaju
zool. hrskaviave ribe (keiga, morurazliite nazive, ah st; oznaavaju
na, jesetra i dr.)
rednim brojevima, po slijedu kako su
plan (lat. planum) 1. ravnica, povrina,
otkrivani;
asteroid
ravan prostor, ravno zemljite; 2. na-

planetski

1105

planetski (gr. planetos) koji luta naokolo; koji pripada planetima; planetska godina vrijeme koje je potrebno da jedan planet ohide oko Sunca
planfilm film u obliku plohe veliine
jednoga snimka, za razliku od rolfilma
planiglob (lat. planiglobium) zemljovid
koji pokazuje Zemljinu ili nebesku
kuglu, upravo obje Zemljinc ili nebeske polukugle u ravnini: planisfer,
astrolab
planigrafija (lat. planus ravan, gr.
grafo piem) snimanje povrina na
zemljovid
planimetar (lat. planiun ravnica, gr.
metron mjerilo, mjera) sprava za
mjerenje ravnih povrina
planimetrija (lat. planum ravnina, ravnica, gr. meiria mjerenje) mjerenje
ravnih povrina; geom. dio geometrije koji prouava prostorne veliine
koje lee u ravnini; ravna geometrija
planir-hamer (fr. planer glaati njem.
Ilammer eki) eki kojim zlatari i
oni to rade s bakrom glaaju metal
planirati (lat. planum ravnica, ravnina,
planare poravniti, poravnjivali, fr.
planer) 1. ravnali, poravnjivati, izgladiti; 2. smiljati, snivati, namjeravati; 3. praviti nacrl (plan) privrednog razvoja; 4. zrak. prekinuti rad
motora i elipse, pa se zrakoplovom
postupno, lagano, pribliavati zemlji;
sputati se jedrilicom (planerom) lagano
planisfer (lat. planus ravan, gr. sfaira
kugla) zem. v. planiglob
planka (njem. Planke) ravno izdjelana
daska
plankonkavan (lat. planus ravan, concavus izduben) opt. ravnoizdubljen,
koji jc ravan i izdubljen; plankonkauno staklo ravnoizd ubij eno staklo
plankonveksan (lat. planus ravan.
convexus ispupen) opt. ravnoispup-

planter

en. koji je ravan i ispupen; plankonueksno staklo ravnoispupeno

staklo
plankton (gr. planktos koji luta tamoamo, skitnica, plankton) zool. "svijet
koji skita", zajedniko ime za sve
biljne i ivotinjske organizme koji
ive u slobodnoj vodi na povrini ili
ispod same povrine, a sami nemaju
dovoljno pokretne snage oduprijeti se
vodenim strujama nego ih one nose;
planktonska ekspedicija, putovanje po
moru radi prouavanja ivota i prirod; ivota u moru; usp. bentos i nekton
planparnlelan (lat. planus ravan, gr.
par-allelos) ravan i iste debljine
plana (fr. planche, njem. Planke) ploa,
metalna ploa u kovnici novca i medalja (odlija); bakrorez, bakrena ploa
planeta (fr. planchette; daica; geodetska sprava, stoli za premjeravanje; drveni ili kotani prutiu stezniku (mideru)
planta pedis (lal.) anal. taban
plantacija (lat. plantatio) sadenje, zasaivanje) v. plantaa
plantagLneae it. plamagineje Gat.)
mn. bot. porodica bokvica, bokvice
plantago (lat. plantago) bot. bokvica
plantarij (lat. plantarium) poljoprivredna kola; rasadnik
plantami (lat. plantaris) anat. koji se
tie tabana, ta banski
plantaa (fr. plantago) sadnja, zagaivanje; osobito: industrijskim i trgovakim biljkama zasaeno i racionalno obraivano zemljite u Americi
i kolonijalnim zemljama, osobito u
Ist. i Zap. Indiji (kavom, eernom
trskom, pamukom, ajem, duhanom
itd.)
planter (fr. planleur) onaj koji sadi, sadilac; vlasnik plantae u kolonijama;
vrtlar

plnnteza

1106

planteza (fr. planteuse) stroj za sadenje

krumpira
plantigradan (lat. plantigradus) koji

ide na tabanima

plantigradi (lat. plantigrada) mn. zool.

ivotii\je koje idu na tabanima, tabanai (npr. medvjedi)

plantirati (lat. planta sadnica, mladica,
plantarc) saditi, zasaditi
planura (lat.) poravnana i ureena povrina kao podloga za ceste i eljeznike kolosijeke
planurija (gr. planos koji luta, koji vrlja, uron mokraa) med. izluivanje
mokrae neprirodnim putovima
plasiranje (fr. placer) v. plasman
plasirati (fr. placer) namjestiti, postaviti koga ili to, nai kome slubu;
ulagati, uloiti, uloiti novac u neko
poduzee; prodavati, prodati, nalaziti
prou
plasman (fr. placement) namjetanje,

smjetanje u slubu; davanje (ili: ulaganje) novca u neko poduzee; uloen

novac; prodaja, proda (neke robe);
imati dobar plasman imati dobro
mjesto, imati dobru prou, dobro se
prodati; plasiranje

plastelin (gr. plasso, tal. plastilina)

umjetna zamjena ilovae u kiparstvu: stiklarskom kitu slina masa

od voska, cinkovog oksida, sumpora,
ilovae i olivinskog ulja
plasterskni (p. estilo plalereseo) arhit
kieni stil (ukrasi od cvijea i lia)
u panjolskoj ranoj renesansi
plnstici (gr. plasso uobliavam, oblikujem, lat. plastica) mn. med. v. plastina sredstva
plasticitet (lat. plasticitas) uobliljivost,

sposobnost uzimanja raznih stalnih

oblika pod djelovanjem odreenog
pritiska: ivo prikazivanje, ivopisnost, slikovitost, zornost

plastian (gr. plastikos, lat, plasticus)

stvaralaki, trgovaki; uobliavan,

oblikovan, koji daje oblik; uobliljiv,

plastolog

sposoban primiti i zadrati dani oblik (supr. elastian), koji se upotrebljava za pravljenje lika. oblika, npr.
plastina ilovaa; koji djeluje ljepotom linija i oblika, ivo opisan, prikazan kao da je iv, ivopisan
plastiar (gr. plasso uobliavam, ob-

likujem) kipar, likovni umjetnik

plastina kirurgija opi naziv za ope-

racije ija je svrha pokrivanje i uklanjanje raznih tjelesnih nedostataka

(kod koe, kostiju, itavih dijelova tijela itd.)

plastina limfa med. tekuina koja iz-

lazi zbog upale ili kod rana, zgruava se i prima organski oblik

plastina sredstva (lat. plastica) med.

sredstva koja pomau hranjenje i

obnavljanje tkiva

plastina umjetnost likovna umjet-

nost

plastine operacije v. plastina kirur-

gija

plastini ugljen trg. ugljen u obliku

kocke, jajeta i si.

plastinost Gat. plasticitas) v. plas-

ticitet
plastidul (gr. plasso pravim, stvaram)
biol. najmanji organski djeli ivota,
osjetljiva organska molekula (Ilaeckel)
plastifikatori esteri nekih kiselina,
omekivai
plastika (gr. plasso uobliavam, oblikujem. plastike sc. techne) izradba
likova od neke mekane tvari (ilovae,
gipsa, voska itd.), kiparstvo, kiparska
djela
plastograf (gr. plasso, pravim, tvorim,
plastos, grafo piem) krivotvoritelj,
falsifikator spisa
plastografija (gr. plastos, grafo) falsificiranje spisa; takoer: postupak pri
izraivanju reljefa pomou kemijskog
djelovanja svjetlosti
plastolog (gr. plastos izmiljen, laan
logos rije, govor) laac, laljivac

plastron

1107

plastron {fr. plastron, Lat. plastra) zatitni oklop; prsluk od koe koji nose
oni koji ue maevanje; iroka vrpca
za vezivanje; na enskim haljinama:
umetak koji pokriva otvor na grudima; nian, predmet podsmijeha
plata (fr. plat, plate, gr. platys irok)
2. pjeskovita povrina, pijesak i kamenje pred lukama i uima rijeka
plata (p. plala, gr. platys irok) 1.
srebro, srebrni novac (za razliku od
belona. tj. bakrenog novca)
platana (lat. platanus, gr. platys irok,
platanoa) bot. visoko i lijepo drvo s
glatkom korom koja se listato ljuska
i irokim, dlanastim liem, slino
javoru, istoni javor (Platanus orientalis L.)
plateja (gr. platy3 irok, platcia) med.
irokolana trakavica
platforma (fr. plat-forme) ravan krov
na graevini; voj. mjesto na kojem
su namjeteni topovi za uspjeno djelovanje; odjeljak izmeu vanjskog
ulaza i ulaza u kupe (kod vagona,
tramvaja, trolejbusa i autobusa); visoravan, visoje; u vrtovima i parkovima: umjetno napravljena izravnana uzvisina s koje je lijep pogled
na bliu ih dalju okolicu; grad. izravnano mjesto za temelj; pren. osnova
ega. polazna toka, misao ih pobuda
kao pokreta i osnova neke djelatnosti; programska odluka (stranke,
skuptine); politiki program stranke
platfus (njem. Plattfuss) med. ravan
Laban
platin au titre it. platen o tilr (fr.)
slitina ili legura platine i srebra (upotrebljava se za izradbu ukrasa i
nakita)
platina (fr. platine) 2. ploa na koju se
naslanjaju svi dijelovi sata; metalna
ploa kroz koju prolazi klju u bravu
platina (p. platina dem. od plata srebro, od gr. platys irok) 1. "malo

platonizam

srebro"; kem. metalni element, rijedak, atomska teina 195.23, redni

broj 78, znak Pt, boje kositrenobijele
ili elinosive, veoma rastegljiv i kovan, teko topljiv, specifina teina
21,5, zbog postojanosti upotrebljava
se za izradbu kemijskog posuda; pronaena 1736. u Brazilu, ima je osobito u Uralu
platinin amalgam kem. platinina iva,
spoj platine i ive pomou kojega se
vri oblaganje platinom
platinirati (p. platina, fr. platiner) poplatinili, oblagati plalinorn, poplatinjavati
platinit (p. platina) slitina ih legura
nikla i eljeza, slui kao zamjena platine za tehnike svrhe
platinoid (p. platina, gr. eidos oblik)
slitina ili legura nikla, cinka, bakra
i volframa (za ice elektrinih otpora)
platinotipija (p. platina, gr. typos
otisak) u fotografiji: izradba pozitiva
na papiru natopljenim kalij-plalinkloridom i eljeznim oksid-oksalatom
platinski metali min. rijetki metali koji se javljaju pomijeani s platinom:
radij, rutenij, paladij, osmij, iridij
platinsko zrcalo metalna ploa prevuena platinom
platirati (fr. plaquer, njem. plattieren)
v. plakirati
plato (fr. plateau) 1. plitica ili zdjelica
na vagi; 2. posluavnik; 3. zem. omanja visoravan
platonisti fil. uenici i pristae nauava nj a (platonizam) grkog filozofa
Platona (427347 pr. n. c.)
platonizam (gr. Tlaton) fd. sustav Platonove filozofije koja predstavlja
vrhunac grkog filozofskog miljenja,
osobito u pojmu ideje, u znaenju
hipoteze, logike pretpostavke koja
slui kao osnova shvaanju, spoznavanju, te je i Galilei poao od nje,

platonizirati

1108

nasuprot Aristotelu, u traenju prirodnih zakona; ideja je logina pretpostavka koju iskustvo ili potvruje
(pokusom, eksperimentom) ili odbacuje, takoer eksperimentom, mjerenjem; mjerenjem provjerena ideja
jest prirodni zakon; po drugom shvaanju Platonove ideje one su transcendentna bia, Lj. bia koja postoje
izvan prostora i izvan vremena
platonizirati (fr. platani ser) proizlaziti
iz Platonova nauavania; voljeti istom duhovnom ljubavlju bez ikakvih
osjetilnih pobuda; usp. platonizam
platonska ljubav ljubav o kojoj Platon
govori i koju preporuuje u svom djelu "Simpozion" ("Gozba''): nadosjetilna ljubav, ona koja jc izazvana isto
duevnom ljepotom, a ne tjelesnim
odlikama ljubljenog bia, idealna ljubav
platonska republika drava sa savrenom upravom kakvu je zamiljao i
preporuivao Platon
platonski (gr. Platon) fil. koji se tie
Platona, koji potjee od Platona, koji
je u skladu s njegovim nauavanjem;
nadosjetilni, savren, idealan; pren.
praktino nemogu, neostvariv; usp.
platonska ljubav, platonska republika
plattdeutsch il. platdoj (njem.) sjevernonjemako narjeje.
Plaut (lat.) najpoznatiji starorimski
komediograf (250184 pr. n. e.)
plauzibalan (lat. plausibilis) vrijedan
pljeskanja, vrijedan javnog odobravanja; prihvatljiv, usvojiv, vjerojatan,
vjerodostojan
plauzibilitet (lat. plausibilitas) zasluznost javnog odobravanja (pljeskanja);
prihvatljivost, usvojivost, vjerojatnost, vjerodostojnost
plav it. plaj (engl.) igra. zabava (npr.
tenis, utrke); kocka, kockanje; kazalino djelo, predstava

plebiscit

play-back it. plej-hck (engl. play gluma, igra, back natrag, odostraga) u
kinematografiji, osobito kod glazbenih filmova: snimanje slika uz istodobno reproduciranje prije snimljenog tona
plazma gr. plasso oblikujem, uobliim,
plasma tvorevina) tvorevina, umjetniko djelo; med. tekuina krvi i limfe
(protoplazma); zeleni jaspis, vrsta
obojenog kalcedona
plazmodij (gr. plasma tvorevina, lat.
plasmodium) med. klica, uzronik
malarije
plazmogonija ({gr. plasma tvorevina,
gone raanje, stvaranje) biol. postanak organskih tvari bez zaea i oploivanja, to je danas, nakon pronalaska mikroskopa i Pasteurovih
otkria o bakterijama, samo jo hipoteza o postanku najjednostavnijih
ivih bia
plazmoliza (gr. plasma tvorevina, lysis
razluenje, rastapanje) rastapanje
stanice u otopini gue koncentracije,
npr. u jaoj otopini eera, pri emu
vanjska gua otopina izvue iz stanice vodu, zbog ega se protoplazma
odvaja od stanine opne i skuplja u
sredini stanice kao lopta
plaa (fr. plage) obala (rijena, jezerska,
morska) pogodna za kupanje, kupalite, al
pleba (njem. Blaue) plavilo, plava boja
za ispiranje rublja
plehejac (lat. plebs narod, plebejus) 1.
graanin, puanin, ovjek iz nieg
stalea u starom Rimu, onaj koji ne
pripada staleu senatora i plemia;
supr. patricijac; 2. kasnije, u srednjem vijeku: pripadnik irokih slojeva gradske sirotinje
plebejski (lat. plebejus) graanski, puki. puanski, neplemiki. prost, niskog podrijetla
plebiscit (lat. plebis scitum, plebiscitom
odluka naroda) kod Rimljana: zakon

plebiscitarni

1109

donesen narodnim glasovanjem; narodno glasovanje, opredjeljivanje naroda putem opeg glasovanja; usp.
referendum
plebiscitarni (lat. plebiscitarius) donesen opim narodnim glasovanjem
plebokracija (lat. plebs narod, puk, gr.
kralos jaina, snaga; vlada, vlast)
vlada puka (ili: svjetine); ohlokracija
plebs (lat. plere, plebs, plebis, gr. plethos mnotvo, gomila) "ono ega ima
mnogo", svjetina, gomila, puk, puani, narod; graanski stale (u Rimu)
pled (engl. plaid) 2. ogrta od karirane
vunene tkanine koji je dio kotske
narodne nonje; velik debeli al; putniki pokriva uope
pled (fr. plaid) 1. obrambeni govor pred
sudom koji dri odvjetnik
pleder (fr. plaideur) branitelj, zastupnik, odvjetnik kao glavni govornik u
ime jedne parnine strane
pleding (engl. plaiding) gruba deka za
ogrtanje s bijelim i crnim kvadrati nim uzorcima, osobito vunena
pledirati (fr. plaider, lat. placitare) voditi parnicu, braniti pred sudom (kao
odvjetnik), zauzimati se za, govoriti
u prilog, govoriti za, zastupati
pledoaje (fr. plaidoyer) obrambeni govor odvjetnika na sudu; zavrni govor, zavrna rije dravnog tuitelja
i branitelja u jednoj parnici
pledoajirati (fr. plaidover) v. pledirati
pleh (njem. Blech) lim
pleistocen (gr. to pleisLon ono to je
najvee, kainos nov) geol. gornji, najmlai sloj pliocena
plejada (gr. Pleiades) skupina od 7
slavnih ljudi (knjievnika, filozofa i
dr.), nazvana po 7 Atlantovih keri
(Plejade); osobito: 7 traginih pjesnika koji su sc u 111. st. pr. n. e.,
javili u Aleksandriji u doba filozofa
Ptolemeja; skupina od 7 francuskih
pjesnika u XVI. st. koja je radila pod

plemirija

vodstvom Ronsarda i Bellava i nastojala uvesti u pjesnitvo antiki

dub i antike oblike; danas: zajedniki naziv za skupinu najboljih ljudi
u nekoj struci, pokretu i si.; fiz. skupina izotopnih elemenata
Plejade (gr. Pleiades) mit. 7 keri mauritanskog kralja Atlanta, ljubimice
bogova i ljudi; kad su doznale da im
otac Atlant mora drati na leima
itav nebeski svod, oajne zbog njegove patnje izvrile su samoubojstvo,
nakon ega ih je Zeus pretvorio u
zvijezde, tzv. "Vlake"; astr. Vlaii
(zvijee gledano golim okom izgleda
kao da ima sedam zvijezda, ali se
teleskopom vidi oko 400); usp. plejada
plekseoblasti (gr. plexis pletenje, tkanje, bi as to s klica, izdanak) mn. bot.
biljke s dvostrukim kotileonima
pleksi-staklo (lat. plexus pleten) vrsto
staklo koje se izrauje od nekih posebnih smjesa
pleksus (lat. plexus) zool. splet ivaca
ih krvnih ila
pleksus solaris (lat. plexus solaris)
zool. "sunani splet", splet ganglijskih ivaca u srednjem trbuhu ili u
podruju eluca
plektognati (gr. plektos pleten, gnathos zubalo, eljust) zool. ribe oklopnjae, skupina tropskih riba ivih
boja
plektopodi (gr. plektos pleten, pus
gen. podos noga) zool. ribe sa sraslim
stranjim perajama
plektron (gr. plesso udaram, lat. plectrum) pero, Lrzalica (od slonove kosti,
drveta ih kovine) kojom su stari udarali u ice citre, harfe
plcmirian (gr. plemmvro prelijevam
se) koji ima puno sokova, koji potjee
od obilja sokova
plemirija (gr. plemmyris priljev, plima, bujica) med. obilje sokova, pri-

plena potestas

sulnost sokova u tijelu vie no Sto

treba
plena potestas (lat.) v. plenipotcncija
plena proprietas (lat.) prav. potpuno
vlasnitvo
plenaria fides (lat.) puna vjera, potpuna vjera
plenarij (lat. plenarnim) zbirka biblijskih odjeljaka iz evanelja (evangelijarija) i apostolskih poslanica (epistolarija) koji se itaju na katolikoj
misi; kutija u obliku knjige u kojoj
se uvaju relikvije
plenarna sjednica v. plenum
plenarni (lat. plenarius) potpun, pun.
s punim brojem
plener (fr. plein-air) umj. slika naslikana pod vedrim nebom, obasjana
sa svih strana svjetlou; plenerslikarstvo prikazivanje predmeta na
slici u punoj svjetlosti, obasjanih sa
svih strana sunanom svjetlou i
bez sjene
plenerist (fr. plain-airist) slikar koji
radi slike pod vedrim nebom, na punoj sunanoj svjetlosti
plenilunium (lat.) lat. pun mjesec, utap
plenipotencija (lat. plenipotentia) puna vlast, neograniena vlast; punomo. akt kojim se nekome daje punomo
plenist (lat. plenus pun) fil. pristaa
nauavanja da u prirodi ne postoji
prazan prostor
pleno ehoro it. pleno horo (lat.) glaz.
cijeli zbor, sa svim glasovima
pleno jure (lat.) s punim pravom
pleno titulo (lat.) s punim naslovom, s
punom titulom: kao kratica, na adresama; p. t.
plenpuvoar (fr. plein pouvoir) v. plenipotencija
plenum (lat.) puna sjednica, puno zasjedanje, sjednica u kojoj sudjeluju
svi lanovi (za razliku od odborske i
komisijske sjednice); in plena (lat.) u

1110

plerotici

punoj sjednici, s punim brojem lanova

plenus ventor non studet libenter
(lat.) pun trbuh nerado ui
pleo- (gr. pleon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mnogo, vie
pleogamija (gr. pleon, gamos brak)
bot. javljanje raznospolnih cvjetova
na jednoj biljci, ih na raznim primjercima iste vrste
pleokroizam (gr. pleon vie, chros gen.
chrolos boja koe, boja) fiz. svojstvo
obojenih dvoosnih kristala da u svim
anizotropnim pravcima pokazuju
drukije boje i, osim toga, za razliite
boje na razliit nain
pleomastija (gr. pleon, mastos sisa)
med. v. polimastija
pleomorfizam (gr. pleon vie, morfe
oblik) vieoblije, innogolikosl, vichkost, raznolikost; usp. polimorfizam
pleonastian (gr. pleonazo imam previe) suvian, pretjeran izrazima istog znaenja
pleonazam (gr. pleonasmos viak, pretek) ret. uporaba suvinih rijei u govoru ili pisanju, suvino obilje rijei
(tj. kad se uz rije irega znaenja
upotrijebi i druga ije je znaenje sadrano ve u prvoj rijei), npr. siromah prosjak, stara baba, mali ovjei itd.; med. pretjerana razvijenosl ili prekobrojnost jednog dijela
tijela, npr. est prstiju na ruci
pleorama (gr. pleo plovim, orama pogled, izgled) slika plovljenja, slika
obale koja polako prolazi ispred oiju
gledatelja, dok ovome izgleda kao da
plovi amcem pokraj predmeta prikazanih na slici
plerofonija (gr. pleres pun, fone glas,
zvuk) glaz. bujnost tona, punoa tona, snaga tona
plerotici (gr. pleno punim, ispunjavam, lat. plerotica) mn. med. lijekovi
koji pomau popravljanje i jaanje

plerotizam

plezir

1111

tijela nakon preleane bolesti; usp.

sarkotici
plerotizam (gr. plerotes punoa, potpunost) fil. nauavanje o stalnoj ispunjenosti prostora tvarima; supr.
atomizam
plcroza (gr. plerosis) med. punjenje,
jaanje tijela nakon bolesti
plesigraf (gr. plesso udaram, grafo piem, biljeim) sprava koja opisuje
prostor iz kojega dopire jeka (kod
perkusijskih ispitivanja)
plesimetar (gr. plesso udaram, metron
mjera, mjerilo) med. potuk, ploica
koja se upotrebljava kod perkusijskih
ispitivanja
plesioanthropus (gr. plesios blizak,
anthropos ovjek) junoafriki praovjek iz pliocena
plesiosaur (gr. plesios blizak, sauros
guter) pal. "ivotinja bliska guteru", zmija-guter, fosilni gmaz, dug
35 m, dugaka vrata, male glave,
kratka repa i s perajama umjesto nopletar (gr. plethron) starogrka mjera
za povrinu (jutro, ral) i duinu (100
stopa, petina stadija, oko 30 metara)
pletizmograf (gr. plethos irina, veliina, grafo piem, biljeim) med.
instrument koji biljei kolebanje
obujma jednog organa
pletomerija (gr. plethos mnotvo, meros dio) med. prekobrojnost dijelova
tijela, npr. est prstiju itd.
pletora (gr. plethore punjenje, zasienje: med. prenapunjenost sokovima,
punokrvnost
pletorian (gr. plethore prepunost)
koji ima suvie krvi, punokrvan
pleumodan (gr. pleumodes bolestan
na plua, pleumon plua) med. koji
boluje od tuberkuloze, suiav
pleumodes (gr. pleumon = pneumon)
plua med. onaj koji boluje od tuberkuloze, suiavac

pleumonija (gr. pleumonia = pneumonia) med. v. pneumonija

pleupropijeza (gr. pleura, pyon gnoj)
med. zagnojavanje poplunice
pleura (gr. pleura) anat. poplunica,
porebrica, pluna maramica
pleuralgija (gr. pleura porebrica, algos bol) med. bol poplunice, bol porebrice
pleurezija (gr. pleura) med. v. pleuritis
pleuritian (gr. pleura) bolestan od
upale poplunice (porebrice, plune
maramice)
pleuritis (gr. pleura) med. upala poplunice (porebrice, plune maramice)
pleurodinija (gr. pleura, odyne bol)
med. reumatina bol u visini meurebrenog miia
pleuropneumonija (gr. pleura. pneumon plua) upala plua i poplunice
pleurotomija (gr. pleura, tome rezanje) med. rezanje poplunice, porebrice radi uklanjanja kodljivih tekuina koje su u njoj nakupljene
pleurotonus (gr. pleura, tonos zategnutost, napon) med. v. pleurototoI1US

pleurototonus (gr. pleurothen bono,

sa strane, tonos zategnulosl, napon)
med. boni tetanus, iskrivljenost
tijela na jednu stranu (vrsta tetanusa)
plezantan (fr. plaisant) ugodan, zanimljiv, zabavan, smijean, aljiv
plczanterija (fr. plaisanlerie) ala, zabava na neiji raun, zadirkivan je;
pUusante.ric. a pari it. plezantri a
par (fr.) ala nastranu, bez ale, sasvim ozbiljno
pleziopija (gr. plesios blizak, susjedan,
ops gen. opos oko) med. v. pleziopsija
pleziopsija (gr. plesios blizak, susjedan. opsis vid) med. kratkovidnost
plezir (fr. plaisir) zadovoljstvo, uivanje,
zabava, ugodnost, udobnost; man

pliding

1112

plaisir it. raon plezir (fr.) moie uivanje, moje veselje (est naziv ljetnikovaca i mjesta za provod)
pliding (engl. pleading) prav. voenje
parnice; obrana na sudu
plijirati (fr. plier) savijali, previjati.
borati, praviti nalvirc; voj. poputati,
povlaiti se; jah. navikavati konja da
se lako okree desno i lijevo
plika (lat. plia, polonica, fr. pliquo)
med. poljska kika, bolest kose zbog
neistih sokova (u Poljskoj dosta esta, po emu i dobiva naziv)
plikarija (lat. plicaria) bot. obina crvotoina (kao tobonji lijek protiv "poljske kike"); usp. plika
plimaa (fr. plumage) perje; ukras od
perja na eiru i kacigi, perjanica
plimo (fr. plumeau) velik jastuk punjen
pahuljicama, slui za pokrivanje
plinta (gr. plinthos) arhit. etvrtasta
ploa (kao podnoje kipova, stupova,
spomenika); dio zida kue od zemlje
pa do visine prizemlja, stopa, "sokl"
plioeen (gr. pleion vie, kainos nov)
geol. drugi, mladi pododjeljak neogena ili mlaeg tercijara, u ijim se
okaminama nalazi najvie novih organskih vrsta
pliocenska formacija geol. v. plioeen
plisc (fr. plisse) pravilni nabori na enskim haljinama, nabor, bora
plisirati (fr. plisser) nabirati, praviti
naboro na enskim haljinama
pli (njem. Plusch. engl. plush, lat. pilus
vlas, dlaka) barunasta tkanina,
samt, barun od pamuka, lana, jute
ili vune, polusamt, polubarun
plonjirati (fr. plovjer, Lit. plicare) saviti,
savijati, previjati, slagali; voj. izvesti
(ih: izvoditi) pokret radi oblikovanja
kolone
plomba (fr. plomb olovo, lat. plumbum)
olovni peat ili znak na paketima,
vratima, sanducima, vagonima i dr.;
masa kojom se puni upljina pokva-

plumula

renog zuba (kod nas se to esto uje

pogreno: blomba.)
plombaa (fr. plombage) zalijevanje olovom; udaranje olovnog peata (plombe); ispunjavanje upljih zuba olovom
ili kakvom drugom smjesom
plomberija (fr. plomberie) ljevaonica
olova; lijevanje i proradivanje olova;
izradba olova; peaenje olovom
plombirati (fr. plomber) zapeatiti olovom, udariti plombu na poiljku, vrata, sanduk i dr.; zaliti (ili: zalijevati,
ispuniti) olovom; upalj zub ispuniti
olovom ili drugom kovinom, nekom
smjesom (pogreno: blom birali)
plonirati (fr. plonger) roniti, zaronjavati: voj. otvor topovske cijevi spustiti, pucati nadolje
plot (rus.) 1. pul, koa, tijelo; 2. ljubavna strast, putenost; 3. ten, boja koe
plotun (fr. peloton. tal. plotone) voj. eta, polueta ih vod pjeaka koji, po
zapovijedi, istodobno okidaju puke;
plot unska paljbu istodobno okidanje
puaka jednog odreda vojnika (pjeaka), istodobno ispaljivanje vie vatrenih oruja (i topova)
plovan (tal. piovano) upnik, paroli
pluderhoze (njem. Pludorhose) mod. iroke hlae do koljena, obino u boji
plumbaeijn (lat. plumbatio) zalijevanje
olovom: udaranje olova (plombe)
plumbago (lat.) min. v. grafit
plumbati (lat. plumbum olovo) kem.
spojevi superoksida olova s bazama
plumbatura (lat.) v. plumbaciia
plumbizam (lat. plumbum olovo) med.
trovanje olovom, tj. olovnim parama
i prainom
plumbum (lat.) olovo; olovni peat; olovna kugla; olovna cijev
plumozan (lal. plumosus) pernat; dlakav
plumpudding it. plampuding (engl.)
kola s groicama
plumula (lat.) bol. pupolji

plural

1113

plural (lat. pluralis sc. numerus) gram.

mnoina; supr. singular
plurale tantum (lat.) gram. jednobrojna rije, rije koja ima samo mnoinu, npr.: ljudi, naoale, gae, gusle,
kare, grudi, prsa. vrata, kola, Vinkovci, Krievci itd.
pluralis majestaticus il. pluralis majestatikus (lat.) "mnoina velianstva", obiaj da vladar o sebi govori
samo u mnoini ("mi" umjesto "ja")
pluralis modestatis (lat.) "mnoina
skromnosti", obiaj da pisac, iz skromnosti, govorei o sebi i u svoje iine
upotrebljava mnoinu umjesto jednine ("mi" umjesto "ja")
pluralisti (lat. pluralis mnoinski, u
mnoini) 1. (11. pristao i sljedhenici
pluralizma: Demokrit, Leibniz, Herbart, James, Himmel i dr.; 2. vlasnici
veeg broja imanja koja pripadaju
poloaju
pluralitet (lat. pluralitas) mnoina, veina: pluralitas votarum (lat.) veina
glasova
pluralizam (lat. pluralis mnoinski, u
mnoini) fil. postojanje mnoine, prisutnost mnoine; metafiziki smjer
koji shvaa stvarnost kao mnotvo
odvojenih i samostalnih naela
pluralni (lat. pluralis) gram. mnoinski
pluralni izborni sistem sustav biranja po kojem jedan bira (prema svojim godinama, imanju, poloaju i naobrazbi) moe imati pravo na vie
glasova, npr. u Belgiji
Plurima vota valent (lat.) Veina glasova odluuje
plus (lat.) vie; mat. znak za zbrajanje
(+); znak kojim se oznaava pozitivan broj (+); fiz. znak za oznaavanje pozitivnog elektriciteta, pola; viak, ostatak, vei iznos; nadmonost.
prednost; supr. minus
plus-elektrieitet (lat. plus, gr. elektron) fiz. elektricitet koji se izaziva

plutonisti

na staklu kad se ono trlja svilom,

pozitivan elektricitet, oznaava se
znakom plus (+), za razliku od minus-elektricileta, tj. elektriciteta koji
se izaziva u ovome sluaju na svali i
to u podjednakoj koliini, ili na ebonitu i smolama kad se trljaju krznom, i koji se zove negativni elektricitet i oznaava znakom minus ()
plus-minus (lat.) vic-manje, otprilike
pluskvamperfekt (lat. plus-quam-perfeetum) gram. glagolski oblik koji izrie radnju koja se izvrila u davnoj
prolosti, tj. prije neke druge prole
radnje, pretprole glagolsko vrijeme
plutej (lat. pluteus krov, zaklon) 1. streha, nadstrenica; 2. liinkasti (larvalni) oblik morskih jeinaca i zmijokrakih morskih zvijezda
plutokracija (gr. plutokratia) 1. vladavina bogatih (pomou novca i kapitala), vlada novca; bogati ljudi, plutokrati
plutokrat (gr. plutos bogatstvo, kratos
jaina, snaga, vlast) onaj koji vlada,
koji se odrava na vlasti pomou bogatstva (novca)
Pluton (gr. Pluton, lat. Pluto) 1. mit.
bog podzemnog svijeta kod starih Grka i Rimljana, vladar carstva mrtvih;
2. astr. 12. oujka 1930. pronaen
transneptunski planet, udaljen od
Sunca 5920 milijuna km. a vrijeme
njegove revolucije iznosi 249 godina
plutonij (lat. plutonium) kem. radioaktivni element (transuran), redni broj
94. atomska teina 238 i 239, znak
Pu; u prirodi ne postoji, ve je dobiven umjetnim putem 1943/44. prilikom radioaktivnog raspadanja takoer umjetnim putem dobivenog
kem. elementa neptunija; ima iskljuivo vanu primjenu u dobivanju
atomske energije
plutonisti (lat. Pluto) geol. pristae plutonizma

plutonistiki

1114

plutonistiki (Jat. Pluto} koji je postao

utjecajem i djelovanjem usijane ZemIjinc unutranjosti
pluto nit mn. dubinske eruptivne stijene
plutoniznm (lat. Pluto) geol. teorija po
koioj se stvaranje stijena, pa i svih
ostalih geolokih pojava, ne pripisuje
samo djelovanju vode, nogo i utjecaju
Zemljinc unutranjosti koja se jo
nije ohladila (za razliku od teorije rieplutonizrrui, po kojoj su svi vrsti sastavni dijelovi Zemlje postali jedino
djelovanjem vode ih uz njezinu pomo
pluvijal (lat. pluvia kie, pluviale) ogrta protiv kie, kina kabanica; ogrtau slina odjea katolikih sveenika koju nose na popodnevnim bogoslujima i drugim sveanim crkvenim obredima
pluvinograf (lat. pluvia kia. gr. grafo
piem, biljeim) pluviometar s registrom
pluvinozan (lat. pluviosus) kian, kiovit; koji donosi kiu
pluviometar (lat. pluvia kia, gr. metron mjerilo, mjera) kiomjer. sprava
za mjerenje visine oborina; ombrometar, hijetomelar
pluviose it. plivioz (fr.) peti mjesec u
novom kalendaru Prve francuske republike (1793.), od 20. I. do 18. II
Pluvius (lat.) "kini", pridjevak vrhovnom starorimskom bogu .lupitru kao
nositelju kie
plymouth rock il. plimut rok (engl.)
vrsta amerike oplemenjene kokoi
pneuma (gr. pneuma dah) dah, zrak,
eterina vatra; ivotna snaga, duh
ivota, duh, dua; Cl. kod gnostiara;
boanska klica ivota u svijetu; u
kranskoj teologiji: Sveti Duh
pneumat (gr. pneuma dah, teko disanje) med. ovjek kratka daha, uskih
plua
pneumatemija (gr. pneuma dah, haima krv) med. prodiranje zraka u krv

pneumatika

pneumatiari (gr. pneuma dah) fil. 1.

pristae nauavanja o ivotnom dahu (Hipokrat i dr.); 2. po gnosliarima: oni koji su ispunjeni kranskim duhom, za razliku od hiliara
(hyle = tvar, materija) i psihiara
(psyche = dua)
pneumatina kada kem. sandui ispunjen vodom ili ivom u kojem se.
pri kemijskim radovima, hvataju i
dre plinovi u staklenim valjcima
pneumatina maina zrana pumpa
pneumatinn posta pola koja se prenosi kroz cijev zranim tlakom
pneumatinn eljeznica eljeznica,
najee podzemna, koja se kree pomou zranog tlaka i slui poglavito
za prenoenje paketa i si.
pneumatini (gr. pneumatikos) koji se
tie zraka, zrani; nastao zbog zranog tlaka, zasnovan na zakonima
pneumatike ili aeromehanike
pneumatini jastuk jastuk, obino od
gume, koji sc puni zrakom
pneumatini telegraf brzojav u obliku
zamotuljka koji se alje djelovanjem
zranog tlaka kroz cijevi
pneumatino lijeenje lijeenje planinskim zrakom ili udisanjem zbijenog zraka (u pneumatskom kabinetu)
pneumatino ognjilo fiz. sastoji se od
jedne cijevi s pokretnim klipom; kad
se klip naglo gurne u tu cijev u kojoj
ima zraka, zbijeni zrak se toliko zagrije da se komad truda, koji se nalazi iznutra na klipu, zapali jer kad
se jedna zrana masa od 20 stupnjeva zbije adijabatski na polovinu
svog volumena, njezina temperatura
se popne za 96 stupnjeva; kompresijsko ognjilo
pneumatika (gr. pneuma dah, puhanje) 1. unutaranja guma sa zbijenim zrakom (na kotau motocikla,
automobila itd.); 2. fiz. dio fizike koji
prouava kretanje zraka, tj. teinu.

pneumatizam

1115

tlak i kretanje zraka i plinova, aeromehanika;

pneumatizam (gr. pneuma dali; duhovno bie) fil. shvaanje da u svijetu
stvarno postoji samo duh, a da je tvar
samo prividnost pojava; spiritualizam
pneumato- (gr. pneuma) predmetak u
sloenicama sa znaenjem: dah, disanje; tlak; plin
pneumatocela (gr. pneuma, kele prodor) med. oteklina nastala zbog prodiranja zraka; zrani prodor u pluima
pneumatod (gr. pneuma) med. v.
pneumat
pneumatodan (gr. pneumatodes) m(*l.
napuhnut; koji ima uska prsa, koji
kalje
pneumatofor (gr. pneuma, fero, foreo
nosim) zool. zrana komora kod cjevastih meduza
pneumatograf (gr. pneuma, grafo piem, biljeim) med. v. pneumograf
pneumatokemija (gr. pneuma, chemeia) kemijska prerada plinova i zraka
pneumatokord (gr. pneuma, ehorde
ica, struna) Eolova harfa, kutija s
tankim bokovima na kojoj jc razapeto vie ica prilagoenih na isti glas
i koje, kad se stave na vjetar, titraju
i proizvode zvuk
pneumatolitski (gr. pneuma, lyLos
raspadljiv, razluiv, otopiv) koji je nastao od plinova i para utjecajem kemijskih reakcija: pneuma loli Iske
rude one koje su postale od plinova
i para utjecajem kemijskih reakcija,
mijeajui se ih same medu sohom
ili s rudama u okolnom kamenju
pneumatoliza (gr. pneuma dah, puhanje, vjetar, lysis raspadanje, razluivanje) geol. raspadanje minerala
i stijena pod utjecajem vrelih plinova, a vri sc u blizini vulkana i vrelih
izvora

pneumometar

pneumatomahija (gr. pneuma dah;

duhovno bie, maehe borba, boj) fil.
nijekanje postojanja duha uope, nijekanje postojanja duhovnog u ovjeku
pneumatoraks (gr. pneuma, thorax
trup, prsni ko) med. v. pneumotoraks
pneumatoterapija (gr. pneuma, therapeia lijeenje) med. lijeenje zgusnutim ih razrijeenim zrakom
pneumatoza (gr. pneumatosis nadimanje) med. skupljanje zraka ili drugih plinova, osobito u organima i tkivima u kojima ih, normalno, ne bi
trebalo biti, napuhnutost, nadim
pneumaturija (gr. pneuma, uron mokraa) med. izluivanje zraka ili plinova s mokraom
pneumo- (gr. pneuma, pneumon plua)
predmetak u sloenicama sa znaenjem: plua
pneumograf (gr. pneuma, grafo piem,
biljeim) med. sprava koja grafiki
biljei kretanje prsnog koa pri disanju
pneumokok (gr. pneuma, kokkos, lat.
coccus zrno, bobica) med. loptasta klica, najei uzronik upale plua
pneumokonioze (gr. pneuma dah, disanje, konia prah. praina, pijesak,
pepeo) med. zajedniko ime za silikozu, siderozu. aluminozu, tj. za bolesti koje nasLaju udisanjem kovne
ih kamene praine i njezinim, taloenjem u pluima
pneumolit (gr. pneumon, lithos kamen) med. kamenu slian sloj vapna
u pluima, pluni kamen
pneumoliza (gr. pneuma dah. disanje,
ly6is rjeavanje) med. operativno
uklanjanje priraslica izmeu poplunice i porebrice
pneumometar (gr. pneumon, metron
mjera, mjerilo) med. naprava za odreivanje kapaciteti plua za primanje zraka u zdravom i bolesnom sta-

pneumom ctrij a

1116

nju, odnosno snage kojom se udie i

izdie zrak
pneumometrija {gr. pneumon, melria
mjerenje) med. mjerenje plua s obzirom na veliinu prostora za primanje zraka
pneumon (gr. pneumon) anat. plua
pneumonalgija (gr. pneumon, algos
bol) med. bolest plua, suica, tuberkuloza
pneumonektazija (gr. pneumon, cktasis istezanje, irenje) med. proirenje plua
pneumonici (gr. pneumonikos pluni)
inn. med. lijekovi za bolesti plua
pneumonian (gr. pneumonikos) pluni; pneumonina sredstva v. pneumonici
pneumunijn (gr. pneumon) med. upala
plua
pnenmonitis (gr. pneumon) med. v.
pneumonija
pneumonocela (gr. pneumon, kele
prodor, kila) med. pluna kila
pneumonofteja (gr. pneumon, fthio
propadam, stradavam, iezavam,
nestajnm) med. v. pneumonoftizis
pneumonoftizis (gr. pneumon, fthisis
suica) med. tuberkuloza plua
pneumonogastrian (gr. pneumon,
giister eludac) koji sc tie plua i
eluca, pluno-eluani
pneumonografija (gr. pneumon. grafia pisanje, opis) opisivanje plua
pneumonologija (gr. pneumon. logia
znanost) dio medicine koji prouava
plua
pneumonomantijn (gr. pneumon,
manteia proricanje) proricanje, gatanje iz plua
pneumonometar (gr. pneumon, metron mjera, mjerilo) med. v. pneumom etar
pneumonopntian (gr. pneumon, pathos bolest) koji boluje od plua, suiav, tuberkulozan

poco allcgro

pneumonopatija (gr. pneumon, pathos bolest) med. opi naziv za sve

bolesti plua
pneumonospazam (gr. pneumon,
spasmos gr) med. gr u pluima
pneumoperikardij (gr. pneumon, perikardion osrdaje. osrje) med. skupljanje zraka u osrdaju
pneumopiotoraks (gr. pneumon, pvon
gnoj, thorav trup, prsni ko) med.
skupljanje zraka i gnoja u prsnom
kou
pneumopleuritis (gr. pneumon, pleuron bok, rebro) med. istodobna upala plua i poplunice
pneumoragija (gr. pneumon, rag- korijen od regnvmi lomim, kidam, prolomim) med. krvarenje iz plua, pljuvanje krvi
pneumotifus (gr. pneumon. tvfos)
med. tifus s upalom plua
pneumotomija (gr. pneumon, tome rezanje) med. operacija plua radi uklanjanja nakupljenog gnoja, stranih
tijela, odumrlih dijelova plua, nametnika (parazita) i dr.
pneumotoraks (gr. pneumon, thorax
trup, prsni ko) med. nagomilavanje
(ih: upumpavanje) zraka u plua tuberkuloznih bolesnika da bi se oboljeli dio plua stisnuo i na taj nain
prestao raditi; pneumatoraks
pnigalion (gr. pnigalion) med. mora
pnigma (gr. pnigma guenje) med.
izljev krvi koji ovjeka ugui
pnigmus (gr. pnigmos guenje) med.
guenje
pochissimn it. pokisimo (tal.) glaz. vrlo malo
poco it. poko (tal. poco, lat. paucum)
glaz. malo neto; un poco it. un poko
(tal.) neto malo
poco a poco it. poko a poko (tal.) glaz.
malo po malo, postupno
poco allegro it. poko alegro (tal.) glaz.
malo bre, malo ivlje; un poco allegro

poco forte

1117

poco forte it. poko forte (tal.) glaz.

malo jae
poco lento it. poko lento (tal.) glaz.
malo sporije, ne suvie sporo
poco meno it. poko meno (tal.) glaz.
malo manje, neto manje
poco piano it.. poko pjano (tal.) glaz.
neto tie
poco piu it. poko pju (tal.) glaz. malo
vie, vie, neto vie
poco presto it. poko presto (tal.) glaz.
malo hre
pocolana (lal. pozzolana) v. pucolana
podagra (gr. pus gen. podos noga. agra
plijen, lat. podagra) med. kostobolja
u nogama, ulozi, giht
podagrian (lat. podagricus) koji boluje
od kostobolje, kostobolan u nogama
podagrik (lat. podagricus) onaj koji pati
od kostobolje u nogama
podagrist Gat. podagra) v. podagrik
podagrozan (lat. podagrosus) v. podagrian
podalgija (gr. pus gen. podos noga, stopalo, algos bol) med. bol u tabanima: takoer: podagra
pod artritis (gr. pus gen. podos noga,
arthron zglob) med. v. podagra
poderbrod (niz. poderbrood) trg. vrsta
eera, izmeu jednostavnog i rafiniranog
podest (gr. pus, podos noga) arhit, odmorite na stubama, iri stupanj
stuba
podesta (tal. podesta. lat. potestas mo,
vlast; glavar, poglavar) vlastodrac;
namjesnik, upravitelj pokrajine: gradski sudac, gradski naelnik u Italiji
podestat (tal. podesta) v. podesta
podij (gr. podion, lat. podium) uzvieno
mjesto (za govornika, glumca i dr.);
podnoje, postolje; prednji dio pozornice (onaj ispred zavjese)
podolatrija (gr. pus gen. podos noga,
Iatreia oboavanje, potivanje) potivanje nogu, oboavanje nogu (idola,
kumira)

poenter

podologija (gr. pus gen. podos noga,

logia nauavanje, znanost) dio medicine koji prouava noge
podometar (gr. pus gen. podos noga,
metron mjera, mjerilo) sprava koja
broji korake pjeaka ili konja, broja
koraka, vrsta hodometra
podoreuma (gr. pus gen. podos noga,
rheuma tok, teenje, bolesna Lvar
koja eta po tijelu) med. reumatizam
nogu
podozoa (gr. pus gen. podos noga, zoon
ivotinja) mn. zool. rod u koji spadaju
lankonoci, ljuskavci, pauci i dr.
podrum (gr. hypo ispod, dromos cesta,
put) 1. podzemnna prostorija ispod
kuo; 2. vinara, konoba, krma, pivnica; 3. drvarnica; 4. staja, konjunica
podumenta (tal. fundamentum) temelj
podvig (rus.) pothvat, djelo
poema (gr. poiema) vea pjesma, pjesniko djelo (najee epsko), spjev
poen (fr. point, lat. punetum) toka, bod;
dio, odjeljak; oko na kockama i kartama, vrijednost pojedine karte; u
kocki i portu: bod, jedinica koja se
pri ocjenjivanju rauna u uspjeh: pobijedili na poene na kraju borbe ili
natjecanja imati vei broj bodova (tj.
toaka koje se, pri ocjenjivanju, raunaju kao uspjeh i na zavretku
zbrajaju)
poena capitalis it. pena kapitalis
(lat.) prav. smrtna kazna
poenae aggravatio it. pene agravacio (lat.) prav. pootrenje kazne, povienje kazne
poentn, poanta (fr. pointe, lat. puneta
bod) lit. glavna misao, cilj, alac (dosjetke, epigrama ih anegdote)
poenter (engl., fr. pointer) 1. lovaki
pas kratke dlake: ptiar, prepeliar
poenter (fr. pointeur) 2. onaj koji utvruje i biljei poene; provjerava rada,
osoba koja u radionici biljei podatke o radu koji obave radnici, normi-

poentilizam

1118

rac; voj. onaj koji niani topom, niandija; u kartama: bankarov protuigra, onaj to na neku kartu stavlja odredenu svotu
poentilizam (fr. point toka) smjer u
novijem slikarstvu koji. udaljujui se
od impresionizma, tei na slici ouvati prvobitnu jasnou i istou boja
i zbog toga ne stavlja na platno mijeane, nego iste boje u odvojenim
tokama ili crticama, tako da se, gledane s odreene udaljenosti, u mrenici oka same mijeaju u tonove koji
se ele stvoriti; neoimpresionizam
poentiran (fr. pointer) naglaen, podvuen, osobito istaknut; zaotren
poentirati (Ir. pointer) istokati, praviti
toke, opskrbiti tokama, punktirati; istaknuti (ili: isticati, naglasiti)
neto i time skrenuti pozornost na
vanost toga; udariti toku, obiljeiti
tokom, oznaiti tokom (svretak
neega); usmjeriti, uperili, nanianiti; pren. smjerati, ciljati, nanianili, pucati na, teiti; u kartama: staviti ulog na kartu
poet (lat. poela, gr. poictes) pjesnik
poeta laureatus (lat.) lovorovim vijencem ovjenani pjesnik, nagraeni
pjesnik
poetaster (lat.) nazovipjesnik, stihoklepac
poetian (lat. poeticus, gr. poietikos)
pjesniki, pjesniki lijep, pjesniki
vrijedan, zanosan; usp. poetski
poctidar (lat. poetica) uitelj pjesnike
umjetnosti, poznavatelj poetike
poetika (lat. poetica, gr. poietike) znanost o pjesnitvu, teorija pjesnitva
poetizirati (lat. poeta, fr. poetiscr) praviti stihove, pisati pjesme; baviti se
pjesnitvom; dati (ili: davali) emu
pjesniki karakler (ili: pjesniko obiljeje); izlagati (ili: prikazati, iznijeti, prikazivali) to na pjesniki nain

poker

poetski (lat. poeticus. gr. poietikos)

pjesniki, koji se tie pjesnitva; zanosan, pun poleta; poetian
poezija (gr. poiesis) pjesnika umjetnost, pjesnitvo; pjesma, pjesme;
pren. divota, ar; supr. proza
poganizam (lat. paganus seljak.) noznabotvo, mnogobotvo (izraz nastao po tome to se neznabolvo najdue zadralo po selima, pagus = selo)
poganski (lat. paganus seljak) neznaboaki, mnogoboaki
poganstvo (lat. paganus) v. poganizam
pogonijaza (gr. pogon brada, pogonias
bradat) med. bradatost; rast brade
kod ena
pogonofil (gr. pogon, filos koji voli,
prijatelj) prijatelj, ljubitelj brade
pogonologija (gr. pogon brada, logia)
dio medicine koji se bavi bradom i
bradatou
pogrom (rus.) proganjanje nedunog
stanovnitva; masovno strijeljanje,
istrebljenje
pohati (njem. backen pei, priti) kuh.
v. panirati
poil de chvre it. poal d'evr (fr.) kozja dlaka; vrsta tkanine od vune i
pamuka
poil de laine it. poal d'len (fr.) trg.
fina nojeva pera
poiln d'Orient it. poali d'Orjan (fr.)
"upavac s Istoka", popularan naziv
za francuskog vojnika koji se u Prvom svjetskom ratu borio na Solunskoj fronti (19151918), "Solunac"
point-lace it point-lcis (engl.) ipka
raena rukom, ipkane vrpce
points de Venise it. poen d'Vniz (fr.)
mn. venecijanske ipke, mletake ipke
pokal (fr. bocal, njem. Pokal) pehar, bukara, bokal, vr
poker (engl. poker) kartaka hazardna
igra sa dva do est igraa s ulozima,
karte igraa ne procjenjuju se prema

poklisar

1119

vrijednosti pojedinih karata, nego

prema broju istih karala, broju uzastopnih karata, npr. duplum. truplum itd.
poklisar (gr. apokrisarios) diplomatski
predstavnik visokog ranga, veleposlanik, ambasador; izaslanik uope
pokulirati (lal. poculum vr; pijanka)
pijaniti. pijanevati
pol (lat. polus, gr. polos stoer, os, osovina, Zernljina os, nebeska os) stoer;
astr., zem., kozmogr. stoer, obje
krajnje toke na simetrinoj osi kugle, npr. Zemlje, oko koje sc okree:
krajnja toka Zemljine osi prema
sjeveru zove se Sjeverni ili Arktiki
pol (lat. polus artieus), a prema jugu
Juni ili Antarktiki pol (lat. polus
antarticticus); nebeski polovi krajnje
toke nebeske osi oko koje se prividna nebeska kugla u 24 sata jedanput okrene; fiz. toke ili mjesta
koja su sjedite suprotnih sila ili
svojstava, npr. magnetni polovi su
mjesta na magnetu koja tee suprotnim smjerovima i u kojima jc
njegova privlana sila najjaa; Zeruljini magnetni polovi ne poklapaju
se s njezinim zemljopisnim polovima (v. deklinacija)
polaka (tal. polacca) poljski narodni
ples = poloneza
polakikoproza (gr. pollakis esto, kopros gnoj, kal, blato) med. preesto
odlaenje na zahod kod nekih duevnih bolesnika
polanda (tal.) zooL palamida, vrsta skue
polarimetar (lat. pol ari, gr. metron
mjera, mjerilo) fiz. v. polariskop
polariskop (lat. polaris, gr. skopeo
promatram) fiz. dio polarizacijskog
ureaja (za ispitivanje polarizirane
svjetlosti)
polaristrobomcitar (lat. polaris, gr.
otrobos, vrtlog, meto) kem. ureaj za

polarizirana zraka

odreivanje mogunosti optikog

okretanja (okretnog kuta), osobito
kod eernih otopina i drugih optiki
aktivnih tekuina, tj. onih koje okreu polarizacijsku ravninu
polaritet (lat. polaritas) teenje ili
smjer dvaju slobodnih magneta prema magnetnim polovima Zemlje: u
irem smislu: svojstvo pozitivnog i
negativnog postojanja, posjedovanje
dvaju polova, ili dvaju potpuno suprotnih mjesta sa suprotnim (privlanim ili odbojnim) svojstvima, otuda magnetni i elektrini polaritet;
uope: cijepanje jedne sile na dvije
suprotne djelatnosti koje tee ponovnom sjedinjavanju, suprotnost dvaju
svojstava ih dviju sila koje stoje u
meusobnom odnosu
polarizacija Gat. polarisatio) fiz. davanje ili primanje polariteta; polarizacija svjetlosti svojstvo koje dobiva
prirodna svjetlosna zraka prelamanjem. osobito kod tijela s dvostrukim
prelamanjem (islandski kristal), koje
se pokazuje u tome to se takva polarizirana zraka razliito ponaa u
razliitim pravcima (za razliku od
prirodne svjetlosti); svaka odbijena
reflektirana svjetlost je polarizirana,
to znai da se titranja takve svjetlosti vre u odreenoj ravnini, ti trajnoj ravnini; v. dieleklrina polarizacija
polarizacijski aparat fiz. ureaj koji
slui za promatranje prozirnih tijela
u polariziranoj svjetlosti; Nikolova
prizma
polarizator (lat. polarisator) fiz. dio polarizacijskog ureaja koji daje polariziranu svjetlost, prva Nikolova prizma kroz koju proe prirodna svjetlost i polarizira sc, tj. litra u odreenoj ravnini; usp. polariskop
polarizirana zraka fiz. zraka koja se
u razliitim pravcima ponaa razliito

polarizirati

1120

polenin

polarizirati Gat. polaris, fr. polariser)

polemiar (gr. polemikos ratni; ratofiz. davati ili primati polaritet
boran) vjetak u voenju znanstve
polarna distanca astr. udaljenost jedprepirke; onaj koji se voli prepirali
ne zvijezde od Sjevernog nebeskog
(osobito o znanstvenim i umjetnikim
pola
pitanjima i shvaanjima); pisac polemike
polarna lisica lisica u zemljama oko
polemiki (gr. polemikos ratni; ratoSjevernog pola, veoma cijenjena zbog
boran) koji pripada polemici; koji se
svog krzna ko.ie je inae bijelo kao
prepire, koji napada, napadaki; ;x>snijeg, a ljeti postane sivo
hrrliki upisi, spisi koji sadre obrapolarnn svjetlost titrava tinjaj uda
nu jednog i napadanje oprenog
svjetlost koja sc vidi nou u krajeshvaanja
vima oko Zemljinih polova, zvana auro r a barealis
sjeverna zora, aurora
polemika (gr. polemos rat; prepirka)
australis
juna zora
vjetina prepiranja, vjetina voenja
Polarna zvijezda astr. sjeverna zvijezznanstvene prepirke; prepirka izmeda, Sjevernjaa, posljednja zvijezda
u predstavnika dvaju razliitih
u repu Malog medvjeda, u njezinoj
znanstvenih shvaanja, a sastoji se
se blizini nalazi Sjeverni nebeski stou obrani svoga i napadanju protiver ili pol
nikog shvaanja; rat perima
polarne koordinate v. koordinate
polemizirati (gr. polemos rat; prepolarne struje morske struje koje idu
pirka, fr. polemiscr) boriti se, preod polarnih podruja k umjerenim
pirati se. voditi polemiku, osobito o
pojasevima te, nosei sobom ledene
raznim znanstvenim shvaanjima
brjegovc, ugroavaju pomorstvo
polemograf (gr. polemos rat, grafo pipolarne zemlje zemlje koje lee oko
em, opisujem) opisiva rata, pisac o
pola
ratu. ratni povjesniar
polemografija (gr. polemos rat, grafo
polarni (lat. polaris) koji se lie ili popiem, opisujem) opisivanje rata, opis
tjee od polova, stoerni; suprotni,
rata
suprotnog djelovanja, suprotnih svojstava
polemografika (gr. polemos rat, grafo
piem, opisujem) vjetina opisivanja
polarni krugovi stoernici, polarnici,
rata
usporednici (ili: paralelnici) od 66 V
2 stupnjeva sjeverne ("sjeverni popolemologija (gr. polemeo ratujem,
larni krug") i june ("juni polarni
logos rije, govor) znanost o ratovakrug") .irine, koji odvajaju tzv. ponju, njegovim uzrocima i posljedilarne pojaseve od umjerenih pojasecama
va
polemoskop (gr. polemos, skopeo glepolarnici Gat. polus, gr. polos stoer)
dam, promatram) ratni i kazalini
zem. stoernici: v. polarni krugovi
dalekozor (opernguker)
polamost Gat. polaritas) fiz. v. polaritet
polen (lat. pollen prah od brana u mlipolaroid specijalno staklo koje niti odnu) vrlo sitno brano, prah; bot. cvjetbija svjetlo, niti zabljetava: fotoani prah. pelud
parat koji odmah izrauje slike
polenin (lat. pollen prah od brana u
polderi (niz. polder) plodni dijelovi kopmlinu) kem. biljni sastojak koji se
na nii od morske razine (ograeni
priprema od cvjetnog praha; usp. posu nasipima)
len. pelud

polenta
polenta (tal., lat.) omiljeno lal. jelo: kaa od kukuruznog brana ili kestenja, prelivena maslacem, uljem ili
mau i posuta parmezanom (slina
gancima ili puri); usp. palenta
poleografija (gr. polis grad, grafia
opis) opisivanje gradova, opis gradova
poli- (gr. poly) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mnogo-, viepoLiakantian (gr. poly, akantha bodlja, trn) koji ima mnogo trnja, s mnogo bodljika
poliandrija (gr. poly, aner gen. andros
mu, ovjek) l. mn. bot. XIII. klasa
u Linneovom sustavu biljaka: biljke
iji cvjetovi imaju vei broj slobodnih pranikih niti
poliandrija (gr. po!y, aner gen. andros
mu, ovjek) 2. mnogomutvo, brana
veza ili odnos jedne ene s vie mueva; bot. svojstvo s 20 do 100 slobodnih pranikih niti u cvijetu
poliangije (gr. poly, angos posuda) bot.
biljke s mnogo pregrada u plodnici
poliant 'gr. poly mnogo, anthos cvijet)
bot. centralnoamerika biljka krasnica s mnogo miomirisnih cvjetova;
luberoza
polianteja (gr. poly, anthos cvijet) zbirka cvijea; zbirka raznovrsnih odabranih belelristikih djela
poliantidan (gr. polv, anthos cvijet)
bot. mnogocvjetni; koji ima mnogo
cvijetova
poliarhija (gr. polvarchia) vladanje
mnogih u jednoj dravi: usp. monarhija
poliarhijski (gr. polvarchia) naziv za
dravno ustrojstvo u kojem vlada vie lanova; usp. monarhijski
poliartritis (gr. poly, arthron zglob)
med. akutna upala veeg broja zglobova
poliautografija (gr. poly, autos sam,
grafia pisanje, crtanje) vjetina umnoavanja crtea, spisa i si. putem

1121

policijski

utiskivanja na mramornim ploama;

litografija
poliban (poly mnogo, bain kupka, kada)
prostorija s vie naprava za pranje
{tuevi, kade i si.)
poliblastian (gr. poly, blastos izdanak) koji ima mnogo ogranaka, koji
je razgranat
poliblastija (gr. poly, blastos izdanak)
velika razgranatost. obilje ogranaka,
obilnost rasta
poliblenija (gr. polv, blenna sluz) med.
jako nagomilavanje (izluivanje) sluzi, lajma
polica (engl. policv, p. poliza, fr. police) isprava (ili: podnesak, povelja) o
osiguranju osobe ili stvari s tonim i
detaljnim popisom osiguranih stvari
i s uvjetima pod kojima je osiguranje ugovoreno
policajac (lat. politia, gr. politeia dravna uprava; ustav; drava) osoba
koja je u slubi javnog poretka i sigurnosti, redar, straar
policefalan (gr. poly, kefale glava) koji
ima mnogo glava, mnogoglav
policeman it. polismen (engl.) policajac u Engleskoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama
policija (gr. politeia dravna uprava;
ustav, drava, lal. politia) ogranak
dravne vlasti koji se brine o odranju javnog poretka, osobne i imovinske sigurnosti; djelatnost te vlasti i
osoblje u njezinoj slubi; zgrada u
kojoj se nalazi ta vlast; redarstvo
policijezija (gr. polv, k.vesis trudnoa,
kyeo zatrudnim) med- viestruka
trudnoa
policijska drava drava u kojoj se briga o javnom poretku i sigurnosti
cjeline vri na raun slobode pojedinaca i neovisnog pravnog ivota;
supr. pravna drava
policijski (lat. politia) koji se Lie policije, koji dolazi od policije, koji pripada policiji, redarstveni

policitaeija

1122

policitncija (lat. policitatio) prav. jednostrano obeanje

policitemija (gr. poly, kytos uplje
tijelo; opna, omot, haima krv) med.
pretjerano stvaranje crvenih krvnih

zrnaca

polidakrija (gr. poly, dakryon suza)

med. pretjerano izluivanje suza, pretjerano suzenje
polidaktilan (gr. poly, daktylos prst)
koji ima mnogo prstiju, mnogoprst.
estoprst
polidaktilizam (gr. poly, daktvlos
prst) mnogoprstost, pojava estog
prsta na jednoj ruci ili na obje ruke,
ih na rukama i na nogama
polidelfija (gr. poly mnogo, adelfos
brat, sestra) ran. bot. XVIII. klasa u
Linneovom sustavu biljaka: biljke sa
cvjetovima ije su pranike niti srasle u tri ili vie snopia
polidemonizam (gr. polv, dairaon
duh) vjerovanje u postojanje velikog
broja dobrih i zlih duhova (demona)
polidinamika (gr. polv. dvnamis sila,
snaga, mo) obilje, velika jakost
polidipsija (gr. poly, dipsa e) med.
eanje. velika, prekomjerna, neprirodna e, osobito kod eerne bolesti
Polidor (gr. polv mnogo, doron dar) "s
mnogo darova"; mit. jedan od sinova
trojanskoga kraljevskog para Prijama i Hekube
poliedar (gr. poly, edra osnova, baza)
geom. tijelo omeeno s vie strana
polieneefalitis (gr. polios siv, bjeliast.
en- u, kefale glava) med. upala sive
modane supstancije
poliestezija (gr. polv, aisthesis osjeaj)
med. pojava kod bolesnika oboljelih
na ivce i lenu modinu da jedan
jednostavan vanjski dodir osjete kao
da ie izvren vie puta
polifag (gr. poly, fagein jesti, derati)
mnogojedac, mnogoder, svatojedac,
svatoder

polifonija

polifagija (gr. poly, fagein jesti, derati) med. pretjerani tek, prodrljivost
polifarmacijn (gr. poly, farmakon lijek) prenatrpanost lijekovima, pretjerivanje u uporabi lijekova
polifarmakon (gr. poly-farmakon)
med. lijek sastavljen od vie ljekovitih tvari; lijek za mnoge bolesti
Polifem mit. jednooki div kod kojega
sc sklonio Odisej na svojim lutanjima od Troje prema kui
poliferacija (lat. proles dijete, potomak,
ferre nositi, donositi) biol. umnaanje pojedinih sastojaka staninog
tkiva, umnaanje stanice dijeljenjem;
bot. pupanje na dijelovima koji obino no nose pupoljke, npr. kad iz sredine aice izbije nov cvijet
polifilan (gr. poly, fvllon list) bot. mnogolist, mnogohsnat
polifiletican (gr. poly, fylon stablo,
pleme, rod) biol. koji vodi podrijetlo
od vie njih;polifdetina hipoteza hipoteza po kojoj je organski svijet nastao od veeg broja razliitih najniih ivih bia; supr. monofiletian
politilija (gr. poly, fyllon list) 2. bot.
mnogolisnost, umnoenost lia ili
cvjetova neke biljke koja odstupa od
redovitog, pravilnog broja
polifilija (gr. poly, fylos prijatelj, polyfilia) 1. ljubav prema mnogima; obilje
u prijateljima
polifleks (gr.-fr. polyLex) cijev od plastinog materijala
polifobija (gr. poly mnogo, fobeomai
bojim sc) med. bolestan strah od
mnotva pojedinih stvari
polifon (gr. poly, fone glas, zvuk) glaz.
instrument; vrsta aristona
polifonian (gr. polv, fone glas. zvuk)
vieglasan; mnogozvuan
polifonija (gr. poly, fone glas. zvuk)
glaz. vieglasnost, mnogoglasnost,
mnogozvunost; vieglasnost glazbenog stavka, pri emu svaki glas ima

polifonizom

1123

svoju punu melodinu samostalnost;

istodobno izvoenje dviju, triju i vie
razliitih melodija
polifonizam (gr. poly, fone glas, zvuk)
v. polifbnija
polifrazija [gr. poly, frasis govorenje,
nain izraavanja) velika govorljivost, brbljavost (osobito kod nekih
duevnih bolesnika)
poligalaktian (gr. poly, gala gen. galaktos mlijeko) bogat mlijekom, koji
ima puno mlijeka
poligalaktija (gr. poly, gala gen.
galaktos mlijeko) med. obilje mlijeka,
punomlijenost
poli galija (gr. poly, gala mlijeko) med.
v. poligalaktija
poligamian (gr. poly, gamos) koji ivi
s vie ena; bot. v. poligamija
poligamija (gr. poly, gamos svadba,
brak, udaja, enidba, lat. polygamia)
mn. bot, XXII. klasa u Linneovom
sustavni biljaka: biljke koje, osim hermafroditnih cvjetova, imaju i muke
ili enske cvjetove, ili i jedne i druge
istodobno
poligamija (gr. poly, gamos svadba,
brak, udaja, enidba) brana veza
jedne osobe s vie osoba drugog spola, u uem smislu: veza jednog mukarca s vie ena, mnogoenstvo
poligamist (gr. polv, gamos svadba,
brak, udaja, enidba) pristaa mnogoenstva
poligenizam (gr. poly, gen- korijen od
gignomai postanem, nastanem} biol.
shvaanje da sve ljudske rase nemaju podrijetlo samo od jedne vrste, nastale na jednom zemljopisnom mjestu, nego da su postale na raznim
zemljopisnim tokama; supr. monogenizam
poliginija (gr. poly, gyne ena, lat. poIvginia) 1. mn. bot. dvanaesti red u
klasama IXIII. Linneovog sustava
biljaka: biljke iji cvjetovi imaju mnogo tuaka

pol igrafija

poliginija (gr. poly, gyne ena) 2. brak

izmeu jednog mukarca i vie ena, mnogoenstvo; usp. poligamija
poliglobulija (gr. poly, lat. globulus
loptica) med. pretjerano veliki broj
(ili: nagomilanost) crvenih krvnih
zrnaca
poliglot (gr. poly, glotta jezik) ovjek
koji zna vie jezika: pisac koji pie
na vie jezika; djelo koje ima isti sadraj na vie razliitih jezika (osobito izdanja Biblije kod kojih su osnovnom tekstu dodani, u paralelnim
stupcima, prijevodi na vie jezika)
poliglotski (gr. poly, glotta jezik) viejezian, koji zna vie jezika; na vie
jezika; poliglotski leksikon rjenik vie jezika
poligon (gr. poly, gonia kut) 1. geom.
geometrijska slika (ili: lik) omeena
s vie duina, viekutnik; 2. voj. utvrenje, anac zatvoren s vie strana;
topniko strelite; velik nenaseljen
prostor ili posebno ur eena prostorija
za ispitivanje tehnikih vojnih sredstava i za vjebanje u tehnikim rodovima vojske, npr. inenjerijski poligon, kemijski poligon i dr.
poligonija (gr. poly, gignomai nastanem, postanem, rodim se) velika
sposobnost raanja, velika plodnost
poligonometar (gr. poly, gonia kut,
metron mjera, mjerilo) geom. sprava
za mjerenje viekutnika
poligonometrija (gr. poly, gonia kut,
metria mjerenje) geom. mjerenje viekutnika, dio geometrije koji sc bavi mjerenjem pravocrtnih likova s vie od tri strane
poligonski (gr. poly, gonia kut) viekutan, koji se tie viekutnika
poligraf (gr. poly-grafos) mnogopisac,
pisac koji pie mnogo i o svemu i
svaemu; stroj za kopiranje
poligrafija (gr. poly-grafia) pisanje o
svemu i svaemu (obino na tetu
vrijednosti i duhine)

poligrafski

1124

poligrafski (gr. poly-grafikos) koji

mnogo pie; izraen na stroju za kopiranje
poligram (gr. poly, gramma crta. linija) lik omeen s vie strana; pretiskana stvar umnoena kopiranjem
poligramatski (gr. polv, gramma slovo) koji ima mnogo slova, S mnogo
slova
polihezijn (gr. poly, cheo lijem) me.
stalan proljev
polihidrija (gr. poly, hiroo znojim se)
med. prekomjerno znojenje
polihilanian (gr. poly, chylos sok)
soan, bogat sokom, pun soka, suvie
hranjiv
polihilija (gr. poly, chvlos sok) med.
obilje hranjive tvari koja daje mnogo
mlijenog soka, dakle hrane
polihimija (gr. polv, chymos sok) 30nost. bogatstvo sokom, obilje sokova
Polihimnija (gr. polv, hvmnos pjesma)
mit. "bogata pjesmom", jedna od devet muza: muza lirske poezije i glazbe; astr. ime planetoida
polihistor (gr. polv, historeo znam,
poznajem; upoznajem, iskusim)
znanstvenik koji vlada cjelokupnim
znanjem svog vremena; onaj koii poznaje sve znanosti ali, najee, nijednu temeljito, sveznalica, sveznadar
poliliistorija (gr. poly, historia znanje,
poznavanje) velika uenost, velika
naitanost iz svih znanstvenih podruja
poliholija (gr. poly, ehole u) med.
jako izluivanje ui
polihrestan (gr. polv. chrestos uporabljiv) uporabljiv za mnoge stvari, uporabljiv u mnogim sluajevima, npr.
pohhreslna sol
poliidejizam (gr. poly, idea predodba, misao) psih. obilje misli i cjelokupne duevne djelatnosti; supr. monoidejizam

polikronian

poliiririja (gr. poly, idris vian, iskusan. obavijeten) v. polihistorija

polikarpian (gr. poly, karpos plod)
bol. koji ima mnogo plodova, s mnogo
rodova
polikladija (gr. poly, klados izdanak,
mladica) bot. umnoeno, poveano
stvaranje izdanaka i pupoljaka kod
biljaka
poliklinika (gr. polv. klinikos koji lei
u postelji) ustanova u sklopu bolnice
koja prua lijeniku pomo ambulantnim pacijentima; opa bolnica
gdje se lijee razliite bolesti (u Engleskoj); usp. klinika
polikord (gr. poly, ehorde ica, struna)
glaz. instrument s vie ica, napravljen 1799., pretea klavikorda
polikotiledoni (gr. poly, kotvledon
supka) bot. biljke s vie od dvije supkc
Polikrat (gr. Po!ykrates) moan vladar
na grkom otoku Sam osu te velik dobrotvor kulture (vladao od 5H8 do 522
pr. n. e.)
polikromnn (gr. poly. chroma boja)
koji ima vie boja, viebojan
polikromatian (gr. polv, chroma boja) v. polikroman
polikromemija (gr. poly, chroma boja,
haima krv) med. pretjerano poveanje krvnog crvenila
polikromija (gr. poly, chroma boja)
viebojnosl; Inijenje dijelova graevine i plastinih umjetnikih djela
raznim bojama (osobito u starom i
srednjem vijeku; u novije doba ponovnu ulazi u modu)
polikromografija (gr. poly, chroma
boja, grafia pisanje, biljeenje) istodobno tiskanje u vie boja na tiskarskom stroju
polikron (gr. poly. chronos vrijeme)
koji dugo traje, dugotrajan
polikronian (gr. poly, chronos vrijeme) v. polikron

poliksen

1125

poliksen (gr. poly, xenos tuinac, stranac) min. platinina ruda koja sadri
eljezo; platina pomijeana s drugim
kovinama
Poiiksena (gr. Polyxene) "gostoljubiva"; mit. ki Prijama i Hekubc
polikrultura (gr. poly, lat. cullura uzgoj) 1. agr. obraivanje pod priblino podjednakim uvjetima raznih vrsta usjeva i raslinja u nekoj zemlji,
vrlo prikladno zbog toga to se, ako
jedan usjev svojim prinosom podbaci,
narod moe koristiti ostalim; 2. rast
raznih vrsta drvea na jednom kompleksu (sluaj sa svakom prirodnom
umom, kod koje je mjeavina raznovrsne vegetacije); supr. monokultura
polilema (gr. polylemma) log. kod disjunktivnog silogizma: sluaj kad disjunkcija prve premise sadri vie mogunosti; usp. dilema, tri lema
polilog (gr. poly, logos rije) razgovor
izmeu vie osoba: dijalog u kojem
sudjeluje vie osoba
polilogija (gr. poly-logia) razgovorljivost, govorljivost, priljivost
polimaslijn (gr. polv, mastos sisa, dojka) med. pojava postojanja triju ili
vie dojki kod ena
polimat (gr. poly-mathcs) onaj koji je
puno uio, ovjek pun znanja
polimatija (gr. polv-mathia) velika
uenost, velika naitanost
polimelija (gr. poly, melos ud) med.
prekobrojnost dijelova tijela, npr.
est prstiju itd.; pletomelija, polidaktilija
polimeran (gr. polv, meros dio) koji
ima mnogo dijelova, s mnogo lanova,
mnogolan
polimerija (gr. poly, meros dio) mnogodijelnost; kem. stanje dvaju ili vie
spojeva koji, dodue, imaju jednak
relativni, ah nemaju jednak apsolutni broj kemijski istorodnih atoma

polinezijski

polimerizaeija (lat. polymeri salio)

kem. proces stvaranja polimernih
kemijskih spojeva; v. polimerija
polimerizam (gr. polv, meros dio)
mnogodijelnost. mnogolanost
polimetalan (gr. poly, metallon kovina) koji sadri nekoliko kovina
polimetar (gr. poly, metron mjera,
mjerilo) u klimatologiji: sprava koja
je spoj termometra i higrometra
polimetrija (gr. poly, metria mjerenje)
glaz. ritmika mnogostrukost jedne
melodije
polimitija (gr. poly, mythos gatka,
pria) lit. vie manjih pria u jednoj
veoj; prenatrpanost zapletenih dogaaja u kazalinim djelima
polimorfan (gr. polv, morfe oblik)
mnogooblian, koji se javlja u mnogo ohlika, u razliitim oblicima
polimorfija (gr. poly, morfe oblik)
mnogooblinost; min. svojstvo nekih
kristala da se javljaju u razliitim
kristalnim oblicima, a imaju isti kemijski sastav (usp. hemimorfija. holiedrija); zool. u vezi s podjelom rada: razliitost tjelesnog sastava lanova iste ivotinjske zajednice (npr.
kod cjevastih meduza) ili ivotinjske
zajednice (kod pela, mravi, termita);
bot. lie razliitog oblika na istoj
bi Ijci
polimorfizam (gr. poly, morfe) v. polimorfija
polinacija (lat. pollinatio) bot. opraivanje
polinemian (gr. polv, haima krv} koji
ima mnogo krvi, punokrvan
polinemija (gr. poly, haima krv) med.
obilje krvi, punokrvnost
polineuritis (gr. poly, neuron ivac)
med. istodobna upala veeg broja ivaca
Polinezija (gr. poly, nesos otok) "zemlja s mnogo otoka" (Australija)
polinezijski (gr. poly, nesos otok) koji
pripada ili ivi na otocima Junog

Polinik

1126

mora; polinezijski jezici = oceanijski

jezici
Polinik (gr. Polvneikes) mit. sin Edipa
i Jokaste, brat Rteokla, Antigone i
Izmenc; poveo ''Sedmoricu" protiv Tebe i poginuo u dvoboju s bratom
polinktura (lal. pollinctura) pranje mrtvaca; promazivanje mrtvih tijela
ulje.m
polinom (gr. poly, lat. ime. naziv) mat.
brojana veliina s vie lanova, vielani algebarski izraz, npr. a + b
c+d
polinoman (gr. polv. lat. nomen ime,
naziv) koji ima mnogo dijelova, mnogo lanova, vielan
poliomileitis (gr. polios siv, sijed, myclos sr, modina, mozak) med. upala
i degeneracija sive modinske supstancije kod djece, bolest koja dovodi
do uzetosti
polionlman (gr. poly, onyma ime)
mnogoimen, koji ima vie imena, koji
je s mnogo imena
polionimija (gr. polv, onyma ime)
mnogoimenost, vieimenost
poliopija (gr. polv, opsis vienje) med.
mnogostruko vienje, dvoslrukovidnosl
poliopsis (gr. polv, opsis) v. poliopija
poliopter (gr. poly, orao vidim, gledam) opt. staklo za umnoavanje
poliorketika (gr. poliorketikos opsadni, poli-orkeo opsjedam) voj. dio vojne
znanosti koji se bavi opsjedanjem, zauzimanjem. opsjednim ratovanjem
poliozis (gr. poliosis sijeenje, polios
sijed) med. osijedjelost, sijedost kose
polip (gr. polypus koji ima mnogo
nogu) 1. med. mesnata i bradaviasta izraslina u ljudskom tijelu ili na
njemu (na srcu. u nosu, jednjaku, elucu. mokranoj cijevi, maternici i
dr.); 2. zool. vrsta morskih ivotinja
koje provode ivot privrene na
jednom mjestu; od njih se, bespolnim
putem ili pupanjem, razvijaju me-

polipteri

duze. a od meduza spolnim putem,

tj. iz oploenih jaja, postaju polipi
polipar (lat. polvparium) zool. mjesto
u vodi na kojem su utvreni polipi;
v. polip 2
polipatian (gr. poly, pathos bolest)
med. koji pali od vie bolesti
polipatija (gr. poly, pathos bol, patnja)
med. mnogi bolovi, mnogostruki hol
polipedija (gr. poly, pais gen. paidos
dajete) mnogodjetnost, mnotvo djece,
obilje u djeci; politeknija
polipetalan (gr. poly. petalon list) bot.
koji ima mnogo, tj. vie od est latica
polipilan (gr. polv, lat. pilus dlaka,
vlas) koji ima mnogo dlaka (kose),
kosmat.
polipionija (gr. poly, pion masian, gojan, debeo) med. gojnost, pretilost,
sklonost debljanju
poliplan (gr. poly, lat. planum ravnina) zrakoplov s vie od tri krila
koja su rasporeena jedno ispod drugog
poliplazijazam (gr. poly-plasios) umnoavanje crtea, spisa i dr.; polia utografija
polipol (gr. polv, poleo prodajem) prodaja naveliko; supr. monopol
polipozan (lal. polyposus) slian polipu, polipast; bolestan od polipa
polipozija (gr. poly, posis pijenje; pie)
prevelika sklonost piu, elja za piem
polipragmatian (gr. poly, pragmatikos djelatan; iskusan u poslovanju)
veoma zauzet, veoma zaposlen, nemirna duha, koji se stalno neim bavi
poliprngmatik (gr. poly, pragma djelo,
rad) veoma zaposlen ovjek, radoholiar
polipteri (gr. poly, pteron krilo) mn.
zool. mnogokrilci (lankonoci s vie
pari krila); vieperajari (ribe s vie
lenih peraja)

poliptih

1127

poliptih (gr. poly-ptychon) 1. vie slika

meusobno povezanih tako da ine
odreenu cjelinu (osobito na oltarima); 2. knjiga s mnogo listova, antika knjiga s vise od tri tablice; 3.
popis crkvenih dobara (lat. Polyptyehon ecclesiasticum)
poliptoton (gr. poly, ptosis pade) esto ponavljanje jedne rijei s promijenjenim zavretkom, npr. ovjek
ovjeku vuk
polir (njem. Policr) v. palir
polirati (lat. polire, fr. polir) gladiti, glaati, latiti, uglaati, napraviti sjajnim. usjajiti trljanjem (npr. kovinu);
popraviti, dotjerati, napraviti ljepim; profiniti
poliritmika (gr. polv, rhvthmos mjera
vremena, takt) glaz. istodobna uporaba razliitih ritmova u raznim glasovima; supr. izoritmika
polis (gr. polis) grad, grad koji je ujedno i zasebna drava (npr. kod starih
Grka)
polisarkija (gr. poly, sarx gen. sarkos
meso) med. mesnatost, velika razvijenost miia, gojnost
polisarkoza (gr. poly, sarx gen. sarkos) med. v. polisarkija
polisemija (gr. poly mnogo, semeion
znak) lingv. vieznanosL, svojstvo
neke rijei da ima vie znaenja, npr.
rije zemlja moe imati vie znaenja: a) vrsta tla; h) kopno; c) povrina tla kao imovina; d) domovina,
drava
polishematistian (gr. poly, sehematizo oblikujem, uobliavam) mnogooblian, koji ima mnogo oblika, s razliitim oblicima; polusiiematitiki slihovi poet. stihovi koji izgledaju kao
da imaju nepravilan oblik
polisijalija (gr. poly, sialon pljuvaka)
med. preveliko izluivanje pljuvake,
slinjenje
polisilab (gr. poly, syllabe slog) gram.
vieslona rije

polistilon

polisilabian (gr. polv, syllabe slog)

gram. viesloan, koji ima vie slogova
polisilogizam (gr. poly, sylogismos silogizam. posredni zakljuak) log.
sloen posredni zakljuak, lanac silogizma, izvoenje jednog iz vie od
dva suda
polisindeton (gr. poly, svndeton
sveza) reL. figura gomilanja veznika
bez gramatike potrebe radi pojaavanja dojma, npr.: bila je i lijepa i
zgodna i pametna, supr. asindeton
polisinodija (gr. poly, synodia zajedniki put) esto sastajanje, esto odravanje sastanaka
polisintetian (gr. poly, synthetikos
koji pripada sastavljanju ih sklapanju, slaganju; sastavan) koji spaja
u sebe mnogo dijelova, viestruko
sloen; poli sintetini jezici jezici koji
razne reenine dijelove stapaju u
jednu rije s glagolom (polisinietizam), kakvi su, npr., gotovo svi ameriki jezici
polisintetizam (gr. polv, svnthesis sastavljanje, slaganje, sklapanje) v. pod
polisintetian
polisinteza (gr. poly, svnthesis sastavljanje. sklapanje, slaganje) spajanje
vie dijelova u jednu cjelinu
poliskop (gr. poly, skopeo gledam) opt.
staklo za umnoavanje, za umnogostruavanje
polisomatija (gr. poly, soma tijelo)
med. punoa tijela, gojnost
polisperman (gr. poly. sperma sjeme)
bogat sjemenom, pun sjemena
polispormija (gr. poly, sperma sjeme)
prodiranje veeg broja sjemenih stanica u jaje; prevelik odljev sjemena
polistilan (gr. poly-stylos) arhit. mnogostupni, koji ima mnogo stupova, s
mnogo stupova
polistilon (gr. polv-stylon) arhit. zgrada s mnogo stupova

polistomi

1128

polistomi (gr. poly, stoma usta) mn.

zool. vieuatice (vrsta utrobnih crva)
poliinel (fr. polichinelle) aljivac, lakrdija; komian lik u nekim zapadnocuropskim kazalitima lutaka; usp.
pulinela
politehniki (gr. poly. tecbnikos) koji
obuhvaa mnoge grane umjetnosti i
znanosti; koji pripada politehnici
politehnika (gr. poly, techniko umjetnost, vjetina) prijanji naziv za viu
tehniku kolu; kola u kojoj se ue
sve grane tehnike
politeist (gr. poly, theos bog) pristaa
politeizma, mnogoboac
politeizam (gr. poly, theos bog) vjerovanje u vie bogova, mnogobotvo;
usp. monoteizam
politeknija (gr. poly, teknon dijete,
edo) v. polipedija
politelija (gr. poly, thelc bradavica na
dojci, sisi) med. pojava vie bradavica
na do i ci
politesa (fr. politesse) uljudnost. pristojnost. ugladenost. dobar odgoj
politiar (gr. politikos javni, dravni)
ovjek koji se praktino ili teorijski
bavi dravnim poslovima, vjetak i
znalac upravljanja dravom, dravnik; pren. snalaljiv, vjet, okretan,
lukav i oprezan ovjek
politika ekonomija znanost o zakonima ekonomskog razvoja drutva te
su njezin predmet drutveni proizvodni odnosi koji se razvijaju i mijenjaju po odredenim zakonima u
vezi s razvijanjem materijalnih proizvodnih snaga drutva; u ljudskoj
povijesti razlikujemo proizvodne odnose prvobitne zajednice, ropstva,
feudalizma i kapitalizma
politika geografija dio antropogeografije koji se bavi zemljopisnim promatranjem i prikazivanjem povijesnog oblikovanja zemalja i drava,
sluei se osobito statistikom

politokija

politiki (gr. politikos javni, dravni)

koji je u vezi sa znanosti o dravi,
koji se tie znanosti o dravi, dravni,
javni; pren. mudar, snalaljiv, okretan, oprezan, prepreden, lukav
politika (gr. polis grad, drava, politikos graanski, dravniki od polites graanin, dravni graanin,
politike skraeno od episteme politike, techne politike poznavanje drave, vjetina upravljanja dravom.)
1. znanost i vjetina upravljanja dravom; znanost o ciljevima drave i
o najboljim sredstvima i putevima
koji vode ostvarenju tih ciljeva; dijeli
sc na unutranju (trgovina, financije,
privreda, prosvjeta, vojska) i vanjsku
politiku, koja se bavi odnosima prema drugim dravama; pren. metoda
rada neke drave, stranke, ustanove
ih pojedinca, mudrost i vjetina ophoenja s ljudima i snalaenja u ivotu, dosjetljivost, snalaljivost, lukavost, prepredenost
politika (lat politica) mn. 2. dravni poslovi, djelatnosti koje se tiu drave
politikant (gr. politike politika) v. politikaster
politikaster (gr. politike politika) nazovi politiar, takozvani politiar, ovjek koji sc bavi politikom, a nije za
nju dorastao
politipi (gr. poly, typos otisak.) mn.
tisk. reljefne ploe za natpise; rijei
koje se esto pojavljuju u jednom komadu; takoer: vinjete, ukrasi itd.
politipija (gr. poly, typos otisak) tisk.
umnoavanje tiskanog sloga; tiskanje
ukrasa, vinjeta i dr.
politirati (lat. politura) glaati, davati
(ih: dati) vanjski sjaj emu
politizirati (lat. polisitare) baviti se politikom. govoriti o politici; bistriti politiku
politokija (gr. poly, teknoo raam,
stvaram djecu) raanje mnogo djece,
velika plodnost

politoman

1129

politoman (gr. po!y, tomos odsjeak,

reanj) koji ima mnogo renjeva, s
mnogo renjeva
polito p (gr. poly, to po 5 mjesto) mat.
geometrijski oblik u prostoru od etiri dimenzije ili vie dimenzija
politopian (gr. polv. lopos mjesto)
koji vrijedi za mnogo mjesta, koji sc
nalazi na mnogo mjesta; politopian
sat sunani sat koji pokazuje vrijeme
u vie gradova ili mjesta
politrihija (gr. polv, thrix gen. tnrichos
dlaka, vlas} med. neprirodno povean
rast kose ili dlaka, prekomjerna runjavost, dlakavost
politrofiao (gr. poly. trotikos prehrambeni) suvie uhranjen; suvie
hranjiv
politrofija (gr. poly, trofe prehrana)
med. preobilna prehrana; prehranjenost
politropija (gr. poly, tropos okret; nain) velika okretnost, domiljatost
dosjetljivost, lukavost; raspoloenje,
ukus za mnoge stvari
politura (lat.) glaanje; uglaan ost, sjaj;
pren. vanjski sjaj. lijep vanjski izgled,
gladak
poliurija (gr. po!y, uron mokraa) med.
poveano izluivanje mokrae
polivinil-klorid tehnol. sintetika vlakna koja se dobivaju od acetilena nizom polimerizacijskih kemijskih procesa; neosjetljiva su na djelovanje vode, a znatno otporna i postojana prema djelovanju alkalija i kiselina, ali
su nepostojana na povienoj temperaturi; polivinil slui za izradbu ribarskih mrea, predmeta za tehniku uporabu, kinih ogrtaa, odijela
za zatitu u kemijskoj industriji itd.
polivitaminski (gr. polv, lat. vita ivot) biol. koji sadri vie vitamina;
usp. vitamini
polka (polj.) "Poljakinja"; ivahan (izvorno poljski) ples u dvootvrlinskom
taktu

polucija

polka-mazurka (polj. polka-mazurek)

okretni ples u troetvrtinskom taktu
pollice verso it. police verzo (lat.) "obrnutim palcem"; gesta u rimskom amfiteatru kojom se pobijeenom gladijatoru uskrauje milost; znai: nema milosti, ubij ga!
pollutio templi it. poluio lem.pli (lat.)
prav. oskvrnjenje (ili obeaenje)
hrama ili crkvo
polo (ind.) port, igra udaranja lopte s
konja, slina hokeju
polografija (gr. polos stoer, gTafia
opis) zem. opis stoera, opisivanje polova: v. pol
poloneza (fr. polonaisc) poljski okretni
ples i njegova melodija u troetvrtinskom Laktu (polaka, polka); vrsta
enskog krznenog ogrtaa; starinska
haljina slina redengotu
polonij (lat. polonium od Polonia Poljska) kem. radioaktivni element (koji
su otkrili u uraninitu suprunici Ourie), atomska teina 210, redni broj
84, znak Po
polonistika (lal. Poloni Poljska) znanost o poljskom jeziku i knjievnosti
polonizirati (lat. Polonia) napravili Poljakom, popoljaiti
polos (gr. pelo kreem se, miem se)
vrsta sunanog sata
poltron (fr. poltron), tal. poltrdne, njem.
Polstcr jastuk) plaljivac, kukavica;
junak na jeziku, razmelljivac; kod
nas i u znaenju: ulizica, puzavac,
beskimenjak, podrepa, pripuz
poltronstvo (fr. poltronnerie) kukaviluk, plalj i vost; junatvo na jeziku,
razmctljivosl; kod nas: puzavost, uliznitvo
polucija (lat. polluere ukaljati, uprljati,
pollutio kaljanje, prljanje) zagaenje,
oneienje; med. nehotino nono izbacivanje sjemena zbog spolne nadraenosti u snu ili slinih duevnih
podraaja po danu

polueirati

1130

polueirati (lat. pollutio) oskrnavili.

obe asti ti; med. izbaciti (ili: izbacivati) sjeme zbog spolnih podraaja
Poluks (lat. Pollux, gr. Polydeukes)
mit. Zeusov i Ledin, nerazdvojni brat
Kastorov: astr. ime zvijezde prve veliine, jedna od dviju glavnih zvijezda
u zvijeu Blizanci
poma (gr. poma poklopac) 1. poklopac;
zool. lcrni poklopac (kod riba)
poma (lat.) 2. mn. voe
pomada (fr. pommade, tal. pomata) 1.
mirisna mast za njegu lica i kose
pomada (fr. pommeau, pommade) 2.
jah. skok preko konja pri emu se
skaka pridrava za jabuku sedla
pomeridijanski (lat. pomeridianus) popodnevni; pomeridijanske biljke biljke koje cvjetaju samo poslije podne
pomfrit (fr. pommes frites) kuh. krumpir izrezan na prutie i ispren na
masti ili ulju
pomidor (tal. pomodoro) rajica
pomodar (fr. mode) onaj koji u odijevanju i dr. slijedi modu, kico, gizdelin; za enu: pomodarka
pomolog (lat. pomum voe. gr. logos)
strunjak, poznavatelj voa i voarstva, voar
pomologija (lat. pomum voe, gr. logia) poznavanje voa, znanost o vou,
voarstvo; znanost o poznavanju voa
Pomona (lat. pomum voe) mit. starorimska boica vrtova i voa
pompa (lat. pompa, gr. pompe) sjajna
sveanost, sjaj, rasko; sveana povorka, sveani pohod
pompadur (fr. pompadour) 1. stil namjetaja i enskih haljina; vrsta torbica koju dame nose na ruci (nazvani po markizi Pompadour, ljubavnici
Luja XV.); 2. francuski salonski ples
u XIX. st.; 3. junoamerika ptica lijepog perja
pomposo it. pompozo (tal.) glaz. siajno,
velebno, sveano

pondus

pomp>ozan {lat. pomposus, fr. pompeux)

sjajan, raskoan, veleban, divan, velianstven, svean; teko razumljiv,
npr. stil
pomum (lat.) voe, plod drveta; osobito:
jabuka
pomum Adami (lat.) anat. ispupeni
dio grkljana. "Adamova jabuica"
pono (p. poneho) vrsta grubog ogrtaa koji se sastoji od etvrtastog komada tkanine s jednim otvorom u
sredini kroz koji se provlai glava;
osobito sc nosi u Argentini, Peruu i
ileu
pond (niz.) osnova nizozemskog metrikog sustava mjera = 1 kilogram
ponderabilan (lat. ponderabilis) teinski, teinski mjerljiv, koji se moe
mjeriti po teini
ponderabilije (lat. ponderabilia) teinska tijela, ono to sc moe vagali;
supr. imponderabilije
ponderabilitet (lat. ponderahilitas) teljivost, mogunost vaganja, izmjerljivost
pondoracija (lat. ponderatio) mjerenje,
odmjeravanje; ravnotea, ravnomjerna i odgovarajua raspodjela tereta;
u kiparstvu: ravnomjerna podjela teine tijela na pojedine udove; slik.
ravnotea u poloaju i kretnji jedne
figure
ponderometar (lat. pondus gen. ponderis teina, teret, gr. metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje tereta
ponderoso it. ponedrozo (tal.) glaz. s
puno vanosti, s naglaskom
ponderozan (lat. ponderosus) teak;
vaan, znaajan; vrijedan razmiljanja, ozbiljan (s obzirom na svoju vanost)
pondus (lat.) teina; uteg; ad pondus
omnium (lat.) med. isto toliko od svih
drugih dijelova koji dolaze u jedan
lijek

pondus medicinale

1131

pop-art

pondus medicinalc (lat.) ljekarnika

mjera (uteg)
ponentc (tal.) mjesto gdje: zalazi sunce, zapad; supr. levante
ponerologija (gr. poneros umoran,
muan; los, poroan, logia) nauavanje o zlu, osobito o zlu u ljudskoj
prirodi
pongo zool. vrsta afrikog majmuna bez
repa. "afriki divlji ovjek", impanza, orangutan
poni (engl. pony) vrsta malih kotskih
konja za jahanje i uprezanjc. obino
su visoki samo 85100 cm. a najvie do 140 cm
ponirati (lat. ponere) metnuti, metati,
staviti, stavljati
ponistra (tal. finestra) prozor, okno
ponlevi (fr. pontlevis, lat. pons levaticus) pokretni most za dizanje i sputanje (pred starim dvorcima)
ponpon (fr. pompe, pompon) svileni
cvjetovi proarani zlatom ili srebrom
(kao ukras za glavu kod ena; kita,
resa (npr. na vojnikoj kapi)
ponseta (fr. poncettc) vreica s ugljinim prahom za prevlaenjc izbockanih crtea koje treba prenositi
ponsirati (fr. poncer, lat. pumex plovak) gladiti (ih: glaati) plovkom; izbockanc crtee prevui bojom u
prahu, ai, i tako ih prenositi
Pont (gr. Pontos, lat. Pontus) stari naziv za Crno more i zemlje koje ga
okruuju

starih Rimljana; u Katolikoj crkvi,

od V. st., slubeni naziv za papu
Pontifikale (lat. Pontificale) katolika
obredna knjiga koja sadri prava i
dunosti kat. biskupa (izdana 1485.,
1595. preraena i dopunjena u doba
pape Klementa VIII. i propisana za
cijelu Katoliku crkvu)
pontifikalije (lat. pontifkalia) mn. sveeniki obredi koje moe obavljati
samo biskup; dijelovi odjee koje nosi
samo biskup te posebni znaci biskupskog dostojanstva: sveenika odjea; sveane haljine
pontifikalni (lat. pontiflcalis) prvosve-

Ponte de' sospiri (tal.) 'Most uzdisaja"

u Veneciji preko kojega su nekada
vodili osuene na smrt
pontielo (tal. ponticello mosti) glaz.
mosti, kobi lica (na gudakim glazbenim instrumentima)
pontifeks (lat. pontifex) vrhovni sveenik u starom Rimu; prvosveenik,
biskup
pontifeks maksimus (lat. pontifex maximus) vrhovni prvosveenik kod

pontonski most most sastavljen na

podlozi amaca; v. ponton 1
pontonski tren voj. povorka kola, vlak,
trupa koja prevozi amce i sve to je
potrebno za postavljanje pontona
pontus (lat. pontus. gr. pontos) more
Pontus euxinus it. Pontus cuksinus
(lal.) Crno more
pop-art kratica od popular art (engl.),
tj. popularna umjetnost, jedna od
tendencija u suvremenom umjetni-

eniki; papinski: biskupski

pontifikat (lat. pontificatus) in i zvanje pontifeksa; prvosveenstvo. papinstvo, dostojanstvo i vlast pape;
biskupstvo
pontirati (fr. ponter) stavljati novac na
jednu kartu, igrati protiv bankara;
poentirati
ponton (fr.) 1. amac za most, amac
optoen bakrom ili limom, kao podloga za tzv. ponton.ske mostove, osobito u ralu; pontonski most; 2. barka s plosnatim dnom na kojoj stoje
sprave za vaenje zlatonosnog pijeska; 3. bavi slina elina sprava
koja slui pri dizanju brodova
pontonir (fr. ponlonnier) onaj koji gradi i postavlja mostove; vojnik iz pontonske (mos tovne) ete
pontonski lim vrsta najjaeg eljeznog
lima

popada

1132

kom oblikovanju; izraava reakciju

na apstraktno slikarstvo i obnovu
osjeaja za predmetni svijet i figurativnu umjetnost
popada (tal. pappataci) sredozemna
sitna muica koja prenosi groznicu;
am: palac, nevid
popelin (fr. popelinc) polusvilena sjajna tkanina, slina taftu
popita (tal. pipita) 1. bolesna izraslina
na kokojem jeziku; 2. zanoktica
poplitini (lat. poples gen. poplitis koljeni zglob; potkoljenica) anat. potkoljenini
popolo (tal. popolo. lat. populus) narod
populacija (lat. populatio) naseljavanje.
nastanjivanje; stanovnitvo, ljudstvo
populacionisti (lat. populatio) mn. u
Engleskoj: protivnici nauavan ja nacionalnog ekonomista Malthusa o
prenatrpanosti stanovnitva, pristae mnoenja stanovnitva
populacionistika (lat. populatio) znanost o stanovnitvu, o nastanjivanju;
statistika stanovnitva
popularan (lat. popularis, engl. popular, fr. populairc) narodni; narodski;
pisan za narod, pristupaan i razumljiv irim slojevima; omiljen u narodu, koji nalazi odziv u narodu
popularitet (lat. populariias) omiljenost u narodu; naklonost narodu, uslunost; razumijevanje za svakoga,
pristupanost irim narodnim slojevima
popularizacija (lat. popularisatio) irenje u narod, rasprostiranje u narod; injenje pristupanim narodu, injenje razumljivim irokim narodnim
slojevima, npr. znanosti; omiljenost
u narodu
popularizirati Gat. popularisare) uiniti da neto bude operaz umij ivo i
pristupano irim narodnim slojevima; iriti u narod; omiljeti u narodu; popularizirati se stei ljubav i

porfrr

naklonost naroda, omiljeti u narodu;

iriti se u narodu
popularnost Gat. popularitas) v. popularitet
popu listi (lat. populus narod) lit. pristae populizma; takoer: proleterski
pisci u Francuskoj koji u svojim djelima izraavaju revolucionarni duh
svoje klase
populizam (lat. populus narod, fr. populisime) lit. pokret u novoj francuskoj knjievnosti kojem je cilj, budui
da je voen i nadahnut ljubavlju
prema narodu, prikazivanje narodnog ivota i njegove biti
populus (lat. populus) narod, rimski
narod (i patriciji i plebejci); populus
romanus (lat.) rimski narod
porcija (lat. portio) dio, udio, obrok, pripadanje, osobito hrane; vojnika limena posuda za jelo; prav. dio nasljedstva
porculan (tal. porcellana) fina smjesa
od masne gline (kaolina) i sitno izmrvljenog glinenca (feldpata), slui
za izradbu posuda i dr. predmeta;
nazvana po "porculanskom puu"
(lat. porcellana, concha, cypraea).
zbog svoje glatkoe i mlijenog sjaja,
ili to se vjerovalo da se izrauje od
takvih pueva; porculanske slike prozirne reljefne slike od tankog porculana
pore (gr. poros prolaz; otvor, cijev, 11111.
poroi, lat. porus) mn. mah meuprostori, otvori na koi; rupice kroz
koje se izluuje znoj; fiz. meumolekularni prostori, nevidljivi otvori
poreneefalija (gr. poros otvor, cijev,
en- u, kefale glava) med. uroena ih
boleu steena upljikavosl mozga,
esto spojena s blesavou (idiotijom)
i uzetou
porfir (gr. porfyra) 1. min, purpurni
kamen, grimizni kamen, mjeavina
raznih stjenovitih masa s kristalima
glinenaca (feldpata) i dr.; 2. grimiz,

porfiran

1183

purpur; purpurna odjea, grimizna

haljina (purpur)
porflran (gr. porfvreos) grimizan, grimizne boje; purpuran
porfiristian (gr. porfyra) med. kuji
sc Lice ili potjee od arlaha
porfirit (gr. porfyra) mramor s purpumim prugama
porfirizma (gr. porfyra) med. v. ari ah
porfirogenet (bizantski gr. porfyrogennetos, porfvra purpur, gennao
rodim) "onaj koji se rodio u purpurnoj
dvorani", nadimak nekih bizantskih
careva, "zakoniti car" (izraz nastao
od obiaja da sc bizantske carice poraaju u "purpurnoj dvorani" carske
palae)
porfirogenit (lat. porphvrogenilus u
purpuru roen) v. porfirogenet
porhet (lat. baraccanus, njem. Barehent) tehnol. jaa tkanina koja je
na naliju raupana
porigo (lat. porrigo) med. kraste, kona bolest; pitirijazis
poriomauija (gr. poreia putovanje,
put, mania pomama, ludilo, strast)
med. bolesni nagon za putovanjem
(osobito kod epileptiara)
poristian (gr. poristikos) koji je po
pravilu, pravilan; usp. poristika
poristika (gr. poristikos dobiven, pronaen, poristike) log. znanost o pravljenju zakljuaka, o zakljuivanju
porizma (gr. porisma) zakljuak iz
neega to je ve dokazano, dodatak,
npr. u matematici
porko (tal. porco) 1. svinja; 2. gadan,
proklet
porkulab (njem. Burggraf) nekada: naziv i,a razliite dunosti: 1. sudac; 2.
upravitelj grada ili tvrave; 3. sudski glasnik
pomija (gr. porneia bludnienje, preljub) preljub, blud, bludnienje
pomograf (gr. porneia bludnienje,
blud, grafo piem) pisac ih slikar bes-

porpecit

tidnih, nemoralnih, razvratnih djela, osobito iz ivota bludnica

pornografija (gr. porneia bludnienje.
blud, gTafia pisanje) irenje bludnienja knjievnou; bestidna knjievnost. slikarstvo, fotografija, film
pornografski (gr. porneia, grafo piem) bestidno i sablanjivo napisan
ili naslikan; koji spada u pornografiju, koji ima pornografski karakter
pomolagnija (gr. pornc bludnica, lagneia tjelesno uivanje, blud) med. bolesna sklonost za spolnim odnoajem
samo s prostitutkama
porocela (gr. poros otvrdnue, kele
kila) med. tvrda kila, lana kila (koja
nastaje zbog otvrdnjavanja)
poromfalocela (gr. poros otvrdnue,
omfalos pupak, kele prodor, kila)
med. v. poromfalon
poromfalon (gr. poros otvrdnue, omfalos pupak) med. kila pupka, ispupenost pupka zbog stvaranja
Otvrdnua
poropeja (gr. poros otvor, cijev, poieo
pravim, inim) med. otvaranje, pomou raznih lijekova, konih pora ili
upljiica za znoj
Poros (gr.) mit. boanstvo domiljatosti
porotian (gr. poros otvrdnue) koji
stvrdnjava; koji pomae sraivanjc
porotikum (gr. poroo otvrdnem, lat.
porpticum) med. sredstvo za zalijeivanje, za sraivanje
porozan (lat. porosus) nevidljivo upljikav, pun malih nevidljivih otvora,
pun pora, propuslljiv
porozis (gr. porosi.s otvrdnue) okorjelost; med. sraslost prelomljenih kostiju
porozitet (lat. porositas) nevidljiva uplji kavost
poroznost (lat. porositas) v. porozitet
porpecit min. brazilska ruda a koja se
sastoji od istog zlata s 4<& srebra i
10% paladija

port

1134

port (lat. portus) morska luka, pristanite; utoite, prihjcite, mjesto

mira i sigurnosti; uski brdski prolaz. tjesnac (osobito u Pirinejima)
port-boner (fr. porte-bonheur) donositelj sree, srekovi
port-ope (fr. porte-pe) remeni za
vjeanje maa na remen oko pasa;
vojniki pojas; ukrasna resa na balaku (drci) sablje
porta (lat) 1. vrata, ulaz; 2. prostor oko
crkve, crkveno dvorite (kod pravoslavnih crkava)
Porta (tal.) ime kojim su prije, u Europi,
nazivali tursku vladu; Visoka porta
portabilan (lat portabilis) nosiv, koji
se moe nositi, koji je za noenje
portabilitet (lat. portabilitas) nosivost
portabl (fr. portable) 1. v. portabilan;
2. mali pisai stroj prikladan za noenje, putniki stroj
portal (lat. porta, portale ulaz, vrata,
fr. portail) glavna vrata, glavni ulaz,
sveana vrata s ukrasima, osobito na
crkvama, dvorcima itd.; prednja strana
portament (tal.) glaz. kod pjevanja i
sviranja na gudake instrumente:
prelaenje iz jednog tona u drugi
portamcnto di voe it. portamento
di voe (tal.) glaz. v. portiment
portantina (tal. portare nositi) nosiljka
portati (tal. portala) mn. trg. u pomoskim lukama i trgovakim gradovima: popisi robe koja svakog dana
stie s imenima onih kojima je upuena
portativ (lat. portitivum) depna knjiga, priruna knjiga
portativan (lat. porialivus) v. portahilan
porter (fr. porteur) nositelj; nosa (prtljage); trg. vlasnik mjenice ili obveznice, donositelj; mjenica glani na
porlera = na donositelja; au porteur
papiri it. o porter... vrijednosni papiri koji glase na donositelja

portlandstone

portfelj (fr. portfeuille) lisnica, novarka; torba, slubena torba (osobito

ministra), otuda: ministarstvo, ministarsko mjesto, resor, npr. primiti
portfelj prosvjete postati ministar
prosvjete; trg. novarka, lisnica; mjesto gdje novane ustanove dre vrijednosne papire; vrijednosni papiri,
mjenice
portfolio (engl. portfolio) v. portfelj
portijera (fr. portiere) vrata (na zatvorenoj koiji, vagonu); zavjesa na vratima
portik (lat. porta ulaz, vrata porticus)
dvorana, galerija, hodnik na stupovima, hodnik sa svodovima (gr. stoa)
portilan (fr. portulan, tal. portolano)
pom. knjiga s podacima o poloaju
obala i pomorskih luka
portio gratialis it. porcio gracijalis
(lat.) prav. dio imanja ih novca koji
se daje dobrovoljno, iz milosti
portio hereditaria it, porcio hereditarija (lat.) prav. dio koji se nasljeduje, nasljedni dio
portio legitima it. porcio legitima
(lat.) prav. dio koji nekome pripada
po zakonu, zakoniti dio
portio statuaria it. porcio statuarija
Gat.) prav. dio koji ena, po zakonu,
nasljeduje nakon mueve smrti, udoviki dio
portio virilis it porcio virilis (lat.)
prav. jednak dio nasljedstva koji pripada djeci
portir (fr. portier, lat. portarius) pazikua, vratar; hotelski namjetenik
koji uva kljueve soba
portirka (fr. portiere) vratarka
portland cement (Portland, poluotok
Dorsetshire) cement po boji slian
portlandskom kamenu (portlendstonu), ukastohijelom vapnencu
portlandstone it. porllendostoun
(engl.) portlandski kamen, vrsta
oolitskog vapnenca s otoka Porthlanda

porto

1135

post Christum natum

porto (tal. portare nositi, porto) 1. taksa

za pisma, potarina
porto 2. poznato portugalsko crveno
vino iz grada Porta
porto morto (tal.) mrtva luka. tj. luka
u koju vie ne mogu ulaziti brodovi
porto-fraj (tal. porto potarina, njem.
frei slobodan) v. porto-franko
porto-franko (tal. porto-franco) I. osloboeno potarine, slobodno od potarine; 2 (tal. porto franco) slobodna
luka koja ima pravo izvoziti i uvoziti
robu bez plaanja carinske pristojbe
portolano (tal.) pom. v. portilan
portret (fr. portrait) slika, osobito poprsje neke osobe; pren. vjeran opis
neke osobe, prava slika
portretirati (fr. portrait) slikati, praviti
sliku neke osobe; opisivati nekoga
portretist (fr. portraitiste) slikar koji
slika portrete
portun (tal. porlone) velika kuna vrata, vea
porus (lat. porus, gr. poros otvrdnue)
med. izraslina na kosti, nauljano
mjesto
Po sej don (gr. Poseidon) mit. bog mora
kod starih Grka, sin Saturnov i Rejin, mlai brat Jupiterov, mu Amfitritin; kod Rimljana: Ncptun
posesija (lat. possessio) posjedovanje;
svojina, posjed, imanje, dobro; teol.
opsjednutost neastivim silama, bjesomunost
posesiv (lat. possessivum sc. pronomen)
gram. zamjenica koja oznaava neko
posjedovanje, posvojna zamjenica,
npr. moj, tvoj, na, va itd.
posesivan (lat. possessivus) posvojan,
koji se tie posjeda, posjedovanja;
gram. posvojni, koji oznaava posjedovanje

posesorij (lat. possessorium) prav. tuba ih pravni spor u kojima je rije

samo o raspravljanju pitanja o posjedovanju ili pravu vlasnitva neke
stvari (supr. petitorij)
posesoma tuba prav. v. posesorij
posesorni proces prav. v. posesorij
posibilan (lat. possibiiis) mogu, izvediv
posibilisti (lat. possibiiis mogu) pristae posibilizma
posibilitet (lat. possibilitas) mogunost
posibilizam (lat. posse moi, possibiiis
mogu) struja u meunarodnom socijalistikom pokretu, podrijetlom iz
Francuske, protivi se revolucionarnim metodama, nego hoe "politiku
mogunosti", tj. eli postii svoje ciljeve postupno, malo-pomalo, i initi
ono to je mirnim putem mogue
positiones cnptiosae it. poziciones
kapcioze (lat.) mn. prav. zapleteni,
zamreni, delikatni stavovi, zapletena, zamrena, delikatna pravna pitanja

posesor (lat. possessor) prav. vlasnik,

posjednik
posesoran (lat. possossorius) vlasniki,
koji se tie vlasnitva, koji spada u
vlasnitvo, posjedniki, posjedan

post (engl. post) 2. greda, stup, kolac

(osobito na trkalitu, sa strane)
post bellum (lat.) nakon rata
post Christum natum it. post Kristum natum (lat) nakon Kristova ro-

posologija (gr. posos koliki, logia) dio

medicine koji se bavi koliinom u
kojoj se mogu i smiju davati lijekovi
possessio praoscripta it. posesio preskripta (lat.) prav. zastarjelo vlasnitvo, osnova za stjecanje prava vlasnitva putem zastarjelosti
possessor bonae fidei it. posesor bone fidei (lat.) prav. astan vlasnik,
onaj koji misli da po zakonskom pravu posjeduje neku stvar
possessor malae fidei it. posesor
male fidei (lat.) prav. neastan vlasnik, onaj koji zna da nema zakonsko
pravo na posjedovanje neega
post (lat.) 1. predmetak u sloenicama
sa znaenjem: poslije, nakon, iza,
straga

post factum

li:iH

enja (formula za oznaivanje kranskog brojenja godina)

post factum it. post faktum (lat.) nakon svrenog djela (ili: ina)
post festum (lat.) "nakon sveanosti",
tj. kasno, prekasno, nakon lx>ja kopijom u trnje
post homLnum memoriam (lat.) otkako ljudi pamte, od pamtivijeka,
oduvijek
post nubila Phoobus it. post nubila
Febus (lat.) nakon kio sunce
post tcucbras Iux it. post tenebras
luks (lat.) nakon tmine svjetlo; usp
lux in tenebris
post urbem coriditam it. post urbem
konditam (lat.) "od osnivanja grada",
tj. Rima, po emu su stari Rimljani
raunali godine
postalijc (tal. posta pota) potanske
stvari
postament (lat. postamentum) postolje,
podnoje, podloga (stupa, spomenika); temelj, osnova
postdatirati (lat. post poslije, datum
oznaka vremena, nadnevak) na pismu ili aktu staviti kasniji nadnevak,
a ne onaj kad je pisano; usp. antidatirati
postdebit (fr. poste, dbit) otprema novina potom uz povlatenu, snienu
potarinu

postdentalan (lat. post poslije, dens,

gen. dentis zub) gram. koji se tvori
iznad zuba, zazubni (glas)
postdentalan (lat. postdentalis) gram.
zazubni, npr. glas
postdiluvijski (lat. post poslije, diluvium potop) poslijepotopni, koji se dogodio. postojao ili postao nakon potopa; supr. antediluvijski
poste restante it. post restant (fr.)
pismo, novana uputnica ili druga
potanska poiljka koja se ne donosi
primatelju u stan, nego on sarn dode
po nju

pOSti KIITI
postegzistencija (lat. postexistentia)
budue postojanje, budui ivot (supr. precgzistencija)
poster (engl.) 1. oglas, plakat; velika
slika neke popularne osobe (portaa, glumca, glazbenika i si.)
posteri (lat.) mn. potomci
poste rij (us) (lat. posterius) kasniji
posterioran (lat. posterior) kasniji, koji
se dogodio nakon neega drugog
posterioritet (lat. posterior i tas) zaostalost u inu, manji poloaj, poloaj
koji trai potinjenost; supr. prioritet
posteritet (lat. posteritas) potomstvo,
potomci
posterus (lat.) prid. idui, sljedei, naredni. budui
postformacijn (lat. postformatio) biol.
v. epigeneza
posthuma (lat. poslhuma) posmre,
ensko dijete roeno nakon oeve
smrti
posthuman (lat. posthumus) posmrtni,
ostao u rukopisu nakon pieve smrti, objavljen nakon pieve smrti
posthumus (lat.) dijete roeno nakon
oeve smrti, posmre; liberi posthumi
(lat.) mn. djeca roena nakon oeve
smrti, posmrad
postila (post illa sc. verba) kod katolika;
knjiga s propovijedima o nedjeljnim
i blagdanskim evaneljima
postiljon (fr. postillon) potanski momak, potanski koija, sprovodnik
potanskih kola; jaha najednom od
pn^njih zapregnutih konja
postioplastika (gr. posthc kapica na
udu, plastike vjetina uobliavanja)
med. stvaranje kapice na mukom
udu umjetnim putem
postirati (fr. poster) postaviti, postavljati, namjestiti, namjetati
postian (fr. postiehe) kasnije nainjen
i dodan, laan, umjetan, pravljen,
npr. postina kosa, zubi itd.

postitis

1137

postitis (gr. posthc kapica na udu)

med. upala kapice na mukom udu
postliminij (lat. postliminimn) povratak kui. povratak u zaviaj; jus postliminii (lat.) prav. ponovno stupanje u prijanji posjed, pravo kojo nekome ponovno pripada kad se vrati
iz zarobljenitva ili tuine u zaviaj;
vraanje prijanjih pravnih odnosa
u jednoj zemlji nakon njezinog osloboenja (K! neprijateljske vlasti
postmeririijanski (lat. postmeridijanus) popodnevni; v. pomeridijanski
postnatalan (lat.) med. koji se zbiva
nakon poroda, poslijeporodajni
postnumerano (lat.) plaajui unazad
(ili: naknadno)
postnumerirati (lat. postnumerare)
platiti kasnije, plaati naknadno; supr. prcnumerirati
postonkus (gr. posthc kapica na udu,
onkos masa) med. oteklina kapice na
mukom udu
postortnlan (lat.) med. koji se zbiva nakon smrti, posmrtni
postplioccnski (lat. post. gr. pleion,
kainos) geol. koji je postao nakon plioccnskih tvorevina
postpozieija (lat postpositio) zapostavljanje; gram. prijedlog koji ne stoji
ispred imcnicc koju treba blie odrediti, nego iza nje, npr: ''"Mojoj kui
preko puta"; mnogi neindoeuropski
jezici imaju samo postpozicijc
postremitet (lat. postremitas) stanje
posljednjega, poloaj posljednjega
postremum (lat. postremum; (ono to
je) posljednje; prav. posljednja rije
pred sudom, pravo na zavrnu rije
koje optuenom pripada
postremus (lat. postremus) zadnji, poljednji, krajnji
postsoonij (lat. post poslije, iza, gr.
skene pokrivena drvena skela) prostor iza pozornice; supr. proscenij
postsinkronizacija (lat. post poslije,
gr. syn s, chronos vrijeme) u kine-

poeta

matografiji: naknadno ozvuavanjc

filma, u dvorani za tonska snimanja,
kada glumci govore svoje uloge pratei slike na platnu; usp. sinkronizacija
postskribirati (lat. postscribore) napisati iza ega, pismu dodati jo neto
pri dnu, ispod potpisa
postskriptum (lat. postseriptum) dodatak pismu (upotrebljava se obino
kao kratica: P. S.)
postulacija (lat. postulatio) zahtijevanje, potraivanje, eljenje; osobito:
davanje sveenikog ina osobi koji
ona, po kanonskom pravu, zapravo
ne bi mogla dobiti
postulant Gat. postulans) onaj koji trai
neko mjesto, molitelj; onaj koji trai
da bude primljen u samostan
postulat (lat. postulatum) zahtjev; log.
zahtjev koji se logiki ne moe dokazati, ali koji je nuan za razumijevanje odreenih injenica, pretpostavka; mat., giiom. pretpostavka istinitosti nekog stava bez dokaza; usp.
aksiom
postulirati (lat postularc) iskati, tra-

iti, zahtijevati, pretpostavljati kao

uvjet, eljeti; pretpostaviti (ili: pretpostavljati) kao istinito bez dokaza;
postaviti iznimno nekoga za biskupa
postumat (lat. postumatus) posljednje
mjesto, najnii stupanj, najnii in
postumum (lat.) knjievno ili znanstveno djelo objavljeno nakon pieve smrti; rukopisna ostavtina; opus
posthumum
posturnus (lat. postumus) v. posthumus
posada (fr. poehade) prvi nacrt jedne
slike, slika izraena na brzinu, u nekoliko poteza kistom, nacrt, skica;
djelo napisano na brzinu
poeta (fr. pochctte) mali dep. depi;
depna violinica sa 3 do 4 ice, bila
u modi od XVI. do XVIII. stoljea

poirati

1138

poirati (fr. pocher) kuh. istui jaja,

skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se
razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi
pota (tal., p., port. posta, fr. la poste,
lat. ponore metnuti, staviti, postavili)
javna, najee dravna ustanova za
prijenos pisama, paketa i vijesti;
pren. vijest, glas
pot (niz. Fott) jedinica za mjerenje tekuine u Nizozemskoj = 0,96612 1
potamide (gr. potaraos rijeka) mit.
vodene nimfe kod starih Grka, vile
vodarice
potamofobija (gr. potamos rijeka,
fobeomai bojim sc) med. bolestan
strah od voda tekuica
potamograf (gr. potamos rijeka, grafo piem, opisujem) opisiva rijeka
potamografija (gr. potamos rijeka.
grafia opisivanje) opisivanje rijeka
potamologija (gr. potamos rijeka,
logia znanost) znanost o rijekama i
vodenim strujama
potasij (lat. potassium) kem. v. kalij
potaa (engl. potash, fr. potasse) kem.
kalij-karbonat, prije dobivan iz pepela kopnenih biljaka, osobito iz pepela drveta, a kasnije iz melase i dr.;
upotrebljava sc za proizvodnju stakla, sapuna i uope kalijevih spojeva,
kao i pri pravljenju kolaa
potatorij (lat. potatorium) med. sklonost piu, odanost piu
pota (fr. potage, lat, potagium) juha;
francusko jelo s mnogo vrsta zelenja
Potemkinova sela opsjene, predoivanjc lanih injenica kao da su istinite; po ruskom generalu i ministru
G. A. Potemkinu (17391791) koji
je po pustim stepama june Rusije
dao sagraditi pokraj puta umjetna
sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da hi carica Katarina II.,
prolazei tuda (1787.). vidjela kako
Rusija pod njegovim ministrovanjem
cvjeta i napreduje

potencijalni kolotumik

potencija (lat. potentia) mo, sila. snaga. jaina: med. spolna mo, sposobnost oploivanja; fil. snaga, sposobnost, podobnost koju neka stvar
sadri u sebi; mogunost; oivljavajua sila, ivotvorna sila, pokretna
sila; mat. stupanj jednog broja
potencijal (lat. potentialis moan) 1.
fiz. elektrini potencijal: potencijal
neke toke ili potencijal u nekoj toki
jest rad koji se mora izvriti da se
pozitivna jedinica elektriciteta s beskrajne udaljenosti prenese u tu toku
u polju pozitivno optereenog tijela;
slina pojmovna odredba glasi za gravitacijski potencijal, magnetni potencijal; 2. ono to ima moguu mo ili
skrivenu, latentnu mo; ono to se
moe zbiti, dogoditi, npr. ratni polencijal, svi industrijski izvori jedne
zemlje koji su potrebni i korisni za
voenje rata mogu se smatrati ratnim potencijalom; 3. gram. mogui
nain, glagolski oblik kojim se kazuje da je neto mogue ih vjerojatno,
ili da se eli vriti ih izvriti
potencijalan (lat. potentialis) 1. koji
moe, koji ima snage, koji djeluje,
koji ima djelatnu snagu; osobito: koji
ne djeluje neposredno, nego posredno, skriveno, npr. potencijalni lijekovi.
(za razliku od aktualnih); 2. gram.
mogui, pogodbeni
potencijalna energija fiz. energija poloaja, nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr. kinetina energija
potencijalni kolotumik fiz. stroj s
odreenim brojem pominih kolulova kojim se moe dizati teret silom
koja je onoliko puta manja od tereta
koliki je broj koji se dobije kada se 2
uzme onohko puta kao initelj koliko ima pominih kolutova; ako ih
npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2:| = 8,
dakle, osam puta slabijom silom moe se dizati teret (bez uzimanja u
obzir trenja)

potencirati

1139

potencirati (lat. potentia) dati mo,

ovlastiti, opunomoiti; poveati, pojaati, dati veu snagu; mat. podignuti (ili: podizati) na stupanj, stupnjevati
potentan (lat. potens) moan, snaan,
jak: med. sposoban za spolni odnos
potentat (lat. polentalus) onaj u ijim
je rukama sila i vlast, samodrac,
apsolutni vladar, car, kralj, knez
potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast;
in potestate (lat.) u vlasti, u rukama
potostas imperii Gat.) snaga drave,
mo drave
potestas patria (lat.) prav. oinska
vlast, pravo ili ugled oca u odnosu
prema djeci
potior crcditor it. pocior kreditor
(lat.) prav. povjeritelj koji ima prvenstveno pravo naplate svog potraivanja
Potior visa est pcriculosa libertas
quieto servitio it. pocior viza est
perikuloza libertas kvijeto servicio
(lat.) Bolja je opasna sloboda nego
mirno robovanje
potiomanija (fr. potiehe posuda od kineskog ili japanskog porculana, gr.
mania pomama, strast) vjetina da
se posudama od obinog stakla dade
izgled pravih japanskih ili kineskih
porculanskih posuda lijepljenjem arenog papira, crtea ili cvijea i dr.
poto (fr. poteau, lat. postellum, postis)
stup. greda; port, polazna ili dolazna
toka na trkalitu
potografija (gr. poton napitak, pie,
grafia opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia
potologija (gr. poton napitak, pie, logia) znanost o piima
potomanija (gr, poton napitak, pie,
mania pomama, strast) odanost piu,
strast za piem, pijanstvo
potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sastavljeno i7. vie ve poznatih djela,

pozauna

niz vie ili manje razraenih tema

neprimjetno medu sobom povezanih,
smjesa; kuh. paprika od razliitog
mesa; pren. mjeavina
potura (mad. pollura) stari bakreni novac od pola groa
poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) najfinije brano od rie (za pripremanje
bijele minke i pudera)
poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi
jednog ind. plemena koja Hindusi
preziru vie nego parije; oni nemaju
ni koliba, nego stanuju po umama i
drveu, i ne smiju se lanovima drugih kasta pribliiti vie od sto koraka
pound it. paund (engl.) funta; kao
a.voirdupoia-pound it. avoardipoapaund = uteg od 16 unca = 453,593
g.; kao troy-paund it. trou-paund =
12 unca = 372,242 g.; takoer: funta
sterlinga
poundage it. paundeid (engl.) trg.
naziv za carinu na svu robu koja izlazi u trgovinu (u Engleskoj)
pour acquit it. pur aki (fr.) trg. primljeno, plaeno (na potvrdama o prijamu, raunima i dr.)
poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj,
dranje; stav modela u kojem ga
pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno
dranje
pozamenterija (fr. passemcnterie) trgovina ili radionica traka, vrpci, resa; tvornica vrpci; gajtanska roba
pozamenterija (njem. Posamenteric,
fr. passamenterie) 1. izrada gajtana,
resa, traka i dr. za porube, opivenih
gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica
u kojoj se izrauje ovakva roba
pozauna (njem. Posaune, lat. buccina,
gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni
instrument slian trubi, samo sa savijenom cijevi, pokretni se dijelovi pomiu navie i nanie i time proizvode razlike u tonovima; ima tonove
snanije od tonova trube

poirati

1138

poirati {fr. pocher) kuh. istui jaja,

skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se
razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi
pota (tal., p., port. posta, fr. la poste,
lat. ponore metnuti, staviti, postaviti)
javna, najee dravna ustanova za
prijenos pisama, paketa i vijesti;
pren. vijest, glas
pot (niz. Pott) jedinica za mjerenje tekuine u Nizozemskoj = 0,96612 1
potamie (gr. potamos rijeka) mit.
vodene nimfe kod starih Grka, vile
vodarice
potamofobija (gr. potamos rijeka,
fobeomai bojim se) med. bolestan
strah od voda tekuica
potamograf (gr. potamos rijeka, grafo piem, opisujem) opisiva rijeka
potamografija (gr. potamos rijeka.
grafia opisivanje) opisivanje rijeka
potamologija (gr. potamos rijeka,
logia znanost) znanost o rijekama i
vodenim strujama
potasij Gat. potassium) kem. v. kalij
potaa (engl. potash, fr. potasse) kem.
kalij-karbonat, prije dobivan iz pepela kopnenih biljaka, osobito iz pepela drveta, a kasnije iz melase i dr.;
upotrebljava se za proizvodnju stakla, sapuna i uope kalijevih spojeva,
kao i pri pravljenju kolaa
potatorij (lat. potatorium) med. sklonost piu, odanost piu
pota (fr. potage, lat, potagium) juha;
francusko jelo s mnogo vrsta zelenja
Potemkinova sela opsjene, predoivanjc lanih injenica kao da su istinite; po ruskom generalu i ministru
G. A. Potemkinu (17391791) koji
je po pustim stepama june Rusije
dao sagraditi pokraj puta umjetna
sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da hi carica Katarina II.,
prolazei tuda (1787.). vidjela kako
Rusija pod njegovim ministrovanjem
cvjeta i napreduje

potencijalni kolotumik

potencija (lat. potentia) mo, sila. snaga, jaina: med. spolna mo, sposobnost oploivanja; fil. snaga, sposobnost, podobnost koju neka stvar
sadri u sebi; mogunost; oivljavajua sila, ivotvorna sila, pokretna
sila; mat. stupanj jednog broja
potencijal (lat. potentialis moan) 1.
fiz. elektrini potencijal: potencijal
neke toke ili potencijal u nekoj toki
jest rad koji se mora izvriti da se
pozitivna jedinica elektriciteta s beskrajne udaljenosti prenese u tu toku
u polju pozitivno optereenog tijela;
slina pojmovna odredba glasi za gravitacijski potencijal, magnetni potencijal; 2. ono to ima moguu mo ili
skrivenu, latentnu mo; ono to se
moe zbiti, dogoditi, npr. ratni potencijal, svi industrijski izvori jedne
zemlje koji su potrebni i korisni za
voenje rata mogu se smatrati ratnim potencijalom; 3. gram. mogui
nain, glagolski oblik kojim se kazuje da je neto mogue ili vjerojatno,
ili da se eli vriti ih izvriti
potencijalan (lat. potentialis) 1. koji
moe, koji ima snage, koji djeluje,
koji ima djelatnu snagu; osobito: koji
ne djeluje neposredno, nego posredno, skriveno, npr. potencijalni lijekovi
(za razliku od aktualnih); 2. gram.
mogui, pogodbeni
potencijalna energija fiz. energija poloaja, nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr. kinetina energija
potencijalni kolotumik fiz. stroj s
odreenim brojem pominih kolulova kojim se moe dizati teret silom
koja je onoliko puta manja od tereta
koliki jc broj koji se dobije kada se 2
uzme onohko puta kao initelj koliko ima pominih kolutova: ako ih
npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2:| = 8,
dakle, osam puta slabijom silom moe se dizati teret, (bez uzimanja u
obzir trenja)

potencirati
potencirati (lat. potentia) dati mo,

1139

ovlastiti, opunomoiti; poveati, pojaati, dati vou snagu; mat. podignuti (ili: podizati) na stupanj, stupnjevati
potentan (lat. potens) moan, snaan,
jak; med. sposoban za spolni odnos
potentat (lat. polentalus) onaj u ijim
je rukama sila i vlast, samodrac,
apsolutni vladar, car, kralj, knez
potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast;
in potestate (lat.) u vlasti, u rukama
potestas imperii Gat.) snaga drave,
mo drave
potestas patria (lat.) prav. oinska
vlast, pravo ili ugled oca u odnosu
prema djeci
potior crcditor it. pocior kreditor
(lal.) prav. povjerite^ koji ima prvenstveno pravo naplate svog potraivanja
Potior visa est pcriculosa libertas
quieto servitio it. pocior viza est
perikuloza libertas kvijeto servicio
(lat.) Bolja je opasna sloboda nego
mirno robovanje
potiomanija (fr. potiehe posuda od kineskog ili japanskog porculana, gr.
mania pomama, strast) vjetina da
se posudama od obinog stakla dade
izgled pravih japanskih ili kineskih
porculanskih posuda lijepljenjem arenog papira, crtea ili cvijea i dr.
poto (fr. poleau, lat. postellum, postis)
stup. greda; port, polazna ili dolazna
toka na trkalitu
potografija (gr. polon napitak, pie,
grafia opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia
potologija (gr. poton napitak, pie, logia) znanost o piima
potomanija (gr. poton napitak, pie,
mania pomama, strast) odanost piu,
strast za piem, pijanstvo
potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sastavljeno iz vie ve poznatih djela,

pozauna

niz vie ili manje razraenih tema

neprimjetno medu sobom povezanih,
smjesa; kuli. paprika od razliitog
mesa; pren. mjeavina
potura (ma. pollura) stari bakreni novac od pola groa
poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) najfinije brano od rie (za pripremanje
bijele minke i pudera)
poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi
jednog ind. plemena koja Hindusi
preziru vie nego parije; oni nemaju
ni koliba, nego stanuju po sumama i
drveu, i ne smiju se lanovima drugih kasta pribliiti vie od sto koraka
pound it. paund (engl.) funta; kao
avoirdupois-pound it. avoardipoapaund = uteg od 16 unca = 453,593
g.; kao troy-pound it. trou-paund =
12 unca = 372,242 g.; takoer: funta
sterlinga
poundage it. paundeid (engl.) trg.
naziv za carinu na svu robu koja izlazi u trgovinu (u Engleskoj)
pour acquit it. pur aki (fr.) trg. primljeno. plaeno (na potvrdama o prijamu, raunima i dr.)
poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj,
dranje; stav modela u kojem ga
pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno
dranje
pozamenterija (fr. passcmenterie) trgovina ili radionica traka, vrpci, resa; tvornica vrpci; gajtanska roba
pozamenterija (njem. Posamenterio,
fr. passamenterie) 1. izrada gajtana,
resa, traka i dr. za porube, opivenih
gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica
u kojoj se izrauje ovakva roba
pozauna (njem. Posaune, lat. buccina,
gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni
instrument slian trubi, samo sa savijenom cijevi, pokretni se dijelovi pomiu navie i nanie i time proizvode razlike u tonovima; ima tonove
snanije od tonova trube

pozcr

1140

pozer (fr. poseur) ovjek namjetenog

dranja, onaj koji daje sebi vaan izgled, koji hoe skrenuti na sebe pozornost neprirodnim dranjem i nainom izraavanja, (usp. poza 2.)
pozicija ;lat. positio) poloaj, starce;
sluba, mjesto, namjeste nje; voj. poloaj, utvreni poloaj za obranu ili
napad; trg. stavka, raunska stavka,
proraunska stavka; u plesu: poloaj
noge (prvi, drugi, trei poloaj noge);
glaz. = aplikatura; u maevanju: osnovni stav maevaoca; poet. produavanje jednog samoglasnika time
to iza njega dolaze dva ili vie suglasnika, zbog ega, u grkom i latinskom, slog postaje dugim; raspored figura (u ahu i dr.); fil. stavljanje
pozicijski kut opt. vidni kut, tj. kut
koji ine pravci povueni od krajnjih
toaka hka vanjskog predmeta na
mrenici do odgovarajuih toaka
predmeta; astr. pravac komponenata
(sastavnica) dvostrukih zvijezda rauna se od sjevera (0 stupnjeva) preko istoka (90 stupnjeva), juga (180
stupnjeva) i zapada (270 stupnjeva)
pozicijski rat voj. rat koji se vodi s
prije utvrenih poloaja, rovovski
rat, obrambeni rat
pozicijski top teki, dalekometni top
poziranje (fr. pose) stajanje (ili: sjedenje} kao model (slikaru, kiparu i dr.);
namjeteno, neprirodno dranje; pridavanje sebi vanosti budalaenjem
pozirati (fr. poser) stajati (ili: sjediti
itd.) kao model (slikaru, kiparu); namjeteno se drati, praviti se vaan,
glupi ra ti se
pozitiv (lat. positivus) gram. prvi usporedbeni stupanj, prvi stupanj usporeivanja pridjeva, npr. dobar,
lijep, visok, star itd. (usp. komparativ, superlativ); glaz. male sobne orgulje: fot. slika, otisak, kopija (supr.
negativ)

prado

pozitivan (lat. positivus) utvren, odreen, siguran, poznat; stvaran, koji

se zasniva na injenicama, injenini; potvrdan (supr. negativan); trijezan (duh); koristan: koji postoji,
stvarno dan; fiz. pozitivni elektricitet = plus-clcktricitet
pozitivan broj mat. broj koji je vei od
nule, biljei se znakom plus
pozitivisti Gat, positivus) mn. fil. pristae i sljedbenici pozitivizma
pozitivizam Gat. positivus) fil. smjer u
filozofiji i znanosti kojem je polazna
toka samo ono to je pozitivno, injenino i iskustvom dano i koji svoja istraivanja i izlaganja vri samo
u ovim granicama, odbacujui svaki
metafiziki put kao potpuno nepotreban i nekoristan; ovim se imenom
osobito naziva filozofska i socijalistika kola A. Comtea (17981857),
koji je i stvorio ovaj izraz, njegova
kola, odbacujui metafiziku, ograniava ljudsko znanje samo na odnose i zakone, na pozitivne znanosti:
matematiku, astronomiju, fiziku, kemiju, biologiju i sociologiju
pozitivno pravo utvreno, razumno
pravo: pravo koje je sad na snazi;
supr. prirodno pravo
pozitivnost (lat. posilivitas) odreenost, sigurnost, pouzdanost, injcninost, tonost, utvrenost; potvrdnost; fiz. pozitivno-clektrino svojstvo
pozi tron (lat. positivus, gr. elektron}
fiz. elementarna estica pozitivnog
elektriciteta, pozitivan elektron
pozitura (lat. positura) poloaj tijela,
dranje tijela, stav; zauzeli puzituru
uzeti svean ili sluben stav i sveano ili slubeno dranje, pripremiti
se, biti u pripravnosti
prado (p. prado, lat. pratus) "livada";
etalite, park, perivoj; ime glavnog
etalita u Madridu

praccipitando

1141

praecipitando it. prccipitando (lat.)

glaz. v. precipitando
praelegatum dotis it. prelegalum dotis (lat.) prav. oporuka kojom primatelj miraza ostavlja ono to je primio
kao miraz u nasljedstvo eni
praelegatum dotis restituendae it.
prelegatum dotis restituende (lat.)
prav. v. prelegatum dotis
praesens historicum it. prezens historikum (lal.) gram. pripovjedaki
prezent., historijski prezent (glagolski oblik koji kazuje radnju iz prolosti kao da se dogada u sadanjosti)
Fraesente medico nihil nocet it.
prezente mediko nihil nocet (lat.) U
prisutnasti lijenika nita ne kodi
praestatio damni it. prestacio damni
(lat.) prav. naknada za pretrpljenu
tetu
praestatio doli it. prestacio doli (lat.)
prav. naknada za zlonamjerno uinjenu tetu
praestatio evietionis it. prestacio
ovikcionis (lat.) prav. naknada za
jamstvo
prnestationes annuae it. prcstaciones anue (lat.) mn. prav. godinja
plaanja, godinje kamate; godinji
nameli, obvezna godinja plaanja
podanika ili zakupaca
prnestationes publiene it. prestaciones publice Gat.) mn. prav. javni dravni nameti, porezi i prirezi
prnestita cnutiooc it. prestita kaucione Gat.) prav. poto se poloi jamevina, po izvrenom jamstvu
praesumtio juridica it. presumcio
juridika (lat.) prav. pravna slutnja,
pravna sumnja, tj. smatranje, na osnovi zakonskog propisa, da se neto
inoe smatrati dokazanim sve dotle
dok se ne dokae suprotno
praesumtio juri it. prcsumcio juri
(lat.) v. presumtio juridica

pragmatizam

pragma (gr. prasso ili pratio radim,

djelujem, obavljam, vrim, pragma
djelo) ono to je uinjeno, djelo, radnja, in, posao, stvar, poduzee; mn.
pragmala
pragmatian (gr. pragmatikos djelatan. djelotvoran; koji sc tie djela,
osobito dravnih poslova, poslovni)
stvaran, koji se tie djelovanja, koji
slui djelovanju; opekoristan, pouan, koji daje pouno objanjenje o
emu (npr. pragmatino pisanje po
vijesti je ono koje prouava uzroke i
posljedice dogaaja, pa iz toga izvodi
poune zakljuke)
pragmatina sankcija opekorisna dravna uredba, nepovrediv osnovni dravni zakon koji je odreden da bude
stalno na snazi, a za dobro svih (vane su: francuska, iz 1438., i njemaka
pragmatina sankcija, iz 1439., kojima se ograniava mo pape, kao i
austrijska, koju je izdao Karlo VI.
1724., kojom se pravo nasljea prenosi i na ensko potomstvo)
pragmatika (gr. pragma djelo, pragmatikos djelatan, djelotvoran; koji se
tie djela, poslova, osobito dravnih)
poslovna djelaLnost, poznavanje i raspored poslovanja, znanost o redu u
poslovnom prometu, poslovnik; ono
to je od ope koristi
pragmatizam (gr. pragma djelo) 1. Hl.
noviji filozofski smjer, iji je osniva
am. filozof VVilliam James (1842
1910), po kojem se cjelokupna naa
spoznaja treba mjeriti i cijeniti samo
po njegovoj praktinoj vrijednosti i
kori sli za ivot, i po kojem je samo
ono "istinito" to moe imati i praktinu vrijednost; istina je ono to pomae postojanju; istina ili istinitost
nekog suda sastoji se u lome to "je
koristan", to "uspijeva, polazi za
rukom", to "zadovoljava" (u Sjev.
Americi ovo nauavanje zovu i humanizam); 2. nain pisanja i izlaganja

prajs

1142

povijesti u kojem je prianje dogaaja

praeno razmatranjem o stvarnim
uzrocima i posljedicama prikazivanih dogadaja
prajs (njom. Preis) vrijednost neke
stvari izraena u novcu, cijena
prajsknraot (njem. Preis cijena, fr.
courant tekui.) trg. cjenik
prajzelber (njem. Preiselbeero) bot.
borovnica, brusnica
prakatur {lat. procurator zastupnik)
crkveni posluitelj, crkvcnjak
prakrit (sanskr. prakrita) naziv odreenog broja srednjoindijskih dijalekata kojima se pisalo i govorilo, pored sanskrta, od Budina vremena
(C00. pr. n. e.) pa do kraja 1000. n. e.
prakriti (sanskr. prakrili) fil. ono to
jc prvobitno; elementi iz kojih sve
potjee; priroda, tvar, materija
praksa (gr. praxis radnja, djelo) rad,
vrenje, obavljanje nekog rada; vinost, izvjebanost, iskustvo (supr. teorija); svi kupci nekog trgovca; svi
pacijenti nekog lijiinika; svi klijenti
nekog odvjetnika; prav. uobiajeni
nain rada u sudu; in praxi it. in
praksi (lat.) u radu. u praktinoj primjeni
prakticirati (lat. practicare) raditi,
obavljati, vriti neki posao, vriti
praksu (kao lijenik, odvjetnik i dr.)
praktian (gr. praktikos djelatan, radan, poduzetan; koji se tie injenja
ih djelovanja, prasso djelujem, radim,
obavljam, vrim) iskusan, izvjeban,
vian; pogodan, zgodan: primijenjen,
primjenjiv, izvodljiv; okuan, ogledan, isproban; koji se umije mudro
koristiti svim prilikama, koristan za
ivot; praktina, filozofija filozofija
koja se bavi ljudskim djelovanjem,
dakle: etika, sociologija, pravo, ekonomija, politika, tehnika; praktine
znanosti znanosti iji jc: neposredan
predmet neka praksa, neko djelova-

pras

nje, npr. pedagogija, etika, pravo;

supr. teorijski
praktiar (gr. praktikos djelatan, radan, djelotvoran, poduzetan) onaj
koji vri neki posao, ovjek vian i
iskusan u poslu; ovjek koji se lako
i spretno snalazi u poslovima; supr.
teoretiar
praktina teologijn v. pastoralna teologija
praktika (gr. praktikos djelatan, radan, poduzetan; koji se tie injenja
di djelovanja, prasso djelujem, radim,
obavljam, vrim, lat. practica) vrenje pravila neke vrste rada, neke
vjetine (obinije: praksa); nain postupanja; u kalendarskom jeziku:
znanost o vremenu, predvianje vremena; aslroloko tumaenje nebeskih pojava
praktikabilan (lat. practicabilis) izvriv, izvediv, uinljiv. obavljiv; upotrebljiv, primjenjiv; prohodan, prolazan
praktikabilitet [lat. praciicabilitas) izvrivost, izvodljivost, obavljivost,
uinljivost; upotrebljivost, mogunost
primjenjivanja
praktikabl (praticabie upotrebljiv) kaz.
posebno napravljen praktian sanduk koji slui kao dio pozornikog
ureaja za gradnju pozornike slike
praktikant (lat. practicans) slubeniki (ili: inovniki) vjebenik, pripravnik; lijenik-pripravnik; vjebenik, pripravnik uope
praktikum (gr. praxis rad) vjebe na
visokim kolama
pralinc (fr.) mn. bademi peeni u eeru; okolada punjena bademom,
marcipanom, vonim sokom i dr.
pranger (njem.) stup na javnom mjestu
za koji su u srednjem vijeku vezali
zloince, tzv. "stup sramote"
prangija mali top, muar
pras (gr. prason) poriluk (povre)

pratika

1143

pratika (tal. pratica) dozvola za pristajanje u lukama ili za trgovanje, osobito ako brod ili roba dolazi iz zemlje u kojoj vlada kakva zarazna bolest
prazeodim (gr. prasinos zcien kao
poriluk, didymos dvostruk) kem. element, kovina ukaste bojo, jedna
od rijetkih rudaa, atomska teina
140,92, tablini broj 59, znak Pr
pre (lat. prae) predmetak u sloenicama
sa znaenjem: pred, ispred, pra- (s
obzirom na mjesto, vrijeme, poloaj,
prednost ili vrijednost)
prc-dcoesor (lat. prae-decessor) prethodnik na nekom poloaju, u nekom
zanimanju
preambula (lat. praeambulum) predgovor, uvod, uvoenje, npr. u govor;
pren. predigra, okolianje, opirnost
preambulirati (lat. praeambulare)
praviti predgovor ili uvod, pripremati, okoliali
preanimizam (lat. prae, animus duh,
dua) u usporednom prouavanju religija: shvaanje po kojem u stvarima ne postoje due, nego samo sile;
dinamizam
preaprehezija Gal. praeapprehensio)
unaprijed stvoreno miljenje, predrasuda
prebenda (lat. preabenda) prihodite,
crkveno imanje koje pripada poloaju; godinji prihod od takvog imanja; sluba kojoj pripada prihod od
takvog imanja
prebendar (lat. preabendarius) katoliki sveenik koji uiva prihod od
nekog crkvenog imanja; usp. prebenda
preeedencija (lat. praecedentia) prethodnost; prvenstvo, prednost, nadmonost, prevaga, preteitost
precedencije (lat. praeceenliae) mn.
prav. prethodni sluajevi, prijanji
sluajevi (presude i dr.) koji su, po
svom nainu ijeavanja, uzorci pre-

preciozan

ma kojima se rjeavaju svi kasniji

slini sluajevi; usp. presedan
precedentni sluajevi v. precedencije
precedentno pravo (lat. jus praecedentiae) pravo prvenstva, prvenstveno pravo
precedirati (lat. praecedere) prethoditi, prednjaiti, nadma.avati, imati
prvenstvo, imati prevagu
preeent (lat. praeceptum) nauavanje,
pouka, propis, pravilo; naredba, zapovijed; sudska naredba, nalog
prccentor (lat. praecentor) svira, pjeva; voa zbora i uitelj pjevanja crkvenih i kolskih zborova; kantor
preceptivan (lat. pracceptivus) pouan,
koji savjetuje, opominje, upuuje
preceptor Gat. praeceptor) kuni uitelj, odgojitelj, pouavatolj
preeesija (lat. pracccssio prethodenje,
praeceere prethoditi) prethodnost,
prednjaenje toaka, ckvinocij, lagano pomicanje proljetne i jesenske toke na zapad i ono iznosi 50,2 za
godinu dana ili priblino 1 stupanj
za 70 godina. Ta promjena nastaje
zbog kretanja nebeskog polutnika
(ekvatora), a ovo kretanje jest posljedica promjene pravca Zemljine osi,
odnosno nebeske osi; zapravo, preeesija se sastoji u vrlo laganom krunom kretanju pola ekvatora oko pola
ekliptike i vrijeme jednog punog optjecaja iznosi 26.000 godina
precesor Gat. praecessor) prethodnik
u slubi, na nekom poloaju; antecesor
prccijum (lat. pretium) vrijednost, cijena; nagrada
precioza (fr. precieuse) otmjena i uglaena ena; pren. ena neprirodnog
naina odijevanja, ponaanja i govora; usp. precioze 1
preciozan (lat. praeciosus) skupocjen,
dragocjen, skup, vrijedan; pren. neprirodan, usiljen

preciozc

1144

precioze (fr. precieuses) 1. mn. u Francuskoj, u prvoj polovici XVII. st.: dame koje su teile profinjenosti drutva, a to su nastojale postii pretjerivanjem u nainu odijevanja, ponaanja i govora; otuda: precioza
precioze (fr. precieuses, lat. preli um)
2. mn. skupocjenosli, dragocjenosti,
nakit i si.
preciozitet (lat. pretiositas), skupocjenost, dragocjenost; pren. nakindurenost, neprirodnost, usiljenost
precipirati (lat. praeciperc) unaprijed
uzeli, priie dobiti; propisati, propisivati, narediti, zapovjediti
precipitacija (lat, praecipitalio) naglost, brzopletost; kem. taloenje
precipitalna mast farm. bijela ivina
mast protiv konih bolesti
precipitando it. preipilando (tal.)
glaz. urei, ubrzavajui, sve bre i
bre
prccipitans Gat. praccipitans) kem.
sredstvo koje izaziva taloenje: med.
sredstvo koje unitava eluanu kiselinu
precipitat (lat. praecipitalum) kem. talog, ono to je palo na dno
precipitiran (lat. praecipitatus) koji se
staloio (na dno); prenagao, prebrz
precipitirati (lat. praecipitare) kem.
taloiti, staloiti; taloiti se, staloiti
se; padati na dno; pren. nagliti, prenaglili, prenagljivati, biti brzoplet,
srljati
precipuum (lat. praecipuum) prav.
pravo prvenstva pri diobi nasljedstva
(usp. prelegat); pravo prvenstva pri
diobi prihoda; dio koji se, pri diobi,
unaprijed uzima, tj. prije poetka
diobe
precizan (lat. praecisus) toan, tono
odreden, pravilan; jasan i razgovjetan (npr. stil);precizna mehanika izradba veoma finih i tonih ureaja,
instrumenata i si.

predeterminirati

precizirati (lat. parecisio, fr. preciser)

tono odrediti, tono odreivati, tono
utvrditi, tono utvrivati, tono izloiti, tono se izraziti
preciznost (lat. praecisio) tonost, odreenost, opredijeljenost; tono odreivanje, tona odreenost pojmova;
kratkoa, jasnost, izraavanja, izlaganja
predamnacija 'lat. praedainnatio) osuda unaprijed, prokletstvo unaprijed
predcizam (lat. prae, Deus Bog) doha
prije postojanja vjere u Boga. doba
kad su bogovi bili jo samo numina;
v. numen
predela (tal. predella) donji dio krilnog
oltara u kat. crkvi, obino ukraen
slikama ili reljefima; najgornja stuba pred oltarom na kojoj sveenik
stoji dok vri bogosluje
prcdcliberacija (lat. praedeliberatio)
prethodno dogovaranje, prethodno
savjetovanje
predestinacija (lat. praeestinatio)
teol. nauavanje da je ovjeku njegova sudbina unaprijed odreena; unaprijed utvrena odluka Boja po kojem e jedni imati vjeno blaenstvo,
a drugi vjeno prokletstvo (nauavanje sv. Augustina); sudba, sudbina
predestinacijannc (lat. praedestinatanus) pristaa nauavanja o predestinaciji i predctermiiiizmu
predestiniran (lat. praedestinatus)
unaprijed odreen, preopredijeljen,
predodreen; namijenjen vjenom
blaenstvu ili prokletstvu
predestinirati (lat. praedestinare) unaprijed odrediti; predodrediti vjeno
blaenstvo ili vjeno prokletstvo
predetermi nacija (lat. praede termina tio) teol. predodredila ljudske volje i
sudbine
predeterminirati Gat. prac-determinare) unaprijed odrediti, predodrediti,
unaprijed opredijeliti ljudsku volju

preetermi ni st

1145

predeterminist {Int. prac-detcrminarc)

pristaa (ili: pobornik) nauavanja o
predodredbi ljudske volje i sud hine
(Augustin, Anselmo. Kalvin i dr.)
preeterminizam (lat. prac-determinare) fil. nauavanje o predodredbi,
po kojem je ovjeku, bez. obzira na to
to on sam eli i hoe. unaprijed odredeno hoe li biti sretan ili nesretan,
dobar ili poroan, hoe li doekati
vjeno blaenstvo ili vjeno prokletstvo
predicirati (lat. praedicare) objaviti,
objavljivati, isticati neto s pohvalom; iskazivati, tvrditi, pridati (ili:
pridavati, pripisivati, pripisati) neko
svojstvo ili neku osobinu
predigestija (lat. praedigestio) med.
prerana prohava, prijevremena probava
prtidij (lat. praedium) 1. zemljite, poljoprivredno dobro koje se davalo na
nasljedno uivanje; 2. uivalac predija koji je bio obvezan ii u vojsku
pod zastavom darodavca
predikabilijc (lat. pracdicabilia) mn.
fil. 1. kod rorfirija i po njegovom
nauavanju kod svih skolastiara:
pet tipova predikata: rod, vrsta, razlika, svojstvo, sluajne odlike (zvane
takoer quinque voces i modi praedicandi); 2. kod Kanta: svi pojmovi a
priori koji se mogu izvesti iz kategorija, npr. iz kategorije uzronosti
sila, radnja, patnja
prodikabilitet (lat. praedicabilitas) fil.
sposobnost pridavanja ili pripisivanja neke osobine ili nekog svojstva,
izricljivost
predikacija (lat. praedicatio) javno objavljivanje; propovijedanje, propovijed; log. pridavanje (ili nijekanje) predikata subjektu
predikacija Gat. praedicere) praedicitio) pretkazivanje, proricanje, gatanje

predominantnost

predikaeijskn teorija log. teorija suda

po kojoj je sud sastavljen od dva
lana, subjekta i predikata, od kojih
u jednostavnom sudu svaki predstavlja samo jedan pojam; hit ovog suda
sastoji sc u pridavanju (ili: nijekanju) predikata subjektu, tj. u predikaciji
predikament (lat. praedicamentum)
osobina, svojstvo, ono to se o nekome moe rei ili navesti kao njegova
osobina, npr. nekoga hvalili ili kudili
svim predikamentima = nekome pridavati sve mogue dobre ili loe osobine; fil. = kategorija
predikant (lat. praedicans) propovjednik, protestantski sveenik
predikat (lat. praedicatum) gram. prirok, tj. onaj dio reenici; koji kazuje
neto o podmetu (subjektu); log. ono
to se kazuje o subjektu kao njegovo
svojstvo (u formalnoj logici oznaava
se sa P); poasno ili slubeno ime,
titula, naziv
predikatni (lat. praedicatum) gram.
priruni, npr. predikatni dodatak,
predikatna reenica
predilekcija (lat. praedileetio) osobita
ljubav, osobita naklonost, povoljna
predrasuda o kome ih emu
predisponirati (lat. praedisponere)
unaprijed rasporediti, pripremiti;
uiniti sklonim, osposobiti, osposobljavati, pripremati unaprijed za neto
predispozicija (lat. praedispositio) nadarenost. prirodna sklonost, sklonost
(npr. nekoj holesti); prirodna sposobnost za to (za glazbu, filozofiju itd.)
predominacija (lat. praedominatio)
nadmonost, prevladavanje, prvenstvo, prevaga, prevlast
predominantan (lat. praedominans)
nadmoan, koji ima prevlast
predominantnost (fr. prdominance)
v. predominacija

preominirati

1146

preominirati {lat. praedominare) prevladavati, biti nadmoan, imati prvenstvo, imati prevlast, prevagu
predostroan (rus. prcdostcrcgat opominjati) oprezan, obziran
preegzistencija (lat. praeexistentia)
prethodno postojanje, prethodni ivot; osobito: postojanje due prije postanka tijela; metempsihoza
preegzistencijanci (lat. praeexistentia) mn. oni koji tvrde da su ljudske
due postojale i prije roenja ljudi
preegzistencijanizam (lat. praeexistenlia) fil. nauavanje po kojem su
due postojale prije postanka tijela
preegzistirati (lat. prae, existcre postojati) prethodno postojati, pretpostojati
preemcija (lat. praeemtio) prav. ranija
kupovina; pree pravo kupovine
preemincncijn (lat. praeeminentia)
prednost, nadmonost, prvenstvo (u
inu, dostojanstvu, pravu)
preeminentan (lat. praeeminen.s) izvrstan, odlian, istaknut, nadmoan
prefacio (lat. prae fari unaprijed govoriti, praefatio) predgovor, uvod; kod
katolika: molitva zahvalnica (izmeu
prinoenja rtve i pretvaranja u Kristovo tijelo i krv)
prefekt (lat. praefeetus) pretpostavljeni starjeina, naelnik; naziv raznih
graanskih i vojnih poloaja u starom Rimu; glaz. prvi pjeva, voa
zbora; danas: upravitelj grada, policije, npr. u Parizu; odgojitelj (u odgojnim zavodima, konviktima i si.)
prefektura Gat. praefeetura) staijeinstvo, naelnitvo, uprava grada,
uprava policije; in, poloaj, mjerodavnost i sjedite prefekta
preferans (fr. prefrance) vrsta kartake igre s 32 karte i tri igraa; sans
preferencija (lat. praeferentia) pretpostavljanje, davanje prvenstva, davanje prednosti; vea ljubav prema

preformirati

emu; u kartama: jaca boja, boja koja

ima prvenstvo
preferencijalan (lat. praeferentia Iis)
povlaten, koji ima prvenstvo; prtferencijalni ugovor ugovor izmeu dviju drava kojim daju jedna drugoj
vee povlastice od onih koje se priznaju treoj dravi
preferirati (lat. praeferre) pretpostavljati kome ili emu. dati prednost,
davati prednost, vie cijeniti, vie voljeti
prefiguracija (lat. praefiguratio) prethodno uobliavanje, prethodno stvaranje
prefiks (lat. praefixum) gram. slog koji
se jednoj rijei dodaje sprijeda, predmetak. npr. predgovor, suradnik, zaraditi itd.; (supr. sufiks); trg. plaanje kod kojega ne vrijedi poek
prefiksija (lat. praofixio) metanje ispred, dodavanje sprijeda; odreivanje, utvrivanje, ugovaranje (npr.
roka)
prefinicija Gat. praefinitio) odreivanje
unaprijed, prethodno utvrivanje,
propis
prefiso (tal. prefisso, lat. praefixum)
trg. plaanje mjenice bez odlaganja,
plaanje po vienju
prefokacija (lat. praefocatio) med. guenje, uguen je
preformacija (lat. praeformatio) prethodna uoblienost, prethodno uobliavanje; biol. nauavanje po kojem
se dijelovi tijela potpuno oblikuju ve
u samom jajetu ili u sjemenoj stanici, samo to su toliko mali da ih je
nemogue zamjeivati; sam daljnji
razvitak, po ovoj teoriji, nije nita
drugo nego postupno poveavanje i
razvijanje tih ve postojeih dijelova; supr. epigeneza ili post formacija
preformirati (lat. praeformare) ranije
uobliiti, prethodno stvoriti ili prethodno oblikovati

pregat

1147

pregat (tal. pregarc moliti) u starom

Dubrovniku: lan Vijea Umoljenijeh
(Consilium Kogatorum)
pregijcra (tal. preghiera) glaz. molitva
preglacijalni (lat. pracglacialis) geol.
koji je postojao prije ledenog doba
pregnacija (lat. praegnatio) zatrudnjivanje, oploivanje; trudnoa; skotnost
prcgnancija (lat. praegnantia) trudnoa; skotnost; plodnost, obilnost; pren.
bogatstvo misli, bogatstvo smisla ili
pojmova, dubina i saetost misli
pregnantan (lat. praegnans) trudan;
skotan, steon; plodan; vaan, koji
mnogo kazuje, duboko misaon, pun
smisla, veoma znaajan
pregnantnost (lat. praegnantia) v. pregnancija
prcgravaeija (lat. praogravatio) preoptereenje, pretrpavanje teretom
pregustirati (lat. praegustare) kuati
jelo i pie prije iznoenja na stol (kako bi se vidjelo da nije otrovano)
prehenzija (lat. prehonsio) med. ukoenost; kaialepsija
prejudicij (lat. praejudicium) prelhoan sud, prethodna odluka, odluka
donesena unaprijed; unaprijed doneseno miljenje, predrasuda; prav. teta koju podnosi jedna strana zbog
neispunjavania sudskog propisa; presuda o jednom pravnom pitanju koja
vrijedi kao primjer i norma za budue sline sluajeve; trg. teta koja moe proizii zbog primanja neke obveze
prejudicijalna tuba prav. tuba kojoj
je svrha utvrivanje odreenog pravnog odnosa, a ije je postojanje od
presudne vanosti za donoenje odluke o svim ostalim zahtjevima
prcjudieijalni predmet prav. sporni
predmet koja se mora rijeiti prije
poetka rjeavanja glavnog predmeta i ima presudan utjecaj na njega

prekeran

prejudicijalni prijedlog u parlamentarnom ivotu: prijedlog ijim usvajanjem svi drugi prijedlozi sami po
sebi moraju otpasti
prejudicirana mjenica mjenica koja
je izgubila valjanost zbog zastarjelosti ih nepodnoenja protesta na
vrijeme
prejudicirati (lat. praejudicare) prethodno suditi, donijeti prethodnu odluku; stvoriti miljenje o emu unaprijed, praviti pretpostavke bez stvarne osnove; nanositi tetu; jednim prijedlogom ostale gurnuti u stranu
prejudikat (lat. praejudicare) prav.
prethodna sudska presuda o nekom
pravnom pitanju koja vrijedi kao
norma za sve kasnije sline sluajeve
prekambrij (lat. praecambrium) geol.
geoloko doba prije kambrijskog doba
ih kambrijskog perioda (naziv po
Kambriji, keltskom imenu engleskog
Walesa. gdje su kambrijski slojevi
prvi put proueni)
prekarau (lat. precarius) izmoljen, isproen. dan privremeno, ovisan o ijoj volji ili milosti; opozivljiv, privremen, nestalan, nesiguran, prolazan
prekardaiti (lur. karda veliki prijatelj) pretjerati, dopustiti sebi vise nego je doputeno prijatelju
prekarij (lat. precarium) prav. preputanje stvari drugome na uporabu do
opoziva; opozivljivost, pravno stanje
koje se moe uvijek opozvati
prekativ (lat. precativus sc. modus)
gram. glagolski oblik kojim se izrie
neka molba
prekativan Gat, precativus) izmoljen,
preputen ili ustupljen iz milosti, privremeno stavljen kome na raspolaganje
prekaucija (lat. praecautio) oprez, opreznost; mjera opreza
prekeran (fr. prcaire) nesiguran, neizvjestan, nestalan, opozivan

prekludirati

1148

prekiudirati (lat. praccludcrc) zakljuati. zatvoriti, iskljuiti; prav. odbiti

zauvijek, proglasiti nekoga lienim
prava ili polaganja prava na to. pretenzija
prekluzija (lat. praeelusio) iskljuivanje, odbijanje od nekog potraivanja
prekluzivan (lat. praeelusivus) isklju6in, koji iskljuuje, koji odbija; prekluziuni rok iskljuivi, zaporni, konani rok, rok nakon ijeg isteka netko gubi ono na to polae pravo; prekluzivna presuda presuda kojom se
netko odbija ili iskljuuje od nekog
potraivanja
prekocitet Gat. praecocitas) prerana

preliminarna konvencija

prekurzoran (lat. praecursorius) prethodni, uvodni

prelacija (lat. praelatio) izvanrednost;
premo, prednost, prvenstvo, pravo
prvenstva
prelat (lat. praeferre pretpostaviti, dati
prvenstvo, praelatus izvrstan, odlian) 1. visoki crkveni dostojanstvenik u Kat. crkvi te ima i sudsku vlast
(kardinal, nadbiskup, biskup, opat);
visoki crkveni dostojanstvenik u
Evangelikoj i Protestantskoj crkvi;
crkveni dostojanstvenik koji upravlja
sekulariziranim samostanima i zakladama; 2. vrsta crvenog vinskog
likera s razliitim zainima, osobito
zrelost; prijevremen ost
s ekstraktom od naranine i limuprekoks (lat. praecox) prerano zreo, prinovu kore: prv.latskc. arape ljubiaste
je vremena zreo
arape koje nose katoliki dostojanprekoncept (lat. praeconceptum) unastvenici
prijed stvoreno miljenje o emu,
prelatura (lat. praelatura) dostojanpredrasuda
stvo, djelokrug i sjedite prelata
prekoncipirnti (lat. praeconcipere)
prelegat
(lat. praelegatum) prav. unaumisliti neto unaprijed, stvoriti
prijed
napravljena oporuka, neto
predrasudu, stvoriti miljenje o neunaprijed
oporueno
emu unaprijed
prelegirati (lat. praelegare) prav. unaprckonizirati (lat. praeconisare) hvaprijed oporuiti, oporuivati
liti, slaviti, obasipati pohvalama;
prelekcija (lat. praeleetio preditapredloiti nekog za biskupa
prekonzumacija Gat. praeconsumtio)
vanje) javno predavanje
troenje unaprijed, primanje unapriprelibacija (lat. praelibatio) kuanje
jed
unaprijed, okuavanje unaprijed;
pravo
pre.hbacije pravo prve noi
prekordij (lat. praecordium) anat. liprelibirati
(lat. praelibare) kuati unaica, udubljenje ispod prsa, a iznad
prijed, okusiti unaprijed, probati
trbuha
unaprijed
prckordijalni (lat. praecordialis) lipreliminari (lat. praeliminaria) mn. v.
ini, koji pripada u dubljenju ispod
prsa, a iznad trbuha, koji je u vezi
preliminarije
sa liicom; prckordijalni strah med. preliminarije Gat. praeliminaria) mn.
jak osjeaj straha koji je u vezi sa
uvodi, pripreme, prethodni stavovi,
stezanjem srca, tj. s pritiskom na
prethodne toke sporazuma; mirovne
srce
preliminarije mn. pripreme za zaprekurzija (lat. praecursio) prethodkljuenje mira, prethodne, osnovne
nitvo
toke za sklapanje mira
prekurzor (lat. praecursor) prethodnik;
preliminarna konvencija prethodni
pretea (npr. Ivan Krstitelj kao presporazum; prethodne toke sporatea Kristov)
zuma

preliminarni

1149

preliminarni (lat. prae limine, praeliminarius) uvodni, prethodni

preliminirati (lat. praeliminare) prethodno utvrditi u glavnim crtama, ne
ulazei u pojedinosti
prelogian (lat. prae, gr. logi kos) izraz
kojim Levy-Bruhl oznaava nain
miljenja primitivnih naroda, miljenje koje ne osjea potrebu izbjegavati proturjenosti
preludij (lat. praeludium) glaz. uvodna
pjesma, uvod u neko glazbeno djelo,
uvodni dio; pren. uvod, predznak,
prvi znak, poetak
preludirati (lat. praeludere) svirati neto kao pripremu ili uvod; pren. raditi neto manje vano prije prelaska
na glavni posao, nagovijetaii to
preluzija (lat. praelusio) predigra
premati (tal. premere) 1. pritiskati,
stiskati; 2. biti stalo, npr. Sto ti prema? Zato ti je do toga stalo?
prematuran (lat. praematurus) preran,
prijevremen, koji sazrijeva prije vremena
prematurirati (lat. praematurare) uraniti, prerano dozrijeti, pojaviti se prije vremena
prematuritet (lat. praematurita) preranost. prijevremenost, prijevremena zrelost
prematurus (lal.) prijevremeni poroaj
premeditacija (lat. praemeditatio)
umiljaj, namjera, razmiljanje prije
ina; odluka da se neto uini
premija (lat. praemium) nagrada, nagrada kao znak priznanja za pokazani uspjeh (u koli, na natjecanju i
si.); u vanjskoj trg. poli Lici: pomo
koju drava daje u obliku uvoznih i
izvoznih premija; glavni zgoditak u
lutrijskim izvlaenjima; kod osiguranja: iznos koji osiguranik plaa
osiguravatelju za primanje rizika
premijant (lat. praemians) nagraeni,
dobitnik poasne nagrade

premonstratenci

premijat (lat. praemiatus) v. premijant

premijer (fr. premier prvi, lat. primarius) onaj koji je prvi, najbolji, najstariji; osobito: prvi ministar, tj.
predsjednik ministarskog vijea; u
novinarstvu: prvi, uvodni lanak
premijera (fr. prcmicro) prvo prikazivanje kazalinog ih glazbenog djela,
filma i dr.
premijske obligacije obveznice premijskog zajma, dobavljanje broja s
mogunou dobivanja lutrijske premije
premijski papiri v. premijske obligacije
premijski posao burz. terminski posao
kod kojega je jedna strana slobodna,
uz plaanje odreene naknade (premije) do odreenog roka, odustati od
toga posla
premijski zajam vrsta dravnog zajma kod kojega mamac za upisivanje
nije u visini interesa koji zajam donosi, nego u mogunosti dobitka lutrijske premije; lutrijski zajam
premijsko pismo pisani ugovor o zakljuenju premijskog posla
premisa (lat. pracmissa tj. proposiLio
ili sentenlia prije postavljen sud)
neto to je naprijed istaknuto, pretpostavljeno; log. jedan od dvaju sudova u silogizmu, posrednom zakljuku; gornja premisa (lat. propositio maior) ili donja premisa premiso titulo (lat, praemisso titulo) s
naprijed stavljenom titulom; obino
kao kratica: P. T
premolari (lat. praemolares sc. dentes)
mn. anat. prednji kutnjaci
premonitoran (lat. prae naprijed, monere opominjati) koji unaprijed upozorava
premonstracija (lat. praemonstratio)
pokazivanje pred drugima, prednjaenje
premonstratenci mn. pripadnici katolikog crkvenog reda osnovanog u 12.

premonstrator

1150

stoljeu (naziv po fr. samostanu Premontre)

premonstrator (lat. praemonstrator)
pokaziva (osobito kod tjelesnih vjebi i porta)
premunicijn (lat. praemunitio) zatita,
osiguranje; prethodno utvrivanje,
naoruanje
prenatalan (lat. prae naprijed, natus
roen) koji sc zbio prije poroda,
pretporodajni
prcner (fr. preneur) kupac mjenice; kladioniar na utrkama
prenomen (lat. prannomen) ime
prenotacija (lat. praenotatio) prav.
sudska prethodna napomena, pravodobna opomena vjerovnika u sluajevima namjernog bankroliranja
prenotirati (lat. praenotarc) prethodno
zabiljeili. prije napomenuti
prenumeracija (lat. praenumeratio)
pretplaivanje, pretplata; ahonoman
prenumerando {lal. praenumerando)
plaajui unaprijed, putem pretplate; supr. postnumerando
prenumerant (lat. pnienumerans) onaj
koji plaa neto unaprijed; abonent-,
pretplatnik
prenumerirati (lat. praenumerare)
platiti unaprijed, plaati unaprijed,
pretplaivati, pretplatiti, poslati pretplatu; abonirati
preokupacija (lat. praeoccupatio) prijanje zauzimanje nekog mjesta; zauzetost neim; briga, zabrinutost;
predrasuda
prcokupacijska libela prav. obrana
koju optueni podnosi prije nego to
je sud to zahtijevao
preokupatoran (lat. praeoccupatorius)
prav. preduliitran, koji preuhitrava, preuhitravajui; naziv za predstavku osobe koja je tuena viem
sudu prije nego stoje pozvana da se
brani pred ti ni sudom
preokupirati (lat. pracoccupare) prije
zauzeti, prije zauzimati, unaprijed

preparirati

zadobiti, obuzeti, npr. neiji duh; zadavati brigu, zabrinjavati, uliti nekome predrasude; biti preokupiran ve
unaprijed biti neim zauzet, imali
prije stvoreno miljenje o emu, imati
predrasude
preopinant (lat. praeopinari) onaj koji
prvi glasuje ih daje miljenje o emu
preorijentacija (lat.) promjena orijentacije, usmjeravanje nekog rada u novom smjeru
prep. kratica za propoziciju
preparacija (lat. praeparatio) pripremanje, pripravljanje, spremanje (kolskog zadatka); pripremljenost, pripravljenost; pripremanje za konfirmaciju (kod katolika); biljenica u kojoj se pripremaju zadaci za kolu;
gotovljenje, spra vijanje
preparand (lat. praeparandus) pripravnik, onaj koji se sprema za uitelja,
tj. ak uiteljske kole
preparandija Gal. praeparare) pripremna kola; uiteljska kola
preparant (lat. praeparans) farm. onaj
koji priprema lijekove
preparat (lat. praeparalum) neto pripremljeno, prireeno, npr. pripremljen lijek i dr.; osobito: anatomski preparati umjetno napravljeni dijelovi
ljudskog ili ivotinjskog tijela za istraivanje i pokazivanje acima ild.;
mikroskopski preparat tanko odrezan
komadi neke tvari radi stavljanja
pod mikroskop sa svrhom promatranja i prouavanja
preparator (lat. praeparator) onaj koji
sc bavi prepariranjem, onaj koji priprema preparate
preparatorni Gat, praeparatorius) pripravni, pripremni, prethodni
preparatura (lat. praeparatura) pripremanje, pripravljanje, spravljanjc
preparirati (lat, praeparare) spremiti,
spremati, pripremiti, pripremati, izraditi, gotoviti; izraivati anatomske
preparate; med. v. secirati; prepari-

preponderancij a

1151

rati se spremali se, spremili se za

to, pripravljati se, opremiti sc
preponderancij a (lal. praeponderantia) prevaga, preteitost, nadmonost
preponderantan (lat. praeponderans)
vaniji, preteit, nadmoan
preponderirati (lat. praeponderare)
pretezati, pretegnuti, imati prevagu,
biti nadmoan
preponirati (lat. praeponere) staviti na
elo, uiniti nekoga pretpostavljenim,
postavili za starjeinu
preposteritet (lat praeposteritas) naopakosl, izvrnut red, naopak red
prepotencija (lat. praepotentia) nadmonost. vea sila, vea vlast, vei
sposobnost; oholost, drskost, napuhnutost, samovolja
prepotentan (lat. praepotens) vrlo moan, nadmoan; ohol, drzak, nasilniki, napuhnut
prepotentnost (lat. praepotentia; v.
prepotencija
prepozicija (lat. praepositio) grain. prijedlog, rije koja pokazuje odnos jednog predmeta prema drugom (npr.
bez, blizu, do, kod, na, od itd.)
prepozitura (lat. praepositura) poloaj
i dostojanstvo pretpostavljenog (starjeine); osobito, kod katolika: poloaj
i dostojanstvo stnjeine jednog redovnikog reda
prcpucij (lat. praeputium) anat. koica
na mukom udu
prerafaeliti mn. grupa engleskih slikara koja se pojavila 1850., ugledali
su se na lal. slikare prije pojave Rafaela (146:31520); osnovna znaajka njihove umjetnosti je jednostavnost i iskrenost, a motivi esto mistinog sadraja; glavni predstavnici; Rossctti, Hunt, Millais i drugi
prerija (fr. prarie, p. praderia, lat. pratum livada) livada; osobito: prostrana. travom obrasla ravnica, bez drvea, u Sjevernoj Americi

preses

prerijal (fr. prarial) trei, proljetni mjesec, a deveti mjesec u novom kalendaru Prve francuske republike (od
20. V. do 18. VI.)
prerogativ (lat. praerogare) v. prerogativa
prerogativa (lat. praerogativa) povlastica, pogodnost, prvenstveno, iskljuivo pravo, npr. vladara da odluuje
o pomilovanjima itd.; kod Rimljana:
pravo centurije da glasuje prva
presa (fr. presse, njem. Presse) stroj za
pritiskivanje; sprava za gnjeenje i
cijeenje groa, muljaa; tiskarski
stroj; dnevni tisak, novine, listovi
presaldumiti (tur. saldyrmak baciti)
prebacili se, prijei na drugu siranu;
promijeniti miljenje
presantan (fr. pressant) hitan, neodloan, prijeko potreban; dosadan, nasrtljiv, nametljiv
presbiro (fr. presse tisak, bureau kancelarija, ured) novinsko poduzee,
privatno ih dravno, koje se bavi organizacijom obavjetajne slube, prima vijesti iz cijelog svijeta od svojih
posebnih dopisnika i daje ih pretplatnicima u svojim biltenima, osobilo dnevnim listovima
prescijencija (lat. praescientia) predznanje, uroeno znanje, znanje koje
prethodi iskustvu; poznavanje budunosti
presedan (fr. precedanl) prijanji sluaj, prijanji sluaj, sluaj koji se
prije bio dogodio i koji kasnijim slinim sluajevima slui kao primjer
presenij (lat. prae naprijed, sencx starac) doba ljudskoga ivota pred starost
presepc (lat. praesaepe jasle, tala)
slik. scena koja prikazuje Kristovo
roenje u tali; astr. skupina zvijezda u zvijeu "Rak"
preses (lat. praeses gen. praesidis) v.
prezident

prezviterat

1156

obavljali sve crkvene obrede, osobito

sv. sakramente, osim zaredi vanj a
prezviterat (gr. presbvteros stariji) u
Pravoslavnoj crkvi: in, djelokrug
jednog sveenika i podruje (parohija) koje spada u njegov djelokrug;
usp. prezbiterijat
prezvurt (njem. pressen tlaiti, tiskati, Wurst kobasica) vrsta kobasice
(svinjski eludac ispunjen mesom);
tlaenica
prina (njem. Pritische) drveni leaj
(obino u zatvorima)
priderija (fr. pruderie) tobonja ednost, skromnost; prenemaganje
priglbok (njem. Prugel batina, IJock
jarac) naziv za "jarca otkupitelja" na
kojega je hebrejski veliki sveenik na
Dan pomirenja prenosio sve grijehe
idovskog naroda
priglholc (njem. (Pruge! toljaga, batina, Holz drvo) oblo tanko drvo za
loenje, oblica
Prijam (gr. Priamos) mil. trojanski
kralj, sin Laomedontov, mu Hekubin, imao 50 sinova, meu kojima
Hcktora. iji je les otkupio Ahilcj, i
Parisa, ijom je krivnjom dolo do
'IVojanskog rata; prilikom zauzimanja Troje ubio ga Ahilejev sin Neoptolem
Prijap (gr. Priapos) mit. bog oploivanja i plodnosti, vrtova, polja i vinograda, sin Dioniza i Afrodite; prikazivan kao bradat ovjek s velikim
mukim udom (falusom), k&o simbolom muke plodnosti; pren. pohotUivac, razvratnik
prijapeje (gr. Priapos, lat. priapeae)
mn. poet- vrsta epigramskih razvratnih pjesama kod Rimljana, nazvanih
po Prijapu
prijnpitis (gr. Priapos) med. upala
mukog uda
prijapizam (gr. Priapos) med. bolom
praena trajna ukruenost mukog
uda (kod trovanja kantaridinom, bo-

prima elementa

lova u kraljenici i nekih duevnih

bolesti)
prijapski (gr. Priapos) koji se tie Priiapa; pren. razvratan, bludan, pohotIjiv; prijapske pjesme = prijapeje; prijapski stih poel. stih kojim su pisane
prijapeje (sastojao se iz jednog glikonejskog i jednog ferekratejskog
stiha)
prijapus (gr. Priapos, lat. priapus)
med. suvie velik muki ud
prim (lat. prima od primus prvi) 1. glaz.
instrument prilagoen za prvi, vodei
glas; a prim a sa crticom = a'; 2.
bank. viak koji se plaa na neki novac. vrijednosni papir preko nominalne vrijednosti ili zakonom utvrenog teaja; 3. u kat. samostanima:
prvi jutarnji sal za molitvu, u 6 sati,
ili drugi kanonski sat; 4. u maevanju: prvi borilaki stav; usp. prima
prim-brojevi brojevi koji se ni s jednim
drugim brojem, osim broja 1, ne
mogu dijeliti bez ostatka, npr. 7, 11,
13, 17, 19, 23. iid.
prima (lat. prima od primus prvi) 1.
trg. prva, najbolja ili najfinija vrsta
neke robe (prima sorte); 2. glaz. prvi
ton oktave, prva partija, prvi glas;
3. prvi i najstariji razred neke vie
kole: 4. prvo izdavanje mjenice, prva mjenica; usp. prim
prima balerina (lal. prima hailerina)
prva plesaica, prvakinja u baletu
nekog kazalita i si. prima vista (tal.)
trg. po vienju, tj. platiti mjenicu;
glaz. svirati neto odmah, im se vidi, 3 lista, bez pripreme
prima causa it. prima kauza Gat.) prvi
razlog, prauzrok
prima classis it, prima klasis (lat.)
prolazna ocjena u nekadanjem kolstvu
prima elementa (lal.) prve osnove, poeci, uvod (u neku znanost)

Prima pioggia d'agosto..

1157

Prima pioggia d'agosto rinfresca

mare e bosco it. prima pjoa d'agosto rinfrcska mare e bosko (tal.)
Prva kia u kolovozu osvjeuje (ohladujc) moro i umu
prima sorte (tal.) trg. prva, najbolja,
najfinija vrsta robe; prima
prima-mjenica naziv za prvu (?a razliku od drugog primjerka ili sekunda-mjenice)
prima-nota (tal.) trg. prva biljeka, trgovaka knjiga u koju trgovac najprije unosi sve dnevne poslove; memorijal
primadona (tal. prima donna) prva
pjevaica (opere); umjetnica koja pjeva ili glumi glavne uloge (u operi,
drami, filmu)
primaliteti (lat. primalitaLes) mn. fil.
po Campanellu: atributi koji ine bit
onoga to jest i onoga to nije; primaliteti onoga to jest su: sposobnost bivanja i djelovanja (potentia),
znanje (sapientia) i ljubav (amor);
primaliteti onoga to nije jesu: nesposobnost (impoteiitia), ludost (insipientia) i mrnja (odium)
primaran :lat. primarius) prvi, osnovni,
poetni, prvobitni; nepatvoren, izvoran, koji postoji onakav kakav je postao, bez ikakvih kasnijih utjecaja i
dodataka
primarij(us) (lat. primarius) prvi,
glavni lijenik bolnikog odjela; kod
katolika: prvi, glavni propovjednik
primarna kola osnovna kola
primarne bolesti med. bolesti koje
nisu nastale kao posljedica nekih
drugih bolesti (sekundarnih, tercijarnih), nego su nastale neposredno,
npr. sifilis
primarne pojave prve, prvohitne pojave, one koje su nastale neovisno o
drugima, npr. kod bolesti
primarni oblik osnovni oblik, prvobitni oblik, osobito kod kristala

primitivci

primas (lat.) u Kat. crkvi: najvii crkveni dostojanstvenik u nekoi dravi

prima (lal. primas) glaz. prvi violinist
ciganske glazbene kapele; primas
primat (lat. primatus prvo mjesto, prvenstvo) fil. prvenstvo bia nad svijeu, tvari nad duhom; primat volje,
tj. prvenstvo volje nad razumom,
volja prije razuma; u Kat. crkvi: prvenstvo pape nad svima ostalim crkvenim velikodostojnicima; nadliiskupstvo; dostojanstvo i djelokrug primasa; pren. prvenstvo po rangu, prednost, prvenstveno pravo, npr. na neki
poloaj, prijestolje itd.
primati (lat. primates) mn. od primas;
zool. prema Linnu: prvi red sisavaca
koji obuhvaa ovjeka, majmune i
polumajmune (obino sc pod ovim
imenom podrazumijevaju samo ovjek i majmun)
primator (lat. primus prvi) gradski naelnik
primaa (fr. primage) pom. novac ili
premija koju, u odreenim sluajevima, utovara robe plaa kapetanu
broda, npr. kad hoe da mu roba hre
putuje
primicije (lat. primitiac prvi plodovi:
prvi pokuaj) 1. mn. prvi plodovi; 2.
kod katolika: prva misa koju slui
novozareeni sveenik, tzv. mlada
misa
primipara (lat.) ena koja je prvi put
rodila, prvorolkinja; usp. multipara
i nulipara
primitivan (lat. primitivus) prvobitan,
izvoran, osnovni; nepotpun, poetniki, koji sadri samo ono to je najnunije, jednostavan, obian, prost:
duhovno slabo razvijen, nekulturan,
koji je na niskom stupnju
primitivci (lat. primitivus prost, nepotpun, poetniki) 1. prosti, jednostavni, nekullurni ljudi; 2. slik. naziv za talijanske slikare prije rene-

primitivizam

1158

sanse, bili su jo neuki i naivni, daleko od znanja velikih renesansnih

majstora (usp. primitivizam 2.)
primitivizam (lat. primiti vus) 1. v. primitivnost; 2. slik. tehnika primitivaca
primitivni ivac zool. ivana stabla
koja izlaze neposredno iz mozga ili
lene modine
primitivnost (lat. primititivas) prvobitnost, izvornost, jednostavnost, prostota, nesloenost, obinost; nerazvijenost (duhovna, kulturna itd.)
primo (lat. primo) najprije, prvo. na prvom mjestu, prije svega; pro primo
primo cantante (it. primo kantante)
prvi pjeva, nositelj glavne uloge u
operi
primo intuitu (lat.) na prvi pogled
primo uomo (tal.) prvi ovjek, tj. nositelj glavne uloge u nekom glazbenom djelu
primogenitura Gat. primogenitura) prvorodstvo, prvoroenje; pravo prvorodstva, posebno s obzirom na nasljedstvo prijestolja; jus primogeniture
primordijnlitet (lat. primordialitas) prvobitnost, prapoetnost, osnovnost,
bitnost
primordijalna fauna geol. okamenjene ivotinje primordijalne zone
primordijalna zona geol. najdonja zona silurske formacije
primordijalni (lat. primordialis) prvobitni, prapoetni, glavni, bitni
primus (lat. primus prvi); 1. prvak, onaj
koji je prvi, najbolji, osobito uenik
u razredu; 2. naprava za kuhanje na
esti (piritu)
primus Lnter pares (lat.) prvi meu
jednakima po inu
primus omnium (lat.) prvi izmeu
sviju
princ (lat. princeps prvi. glavni, poglavar, fr. prince) titula lana vladar-

principalitet

ske obitelji koji nije vladar; vladarev

sin, knez
princeps (lat. prvi, glavni) onaj koji je
prvi, najugledniji, glavni; dakle: prvak, poglavar, gospodar, vladar, knez
princesa (fr. princesse) v. princeza
princeza (fr. princesse) titula enskih
lanova vladarske obitelji (osim ene
prijanjeg ili sadanjeg vladara), vladareva ki, kneginja
princip (lat. principium) poetak, podrijetlo. poelo, izvor, praizvor; naelo,
osnova, praosnova, osnovni uzrok,
prabie, tvorac, zaetnik; osnovna
tvar, pratvar, pramalerija; temelj,
podloga, osnovno pravilo, osnovni pojam, osnovno nauavanje, osnovna
misao neke znanosti; naelo, osobito
ono po kojem ovjek ivi i radi; fil.
izvor spoznaje, osnova spoznaje, ono
to lei u osnovama stvari (princip
bia), ili ono na to se spoznaja nuno
oslanja (princip spoznaje), ili naelo
po kojem se radi (praktini princip)
princip kauzaliteta zakon uzronosti;
v. kauzalitet
princip-regent (fr. prince, lat. regens
koji vlada) lan vladarske kue koji
ima vladarsku (kraljevsku) vlast do
punoljetnosti zakonitog vladara,
knez-namjesnik
principal (lat. principalis) glavna linost, naelnik, poglavar, upravitelj,
gospodar; osobito: upravitelj kole,
gospodar kue, vlasnik, gazda, ef;
opunomoenik; glaz. glavna svirala
na orguljama; u sloenicama znai:
glavni, npr. principal-bas glavni bas;
principal-glas glavni glas, solo; principal dunik glavni dunik; principul-vjerovnik glavni vjerovnik itd.
principalan (lat. principalis) prvotan;
otmjen, odlian; glavni, poglaviti,
najvaniji, najznatniji
prineipalitct (lat. prmcipalitas) prvenstvo, starjeinstvo, upraviteljstvo;
pravo i vlast gospodara

principa! ka

1159

principalka (lat. principalis) domaica

kue, gospodarica; efica
principat (lat. principatus) prema
Mommsenu: prvo doba Rimskog Carstva nasuprot dominatu Dioklecijanovu; prvenstvo, prvo ili najvie mjesto u dravi ili vojsci, zapovjednike
mjesto; vladarstvo, vladavina; kneevski poloaj i vlast, kneevstvo,
kneevina
principe it. prinipe (tal.) vladar; naslov djela N. Machiavellija ("Vladar'')
principi (lat. principi a) mn. poetna
nauavanja, osnovna nauavanja, osnovne misli, naela: fil. poeci, osnove
svega to postoji, npr. voda (Tales),
zrak (Anaksimen), vatra ili eter (Heraklit), broj (PiLagora), atomi (Demokrit), ideje (Platon), oblik i tvar (Aristotel), dah ili pneuma (stoici), supstancija (Spinoza), monade (Leibniz),
ja (Kichte), apsolutno (Schelling), volja (Schopenhauer), nesvjesno (E.
Hartmann} itd.
principijelan (lat. princip(i)alis) prvobitan, osnovni, poetni; koji je u
skladu s principom, naelan, dosljedan
principium contradictionis it. principijum kontradikcionis (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja,
"stav proturjenosti" po kojem: 1.
nijedan pojam nije ono to nije (A
nije non-A); 2. jednom istom subjektu
ne moe se i pridati i negirati jedan
isti predmet (A ne moe i biti i ne
biti B); 3. nemogue je da jedna ista
stvar u isto doba i postoji i ne postoji;
4. od dvaju proturjenih sudova jedan mora biti netoan, ne mogu oba
biti istinita
principium exclusi tertii sive medii
it. prinipijum ekskluzi tercii sive
medii (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav iskljuenja treeg" ih "stav iskljuenog treeg suda"
izmeu dvaju kontradiktornih su-

prioritet

dova, po kojem svaka stvar mora ili

postojali ih ne postojali, budui da
je neto tree nemogue; ili, logiki
formuliran: 1. Jednom subjektu mora se ih pridati ili zanijekati jedan
dani predikat (A mora ili hiti B ili
ne biti B, neto tree je nemogue);
2. Od dvaju proturjenih sudova jedan mora biti istinit, ne mogu oba
biti lana
principium identitatis it. prinipijum identitatis (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav istovjetnosti" ili "identinosti" po kojem
je svaki pojam istovjetan sa samim
sobom (A je A), a svaka stvar jest
ono to jest (A = A); v. identitetprincipium racionis sufficientis it.
prinipijum racionis suficijenlis (lat.)
log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav dovoljnog razloga", koji
glasi: sve to se zamilja i sve to
postoji mora imati dovoljno razloga i
opravdanja zato se lako zamilja kako se zamilja, zato tako postoji kako postoji, a ne drukije
prinel (engl. prunollo, fr. prunelle) vrsta
fine i guste svilene tkanine; vrsta vunene tkanine, lasting
prion (gr. prion pila) med. pila za rezanje lubanje, svrdlo za buenje lubanje
prior (lat.) naelnik, nadstojnik, starjeina (osobito kal. samostana)
prior tempore, potior iure. il. prior
tempore. pocior jure (lal.) prvi po vremenu, jai po pravu
priora (lat. priora) mn. ono io je bilo
prije, prijanje stvari, prijanji dogaaji
prioran (lat. prior) prvi, prednji (od dvojice), raniji, prijanji; stariji, bolji
prioritet (lat. priorilas) prvenstvo,
prednost, prvenstveno pravo; starjeinslvo, prvenstvo s obzirom na starost

prioritetni

1160

privilegija

prioritetni (lat. priori tas) prvenstveni,

privatist (lat. privatus) slobodan ovjek;
koji ima pravo prvenstva; prioritetne
dak koji ne pohaa kolu kao redovit
obligacije mn. obveznice zajmova i
uenik, nego se priprema kod kue i
dioniarskih drutava ije se kamate
na kraju godine polae ispit
moraju isplatiti prije ili obraunati
privativaii (lat. privativus) liavajui,
prije 110 to se dioniarima isplati
koji liava, odrie, iskljuuje; gram.
dividenda; prioritetno pravo pravo
koji oznaava lienje, iskljuenie. neprvenstva, pravo prednosti; prioridostatak, odrian; alfa privativum
tetni. dugovi dugovi koji se. prilikom
slovo a koje oznauje lienje, odricaotvaranja steaja, najprije moraju
nje (u grkom jeziku); privatno prauzeti u obzir, prioritetno rjeenje sud- vo, iskljuujue pravo
sko rjeenje o tome koji vjerovnici
privatizirati (lat. privatisare) ivjeti
imaju prvenstvo pri isplaivanju iz
kao slobodan ovjek, tj. bez slube,
steajne mase
bez nekoga stalnog zanimanja
prismotra (rus.) nadzor
privatna audijencija nesluben pripritnn (gr. prvtanis) u staroj Ateni:
jam. povjerljiv prijam, razgovor s vlalan odbora prdcsetorice dravnih
darom
vijenika koji su upravljali narodnom
privatna biblioteka kuna, osobna
skuptinom; redatelj vitekih igara
kod starih Grka
knjinica
pritanej (gr. prvtancion) dravna zgraprivatna korespondencija osobno,
da u staroj Ateni u kojoj je bilo sjeprivatno dopisivanje
dite dravne vlade i u kojoj su sc
privatna nastava kuna, pojedinana
pritani, za vrijeme svoje slube, hranastava
nili o dravnom troku, a zasluni
privatna tuba prav. osobna, graanljudi doivotno; naziv odredenih odska tuba
gojnih, osobito vojnih zavoda u HVanprivatni
docent znanstvenik koji je,
cuskoj, iji se pitomci izdravaju i
na
osnovi
habilitacije, dobio od fakoluju o dravnom troku
kulteta
odobrenje
da dri predavanja,
privncija (lat. privatio) liavanje; liea nije obvezan i ne prima za to ninje, lienost; oduzimanje, nedostatak,
kakvu nagradu, osim to se moe naoskudica u najpotrebnijem; gubitak,
dati da e, poto se istakne u struci,
oduzelost. lienost; odsutnost, nepobiti izabran za stalnog docenta
stojanje (nekog svojstva ili neke osoprivatno pravo dio dravnog zakonobine)
davstva koji priznaje pojedincima
prava koja ih ovlauju za obavljanje
privado (p. privado, lat. privatus) ljuodredene
djelatnosti ili za nabavbimac, povjerenik; prvi ministar u
ljanje. sa svrhom zadovoljenja svojih
panjolskoj
ivotnih potreba i koja im priznaju
privatan (lat. privatus) koji nije dravodreen poloaj (status) u ohiteljii,
ni, koji pr.pada jednoj osobi, osobni,
drutvu i dravi
vlastit, domai, kuni; nesluben; poprivilegija (lat. privilegium, privus. lex)
vjerljiv, skriven;privatan ivot osobzakon koji se odnosi samo na pojeni ivot neke osobe (ivot koji nema
veze s njezinim slubenim radoin)
dinu osobu (kod Rimljana); posebno,
privatisime (lat. privatissime) pril. poiznimno, iskljuivo pravo, povlastica;
sve sam, sasvim za sebe, najprisniprednost, prvenstvo, premo; prije, najintimnije
rodni dar; rum privilegio it. kum

privilegiran

1161

privilegio Gat.) s doputenjem, s dozvolom, s povlasticom

privilegiran (lat. privilegiatus) povlaten, koji ima prvenstveno pravo;
posebno olnlaren
privilegirati (lat. privilegium) povlastiti, povlaivati, dati (ili: davati)
povlasticu, davati prvenstvo, dati prvenstveno, iznimno (ili: posebno) pravo; posebno obdariti
privilegium prioritatis (lat.) pravo prvenstva, prioritetno pravo
prix it. pri {fr. prix, njem. Preis, tal.
prezzo, lat. pretium) vrijednost ega
izraena u novcu, cijena: prix fixe
it. a pri fiks (fr.) po utvrenoj cijeni;
a toutprix it. a tu pri (fr.) po svaku
cijenu, ma i po najmanju cijenu;
grand prix it, gran pri (fr.) velika,
glavna nagrada
prix fixe it. pri fiks (fr.) trg. stalna.

pro persona

prizmatoid (gr. prisma gen. prismatos, eidos oblik) geom. tijelo nalik na
prizmu koje ima shne osnove, ali
koje nisu jednake
priz rak (rus.) prikaza, privienje, neto
zamiljeno, stvoreno u mati
pro (gr. pro) 1. gr. prijedlog, javlja sc
kao predmetak u mnogim sloenicama i znai: pred, ispred, naprijed;
prije, prije toga, ranije; radije, drae, vie
pro (lat. pro) 2. lal. prijedlog, javlja se
kao predmetak u mnogim sloenicama i znai: za, prema, s obzirom,
putem, pomou
pro ano Gat. pro anno) v. per anum
pro ara (lat. pro arrha) kao zalog, na
ime predujma, kao predujam
pro bono publico (it. pro bono publiko) za ope dobro
pro domo (lat.) za svoju kuu, tj. za
svoju korist, za svoj raun, u svom
utvrena cijena
interesu (govoriti, raditi)
pri7. (fr. prise plijen) voj. sva privatna
Pro
Ecclesia et Pontifice it. pro ekleimovina neprijateljskih brodova kozija
et pontifice (lat) za Crkvu i paja se, za vrijeme blokade, zaplijeni
pu (visoko odlikovanje koje dodjena moru. kao i brodovi neprijateljljuju rimski pape)
skih zemalja, zajedno s teretom, kad
pro et contra it. pro et kontra Gat.)
pokuaju probiti liniju blokade pa
za i protiv; pm et contra neke stvari,
pritom padnu u ruke zaraenoj stratj. ono to se moe navesti u prilog i
ni koja je objavila blokadu
prizis (gr. prisis piljenje, prisis odonprotiv nje
ton krgutanje zubima) med. piljenje,
pro forma (lat.) po izgledu, toboe, sabuenje lubanje; takoer: grevito
mo da ljepe ili bolje izgleda, forme
krgutanje zubima
radi
prizma (gr. prisma) geom. viekutnik
pro futuro (lat) za budunost, ubudue
kojemu su dvije bone strane parapro i kontra (lat. pro, contra) v. pro et
lelogrami; optika prizma prozirno
kontra
tijelo takvog oblika od stakla, krispro kvota (lat. pro quola) razmjerno,
tala itd., obino s trokutnim osnoproporcionalno
vama, upotrebljava se za refrakciju
pro parte virli (lat.) "prema mukom
ili disperziju svjetlosti; v. Nikolova
udjelu", tj. prema snazi, po moguprizma, polarizacija
nosti; prav. s glave na glavu, na jedprizmatian (gr. prisma) koji ima
nake dijelove
oblik prizme; svojstven prizmi; prizpro pntria (lat.) za domovinu
matini barut barut prean u obliku pro persona (lat.) na osobu, po ovjeku,
prizama (za punjenje tekih topova)
npr. plaa se

pro prodigo

1 lfi2

problem

pro prodigo (lat) prav. proglasiti koga

nje mogu biti samo vjerojatni; naerasipnikom i staviti ga zbog toga pod
lo daje samo miljenje o nekom inu
skrbnitvo
koji bi mogao biti dobar i koristan
pro rata (lat. pro rata) razmjerno, predovoljno pa da se taj in poduzme;
ma izraunanom udjelu; pro rata
teol. smjer u kat., moralnoj teologiji
temporis
(lat.) prema vremenu, pre- koji je isusovac Katreiner ovako forma isteku roka, ripr. kod utvrivamulirao: "Ako je dopustivost ili nenja dividende novih akeija: 12% pro
dopustivost neposredno i iskljuivo
rata temporis od 1. listopada do kraja
sumnjiva, onda sc treba ravnati po
godine = 3% od nominalne vrijednoblaem shvaanju samo ako je ono
sti
stvarno vjerojatno, pa makar suprotpro saldo (tal.) trg. v. per saldo
no shvaanje bilo nesumnjivo vie
pro secundo it. pro sekundo (lat.) u
vjerojatno"
drugom redu, drugo (pri nabrajanju);
probacija (lat. prubatio) ispitivanje,
usp. pro primo
pregledavanje, odobravanje; pokus,
pro tempore (lat.) za sada; privremeno
eksperiment; dokazivanje, dokaz; ispro tertio it. pro tercio (lat.) tree, u
kuenitvo, vrijeme iskuenitva
treem redu
probati (lat. probare) v. probirati
pro-mile (lat. pro mille) na tisuu, po
probatum est (lat.) ispitan je, iskuan
tisui = 0/00; 1 promile = 1/10 poje, pomae sigurno (esto kao natpis
stotka
na lijekovima)
proagogija (gr. proagogeia) zavoeprobeharati (tur. bahar miris; proljee)
nje, podvoenje, provoenje bluda
procvasti, procvjetati
pronpodoza (gr. proapoidomi prije
probiologija
(gr. pro. bios ivot, logia
vratim, prije ili prethodno predam)
znanost)
dio
biologije o predstupnjeret. figura u kojoj reenica ili neki
vima ivota
stav i poinje i zavrava istom rijei
probionti (gr. probioo prije ivim, pretproba (lat.) ispitivanje, pregledavanje,
hodno ivim) mn. prabia, najjednokuanje; mat. ispitivanje pravilnosti
stavniji praorganizmi
i tonosti matematikog zadatka ih
probirati (lat. probare) ispitivati, prekonstrukcije matematikim putem ili
gledavati. kuati, provjeriti je li necrtanjem; ispitivanje sadraja kovine
to onako kako treba bili; ispitati i
od koje se kuju novci; trg. uzorak,
odrediti toan i pravi sadraj ruda i
mustra; vjchanje, priprema za izvokovina
enje ili prikazivanje (glazbenog i
kazalinog djela); generalna proba
problem (gr. problema znanstveni
glavna, posljednja vjeba prije javzadatak, sporno pitanje, od proballo
nog izvoenja ili prikazivanja
postavim pitanje, postavim zadatak)
probnbilan (lat. probabilis) vjerojatan.
pitanje, zadatak koji eka rjeenje,
koji se moe dokazati, dokaziv
probabilisti (lat. probabilis) fil. pristae
i predstavnici stajalita vjerojatnosti, tj. proba bi I i zrna (Arkesilaj, Karnead, Ciceron, Hume i dr.)
probabilizam (lat. probabilis) fil. stajalite vjerojatnosti; teorijski: shvaanje po kojem naa spoznaja i zna-

sporno i sumnjivo pitanje koje treba

rijeiti; zagonetka; glavnim problemima ljudskog miljenja u filozofiji
smatraju se: problem odnosa duha i
tvari, problem istine i stvarnosti, bit
prostora i vremena, tvari i sila, podrijetlo i bit ivota, podrijetlo i bit
due, problem slohodne volje i vri-

problematian

1163

jcdnosti, podrijetlo i budunost ljudskog roda

problematian (gr. problematikos koji
se tie zadatka ili spornog pitanja)
koji je u pitanju, upitan, sumnjiv, nepouzdan, nepoznat, dvosmislen, zagonetan; problematian sud log. sud
ija je potvrda ili nijekanje samo
mogue i vjerojatno; usp. apodiktian, asertoran. modalitet
problematika (gr. problematikos koji
se tie zadatka ili spornog pitanja)
1. spornost rjeivosti zadatka, spornost ijeivosti pitanja, zagonetnost,
sumnji vost, dvosmislenost; 2. skup
svih problema u nekoj drutvenoj,
znanstvenoj ili umjetnikoj grani ili
podruju, usp. tematika
proboscidi (lat. probostidea, gr. proboskis gen. proboskidos surla) mn.
zool. surlai
probrahis (gr. pro, hrachvs kratak)
metrika stopa koja se sastoji od jednog kratkog i etiri duga sloga
procedirati (lat. procedere) ii naprijed, napredovati, uspijevati; raditi,
postupati; non prvcedatur (lat) prav.
neka se ne ide dalje, neka se obustavi postupak
procedura (lat) nain rada, nain postupanja, postupak; pravni put, zakonom propisani slijed sudskog postupka, sudski red
proceleuzmatikus (gr. prokelcusmatikos) metr. stopa od etiri kratka
sloga:
procelijus (lat. procoelius, gr. prokoilios) med. debeo trbuh, trbuh koji
od debljine visi
procent (lat. pro, centum sto, stotina)
postotak, kamate, dobitak od stotine, (oznaava se znakom
npr. 4
ih 5% = 4 ili 5 kn na svakih 100 kn
procentualan (lat. pro centum) odreden po procentima (postocima), koji
donosi procente, postotni

produkcija

proces (lat. procossus) tijek, put i nain

kojim neto postaje ili biva, razvitak,
postupak; prav. sudski spor, parnica;
med. nastavak, tijek, npr. bolesti, lijeenja
procesija (lat. processio) sveana povorka, sveani ophod
proccsni (lat. processus) koji se tie
spora, parnini; procesni red red po
kojem se vodi parnica
processus verbalis (lat.) prav. usmena
parnica, sudsko sasluavanje; pismeno prikazivanje nekog dogaaja,
napisan iskaz
procidencija (lat. procidentia) med.
sputenost jednog dijela tijela; proptoza, proploma
prodekan (lat. prodecanus) zamjenik
dekana (na sveuilitu); v. dekan
prodoto (tal. prodotto) trg. ist iznos
mjenica i robe
prodrom (gr. prodromos koji istrava,
koji tri ispred) ret. uvod, predgovor;
med. predznak bolesti, nelagodan
osjeaj koji prethodi bolesti i nagovjetava jc; pren. pretea, vjesnik
producent (lat. producens koji proizvodi. proizvodan) 1. svaka osoba koja
svojim radom neto proizvodi, proizvoa, radnik, tvorniar, poljoprivrednik (supr. konzument); 2. prav.
osoba koja dovodi sudu svjedoke ili
podnosi dokaze, isprave i si.; usp.
produkt 2; 3. reiser
produciranje (lat. producere) izvoenje, prikazivanje, pokazivanje, izlaganje; proizvoenje, izraivanje; raanje
producirati (lat. producere) izvoditi,
prikazivati, pokazivati, iznositi na vidjelo, izlagati; proizvesti, proizvoditi, izraivati, graditi; raati; donositi prihod; producirati se javno pokazivati svoje sposobnosti ih osobine,
pokazivati se; isticati se
produkcija (lat. produetio) predstavljanje. prikazivanje, npr. nekih vje-

pre valencija

1154

prevalencija (lat. praevalentia) nadmonost, preteitost, prevaga

prcvalcntnn (lat. prcavalcns) nadmoan, preteit, koji ima prevagu,
vrjedniji, vaniji, jai
prevalirati (lat. preavalere) biti nadmoan, imati prevagu, vie vrijediti;
prevladati, prevladavati, prcuahrati
se trg. izvlaiti korist, koristiti se
prcvaricirnti (lat. praevaricari) ne ii
pravim putem dunosti; prekriti
dunost, ogrijeiti sc o dunost, raditi
nepoteno, zloupotrebljavati povjerenje ili poloaj
prevarikacija (lat. praevaricatio) prekraj dunosti, povreda dunosti,
nesavjesnost u obavljanju slube, izdaj nitvo
prcvarikirati (lat. prevaricare) v. prevaricirati
prevencija (Int. pracvcntio) onemoguavanje, sprjeavanje, preduhitrivanje; opovrgavanje primjedaba za
koje se pretpostavlja da bi ib suprotna strana mogla navesti; predrasuda;
prije uinjena opomena: prav. stavljanje u pritvor, pritvaranje, pritvor
prevencijska teorija prav. teorija koja
pravo dravne vlasti da kanjava
krivce zasniva na pravu i dunosti
drave da sprjeava ponavljanje krivnje lime io e kazna na izvritelja
i ostale imati zastraujue djelovanje
preveniran (lat. preavonirc) prije (ili:
prethodno, na vrijeme) obavijeten
prevenirati (lat. praevenire) pretei,
osujetiti, sprijeiti, preduhitriti, doskoiti; predvidjeti, predvidati; prije
obavijestiti, skrenuti pozornost na
vrijeme
preventivan (lat. praeventivus) zatitni, koji neto sprjeava, koji slui
za sprjeavanje, koji onemoguava,
koji osujeciije
preventivna cenzura pregled knjige,
spisa, novina i dr. u rukopisu ili u

prezbiter

prvim tiskanim otiscima da bi se, po

potrebi, mogli zabranili prije objavljivanja
preventivna medicina medicina kojoj
je svrha otklanjanje uzroka koji bi
mogh izazvati bolesti
preventivna policijn policija kojoj je
povjereno uvanje javne sigurnosti,
tj. kojoj je zadatak pravodohno poduzeti mjere kako bi se onemoguilo
izvrenje kaznenih djela; administrativna policija
preventivna sredstva sredstva koja
sprjeavaju zarazu; sredstva koja
spreavaju oploivanje
preventivni rat rat kojem je svrha
preduhitriti napad neprijatelja koji
se jo priprema za ratovanje
previgilije (lat. praevigiliae) rnn. kod
katolika: dan uoi predveerja kakvog velikog blagdana; usp. vigilije
previo examine it. previo egzamine
(lat.) prav. po prethodnom ispitivanju
previzija (lat. praovisio) predvidanjc,
nasluivanje onoga to e se dogoditi
prez. kratica za prezent
preza (tal. presa) 1. prstohvat, koliina
to se moe uhvatiti medu prste; 2.
kamen ih eljezni stup na obali za
koji sc veu hrodovi
prezbiakuzija (gr. presbys star, vremean, akuo ujem) staraka nagluhost
prezbidohij (gr. presbys star, boehe
prijam, ugoenje) dom za siromane i iznemogle starce
prezbiopija (gr. presbvs star. opsis
vid) med. dalekovidnost (staraka)
prezbit (gr. presbys star) med. onaj
koji daleko vidi. dalekovidan ovjek
(koji ne vidi izbliza); supr. miops
prezbiter (gr. presbyteros najstariji)
u najstarijoj kran. Crkvi: crkveni
slubenik-svjetovnjak kojega je izabrala vjerska zajednica; u Evangelikoj crkva: svjetovnjak kao lan
uprave crkvene opine; sveenik

prezbiter^

1155

prezbiterij (gr. prcsbvterion vijee starijih) crkveno vijee, crkvena uprava

prezbiterijanci (gr. presbytcros stariji) pristae prezbiterijalnog crkvenog ustrojstva, osobito u Kngleskoj i Sjcv. Americi, ovo ustrojstvo nc
priznaje nikakve biskupe, nego eli
da njihovom Crkvom, kao u prvim
vremenima kranstva, upravljaju
samo sveenici
prezbiterijanizam (gr. presbvteros
stariji) nauavanje i crkveno ustrojstvo prezbiterijanaca
prezbiterijat (gr. presbvteros stariji)
uprava Crkve; in i poloaj starjeine
Crkve
prezbitija (gr. presbvtes starac) med.
v. prezbiopija
prezbitizam (gr. presbys) med. v. prezbiopija
prezencija (lat. praesentia) nazonost,
prisutnost; in praesentia it. in prezencija (lat.) u nazonosti, u prisutnosti, pred
prezent (fr. present) 1. dar, poklon
prezent (lat. od prae, sum jesam, praesse, praesens) gram. sadanje vrijeme (glagolski oblik koji izrie radnju koja se vri istodobno s govorom
govorne osobe); osobno prisutan, koji
je sada tu
prezentabilan (lat. pracscntabilis) ugledan, reprezentativan; preporuljiv
prezentacija (lat. praesentatio) podnoenje; prijedlog, predlaganje, pravo
pred lagan ja kandidata za neko slobodno mjesto (lat. jus praesenlandi);
predstavljanje, prikazivanje
prezentan (lat. praesens) nazoan, prisutan; sadanji
prezentant (lat. praesentans) imalac,
vlasnik mjenice; onaj koji nekoga
predlae ili preporuuje (za neko zanimanje, neki poloaj)
prezentirati (lat. praesentare) podnijeti, podnositi, nuditi, ponuditi; po-

prezviter

kazati, pokazivati; predstaviti, predstavljati, uvesti, uvoditi (u drutvo);

pruiti, pruati, predati, predavati;
izloiti, izlagati; dati poklon, darivati,
darovati; prezentirati se predstaviti
se, pokazivati se, pokazati se, praviti
se, pojaviti se, praviti dobar ili lo
dojam, imati dobar ili lo izgled
prezervacijn (lat. praeservatio) uvanje, zatiivanje, zatita
prezervativ (lat. praeservativum} zatitno sredstvo, sredstvo za zatitu;
osobito: navlaka od fine gume koja
uva muki ud pri spolnom odnosu
od spolne bolesti (usp. kondom)
prezervativnn (lat. praeservativus) koji uva, koji titi, zatitan
prezervirnti (lat. praeservare) izbjei,
zatititi
prezes (lat. praeses naelnik, poglavar)
predstojnik, nadstojnik, predsjednik
prezident (lat. praesidens) predsjednik;
starjeina, najstariji lan nekog kolegija; najvii predstavnik izvrne dravne vlasti u SAD-u
prezidentura (lat. praesidentura) predsjednitvo, poloaj i dostojanstvo
predsjednika
prezidij (lat. praesidium) predsjednitvo, sve osobe koje su izabrane za
rukovoenje nekom skuptinom, zasjedanjem, ustanovom i dr.; predsjedniki poloaj; zatita, obrana, pomo
prezidijalni (lat. praesidialis) predsjedniki, koji pripada predsjednitvu,
koji potjee od predsjednitva
prezis (gr. presis) med. upala, oteklina
s upalom
prezle (njem. broseln mrviti) mrvice od
mljevenog isuenog kruha; veinom
se koriste za oblaganje mesa prije
prenja
prezma (gr. presma upala, oteklina,
pretho upalim; otoem) med. v. prezis
prezviter (gr. presbyteros stariji) u
Pravosl. crkvi: sveenik koji smije

proforos

1166

proforos (gr.) voda to izlazi iz porodiljina tijela pred poroaj

profoz (tal. profosso) tamniar; nadzornik vojnog zatvora
profundimetrija (lat. profundus duhok, gr. metria mjerenje) mjerenje
dubine
progastor (gr. pro, gasler) zool. pracrijevo
progastor (gr. progastor) med. trbuavko, onaj kojem trbuh od debljine
visi
progastridion (gr. gaster) jastuk za
trbuh (kako bi se glumac prikazo
debljim nego to jest)
progenitura (lat. progenitura) djeca.
potomstvo; nasljednici
progerijn (gr. progeros koji stari prije
vremena) med. prijevremeno starenje, prerano starenje
progimnazija (gr. pro, gymnasion)
nia gimnazija, kola koja priprema
uenike za viu gimnaziju
proglotiri (gr.) zool. lanak tijela trakulje
prognati (gr. pro, gnathos eljust) ljudi u kojih su eljusti isturene preko
gornjeg dijela lica, a zubi u njima
koso usaeni; supr. ortognati
prognatizam (gr. pro, gnathos eljust)
oblik luhanje u prognata
prognostiar (gr. prognosis) onaj koji
zna unaprijed, proricalelj, pretkaziva
prognostika (gr. prognostikos koji se
tie prethodnog znanja ili spoznaje,
koji je vian prethodnoj spoznaji)
vjetina ili sposobnost prctkazivanja
(predvianja), na osnovi odreenih
podataka, ishoda nekog stanja, osobito vremena, neke bolesti i dr.
prognostikon (gr. prognostikos koji se
tie prethodnog znanja ih spoznaje,
koji pripada pn;thodnom znanju ili
spoznaji, vian pretknzivanju) predznak. pretea, glasnik; znak; pretkazivanje na osnovi odreenih, obi-

progres

no astrolokih, znakova: vrsta barometra koji pokazuje kakvo e biti vrijeme po zamuivanju tekuine kojom
je napunjen (baroskop); postaviti nekome pmgnostikon= nekome neto
pretkazati, osobito sudbinu
prognoza (gr. prognosis prethodno
znanje, prethodna spoznaja) odreivanje ishoda nekog slanja koje je
ve u tijeku ih u oekivanju, predvianje, pretkazivanje, zakljuivanje
unaprijed o emu, npr. o tijeku i ishodu neke bolesti: vremenska prognoza predvianje, na osnovu odreenih
podataka, kakvo e biti vrijeme (moe biti: opa, pokrajinska, mjesna ili
lokalna, kratkorona i dugorona.)
program (gr. programma) raspored po
kojem e se neto izvoditi; popis glazbenih djela i drugih toaka u nekoj
priredbi i redoslijed kojim e se izvoditi: popis predmeta i opseg u kojem e se ti predmeti uiti u jednoj
vrsti kole ili u jednoj kolskoj godini; u politici: naela i ciljevi politike stranke, ministarstva, vlade
programer strunjak koji priprema i
obraduje programe elektronskih raunala (kompjutora)
programska muzika instrumentalna
glazbena djela u kojima kompozitor
nastoji tonovima prikazati odredeni
dogadaj. neku misao i si. (u ovoj vrsti
posebno se istiu simfonije BeTlioza
i simfonijske poeme Liszla, \Vagnera, Straussa, ajkovskog i dr.)
progredirati (lat. progressus napredovanje) napredovati, razvijati sc
progres (lat. progressus) napredak, napredovanje, uspjeh; razvijanje, irenje, poveavanje; pomicanje naprijed, prodiranje naprijed; fil. tijek
misli koji se kree u odreenom
smjeru: od uzroka prema posljedici,
od razloga prema posljedici, od opega prema posebnom, od cilja prema
sredstvu, od uvjeta prema uvjetova-

progresija

1167

projekt

prohibicijski sistem v. prohibitivni sinom, i obratno; progres moe biti kostem

naan i beskonaan (ovaj posljednji
esto se zove progresus in infinitum)-,prohibita (lat) mn. nedoputene, zakonom zabranjene stvari
supr. regres
prohibitivan
(lat prohibitivus) koji zaprogresija (lat. progresaio) kretanje
branjuje, koji sprjeava; prohibitoran
unaprijed, napredovanje, postupno
prohibitivna carina zatitna carina;
kretanje; mat. niz brojeva koji se kreusp. prohibitivni sistem
e po odredenom zakonu, moe biti
prohibitivni sistem u vanjskoj trgoaritmetiki, gdje jc razlika izmeu
vinskoj pohtici: opi pojam koji obudvaju uzastopnih brojeva stalna, npr.
hvaa sve mjere koje neka drava
1, 3, 5, 7, 9, 1 I itd. (aritmelil'.a propoduzima s ciljem bilo potpune zagresija), ili geometrijski, gdje jc kobrane uvoza ili izvoza robe, bilo to
linik izmeu narednog i prethodveeg oteavanja putim visokih uvoznog broja stalan, npr. 1,2,4, 8, 16,
nih, odnosno izvoznih pristojbi
32, 64 itd. (geometrijska progresija)-,
prohibitoran (lat. prohibitorius) v. proglaz. ponavljanje jedne figure u razhibitivan
nim vrstama tonova
projekcija (lat. projeetio) u mehanici:
progresist (lat. progressus) pristaa
bacanje, izbacivanje nekog tijela; u
progresa, naprednjak (est naziv lacrtanju: nacrt, predoavanje crteom
nova raznih politikih stranaka)
prividnog poloaja ili oblika nekog
progresivan (lat. progressivus) koji se
predmeta, osobito: crtanje zemljovikree naprijed, koji se razvija; napreda (v. centralna ili perspektivna, ordan, uspjean; koji pomae napredotografska, stereografska, homalografvanje; postupan; koji se postupno poska ili izograf'ska projekcija; polarveava; supr. regresivan
na, ekvatorijalna, horizontalna, verprogresivna metoda fil. miljenje koje
tikalna projekcija); baeni zraci, slika
se kree od opega prema posebnom
baena svjetlosnim zracima na neku
progresivna paraliza (lat. paralysis
povrinu, zid, platno; znanost o proprogressiva) med. sifilitina bolest
jekciji
znanost o predoavanju promozga koja pripada tercijarnom stastornih oblika (toke, duine, ravnidiju sifilisa, a javlja se nakon 10
ne, tijela) u ravnini (upotrebljava se
20 i vie godina od zaraze i vodi pou geometriji, kartografiji i optici)
stupno unitavanju mozga sifilitiprojekcijska vjetina prikazivanje slinim klicama, sve veem ludilu i smrka, crtea i si. pomou skioptikona
ti; zove se i: progresivno ludilo, sueprojekcijske slike slike proizvedene na
nje mozga
zidu ili platnu pomou projekcijskih
progresivni porez oporezivanje kod
aparata
kojega sc porezna stopa penje u razprojekcijski aparat opt. elektrini bamjeru s penjanjem (poveanjem) prica svjetlosti, baca slika; sprava pohoda i kapitala poreznih obveznika
mou koje na platnu dobivamo veprogresu in infinitum Gat.) fil. v. pod
oma poveane slike
progres
projekt (lat. projcctus) plan. nacrt skica; prijedlog; nakana, namjera;geneprohibicija (lat. prohihitio) zabranjivaralni projekt opi nacrt, prethodni
nje. sprjeavanje; zabrana proizvoplan, plan u glavnim crtama; specienja, prodaje i uporabe alkoholnih
jalni projekt nacrt u pojedinostima
pia

projektant

1168

projektant (lat. projcctans) izraiva

plana, nacrLa
projektil (fr. projcctilc) svako tijelo baeno nekom silom, osobito: topovsko
zrno, puano zrno
projektirati (lat. projicere) v. projicirati; nacrtati, obiljeiti, praviti plan
(nacrt) namjeravati, smiljati
projekti van (lat. projeelivus) koji baca,
bacaki, projekcijski; naziv za figuri;
koje sc pomicanjem mogu dovesti u
perspektivni poloaj
projektor (lat. projektor) optiki ureaj
koji baca svjetlo; takoer: projekciski aparat
projektura (lat. projeclitra} arhit. krajnji dio graevine, streha
projicirati (lal. projicere baciti pred)
nacrtati, praviti nacrt, ili plan, predoavati na nekoj povrini ih ravnini,
praviti projekciju
prokancelar (lat, procancellarius) zamjenik kancelara
prokartarktian (gr. prokatarktikos
prethodni) med. prethodni, pripremni
prokatalepsa [gr. prokatalepsis prethodno oduzimanje, prethodno uzimanje) ret. prelazak s toaka optube
na toke koje govore u prilog optuenom
prokimen (gr. prokeimenon) u Pravosl. crkva: kratak stih, izabran iz
Davidovih psalama, pjeva se prije itanja apostolskih poslanica i evanelja
proklama (lat. proclama) v. proklamacija
proklamacija (lat. proclamatio) proglas, objava, objavljivanje; proklama
proklamator (lat. proelamator) objavljivah, vika (na licitaciji)
proklamirati (lat, proelamare) proglasiti, proglaavati, objavljivati, objaviti
proklitika (gr. pro-klino naprijed nagnem) gram. prislonjenica, predna-

proksima

glasnica, rije koja nema svog naglaska. nego se izgovara s rijeju koja
dolazi nakon nje (to su neki prijedlozi, veznici i nijenica ne; ponekad
naglasak moe prijei s naglaene
rijei na proklitiku, npr. ni ja, ne radim itd.); usp. enklilika
prokonzul (lat. proconsul) kod Rimljana: bivi konzid i pretor koji je, po
isteku svog slubovanja, dobivao na
upravljanje neku pokrajinu, potkonzul
prokrastinacija (lat. procrastinatio)
prav. odlaganje od jednog dana do
drugog
prokronizam (gr. pro. chronos vrijeme) pogreka u raunanju vremena
(kad se izrauna da je neto hilo prije nego to se stvarno dogodilo); usp.
anakronizam
Prokrust (gr. Prokrusles) mit. nadimak legendarni atiki razbojnik koji
je imao dvije postelje, jednu kratku
ijednu dugaku; ako bi mu navratio
radi prenoita kakav putnik visoka
rasta, on bi ga smjestio u kratku postelju i odsjekao od njega toliko da
moe stati u postelju; ako bi namjernik bio mala rasta, odveo bi ga u
dugaku postelju i istezao dok ne bi
ispustio duu; ubio gaje Tezei; otuda:
Prokrulova postelja znai bilo kakav oblik ili kalup u koji netko silom
hoe ugurati neku stvar
proksenetizam (gr. proxeneo dobavim
djevojku za enu) trgovanje bijelim
robljem; svodnitvo
proksenija (gr. proxenia) kod starih
Oka: dravno gostoprimstvo, odnos
i pravo dravnog gostoprimstva prema izaslaniku, uglednoj osobi ili vladaru strane drave; ovu dunost, u
ime drave, obavljao je za to posebno odreen graanin, proksenos
proksima (lat. proxima) trg. najblii
rok koji izdavatelj n\ienice odreduje

proksimitet
proksimitet (lat. proximitas) blizina.
susjedstvo; bliskost, blisko srodstvo
proksimo (lat. proximo sc. monsc) trg.
idueg, sljedeeg, tj. mjeseca
proksimus (lat. proximus) najblii,
najprei; proxirnus successrir it.
proksimus sukcesor (lat.) prav. najblii nasljednik
prokt-artezija (gr. proktos mar. abez-, ne. Iresis probuenost) med. suenost mara, zaepljenost debelog
crijeva
prokt-odinija (gr. proktos mar, odyno
bol) med. bol u maru ili debelom
crijevu
proktagra (gr. proktos mar, trtica,
agra plijen) med. reurnatian bol
mara
proktalgija (gr. proktos mar, algos
bol) med. bol mara, marni bol
proktitis (gr. proktos mar) med. upala sluznice debelog crijeva
proktocola (gr. proktos mar, kele
bruh. kila) med. bruh, kila debelog
crijeva
proktonkus (gr. proktos mar, onkos
masa) med. oticanje, oteklina mara
proktoragija (gr. proktos mar, ragkorijen od regnymi slomim, prekinem, skrim) med. krvarenje mara
ih debelog crijeva
proktoreja (gr. proktos mar, rheo teem, curim) med. curenje sluzi iz
debelog crijeva
proktoreuma (gr. proktos mar, rheo
teom, curim) med. reumatini bol u
maru, u debelom crijevu
proktospazam (gr. proktos mar,
spasmos gr) med. gr na zavretku
debelog crijeva (na maru)
proktostenoza (gr. proktos mar, stenosis suenje) med. suenost debelog crijeva
proktotomija (gr. proktos mar, lome
rezanje) med. prosjek miia stezaa
debelog crijeva

1169

prolegat

prokura Gal. procura) upravljanje nekim poslom, zastupanje, zamjenjivanje, skrb u emu, preuzimanje neke stvari na sebe; pismena punomo
koju principal daje prokuristu
prokuracija (laL procuratio) trg. v. prokura
prokuraor (p. procurador) 1. v. prokurator: 2. lan druge komore u panjolskoj, narodni izaslanik
prokurant (lat. procurans) trg. v. prokurist
prokurator (lat. procurator) poslovoa,
zastupnik, opunomoenik; zastupnik,
odvjetnik; starjeina, nadzornik, upravitelj; ekonom u samostanima (redovnik); kod Rimljana: upravitelj
carskih ili dravnih prihoda
prokuratura ( lat. procuratura) voenje
poslova (ili: dunosti) prokuratora;
javno tuiteljstvo
prokurist Gat. procurare brinuti se o
emu) trg. pomonik, poslovoa ovlaten od principala da moe u njegovo
ime zakljuivati trgovake poslove i
punovaljano potpisivati njegovu firmu; prokurant
prolabij (lat. labium usna, prolabium)
anat. prednji dio usne, prednja crvena pruga na usni
prolacija (lat. profferc iznijeti, prolatio)
iznoenje, prianje, spominjanje; proirenje; odlaganje: glaz. produenje
tona, produavanje vrijednosti jedne
note
prolaps(us) (lat, prolapsus) med. sputenost mekanih dijelova
prolaps(us) ani (lat. prolapsus ani)
med. sputenost mara ili debelog
crijeva
prolapsus oculi it. prolapsus okuli
(lat.) med. sputenost oka
prolapsus utori (lat. prolapsus uteri)
med. sputenost maternicc
prolegat (lat. prolegatus) papinski namjesnik u jednoj pokrajini nekadanje crkvene (papinske) drave

prolegomena

1170

prolegomena (gr. prolego kaem prethodno, kaem unaprijed) mn. ono to

je unaprijed reeno, ono to slui kao
podsjetnik, prethodne napomene,
predgovor veem djelu, uvod, priprema za ulaenje u neku znanost; na
visokim kolama: pripremna predavanja
prolepsa (gr. pro-lepsis uzimanje unaprijed} med. prijevremeno nastupanje neke bolesti (npr. napadaj groznice); bot. prijevremeno pupanje (kad
se pupoljci, koii trebaju izbiti idue
godine, razviju jo iste godine); ret.
odgovaranje unaprijed na napomene
ih prigovore za koje govornik pretpostavlja da bi mogli uslijediti (anticipacija)
prolcptian (gr. proleptikos koji preduhilruje) prenagljen, preran, prethodan, koji pretie, koji susree
proletarijat (lat, proletariatus) klasa
suvremenog drutva koja nema sredstva za proizvodnju i ivi samo od
rada u najmu; radnika klasa; antiki proletarijat klasa slobodnih graana antikog (rimskog) drutva koja je ivjela na raun drave ih imunih sugraana
proletarizacija (lat. proletarius) osiromaenje, osiromaivanje, umnoavanje sirotinje (proletarijata) loom
socijalnom i ekonomskom politikom;
poveanje broja proleterskog stanovnitva
proletarizirati (lat. proletarius) srozati
neto na najnii red i najniu vrijednost, uiniti siromanim, osiromaiti, osiromaivati, osirotiti, obeskuiti,
ol>eskuivati
proleter (lat. proles potomak, dijete,
proletarius graanin najnie klase)
1. u Rimu: graanin najnieg stalea,
siromah koji je koristan samo po svome potomstvu (proles); 2. u kapitalizmu: najamni radnik; on jc lien sredstava za proizvodnju koja su vlas-

promemorija

nitvo kapitalista i raspolae jedino

svojom radnom snagom koju mora
prodavati kapitalistu, podvrgavati se
njegovoj naredbi u radu i besplatno
mu proizvoditi viak vrijednosti, jer
samo pod tim uvjetima moe sebi
pribaviti nuna sredstva za ivot te
za kapital vrijedi kao njegovo najvanije. ivo orue
prolifcran (lat. proles dijete, potomak,
ferre nositi) biol. koji umnaa pojedine sastojke staninog tkiva, koji
pupa, koji naglo raste
prolificirati (lat. proles, dijete, potomak, facerc initi) biol. oploivati, raati
prolifikacijn (lat. proles dijete, potomak, facere initi, prolificatio) biol.
oploivanje, raanje, proizvoenje
proliksan Gat, prolixus) dugaak, razvuen, opiran, dosadan
prolog (gr. pro-logos predgovor) u antikoj drami; prvi dio koji se prikazivao prije pojave kora, a cilj mu je
bio uvjeriti sluatelje u razumijevanje dramske radnje; otuda: predgovor, uvodni govor, osobito: govor
sluateljima prije poetka prikazivanja nekog djela; predigra; supr. epilog
prolongaeija (lat. prolongatio) produi vanje, produenje; odgaanje, odlaganje; produenje, produenost
prolongirati (lat. prolongare) produiti, produivati: odgoditi, odloiti, produiti rok; prolongirati mjenicu produiti mjenicu (tj. odreeni dan plaanja, po meusobnom sporazumu,
pomaknuti unaprijed za odreeno
vrijeme)
prolon (fr. prolonge) voj. ue koje povezuje lafetu s prednjakom
promemorija Gat. prometnoria) spis ili
knjiga radi uspomene na koga ili to,
spomenica; podsjetnik; pismena molba

promenada

1171

promenada (fr. promenade) etnja,

etanjc; etalite
promcnoar (fr. promenoir) 1. hodnik
za etanje (npr. u kazalitu); 2. stajae mjesto u kazalitu
promesa (fr. promese. lat. promittere
obeati) obeanje, odobrenje; trg. priznanica, pismena obveza da e se u
odredenom roku izvriti plaanje
Prometej (gr. Promeiheus.) mit. sin
litana Japeta i Klimene, brat Epimetejev i Deukalionov, izumitelj mnogih
vjetina, osobito likovnih. Pravio je
ljude od ilovae i voe i, da bi ih
oivio, ukrao vatru s neba, zbog ega
jc razljueni Zeus naredio Hefcstu
da ga prikuje o jednu stijenu na Kavkazu gdje mu je orao mogao kljuvati
jetra koja su se, meutim, neprestano obnavljala; ovu stranu kaznu
Prometej je prkosno izdravao sve
dok ga Herkul nije oslobodio; otuda:
uman i vjet umjetnik, osobito kipar;
junak u podnoenju bola
prometejski (gr. Promothcus) koji je
kao Prometej, koji je junak u podnoenju bola, velianstven, koji se ne
boji neba, koji prkosi nebu kao Prometej; koji strano trpi i pati (kao
okovani Prometej), velianstven i
gord u patnji
prometij (lat. promethium) kem. element, otkriven 1945., redni broj BI,
znak Pm
promil (lat. pro mille) v. pro-mile
prominencija (lat. prominentia) istaknutost, znaajnost, veliina
prominentan (lat. prominens) istaknut, odlian, znaajan, vodei
prominentnost v. prominencija
promisija (lat. promittere obeati) obeanje, davanje rijei, jamenje, jamstvo
promiskuitet (lat. promiscuitas) mjeavina, pomijeanost, zbrka; spolno openje bez obzira na osobu s kojom se

pronacija

vri i bez trajne veze, zajednica ena

(kod primitivnih naroda)
promisoran (lal. promissorius) koji
obeava, koji daje rije; promisorna
prisega prav. prisega prije davanja
iskaza, njome se obeava govorenje
istine (supr. asertorna prisega)
promocija Gat. promotio) unapreenje,
promaknue na stupanj "doktora" nekog fakulteta sveuilita
promontorij (lat. promontorium) 1. rt;
uzvisina; predgorje; 2. anat. prirodno
ispupenje na nekom dijelu tijela
promorfolgija (gr. pro, morfe oblik,
logia) znanost o vanjskom obliku ivih bia i o njihovoj stereometrijskoj
osnovi
promoteka (gr. protome poprsje, theke
spremnica) u arheologiji: zbirka razliitih poprsja
promotor (lat. promotor) dekan fakulteta sveuilita koji, po utvrenom
ceremonijalu, uvodi nekoga u ast
"doktora"; unaprediva u vii in ih
vii poloaj
promovirati (lat. movere, promovere)
unaprijediti, podignuti na vii stupanj; na sveuilitima: dati nekome
titulu "doktora"; primiti titulu "doktora"
prompt Gat. promptus) v. promptan
promptan (lat. promptus) gotov, spreman, pripravan; brz, okretan; otrouman, pronicljiv, dosjetljiv, doskoIjiv; toan, gotov (novac); neodloan;
promptno plaanje plaanje u gotovom novcu, odmah
promulgacija (lat. promulgatio) proglaenje, objavljivanje, objava
promulgator (lat. promulgator) objavIjiva
promulgirati (lat. promulgare) proglasiti, objaviti, objavljivati, proglaavati, objaviti zakon
pronacija (lat. pronatio) med. zaokretanje, npr. maternice; osobito: pokret
ruke i ake pri kojem, kod sputene

pronaos

1172

ruke, dlan stoji otraga, a palac unutra; supr. supinacija

pronaos (gr. pro-naos) kod antikih
hramova: trijem pred ulazom u glavni dio hrama (lau): anat. prednji dio
usmine
pronator (lat.) anal. mii koji okree
ruku naprijed, okreta
pronomen (lat. pro-noinen) gram. zamjenica
pronomen adjektiv(um) (lat. pronomen adjectivum) gram. pridjevska
zamjenica
pronomen supstantiv(um) (lat. pronomen substanlivum) gram. imenika zamjenica
pronomina (lat. pronomina) mn. gram.
zamjenice; usp. pronomen
pronomina demonstrativa (lat.) mn.
gram. pokazne zamjenice (Laj, ovaj,
onaj i dr.)
pronomina indefinita (lat.) mn. gram.
neodreene zamjenice (neki, neka,
netko itd.)
pronomina interogativa (lat.) mn.
gram. upitne zamjenice (tko, koji, to
itd.)
pronomina personali (lat.) mn.
gram. osobne zamjenice (ja, ti, on,
mi, vi i dr.)
pronomina posessiva (lat.) mn. gram.
posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov
itd.)
pronomina reflexiva (lat.) mn. gram.
povratne zamjenice
pronomina relativa (lat.) mn. gram.
odnosne zamjenice
pronominacija (lat. pronominatio) izbjegavale spominjanja nekog imena na taj nain to se, umjesto imena, spomene neka okolnost koja je s
tim imenom u poznatoj vezi
pronominalan (lat. pronominalis)
gram. zamjeniki
pronominalia (lat.) mn. gram. oblici
koji, u nekim jezicima, slue za ozna-

propaganda

avanje kvantitete i kvalitete, veliine i broja predmeta

prononsijacija (fr. prononciation)
gram. izgovor, izgovaranje; javna objava
prononsiran (fr. prononce) jako izraen, jako oznaen, jasno obiljeen ih
istaknut; glasovat; pronuncirnn
prononsirati (fr. prononcer) izgovoriti,
izgovarati, izrei, izricati presudu;
obiljeiti; prononsirali sc snano se
izrazili, jasno izjavili, odluno se izjasniti, obiljeiti se; pronuncirati
prontamente (lal.) glaz. brzo, hitro
pronunciamento it. pronuncijamcnto
(p.) u Italiji i Latinskoj Americi:
vojni ustanak sa svrhom politikog
prevrata, vojni pu
pronuncinto it, pronuncijato (tal.)
glaz. jasno, istaknuto, naglaeno
pronuncij (lat. pronuntius) titula nuncija koji je poslao kardinal
pronnncijancija (lat. pronunlialio)
gram. v. pronon sijai ja
pronunciran (lat. pronuntiatus) v. prononsiran
pronuncirati (lat, pronuntiare) v. prononsirati
pronuntiatum juri il. pronunciiatum juri (lat.) sudska odluka, pravno rjeenje
Pronjjeva konicn pren. dinamometar 5 koenjem kod kojega je primijenjeno trenje radi mjerenja uinaka
strojeva (nazvana po izumitelju, francuskom inenjeru i matematiaru
Pronvju)
propagacija (lat. propagatio) irenje,
promicanje, razmnoavanje
propaganda (lat.) ona djelatnost kojoj
je svrha utjecaj na najire slojeve,
irenje ideja; naziv udruge koju je
1623. godine osnovao u Kimu papa
tJrban VIII. (lat. Congregatio de propaganda fide), sa svrhom rada na irenju katolike vjere; svaka udruga
za irenje politikih ili religijskih

propagandist

1173

nauavanja i naela; praviti propagandu raditi na .irenju nekog miljenja, pokreta i si.
propagandist (lat. propagare) iritelj,
promicatelj ideja; pristaa i pobornik neke propagando; lan drutva
za irenje katolike vjere (u Rimu)
propngandizam (lat. propagare) naela
i naini rada neke propagande: marljivost u irenju ega (ideja, pokreta
i si.)
propagator Gat, propagator) iritelj,
promicatelj, revan pobornik i iritelj
neke ideje ili pokreta
propagirati (lat. propagare) iriti, promicati, radili za koga ili to; razmnoavati
propagul(um) (lal.) bot. prah pomou
kojega se razmnoavaju liaji, klicin
prah
propan zasieni parafin, bezbojni plin
koji dolazi u zemnim plinovima
proparoksitonon
(gr.
proparoxytonon) u grkoj gramatici:
rije koja ima otar akcent (akut) na
treem slogu od kraja, npr. legelai
propatija (gr. pro, pathos bolest, patnja. bol) med. predosjeaj neke bolesti
propedcutiki (gr. propaideuo prethodno pouavam) koji slui kao prethodna vjeba, pripremni; propedeueUki zavod pripremna kola
propedeutika (gr. propaideuo prethodno pouavam) prethodno vjebanje, predkola, znanje koje slui
kao uvod i priprema u neku znanost,
pripremna obuka, pripremna nastava; filozofska prapedeuliJea znanosti
koje slue kao uvod i pripremu za
uspjeno izuavanje filozofije, osobito logika i filozofija
propeler (lat, propellere tjerati naprijed, engl. propellcr) fiz. Arhimedov
vijak; vijak, brodski vijak za pokretanje brodova; vijak, zrani vijak za
pokretanje zrakoplova (elisa)

proporcionalan

properi.sponaenon (gr. properispomenon) u grkoj gramatici; rije koja

ima zavinuti naglasak (cirkumfleks)
na pretposljednjem slogu
propileji (gr. pro, pyle velika vrata,
to propylaion predvorje, ta propvlaia
predvorja) mn. predvoija, raskoan
ulaz u kakvu veliku graevinu; osobito: monumentalan i raskoan ulaz
u Akropolu, tvravu stare Atene;
pren. spisi koji slue kao uvod u razumijevanje ega, npr. umjetnikih
zbirki
proplnzma (gr. pro, plasma tvorevina)
uzor. uzorak, model od ilovae (prema kojein umjetnik radi)
propo (fr. propos) v. propozitum; prigodno kazalino djelo; v. a propo
propolis (gr. propolis) "predgrae";
smolasta tvar kojom pele zatvaraju
rupice na konici i na sau
proponent (lal. proponens) podnositelj
prijedloga, predlagatelj; onaj koji se
nepozvan mijea u govor
proponirati (lat. proponere) predlagati,
predloiti; pretpostavili
Propontida (gr. Propontis, gen. Propontidos) "more ispred Ponta", stari
naziv za Mramorno more
proporcija (lal. proportio) razmjer, omjer. odnos; mat. jednakost dvaju odnosa, npr. 5 : 15 = 6 : 18, a : b = c
: d; aritmetika proporcija odnosna
jednadba s jednakim ostacima, npr.
11 8= 10 7; geometrijska pro
porcija jednakodjeljiva odnosna jednadba, npr. 12 : 4 = 6 : 2; harmonina proporcija odnos izmeu 4
veliine kad se razlika prvih dviju
odnosi prema razlici tree i etvrte
kao prva veliina prema posljednjoj
proporcionalan (lat. proporlionalis)
razmjeran, koji stoji u nekom razmjeru, odmjeren; proporcionalne veliine mn. veliini; koje Su jedne prema drugima u nekom odnosu, npr.
proporcionalne linije; proporcionalni

proporcionalitct

1174

izborni sustav kod

kojega se broj izabranih izaslanika
pojedinih politikih stranaka odreuje u razmjeru prema ukupnom broju
svih glasaa
proporcionalitct (lat proportionalitas)
razmjernost, jialnakosl odnosa
proporcioniran (fr. proportionne) razmjeran, ravnomjeran, koji stoji u odnosu ili razmjeru s im; razmjerno
prilagoen, razmjerno skrojen, pravilno ureen ih podijeljen, tono odmjeren, pravilnog rasta
proporeionirati (fr. proportionner) dovesti (ili: staviti, dovoditi, stavljati)
u razmjer, uiniti razmjernim, prilagoditi prema emu
propositio maior it. propozicio major
Gat.) log. gornja premisa
propositio minor it. propozicio minor (lat.) log. donja premisa
proposta (tal.) prijedlog, predlaganje;
trg. ponuda; glaz. tema
propotizam (gr. pro-potizo) med. ljekoviti napitak i njegovo davanje
propozicija (lat. propositio) prijedlog,
predlaganje, ponuda; postavka, stav,
tvrdnja; log. sud; ret. izlaganje predmeta) port, svi uvjeti predvieni za
neku utrku i druga portska natjecanja (nagrade, ulozi, teina, duljina
staze i dr.), uvjeti i pretpostavke
oupe
propozitum (lat. propositum) govor,
rijei, iskaz; prijedlog, ponuda; namjera. odluka, rjeenje; propo
propretor Gat. propraetor) kod starih
Rimljana: upravitelj ih vrhovni sudac neke pokrajine
proprin auctoritate it. proprija auktoritate (lat.) vlastitom silom ili vlau, nasilno, samovoljno
proprin causa it. proprija kauza (lat.)
vlastita slvar, osobni posao
proprin manu it. proprija manu (lat.)
vlastitom rukom, svojeruno
izborni sistem

prosektura

proprijetet (lal. proprietas) vlasnitvo;

pravo vlasnitva; vlastitost, svojstvo,
osobina; imanje, dobro
proprio (tal.) ba, upravo
proptoma (gr. propioma ispadanje)
med. v. procidencija
proptoza (gr. proptosis ispadanje)
med. v. propidencija
propulzija (lat. pro naprijed, sprijeda,
pulsus potisnut) 1. med. pojava da
se bolesnik pri hodanju zanosi prema
naprijed; 2. pogonska sila potrebna
za pokretanje nekog tijela
propulzija (lat. propulsio) pokretanje
naprijed, guranje naprijed; pogon
broda
propulzivan (lat. propulsivus) koii pokree, koji gura naprijed, pogonski
proratizirauje (lat. pro rata) prav. podjela na rate, tj. na udjele
prorektor (lat. proreclor) na visokim
kolama: zastupnik rektora (poloaj
za koji se obino bira prijanji rektor)
prorektorat (lat proreetoratus) poloaj
i dostojanstvo prorektora
prorex it. proreks (lat.) zamjenik kralja, potkralj
prorogativan (lat. prorogativus) odgodan, koji odgaa, odloan, koii odlae,
produan, koji produava
prorogirati (lat prorogare) odloiti, odlagati, odgoditi, odgaati (npr. saborske sjednice); produiti rok, npr. neke mjenice; usp. prolongirati
proscenij (gr. pro-skenion, lat. proscaenium) prednji dio antikog kazalita; u suvremenom kazalitu:
prednji dio pozornice (izmeu zavjese
i orkestra)
prosektor Gat, proscctor) med. lijenik
koji obavlja seciranje lea; takoer:
onaj koji obavlja ispitivanja seciranjem ljudskog tijela
prosektura (laL prosectura) ustanova
pri velikim gradskim i dravnim bolnicama za praktino rjeavanje zada-

prosekucija

1175

taka iz podruja patoloke anatomije (u kojem sc, dakle, obavljaju seciranja i bakterioloka ispitivanja)
prosckucija (lat. prosecutio) nastavljanje, produivanje; sudsko progonjcnjc
prosekutiv (lat.) naziv za pade instrumental kad oznauje prostorne odnose, npr. idem cestom
prosekutor (lat. prosccutor) pratitelj,
vodi; sudski progonitelj, tuitelj
proselit (gr. prosclvtos) v. prozelit
proseuha (gr. pros-euche bogomolja)
idovska bogomolja pokraj putova,
bunara itd.; takoer = sinagoga
prosferomenn (gr. pros-fero) mn. med.
sredstva koja djeluju izvana
prosfizn (gr. prosfysis prirastanje,
srastanje) med. sraslost udova
prostora (gr. pros-fora) u pravosl. crkvi: "prinos", krui od peninog
brana koji sc upotrebljava za priest
i dijeli vjernicima (nafora) nakon mise
proshematizam (gr. prosehematismos) gram. produljivanje neke rijei
dodavanjem jednog slova ili sloga na
kraju; pogreno: proematizam
prosilogizam (gr. pro, syllogismos posredni zakljuak) log. prednji silogizam, tj. onaj iji je zakljuak gornja
ili donja premisa sljedeeg zakljuka u polisilogizmu
prosit! Gat. prosum, prosit) neka je na
korist, u zdravlje, nazdravlje!
proskineza (gr. pros-kvnesis) tovanje
nekog kao boanstva, klanjanje, padanje niice pred kim, npr. pred vladarom; prostemacija
proskomidija (gr. pros-komizo prinosim) u pravoslavnoj crkvi: pripremanje za liturgiju, tj. pripremanje
svetih darova (kruha i vina) za priest
proskribirati Gat. pro-scribere) staviti
izvan zakona, stavljati izvan zakona,
liiti (ili: liavali) koga zatite zako-

prosperitet

na; osuditi na smrt bez sudskih formalnosti; progoniti, prognati, iskljuiti, istjerati (iz drutva); zabraniti,
ukinuti; bojkotirati
proskripcija Gat. proscriptio) stavljanje
izvan zakona, osuda na smrt bez sudskih formalnosti; proganjanje, progonstvo; progonstvo, izgon, iskljuenje; zabrana, ukidanje; bojkotiranje; izraz potjee od Sulinih proskripcija u starom Rimu
proskriptivan (lat. proscriptivus) koji
stavlja izvan zakona; koji progoni,
protjeruje, protjerivaki; koji izgoni,
iskljuuje, iskljuan; koji zabranjuje, ukida; koji bojkotira
proskura (gr. prosfora) v. proslbra
prospekcija (lat. prospeetio) ispitivanje
zemljita sa svrhom traenja minerala, istraivanje minerala
prospekt (lat. prospeelus) izgled, pogled, prizor; u likovnoj umjetnosti:
predoavanje izgleda skupine graevina, ulica, trgova itd. (prospektno
slikarstvo); iroka ulica (npr. Novski
prospekt u Pctrogradu); kaz. slikana
pozadina, dubina pozornice; nacrt,
plan, slika neke zgrade prema vanjskom izgledu; pregledan plan o ureenju nekog industrijskog, znanstvenog, umjetnikog ili prosvjetnog
poduzea; trg. reklama neke robe u
obliku tiskanog letka ili broure
prospektivan Gat. prospeetivus) koji
predvia ono to e doi, dalekovidan
prospektor (lat. prospeetor) istraiva
zemljita u mineralnom pogledu,
onaj koji se struno bavi istraivanjem i pronalaenjem minerala
prosperirati (lat. prosperare) uspijevati, napredovati, ii od ruke, polaziti
za rukom; imati sree, dospijevati u
ponajbolje prilike
prosperitet (lat. prosperitas) uspijevanje, polaenje za rukom; blagostanje, uspjeh, srea (u poslovima)

prossimo

117B

prossimo (tal. prossimo sc. mese, lat.

proximo) trg. idueg mjeseca, sljedeeg mjeseca
prossimo passato (tal.) trg. prolog
mjeseca
prossimo vcnturo (tal.) trg. za idui
mjesec, za sljedei mjesec
prostuglandini (gr.-lat.) mn. masne
kiseline koje se stvaraju u ljudskom
tijelu i imaju vrlo povoljno djelovanje na itav organizam
prostat (gr. proslales starjeina, pretpostavljeni, lat. prostata) starjeina,
pretpostavljeni, zapovjednik, poglavar; u Staroj Ateni: zatitnik onoga
koji nije bio atenski graanin; med.
ono to stri, to izviruje
prostata (gr. proslales branitelj, zatitnik, lat. prostata) anat. prcdsjcmenjaa (muka spolna lijezda, na
gornjem dijelu mokrane cijevi i ispod mokranog mjehura, izluuje sok
koji se mijea sa spermom)
prostatalgija (gr. prostates, algos bol)
med. bol u sjemenjai (prostati, mukoj spolnoj lijezdi)
prostatektomija (gr. proslales, ektomc rezanje) med. operativno odstranjivanje prostate
prostatelkozis (gr. prostates, elkosis
gnojenje) med. gnojenje (ili: zagnoiavanje) prostate
prostatian (gr. prostatikos) koji stri,
koji se istie, koji stoji na elu, odlian. izvrstan
prostatitis (gr. prostates) med. upala
sjemenjae (prostate)
proslatizam (gr. prostates) med. opi
naziv za sve sluajeve poveanja (hipertrofije) sjemenjae (prostate)
prostatolit (gr. prostates, lithos kamen) med. kamen u prostati
prostatonkus (gr. prostates, onkos
masa) med. oteklina prostate
prostazija (gr. prostasia) prvenstvo,
prednost; starjeinstvo

prota

prostemidij (gr. proslernidios koji se

nalazi pred prsima, pretprsni) med.
melem (ili: flaster) za prsa
prosternirati (lat. pro-sternere) prostrijeli na zemlju, oborili; prosLernirati se baciti se pred nekim na zemlju, pasti na koljena, ponizili se
prosteta (gr. prostithemi dometnem,
prislonim) mn. med. lijekovi koji se
upotrebljavaju izvana
prostetis (gr. pro, stethos prsa) med.
mesnatost na prednjem dijelu prsa
kod snanih mukaraca; mesnatost
ruku i nogu, tzv. "mi" na ruci i lopta
iza nonog palca
prosteza (gr. prosthcsis dodavanje)
gram. dodavanje jednog slova ili sloga na poetku rijei; med. naknada,
zamjenjivanje izgubljenih udova umjetnim. namjetanje umjetnog dijela
tijela, npr. drvene noge; proteza
prostil (gr. pro. stylos stup) arh. vrata,
ulaz. sa stupovima sprijeda; stupovi
samo sprijeda; pr. prostilan
prostitucija (lat. prostitutio) blud,
bludni ivot, bludnienje; davanje tijela za novac kao poziv (profesija);
pren. obeaenje, oskvrnjivanjc,
oskvrnue
prostituirati (lat. prostituere) navesti
na blud. navoditi na blud, javno izlagati bludu; osramotiti, obeastiti,
poniziti;prostituirati se odati se bludnom ivotu, obeastiti se, prodavati
se, postali javna ena, bludnica;
obrukati se, blamirati se
prostitutka (lat. prostituere) ulina
ena, javna ena, bludnica
prostratio virium it. prostracio virijum (lat.) med. iscrpljenost, iznemoglost, klonulost, oslabljenost
proek (tal. prosecco) poznato dalmatinsko desertno vino od suhog grozda, obino bijelog (nazvano po selu
Prosecco u okolici Gorizie)
prota (gr. protos prvi) prvi sveenik;
poasni in u Pravosl. crkvi iji no-

protagonist
sitelj ima pravo na crveni pojas; takoer: sveenik pod ijim su nadzorom svi sveenici iz dijela jedne
eparhije; protojerej, protoprezbiter
protagonist (gr. protagonisr.es) prvi
borac, prvoborac, voda, glavni pobornik, glavni pokreta, glavna osoba,
prvak; u starogrkom kazalitu: glumac koji igra glavno ulogu
protaktinij (lat. protactinium) kem.
radioaktivni element, atomska teina
231, tablini bnij 91, znak Pa
protalija (gr. pro prije, thallos zelena
granica, mladica) bot. proklinica (i
klijanje uope)
protandrija (gr. protos prvi, andria
mukost) biol. kod nekih ivotinja i
biljaka: ranije razvijanje mujaka
nego enki, odnosno mukih spolnih
organa nego enskih; supr. protaginija
protantrop (gr. protos prvi, anthropos
ovjek) zajedniki naziv za pojam
praovjeka
protargoi (gr. protos prvi, argurion
srebro) med. spoj bjelanevine srebra, utjee antiseptiki, upotrebljava
se pri lijeenju rana, oiju i tripera
protaza (gr. protasis) ret. u samom
poetku istaknuto pitanje; gram. zavisna reenica koja Stoji pred glavnom; kaz. uvodni (ih: prvi dio) draine
u kojem poinje dramski zaplet; supr.
apodoza
protaza (gr. protasso stavim naprijed)
1. gram. zavisna reenica koja stoji
pred glavnom; 2. kaz. uvodni dio drame; 3. ret. na samom poetku istaknuto pitanje; suprot, apodoza
proteidi (gr. protos prvi) mn. kem. spojevi proteina s organskim spojevima
protein (gr. protos prvi, lat. protenium) kem. bjelanevina, glavni sastojak protoplazme biljnih i ivotinjskih stanica, ima ga i u krvi, mesu.
mlijeku, kostima, kosi; najvanija

1177

protektorat

hrana organizma koji bez nje ne moe opstati

proteinoterapija (lat, proteinum bjelanevina, gr. therapeia lijeenje)
med. lijeenje ubrizgavanjem bjelanevinastih tvari; usp. protein
Protej (gr. Proteus) mit. morski bog
starih Grka koji je imao dar proricanja i sposobnost da se pretvara u sve
mogue oblike; pren. prevrtljiv ovjek, prcvrtljivac; u alkemiji: iva
protekcija (lat. pruteelio) zatita, zatiivanje, pokroviteljstvo; polpora, pomo, pomaganje; preporuka, preporui vanje
protekeiona (lat. proteetio) v. protekcionist
protckcionist (lat. proteetio) pristaa
uvoenja zatitne pristojbe, zabrane
uvoza, kontingentiranja i drugih mjera u borbi protiv konkurencije inozemnih poljoprivrednih i industrijskih proizvoda; tienik, ljubimac,
onaj koji ima preporuku, pomo i
potporu utjecajnih ljudi (protee)
protekcionizam (lat. proteetio.) sustav
trgovake politike kojem je svrha
zaliivanjc domaih proizvoda od
inozemne konkurencije putem uvoenja visokih uvoznih pristojbi na
stranu robu. a sniavanjem izvoznih
itd.
protektivni (lat. protcctivus) zatitni,
obrambeni, potpuni, pomoni
protektivsilk (engl. proteetive silk zatitna svila) med. smolom premazana
tanka tkanina za zatitu rana (kod
antioptikog zavoja)
protektor (lat. protcctor) 1. pokrovitelj,
zatitnik, onaj koji nekoga preporuuje; 2. titula Olivera Oromvvella
nakon ukidanja kraljevstva u Engleskoj; 3. drava koja uzima neku
zemlju pod "pokroviteljstvo"
protektorat Gat. proteetoratus) zatitnitvo, pokroviteljstvo; u meunarodnom pravu: odnos zavisnosti koji po-

protektorij

1178

stoji izmeu jedne drave (kao "zatitnice1") i druge (kao "zatiene");

naziv za zemlju uzetu pod ovakvu
"zatitu", a zapravo okupiranu od jae drave
protektorij (lat. proteetorium) ustanova za zatitu ili obranu od ega.
obrambeni spis; tienie, zatita, pokroviteljstvo
protektura (lat. proteetura) v. protektorij
protenzija (lat. protonsio) ispruenost,
protegnutost; takoer: prota za
proteolitian (gr. protos prvi, lylikos
razluan. koji razlae) koji probavlja
bjelanevine (pepsin, tripsin, fermenti)
proteoliza (gr. protos prvi, lysis razluivanje) med. razlaganje bjelanevina u organizmu
proteroandrija (gr. proteros prijanji.
anria mukost) biol. v. protandrija
proteroginija (gr. proteros prijanji,
gyne ena) biol. v. protoginija
protest (lat. prote stus, tal. protesto) prigovor, izraz ljutnje protiv ega; u
mjenikom pravu: akt kojim vlasnik
mjenice izvjetava trgovaki sud da
mjenini dunik nije udovoljio ili
odgovorio obvezama; senza protesto
it. senea protesto (tal.) trg. bez prigovora, bez protesta; sopra protesta
(tal.) preko protesLa, tj. iz prijateljstva primiti na sebe mjenicu
protestacija Gat, protestatio) prigovor,
sveana izjava protiv ega, javno izraavanje srdbe
protestant (lat. protestans koji javno
svjedoi) kranin evangelikolutcranske vjere (naziv po tome; to su
Lutherovi pristae 1529. protestirali
protiv odluka Katolike crkve); nakon Vcstfalskog mira ovim imenom
zovu i reformiste
protestantizam Gat. protostans) naziv
za sve kranske crkvene zajednice

proto-

koje su proizale iz velikog pokreta

reformacije u XVI. st.; usp. protestant
protestirati Gat, protestari javno posvjedoiti; javno iskazati, glasno objaviti) otvoreno se izjasniti protiv ega, dii se protiv ega, izraziti srdbu
zbog ega; protestirati- mjenicu po
utvrenoj formi izvijestiti trgovaki
sud da vlasnik mjenice nije mogao
isposlovati primanje ili plaanje mjenice i pored svih zakonom propisanih
uvjeta i mjera
protetika (gr. pro-tithemi postavljam
ispred) med. vjetina zamjenjivanja
izgubljenih dijelova tijela (ruke, noge,
zuba i dr.) umjetnim; usp. prosteza
proteza (gr. pro, tithemi, prothesis izlaganje) v. prosteza
protee (fr. protege) tienik, ljubimac.
onaj koji ima protekciju
proteirati (lat. pro-tegere, fr. proteger)
tititi, zatititi, zatiivati, zaklanjati, poma,ga ti, potpomagati koga; preporuiti, preporuivati
protfan (njem. braten pei ili Brot kruh,
Pfanne tava) tava, posuda za peenje
protimija (gr. prothymia) sklonost,
pripravnost, raspoloenje za to; naklonost. raspoloenje prema komu ili
emu
protipografski (gr. pro, typos otisak,
grafo piem, biljeim, crtam) izraen
prije pronalaska tiska
protiron (gr. prolhyron) arhit. starogrko predvorje izmeu vanjskih i
unutarnjih vrata graevina
protisti (gr. protos prvi) mn. biol. izraz
kojim Ilaeckel oznaava najnie organizme, one kod kojih jo nisu potpuno razvijene razlike koje postoje
izmeu viih ivotinja i biljaka; dijele se na protozoe i protoflte
proto- (gr. protos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: prvi, glavni,
najraniji, najvii, najugledniji

protobionti

1179

protobionti (gr. protos prvi, bios ivot)

mn. prvi ivi organizmi u razvoju
ivih bia na Zemlji
protofiti (gr. protos, fyton biljka) bot.
jednostanine biljke, prabiljke (jednostanine algo, bakterije itd.), za
razliku od vieslaninih biljki (metafita); usp. proti sti
protogala (gr. protos, gala mlijeko)
med. prvo, majino mlijeko
protogeja (gr. protos, ge Zemlja) prvi,
prvobitni oblik Zemlje (prema Ix;ibnizu)
protogenian (gr. protos prvi, gcnkorijen od gignomai rodim se, nastanem, postanem) koji je prvi nastao, prvonastali, prvostvoreni, prvorodeni
protoginija (gr. protos, gyne ena)
biol. kod nekih ivotinja i biljaka:
ranije razvijanje enki nego mujaka, odnosno enskih spolnih organa
nego mukih; supr. protandrija
protografija (gr. protos, graha pisanje) prvo crtanje, prvi crte, pravljenje nacrta; vjetina pravljenja nacrta, planova, skica; prvo pismo, prapismo
protohistorija (gr. protos, historia)
znanost koja prouava vrijeme o kojem u drugim zemljama ve postoje
pisani izvori i spomenici, ali ih jo
nema u onoj zemlji u kojoj se obavljaju prouavanja toga vremena, te
se poglavito prouava na osnovi ostataka materijalne kulture
protojerej (gr. protos, hiereus sveenik) v. prota
protokol (gr. protos, kolla ljepilo, protokollon) 1. zapisnik koji sadri
odluke ih zakljuke nekog kolegija,
zapisnik s iskazima sasluanih osoba; zapisnik sjednice; 2. zapisnik diplomatske konferencije koji sadri
odluke donesene na takvoj konferenciji; 3. diplomatski pravilnik koji
sadri propise o ceremonijalu kojeg

protonotar

se valja pridravati u dopisivanju i

slubenim odnosima s pojedinim dravama, kao i prilikom sastanaka
efova drava ili njihovih predstavnika; 4. odjel pri ministarstvu vanjskih poslova koji vodi ove poslove;
ef ovog odjela zove se ef protokola;
napravili protokol v. protokolirati
protokolant (lat. protocollum) v. protokolist
protokolnrni (lat. protocollarius) zapisniki
protokolirati (lat. protocollum) zapisati
po slubenoj dunosti; unijeti u zapisnik, napraviti zapisnik, vodili zapisnik, sasluati (ili: sasluavati) i
iskazano zapisati
protokolist (lat. protocollum) zapisniar
protolog (gr. proto-logos) prvi glumac,
onaj koji igra glavnu ulogu
protologija (gr. protos, logia) prva filozofija. osnovna filozofija
protoma (gr. pro-temno, protome) slika poprsja, poprsje, bista
protomus (gr. pro-temno) med. v. proek tor
proton (gr. protos prvi) fiz. pozitivna
jezgra vodikovog atoma iji naboj ili
optereenje iznosi jedan pozitivni
elektrini elementarni kvantum; protoni se. zajedno s neutronima, nalaze
u sastavu atomske jezgre; usp. elektron
proton pseudos (gr. proton, pseudos
la) fil. prva la, prva zabluda, pogrena osnova, pretpostavka kao izvor svih kasnijih pogrenih zakljuaka
(Aristotel)
protonema (gr. protos prvi, nema nit,
vlakno, preda, tkanje; prvobitna nit
to se stvara iz truski u mahovina;
proklinica
protonotar (gr. protos, lat, noiarius
biljenik, pisar) prvi pisar, glavni sekretar (ili: tajnik); prvi sveenik poslije patrijarha u Carigradu; u Kat.

protopatija

1180

crkvi: titula visokog sveenika, po

rangu odmah iza biskupa, a obavlja
sve poslove koji se tiu pape i Kat.
crkve
protopatija (gr. protos, pathos bol)
osobita naklonost emu; med. prvi
osjeaj bola, prvi znaci bolesti
protoplast [gr. protos. plastos uoblien. oblikovan) biol. stanino tkivo
bez opne. npr. kod biljnih stanica
protoplasti (gr. protos, plastos uoblien, oblikovan) mn. prvostvoreni ljudi, praljudi, prvi ljudi
protoplastian (gr. protos. plastikos
uoblien, oblikovan) prvostvoren,
praovjeji, praljudski
protoplazma (gr. protos, plasma tvorevina) biol. bjelanevina, aktivna
bjelanevina stanica, osnovna tvar iz
koje se sastoji svaka biljna i ivotinjska stanica (ima oblik polutekue, bezbojne i ljepljive mase); pren.
prapraslika, praslika
protopter (gr. protos p r v i , pteron pero,
krilo; plivaa koica) zool. riba dvodihalica; 11 suho doba godine die na
plua, a inae na krge
protoraks (gr. pro, thorax trup. prsni
ko) zool. prednji dio prsa u lankononea (kukaca)
protorganizmi (gr. protos, organon
orue) biol. v. protisti
protosindik (gr. protos, syndikos zastupnik) prvi, glavni branitelj, glavni
sudac
protosinel (gr. protos, synkloio spojim, blisko veem) u Pravoslavnoj crkvi najstariji monaki in poslije arhimandrita, po rangu odgovara protoprezbiteru
protoskop (gr. proktos mar. skopeo
promatram) med. zrcalo za pregledavanje debelog crijeva
protoskopija (gr. proktos mar, skopeo promatram) med. pregled (ili: ispitivanje) mara ih debelog crijeva
pomou protoskopa

prova

prototeza (gr. protos, thesis tvrdnja)

fil. nasluivanje o postojanju neke injenice koje se zasniva na zakljucima po slinosti (analogiji); hipoteza
(pretpostavka) koja se moe braniti
i injenicama crpljenim iz iskustva,
prototip (gr. pro, typos otisak) uzorak,
ogledni primjerak, obrazac
prototip (gr. protos, lypos otisak) prva
slika, praslika. prauzor; obrazac, model, uzor; prvi snimak, prvi otisak
prototipian (gr. protos, tvpos otisak)
koji slui kao obrazac (uzor)
prototipski (gr. protos, typos) v. prototipian
protozoa (gr. protos, zoon ivotinja)
zool. praivotinje, mikroskopski mala
.iednostanina iva bia (za razliku
od metazoa, tj. viestamnih organizama); usp. protisti
protozojski (gr. protos, zoon ivotinja)
praivotinjski, koji se tie protozoa
protrahirati (lat. protrahere) 1. zavlaiti, produljivati; 2. priznati
protraktor (lat. protractor) u geodeziji:
kutomjer za odreivanje velikih kutova; med. instrument za ienje rana
protuberanca (lat. protuherantia) med.
prstenasto ispupenje, jabuica, kvrga, izraslina, grba; astrofiz. Suneve
protuberance su ruiasti plamenovi
koji s povrine Sunca sukljaju u vrlo
velike daljine i u drugoj polovici devetnaestoga stoljea ve je utvreno
da protuberanca ne svijetli kao neka
stvar osvijetljena Sunevom svjetlou, ve da je to golema masa usijanoga vodikovog plina; protuberance
se mogu vidjeti i bez pomrine Sunca
protuherantia oculorum it, protuberancija okulorum (lat) med. hulja vost, izbuljenost oiju
protutela (lat.) prav. zamjena u skrbnitvu, su skrbnitvo
prova (tal. prua, prova) prainac. prednji
dio broda

provansalski jezik

1181

provansalski jezik jezik kojim se govori u ju. Francuskoj, danas samo

narjeje, ali nekada je bio samostalan
knjievni jezik
provansalski pjesnici francuski pjesnici XII. i XIII. st. iz Provanse i sjeveroistone panjolske, opjevali su
viteke motive; romantini pjesnici,
trubaduri
provazal (lat. provasallus) zamjenik
podanika (vazala)
provonijenco (lat. provenientiae) mn.
osobe koje dolaze (ili: roba koja dolazi) iz inozemstva
provenijencija (lat. provenientia) podrijetlo uvezene robe.
proverb(ij) (fr. proverbe, lat. proverbium poslovica) poslovica; osobito:
mala komedija i manje kazalino djelo u kojem se razvija neka poslovica
{osobita vrsta fr. dramske knjievnosti)
Proverbia (lat. Proverbia) mn. Prie
Sa lom on ovo
proverbijalni (lat. proverbialis) posl<>vian
providencija (lat. providenlia) 1. predviale, opreznost; 2. briga, briljivost; Boja providnost
providur (tal. provveditorc) naslov poglavara zemlje u doba mletake uprave nad Dalmacijom
provijant (lat, providere predvidjeti,
pripremiti, tal. provianda) hrana, jelo, ivene namirnice; osobito: ivene namirnice koje su potrebne i predviene za prehranu vojske
provijant-kolona voj. sva prijevozna
sredstva i cjelokupno osohlje pomou
kojih se vojska opskrbljuje hranom,
osobito za vrijeme rala
provincija (lat. provincia) kod Rimljana: osvojeno ili naslijeeno podruje; danas: pokrajina, podruje;
unutranjost; u Katolikoj crkvi: podruje koje spada pod jednu nadbiskupiju

provocirati

provincijal (lal. provincialis) poglavar

nekog crkvenog reda ija vlast obuhvaa nekoliko samostana
provincijalac (lat provincialis) stanovnik pokrajine, ovjek iz unutranjosti
provincijalizam (lat. provincialis) rije
koja je poznata samo u jednoj pokrajini (provinciji), dijalektalna rije,
dijaloktizam; uporaba rijei koje su
poznate samo u jednom kraju
provincijski (lat, provincialis] pokrajinski, podruni; koji pripada ili se lie
unutranjosti; izvangradski
provitnmini mn. tvari u hrani iz kojih
se u organizmu ivih bia stvaraju
vitamini
provizija (lal. pruvisio) trg. postotak od
obavljenog posla koji se daje kao
nagrada za trud posredniku u tom
poslu (agentu, pediteru ili komisionaru); hrana, ivene namirnice; opskrbljivanje ivenim namirnicama; u
Katolikoj crkvi: imenovanje na neki
crkveni poloaj ih u neku upu
provizionalan (lat. provisionalis) v.
provizoran; provizionalni dekret
prav. rjeenje kojim neka sporna
stvar prelazi u posjed jedne od parninih strana
provizor (lat, provisor) nadstojnik,
upravitelj (ljekarne, fonda, kole i si.)
provizoran (lat. provisorius) odreen
samo za kratko vrijeme, privremen,
probni, pomoni
provizorij (lat. provisoriuin) stanje privremenosti, privremeno slanje, privremeno rjeenje, privremenost
provocando ad actn it. provokando
ad akta (lat.) prav. pozivom (ili: pozivajui se) na sudske akte (spise)
provocirati (lat. provocare) izazivati,
hukati, podbadati; davati povoda,
prouzroiti; navoditi na protuzakonito djelo i izjave s ciljem kompromitiranja i prijave

provokacija

1182

provokacija (lal. pro voa ti o) izazivanje, podbadanje, hukanje; navoenje na protuzakonito djelo ili protuzakoniti in; izazivanje na dvoboj;
prav. izazivanje na podizanje tube;
pozivanje na vii sud (apelaeija)
provokant (lal. provocans) prav. onaj
koji poziva na vii sud; apelant
provokat (lat. provocatus) prav. onaj
koga zovu na vii sud; apelat
provokativan (lat. provocalivus) izazovan, koji izaziva, izazivaki
provokator (lat. provocator) izaziva,
podbada; agent provokator plaeni
buka, onaj koji zlonamjerno navodi
na akciju, na neto tetno, pomonik
tajne policije
proza (od lat. prosa u izrazu prosa oralio izravan govor, upravan govor, neukraen govor; enski rod od prosus
postalo od prorsus od proversus ravno naprijed okrenut; nevezan govor)
nevezan slog, govor upuen neposredno, nain izraavanja koji nije
ogranien rimom ili ritmom; pren.
suhoparnost, svakidanjost, odsutnost svega pjesnikog, lijepog i uzvienog; supr. poezija
prozackvirati (lat. prosequi) v. prosekvirati
prozaian Gat, prosaicus) nevezan, nepjesniki; svakodnevni, suhoparan,
plitak, obian, dosadan; supr. poetian
prozaiar Gat, prosa) onaj koji pie u
prozi, tj. nevezanim slogom; pren.
suhoparan ovjek
prozaist (lat. prosa) v. prozaiar
prozaizam (lat prosaismus) osobitost
nevezanog, ne pjesnikog govora;
pren. suhoparnost, neduhovitosl
prozaizirati (lal. prosa) pisali u prozi;
pren. initi (ili: uiniti) neto suhoparnim
prozekucija (lat. prosecutio) v. prosekucija

prozoomanija

prozekutor (lat. prosccutor) v. prosekutor

prozelit (gr. pros-clythos) doljak, pridolica; obraenik, onaj koji je preao
na drugu vjeru, onaj koji je iz jedne
zajednice, osobito vjerske, preao u
neku drugu (izraz poljee od grkog
idovstva kad su se, u Kristovo vrijeme, ovako nazivali neznaboci koji
su primili idovsku vjeru)
prozelitizam, (gr. proselytos) manija
ih pomama za prikupljanjem novih
sljedbenika, tenja onih koji nastoje,
osobito neasnim i runim sredstvima, pridobiti pristae drugih vjera
za svoju vjeru
prozenhim (gr. pros-enchyma) bot. oblik biljnog staninog tkiva kod kojega je stanina opna odrvenjela, a stanice izduene i na oba kraja zaotrene, tako da svojim vrhovima zalaze jedna u drugu i nemaju meustaninog prostora
Prozerpina (lat. Proscrpina) mil. ena
Hadova i, po tome, kraljica podzemnog svijeta (kod Grka: Perzefona);
astr. ime planeloida otkrivenog 1853.
godine
prozimiti (gr. pro, zyme kvasac) mn.
naziv za pravoslavce, budui da so
ovi prieuju kvasnim kruhom; usp.
azimati
prozni (lal. prosa) napisan u prozi; prozaian
prozodija (gr. prosodia) dio metrike:
izgovaranje rijei po naglasku (akcentu) u duini slogova; pravila o duini i kratkoi slogova; knjiga koja
sadri pravila i primjere o duini i
kratkoi slogova
prozodika (gr. prosodikos naglasili,
koji se lie naglaavanja slogova)
znanost o duini i kratkoi slogova,
znanosl o naglasku
prozoomanija (gr. prosodia, mania
strast, pomama) strast za pravljenjem stihova, stihoklepslvo

prozopalgija

118-3

prozopalgija (gr. prosopon lice, algos

bol) med. bol u licu
prozopografija (gr. prosopon lice, grafia opis) opisivanje osoba, crtanjc
karaktera
prozopologija (gr. prosopon lice, logia
znanost) znanost o izgledu lica; usp.
fiziognomika
prozopomant (gr. prosopon lice, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu
iz crta lica
prozopomantija (gr. prosopon lice.
manteia proricanje) proricanje sudbine iz crta lica
prozopopeja (gr. prosopon lice, poico
pravim, inim) ret. oliavanje, prikazivanje neega neosobnog i neivog
kao da je ivo, oivljavanje; personifikacija
prozopoplegija (gr. prosopon lice. plege udarac) med. kljenut lica, kljenut
linog ivca
prozoposkopija (gr. prosopon lice,
skopeo promatram) promatranje lica,
ispitivanje lica; osobito: znanost o
bolesnom izrazu lica, = patoloka iziognomika
prozopospazmus (gr. prosopon lice,
spasmos gr) med. grenje lica, gr u
licu
prudoncija (lat. prudens mudar) mudrost, razboritost; predvidanje; iskustvo, znanje
prudentior cedit it. prudencior cedit
(lat.) pametniji poputa,
pr uf (engl. proof) pokus, proba; osobito:
probni arak, probni otisak
prunin (lat. prunus) v. cerasin
prunus (lat.) bot. ljivovo drvo. ljiva
prurigo (lat.) med. svrab koe, svrbe:
pren. neodoljiv nagon, velika elja za
im
prurit (lat. pruritus) med. kronian
svrab koe, osobito kod oboljelih od
eerne bolesti i bolesti jetara, kod
nervoznih i starih ljudi

p alter

Prus 1. pripadnik jednoga od baltikih

plemena, srodnih Letoncima i Litvancima; 2. pripadnik njemake povijesne pokrajine Prusije
prusofil (lat. Prussia Pruska, gr. filos
prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa,
onaj koji voli Pruse
prusofob (lat. Prussia Pruska, gr. fobos strah} neprijatelj Prusa, onaj koji
mrzi Pruse
prun (tal. prigione} zatvor, tamnica
psafaroza (gr. psafaros) med. krhkost,
omekalost. omekavanje; kostiju
psalam (gr. psalmos udaranje u ice,
strune) pobona pjesma u slavu Boju; osobito: 150 pohvalnih pjesama
Starog zavjeta kojima je uglavnom
autor kralj David
psalenda (lat. psallere pjevati uz pratnju instrumenata, psallenda) mn.
ono to se treba pjevati, pjesme (blagdanska pjesma kod katolika koja st;
pjeva naizmjence)
psaleta (fr. psallette) kola zlnirnog pjevanja
psalidij (gr. psalidion) karice; mali
svod; med. modani svod
psalidoma (gr. psalidoma svod, iebdei
svod) svod; anat. unutranja povrina lubanje
psaligrafija (gr. psalis kare, grafia
pisanje, crtanje) vjetina izrezivanja
karama i slobodnom rukom oblika
(siluete) nekog lika ili predmeta na
crnom papiru
psalis (gr. psalis) kare, noice; svod,
luk, podzemni vodovod
psalmist (gr. psalmos udaranje u ice,
strune) pisac psalama u St. zavjetu;
pjesnik psalama uope, pisac pobonih pohvalnih pjesama
psalmodija (gr. psaimoia) pjevanje
psalama i drugih starozavjetnih tekstova u kranskom bogosluju
psalmograf (gr. psalmos, grafos) v.
psalmist
psalter (gr. psalterion) v. psalterion

psalterion

1184

psalterion (gr. psalterion ini instrument) srednjovjekovni glaz. instrument sa icama, slian harfi; zbirka
biblijskih psalama (usp. psaltir); dugake krunice koje nose redovnice u
nekim katolikim samostanima; zool.
knjiavci (trei dio eluca kod preivaa)
psaltir (gr. psalteron} u pravoslavnoj
crkvi: bogosluna knjiga iz koje se
itaju i pjevaju psalmi (naziv po tome
to su se nekada psalmi pjevali uz
pratnju psalteriona)
psnltirati (gr. psalterion iani instrument, psallo sviram na ianom instrumentu pomou prstiju) pjevati
psalme, itati psalme;
psamiti (gr. psammos pijesak) mn.
geol. mehaniki sedimenti sastavljeni od zrnaca pijeska u veliini do 1
mm
psamizam (gr. psammos pijesak) med.
izbacivanje pijeska s mokraom, kod
oboljelih od kamena u bubrezima; takoer: kupanje (ili: parenje) u toplom pijesku
psamofiti (gr. psammos pijesak, fvton
biljka) mn. rasline koje uspijevaju na
pijeska
psamografija (gr. psammos pijesak,
grafein pisati) prouavanje pijeska i
karakteristika pjeanih terena
psamomantija (gr. psammos pijesak,
manteia proricanje) gatanje, vraanje. proricanje iz pijeska
psamos (gr. psammos pijesak) med.
pijesak u mokrai (kod kamena u bubrezima)
psamoterapijn (gr. psammos pijesak)
med. lijeenje pijeskom, pjeane
kupke
psataroza (gr. psathvros krhak, lomljiv. mek) med. v. psafaroza
psatiroza (gr. psathyros krhak, lomljiv, mek) med. v, psafaroza
psefiti (gr. psefos oblutak, ljunak)
geol. mehaniki sedimenti sastavljeni

pseudodemokracija

od veih i krupnijih komada, bilo zaobljenih (konglomerati) bilo uglatih

(krnici)
psefizma (gr. psefisma) u staroj Grkoj: zaklju6ak narodne skuptine koji
je vrijedio samo za pojedine sluajeve
i za pojedine ljude
psefokratski (gr. psefos kameni za
glasovanje, kratos jaina, snaga, vladavina) koji vlada na osnovi veine
u parlamentu
pselafetika (gr. pselafetos opipljiv,
pselafao opipam) vjetina prepoznavanja stvari dodirivanjem (pipanjem)
pselafija (gr. pselafao) dodirivanje, pipanje, trljanje rukama
pselizam (gr. psellizomai mucam, tepam) med. mucanje, zamuckivanje,
tepanje
pseudo- (gr. pseudos neistina, la,
varka) predmetak u sloen i ama, oznaava neto lano, netono, pogreno, neto to sadri u sebi varku i si.
pseudoafija (gr. pseudos, afe pipanje,
dodirivanje, appo dodirnem, pipam)
med. varka osjetila dodira (opipa)
pseudoakuza (gr. pseudos, akuo ujem) med. varka osjetila sluha
pseudnangelija (gr. pseudos, angelia
vijest) lana vijest, lana poruka
pseudoapostema (gr. pseudos, apistemi uklanjam, odvraam) med. lani
ir, lana gnojna bubuljica
pseudoartroza (gr. pseudos, arthron
zglob) med. oblikovanje lanog zgloba. osobito kod potpuno neizlijeenog prijeloma kostiju i kod uganua
koje nije sasvim sanirano
pscudoastmn (gr. pseudos, asthma
teko disanje) med. lana astma
(zbog otekline u dinim organima)
pseudnblepsija (gr. pseudos, blepsis
vid) med. varka osjetila vida; uope
svaki nedostatak u oima
pseudodemokracija (gr. pseudos, demokratia) lana, tobonja demokracija

pseudoepigrafi

1185

pseudoepigrafi (gr. pseudos, epi-grafo) spisi s lanim natpisima, podmetnuti spisi, osobito: spisi koji su
objavljeni pod imenima starih Bojih
ugodnika i proroka, ali ija je vjerodostojnost veoma sumnjiva
pseudoestezija (gr. pseudos, aisthcsis
osjeaj, osjet) med. varka osjeaja,
postojanje osjeta koji zapravo ne moemo imati budui da nam nedostaje organ koji je za njega potreban,
npr. osjeaj da miemo prstima noge
koja je odrezana, amputirana
pseudofilozof (gr. pseudos, filosofos)
lani filozof, nazovifilozof
psoudoftiza (gr. pseudos, fthisis suica) med. lana suica
pseudogeuzija (gr. pseudos, geusis
okus) med. varka osjetila okusa
pseudograf (gr. pseudos, grafo piem)
laan, podmetnut spis
pseudograf (gr. pseudos, grafo piem,
biljeim) krivotvoritelj spisa, falsifikator spisa
pseudografija (gr. pseudos, grafia pisanje) krivotvorenje spisa, falsificiranje spisa
pseudokijeza (gr. pseudos, kyesis
trudnoa) med. lana trudnoa
pseudoklasicizam (gr. pseudos. lat.
classis, red, razred) lit. slijepo i zbog
toga neuspjelo oponaanje starogrkih i rimskih pisaca, osobito pjesnika; usp. klasicizam
pseudokriza (gr. pseudos, krisis) med.
lana, neprava, nepotpuna kriza
pseudoleukemija (gr. pseudos, leukos
bijel, haima krv) med. poveavanje
limfnih lijezda i dr. organa, prividna
bjelokrvnost
pseudologija (gr. pseudos, logia) laganje, la; lano nauavanje
pseudomant (gr. pseudos, mantis prorok) lani prorok
pseudomesija (gr. pseudos, hebr. masschiach) lani mesija, lani prorok

pseudoperipter

pseudomnezija (gr. pseudos, mimnesko sjeam se, mnesis sjeanje) psih.

varka u sjeanju, kad nam sc neto
to prvi put vidimo uini poznatim,
ili kad nam se neto to smo ve prije
uli ih vidjeli uini poLpuno novim i
nepoznatim
pseudomorf (gr. pseudos, morfoma
oblik, lik) psih. lana, neprava ili bolesna tvorevina
pseudomorfoza (gr. pseudos, morfe
oblik) min. javljanje minerala u kristalnim oblicima drugog minerala
pseudonim (gr. pseudos, onyma =
onoma ime) lano ime. izmiljeno
ime; pisac koji pie pod lanim imenom
pseudoniman (gr. pseudos, onyma
ime) s lanim imenom, pod lanim
ili izmiljenim imenom
pseudoodontoza (gr. pseudos, odus
gen. odontos zub) med. stvaranje bolesnog zuba
pseudoorgnnizmi (gr. pseudos, organon orue) mn. prirodne ili anorganske tvorevine koje svojim oblikom
podsjeaju na biljke ili ivotinje, zbog
toga su ih prije smatrali okamenjenim ostacima organizama
pseudoosfrazija (gr. pseudos, osfrasia
mirisanje, miris) med. v. pseudoosmija
pseudoosmija (gr. pseudos, osme miris) med. varka osjetila mirisa, pogrean osjeaj mirisa
pseudoostoma (gr. pseudos, osteon
kost) med. nepravo, lano stvaranje
kosti
pseudoparaziti (gr. pseudos, parasitos
nametnik) mn. biljke ih ivotinje koje
ive na drugim organskim tijelima,
ah ne izvlae hranu iz njih; usp. paraziti
pseudoperipter (gr. pseudos, peri oko,
okolo, pteron krilo) arhit. grki hram
sa slobodnim stupovima na prednjoj
i stranjoj strani, a na uzdunim

pseudopetrefakti

1186

stranama s polustupovima koji samo upola vire iz zidova

pseudopetrefakti (gr. pseudos, lat.
pctreffacta) mn. v. pseudoorganizmi
pseudopija (gr. pseudos, orao vidim)
med. v. pseudopsija
pseudoplazma (gr. pseudos, plasma
tvorevina) med. bolesna izraslina
pseudopleurezijn (gr. pseudos, plcuron bok, rebro) med. v. pseudopleuritis
pseudopleuritis (gr. pseudos, pleuron
bok, rebro) med. neprava, lana upala plune opne
pseudopneumonija (gr. pseudos. pneuma plua) v. pse udo pneumon ili s
pseudopneumonitis (gr. pseudos,
pneuma plua) med. neprava, lana
upala plua
pseudopolip (gr. pseudos, polvs mnogi, pus noga) med. nepravi, lani polip; usp. pohp
pseudopsija (gr. pseudos, opsis vid)
med. varka osjetila vida koja se sastoji u tome to se nekome ini da
vidi neto to ne postoji
pseudorazis (gr. pseudos, orasis vienje, vid) med. v. pseudopsija
pseudoreksija (gr. pseudos, orexis
tenja, prohtjev) med. lana elja za
jelom

psihijatar

pseudotanatos (gr. pseudos, thanatos

smrt) med. prividna, lana smrt
psidracij (gr. psydrakion) med. vodeni
mjehuri, osobito na nosu ili vrhu
jezika, nazvan po tome to se nekada
vjerovalo da sc takav mjehuri stvori
na jeziku kad netko neto slae (psydros = pseudes laljiv)
psiha (gr. psyche) dua. duh; fil. naelo
ivota, osnova ivota; zool. vrsta leptira (kao olienje ivota i besmrtnosti due); mit. Amorova ljubavnica
koju su stari Grci prikazivali kao izvanredno lijepu djevojku s leptirovim krilima; veliko i pokretno sobno
zrcalo koje stoji na podu i u kojem
se moe ogledati cijeli stas
psihagog (gr. psycbagogos) voda dua;
mit. nadimak Hermesa, koji je vodio
due pokojnika u podzemni svijet
psihagogi (gr. psychagogeo) mn. med.
sredstva, lijekovi protiv nesvjestice i
prividne smrti; psihagogici
psihagogici (gr. psychagogeo) mn.

med. v. psihagogi
psihalgija (gr. psyche dua, algos bol)
bol uzrokovana psihikim faktorima
psihastenija (gr. psyche dua, astheneia slabost) med. duevna slabost
ili bolest koja se sastoji u nesposobnosti za voljne odluke, u utuenosti,
pseudosifilis (gr. pseudos. sys svinja,
u stalnoj uplaenosti, u tenji za safilos prijatelj, koji voli) med. pojava
moom i u izbjegavanju drutva
koja ima slinosti sa sifilisom, ah nije
psihentonian
(gr. psyche, enteino
sifilis
zategnem, napregnem) koji izaziva
pseudoskop (gr. pseudos, skopeo produevno naprezanje, koji je u vezi s
matram) opt. sprava kroz koju produevnim naprezanjem
matrani predmeti izgledaju drukiji
psihentonija
(gr. psvehe, enteino zanego to su stvarno, kroz koju se,
tegnem,
napregnem)
prekomjerna
npr. ispupenja vide kao udubljenja
duevna napregnutost
i obratno; pseudoskopske mrke nehopsihiki (gr. psvehe, psvchikos dutine optike varke u pogledu velievni), duhovni, duevni, koji se tie
ine, oblika i smjera linija, likova i
due; psihike bolesti duevne boledr.
sti
pseudotabes (gr. pseudos, lat. tabes)
psihijatar
(gr. psvehe, iatros lijenik)
med. prividno, lano suenje kraljenice
med. lijenik za duevne bolesti

psihijatrija

1187

psihijatrija (gr. psyche, iatreia lijeenje) med. znanost o duevnim bolestima, njihovim uzrocima, o njihovom razvitku i lijeenju
psihizam (gr. psyche) filozofsko nauavanje po kojem jc dua neto materijalno ili tekue; takoer: nauavanje daje dua neto isto duhovno
i nadosjetilno; duevni ivot uope,
svjesni i nesvjesni: idealizam, spiritualizam
psiho- (gr. psyche) predmetak u sloenicama sa znaenjem: duh, dua,
duevni
psihoanaliza (gr. psyche, analysis ralanjivanje, razlaganje) ralanjivanje due sa svrhom to boljeg razumijevanja i poznavanja njezinih
osobitosti; otkrivanje skrivenog, zaboravljenog i u podsvijest potisnutog u duevnom ivotu, kao i nesvjesnih elja i nagona, poglavito
spolnih, koii nisu bih zadovoljeni te
nesvjesno tee za zadovoljenjem izazivajui pritom esto bolesne pojave
koje sc otklanjaju time to njihovi
pravi uzroci, tj. one nesvjesne elje,
prijeu iz podsvijesti u svijest; osniva ovoga psiholokog smjera je Sigmund Freud (18561939), po kojem
se naziva i frojdizam: prid. psihoanalitiki
psihobiologija (gr. psyche, bios ivot,
logia znanost) fil. biologija duevnog
ivota, znanost o biolokim zakonima
duevnog ivota, ili znanost o duevnim silama; biopsihologija
psihodinamika (gr. psyche. dynamis
snaga) fil. dinamika duevnog ivota,
znanost o duevnim silama (Hcrbart), o dinamikim izraajima duevnog
psihodrama (gr. psvehe. drama) poet.
monoloka pjesma koja prikazuje neku dramsku radnju, a od monodrame ili solo-scene razlikuje se osobito

psihogimnastika

po tome to svoje efekte postie bez

ikakvih scenskih naprava
psihodrama (gr.) med. metoda lijeenja duevnih bolesti koja se sastoji
u tome da se pred bolesnikom, pod
vodstvom hjenika-psihijatra, izvode
scene iz knjievnih djela u kojima
bolesnik moe prepoznati svoj problem
psihofiziki paralelizam fil. odnos izmeu due i tijela, psihikog i tjelesnog, sastoji se u tome to ovo dvoje
jedno drugom odgovara i na svoj se
nain dopunjuje, ali nije istovjetno
psihofizika (gr. psvehe, fvsike) znanost o odnosima izmeu due i tijela,
osobito: matematika usporedba
tjelesnih podraaja s djelovanjem tih
podraaja na duu (Wcber-Fechnerov
psihofiziki zakon: podraaji ine
geometrijsku progresiju, osjeti ine
aritmetiku progresiju)
psihofonija (gr. psyche, fone zvuk,
glas) med. psiholoko lijeenje ivotnih bolesti pomou glazbe koja djeluje na ivani sustav
psihogenetiki (gr. psyche, genesis
postanak) koji se tie (ili koji dolazi
u tijeku) razvitka due; koji se prouava s obzirom na postanak i razvitak duevnog ivota
psihogeneza (gr. psvehe, genesis postanak) razvitak due, znanost o duevnom razvitku djeteta, ivotinja
itd.
psihogeni (gr. psyche dua, gen- korijen od gignomai postanem) koji je
uzrokovan psihikim putem, koji je
psihikog podrijetla, koji je postao
pomou predodaba
psihogimnastika (gr. psychcgymnastike, gymnastike vjebanje) kolovanje (ili: uvjebavanje) duhovnih
radnji, funkcija: miljenja, osjeaja i
htijenja (npr. antropozofsko kolovanje duha austrijskog filozofa K.udoIfa Steinera, 18611925)

psihognozija

1188

psihognozija (gr. psyche, gnosis poznavanje, spoznavanje) fil. poznavanje dae, vjetina upoznavanja due
psihograf (gr. psvche, grafo piem, biljeim) spiritistika naprava koja
spiritiste dovodi u vezu s "duhovima": jedna ploa sa slovima,
brojkama i rijeima koje se esto javljaju (npr. "da" i "ne"), na kojoj duhovi, zapravo medijeva ruka. sastavljaju rijei i reenice i tako priopavaju svoje poruke
psihografija (gr. psyche, grafia pisanje, crtanje) predoavanje individualnih duevnih pojava i sadraja
psihogram (gr. psyche, gramma crta)
opis duevnih osobina nekog ovjeka
psihohigijcna (gr. psvche, hygicia
zdravlje) dio socijalne medicine koja
se bavi pitanjima koja su u bilo kakvoj vezi s duevnim zdravljem naroda, vodi rauna o duevnim bolesnicima koji su otputeni iz bolnice, o
tjelesno defektnoj i duevno zaostaloj djeci i si.
psihoid (gr. psyche, eidos oblik) tvorevina ili sila slina dui, jedan kompleks, npr. kod niih hia, koji ba
nije istovjetan s pojmom "dua", ali
sc ipak samo psihiki moe protumaiti da bi se odredene radnje tih
bia mogle shvatiti
psihokineza (gr. psyche dua, kineo
kreem) 1. seljenje dua, tj. vjerovanje da se ljudska dua nakon neije smrti nastani u nekom drugom
novoroenom biu; 2. djelovanje psihikih sila na neivu tvar, npr. pomicanje predmeta bez doticanja
psihokirurgija (gr.) metoda lijeenja
duevnih bolesti kirurkim zahvatima u podruju mozga
psiholatrija (gr. ps.yche, Iatreia oboavanje) duboko potovanje dua
umrlih
psiholog (gr. psyche, logos) ispitiva
due, poznavatelj duevnih pojava i

psihometrija

duevnog ivota uope, onaj koji se

bavi psihologijom kao strukom
psihologija (gr. psyche, logia) znanost
o dui, tj. o onome to se pod pojmom
"dua1" razumijeva, o injenicama, zakonima i razvitku duevnog ivota
uope; za razliku od filozofije, odnosno metafizike, ona je empirijska
znanost, tj. njezin predmet su pojave
tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one koje svaki svjesni pojedinac
nalazi u sebi kao neto to mu je
neposredno dano
psihologisti (gr. psyche, logos) mn. fil.
pristae psihologizma
psihologizam (gr. psyehe, logia) fil.
shvaanje po kojem je psihologija osnova cjelokupne filozofije, sve ostale
znanosti zapravo su samo primjenjivanje psihologije te je, prema lome,
ona jedina znanost; shvaanje da sc
iz zbivanja duevnih procesa mogu
izvesti zakoni miljenja i 7nacnja,
pojmovi; supr. logicizam. fenomenologija
psiholoki (gr. psyche. logikos) koii
spada u psihologiju, koji je u vezi s
psihologijom
psihom (gr. psvche) duevni, psihiki
dogadaj, psihika pojava
psihomahija (gr. psyche, maehe borba) duevna, duhovna borba
psihomant (gr. psyche, manlis vra,
vidovnjak, pretkaziva) priziva duhova, onaj koji je u vezi s duhovima;
takoer: istjeriva duhova
psihomantija (gr. psyche, manteia
vraanje, proricanje, pretkazivanje)
prizivanje duhova, openje s duhovima; istjerivanje duhova; usp. nekromantija
psihomatika (gr. psyche, mathein uiti) znanost o psihikim pojavama
psihometrija (gr. psvche, metria) pokuaj ili, zapravo, elja da se psihiko predoi matematikim putem

psihomonisti

1189

psihomonisti (gr. psyche, monos jedini) mn. fil. pristale psihomonizma

(Pfandcr, Ziehen i dr.)
psihomonizam (gr. psvche, monos jedini) fil. shvaanje po kojem je sve
sto je dano i to postoji psihike prirode
psihoneuroze (gr. psyche, nenron ivac) mn. med. funkcionalne t>olesli
ivanog sustava s tjelesnim simptomima, uzetostima, bolovima i dr.,
osobito s neurastenijom, histerijom i
epilepsijom; neuropsihoze
psihonomija (gr. psvche. nomos zakon) fil. znanost o zakonima duevnog ivota
psihonozologija (gr. p?ychc, nosos
bolest, logia znanost) med. znanost
0 duevnim bolestima
psihoopomp (gr. psyche dua, pompos
pratitelj) mit. pratitelj dua u podzemni svijet,
psihopat (gr. psvche. pathos bolest)
onaj koji je duevno poremeen, umobolnik
psihopntian (gr. psvche. pathos bolest) uinno poremeen, duevno oboljeli, umobolan
psihopatija (gr. psyche, pathos bolest)
med. duevni poremeaj, bolest duha, uinobolnost
psihopatologija (gr. psvche, pathos
bolest, logia znanost) znanost o bolesnim duevnim pojavama
psihoseksualan (gr. psvche, lat, sexualis spolni) koji se tie duevnih
osobina svojstvenih svakom od dvaju
spolova posebice
psihosociologija (gr. psvche, lat. socius drug, gr. logia) znanost koja
ispituje duevna zbivanja, tj. duevne
procesi; koji imaju ulogu u postanku,
razvitku i izraajima ivota drutvenih gomila i veih zajednica
psihosomatika (gr. psyche dua, soma, gen. somntos tijelo) med. lijeenje tjelesnih bolesti uz pomo ukla-

psihrometar

njanja duevnih smetnji koje uzrokuje dotina bolest

psihotehnika (gr. psvche, technike)
dio primijenjene eksperimentalne psihologije koji ispituje prilike i uvjete
ljudskog rada u granicama danih
stvarnih, privrednih i tehnikih mogunosti i potreba, kako bi radnik
dao to bolji rezultat u to kraem
vremenu i sa to manje troenja svoje
snage; ona znanstvenim metodama
utvruje osobine svakog radnika i odreuje mu radno mjesto koje mu ponajbolje odgovara; usp. lajlorizam,
fordizam
psihoterapija (gr. psvche, therapeia
lijeenje) lijeenje duevnih poremeaja (bolesti ivaca) duevnim utjecajima na oboljele, lijeenje utjecanjem na duu, osobito sugestijom i
autosugestijom
psihotonik sredstvo koje djeluje poticajno na centralni ivani sustav
psihovitalizam (gr. psyche. lat. vita
ivot) fil. v. psihobiologija
psihoza (gr. psvehosis dua) duevni
poremeaj, bolest duha zbog neke bolesti mozga, osobito bolesti asocijacijskih centara i asocijacijskih vlakana
psihroalgija (gr. psychros hladan, algos bol) med. osjeaj boli pri sniavanju temperature, bolan osjeaj
hladnoe
psihrofobija (gr. psychros hladan, tobos strah) strah od hladnoe, osobito
od hladne vode
psihrologija (gr. psychros hladan,
bljutav, logia govorenje) hladan, bljutav, neslan, glup govor; pretjerivanja
u govoru uporabom mnogih retorikih figura, hombastinost
psihroluzija (gr. psychros hladan, luomai kupam se) med. kupanje u
hladnoj vodi
psihrometnr (gr. psychros hladan, metron mjera, mjerilo) instrument koji

psihrometrija

1190

ae sastoji od dva termometra na istom postolju, a od kojih jedan pokazuje temperaturu zraka, a di-ugi, navlaen zbog isparavanja tekuine,
pokazuje niu temperaturu, i to toliko niu koliko je zrak sui (jer je
tada isparavanje jae); na laj nain
odreduje se apsolutna i relativna
vlanost zraka
psihrometrija (gr. psvehros hladan,
metria mjerenje) mjerenje vlanosti
zraka iz snienja temperature zbog
isparavanja
psiksis (gr. psyxis) med. hlaenje, rashlaivanje; nahlada, prehlada
psiktiei (gr. psyktikos rashladan, koii
rashlauje, lat, psyctica) mn. lijekovi
za rashlaivan je
psiktian (gr. psyktikos rashladan,
koji rashlauje, lat. psycticus) koji
hladi, koji rashlauje
psiloma 'gr. psi 1 os elav) med. elavostpsilometrija (gr. psilometria) herojska, epska poezija kod starih Grka,
pjevala se bez glazbene pratnje
psilotrian (gr. psilos elav, gol, thrix
dlaka, vlas) koji skida dlake ili kosu,
koji oelavljuje
psiloza (gr. psilosis elavljenie, elavost) med. gubljenje kose ili dlaka,
elavljenje
p-sitacizam (gr. psittakos papiga, lat,
psittacus) psih. papagajsko brbljanje,
nedostatak neposrednosti miljenja,
govorenje bez svijesti o znaenju izgovaranih rijei
psitakoza (gr. psittakos papiga) "papagajska bolest" (bolest slina tifusu)
psoas (gr. psoa, lat, psoas musculus)
anat. slabinski mii
psoitis (gr. psoa slabinski mii) med.
upala slahinskog miia
psora (gr. psora) med. uga, svrab
psorian (gr. psorikos) koji se tie uge; koji slui kao lijek protiv uge
psorijaza (gr. psora, psoriasis) med.
oboljelost od uge, ugavost

ptero satiri

psorik (gr. psorikon, lat. psoricum)

med. sredstvo ili lijek protiv uge
psoroftalmija (gr. psora uga, ofthalmos oko) med. ugavost onih kapaka
psoromijazma (gr. psora uga, miasma zagaenje, zaraza) med. zaraza
ugom, ugin otrov
psychopathia sexualis it. psihopatija
seksualis (lat.) med. duevni poremeaj na spolnoj (seksualnoj) osnovi,
bolest duha kao posljedica spolnog
ivota oboljelog
Pt kem. kratica za platinu
Ptnh staroegipalski bog, stvoritelj svijeta
ptarmian (gr. ptarmikos) koji izaziva
kihanje
ptarmik(um) (gr. ptairo kiem, ptarmikos koji tjera na kihanje, lat. ptarmieum) med. sredstvo za kihanje
pteridofiti (gr. pteron krilo, fvton biljka) mn. bot. papratnjae
pterigijum (gr. pterygion) med. zadebljanje veznice oka u smjeru ronice i
po njoj
pteriks (gr. pteryx) krilo; med. krilo
nosnice
pteriodan (gr. pteron krilo, eidos oblik) krilast, u obliku krila, slian
krilu
pterodaktil (gr. pteron krilo, daklylos
prst) fosilna ivotinja koja obiljeava prijelaz od gmazova prema pticama
pteroenta epea (gr.) u starogrkom
pjesnitvu: krilate, lj. uznosite rijei
pteroforan (gr. pteron krilo, fero nosim) s krilima, krilat
pteroma (gr. pteron krilo) arhit. krilo
jedne graevine: takoer: portikus
pteropodi (gr. pteron krilo, pus gen.
podos noga) mn. zool. krilonoci. vrsta velikih slijepih mieva u Indiji
pterosauri (gr. pteron krilo, sauros
guter) mn. zajedniki naziv za kri-

ptijalagogi

1191

late gutere (izumrio gmazove sline

pticama)
ptijalagogi (gr. ptvsma pljuvaka, ago
izazivam, uzrokujem) mn; med. sredstva koja izazivaju i pomau izluivanje pljuvanih lijezda
ptijalin (gr. ptyalon pljuvaka) kem.
amilolitiki fcrmenl pljuvake
ptijnlizam (gr. ptyalismos esto pljuvanje, ptvalizo mnogo pljujem, usta
su mi puna sline) med. prekomjerno
izluivanje pljuvanih lijezda, esto
pljuvanje; salivacija
ptiloza (gr. ptilosis) mijenjanje perja
kod ptica, mitarenjc; ispadanje kose; med. gubljenje obrva i trepavica
ptipoen (fr. petit point tokica) vrsta
veoma sitnog i finog goblenskog veziva
ptisana (gr. ptisane) med. jemena
voda, aj od jema
ptizis (gr. ptysis) pljuvanje
ptizma (gr. ptysma) med. pljuvaka,
ispljuvak, slina, sluz
ptizmagogi (gr. ptysma pljuvaka,
sluz, ago izazivam, uzrokujem) mn.
med. sredstva za izluivanje sluzi
Ptolemej 1. aleksandrijski zemljopisac
(oko 150. pr. n. e.); 2. vojskovoa
Aleksandra Makedonskoga, osniva
jedne egipatske dinastije
ptomain (gr. ptoma le) kem. otrov koji
sc razvija u leinama pri raspadanju,
Iruleni otrov, leinski alkaloid
ptozis (gr. ptosis pad, padanje} med.
I. sputen eludac; 2. sputenost onih kapaka; 3. takoer: = prolapsus;
4. gram. pade, kazus
pubertet (lat. pubertas) spolno sazrijevanje, spolna zrelost; doba spolnog
sazrijevanja (kod djeaka izmeu
1418 god., kod djevojica izmeu
1215 god.)
pubes (lat.) anat. mjesto gdje sc nalazi
spolni ud, dlake oko spolnog uda, dlakavost stidnog hum ka; muevnost

publika

pubeseencija (lat. pubescentia) poetak

rasta brade i dlaka oko spolnog organa, spolno sazrijevanje, odraslost; dobivanje dlaka, dlakavost
pubescentan (lat. pubescens) koji se
nalazi u razdoblju spolnog sazrijevanja; bot. obrastao iinim dlaicama,
dlakav
pubicum it. pubikum (lat.) anat. preponska kost, stidna kost
pubiotomija (lat. pubis stidnik, gr. tome rezanje) med. prerez (ili: operacija) preponske kosti u sluajevima
tekog poroaja; puhotomija
publicatio bonorum it. publikacio
bonorum (lat.) prav. javno konfisciranje (ili: pljenidba) imovine
publicirati (lat. publicare) objaviti, priopiti, iznijeti u javnost; tiskati (djelo, lanak), izdati knjigu
publicist (lat. publicista) pisac o javnim, osobito politikim i drutvenim
pitanjima, novinar (urnalist); nekada: poznavatelj ili nastavnik dravnog prava i znanosti o dravi
publicistika (lat. publicista) tisak koji
se bavi dnevnim i aktualnim pitanjima i dogaajima, dakle: novine,
asopisi, prigodni spisi i sve to putom tiska utjee na stvaranje takozvanog javnog mnijenja, javnog mnijenja; novinarstvo, urnalistika; dio
literature stilom i sadrajem slian
novinarstvu
publicitet (lat. publicitas) javnost, javno izlaganje, iznoenje u javnost; rasprostranjenost; ova knjiga ima veliki
publicitet ova je knjiga veoma razglaena, tj. ima velik broj itatelja
publicum colegium it. publikom kolegijum (lat.) javno predavanje na visokim kolama (sveuilitima); supr.
privatum colegium
publika (lat. publicum) svijet; osobito:
itateljstvo, gledateljstvo, sluateljstvo, javnost, narod, ljudi

publikacija

1192

publikacija (lat. publicatio) objavljivanje, objava, proglas; izdanje, izdavanje (knjige); objavljeno djelo, izdano djelo, tiskano djelo
pubotomija (lat. pubis stidnik, gr.
tome rezanje) med. v. pubiotomija
pucolana (tal. puzzolana) vulkanski tuf
(prinac), vrsta vulkanske zemlje od
koje se pravi buka koja se, pod utjecajem vode, stvrdnjava (naziv po tal.
gradu Puzzoli, odakle se osobito dobavlja)
pu (vic.-njem. Putsch) "udarac'': iznenadan oruan ustanak jednog dijela
naroda ili kakve skupine (najee
biva brzo uguen), prepad, mali prevrat
puist (vic.-njem. Putsch) sudionik u
puu, prevratnik, pobunjenik
pud (rus. pud, lat. pondus teina) ruska
jedinica za mierenie teine = 16.3805
kg
pudenda (lat.) mn. stidni dijelovi tijela,
spolni organi
puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pulveris} prah, bjelilo za lice; praak,
lijek u prahu; pijesak za posipanje
puding (engl. pudding) omiljeno engl.
jelo; ima ga vie vrsta, ali se svako,
uglavnom, pravi s branom, jajima,
grizom, riom, maslacem, eerom,
groicama ili dr. voem; kuha se u
pari
pudl (njem. Pudel) vrsta malih pasa kovrasle dlake, kudrov
pudler (engl. puddle) sprava za proiavanje lijevanog eljeza
pudlovati (engl. puddle mijeati) lijevano eljezo proiavati oslobaajui ga ugljika
pudrati (fr. pouderer) posuti prakom,
posipati prakom; mazati lice puderom
pudreta (fr. poudrette) gnojivo u praku
prireeno od ljudskog izmeta; takoer: mokraa umjetno preraena u
gnojivo (urata)

pulmonalrii

pudrijera (fr. poudriero) kutija za puder

pueblo (p. pueblo narod) indijansko
selo, indijansko naselje
puerperalni (lat. puerperalis) porodiljski; puerperalna groznica porodiljska
groznica, babinja groznica
puf (engl. pufO pretjerano hvaljenje, izmiljotina, velianje; napadna reklama: neslana, pretjerana ala
pufer (njem. Pufper) na eljeznikim
vagonima: odbojnik, odbija (eljezna naprava u obliku tanjura na oprugu za ublaavanje sudara)
pufna (engl. putf) prailica za pudranje
pukati (njem. pflucken brati) upati,
vaditi
pul (engl. pool) trg. udruivanje vie trgovakih poduzea u pekulativne
svrhe, kartel
pulard (fr. poularde, lat. pullus) ukopIjen pijetao, kopun (od 3 do 5 mjeseci)
pularderija (fr. poularderie) njegovanje
peradi, peradarstvo; osobito: peradarnik gdje se ukopljena perad (kopuni) uzgaja na veliko
pule (lat. pullus mladune) magare,
osli, tovari
pulen (fr. poulain, lat. pullus drijebo)
gojenac, pitomac neke portske kole (boksake, hrvake i dr.)
pulena (fr. pulaine kljun broda) lik ene
ili ivotinje kao ukras broda; bastion, zvir
pulfer (njem. Pulver, lat. pulvis) barut
u prahu; prah, praina; praak
pulijn (tur, pul) 1. puce, kopa; 2. ukrasni metalni predmet koji se priiva
na odjeu; 3. kolut, koluti; 4. sitan
novac, potanska marka, biljeg
Pulmanova kola vrsta salonskih i spavaih vagona (naziv po izumitelju,
am. industrijalcu G. M. Pullmanu)
pulmonalni (lat. pulmonalis) pluni,
koji se Lie plua ili im pripada; koji
lijei plune bolesti

pulmonarni

1193

pulmonarni (lat. pulmo) v. pulmonalni

pulmonati (lat. pulmo pluno krilo) 1.
sve ivotinjo koje diu na plua; 2.
puevi pluai
pulmonian (lal. pulmoneus) bolestan
na plua, susiav; pluni
pulmonija (lat. pulmonia) med. tuberkuloza plua, suica; upala plua
pulmotor (lat. pulmo plua, motor pokreta) med. sprava za umjetno disanje
pulomantija (lat. pullus pile, pilece,
gr. manteia vraanje, gatanje, proricanje) proricanje po kokoima
pulover (engl. pullover) pletena, obino
vunena muka bluza, nosi se ispod
kaputa i oblai preko glave
pulpa Gat. pulpa mekota, krhko meso)
1. med. zubna sr koja sadri ivac
i krvne ile; 2. mesnati dijelovi ivotinjskog tijela; meso voa i povra; u
ljekarnama i industriji vonih konzervi: hladetinasto meso ili hladetinasta sr korijenja i plodova, kaa
pulpet (lat. pulpitum) naprava slina
stolu s kosom povrinom (za pi sanji;,
note i si.); pult
pulpitis (lat. pulpa mekoa, krto meso,
meso) med. upala zubne sri; usp.
pulpa
puls (lat. pulsus) zool. proirenje arterija izazvano rilmikim potiskivanjem krvi iz srca, odgovara kucajima
srca i ovisi o djelatnosti srca i sastavu zida arterija, bilo; pren. najosjetljivije mjesto neke stvari ili ovjeka;
napipati nekome puls pronai nekome najosjetljivije mjesto; opipati puls
na. fin nain uvijeno ispitati to netko o neemu misli
pulsacija (lat. pulsalio) udaranje, kucanje, osobito srca; treperenje svjetlosti
Pulsate et aperietur vobis it. pulzale
et aperietur vobis (lat.) Kucajte i otvorit e vam se (Isus)

puma

pulsatila (lal. Anemona pulsatilla) but,

umarica, anemona
pulsatio aurium it. pulzacio aurijum
(lat.) med. kucanje u uima
pulsatio capitis it. pulzacio kapi ti s
(lat.) med. kucanje u glavi, osobito u
sljepooicama
pulsatio cordis it. pulzacio kordis
(lat.) med. kucanje srca
pulsator (lat. pulsator) zrani utiskiva,
ljevkasta sprava za dovoenje zraka, npr. strojarskih odjela na brodovima itd.
pult (lat. pulpitum, njem. Pult) stalak;
stol s kosom povrinom za itanje,
za pisanje, za note i si.
pulvan (polj. polowanie) ispunjeni letrijeb tkao mamac u lovu na tetrijebe)
pulverizacija (lat. pulverisatio) pretvaranje u prah
pulverizirati (lat. pulverisarc) imljeti,
stui u prah, pretvoriti u prah, pretvarati u prah, smrviti; raspriti, rasprivati, tekuinu kroz trcaljku rasprivati u vrlo sitne kapljice
pulvilus (lat. pulvillus jastui) med.
jastuast zavoj
pulvis (lat.) v. pulfer
pulzacija (lat. pulsatio) v. pulsacija
pulzator (lat, pulsator) v. pulsator
pulzimantija (lat. pulus bilo, gr. manteia gatanje, proricanje) proricanje po
nainu kucanja bila
pulzimetar (lat. pulus bilo, gr. metron
mjerilo, mjera) med. ureaj u obliku
krivulje za grafiko predoavanje
kretanja bila, pulsa; sfigmograf
pulzirati (lat. pulsarc) udarali, kucati,
biti (kao puls)
pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo,
gr. metron mjera, mjerilo) vrsta
crpke za crpljenje vode pomou pare
puma (peru. puma) zool. ameriki lav
ili crveni tigar, kuguar (lat. Kelis concolor)

pumeks

1194

pumeks Gat. pumcx) kamen plavac, upljikav kamen

pumpa (njem. Pumpe) mrk, crpka
pumrl (njem. Pummel debeljko) toka
koja se biljei uz ime kartaa koji
izgubi partiju; pren. biljeka o neijem loem ponaanju
punca (tal. punzone, lat. punetio) etvrtast ili okrugao elini ig pomou
kojega se izrauju u kovini izdubljene ili ispupene figure, znaci itd.;
kalup za kovani novac i medalje: ig
na zlatu, srebru i platini
puneheon it. pann (engl.) engleska
mjera za tekuine = 381,661 1
punchingball it. paningbol (engl.)
port, visea konata lopta za vjebanje boksaa
puncirati (tal. punzone) praviti pomou
elinog iga u kovini izdubljene ili
ispupene figure i dr.; igosati (zlato,
srebro, platinu, nakit)
puneto homicidii it. punkto homicidii Gat.) prav. zbog ubojstva ovjeka
punetum litis it. punktum litis (lat.)
prav. predmet spora, osobito pravnog
punetum materiae it punktum materije (lat.) fiz. materijalna toka, geometrijska toka 5 fizikim znaenjem, toka a masom (pojam koji je
uveo "najdosljedniji njutnovac* Ruer Bokovi)
punetum saliens it punktum salijens
Gat. punetum saliens toka koja odskae) ono to jc bitno, bit neega,
glavna toka oko koje se sve okree,
ono to jc odluujue u nekoj stvari,
glavna stvar, jezgra ega
pun (engL punch, hindost panch, panteh, sanskr. paneha, panteha) pie
koje ima pet sastojaka (panch, paneha = 5): alkohol (arak, rum ili konjak), kiselkast sok (limunov ili kakvog drugog ploda), aromatian zain
(aj, cimet, limunovu koru i dr.), eer i vruu vodu ili vrue vino

punktirati

pun-bola (engl. punch-bowle) posuda

u kojoj se priprema pun
pun-ekstrakt (engl. punch. lat. extractum) svi sastojci od kojih se priprema
pun, osim vode; pun-esencija
pun-esencija (engl. punch, lat. essentia) v. pun-ekstrakt
Punica fides it. punika tides (lat.)
"punska vjera'', tj. vjera Punjana
(Kartaana) koji su bih poznati po
tome to nisu drali zadanu rije
punk it. pank (engl.) pokret medu mladima nastao sredinom sedamdesetih
godina 20. st.; karakterizira ga razoaranost, anarhija te prijeziran pogled na svijet; pripadnici pokreta oblae se u poderanu odjeu te sc minkaju na upadljiv nain i kite lancima, "zihericama" i si.
punkeija (lat. punetio) med. bodenje,
ubadanje, probadanje tijela radi utvrivanja prirodo bolesti; lumbalna
punkeija ubod iglom u slabinski prIjen radi vaenja tekuine iz kraljenice (likvora)
punkt (lat. punetum toka) bod, ubod;
gram. znak koji se stavlja na zavretku reenice i kod skraenih rijei,
toka; geom. granica, poetak i kraj
hnije; ret. potpuna i zaokruena reenica; odjeljak nekog spisa koji predstavlja odreenu cjelinu s obzirom
na smisao i sadraj, predmet govora,
komad, stvar
punkta dicrczos (lat. puneti, gr. diairesis razdvajanje, dijeljenje) mn.
gram. toke koje se stavljaju iznad
samoglasnika kao znak da ga treba
itati kao zaseban i samostalan glas,
npr. pot = poet
punktacija (lat. punetatio) skica, nacrt
ugovora, toke, uvjeti sporazuma,
osnovne odredbe ega
punktirati Gat. punetare) oznaiti (ih:
oznaavati) tokama, stavljati (ih:
staviti) znake interpunkcije; istokali, nainiti od toaka; naglaavati,

punktuacija

1195

podvlaili, obiljeavati; med. probosti

neko mjesto na tijelu da bi iscurila
bolesna tekuina; trg. postaviti, navesti prethodno uvjete ugovora; napraviti toku, tj. obustaviti plaanja;
vjerno reproducirati u kamenu jedan
model; glaz. tokom oznaiti da jedna nota vrijedi za polovinu vie od
svoje uobiajene vrijednosti
punktuacija (lat. punetuatio) stavljanje pravopisnih znakova; pravopisni
znaci; interpunkcija
punktualan (lat. punelum toka) toan,
vrlo toan; tokast, u obliku toke
punktura (lat. punetura) med. v. punkcija
punski (lat. punicua) koji se tie Punjana, Kartaana ili Feniana, njima
svojstven, koji od njih potjee ili im
pripada; Punski ratovi ratovi voeni
izmeu Rima i Kartage u treem i
drugom st. pr. n. c.; bilo ih je tri, a
najvaniji je Drugi punski rat (219
201); pren. laan, nevjeran, vjeroloman (punska vjernost)
punta (tal.) vrh brda, rt (u Dalmaciji)
punta (tal.) vrh. iljak; rt
punta d'arco it. punta d'arko (tal.)
glaz. v. a punta d'arco
punta dell'arco it. punta del'arko
(tal.) v. a punta d'arco
puntapet (tal. pontapetto) pribadaa
pup (engl. poop) stranji dio broda,
krma
pupa (njem. Puppe) 1. lutka; 2. liinka
(larva) stupanj u preobrazbi kukaca
pupil (lat. pupilla) prav. siroe; tienik;
maloljetnik (bez oca) koji je pod skrbnitvom
pupila (lat.) anat okrugao otvor u arenici oka s prosjenim promjerom
od 2 do 3 mm, zjenica
pupilaritet (lat. pupillaritas) prav. maloljetnilvo, razdoblje pod skrbnitvom
pupilarni (lat. pupillaris) prav. siroadski, koji se tie siroeta, tienika,

puriforman

maloljetnika, maloljetniki; anat. koji

se tie zjenice (oka), rjenini; pupilarni depozit novac maloljetnika-siroeta koji se nalazi u banci pod nad; zorom suda
pupilni (lat. pupilla zjenica) anat. zjenini
pupilni (v. pupila 2.) prav. v. laksament
purana (sanskr. purana) vrsta staroindijskih epsko-didaktikih knjievnih djela koja sadre mitoloke prie o stvaranju, propasti i obnovi svijeta, djela bogova i junaka, propise o
vjerskim obiajima i praznovanjima,
ulomke o pravima i dunostima pojedinih kasta, filozofska razmatranja
itd.
purgacija (lat. purgare, purgatio) med.
ienje, proiavanje; prav. opovrgavanje neke sumnje pred sudom
purgancija Gat. purgantia) med. proiavanje crijeva; lijek za ienje
purgar (njem. Burgcr) graanin uope;
malograanin, sitniav ovjek
purgativ (lat. purgativum) med. sredstvo (ili: lijek) za ienje crijeva
purgativan (lat. purgalivus) koji proiava, koji pomae ienju (criieva)
purgatorij (lat. purgatorium)kod katolika: (vjerovanje u) islihte. mjesto
gdje due umrlih moraju najprije
okajati svoje grijehe prije nego to
dospiju u carsvo vjenog blaenstva
purger (njem. Biirger graanin) graanin pren. malograanin, filistar
purgirnti (lat, purgare) med. istiti,
oistiti, proistiti crijeva; prav. osloboditi se optube, opravdati se; pripraviti svilu za bojenje
puriOkacija (lat. puriticatio) ienje,
proiavanje
purifikatorij (crkv.-kat.) ubrus za brisanje kalea pri misi
puriforman (lat. purifbrmis) med. gnojast

puri lan

1196

purilan (lat. puerilis) djetinji, djetinjski, djeaki; djetinjast, neozbiljan ili

nezreo kao dijete
Purim (hebr. pur, purim) veseli idovski blagdan kojim 14. i 15. adara
(oujka) proslavljaju spomen na sretno izbavljenje Zidova, kad ih je Kstera spasila od unitenja
purin (lat. purus ist) organski duinati spoj; nalazi se u organizmu kao
proizvod izmjene tvari (u ljudskom,
ali i u nekim biljnim organizmima)
purist (lat. purus ist) onaj koji tei
ienju jezika od nepotrebnih tuih
rijei, onaj koji pretjeruje u tenji za
ienjem jezika, istunac
puritanac (lat puritas istoi) istunac, onaj koji se strogo pridrava postavljenih naela; lan engleske Prezbiterij anske crkve koja se htjela strogo pridravati evangelike istoe
puritanizam (lat puritas istoa) istunstvo, preLjerana strogost u vjernosti postavljenim naelima i obiajima: pokret medu engleskim protestantima u XVI. st. za odravanjem
Crkve u cvangelikoj istoi (nasuprot Anglikanskoj crkvi koja se u
mnogome ugledala na Katoliku crkvu)
purizam (lat. purus ist) ienje jezika
od nepotrebnih tuih rijei i loih
kovanica; pretjeranost u tenji za
istoom govora, istunstvo
puro Gat. purus ist) med. ist sok (ekstrakt) od mesa (sredstvo za okrjepu
i jaanje)
purpur (lat purpura, gr. porfyra purpurni pu; grimizna boja) najfinija
Ijubiastocrvena boja koju su prvi
prireivali stari Feniani od bezbojnog soka tzv. "purpurnog pua" koji
se tek na svjetlosti oboji; skupocjena
tkanina ove boje; purpurna ih grimizna odjea, purpurni ih grimizni
ogrta, osobito kardinalski; pren. lje-

putativan

pota, sjaj, rasko, skupocjenost, dragocjenost

purpura Gat.) med. v. pelioza
purpurin (lat. purpurinum) kem. trioksiantrahinon. nalazi se, pored alizarina, u kani (lat. rubia tinetorum),
umjetno se dobiva iz antracena
purpurna kiselina (lat. purpuricum
aciduin) kem. ivotinjska kiselina koja sc priprema od mokrae
purtropo (tal.) na alost, aliboe
purulencija (lat purulentia) med. zagnojenost, gnojenje
purulentan (lat. pus, puris gnoj, purulentus) med. gnojan, zagnojen
purulenti (lat, purulcnta) mn. med.
sredstva za gnojenje, za izvlaenje
gnoja
purulescencija (lat. purulescentia)
med. gnojenje, zagnojavanje, stvaranje gnoja
purus putus Gat.) "ist deko", tj. onaj
koji poznaje samo svoju struku, a o
svemu drugom nema pojma
pusa (njem. Pussel) poljubac
pusta (mad. puszta) velika i travom bogata ravnica, panjak, stepa u srednjoj Maarskoj (danas veinom zasijana penicom, kukuruzom i dr.)
pustula (lat pustula) med. gnojna bubuljica, prit
pustulozan (lat. pustulosus) med. bubuljiav, pritav
pusula (tur.) cedulja, potvrda, pisamce
put mjera za teinu, uteg u Indiji = 1 1/
2 engl. funte = 680,388 g; vrsta kositrenog novca
putamen (lat) bot. jezgra u vou s koticom. kotica
putar (njem. Butter) maslac
putativan Gat. putativus) tobonji, zamiljen; koji se smatra zakonitim, a
nije; putativni brak prav. brak u kojem, pri sklapanju, obje strane, ih
samo jedna, nisu znale da postoje zakonske prepreke sklapanju toga braka

pute ili

1197

puteal (lat. puteal) ograda oko zdenca

ili esme
puti (tal. putti) u slikarstvu i kiparstvu: goli djeji likovi, obino aneli
3 krilima i bez krila
Putifarka ena egipatskog dvorskog dostojanstvenika Putifara (Potifara) koja je htjela zavesti idovskog mladia i roba Josipa; pren. bludnica, zavodnica
putir (gr. poter posuda za pie, asa,
pino pijem) u pravosl. crkvi: zlatna
ili srebrna aa u koju se toi vino,

putri dan

razblaeno vodom, i kojim se vjernici prie s uju

puto (tal. putto) umj. lik malog golog
djeteta, obino kao ukras na umjetnikim graevinama, osobito slavinama i slino
putrefakcija Gat. putrefacere) truljenje, trule, raspadanje
putresciu (lat. putresccre prelaziti u
truljenje, truliti) kem. otrov koji se
razvija pri truljenju mesa
putri dan (lat. putridus) truo; pokvaren,
smrdljiv

Q
Q, q slovo latinskog podrijetla koje se
umee poslije dvadeset i treeg slova
hrvatske latinice
quaestio it. kvcstio (lat.) pitanje, sporno pitanje; znanstveno pitanje, znanstveno ispitivanje; zadatak, istraga,
sporna toka; muno pitanje, muka,
muenje
quaestio facti it. kvescio fakti (lat.)
prav. ispitivanje (ili: pitanje) o stvarnom, injeninom (za razliku od ispitivanja pravnog naela)
quaestio juri it. kvestio juri (lat.)
prav. pravno pitanje, pitanje koje
spada u podruje prava
quantite negligeable it. kantite negliabl (fr.) zanemariva veliina, beznaajna veliina, veliina o kojoj se
ne mora voditi rauna; okolnost o
kojoj se ne mora voditi rauna pri
rjeavanju kakvog politikog ili ekonomskog pitanja
Quasimodngeniti it. kvazimodogeniti (lat.) u Kat. crkvi: prva nedjelja
nakon Uskrsa, Bijela nedjelja (prema jednom psalmu koji poinje
rijeima Quasimodogeniti, to u prijevodu znai: kao novoroena djeca)
quaternio terminorum it. kvaternio
terminorum (lat.) log. etvrtina pojmova, etiri pojma, pogreka u zakljuivanju koja nastaje zbog dvosmislenosti jednoga od triju pojmova
(gornji, srednji i donji pojam) u zakljuku (silogizmu) koji u ovom sluaju ima, umjesto tri, etiri lana

querela nulitatis it. kverela nuhtatis

(lat.) prav. nitavna alba, tuba zbog
nitavnosti kojoj je cilj da, i nakon
formalne pravomonosti, ukloni dva
najtea razloga nitavnosti: sudjelovanje iskljuenog suca pri donoenju opovrgnutog rjeenja i nedostatak stranakog zastupanja
qui vivra, verra it. ki vivra, vera (fr.)
tko ivi, vidjet e. tj. budunost e
pokazati, vidjet e se
quid pro quo it, kvid pro kvo (lat.)
jedno umjesto drugog, brkanje, nesporazum, zamjena u pojmu, osobi
ih imenu
quieta non movere it. kvijeta non
movere (lat.) ono to miruje ne treba
dirati (prema Platonu), opomena vladama da ne pretjeruju u donoenju
reformi
quieto it. kvijeto (tal.) glaz. mirno, spokojno
quitte ou double it. kit u dubi (fr.) u
igri: ih gubitak povratiti ih dvostruko platiti; pren. staviti sve na kocku,
ili ostati ili propasti
quo titulo? it. kvo titulo (lat.) na temelju ega? kojim pravom?
Quo vadi? it. Kvo vadi? (lat. Quo
vadi. Domine?) Kamo ide, Gospodine? pitanje koje je apostol Petar
uputio Isusu kad su ga vodili na
Golgotu (Iv 13,36); naslov poznatog
romana H. Sienkievvicza
quod erat demonstrandum it. kvod
erat demonstrandum (lat.) stoje bilo

quotidianuB typus

1199

za dokazivanje, to se je trebalo dokazati

qnotidianus typus it. kvotidijanus
tipus (lat.) med. svakodnevni povratak neke bolesti

quousque tandem!

quousque tandem! it. kvouskve tandem (lat.) "ta dokle e!" izraz kojim
se izraava nestrpljivost (prema poetnim rijeima Ciceronovog prvog
govora protiv Katiline)

R
R, r dvadeset i tree slovo hrvatske latinice
K oznaka za stupanj Reaumurova toplomjera
Ra kem. kratica za radij
rabarbara (gr. ra, lat. rha barbarum)
bot. poznata biljka iz porodice dvornika (podrijetlom iz srednje Azije) iji
se uti korijen upotrebljava u medicini, osobito kao sredstvo za osvjeavanje i ienje; inae povrtnica i
ukrasna biljka
rabarbarin (lat. rha barbarum) kem.
kiselina koja se nalazi u rabarbari
rabat (tal. rabaliere oboriti, fr. gabais)
trg. odbitak, popust u utvrenoj cijeni robe, snienje cijene, smanjena
cijena
rnbat-konto trg. raun o uinjenom popustu u cijeni neke robo
rnbdologija (gr. rabdos prut, logia)
vjetina raunanja na tapie
rabdomahija (gr. rahdomachia) borba
palicama u borilakim kolama
rabdomnnt (gr. rabdos prut, mantis
pretkaziva, prorok) onaj koji prorie pomou tapia, osobito koji pomou tzv. vilinskih raalja otkriva
rude, izvore i si.
rabdomantija (gr. rabdos prut, manteia pretkazivanje. proricanje) proricanje po tapiima, otkrivanje pomou tzv. vilinskih raalja pod zemljom
skrivenih stvari, osobito ruda, vodenih izvora i tokova
rabi (hebr. rab. rabbi) uitelj; u Kristovo
vrijeme poasna titula palestinskog

uitelja koju su esto i Isusu pridavali uenici i tovatelji

rabic njem. (Drahtnetz) iana mrea
rabies canina it. rabijes kanina Gat.)
med. psee bjesnilo
rabijatan (tal. arrabbiato, lat. rabies
bijes) grub, surov, bijesan
rabijatan (tal. rabbia srdba, gnjev,
bijes, bjesnilo) bijesan, razbjenjen,
estok, grub, razbijaki, uvijek spreman na tunjavu, goropadan
rabin (hebr. rabbi) idovski sveenik,
idovski vjerouitelj
rabinat (hebr. rabbi) zvanje i djelokrug
rabina
rabiniti (hebr. rabbi) mn. v. talmudisti
rnbinizam (hebr. rabbi) znanost 0 hebrejskom jeziku i idovskoj religiji
rnbinski jezik novohebrejski jezik koji
su stvorili rabini, osobito znanstveni
jezik idovskih pisaca od X. st.
rabulist (lat. rahulista) lo pravnik koji
naopako tumai zakone, brbljavac
rabulistiki dokaz log. tobonji dokaz,
dokaz koji je utemeljen na lanim
zakljucima
rabulistika (lat. rabula) izopaavanje
zakona
rabuni (hebr. rabbuni) na gospodar i
uitelj (titula kojom su uenici oslovljavah Isusa)
raee-bout it. res-bot (engl.) port, trkaki amac
racija (fr. ration) 1. odreena mjera,
dnevni obrok u vojsci, osobito za konje (za razliku od obroka hrane koji
pripada vojnicima, porcije)

racija

1201

rncija (ar. rgaca, rgaria) 2. prvotno: pohod muslimana u borbu protiv nevjernika; pljakaki pohod (po pohodu fr. trupa na sjev. Afriku); policijska akcija ili potjera za sumnjivim
osobama
raciocinacija (lat. ratiocinatio) promiljanje, razmiljanje; razumno zakljuivanje, razumni zakljuak, dokaz;
retorika ili poetska figura kojom govornik ili pisac sam sebe poziva na
navoenje razloga zbog kojega je neto tvrdio
racionnlan (lat. rationalis) fil. razuman, obdaren razumom, razumni,
utemeljen na razumu, znanstveni;
mat. koji se moe izraunati potpuno, izraunljiv, izraen bez korijenskog znaka; izraziv cijelim koliinama (supr. fil. empirijski; mat. iracionalan)
racionalist (lat. ratio razuin) onaj koji
vjeruje u razum kao u jedini pravi
izvor spoznaje; onaj koji i nauavanje
i naela svog vjerovanja izvodi razumom. a trudi se otkrivenu religiju
shvatiti razumom (razmiljanjem);
pristaa (ili: pobornik) racionalizma
racionalistiki (lat. ratio razum) razumni, stvoren razumom, koji je u
duhu racionalizma, koji se tie racionalizma, koji je u vezi s racionalizmom, koji pripada racionalizmu
racionalizacija (lat. ratio razum) organizacija neke djelatnosti na temelju
najsvrhovit.ijih metoda i naina rada,
usavravanje, poboljavanje, poboljanje; racionalizacija proizvodnje
srniljenost u radu kojoj je cilj da sa
to manjim utrokom vremena i
energije radnika postigne najvii proizvodni uinak
racionalizam (lat. rationalismus) primjena razuma na sve to je ovjeku
dano u iskustvu, da razum o tome
sudi, ispituje i shvaa; fil. smjer koji

raddoppiamento

smatra razum i miljenje kao jedini,

ili bar najvaniji izvor spoznaje;,
kojim se jedino moe doi do istine
(racionalistiki filozofi su: elejci. Platon, Descartes, Spinoza, Leibniz,
Fichte, Schelling, Hegel, Herbari i
dr.); smjer aktivistike etike koja
smatra razum i znanost najveom
ljudskom snagom; u religiji: naelo
da nijedno vjersko nauavanje ne treba primati bez razumnog ispitivanja
i provjeravanja; uvjerenje da je razum najvii sudac u vjerskim pitanjima, razumna vjera (supr. supernaturalizam); lit. knjievno razdoblje
pod utjecajem ideja filozofskog racionalizma
racionalizator (lat. ratio razum) onaj
koji u praktinom djelovanju radi po
savjetima razuma, onaj koji radi u
duhu racionalizacije
racionalnost (lat. ratio razum) fil. razumnost, obdarenost razumom, sposobnost miljenja; ivljenje i postupanje prema propisima razuma; mat.
izraenost bez korijenskog znaka;
izrazivost cijelim koliinama, sraunanost, proraunanost
racionirati (fr. ration obrok) 1. dijeliti
na obroke, podijeliti na obroke; usp.
racija 1.
racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi
razumno, Ij. onako kako je najsvrhovitije i najpraktinije
ralati (njem. ratschen) izgovarati glas
r stranjojezino
radar (engl. skraeno: radio deteeting
and ranging radio koji otkriva i odreuje tono mjesto u prostoru) ureaj
koji emitiranjem ultrakratkih radio
valova otkriva vrste predmete na
velikoj udaljenosti u zraku, vodi ili
na kopnu
raddolcendo it. radolendo (tal.) glaz.
blago, ljupko, umiljato
raddoppiamento it. radopijamenlo
(tal.) glaz. udvostruavanje

raddoppiato

1202

raddoppiato it. radopijato (tal.) glaz.

izraz koji znai da neto treba dvaput
svirati ili pjevati
radesiga (dan. radesvge) med. veoma
teka bolest, slina gubavosti (u Norvekoj, vedskoj, Islandu i dr.)
radicirati (lat. radicari) ukorijeniti, uhvatiti korijen; svesti, vratiti na osnovu, poetak ili podrijetlo; osnovati,
zasnovati, postaviti na vrste i sigurne osnove; mat. izvaditi korijen nekog broja, korj eno vati
radiestezija (lat. radium, gr. aisthanomai osjeam) noviji naziv za sposobnost da se, pomou tzv. vilinskih
raalja i slinih mehanikih naprava, otkrivaju podzemne vode, izvori,
rude i si.
radiestezist onaj koji se bavi radiestezijom
radij (lat. radium, radius zrak, radiare
zraiti) kem. element koji su otkrili
supruzi P. i M. Curie (1898.) u uranovoj rudai, atomska teina 225,97,
redni broj 88, znak Ra, radioaktivan;
javlja se kao raspadni proizvod urana u svima uranovim mineralima
radijacija (lat. radiatio) fiz. zraenje
radijalan (lat radialis) zrakast; koji se
odnosi na radijus, koji ide u smjeru
polumjera
radijan (lat. radius polumjer) mat. luk
kruga ija je duina jednaka s polumjerom; sredinji kut kruga koji lei
pod takvim lukom
radijant (lat. radiare zraiti, radians
koji zrai) astr. toka na nebeskom
svodu iz koje prividno izviru meteori i meteorske pojave
radijnran (lat. radiare zraiti) koji zrai
radijator (lat. radiator) 1. grija, uplje
tijelo od lijevanog eljeza ili elinog
lima kroz koje prolazi vrela voda ili
para radi zagrijavanja; 2. pribor sastavljen od tankih cjevica kroz koje
prolazi voda za rashladivanje motora, hladnjak

radio

radijeva emanacija (lat. radium, emanatio istjecanje) kem. fiz. radioaktivan plin koji se stalno razvija iz
radijevih preparata i koji se pretvara u kakav vrst radioelement
radijus (lat radius) zraka (suneva ili
svjetlosna); mat. polumjer
radijus-vektor (lat radius vector) mat
duina koja spaja sredite elipse, parabole ih hiperbole s bilo kojom njihovom tokom
radikal (lat, radicalis od radix gen. radicis korijen) 1. mat. rezultat korjenovanja; 2. kem. osnova baza i kiselina, jednostavna ili sloena tvar koja
s nekom drugom tvari moe formirati
kiselinu ili bazu; 3. pren. ovjek koji
tei za korjenitim mijenjanjem nekog stanja
radikalan (lat. radicalis od radix gen.
radicis korijen) korjenit, ukorijenjen,
potpun, temeljit, prvobitan, uroen,
koji je od prirode, prirodan; mat. korijenski; radikalno lijeenje lijeenje
u potpunosti (za razliku od palijativnog lijeenja)
radikali (lat. radicalis korjenit, korijenski) mn. oni koji tee za korjenitim mijenjanjem nekog stanja
radikalizam (lat. radicalis korjenit,
korijenski) 1. korjenitost, temeljitost,
potpuna dosljednost u zastupanju nekog shvaanja ih ostvarivanju nekog
programa; 2. naela i ciljevi kojima
tee radikali
radikalno (lat, radicale) korjenito, potpuno, iz temelja, temeljito, iz korijena
radikand (lat. radicandus) mat. broj ili
izraz iz kojega se vadi korijen
radikula (lat. radicula) bot. klica kod
biljaka sjemenjaa
radio (lat radium) 1. naziv za beino
prenoenje zvukova na velike udaljenosti; 2. u uem smislu: ureaj za
primanje zvukova koji se prenose beinim putem

radio-amater

1203

radio-amater {lat. radium, fr. amateur)

onaj koji sc radiulehnikom i radiofonijom bavi iz ljubavi (a ne profesionalno)
radio-aparat Gat. radium, apparatus)
ureaj za primanje valova emisijskih
radio-poslaja
radio-boje kisele obojene tvari za bojenje vune. odlikuju se jednostavnou i postojanou; upotrebljavaju se
za bojenje raznih pletiva
radio-metar (lat. radium, gr. metron
mjerilo, mjera) fiz. "svjetlosni mlin',
ureaj kojim se energija toplinskih
/.raka pretvara u mehaniku energiju gibanja
radio-peleng (lat. radium, niz. peiling)
odreivanje mjesta radiopostaje pomou radio-pelengatora
radio-pelengator (lat. radium, niz. peiling) ureaj za pelengiranje pomou
eicktromagnetnih valova
radioaktivan (lal. radium, activus djelatan) koji ima svojstva radije vi h zraka, koji zrai; radioaktivne pojave
svojstvo nekih tijela da stalno zrae
nevidljivim zrakama; sve tvari, supstance, koje zrae slino kao uran i
radij, tj. koje prodiru kroz tvari svake vrste, zovu se radioaktivne
radioaktivnost (lat. radium, activitas
djelatnost) kem. svojstvo elemenata
da svojim zrakama pocrne fotografsku plou, da ioniziraju zrak, da prodiru knrz tvari svake vrste; osim tirana i radija lo svojstvo imaju torij,
aktinij. polonij (prirodna radioaktivnost); umjetna radioaktivnost radioaktivnost koja je izazvana najprije
kod aluminija
radioautografijn (lat. radium, gr. autos sam, grafo piem) ispitivanje nagomilavanja radioaktivnih tvari i
njihove razdiobe u biljnom i ivotinjskom tkivu pomou fotografskih ploa i filmova (primjenjuje se u medicini, mikrobiologiji i dr.)

radiolokator

radioficirati (lat. radium, facere) sprovesti. s provoditi radiofikaciju

radiofikacija (lat. radium, facere raditi) uvoenje radioinstalacija, izgradnja radiopostaja i si.
radiofonija Gat. radium, gr. fone zvuk,
glas) izazivanje (ili: proizvoenje)
zvuka putem svjetlosnih ih toplinskih zraka koje se u pravilnim prekidima putaju na osjetljivu plou
radiofor (lat. radium, gr. fero donosim,
nosim) med. ureaj sa strujom visokog napona, slui za lijeenje bolesti
ivaca, reumatizma i si.
radiogen (lat. radium, gr. gennao raam, proizvodim) med. radijev preparat s ravnomjernim i mjerljivim
zraenjem, uzima se kao lijek u razliitim oblicima
radiografija Gat. radium, gr. grafia
pisanje) ispitivanje pomou rendgenskih zraka; osobito: izraivanje fotografskih slika {radiograma) pomou
rendgenskih ureaja
radiogram (lat. radium, gr. gramma
pismo, pisano) brzojav koji se alje
beinom telegrafijom; med. slika
stvorena posebnim zrakama, obino
slika rendgenskim zrakama (rengenogram)
radiolog (lat. radium, gr. logos) onaj
koji se bavi radijevim i rendgenskim
zrakama i njihovim ureajima
radiologija (lat. radium, gr. logia)
znanost o zrakama, osobito radijevim
i rendgenskim, i njihovoj praktinoj
primjeni, poglavito u medicini
rndiolokacija Gat, locatio postavljanje,
radium) nain otkrivanja poloaja i
puta udaljenih predmeta, osobito neprijateljskih zranih i pomorskih
snaga, pomou radiolokatora odnosno radara
radiolokator (lat locare postaviti, metnuti, locus mjesto, radius zraka) fiz.
u Britaniji naziv za radar (naziv radar obino se upotrebljava u SAD-u)

radio skopi ja

1204

radioskopija (lat. radium, gr. skopeo

promatram) med. ispitivanje rendgenskim zrakama
radiotehnika (lat. radium, gr. technike) tehnika koja se slui djelovanjem eleklromagnelnih valova, tj.
tehnika prenoenja na daljinu znakova, govora, glazbe ili slika elektromagnetnim valovima
radiotelefonija (lat, radium, gr. tele
na daljinu, fone zvuk, glas) opi naziv
za sve ono sto obuhvaa prenoenje
na daljinu govora putem eleklromagnetnih valova, telefoniranje bez ica
radiotelegrafija (lat. radium, gr. tele
na daljinu, grafia pisanje, biljeenje)
telegrafija bez ica, beina telegrafija
radioterapija (lat. radium. gr. therapeia lijeenje) znanost o ljekovitom
djelovanju zraka, i to: lijeenje svjetlosnim zrakama = fototerapija, lijeenje rendgenskim zrakama = rendgenoterapija, lijeenje radijevim zrakama = radioterapija
radirati (lal. radere) 1. strugati, ostrugati; izbrisati, brisati struganjem ili
gumom; 2. praviti crte elinom iglom na bakrenoj, cinanoj ili elinoj
ploi premazanoj voskom ili lakom
Radix omnium malorum avaritia it.
radiks omnium malorum avaricija
(lat.) Korijen sviju zala je lakomost
radl(a) (njem. Rad kota) kotai za rezanje tijesta
rada (engl. raja, rajah, sanskr. rajan,
radsehan, lat. rex) "kralj", titula indijskih vladara; usp. maharada
rafa (gr. rafe) anat. av. npr. lubanjski
av
rafal (fr. rafale) vihor, jak i iznenadan
vjetar; voj. iznenadan napad brzom
paljbom (rafalna vatra)
rafalna vatra voj. v. rafal
rafanija (gr. rafanos) med. ruski katar
(prehlada)

raglan

rafija vlakno dobiveno od madagaskarske biljke Raphia ruffia

rafinada (fr. raffinade) proiavanje
eera; proieni eer, najfiniji eer
rafinaa (fr. raffinage) v. rafinada
rafiner (fr. raffincur) proiava eera, preraiva eera
rafinerijo (fr. raffincrie) tvornica za
preradu eera; proiavanje eera,
prerada eera; pogon za proiavanje i oplemenjivanje neeg, npr.
bakra, mineralnog ulja, nafte i dr;
pravljenje neega finijim, profinjenost; pren. neprirodnost, prepredenost
rafiniran (fr. raffine) proien, napravljen finijim, profinjen; prepreden, lukav, dosjetljiv, domiljat
rafinirati (fr. rattiner) proistiti, proiavati (eer, petrolej i dr.); oistiti
kovinu; praviti finijim, profiniti
rafinoza (fr. raffmose) vrsta eera kojega ima u melasi eerne repe; melitoza
rafioli (tal. ravioli) valjuii od kosanog
mesa
rafosimfiza (gr. rafe av, symfyo sraslem) med. sraslost lubanjskih avova
rafunk v. rauhfang
rafunkirer (njem. Rauchfangkehrer)
dimnjaar
ragade (gr. ragas napuklina, pukotina)
mn. med. pukotine na koi. osobito
venerine na spolnim udovima i u
blizini stranjice
ragadij (gr. ragas napuklina, pukotina. lat. rhagadium) med. mala pukotina na koi
rager (ved.) mladi koji nita ne radi,
skitnica (u skandinavskim zemljama)
raglan (engl. raglan) dug, portski ili
kini, muki gornji kaput kod kojega
rukavi nisu uiveni u ramenima, nego idu od samog ovratnika (nazvan
po zapovjedniku engleske vojske u
Krimskom ratu, lordu Raglanu)

ragu

1205

ragu (fr. ragout) jelo od kosanog mesa

ili ribe 5 finim zainima i umacima;
pren. mjeavina, smjesa
Ragusa 1. tal. naziv za Dubrovnik; 2.
pokrajina na Siciliji i njezin glavni
grad
ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva
volju za jelom, ukusan; pren. ugodan, umiljat, draestan
raguzino (tal. ragusino) srebrni novac
u vrijednosti 1 L'2 dukata, kovan u
Dubrovniku do 1800. g.
rahi- (gr. rachis) predmetak u sloenicama sa znaenjem: leda; kraljenica
rahiagra (gr. rachis, agra plijen) med.
kostobolja u kraljenici
rahialgija (gr. rachis, algos hol) med.
bol u kraljenici
rahialgitis (gr. rachis, algos bol) med.
upala lene modine
rahiofima (gr. rachis, fyma izraslina,
oteklina) med. oteklina kraljenice
rahiokifoza (gr. rachis, kyfos zakrivljen) med. iskrivljenost kraljenice
unatrag
rahiolordoza (gr. rachis, lordos naprijed iskrivljen) med. iskrivljenost kraljenice unaprijed
rnhiomijelitis (gr. rachis, myelos sr)
med. upala lene modine
rahiomijeloftiza (gr. rachis, mvelos
sr, fthisis suica) med. suenje kraljenice
rahioparaliza (gr. rachis, paralysis
uzetost) med. uzetost lene modine
rahioplegija (gr. rachis, plege udarac)
med. uzetost ivaca lene modine
rahioreuma (gr. rachis, rheo teem,
curim) med. bol u kriima, kriobolja
rahiotom (gr. rachis, tome rezanje)
kir. instrument za rezanje hrptene
upljine
rahitian (gr. rachis) med. koji boluje
od rabitisa (mekanih kostiju)
raliitis (gr. rachis) med. esta bolest
kostiju kod djece, sastoji se u tome
to se kosti, zbog nepravilne prehra-

raketni aparat

ne, ne ovapnjenjuju nego ostaju meke i gipke, engleska bolest; iskrivljenost kraljenice
raison d'etre it. rezon d-etr (fr.) razlog
koji opravdava postojanje neega,
pravo stupanja u ivot
raja (ar. ra'ijak stado) nemuslimanski
podanici u nekadanjoj Turskoj,
uglavnom krani koji su bili podloni plaanju haraa; pren. sirotinja, prezreni stale
rajetin (ar. ra'ijah stado) kranin u
bivoj Turskoj koji je morao plaati
hara; pren. siromaan, prezren ovjek; usp. raja
rajf (njem. Reif) kota, obru
rajh (njem. Reich) drava; carstvo
rajmeraj (njem. Raumen spremanje,
ienje) ope ienje kue, tzv. "veliko spremanje"
rajnvajn (njem. Rhein Rajna, Wein vino) rajnsko vino
rajsferlus, ciferlus (njem. ReiJ3verschlutt) smiak, naprava za brzo spajanje (zatvaranje) i razdvajanje (otvaranje) rubova tkanine povlaenjem
zupanog zatvaraa
rajsnadl (njem. ReiBnagel) pribada,
avli s velikom glavom za uvrivanje papira
raket (njem. Racket) glaz. stari puhaki
instrument, slian oboi, u obliku cilindrino kutije; registar na orguljama koji oponaa ton raketa
raketa (njem. Rakete, tal. rocchetto,
engl. rocket) 6ihura napunjena barutom i dr. zapaljivim raznobojnim tvarima, slui za osvjetljavanje (npr. neprijateljskih poloaja) i vatromet; voj.
granata koja se kree po zakonu reakcije; letjelica s reaktivnim pokretaem
raketar (njem. Raketierer) izraiva i
baca raketa; v. raketa 2.
raketni aparat sprava kojom se. pomou posebne rakete, s morske obale

raketni avion
ili otoka dobacuje brodolomcima konopac za spaavanje
raketni avion zrakoplov koji se kree
pomou raketnog motora, zrakoplov
na mlazni pogon, mlanjak
raketni motor motor kod kojega se
plinovi nastali izgaranjem neke eksplozivne smjese izbacuju velikom brzinom unatrag i time odbacuju motor i spravu na kojoj se on nalazi
(npr. zrakoplov i dr.) u suprotnom
smjeru od smjera strujanja plinova;
reaktivni motor
rakun (engl. raccoon) zool. vrsto malih
medvjeda ukastosive boje iz Sjev.
Amerike, peru sve to ele pojesti,
mogu se lako pripitomiti
ralantir (fr. ralcntir) 1. zrak. smanjenje
brzine; 2. u kinematografiji: usporeno projekcija kako bi se mogli dobro
promotriti razliiti pokreti
rallcntando (tal.) glaz. usporavajui,
sve lake i lake
ramn (njem. Kahm) okvir na slici
Rama (sanskr) mit. glavni junak ind.
epa Ramajana, ramajiti (glavna skupina vinuita) ga potuju kao najvie
bie; i u dananjem narodnom govoru
Indije skraeni oblik ram upotrebljava sc esto umjesto Rog
ram a dan (ar.) v. ramazan
Ramnj;ina (sanskr. Ramayana) ime vis
likog indijskog umjetnikog epa iz
III. ili IV. st. pr. n. e., sadri 7 knjiga
i 24 tisue stihova; opisuje doivljaje
Kame, sina kralja Daarate, u borbi
za otetu mu enu
ramajiti (sanskr. Rama) mn. v. pod Rama
ramazan (Lur., perz.) deveti mjesec muslimanske mjeseeve godine u koji
muslimanski zakon propisuje vjernicima strog post. suzdravanje od
svih tjelesnih uivanja preko dana,
a noi se provode u molitvi i veselju;
nakon ramazana dolazi blagdan bajram

1206

rondevu

rambada (fr. rambade) pom. ograda na

brodovima
rnmifikacija (lat. ramus grana, rainificalio) grananje; pren. razgranatost
rnmiforman (lat. ramiformis) bot. koji
ima oblik grane, grana st
ramisti fil. pristae francuskog humanistikog filozofa i filologa Petru sa
Ramusa (15151572) koji je. kao izrazit Aristotelov protivnik, utemeljio
novu logiku koja se oslanjala na gramatiku i retoriku
ramolitiv (lat. ramollitivum) med.
omekavajue sredstvo, sredstvo (ili:
lijek} za omekavanje
ramozan (lat. ramosus} granat; razgranat
rampa (fr. rampe) brklja, preka koja
slui za zatvaranje prolaza; postolje
za izbacivanje projektila i raketa; rub
pozornice izhoen prema gledalitu
rampa (njem. Rampes) kiselkasto
mlado vino
ramstek (eng. rumpsteak) kuh. peen
ili pren komad govtdskog buta
rana (lat.) zool. aba; med. prit, mala
oteklina ispod jezika
rana in fabula (lat.) aba u basni
koja se napuhavala ne bi li postala
velika kao vol, dok se na kraju nije
raspukla
ran (p. raneho) stoarska farma
rnncri (p. raneheros) mn. meksikanski seljaci paniolsko-indijanskog
podrijetla, odlini radnici, jahai i
lovci
rand-glosa (njem. Rand rub. gr. glossa
jezik) primjedba napisana sa strane,
pokraj samog teksta na koji se
odnosi, na listu knjige ili rukopisa;
marginalija
randem kabriolet ili laka kola sa dva
kotaa u koja su upregnuta, jedan
ispred drugog, tri konja; usp. tandem
randevu (fr. rendez-vous) zakazani sastanak (osobito ljubavni); mjesto sastanka

randman

1207

rnndman (fr. rendement) prinos; dohodak, poglavito: omjer prinosa u proizvodima koji sc dobije od sirovina,
npr. koliko se sirovog i rafiniranog
eera dobiva od 100 kg eerne repe,
ili npr., kad se kae da je "randman
dobivanja masti" 30%, to znai da se
od svinje teke 150 kg ive vage dobiva 45 kg masti; dinamiki randman koristan rad (stroja)
rang (fr.) stupanj u nekom drutvenom
ili duhovnom staleu, red, vrsta, poloaj: prvi u rangu prvi po redu (glede vrijednosti ili poloaja)
rang-lista (fr. rang, liste) popis po redu
Starjeinstva, redni popis (posebice
u vojsci)
ranimirati (fr. ranimer) ponovno oivjeti, povratiti u ivot, ohrabrili; pojaati boju, osvjeiti boju
rankontr (fr. rencontre) sluajni sastanak, neoekivan susret; iznenadna svaa, neoekivana svaa, neprijateljski susret, sukob, dvoboj,
megdan; prilika, povoljan stjecaj prilika, povoljan sluaj; trg. oznaka, broj
stranice glavne trg. knjige u drugim
knjigama
ranz dtis vaches it. ran(s) de va (lat.)
vicarska pastirska pjesma i ples
rnnirati (fr. ranger) urediti, ureivati,
postrojiti, postrojavati; manevrirati
vagone; ranirna postaja manevarska postaja
rapcl (fr. rappel) opozivanje, pozivanje
natrag; akt o opozivu, osobito izaslanika u stranoj dravi; voj. znak trubom za okupljanje, sviranje na
"zbor"; trg. doplata; kaz. pozivanje
glumaca da se ponovno pojave; slik.
zgodna razdioba svjetlosti na slikama; dobiti rapel biti opozvan, dobiti
opozivno pismo
rapelirati (fr. rappeler) opozvati, opozivati; nanovo pozvati: pozivati glumce da se pojave ponovno; voj. svirati

rapsodist

"zbor*; slik. ravnomjerno razdijeliti

svjetlost na slici
rnpert (njem. Rapert) voj. postolje s kotaima na kojem stoje; brodski topovi
rapidamente (tal.) glaz. brzo, ivo; rapido
rapidan (lat. rapidus) brz, hitar; ustar,
nagao, estok, prijek; ivahan (nain
izraavanja, stil); letimian; strm,
strmenit
rapidi (lat. rapidus brz, eng. rapids)
mn. brzaci i vrtlozi, virovi (u amerikim rijekama)
rapido (tal. rapido) glaz. v. rapidamente
rapir (fr. rapiere) dug i iljat ma za
udaranje bodimice (stariji naziv za
floret)
rapl (njem. Rappel) napadaj ludovanja,
isticanje neke fiksne ideje
raport (fr. rapport) prijavak, izvjetaj,
priopenje, izjava (usmena ih pisana); voj. prijavak, slubeni izvjetaj
raportirati (fr. rapporter) izvijestiti,
izvjetavati, podnijeti prijavak, izvjetaj, po slubenoj dunosti, priopiti; trg. prenositi stavke iz jedne knjige u drugu
rapsod (gr. rapsodos) onaj koji pojedine pjesme ih odlomke pjesama sastavlja u cjelinu; putujui narodni
pjeva kod starih Grka koji je staro
junake pjesme, osobito Homerove,
spajao u vee cjeline i javno pjevao
ili kazivao narodu, slino naim guslarima
rapsodija (gr. rapsodia) pjesma koju
je rapsod pjevao ili kazivao; osobito:
pojedini odlomci Homerovih pjesama;
otuda: odlomak iz neke vee pjesme;
pjesma potpuno slobodnog oblika;
glaz. fantazija slobodnog oblika koja
sc naslanja na narodnu melodiju
rapsodist (gr. rapsodia) pisac pjesama
ili glazbenih djela potpuno slobodnog oblika i bez meusobne veze

rapsodomantija

1208

rapsodomantija (gr.rapsodia rapsodska pjesma, manteia pretkazivanje,

proricanje) proricanje iz stiha koji prvi upadne u oi kad se nasumce otvori knjiga pjesama
rapsodski (gr. rapsodos) istrgnut iz
cjeline, koji je u odlomcima; potpuno
slobodan po obliku, bez meusobne
veze
raptus (lat. raptus) otmica, odvodenje
silom; oduevljenje, zanos; izljev
srdbe
rara avis (lat.) "rijetka ptica", tj. neto
rijetko, velika rijetkost, "bijela vrana"
rarefaciencije (lat. rerefacientia) mn.
med. lijekovi za irenje znojnih otvora
rarefakeija (lat. rarefactio) med. proirenje, irenje znojnih otvora; fiz.
razrjedivanjc zraka toplinom
raritet (lat. raritas) rijetkost, skupocjenost; rijetka stvar, neto to se rijetko via ili susree
ras (ar. ra's) "glava"; vojni ili civilni zapovjednik jedne pokrajine u Etiopiji;
vojvoda, knez.
rasa (fr. race, p. raza. tal. razza. njem.
Kasse) vea skupina srodnih bia
ivotinja ili ljudi s istorodnim
glavnim oznakama, tenjama, navikama, i s istorodnim duevnim ustrojstvom; pleme, loza. rod; podrijetlo, koljeno, pasmina; biologija rasa
znanost o sastavu i ustrojstvu, nainu ivota, postanku i razvoju rasa;
rasna higijena v. eugenika
rasisti (fr. race, njem. Kasse) mn. pristae i pobornici rasizma; v. rasizam
rasizam (fr. race. njem. Kasse) 1. nauavanje o nejednakosti ljudskih rasa, o postojanju viih i niih rasa;
ovo nauavanje javlja sc u politikom djelovanju kobnom po ljudski
rod da nie rase trebaju sluiti
nekoj vioj rasi; 2. pokret za odravanjem rasne istoe (osobito u nacistikoj Njemakoj) koji se, najve-

ratel
im dijelom, sastojao u borbi protiv
semitizma, u sprjeavanju idovskog
utjecaja na duhovni, ekonomski i politiki ivot naroda
raskacija (lat. rascatio) med. iskaljavanje, izbacivanje sluzi iz grla
raskol (rus.) cijepanje Pravoslavne crkve u Rusiji, sektalvo
raskolnici (rus. raskolnik) heretici,
otpadnici od pravoslavne (dravne)
vjere u Rusiji koji su se 1666. otcijepili i osnovali bezbroj raznih sekta,
sektai, starovjerci
raspa drutveni ples u 4/4 taktu iz pedesetih godina 20. st, danas gotovo
zaboravljen
raspacija (lat raspatio) med. struganje, uklanjanje struganjem
raspatorij (lat. raspatorium) kir. instrument za skidanje pokosnice. noi za struganje
raspatura (lat) med. v. raspacija
raspekmeziti se (isp. pekmez) pren.
raznjeiti se, omekati
rastral (lat. rastrum grabi je) glaz.
sprava od mesinganog lima s pet kukica pomou koje se povlae ih izvlae notne.crte
rastrirati (lat. rastrum) povlaiti notne
crte pomou rastral a
ra (engl. rash, fr. ras) vrsta lake i glatke vunene tkanine
raomon izraz kojim se oznauje relativnost i subjektivnost istine (prema
filmu Akira Kurosave Rashomon)
raspa (njem. Raspe, Raspel) turpija,
strugalica
ratel (lat rastellum) pov. mjesto odreeno za trgovinu na nekadanoj hrvatsko-turskoj granici
ratel (tal. rastello) voj. izlaz iz neke
utvrde u otvoreno polje; naziv nekih
mjesta u Hrvatskoj du bive austrougarske granice prema Turskoj
ratel (tal. rastello) eljezna reetka, rotilj, gradela

rast imati

1209

rasti mati (njem. stimmen usklaivati)

pokvariti sklad
rata (lat. rata sc. pars izraunani dio)
obrok, razmjeran prinos ili udio svakog pojedinca, dio plaanja, otplata;
pro rata (lat.) razmjerno, u dijelovima, u obrocima, u ratama
ratanija (p. ratania, lat. radi rathaniae) larm. korijen jedne peruansko
biljke veoma trpkog okusa iji se sok,
kao tinktura, upotrebljava kao sredstvo protiv povreda i za zaustavljanje krvi
ratificirati (lat. ratificare) potvrditi, potvrivati, odobriti, suglasiti se, usvojiti naknadno; izvriti ratifikaciju
ratifikacija (lat. ratificatio) potvrivanje, potvrda da je opunomoenik
postupao i radio u duhu elja i uputa
naredbodavca, naknadno odobrenje,
naknadno priznanje
rntihabicija (lat. ratihabitio) v. ratifikacija
ratihabirati (lat. ratihaberc) v. ratificirati
rafinirati (fr. ratiner) sukna i druge
vunene tkanine kovrati, praviti na
njima s jedne strane vorie
ratio it. racio (lat.) raun; obzir; razmiljanje, miljenje ureenje, put i
nain, mjera; razlog, uzrok, osnova
ratio legis it. racio legis (lat.) prav.
zakonska osnova; duh i cilj zakona
ratiolatrija it. raciolatrija (lat. ratio
razum, gr. Iatreia oboavanje) ohoavanje (ili: pretjerano potovanje)
razuma
rattenendo (tal.) glaz. usporavajui.
sve lake i lake
rattcnuto (tal. rattenulo) v. rattenendo
ratula (lat.) med. v. raspatorij
raub (njem. Raub razbojstvo, otimaina)
1. u kartanju: izjava da djelitelj uzima otkrivenog aduta; 2. razbojnik
raubriter (njem. Raub razbojstvo, otimaina, Ritter vitez) plemi koji se
bavio pljakom

reagirati

raubic (njem. Raub razbojstvo, otimaina, Schutze strijelac) zvjerokradica, krivolovac

raucedo (lat.) med. v. raucitas
raucitas (lat.) med. promuklost, hrapavost glasa
raudi (engl. ro\vdy, rovvdies) grubijan,
nasrtljivac (gradovima SAD-a)
raudijizam (engl. rowdy) nered i uznemirenost u grau koji izazivaju raudi svojim pustolovinama i ispadima
raut (eng. rout) sveana veera za uzvanike, prijam koji ima esto i politiki znaaj
Rb kem. kratica za rubidij
re (tal. re) 2. glaz. drugi stupanj C-dur
ljestvice
re bene cognita it. re bene kognita
(lat.) dobro upoznavi stvar
re sol (tal.) glaz. promjena po kojoj se
nakon tona "d" ili "g" ne pjeva vie
"re", nego "soF
re vera (lat. res stvar, verus istinit)
zaista, doista
re- (lat.) 1. latinski i romanski predmetak (u tal. ri-) koji u sloenicama
znai: natrag, protiv, ponovno, opet,
jo jednom
reader it. rider (engl.) "ita", titula
docenata i izvanrednih profesora na
engleskim visokim kolama
readopcija (lat. readoplio) prav. ponovno primanje, ponovno usvajanje
ready it. redi (engl.) pripravan, spreman
ready-made it. redi-meid (engl.) konfekcijski izraeno (odijelo, obua i si.)
reagencije (lat. reagentia) mn. kem. v.
reagens
reagens (lat.) kem. svaka kemijska
tvar, supstanca koja, dodana drugoj
tvari, izaziva u njoj kemijsku promjenu
reagirati (lat. reagere) protudjelovati,
raditi nasuprot; kemijski djelovati.

reakcija

1210

vrili kemijske promjene; oduprijeti

se, odupirati sc, opirati sc, davati otpor, suprotstavljati se
reakcija Gat. reagere, reactio, fr. reacLion) suprotno djelovanje, protujelovanje; fiz. zakon jednakosti akcije i
reakcije: djelovanje i protujelovanje
su meusobno jednaki, a po smjeru
suprotni (trei zakon gibanja, trei
Nevvtonov zakon); med. djelatnost
nekog dijela tijela izazvana pritiskom
na njega; prav. obnova nekog pravnog spora: u politici: nazadna struja,
nazadan pokret, nazad nj atvo, namjerno koenje napretka u dravnom
i drutvenom ivotu i unitavanje ve
ostvarenog napretka da bi sc, umjesto loga, opet uspostavilo ono to je
prije postojalo i to je ve jednom
bilo odbaeno kao zastarjelo, tj. kao
smetnja napretku
reakcionar (fr. rcactionnairc) 6vjek
nazadnih i zastarjelih pogleda i metoda u radu, nazadnjak
reakcionaran (fr. reactionnaire) nazadan, nazadnjaki; zastario
reaktiv (lat. reagere proludjelovati)
med. funkcionalni duevni poremeaj
koji sc javlja kao posljedica (reakcija)
jakih duevnih potresa ili afekata
reaktivan. Gat. re-, agere raditi, reactivus) koji djeluje suprotno, koji ima
suprotno djelovanje; reaktivni motor
v. raketni motor
reaktivirati (lat. reactivare) vratiti u
djelovanje, vratiti u prijanju slubu
reaktivitet (lal. reactivitas) obnovljena
djelatnost, obnovljeno djelovanje; fiz.
sila koja vri suprotno djelovanje,
otporna sila
real (lat. realis) 3. fil. kod Herbarta:
elementarni faktor stvarnosti, apsolutno jednostavan, nematerijalan,
nerazoriv, nepromjenjiv i supstancijalan princip bia (slian Leibnizovim monadama); tako je, npr., jedan
od reala i diia

realizacija

rcal (njem. Real) 1. tisk. postolje na kojem stoji sanduk sa slovima; usp.
regal 1.
real (p.. port. rcal) 2. novana jedinica
u raznim zemljama i razliite vrijednosti
realan (lat. res stvar, realis) stvaran,
predmetan (supr. personalan i verbalan); koji zaista postoji, istinski,
objektivan, koji postoji neovisno .o
miljenju (supr. idealan)
realgar (ar., fr. realgar) min. crveni arsenov sulfid
realije (lat, realia) mn stvari koje imaju
znaaja za prakti6in ivot, stvarnosti, stvarna znanja, stvarne znanosti,
stvarne injenice
realist (lat. realista) u praktinom
ivotu: ovjek koji umije, ne podlijeui nikakvim tradicionalnim obzirima i njenim osjeajima, vidjeti
stvarnost kakva jest, snalaziti se u
njoj na najsvrhovitiji nain i ii. ne
obazirui se ni na to, prema cilju
koji je sebi postavio, trijezan praktiar; fil. pristaa realizma; supr. idealist i teoretiar
realistiki Gat. realista) koji shvaa
stvarnost onakvu kakva je, koji se
usmjeruje samo prema stvarnosti,
koji trai u praktinom ivotu samo
ono to je korisno
realitet (lat. realitas) stvarnost, bitnost,
injeninost, bie, stvarnost onakva
kakva je, neovisno o subjektu koji je
doivljava i spoznaje; istina, istinitost; pouzdanost; pravednost karaktera; subjektivni realitet ono to se
zamilja da postoji, zamiljivost; objektivni realitet stvarnost, izvodljivost, izvrljivost
realiteti (lat. realitates) mn. posjedi,
nekretnine, zemljite
realizacija (fr. ralisatio) ostvarivanje,
ostvarenje, izvrenje, izvoenje, provoenje neke ideje u djelo; trg. unovavanje, unovenje

realizam

1211

realizam (lat. realismus) fil. nauavanje

da stvari postoje neovisno o subjektu
koji ih spoznaje (supr. idealizam);
oznaka za materijalizam; tenja da
se stvari gledaju i prikazuju onakvim kakve su u stvarnosti; u skolastikoj filozofiji: miljenje da opim
pojmovima odgovara realno postojanje; knjievni i umjetniki smjer koji
tei prikazivanju ivota onakvim kakav je u stvarnosti; surova stvarnost,
smisao za pravilno shvaanje stvarnosti; naivni realizam shvaanje prema kojem jc svijet onakav kakva ga
opaamo osjetilima
realizator (fr. realisateur) ostvarivatelj,
ostvarivao, izvritelj, prevoditelj u
djelo
realizirati (fr. raliscr) ostvariti, ostvarivati, izvravati, provesti u djelo,
provoditi u djelo; trg. prodati, pretvoriti (imanje i si.) u novac, unoviti,
unovavati; fil. smatrati stvarnim,
postojeim
realka (lat. realis) osmorazredna srednja kola koja, uglavnom, priprema
uenike za studiranje relanih znanosti na sveuilitu i dr. visokim kolama
realna eitaeija prav. poziv na sud preko sudskog dostavljaa poziva
realna definicija log. stvarno, jedino
pravo objanjenje neke stvari; supr.
nominalna definicija
realna enciklopedija stvarni rjenik,
rjenik stvari
realna gimnazija tip osmorazredne
srednje kole koja tei da u svom naplavnom planu i programu spoji ciljeve i nastavna sredstva gimnazije
i realke. te pored nacionalne skupine
predmeta (u koju spadaju narodni
jezik s knjievnou, narodna povijest i zemljopis), obraa pozornost
na ive jezike (francuski, engleski,
ruski i njemaki), latinski i matematiku

reangaman

realna injurija prav. stvarna uvreda,

uvreda asti nanesena djelom; supr.
verbalna injurija
realna kaucija prav. stvarno jamstvo,
jamstvo osigurano davanjem u zalog
neke stvari
realna unija potupno ili stvarno spajanje dviju ili vie drava u jednu;
supr. personalna unija
realna vrijednost stvarna vrijednost,
prava vrijednost kovine od koje je
neki novac iskovan; supr. nominalna
vrijednost
realna znanja stvarna znanja; usp. realne znanosti
realne znanosti znanosti koje sc bave
predmetima koji su u neposrednoj
vezi sa ivotom i njegovim potrehama, npr. prirodne znanosti, tehnika
i dr. (za razliku od spekulativnih i
filolokih znanosti)
realni indeks popis stvari, stvarni registar
realni katalog popis knjiga sastavljen
s obzirom na njihov sadraj; supr.
nominalni katalog
realni kontrakt prav. ugovor koji stupa na snagu tek poto jedna od ugovarakih strana izvri neki stvarni,
realni in, tj. ugovor koji se zakljuuje predajom neke stvari, kao to
su zajam, depozit, zalog
renlni leksikon stvarni "rjenik, rjenik
koji sadri stvarna znanja
realni nameti nameti kojima podlijee
neka nekretnina i koji prelaze na
svakog vlasnika toga imanja
renlni novac stvarni, tj. kovani novac
(za razliku od papirnog i fmgiranog
novca)
realno (lat. reale) neto stvarno, ono
to postoji
realno pravo stvarno pravo, pravo koje
st; ima na neku Stvar bez obzira na
osobu
reangaman (fr. reengagement) ponovno primanje u slubu

reapelirati

1212

reapelirati (lat. reappcllare) ponovno

pozvati, pozvali po drugi put
rearmirati (lat. rearmare) ponovno naoruati, preoruati, preoruavati;
brod ponovno naoruati
reasekurancija (lat. reassecurantia)
ponovno osiguranje, dvostruko osiguranje, osiguranje jednog osiguranja
drugim, reosiguranje
reasekurirati (lat. reassecurare) ponovno osigurati, jedno osiguranje
osigurati drugim
reasumcija (lat. reassumtio) prav. ponovno poduzimanje, obnavljanje, obnova. npr. parnice (reasumcio litis)
prav. v. pod reasumcija
reat (lat. rcus kriv, reatus) prav. optueniku slanje, optuenost; zloin,
prijestup, zloinaki pothvat
Reaumurov termometar it. Reomirov ... toplomjer koji je izmeu toke
smrzavanja i toke vrenja vode podijeljen na 80y (nazvan po izumitelju,
fr. fiziaru i zoologu R. A. Reaumureu, 16831757)
rebab (ar.) glaz. arapski dvoiani gudaki instrument
rebek (ar.) glaz. srednjovjekovna mala
violina u obliku polukruke s dvije
ih tri ice
rebel (lat. rebeliis) buntovnik, odmetnik, osoba koja zakonitoj dravnoj
vlasti prua oruan otpor
rebelija (lat. rebellio) buna, pobuna, ustanak
rebi (fr. rebut) odbijanje, otkazivanje,
otkaz, nepovoljan odgovor; trg. loa,
pokvarena, upropatena roba koja je
za odbacivanje
rebemdirati (fr. rebondir) odskoili, odskakati (za metke i lopte)
rebus (lat. res stvar, rebus stvarima,
fr. rebus) zagonetka u slikama, rije
ili misao izraena slikama ili znacima (koje treba rijeiti) umjesto rijeima

receptar

rebus sic stantibus it. rebus sik stantibus (lat.) kad stvari tako stoje, u
takvim prilikama, pod tim okolnostima
recentan (lat. recens gen. recentis) nov,
svje, sadanji, skoranji, nedavni
recenzent (lat. recensens) ocjenjiva,
prikaziva, sudac o knjievnim i
znanstvenim djelima, kritiar
recenzija (lat. recensio od recensere
kritiki potanko pregledati) 1. tenja
da se usporeivanjem raznih rukopisa, osobito starih pisaca, uspostavi
najbolji i najpotpuniji tekst, djela
nekog pisca; kritiki popravljeno izdanje: 2. ocjena, kritiki prikaz (knjige, kazaline predstave, umjetnike
priredbe i si.)
recenzirati (lat. recensere) kritiki pregledati, struno prikazati, ocijeniti
(knjigu, kazalinu predstavu, umjetniku priredbu, izlobu itd.)
recepcija (lat. receptio) primanje, usvajanje; prijam, doek
recepis (lat. recepisse od recipcre prihvatili, primiti) 1. trg. predalnica,
onaj dio priznanice kojom se dokazuje vlasnitvo: 2. pisana potvrda da
je pismo predano poti; povratni recepis potvrda primatelja poiljke da
je poiljku primio
reccpLsirati (lat. recepisse) trg. izdati
predatnicu (recepis)
recept dat. reccptum prihvaeno, primljeno) svaki ukratko napisan propis,
formula za pripremanje neke mjeavine za tehnike i druge svrhe; osobito: pisana uputa o pripremanju nekog lijeka koju lijenik daje za ljekarnika: kratka uputa za pripremanje nekog jela i si.
receptakul (lat. receptaculum) bol.
cvjetite, plodnica (dio cvijeta u kojem su srasli oplodni organi)
receptar (lat. receptarius) onaj koji se
brine o lijenikim receptima (u velikim ljekarnama)

receptator

1213

receptator (lat.) primatelj; prav. utaji va

rcceptirati (lat. receptare) propisati
lijf;"k i izraditi ga po propisu
reccptivan (lat, receptivus) sposoban
za primanje, primljiv, osjetljiv za to
receptivitet (lat. receptivitas) sposol>nost primanja, primljivost; fil. sposobnost osjetila da utjecajem vanjskih predmeta bivaju potaknuta na
opaanje (Kant); supr. spontaneitet,
produkt i vitet
reeeptor (lat. receptor) primatelj, skuplja (poreza, carina, duga i si.); telefonska slualica; telefonist; din stroja
koji neposredno prima motornu snagu
receptum juri (lat.) pravni propis,
zakonski propis
receptura (lat. reccptura) primanje,
ubiranje, skupljanje (poreza, duga,
carine); propisivanje lijekova; pripremanje i izdavanje lijekova po receptima (u ljekarnama)
reces (lat. recossus) prav. konaan zakljuak pregovora, osobito: sporazum
nasljednika o diobi ostavtine (nasljedni reces), o spornim pitanjima
izmeu pojedinih obitelji (obiteljski
reces)', protokol ih pisani ugovor veeg opsega; trg. zastoj u plaanju,
proputeno plaanje, duna svota;
biti u recesu biti u zaostatku s plaanjem; u Katolikoj crkvi; otpusna
molitva (na kraju mise)
recidiv (lat. recidivus koji se ponovno
pojavljuje) med. povratak, vraanje
bolesti za koju se ve mislilo da je
prola
recidivirati (lat. recidivus koji se ponovno pojavljuje! med. vraati se,
povratili se (bolest); pren. pasti (ih:
padati) u istu pogreku
recidivist (lat, recidivus koji se vraa,
ponovno javlja) onaj koji je ponovno
uinio neku pogreku ili prijestup

recitativo parlantc

recipe (lat. reeipo) na lijenikim receptima: uzmi; kao kratica: Rp

recipijent (lat. recipiens) onaj koji prima, primatelj; med. bolesnik koji
prima transfuziju krvi; kem. posuda
za primanje i skupljanje tekuina i
plinova; fiz. stakleno zvono (kod zrane crpke)
recipiran (lat. reciperc) primljen, usvojen; recipirano pravo Lude, od nekog
drugog (drave, naroda) primljeno
pravo
recipirati (lat. recipere) usvojiti, primiti
(u drutvo), dopustiti pristup
reciprocitet (lat. reci proita) uzajamnost, uzajamni odnos; protuusluga;
u vanjskoj trgovinskoj politici: naelo
po kojem se stranoj dravi ne moe
odobriti povlastica hez odgovarajue
povlastice od strane ove drave prvoj
reciproan (lat. reciprocus) uzajaman,
meusoban, izmjenian, koji se meusobno uvjetuju, koji su u uzajamnom odnosu; reciproni glagol uzajamno povratni glagol; mal. reciprona vrijednost broja vrijednost koja
se dobije kad se 1 podijeh tim brojem
recitacija (lat. recitatio) umjetniko,
sveano i glasno kazivanje ih itanje
pjesme; pjevanje kao deklamacija
recitando (tal.) glaz. vie govorei nego
pjevajui
recitativ (tal. recitativo) glaz. vrsta govoreeg pjevanja pri emu se govorenje izraava vie nego glazbeni
element, stiliziran govor
reci tati van (tal. recitativus) glaz. koji
sc vise govori nego pjeva
recitativo obbligato (tal.) glaz. govoree pjevanje s instrumentalnom
pratnjom
recitativo parlante (tal.) glaz. pjevanje
koje sc vie govori nego pjeva (uz
pratnju samo basa)

recitator

1214

recitator (lat. recitator) onaj koji kazuje

ili ita pjesmu umjetniki pravilno,
ritmiki, melodino, sveano i glasno;
deklamator
recitirati (lat. recitare) umjetniki i
glasno kazivati ili itati npr. neku
pjesmu; priati; glaz. vie govoriti nego pjevati
recto folio it. rekto folio (lat.) na prvoj
ili prednjoj strani jednog lista
rector magnificus it. rektor magniCkus Gat.) "velianstveni upravitelj",
slubena titula rektora sveuilita
reijak (lat. retc mrea, prea) vrsta
mree za lovljenje riba
ream (tal. richiamo) ptica mamilica,
mamac, vabilo, meka
reat (tur. rekat) odlomak muslimanske molitve, dio namaza, padanje niice (jedan namaz ima tri ili etiri
reata)
reine (tal. orecchino) naunice
Red Star Line it. Red star lajn (engl.)
"Linija crvcno zvijezde", belgijsko parobrodske drutvo, osnovano 1872. sa
sjeditem u Antwerpenu, prometovalo izmeu Antwerpena i sjevernoamerikih luka
rcdakcija (lat. redactio) skupljanje i
sreivanje rukopisa za tisak; obrada,
prerada, jezino i pravopisno ujednaavanje svih rukopisa lcoji se trebaju objaviti u jednoj knjizi, ureivanje; svi pisci koji stalno surauju u nekom listu ili asopisu; mjesto
u kojem se ureuje list ili asopis,
urednitvo
redakcijski (lat. redactio) koji pripada
redakciji ili potjee od nje
redaktor (lat. redactor) 1. urednik, osoba koja upravlja izdavanjem rukopisa za tiskanje i utvruje njihov sadraj; 2. osoba koje sreuje, priprema i redigira neki tekst za tisak i
time daje izdanju konaan oblik
redan (fr. redan) voj. uglato poljsko
utvrenje, izboccnjc

redondilja

redatirati (lat. rc-, datum) pomaknuti

unatrag datum nekog pisma i si.
redemarkacija (fr. redemarcation) ponovno stavljanje graninih znakova
na dravnoj granici
redemcija (lat. redemtio) spasenje, iskupljenje: prav. otkupljivanje iz zarobljenitva, osloboenje
redhibicija (lat. redhibitio) prav. vraanje i uzimanje natrag neke stvari
kupljene s grekom koja je, pri zakljuivanju kupovine, bila prikrivena; redhibivijskci tuba tuba kojom se trai vraanje plaenog novca
uz povrat kupljene robe
redicija (lat. rcdditio) vraanje: navoenje nekog razloga ili uzroka; voj.
predaja utvrde
redif (ar.) priuvna turska vojska koja
je pozivana samo za vrijeme rata, a
podlijegala vojnoj obvezi 15 godina;
supr. nizam
redigirati Gat. redigere urediti, srediti)
pisane sastave skupiti, pregledati,
dovesti u red i prirediti za tiskanje
(u obliku knjige, asopisa itd.); urediti, ureivati, pripremiti, preraditi;
ureivati, izdavati list i si.
redmgot (fr. redingotc, od engl. ridingcoat jahaki kaput) dug muki kaput. osobito putniki i jahaki
redintegracija (lat. redintegratio) ponovno uspostavljanje, obnova, obnavljanje
rediskontiranje (tal. re-diseonto) bank.
ponovno diskontiranje, tj. kad bankar ili banka daju ponovno u eskont
mjenice koje su sami eskontirali da
bi i na taj nain doli do zarade
redon jedno od imena za sintetika
vlakna
redondilja (p. rodondilla) panjolska
i portugalska strofa od 4 osmoslona, rjee esloslona trohejska stiha,
od kojih se rimuju prvi s treim (abba). ili prvi s treim, a drugi s e-

redop

1215

tvrtim (abab); upotrebljava se u lirici

i drami
rcdop (lat.-tal.) vrlo kratak galop trkaih konja
redovaka (e. rejdovak) v. rejdovak
redresirati (fr. rodrcsser) ponovno ispraviti, ponovo uputili na pravi put;
opet uspostaviti, krenuti nabolje;
osujetiti, unazaditi; trg. = stornirati
redublirati (fr. redoubler) udvostruiti, umnoili, poveali
rcducibilan (lat. reducibilis) svodljiv,
smanjiv; med. koji sc moe vratiti
na staro mjesto; kem. koji se moe
osloboditi kisika
rcducirati (lat. reducere) svesti, svoditi; pretvarali, obraunati, obraunavati (novac, mjere i utege); smanjiti,
smanjivati, spustiti, sputali, sniavali, sniziti (cijenu); svesti, svoditi
na manju mjeru: ograniiti, ograniavati; glaz. prilagoditi djelo (partituru) za manji broj instrumenata;
kem. osloboditi kovine njihovih spojeva s kisikom, sumporom ili drugim
nekim elektronrgativnim tijelom; pe
za reduciranje pe u kojoj se kovine
izdvajaju iz svojih prirodnih spojeva; kuli. ukuhati, ukuhavati; ukinuti,
otpustiti iz slube
redukcija (lat. reduetio) smanjenje,
smanjivanje; uklanjanje, otputanje
iz slube; smanjivanje broja radnika
ih slubenika; kem. dobivanje istih
kovina oslobaajui ih kisika, sum
pora, soli i dr.; fil. svoenje pojedinane spoznaje na osnovno i ope, tj.
na princip; mat. svoenje, skraivanje, pretvaranje jedne slike u drugu:
pretvaranje, obraunavanje (mjera);
med. namjetanje, vraanje u prirodan poloaj; fiz. vraanje u prijanje
stanje, vraanje u prijanji poloaj;
trg. smanjivanje (ili: snienje, sputanje) cijena nekoj robi; smanjivanje
(ili: suavanje) nekog lika; glaz. izvod

reeksportirati

iz partiture; prenoenje iz nepoznatije melodije u poznatiju

redukcijska tablica tablica za obraunavanje ili usporeivanje raznih
vrsia novca, mjera i utega
reduktor (lat. reduclor) 1. med. namjela, kirurka sprava za namjetanje
uganutih ili slomljenih udova; 2. teh.
mehanizam koji usporava, umanjuje
brzinu kretanja; -3. kem. sredstvo za
oslobaanje kovina od kisika, sumpora i dr.
redulcerirati (lat. redulccrarc) med.
ponovno zagnojavati, izazivati gnojenje, ponovno se otvarati (za irevc)
reduplicirati (lat. re-duplicare) udvostruili, udvostruivati; gram. ponavljati rijei, slogove ili slova
reduplikacija (lat. reduplicatio) udvostruavanje, ponavljanje; gram.
udvostruavanje, ponavljanje rijei,
slogova ili slova
reduplikativ (lat. reuplicativum)
gram. reenica u kojoj sc jedan od
glavnih pojmova udvostruuje (ponavlja)
reduplikativan (lat. reduplicativus)
gram. udvostruavajui. koji udvostruuje; bot. presavijen s vanjske
Strane
reduta (fr. redoule, lal. reduetus) 1. voj.
mala, sa svih strana prsobranima
opasana poljska utvrda
reduta (fr. redoule, lal. ridotio) 2. zahava, zabava s krinkama, krabuljni
ples
redeb (ar.-tur.) sedmi mjesec u muslimanskom kalendaru, ima 30 dana
reedicija (lal. re-editio) novo izdavanje.
nove izdanje (knjige), prel.iskivanje
reegzekucija (lal. reexccutio) prav.
vraanje onoga to je sudskim putem
bilo naplaeno
reeksportacija (lat. re-exporlalio) trg.
izvoz uvezene robe
reeksportirati (lat. re-e\-portare) trg.
ponovno izvoziti uvezenu robu

rccl

refleksija

1216

reel it. ril (engl.) ivahan kolski i irski

ples
reeskontiranje (fr. reescompte) trg. po-

novno odbijanje, ponovan odbitak

reeskontirnti (fr. reescompter) trg. po-

novnu eskontirati
refakcijn (fr. rofaction) trg. popust u
cijeni zbog slabije kakvo; robe;; godinji popust za prijevoz = fusli; kod
eljeznica: popust u cijeni pri veim
poiljkama
refaktirati (fr. refaction) odobriti popust u cijeni za prijevoz robe
refe (fr. refair ponovno igrati) u preferansu: neuspjelo dijeljenje karata
(kad svi igrai izjave "dalje")
refekcija (lat. refeelio) prepravljanje,
prerada; oporavljenje, okrj ep ljenje; u
katolikim samostanima i sjemenitima: objed nakon posta od 24 sati
refektorij (lat. refeetorium) dvorana za
ruanje, blagovaonica (u katolikim
samostanima i sjemenitima)
refektura (lat refeetura) pravo uzimanja iz ume grade za popravak kue
refena (tur. herifane drugarski, cehovski) zajednica, sloga; zajedniki troak za jelo i pie
referat (lat. referatus) izvjetaj, predavanje; pisani ili usmeni struan izvjetaj o emu (npr. o knjizi, o sadraju spisa, o stanju neke stvari ili
pitanja ild.)
referenca (fr. rfercncc, njem. Referenz) trg. izvjetaj, obavjetenje; preporuka od poznate i ugledne trgovake kue; podaci o slubovanju neke osobe, ocjene (dobre ili loe) koje
mogu posluiti nekom kao povoljna
ili nepovoljna preporuka
referendum (lat, referendum) "ono o

emu se treba izvijestiti", pravo naroda da opim glasovanjem odlui o

nekom novom zakonu; u ustavu nekih drava: openarodno glasovanje
O osobito vanim pitanjima radi pri-

manja ili odbacivanja nekog vanog

zakonodavnog akta (plebiscit); uzeti
neto ad referendum (lat. ad referendum) uzeti neto na prouavanje, da
bi se kasnije o tome podnio struan
izvjetaj mjerodavnoj vlasti
referent (lat referens) izvjestitelj; predava; slubenik koji podnosi usmeni ih pisani struni izvjetaj pretpostavljenom o sadraju spisa
referirati (lat referre) izvijestiti, izvjetavati, podnositi izvjetaj, podnijeti
izvjetaj; javiti, javljati, dostaviti,
ispriati; referirati koga optuili (po
slubenoj dunosti)
reficijencijc (lat. reficientia) mn. med.

sredstva za oporavak, sredstva za

okrjepljenje
refino (p. refino) trg. najfinija panjolska vuna; tkanina od takve vune
reflacija (lat. reflare puhati u suprotnom smjeru, reflatio) bank. umjereno
poveanje kontingenta novanica (papirnog novca) u optjecaju da bi se
sprijeio rast cijena ekonomskih dobara (robe) koja su u prometu; ovo
se poduzima kad se pokae da na
tritu ima vie robe nego novca u
optjecaju
refleks Gat. reflexus) odbljesak, odsjaj;
odbijena svjetlosna zraka; odjek; fiziol. nevoljna ili nehotina reakcija
ivaca i miia izazvana vanjskim
podraajima, prenesena natrag ivanom sreditu, pa onda odovodnim
ivcima van opet prema dijelu na koji
je utjecao podraaj
rcfleksan (lat. reflexus) fiz. odbijen; fiziol. refleksna reakcija v. refleks
refleksibilan (lat. reflexibilis) fiz. koji
se moe odbiti

relleksibilitet (lat rcflexibilitas) fiz.

svojstvo odbijanja, mogunost odbijanja

refleksija Gat. reflexio) odbijanje (valova, svjetlosti, svjetlosnih zraka,
zvuka itd.); odbljesak, odsjov, odsjaj;

refleksijska toka

1217

reformirati

fil. razmiljanje, rasuivanje, razmatranje, prenoenje pozornosti s objekta promatranja na subjekt i razmatranje odnosa u kojem se nalazi
subjekt prema objektu; znanje radi
znanja; promatranje, zapaanje, primjedba
refleksijska toka opt. toka u zrcalu
s koje zraka dopire u oko

reflektirati (lat. refleetere) odbijati, odbiti (svjetlost, zvuk itd.); misliti, razmiljati, prosuivati; reflektirati na
to pomiljati na to, imati to na
umu, polagati pravo, htjeti to (npr.
kupiti, dobiti neko mjesto i si.)
reflektor (lat. refleetor) opt. odbija
svjetlosti, baca svjetlosnih zraka;
durbin iji je objektiv izdubeno zrcalo
refleksijski goniometar kutomjer za
koje daje stvaran lik predmeta koji
kristale koji se temelji na odbijanju
se promatra okularom; usp. refraksvjetlosti
tor
refleksijski kut kut odbijanja, odbojni
reforma (lat.) preinaenje, preinaka,
kut, kut to ga zraka odbijena od
preobraaj, promjena nabolje, preuszrcala ini s okomicom na povrinu
trojstvo, izmjena, popravak; popraod koje se odbio; supr. incidentni kut
vak nekog stanja bez promjene njerefleksiv (lat. reflexivum sc. verbum)
gove biti; mijenjanje nal>olje postogram. povratni glagol
jeih ureenja zakonskim putem;
refleksivan (lal. reflexivus) fiz. koji odusp. agrarna reforma
bija. odbijajui; gram. povratan (glareformacija (lat reformatio) preinagol, zamjenica); koji je nastao na teenje, mijenjanje nabolje, preustrojmelju razmiljanja ili promatranja;
stvo, popravak; osobito: crkveni porefleksivna mo ino (ili: sposobnost)
kret iz XVI. st. usmjeren protiv parazmiljanja i rasuivanja; refleksivpinstva i srednjovjekovne Kat crkve
na poezija misaono pjesnitvo, ono u
ija je posljedica bila otcijepljenje
kojem pjesnik udruuje osjeaje s
luteranske i reformirane Crkve od
razmiljanjem
Rima
refleksni pokret psih. pokret koii na-

staje neposredno nakon nekog vanjskog podraaja, bez sudjelovanja volje i miljenja, npr. zatvaranje oiju
kad im se naglo priblii svjetlost, trzanje ruke pri iznenadnom osjetu dodira itd.

refleksologijn (lat. reflexus, gr. logia)

psih. znanost o refleksima, smjer u
psihologiji, iji je zaetnik ruski
znanstvenik V. M. Behterev koji kao
temelj ispitivanja uzima samo vanjske naine ponaanja ivotinja i ljudi,
svodei sve to na naslijeene ih" tijekom ivota navikavanjem steene refleksne pokrete
reflektant (lat. refleetere) onaj koji je
na to bacio oko, koji polae pravo
na to, koji eli dobiti neto; onaj koji
namjerava neto kupiti

reformatio in peius it. reformacio in

pejus (lat) prav. u kaznenom postupku: preinaavanje sudbene odluke na

tetu optuenoga
reformator Gat.) obnovitelj, popravlja
reformatorski (lat. reformator) koji se
tie reformatora, koji potjee od reformatora; popravljaki, obnavljaki
reformirana Crkva protestantska cr-

kvena zajednica koju su, u prvoj polovici XVI. st. u vicarskoj, osnovali
Zvvingli i Calvin
reformirani Gat. reformare) mn. preinaeni nabolje, popravljeni; pristae
vjerskog nauavanja U. Zvvinglija i
J. Calvina, lanovi reformirane Crkve
reformirati (lat. reformare) preinaiti,
mijenjati nabolje, izmijeniti nabolje,

reformist

popraviti, poboljati, ukloniti nedostatke, dati nov oblik

reformist (fr. reformiste) prijatelj (ili:
pristaa) novina (reformi i reformizma); u Francuskoj: onaj koji tei za
novinama kojima je cilj poboljanje
drutvenog i ekonomskog poloaja
radnika
reformizam (lat. reformare) struja u
meunarodnom radnikom pokretu
koja se odrie revolucije u korist reformi; usp. revizionizam
refok (tal. refoseo) vrsta dalmatinskog
slatkog crvenog vina
refrakcija (lat. refractio) opt. prelamanje svjetlosti
retrakteran (fr. refractaire) v. refraktaran; teko topljiv; izdrljiv na vatri
refraktivan (lat. refractivus) opt. pri-

jeloman, koji prelama svjetlost, koji

izaziva prelamanje svjetlosti
refraktometar Gat. refractus prelomljen, refringere prelomiti, prelamati,
gr. metron mjera, mi(nilo) opt. sprava za odreivanje koeficijenta ili
indeksa prelamanja svjetlosti nekog
tijela; med. ureaj za odreivanje
ope sposobnosti prelamanja svjetlosti jednog oka
refraktor (lat. refractor) opt. "prclama
svjetlosti", dalekozor ili durbin iji
objektiv i okular jesu lee kroz koje
se svjetlost to dolazi od predmeta
prelama i daje poveanu sliku predmeta za promatraevo oko; dioptrini durbin; usp. reflektor
refrangibilan (lat. refrangibilis) opt.

prolom ljiv, koji se moe prelamati (za

zrake)

refren (fr. refrain) poet. stih koji se pravilno ponavlja, najee na kraju
strofe, napjev, pripjev; pren. neto
na to se ovjek neprestano vraa,
stalno ponavljanje, stara pjesma
rofrigcrancije (lat. refrigerantia) mn.

med. sredstva za hlaenje, hladila

regalije

1218

refrigerativ (lat. refrigerativum) sredstvo za hlaenje, za rashlaivanie

refrigerativan (lat. refrigerativus) ras-

hladan, osvjeavajui, koji slui za

hlaenje
refrigerator (lat. refrigerator) hiadilica, naprava na kotlu u obliku cijevi (za bre hlaenje rakije pri peenju)
refugium (lat.) utoite, sklonite, zaklon, azil; pren. pomono sredstvo,
izlaz iz teke situacije
refus it. refi (fr.) odbijanje, nijean odgovor
refusis expensis it. rofuzis ekspenzis

Gat.) uz povratak trokova

refusis expensis it. rofuzis ekspenzis

(lat.) prav. po odbitku trokova; takoer: ne priznajui trokove (za koje

se ak smatra da ih treba snosili
suprotna strana); usp. refuzija
refutacija (lat, refutatio) opovrgavanje
refuzijn (lat, refusio) naknada trokova; prav. prijenos parninih trokova
regal (lat. rega, tal. riga red, vrsta) 1.
polica za knjige, robu i dr.; tisk. ormar gdje stoje sanduci sa slovima:
glaz. vrsta orguljskog registra, tzv.
"ljudski glas" (lat. vox humana); male
prenosive orgulje bez pedala
regal (lat. regalis kraljevski) 2. v. regalija; tisk. "kraljevsko slovo'*, vrsta velikih tiskarskih slova koja po veliini dolaze iza tzv. impcrijal-slova
regal (fr. regal, p. regalo) 3. ast, gozba, goenje, uivanje; omiljeno jelo;
alica crne kave s konjakom
rogal-pnpir (lat. regalis) "kraljevski papir" (papir veoma velikog formata,
za zemljovide, bakroreze i dr.)
regalija (lat. regalia) "kraljevska cigara", vrsta velikih cigara
regalije (lat. jura regalia) mn. prvotno:
suverena prava i povlastice vladara
(u srednjem vijeku); iskljuiva prava
drave da vri zakonodavnu, sudsku,

regali tet

1219

nadzornu i izvrnu vlast; znaci kraljevskog dostojanstva

regnlitet (lat. regalitas) pravo vladanja.
pravo posjedovanja regalija
regalni (lat. rex kralj, regalis) kraljevski, vladarski
regata {tal. rcgatta) prvotno: natjecanje gondolama u venecijanskim kanalima; kasnije, osobito u Engleskoj:
veslako natjecanje, utakmica, utrka
na amcima; vrsta lake pamune tkanine 2a radnika, bolesnika i ljetna
odijela
regdova (e. regdovak) eki narodni
ples u 2/4 i 3/4 taktu (vrsta valcera)
regelacija (lat. rcgclatio) ponovno smrzavanje
regeneracija (lat. regeneratio) obnavljanje, obnova, preporod, pomlaivanje, ponovno uspostavljanje; biol.
obnavljanje izgubljenih dijelova ivotinjskog ili biljnog tijela, osobito
kod niih organizama
regonernt (lat. regeneratus obnovljen)
dio organizma koji je nastao putem
regeneracijc
regenerntor (lat. regenerator) 1. obnovitelj, preporoditelj, proustrojitelj; 2.
naprava s kanalima kroz koju prolazi topao dim iz pei ili topao plin
nakon izgaranja radi iskoritavanja
njihove topline
regenerirati Gat. regenerare) obnoviti,
obnavljati, pomladiti, preporodili, ponovno urediti i time osposobiti za nov
ivot ili rad; ponovno proizvesti, ponovno uspostaviti; u kemijskoj industriji: ponovnom preradom dobiti
od otpadaka dobar materijal
regenstvo Gat. regens, regentis) namjesnitvo; v. regent
regent (lat. regens koji vlada, regere
vladati) vritelj vladarske vlasti, onaj
koji vlada u ime kralja (jo neizabranog. maloljetnog itd.), kraljevski,
vladarski namjesnik

registar

regerminacija (lat. regerminatio) bot.

ponovno klijanje, ponovno proklijavanjc

regerminirnti (lat. regerminare) l>ot.
ponovno klijati, ponovno proklijavati
regesta (lat. regesta popis) mn. sreeni
i u biljenice povezani prijepisi svih
vanijih spisa, povelja, pisama i dr.
u kancelarijama i arhivima kraljevskih dvorova, biskupskih rezidencija, samostana i si.; kronoloki sreeni
popisi povelja s oznakom sadraja,
zbirke starih spisa i povelja (veoma
vane za prouavanje povijesti)
regija (lat. regio) predio, kraj, pokrajina, podruje; sloj; med. dio tijela;
zrani sloj
regimenta Gat. regimentum, fr. regimenl, tal. reggimento) voj. puk; pren.
mnotvo, gomila svijeta
regionalist (lat. regio) pristaa (ili: pobornik) regionalizma
regionalizam (lat. regio) pokrajinsko
rodoljublje, pokrajinski duh, tenja
za pokrajinskom, samostalnou; partikularizam
regionalni (lat, regionaha) podruni,
pokra jinski, lokalni, koji pripada jednom predjelu; koji pripada jednom
dijelu tijela
regionar (lat, regionarius) katoliki pokrajinski sveenik, pokrajinski biskup
regirati (lat. regere) vladati, upravljati,
rukovati, voditi; gram. zahtijevali odreeni pade, npr. sjeati se ega
(gdje "sjeati se" zahtijeva genitiv);
usp. reirati
registar (lat. registrum, Gr. registre,
tal., p. registro) popis, popis rijei
ili stvari abecednim redom (na kraju
knjige), popis, sadraj, pregled, uputa; matica roenih, vjenanih, umrlih; glaz. jedan potpun niz orguljskih
puhaljki za mijenjanje visine, tim-

registar-papir

1220

bra i snage zvuka; na strojevima i

napravama: regulator ili brojilo
registar-papir vrsti papir velikog formata (za raunske knjige)
registra (lat.) mn. v. regesta
registracija (lat. registra lio) uvoenje
u popis (u registar), registriranje;
graansko vjenanje
registrator (lat. registrator) slubenik
koji sreuje i uvodi u registar spise
koji dolaze i odlaze
registratura (lal. regislratura) mjesto,
kancelarija gdje se vodi registar; vjetina rukovanja slubenim spisima
registrirati (lat, registrare) uvesti u
registar, upisivati u registar; vjenati
graanskim brakom
regius morbus (lat.) kraljevska bolest,
utica
reglaa (fr. rglage) dovoenje u pravilan poloaj i osposobljavanje za djelovanje (npr. motora); reglaa zrakoplova radnja kojom se krilima zrakoplova i repnim povrinama daje
odreen nagibni kut
rcglcman (fr. reglement) uredba, pravilnik o vrenju slube, odredba, propis, poslovnik; egzercirni regleman
voj. pravilnik o uvjebanju vojnika
(o vojnoj obuci)
reglementacija (fr. reglemenlation zakonsko ureivanje) socijalni pokret
koji zahtijeva da se prostitucija prizna kao slobodna profesija, ali s tim
da sc obavlja pod strogim nadzorom
sanitetskih i dravnih vlasti; usp. kasarnacija
reglementaristi (fr. rglementer zakonom odrediti) mn. pristae reglementacije; supr. abolicionisti
regnikolaran (lat. regnum kraljevstvo,
kraljevina; regnicola stanovnik kraljevine) kraljevinski, koji zastupa stanovnike kraljevine
regnum (lat.) kraljevstvo, kraljevina
regnum animale (lat.) ivotinjske carstvo

regresirati

Regnum Croatiac, Slavoniac ac Dalmatiae seu totius Croatiae it.

Regnum Kroacije, Slavonije ak Dalmacije seu lotijus Kroacije (lat.) Kraljevstvo itave Hrvatske nekadanji slubeni naslov Hrvatske
regnum hominis (lat.) carstvo ovjekovo, tj. na znanosti utemeljena ljudska vlast nad silama prirode (krajnji cilj znanosti koji su postavili filozofi Bacon i Hobbes)
regnum minerale (lat.) carstvo ruda
regnum vegetabile (lat.) hiljno carstvo
rcgrcdijcncija (lat. rcgrcdientia) v. regres
regredijent (lat, regrediens) u mjeninom pravu: zakoniti posjednik mjenice koji trai naplatu te mjenice od
potpisnika (regresata)
regredijentni nasljednik prav. na-

sljednik koji ima pravo nasljedstva

u sluaju ako ono ne pripadne nekom
drugom
regres (lat. rogrossus) povratak, povlaenje. nazadovanje; trg. naplata,
nadoknada tete, npr. od potpisnika
na mjenici; log. vraanje od posljedice
uzroku, od uvjetovanog uvjetu, od zakljuka pretpostavkama na kojima
je zakljuak utemeljen (ovakav nain
miljenja naziva se regresivna ili
analitika metoda)
regresant (lal. regressus) v. regredijent
regresat (lal. regressatus) u mjeninom
pravu: potpisnik od kojega sc trai
plaanje mjenice
regresija (lat. regressio vraanje, odstupanje) 1. geol. povlaenje mora od
obale (supr. transgresija); 2. u psihoanalizi: vraanje ovjekovog spolnog
nagona na ciljeve spolnog prohtjeva
u ranom djetinjstvu; 3. ret. v. palilogija
regresirati (lal. regredi vraati se, ii
nazad) ii natrag, vraati se; povlaiti
se, uzmicati; nadoknadili; regresirati

regresivan

1221

se naplatiti se, nadoknaditi sehi poinjenu tetu

regresivan (lat. regressivus) nazadan,
povratan, odstupni, koji djeluje povratno; supr. progresivan
regresivna metoda log. v. pod regres

regresni dunici drugi red mjeninih

dunika koii su obvezni platiti mjenini dug u sluaju da ga ne plati
glavni mjenini dunik
regresni nasljednik v. regredijentni

nasljednik
regrut (fr. recrue, tal. reduta) vojnik
koji tek treba proi vojnu obuku, novak; pren. poetnik, novak
regrutacija (fr. rccrutcr) v. regrutiranje
regrutiranje (fr. recrutement) popunjavanje kadra novim vojnicima, uzimanje novaka u vojsku, novaenje
regrutirati (fr. recruler, tal. reelutare)
dopuniti (ili: popuniti) novom snagom, uzimati nove vojnike, vrbovati
nove vojnike, novaiti; pren. vrbovati,
pridobivati (nove pristae, nove lanove i sL)
regtaim (engl. ragtiine) amerika plesna glazba nastala oko 1900., pretea
deza
regula (lat.) pravilo, propis, zakon; mjerilo; red, poredak; pravilnost; naelo
koje odreduje nain rada; med. =
menstruacija
regula falsi it. regula falzi (lat.) nain
raunanja pri kojem se za traenu
veliinu uzima bilo koja proizvoljna
veliina da hi se kasnije, iz dobivenog
pogrenog rezultata, izvela prava traena veliina
regula juri (lat. regula juri) pravno
naelo, pravno pravilo
regulacija (lat. regulatio) ureenje, ureivanje, upravljanje; v. reguliranje
regularan (lat. regularis) pravilan, propisan, redovit; uredan, ureen; regularna vojska redovita vojska, stajaa
vojska

Reichsbank

regulari (lat. regulares) mn. u Kat. crkvi: svi duhovnici svjetovnog i redovnikog reda koji su se zavjetovah da
e se u ivotu pridravati odreenih
vjerskih pravila; religiozi; supr. sekulari
regulativ (lat. regulativom) uredba,
propis, pravilnik; poslovni red
regulativa (lat. regulativa) v. regulativ
regulativni Gat. regulativus) koji ureuje, koji upravlja, koji slui kao
naelo, kao osnova nekog rada
regulator (lat. regulator) ureiva,
usklaiva; naprava za odravanje
jednolinog rada nekog mehanizma;
vrsta tonog sata
reguliranje (lat, regula) ureivanje,
ureenje, dovoenje u red, u sklad
sa zakonima, propisima, pravilima i
dr.; reguliranje rijeka obuhvaa
ukupne radove koji se obavljaju za
poboljanje prirodnih okolnosti rijeka
radi postizanja to iziednaenijeg
otjecanja vode smanjenom koliinom
visoke vode i poveanom koliinom
niske vode; regulacija
regulirati (lat. regulare) urediti, ureivati, dovesti u red; ozakoniti, dovesti u sklad s propisima ili zakonima; regulirati mjenicu u odreenom roku odgovorili svojoj mjeninoj obvezi, tj. poloiti odreenu otplatu i interes na ostatak duga
regurgitacija (lat. regurgitatio) med.
vraanje mlijeka kod dojenadi; podrigivanje, strujanje unatrag
rehabilitacija (lat. rehabilitatio) uspostavljanje, povrat izgubljenih prava;
vraanje u prijanje stanje; vraanje
dobrog glasa (asti)
rehabilitirati (lat. rehabihtare) vraditi
(ili: vratiti) izgubljena prava; vratiti
u prijanje stanje; vratiti dobar glas,
ast, ugled
Reichsbank it. rajhsbank (njem.) njemaka dravna (narodna) banka

Reichstag

Rcichstag it. rajhstag(njom.) narodna

skuptina u Njemakoj, njemaki
parlament
Reichswehr it. rajhsver (njem.) vojna
sila njemake; drave (kopnena i pomorska). njemaka vojska
reid (eng. raid) voj. upad, prepad, iznenadan napad manjim konjikim ili
motoriziranim jedinicama na neprijatelja; port, konjika utakmica na dugoj slazi da bi se pokazala ustrajnost jahaa i konja
reimprimatur (lat. reimprimatur) 'neka sc ponovno tiska", doputenje za
ponovno tiskanje, za pretiskivanje
reinkarnacija (lat rcincarnatio) prema
nauavanju o utjelovljenju dua: ponovno ulazak due u tijelo (utjelovljenje) nakon smrti tijela u kojem je
dotle bila
reintegracija (lat. re-, integratio) upotpunjavanje, dopuna; prav. vraanje
oduzetih stvari, slube, prava i dr.
reis (ar.) glavar, staijcina; zapovjednik
trgovakog broda
reis (pori.) mala novana jedinica u
Portugalu i Brazilu
reis-ul-ulema (ar.) titula vrhovnog poglavara islamske vjerske zajednice
rejdovak (e.) eki narodni ples u
2/4 i 3/4 taktu
rcjckc.ija (lat. rejeetio) odbacivanje,
odbijanje, neprimanje
rejektorij (lat. rejcctorium) prav. odbijanje priziva jedne parnine strane,
presuda vieg suda kojom se odbija
priziv
rekadencija (lat recadentia) prav. vraanje nekog prava onome koji ga je
prije posjedovao
rekamijera vrsta lealjke (na kakvoj
slikari prikazuju francusku mondenku Madame liecamicr; 17771849)
rekantacija (lat. rccantare poricati, recantatio) prav. poricanje, opozivanje
onoga io je netko prije govorio ili
pisao; retraktacija

1222

reklamirati

rekapitulacija (lat. rccapitulatio) ponavljanje sadraja u kratkim crtama;

nit. figura koja se sastoji u tome da
se. u opirnom i iscrpnom dokazivanju, na kraju svakog dijela i cjeline
govora svi razlozi ili glavne toke izlaganja ukratko i saeto ponove; trg.
saeto ponavljanje glavnih raunskih
stavki
rekapitulant (lat. recapitulans) onaj
koji u glavnim crtama ponavlja sadraj ega, ponavlja
rekapitulirati (lat. recapitulare) glavni
sadraj ukratko ponoviti, saeto ponavljali, saeto izloiti; trg. raun,
na kraju, ukratko ponovili
rekcija (lat. regere upravljati, rectio)
gram. u reenici: zavisnost jedne rijei od druge, npr.: Sjeati se rado
svojih roditelja (dakle, glagol "sjeati
se'f zahtijeva genitiv); usp. rogirati
rekesn (lat. recessus vraanje, odmicanje) oseka
rckln (njem. Rocklein) kaputi, najee
enski noni kaputi
reklama (lat. reelamare glasno vikali,
fr. reelame) preporuka, javno isticanje, rijeju ili putem tiska (objava,
oglasa) dobrih svojstava svoje robe i
povoljnih cijena radi pridobivanja
kupaca (muterija); trgovako hvaljenje
rcklnmacija (lat. reelamatio) zahtijevanje, potraivanje; usmena ili pisana prijava da poiljka upuena na
nau adresu nije dospijela; prav. zahtjev za povrat ega; alba protiv
odluke ili rjeenja suda ili vlasti
reklamiranje (lat. reelamare) v. reklamacija, reklama
reklamirati (lat reelamare glasno vikati; glasno se ljutiti) javno hvaliti
svoju robu, mamili (ili: dozivati) kupce isticanjem dobrih svojstava i
povoljne cijene robe; traiti, zahtijevati; potraivali; prigovarati, ulagati
protest ili prigovor; podnijeli (ili:

reklinacija

1223

podnositi) prijavu da poiljka upuena na nau adresu nije dospijela

reklinacija (lat. reelinatio) naginjanje
unazad, zavaljivanje; med. operacija
one mrene pri emu se mrena potisne
reklinirnti (lal. reelinare) nagnuti unazad. prevrnuti, zavaliti: med. potisnuti onu mrenu
rekluzija (lat. reelusio) zatvor, zatoenje; povuenost, usamljenost; iskljuivanje iz dosadanjeg mjesta boravka
rekognicija (Jat. recognilio) raspoznavanje; prav. sudsko priznanje osobe,
stvara ili spisa za ono za to se izdaje,
priznanje identiteta (istovjetnosti);
pregledavanje spisa radi ispitivanja
i popravljanja
rekognoscirati (lat. recognoscere)
prav. ponovno saznati; priznati, potvrditi tonost i ispravnost ega na
osnovi prethodnog pregleda i ispitivanja; voj. upoznati se putem izvianja s pravim stanjem ega, izvijestiti se, ispitati, uhoditi, promotriti
rckolekcija (lat.) pribranost; crkv. duhovna vjeba
rckolirati (ni. recolare, fr. recoler) 1.
prav. svjedocima jo jednom proitati
njihove iskaze; provjeriti, usporediti
rckomandacija (fr. recommandation)
preporuka; preporuka, preporuivanje (pisma, post. poiljke)
rekomnndiran (fr. recommander) preporuen; rekomandira.no pismo preporueno pismo, pismo koje se uvodi
u potansku knjigu i o kojem poiljatelj dobiva potvrdu
rekomandirati (fr. recommander) preporuiti, preporuivati, davati na
preporuku (pismo)
rekombinacija (lat. recombinatio) ti/,
ponovno stvaranje elektrinoneutralnih molekula od iona
rekompenza (lat. rocompensa) v. rekompenzacija

rekonstrukcija

rekompenzacija (lat. reoompenatio)

obeteenje, odteta, nadoknada tete; osveta, kazna, milo za drago
rekompenzirati (lat. recompcnsare)
obetetiti; obeteivati, nadoknaditi
tetu; nagraditi; osvetiti, kazniti, vratiti milo za drago
rckoncilijacija (lat. reconciliatio) ponovno sjedinjenje, izmirenje, pomirenje; u Kat. crkvi: ponovno primanje
grjenika u crkvenu zajednicu nakon
odrane pokore posta; sveano posveenje oskvrnute crkvene stvari
rekoncilirati (lat. reconciliare) ponovno
pridruiti, ponovno sjediniti, izmirili,
pomiriti; u Kat. crkvi: ponovno primiti u crkvenu zajednicu; ponovo posvetili crkvu
rekonfrontacija (lat. rcconfrontatio)
prav. ponovno suoenje, ponovno suoavanje
rekonfrontirati (lat. reconfrontare)
prav. ponovno suoiti, ponovno suoavati
re konstitucija (lat. rcconstiiutio) ponovno uspostavljanje, ponovno utemeljenje; prav. prijenos nekog prihoda, stupanje u prava nekoga drugog
rekonstruirati (lat. reconstruere) ponovno izgraditi, iznova sazidati; iz
pojedinih dijelova ili ostataka stvoriti sebi sliku prvobitne cjeline, pa
onda ponovno sastaviti tu cjelinu,
obnoviti
rekonstrukcija (lat. reconstructio) zidanje iznova, ponovno uspostavljanje; ponovno podizanje i obnavljanje
propalih starih umjetnikih spomenika. o ijem se nekadanjem obliku
i izgledu zakljuuje po naenim planovima, ostacima, pisanim predajama i si; u paleobiologiji: pokuaj da
se iz okamenjenih ostataka, osobito
kostiju, ponovno sastavi lik neke izumrle ivotinje

rekonvalescencija

1224

rekonvalescencija (lat. reconvalesccntia) prizdravljavanje, prizdravljenje,

oporavljanje od bolesti
rekonvalescent (lat. reconvalescens)
med. oporavljenik. prizdravljenik,
onaj koji se oporavlja od bolesti, koji
je na putu potpunog ozdravljenja
rekonvencija (lat. reconventio) prav.
tuba koju optueni podnosi protiv
tuitelja istom sudu, protutuba
rekonvencijska tuba v. rekonvencija
rekonvenijent (lat. reconveniens) prav.
podnositelj protulube
rekonvenirati (lat. reconvenire) prav.
podnijeti (ili: podnositi) protutubu
rekonvent (lat. re-, conventus) prav.
onaj protiv koga je podnesena protutuba
rekonverzija (lat. re-converaio okretanje, vraanje prijanjem) rekonverzija
industrije vraanje industrije, po
zavretku rata. od vojne proizvodnje
na mirnodopsku; pretvaranje ratne
industrije u mirnodopsku
rekopirati (fr. recopier) ponovno prepisati, ponovno prepisivati
rekord (engl. record, fr. record, lat. recordum, recordari sjeati se) port,
najvei pokazani uspjeh u nekoj
portskoj grani koji je mjerodavna
portska vlast priznala i slubeno potvrdila; najvee postignue, najvei
uspjeh, romek-djelo
rckordacija (lat recordatio) sjeanje
rekorder (engl. record) onaj koji je postigao najvei uspjeh u nekoj portskoj grani, onaj koji je postigao rekord, prvak
rekreacija (lat. recrcatio) okrjepljenje,
osvjeavanje, osvjeenje; razonoda,
razbibriga, zabava; ponovno stvaranje
rekreativan (lat. recreativus) koji oporavlja, osvjeavajui, koji osvjeava,
okrjepljujui, koji slui za odmor,
razonodan, zabavan

rekta-papiri

rckredencija Gat. credere, rccredentia)

prav. privremeno posjedovanje ili
uivanje nekog spornog imanja
rekredencijar (lat. recredenliarius)
prav. osoba koja privremeno posjeduje ili uiva neko sporno imanje
rekreditiv (lat. recredilivum) pisani odgovor koji poglavar jedne drave daje
kod sebe akreditiranom predstavniku druge drave, koji mu predaje
opozivno pismo svoje vlade, s tim da
ga ovaj preda poglavaru svoje drave
rekreirati (lat. recreare) oiviti, oivljavati, okrijepiti, okrjcpljivati. osokoliti; razonoditi; ponovno stvoriti
rekrement (lat recremcntum) izmet:
neistoa; med. tekuina koja se odvaja iz krvi
rekriminacija (lat. recriminatio) protutuba, odgovor na tubu tubom,
uzajamno optuivanje; odgovor na
grdnje grdnjama
rekrudescencija (lat. rccrudescentia)
ponovno otvaranje rane; med. pogoranje bolesti u stanju prizdravljivanja
rokrudescentan (lat. rocrudescens)
med. koji se nalazi na putu pogoranja
reksis (gr. rexis) med. pucanje (ireva,
vena i dr.)
reksisti (lat. rex kralj) mn. pripadnici
kvislinke organizacije u Belgiji za
vrijeme Drugog svjetskog rata
rekta-indosament (lat. recta, fr. indosament) trg. mjenica na kojoj indosanl. prilikom prijenosa mjenice, stavi napomenu "ne po naredbi"
rekta-klauzula (lat. recta clausula) trg.
oznaka na mjenici kojom izdavatelj
mjenice naznauje da je takva mjenica prenosiva samo u obliku i s djelovanjem obinog nasljedstva
rekta-papiri (lat. recta) trgovaki papiri koji se izdaju na ime nekog vjerovnika i koji se ne mogu prenositi
ni na koga drugog

rektalni

1225

rektalni (lat. metalis) anat. koji pripada

stranjem crijevu
rektangularni (lat. rectangularis) geom. pravokutni
rektascenzija Gat. rectus prav. ascensio penjanje, uzlaenje) astr. luk na
nebeskom ekvatoru koji lei izmeu
proljetne toke i deklinicijskog kruga jedne zvijezde raunajui od 0*
do 360f' sa zapada na istok
rektificirati (lat. rectificare) ispraviti,
ispravljati, popraviti, popravljati, poboljati, dotjerati; mat. odrediti duinu krivulje; kem. destiliranu tekuinu ponovnim dostiliranjem jo vie
proistiti i pojaati; rektifteirani pirit potpuno proieni pirit
rektifikacija (lat. rectificatio) ispravljanje, popravljanje; mat. pretvaranje
krivulje u pravac, odreivanje duine
kri\-ulia; kem. potpuno proiavanje
tekuina ponovnom destilacijom
rektitis (lat. rectum stranje crijevo)
med. upala stranjeg crijeva
rektocela Gat. rectum mar, gr. kele
kila, bruh) med. kila (ili: bruh) stranjeg crijeva
rektor (lat. rector) upravitelj, gospodar;
kod Rimljana: LiLula namjesnika pojedinih pokrajina koji su bili pod
vlau prefekata ili egzarha; u crkvenom pravu: upravitelj konventa,
sveenikog kolegija ili zaklade (u
Katolikoj crkvi); upravitelj visoke
kole, osobito sveuilita
rektorat (lat. rectoratum) zvanje, djelokrug i ured rektora
rektoskop (lat. rectum mar, gr. skopeo promatram) med. zrcalo za ispitivanje mara. stranjeg crijeva
rektoskopija (lat. rectum mar, gr.
skopeo promatram) med. pregled
stranjeg crijeva pomou rektoskopa
rektotomija (lat. rectum mar. gr. tome rezanje) med. prorezivanje stranjeg crijeva

rekvijem

rektum Gat. rectum sc. intestinum)

anat. mar. stranje crijevo, ravno
crijevo
rekuperacija Gat. recuperatio dobivanje natrag) teh. 1. iskoritavanje sporednih proizvoda proizvodnje, npr.
iskoritavanje plinova koji se stvaraju pri koksiranju ugljena: 2. ponovno dobivanje tvari koje se troe
pri raznim tehnolokim procesima
rekuperator (lal. recuperare natrag
uzeti) teh. ureaj za hvatanje korisnih sastojaka koji se nalaze u otpacima proizvodnje radi njihovog ponovnog iskoritavanja; rekuperator
topline ureaj kojim sc toplina to
izlazi s ogijevnim plinovima ponovno
iskoritava za grijanje zraka koii se
troi na gorenje
rekurent (lat rccurrons) onaj koji trai
pomo; prav. onaj koji se slui rekursom kao pravnim lijekom
rekurirati (lat. recurrere; opet doi,
vratiti se, vraati se (na stvar ih
predmet); obratiti se kome, potraiti
utoite; uloiti albu
rekurs (lal. recursus) prav. alba vioj
vlasti na odluku ih postupak nie
vlasti, osobito u administrativnim
pitanjima; takoer: regres, regredijencija
rekusijn (lat. recutere odjekivati, recussio) odbijanje, odjekivanje; odskakanje, od skok
rekuzacija (lat. recusatio) prav. odbijanje, iskljuenje, izuzee (suca, svjedoka)
rckuzirati (lat. recusare) prav. traiti
izuzee suca, izuzeli suca; odbiti, ne
primiti, odbaciti
rekvijem (lat. requi.es mir, poinak) u
Kat. crkvi: sveano poduje i glazheno djelo koje se na njemu izvodi
(nazvan po poetnim rijeima molitve: Requiem aeternam dona eis, Domine ets. Pokoj vjeni daruj im,
Gospodine! itd.)

rekvinteron

1226

rekvinteron (p. requinleron) sin kvinterona i Europljanke, ili obratno

rekvirent (lat. requirens) istraitelj;
molitelj, traitelj
rekvirirati (lat. recjuirerc) zahtijevati,
potraivati; prav. neku drugu vlast
moliti za pomo ili suradnju; zahtijevati neto natrag, izlagati svoje
pravo na neto; istraivati, ispitivati;
voj. popisati (ili: popisivati, i..zeti, uzimati) na priznanicu za vojne ili dravne potrebe (hranu, stoku, prijevozna sredstva i dr.)
rekvizicija (lat. requisitio) zahtjev, molba; prav. zahtjev koji jedna vlast
upuuje drugoj radi pomoi i suradnje u nekoj stvari; popisivanje ili
uzimanje stvari za vojne ili dravne
potrebe (osobito u vrijeme rata) koic
se ne plaaju gotovim novcem, nego
uzimaju na priznanicu; zabrana na
neto, polaganje prava na to, npr.
uzeti neto u rekviziciju staviti .na

neto zabranu

rekvizicijski sustav voenje rata na

taj nain to se vojska uzdrava sredstvima pokupljenim putem rekvizicije u samoj zemlji
rekvizicionar (lat. re^uisitionarius)
prav. onaj koji polae pravo na neto,
koji stavlja zabranu
rekvizit (lat. rcquisitum) potreba, predmet koji je potreban da bi sc mogla
izvesti kazalina predstava; v.
rekviziti
rekvizitar (lat. requisitum potreba) osoba koja dobavlja predmete potrebne
pri izvoenju kazalinog djela
rekviziti (lat. rcquisita> kaz. sve potreptine koje su, pored dekoracija i garderobe, potrebne da bi se moglo prikazati neko kazalino djelo; potreptine, potrebne stvari i orua; pren.
potrebne osobine, potrebna svojstva
rekvizitorij (lat. requisitorium) prav.
v. rekvizitorijali

relativan

rekvizitorij ali (lat. roquisitoriales sc.

litterae) mn. prav. akt kojim jedna
vlast trai neto od druge vlasti slubenim putem
relacija Gat. relatio) odnos, veza; poslovna veza; izvjetaj, izvjetavanje,
obavijest, pria; voj. pisani izvjetaj,
npr. zapovjednika o ratnim operacijama svojih trupa; opis ratnog podviga pri prijedlogu za odlikovanje; glaz.
razmak, interval: fil. meusobni odnos dviju ili vie stvari ili sadraja
svijesti
relacijski (lat. relatio odnos) odnosni
relacionalizam (lat. relatio) fil. smjer
koji u svemu i svuda obraa pozornost na odnose meu stvarima
relaksacija (lat. rclaxatio) med. mlitavosl (ivaca); prav. osloboenje, olakanje, oprotenje, oprost, npr. kazne
relaksancije (lat. relaxantia) mn. med.
sredstva koja izazivaju slabljenje
bola, olakanje, poputanje
relansirati (fr. relancer) divlja koja je
umakla pronai i ponovno krenuti; u
kartanju: vratiti, vraati, ponuditi vie, davati vie
relapsus (lat. relapsus) padanje nazad,
ponovno okliznue; onaj koji ponovno
pada u staru pogreku, posebice koji
ponovno podlijee herezi
relntn refero (lat. refero predajem,
prenosim, priopavam, rolntum priopeno) priam ono to sam ili kako
sam uo, ne jamim za istinitost onoga to priam
relativan Gat. relativus) odnosan, koji
se odnosi na to ili prema emu. koji
se tie ega, koji je u vezi s neim,
koji vrijedi samo pod odredenim uvjetima; relativna visina je, za razliku
od apsolutne ih nadmorske visine,
udaljenost od neke toke na povrini
zamiljenoj paralelno s morskom povrinom, npr. visina hrijega od neke
toke u njegovu podnoju do vrha;
gram. relativna zamjenica odnosna

relativitet

1227

zamjenica; relativna ili odnosna reenica reenica koja se odnosi na neka rije glavne reenice, pa tumai
subjekt, objekt, atribut i dr. glavne
reenice, npr.: Neka doe onaj koji
mi jc poruio; relativna vrijednost
vrijednost koja ovisi o raznim okolnostima te, prema tome, moe biti veoma razliita, razmjerna vrijednost;
relativni pojmovi log. pojmovi koji
nastaju tek iz usporedbe jednog predmeta s nekim drugim; supr. apsolutan
relativitet (lat. relativitas) odnosnost,
uvjetovanost, razmjernost; teorija relativiteta fizikalna leoriia koju je utemeljio Albcrt Kinstein (rod. 1879.)
prema kojoj su prostorne i vremenske veliine samo relativne veliine,
te se ne mogu ni odredi vati neovisno
jedne o drugima; specijalna teorija
relattvileta: svaki opi prirodni zakon
koji vrijedi u odnosu prema koordinatnom sustavu K mora takoer nepromijenjeno vrijediti u odnosu prema koordinatnom sustavu K koji se
u odnosu prema K kree jednako
(uniformno) translatorno; ova se teorija temelji dalje na naelu da svjetlost u vakuumu ima uvijek odreenu
brzinu rasprostiranja; opa teorija relativiteta: fiziki zakoni neovisni su
o stanju kretanja koordinatnog sustava; istodobnost zbivanja u prirodi
odrediva je jedino mjerenjem koje je
povezano s gibanjem
relativizam (lat. relativus) fil. smjer
koji smatra daje svaka spoznaja samo relativna, tj. uvjetovana i ovisna
0 odnosu u kojem se nalazi onaj koji
spoznaje prema predmetu spoznaje,
1 o stajalitu koje on uzima s obzirom
na svoju psihofiziku organizaciju;
etiki relativizam shvaanje prema
kojem su "dobro" i "zlo'* relativni
relativno (lat. relative) pril. odnosno,
razmjerno

religioso

relaxatio arresti it. relaksacio aresti

(lat.) prav. osloboenje (k1 zatvora
relavatio jurnmenti it. relaksacio juramenti (lat.) prav. osloboenje od
izvrenja obeanja danog pod iznu'r denom prisegom
relaxalio juri it. relaksacio juri (lat.)
: prav. neprimjenjivanje zakona u sluaju koji je iznimne prirode
rclcgacija (lat, relcgatio) protjerivanje,
progon (iz drave, grada); udaljenje,
iskljuenje (sa sveuilita)
relegirati (lat. relegare) udaljiti, iskljuiti (sa sveuilita)
reloj (fr. relais) nova. odmorena zaprega, smjena konja; postaja na kojoj
eka odmorena zaprega radi smjene;
naprava koja regulira prekide i izmjene u vodovima jake struje; telekomunikacijski ureaj koji omoguava vez: na velike udaljenosti
relejni konji odmorni konji; usp. relej
rolevacija (lat. relevatio) prav. razrjeenje, osloboenje obveze; olakanje
relcvaneija (lat. rel ovan ti a) vanost,
znaajnost, osobito vanost pravnog
sredstva, sudskog postupka i si.;
supr. irelevancija
relevantan Gat, relevans) znaajan, vaan, istaknut; bitan, jezgrovit; supr.
irelevantan
releve (fr. releve) trg. izvod iz nekog
rauna; kub. prvo jelo nakon juhe
relicitacija (lat. relicitatio) trg. ponov- :
na draba, ponovna prodaja ili kupnja putem javne drabe
religija (lat. religio) nauavanje koje se
tie najvieg bia (boanstva, Boga:;
vjera: pren. svetinja, moralno naelo
kojim je neki ovek duboko proet,
savjest
religiosnmente it. relidozamente (tal.)
glaz. pobono, ozbiljno, sveano, dostojanstveno
religioso it, reliozo (tal.) glaz. v. religi osa monte

religiozan

1228

religiozan Gat, religiosus) koji je u vezi

s? religijom, koji pripada religiji; poboan, bogu ugodan, bogobojazan, smjeran; savjestan, duboko proet osjeajem dunosti prema sebi i prema
drugima
religiozitet (lat. religiositas) v. religioznost
religioznost Gat. religiositas.) vjerovanje u Boga, ljubav prema Bogu, tovanje Boga, strah od Boga; ivljenje;
u skladu s vjerskim propisima, pobonost
relijanisti pristae nauavanja I. Rellvja i XVIII. st. u Engleskoj koji je
nauavao da su aveti sakramenti samo simboli
relijanizam nauavanje I. Rellvja; v.
relijanisti
relikt Gat, relietus ostavljen) ostatak;
biljna ili ivotinjska vrsta, ih kakva
druga pojava koja u nekom podruju
postoji kao ostatak jo iz doba kada
su u njoj vladali drukiji ivotni
uvjeti; relikt na jezera ostatak starih
velikih jezera
relikvija (lat. reliquiae) ono stoje ostalo
od nekog sveca, svetinja; obina: relikvije mn. u crkvenom jeziku: svetake moi
relikvijar (lat. reliquiarium) zbirka svetih moi; posuda ih kutija u kojoj se
u crkvama uvaju svetake moi
reling (germ.) pom. ograda oko gornje
palube
reliquiae reiiquiarum olim magni ct
inclvti regni Croatiac it. relikvije
relikvijarum olim magni et inkliti regni Kroacije (lat) ostaci ostataka nekada velike i slavne kraljevine! Hrvatske (naziv za Hrvatsku u doba
turskih ratova)
relokacija (lat. relocatio) ponovno izdavanje u zakup
reljef (fr. relief. lal. relievo, lat. relevare
podii, uzdii) umj. ispupen plasti-

remi

an lik izraen na ravnoj povrini (u

drvetu, kamenu ili kovini), vrsta kiparske umjetnosti kod koje likovi ne
stoje slobodno u prostoru, nego su
vezani za povrinu (usp. bareljef, oreljef); pren. isticanje, istaknutost, sjaj,
znaaj, ugled, slava; nekoj stvari dati
reljef ili prikazati u reljefu = prikazati stvar tako da upada u oi, da
bude u punoj svjetlosti, posebno naglaena
reljef-intarzija (fr. relief. tal. intarsia)
umj. djelo u drvetu kod kojega se, za
razliku od intarzije, raznobojni komadii drveta slau tako da ne predstavljaju ravnu povrinu, nego likovi
ine blaga ispupenja
reljefan (fr. relief) I. ispupen; 2. pren.
istaknut, jasan, pregledan, razumljiv
reljefne karte zcm. zemljovidi na
kojima su slike predjela prikazane
reljefno, na kojima su predjeli prikazani onako kakvi su u prirodi, tj. sa
svim visinama, nizinama itd.: takoer: zemljovidi koji pokazuju kartografski ili fotografski otisak nekog
reljefa
Kem aeu tetigisti it. rem aku tetigisti (lat.) Stvar si iglom dotakao, tj.
pogodio si
rembaznm (gr. rembasmos) lutanje;
med. tumaranje nou (niktobatija)
remedij (lat. remedium) sredstvo, lijek;
prav. pravni lijek; u ekonomiji: zakonom doputeno odstupanje od propisane finoe i teine zlata ili srebra
u kovanom novcu (tolerancija); remedium juri (lat.) pravno sredstvo,
pravni lijek
re-medura (lat.) sudski lijek, otklanjanje, spreavanje neke zloporabe, popravljanje, poboljanje
remeta (gr. eremites) pustinjak
remi (engl. remmy) 2. hazardna igra sa
dva pila ili vie pilova karata
remi (fr. remis) 1. u ahu i kartama:
izraz koji oznaava da nitko nije do-

remilitarizacija

1229

bio, nerijeeno, neodlueno; nerijeena igra

remilitarizacija (lat re, fr. militarisation) ponovno uvoenje vojnikog
ureenja u nekom podruju koje je
bilo demilitarizirano
remington vrsta pisaeg stroja i voj.
puke (naziv prema izumitelju, am.
tvorniaru F. Rcmingtonu, lBlfi
1889)

reminiscencija (lat. rcminisccntia)

opominjanje, nejasno sjeanje, uspomena; mjesto u pjesmi ili kompoziciji koje je sluajno, po sjeanju, uzeto
od drugog autora
remis (lat. remissus) odlaganje roka
plaanja; popust u nekom plaanju,
osobito od zakupnine; popust od kupovne cijene, rabat
remisija :lat remissio) vraanje; oprost
(grijehova); prav. milost, pomilovanje, oprost kazne; ukidanje, povlaenje (zabrane); med. prolazno slabljenje, poputanje bolesti, posebice
groznice
remisionar (fr. remissionnaire) prav.
onaj koji je pomilovan, pomilovani
remisivnn (lat. remissivus) koji oprata. koji poputa, popustljiv
remissio jnramenti (lat.) prav. razrjeenje prisegve
remitendn (lat. remittere poslati natrag) ono to treba vratiti, npr. vratiti
neprodane knjige, novine i si. izdavau
remitent (lat. remittens) vlasnik mjenice, osoba koja je, samim izdavanjem mjenice, ovlatena mjeninu
svotu naplatiti u roku, a i prije roka
svoja vjerovnika prava ustupiti drugom
remitirati (lat. remittere) natrag poslati, vratit; trg. dostaviti novac ili
mjenicu; odobriti popust u nekom
potraivanju
remiza (fr. remise) odgaanje, odlaganje; oprost, popust; trg. = rimesa;

rendgenizirati

spremite za vozila; lov. gutara u

koju se sitna plemenita divlja sklanja od neprijatelja ili od studeni; kaz.
ponovno prikazivanje djela
rcmocija (lat. remotio) udaljenje, otputanje, smjenjivanje s poloaja
remoliencije (lat. rcmollientia) mn.
med. sredstva za umekavanje, sredstva za ublaavanje
remonetizirati (lat. re-, moneta novac)
bank. novac povuen iz optjecaja ponovno pustiti u optjecaj; usp. moneti
remonstranca, rcmonstracija (lat. remonstrare) protupredstavka, prigovor, alba
remontirati (fr. remonter) bot. nakon
glavnog cvjetanja jo jodnom cvjetati,
kasno cvjetati; voj. nabaviti nove
konje, istroene konje nekog puka
zamijeniti novim; teh. ponovno sklopiti, ponovno sklapati, ponovno sastaviti; ponovno opremiti, ponovno
opskrbiti
remorkaa (fr. remorquage) pom. vua,
vuenje, tegljenje; usp. remorker
remorker (fr. remorqueur) vuni brod,
brod za vuu drugog; vuna kola
remorkirati (fr. remorquer) vui lau
(konopcima)
remotio ab officio it remocio ah oficio
(lat.) prav. udaljenje s dunosti
remotis arbitris (lat.) prav. poto se
uklone svjedoci, bez svjedoka, u etiri
oka
remotis partibus (lat remotis partibus) prav. poto se uklone stranke
removirati (lat. re movere) ukloniti,
udaljiti, smijeniti
renalni Gat, rcn bubreg, renalis) anat.
koji sc tie bubrega, bubreni
renban (njem. rennen trati. Bahn pruga, staza) trkalite, trkaka staza
rendgen (njem. ROntgen) med. v. rentgenski aparat
rendgenizirati (njem. Rontgen) v. rentgenoskopirati

rendgenografija

1230

rendgenografija {njem. Rontgen, gr.

grafia biljeenje, crtanje) v. radiografija
rendgenogram (njem. Rontgen, gr.
gramma crta) snimka koja se dobije
rentgenskim aparatom
rendgenologija (njem. Rontgen, gr.
logia znanost o rendgenskim zrakama i njihovoj primjeni
rendgenos kopija (njem. Rontgen, gr.
skopeo promatram) gledanje (ili: promatranje) pomou rcntgcnskih zraka, odnosno renlgenskog aparati
rendgenoskopirati (njem. Rontgen,
gr. skopeo promatram) promatrati
ili snimati rentgenskim aparatom
rendgenoterapijn (njem. Rontgen, gr.
therapeia lijeenje) med. v. pod radioterapija
rendgenske zrake fiz. nevidljive zrake
koje nastaju pri udarcu vrlo brzih
elektrona u povrinu nekog tijela;
zovu sc jo i x-zrake; nazvane po izumitelju, njemakom fiziaru, W. C.
Rontgen u (18451923;
rendgenski aparat ureaj za dobivanje
snimaka pomou rcntgenskih zraka;
upotrebljava se osobito u medicini
renegat (lat. renegatus) otpadnik od
vjere, osobito: kranin koji je preao
na islam; pren. otpadnik, odmetnik,
izrod
renegirati (lat. renegare) ponovno nijekati (ili: oporei, porei, poricati)
renesansa (fr. renaissance) 1. obnova,
preporod, procvat; 2. osobito: ponovno
raanje, preporod klasine starine ili,
tonije, slobodnog i stvaralakog ljudskog duha u Europi od 14. do 16. St.;
pokret se javio u Itahji (oko 1350.
g.), odakle se nadmono rairio i zagospodario duhovima cijelog Zapada
odravi se do poetka XVI. st.; glavna obiljeja ovoga doba su: odbacivanje autoriteta, obraanje stvarnom ivotu i iskustvu, vjerovanje u
vlastiti razum itd.; arhit graevinski

rentirati se

stil ovoga razdoblja s elementima

grko-rimske arhitekture
reneta (fr. reinette) bot. kraljiina jabuka
reniforman (lat. ren gen. roni bubreg,
rcniformis) bot. bubreast, u obliku
bubrega (list)
renij (lat. rhenium) kem. element, sjajna i vrlo tvrda kovina, znak Re; otkriven 1925.
renome (fr. renomme) dobar glas. d<>bro ime; slava, ugled, potivanje,
glasovitost
renomiran {fr. renomme) poznat, slavan. ugledan, glasovit; rijedak; na zlu
glasu; koji uiva dobar glas. dobro
posjeen (za gostionice)
renomirati (fr. renommer) slaviti, proslaviti
renonsirnti (fr. renoncer) odrei se, odricati :se, odustati; u kartama: baciti
drugu boju. ne odgovoriti kartom iste
boje
renovacija (lal. renovatio) obnova, obnavljanje, popravljanje, mijenjanje
nabolje
renovaturn (lat.) prav. ponovan nacrt
i opis imanja
renovirati (lat, renovare) obnoviti, obnavljati. popraviti, osvjeiti, pomladiti; renovirati mjenicu staru mjenicu
zamijeniti novom, tj. produivati je
renta (fr. rente, tal. rendita. lal. renda)
redovit prihod od zemljita, kapitala
ih nekih prava, a da pritom niie potrebna nikakva poduzetnika djelatnost
rentabilan (lat. renta bili s) koji donosi
prihod, koji se isplauje, unosan
rentabilnost (lat. rentabilitas) donoenje prihoda, isplativost, unosnost
rentijer (fr. renticr) onaj koji ivi od
dohotka svog imanja ili kapitala, uivatelj rente
rentirati se (fr. renter) isplatiti se. isplaivati se, donositi prihod

renumeracija
renumeracija (lat. renumcratio) vraanje novca, doplata, doplaivanje;
ponovno izdavanje
renuncijacija (lat. rcnuntiatio} objavljivanje; otkaz, otkazivanje; odricanje, odustajanje od ega
rcnuntiatio litis it. renuncijacio litis
(lat.) prav. ukidanje nekog pravnog
spora
renuntiatio suecessionis it. renuncijacio sukcesionis (lat.) prav. odricanje, otkazivanje nasljedstva
Reo negante, actori iucumbuit prohatio it. reo negante aktori, inkumbuit probacio (lat.) Ako optuenik nijee, tuitelj mora donijeti dokaze
rcoksidacija (lat. rcoxydaUo} kem. ponovna oksidacija, ponovno spajanje
s kisikom
reoksidirnti (lat. re-, gr. oxys otar,
ljut) kem. ponovno spajati s kisikom
reokupncija (lat. reoccupatio) ponovno
zauzee, ponovno zauzimanje (zemlje, podruja)
reorganizacija (lat. reorganisatio) ponovno ureenje, preureenje, preureivanje, preustrojstvo, preustrojava nje, npr. nekog posla, vojske itd.
reorganizator (lat. reorgnnisator) preuslrojitelj. prcureiva
reorganizirati (lat. reorganisare) iznova urediti, preurediti, preustrojiti,
preustroja vati
reoskop (gr. rheos tijek, teenje struja,
skopeo gledam, promatram) fiz. pokaziva struje, ureaj koji pokazuje
prisutnost elektrine struje
roostat (gr. rheos tijek, teenje, struja,
od rheo toem, istemi postavim, stavim) fiz. otpornik, naprava kojom se
otpori poznate veliine inogu po volji
uvoditi u strujni krug ili iz njega iskljuivati, a da se struja pritom ne
prekida, bilo radi dobivanja eljene
jakosti struje, bilo radi usporeivanja
poznatih otpora s nepoznatim; agometar

1231

repertoar

reparabilan (lat. reparabilis) popravljiv. uspostavljiv; nadoknadiv

reparacija (lat. reparatio) popravak,
ponovno uspostavljanje, obnavljanje,
obnova; nadoknada, plaanje tete;
nadoknada tete uinjene ratom, ratna odteta
reparatura (lat. reparatura) popravak;
naknada tete
reparirati Gat. reparare) popraviti, popravljati; ponovno uspostaviti; nadoknaditi, platiti uinjenu tetu; repurirati se okrijepiti se, oporaviti se,
ojaati
reparticija (lat. repartitio) podjela, razdioba; razrez, razrezivanje
repasaa (fr. repassage) ponovno prelaenje. pregled i dotjerivanje; novih
satova (u urarstvu)
repasirati (fr. repasser) nov sat prije
uporabe ih kupovine tono pregledati i ispitati
repatrijacija (lat. repatriatio) povratak
u domovinu; ponovno primanje prijanjeg podanika u podanitvo
repatrirac (lat, repatriare) osoba koja
se vraa u domovinu, povratnik
repatrirati (lat repatriare) vratiti u domovinu; ponovno primiti u domovinu
reper (fr. reperc snalazite) u geodeziji:
visinska toka, uoljiva taka
reperkusija ( lat. rcpcrcussio) fiz. odbacivanje, odbijanje (zvuka, svjetlosnih
zraka i dr.); mini. suzbijanje; glaz.
ponavljanje istog tona; ponavljanje
postavljene teme u svima glasovima
fuge; pren. protudjciovanje, odjek
reperkutirati (lat. repercutere) fiz. odbiti. odbijati, odudarati; protudjelovati na neto, odjekivati
repertoar (fr. repertoire) popis uloga
koje je glumac ili pjeva prouio i
koje moe izvoditi; popis djela koja
se prikazuju u jednom kazalitu ili
e se prikazivati u odreenom razdoblju, raspored, plan prikazivanja
ili predstavljanja; popis djela koji e

repertorij

reporter

1232

se prikazivati ili predstavljati u jednom. tjednu

repertorij (lat. re per tori um) popis prilagoen za brzo snalaenje i obavjetavanje (otuda esto naslov asopisa
koji sadri preglede, kratke prikaze
i priopenja o knjievnim i dr. djelima); popis stvari, registar; ureena
zbirka, zbornik
repete (lat. repetere natrag traiti; ponoviti) ponovi! opet! jo!; repetatur
lijenika naznaka na receptima sa
znaenjem da se propisani lijek izda
ponovno
repetent Gal. repetens) uitelj koji ponavlja s uenicima na kolskom satu obraeno gradivo, pouavatelj;
uenik koji ponavlja razred; repetitor
repotieija (lat. repetitio) ponavljanje,
opetovanje; proba kazalinog djela
repetirati Gat. repetere) ponoviti, ponavljati, opetovati; ponavljati razred
repetirka (lat. repetere) puka u iji
spremnik stane vie metaka, brzometka
repetitio est mnter studiorum it.
repeticio est mater studiorum (lat.)
ponavljanje je majka uenja
repetitor (lat. repetitor) v. repetent
repetitorij (lat. repelilorium) pouavanje; koje sc sastoji u saetom ponavljanju obraenog gradiva
repetunde (lat. repetundae sc. res, pecuniae) mn. prav. stvari ili novac koji
se mogu traiti natrag
repignoracija (lat. repignoratio) prav.
ponovno zalaganje, ponovno davanje
u zalog
replantacija (lat. replantatio) med. ponovno usaivanje, pe>ne>vno umetanje,
npr. izvaenih zuba
replatirati (fr. replaler) ponovno premazati, pone>vo oblijepiti gipsom;
pren. zamazati, zabauriti; popraviti,
opravdati

replecija (lat. repletio) punokrvnost;

pretjerana debljina; prenatrpanost
eluca; zatrudnjivanje (ene)
repledirati (fr. replaider) prav. epe;t povesti spor, ponovno u sporu zastupati, ponovno braniti (pred sudom;
replicato it. replikalo (tal.) glaz. ponovno, iznova
replicirati (lat. replicare) prav. odgovoriti. dati odgovor na govor suprotne strane; prolurijeiti
replika (lat. replica) 1. glaz. ponavljanje
jednog niza tonova, osobito u drugom
glasu
replika (lat. replica) 2. prav. odgovor
na odgovor (ekscepciju), odgovor tuitelja na govor optuenog kojim je
odgovorio na tubu; spis koji je odgove>r na drugi nc;ki spis; suprotstavljanje; ponavljanje, oponaanje, kopija nekeg umjetnikog djela koju
izrauje umjetnik koji je izradio i
original; replikacija
rcplikacijn (lat. replicatio) v. replika
2.

rcplumbirati (lat. plumbum olovo) tehnol. izdvojiti olovo od srebra, oistiti

od olova
reponibilan (lat. reponibilis) med. koji
se moe vratili na svoje mjesto (iaena kost, kilava utroba itd.)
reponirati (lat. reponerc) poloiti, ostaviti, smjestiti u pohranu; med. kilavi
dio tijela vratiti na svoje mjesto; namjestiti iaenu kost
report (engl. report) izvjetaj, izvjetavanje; trg. prijenos u trgovakim
knjigama
reportaa (fr. reportage) 1. izvjetavanje, skupljanje i dostavljanje politikih i drugih novosti u dnevnim listovima; 2. knjievna vrsta koja neki
dogaaj, temu i dr. prikazuje novinarskim stilom i nainom, tj. lako i
zanimljivo
reporter (fr. rapporleur) izvjestitelj

reportlrati

1233

reportirati (lat. reporlare, fr. reporter)

natrag odnijeti, vratiti; u novinarstvu: vidjeti neto na licu mjesta i o
vienom izvijestiti list, donijeti izvjetaj, prepriati dogaaj; trg. unijeti
u knjigu, pisati na raun
repozicija (lat. reposilio) med. ponovno
namjetanje iaene ili slomljene
kosti; vraanje kilavog dijela utrobe
u trbunu upljinu
repozitar (lat. repositarius) onaj koji
sreuje i uva spise
repozitorij (lat. repositorium) polica s
pregradama za spise ili knjige; ormar
za spise ili knjige
repozitura (lat. reposilura) mjesto gdje
stoji repozitorij; sreivanje spisa ili
knjiga u repozitorij
represalija (lat. repressalia) u meunarodnom pravu: opravdano nanoenje neke nepravde od jedne drave
drugoj kao osveta za nepravdu koju
je ova prije toga nanijela onoj prvoj;
osveta, vraanje uvrede uvredom,
nepravde nepravdom i si.
represija (lat. repressio) sprjeavanje,
uguivanje, guenje, obuzdavanje,
suzbijanje
represivan (fr. reprcssif) koji sprjeava, koji koi, koji obuzdava, koji suzbija
represivne mjere zakonske i druge
mjere koje dravna vlast poduzima
protiv osobe ili skupina osoba koje
svojim djelovanjem, radom i tenjama ugroavaju sigurnost ili opstanak drave
reprezentacija (lat. representalio)
pred stavljanje, zastupanje, zamjenjivanje; gospodski izgled, dostojanstveno dranje, ponaanje koje odgovara poloaju koji netko ima; narodno predstavnitvo; port, najbolji
predstavnici neke portske grane koji
se natjeu kao cjelina te predstavljaju jednu dravu

repriza

reprezentncijsko prnvo pravo zamjenjivanja; u nasljednom pravu: stupanje u prava umrlog pretka
reprezentand (lat. repraesenlandus)
onaj koga treba predstavljati (zastupati)
reprezentant (lat repraesentans) predstavnik. zastupnik, zamjenik (odsutnoga); osobito: predstavnik neke pokrajine, grada ili tijela u slalekoj
skuptini, narodni zastupnik; port,
glavni predstavnik jedne poriske
grane u nekoj dravi (rep reze n ta livac)
reprezcntativac (lat. repraesentativus)
port, najbolji predstavnik nekog
porta u dravi, osobito: igra koji
igra u dravnoj reprezentaciji
reprezentativan (lat representativus)
koji predstavlja, zamjenjuje, zastupa; koji slui za reprezentaciju
reprezentativna monarhija ustavna
monarhija
reprezentativni sustav ustavni sustav, tj. sustav po kojem je narodu
dana mogunost da preko svojih izabranih predstavnika (izaslanika) u
narodnoj skuptini sudjeluje u upravljanju dravom, osobito u donoenju
zakona
reprezentativni ustav v. reprezentativni sustav
reprezentirati (lat repraesentare
predstavljati, predstaviti, izraziti)
zastupati ili predstavljali nekoga odsutnog; znaiti, oznaavati, predstavljali sobom (npr. gospodstvo,
vlast, silu); dostojanstveno se drati,
predstavljali dostojno svoj poloaj
reprint (engl.) ponovno otisnuta stara,
ve tiskana knjiga
repriza (fr. reprisc) ponovno uzimanje,
vraanje prije uzetog; ponavljanje,
ponovno prikazivanje kazalinog djela, priredbe; prva predstava nakon
premijere; glaz. ponavljanje glavnog
dijela neke izvedbe; znak za ponav-

reprobacija

1234

Ijanje; u cirkusu: stanka zbog izmorenosti artista koju obino ispunjavaju klaunovi svojim alama
reprobacija (lat. reprobatio) teol. odbacivanje, prokletstvo, vjeno prokletstvo; u koli: popravni ispit, popravak; prav. protudokaz
reproduccnt (lat. reproducens) onaj
koji ponovno proizvodi, koji ponovno
stvara; prav. podnositelj protudokaza
reproducirati (lat. reproducere) ponovno proizvesti, ponovno proizvoditi,
ponovno stvarati, ponovno stvoriti;
ponovno izvesti, ponovno izvoditi, ponovno prikazivati, ponovno prikazati;
pretiskati; umnoiti, umnoavati;
prav. navesti proturazloge, pro tud okaze, navesti svjedoke koji e dokazati suprotno; psih. doivljeni sadraj
ponovno oiviti u svijesti, ponovno
usvijestiti; reproducirati, se ponovno
se pokazati, ponovno se pojaviti, pojavljivati se ponovno; reproducirati
reprodukcija (lat. roproduetio) u ekonomiji: obnavljanje proizvodnje: moe
biti: a) jednostavna reprodukcija
ako se obnavlja proizvodnja u istom
omjeru; b)proirena, reprodukcija
ako je proizvodnja u sljedeem razdoblju na vioj razini, vea po opsegu
nego u prethodnom; karakteristina
za kapitalizam, a jo u veoj mjeri
za komunizam; c) smanjena reprodukcija ako se obnavljanje proizvodnje vri u manjim razmjerima;
obino posljedica elementarnih nepogoda. ratova, epidemija itd.; stvar
izraena putem umnoavanja (za
razliku od originala); psih. ponovno
oivljavanje u svijesti prije doivljenog sadraja; biol. popunjavanje ili
nadoknada unitenih ili oteenih
dijelova na ivotinjskim tijelima, npr.
naknadno rastenjc repa kod gutera; popunjavanje ili nadoknada tvari
izluenih iz organskih tijela

republika

reprodukcijska metoda nain (ih: postupak) pri umnoavanju (slika,

knjiga itd.)
reprodukcijska sposobnost biol. v.
reproduktivnost
reprodukcijski organi bot. spolni organi pomou kojih se rasplouju organska bia (za razliku od nespolnili
organa, pomou kojih se takoer vri rasploivanje, npr. truske)
reproduktivan (lat. reproduetivus) koji
ponovno proizvodi, koji ponovno stva
ra; reproduktivne umjetnosti ili vjetine one koje ponovno proizvode neto
to ve postoji (gluma, pjevanje, glazba)
reproduktivnost (lat. reproduetivitas)
mo ponovnog proizvoenja i uspostavljanja; biol. sposobnost nadoknaivanja osakaenih ili potpuno unitenih dijelova tijela kod biljki i ivotinja, osobito kod crva i amfibija
(vodozemaca)
reproduktor (lat. re- ponovne], producere proizvodili) naprava koja pojaava i ponovno proizvodi govor ili
glazbu primljenu radio prijamnikom
ili prenesenu telefonskim putem;
zvunik
reprotestirati (lat. reprotestare) prav.
odgovoriti na protest ili prigovor, odbiti prigovor i proglasiti ga nevaljanim ih neopravdanim
reprozelit (lat. re- opet, ponovno, gr.
proseKtos) onaj koji se ponovno vratio prijanjoj vjeri ili zajednici
reptil (lat. repere gmazili) zool. gmaz;
pren. ulizica, plaenik
reptilije (lat.. repere gmaziti, reptilia)
zool. gmazovi, kraljenjaci koji diu
pluima, kreu se nogama (koje su u
nekih vrsta posve iezle, npr. kod
zmija), razmnoavaju Se najee jajima: guteri, zmije, krokodili i kornjae
republika (lat. res publica drava, fr.
republique) u antikom smislu: dr-

republikanac

1235

resecirati

rcpunca (lat. re-, tal. punzone) peat

ava, osobito drava s priznatim narodnim pravima; u novije doba: drkoji se utiskuje na robu izraenu od
avno ureenje u kojem dravna
plemenitih kovina (zlata, srebra,
vlast pripada narodu ("narodni suplatine) kao znak da je istoa isverenitet7'), bilo cijelom narodu (.depravna
mokratska republika), bilo najugledrepuncirati (lat. re-, tal. punzone) na
nijem staleu, kao u antiko doba
predmete od plemenito kovine (zla((aristokratska republika)-, u "demota, srebra, platine...), kao potvrdu da
kratskoj republici" vlast moe biti u
su iste, udariti (utisnuti) osim obirukama samog naroda (neposredna
nog peata (punce), jo jedan (rcdemokracija), ili u rukama od naroda
puncu)
izabranih predstavnika (;reprezentarepurgirati (lat. repurgare) med. potivna demokracija)
novno oistiti, ponovno proistiti
republikanac (fr. republicain) grareputacija (lat.. repu tati o) ime, glas;
anin republike; pristaa republiosobito: dobar glas koji neki ovjek
kanskog oblika vladavine; lan stranuiva,
ugled
ke koja tei uvoenju republikanskog
res Gat) stvar, predmet; stanje, poloaj,
oblika drave; supr. monarhist
odnos, okolnost; posao, poduzee; oerepublikauizam (fr. republique) prividnost,
stvarnost, istina; imanje, dovrenost republikom obliku dravbro,
posjed;
gradivo, grada, sadraj;
nog ureenja
pravna stvar; zajednica, drava
republikanizirnti (fr. republicaniser)
res communis it. res komunis (lat.)
uiniti republikom, pretvoriti u republiku; zadojiti republikanskim duopa stvar, ope dobro
hom, uiniti pristaom republike
res controversa it res kontroverza
repudij (lat. repudium) v. repudijacija
(lat) sporna stvar
repudijacija (lat. repudiatio) odbijanje
res facti it. res fakti (lat.) istinsko stas preziranjem, odbacivanje; prav. raznje stvari, injenica
vod braka; izjava jedne od sjeverres integra (lat) prav. stvar neokrnoamerikih saveznih drava da ne
njena, stvar u cijelosti
pristaje platiti u punom iznosu drres judicata it res judikata (lat) prav.
avne dugove i interese na njih
pravovaljana odluka, stvar o kojoj je
repudium nccessarium it, repudijum
donesena zakonska presuda
necesarijum (lat.) pravno utemeljen,
res naturales (lat) mn. prirodne stvari
opravdan razvod braka
res publica it. res publika (lat.) opa
repudium voluntarium it. repudijum
stvar, ope dobro; drava, zajednica;
voluntarijum (lat.) svojevoljan razvod
usp. republika
braka
rescindirati (lat. re-scindere) prav. raskinuti, proglasiti nevaljanim, ponirepulzija (lat ropulsio) odbijanje, odbatiti, npr. oporuku
civanje, nepovoljan odgovor (na molrcscisibilitet
(lat. rescissibilitas) prav.
bu)
ponitivost, mogunost ponitenja
repulzivan (lat. repuslivus) koji odbija,
pravnog akta
odbojan; repulziona sila fiz. odbojna
rescisija
(lat. rescissio) prav. ponitesila (supr. atraktivna sila privlana
nje,
ponitenje
oporuke
sila)
rcsecirati
(lat.
re-secare)
med. izrezirepulzoran (lat. repulsorius) v. repulvati, vriti resekciju
zivan

resekcija

1236

resekcija (lat. resectio) med. izrczivanjc, vaenje (npr. kostiju, zglobova,

ivaca)
rescrancijc (lat. reserantia) mn. med.
sredstva (ili: lijekovi) za otvaranje
reservatio honoris it. rezervacio honoris (lat.) prav. izuzimanjc asti, po
kojem izreena kazna ne liava osuenog asti i asnih prava
reservatio mentalis it. rezervacio
mentalis (lat.) preutna ograda, lukava, podmukla ograda, npr. pri polaganju prisege kad netko, u mislima, svojim rijeima daje drukije
znaenje i tumaenje nego to ga one
samo po sebi imaju
residencija (lat. residentia) kem. ostatak, talog koji ostaje u posudi za destilaciju
residuum Gat.) ostatak; kem. talog
resignacija (lat. resignatio) prav. otvaranje oporuke; odricanje, odustajanje, ustupljenje, ustup; ostavka na
zvanje; takoer: = rezignacija
resignirati (lat. resignare) odrei se,
odustati od; ustupiti, ustupati, ostaviti zvanje, dati ostavku, zahvaliti
se na poloaju; prav. otpeatiti, raspea ti ti, otvoriti, npr. oporuku; pren.
= rezignirati
resina (lat.) smola
resinat (lat. resina smola, resinatum)
kem. smolina sol
resinejin (lat. resina smola) kem. smc>lino ulje
res unifikacija (lat. resinificatio) pretvaranje u smolu, usmoljavanjc
resinirati (lat. resina smola, resinare)
nasmoliti, mazati smolom, premazati
smolom; komad smole pustiti u vino
resinoznn (lat, resinosus) smolast;
s molili
Resistancc it rezistans (fr.) 1. skupina
konzervativnih francuskih stranaka
u 19. st.; 2. francuski pokret otpora
u Drugom svjetskom ratu

respectus parcntelae

Resistcnza it, rezistenca (tal.) talijanski pokret otpora protiv njemake

okupacije u Drugom svjetskom ratu
resiver (engl. receiver) kem., fiz. v. recipijent: u tenisu: igra koji se brani
(usp. server)
reskontrirati (tal. reseontrare) trg. v.
riskontrirati
reskontro (tal. reseontro) trg. v. riskontro
rcskripcijn (lat. rescriptio) zapovijed,
naredba: trg. pisani nalog za podizanje ili isplatu novca
reskript (lat rescriptum) pisani odgovor vladara ih nekog visokog tijela
podreenim tijelima i ustanovama na
pitanja, molbe i si.; u rimskom pravu:
carska naredba
resolucija (lat. resolutio) rastvaranje;
poputanje, labavljenje, labavost,
umrtvljenost; usp. rezolucija
resolutio domini it, resolucio domini
Gat.) prav. ukidanje, ponitenje prava vlasnitva
resolutio nervorum it resolucio nervorum Gat.) med. uzetost ivaca
resolutivan (lat. resolutivus) otapajui,
koji otapa
resolveneijc (lat. resolventia) mn. med.
sredstva za razluivanje, za otapanje
resor (fr. ressort) djelokrug, mjerodavnost; podruje djelatnosti; resorni ministar ministar kojem je povjereno
neko ministarstvo (npr. prosvjeta, financije, vojska i dr.), za razliku od
ministra bez portfelja
resorbencije (lat. resorhentia) mn.
med. sredstva, lijekovi koji ponovno
upijaju
resorbirati (lat. resorbere) ponovnu
upiti, ponovno upijati, ponovno usisati, ponovno usisavati
resorpcija (lat. resorptio) ponovno upijanje. usisavanje, npr. neke tekuine
u kredu ili u tijelo
respectus parentelae it. respektus
parentele (lat.) prav. zakonski odnos

k*

reapekt

1237

prema brai i sestrama ili prema

neposrednim roacima roditelja, potovanje roditelja
respckt (lat. respcctus) obzir; potovanje, poslunost iz potovanja
rcspektabilan (lat. respectabilis) koji
zasluuje potovanje, dostojan potovanja, ugledan
respektirati (lat. respectarc, fr. respecter) imati obzira, potovati, uvaavati; tedjeti, potedjeti: trg. primiti
na sebe mjenicu i isplatiti
respoktive (lat. respective) pril. s obzirom, odnosno, prema prilikama
respektivni Gat. respoctivus) odnosni,
dotini, uzajamni, obostrani
respcktni dani trg. dani poeka, rok
koji se odobrava kao poek za plaanje mjenice nakon dana isteka roka; diskrecijski dani
respicijcnt (lat. respiciens) izvjestitelj,
izvjeta; nadglednik
respirabilan (lat. respirabilis) pogodan
za disanje, mogu za disanje, za udisanje
respirabilitct (lat. respirabilitas) mogunost disanja
respiracijn (lat. respiratio} disanje, udisanje; oporavljanje, odmor; isparavanje (vode)
rcspiracijski aparat organi za disanje;
sprava koja dovodi ist zrak u radionice s neistim zrakom; instrument
za ispitivanje ivotinjskog disanja
respiraeijski organi organi za disanje (plua, dunik, krge)
respirator (lat. respirator) pomaga
disanja; sprava za omoguivanje disanja; sprava koja se stavlja na usta
i nos i koja sprjeava neposredno
prodiranje suvie hladnog ili tetnog
zraka u plua
respirirati Gat. rcspirare) disati, udisati
respiro (tal.) dah; trg. strpljenje, produen rok, odlaganje plaanja

restaurator

rcspondencija (lat. respondentia) trg.

osiguranje za zajam na robu koja sc
izvozi morem
respondent Gat, rcspondens) na sveuilitima: branitelj disertacije
respondirati (lat. respondere) odgovarati, odgovoriti, dati odgovor, davati odgovor; slagati se, podudarati
se, biti nalik na; odgovarati (dunosti); biti dorastao, moi se mjeriti
s
responzivan (lat. responsivus) koji daje
odgovor, koji odgovara na to
responzum (lat. responsum) pisani odgovor, miljenje o emu izloeno u
pismu, svaki pisani odgovor neke
ustanove, neke ustanove na pitanje
privatnih osoba; responsum juri it.
responzum juri (lat.) pravno miljenje, npr. nekog pravnog tijela ili
pravnog fakulteta o nekom zamrenom i spornom pravnom pitanju
rest (fr. reste, lat. restare ostati) ostatak, ono to prcostaje; zaostatak duga, zaostali dug; mat. ostatak koji se
odbije pri oduzimanju, razlika
restnnt (lat. restans) onaj koji je u
zaostatku, dunik; zaostali dug; zaostalo potraivanje; preostala roba,
neprodana roba
restati (njem. rosten) priti na masti,
na ulju, npr. meso, krumpir itd.
restauracija (fr. restaurant) mjesto za
okrjepljenje (gostionica, pivnica i si.)
restauracija (lat. reslauratio) ponovno
uspostavljanje, obnova; popravak,
npr. umjetnikih djela, spomenika i
si.; vraanje na prijestolje revolucijom ili uzurpacijom svrgnute dinastije, vraanje prevratom ukinutog
oblika vladavine u nekoj zemlji; gostionica. restoran
restaurancije Gat, restaurantia) mn.
med. sredstva za okrjepljenje
restaurator (r. restaurateur) obnavlja, popravlja: onaj koji popravlja
oteene umjetnike predmete

restaurator

1238

restaurator (lat.) umjetnik koji je

strunjak za obnavljanje i popravljanje oteenih starinskih graevina, kipova ili slika
restaurirati (lat. restaurare) uspostaviti, uspostavljati, ponovna podignuti: obnoviti, obnavljati, popraviti;
osvjeiti, krijepiti, okrijepiti; vratiti
na prijestolje, opet dovesti na vlast
restela (tal.) leaj s prorijeenim daskama (obino u zatvorima)
restitucija (lat. restitutio) uspostavljanje, vraanje u prijanje stanje, obnova; nadoknada, popuna, vraanje
restituirati Gat. restituere) uspostaviti, uspostavljati, vratiti u prijanje
stanje; nadoknaditi, vratiti; popraviti
restitutio in integrum it. restitucio
in integrum (lat.) vraanje u prijanje slanje (posjed i si.); med. potpuno
ozdravljenje
restitutio naturalium it. restitucio
naturalijum Gat.) ozakonjenje izvanbrane djece
restl (fr. reste, njem. Restlein ostatak)
ostatak, osobito neke tkanine i si.
resto (lat. restare ostati) ostatak u kartama, osobito u "ajneu": ostajanje na
dobivenim kartama
rcstrikc.ijn (lat. restrictio) smanjenje,
ogranienje; log. ograniavanje pojma
restriktivan (lat, restrictivus) koji
ograniava, ograniavajui
restringirati (lat. restrignere) smanjiti,
ograniiti, ograniavati, suziti
resumcija Gat. resumptio) v. rezime
resumirati (lat. resumere) v. rezimirati
resumtiv (lat. resumptivum) med. lijek
za jaanje, okrepljujue sredstvo,
sredstvo za okrjepljenje
resumtivan (lat. resumptivus) med.
koji jaa. koji slui za jaanje, okrjepljujui
resupinacija (lat. resupinarc. resuupinatio) bot. okrenutost cvjetne stapke
nanie

retencija

resurekcija (lat. resurrectio) ustajanje

od mrtvih, uskrsnue; umj. slika koja
prikazuje Kristovo uskrsnue
resurs (fr. ressource) pomono sredstvo,
izvor pomoi; izvor (privrede) iz kojega se dobavljaju sirovine; mjesto
za razonodu; ue drutvo
resuscitacija Gat. resuscitatio) ponovno
pokretanje, obnavljanje (npr. spora)
resuscitirati (lat. re-suscitare) opet
probuditi, ponovno razbuktati; prav.
obnoviti (parnicu, spor)
re (njem. rbsch) hrskavo ispeen, dobro
peen
reedija (tur.-ar. reidije) kuh. vrsta
slatkog jela
rema (tur. reme) 1. ular. povodac; 2.
vrsta mreastog veza
remeta (tur.) predmet od koralja (najee narukvica)
reso (fr. rechaud) grijalica, naprava za
kuhanje (na elektrinu struju ili plin)
ret (njem. Arrest) zatvor
rctnbl (fr. retable) okomiti dio kalolikog oltara s kipovima, slikama i si.;
zaelje rtvenika
retablirati (fr. retablir) ponovno urediti, vratiti u prijanje stanje, obnoviti
retake it. ritejk (engl.) u filmskom jeziku: ponovno snimanje isloga kadra
retardacija Gat. relardatio) otezanje,
oklijevanje; usporavanje, usporenje,
zaostajanje
retardirati (lat. retardare) usporavati,
usporiti, izostajali, zakanjavati, ii
sporo (sat)
retencija (lat. retentio) zadravanje,
uskraivanje, odbijanje za sebe. npr.
od neke svote; med. zadravanje,
zaustavljanje, zastoj; psih. sposobnost zadravanja doivljaja nakon
prestanka njegovog vanjskog povoda, tako da on, pri kasnijem slinom
doivljaju, neprimjetno ponovno iskrsne u svijesti

retencijsko pravo

1239

retencijsko pravo pravo zadravanja

stvari do konano isplate duga
rctentio alvi it. retcncio aivi (lat.)
med. zadravanje u crijevima, zatvor
retentio mensium it. retcncio menzijum (lat.) med. izostanak mcnstruacije
retentio placentae it. retencio placente (lat.) med. zaostajanje posteljice nakon poroda
retentio urinae it. retencio urine (lat.)
med. zadravanje mokrae, nemokrenje
retenuto glaz. v. ritenuto
reterirati (fr. retircr) v. retirirati
reticcncija (lat. reticentia) preuivanje. prelaenje utke preko ega;
ret. prekid u tijeku reenice, apoziopeza
retikul(um) (lat. reticulum) med. mrenica
retina (lat. rctina) anat. mrenica (oka),
unutarnja ovojnica one jabuice
retinirati (lat. retinere) zadrati, zadravati; zadrati za sebe, uskratiti; uvati, sauvati u polirani; unajmiti,
naruiti, npr. automobil i si.; retinimno ureenje voj. utvreno mjesto
koje se nalazi samostalno u nekoj
tvravi
retinitis (lat. rctina) med. upala mrenice (oka); usp. retina
retinitis pigmentosa it. retinitis pigmentoza (lat) med. nagomilavanje
crne tvari u mrenici koje dovodi do
sljepila
retinitis septica it. retinitis septika
(lat.) med. upala mrenice (oka) zbog
trovanja krvi
retinoid (gr. rhetine smola, eidos oblik) farm. lijek sa sloenom smolastom osnovom
retinol (gr. rhetine smola, lat. ohrum
ulje) farm. lijek s jednostavnom smolastom osnovom
retipedi (lat. retipedes) mn. zool. ptice
s mreastom koicom na nogama

rctrakeija

retiracija (lat retiratio) tisk. tiskanje

druge strane arka
retirirati (fr. rotirer) povui, povlaiti;
povui se, povlaiti se, udaljiti se,
ukloniti se, skloniti se. pobjei; povui se, povlaiti sc, smiriti se, povui
se u miran ivot
retor (gr. rhetor) govornik
retoriki (gr. rhetorikos) govorniki;
krasnorjciv
retorika (gr. rhetorike) vjetina lijepog govorenja i tehnika govornitva
uope; dio stilistike koji se bavi nevezanim govorom u rijei i pismu
retoriznm (gr. rhetor govornik) nain
govornikog izraavanja i izlaganja;
u prijezirnom smislu; prenemaganje
u govoru, slatkoijeivost, razmetanje
rijeima
retorski (gr. rhetorikos) govorniki
retorta (lat.) kem. metalna, porculanska ili staklena posuda sa svinutim
grlom; slui pri destilaciji kao posuda za zagrijavanje
re torzija (lat. retorsio) odvraanje istim
razlozima, uzvraanje nanesenih
uvreda uvredama, vraanje istom
mjerom, uporaba istih mjera prema
kome
retorzijske carine poveane uvozne
carine kojima se optereuju strani
proizvodi, kao sredstvo u borbi protiv
inozemne carinske politike ili drugih trgovinsko-politikih mjera
retorzijsko pravo pravo osvete (odgovaranja istim mjerama); usp. retorzija
retraetatio juramenti it. retraktacio
iuramenti (lat.) prav. pobijanje vanosti prisege zato to je bila lana
retrahent (lat, retrahens) posjednik
preeg prava, osobito prava prekupa
retrahirati (lat. retrahere) v. retraktirati
retrakcija (lat. retractio) povlaenje,
uvlaenje; med. grenje, stezanje,

retrakt

1240

skupljanje ivaca; smeuravanjc oiljaka

retrakt (lat. retractus) prav. stupanje
u prava prc kupca; pro kup
retraktacija (lat. retractatio) vraanje,
opozivanje, povlaenje dane rijei
rctrnktirati (lat. retractare) povui,
opovrgnuti, opozvati danu rije; ispostaviti povratnu mjcnicu
retraktno pravo (lat. jus retractus)
pravo prc kupa
retrasirati (fr. retracer) ponovno crtati,
ponovno nacrtati; ponovno izloiti,
ponovno prikazati
retrata (tal. retralla) trg. v. ritrata
rctribucija (lat. retributio) plaanje po
zasluzi, naknada, nagrada
retro- (lat.) pred metak u sloenicama
sa znaenjem: natrag, nazad, opet.
naprotiv; lit retro (lat.) kao na prednjoj strani lista
retroakcija (lat. retroactio) povratno
djelovanje. povratna sila
retroaktivan (lat, retroactivus) koji djeluje unatrag; s povratnim djelovanjem, s povratnom silom; retroaktivan zakon zakon koji ini kanjivim, ili njemu podlonim, djelo izvreno prije svoga stupanja na snagu
retroaktivnost (lat, retroactivitas) povratno djelovanje, povratna sila
retro auri kularan (lat. retroauricularis) anat, koji se nalazi iza donjeg
mekog kraja usne koljke
retrohulharan (lat. retrobulbaris)
anat. koji se nalazi u onoj upljini
iza one jabuice
retrodatirati (lat. retro-dare) na spis
ili pismo staviti raniji datum, a ne
onaj kada je pisano
retrofaringealan (lat. retropharyngealis) anat. koji sc nalazi iza drijela
retrofleksija (lat. retroflezio) med. presavijenost maternice unazad
retrognatijn (lat. retro nazad, unazad,
gr. gnathos eljust) anat. prevelika
zabaenost gornje eljusti

retur

retrogradacija (lat. retrogradatio) uzmak, uzmicanje, kretanje unazad;

voj. vraanje na nii in; astr. prividno kretanje planeta unazad, tj. s
istoka na zapad
retrogradan (lat. retrogradus) koji ide;
unazad, unazadan; nazadan, zaostao
retrogradirati (lat. retrograd) ii unazad, kretati sc kao rak, uzmicati;
pren. nazadovati
retrogradivan (lat. retrogradivus) v.
retrogradan
retrogrado (tal.) giaz. sve sporije i sporije
retrnnazalan (lat. retronasalis) anat.
koji se nalazi iza nosa, koji pripada
dijelu drijela koji se nalazi iza nosa
retroperitonealan (lat. retroperitonealis) anat. koji se nalazi iza potrbunice
retrorsum versus it. retrorzum verzus (lat.) okrenut natrag
retrospekcija (lat. retrospeclio) gledanje unazad, osvrt, podsjeanje
retrospektivan (lat. retrospeetivus)
koji gleda unazad, koji se osvre, koji
se podsjea, podsjetni
retrosternalan (lat. retrosternalis)
anat. koji se nalazi iza prsne kosti
retrovakcinacija (lat. retrovaccinatio)
med. ohnavljanje tvari za cijepljenje
ponovnim cijepljenjem djece
retroversio uteri it. retroverzio utori
(lat.) med. okrenutost maternice
retroverzija (lat. retroversio' okrenutost natrag, okrenutost
retur (fr. retour) vraanje s puta, povratak; trg. roba vraena zbog neispravnosti; roba koja se vraa zbog
toga to se ne moe prodati; roba koja
se prima kao protuvrijednost za robu
prodanu u inozemstvu; na pismima
i dr. post. poiljkama: retur! = natrag,
ne prima se!; retur pismo pismo koje
se potom vraa poiljatelju; relurraun povratni raun (u mjeninom
pravu); retur karta povratna karta

retu

1241

retu (fr. rctouchc) preradba, popravljanje, dotjerivanje; popravljanje

slike tuem; popravljeno ili preraeno mjesto na slici
retuer (fr. retoucheur) preraiva,
popravlja, osobito fotografija
retuirati (fr. retoucher) preraditi, preraivati, dotjerati, dotjerivati, popraviti (kemijskim i mehanikim metodama i sredstvima); popraviti sliku, osvjeiti sliku: na fotografskim
snimkama ih kopijama: svijetle toke
ih druge nedostatke ponovno premazati tuem; glaz. ukrasiti kolorat urama
reuma (gr. rheo teem, rheuma) med.
v. reumatizam
reumartritis (gr. rheuma tok, teenje,
struja, arthron zglob) med. reumalina upala zgloba
reumatalgija (gr. rheuma tok. teenje,
struja, algos bol) med. v. reumatizam
reumatian (gr. rheo teem, rheuma
tok, teenje, struja) koji boluje ili potjee od reumatizma
reumatizam (gr. rheo teem, rheuma
tok, teenje, struja) med. opi naziv
za razne, nestalne i bolom praene
bolesti miia, zglobova, ivaca, ila
i krvnog tkiva kod kojih je zajedniko
to to nastaju zbog hladnoe i vlage,
i to sc hladnoom pogoravaju, a
toplinom ublauju
reumatopira (gr. rheuma tok, teenje,
struja, pyr vatra) med. reumatina
groznica
reunija (lat. reunio) sjedinjenje, ujedinjenje; pomirenje, izmirenje; drutvo,
udruga; skup, zbor, sastanak; med.
zatvaranje, zaraivanje, zalijeenje
rane
rcus (lat.) prav. optueni, optuenik
Reuter it. rojter (engl.) engleska novinska agencija, utemeljena 1849.
revakcinacija (lat. revaccinatio) med.
ponovno cijepljenje protiv boginja

revelin

revakcinirati (lat. revaccinare) med.

ponovno cijepiti protiv boginja
revaiidacija (lat. validus zdrav, krjepak, snaan, revalidatio) prav. ponovno osnaenje, ponovno proglaavanje valjanim, npr. zakona
revalidirati (lat. revalidare) prav. osnaiti, ponovno proglasiti valjanim
revalirati (lat. revalere) trg. ponovno
se oporaviti od nekog izdatka ili plaanja za drugog, nadoknaditi svoju
tetu, materijalno ozdraviti
revalorizacija (lat. revalorisatio) vraanje prijanje vrijednosti nekom
novcu ili robi koja je bila pala
revalvacija (lat. re-valvatio) bank. popravljanje vrijednosti neke vrste
novca; supr. devalvacija
revandikacija (fr. revandication) prav.
v. revidikacija
revan (fr. revanehe) uzvraanje, uzvrat, vraanje (u dobrom ili loem
smislu); vraanje milo za drago, osveta; uzdaije; u kartanju: druga igra
na koju igra koji je izgubio poziva
svog suigraa da bi nadoknadio prijanji gubitak; port, druga utakmica, na kojoj pobijeeni imaju priliku uzvratiti za poraz na prvoj:
politika revanizma tenja neke drave da novim ralom vrati podruje
koje jc izgubila nakon poraza u prethodnom ratu
revanirati (fr. revaneher) osvetiti; revanirat i se osvetili se, vratiti milo
za drago, dobiti zadovoljtinu; uzvratiti dar, oduiti se
revejon (fr. reveillon) objed usred noi
(nakon plesa ili zabave, uoi Boia
i si.); kod slikara: jai potez kistom
ime se nekim predmetima daje vie
svjetlosti i izraenosti; ivlje obojeno, izrazitije mjesto na slici
revelin (fr. ravelin) voj. vanjski dio
utvrde u obliku polumjeseca
revelin (tal. rivelino) utvrda u obliku
polumjeseca

rever

1242

rever (fr. revers, Int. rcvcrsus vraen,

okrenut) stranja strana, nalije, poleina, strana kovanog novca na kojoj je grb ili simbol s oznakom vrijednosti (supr. avcrs); suvratak na (dijelu (rukavima i ovratniku); voj. strana bedema ili rova koja je zaklonjena od neprijateljske vatre
revcrans (fr. reverence) v. reverencija
reverber (fr. rverbere) limeno zrcalo
koje se stavlja iza plamena radi jaeg
bacanja svjetlosti ili topline u nekom
smjeru, odbija svjetlosti
reverberacijn (lat. revcrbcratio) odbijanje svjetlosti ili topline, odbljesak
reverencija (lat. reverentia) potovanje; dubok naklon, klanjanje
reverend (lat. reverendus) preasni,
veleasni (titula kat. i engl. sveenika)
reverenda (lat.) duga crna gornja haljina (mantija) katolikih i evangelikih, sveenika; talar, sulana
reverendissimus (lat.) visokopreasni,
veleasni
reverendus (lat.) potovani, asni, preasni (osobito kao titula katolikih
sveenika)
rcverentan (lat. reverens) pun potovanja, smjeran
revers (lat. revertere okrenuli, vratiti,
reversus) pisana potvrda prijama,
priznanica na stvar uzetu na posudbu (npr. knjigu i dr.); nalije, druga sirana novca; usp. rever
reverzibilan (lat. reversibilis) povratan, koji se moe povratiti; koji se
moe prevrtati, okretati (sukno); fiz.
povratan (supr. ireverzibilan); budui
da u prirodi ne postoji nijedno zbivanje (nijedan proces) koje nije povezano s trenjem ih provoenjem topline, onda su sva zbivanja u prirodi
zapravo ireverzibilna, a reverzibilna
zbivanja su samo idealan graniili
sluaj; tijek svakog zbivanja u prirodi
usmjeren je tako da se zbroj entropija

revirman

svili tijela koja sudjeluju u zbivanju

poveava; kod reverzibilnog zbivanja,
graninog sluaja, ovaj zbroj ostaje
nepromijenjen
reverzibilitet (lat reversi bi I i tas) prav.,
fiz. povralnost (supr. ireverzibilnost,
preverzibilitet)
rever/ija (lat. reversio okretanje; vraanje) prav. povrat ustupljenog dobra gospodaru; ret ponavljanje rijei
u obrnutom ili razliitom znaenju
reverzijsko njihalo fiz. njihalo prilagoeno da se moe objesiti izmjenino i o svoju obinu toku vjean ja i
0 svoju toku oscilacije, a da se ne
promijeni vrijeme oscilacija
revident (lat revidens) prav. onaj koji
sc slui pravnim sredsLvom revizije
revidirati (lat. revidere) pregledati,
izvriti pregled, ispitali
revija (fr. revue, eng. revievv) 1. knjievno-umjelniki asopis s knjievnim,
znanstvenim, kulturnim i politikim
pregledom; 2. kazalino djelo sastavljeno od niza odvojenih scena, epizoda i toaka s aktualnim sadrajem,
s glazbom i plesom (baletom): voj.
smotra trupa; 4. prikazivanje najnovije mode, modne revije
rcvindicirati (lat. revindicare) polagati
pravo na neto, zahtijevati povrat
izgubljenog ih otetog vlasnitva
revindikainja (lat. revindicatio) prav.
zahtjev za povratom vlasnitva, tuba vlasnika-neposjednika protiv nevlasnika-posjedni ka
revir (njem. Revier, lat. ripa obala, fr.
riviere rijeka, rive obala) kraj, predio,
podruje, okrug (npr. ugljeni revir
predio hogat ugljenom)
revirman (fr. revirement) pom. okretanje broda; trg. obraun izmeu vie
dunika i vjerovnika putem prijenosa
1 obrauna; bank. uporaba vika u
jednoj stavki prorauna na druge
proraunom nepredviene ili neodobrene izdatke

rcviviscencija

1243

reviviseencija {lat. reviviscentia) zool.

ponovno oivljenje, ponovno oivljavanje, npr. kolnjaka i dr.
revizija Gal. revisio ponovno vienje,
ponovno gledanje) pregled; prav. obnova spora (procesa); pregled i mijenjanje zakona, ugovora, ustavnih odredaba i si; tisk. posij ed nj i pregled
sloga prije ulaska u tiskarski stroj,
posljednja korektura
revizionist Gal. revisio ponovno gledanje) pristaa izmjene ustava; pristaa revizionizma u socija I demokratskom pokretu; pobornik mijenjanja odredaba Versajskog ugovora
o miru (v. revizionizam 3.)
revizionizam (lat. revisio ponovno gledanje) 1. pokret za mijenjanje ustava:
2. smjer u socijaldemokratskom pokretu koji bi htio dovesti u sklad
_Ylarxovo nauavanje sa stvarnim prilikama i potrebama povijesnog razvoja; 3. zahtjev za promjenom odredbe Versajskog ugovora o miru (u
razdoblju izmeu Prvog i Drugog
svjetskog rata)
revizor (lat. revisor) ispitiva, pregledavao; tisk. pregled a va revizije (posljednje korekture)
rcvocirati (lat. revocare) pozvati natrag, opozvati; oporeci, oporicati povui. npr. danu rije
revokacija (lal. revocatio) opozivanje,
poricanje; oduzimanje poloaja ili
slube; otkazivanje, otkaz
revolt (fr. revolte) buna. pobuna, ustanak; bunjenje, jaka ljutnja protiv
koga ili ega
revoltirati (fr. rvolter) buniti, pobuniti, izazvati pobunu; uzbuniti, izazvati ljutnju; revoltirati se pobuniti
se, buniti sc, ustati protiv koga ili
ega, ljutiti se
revolucija Gat. revolutio) 1. prevrat,
preokret, naglo i nasilno mijenjanje
postojeeg drutvenog poretka koje

revotirati

vre dotle priguivane klase, npr.

buroaske ili graanske revolucije
(1618 st.) dovele su do novog poretka u drutvu (npr. Francuska revolucija); 2. astr. gibanje ili optjecanje manjeg nebeskog tijela oko
veeg. npr. Zemlje oko Sunca, optjecaj, optjecanje, vrijeme optjecanja;
3. potpuna izmjena ili preobrazba
ega, npr. ivotinjskog organizma,
Zemlji ne kore (zbog velikih poplava,
potresa i si.); 4. okretanje
revolucionar (fr. rvolutionnaire) prevratnik, sudionik u revoluciji, onaj
ije je shvaanje da se napredak u
drutvu zbiva putem revolucije
revolucionaran (fr. rvolulionnaire)
prevratniki, koji potjee iz revolucije, koji jc utemeljen na revoluciji
Revolucionarni tribunal (fr. Tribunal
revolutionnaire) izvanredni prijeki
sud za vrijeme Francuske revolucije,
utemeljen 10. oujka 1793. u Parizu
radi suenja svim protivnicima revolucije; ukinut 23. svibnja I79.5).
revolucionirati (fr. rvolutionner) pobuniti, podignuti bunu, izazvati prevrat; uzbudili, uzrujati, uzrujavati;
promijeniti iz temelja
revolver (engl. to revolvo okretati, revolver) kratko runo vatreno oruje
(pitolj) s rotacijskim bubnjem koji
slui kao spremnik i dobavlja streljiva
revolving-kredit (engl. revolve okretati, fr. credit dug) bank vrsta zajma
koji traje odreeno vrijeme, ah se u
tom roku stalno obnavlja oko prvotne visine ime korisnik zajma vrati
u roku vjerovniku bilo ukupan iznos
bilo samo jedan dio odobrenog zajma;
najee se javlja u meunarodnom
kreditnom prometu
revotirati (lat, votum rezultat glasovanja) ponovno glasovati; promijeniti neku odluku ponovnim glasovanjem

revulzija

1244

revulzija (lat. revulsio odvoenje) med.

jako kretanje tjelesnih sokova; od voenje i rasporeivanje sokova po tijelu; lijeenje izazivanjem navale krvi
daleko od bolesnog organa da bi se
sprijeila navala krvi na bolesni organ (vri se putanjem krvi)
reza (tur. reze) zasun, zatvara, kraun;
zavornica, prijevornica; jeziac u bravi koji se pomie kljuem; arka na
vratima i prozorima
rezaija (tur. razaky) suho groe, groice, cvebe, rozine
rezalet (tur.) stid, sram, bruka, blamaa. skandal; srameljivost; ponienje
rezeda (lat. Keseda lutea) bot. vrsta mirisne biljke krasnice; katanac
rezeda (lat. resedare ublaavati, reso
da) bot. katanac, poznata biljka
ugodna mirisa, podrijetlom iz Kgipta
rezerva (fr. reserve) zadrano pravo,
ograda; zaliha, priuva, ono stoje ostavljeno ili to se uva za sluaj potrebe; voj. vojnici koji su odsluili
redoviti vojni rok i koji se pozivaju
ponovno u vojsku samo u sluaju rata; vojska koja nije u prvom borbenom redu, nego na raspolaganju vrhovnom (strateka rezerva) ili nekom
drugom zapovjedniku daje iskoristi
tamo gdje se ukae potreba; dopunska vojska, dopuna; pren. suzdravanje, suzdrljivost, opreznost; s rezervom s iznimkom, uz ogradu, osim;
bez rezerve bez iznimke, bez ograde,
bezuvjetno, potpuno
rezervacija (lat. reservatio) zadravanje prava na to. npr. na prodanu
stvar, dok ne bude potpuno isplaena; cum raseroaiione it. kum rezervacione (lat.) s iznimkom, osim, uz
ogradu
rezervat (lat. reservatum ono to je zadrano) 1. prav. zadrano pravo, pravo po kojem uporaba neega pripada
samo odreenim osobama; 2. spis
povjerljive prirode

rezilijacija

rezerviran (lat. reservatus) zadran,

ostavljen za kasnije; namijenjen za
kasnije; koji se ne opredjeljuje ili ne
izjanjava o emu otvoreno, suzdran, oprezan; drati se rezervirano
drati se po strani, ne opredjeljivati
se, ne izjanjavati se
rezervirati (lat. reservare) zadrati,
zadravati, imati u pripremi (za ubudue); uvati, priuvati, sauvati, tedjeti; namijeniti to za kasniju uporabu
rezervist (fr. rserviste) vojnik iz rezerve, iz priuve, priuvnik
rezervoar (fr. rservoir) spremnik, priuvite za vodu, petrolej. benzin; ribnjak
rezidencija (lat. residentia) mjesto
stalnog prebivanja, boravite, prebivalite, stan; osobito: mjesto stalnog
boravka poglavara zemlje, prijestolnica; dvor; mjesto stalnog prebivanja visokog crkvenog dostojanstvenika, npr. patrijarha, episkopa,
biskupa itd., kao i njegov dvor
rezident (lat. residens) 1. opunomoeni
izaslanik (nieg reda), otpravnik
poslova; 2. graanin neke drave koji
stalno ivi u nekoj drugoj dravi; 3.
tajni voditelj pijunae u nekoj stranoj dravi
rezidirati (lat. residere) stanovati, boraviti, stalno prebivati
rezignacija (lat. resignatio) utuenost.
predanost volji Bojoj, pomirenje sa
sudbinom, tj. s onim to je neizbjeno, pripravnost na sve
rezigniran (lat. resignatus) utuen,
predan sudbini, pomiren sa sudbinom, pripravan na sve
rezil (tur.) posramljen, blamiran, obrukan, osramoen, ponien; podao,
prost; na zlu glasu, gnusan, beastan
rezilijacija (lat. rosiliatio) prav. odustajanje od ugovora, ponitenje (ili: raskidanje) ugovora

rezilirati

124-5

rezilirati (fr. rsilier) prav. odustati od

ega, raskinuti ugovor sudskim putem
rezilja (p. resilla) svilena mrea ili vrpca za kosu (enski ukras)
rezime (fr. resume) saetak, saeto ponavljanje glavnog sadraja, kratak
pregled, izvod; zavrna rije
rezimirati (fr. resumer) saeti, saimati, ukratko ponoviti, saeto, ukratko
izloiti, dati kratak i saet pregled
neega prije opirno izloenoga
rezistencija (lat, resistentia) otpor,
otpornost, odupiranje, odolijevanje;
obrana; protivljenje, suprotstavljanje;
izdrljivost; pasivna rezistencija izvravanje rada tono po slovu propisa, ali ne u duhu i cilju istih, tako
da se time stvarno ometa i koi uspjeh rada, namjerno ometanje i
usporavanje rada
rezistentan (lat. resistere) otporan,
tvrd
rezistirati (lat. resistere) protiviti se,
opirati se, davati otpor; braniti se;
izdravati, podnositi to, ustrajati,
odolijevati
rezolucija (lat. resolutio, fr. rsolution)
pisani zakljuak, odluka, rjeenje
(npr. na kraju neke skuptine) u
kojem se iznosi raspoloenje i miljenje sudionika i formuliraju zahtjevi); odlunost, spremnost
rezolutan (lat. resolutus) odluan, spreman na djelo, odvaan, smion, sran;
pribran, priseban
rezolutnost (lat. resolutio) odlunost,
spremnost, odvanost, smjelost, sranost, postojanost
rezon (fr. raison, lat. ratio) um, razum;
razlog, povod, pobuda, uzrok; pravo,
pravda, pravednost (imati rezona =
imati pravo, biti u pravu); trg. ime
trgovakog poduzea, firma
rezonancija (lat. rcsonantia) odjek, odjekivanje; fiz. svojstvo odgovaranja

reans

na broj titraja u jedinici vremena u

kojoj je neko tijelo sposobno i samo
zatitrati, prenoenje titraja jednog
zvunog izvora, kroz zrak ili neku
drugu sredinu, na drugi zvuni izvor;
ovo svojstvo sutitranja javlja se i kod
elektrinih titraja; pren. odjek, suosjeaj; rezonanca
rezonantan (lat. resonans) koji odjekuje, koji se ori, koji se razlijee; zvuan, snaan (glas); fiz. koji odgovara
svojim titrajima u jedinici vremena
kada do njega dopre isti broj titraja
u jedinici vremena
rezonator (lat. resonator) fiz. sprava
pomou koje se mogu uti gornji tonovi koji zvue istodobno s osnovnim
tonom, suzvunik
rezonirati (fr. raisonner) misliti, razmiljati, umovati, promatrati, govoriti, rasuivati i zakljuivati razumno; promatrati i zakljuivati o emu
na temelju razumom opravdanih razloga; prijezirno: mudrijaiti, proturjeiti, prigovarati, stavljati primjedbe.
rezonirati (lat. resonare) odjekivali,
orili se, razlijegati se; fiz. suzvuati;
rezultanta (laat. resultare) fiz. sila koja
nastaje zajednikim djelovanjem vie sila; usp. komponenta
rezultat (lat. resultatus) rezultat, iznos,
krajnje rjeenje neke raunske operacije; uspjeh, rezultat nekog rada,
krajnji zakljuak do kojega se doe
ispitivanjem
rezultirati (lat. resultare) proizlaziti,
proizii, doi (ili: dolaziti) kao posljedica ega
reans (fr. rgence) namjesnitvo, regentslvo; osobito: doba namjesnitva
Filipa Orleanskog u Francuskoj
(17151723), poznato po svojoj razvratnosti. predstavlja prijelazno razdoblje izmeu stila koji je vladao u
doba Luja XIV. (baroka) i stila u doba
Luja XV. (rokoko)

reija

1246

reija (fr. regie) odgovorno i na polaganje rauna obvezna uprava koja

upravlja dravnim privrednim poduzeima (umska, duhanska itd. reija); troak, rashodi oko podizanja
ega ili oko voenja nekog privrednog
poduzea; u vlastitoj reiji raditi sam,
raditi kao poduzetnik, tj. sam upravljati radovima; kaz. upravljanje pozornicom u umjetnikom smislu, osobito; umjetniko iznoenje na pozornicu nekog dramskog djela
reim (fr. rgime, lat. regimen) upravljanje, uprava; vlada, oblik vladavine; nain vladanja i upravljanja dravom; ustrojstvo, ureenje; nain ivota; med. higijenski nain prehrane, dijeta
reimlija (fr. regime) slijepi pristaa
jednog ohlika vladavine, vladin ovjek
reimski (fr. rgime) koji pripada reimu, koji pristaje uz vladu, vladin,
reimski list
reiranje (fr. regir) v. reija
reirati (fr. regir, lat. regere) vladati,
upravljati, voditi; obavljati posao kazalinog reisera
reiser (fr. regisseur) 1. raunski poslovoa, raunovoa; 2. kaz. redatelj,
umjetniki voditelj kazalinog ili
filmskog izvoenja koji usklauje i
organizira, umjetniki i tehniki, sav
rad na pripremanju predstave; 3.
osoba koja rukovodi pripremama i
izvoenjem neke sveanosti
Rgvcda (sanskr.) v. Rigveda
Rh kem. kratica za rodij
ri (jap.) mjera za duinu u Japanu: kopnena = 3,927 km.; morska = 1,852
km

ribaso (tal. ribasso) trg. v. rabat

ribiz (lat. ribes, ar. riba) bot. poznata
biljna vrsti iz porodice Grosslariaceae, obino s crvenim plodom u obliku grozdia

rigidan

ricercare it. rierkare (tal.) glaz. osobito vjeto izraena fuga

ricinus (lat.) bot skoac, biljka iz
porodica mljoika (osobito jc vana
zato to se iz njezinog sjemena dobiva ukastozeleno ulje (ricinusovo
ulje) koie se upotrebljava kao lijek
protiv glista, zacpljcnosti itd.)
ridikil (fr. ridiculc) mrea za kosu;
enska torbica za pletivo
rido (fr. rideau. ar. rudhat) zavjesa na
krevetu i prozoru; zavjesa na pozornici; voj. niz blagih uzviica, valovita
povrina, polje, mala uzvisina s koie
se inoe bombardirati neko mjesto;
zatitni bedem
ridoto (tal. ridotto) izdvojeno, zasebno
mjesto, skrovite; soba u kojoj kockaju maskirane osobe; glaz. ulomak
iz nekog velikog djela za jedan instrument ili manji broj instrumenata; usp. reduta
rif (ma.) stara mjera za duinu, = 0,777
m
riff (engl.) glaz. nain glazbene pratnje
puhakim instrumentima i udaraljkama u dez-glazbi
rifiormenti (tal.) mn. glaz. proizvoljni
ukrasi (pri pjevanju ili sviranju)
rifljaa (njem. Kiefe brazda, ljebi)
drvena ih metalna naprava s ilijebljenim limenim prednjim dijelom
koja slui za trljanje rublja pri pranju
rifondo (tal.) trg. protupokrie za vuenu (trasiranu) mjenicu
rifugium peccatorum il. rifugium
pekatorum (lat) utoite grjenika
(esto upotrebljavana fraza iz jedne
katolike molitve, kao izraz za neko
mjesto kamo se sklanjaju svi koji nigdje drugdje ne mogu nai sklonita)
rignndon (fr.) provansalski ivahni
drutveni ples u 17. i 18. st.
rigidan (lat. rigidus) krut; ukruen,
ukoen; strog, neumoljiv

rigl

1247

rigl (njem. Riegel) zasun, jezine na bravi ili zasunu

rigocefal (lat. rigare moiti, gr. kefale
glava) med. sprava za rashlaivanie
glave
rigol (fr. rigole) kanali, mali jarak za
utjecanje vode
rigometar (gr. rhigos studen, metron
mjera, mjerilo) naprava za mjerenje
veoma niskih temperatura
rigor (lat. rigor krutost; ukoenost)
ukoenost od hladnoe, hladnoa;
strogost, neumoljivost; ukoenost,
krutost
rigorizam (lat. rigor krutost) pretjerana
strogost, nepopustljivost u pitanjima
morala i naelnosti; potpuna vjernost
naelima, posebice moralnim
rigoroz (lat. rigorosum sc. examen) na
sveuilitu: strog dravni ispit, doktorski ispit
rigorozan (lat. rigorosus) strog, neumoljiv, nepokolebljiv u naelima; toan, nepobitan; neosporan
rigoroznost (lat. rigor) strogost, neumoljivost
Rigsdag (dan.) danski parlament
Itigveda (sanskr.) najstariji spomenik
indijske knjievnosti, u 10 knjiga i
sa 1028 pjesama (himni), veinom
vjerskog sadraja; Rgveda
rijas (gr. rheo teem, curim, rhyas)
med. suzenje oiju
rijaset (tur.) zgrada muslimanskog vjerskog starjeinstva
rijenist (fr. rien nita) v. nihilisl
rijeri (fr. rire smijati se. rieurs) mn. u
francuskom kazalitu: ljudi plaeni
da se smiju alama
rikambio (tal. ricamhio) trg. povratna
mjenica, mjenica koja se vraa s protestom; relur-mjenica
rikapitirati (tal. ricapitare uputiti, predati. dostaviti) trg. uputiti nalog, poruiti; primiti na sebe, isplatiti, otkupiti mjenicu

rimovati se

rikapito (tal. ricapito) trg. natpis, naslov, adresa; primanje ili isplata
mjenice; per ricapito it. per rikapito
(tal.) putem isporuke ili dostave
rikavio (tal. ricavio) trg. ist prihod od
prodane robe
riknoza (gr. rhiknos ukoen, rhiknosis)
dobivanje bora, naboravanje, smeuravanje, smeuranost
rikolirati (lal. ricolare) iskopati odvodne kanale ili duboke brazde radi
odvodnjavanja polja
rikordanca (tal. ricordanza) glaz. sjeanje
rikorzo (tal. ricorso) trg. v. rckurs, rikambio
rikoe (fr. ricochct) odslcok, odskakivanje plosnatog kamena baenog
povrinom vode, abica; voj. odskok
zrna (ili projektila) od predmeta u
koji je udarilo pod malim kutom; par
ricochet it. par rikoe (fr.) posredno, okolinim putem
rikovero (tal. ricovero) ponovno dobivanje; trg. obeteenje, nadoknada
tete = regres, rekurs
rikn (jap., eng. ricksha) u Japanu, Kini
i drugim zemljama Dalekog Istoka:
ovjek koji prevozi putnike na lakoi
dvokolici koju sam vue
rilasciando it. rilaando (tal.) glaz.
poputajtii u tempu, usporavajui
rima (fr. rime, njem. Reim) poet. srok,
podudaranje glasova na kraju stihova
rima glottidis (lat.) anat. glasnica
rima oris (lat.) anat. usni otvor
rima palpebrarum (lat. rima palpebrarum) anat. om. otvor
rima pudendorum (lat. rima pudendoruin) anat. otvor, prorez stidnice
rimesa (tal. rimessa) trg. tuzemna mjenica, ona koja glasi na tuzemnu
valutu i isplauje se na domaem tritu
rimovati se (fr. rime) glasovno se podudarati (za stihove); usp. rima

rimski brojevi
rimski brojevi starorimski brojani
znakovi koji se jo i danas upotrebljavaju (I = 1, V = 5, X = 10, L
= 50, C = 100. D = 500, M = 1000
kombinacijom ovih znakova sastavljaju se svi ostali brojevi)
rina (njem. Rinne) lijeb
rrnalgija (gr. rhis gen. rhinos nos, algos bol) med. bol nosa, nosobolja
rinanhena (gr. rhis gon. rhinos nos,
anehono guenje) ined. suenost nosa. stijenjenost nosa
rinica (njem. Ring) naunica
rinclflaj (njem. Rind govedo, Flcisch
meso) govedina, govee meso
rinelkoza (gr. rhis gen. rhinos nos, clkosis zagnojavanje) med. zagnojavanje nosnice, stvaranje ira u nosnici
rinenhit (gr. rhis gen. rhinos nos, cncheo ulijevam) med. brizgalica, trcaljka za nos
rinenhizija (gr. rhis gen. rhinos nos,
cnheo ulijevam) med. ubrizgavanje
lijeka u nos
rinezmus (gr. rhis gen. rhinos nos)
med. govorenje kroz nos, unjkanje,
unjkavo si
rinforz^indo it. rinforcando (tal.) glaz.
pojaavajui, u jakom crescendu
rinforzato it. rinforcato (tal.) glaz. v.
rinforzando
rinfranko (tal. rinfranco) trg. nadoknada trokova (ili: izdataka)
rinfuza (tal. alla rinfusa na gomilu,
poprijeko) trg. roba, utovar robe (u
vagon, ladu, teglenicu) u rasutom
stanju, bez vrea, sanduka i si., npr.
ilo, ugljen itd.
ring (engl. ring. njem. Ring) prsten,
kalup, alka; port, borilite, etvorokutni prostor ograen konopcima,
osobito za hrvake, boksake i dudo
borbe
ringlpil (njem. Ringclspicl) vrtuljak,
okretaljka

124

rinoplnstikn

ringofen (njem. Ringofen) pe u obliku

prstena, kruna pe u kojoj se peku
cigla, vapno i cement
rinhofori (gr. rhvnchos rilo, fero nosim) mn. zool. ici, pipe (kukci iz
porodice kornjaa)
rinhos {gr. rhynchos) zool. njuka, surla, rilo
rinitis (gr. rhis gen. rhinos nos) med.
upala nosa, kihavica, hunjavica. prehlada
rinkonada (p. rinconada) junoameriko zlato u prahu
rino- (gr. rhis, rhinos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: nos. nosni
rinoblenoreja (gr. rhis gen. rhinos
nos, blenna sluz, rheo teem, curim)
med. slinavost nosa
rinofima (gr. rhis, rhinos. tyma izraslina) vorugavost nosa. kvrgavost
nosa
rinofonija (gr. rhis, rhinos, fone zvuk,
glas) med. govorenje kroz nos, unjkanje, unjkavost
rinokarcLnom (gr. rhis gen. rhinos
nos, karkinos rak) med. rak nosa
rinolalija (gr. rhis. lalia brbljanje)
med. v. rinofonija
rinolit (gr. rhis, rhinos, lithos kamen)
med. nosni kamiak
rinologija (gr. rhis gen. rhinos nos,
logia znanost) dio medicine koji se
bavi bolestima i lijeenjem nosa
rinometrija (gr. rhis, rhinos. metria
mjerenje) med. mjerenje sposobnosti
nosnica za proputanje zraka
rinoplast (gr. rhis, rhinos, plasso uobliavam, oblikujem) popravlja oblika
nosa, strunjak u rinoplastici (plastina kirurgija)
rinnplastika (gr. rhis, rhinos, plastikos uoblien, oblikovan, koji pripada uobliavanju) operativno popravljanje (ili: uljepavanje) oblika
nosa unakaenog kakvom upalom ili
vanjskim povredama

rinoragija

1249

rinoragija (gr. rhis gon. rhinos nos,

rag- korijen od regnvmi slomim, prekinem) med. krvarenje iz nosa
rinoreja (gr. rhis, gen. rhinos nos. rheo
teem, curim) med. izluivanje tekuine iz nosa, curenje vode iz nosa
rinoskop (gr. rhis, rhinos, skopeo promatram) med. zrcalo za pregled nosa
rinoskopija (gr. rhis, rhinos, skopeo
promatram) med. pregled nosa pomou rinoskopa
rinostegnoza (gr. rhis, rhinos, stegnos
zaepljen) med. zaepljenost nosa
zbog velike koliine sline, polipa itd.
rinotomija (gr. rhis, rhinos. tome rezanje) med. operacija nosa
riparograf (gr. rhvparos prljav, grafo
crtam, slikani) mazalo, lo slikar; slikar koji slika prljave predmete
riparografija (gr. rhvparos prljav, graha) loe slikarstvo, loe slikanje, mazanje
ripieno (tal. ripieno) 2. pril. glaz. svi. u
punom zboru: riplciio-glas dopunjujui glas, glas koji samo prati i pojaava neki drugi glas; usp. solo-glas
ripieno (tal.) 1. glaz. popunjavanje, dopunjavanje glasova
ripijenist (tal. ripieno) glaz. dopunjava, onaj koji ne pjeva ili ne svira
solo, nego samo slui kao pojaanje
solistu
ripileri (engl. ripealer) mn. opozivai,
otkazi vai; Irci (lanovi engleskog
parlamenta) koji trae ukidanje jedinstva izmeu Engleske i Irske
riposta (tal.) doskoica, brz i zgodan
odgovor; u maevanju: brz protuudar
maem
ripostirati (tal. ripsota) na porugu ili
uvredljivu alu brzo i zgodno odgovoriti, doskoiti; u maevanju: odbiti
udarac i odmah zadati protuudarac;
parirati
ripozo (tal. riposo) mir, tiina; slika
mrtve prirode

rispostirati

ripresa it. ripreza (tal.) glaz. ponavljanje glavnog stavka; poet. vrsta
stance
rips (engl. ribs, njem. Rips) pamuna
ili svilena tkanina s ispupenim uzdunim ili poprenim brazdama (za
haljine i presvlaenje namjetaja)
riptici (gr. rhvpto istim) mn. med.
sredstva, lijekovi za ienje, npr.
krvi
riptian (gr. rhyptikos koji isti) med.
koji isti; osobito: koji isti krv, koji
sniava krvni tlak
Rira bien qui rira lc demier it. rira
hjen ki rira Vdernije (fr.) Najbolje se
smije tko se posljednji smije
risentito (tal. risentito) glaz. izraajno, ivo
riskantnn (fr. risque) smion, opasan,
povezan s mogunou neuspjeha, s
izgledom i bez izgleda na uspjeh; rizian; v. rizik
riskirati (fr. risquer) usuditi se, izloili
se opasnosti, staviti na kocku, stavljati na kocku, raditi ili pokuati to
na sreu
riskontrirati (tal. riseontrare) trg. meusobno se obraunati, izjednaiti
stanje dugovanja i potraivanja
riskontro (tal. riseontro) trg. meusobno izjednaavanje, obraunavanje
dugovanja i potraivanja
risolutamente (tal.) glaz. odluno.
snano, krepko
risoluto (tal.) glaz. v. risolutamente
risonante (tal.) glaz. zvuei, jeei
risorgimento it, risordimento (tal.)
razdoblje talijanske povijesti od 1S40.
g. u kojem jc doao do punog izraaja
pokret za zbacivanjem austrijske vlasti, stvaranja ujedinjene i slobodne,
tzv. "Nove Italije''
rispedirati (tal. ri-spedire) poslati dalje, ekspedirati (robu) dalje
ris posta (tal.) v. riposta
rispostirati (tal. risposta) v. ripostirati

ristorirati

1250

ristorirati (tal. ristornare) trg. ponovno

upisati u glavnu knjigu, otpisati i
odobriti nekome neku svotu; usp.
stornirati
ristorno (tal.) trg. v. ritorno
ristreto (tal. ristringere, ristretto) trg.
kratak izvod, glavni sadraj rauna;
najnia cijena neke robe
Risu inepto res inoptior nulla est
it. rizu inepto res inepcior nula est
(lat.) Nema neumjcsnije stvari od neumjesna smijeha
risus saronius it. rizus sardonijus
(lat.) "sardonski smijeh", usiljen, gorak i kiseo smijeh; t;ikoder: grevito
razvlaenje miia lica (slino smijehu) koje navodno nastaje od neke
otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia
herba) od ijeg se okusa usta razvlae; pren. podrugljiv, pakostan smijeh
risvegliato it. ris vel jato (tal.) glaz.
budno, ivahno, veselo, sve ivahnije
rielje (fr. richelieu) vrsta veza s izrezima
ritam (gr. rhvtmos) ravnomjerno, odmjereno kretanje; glaz. i poet. pravilno. izmjenino dizanje (arza) i sputanje (teza) glasa, izmjenina uporaba naglaenih i nenaglaerh (dugih i kratkih) slogova u rijeima i
reenicama pjesnikog stila
ritardando (tal.) glaz. usporavajui,
oteui, poputajui u brzini, sporije;
ritardalo
ritardato (tal. ritardalo) glaz. v. ritardando
ritenuto (tal.) glaz. sa zadravanjem u
taktu, usporavajui
riter (njem. Ritter) vitez, plemi
ritidoza (gr. rhytis gen. rhytidos bora,
rhytidosis boranje) med. smeuranost; nestajanje one jabuice zbog
suenja oka
ritmiki (gr. rhytmikos) koji se kree
odmjereno, ravnomjerno, po taktu:
ritmika jedinica poet. povezivanje

ritual

dvaju naglaenih ili nenaglaenih

(dugih i kratkih) slogova ih vie naglaenih i nenaglaenih (dugih i
kratkih) slogova u cjelinu; ritmiki
period udruivanje cijelih "ritmikih
redova", tj. stihova, u vee zvune
cjeline (strofe); ritmiki red = stih;
ritmika gimnastika gimnastika kojoj je cilj dovesti u sldad kretanje i
ritam, tj. uiniti pokrete lijepim i
odmjerenim
ritminost (gr. rhytmos) postojanje
ritma; dranje ritma; skladnost, meu dijelovima reenico
ritmika (gr. rhvtmos) znanost o ritmu,
osobito u govora i glazbi, tj. znanost
o vremenskoj vrijednosti tonova (za
razliku od metrike)
ritmomahija (gr. rhytmos, mahe borba) igra brojevima koja se izvodi
kameniima na ahovskoj ploi
ritmometar (gr. rhvtmos, metron mjerilo, mjera) glaz. sprava za mjerenje
takta
ritmopeja (gr. rhytmos, poieo inim,
pravim) glaz. znanost o ritmu u kompoziciji
ritomol (tal. ritornllo) glaz. vraanje,
ponavljanje, svaki glazbeni slavak
koji se ponavlja, refren; svako mjesto
na kojem solo-glas zauti, a pojavljuje se samo zbor; poel. strofa, kitica
od tri stiha od kojih se prvi i trei
rimuju (potjee iz talijanskog narodnog pjesnitva i predstavlja osnovni
oblik terci ne)
ritorno (tal. ritorno) vraanje, povratak;
trg. otpisivanje i ponovno upisivanje
jedne svote ih jedne stavke u glavnu
knjigu
ritrata (tal. ritratta) trg. povratna mjenica; povlaenje vuene mjenice; retrata
ritual (lat. rituale) knjiga o vjerskim i
crkvenim obiajima i obredima (agenda); knjiga koja sadri propise 0
vrenju odreenih ceremonija; svi

ritualan

1251

rizopodi

rivolgimento it. rivoldimento (tal.)

glaz. obrtanje glasova u udvostruenom kontrapunktu
rivoltato (tal.) glaz. obrnuto, obratno
rizalit (tal. risalirc isticati se, risalto)
arhit. istaknuti dio proelja (fasade)
graevine koji se protee kroz sve
katove
rizanteje (gr. rhisa korijen, anthos cvijet) mn. bot. biljke koje cvjetaju iz
korijena
rizi-bizi (tal. risi-pisi) kuh. jelo od rize
i graka
rizian 'fr. risque) v. riskantan
rizik (tal. risico, fr. risque) prvobitno:
opasnost koja je prijetila brodovima
od hridina i stijena (riseo); kasnije:
opasnost, izlaganje opasnosti, smion
podvig; posao ili ulog povezan s opasnou a propadne; osiguranje; trg.
ritualistika (lat, ritus) nauavanje o vrosigurana roba, osiguran predmet
enju vjersko-crkvenih obiaja i obrizling (njem. Riesling) vrsta vinove
reda
loze s bijelim, sitnim i veoma slatkim
ritualizam (lat. ritus) struja u Anglizrnima; bijelo vino od ovog groa,
kanskoj crkvi, osobito snana od
veoma ugodna mirisa i ukusa
1830. g., tei zbliavanju s katolianrizofag (gr. rhiso korijen, fagein destvom; usp. prusijizam, traktarijarati, jesti) zool. korjenoder
nizam
rizoidan
(gr. rhisa korijen, eidos oblik)
ritus (lat.) vjerski obiaj, obred, vjerski
bot.
korjenast.
slian korijenu
propis; obiaj, nain, navika
rizoidi
(gr.
rhisa
korijen, eidos oblik)
rival (lat. rivalis suparnik, fr. rival, onaj
mn. geol. okamine u obliku korijena
koji ima S nekim na njivi zajedniki
rizoliti (gr. rhisa korijen, lithos karivus = potok, i zbog toga potoka sa
men) mn. geol. okamenjeno korijenje
susjedom dolazi u sukob); suparnik,
drvea
protivnik; osobito: suparnik u ljubavi
rivalitet (lat. rivalitas) v. rivalstvo
rizolog (gr. rhisa korijen, logos) poriva 1 iz ir a ti (fr. rivaliser) natjecati sc u
znavatelj korijenja, skuplja korijenja
emu ili oko ega
rizomn (gr. rhisoma korijenska masa)
rivalstvo (lat. rivalitas) natjecanje; suparnitvo. ljubomora
bot. podanak, podzemno stablo koje
riverso it. riverzo (tal.) glaz. obrnuto,
je slino korijenu
natrake (tj. itati note i svirati )
rizopodi (gr. rhisa korijen, pus gen.
rivescio it. riveo (Lal.) glaz. v. riverso
podos noga) zool. praivotinje, jerivijera (Lal. riviera) primorski kraj,
nostanine ivotinje s proLoplazmaprimorje; osobito: primorski krajevi
tinim izraslinama ("lanim noicana Sredozemnom moru, odlini zbog
ma") koje st; stidno izvlae i uvlae u
tople klime i dobrog zraka
svrhu pokretanja

obiaji i obredi koji su u vezi sa slobodnim zidarstvom

ritualan (lat. ritualis} koji spada u
vjersko-crkveno obiaje i obrede; obiajni. obredni; ritualno klanje, klanje
ivotinja namijenjenih za prehranu
po posebnim vjerskim propisima
(npr. kod Zidova); ritualno ubojstvo
ubojstvo iz vjersko-obrcdnih pobuda,
pripisano, bez osnovo, idovima koji,
toboe, upotrebljavaju kransku krv
za kruh i vino za Pashu
Rituale romanum (lat. Rituale Romanum) knjiga koja sadri propise o
vrenju vjerskih i crkvenih obreda u
Rimokatolikoj crkvi, objavljena
1614. g.. vrijedi i danas
ritualist (lat. ritualisla} poznavatelj ili
polw)rnik vjersko-crkvenih obiaja i
obreda

riotom

1252

riotom (gr. rhisa korijen, tome rezanje) prouavatelj korijenja: poznavatelj i skuplja ljekovitih biljaka
rizotomija (gr. rhiso korijen, tome
rezanje) razrezivanje i prouavanje
korijenja; skupljanje ljekovitih biljaka
rioto (tal. risotto) jelo od rie i mesa
ro umjetni jezik koji je oko 1906. stvorio
Amerikanac E. Foster; odbacuje sve
postojee rijei i korijene
roaring forties it. roring fortiz (engl.)
uzburkana podruja morske povrine
izmeu 39. i 50. stupnja june zemljopisne irine
roba (tal.) proizvod rada namijenjen za
trite, tj. za drutvenu uporabu putem razmjene; odjea, rublje
Robin Hood it. Robin Hud (engl.)
glavni junak velikog broja engleskih
narodnih balada i veih pjesama iz
XV. st.; odmetnik koji je sa svojom
druinom pljakao bogatae, a siromahe pomagao i titio, te bio vjeran
i odan svom kralju
Robinson Crusoe it. Robinson Kruso
(engl.) junak slavnog romana Daniela Defoa, objavljenog 1719. g., mladi koji se nakon brodoloma spasio
na nekom pustom otoku u Tihom oceanu i, zahvaljujui svojoj domiljatosti i mudrosti, odrao se tu dug
niz (28) godina; pren. usamljenik
robinzonade rnn. romani, osobito iz
XVIII. st., pisani po uzoru na roman
D. Defoa "Robinson Crusoe"
roborancijc (lat. roborantia) mn. med.
lijekovi za jaanje, lijek ili sredstvo
za okijepljenje
roborans (lat.) med. v. roborativ
roborativ (lat. roborativum) med. lijek
za jaanje, za okijepljenje
robot (slav.) mehaniki ovjek, automat,
po vanjskom izgledu slian ovjeku,
oponaa tyjekove pokrete i moe
zamijeniti ovjeka u obavljanju odreenih mehanikih poslova

rojalistiki

rock and roll it. rok end roul (engl.

"ljuljanje i valjanje, kotrljanje") glazba i ples s dvotaktnom ritmikom
frazom, nastao poetkom pedesetih
godina 20. st.
roco it. roko (tal.) glaz. tupo, muklo
rodelejon (gr. rhodon rua. elaion ulje)
ruino ulje
rodij (lat. rhodium) kem. element, kao
srebro bijela kovina, otkriven 1804.
u platinskim rudaama, atomska
teina 102,91, broj 45, znak Rh
rodlanje (njem. Rodeln) sanjkanje
rododendron (gr. rhodon rua, dendron drvo) bot. porodica grmastih
biljki s lijepim Ijevkastim cvjetovima, mnoge vrste su zimzelene; gotovo sve rastu po visokim planinama
Europe, Azije i Sjeverne Amerike
rodologija (gr. rhodon rua, logia) bot.
opisivanje rua; znanost o ruama
rodomel (gr. rhodon rua, lat, mel
med) ruin med. ined od rua
rodomont (tal. rodomonte) hvalisavac
(izraz stvoren po Rodoinontu, hvalisavcu i razmntljivcu u Ariostovom
epu "Bijesni Orlando")
rodomontada (fr. rodomontade, tal.
rodomontata) razmetanje, hvalisanje
rodosaharon (gr. rhodon rua, sakehar eer, sok koji curi iz koljenaca
bambusove trske) ruin eer
rodostagma (gr. rhodon rua, stagma
kap, tekuina) rui na voda
rogacija (lat. rogatio) molba
ilogate (lat.) u kat. crkvenoj godini: naziv za petu nedjelju nakon Uskrsa
rojal (fr. royal, lat. regalis) kraljevski;
format papira srednje veliine
rojalist (fr. royaliste) pristaa kraljevstva, kraljevske vlasti, monarhijskog
oblika vladavine; u Francuskoj: pristaa Burbona (za razliku od bonapartista i republikanaca)
rojalistiki (fr. royalistc) odan kralju
ili kraljevstvu, kraljevski; supr. repu
blikansV

rojalizam

1253

rojalizam (fr. royalisme) odanost i vjernost kralju i monarhiji; pripadnost

monarhijskoj stranci
rojta (mad. rojt) resa isprepletena metalnim icama
rok (ar., perz.) legendarna plia ogromne snage i veliine u arapskim priama. posebice u Tisuu i jednoj
noi"
rokada (perz. roh, fr. ros, rochade) u
ahu: potez kod kojega kralj, ako nije
u ahu i ako su polja izmeu njega
i topa slobodna, a dotle se nije pomicao sa svog mjesta, mijenja svoje
mjesto s jednim od topova i osigurava
bokove na taj nain to se pomie za
dva mjesta ustranu, a top zauzima
mjesto do njega s druge strane
roke ta (tal. rocchetta) stjenovita tvrava
roketa (tal. rocchetto) kratka bijela koulja katolikog biskupa s donjim
dijelom u ipkama
rokfor (fr. roquefort) vrsta odlinog fr.
ovjeg ih kravljeg sira sa zelenim gljivicama plijesni
rokirati (fr. roa.uer) u ahu: izvriti rokadu; voj. pomaknuti, premjestiti,
prebaciti trupe s jednog mjesta (ili:
poloaja) na drugo; pren. pomicati
ustranu
rokoko (fr. roc, rococo) umj. stil u Francuskoj koji se u doba namjesnitva
Filipa Orleanskog i vlade l.uja XV.
(u XVIII. st) razvio iz baroka; odlikuje se bogatim i prenatrpanim
ukrasima, osobito u graevinskim
ukrasima, namjetaju i odjei
rokost (njem. roh sirov, Kost hrana)
nekuhana hrana (voe, orasi, ljenjaci itd.)
rola (njem. Rolle) smotuljak, paket u
obliku valjka; kotur, klupko
rola (njem. Rolle) uloga u kazalinom
djelu
Roland (fr. Roland, tal. Orlando) proslavljeni junak pria iz "Karolinkog

romanca

ciklusa" iji su viteki podvizi i borbe

protiv Maura u panjolskoj, tema velikog broja narodnih i umjetnikih
pria i pjesama u fr., p. i tal. knjievnosti
roler (njem. Roller) 1. kanarinac iz Ilarza (goija u Njemakoj); 2. port, u
nogometu: udarac lopte tako da se
lopta kotrlja po zemlji; 3. takoer =
trotinet
roleta (njem. Rollette) prozorska zavjesa koja se svija, smata
rolfilm (njem. Rolllilm) fot. film namotan na kotur, predvien za vie snimaka
rolo (fr. rouleau zavijutak) drvena ili
platnena zavjesa koja se pri dizanju
savija u svitak; metalna (limena) zavjesa na duanskim izlozima, vratima i dr.
rolomobil (fr. rouleau valjak, lat. mobilis pokretan) v. trotinet
roltul (njem. Rollstuhl) stolac na kotaiima
Romagna it. Romanja (tal.) pov. pokrajina u Italiji (gradovi: Ravenna,
Rimini, Imola, Faenza, Forli, Cesena)
roman (fr. roman, tal. romanzo, lat.
romanicus rimski, u Rimu napravljen.) prvobitno (u Francuskoj): izraz
kojim su oznaavane epske pjesme
napisane romanskim, tj. narodnim
jezikom (lat. lingua romana), za razliku od svega drugog to je pisano
latinskim jezikom; danas: opirna
umjetnika pripovijetka koja obuhvaa cjelinu odreene stvarnosti;
pren. rijedak i zanimljiv doivljaj,
osobito ljubavni (koji kao da je iz nekog romana)
roman-cement prirodni cement (za
razliku od umjetnog portland-cenienta)
romanca (p., sfr. romans neto napisano na narodnom jeziku, ne na latinskom) u narodnom tonu spjevana

romancero

1254

epsko-lirska pjesma vedrog sadraja

i sretnog zavretka
romancero (p. romanccro) knjiga romanci, zbirka manjih epsko-lirskih,
posobicc starih panjolskih romanci
romanco (tal. romanzo = lingua romanza) romanski jezik
romaneskan (fr. romanesque) koji je
kao u romanu, izmiljen, udnovat,
pun dogadaja; pren. pretjeran, zanesen
romanist (lat. romanista) poznavatelj
romanskih jezika i knjievnosti; znalac i pobornik rimskog prava; pristaa rimokatolikog crkvenog nauavanj a
romanizam (lat. Roma Rim) riinstvo,
rimski jezik, rimska kultura, rimski
duh i sve to je s tim u vezi; u vezi
s religijom, vjerom: papinstvo, tj. rimokatolika vjera, njezino nauavanje i njezina naela
romanizirati {fr. romaniser) poromaniti, dati emu karakter kakav ta
stvar ima kod romanskih naroda;
privesti u krilo Kat. crkve, drati se
Kat. crkve; dati oblik romana, priati
u obliku romana, pretvoriti u roman,
npr. ep ili dramu
romanomanija (fr. roman, gr. mania
pomama, strast) pretjerana strast, za
itanjem romana
romansa (fr. romance) poet, v. romanca
romansijer (fr. romancier) pisac romana, romanopisac
romansirati (fr. romancer) pretvoriti
u roman, obraditi u obliku romana;
romansirana, biografija ivot nekog
ovjeka napisan u obliku romana
romanski (fr. roman) 1. v. romaneskan
romanski (lat. romanus) 2. koji vodi
podrijetlo od starorimskog ili latinskog jezika; romanski jezici j ezici koji
su u sred. vijeku nastali od latinskog: francuski, talijanski, panjolski, portugalski i dr.; romanski stil

romboid

stil u arhitekturi koji se razvio od X.

do XV. st ( = bizantski stil)
romanticizam (lat. romanticismus) v.
romantika
romantiar (fr. romantique.) pristaa
{ili: sljedbenik) romantike u knjievnosti i umjetnosti
romantika kola pjesnika kola u
njem. knjievnosti XVIII. i XIX. st.
iji su predstavnici pravi izvor poezije i umjetnosti gledah u kranskom srednjem vijeku i narodnim
motivima i umotvorinama
romantiki (fr. romantique) napisan
(ih: sastavljen) na jednom od romanskih jezika; koji je u duhu i po ukusu
kranskog srednjeg vijeka (supr. antiki, klasini, moderni); koji ima u
sebi pomalo vitekog ih pjesnikog
duha, pjesniki lijep, ivopisan, ljubak i ugodan, s mriogo drai, kao izmiljen
romantika (fr. romantique) duhovni i
umjetniki, osobito knjievni smjer
koji se na Zapadu pojavio krajem
XVIII. st., i poglavito radio u duhu,
ukusu i po motivima kranskog
srednjeg vijeka; supr. antika, klasika
romar (lat., tal. Roma Rim) hodoasnik
(budui da se nekad ponajvie hodoastilo u Rim)
romb (gr. rhombos) geom. paralelogram s istim stranama sa dva otra
i dva tupa kuta, kosi kvadrat
romb-dodekaedar (gr. rhombos romb,
dodeka dvanaest, edra osnova) min.
kristalni oblik teseralnog sustava
omeen s 12 podudarnih rombova;
granatoedar
rombian (gr. rhombos romb) rombni,
oblika romba, koji ie kao romb
romboedar (gr. rhombos, edra osnova)
tijelo omeeno sa est rombova
romboid (gr. rhomboeies u obliku
romba, rhombos, eidos oblik) geom.
paralelogram ije su samo suprotne

romen

1255

strane jednako i suprotni kutovi jednaki

romen (fr. romain) 1. tisk. latinica u
slogu antikva
romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, brza vaga
Romeo glavni junak poznate Shak(jspeareove tragedije "Romeo i Julija",
mladi koji je zbog svoje velike ljubavi izgubio ivot: pren. strasno zaljubljen mladi
Romul (lat. Romulus) mit. brat Remov,
osniva i prvi kralj grada Rima
(753- 716). sin vestnlko Reje Silvije
i boga Marsa
romulidi (lat. romulidae) mn. potomci
Romulovi, tj. Rimljani
rondel (fr. rondcl) poet. pjesma od 14
stihova u tri strofe (4-4-6) u kojoj se
prva dva stiha ponavljaju na kraju
druge i tree strofe
rondela (fr. la rondellc) okrugli cvijetnjak
rondinetto (tal.) glaz. v. rondino
rondino (tal.) glaz. mali rondo
rondo (fr. rondeau) 1. mala pjesma,
obino od 13 redaka, u dva dijela i s
jednim refrenom koji se po odrodenim zakonima ponavlja
rondo (tal.) 2. glaz. djelo veselog i vedrog karaktera, obino u dva dijela,
u kojem se glavna tema vie puta
ponavlja; takoer: zavrni stavak sonate
rondoletto (tal.) glaz. v. rondino
ronhus (gr. rhonchos) med. hrkanje,
krkljanie
room sprav il. rum sprej (engl.) tekuina u hermetiki zatvorenim posudama s prikladnim napravama za
rasprivanje (slui za osvjeivanje
zraka u zatvorenim prostorijama)
ropalinn (gr. rhopalon buzdovan) u
obliku buzdovana, koji se iri prema
donjem dijelu; ropalini stihovi stihovi kod kojih svaka sljedea rije
ima po jedan slog vie

rotacija

rora (njem. Rohr cijev) 1. tajni izlaz; 2.

stranjica
rosaceae it. rozacee (lat) mn. bot. rue
rosata (tal.) soli ka; sitan dad
roshar (njem. RoBliaar) struna, konjska dlaka od repa i grive, slui prekuhana za violinske strune, posebne
tkanine i za punjenje jastuka itd.
Rosinanta (fr. Rossinante) ime Don Kihotovog konja; otuda: kljuse. kljusina
roskona (fr. rosconne) vrsta bijelog bretanjskog platna
rosso antico it, roso antiko (tal.) antiki, crvenkasti mramor
rost (njem.) reetka za propust pepela
(u loitu pei ili tednjaka
rostbif (eng. roastbcof) kuh. govedsko
meso peeno na aru po engleskom
nainu, tj. da ostane polukrvavo
rostbratn (njem. Roslbraten) prolica
od goveeg mesa
rostfraj (njem. rostfrei) koji nije podloan hranju, koji ne hrria
rostrai Gat. rastrum) glaz. v. rastral
Ro hasana (hebr.) "poetak godine",
blagdan Kove godine kod idova, 1.
j 2. ti.rija (rujna), dan koji treba posvetiti razmiljanju o Bogu i samopromatranju
Ro hodes (hebr.) "poetak mjeseca",
prvi dan u mjesecu kod idova
rota (lat. ruta, rus. rota, njem. Rotte) 2.
voj. mali odred vojske, vod
rota (lati, tal. rota kota) 1. najvii papinski prizivni sud. vrhovni crkveni
sud pod iju mjerodavnost spada cijeli katoliki svijet; ruota
rotacija (lat. rotatio) okretanje, kretanje svih toaka nekog tijela oko
jedne toke ili oko niza toaka, tj.
oko okretne osovine, tako da svaka
toka opisuje krunu putanju ija je
ravnina okomita na okretnu os, npr.
okretanje Zemlje oko svoje osi; u poljoprivredi: izmjenino zasijavanje

rotacijska fotografija

1256

zemljita; takoer: skraen naziv za

rotacijski stroj; usp. translacija
rotacijska fotografija postupak pri
kojem se strojnim putem s jednog
negativa moe brzo napraviti veliki
broj kopija; kilometarska fotografija
rotacijski (lat. rotatio okretanje) okretni, koji nastaje okretanjem, koji se
temelji na okretanju, koji je u vezi s
okretanjem; rotacijska tijelo mat. okretno tijelo, tijelo koje nastaje okretanjem neke povrine
rotacijski stroj tisk. vrsta tiskarskog
stroja sastavljenog od vie tiskarskih
agregata, slui za brzo tiskanje
rotacizam (gr. ro slovo "ro", nae r) u
povijesnoj gramatici: prelazak zvunog "s" u Y\ npr. u lat. flos, gen.
fioris (cvijet); med. pogreka u izgovaranju izazvana potekoom ili nosposobnou izgovaranja nekih slova, osobito slova V
rotang (p. rota, malaj. rotan) ind. ili
tzv. panjolska trska (vrsta palme)
rotar (eng. rotary) lan Rotary-kluba
rotarstvo (engl. rotarv) pokret i osnovna naela lanova Rotarv Cluba
Rotarv Club it. Rotari-klab (eng. rotarv okretni, koji je u vezi s okretanjem, club. Rotary Club) udruga osnovana najprije u Chicagu 1905. g.,
a zatim i po mnogim gradovima Novog i Starog svijeta, kao udruga poslovnih i profesionalnih ljudi u nekom gradu ih nekoj pokrajini radi
pruanja uzajamne pomoi svojim
lanovima
rotirati (lat. rotare) okretati se (oko
svoje osovine)
rotlauf (njem. Rotlauf) med. crveni vjetar, grozniava upala koe zbog zaraze uzrokovane bakterijama Streptococcus pyogcnes; erizipel
rotule (lat. rotulae) mn. farm. lijek u
kuglicama
rotulirati (lat. rotulare) spise po redu
obiljeiti, srediti i povezati

roznkavalir

rotulus testium (lat.) prav. sveanj s

iskazima svjedoka
rotunda (lat. rotunda) okrugla graevina s kupolom, osobito ljetnikovac
rotvel (n. Rotwclsch) "nerazumljivi
jezik prosjaka", jezik njem. atrovaca
rouge et noir it. ru e noar (fr.) "crveno i crno", fr. hazardna igra s 3 12
karata s crvenim i crnim poljima
rovesciamento it. roveijamento (tal.)
glaz. promjena glasova u kontrapunktu
Royal Socicty it. Rojel sosajiti (engl.)
naziv znanstvenih drutava (akademija) u Londonu, Edinburghu i Dublinu
roza (lat. rosa) crvena boja rue, ruiasta boja; sub rosa it. sub roza (lat.)
"ispod rue", tj. u povjerenju
rozalija (fr. rosalie) glaz. ponavljanje
jednog mjesta partiture u viem ili
dubljem tonu
rozarij (lat. rossarium) ruinjak: brojanica, krunica
rozein (lat. rosa rua) vrsta crvene obojene tvari
rozeola (lat, roseola) med. crvene ospice
(kona bolest koja se pojavljuje za
vrijeme tifusa, sifilisa i nakon uzimanja odreenih lijekova)
rozeta (fr. rosetle) ruica, ruiica,
ukras u obhku rue; vrpca savijena
u obliku rue; ukras u obliku rue
koji se nosi u rupici od kaputa kao
znak nekog odlija ili lanstva u nekoj udruzi; gumb na depnom satu;
dijamant bruen slino piramidi
rozetirati (fr. rosette ruica) opiti zlatnim ili srebrnim ruicama, ukraavati ornamentima u obliku rue;
izbrusiti dijamant tako da pokazuje
samo rompske ili trokutne povrine
rozine (njem. Rosinen) mn. suho groe, groice, cvebe
roznkavalir (njem. Rosenkavalicr) "kavalir s ruom" (lik iz istoimene ko-

rozolna kiselina

1257

mine opere R. Straussa); pren elegantan i galantan mukarac

rozolna kiselina (lat. roseus ruiaist,
oleum ulje) lijepa crvena tekuina
koja se pravi od katranskog ulja ili
karbolne kiselino
rozoljo (tal. rosolio, rosoglio) talijanski
liker od ruinog lia, naraninih
cvjetova i dr., nazvan po tome to se
nekada slino pie pripremalo od lia "suneve rose" (lat. ros solis), trave
roda Drosera
rozomak (polj. rosomak, mad. rozomak)
zool. mnogoder (zvijer slina medvjedu, ivi u sjev. Europi)
Ru kem. kratica za rutenij
rubalj (rus.) novana jedinica u Rusiji
od 100 kopjejki; rublja
rubaka (rus.) ruska studentska i radnika koulja
rubato (tal.) glaz. oteto, otrgnuto, oduzeto: tempo rubato (tal.) "ukradeni
takt", osobit nain sviranja ili pjevanja pri kojem je glavnom glasu, s
obzirom na takt, ostavljena potpuna
sloboda
rubefacijencije Gat. rubefacientia) mn.
med. sredstva koja izazivaju crvenilo
i vruinu
rubefakcija (lat. rubefactio) min. pretvaranje crne, zelene i sive boje stijena u crvenu (pri raspadanju)
rubiacceae it. rubijacee (lat.) mn. bot.
broevi
rubiij (lat, rubidium, lat. ruber crven)
kem. element, slian kaliju, srebrnasta sjaja, nazvan po dvjema crvenim crtama koje pokazuje njegov
spektar; atomska teina 85,44, redni broj 37, znak Rh
rubifikaeija (lat. rubificatio) med. pocrvenjelost, pojava crvenila, izazivanje crvenila na koi
rubijacin (lat. rubia bro) naranastouta tvar koja se dobiva od broa;
pur purin

rutcren

rubijacitin (lat. rubia) tablete keslenjaste boje, lijek protiv impotencije,

spolne nemoi
Kubikon (lat. Rubico) ime nekadanje
granine ijeice izmeu stare Italije
i Galije; 49. g. pr. n. e. preao ju je
Julije Cezar sa svojim legijama te je
time zapoeo graanski rat; usp. alea
iacta est
rubin (tal. rubino, p. rubin, lat. rubens
crven, crvenkast) min. proziran crveni dragi kamen, pored dijamanta
najtvri
rubinsko staklo staklo obojeno crvenom ili utom bojom rubina pomou zlata (zlatni rubin), bakra (bakreni rubin) ili srebra (srebrni rubin)
rubricirati (lat. rubricare) opremiti (crvenim) natpisom, stavili naslov crvenim slovima; oznaiti naslov, napisati naslov; srediti po odjeljcima;
odjeljke (ili: poglavlja) obiljeiti crtama
rubrika Gat. ruber crven, rubrica crvena zemlja) prvobitno: naslov zakona
crveno pisan; natpis, naslov (knjige,
poglavlja, spisa i dr.); oznaka, odjeljak, crta kao znak novog odjeljka,
pregrada; vrsta, struka; u Kat. crkvi:
obredne upute za bogosluje, tiskane crvenim slovima u misnim knjigama
rubrikntor (lat. rubricator) u sred. vijeku: pisac crvenih naslova i crta u
knjigama; osobito: slikar koji je izraivao velika poetna slova (inicijale) u rukopisima i prvim tiskanim
knjigama
ruban (njem. rutschcn kliziti, Bahn
staza) naprava za sputanje posjeenih stabala u gorskim umama;
vlaka
ruteren (njem. Rutsch odron zemlje,
fr. teren) klizavo tlo koje se vrlo lako
moe odroniti; nesigurna podloga

ru derai ja

12.58

rudcracijn (lat. ruderatio) gradnja kaldrme ili poda od ljunka i silnog

kamenja s cementom
rudimentacija (lat. rudimentatio) zakrljalost, zaostalost u razvoju
rudimentaran (lat. rudimentarius)
poetni, osnovni; biol. nerazvijen, zaostao u razvoju, zakrljao; rudimentarni organi mn. tijekom povijesnog
razvoja zakrljali organi biljki i ivotinja koji su izgubili svoju funkciju
rudimenti (lat. rudimentum prva nastava. vjebaonica, prvi pokuaj, rudimenta} mn. osnove, poeci, prvi
pokuaji, prvi pojmovi, osnovna znanja; zakrljali (ili: turi) ostaci neega
rudisti (lat. rudis) geol. koljke s debelim ljuturama iz razdoblja krede
rufijan (tal. ruffiano) svodnik; nitkov,
hulja, pokvarenjak
rufijanstvo (tal. ruffiano) podvoenje,
pomaganje bluda iz koristoljublja
ruina (lat.) propast, nesrea, gubitak;
razvalina, ruevina, ostatak graevino koja se vremenom sama sruila; pren. ovjek propala zdravlja,
ruiniran (lat. ruina) sruen, razoren,
uniten; upropaten, propao, oteen,
pohaban; upropatena zdravlja
ruinirati (fr. ruiner) sruti, razoriti,
unititi, upropastili, upropativati
(imovinu, odjeu, zdravlje, ugled itd.);
pretvarati u ruevine
ruksak (njem. Rucksack) planinarska i
vojnika torba koja se nosi na leima,
ranac, teleak
ruktacija (lat. ructatio) med. v. ruktus
ruktus (lat. ructus) med. podrigivanje
rulnda (fr. roulade) glaz. trk, tehniki
sloen pasa u solo-pjevanju, koloratura; kuh. svitak nadjevenog mesa
ih kola
rulati (engl. roll geganje, valjanje,
kotrljanje) posrtati, ljuljali se u pokretu; voziti zrakoplov po pisti

rundisa

rulet (fr. roulette) kota sree, kolo sree, hazardna igra ko.ia se izvodi bacanjem kuglice na pokretnu okruglu
plou koja je podijeljena na 37 polja
rulman (fr. roulement) glaz. brzi triler
na bubnjevima
rum (eng. rum) vrsta alkoholnog pia,
dobiva se vrenjem melase od sirovog
eera (eerne trske), sadri 40
60% alkohola
rumba (p.) poluritmiki salonski ples
u 4/4 taktu, podrijetlom s Kube
rumicin (lat rumcx) kem. ekstrakt iz
korijena biljke Runiex patienlia, po
svojstvima jednak rabarbari
Kumina mit. stirorimska boica, zatitnica dojenadi
ruminacija (lat. ruminatio) zool. prcivanje; pren. ponovno razmiljanje
o emu
ruminancije (lat. ruminantia) mn. zooL
preivai
ruminirati Gat. ruminare) zool. po drugi put uzimati hranu koja sc vraa
iz eluca u usnu upljinu, preivati;
pren. ponovo razmiljati, zrelo promisliti
ruml (njem. Rumrnel) nered, zbrka, mete, gungula, strka, vreva, tutnjava,
urnebes, rusvaj
Rumores fuge! (lat.) Kloni se metea!
rumpirati Gat. rumpere) slomiti, razbiti, raskinuti, razvaliti, rasjei; provaliti, prokriti (put); ma. izbiti protivniku ma iz ruke
rumuz (tur.) alegorian govor; rumuzat
runda (fr. ronde) krug; put oko ega,
kretanje u krugu: port, dio borbe ih
utakmice izmeu dva odmora (npr.
u boksu jedna runda traje 3 minute)
runda (njem. Rundi;, fr. rondo) v. ronda
rundela (njem. Rundell) v. rondela
rundirati (njem. runden, rundieren) zaokruiti, zaobliti; brusiti drago kamenje
rundisa (njem. Rundissc) izbrueni rub
briljanta koii se uokviruje

rundlet

1259

rundlet it. rendlet (engl.) mjera za

tekuinu u Engleskoj od 18 galona =
81,785 I
rune (got. runa) mn. "tajne", pravocrtna
slova kojima su se sluili stari germanski narodi dok nisu upoznali i
primili latinicu; najstariji alfabet runa imao je 24 znaka
runografija (got. runa, gr. grafia pisanje) runsko pismo, rune
ruota (tal.) v. rota
rupija (hindust. rupivah, sanskr. rupva)
vrsta zlatnog i srebrnog novca u Indiji i Perziji
ruptorij (lat. ruptorium) med. sredstvo
koje najeda kou i Lime otvara ir
ruptura Gat.) prekid, prijelom; proboj,
probijanje: razbijanje, obijanje, provala; prekid pregovora ili odnosa,
raskid ugovora; med. pucanje
ruralizam (lat. rus selo, ruralis seoski)
osobitost sela. ureenje sela s obzirom na karakter, potrebe i nain ivota njihovih stanovnika
ruralni Gat. rus polje, selo, ruralis) poljski, seoski, seljaki
ruristiki (lat. rus, ruris polje, selo) v.
ruralni
rusalke (slav.) mn. mit. umske i vodene vile kod starih Slavena
rusificirati (fr. russificr) poruiti, napraviti u ruskom duhu. napraviti Rusima
rusifikacija (Rus, lat. -ficatio, facere
initi, uiniti) pretvaranje neega
stranog u rusko, pretvaranje u Ruse
rusizam rije ili jezina osobina koja
ukazuje na utjecaj ruskog jezika na
hrvatski, npr. dozvola
rusofll (Rus, gr. filos prijatelj, koji voli)
prijatelj Rusije i Rusa
rusofob (Rus, gr. fobos strah) onaj koji
se boji Rusa. koji zazire od Rusa,
neprijatelj Rusa
rusomanija (Rus, gr. mania pomama,
ludilo) pretjerana ljubav prema Rusiji i svemu ruskom

rustikn (lat. rustica) graevina od kamenja oklesanog samo na sastavci#ma

rustikacija Gat, rusticatio) ivot na selu; poseljaivanje, poslajanje selja_kom
rustikale (lat. rusticale) seljatvo, seoski ivot i prilike
rustikalni (lat. rusticalis) poljski, seoski, seljaki
rusvaj (tur. rusvaj predmet poruge)
velika guva, mete, kr i lom; divlja
pijanka, orgija
rupija (tur.) najistiji zlatan novac, dukat
ruta (fr. route, lat. rupla probijena sc.
via staza, put) put, dio puta koji
treba prijei, smjer putovanja
Ruta (hebr.) pramajka kralja Davida,
uzor dobre i estite ene
ruta caesa it. ruti ceza (lat.) prav.
pokretna imovina, pokretnine
rutenij (lat ruthenium) kem. element,
veoma teko taljiva kovina, atomska
-.teina 101,7, redni broj 44, znak Ru
rutina (fr, routine) vinost u radu,
uvjebanost u nekoj vrsti poslovanja,
spretnost, vie mehaniki nain rada. po iskustvu i navici, bez udubljivanja u samu stvar
rutiner (fr. routinier) ovjek iskusan i
uvjeban u nekom poslu na temelju
dugog rada, praktiar; nestrunjak
koji je nauio neki posao gledajui
druge, a sam nema nikakvog dubljeg poznavanja stvari kojom sc bavi,
npr. takav lijenik
rutiniran (fr. routine) vian, uvjeban,
spretan, iskusan u nekom poslu
rutinirati se (fr. rouliner) stei (ili: stjecati) okretnost i vinost u nekom poslu
ru (fr. rouge, lat. rubeus) crvenilo, rumenilo za lice ih usne; rouge vegetal
it. ru veetal (fr.) biljno crvenilo,
portugalska minka

rudija
rudija (tur.) srednja kola, gimnazija
ruirati (fr. rouge) rumeniti, mazati
rumenilom, crvenilom (obraze, usne,
nokte)

1260

rz

rumarin (lat. ros marinus) bot. "morska rosa", poznata biljka veoma
ugodna mirisa iz porodica usnaa
rz (tur. yrz} ast, potenje, estitost

s
S, s dvadeset i etvrto slovo hrvatske
latinice
S glaz. kratica za solo
S ili s = oznaka za subjekt suda (u formalnoj logici)
S kem. kratica za sumpor
S kratica za jug (engl. south, fr. sud,
njem. Sud)
S. L. kratica za sigilli loco
sahnh (ar. sabaha) jutro, svitanje
Sabaot (hebr. zebaoth) zvijee, nebeski svjetovi; u kranstvu upotrebljava se u znaenju: "Bog nad vojskama
sabat (hebr. abbat) subota, dan odmora
kod idova i sabatarijaca
sabatarijci (hebr. abbath) mn. kr.
crkve i sljedbe koje, drei se strogo
Svetog pisma, smatraju da treba
svetkovati subotu (namjesto nedjelje); saba titi
sabatisti (hebr. abbat) mn. v. pod sabatarijci
Sabazije (gr. Sabazios) trako-frigijsko
boanstvo koje su ljudi (posebice ene) orgijastiki slavili; kasnije: pridjevak Dioniza Bakha
sabejci (hebr. zaba) oboavatelji zvijezda, osobito Sunca i Mjeseca; usp. sabejizam
sabejizam (hebr. zaba) oboavanje zvijezda, osobito Sunca i Mjeseca, stara
vjera Arapa, Egipana i dr.
Sabinjani (lat. Sabini) staroitalsko pleme, susjedi Latina; prema prii, Romulovi podanici prilikom jedne sveanosti oteh su Sabinjanke (sabin-

ske ene i djevojke), i iz tako nastalih

brakova proizilo je stanovnitvo Rima
sabir (p. saber znati) mjeavina arapskog, francuskog, talijanskog i panjolskog jezika; slui kao pomoni
jezik u mediteranskim lukama
sablun (tal. sabbia pijesak) sitan pijesak, prina
sabo (fr. sabot) drvena cipela, klompe
sabon (fr. sabon) tisk. vTsta velikih slova, od 68 tiskarskih toaka, za naslove u novinama i knjigama
sabotao (fr. sabotage pravljenje drvenih cipela) 1. \Tsta trajka koja se
sastoji u tome to radnici namjerno
zabuavaju pri radu, ometaju rad
oteivanjem alata, strojnih dijelova
i si., da bi se poslodavci natjerali na
prihvaanje njihovih zahtjeva; 2. potajna, maskirana protudjelatnost
kojoj je cilj onemoguavanje, oslabljivanje ih produivanje ostvarenja
neega (kao to obino rade domoljubi, za vrijeme rata, u okupiranim
zemljama)
saboter (fr. saboteur) radnik koji namjerno zabuava i ometa rad, onaj
koji sabotira
sabotirati (fr. saboter) namjerno zabuavati i ometati rad, vriti sabotau
sabura (lat. saburra pijesak, pijesak za
optereenje broda) optereenje broda pijeskom, balast; med. crijevna
neistoa
saburalan (lat. saburralis) med. uzrokovan neistoom

sacelan

1262

sacelan (lat. sacellanus) v. kapelan

sacelar (lat. saccllarius) uvar crkvenih
dragocjenosti i crkvenog novca; osobito jedan od prvih Papinih slugu
Saccr Mons (lat.) Sveto brdo. breuljak
istono od Rima kamo su sc 494. pr.
n. e. iselili plcbejci kako bi od patricija iznudili svoja politika prava
sacra con.su I ta it, sakra konzulta (lat.)
najvii kazneni i kasacijski sud u
Rimu za podanike Svete Stolice
Sacra scriptura it. sakra skriptura
(lat.) Sveto pismo (ili: crkveno pismo)
sacro egoismo it. sakro egoizmo (tal.)
"sveti egoizam", izreka talijanskog
ministra Salandre (1914.) koja slui
kao lozinka talijanskog imperijalizma
sacrum os it. sakrum os (lat.) anat.
krina kost
sariaka (tur. sadaka) milostinja, milodar; sadakaj-fitra milostinja udijeIjena u posljednjih deset dana mjeseca ramazana
sadc-kava (tur. sadekahve) nezaeerena kava
sadist (fr. sadiste) ovjek optereen sadizmom, surov pohotljivac; prid. sadistiki
sadizam (fr. sadisme) izopaena spolna pohotljivost koja nalazi zadovoljenje u tjelesnom muenju osoba
prema kojima se osjea pohota (naziv po fr. piscu bestidnih romana
rnarkizu de Sadeu. 17401814. koga
je N'apoleon 1., kao duevno bolesnog, zatvorio u bolnicu); usp. mazohizam
saduceji (hebr. zaddukim) idovska
vjerska sljedba iz II. st. pr. n. e. koja
nije priznavala predaje i nije vjerovala u anele i besmrtnost due, nego samo u Mojsijevc zakone, konzervativci i protivnici farizeja
sadukejizam nauavanje sadukejaca

saharifikacija

safalada Gat. Zervclatvvursi) vrsta kratkih i debelih kobasica od smjese

svinjskog i goveeg mesa
safe-room it. sef-ruin (engl.) odjel u
banci u kojem su sefovi; v. sef
saOjan (polj. safian, perz. sahhtijan) vegetabilno stavljena fina crvena kozja
i jarea koa, nazvana po marokanskom gradu Safi; maroken
safir (ar. safir, hebr. sappir) min. plavi
korund (dragi kamen)
saflor (fr. afran, lat. flos gen. floris
cvijet) osueni cvjetni vjenii afranike; prena i obino s pijeskom pomijeana kohaltova ruda od koje se
dobiva smalta
Saga (nord. Saga, njem. Sage) mit. staronordijska boica pria i povijesti,
ljubavnica Odi nova; otuda: saga, pria u prozi, gatka, bajka (posebna vrsta islandske literature)
sagalin praak za pranje i ienje mrlja, nazvan po istonoaziiskom otoku Sahalinu gdje se proizvodi; sakalin
sagitalan (lat. sagittalis) u obliku strijele, strjelast, koji prolazi sredinom
tijela
saglnm (tur.) zdrav, u dobru stanju;
vrst, pouzdan, ispravan
sago (malaj. sagu) zrnasto krobno brano od hranjive sri sago-palme i
drugih palmi
sagoma (tal. sagoma, lat. sacoma) protuuteg kod automatske vage; voj.
promjer zrna, kalibar; arhit. promjer
stupa
sahalin v. sagalin
Saharn (ar.) pustinja; ime ogromne,
preko 340 milijuna hektara velike
pjeane pustinje u sjev. Africi
sahnrat (lat, saccharatum) kem. spoj
sirovog eera s raznim bazama
saharifikacija (lat. saccharificatio) pretvaranje u eer, pretvaranje kroba
u eer; pripremanje eera; ueeravanje

saharLmetar

126(1

saharimotar (gr. sakchar eer, mctria mjerilo, mjera) sprava za mjerenje koliine eera u otopini pomou polarizacije svjetlosti
saharimetrija (gr. sakchar eer, metria mjerenje) mjerenje koliine eera pomou saharimelra
saliarin (gr. sakchar eer, sok koji
curi iz bambusove trske Bambuca
arundinacea, lat. saccharum) kem.
eerna tvar; takoer: slatka tvar,
dobiva se iz toluola, 500 puta slada
od eera, nije hranjiva, zbog ega
se preporuuje eernim bolesnicima
saharini (lat. saccharina) mn. farm. lijekovi koji sadre eer
saharometar (gr. sakchar, metron)
sprava za odreivanje koliine eera
u Otopini specifinom teinom
saharometrija (gr. sakchar, metria)
mjerenje saharometrom
saharoza (gr. sakchar eer) obini eer od trske ih eerne repe (usp.
glukoza)
saharum (gr. sakchar, sanskr. carhara) eer, eerna trska; saccharum
laclis it. saharum laktis (lal.)
mlijeni eer; saccharum Sat umi
it. saharum Saturni (lat.) olovni eer
sahem poglavica sjevernoamerikih
Indijanaca; skuptina starih indijanskih ratnika
sajfan (tur. sajvan) I. ator; 2. suncobran, kiobran
sajga (turkm.) preiva iz roda antilopa,
ivi ti Kazahstanu i u stepama oko
Volge
sajhcr (njem. Seiher) cjedilo, cjediljka
saji (fr. saillie) arhit. izboina, istaknuti
dio; pren. ispad, nagla ljutnja; duhovita dosjetka
sajla (njem. Seil) eljezno ue
sakadn (fr. saccade) jah. jak trzaj konjskom uzdom; pren. otar prijekor;
glaz. jak potez gudalom kojim se odsvira vie nota

sakrarij

sakadirati (fr. saccader) jah. trzati, jako trznuti konjskom uzdom

sakagija (tur. sakagi) vet. slinavka (veoma opasna zarazna bolest domaih
ivotinja, prelazi i na ovjeka, za kojega je gotovo uvijek smrtonosna);
usp. malein, maleinizacija
sako (tal. sacco, lat. saccus) kratak
muki kaput
sakofori (gr. sakkos vrea, fero nosim)
vreonosci. pokajnici koji nose haljine
od vrea
sakos (gr. sakkos vrea, haljina) gornja
odjea pravoslavnih episkopa od skupocjene tkanine
sakra (lal. sacra) mn. svete stvari, svetinje; crkveni predmeti; crkveni obredi
sakrnlni (lat. sacralis) 1. koji se tie
crkvenih obreda; 2. anat. koji se tie
krine kosti kod ovjeka i ostalih
kraljenjaka
snkrament (lat. sacramentum) prvotno: sredstvo kojim netko sebi ih drugom namee neku obvezu (kapara,
kaucija, prisega i dr.); u kranskim
Crkvama: otajstvo, sakrament, osobito priest
sakramental (lal. sacramentali) prav.
onaj koji pod prisegom dokazuje iju
nevinost
sakramentalije (lat. sacramentalia)
mn. u Kat. crkvi: svi oni sveti ini
(obredi, blagoslov) koji nisu sakramenti; posveeni, blagoslovljeni predmeti, npr. posveena, blagoslovljena
voda, krunice, medaljice, sliice i dr.
sakrameritalni (lat. sacramentalis) koji
se tie otajstva, svet, svean
sakrnmentari (lat. sacramen tari i; mn.
reformisti koji ne priznaju stvarno
postojanje Kristova tijela i krvi u priesti
sakrarij (lat. sacrariuin) mjesto za uvanje svetih stvari, svetite; kapela,
hram; mjesto gdje se uvaju hostije

sakrificij

1264

sakrificij (lat. sacrificium) rtva; u Katolikoj crkvi: misa

sakrificirati (lat sacrificare) rtvovati,
prinijeli na rtvu, prinositi na rtvu;
pron. posvetiti
sakrileg (lat. sacrilegus) onaj koji ini
svetogre, oskvrnitclj svetinje; bezbonik. bogohulnik
sakrilegij (lat. sacrilegium) svetogre;
oskvrnue, povreda svetinje; bezbotvo, bogohulstvo
sakrirati (lat. sacrare) posvetiti, zarediti
sakristan (lat. sacristanus) crkvenjak
(kod katolika)
sakristicij (lat. sacristitium) kod katolika: zabrana vrenja bogosluja
(kao sveenika kazna)
sakristija (lat. sacristia) u kat. crkvama: prostorija uz svetite u kojoj
se sveenici oblae za bogosluje i u
kojoj se uva sveeniko ruho i crkveno posude, crkvena riznica
safcropolitika (lat. sacer svet, gr. politike) veza duhovnog i svjetovnog
(kao u papinstvu)
sakrosanktan (lat. sacrosanctus) presvet; nepovrediv
saksifraga (lal. saxifraga sc. herba) bot,
kamenika (biljka)
saksifragan (lat. saxifragus) med. koji
lomi, tj. koji otapa kamen
saksija (tur. saksi) posuda za uzgajanje
cvijea; tegla
saksofon (gr. fone zvuk, glas) glaz. metalan puhaki instrument s klarinetskim piskom i stoastom cijevi,
razliite veliine (od soprana do kontrabasa); nazvan po izumitelju Adolfu Saxu (18141894)
sal (lat,) kem. sol; sal amarum (lat)
gorka sol; sal catharticum. it. sal
kalartikum (lat.) gorka sol (za ienje); sal culinam it. sal kulinare
(lat) kuhinjska sol
sala (njem. Saal) velika sveana dvorana za prijame, plesove, koncerte i si.

salcgurkn

saladcros (p.) mn. klaonice u Brazilu,

Urugvaju, Paragvaju i Argentini u
kojima sc prireuje usoljeno meso za
izvoz i usoljava koa; sirove koe koje
odande dolaze
salama (tal. salame) "slano meso", debela, tvrda suha kobasica (osobita
mjeavina odabranog svinjskog i goveeg mesa sa zainima, veoma otporna na kvarenje)
salamander (gr. salamandra, lat. salamandra, sanskr. salamandala)
zool. dadevnjak (ivotinja o kojoj se
nekada prialo da ivi u vatri); mit.
vatreni duh
salamina (fr. salamine) teka jednobojna fr. svilena tkanina s tokama
u boji i sjajnom povrinom
Salamun (hebr. Sch'lomdh) legendarni
kralj Izraelaca, oko 970930 pr. n.
c., sin kralja Davida i Batebe, poznat po svojoj pravednosti i mudrosti ("Premudri'*); pren. mudar vladar
ili sudac, Salomon
salamunski mudar poput kralja Salamuna (Salomona); salamunski sud
otrouman sud, slian onome kojim
je Salamun presudio spor dviju majki
oko djeteta
salangana zool. istonoindijska lastavica, cijenjena zbog svojih gnijezda
(tunkin) koja se jedu i smatraju poslasticom (nazvana po otoku Salangu, zapadno od poluoloka Malake)
salarij (lat. salarium) godinja plaa;
plaa, zarada; nagrada
sala (mad. szallas) poljsko imanje s
potrebnim zgradama, stokom i spravama za racionalno obraivanje (u
Slavoniji, Vojvodini i Maarskoj)
salata (tal. salato, fr. salade, lat. sal
sol) kuh. hladno jelo od raznih biljaka i dr., zainjeno octom, uljem i paprom
salegurkn (njem. Salz, sol, Gurke krastavac) krastavac ukiseljen samo vodom i solju, tzv. slani krastavac -

sales tanga

1265

salctanga (njem. Salzstange) vrsta peciva: slani klipi, slanac

saldirati (tal. saldare) trg. zakljuiti
raune, usporediti, utvrditi razliku
izmeu strane ulaza i strane izlaza,
izmiriti ostatak duga, isplatiti dug
saldo (tal.) trg. stanje nekog rauna;
ostatak koji se po zakljuenom raunu jo treba platiti, razlika izmeu dugovanja i potraivanja u jednom raunu; takoer: zakljuak rauna; moj raun je saldo moj raun
je zakljuen, tj. izveden naisto; jo
sam u saldu jo sam u zaostatku,
jo dugujem; per saldo, pro saldo v.
pod per i pro; saldo plaanje plaanje

dunog ostatka radi potpunog podmirenja jednog rauna; kasa saldo

stanje blagajne
saldo-konto ( tal. saldo conto) trg. raun
izjednaavanja; usp. saldo
salep (tur. salob) u doba cvjetanja iskopani, popareni pa osueni gomoljasti korijeni nekih orhideja koji
sadre krob, sluz, eer i bjelanevinu; mljeveni u prah i skuhani daju gusto i hranjivo pie, osobito omiljeno na Istoku
sales deliquescentes it. sales delikvescentes (lat.) mn. kem. otopive
soh
sales fatiseentes (lat.) mn. kem. soh
koje ishlapi ju ju ih se otapaju
salicil (lat. salix gen. salicis vrba) kem.
v. saligenin
salicilizam (lat. salix gen. salicis vrba)
med. trovanje salicilnom kiselinom
salicilna kiselina kem. bijeli kristalasti praak, u hladnoj vodi teko otopiv, sprjeava vrenje i truljenje, unitava mikrobe (zbog ega se upotrebljava za konzerviranje ivenih namirnica, pia i dr.); upotrebljava se i
u internoj medicini
salicin (lat. salix gon. salicis vrba) indiferentna gorka tvar koja sc dobiva

salitra

u obliku bijelih kristala od kore i

lia vrba (lat. salix)
salicineae it. salicineje (lat.) mn. bot..
vrbe, vrste vrba
salificirati (lat. salificare) kem. pretvoriti u sol, pretvarati u sol
salifikacija (lat. salificare) kem. stvarati soli, pretvaranje u sol
saligenin (lat. salix vrba, gr. gen- korijen od gignomai postajem, nastajem) kem. alkohol koji odgovara
salicilnoj kiselini (u koju se moe
oksidacijom pretvoriti), nastaje hidrolizom od salicina; salieil
salijski zakon (lat. leges salicae) zbornik obiajnog prava njemakog plemena Sahjaca ili Salfranaka, prireen u V. st., najstariji zbornik njemakih zakona; osobito je zanimljiv
l. 62. toga zakona koji iskljuuje
keri iz nasljea imanja i prijestolja;
otuda: salijska dobra dobra koja prelaze samo na muko potomstvo
salina (lat.) rudnik soli, solana
salinijski (lat salinus) solni, koji sadri
sol, kao sol, koji se tie soli ili stvaranja soli; salinijske vode mineralne
vode koje sadre natrijev i magnezije v sulfat
salinitet (lat. sal sol) postotak soli to
ga sadri neko tijelo, tekuina i dr.,
slanost
salinograd (lat. salinogradus) areometar za odreivanje koliine soli u
nekoj prirodnoj slanoj vodi
salinometar Gat. sahnus slan, gr. metron mjera) v. salinograd
salipirin (lat. salix vrba, gr. pyr vatra)
farm. spoj antipirina sa salicilnom
kiselinom; slui kao lijek protiv prehlade i gripe
salitra (tal. salnitro) kem. spoj KNO,;
upotrebljava se kao sredstvo za gnojenje (ilska salitra); obina salitra
upotrebljava se za konzerviranje mesa, u medicini, kao oksidacijsko sredstvo u pirotehnici i dr.

sa] iva

1266

salubritet

salpingemfraksa (gr. salpinx cijev,

saliva (lat.) pljuvaka, slina, bala
emfrasso zaepim) med. zaepljenost
salivacija (lal. salivntio) suvino izluiune cijevi
vanje sline (pljuvake), baljenjc
salpingitis (gr. salpinx cijev) med.
salivancije (lal. salivantia) mn. med.
upala une cijevi (otosalpingitis);
sredstva koja pomau izluivanje sliupala jajovoda ioosalpingitis)
ne (pljuvake)
salpingofaringeus (gr. salpinx cijev.
salivin (lat. saliva pljuvaka) kem. glavfarynx drijelo) anat. trubno-drijelni sastojak sline (pljuvake)
ni mii
salmijak (lat. sal ammoniacum) kem.
salpingoskopija (gr. salpinx cijev,
nmonijev klorid, otopina amonijaka;
salmijaknv cvijel (lat. flores salis am- skopeo promatram, gledam) med.
pregledavanje une cijevi posebnim,
moniaci) salmijak proien sublimiza to prilagoenim napravama
ranjem
salpingostafilinus (gr. salpinx cijev,
salmonele bakterije koje uzrokuju neke
stafvle oteena resica) anat. cijevnocrijevne bolesti (naziv po amerikom
resini mii
biologu Salmonu); salmoneloze mn. snlpingostenohorija (gr. salpinx cicrijevne zarazne bolesti iji su uzjev, stenochoria uzak prostor) med.
ronici salmonele (npr. trbuni tifus,
suenost une cijevi
svinjska kuga)
salpingotomija (gr. salpinx cijev, tome
salmonide (lat.) zool. ribe visinskih vorezanje) med. rezanje jajovoda, vada. pastrve
enje jajovoda
Saloma (hebr. Schalom) ki Herodijasalpinks (gr. salpinx cijev) zool. vrsta
dina, koja je za nagradu traila i domorskih koljki; anat Eustahijeva
bila od kralja Ileroda Anlipe glavu
truba, una cijev; jajovod
Ivana Krstitelja (Mr 6,21 i d.); drama
salta (lat.) "skai"; igra slina ahu, sa
Oscara Wildea, opera Richarda Stradva igraa sa po 15 kamiaka podijeljenih u tri skupine (Sunce, Mjesec
ussa
i zvijezde) na dasci na sto polja
salon (fr. salon, tal. salone) prvobilno:
saltacijn
(lat. saltatio) skakanje, plevelika dvorana; sada: mala dvorana,
sanje
s
poskakivanjem; med. kucanje
elegantna soba za prijam (i u restoila
kucavica
(arterija)
ranima); dvorana sa slikama, dvosaltarello
(tal.)
ivahan
talijanski, porana u kojoj se prireuju izlobe, izsebice napuljski narodni ples u 3/8
loba slika i kiparskih radova; osoili 6/8 taktu; poskoica, rimski nabito: izloba djela ivih umjetnika
rodni ples u 6/8 taktu uz pratnju
koja se svake godine prireuje u Pabubnja; glaz. brza tonska figura
rizu; pren. otmjeno drutvo, otmjen
salto (tal. salto skok) port, slobodan
svijet; salonska dama otmjena gosposkok s gimnastike sprave: naprijed,
da, elegantna dama; salonska kola
unatrag ili sa sirane; salio mortale
eljeznika kola udobno namjetena
(tal.) "smrtni skok", vratoloman skok
kao drutvena soba
pri kojem se skaka u zraku prevrne
saloon it. salun (engl.) gostionica, topreko glave; pren. veoma hrabar i
ionica, bar
opasan pothvat
salpe (gr. salpe, lat. salpa) mn. zool.
salubritet (lat. salubritas) zdravost,
vrsta mekuaca, prozirne morske istanje povoljno po zdravlje (npr. zravotinjice koje nou svijetle plavkaska), ljekovitost
tom svjetlou

salus

1267

salus (lat. salus gen. salutis) zdravlje;

blagostanje, srea, uspjeh, spas; alim pubiica it. salus publika (lat.)
ope dobro, dravno dobro; saus pubiica suprema lex esto it. salus pu-

blika supr cm a leks esLo (lat.) dobro

drave mora biti najvii zakon
salutirati (lat. salutare) pozdravljati,
pozdraviti; osobito: pozdraviti po vojniki
salva (fr. salve) pucanj u znak radosti
ili poasti, pozdravljanje topovskim
pucanjem; takoer: istodobno pucanje veeg ili manjeg broja puaka
ili topova, plotunska paljba, plotun
salva venia (lat.) s doputenjem, ako
je slobodno rei
salvarzan med. lijek protiv sifilisa i
drugih zaraznih bolesti , izumio ga
1910. njem. prof. Paul Ehrlich i njegov asistent Japanac Hala; poznat i
pod nazivom Ehrhch-Hata 606
Salvntion Army it. salvein armi
(engl.) Vojska Spasa vojniki organiziran ogranak metodista koji se
bavi socijalnom i karitativnom djelatnou; osniva Englez William Booth,
1865. u Londonu
Salvator (lat.) Spasitelj; vrsta poznatog
bavarskog crnog piva
salvaa (fr. salvage, lat. salvagium)
pom. nagrada za spaavanje lae
salve! (lat.) dobro doao! (pri doeku);
zbogom! (pri odlasku)
salvija (lat. salvia) bot. alfija, kadulja,
pelin, ku (ljekovita biljka ije lie
sadri odreeno eterino ulje, jednu
gorku tvar. tanin i smolu)
salvis ommissis Gat.) uz mogunost
propusta
salvo honore (lat.) ne nanosei tete
asti, neka je doputeno rei
salvus Gat.) neoteen, u dobrom stanju;
o salvo (lat.) trg. neoteeno, dobro
ouvano (na teretnim listovima); in
salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom
mjestu, siguran

samsara

salvus conductus it. salvus konduktus (lat.) sigurna pratnja, zatitna

pratnja; takoer: zatitno, -sprovodno pismo, isprava koja nekome osigurava siguran prolaz, npr. pregovaraima u ratu
salze (tal. salse) mn. geol. blatni vulkani, mah vulkani koji umjesto lave
izbacuju blato i sumporni plin
salzola (lat. salsola) bot. biljka od ijeg
se pepela priprema soda
Sam it. Sem (engl.) engleska kratica
imena Samuel; Unc/e Sam it. Ankl
Sem (engl.) "Ujak Sam", aljiv naziv
za Sjevcrnoamerikance i njihove
vlade (nastao od kratice USAM =
United States of America)
Samaritanci (hebr. sehomron) mn. prastanovnici Palestine; po dogaaju to
ga je Isus ispriao u Evanelju po
iAiki (10,23); u crkvenom jeziku Samaritanac znai: milosrdan ovjek
samaritanski koji se tie Samari ta naca ih je u vezi s njima; pren. milosrdan
samaritanstvo samilost, milosre prema onima koji su u nevolji
sambenito (p.) uta koulja i kapa s
crvenim Andrijinim (kosim) kriem
i sa slikama ognja i vraga koju su
nosili krivovjerci osueni panjolskom inkvizicijom na lomau; morali
su je nositi neko vrijeme i oni koji
su se odrekli svojega krivovjerstva i
bili puteni na slobodu
sambukus (lat. sambucus) bot. bazga
samet (njem. Sammet, tal. sciamito, gr.
hexamitos) pli velur, kadifa, teka
svilena tkanina s dlakavom i mekom
povrinom; samt
Samojedi (rus.) mn. nomadski narod,
altajskog plemena, ivi na krajnjem
sjeveru Rusije i Sibira; Neneci
samsar (ar. cemcor) trgovaki posrednik, senzal, meetar
samsara (sanskrt.) u budistikoj filozofiji: vjeiti tijek svjetskog kretanja

Samson

1268

Samson (hebr.) izraelski narodni junak

jedan od tzv. "sudaca", zadavao veliko jade izraelskim neprijateljima Filistejcima dok im nije, lukavou
svoje ljubavnice Dalile, koja mu je
na spavanju odrezala kosu u kojoj je
bila sva njegova snaga, pao u ruke,
oslijepljen i zatoen
samsov (tur. samsun) buldog (vrsta
psa); pren. glupan, blesan
Samnel (hebr.) jedan od velikih izraelskih starozavjetnih proroka
samum (ar.) vreli pustinjski vjetar, esto smrtonosan, u Arabiji, Siriji i Indiji
samur (perz.-ar. semur) kuna; krzno od
kune; samurovina
samurovina (perz.-ar semur) v. samur
san (tal., p. san) kratica od santo
san-nijans (fr. sans-nuance) vrsta teke
svilene tkanine sa zlatnim cvjetovima
sanacija (lat, sanatio) v. saniranje
sanatogen (lat. sanus zdrav, gr. genkorijen od gignomai postajem, nastajem. rodim se) med. "onaj koji raa zdravlje", poznati pripravak za
jaai\je ivaca i snage uope, sadri
95% kazeina
sanatorij (lat. sanatorium) ljeilite,
bolnica na klimatski povoljnim mjestima, osobito za lake i kronine bolesnike, tuberkulozne i si.; po veim
gradovima: bolnica za lijeenje akutnih bolesti, osobito kirurke prirode
Sancho Panza it. Sano Pansa (p.)
nespretni tilonoa Don Quijotea,
olienje trijeznosti, praktinosti i
snalaljivosti
saneta simplicitas it. sankta simplicitas (lat.) sveta naivnost, blaena
ogranienost (bezazlenost, neprosvijenost, glupost)
Sanctitas it. Sanktitas (lat.) Svetost,
titula kat. biskupa, osobito pape
sandale (gr. sandalon, lat. sandalium)
mn. 1. jednostavne drvene cipele kod

sangvin ifikacij a

starih Grka (samo potplati) koje su

vezivali za noge remenima; 2. danas:
veoma lake muke i enske ljetne
cipele s izbuenom gornjom koom;
3. kratke, zlatom i draguljima bogato
izvezene i ukraene arape koje nosi
visoko kat. sveenstvo u sveanim
prilikama; 4. jednostavne, plitke kone cipelo (potplati) na remene, kakve
nose redovnici
sandalovina (lat. santalum, ar. sandel)
fino, mirisno drvo iz Indije i s junomorskih otoka; upotrebljava se za
izradbu rezbarenih predmeta
sandarah (gr. sandarake, perz. sandarah) kem. blijedouta smola od
sjevernoafrike smreke od koje se
pravi lirnis, lakovi i dr.; branjava
tvar koju pele skupljaju u sae sebi
za hranu
sandarak (gr. sandarake, perz. sandar) min. crveni sumporov arsen, realgar
sandolina (perz. sandol) vrsta malih i
lakih amaca za jednu ili dvije osobe
sandak (tur.) prvobitno: zastava; podruje koje su sultani davali na upravljanje svojim vojvodama; uprava nad
manjim podrujem
sangvifikacya (lat. sanguificntio) zool.
stvaranje krvi u ivotinjskim tijelima
sangvifikancije Gat. sanguificantia)
mn. med. sredstva koja pomau stvaranje krvi
sangvinacija (lat. sanguinatio) med.
krvarenje
sangvinaran (lat. sanguinarius) krvoedan, krvoloan, surov
sangvinian (lat. sanguinicus) bogat
krvlju, lako uzbudljiv, lako podloan
dobrom i loem raspoloenju, plahovit, veoma ivahan (npr. temperament); takoer: lakomislen, lakovjeran, sanjarski
sangvinifikacija Gat. sanguinificatio)
zool. v. sangvifikacija

sangvinik

1269

sangvinik (lat. sanguinicus) ovjek

bogat krvlju, tj. lako uzbudljiv, plah,
ivahan ovjek, usijana glava
sangvinokracija (lat. sanguis krv, gr.
kratos jakost, snaga, vlada) vladavina krvi, krvava vlada, npr. u Francuskoj za vrijeme Robespierrea
sangvinolentan (lat. sanguinolentus)
krvav, poprskan krvlju; boje krvi,
obojen krvlju, pomijean s krvlju
sangvinozan (lat. sanguinosus) koji
ima puno krvi, punokrvan
sanijes (lat. sanies) med. rijedak, krvav
gnoj, sukrvica
saniozan (lat. saniosus) sukrviav
saniranje (lat. sanare lijeiti) izlijeenje; popravljanje, poboljavanje,
sreivanje, ozdravljavanje (stanja,
prilika, privrede); sanacija
sanirati (lat. sanare lijeiti) izlijeiti;
popraviti, srediti (stanje, prilike)
sanitacija (lat. sanitatio) v. saniranje
sanitarni (lat. sanus zdrav, fr. sanitaire) koji se tie zdravlja, zdravstveni
snnitet (lat. sanitas) zdravlje; ope stanje zdravlja, zdravstvenost; djelatnost i ustanove za uvanje i poboljanje zdravlja i njegu bolesnika
koje ostvaruje drava; dravna vlast
u iju mjerodavnost spadaju sve
sanitetske ustanove; prid. sanitetski
sankcija Gat. sanetio sveana naredba)
1. sveana potvrda nekog zakona,
ugovora i si. koju vri via vlast ili
dravni poglavar, davanje zakonske
snage emu; 2. prav. kazna, prisilna
mjera kao jamstvo za uvanje zakona. potovanje ugovora i dr.; 3.
ekonomske, financijske i vojne mjere
koje se poduzimaju protiv drave
koja ne potuje medunarodne ugovore
sankcionirati (lat. sanetus svet. fr.
sanctionncr) jedan zakon uiniti svetim i nepovredivim, potvrditi, odo-

sanskrt

briti; neto utvrditi, uiniti zakonom;

dati emu zakonsku snagu
sankilot (fr. sansculotte) gola; u vrijeme Francuske revolucije: onaj koji
ne nosi kratke hlae (kakve su nosili
plemii) nego duge (pantalons), podrugljiv naziv za proletere, dosljedne
revolucionare; pren. domoljub, junak
sankiloterija (fr. sansculotterie) v. sankilotizam
sankilotizam (fr. sansculottisme) goljatvo; zanos za slobodom, odanost
naelima sankilota, neobuzdanost
sankilotizirati (fr. sansculottiser) raditi na irenju sankilotizma
sankja (sanskr. sankhja) sustav indijske predbudistike filozofije koja nauava da sc ovaj svijet razvio iz pratvari, da postoji apsolutna i bitna
razlika izmeu duha i tvari, i da u
spoznaji le razlike lei sredstvo za
spas iz sansare
sankt (lat. sanetus, sanet) sveti; skraeno: S., Set., St., npr. Set., St.
Paulus Sv. Pavao
sanktifikacija (lat. sanetificatio) posveenje, proglaenje svetim
sanktuarij (lat. saneluarium) svetinja,
najsvetije mjesto u hramu starih Zidova; unutranji kor u kat. crkvama;
.prostor oko glavnog oltara; mjesto
gdje se uvaju relikvije i svetinje;
sveto, nepovredivo mjesto
sans (fr. sans atout bez aduta) v. preferans
sans-genc it. san en (fr.) bez ustezanja. bez ustruavanja, neusiljeno
sansara (sanskr.) fil. kruni tijek ivota u indijskoj filozofiji, ivot koji se
ponovnim raanjem stalno obnavlja,
sa svima svojim patnjama i neudovoljenim eljama, i od kojega je u
nirvani jedini spas; usp. sankja
sanskrt (sanskr. samskrta) "savren,
klasini jezik", jezik Hinda u Hindustanu kojim su napisana njihova klasina vjersko-filozofska i pjesnika

Sansouci

1270

snprogen

djela; kao narodni jezik izumro ve

Sapfa (gr. Sapfo) starogrka lirska
u VI. st. pr. n. e., ali znanstvenici u
pjesnikinja iz Mitilene na otoku LezIndiji i danas njime govore i piu
bosu (oko 600. pr. n. e.); astr. asteroSntisouci it, Sansusi (fr.) "bezbrinost",
id otkriven 1864.
ime omiljenog dvorca njemakog cara
snpfijski stih metr. stih nazvan po staFridricha Velikog, kod Potsdama
rogrkoj pjesnikinji Sapli; sapfijska
santa (tal., p.) prid. sveta; im. svetica;
strofa strofa od tri sapfijska stiha i
santa asa it. santa kaza {p.) "sveta
jednog adonijskog
kua", zgrada inkvizicije u Madridu
sapfiznm (gr. Sapfo) homoseksualnost
santalin (lat. aantalum) obojena tvar
medu enama, lezbijska ljubav (po
koja se dobiva od crvene sandalovine
gr.
pjesnikinji Sapfi); tribadizam
santim {fr. centime) francuska i vicarsapiens
(lat. sapiens) mudar, pametan;
ski! novana jedinica = 1/100 franka
sapienti
sat! (lat.) mudrom dosta!, tj.
santinela (fr. sentinelle) voj. straa;
pametnom ne treba mnogo (govoriti
straar
itd.)
santo (tal., p.) prid. svet; im. svetac
sapo (lat.) sapun; sapo amygdalinus it,
santonin (lat. santoninum) farm. gorak
sapo amigdalinus (lat.) baemov saprah koji se dobiva od biljke Arthepun; sapo medicinalis (lat. sapo memisia cinae, slui kao lijek protiv glidicina lis) ljekoviti sapun
sta
saponificirati
(iat. saponiHcarc) kem.
santonizam (lat. santoninum) med.
usapuniti,
usapunjavali,
pretvoriti u
trovanje glistomorom; usp. santonin
sapun,
pretvarati
u
sapun
santorin vulkanska zemlja sa grkog
saponifikacija (lat. saponificatio) pravotoka Santorin a, upotrebljava se za
ljenje sapuna, vjetina pravljenja sapravljenje vodene buke i cementa
puna; kem. usapunjavanje, usapunjesantra (tur. santyra) 1. sveanj prua;
nje, pretvaranje u sapun
2. karirano platno; 3. ograda, okvir;
saponin (lat. sapo) kem. sapunska tvar,
4. vrsti ranja, rotilj, gradela; 5.
drvena ograda oko bunara; 6. okolica
u korijenju biljki sapunika i dr.
santur (tur.) glaz. istonjako glazbalo
sapremija (gr. sapros truo, haima krv)
med. trovanje krvi zbog prodiranja
slino cimbalu
u krv bakterija koje uzrokuju trusanjinizam shvaanje da ovjek treba
ivjeti u slobodnom uivanju u podljenje
mirivanju svojih prirodnih potreba i
saprinum (gr. sapros truo. lat. sa priprohtjeva, osobito erotskih (slobodna
mim) kem. truleni alkaloid, leni
ljubav i si.); predstavnik ovoga prialkaloid
lino izopaenog shvaanja je Sanjin.
saprofiti (gr. sapros truo, fvton biljka)
glavni junak istoimenog romana
med. trulene klice, biljni organizmi
ruskog pisca M. P. Arcibaeva
koji se nesposobni da asimiliraju
saorija (lat. saoria) farm. etiopska biljugljinu kiselinu i, prema tome, bez
ka koja sadri bornu kiselinu, upobiljnog zelenila hrane mrtvim ortrebljava se kao lijek protiv trakavice
ganskim tvarima, poglavito bakterisapa (fr. sape, lat. sappa. tal. zappa)
jama i gljivicama
voj. zatien rov, podzemni hodnik
saprogen
(gr. sapros truo, gen- korijen
koji vodi u tvravu
od
gignesthai
nastati, postati, rodili
saparina (p. zarzaparrilla) bot. v. sarse)
koji
uzrokuje
truljenje; koji je
saparila
nastao truljenjem

sapropira

1271

(gr. sapros truo, pvr vatra,

jaka groznica) med. trula groznici!
saprostoma (gr. sapros smrdljiv, stoma usta) med. neugodan zadah iz
usta
sapun (gr. sapon) tvrdo sredstvo za
uklanjanje neistoa (na bazi natrijevih i kalijevih soli masnih kiselina)
sara (mad. szar cijev) 1. gornji dio izme; 2. uplji valjak; 3. kutija, futrola
sarabanda (tal. sarabanda, p. zarabanda) umjeren i ozbiljan panjolski
ples u 3/4 taktu, slian menuetu;
takoer: koraanje konja po taktu
Saraceni (lat.) istonjaei, orijentalci; prvobitno: ime kojim su u Europi nazivali Arape, a zatim sve muslimane,
Turke i sve nekranske narode protiv kojih su vodeni kriarski ratovi;
pren. grubi, surovi, ratniki narodi
snraf (ar. saraf, sajraf) mijenja novca,
trgovac novcem, vrijednosnicama i si.
sarafan (rus., gr. sarapis bijela perzijska odjea s grimiznim prugama)
dugi kaput bez rukava ruskih seljanki
araj (perz. seraj) v. seraj
saraori (tur. salahhor) mn. stanovnici
nekih sela u Turskoj koji su bili osloboeni od plaanja poreza i dr. daa,
ali su, u naknadu za to, obavijali
javne radove (odravali ceste i si.)
sarapa (p.) areni al koji u Latinskoj
Americi nose kao gornju haljinu, ali
i kao ukras; serapa
sarapus (gr. sarapus onaj koji je
irokih stopala i vue ih pri hodu,
sairo metem. pus stopalo) med. onaj
koji ima ravna stopala
sarasker (perz.) glavni zapovjednik
vojske; danas: vojni ministar (u Turskoj )
sarazina (fr. sarrasine) voj. reetka za
sputanje (na tvravama)

sapropira

sarkitis

sarcidij (gr. sanc meso lat. sarcidium)

mesna bradavica
sarcina (lat. sarcina sveanj) med. vrsta
bakterija kod kojih se pojedine bakterije (koki) dijele u tri smjera i tako
oblikuju gomile sline unakrsno povezanim svenjevima robe; sarcina
ventriculi it. sarcina ventrikuli Gat,)
nagomilavanje ovih bakterija u elucu
sarcitis (gr. sarx gen. sarkos meso)
med. upala miia
Sardanapal (gr. Sardanapalos) ime
posljednjeg asirskog kralja (667626
pr. n. c.) kojega su Grci smatrali olienjem raskoi, rnekutva i sladostraa; otuda; pren. mckuac, pohotljivac, sladostrasnik
sarder (gr. sardion) min, sardski kamen, kalcedon smee boje, nazvan
po lidijskom gradu Sardu
sardina (lat.., tal., p. sardina, fr. sardine) zool. v. srdela
sardonski smijeh (gr. Sa ro Sardi-

nija) v. risus sardonius

sargasum (lat. sargassum) bot. morska
trava, vrsta smeih algi ije dijelove
nose morske struje (u Atlanskom
oceanu, Sredozemnom i Jadranskom
moru)
sari (sanskrt.) umjetniki izraen plat
koji pokriva i glavu
sariluk (tur. sary ut) utica (vrsta bolesti)
sarin vrsta bojnog otrova koji djeluje
na ivce
sarkastian (gr. sarkazo grizom usne
od ljutine, rugam se stisnutih usana)
koji grize, koji ujeda, tj. zajedljiv, pakosno aljiv
sarkazam (gr. sarkasmos) 1. "grizenje
usana od ljutine", tj. zajedljiva, pakosna ala, zajedanje; 2. ret. vrsta
krajnje zajedljive i pakosne ironije
sarkitis (gr. sarx meso) med. v. sarcitis

sarko-

1272

sarko- (gr. sara gen. sarkos) predmetak u sloenicama sa znaenjem:

meso
sarkocela (gr. sara gen. sarkos, kele
bruh, kila) med. tvrda oteklina sjemenjaka (muda) tuberkulozne, kancerogene ili sifilitine prirode
sarkoda (gr. sarkodes mesnat, poput
mesa) zool. v. protoplazma
sarkofag (gr. sarko-fagos koji jede
meso, mesojed, mesoder) koji dere,
koji jede meso; kod starih: mrtvaki
sanduk od trojanskog vapnenca koji
je imao svojstvo da brzo izjeda le;
kasnije: mrtvaki sanduk od kamena,
osobito od mramora, luksuzan koveg, grob u obliku kamenog kovega
sarkofagi (gr. sarko-fagos koji jede
meso, mesojed ) mn. med. sredstva za
izjedanje, nagrizanje mesa
sarkofija (gr. sara gen. sarkos, fyo nastanem, postanem) med. mesnata
izraslina, divlje meso
sarkolema (gr. sara, lemma ono to je
primljeno) zool. tkivni omota pojedinih miinih vlakana
sarkologija (gr. sara gen. sarkos meso,
logia znanost) znanost o mesnatim
dijelovima tijela, o miiima
sarkom (gr. sarkoma mesnat? izraslina mesa) med. mesnata i aslina,
mesnik
sarkomatoza (gr. sara, lat. sarcomatosa) med. sarkom koji se krvnim
kanalima rairio po cijelom tijelu
sarkomfalus (gr. sara, omfalos pupak)
med. sarkom na pupku
sarkoplazma (gr. sara, plasma tvorevina) zool. protoplazma miinih stanica
sarkostoza (gr. sara gen. sarkos, osteon kost) med. otvrdnjavanje mesa
sarkotici (gr. sarkotikos koji pomae
rastenje mesa) mn. med. sredstva
koja pomau stvaranje mesa

satinirati

sarkotian (gr. sarkotikos) med. koji

pomae stvaranje mesa, koji uzrokuje oblikovanje mesa
sarkoza (gr. sarkosis stvaranje mesa)
med. stvaranje mesa, oblikovanje
mesa
Sarmati (gr. Sarmatai, lat. Sarmatae)
mn. nomadski slavenski narodi, stanovnici podruja Sarmatije, u starom
vijeku, koja se nalazila u sjeveroistonoj Europi i susjednom dijelu Azije
sarsaparila (p. zarzaparrilla) bot. v.
sasasaparila
sarsenet (engl.) laka, kao platno tkana,
jednobojna pamuna tkanina; upotrebljava se za podstavu i uvezivanje
knjiga
saruk (tur. (saryk) al omotan oko kape
na glavi, nalik almi; turban, ahmedija
sasolin kem. prirodna borna kiselina
satelit (lat. satelles gen. satellitis) 1.
pratitelj, tjelesni straar, pomaga,
ortak (u loem smislu); 2. astr. naziv
za nebeska tijela koja krue oko planeta po istim zakonima kao ove oko
Sunca, npr. Mjesec je satelit, pratitelj Zemlje; trabant; 3. pren. poslunik, npr. "satelitska drava"
saten (fr. satin, tal. setino, lat. seta svila) vrsta svilene tkanine, atlas; atlasu slina vunena tkanina
sati (sanskr. sati) "dobra, prava ena";
u Indiji: ena koja nakon smrti mua
dobrovoljno pristaje biti spaljena ili
iva pokopana s njim; sam takav in
naziva se satja
satinada (fr. satin, satinade) lak polusvileni atlas
satinet (fr. satinette) polusvilena tkanina sa prugama, poluatlas
satinirati (fr. satiner) izraditi slino
atlasu, dati emu sjaj atlasa; zlatan
konac priiti na ispupen vez; latiti,
sjajiti, posebice papir

satir

1273

satir (gr. Satyros) 1. mit. pratitelj Bakhov, umski bog s kozjim nogama,
malim rogovima, konjskim ili kozjim
repom i upavom kosom, simbol
gruboosjetilne poluivotinjske ljudske prirode; 2. lan zbora u satirinoj
drami kod starih Grka; 3. zool. =
orangutan
satira (lat. satira, satura; satur sit, zasien) prvobitno: zdjela (lat. satura
sc. lanx) napunjena svakojakim voem; kasnije: pjesma razliitog sadraja; danas: pjesma, pria i si. koja
duhovito i na podrugljiv nain osuuje i iba sve to ne valja u drutvu
ili kod pojedinaca; podsmijeh, ruganje
satiriar (lat. catiricus) pisac satira;
duhovit podsmjehiva
satirijaza (gr. Satyros) med. bolesna
pojaanost spolnog nagona, spolna
nezasitnost kod mukaraca; takoer:
unakaenost lica gubom
satirska igra (gr. Satyros) parodian
epilog u starogrkoj tragediji u kojem
su satiri tvorili zbor
satisfakcija (lat. satisfactio) zadovoljenje, u sluaju uvrede asti, dostojanstva i si., posebice putem dvoboja; isprika, opravdanje; nadoknada
tete
sati (njem. Sattel sedlo) dio odjee na
ramenima
satler (njem. Sattler) sedlar
satrap (st.-perz. kshatrapavan zatitnik
podruja, gr. satrapes) pokrajinski
namjesnik u staroj Perziji; pren. velik, ugledan, ohol i samovoljan vladar, despot
satrapija (gr. satrapeia) 1. veliko podruje na kakva je bila podijeljena stara perzijska drava; 2. namjesnitvo
(ili: upraviteljstvo) perzijske pokrajine; 3. pren. zemlja ili podruje u
kojem neki pojedinac samodraki
vlada

save our souls

saturacija (lat. saturatio) kem. zasiivanje, zasienje; zasienost; proiavanje otopine eera; neutralizacija
saturancije (lat. saturantia) mn. med.
sredstva za upijanje i odvodenje eluane kiseline
saturirati (lat. saturare) kem. zasititi,
zasiivati, neutralizirati
Saturn (lat. Saturnus) 1. mit. po starorimskoj legendi, najstariji kralj Lacija, zatim bog usjeva i zemljoradnje,
kasnije smatran kao grki Kronos;
2. astr. nakon Jupitera najvei planet
Sunevog sustava, u ravnini njegova
polutnika (ekvatora) lebdi sustav od
tri prstena koji se sastoje od velikog
broja vrlo malih pratitelja (tijela koja
optjeu oko Saturna); 3. kem. olovo
saturnalije (lat. Saturnalia) mn. sedmodnevne sveanosti u ast Saturna
kod Rimljana, slavljene poetkom
prosinca, dani veselja, odmora, slobode i jednakosti, kao uspomena na
zlatno doba Saturnove vladavine u
Laciju
saturnijski (lat. saaturnius) prastari,
starodrevni; jednostavan, sretan; saturnijski stih starorimski stih (prije
nego to su primili grku metriku)
saturninski (lat. satuminus) kem. koji
sadri olovo, olovni; usp. Saturn 3.
saturnit (lat. Saturnus olovo, gr. nastavak -ites) min. smea olovna ruda
satumizam (lat. saturnismus) med.
trovanje olovom, olovna bolest
saum (ar.) muslimanski post
sauroliti (gr. sauros guter, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni guteri
savana (p.) velika travnata ravnica u
Sjevernoj Americi i Africi, s raslinjem
slinim stepskom
save our souls it. sev aur solz (engl.)
"spasite nae due", meunarodni
radiotelegrafski doziv u pomo koji,
kao kraticu SOS, alju zrakoplovi i

savio

1274

oni koji se nalaze na moru u ivotnoj

opasnosti
savio (tal.) u nekadanjoj Veneciji: savjetnik, vijenik, ministar
savoir vivre it. savoar-vivr (fr.) "znati
ivjeti", mudrost ivota, vjetina ophoenja, fino ponaanje
savoneta (fr. savonnette) okrugao sapun za brijanje; kutija za sapun; poklopac preko stakla na depnim satovima
savornja (tur. sabur, safra) pritega (balast) broda
Sb kem. kratica za stubij
Sc kem. kratica za silicij
Scala it. Skala (tal. Teatro alla Scala)
zgrada opere na Piazza della Scala
u Milanu, jedno od najveih kazalita u Europi (3600 sjedala)
scamnum Hippocratis it. skamnum

Hipokratis Gat.) med. "Hipokratova

klupa", sprava za namjetanje iaenih udova
Scapin it. Skapen (fr.) tip prepredenog
sluge u francuskoj komediji
Scaramouche it. Skaramu (fr. Scaramouche, tal. Scaramuccio) ime pod
kojim je glasoviti tal. glumac-komiar
Tiberio Fiorelli (16081694) dugo
vremena nastupao u Francuskoj na
istoj pozornici s Molireom; skaramu tip razmetljivog kukavice, stalna karakterna uloga na staroj tal. i
fr. pozornici (u panjolskoj odjei i
sav odjeven u crno)
scelerat (lat. sceleratus) zloinac
scelus (lat. scelus) zloin, prijestup
scemando (tal. scemando, scemare)
glaz. slabei, gubei se, iezavajui
scena (gr. skene drvena skela, drvene
skele, pozornica, lat. scaena) pozornica, kazalite; prizor, pojava (dio
ina kazalinog djela); predstava,
radnja, dogaaj; slika; mjesto na kojem se dogaa neka radnja; pren. neto to skree na sebe pozornost, prizor- svaa; prirediti scenu prirediti

scijenciologija

prizor svijetu (izazivanjem svae, nereda i dr.).

scenarij (lat. scaenarium) knjiga scena,
uputa o promjenama, pojavama i dr.
u kazalinim djelima; tekst prema
kojem se snima film; vrsta knjievnog djela pisanog tako da moe posluiti kao osnova za snimanje filma
scenarist (gr. skene pozornica) osoba
koja vodi nadzor nad pozornicom i
rukovodi kretanjem glumaca na pozornici te daje znakove za scenske
efekte i dr.
scenerija (lat. scaena) sve ono to treba
biti na pozornici u nekom kazalinom
djelu, osobito namjetaj; slika; predio, okolica
sceniti (gr. skene ator; boravljenje u
atoru) mn. stanovnici atora
scenograf (gr. skene pozornica, grafo
crtam, slikam) instrument za lake
perspektivno crtanje nekog predmeta; sprava za snimanje panorama;
kazalini slikar
scenografija (gr. skene pozornica, grafia crtanje) slikanje kazalinog dekora. kazalino slikarstvo; slikanje
predmeta u daljini, perspektivno slikarstvo
scenski (lat. scaenicus) kazalini, koji
se tie kazalita, koji pripada pozornici
schiettamente it. skijatamente (tal.)
glaz. v. schietto
schietto it. skijeto (tal.) glaz. jednostavno, bez ukraavanja
scibala (gr. skybalon izmet) mn. med.
brabonjci (kod tvrde stolice)
science fiction it. sajens-fikn (engl.)
znanstveno fantastini roman ili film
scifoid (gr. skyfos pehar, vr, eidos oblik) geol. okamina u obliku pehara
scijenciologija (lat. scientia znanje,
znanost, gr. logia nauavanje) fil.
nauavanje o znanosti, tj. znanost o
metodama, osnovama, pretpostavka-

scijentizam

1275

ma i ciljevima znanosti, teorija spoznaje

scijentizam (lat. scientia znanje, znanost) "kranska znanost", sljedba
koja smatra da se bolesti mogu lijeiti vjerom u Sveto pismo i molitvom,
jer jedini Bog je ono to je stvarno, a
sve materijalno, dakle i bolesti, nestvarno je; zrnce istine i povoljnog
djelovanja lei u sugestivnom utjecaju vjere i molitve
Scila (gr. Skylla, lat. Scylla) visoka i
opasna stijena u Sicilskom tjesnacu,
kod Mesine, prema vrtlogu Haribdu;
u grkoj mitologiji prikazivana kao
ensko udovite koje prodire mornare koji tuda prolaze; nalaziti se

izmeu Scile i Haribde biti u poloaju

kad opasnost prijeti s dviju strana, i

kad se izbjegne jedna doekuje
druga, jo vea; pren. bliska opasnost
scilicet (lat. scire licet, scilicet) naime,
to jest; skraeno: sc. = tj.
scimpodij (lat. scimpodium, gr. skimpodion) med. stolac na sklapanje,
poljski stolac
scintigrafija (lat. scintilla iskra, grafo
piem) med. prikaz pojedinih organa i patolokih pojava u njima nakon ubrizgavanja radioaktivnih tvari (izotopa) u krv
scintilacija (lat. scintillatio) titranje,
blistanje, sijevanje, prtanje iskri;
astr. treperenje zvijezda
scioltezza it. olteca (tal.) glaz. okretnost, sloboda; con scioltezza it. kon
olteca (tal.) glaz. slobodno, okretno
sciolto it. olto (tal.) glaz. okretno,
slobodno u izvoenju
Scire leges non hoc est verba earum
tenere, sed vim ac potestatem it.

scire leges non hok est verba earum

tenere, sed vim ak potestatem (lat.)
Poznavati zakone ne znai drati se
njihovih rijei, nego smisla

seansa

sciroftalmija (gr. skirroo otvrdnuo ir,

ofthalmos oko) med. rak u oima
sciroma (gr. skirros otvrdnue) med.
raku slina oteklina
sciroza (gr. skirros otvrdnue) med.
stvaranje scirusa, otvrdnjavanje
scirozan (gr. skirros otvrdnue, lat.
scirrhosus) med. tvrdo oteen, s oteklinom slinoj raku
scirus (gr. skirros otvrdak) med. raku
slina oteklina, tvrda oteklina lijezde
scisalije (lat. scissaliae, scindere cijepati) mn. novanice koje izlaze iz
kovnice s nekim nedostatkom
scisija (lat. scissio) razdvajanje, odvajanje, rascjep
scisura (lat. scissura) rascjep, pukotina;
med. razderano mjesto, rasjeeno
mjesto
scititis (gr. skytos koa) med. upala
koe
scitogen (gr. skytos koa, gen- korijen
od gignesthai nastati, postati) sredstvo za tavljenje koe, tanin
Scotland Yard it. Skotland jard (engl.)
naziv zgrade u kojoj se nalazi sredinja uprava engleske policije u
Londonu; pren. engleska politika i
tajna policija
scrap-book it. skrap-buk (engl.) knjiga
u koju se lijepe isjeci iz novina ili
slike
sdegnoso it. zdenjozo (tal.) glaz. prkosno, srdito, neraspoloeno; con sdegnoso
sdrucciolando it. zdruolando (tal.)
glaz. klizei preko tipki
se non e vero, e ben tronato (tal.)

ako nije istinito, ipak je dobro izmiljeno

seansa (fr. seance) sjedenje, zasjedanje;
sjedenje kao model (pred slikarom,
kiparom); osobito: spiritistiki sastanak na kojoj medij posreduje izmeu nazonih i duhova

seboreja

1276

seboreja (lat. sebum loj, gr. rheo teem, curim) med. perutanje koe s
pretjeranim izluivanjem masti
sec it. sek (fr.) fino pjenuavo vino s
1,2% eera
secati (njem. setzen) igrati lutriju, kladiti se na neto
secco it. seko (tal. secco, fr. sec, lat.
siccus) suh, osuen; slikati al secco
(tal.) slikati na suhoj podlozi
secer (njem. Setzer) tisk. slagar, slovoslagar
secesija (lat. secessio seoba) odvajanje,
politiko odcjepljenje, otpadnitvo; u
suvremenom slikarstvu: naziv za
umjetniki smjer jedne skupine slikara koji su se potpuno odvojili od
predstavnika starijeg smjera u shvaanju i tehnici
secesionisti (lat. secessio) mn. 1. slik.
pristae (ili: predstavnici) secesije; 2.
pristae skupine (ideoloke, politike
i si.) koji su se odvojili od neke vee
cjeline
secessio plebis (lat.) iseljenje naroda
secirati (lat. secare) rezati, razrezati,
parati, otvarati (le)
sectio aurea, sectio divina it. sekcio

aurea, sekcio divina (lat. sectio aurea, sectio divina zlatni presjek, boanstveni presjek) geom. podjela
duine u dva dijela, tako da se vei
dio odnosi prema manjem kao itava
duina prema veem dijelu
sectio caesarea it. sekcio cezarea (lat.)
med. carski rez (operativno otvaranje
trbuha i maternice radi vaenja ploda u sluaju velike suenosti zdjelinih kostiju); kajzernit
seentist (tal. secentista) talijanski
pjesnik XVII. st. (seenta)
seentizam (tal. secentismo) stil talijanskih knjievnika XVII. st., odlikovao se pretrpanou i kitnjastou; konetizam
seento (tal. secento) XVII. st. talijanske knjievnosti; usp. seentizam

sef

sedalna crkva (lat. sedes sjedite) stolna (ili: saborna) crkva, katedrala
sedancije (lat. sedantia od sedare umiriti, stiati, uminuti) mn. med. lijekovi za uminjenje (ili: utiavanje,
umirenje) bolova
sedativan (lat. sedativus ublaavajui,
koji ublaava) ublaavajui, umirujui, koji ublaava bol; sedativna
sol sol za ublaavanje bolova, borna
kiselina
sedativi (lat. sedativa) mn. med. v.
sedancije
sedec (lat. sedecimus esnaesti) oblik
(ili: format) esnaestine (arka, knjige)
sedef (ar.) v. perlmuter
sedentaran (lat. sedentarius) stalan,
stalno nastanjen; koji mnogo sjedi,
naviknut na dugo sjedenje; sedentaran ivot. (lat. vita sedentaria) ivot
koji se veinom provodi u sjedenju,
sedes (lat.) sjedalo; stolac; stan, boravite; med. stolica, ienje; per
sedes (lat.) putem stolice, putem ienja
Sedes Apostol ica it. Sedes Apostoli ka
(lat.) Apostolska Stolica (Sveta Stolica)
sedilja (fr. cdille) pravopisni znak ispod francuskog slova s (5), koji kazuje
da se 9 ispred a, o, u ne ita kao k,
nego kao "s"
sediment (lat. sedimentum) talog (neke
tekuine); tvar izdvojena iz vode; naslaga, sloj
sedimentacija (lat. sedimentatio) taloenje estica mehaniki smrvljenih
tvari; nataloenost
sedimentaran (lat. sedimentarius)
taloni, koji je nastao taloenjem;
sedimentarne planine geol. planine
koje su nastale od naslaga iz vode
sedimentozan (lat. sedimentosus) taloan, koji ostavlja talog
sef (engl. safe) u bankama: od vatre i
krade osigurani sandui (pregradak)

sefardi

1277

to ga banke iznajmljuju privatnim

osobama da u njemu uvaju dragocjenosti, novac, vrijednosnice i si.
sefardi (hebr. s'pharajd) mn. panjolci,
osobito panjolski idovi, koji su se,
nakon protjerivanja iz panjolske,
raselili po Europi, najvie po balkanskim zemljama (po imenu nekog nepoznatog predjela u panjolskoj)
Segesta (lat. seges usjev) mit. starorimska boica proljetnih usjeva
Segestica it. Segestika (lat.) starorimski naziv za Sisak
segidilja (p. seguidilla) vrsta panjolske pjesme u strofama od stihova sa
po sedam i pet izmjeninih stihova,
pjeva se uz ples u 3/4 taktu i uz pratnju gitare ili kastanjeta
segl (njem. Segel jedro) vrsta tkanine
od koje se prave jedra, jedrenina
segment (lat. segmentum od secare
sjei) odsjeak; geom. odsjeak, dio
(krune) povrine izmeu luka i njegove tetive; dio nekog luka odsjeen
pravcem ili ravninom; zool. lanak,
koluti; biol. stanica nastala segmentacijom
segmentacija (lat. segmentatio) dijeljenje ili cijepanje na odsjeke; biol.
brazdanje, nastajanje stanica cijepanjem
segno it. senjo (tal. segno, lat. signum)
glaz. znak; fin al segno it. fin al
senjo (tal.) do znaka
segras (njem. See more, Gras trava)
"morska trava" travnate biljke u
morskoj vodi; haluge
segregacija (lat. segregatio) odvajanje,
izdvajanje iz neke cjeline; dioba
zajednikog zemljita
segregat (lat. segregatum) ono to je
odvojeno, udaljeno, uklonjeno
segregatorij (lat. segregatorium) kem.
sprava za odvajanje raznih tekuina
segregirati (lat. segregare) odvojiti od
stada; odvojiti, odvajati, udaljiti, ukloniti

sekretar

seizmian (gr. seismos potres) trusni,

koji se tie potresa, potresni, koji potjee od potresa
seizmograf (gr. seismos potres, grafo
piem, biljeim) sprava koja automatski biljei potres
seizmogram (gr. seismos potres, gramma slovo) geol. krivulja koju biljei siezmograf
seizmologija (gr. seismos potres, logia
znanost) znanost o potresima
seizmometar (gr. seismos potres, metron mjerilo, mjera) v. seizmograf
sejm (polj.) poljska narodna skuptina
sejmen(in) (perz.) pisar; vojnik janjiarskog puka
sekans (lat. secans) geom. goniometrijska funkcija: omjer izmeu hipotenuze i katete uz nju (skraeno: sec);
reciprona vrijednost kosinusa
sekanta (lat. secans) geom. linija koja
sijee drugu liniju; sekanta kruga
pravac koj sijee povrinu ili krivulju
u dvjema tokama
sekativ (tal. secco suv) v. sikativ
sekcija (lat. sectio) 1. med. rezanje,
otvaranje lea; 2. dio (knjige, zemljovida); 3. odjeljak, odsjek (neke vee
ustanove); 4. dio puta ili pruge; voj.
vod
sekelji-gula (mad.) kuh. jelo od kisela
kupusa i komadia svinjskog mesa
seke (mad. sztikes) pogrdno: star ovjek koji se udvara mladim djevojkama
sekirati (tal. seccare suiti) dosaivati,
srditi, ljutiti, gristi koga
sekrecija (lat. secretio) fiziol. odvajanje,
izluivanje tekuine iz tijela, npr.
znoja; izluena tekuina
sekret (lat. secretum) tajna; tajni peat
(vladara); nunik, zahod
sekretar (lat. secretarius) 1. pisar; tajnik; onaj koji vodi zapisnik (sjednice,
skuptine); 2. pisai stol; 3. zool. afrika stepska ptica grabljivica, poznata kao unitava zmija

sekretarijat

1278

sekretarijat (lat. secretariatum) in i

sluba sekretara, tajnitvo; soba u
kojoj radi tajnik, tajnikov ured
sekretaa (fr. secretage) salitrena kiselina u kojoj je otopljena iva, pomou koje klobuari (eirdije) izrauju od dlake pustinu (filc)
sekretirati (lat. secretum) drati u tajnosti, preuivati; drati pod bravom
u pisaem stolu (sekretaru); izluivati
sekretist (lat. secretum) onaj koji je
odvojen; u industrijskim poduzeima:
radnik na tajnim poslovima, uvar
industrijskih tajni
seks (lat. sexus) v. seksus
seks-bomba lijepa i privlana ena
(obino filmska glumica ili manekenka) koja kod mukaraca pobuuje erotske elje
seksagezimalni (lat. sexagesimus)
mat. ezdesetni; seksagezimalna podjela podjela sata na minute i minute
na sekunde, te podjela punog kuta
na minute i minute na sekunde
seksagon (lat. sex est, gr. gonia kut)
v. heksagon
seksangulum (lat. sex est, angulus
kut) geom. esterokutnik
seksepil (engl. sexappeal) neposredna
privlana sila za osobe drugog spola,
spolna (seksualna) privlanost
seksi (engl. sexy spolno uzbuen) pridjev kojim se oznauje seksualna zavodljivost, npr. seksi-djevojka
seksologija (lat. sexus spol, gr. logia
znanost) znanost o seksualizmu
seksta (lat. sextus esti, sexta sc. classis) esti razred neke kole; glaz. esti ton ljestvice; u kartama: est karata iste boje koje dou jedna za drugom
sekstant (lat. sextans) astr. instrument
sa dva ravna zrcala i durbinom, slui
za mjerenje kutova do veliine gotovo 2 puta po 60, udaljenosti zvijezda,
dakle i zemljopisne irine i duine;

sekt

geom. esti dio kruga, sektor od 60

stupnjeva (usp. kvadrant, oktant)
sekstet (lat. sextetum, tal. sestetto)
glazbeno djelo za 6 glasova
sekstilijun (lat. sextus esti i nastavak
po slinosti sa bilijun) broj koji se
pie brojkom 1 i 36 nitica
sekstola (lat. sextola) glaz. skupina od
6 tonova koji imaju vrijednost od 4
tona
seksualan (lat. sexualis) 1. spolni, koji
se odnosi ili koji je u vezi sa spolnim
ivotom; 2. koji ima jake spolne prohtjeve, osjetilan
seksualist (lat. sexualis) pristaa Linneovog seksualnog sustava
seksualitet (lat. sexualitas) v. seksualizam
seksualizam (lat. sexualis) spolni ivot,
spolnost; seksualitet
seksualna biologija znanost o spolnom
ivotu
seksualna etika znanost koja se bavi
pitanjima spolnog ivota s etikog
(moralnog) stajalita
seksualna higijena higijena spolnog
ivota
seksualna patologija znanost o bolesnim sklonostima spolnih osjeaja
seksualna pedagogija odgojna naela
i mjere to ih primjenjuju roditelji,
kola i medicina da bi se mlade sauvala od opasnosti spolnog ivota,
spolno prosvjeivanje mladei
seksualna psihologija dio psihologije

koji se bavi prouavanjem spolnog

nagona
seksualni nagon spolni nagon
seksualni sistem bot. podjela biljaka
prema njihovim spolnim dijelovima,
Linneov sustav; takoer: svi muki
ili enski spolni organi
seksus (lat. sexus) spol, spolnost
sekt (fr. sec, tal. secco suh) fino panjolsko i talijansko vino koje se dobiva od suhog groa; opi naziv za
fina bijela vina iz panjolske i s Ka-

sekta

1279

narskih otoka; danas se obino upotrebljava kao naziv za ampanjac

sekta (lat. secta od sequi slijediti, stvarati naela kojih se netko dri; stranka, kola) vjerska sljedba ili manja
udruga koja se odvojila od neke vee,
vladajue vjere; hereza
sekta (lat. secta) pristaa neke sljedbe
(sekte); onaj koji je sklon odvajanju
od skupine (npr. knjievne, politike
itd.) kojoj pripada
sektor (lat. sector isjeak) 1. geom. isjeak, dio kruga izmeu luka i dva
polupromjera povuena iz sredita do
krajeva toga luka; 2. voj. dio borbene
ili utvrene linije; 3. u privredi: podruje proizvodnje gdje se proizvodi
na nain svojstven tom podruju
(dravni sektor, privatni sektor)
sekularitet (lat. saeculum vijek) v. sekularizam
sekularizacija (lat. saecularisatio) posvjetovljenje, pretvaranje neega crkvenog u svjetovno
sekularizam (lat. saeculum vijek) svjetovnost, svjetovno pravosue u Crkvi
sekularizirati (lat. saecularisare) posvjetoviti, uiniti svjetovnim, crkvenu osobu ili crkvenu stvar uiniti
svjetovnom
sekularni (lat. saecularis) stoljetni,
stogodinji; svjetovni, necrkveni;
svjetski; sekularna proslava proslava stogodinjice
sekulum (lat. saeculum) stoljee; vijek,
dug niz godina; ljudski vijek, jedan
narataj; u sred. vijeku: svijet, zemaljski ivot
sekunda (lat. secundus drugi, drugi po
redu, secunda od lat. pars minuta
secunda drugi umanjeni dio, pa je
ostalo, radi kratkoe, samo secunda)
ezdeseti dio stupnja ili vremenske
minute (usp. minuta); ma. drugi nain izvoenja udarca maem; glaz.
drugi ton nakon osnovnog tona; se-

sekvestar

kunda mjenica druga mjenica (v. trata); sekunda vuna manje fina vuna,
vuna druge klase; pro secundo it.
pro sekundo (lat.) drugo
sekundant (lat. secundans povoljan,
koji pomae) pomonik, svjedok u
dvoboju
sekundar (lat. secundarius) 1. kod
katolika: sveenik po rangu drugi nakon opata; kod evangelika: drugi
propovjednik, onaj koji dri propovijedi poslijepodne; 2. glaz. pratitelj, onaj koji u orkestru na istom
instrumentu svira drugi glas
sekundarni (lat. secundarius) koji zauzima drugo mjesto u nekom redu,
drugog reda, sporedan, usputan, pomoni, podreen, zavisan; sekundarne pojave med. pojave u bolesti
koje su nastale kao posljedica prvih
(primarnih) pojava, pojave kasnije po
nastanku; sekundarni lijenik po-

moni lijenik (u bolnicama)

sekundina (lat. secundina) med. posteljica (opna u kojoj dijete lei za
vrijeme trudnoe); secundina retenta
it. sekundina retenta (lat.) zaostala
posteljica
sekundirati (lat. secundare) pomagati
kome, potpomagati koga, ii na ruku kome, povlaivati kome; biti nazoan kao svjedok (u dvoboju); glaz.
svirati ili pjevati drugi glas, pratiti
sekundni koji se tie sekunde, koji
pripada sekundi, koji je u vezi sa sekundom, koji traje sekundu; usp. sekunda
sekundogenitura (lat. secundogenitura) prav. drugo roenje, prava drugog
sina i njegovih nasljednika na nasljedstvo; supr. primogenitura
sekundus (lat. secundus) prid. drugi,
drugi po redu, sljedei; prav. onaj koji
nasljeduje ako prvi nasljednik (primus) ne dobije nasljedstvo
sekvestar (lat. sequestrum) prav. davanje na uvanje neke sporne stvari

sekvester

1280

po sudskom nalogu ili po sporazumu

stranaka u ruke treem koji je treba
uvati do konanog rjeenja spora;
sudska pljenidba imovine; staviti pod
sekvestar staviti pod zabranu; med.
trula kost koja se jo dri u novostvorenoj kotanoj masi, odvojak
sekvester (lat. sequester) v. sekvestrator
sekvestracija (lat. sequestratio) prav.
stavljanje pod zabranu spornog imanja (sekvestriranje); med. odvajanje
trule kosti
sekvestrator (lat. sequestrator) prav.
dravom ili sudom odreeni upravitelj ili skrbnik imanja i stvari koje
su u sporu o vlasnitvu; sekvester
sekvestrirati (lat. sequestrare) prav.
na imanje u sporu staviti (ili: stavljati) sudsku zabranu i dati ga nekome treem na upravljanje ili uvanje
sekvestrotomija (lat. sequestrum, gr.
tome rezanje) med. vaenje rezanjem
kosti koja je u truljenju
selekcija (lat. seligere odabrati, odabirati, selectio) odabiranje, izbor; selekcijska teorija prema Ch. Darvvinu,
borbom za opstanak uzrokovano prirodno odabiranje i odranje pojedinaca najsposobnijih za ivot, tj. onih
koji se uvjetima ivota mogu ponajbolje prilagoditi (usp. darvinizam)
selekcionizam v. selekcija
selekta (lat. selecta sc. pars) 1. odabrano, odabrani dio, izabrano, izabrani dio; 2. (lat. selecta sc. classis)
najbolji razred, razred odabranih
uenika (u nekim kolama)
selektiran (lat. seligere odabirati, fr.
slectif) koji ima svojstvo odabiranja;
sposoban da tono i isto prima emisije radio-postaja (za radio-ureaje)

selektivnost (lat. selectivitas) odabirnost, mo< (ili: sposobnost) odabiranja; usp. selektivan

self-service

selen (gr. Selene Mjesec) kem. element,

metaloid, atomska teina 79,2, redni
broj 34, znak Se, upotrebljava se u
televiziji
Selena (gr. Selene Mjesec) mit. boica
Mjeseca kod starih Grka (usp. Luna
i Dijana); med. selena bijela pjega
na noktu
selenati (lat. selenium) mn. kem. soli
selenske kiseline
selenij (lat. selenium) kem. v. selen
selenijaza (gr. Selene) med. v. selenogamija
selenogamija (gr. Selene Mjesec, gamia brak) brak s Mjesecom; med.
mjesearstvo; somnambulizam
selenograf (gr. Selene, grafo piem,
opisujem) opisiva Mjeseca, prouavatelj Mjeseca
selenografija (gr. Selene, grafia) opisivanje Mjeseca, prouavanje povrine i drugih svojstava Mjeseca; grafiko prikazivanje Mjeseeve povrine
selenolabij (lat. selenolabium) v. lunarij
selenolog (gr. Selene, logos) v. selenograf
selenologija (gr. Selene, logia) v. selenografija
selenostat (gr. Selene Mjesec, istemi
postavim, namjestim) sprava za promatranje Mjeseca
selenotopografija (gr. Selene Mjesec,
topos mje; ,j, grafia opisivanje) opisivanje Mjeseevih mjesta
self-feeder it. self-fidr (engl.) samopunja, sprava koja automatski domee ugljen pri loenju kotla, stroja i
dr.
self-help (engl.) samopomo, samoinicijativa
self-service it. selfservis (engl.) samoposluivanje, samoposluga (restoran ili trgovina u kojoj se kupci sami
posluuju)

selfaktor

1281

selfaktor (engl. self sam, actor radnik)

automatski stroj za fino predenje (u
proizvodnji pamuka)
selfgovernment (engl.) samouprava
selfi sistem (engl. selfish system) fil.
"sebini sustav", shvaanje prema kojem se ljudska priroda uglavnom usmjerava po nagonu samoodranja, a
altruizam je samo profinjena sebinost koja je nastala putem uviavnosti i navike; glavni predstavnici;
T. Hobes, Helvtius i dr.
selfmademan it. selfmejdmen (engl.
self-made man) ovjek koji vlastitom
snagom kri put kroz ivot, stvara
karijeru, koji za sve to postie i to
ima treba zahvaliti samo sebi
selheraj (njem. selchen suiti u dimu)
trgovina suhomesnatom robom; suhomesnata roba
selvasi (p. selva uma) mn. zem. vlane tropske ume u Junoj Americi,
u poduju rijeke Amazone
semafor (gr. sema znak, fero, foreo
nosim) nosa znakova, stup s napravom za davanje signala
semaforski (gr. sema znak, fero, foreo
nosim) koji daje znak u daljinu; koji
se tie semafora ili mu pripada
semantika (gr. semantikos koji oznaava, koji znai) v. semaziologija
semazija (gr. semasia) davanje znaka,
oznaavanje; med. nagovjetaj, predznak
semaziologija (gr. semasia oznaavanje, logia) znanost o znaenju rijei; filozofija jezika (dio gramatike)
Semel scriptum, decies lectum it.

semel skriptum, decies lektum) Jedanput pisano, deset puta proitano, tj. budi oprezan u pisanim djelima
semen (lat. semen) sjeme; mn. semina
semestar (lat. sex est, mensis mjesec,
semestris) pola godine, polugodite,
estomjeseje

semiografija

semi (lat. semi, gr. hemi) pola-, upola*, polu- (pojavljuje se samo kao
predmetak u sloenicama)
semibrevis (lat. semibrevis) glaz. polubrevis, cijela nota
semidijametar (lat. semi pola, polu,
gr. diametros promjer) polupromjer
kruga; radijus
semifinale (lat. semi-, finale kraj) port,
poluzavrnica pretposljednja borba
(ili: utakmica), nakon koje dolazi
zavrnica (finale)
semifuza (lat. semifusa) glaz. 1/16 note
semikolon (lat. semi, gr. kolon ud, dio)
gram. toka i zarez (;); u grkom se
upotrebljava kao znak pitanja (upitnik)
semiluksacija (lat. semiluxatio) med.
poluiaenje, poluuganue
semimetali (lat. semi-, gr. metallon)
mn. polumetali, polukovine
semiminima (lat. semiminima) glaz.
etvrtina note
semina (lat. semen gen. seminis sjeme,
semina sjemenje) mn. v. semen
seminacija (lat. seminatio) biol. irenje
sjemena prirodnim putem, sijanje;
oploivanje
seminar (lat. semen gen. seminis sjeme,
seminarium) rasadnik; pripravni zavod ili pripremna kola (za bogoslove,
uitelje), sjemenite; na sveuilitima: zavod za struno usavravanje
u znanosti (povijesni, filoloki i dr.
seminar); seminarski rad probni pismeni sastavak koji se ita i o kojem
se kritiki raspravlja na seminaru
seminarist (lat. seminarium) ak, pitomac, polaznik nekog seminara; sjemenitarac, bogoslov, student teologije
semiografija (gr. semeion znak, grafia
pisanje) pisanje znacima, brzo pisanje; glaz. znanost o glazbenim znacima, vjetina stavljanja tonova u note, pisanje nota

semiotian

1282

semiotian (gr. semeiotikos koji pokazuje, koji nagovjetava, pokazujui, nagovjetavajui) koji pokazuje, koji slui kao znak (bolesti)
semiotika (gr. semeiotike) opa teorija
znakova (u lingvistici i logici); znanost koja se bavi svime ime ljudi
komuniciraju (jez'kom, pokretima,
umjetnou, nainom odijevanja itd.)
semioza (gr. semeiosis oznaavanje,
zabiljeavanje) v. semioza
semipermeabilan (lat. polu..., permeabilis proputan) fiz. polupropustan
(opna)
semiplata (p.) "polusrebro"; metalna
smjesa koja se sastoji od jednakih
dijelova kositra i cinka
semiplena probatio it. semiplena pro-

bacio (lat.) prav. nepotpun dokaz, nedostatan dokaz

semi (njem. samisch) 1. im. mau
utavljena koa divokoze, jelena, srne; 2. prid. svijetlosmed, blijedout
semitestes (lat. semitestes) mn. prav.
polusvjedoci, tj. sumnjivi, nepouzdani
svjedoci
Semiti mn. istonjaki narodi kavkaske
rase koji potjeu od Sema, najstarijeg od trojice Noinih sinova (Zidovi,
Etiopljani, Arapi i dr.; u uem smislu
samo idovi); semitski jezici jezici
Semita: hebrejski, sirski, arapski i
dr.
semitist prouavatelj, znalac semitskih
jezika
semitizam idovstvo promatrano s etnolokog stajalita
semitologija znanost koja se bavi prouavanjem povijesti i kulture Semita,
osobito semitskih jezika, semitska
filologija
semiton (lat. semitonium) glaz. poluton
semitonije (lat. semitonia) glaz. mn.
polutonovi
semivokal (lat. semivocalis) gram. polusamoglasnik, poluotvornik

senat

semlprezle (njem. Semmel emlja, isp.

prezle) mrvice od isuenih i mljevenih emlji
semnologija (gr. semnos potovanja
vrijedan, dostojan; astan, dostojanstven, logia govor, govorenje) govorenje ozbiljnim i sveanim tonom
semons (fr. semonce) pom. opomena
pucanjem iz topova s ratnih ili patrolnih brodova kojom se pozivaju trgovaki brodovi da stanu kako bi bili pregledani
semovencije (lat. se movere kretati se)
mn. pokretne stvari, ija je pokretljivost posljedica sile koja je u njima
kao ivim biima
sempervivum (lat. sempervivum "uvijek ivo") bot. uvarkua
sempiterna (lat. sempiterna vjena)
veoma vrsta vunena tkanina; v. perpetuana
sempiternel (lat. sempiternus vjean)
vrsta grube keplovane tkanine
semplice it. semplie (tal. semplice,
lat. simplex jednostavan) glaz. jednostavno, bez ukrasa
sempliisimo (tal. semplicissimo) glaz.
sasvim jednostavno
sempre (tal. sempre, lat. semper) glaz.
uvijek, stalno, neprestano
sempre pianissimo it. sempre pijanisimo (tal.) glaz. neprekidno vrlo tiho, stalno vrlo tiho
sempre piu mosso it. sempre pju mo-

so (tal.) glaz. sve bre, sve bre i bre

sen (jap.) japanska novana jedinica, =
1/100 jena
sena (tal., p. sena, ar. sena) farm.
sredstvo za ienje koje se dobiva
od lia drveta Cassia senna (raste
u Egiptu, Siriji i dr.), kasija
senar (lat. senarius) metr. v. trimetar
senat (lat. senex gen. senis starac,
senatus) "vijee staraca"; zbor, vijee;
kod starih Rimljana: dravno vijee;
od sred. vijeka: opinsko vijee u
velikim gradovima; na sveuilitima:

senator

1283

samoupravno tijelo; sudski kolegij; u

novije doba: naziv gornjeg doma parlamenta u mnogim dravama; zgrada, dvorana u kojoj zasjedaju lanovi senata
senator (lat.) lan senata; vijenik,
savjetnik
senatus academicus it. senatus akademikus (lat.) akademski senat, vijee iji su lanovi redoviti sveuilini profesori
senatus consultum it. senatus konzultum (lat.) odluka senata, zakljuak senata
senatus populusque Romanus it.

senatus populuskve romanus (lat.)

senat i narod rimski
sendvi (engl. sandwich) dvije krike
kruha, namazane maslacem, izmeu kojih je umetnuta unka, salama,
sir i dr. (naziv po grofu Johnu Sandvvichu, 17181792); pren. ovjek koji
ide ulicama nosei na prsima i leima velike reklamne plakate
senega-korijen korijen biljke Polygala
senega (lijek protiv ujeda zmije zvearke); usp. poligala
senegin kem. tvar koju sadri senegakorijen
senf (njem. Senf, gr. sinapi) goruica;
zain za jelo koji se pravi od mljevenog sjemena goruice
senilan (lat. senilis) staraki, oronuo;
ishlapio
senilitet (lat. senilitas) v. senilnost
senilnost (lat. senilis) staraka slabost
i nemo (duhovna i tjelesna), klonulost
senior (lat. senex gen. senis starac, senior) stariji (za razliku od juniora);
stariji lan nekog portskog kluba;
collegium seniorum it. kolegijum

seniorum (lat.) vijee (ili: skuptina)

starijih lanova
seniorat (lat. senioratum) sluba i dostojanstvo seniora; prav. pravo na

sentina

nasljedstvo najstarijeg u obitelji (vrsta majorata)

senkfus (njem. senken spustiti, sniziti,
Fuss noga) sputeno stopalo; platfus,
blatfus
senkrub (njem. Senkgrube) jama, rupa
za zahodsku ili stajsku neistou; latrina
sensimonisti mn. pristae sen-simonizma; simonisti
sensimonizam socijalistiki sustav koji
je utemeljio grof Claude Henry de
Saint-Simon (17601825) i njegovi
uenici: dravom trebaju vladati privrednici, a ne plemstvo i visoko
inovnitvo; drutvo treba preustrojiti u duhu naela prvih krana,
na osnovi proizvoakih zadruga,
ukidanja privatnog vlasnitva i prava nasljea proizvodnih sredstava u
korist drave; simonizam
sentencija (lat. sententia) miljenje,
sud, odluka; izreka, mudra izreka,
moralna misa; sudska odluka; smisao, znaenje, pojam
sentenciozan (lat. sententiosus) pun

izreka, bogat mislima, zbijen, jezgrovit, kao izreka, npr. nain pisanja,
stil
sentiment (tal. sentimento, lat. sentire
osjetiti) osjeaj; uvstvo, osjetljivost;
duevni pokret, afekt; sud, miljenje;
con sentimento it. kon sentimento
(tal.) glaz. s osjeajem, osjeajno
sentimentalan (fr. sentimental) podoan osjeajima, osjetljiv, osjeajan,
uvstven, pun osjeaja
sentimentalitet (fr. sentimentalit) v.

sentimentalnost
(fr. sentimental) pojaana osjeajnost, pojaana osjetljivost, laka uzbudljivost osjeaja; u
poeziji: prevladavanje subjektivnog
nad objektivnim (supr. naivitet)
sentina (lat.) pom. najnii dio broda u
koji se skuplja voda i neistoa; pren.
sentimentalnost

senza

1284

izmet, ljam, kaljua, rasadnik prljavtine

senza it. senca (tal. senza, lat. sine)
bez; senza repetizione it. senca repeticione (tal.) glaz. bez ponavljanja;
senza sardini it. senca sordini (tal.)
glaz. bez sordine, prigunice; senza
tempo it. senca tempo (tal.) glaz. bez
odreenog tempa
senzacija (lat. sensatio) psih. osjet,
osjeaj, dojam koji se dobiva od energije iz vanjskog svijeta (supr. refleksija); pren. uzbuenje, stvar ili pojava koja uzrokuje uzbuenje, novost
koja uzrokuje opu i veliku pozornost, zanimljiv dogadaj
senzacionalan (lat. sensationalis) koji
uzrokuje uzbuenje, uzbudljiv
senzal (tal. sensale, lat. censualis procenski) burzovni, trgovaki posrednik
senzibilan (lat. sensibilis) opaljiv, primjetan, zapaljiv; osjetljiv, sposoban
za primanje dojmova, sposoban za
osjete; osjetljiv, pun osjeaja, njean;
supr. inteligibilan
senzibilitet (lat. sensibilitas) osjetljivost, sposobnost opaanja osjetom;
pojaana osjetljivost, osjeajnost, uvstvenost, njenost osjeaja
senzibilizatori (lat. sensibilisatores)

mn. u fotografiji: obojene tvari koje

se dodaju elatini bromnog srebra da
bi se dobile ortokromatske ploe
senzificirati (lat. sensificare) poosjeajiti, poosjetiti, uiniti da se moe
osjetiti ili osjetilima opaziti, predoiti, uiniti neto da bude pristupano osjetilima
senzitivan (lat. sensitivus) sposoban
osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na
opaanju, osjetilnom opaaju (senzaciji)
senzitivitet (lat. sensitivitas) osjetljivost, sposobnost osjeaja, senzibilitet

senjorita

senzitometar (lat. sensitus, gr. metron

mjera) sprava za mjerenje fotografskih emulzija

senzoran (lat. sensorius) osjetni, osjeajni, koji se tie sjedita osjeaja u
mozgu; senzorni ivci osjeajni ivci,
osjetni ivci, oni koji vanjskim podraajem uzrokovani ivani pokret
sprovode od jednog osj etilnog organa do ivanog centra, sredita
senzorij (lat. sensorium) psih. dio mozga u kojem je sjedite osjetljivosti;
sensorium commune it. senzorijum

komune (lat.) ope sjedite osjeaja,

dio mozga u kojem se susreu osjeaji
senzualan (lat. sensualis) osjetilan, ulan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim
uivanjima, razbludan
senzualist (lat. sensualis) pristaa senzualizma (usp. empirizam, empirist);
ovjek sklon osjetilnim uivanjima,
razbludnik
senzualizam (lat. sensualis osjetilni)
fil. teorija koja cjelokupnu spoznaju
svodi na osjetilne doivljaje, ali ipak
ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost:
pozornost (Condillac); pren. sklonost
osjetilnim uivanjima
senzus (lat. sentire osjetiti, osjeati,
sensus) osjeaj; smisao; sensus communis it. senzus komunis (lat.)
zdrav razum; sensu bono it. senzu
bono (lat.) u dobrom smislu; sensu
malo it. senzu malo (lat.) u loem
smislu; sensu proprio it. senzu proprio (lat.) u pravom smislu; sensu
strictissimo it. sensu striktisimo
(lat.) u najuem smislu
senjer (fr. seigneur, lat. senior) gospodin, gospodar; vlastelin
senjor (port. senhor, p. senor, lat. senior) gospodin; gospodar, vlastelin
senjora (port. senhora, p. senora) gospoda; gospodarica, vlastelinka
senjorita (p. senorita) mlada, otmjena
djevojka, gospoica

senjorito

1285

(p. senorito) mlad, otmjen

gospodin
separacija (lat. separatio) odvajanje,
razdvajanje, npr. zajednike imovine;, rastava; neslaganje, podvojenost;
seujorito

separatio quoad thorum et mensam

it. separacio kvoad torum et menzam (lat.) rastava braka od stola i

postelje; separatio quoad vinculum

it. separacio kvoad vinkulum (lat.)

potpuna rastava braka
separat (lat. separatus) v. pod separatan
separatan (lat. separatus) odvojen, odjelit, razliit od drugih; separatan
mir zaseban mir, mir koji sklopi jedna drava bez sudjelovanja drava s
kojima je dotle bila u savezu; separatan otisak zaseban otisak, npr. iz
nekog asopisa (separat); uputiti ad
separatum (lat. ad separatum) prav.
uputiti neki predmet na poseban,
odvojen postupak
separatist (fr. separatiste) onaj koji tei
za odvajanjem iz neke zajednice (politike, vjerske), pristaa odvajanja
separativan (lat. separativus) odvajajui, koji odvaja, razdvajajui
separatizam (fr. separatisme) sklonost
odvajanju, tenja za odvajanjem, pokret za odvajanjem iz neke zajednice (dravne, vjerske i si.), otpadnitvo
separator (lat. separare odvojiti) centrifuga za pripremanje maslaca, za
vaenje meda iz saa (vrcaljka) itd.
separe (fr. separ) zasebna soba u gostionicama i dr. (za ue drutvo, prisne sastanke i dr.)
separirati (lat. separare) odvojiti, odvajati, razdvajati, izdvojiti, razdvojiti;
rastaviti, rastavljati, razvoditi
sepedogeneza (gr. sepedon trule,
genesis postanak) med. nastanak
truljenja, truljenje
sepedon (gr. sepedon trule) med. trule; zagnojena oteklina, ir

septenat

(gr. sepedonikos truleni) med. truleni

sepija (gr. sepia) zool. sipa, morska ivotinja, najsavrenija iz reda mekuaca, poznata osobito po crnoj tekuini koju isputa pred neprijateljma da bi zavarala trag; crnosmeda boja ove ivotinje; sepija crtei
crtei raeni sepija-bojom
seplasijar (lat. seplasiarius) prije: putujui prodava lijekova; danas: trgovac lijekovima naveliko (po Seplasiji, ulici u Kapui gdje su se prodavali mirisi i razne masti)
sepsa (gr. sepsis) med. trovanje organizma zaraznim klicama, truljenje,
truleno raspadanje
septana (lat.) med. sedmodnevna groznica, groznica koja se vraa svakih 7
dana
septangulum (lat. septangulum) geom.
sedmerokut
septem (lat) sedam
septembar (lat. september) jesenji mjesec, sedmi mjesec u najstarijem rimskom kalendaru; danas: deveti mjesec, rujan
septembristi (lat. september) mn. pristae ustava iz 1820. u Portugalu
(nazvani po svome pobjedonosnom
ustanku od 9. rujna 1836.)
sepedonian

septembrizade (fr. septembrisades)

rujanski pokolji u Parizu 1792.

(lat. Coccinella septempunctata) "sa sedam toaka";
zool. boja ovica, boji volak, buba
mara
septemvir (lat.) lan kolegija sedmorice (za obavljanje kakvog posla); osobito: lan suda od 7 sudaca
septemvirat (lat. septemviratus) zvanje
i sluba septemvira; "stol sedmorice"
septenat (lat. septennatum) sedmogodinje trajanje, osobito: razdoblje sedmogodinjeg mandata predsjednika
Francuske Republike
septempunktata

Septentrion

1286

(lat. Septentrio) astr. naziv za sedam zvijezda na Sjevernom

nebu koje tvore zvijea Velika (Mala) kola ili Veliki (Mali) medvjed;
otuda: sjever, sjeverni vjetar
septet (lat. septetum, tal. settetto) glaz.
djelo za 7 glasova ili 7 instrumenata
septici (gr. septikos koji uzrokuje
truljenje) mn. med. sredstva za nagrizanje, izjedanje
septian (gr. septikos) truleni, zagaen, zaraen, okuen; koji uzrokuje truljenje, koji uzrokuje trovanje
septikemija (gr. septikos koji uzrokuje trule, haima krv) med. trovanje
krvi
septililjun (lat. septem sedam, i -illion
po slinosti s millijun) broj koji se
pie brojkom 1 i 42 nitice
septima (lat.) glaz. sedmi ton ljestvice
iji broj titraja u sekundi iznosi 15/
8 broja titraja osnovnoga tona; akord
septima etverozvuk koji se sastoji
od osnovnog tona, terce, kvinte i septime
septimola (lat. septem sedam, mollis
oznaka za mol ljestvicu) glaz. figura
od 7 nota koje se smatraju kao 4 note
iste vrijednosti; septmola
septina (lat. spetem sedam) poet. strofa
od sedam stihova
septohimija (gr. septos truleni, chymos tekuina, sok) med. truljenje sokova, sklonost sokova truljenju
septola (lat. septem sedam) glaz. v.
septimola
septon (gr. septein trunuti) kem. trulena tvar
septopira (gr. septos truleni, pyr vatra) med. groznica koja se javlja zbog
trovanja
Septuagesima it. Septuagezima (lat.)
deveta nedjelja (otprilike 70 dana)
prije Uskrsa; Sedamdesetnica
Septuaginta (lat. septuaginta "sedamdeset") naziv za grki prijevod StaSeptentrion

serija

rog zavjeta koji su, prema prii, izradili 72 uena idova u Aleksandriji
(200. pr. n. e.) po naredbi egipatskog
kralja Ptolemeja Filadelfa; aleksandrijski prijevod, aleksandrijska verzija
septum (lat. saeptum ograda) med. opnasta pregrada izmeu dviju tjelesnih upljina, npr. u nosu ili izmeu polovica srca
sepulkralan (lat. sepulcralis) grobni,
nadgrobni, pogrebni; pren. mrtvaki
seque it. segve (tal. segue, lat. sequi)
glaz. slijedi
sequitur it. sekvitur (lat.) slijedi, proizlazi
serafim (hebr. saraph, kasnolatinski seraphim) aneo svjetlosti sa est krila
serafimski (hebr.) aneoski; nebeski,
velianstven
seraj (pers., fr. serail) palaa biveg turskog sultana; dvor istonjakog velikana i njegovih ena, u kojem je harem samo jedan njegov dio; araj
serapa (p.) v. sarapa
Serapis egipatsko boanstvo podzemnih du
seraskerijat (perz.) ured seraskera
serenada (fr. srnade) veernja ili nona glazba, nona pjesma pod prozorom djevojke, podoknica; tendhen
serenata (tal.) v. serenada
serenissimus (.lat. serenus vedar, serenissimus presvijetli) kao vladarska
titula: Presvijetli
sereno (tal.) glaz. vedro, zadovoljno
sericit (gr. serikos svilen) min. mek.
mastan, bjeliast ili zelenkast mineral svilenkasta sjaja
sericitiranje (gr. serikos svilen) geol.
stvaranje bijelog, mekog tinjca iz
feldpata, posebice iz ortoklasa, najvie pod utjecajem orogenog tlaka,
vie temperature i vode
serija (lat. series) red, niz, skupina, lanac; skupina, niz predmeta koji ima-

serijski

1287

ju neka zajednika obiljeja i namjenu, npr. serija slika iz Dubrovnika

serijski (lat. series) koji je izraen u
serijama; objavljen u serijama
serimetar (gr. serikos svilen, metron
mjera, mjerilo) svilomjer, instrument
za ispitivanje jakosti i elastinosti
svile
serineta (fr. serinette) ptije orgulje,
vergli za uenje ptica pjevanju
serio (tal.) glaz. ozbiljno, sveano
serioso it. seriozo (tal.) glaz. v. serio
seriozan (lat. serius ozbiljan, fr. srieux) ozbiljan, svean, znaajan, vaan
serkl (fr. sercle, lat. circulus) krug, podruje, opseg; drutvo, skup, udruga,
drutveni krug; prednji redovi parketa u kazalitu; drati serkl na

dvorskim sveanostima razgovarati s

gostima

sermo (lat.) govor

sermo rusticus it.

sermo rustikus

(lat.) seljaki govor

sermo pedestris pjeaki govor, tj.
govor u prozi
sermo plebeius it. sermo plebejus
(lat.) obian, puki govor
sermo urbanus (lat.) gradski govor
sermo vulgaris prost, nekultiviran govor

sermocinacija (lat. sermocinatio) raz-

govor; retorika Egura kojom se netko govorei uvodi na pozornicu

sermologij (lat. sermologium) zbirka,
zbornik propovijedi
serodijagnostika (lat. serum, gr. diagnosis razlikovanje, raspoznavanje)
med. ispitivanje i utvrivanje bolesti pomou krvnog seruma
serologija (lat. serum, gr. logia) med.
znanost o krvnom serumu i njegovoj
terapeutskoj uporabi
seroterapija (lat. serum, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje serumima
serozan (lat. serosus) vodnjikav, sukrviast, slian sukrvici; koji sadri
ili izluuje serum

servijeta

serpent (tal. serpentone) glaz. zmijasto,

u obliku slova S savijen drveni puhaki instrument za najdublji bas

serpentarij (lat. serpentarium) zmijinjak, kavez za zmije
serpentin (lat. serpentinus zmijinji)
min. smedezelen ili svijetlozelen, veoma rairen mineral; upotrebljava se
za zidanje, a moe se i glaati (nazvan po tome to je proet bijelim
mineralnim icama vijugavim poput
zmije)
serpentina (lat. serpentina) vijugav
put, vijugava staza, krivudava staza;
papirnata zmija (za bacanje na zabavama i si.)
serpentinski stihovi stihovi iji poetak i kraj sadri iste rijei
serpentist (tal. serpentone) glaz. onaj
koji svira serpent
serpiginozan (lat. serpiginosus) bot.

koji vijuga po zemlji, krivudav, vijugav; med. razjedljiv

serpuliti (lat. serpula zmijica, gr. lithos kamen) geol. okamenine iz porodice glista cjevaica
serso (fr. cerceau obru) vrsta igre u
kojoj se obrui tapiem bacaju uvis,
a drugi ih igra doekuje na isto
takav tapi
sert (tur.) tvrd, vrst; otar, estok, ljut
(npr. duhan); opor, hrapav, grub, surov; strog, nagao; nemiran, uzburkan (npr. more); sertli
sertaun (port. sertao) udaljena, jo nekultivirana unutranjost Brazila
serum (lat.) zool. tekuina koju izluuje usirena krv, sukrvica; surutka;
med. umjetnim putem umnoena ljekovita tvar koju bolesno tijelo samo
stvara borei se protiv zaraze (ta se
tvar ubrizgava bolesniku kao lijek
protiv difterije i dr. bolesti)
server (engl.) u tenisu: igra koji poinje igru, napada
servijeta (fr. serviette) salveta; kona
torba (za spise i si.)

servilan

1288

(lat. servilis, servus rob) ropski, pokoran; podao

servilizam (lat. servilis ropski) v. servilnost
servilnost (lat. servilis ropski) sluganstvo, puzavost, ropski duh, ropska
pokornost bez dostojanstva
servirati (lat. servire. fr. servir) sluiti;
sluiti, posluiti (jelom, piem), iznijeti na stol, iznositi na stol; ruak
je serviran ruak je na stolu; u tenisu: poinjati igru, napadati
servis (fr. service, lat. servitium) sluba,
sluenje; podvorba; nagrada za posluivanje, napojnica (npr. konobaru); stolni pribor, stolno posude
(jednako po obliku i boji)
servitut (lat. servitus) robovanje; sluenje; potinjenost; prav. stvarno
pravo na neije vlasnitvo; teret na
jednom dijelu neijeg imanja ili na
cijelom imanju (npr. sloboda prolaza
kroz iju kuu, dvorite i si.)
servus (lat.) rob, sluga; vrsta pozdrava
servus servorum Dei (lat.) sluga slugu
Bojih (tako pape nazivaju sebe u
slubenim spisima)
ser (fr. serge) trg. vrsta lake vunene,
pamune ili svilene tkanine; slui poglavito za izradbu podstave
serant (fr. sergent) doasnik, narednik u francuskoj vojsci
sesija (lat. sedere sjediti, sessio) sjednica; zasjedanje, skup sjednica; vrijeme zasjedanja, razdoblje zasjedanja (npr. skuptine)
sestercij (lat. sestertius) starorimski
sitan novac
sestet (tal. sestetto) v. sekstet
sestina (tal.) poet. 1. kitica (strofa) od
est stihova; 2. pjesma od est kitica
(strofa)
se (fr. seiche) stojni val, periodina promjena razine vode u jezerima ili morima, tj. na jednoj se obali jezera povrina vode uzdie, a na suprotnoj
opada); tiga
servilan

sezona

set (engl.) port, est dobivenih igara

(gemova) u tenisu
Set mit. staroegipatski bog oruja, tame i zla, Ozirisov ubojica
seteentist (tal. settecento sedam stotina, settecentista) tal. knjievnik i
umjetnik iz XVIII. st.
seteento (tal. settecento sedam stotina) naziv za XVIII. st. u povijesti
tal. knjievnosti i umjetnosti
seter (engl. setter) pas ptiar duge dlake
(engleski, irski seter i gordon-seter)
setlement (engl. settlement) naselje,
naseobina, kolonija; posjed (npr. britanski posjedi na Malajskom poluotoku); osobito: naseobina akademski
obrazovanih ljudi u najsiromanijim
radnikim dijelovima nekog velegrada da bi se uspostavio dodir izmeu viih i niih stalea u materijalnom i moralnom pogledu
setler (engl. settler) naseljenik, kolonist
sevdah (tur. sevda seta, tuga) ljubav,
ljubavna enja i strast
sevdalinka (tur. sevda sjeta, tuga) ljubavna pjesma puna enje i strasti
sevicije (lat. saevus bijesan, okrutan,
saevitiae) mn. prav. surovi postupci,
zlostavljanja
Sexagesima it. Seksagezima (lat.)
osma nedjelja (otprilike 60 dana)
prije Uskrsa; ezdesetnica
sezam (gr. sesamon, lat. sesamum) bot.
orijentalna zeljasta biljka iz porodice Pedaliaceae (lat. Sesamum orientale) od ijeg se utog sjemena dobiva bistro i slatko ulje
Sezame, otvori se! arapska arobna
formula pomou koje se otvaraju vrata do tajnog blaga (iz prie "Alibaba
i 40 hajduka" u "Tisuu i jednoj noi")
sezona (lat. saison, lat. satio sijanje,
sjetva od serere sijati) godinje doba,
doba najpogodnije za neku vrstu poslova ili djelatnost (kupanja, etve,
berbe, skijanja, kazalita, plesova,

sezonski

1289

zabava i dr.); a la saison it. a la

sezon (fr.) prema dobu godine, u pravo vrijeme; hors de saison it. or o'se-

zon (fr.) u nezgodno vrijeme, u nevrijeme

sezonski (fr. saisonnier) koji se tie godinjeg doba, koji odgovara odreenom dobu godine, koji se javlja s
godinjim doba; sezonska industrija,
trgovina, roba i dr. ona koja se obavlja, trai, samo u odreeno doba godine; sezonska karta mjesena, dvomjesena, stalna karta; sezonski radovi radovi koji se mogu obavljati
samo u odreeno doba godine
sfacelozan (gr. sfakelos) med. bolestan od vuca
sfacelus (gr. sfakelos) med. vuac
sfen (gr. sfen klin) min. naziv za titanit, zbog kristalizacije u obliku klina
sfendona (gr. sfendone) praka; med.
zavoj u obliku prake (za glavu)
sfenoid (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos
oblik) min. hemiedarski oblik tetragonalnog i rompskog kristalnog sustava
sfenoidan (gr. sfen gen. sfenos klin,
eidos oblik) klinast; os sphenoides it.
os sfenoides (lat.) anat. klinasta kost
sfera (gr. sfaira, lat. sphaera) kugla;
osobito: nebeska kugla; krug, putanja; pren. krug djelovanja ili rada,
djelokrug, domaaj, podruje; opseg;
drutveni krug; armilarna sfera (lat.
sphaera armillaris) astr. sprava za
prikazivanje raznih putanja nebeskih tijela; sfera utjecaja podruje ili
dio podruja neke poluzavisne drave koja se stvarno nalazi pod politikim i ekonomskim utjecajem neke
velike sile; vie sfere nadzemaljski
svjetovi ili krajevi; glazba ili harmonija sfera nebeska glazba koja nastaje gibanjem nebeskih tijela u svemiru (prema Platonu i pitagorejcima)

sferometar

(lat. sphaericitas) kuglatost,

svojstvo nekog tijela koje ima oblik
kugle
sferika (gr. sfaira kugla) v. sferologija
sferni (gr. sfaira kugla) kuglast, okrugao kao kugla; kuglin, koji pripada kugli i povrini kugle; sferna
zrcala opt. zrcala ija je povrina dio
kugle, dakle, udubljena kad je uglaana unutranja povrina uplje kugle (konkavna), i ispupena kad je
uglaana vanjska povrina kugle
(konveksna) zrcala; sferna trigonometrija trigonometrija koja se bavi rjeavanjem sfernih trokuta; sferni eksces viak zbroja kutova sfernog trokuta preko dva prava kuta; sferni
poligon svaki viekutnik na povrini
kugle koji je omeen lukom najveih
krugova; sferni trokut trokut koji tvore tri sferne duine odreene kugline povrine; sferni kut kut pod kojim
se sijeku dvije glavne krunice povrine kugle
sferoid (gr. sfaira kugla, eidos oblik)
tijelo slino kugli (Zemlja je sferoid)
sferoidalan (gr. sfaira kugla, eidos
oblik) slian kugli, nalik na kuglu
sferoidan (gr. sfaira kugla, eidos oblik)
kuglast, slian kugli, kao kugla
sferoidicitet (lat. gr. sfaira kugla,
sphaeroidicitas) tenja za poprimanjem oblika kugle, npr. vode
sferologija (gr. sfaira kugla, logia znanost) znanost o kugli, znanost o Zemljinom sferoidu
sferoma (gr. sfaira kugla) zaobljeno,
kuglasto tijelo
sferomahija (gr. sfaira lopta, mache
boj, borba) loptaka utakmica
sferometar (gr. sfaira kugla, metron
mjera, mjerilo) kuglomjer, sprava za
odreivanje promjera neke kugle od
ije je povrine dan samo mah dio;
opt. sprava za odreivanje oblika staklenih lea i debljine tankih ploica
sfericitet

sferometrija

1290

(gr. sfaira kugla, metria

mjerenje) mjerenje kugle
sferosiderit (gr. sfaira kugla, sideros
eljezo) min. siderit oblika kugle,
bubrega
sfigmian (gr. sfygmos bilo) koji se tie
bila, pulsa
sfigmodan (gr. sfygmos bilo, eidos oblik) slian bilu (pulsu)
sfigmofon (gr. sfygmos bilo, foneo zvuim) prekida struje spojen s galvanskom baterijom i telefonom, stavlja
se na arteriju i omoguuje da se otkucaji bila uju
sfigmograf (gr. sfygmos bilo. grafo biljeim) instrument za mjerenje bila
(pulsa), za biljeenje krivulje bila (ili:
pulsne krivulje)
sfigmografija (gr. sfygmos bilo, grafia
pisanje, opisivanje, biljeenje) vjetina uporabe sfigmografa; prouavanje sfigmograma, opisivanje pulsa
sfigmogram (gr. sfygmos bilo, gramma
pisano, pismo) grafiki snimak otkucaja bila ili otkucaja sfigmografom
sfigmologija (gr. sfygmos bilo, logia
znanost) znanost o bilu (pulsu)
sfigmomanometar (gr. sfygmos bilo,
manos labav, metron mjera, mjerilo)
naprava za mjerenje krvnog tlaka
sfigmometar (gr. sfygmos bilo, metron
mjera, mjerilo) v. sfigmoskop
sfigmoskop (gr. sfygmos bilo, skopeo
promatram) naprava za mjerenje, za
ispitivanje bila (pulsa)
sfigmoskopija (gr. sfygmos bilo, skopeo promatram) ispitivanje, pregled
bila (pulsa)
Sfinga (gr. Sfinx gen. Sfingos) mit.
fantastina figura s lavljim tijelom i
ljudskom ili ovnujskom glavom, u
starom Egiptu, kao simbol boga Sunca, esto je stajala pred hramovima
i u blizini nadgrobnih spomenika
(uva grobove); kod Grka: udovite
(s lavljim tijelom, a djevojakom gla-

sferometrija

shema

vom i grudima) na jednoj stijeni kod

Tebe; svakom je putniku postavljalo
jednu zagonetku i razdiralo svakog
tko je ne bi rijeio; kad je Edip uspio
rijeiti zagonetku, Sfinga se strovalila sa stijene; smatrali su je ponekad
simbolom plodnosti zemlje, a ponekad simbolom mudrosti i tajni u prirodi; pren. zagonetna osoba
sfingodonti (gr. sfingo steem) mn.
med. lijekovi i sredstva koja izazivaju
jako stezanje
sfinksis (gr. sfinxis) med. stezanje, zatvaranje
sfinkter (gr. sfinkter od sfingo steem)
anat. mii steza, mii zatvara
sforzando it. sforcando (tal.) glaz. pojaano, jae, naglaeno
sforzato it. sforcato (tal.) glaz. v. sforzando
sfragid (gr. sfragis) peatna zemlja
sfragida (gr. sfragis peat) kratka autobiografska biljeka antikih pjesnika (u nekoliko zavrnih stihova kakve zbirke)
sfragistika (gr. sfragis gen. sfragidos
peat) pomona povijesna znanost:
znanost o peatima, poznavanje peata na poveljama, osobito starim; prid.
sfragistiki
sfumato (tal. sfumato) slik. nejasno,
mutno (slikano); slikanje blagim sjenama (npr. Leonardo da Vinci)
Sh. kratica za iling
shaza (gr. schasis) med. putanje krvi
shazma (gr. schasma) med. zarezano
mjesto na tijelu na kojem se puta
krv
shedijazma (gr. schediasma) kratak,
na brzinu izraen sastav, nacrt, skica
shema (gr. schema) dranje, ponaanje, oblik, forma; slika, uzor; nacrt,
skica, uzorak i uputa za sreivanje,
istraivanje i prikazivanje ega; osnovni nacrt, pregled; gram., poet. =
figura

shematian

1291

(gr. schema oblik, nacrt)

izraen u obliku nacrta, pregleda, u
glavnim potezima
shematizam (gr. schematismos dranje, ponaanje; vanjtina; oblik)
oblik nacrta; formalizam, krut i jednolian poslovni (kancelarijski, administrativni) nain postupanja;
slubeni kalendar s popisom svih
dravnih vlasti i ustanova, slubenika i si., npr. uiteljski, sveeniki
shematizam; fil. postupak razuma s
predodbama danim u opaaju iz kojih se sintezom na osnovi vremenske
sheme i transcendentalne apercepcije dolazi do spoznaje predmeta (prema Kantu)
shematizirati (gr. schematizo napraviti nacrt, izraditi u obliku pregleda,
nacrta, skicirati
shematografija (gr. schema oblik, grafo crtam) crtanje likova ili slika
shematopeja (gr. schema oblik, poieo
inim, pravim) vjetina prikazivanja
(ili: prikazivanje) neke radnje pokretima, tj. pantomimom
shenobat (gr. schoinobates) plesa na
konopcu
shenobatika (gr. schoinos konopac,
baino idem) vjetina plesanja na konopcu
shizofiti (gr. schizo razdvajam, fyton
biljka) mn. bot. biljke (bakterije i neke alge) koje se razmnoavaju iskljuivo bespolnim putem, tj. dijeljenjem
shizofrenija (gr. schizo razdvajam,
schiza razdvajanje, fren gen. frenos
dua) med. duevni poremeaj koji
se sastoji u odreenom razdvajanju
duhovne osobe, oituje se u nagloj
promjeni miljenja, nedostatku jedinstva htijenja, nadmonosti unutranjeg ivota i u izbjegavanju vanjskog
svijeta (osobito se javlja kod tzv. mladenakog ludila; usp. demencija); izofrenija

shematian

sibaritizam

(gr. schizo razdvojim, genkorijen od gignesthai nastati, postati)

koji je nastao putem razdvajanja, odvajanja
shizogonija (gr. schiza razdvajanje,
schizo razdvajam, gone raanje) biol.
bespolno mnoenje neprestanim dijeljenjem cjelokupnog organizma (kod
sporozoa, bakterija i dr.)
shizotrihija (gr. schizo razdvajam,
thrix gen. trichos vlas, dlaka) med.
razdvajanje kose pri vrhu
sholija (gr. scholion tumaenje, objanjenje) mn. sholije znanstvena izlaganja, objanjenja; napomene kao objanjenja grkih i latinskih pisaca
koje su pisali starogramatiari
sholijast (gr. scholiastes tuma, objanjava) pisac sholija, tuma nekog starogrkog ili latinskog pisca
sholiograf (gr. scholion tumaenje, objanjenje, grafo piem) v. sholijast
Shylock it. ajlok (engl.) idov-zelena
koji je u Shakespeareovoj drami
"Mletaki trgovac" nemilosrdno zahtijevao od svog dunika izvrenje
ugovora; pren. nemilosrdan zelena

shizogen

Si quid movendum est, move it. si

kvid movendum est, move (lat.) Ako

to treba maknuti, makni (Hipokrat)
si replica it. si replika (tal.) glaz.
ponavlja se, treba ponoviti
Si taxuisses, philosophus mansisses

it. si takuises, filozofus, manzises

(lat.) Da si utio, ostao bi filozof
si vis amari, ama (lat.) eli li biti ljubljen, ljubi!
si vis pacem, para bellum (lat.) ako
hoe mir, pripravljaj se na rat
Sibarit (gr. Sybarites) stanovnik starogrkog grada Sibarisa u donjoj Italiji, poznatog po svojoj razvratnosti;
otuda: pren. razbludnik, razvratnik;
mekuac; prid. sibaritski
sibaritizam (gr. Sybaris) pouda, razvrat; mekutvo; usp. Sibarit

siberit
siberit min.
siberjen (fr.

1292

crveni turmalin iz Sibira

siberienne) tkanina slina
kalmuku (za zimske kapute)
Sibila (gr. Sybylla, lat. Sibylla) ime veeg broja (oko 10) proroica u starom
vijeku (kod Grka i Rimljana); pren.
babetina, stara vjetica
sibilacija (lat. sibilatio) med. umljenje
u uima
sibilant (lat. sibilare itati, sibilans)
gram. piskavi suglasnik (c, s, z,)
Sibilinske knjige zbirka proroanstva
i sentencija na grkom jeziku
sibilizam (lat. sibilare) med. v. sibilacija
Sibirea croatica it. sibirea kroatika
(lat.) bot. "hrvatska sibireja", biljka
iz porodice sibireja (pronaao je i opisao maarski botaniar Degen)
sic it. sik (lat.) tako; sic! tako!, tako
pie, od rijei do rijei (obino se stavlja u prikazima i dr. kod izraza i mjesta na koja se eli skrenuti pozornost)
Sic eunt fata hominum it. sik eunt
fata hominum (lat.) Tako idu ljudske
sudbine
sic satis it. sik satis (lat.) toliko je dosta
sicilijana poet. lirska strofa od osam
stihova, podrijetlom s otoka Sicilije;
sicilijanski pastirski ples; glaz. pratnja za ovaj ples
sicilijanska veer pobuna stanovnika
Palerma koji su 30. oujka 1282. u
trenutku zvonjave na veernjicu pobili francusku posadu i time dali povoda protjerivanju dinastije Anuvinaca sa Sicilije
sideracija (lat. sideratio) poloaj zvijezda; med. potpuno izumiranje jednog
dijela tijela; sunanica
sideralan (lat. sideralis) zvjezdani, koji
se tie zvijezda, koji pripada zvijezdama, koji je pod utjecajem zvijezda; sideralna svjetlost bijela svjetlost

sideromantija

praskavog plina, upotrebljava se za

projekcijske ureaje i reflektore
sideriki (lat. sidereus zvjezdani, sidus
gen. sideris zvijezda) v. sideralan; sideriki dan vrijeme za koje zvijezda
stajaica jedanput opie svoj krug
oko polarne osi na nebeskom svodu
ili vrijeme koje protekne izmeu dviju uzastopnih gornjih ili donjih kulminacija jedne stajaice; sideriki
mjesec zvjezdani mjesec, vrijeme ophoda Mjeseca oko Zemlje (27 dana,
7 sati, 43 minute, 11,8 sekundi.; usp.
sinodiki mjesec); siderika godina
zvjezdana godina, vrijeme ophoda
Zemlje oko Sunca (365 dana, 6 sati,
9 minuta, 9 sekundi.; usp. tropska
godina)
siderit (gr. sideros eljezo) min. eljezni karbonat, eljezna ruda
siderizam (gr. sideros eljezo) 2. tobonji utjecaj kovina, vode i dr. na
ovjeka; osobito: sposobnost ovjeka
da osjeti gdje pod zemljom ima kovina i vode
siderizam (lat. sidus gen. sideris zvijezda) 1. teorija o utjecaju zvijezda
na ovjekov ivot i ovjekovo zdravlje; vjera u takav utjecaj
siderograf (gr. sideros eljezo, elik,
grafo piem, biljeim) elikorezac
siderografija (gr. sideros eljezo, elik,
grafia pisanje) vjetina urezivanja
slika u eljezu ili eliku
sideroksilon (gr. sideros eljezo, xylon
drvo) eljezno drvo, tj. neto proturjeno, nemogue, neto to samo sebe iskljuuje, contradictio in adjecto
siderolit (gr. sideros eljezo, lithos
kamen) eljezni kamen, masa od koje
se pravi posue slino fajansi, pobronano ili pozlaeno, prevueno lakom umjesto glazurom, caklinom
sideromantija (gr. sideros eljezo,
manteia proricanje, gatanje) gatanje
u eljezo, vraanje iz iskri koje baca

sideroskop

1293

slamka dok izgara na usijanom eljezu

sideroskop (gr. sideros eljezo, skopeo
promatram, gledam) sprava za pronalaenje eljeznog truna koji padne u oko (magnetna igla ije se pomicanje vidi pomou zrcala i ljestvice; kad je pomicanje jae, onda je
traeni predmet blie)
siderostat (lat. sidus gen. sideris zvijezda, gr. istemi postavim, stavim)
opt. heliostat s jednim vrstim i jednim pokretnim zrcalom
siderotehnika (gr. sideros eljezo,
technike) izraivanje eljeza, eljezna industrija, metalurgija eljeza i
njegovih slitina
sideroza (gr. sideros eljezo) med. oeljezavanje plua, bolest koja se dobiva od udisanja eljezne praine
(kod metalurkih radnika)
siderurgija (gr. sideros, ergon) v.
siderotehnika
sidi (ar.) gospodin, gospodar (kao titula
plemenskih poglavica, kneeva i dr.)
siecle it. sjekl (fr. sicle, lat. saeculum)
stoljee; fin de siecle it. fen d'sjekl
(fr.) "kraj stoljea", izraz kojim se oznaava boleivo raspoloenje europskog drutva potkraj 19. st. te odraz
takvog rasploenja u knjievnosti i
likovnoj umjetnosti
siesta (p. sista, lat. sexta sc. hora esti
sat) "esti sat dana", tj. podnevni odmor, spavanje nakon ruka (za vrijeme najvee ege u panjolskoj i Italiji)
sifilid (gr. sys svinja, syn, filos) med.
mekani vor (osip) koji se, kod sifilisa, stvara na raznim organima, brzo se rasprskava i zasuuje; sifilidi
mn. venerine kone bolesti
sifilidofobija (gr. sys svinja, fobos
strah) med. v. sifilofobija
sifilidoklinika (lat. syphilis, gr. klinikos bolestan, koji lei u postelji,
lat. clinice lijenika znanost kraj

sifiloida

bolesnike postelje) bolnica za lijeenje oboljelih od sifilisa

sifilidolog (lat. syphilis, gr. logos) med.
specijalist za lijeenje sifilisa
sifilidologija (lat. syphilis, gr. logia)
dio medicine koji prouava sifilis i
pronalazi mjere za borbu protiv njega
sifilis (izraz nastao u sr. vijeku od gr.
sys svinja i filos drag, mio); naziv
se, izgleda, prvi put pojavio 1530. u
latinskoj pjesmi Hijeronimusa Fracastora pod naslovom "Syphilis", ali
kao ve udomaen naziv, koji pjesnik
izvodi iz imena svoga izmiljenog junaka, pastira Syphilusa; kako se
bolest najprije pojavila u vojsci francuskog kralja Karla VIII., nazvana
je i francuskom boleu (morbus Gallicus); med. lues, francuska bolest,
kronina i veoma rairena zarazna
spolna bolest, nastaje prenoenjem
sifilitinog uzronika dodirom, obino putem spolnog openja ili putem
nasljea (hereditarni ili kongenitalni
sifilis); uvjet za prenoenje zaraze je
povreda pokoice; uzronik bolesti je
spiroheta (lat. spirochaeta pallida);
primarni sifilis tvrdi ir na spolnim
dijelovima, tvrdi ankir; sekundarni
ili konstitucionalni sifilis oboljelost
cjelokupnog tijela od ove bolesti, praena oticanjem lijezda, konim bolestima i mnoenjem sluzi u grlu i
ustima; tercijarni sifilis nastaje od
sekundarnog i izraava se u bolestima najrazliitijih organa (jetara,
mozga, plua, kostiju, crijeva i dr.)
sifilitici (lat. syphilitica) mn. med. lijekovi protiv sifilisa
sifilitian (lat. syphilis) obolio od sifilisa, koji se tie ili potjee od sifilisa,
venerian
sifilofobija (lat. syphilis, fobos strah)
med. strah od spolnih bolesti
sifiloida (lat. syphilis, gr. eidos oblik)
kona bolest slina sifilisu

sifilom
sifilom (lat. syphilis) med.
sifilomanija (lat. syphilis,

1294

v. sifilid
gr. mania
pomama, ludilo) med. vrsta hipohondrije u kojoj se bolesnik bez razloga
smatra spolno zaraenim
sifon (gr. sifon cijev, lat. sipho) nategaa; boca za dranje i izlijevanje
pjenuavih pia koja su pod tlakom;
odvodna cijev za plinove i tekuine
u obliku slova S
sigilacija (lat. sigillatio) udaranje peata, peaenje
sigillum (lat.) peat; loco sigilli it. loko
sigili (lat.) mjesto peata
sigilografija (lat. sigillum peat, gr.
grafia opisivanje) opisivarye peata
sigla (lat. sigillum, siglum) znak za
skraivanje pojedinih rijei i slogova, osobito u stenografiji
sigma (gr. sigma) naziv za grko slovo
"S" ()
sigmatizam (gr. sigma) izbacivanje
glasa s iz zavrnih slogova is i us
ispred suglasnika da bi se izbjegla
poloajna duina (kod starijih rimskih pjesnika); med. pogreno izgovaranje glasa "s"
sigmatski (gr. sigma) gram. koji se zavrava slovom "s" (osnova rijei)
sigmodan (gr. sigma, eidos oblik) koji
je u obliku srpa ili polumjeseca; sigmoidan
sigmoidan (gr. sigmoeides polumjeseast) v. sigmodan
signal (lat. signum znak, signale) znak,
poziv objavljen nekim instrumentom
(trubom, rogom, zvonom, plamenom);
voj. znak kojim se neto javlja (pomou posebnih zastava, zrcala, raketa i dr.)
signalirati (lat. signale) v. signalizirati
signalist (lat. signale) davatelj znakova
signalizirati (lat. signale) dati znak,
davati znak (ili: znakove), objaviti
znakom; signalizirati se istaknuti se,
pokazati se; prid. signaliziran

signo

(lat. signatarius) potpisnik;

signatarne sile drave potpisnice nekog ugovora koje tim potpisivanjem
jame za njegovo potivanje
signatum (lat. signare udariti peat,
zapeatiti, signatum) potpisano i opremljeno peatom (na poveljama)
signatura (lat.) znak koji obiljeava bit
ega; potpis, potpisivanje javne isprave, osobito skraenim potpisom;
potpis umjetnika, posebice slikara,
na svome djelu; tisk. stavljanje broja
na prvu stranicu pri dnu svakog arka, broj na prvoj stranici pri dnu svakog novog arka; u kartografiji: znak
za obiljeavanje odredenih predmeta,
prirode zemljita itd.; na receptima:
uputa o nainu uporabe propisanog
lijeka i ime onoga za koga je lijek;
glaz. oznaavanje nota brojkama
(osobito kod basa); takoer: predznak, klju; trg. stavljanje znaka,
znak (na robi); teorija o signaturi teorija Paracelzusovih sljedbenika prema kojoj se djelovanje jednog prirodnog tijela na ljudski organizam
moe prepoznati po njegovim vanjskim svojstvima (obliku, boji i dr.),
npr. divljeg maka na krv (na ovoj se
teoriji temelji vjerovanje u mnoge narodne lijekove)
signet (lat. signetum) osobni, privatni
peat; prsten s urezanim grbom ili
poetnim slovima imena koji slui
umjesto peata; znak, oznaka (u knjizi); osobito: vinjeta tiskara ili izdavaa na naslovnoj stranici knjige
signifikantan (lat. significans) oznaavajui, koji oznaava, naznauje; znatan, znaajan, karakteristian
signatar

signifikativan (lat. significativus) v.

signifikantan
(lat. signare) oznaiti, obiljeiti; potpisati, obiljeiti skraenim
potpisom (parafom); posvjedoiti (potpisom, peatom); igosati, zapeatiti
signo it. sinjo (tal.) glaz. v. segno
signirati

signum

1295

(lat.) znak, obiljeje, oznaka;

stijeg, zastava; predznak; slika u peatu, peat
sijagonagra (gr. siagon eljust, agra
plijen) med. kostobolja eljusti
sijaladenitis (gr. sialon pljuvaka,
aden lijezda) med. upala pljuvanih
lijezda, lijezda slinovnica
sijalagogi (gr. sialon pljuvaka, ago
dovodim, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju izluivanje pljuvake, sline
sijalizam (gr. sialon pljuvaka) med.
v. ptijalizam
sijalofagija (gr. sialon pljuvaka, fagein jesti, derati) med. gutanje pljuvake, esto povezano s aerofagijom,
ima najee za posljedicu razne eluane bolesti
sijalologija (gr. sialon pljuvaka, logia znanost) med. grana medicine
koja prouava pljuvaku i njezino izluivanje
sijalonkus (gr. sialon pljuvaka, onkos
masa) med. oteklina pljuvanih lijezda, lijezda slinovnica
sijaloreja (gr. sialon pljuvaka, rheo
teem, curim) med. ptijalizam
sijaloshezija (gr. sialon pljuvaka,
schesis zadravanje) med. zadravanje pljuvake, zastoj izluivanja
pljuvake, sline
sijalosirinks (gr. sialon pljuvaka, syrinx truba) med. pljuvana fistula
sijalostenoza (gr. sialon pljuvaka,
stegnosis suenje) med. suenost
pljuvanog kanala
sijalozemija (gr. sialon pljuvaka, zemia gubitak) med. gubitak (ili: prestanak) izluivanja pljuvake
sijenit min. zrnasta gromadna stijena
sastavljena od ortoklasa i augita (ili
tinjca); naziv po egipatskom gradu
Syeni
sikancije (lat. siccantia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za zasuivanje
signum

Sikstinska kapela

(lat. siccativum) med. sredstvo

za ubrzavanje suenja: od olovnog eera, lanenog i terpentinskog ulja
(kod uljenih boja i lakova)
sikativan (lat. siccativus) koji sui, koji
zasuuje, zasuujui
sikeri (engl. seekers) mn. "oni koji trae", lanovi jedne prezbiterijanske
sekte u XVTI. st. koja je smatrala da
pravu vjeru tek treba traiti
sikhazija (gr. sikchasia) med. gaenje,
gnuanje, odvratnost
sikofant (gr. sykofantes) u staroj Ateni: osoba koja je prokazivala vlastima one koji su oteivali svete smokve i, suprotno zabrani, prodavali ili
izvozili smokve iz Atene: pren. dounik, prokaziva, pijun izdajnik,
klevetnik, podlac, ucjenjiva
sikofantija (gr. sykofantia) v. sikofantizam
sikofantizam (gr. sykofantia) douSnitvo, prokazivatvo, klevetnitvo,
podlatvo, ucjenjivatvo
sikom (gr. sykon zrela smokva; smokvasta bradavica) med. smokvasta
bradavica; liajasta ogrubjelost onih
vjeda, ija je unutarnja strana posuta
grudicama slinim smokvinim zrncima
sikomantija (gr. sykon smokva, manteia gatanje, proricanje) gatanje, proricanje iz smokvinog lia
sikomora (gr. sykon) bot. divlja egipatska smokva i njezin plod (od njezinog su drveta stari Egipani izraivali sarkofage)
sikoza (gr. sykon zrela smokva; smokvasta bradavica) med. stvaranje
smokvastih bradavica; bolest smokvastih bradavica; smokvast made
Sikstinska kapela papinska kapela u
Vatikanu, izgraena 1473. u doba
Siksta IV., s Michelangelovim freskama. radenim od 1508. do 1512.; udruga glazbenika koja u toj kapeli izsikativ

Sikstinska Madona

1296

vodi, za vrijeme velikih blagdana, visoku crkvenu glazbu

Sikstinska Madona slik. glasovita Rafaelova slika Bogorodice, nazvana po
tome to je na njoj prikazan i sv.
Siksto (II.)
sikter (tur. siktirmek potjerati) odlazi!
nestani! sikter-liava crna kava (druga) koja se daje gostu kao znak da
moe otii
sil (engl. seal) krzno izraeno od koe
morskog psa; silskin
silabian (gr. syllabikos) slogovni, koji
se sastoji od slogova; silabini stihovi poet. stihovi koji se mjere samo
po broju slogova, a ne po duini i
naglasku
silaa (fr. sillage) 2. pom. brzina broda
silaa (p. silo ambar) 1. konzervirana
zelena stona hrana, iju fermentaciju uzrokuju posebne bakterije; priprema se od zelenih biljaka koje sadre dosta eera (zeleni kukuruz,
repa, suncokretovo sjeme, sirak i dr.)
silberfuks (njem. Silber srebro, Fuchs
lisica) srebrna lisica, sjeverna lisica
sa srebrnastim krznom
Silen (gr. Seilenos, lat. Silenus) mit.
odgajatelj i pratitelj Bakhov, prikazivan s debelim trbuhom i elav,
pijan i na magarcu; simbol pijanstva
silencij (lat. silentium) tiina, utnja:
kao zapovijed: mirno! tiho!
silencijari (lat. silentiarii) mn. utljivci;
vrsta viih slubenika na dvoru grkih careva, tajni savjetnici; katoliki
redovnici koji su se zavjetovali da e
vjeno utjeti, npr. trapisti
Silent leges inter arma (lat.) U ratu
ute zakoni
sileps (gr. syllepsis) gram. obuhvaanje
vie predmeta jednom rijeju; stezanje dvaju slogova u jedan; uporaba jednog predikata za vie subjekata, koji pripada samo jednom
silfide mn. enski zrani duhovi, vile;
pren. njene i ljupke ene

siliskin

(fr. silhouette) slika

oblika, lica i dr. izraena sa strane
po sjeni, profil (kao slika), slika izrezana karama po rubovima iz crnog
papira pa zalijepljena na bijeli, i obratno (nazvana, zbog svoje jeftinoe,
po tedljivom fr. ministru financija
Silhouetteu, u XVIII. st.); pren. sjena, prilika
silicificirati (lat. silicium, facere) kem.
pretvarati se u silicijsku kiselinu

silhueta, silueta

silicifikacija (lat. silicificatio.) kem. pre-

tvaranje u silicijsku kiselinu

(lat. silex gen. silicis kremen, silicium) kem. nakon kisika najraireniji element na Zemlji (25%), atomska teina 28,06, redni broj 14, znak
Si; silicij-bronca bronca koja je, primjesom silicija, dobila veu tvrdou
(upotrebljava se za telefonske i telegrafske ice)
silicijati (lat. silicium) mn. kem. v.
silikati
silicirati (lat. silex) kem. v. silificirati
silificirati (lat. silex kremen, facere uiniti, nainiti) kem. v. silicificirati
silikati (lat. silex gen. silicis kremen)
kem. spojevi silicija s kisikom i nekim mineralima, soli raznih silicijskih kiselina (pored kvarca, glavni
sastojci Zemljine kore)
silikael (lat. silex, gen. silicis kremen,
fr. gel mraz, studen, led) upljikava
bijela masa koja ima veliku sposobnost adsorpcije (po sastavu kremenov
dioksid); upotrebljava se u kemijskoj
industriji za suenje i ienje plinova, masti, naftnih proizvoda i si.
silikoni (lat.) organski derivati silicija
s vrlo razliitim svojstvima i primjenom
silirati (p. silo ambar) konzervirati
zelene biljke koje sadre dosta eera
radi spravljanja stone hrane; v. silaa 1.
siliskin (engl. sealskin) v. silskin
silicij

silk-nankins

1297

silk-nankins (engl. silk-nankeens) mn.

polusvileni nanking sa arenim atlasastim prugama

silkin (engl. silk svila, silkeen) vrsta
teke svilene manesterske tkanine
Silly-simfonija (engl. silly luckast) naziv za niz crtanih filmova Walta Disneya u kojima se prikazuju nemogue i aljive dogodovtine
silogistike figure log. oblici kategorinih silogizama, u kojima su premise kategorini sudovi, proizlaze iz
poloaja srednjeg pojma (M) u objema premisama
silogistiki (gr. syllogistikos) koji ima
oblik logiki pravilnog posrednog
zakljuka, koji pripada silogizmu
silogistika (gr. syllogismos posredni
zakljuak) log. znanost o izvoenju
silogizama
silogizam (gr. syllogismos) log. posredni zakljuak, zakljuak iz dvaju
sudova ili iz vie sudova, npr. "Kovine su elementi", "eljezo je kovina", zakljuak: "eljezo je element"
silogizirati (gr. syllogizomai) zakljuivati posredno, praviti (ili: izvoditi)
posredne zakljuke
silograf (gr. sillos onaj koji podrugljivo
prevre oima, grafo piem) pisac satirinih pjesama (silosa)
silometar (fr. sillage, gr. metron mjerilo, mjera) pom. sprava za mjerenje
brzine brodova
silos (gr. sillos) 2. vrsta starogrih satirinih pjesama u kojima su ismijavane izreke glasovitih filozofa i stihovi velikih pjesnika primjenjivani,
u podrugljivom smislu, na druge
predmete
silos (p. silo)

1. veliki, suvremeno ureeno, od betona izraeno skladite

za ito i hranu
silskin (engl. sealskin) krzno izraeno
od koe morskog psa ili morskog
medvjeda; vrsta finog svilenog plia

simbol

izraenog slino ovome krznu (kod

nas uobiajeno: siliskin)
silur geol. v. silurski period
silurski period geol. slojevi u razvoju
Zemljine kore koji su se oblikovali
nakon kambrijskog, a prije devonskog razdoblja (naziv po starom britskom plemenu Siluri koji su ivjeli
u jugoistinom dijelu Walesa); silur
Silvan (lat. Silvanus) mit. starolatinski bog ume, polja i stada
Silvestrovo posljednja veer u godini,
veer uoi Nove godine (naziv po papi
Silvestru I. koji je umro posljednjeg
dana 335. god.)
silvin kem. kalijev klorid (naziv po imenu nizozemskog lijenika Franca Sylviusa)
s'il vous plait it. silvuple (fr.) "ako
vam je po volji", tj. izvolite!
sim- (gr. syn) predmetak u sloenicama sa znaenjem: v. sinsimahija (gr. symmachia) savez za
napad i obranu
simbionti (gr. syn s, bioo ivim) mn.
biol. v. pod simbioza
simbioza (gr. syn s, bios ivot, biosis
ivot, nain ivota) biol. zajedniko
ivljenje, korisna, tijesna i trajna zajednica dvaju ili vie raznovrsnih organizama (simbionata), ivotinje i ivotinje, ivotinje i biljke, biljke i biljke
simblefaron (gr. syn s, blefaron ona
vjea) med. sraslost one vjede s
onom jabuicom
simblefaroza (gr. syn, blefaron ona
vjeda) med. v. simblefaron
simbol (gr. symbolon) znak po kojem
se neto moe raspoznati, spoznati
ili zakljuiti, oznaka, znak koji prikazuje neto to se inae ne moe slikovito prikazati (apstraktno, nadosjetilno, duhovno, pojam, ideal); ugovoreni znak, usmeni znak, lozinka,
utjelovljenje, simbol vjere

simbolian

1298

(gr. symbolikos) slikovit,

iskazan znacima, prikazan znacima,
koji ima prijenosno znaenje; koji se
tie simbolike; simbolina logika logika koja tei logike operacije i odnose pojmova i sudova izraziti kao
matematike funkcije i jednadbe,
dakle, stvoriti algebru logike (matematika logika); simboline knjige
vjerske knjige koje sadre nauavanja po kojima se jedna konfesija razlikuje od drugih
simbolik (gr. symbolikos) uitelj simbolike na visokim kolama; bezuvjetni pristaa simbolinih knjiga,
koji ih stavlja ispred i gotovo iznad
Biblije
simbolika (gr. symbolike) nauavanje
ili znanost o izraavanju vjerskih
predodbi slikovitim znacima; nauavanje o simbolima, uzorima; ispitivanje i tumaenje simbola vjere
kranske Crkve; znanost o simbolinim knjigama neke konfesije (v.
simbolian)
simbolizacija (lat. symbolisatio) predoavanje znacima (simbolima)
simbolizam (gr. svmbolon) pjesniki i
slikarski smjer koji tei slikovitim
nainom izraavanja i zvunim rijeima utjecati na stvaranje odreenog raspoloenja i izraziti pomou
simbola osjeaje i apstraktne pojmove; ujedinjenje, sudjelovanje, suradnja vie njih s istom svrhom
simbolizirati (lat. symbolisare) prikazivati znacima, predoavati znacima;
prikazivati (ili: govoriti) u prenesenom znaenju; stajati u odreenoj vezi s im, slagati se, biti srodan s im
simboloklastika (gr. symbolon, klao
lomim, skrham, prelomim) unitavanje simbola, borba protiv simbola
simbololatrija (gr. symbolon, Iatreia
oboavanje, potovanje) potovanje
simbola; pretjerano potovanje simbolinih knjiga
simbolian

simbolologija (gr.

simfoniar

symbolon, logia) teorija o znacima, osobito o znacima

bolesti
simbolomahija (gr. symbolon, mache
borba) borba protiv simbola; borba
protiv simbolinih knjiga
simelija (gr. syn s, melos, ud) med. v.
simpodija
simentalsko govedo plemenita pasmina goveda (nazvana po dolini rijeke
Simme u vicarskoj)
simering (njem.) vrsta brtvila
simetrala (gr. syn s, metron mjera)
geom. pravac koji dijeli duinu ili kut
na dva potpuno jednaka dijela
simetrian (gr. symmetros mjerljiv;
razmjeran) ravnomjeran, skladan,
suglasan u rasporedu dijelova (predmet i njegov lik u ravnom zrcalu su
simetrini); geom. simetrian je geometrijski lik prema pravcu ili ravnini kad okomice iz toaka lika na pravac ili ravninu, produene za svoju
vlastitu duinu, daju opet toke lika
(simetrine toke pravca)
simetrija (gr. symmetria) ravnomjernost, skladnost, slaganje, ravnomjeran odnost pojedinih dijelova neke
cjeline, suprotna skladnost, suprotno slaganje
simfili (gr. syn, filos prijatelj) mn. biol.
v. pod simfilija
simfilija (gr. symfilia uzajamno prijateljstvo) biol. sljubljenost, pr"iteljstvo (mravi primaju i dre u . ^ojim
mravinjacima neke kukce od kojih
imaju koristi; njih i njihove liinke
oni njeguju i hrane jer oni izluuju
neke slatke sokove koji mravima gode; ti kukci su tzv. gosti, prijatelji ili
simfili mrava)
simfiza (gr. symfysis) med. srastanje,
sraslost kostiju
simfoniar (gr. symfonia) sastavlja
simfonija (Beethoven, Shubert, Schumann, Brahms, ajkovski i dr.); glaz-

simfonija

1299

simpatian

simiografija (gr. semeion znak, grafia

benik koji svira u simfonijskom orbiljeenje) pisanje nota i melodija crkestru
ticama, lukovima i dr. znacima, tzv.
simfonija (gr. symfonia slaganje, sutrilama (upotrebljava se i danas u
glasnost) sklad; glaz. veliko glazbeno
istonim Crkvama)
djelo za orkestar (obino ima 4 glavsimit (tur.) bijeli kruh
na stavka) u kojem se pojedini insimonija (lat. simonia) Simonov grijeh,
strumenti pojavljuju samostalno, a
kupovanje ili prodavanje svetih stvane kao pratnja
ri, osobito crkvenih poloaja, djelo po
simfonijski (gr. symfonos koji skladno
kanonskom pravu strogo zabranjeno
zvui, skladan) koji pripada simfoni(naziv po kaldejskom arobnjaku Siji, napravljen kao simfonija; simfomonu koji je, po legendi, htio kupiti
nijska poema simfoniji slina komod apostola tajnu stvaranja udesa;
pozicija koja u slobodnoj formi obrausp. u Novom zavjetu: Dj 8,18-21)
duje poznate pjesme ili pjesnike mosimonist (lat. simoniacus) onaj koji daje
tive (Liszt, Berlioz, Richard Strauss);
ili dobiva svete stvari za novac; usp.
simfonijski orkestar orkestar u kojem
simonija
sudjeluju svirai puhakih (drveni i
limeni), gudakih (sa icama) instrusimonisti (St. Simon) mn. v. sen-simenata i udaraljki (bubnjevi, kamonisti
stanjete i dr.).
simonizam (St. Simon) v. sen-simosimfonion (gr. symfonia) glaz. mehanizam
niki instrument na kojem se, umesimp sintetika masa nepropusna za
tanjem okruglih ploa, moe svirati
vodu i masnoe, slui za oblaganje
svako djelo; ariston, melifon, polifon,
podova, zidova i fasada
orfenion, herifon
simpatetian (gr. sympatheia suossimforeza (gr. symforesis zbijanje)
jeanje) koji jednako osjea; koji tajno
med. nagomilavanje, posebice krvi ili
djeluje, koji djeluje tajanstvenim
drugih sokova; kongestija
sredstvima, aroban; simpatetino
similaran (lat. similis slian, fr. arlijeenje lijeenje tobonjom tajangent srebro) novo srebro i druge srestvenom silom i tijelima koja nisu
bru sline slitine, legure
lijekovi; simpatetino crnilo tajno crsimile (lat. simile) prid. slino; im. slinilo koje se ne moe odmah vidjeti,
nost, slian primjer
nego tek nakon odredenih kemijskih
simili-dijamanti mn. lani dijamanti
postupaka (npr. utjecaja topline)
koji se izrauju od stakla s primjesimpatian (gr. sympathes) suosjesom talija, tako da prelamaju svjetajan, istih osjeaja, duhovno srodan;
lost gotovo kao pravi, samo su mnogo
koji sudjeluje u boli ili osjeaju nekog
manje tvrdoe nego pravi dijamanti
dijela tijela; ugodan, drag, ljubazan;
simili-gravura prenoenje fotografija
simpatine bolesti one koje nastaju
kao posljedica drugih bolesti (za razna ploe radi umnoavanja
liku od idiopatinih bolesti koje se
similia similibus curantur it. similpojavljuju
samostalno); simpatini
na similabus kurantur (lat.) slino
ivani
sustav
v. ganglijski sustav;
se slinim lijei (naelo homeopatije)
simpatino
bojenje
zool. zatitno bosimilor (lat. similis slian, fr. or zlato)
jenje ivotinja, tj. bojenje koje izgleda
lano, manhajmsko zlato, slitina od
kao okolina u kojoj ivotinje ive.
4 dijela bakra i jednog dijela cinka

simpatija

1300

tako da ih je teko primijetiti i progoniti (mimikrija)

simpatija (gr. sympatheia) suosjeanje; prirodno slaganje u osjeajima,
duhovna srodnost, potajna naklonost
nekome; arobna, tajanstvena sila i
tajanstveno djelovanje jednog tijela
na drugo; veza pojedinih dijelova tijela; pren. naklonost, ljubav; predmet
naklonosti, ljubavi (moja, tvoja simpatija)
simpatizer (gr. sympatheo suosjeam)
onaj koji s nekim suosjea, koji nekoga voli, koji je nekom naklonjen
simpatizirati (gr. sympatheo suosjeam, saaljevam) biti iste naravi,
istih osjeaja s kim, suosjeati, slagati se, biti naklonjen, voljeti
simpazma (gr. syn s, passo posipam)
v. katapazma
simpepsa (gr. sympepsis) med. probavljanje, probava
simpetalan (gr. syn, petalon list) bot.
koji je srastao ih spojen s laticama
simpetale (gr. syn, petalon list) mn.
bot. biljke sa sraslim laticama; monopetale
simpijezometar (gr. sympiezo stiskam, obuhvaam, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje tlaka zraka,
vrsta barometra
simplegmata (gr. symplegma splet)
mn. kipovi hrvaa koji su se uhvatili
u kotac; skupine sastavljene od vie kipova i reljefa, npr. Laokont, Nioba; spojene glave i slike poprsja na
novcu
simplex sigillum veri it. simpleks sigilum veri (lat.) posl. jednostavnost
je peat (znak) istine
simplicije (lat. simplicia) mn. farm.
jednostavni lijekovi
simplicitet (lat. simplicitas) neukraenost; jednostavnost, prostodunost,
bezazlenost, prirodnost; ogranienost, glupost

simulacija

(lat. simplificare) pojednostaviti, uiniti razumljivim

simplifikacija (lat. simplificatio) pojednostavnjenje
simploka (gr. symploke) isprepletenost, splet, spletenost; ee ponavljanje rijei; poet. anafora udruena
s epiforom, tj. ponavljanje na poetku i na kraju stiha
simpodija (gr. syn s, pus gen. podos
noga) med. sraslost nogu; nakaza
sraslih nogu; simelija
simpozij (gr. symposion gozba, lat.
symposium) 1. sastanak ueg kruga
strunjaka, najistaknutijih predstavnika neke znanosti, na kojem se strogo znanstveno raspravlja samo o jednom pitanju iz njihove struke
simpozij (gr. symposion) 2. gozba,
pijanka (kod starih Grka)
simpsihija (gr. syn s, psyche dua)
duevna sloga, jednodunost, suglasnost
simptom (gr. symptoma sluaj) znak,
obiljeje; med. predznak, znak po kojem se poznaje neka bolest; pren.
znak, nagovjetaj, pretea
simplificirati

simptomatian (gr. symptomatikos

sluajan) koji se pojavljuje kao znak

ega, nagovjetavajui, koji nagovjetava; med. koji se pojavljuje kao
znak neke bolesti; simptomatino lijeenje ono koje lijei samo simptome,
a ne uzroke bolesti
simptomatografija (gr. symptoma
sluaj, grafia opis) med. opisivanje
znakova (pojava) i sluajeva pojedinih bolesti
simptomatologija (gr. symptoma sluaj, logia znanost) med. znanost o
znacima po kojima se poznaje postojanje pojedinih bolesti
simptoza (gr. symptosis) ruenje; med.
naglo slabljenje, mravljenje, opadanje
simulacija (lat. simulatio) pretvaranje,
zabuavanje; prav. prikazivanje ne-

simulant

1301

kog pravnog stanja drukije nego to

je zapravo
simulant (lat. simulans) prenemagalo,
pretvorica, onaj koji se pravi (npr.
da je bolestan), zabuant
simulirati (lat. simulare) praviti se
onim to nije, izdavati se za to, predstavljati se; oponaati koga; zabuavati
simultan (lat. simul istodobno, u isti
mah) zajedniki; istovremeni, isto-

sinapizam

sin- (gr. syn) prijedlog koji se pojavljuje

u mnogim sloenicama i znai: s,
zajedno, skupa, istodobno i si.; = lat.
cum, con
sin-neurozis (gr. syn, neuron ila)
zool. spojenost kostiju ilastom koom i vezom
sinafija (gr. synafe veza, povezanost)
fiz. v. kohezija
sinagoga (gr. synago skupim, okupim,
synagoge skup, skuptina) skuptina vjernika, zborno mjesto; osobito:
dobni; simultana pozornica tip poidovska
kola, idovski hram
zornice na kojoj se, jedno pokraj drusinaksa (gr. synaxis skupljanje, okupgog, mogu istodobno vidjeti mjesta
ljanje; skup) skuptina, zbor, sastana kojima se odigravaju svi dijelovi
nak, osobito crkveni
radnje; simultana promatranja astrosinaktici (gr. synaktikos koji skuplja,
nomska i meteoroloka promatranja
stezajui) mn. med. sredstva za skupkoja se vre istodobno na razliitim
ljanje, za stezanje
mjestima; simultana utakmica ili sisinaktian (gr. synaktikos koji skupmultanka ahovska igra u kojoj jedan
lja, stezajui) med. koji skuplja, koji
dobar majstor igra istodobno protiv
stee
veeg broja (30 i vie) igraa (majstor
sinalefa (gr. synaleifo) gram. spajanje,
ide od ploe do ploe i im kojoj pristapanje dvaju samoglasnika ili dvostupi, protivnik mora povui potez,
glasnika na kraju jedne i na poetku
na koji majstor obino odmah odsljedee rijei; kraza
govori); simultana crkva crkva kojom sinandrija (gr. syn, aner gen. andros
se slue dvije vjere; simultana kola
ovjek, mu) bot. straslost pranikih
kola za uenike razliitih vjera
niti (filamenata) i pranica (antera)
simultaneum (lat. simultaneum) stvar
kod nekih biljaka
kojom se istodobno slue dvije ososinanhe (gr. synanche) med. upala
be; zajedniko sluenje istom crkvom
grkljana, upala krajnika
od strane dviju razliitih vjera
sinanteran (gr. syn, anthos cvijet) bot.
simultanitet (lat. simultaneitas) istosraslih pranica
vremenost, istodobnost
sinantrop (lat. sinanthropus pekinensimultanizam (lat. simultaneus) umj.
sis kineski ovjek iz Pekinga) zool.
smjer (.jedna vrsta kubizma) kod koostaci ljudskih kostiju pronaeni u
jega su. npr. na slici, ruke i noge
blizini Pekinga, isti kao kosti piteumnoene ("make s osam nogu") da
kantropa
bi dale izraajnost pokretu, koji je
sinapeleon (gr. sinapelaion) kem. goukoen na trenutano uhvaenoj sliruiino ulje
ci
sinapis (lat. sinapis, gr. sinapy, sinapi)
simultanka (lat. simultaneus istobot. goruica
doban) v. pod simultan
sinapizac^ja (lat. sinapisatio) med. prisin kratica za sinus
vijanje goruice na bolesno mjesto
sinapizam (gr. sinapismos) med. oblog
sin al fine (tal.) glaz. do kraja, tj. treba
od goruice
ponoviti do kraja

sinapizirati

sine loco et anno

1302

sinapizirati (gr.

sinapizo) oblagati goruicom, posipati goruicom

sinarhija (gr. synarchia) zajedniko
vladanje, suvlada
sinartroza (gr. syn, arthron zglob) v.
koartikulacija
Since Cerere et Baccho friget Ve-

nus it. since Cerere et Bakho friget

Venus (lat) Bez Cerere i Bakha smrzava se Venera, tj. bez kruha i vina
nema ljubavi
sincere et constanter it. sincere et
konstanter (lat.) iskreno i postojano
sinciput (lat. sinciput = semi caput pola
glave) anat. gornji dio glave, tjeme
sindeza (gr. syndesis) zool. veza, spoj
sindezmitis (gr. syndesmos veza) med.
upala zglobnih veza
sindezmologija (gr. syndesmos veza,
logia) anat. znanost o vezama (iliastim tvorevinama koje dre dijelove kostura)
sindezmoza (gr. syndesmos veza. spoj)
anat. vrst spoj kostiju pomou zglobnih veza
sindicirati (gr.syndikeo branim na
sudu) kupovati i prodavati na zadrunoj osnovi, preko profesionalnih
udruga; davati pravne savjete (drutvu, poduzeu i dr.)
sindijazmiki brak (gr. syn s, dia raz)

brak mukarca s jednom enom (monogamija), ali tako da povremene nevjere, pa ak i poligamija ostaju pravo mukarca
sindik (gr. syndikos) pravni zastupnik,
predstavnik, opunomoenik, pravni
savjetnik (neke zajednice, ustanove,
dravne ustanove, poduzea i si.); poslovoa trgovake komore; opunomoeni slubenik
sindikalist (gr. syndikon) pristaa (ili:
pobornik) sindikalizma
sindikalizam (gr. syndikos) upravljanje poslovima preko sindikata;
oblik sindikalne organizacije, osobito
radnika, kojoj je cilj prelazak pro-

izvodnih sredstva u ruke proletarijata putem izravne akcije, te ukidanje kapitalistikog vlasnitva
sindikat (gr.syndikos) sluba ili poloaj sindika; udruga, savez na profesionalnoj osnovi radnika jedne
struke, slubenika, trgovaca, bankara (sindikat banaka), brodovlasnika (brodarski sindikat i dr.), poslovni, upravni odbor jedne profesi-

je; radniki sindikati predstavnitva

radnika kao cjeline (osobito u odnosu

prema poslodavcima), profesionalne
udruge radnika kojima je cilj otklanjanje konkurencije medu radnicima iste struke pri zakljuivanju
ugovora o radu, a time i ublaavanje
tekih ekonomsko-socijalnih posljedica koje moe za radnike imati takva konkurencija
sindikatni (lat. syndicatus) prav. sindikatna tuba (lat. actio syndicatus in
factum) tuba radi zatite od imovinske tete koju je tuitelj pretrpio
zbog neispravnog obnaanja sudske
vlasti; sindikatni zloin (lat. crimen
syndicatus) sudaka pristranost
sindon (gr. sindon) fina indijska tkanina, indijsko platno, vrsta muslina
sindrom (gr. syndrome) stjecaj; zajedniko djelovanje, sudjelovanje vie
initelja; med. skup simptoma koji
se istodobno pojavljuju u odredenom
broju bolesti, skup znakova bolesti
sindel (gr. syn s, lat. cella elija) "onaj
koji je zajedno s kim u eliji", tajni
savjetnik episkopa (vii monaki in
kod pravoslavaca); usp. sincelus
Sine furore magnus poeta non potest (lat.) Ne moe (ovjek) biti velik

pjesnik bez nadahnua

(lat.) bez mrnje i
naklonosti, tj. nepristrano (pisati, govoriti o komu ili emu)
sine loco et anno it. sine loko et ano
(lat.) u bibliografiji: bez oznake mjesine ira et studio

Sinedrij

1303

sta i godine (gdje i kad je knjiga tiskana)

Sinedrij (gr. synedrion) zasjedanje,
skuptina vijea; osobito: nekadanje
idovsko Veliko vijee u Jeruzalemu,
imalo je 72 lana, Sanhedrin
sinegdoha (gr. synekdoche) "zajedniko uzimanje"; ret. zamjenjivanje
znaenja jedne rijei znaenjem druge po opsegu i koliini, gdje se umjesto cjeline uzima dio (par pro toto)
ili cjelina umjesto dijela (totum pro
parte), ili jednina umjesto mnoine i
obratno, npr. glava umjesto ovjek,
grlo umjesto govedo
sinehija (gr. synecheia) veza, jedinstvo; med. neprestano trajanje neke
bolesti; bolesna sraslost arenice oka
sinehiologija (gr. synecheia veza,
logia) fil. teorija o vezi stvari, o postojanosti stvari u prostoru, ili o jedinstvu tvari (Herbart, Fechner)
sinehologija (gr. synecheia, logia) fil.
v. sinehiologija
sinekdroma (gr. synekdrome isti zavretak, isti oblik) gram. zajednika
osnova, korijen razliitih rijei
sinekfoneza (gr. synekfonesis) gram.
spajanje slogova, spojeno izgovaranje
odvojeno napisanih samoglasnika ili
slogova jedne rijei
sinekija (gr. syn-oikia) zool. zajednika kua, zajedniko stanovanje, pojava kad mravi grade svoja gnijezda
na biljkama; usp. simbioza
sinekura (lat. sine cura bez brige, engl.
sinecure) sluba koja donosi dobar
prihod, a u kojoj ne treba gotovo nita raditi
sinereza (gr. synairesis saimanje)
gram. slijevanje dvaju samoglasnika
ili dvaju slogova; supr. dijereza
sinergetian (gr. synergos sudjelatan)
koji zajedno djeluje, pomoni
sinergija (gr. synergia) zajedniko djelovanje, suradnja, pomaganje; fiziol.
udruivanje vie organa (miia) radi

singlosa

obavljanja nekog procesa ili nekog

pokreta
sinergist (gr. syn, ergon djelo) pristaa
sinergizma; prid. sinergistiki
sinergizam (gr. syn, ergon djelo) nauavanje o sudjelovanju, nauavanje
0 slobodnom sudjelovanju ljudi u
tenji za svojim popravljanjem i stjecanjem blaenstva
sinestezija (gr. synaisthesis suoseaj)
sposobnost jednog nenadraenog osjetila da osjeti podraaj nekog drugog osjetila, npr. da se vidi boja kad
se uju tonovi, tzv. "sluanje boja"
(pri zvuku trube vidi se crvena boja
itd.)
sineza (gr. synesis) mo shvaanja,
razboritost; gram. red rijei po smislu
Sing-Sing poznata kaznionica u amerikoj dravi New York, dobro uvani
1 osigurani zatvor iz koga se ne moe
pobjei
sing. kratica za singular
singenezija (lat. syngenesia) mn. bot.
biljke ije su pranike niti srasle na
anterama (XIX. klasa u Linnovom
sustavu biljaka)
singerica ivai stroj (nazvan po am.
industrijalcu i utemeljitelju industrije ivaih strojeva I. M. Singeru,
18111873)
singl (engl. single pojedinaan) port,
igra samo jednog igraa, npr. u tenisu, protiv samo jednog protivnika
single-tax it. singl-taks (engl.) "jedini
porez", shvaanje fiziokrata i pristaa agrarnog socijalizma, osobito H.
Georga (18391897), prema kojem
bi konfisciranje zemljine rente od
strane drave uinilo suvinim sve
ostale poreze
singlosa (gr. syn, glossa jezik) ispitivanje veze izmeu pojmova i oblika
ljudskog govora; prikazivanje srodnosti razliitih jezika na temelju sli-

singlton

1304

nosti korijena koji slino glase i imaju isto znaenje

singlton (engl. singleton) u vistu: boja
u kojoj igra ima samo jednu kartu
u ruci
singrafa (gr. syn-, grafo piem) prav.
pisanje isprave pred svjedocima, koju sastavlja i pie trea osoba, a potpisuju izdavatelj i svjedoci
singpil (njem. singen pjevati, Spiel
igra) igrokaz praen pjevanjem i
glazbom, veoma popularan u 18. st.
singular (lat. singularis sc. numerus)
gram. jednina; supr. plural
singularan (lat. singularis) pojedinaan, poseban; osobit, izvanredan, odlian, jedinstven; osebujan, svojstven;
rijedak, neobian, udnovat; singularan sud log. pojedinani sud, sud
iji se predikat pripisuje ili nijee samo jednoj jedinici, npr: Derenin je
hrvatski junak; singularan ovjek
osobenjak; mat. koji ima svojstva u
kojima ne sudjeluju druge stvari iste
grupe, razreda
singulare tantum (lat. singulare tantum) rije koja se upotrebljava samo
u jednini, tj. imenica koja ima samo
singular, npr. ovjek, Kupa, Medvednica itd.; supr. plurale tantum
singularij (lat. singularium) med. poseban lijek, lijek koji ima osobito
povoljno djelovanje protiv neke bolesti
singularitas testium singularitas testijum (lat.) prav. pojedinanost svjedoka, kad za svaku injenicu koju
treba dokazati postoji samo po jedan
svjedok; testes singuli
singularitet (lat. singularitas) pojedinanost, posebnost; osebujnost, nastranost, udnovatost
singularizam (lat. singularis pojedini)
fiz. metafiziki smjer koji: 1. samo
Boga priznaje kao uzrok svijeta; 2.
smatra da postoji samo jedan svemir;
3. mnotvo raznovrsnog izvodi iz jed-

sinkopa

nog naela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala kojeg gleda u Bogu ili
svemiru; 5. pretpostavlja samo kvantitativno razliite elemente bia (atome); supr. pluralizam
singultus (lat. singultus) med. jecanje;
tucanje
sinhiza (gr. synchysis slijevanje, ulijevanje) razblaivanje, razvodnjavanje, mijeanje
sinhondroza (gr. syn, ehondros hrskavica) anat. vrsta spojenost zglobova hrskavicom
siniceza (gr. synizesis saimanje) stapanje u jedno; gram. izgovaranje
dvaju samoglasnika u jednom slogu
sinister (lat. sinister lijevi) naopak,
nespretan; nepovoljan, zlokoban; odvratan, lo; colla sinistra it. kola sinistra (tal.) glaz. lijevom rukom
sinkarpija (gr. syn, karpos plod) bot.
sraslost plodova
sinkatateza (gr. syn-katathesis) usporedba, usporeivanje miljenja jednog ovjeka s miljenjem nekog drugog da bi se miljenja uskladila; odobravanje, priznavanje tueg miljenja
sinkategorema (gr. syn, kategorema)
ono to se u drutvu s drugim kae
o kome ili emu; poet. umetnuta rije,
npr. da bi se ispunio jedan stih
sinklinala (gr. synklino naginjem se
istodobno) geol. geoloka tvorevina
kod koje se slojevi naginju prema osi
nabora, ulegnuti dio nekog sloja;
supr. antiklinala
sinklonus (gr. syn, klonos gr) med.
opi gr koji obuhvaa sve dijelove
tijela
sinkopa (gr. synkope) 1. gram. skraivanje rijei izbacivanjem iz sredine
jednog sloga ili jednog samoglasnika
izmeu dvaju suglasnika, npr. za
nj'ga, stan'te; 2. med. iznenadna duboka nesvjestica zbog zastoja kucanja srca; iznenadna smrt zbog odu-

sinkopirati

1305

zetosti srca; 3. glaz. spajanje u jedan

ton druge polovice prvog dijela takta
s prvom polovicom drugog, tj. nenaglaenog s naglaenim
sinkopirati (gr. syn-kopto skratim)
gram. skratiti rije izbacivanjem jednoga sloga ili vie slova iz sredine;
med. onesvijestiti se
sinkoptian (gr. synkoptikos koji izaziva naglu malaksalost, koji pati od
iznenadne malaksalosti) med. koji je
u nesvjestici, malaksala srca
sinkracija (gr. synkrateo zajedno drim, vladam) suvladavina, oblik dravne uprave u kojem narod, preko
svojih izabranika, uzima odredeno
sudjelovanje u vrhovnoj upravi
sinkranian (gr. syn, kranion lubanja) med. povezan (ili: spojen) s lubanjom
sinkrazija (gr. synkrasis smjesa, syn,
kerannymi mijeam) mijeanje, mjeavina, smjesa
sinkretist (gr. synkretizo ujedinjujem
dvije protivnike stranke protiv treeg neprijatelja) tvorac ujedinjenja
protivnikh stranaka, ujedinitelj
vjerskih stranaka; fil. lan skupine
filozofa u XVI. st koji su htjeli spojiti
Platonovo i Aristotelovo nauavanje;
nekritian eklektiar; usp. sinkretizam
sinkretistiki (gr. synkretizo) ujedinjujui, mijeajui; eklektiki; v. sinkretist
sinkretizam (gr. synkretismos sjedinjenje dviju protivnikih stranaka
protiv treeg neprijatelja) nain rada
slian radu antikih Kreana, koji su
se, usprkos unutranjim svaama i
podijeljenosti na razne politike
stranke, ujedinili protiv vanjskih neprijatelja; ujedinjenje dviju protivnikih stranaka protiv treeg, zajednikog neprijatelja; fil. nesustavno i nekritino spajanje dijelova razliitih

sinod

filozofskih sustava bez otklanjanja

njihovih proturjenosti (najnii stupanj eklekticizma)
sinkritici (gr. synkritikos koji sastavlja, sastavljajui) mn. med. sredstva
(ili: lijekovi) za spajanje
sinkriza (gr. synkrisis sastavljanje,
sjedinjenje; usporeenje) sastavljanje, mijeanje; usporeenje, usporedno prosuivanje
sinkron (gr. synchronos) istovremen,

istodoban; sinkrono snimanje u filmu

istodobno snimanje (kad se ton snima istodobno sa slikom)

sinkronian (gr. synchronos istodoban) istodoban, istovremen; sinkronine tablice povijesne tablice u kojima su istodobni dogaaji pregledno stavljeni jedni pokraj drugih; usp.
sinkron
sinkronija (gr. syn, chronos vrijeme)
lingv. dananje, sadanje stanje jezika; stanje u nekom jeziku u jednom
odreenom razdoblju, npr. prouavanje odnosa i svojstava samoglasnika u naem dananjem knjievnom
jeziku; supr. dijakronija
sinkronizacija (gr. syn, chronos vrijeme) istodobno obavljanje dviju radnji koje su u vezi; osobito: ozvuavanje, ozvuenje filma, tj. snimanje i
tona i slike u isto vrijeme; usp. postsinkronizacija
sinkronizam (gr. synchronismos) istovremenost, istodobnost
sinkronizirati (gr. synchronos istodoban) uiniti da dvije radnje ili vie
radnji imaju isto trajanje, da pokazuju isto vrijeme, da se pojavljuju
istodobno (npr. slika i ton u tonskom
filmu)
sinod (gr. synodos sastanak, skup,
skuptina) skuptina, sabor, osobito
sveenika radi rjeavanja vjerskih ili
crkvenih pitanja, crkveni sabor; crkvena upravna vlast, crkveno vijee

sinoda]

1306

(gr. synodos skup, skuptina)

lan crkvenog vijea, lan crkvene
skuptine, lan sinoda
sinodalni (gr. synodos sastanak, skup,
skuptina, lat. synodalis) koji se tie
sinoda, koji potjee od sinoda; sinodalni dekret odluka crkvene skuptine ili sinoda; sinodalna pitanja
pitanja koja spadaju u mjerodavnost
crkvene skuptine; sinodalno i prez-

sinodal

biterijalno ustrojstvo ustrojstvo po

kojem Protestantskom crkvom upravljaju sinodi i prezbiteriji

sinodian (gr. synodikos koji se tie
sastanka) zborni, skuptinski; sinodiki mjesec vrijeme od jednog mlaaka do drugog (29 dana, 12 sati, 44
minute, 2 sekunde); usp. sideriki
mjesec
sinoha (gr. synoche spoj, stjecaj) med.
potajna groznica koja traje nekoliko
dana, sa stalnom promjenom temperature
sinolog (gr. Sinai Kinezi) prouavatelj
(ili: poznavatelj) kineskog jezika, kineske povijesti, kulture, umjetnosti,
knjievnosti
sinologija (lat. Sinae, gr. Sinai Kinezi,
kineski narod, logia znanost) prouavanje kineskog jezika, kineske povijesti, kulture, knjievnosti, umjetnosti
sinonim (gr. synonymos istog imena,
istog znaenja) lingv. istoznanica,
rije razliitog glasovnog sastava, ali
istog ili slinog znaenje, npr. pijetao
kokot
sinoniman (gr. syn, onyma ime) slian,
srodan po znaenju, slinog znaenja
(rije)
sinonimija (gr. synonymia istoimenost, istoznanost) lingv. slinost
znaenja, srodnost znaenja; slino
znaenje
sinonimika (gr. synonymos istog imena, istog znaenja) lingv. dio lingvistike koji prouava rijei slinog zna-

sintaksa

enja; zbirka i objanjenje rijei slinog znaenja

sinopsis (gr. synopsis) pregled, nacrt,
skica (npr. neke znanosti); usporedni pregled veeg broja slinih stvari;
usporedba spisa koji govore o istoj
temi; sinopsis Evanelja usporedba
poglavlja iz Evanelja koja jednako
ili slino govore o ivotu Isusa Krista,
osobito iz Evanelja po Mateju, Marku i Luki, a koja se, za razliku od
Ivanovog, zovu sinoptika Evanelja
sinoptici (gr. synopsis pregled) mn.
prva tri evanelista (Matej, Marko i
Luka), iji se opisi Kristovog ivota
mogu srediti u preglednu cjelinu;
usp. sinopsis
sinoptiki (gr. synoptikos pregledan)
koji se moe istodobno vidjeti, tj. pregledan, ukratko izloen, u obliku
nacrta, skice; sinoptika Evanelja
v. pod sinopsis; sinoptike karte vre-

menske karte, na brzojavnim izvjetajima meteorolokih postaja utemeljene i izraene karte koje, pomou
posebnih znakova, istodobno prikazuju vremenske prilike u raznim predjelima
sinorganizam (gr. syn, organon orue)
organsko bie koje je nastalo iz ivotinjskog tijela, npr. utrobna glista
sintagma (gr. syntagma sastav; spis;
propis) sastavljanje, sreivanje; zbornik, zbirka spisa, napomena itd.;
gram. skupina rijei koje oblikuju jedan pojam, npr.: dobar ovjek, zeleno drvo itd.
sintagmatian (gr. syntagmatikos po-

put ili na nain sintagme) skupljen,

sastavljen
sintagmatik (gr. syntagma sastav;
spis) skuplja, sastavlja
sintaksa (gr. syntaxis jezino toan
reenini sklop) ureenje, ureivanje;
gram. dio gramatike koji se bavi reenicom i njezinim sastavnim dijelovima

sintaktiki

1307

(gr. syntaxis) gram. koji

se tie sintakse, koji je u vezi sa sintaksom
sintema (gr. synthema) ono to se temelji na nekom dogovoru; ugovoreni
znak, kratka i nejasna izreka koju
treba rjeavati gotovo kao i kakvu
zagonetku; ugovor, sporazum
sintaktiki

sintematian (gr. synthematikos u

dogovorenim znacima, ugovorenim

znacima) koji je utemeljen na ugovoru, na sporazumu, na dogovoru
sintematografija (gr. synthema ugovoren znak, grafia pisanje) pisanje
tajnim znacima; uputa o iskazivanju
misli ugovorenim znacima jasno kao
obinim govorom
sintetian (gr. synthetikos) spojni,
sjedinjavajui; sintetina metoda v.

sinteza; sintetiki sud log. sud koji

proiruje nau spoznaju, tj. iji predikat izrie neto o subjektu to nije
identino vezano sa subjektom, dakle, sud ije se jedinstvo temelji na
zamjeivanju, npr. Neka tijela su
teka; sintetika reenica gram. reenica iji predikat nije sadran ve
u subjektu, nego je samo spojen s
njim; kem. sintetiki proizvodi i-

vene namirnice i dr. sirovine napravljene kemijskim putem

sintetiar (gr. syhthesis) onaj koji se
slui sintetikom metodom; supr.
analitiar
sintetizam (gr. syntithemi sastavljam,
spajam) sintetiki sustav, sintetika
teorija
sintetizirati (gr. syntithemi sastavljam, slaem, spajam) sastavljati,
spajati; log. postupati sintetiki, po
sintetikoj metodi
sinteza (gr. synthesis) sastavljanje,
spoj, spajanje; log. spajanje vie dijelova u cjelinu (npr. pojam je sinteza,
tj. spoj vie raznih oznaka u cjelinu);
sinteza ili sintetika metoda progre-

sivna metoda, jedna od istraivakih

sinzoian

ili heuristikih metoda; put ili polaenje od jednostavnijega kao poznatoga, istinitoga, k sloenijim istinama dovodenjem u vezu tih jednostavnijih istina (npr. Euklidova geometrija izgraena je sintetikom metodom); put od dijelova k cjelini; postupak kojim se od suprotnih pojmova (teze i antiteze) stvara vii pojam u kojem su suprotnosti uklonjene (dijalektika metoda); kem.
postupak izgraivanja neke tvari
spajanjem njezinih sastojaka (elemenata); supr. analiza
sinto (jap. sinto, shinto) v. into
sintomija (gr. syntomia) kratkoa, saetost izraavanja; kratak, saet
izraz
sintonin (lat. syntoninum) kem. tvar
miinih vlakana
sinumbra-arulja (lat. sine umbra bez
sjene) vrsta arulje koja ne baca sjenu
sinuozan (lat. sinuosus) s naborima,
krivudav, vijugav, izvijugan, valovit
sinuozitet (lat. sinuositas) naboranost,
vijugavost, krivudavost, valovitost
sinus (lat.) poluokrugla povrina; zaljev,
zaton; nabor na odijelu; anat. upljina (kosti, mekog tkiva); geom. goniometrijska funkcija: odnos izmeu suprotne ka tete i hipotenuze (sin)
sinusitis (lat. sinus eona upljina)
med. upala eone upljine
sinusna busola magnetna igla s pokretnim vodiem struje (za mjerenje
galvanske struje)
sinusoida (lat. sinus, gr. eidos oblik)
mat. krivulja u ravnini koja prikazuje promjene sinusa kad se kut ili
luk mijenja; anat. venska mrea u
tkivima nekog organa
sinuzijasti (gr. synusiastes) mn. krani koji smatraju da su u Kristu
obje prirode, boanska i ljudska
sinzoian (gr. syn, zoikos ivotinjski)
koji se obavlja suradnjom ivotinja:

sirvant

sistem

seiriasis) med. sunanica,

sjemena i plodova koje ine neke iupala mozga i modane opne
votinje, osobito glodavci (poglavito
Sirijus (gr. Seirios, lat. Sirius) astr.
vjeverica i hrak) koji skupljaju sjenajsjajnija zvijezda u zvijeu Velime i plodove kao zalihu hrane za
kog psa
zimu
siringa (gr. syrinx) cijev, trska, svirala,
sinjor (tal. signore, lat. senior stariji}
pastirska frula; zool. organ za pjevanje (kod ptica); med. v. fistula
gospodin, gospodar
siringa (lat. svringa) med. panjolska
sinjora (tal. signora) gospoa, gospogroznica
darica
sinjorija (tal. signoria) gospodstvo;
siringomijelija (gr. syrinx cijev, myeplemstvo; kao titula: Visost, Svjetlos sr, modina) med. bolest poglalost
vito vratnog dijela hrptene modine,
oituje se u postupnom i sve veem
sinjorina (tal. signorina) gospoica
obamiranju i uzetosti miia ruke
sinjorino (tal. signorino) mladi gosposiringotom (gr. syrinx cijev, tome redin
zanje) med. no za rezanje fistule
sir it. ser (engl.) gospodin; izraz kojim
sirmgotomija (gr. syrinx cijev, tome
se oslovljavaju vitezovi i koji se stavrezanje) med. rezanje fistule, razrelja ispred imena; izraz kojim se oszivanje fistule
lovljava svaki oLmjen ovjek, samo
sirmaizam (gr. svrmaia uljena rotbez spominjanja imena; izraz kojim
kvica za povraanje i ienje) med.
se oslovljavaju kralj i prinevi
uporaba kakvog jakog sredstva za
siraa (ir. cirage, lat. cera vosak) mazaienje
nje voskom, votenje; slika izraena
nekom mutnom bojom slinoj vosku
sirmeja (gr. syrmaia uljena rotkvica
sirena (gr. Seiren) fiz. sprava za ispiza povraanje i ienje) med. sredtivanje nastanka tonova i za mjerestvo za povraanje i ienje, za stonje njihove visine; cijev iz koje zguslicu
nuti zrak ili para isputa jake i duge
sirpriz (fr. surprise) iznenaenje, utonove (objavljuje u tvornicama poenje; zgranutost
etak i prestanak rada, slui u posirta (gr. syrtis) geol. prud od pominog
morstvu kao signal u magli, daje
pijeska; poglavito dva opasna pjeznak za uzbunu zbog neprijateljskih
ana pruda (grebena) na obali sjezrakoplova itd.); znak za uzbunu;
verne Afrike
zool. morska krava; med. nakaza
sirtu (fr. surtout) Ogrta; srebrna i porsraslih nogu; usp. sirene
culanska posuda (sa eerom, solju,
sirene (gr. Seiren, lat siren) mn. mit.
paprom i dr.) nasred stola
morske nimfe s arobnim glasom koje
sirup (lat. syrupus, tal. siroppo) gust
su svojom zavodnikom pjesmom
eerni sok; gusto ukuhan biljni ili
primamljivale pomorce pa ih onda
voni sok; farm. gusto ukuhan lijek
ubijale; pren. zanosna pjevaica, lijes 2/3 eera koji slui za poboljavapa zavodnica, ena opasna za munje okusa toga lijeka
karce zhog svoje ljepote; a iranska pje- sirvant (fr. sirvente) prigodna pjesma,
sma arobna pjesma, zanosna pjesma
vrsta lirske pjesme starih trubadusirigmofonija (gr. sj'rigma svirka, fora (prvobitno u slubi svetaca i vlane glas, zvuk) med. piskavost glasa,
dara), pohvalnog ili satirinog sadrpiskav glas
aja

sistem

sinjor

1308

sinzoicna irenje plodova bot. irenje

sirijaza (gr.

1309

(gr. systema) ono to jc sastavljeno, sastav, sustav, cjelina; prema

odreenom stajalitu ureena i od
raznovrsnih stvari ili spoznaja sastavljena cjelina, skup ureenih dijelova, npr. u matematici po logikim
naelima ureena raznovrsnost matematikih tvorevina poput jednadbi, toaka, krivulja, povrina; oblik
ureenja i upravljanja dravom; nain rada, nain postupanja; plan, svrhovito sastavljena cjelina (npr. sustav svijeta, Sunev sustav, notni sustav itd.); bez sistema bez veze, bez
plana, neznanstveno
sistematian (gr. systematikos) koji
je u skladu s nekim utvrenim sustavom, koji odgovara jednom utvrenom sustavu
sistematika (gr. systematikos u cjelinu spojen, u cjelinu sreen) 1. vjetina planskog i znanstvenog izlaganja, prikazivanja; plansko, znanstveno prikazivanje; 2. razvrstavanje
i grupiranje odreenih stvari i pojava; 3. biol. grana biologije koja razvrstava i grupira organizme prema
njihovoj slinosti ih razliitosti u:
vrste, rodove, porodice, redove, klase
i si.
(gr. systema sustav,
cjclinski sastav, crjelinski sklop) sreivanje (ili: izgraivanje) po strogo
znanstvenim metodama; naela po
kojima se ovako radi; sklonost ovakvom nainu rada
sistematizirati (gr. svstema cjelinski
sastav, cjelinski sklop) izvoditi (ili:
izvesti) neto tako da ini skladnu
cjelinu, srediti znanstveno, sreivati
po loginom naelu, urediti u sustav
sistematologija (gr. svstema, logia)
znanost o svrhovitom i pravilnom
sreivanju znanstvene grae
sistematomanija (gr. systema, mania
pomama, strast) pretjerivanje u tesistematizam

sitomanija

nji da se sve dovodi i sreuje u znanstvene sustave

sistematski (gr. systcmatikos u qclinu
spojen, u cjelinu sreen) ureen u
obliku sustava, planski, metodian,
ureen prema utvrenim stajalitima (naelima), znanstveno obraen;
dosljedan
sistil (gr. syn, stylos, systylos sa stupovima s meusobnim razmakom od
dva promjera) arhit. graevina, dvorana sa stupovima izmeu kojih razmak iznosi samo dvije debljine stupa, tj. sa stubovima naguslo
sistilan (gr. systylos) arhit. s gustim
stupovima
sistilije (gr. systylos s gustim stupovima) mn. arhit. hodnici, dvorane sa
stupovima nagu sto
sistirati (lat. sistere) zadrati, zaustaviti, obustaviti, prekinuti, sprijeiti,
ukinuti
sistola (gr. systole) gram. skraivanje
slogova, kratak izgovor dugog samoglasnika; med. stezanje srca (supr.
dijastola)
sistrofa (gr. svstrofe) med. oteklina,
ir
sitakratija (gr. silos hrana, akratia nemogunost) med. nemogunost zadravanja hrane
sitilistika (lat. stilus drak, pisaljka)
1. znanost o stilu, tj. dobrom i pravilnom pisanju; prid. stilistiki
sitiologija (gr. sition hrana, namirnice,
logia znanost) znanost o hrani; v. sitologija
sitofag (gr. sitos ito, fagein jesti) zool.
itojed
sitofobija (gr. sitos hrana, folx)s strah)
med. bolesna odvratnost, gadljivost
prema jelu
sitologija (gr. sitos penica, ito; hrana, logia znanost) znanost o hrani
sitomanija (gr. sitos hrana, mania pomama, strast, ludilo) med. bolesna
elja za jelom

sitomctnr

1310

(gr. sitos penica, ito, metron mjerilo., mjera) sprava za mjerenje ita
Sitting Buli (engl.) "Sjedei Hik" (indijanski: Tatanka Yotanka), poglavica
Sioux-Indijanaca (18341890); pobijedi amerikog generala Georgea
Custera na rijeci Little Bighorn u
junoj Monlani (1876.)
situacija (Int. situs poloaj, situatio)
stanje, poloaj (kuo, mjesta); drutveni poloaj, imovinsko stanje; ope
stanje, prilike (vojske, drave i dr.);
sadanje politiko stanje (u drava,
Europi, svijetu); komedija situacija
kazalino djelo u kojem se smijeh ne
izaziva rijeima, nego samom radnjom i temom djela; situacijski plan
plan, npr. graevine, s obzirom na
poloaj
sitometar

(lat. situs poloaj, fr. situer)

staviti, stavljati, postaviti, postavljati, poloiti, dati poloaj; bili dobro
situiran biti u ekonomski povoljnom
stanju, biti imuan
situs (lat) poloaj; anat. prirodni poloaj
nekog organa prema svojoj okolini;
situs obliquu$ uten it. situs obtikvus
uteri (lat.) kosi poloaj maternice
sivrije (tur. sivri iljast) klijeti sa iljastim vrhom, tzv. "cvikcange"
sispenec it. sikspens (engl.) engleski
srebrni novac od 6 pensa, = 1/2 ilinga
sizeren (fr. suzerain, lat. sursum, susum navie, gore) u feudalizmu: vlastelin ih vladar koji je dao vazalu
zemlju u feud, ili mu nametnuo svoju
vlast
sizerenitet (fr. suzerainete) vlast i dostojanstvo sizerena
Sizif (gr. Sisyfos) miL sin Ko lov, kralj
Korinta, po prii otac Odisejev, poznat kao prepreden i grabeljiv ovjek; zato to je odavao tajne bogova,
morao je za kaznu u podzemnom svijetu vjeno gurati golem kamen uzsituirati

skala

brdo koji bi sc uvijek skoLrljao natrag

kad bi ga dogurao do vrha; otuda:
Sizifov posao uzaludan teak posao,
besciljan posao koji umara
sizigija (gr. syn s, zygon jaram) astr.
konjunkcija i opozicija Sunca i Mjeseca (mlad i utap. Mjeseeve mijene); gram. v. konjugacija; takoer:
izostavljanje srednjeg sloga; poet. v.
diopoija
sizmian (lat. sismicus) v. seizmian
sizmograf (lat. sismicus. gr. grafo) v.
seizmograf
sizmometar (lat. sismicus, gr. metron)
v. seizmometar
sie (fr. sujet. lat. subjeetum) predmet,
sadraj (nekog govora, spisa, umjetnikog djela i dr.); glaz. glavni stavak, tema
skabijes (lat. scabies) med. svrab (vrsta
kone bolesti)
skabin (lat. scabinus, tal. scabino) prav.
porotnik
skabinat (lat. scabinatus) prav. sluba
porotnika, porotnitvo
skabiozan (lat. scabiosus) med. svrabljiv
skadenca (tal. scadenza) trg. rok, dan
dospijea, dan plaanja mjcnice
skadirati (tal. scadcrc) trg. dospjeti,
istei (za rok plaanja mjenica)
skafander (gr. skafe) pojas za plivanje;
od pluta i dr.; plivako, ronilako odijelo
skafoidan (gr. skafoeides kori ta St) u
obliku amca, unast
skala (lat scala) ljestve, stube; glaz.
ljestvica, niz od est uzastopnih tonova izmeu osnovnog tona i oktave,
dakle, sedam stupnjeva izmeu oktave i osnovnog tona; fiz. na stupnjeve podijeljna ljestvica kod barometra i slinih instrumenata; podjela
na stupnjeve, mjerilo, razmjer; u osiguranju: promjenjiva vrijednost osigurane robe za vrijeme trajanja osiguranja; otuda: skala osiguranja osi-

skalar

1311

guranje robe s promjenjivom vrijednou

skalar (lat scala ljestve, stube) fiz. svaka veliina koja je potpuno odreena brojnom vrijednou; usp. vektor
s k a l a m a veliina (lat. scalaris Ijestvini) fiz. v. skalar (usp. vektorska
veliina), ljestvina veliina
skaldi (nord.) mn. islandski i norveki
pjesnici-pjevai, od VIII. do XIII. st.
skalenoedar (gr. skalenos raznostranian, nejednakih stranica, edra osnova) min. kristalni oblik omeen s
8 ili 12 raznovrsnih trokuta
sknlmn (gr. skalmos) vet. zarazna
konjska bolest, javlja se u obliku upale dinih organa, praena slabom
groznicom, bronhitisom, kaljem i
ba ljenjem
skalp (engl. sealp lubanja) zguljcna

koa s glave pobijeenih neprijatelja,

ratniki trofej sjevernoamcrikih
Indijanaca i nekih drugih naroda
skalpel (lat. scalpellum) med. manji kirurki no kod kojega je otrica nepomino usaena u drak
skalpirati (lat. scalpere grepsti, rezati,
engl. scalp lubanja) oderati kou s
glave (po obiaju sjevernoamerikih
Indijanaca i nekih drugih naroda koji
su to inili pobijeenim neprijateljima u znak pobjede)
skulptura (lat. scalptura) rezanje (ili:
urezivanje) dubaem; osobito: vjetina pravljenja malih reljefa u kamenu i na peatima (razliito od
skulpture)
skaljola (Lal. scagliola) mjeavina od
finog gipsa i tinjca u prahu sastavljena u smjesu pomou ljepila; upotrebljava se za izradbu kamenih
slika slinih mozaiku
skandal (gr. skandalon) sablazan; bruka, sramota, sramotna stvar; vika.
galama, nered; ljutnja, srdba
skandal i ra ti (lat. scandalum) praviti

(ili: izazvati, izazivati) skandal

skas

skandalizirati (lat. scandalisare) sa-

blazniti, sablanjavati; izazivati jaku ljutnju, srditi, rasrditi; skandalizirali se sablanjavati se, ljutiti se
skandalozan (lat, fr. scandaleux) sablanjiv, sramotan, odvratin, uasan
skandij (lat. scandium) kem. element,
atomska teina 45,10, redni broj 21,
znak Sc, kovina
skandinavizam (lat. Scandinavia) 1.
tenja da se skandinavske zemlje
(Danska, vedska i Norveka) ujedine ili barem sklope savez za napad
i obranu; 2. knjievni smjer B. Bi0rnsona i II. Ibsena
skandirati (lat. scandere) metr. dijeliti
stihove po stopama i itati ih po taktu (ritmu), bez obzira na znaenje
skanzija (lat. scansio) metr. dijeljenje i
itanje stihova po stopama; skandiranje
skapulalgija (lat. scapula plea. gr.
algos bol) med. bol u pleima
skapulodinija (lat. scapula plea, gr.
algos bol) med. v. skapulalgija
skarabej (lat. scarabaeus, gr. karabos)
zool. kotrljan (kukac)
skaredan (rus.) ruan, gadan, nakazan.
neprilian; prljav, bezobrazan
skarificirati (lat. scarificare) med. malo
zarezati, boenuti lancetom, npr. desni, radi putanja malo krvi
skariflkacija (lat. scarificatio) med.

malo zarezivanje. ubod skarifikatorom radi putanja malo krvi

skarifikator (lat. scarificator) kirurki
instrument za povrinsko zarezivanje koe radi putanja malo krvi;
poljoprivredna sprava koja okomito
ree zemlju noevima (ekstirpator)
skarlatinn (lat scarlatina) med. v. arlah
skarlatlnozan (lat. scarlatinosus) ar-

lahni, slian arlahu

skas (tal. scossa) 1. udarac; 2. strmenit
put

skaska
skaska (rus.) pria, bajka
skating-ring it. sketing-ring

(engl.)
port, betonska ili asfalt na staza za
klizanje na cipelama s 34 kotaia
skatofagija (gr. skor gen. skatos izmet,
fageo jedem) med. jedenje izmeta
(duevna bolest)
skatol (gr. skor gen. skatos izmet. lat.
oleum ulje) kem. trula bjelanevinasta tvar u ljudskom izmetu koja
uzrokuje njegov neugodan miris
skaut (engl. scout) izvidnik, lan meunarodnog omladinskog saveza izvidnika (skautizma)
skautizam (engl. seaut izvidnik) nain
tjelesnog odgajanja mladei kojem je
cilj da se gradska mlade dovede u
vezu s prirodom i upozna s pojavama
u prirodi putem izleta i logorovanja
po umama, gdje se ui razvijanju
samopomoi s lozinkom: "Budi spreman"; ovaj pokret zahtijeva od svojih
lanova trijeznost, osobito zabranjuje
pie i puenje
skavid (engl. scavage) gradska carina, troarina (u Londonu)
sknzon (gr. skazo hramljem) metr. v.
holijamb
s k e (engl.

skijagrafija

1H12

sketch) nacrt, skica; kratak

sastav; kaz. kratka dramska aljiva
igra zasnovana na vanjskim scenskim efektima; kratka glaz. izvedba
skelalgija (gr. skelos bedro, algos bol)
med. bol u bedrima
skelet (gr. skeleton sc. soma) "isueno
tijelo", Lj. kostur
skeletografija (gr. skeleton kostur,
grafia opis) opisivanje kostura
skeleton (engl.) kostur, rebra (broda,
kiobrana); port, niske sanjke na kojima voza lei potrbuke i pokree
ih nogama
skeletopeja (gr. skeleton kostur, poieo
pravim, inim) vjetina pravljenja kostura

skelonkus (gr. skelos bedro, onkos ma-

sa) med. oteklina bedra

(gr. skepsis promatranje, razmiljanje) sumnja, sklonost sumnjanju. osobito glede mogunosti spoznavanja istine
skeptar (lat. sceptrum, gr. skeptron)
ezlo (kao znak vladalarske moi
careva i kraljeva); pren. vlast
skepticizam (gr. skepsis promatranje,
miljenje) fil. shvaanje koje sumnja
u mogunost spoznaje, a dolaenje
do istina smatra iskljuenim i nemoguim
skeptiki (gr. skeptikos) sumnjivo
skeptik (gr. skeptikos koji nita odredeno ne tvrdi, ve samo izrie svoje
miljenje uz. dvojbu) fil. onaj koji
sumnja u mogunost spoznavanja istine, pristaa skepticizma; nepovjerljiv ovjek
skercando (tal. seherzando) glaz. aljivo, nestano, vragolasto; skereozo
s k e r c o (tal. seherzo, njem. Scherz) aljivo i nestano glazbeno djelo
s k e r e o z o (tal. seherzoso) v. skercando
skica (tal. schizzo) na brzinu izraen
(neizveden potpuno) crte; nacrt, osnova, glavni potezi neeg (npr. slike,
kipa, graevine i si.); lit. crtica, priica

skepsa

(tal. schizzare) izraditi (ili: izraivati) u glavnim potezima, na brzu ruku nacrtati, naznaiti, napraviti
nacrt ega
skicist (tal. schizzare izraditi u glavnim
potezima) slikar koji se zadovoljava
izradbom karakteristinih dijelova
na slici, a ne ulazi u briljivo izvoenje pojedinosti
skif (ongl. skiff) port, dug i uzak trkaki amac, vrsta skulera, u kojem vozi
samo jedan vesla sa dva vesla
skijagrafija (gr. skia sjena, grafia biljeenje. crtanje) izraivanje fotografskih rentgenskih snimaka; vjetina
odreivanja vremena prema sjeni,
skicirati

skijamahija

sklerometar

1313

vjetina izraivanja sunanih satova; skio grafija

skijamahija (gr. skia sjena, mache
borba) borba sa sjenom, borba sa zrcalima; port, borba sa zamiljenim
protivnikom, npr. kod boksakog treninga; skiomahija
skijaskop (gr. skia sjena, skopeo promatram) ispitiva sjena sunani sat
skijaskopija (gr. skia sjena, skopeo
promatram) med. promatranje stvaranja siena u oku; opt. = rentgenoskopija
skija (norv. ski) sport, skliza na skijama
skijati (norv. ski) port, sklizati se na
skijama
skijatrofija (gr. skia sjena, trofeo hranim) odgajanje u sjeni, tj. u sobi, bez
blagotvornog utjecaja vanjskog svijeta: takoer: sobna uenost, kabinetska uenost, bez veze sa stvarnou
skijo (norv. ski) mn. port, drvene sklizaljke 810 cm iroke, do 3 m duge
i na vrhu zavrnute za 1315 cm
skije (norv. ski) mn. port. v. ski
skijering (norv. ski) port, skijanje pomou konja ili motocikla koji skijae
vuku o konopcu dugom desetak metara (u krajevima gdje nema dovoljno prikladnih terena za taj port)
skijeropija (gr. skieros sjenovit, orao
vidim) med. varka vida kod koje bolesnik sve predmete vidi zamraene
skiografija (gr. skia sjena, grafia pisanje, biljeenje, crtanje) v. skijagrafrja
skiomahija (gr. skia sjena, mache borba) v. skijamahija
skiomnntija (gr. skia siena, manteia
proricanje, gatanje) proricanje iz sjene; takoer: = nekroinantija
skioptikon (gr. skia sjena, optikon vidni, koji pripada vidu) opt. ureaj za
prikazivanje poveanih shka u mra-

ku (usavrena "arobna svjetiljka")

pred velikim brojem gledatelja (npr.
u koli)
skiostat (gr. skia sjena, istemi postavim) sat za odreivanje sunanog
vremena
Skiti (gr. Skythai, lat. Scythae) mn. u
starom vijeku: ime svih nomadskih
naroda sjeverno od Crnog mora i
Kaspijskog jezera do duboko u istonu Aziju
skitovi (gr. skytos stavljena koa) mn.
mali samostani u kojima su ivjeli
redovnici pustinjaci (naziv po tome
to su prvi takvi pustinjaci bili pravi
beskunici, te se zadovoljavali koama raznih ivotinja od kojih su sebi
pravili atore)
sklambe (tur.) pojas koji sc opasuje konju oko prsa, konjski oprnjak
sklera (gr. skieros tvrd) anat. bjeloonica (oka)
skleradenitis (gr. skieros tvrd, aden
lijezda) med. otvrdnue limfnih lijezda zbog upale
sklereide (gr. skieros tvrd) mn. bot.
veoma tvrde i vrste stanice s odebljalim opnama (membranama) koje
biljku ine vrom
sklerenhim (gr. skieros tvrd, enchvma
uljev) bot. odcbljalo i otvrdnulo stanino tkivo koje biljci daje vrstou
sklerija (gr. skieros tvrd) med. ulj
skleritis (gr. skieros tvrd) med. upala
bjeloonice

sklerocija (gr. skieros tvrd; suh) klup-

ko gljivinih vlakana
skieros tvrd, daktvlos prst) med. otvrdnjavanje prstiju
sklerodermija (gr. skieros tvrd, erma
koa) v. ski orem
sklerom (gr. skleroma otvrdnjavanje.
otvrdnue) med. v. sklerem
sklerometar (gr. skieros tvrd, metron
mjera, mjerilo) sprava za mjerenje
tvrdoe neke tvari
sklerodaktilija (gr.

sk I erotici
sklerotici (gr.

1314

sklcros suh, lat-. sclerotica) med. sredstva za zasuivanje

sklerotian (gr. skleros) tvrd, otvrdnut, zadebljan, ovapnjenjen
.sklcrotika (gr. sideros tvrd) v. sklera
skleroza (gr. skleros tvrd, suh) suenje, otvrdnjavanje, ovapnjenjc; med.
bolesno otvrdnjavanje organa i tkiva; arterioskleroza
s k o l a s t i c i z a m (gr. scholastike) fil.
pogledi i naela skolastiara
skolastiari (gr. schole kola. lat. scholastici) fd. kolski znanstvenici, kolski mudraci; srednjovjekovni kranski filozofi koji su pokuavali
utvrditi znanstveno-filozofski sustav
kranske Crkve (S. Eriugen, Roscelin, A. Canterburjjski, Ablard, Toma Akvinski, D. Scotus i dr.); prijezirno: naklapala ija je mudrost vise
za kolu nego za ivot
skolastiki (gr. scholastikos dokon;
kolski; ovjek kolske mudrosti)
kolski; pren. domiljat, mudrijaki;
skolastiko pitanje kolsko pitanje,
mudrijako pitanje; skolastika filozofija v. skolastika
skolastika (gr. scholastikos kolski;
ovjek kolske mudrosti; prvo znaenje: dokon, koji ima vremena uiti,
scholastike) 1. fil. srednjovjekovna
filozofija koja je nastojala dokazati
da su vjerske istine istodobno i nune
istine razuma; to je, zapravo, teologija ili, kako su je nazvali, "slukinja
teologije"
Gat. scholastica. gr. schole
kola) 2. kod katolika: asna sestra
koja je i uiteljica
skolekijaza (gr. skolex glista) med.
glisna bolest, bolest od glista
skolekodian (gr. skolekodes crvast,
skolex glista, crv, eidos oblik) kao
crv, crvast
skolekologija (gr. skolex glista, logia
znanost) znanost o prstenastim glistama
skolastika

skotizam

(gr. skolex. gen. skolekos crv,

glista) prednji dio gliste
skolijc (gr. skolios krivuljasl) starogrke stolne pjesme (poamee) koje
su sc, uz liru, pjevale kod gozbe
skoLiom (gr. skolioma iskrivljenje)
med. v. skolioza
skolioza (gr. skoliosis iskrivljenje)
med. bono krivljenje hrptenjae,
kralj enice
skolopendra (gr. skolopendra) zool.
sLriga. stonoga
skontirati (tal. seontare) trg. v. diskontirati
skonto (tal. seonto) trg. v. diskonto
skontracija (tal. seontro) trg. obraunavanje meusobnih potraivanja i
obveza na Laj nain to jedan plaa
drugom samo razliku (skontro)
skontrirati (tal. seontrare) trg. v. riskontrirati
skontro (tal. seontro) trg. riskontro
skor (engl. seore) port, broj bodova u
igri, broj golova na utakmici
skoleks

skorbut (lat. seorbutus) med. zarazna

bolest s poveanim gubljenjem snage

i povrinskim krvarenjem, osobito u
miiima lista i desnima; nastaje
zhog nedostatka vitamina i jednoline prehrane (pomanjkanja bjelanevina i svjeog povra), gnjilac
skorifikacija (lat. scorificatio) pretvaranje u trosku (ljaku)
skorija (gr. skoria) troska, drozga,
ljaka
skorzo (tal. seorso) trg. proli mjesec,
= pasato; takoer: rok plaanja mjenice
skotazma (gr. skotasmos pomrina,
tama) med. mrak pred oima, nesvjestica koja sprjeava sposobnost
gledanja, mrlje vidnog polja
skotisti fil. pristae filozofije Dunsa
Scotusa; v. skotizam 1.
skotizam 1. fil. filozofija srednjovjekovnog franjevca Dunsa Scotusa koji
je smatrao volju osnovnom silom

skotizam

due i nastojao odvojili filozofiju od

teologije
skotizam (lat. Scoti) 2. osobitost kotskog jezika
skotodinija (gr. skolia pomrina,
mrak, odvne bolest) med. v. skotazma
skotofobija (gr. skotia mrak, fobos
strah) med. strah od mraka
skotograf (gr. skotia pomrina, mrak,
grafo piem) sprava pomou koje se
moe pisati u mraku
skotoma (gr. skotoma mrak na oima
zbog nesvjestice) med. v. skotazma
skotomija (gr. skotizo pomraim) med.
v. skotazma
skrab (engl. scrub) biljna zajednica suhih ikara niskih akacija u sjeveroistonom dijelu Australije
skrahirati (isp. krah) propasti, slomiti
se, pasti pod steaj
skram (engl. seramble) port, u ragbiju:
otimanje oko lopte
skrejper (engl. serape strugati, grepsti. seraper struga, greba) teh. stroj
za kopanje i prenoenje velikih koliina zemlje, upotrebljava se pri velikim zemljanim radovima (skrejper
od 4,6 nv* moe za I sat iskopati 84
m~ zemlje i preniieti je na daljinu od
60 m)

skrutinij

1315

skribent (lat. scribens) pisar, prepiiva

krinja (lat. scrinium) sanduk, drveni
koveg, kutija; krinja
krip (engl. scrip) privremena priznanica koja se izdaje za jo u cijelosti
neisplaene ili neizradene originalne
dravne vrijednosnice (engleski burzovni izraz, kratica od inscription)
skripta (lat. scriptum) pisano, napisano, pismeno; kolski sastav radi vjehanja u prevoenju; pisano predavanje; pisana naredba
skriptgerl(a) (engl. scriptgirl) zapisniarka, enska osoba koja vodi sve pisane radnje pri snimanju filma

skriptor (lat. scriptor) pisac; pomonik

kustosa (u bibliotekama, knjinicama)
krip turist (lat. scripturista) prouavatelj Svetog pisma: lan sljedbe
"skripturusta" koji su bili pristae
ponovnog krtenja i vjerovah samo
u ono to pie u Svetom pismu
skrofula (lat. scrofa krmaa, scrofula
krmaica) med. tuberkulozna oteklina lijezda, oteena i otvrdnula vratna lijezda
skrofulizam (lat. scrofula krmaica)
med. oteenost vratnih lijezda
skrofulozan (lat. scrofulosus) med. s
oteenim, tuberkulozno oholjehm lijezdama
skrotalnn (lat. scrotalis) anat. koji pripada monjama
skrotiformao (lat. scrotiformis) monjiast, u obliku monji, slian monjama
skrotocela (lat. scrotum monje, gr.
kele bruh, kila) med. bruh, kilavost
(monji)
skrotum (lat. scrotum) anat. monja (u
kojoj se nalaze sjemenici)
skrupula 1. (lat. serupulum) georri. deseti dio jedne linije; ezdeseti dio
stupnja (jedna minuta); 2. (lat. serupulus) uplaenost (ili zabrinutost)
zbog dunosti, bojaljivost. pretjerana tonost, savjesnost u poslu
s k r u p u l o z a n (lat. serupulosus) pretjerano toan, krajnje oprezan i savjestan
skrupulozitet (lat. scrupulositas) pre-

tjerana tonost, krajnja savjesnost

(lat. serutator, tal. serutatore) istraiva, ispitiva; osobito:
skuplja glasova, broja glasova;
skrutalori (tal. serutatori) mn. tri
skupljaa glasova pri izboru biskupa ih pape
skrutinij (lat. scrutinium) ispitivanje,
istraivanje; u crkvenom pravu: ispitivanje sposobnosti pristupnika prije

akrutator

skuleri

1316

nego Sto e primiti neku crkvenu

slubu ili poloaj (kod katolika); biranje (ili: izbor) biskupa ili pape; biranje putem glasovanja listiima ili
kuglicama, tajno glasovanje; per
$cru.tinium it. per skrutinijum (lat.)
putem skupljanja glasova (osobito pri
izboru pape)
skuleri (engl. scull) mn. port, uski trkaki amci u kojima svaki vesla
vozi sa po dva vesla, tj. sa po jednim
u svakoj ruci. bez kormilara; skuleri
su i amci kojima se slue za prevoenje preko rijeka, posebice na Temzi
skulpsit (lat. sculpere klesati, seulpsit)
na bakrorezima, pokraj imena umjetnika: isklesao (je) N. N.
skulptor (lat. sculptor) kipar
skulptura (lat. sculptura) kiparska umjetnost, kiparstvo; kiparsko djelo,
kip, statua; kiparski ukras; bakrorezaka umjetnost
s k u n k (engl.) zool. ameriki tvor, smrdIjivac (ivotinja iz porodice kuna,
Mephitis mephitis); 2. trg. crno krzno
amerikog tvora
skurilan (lat. scumlis) prostaki aljiv,
lakrdijaki, sramotan
s k v a d r i s t (tal. squadrista) faistiki
dobrovoljac (u doba Mussolinijeve
diktature); faist koji je priao pokretu u samom poetku i pomogao Mussoliniju uvesti vlast
s k v a m o z a n (lat. squamosus) s ljuskama, Ijuskav
s k v e r (engl. square, lat. exquadra) skupina ili blok kua u obliku etvorokutnilca; osobito: etvrtast ili okrugao
manji park u gradovima; mjera za
povrinu, = 55,3 m2
ekvoter (eng. squatter) u Sjev. Americi:
naseljenik koji se bespravno naseli
na neobraenoj zemlji; u Australiji:
onaj koji uzme u zakup panjake izvan granica ve izmjerenog zemljita i bavi se ovarstvom i stoarstvom

skvou (engl.

slavomanija

squaw) ena sjevernoamerikog Indijanca

sky-scraper it. skaj-skrejpr (engl.) neboder, vrsta veoma visokih kua u
Americi (30 i vie katova)
skyjacker it. skajdeker (engl) otmiar zrakoplova, zrani gusar
Skylab it. Skajleb (engl.) kratica od
sky laboratory nebeski laboratorij,
amerika svemirska postaja za ispitivanje uvjeta ivota u dugotrajnom
besteinskom stanju
skylight it. skajlajt (engl.) prozor na
tavanici (za svjetlost odozgo); oberliht
slacks it. sleks (engl.) dugake, iroke
enske hlae
slajd (engl. slide) projekcija, dijapozitiv,
snimka prikazana na ekranu
slajding (engl. slidingseat) pokretno sjedalo u portskom amcu
slalom (norv.) port, teka skijaka disciplina na kratkoj, ali strogo propisanoj i veoma krivudavoj stazi
slang (engl.) posebni govor jednog stalea (portski, ribarski, studentski,
vojniki, lovaki, glumaki itd.); vulgarne rijei i izrazi londonske ulice
slargando (tal.) glaz. proirujui
slavistika znanost koja prouava duhovni ivot i kulturu slavenskih naroda, osobito slavenske jezike i knjievnosti, slavenska filologija
slavi zam (fr. slavisme) slavenstvo
sla\ T izirati (fr. slaviser) poslaveniti
slavofil (fr. Slave Slaven, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Slavena, ljubitelj Slavena
slavofob (fr. Slave Slaven, gr. fobeo
bojim se) onaj koji se boji Slavena,
koji mrzi Slavene
slavoman (fr. Slave Slaven, gr. mania
pomama, ludilo, strast) ovjek koji
se oduevljava slavenstvom
slavomanija (fr. Slave Slaven, gr. mania pomama, ludilo, strast) pretjerana ljubav prema slavenstvu

sle

1317

sle (niz. Slee) sprava za izvlaenje brodova na suho, brodske saonice (u

Nizozemskoj)
sleeping-ear it. shping-kar (engL) kola
za spavanje (u eljeznikom prometu)
slentnndo (tal.) glaz. usporavajui
slink (engl.) trg. krzna mladih janjaca
iz Kine
slip (engl.) engleska mjera za konac =
1800 jardi
sliper (engl. slipper) papua; cipela od
gume; grijalica za noge
slogan (engl.) stari ritmiki ratni pokli
kotskih gortaka: u SAD-u: lozinka, gfislo, krilatica (politika, kulturna i dr.), npr. "Svakog tjedna kupi
jednu knjigu"
sloka (sanskr.) dvostih u epskim pjesmama Hindusa, sastoji se od dva reda sa po 16 slogova, od kojih svaki
ima u sredini stanku (cezuru)
slup (engl. sloop) mala, brza portska
jedrilica s jednom katarkom; vrsta
ratnih brodova u Engleskoj, Sjev.
Americi i Rusiji
smatta (tal. smalto) kem. plavo staklo
koje se dobiva taljenjem prenih kohaltovih ruda; izmrvljeno slui kao
lijepa plava boja za bojenje porculana, stakla i fajanse
smanioso it. smaniozo (tal.) glaz. bijesno, zgranuto
smaragd (gr. smaragdos, sanskr. marakata) min. skupocjen dragulj, proziran i kao trava zelen, vrsta berila
smegma (gr. smegma mazanje, masiranje; mast) sapun; zool. koni loj
koji izluuju lojne lijezde; med. sirasti proizvod lojnih hjezda na glaviu penisa
smektici (gr. smeeho obriem, lat.
smectdca) mn. farm. lijekovi za ienje i ispiranje
smektian (gr. smeeho, obriem) koji
isti, koji ispire

socida

smerdakovtina izvedcnica prema pre-

zimenu merdakov (lik pokvarenjaka u romanu Braa Karamazovi F.

Dostojevskoga)
smoking (engL) zapravo: kaput koji se
nosi u sobi za puenje; kratak, duboko izrezan crni kaput, opiven svilom, za sveane prilike
s m o r e n d o (tal.) glaz. umirui
s m o r z a n d o it. smorcando (tal.) glaz.
gasei se, sve slabije; smorzato
smorzato it. smorcato (tal.) glaz. v.
smorzando
Sn kem. kratica za kositar (lat. stan um)
snajper (engl. sniper) voj.. port, odlian strijelac, onaj koji dobro vlada
vjetinom gaanja, prikrivanja i promatranja, otro strijelac; vrsta precizne puke s dalekozorom
s n o b (engl.) onaj koji slijepo slijedi
modu i obiaje tzv. "vieg svijeta",
onaj koji hoe izigravati gospodina,
a nema za to ni smisla ili sredstava,
umiljen ovjek (izraz je, vjerojatno,
kratica od lat. izraza sine nobititate
= bez plemstva, od napomene koju
su u XVIII. st. stavljali, u skraenom
obliku s. nob., u katalozima engleskih sveuilita uz ime mladia graanskog podrijetla)
snobizam (engl. snob) osobine kojima
se odlikuju snobovi: pridavanje vanosti sebi. izigravanje gospodina bez
uvjeta za to, umiljenost
soap it. soup (engl.) sapun
soareja (fr. soiree, lat. serus kasni) veer; veernje drutvo (ili: posijelo),
veernja priredba
soarija (fr. soierie) svilara; tvornica svile; svilena roba
soave (tal. soave) glaz. blago, ljupko,
umilno
soavemente (tal.) glaz. v. soave
socida (lat. socida) prav. vrsta ugovora

o zakupu po kojem zakupnik prima

inventar zakupljenog imanja, osobito

Societas Jesu

1318

stoku, po procjeni, dakle, /opravo ga

kupuje
Societas J e s u (lat.) Druba Isusova
slubeni naziv isusovakog (jezuitskog) reda. isusovci
socijalan (lat. socialis) 1. drutveni, koji
se tie drutva; socijalna demokracija oblik vladavine koji se temelji na
drutvenoj jednakosti i ravnopravnosti; socijaldemokrat pristaa socijalne demokracije; socijalna etika
smjer u etici koji smatra predmetom
etikog djelovanja ovjekov drutveni ivot; socijalna medicina grana
medicine koja prouava zdravstveno
slanje naroda i pronalazi puteve i
naine da se ono popravi; socijalna
politika na potrebama graanskog
drutva znanstveno utemeljen dravni sustav koji tei za ostvarenjem
naela socijalizma, dravna politika
s "ciljem pomaganja" drutveno ugroenih; socijalna reforma postupno
mijenjanje drutvenih odnosa nabolje; socijalna higijena grana socijalne
medicine koja prouava higijenske
prilike u narodu i radi na njihovom
poboljanju, bori sc protiv alkoholizma, spolnih bolesti, tuberkuloze i ostalih zaraznih bolesti itd.; socijalni
konirakt drutveni ugovor; socijalno
pravo drutveno pravo; 2. drutven,
drueljubiv, druevan
socijalisti Gat. socialis drutveni) pristae naela socijalizma; takoer:
engleska udruga za filantropizam i
racionalizam
socijalistiki (fr. sodalisme) koji pripada socijalizmu, koji se tie socijalizma, koji oznaava socijalizam, koji se temelji na socijalizmu
socijalitet (lat. socialitas) druevnost,
drutvenost-, drueljubivost, nagon za
drutvenim ivotom, sklonost drutvenom ivotu
socijalizacija (lat socialisatio) pretvaranje osobnog vlasnitva u zajedniko

sociologija

(lat. socialis drutveni od

socius drug, fr. socialismc) filozofska,
ekonomska ili politika teorija i pokret kojemu je cilj postizanje drutvene jednakosti ljudi na osnovi zajednice dobara, prije svega sredstava za proizvodnju, tj. zalae se za
prevladavanje opeg interesa i dobara nad privatnima; utopijski socijalizam opi naziv za socijalistike
teorije koje se javljaju na prijelazu
iz feudalizma u kapitalizam, tj. prije
K. Marxa (predstavnici: C. H. de
Saint-Simon, Ch. Fourier, R. Owen)
socijalizirati (lat. socialisarc) podruLveniti, uiniti drutvenim, druevnim, drueljubivim; podrutviti, podrutvljavati, pretvarati (ili: pretvoriti) osobno vlasnitvo u ope; ureivati (ili: urediti) po naelima socijalizma
socijativ (lat. socius drug) gram. instrumental s prijedlogom s kojim se
oznaava drutvo, npr. Doao sam s
bratom
socijetet (laL. societas) udruga, zajednica; trgovako drutvo; znanstveno
drutvo
socijus (lat. socius) drug, pratitelj; sudionik, ortak; saveznik
sociografija (lat. socius drug, gr. grafo
piem) opisivanje ivotnih prilika i
opeg stanja nekog naroda u jednom
odreenom vremenskom razdoblju
sociolog (lat. socius drug, gr. logos)
znanstvenik koji se havi sociologijom
sociologija (lat. socius drug, gr. logia
znanost) znanost o osnovnim uvjetima ljudskog drutva (izraz potjee
od O. Comtea, osnivaa novije sociologije); kao socijalna statika i morfologija, sociologija prouava oblike,
ustrojstvo i razloge trajanja i vrstine
odreenih stanja ljudske zajednice;
kao socijalna dinamika, ona prouava uvjete i zakone razvoja ljudskog
drutva
socijalizam

sociologizam

1319

sociologizam (lat. socius drug, gr. logia znanost) fil. shvaanje po kojem
sve duhovne i kulturne injenice i
pojave treba objanjavati iskljuivo
drutve ni m stanjem
soda (fr. soude, tal., port,, p. soda, lat.
salsus) 1. kem. natrijev karbonat,
ima veliku vrijednost u industriji stakla, sapuna, kao i za pranje, bijeljenje i dr. (prije se dobivala iz pepela
nekih morskih i primorskih biljaka,
a sada gotovo iskljuivo od kuhinjske
soli); 2. voda s otopljenom ugljinom
kiselinom, C02 (u posebnim, vrstim
staklenim hocama, tzv. sifonima)
sodij (lat. sodi um) kem. v. natrij
Sodoma (hebr.) legendarni grad u Palestini. na podruju sadanjeg Mrtvog
mora, koji je s Gomorom zbog bezbonosti i razvrata bio uniten vatrom; (Post 19): pren. grad grijeha i
razvrata
sodomija protuprirodno zadovoljavanje
spolnog nagona izmeu ovjeka i ivotinje (po gradu v? od omi gdje su,
prema predaji, bludniili na ovakav
nain)
sodomist onaj koji vri sodomiju
sofa (ar. sofet, p., tal. sofa) iroka klupa du zida, u sobama, pokrivena
tkaninama, na kojoj se sjedi i spava
soferimi (hebr.) "knjievnici", skupljai,
tumai i uitelji "zakona" kod idova nakon izgnanstva, uivah su vei
ugled i od sveenika
sofija (gr. sofi a) mudrost
sofioni (tal. soffioni) mn. kem. pare (fumarole) koje sadre bornu kiselinu i
izbijaju iz pukotina zemlje (u Toscani), iznad kojih su bazeni s vodom
u koju skupljaju bornu kiselinu
sofist (gr. sofistes) onaj koji se namjerno slui lanim zakljucima, prepreden mudrija; fil. u V. st. pr. n.
e.: ovjek od znanosti, mudrac, narodni uitelj i prosvjetitelj; kasnije,
malo-pomalo, sofisti su se izvrgnuli

sofizam

u ljude koji su od svog znanja napravili unosan posao, sluei se iskrivljavanjem istine, zakona itd., kako
je kad trebalo; najznaajniji i znanstveno najsolidniji bio je Protagora
sofisterija v. sofistikacija
sofistiki (gr. sofistikos) namjerno
krivotvoren i pogrean (sud, dokaz)
sofjstika (gr. sofistes) filozofija prvih
sofista, tj. uvjerenost u odnosnost (ili:
relativnost) ljudske spoznaje u teorijskom i praktinom pogledu; namjerno iskrivljavanje istine i pravljenje lanih zakljuaka pomou govornike vjetine
sofistikacija (lat. sophisticatio) krivotvorenje, kvarenje; krivotvorevina;
fil. sofistikacijama istog uma naziva
Kant zakljuke istog uma koji ne
sadre empirijske premise i pomou
kojih na temelju neeg to znamo
stvaramo zakljuke o neemu o emu
nemamo ni pojma, a emu ipak pridajemo objektivnu realnost; to su sofistike opsjene istog uma, npr. kada
na temelju toga to postoji svijet, ili
na temelju svrsi shodnostd organizama. ih na osnovu postojanja "moralnog zakona u nama" zakljuujemo
da postoji Hog
sofita (tal. soffitta) arhit. izgled luka,
arhitrava ili ukraenog stropa kad
se gledaju odozdo; kaz. pokretna, visea dekoracija na pozornici koja
prikazuje nebo, oblake i dr.
sofizam (ar.) 1. mistino nauavanje
jedne vjerske sljedbe, osobito u Perziji i Indiji, po kojem je sve to u
svijetu postoji identino, a ovjek
emanacija boanstva koja tei ponovnom sjedinjenju s boanstvom
sofizam (gr. sofisma lukavstvo, zavaravanje} 2. neto mudro ili lukavo
smiljeno; osobito: zakljuak na temelju dvosmislenosti izraza za srednji pojam gdje se to ini radi obmanjivanja drugog (primjer: Epimenid,

sofologija

1-320

Kreanin, kae da svi Krcani lau;

a Kpimenid je sam Kreanin. te, prema tome. nije istina da Krcani lau; dakle. Epimenid govori istinu: dakle. svi Krcani lau
sofologija (gr. sofos mudar, logos govor) podrugljiv (ironian) nain na
koji neki pisac ili govornik, na osnovi
premisa nekog prihvaenog miljenja
(s kojim se on u dui ne slae), izvodi
zakljuke formalno pravilne ali
stvarno potpuno apsurdne, pa ih onda, drei se strogo logine dosljednosti, s "uvjereiiou" brani i zastupa;
to, zapravo, ini s namjerom kako bi
uinio oiglednom svu glupost toga
miljenja; sofologijom su se ljudi esto sluili da bi mogli, bez opasnosti
po sebe, izrei neku misao koju su
vladajue drutvene snage strogo zabranjivale
sofra (tur.) stol
sofronisterij (gr. sofronizo opametim,
pouim, lat. sophronisterium) bolnica, dom za umobolne
sofrosine (gr. sofrosyne) razboritost,
umjerenost, suzdrijivost, trijeznost
(jedna od etiri kardinalne vrline u
starogrkoj filozofiji)
softa (tur.) student islamske teologije i
prava, uenik medrese
softbaU it. softbol 'engl. sofi mek, bali
lopta) port, vrsta bejzbola, ali se igra
mnogo veom i mekom loptom
software it. softver (engl.) programi i
naini uporabe elektronikog raunala
soggetto it. sodcto (tal.) glaz. stavak
ih tekst koji treba glazbeno obraditi
soja (lat. soja hispida) bot. vrsta graha
u Kini i Japanu ije se brano upotrebljava za jela
sokak (ar. zukak, tur. cokak) kratka i
uska ulica
sokl (fr. socle, njem. Sockel. lat. socculus) podloga, podnoje, postolje, stopa

sol ari zacija

Rokratika nain pouavanja grkog filozofa Sokrata (470399. pr. n. e.)

koji se sastoji u tome da se ideje razviju iz duha samog uenika, time
to ovaj, vjeto postavljenim pitanjima, malo-pomalo sam doe do poima koji mu je uitelj htio objasnili;
v. majeutika
sokratovci fil. Sok ratovi prijatelji i uenici: Kscnofon, Eshin, Euklid, Fedon,
Antisten, Aristip i dr.
sokratovska ironija upoznavanje ne-

ijih ideja i intelektualne vrijednosti

na taj nain to se pred njim napravi kao da nita ne zna

sokratovska metoda v. sokratika

sokratovske kole fil. kole starog vijeka koje su proizile iz Sokratovog

nauavanja
sokslet ureaj za steriliziranje mlijeka
(nazvan po izumitelju K. Soxhlety,
18481926)
Sol (lat.) mit. rimski bog sunca; Sunce;
kem. ime za zlato
solak (tur.) 1. ljevoruk ovjek, ljevak;
2. nekada: pripadnik posebnog turskog gardijskog janjiarskog korpusa
solanaceae it. solanacee (lat.) mn. bot.
pomonice (mnoge sadre otrovne alkaloide, a neke su jestive)
solanin (lat. solanum) kem. otrovan alkaloid u mnogim vrstama biljke solanum, npr. i u klicama starog krumpira
solanum (lat.) bot. pomonica, biljna
porodica s oko 1200 vrsta
solarij 1. (lat solum tlo, zemljite, solarium) prav. porez na zemljite; 2.
(lat. sol Sunce) sunani sat, sunanik; sat uope; mjesto izloeno suncu,
ravan krov (za sunanje), sunana
kupka
solarizacija (lat. solarisatio) sunanje,
osunavanje; u fotografiji: pojava kad
nastupa suprotno djelovanje svjetlosti ako se ploa veoma dugo osvjet-

solarni

1321

ljava, npr. kod snimaka predjela:

slika sunca je u negativu staklasto
sjajna, a u pozitivu duboko crna
solarni (lat. solaris sunani) koji se tie
Sunca, Sunev, sunani; salama konstanta fiz. koliina topline koju svaki
kvadratni centimetar crno Zemljine
povrine primi zraenjem od Sunca
u jednoj minuti pri okomitom ozraenju na granici zranog oceana ili
omotaa (= 1.93 gram-kalorije): solarni stroj mehanika naprava koja
toplinu sunanog zraenja koristi kao
pogonsku snagu; solarna svjetlost
sunana svjetlost; solarno ulje sunano ulje koje se dobiva od smeeg
ugljena i ima veliku mo svijetJjenja
soldat Ctiil. soldato, lat. soldatus) prvobitno: vojnik koji slui za plau, plaenik; sada: vojnik
soldateska (tal. soldatesca) razuzdana
vojska, nedisciplinirana vojska
solecizam (gr. soloikismos) jezina pogreka, osobito u pravilnom izgovoru i sintaksi; pren. pogreka protiv
prirodnih zakona (naziv po cilicijskoj
koloniji Soloi gr. Soloi iji su
Stanovnici svoj atiki materinski jezik pod stranim utjecajem sve vie
kvarili)
solenitet (lat. solennitas) sveanost,
svetkovina: prav. zakonski oblik; solennitas testamenti (lat.) oblik koji.
po zakonu, treba imati oporuka
solenoid (gr. solen cijev, eidos oblik)
fiz. cjevasta metalna zavojnica koja
se pri voenju elektrine struje ponaa kao magnet
solfatara (tal. solfo, lat. sulphur sumpor) geol. izvor vrele vodene pare sa
sumporastom kiselinom i sumporovim vodikom, pojava koja kod vulkana znai prelazak iz rada u mirovanje
solfeirati (tal. solfeggiare) glaz. pjevati solfedo, vjebati se u pjevanju
soimizacije

solidnost

solfeggio it. solfeo (tal.) glaz. melodijsko vjebanje u pjevanju bez rijei
(teksta)
solgabirov (mad.) kotarski naelnik
solicitacija (lat. solicitatio) uznemiravanje; moljenje s navaljivanjem;
prav. voenje parnice
solicitant (lat. sollicitans) prav. traitelj. molitelj, podnositelj molbo
solicitator (lat. sollicitator) prav. voditelj parnice
solicitirnti (lat. sollicitare) pokrenuti,
pokretati; draiti, razdraiti; uznemiravati; prav. sudskim putem goniti, traiti pravni lijek
solidan (lat. solidus) vrst, gust, zbijen;
trajan, izdrljiv, valjan; temeljan, postojan, pravi, istinit, estit; trijezan,
umjeren; zdrav, jak (tijelom)
solidaran (lat. solidaris) zajedniki,
uzajamno odgovoran (po naelu: svi
za jednog, a jedan za sve)
solidarizam (lat, solidaris) sustav koji
se, najprije u Francuskoj, samostalno
razvio (pored individualizma i socijalizma) s idejom o potrebi odreenog prirodnog solidariteta koji bi naao izraz u pravednom rjeenju pitanja podjele rada, nasljednosti doh;ira i dr.
solidarizirati (lat. solidaris) uiniti
uzajamno obveznim i odgovornim; solidarizirali se suglasiti se, sloiti sc
s kim, uzajamno se obvezati
solidarna patologija med. teorija o bo-

lesti koja smatra da su osnove bolesti vrsti dijelovi tijela, osobito ivci;
supr. humoralna patologija
solidarnost Gat, solidaritas) zajednika
obveza, uzajamna odgovornost, svijest o potrebi uzajamne odgovornosti
solidnost Gat, soliditas) gustoa, tvrdoa, vrstoa; trajnost, izdrljivost,
jakost, postojanost; valjanost; temeljitost, pouzdanost, ispravnost; umjerenost

soiilokvij

1-322

.soiilokvij (lat. soliloquium) razgovor sa

samim sobom; monolog
solingen (njem. Solingen) opi naziv za
proizvoda elino i eljezne industrije
u njem. gradu Solingenu (noevi,
sablje, pribor za jelo i dr.)
solipsist (lat. solus sam, bez drutva,
ipse sam, osobno) fil. pristaa solipsizma; sebinjak, egoist
solipsizam (lat. solus sam, bez drutva,
ipse sam, osobno) sebinost, egoizam;
fil. shvaanje koje vjeruje samo u
postojanje vlastitog ja i u njegove
doivljaje, a sve drugo to je izvan
njega smatra predodbama (posebni
oblik subjektivnog idealizma)
solist (tal. solo) pjeva koji pjeva sam,
uz pratnju glasovira ili orkestra
snlitar (lat. solitarius) 1. usamljenik,
pustinjak, udak; 2. jedan briljant
uglavljen u prstenu; 3. astr. zvijee
na Junom nebu, izmeu "Djevice" i
"Vage"
solitaran (lat. solitarius) usamljen,
povuen, nedrueljubiv
sollcito it. soleito (tal. sollcito, lal.
sollicitus) glaz. zabrinuto, tuno, nujno
solmizacija (lat. solmisatio) glaz. izgovor samoglasnika, pravilno naglaavanje i jasno izgovaranje rijei
pjesme koja sc pjeva; svako vjebanje
glasa uope
soLmizirati (lat. solmisare) glaz. v. solfedirati
solo (Lal. solo. lal. solus) sam, bez pratnje, bez pomoi; glaz. pjevanje samo
jednog glasa, izvoenje samo jednog
insLrumenta; svako izvoenje u kojem sudjeluje samo jedna osoba; soloparlija mjesto u kompoziciji koje izvodi samo jedan pjeva ili svira; $0la-pjeva v. solist; solo scenu dram-

ska ili komina scena koju izvodi

samo jedan glumac
solo-mjeniea (tal. solo) vlastita mjenica

somatoliza

solokrat (lat. solus sam, bez drutva,

gr. krateo vladam, gospodarim) samovladar; monokrat, monarh
solsticij (lat. sol Sunce, sistere stati,
zastati, solstiliuin) astr. suneostaj,
vrijeme najduljih dana (dugodnevica,
ljetni solsticij, lat. solstitium aestivum oko 21. lipnja) ili najkraih
dana (kratkodnevica, zimski solsticij, lat. solstitium hibernum ili brumale oko 21. prosinca)
solsticijskc toke astr. v. solsticij
solubilan (lat. solubilis) koji se moe
rastopiti, otopiti, rastopiv, otopiv; rjeiv
solucija (lat. solutio) kem. rastapanje;
otopina; pren. rjeenje nekog pitanja;
prav. plaanje, isplata (duga)
solvabilan (fr. solvable) v. solventan
solvatur (lat. solvere otopiti; platiti; solvatur) na receptima: neka sc otopi!;
na nalozima za plaanje: neka se plati!; usp. solve
solve (lat. solvere otopiti; platiti, solve)
na receptima: otopi! na nalozima za
plaanje: plati!
Solvejg(a) lik iz drame Peer Gynt norv.
dramatiara H. Ibsena; tip vjerne i
odane ene
solvencija (lat. solventia) sposobnost
plaanja, platenost
solvens (lat. solvens) med. otapaj ue
sredstvo, sredstvo, lijek za otapanje;
mn. solvencije
solventan (lat. solvens) koji moe platiti, platean; solvabilan
somacija (fr. sommation, lat. summonere) prav. poziv pred sud; posljednja
(pismena) opomena; takoer: ultimatum
soma tican (gr. soina tijelo) v. somatski
somatist (gr. soma tijelo) v. materijalist
somatoliza (gr. soma tijelo, lysis razrjeenje) prilagodavanje boje tijela
ivotinja ivotnom okoliu radi zatite od neprijatelja

somatologija

1323

somatologija (gr. somn tijelo, logia

znanost) znanost o ljudskom tijelu
(dio antropologije)
somatomika (gr. soma tijelo, mimikos
prikazujui, koji prikazuje, oponaajui) prikazivanje duevnog stanja
pokretima
somatotomija (gr. soma tijelo, tome
rezanje) v. anatomija
somatski (gr. soma tijelo, somatikos
tjelesni) koji se tie tijela, tjelesni
sombrerit ivotinjske gnojivo, slino
fosforilu, dohiva se S antilskog otoka
Sombrero
sombrero (p.) panjolski eir sa irokim obodom; nosi se u Junoj Americi i Meksiku
sombrero-fosfat v. sombrerit
soraer-salama (njem. Sommer ljeto)
vrsta ljetne salame (tee se kvari);
somerica
somist (tal. sommista) skuplja, kompilator teolokih djela; prepisivao,
izraiva papinskih bula
somnnmbul (lat. somnus san, ambulare etati, hodati) onaj koji seta spavajui, mjesear; onaj koji je postao
vidovit pomou magnetiziranja; usp.
somnambulizam
somnambulirati (lat. somnus san, ambulare hodati, etati) etati pri spavanju, mjeseari ti
somnambulizam (lat. somnus san, ambulare hodati, etati) spavanju slino
stanje koje nastaje ili samo od sebe
(prirodni somnambulizam, rojesearstvo) ili hipnotikim utjecajem
(umjetni somnambulizam. hiponotizam u uem smislu); u popularnom
smislu somnambulizam jc i vidovitost (budnost u spavanju), stanje u
kojem odredene, za to podobne osobe
(somnambuh) mogu predvidjeti dogadaje, vidjeti predmete itd., bez
obzira je li (nevidljivi) predmet blizu
ili daleko i jesu li u pitanju dogadaji

sondaa

prostorno ili vremenski udaljeni

somnifera (lat.) mn. med. uspavljujua
sredstva, sredstva za uspavljivanje
somnilok (lat, somnus san, loqui govoriti) onaj koji govori u snu
son et 1 u mi ere it. son e limjer (fr.)
nona priredba na kojoj se zvunim
i svjetlosnim efektima oivljuje neki
kulturni ili povijesni spomenik
sonant (lat. sonans) gram. glasnik, artikuliran glas koji se nalazi izmeu
samoglasnika (to su: j. 1. lj. m, n. nj.
r, v)
sonante (tal.) glaz. zvuei, zvuno
sonar (lat. sonarc zvuati) 1. naprava
za mjerenje dubine mora; 2. u ribolovu: naprava za otkrivanje ribljih
jata u morskim dubinama (pomou
odailjanja u dubinu osjetljivih ultrazvunih valova)
sonata (tal.) glaz. kompozicija samo za
glasovir, ili uz pratnju malog broja
instrumenata, sastoji se od dva do
etiri, a najee od tri stavka: jednog
allcgra, jednog andanta ili adagia i
jednog prosta ih ronda
sonata da camo.ra it. sonata da ka-

mera (tal.) glaz. kamerna sonata, =

suita

sonatina (tal. sonatina) glaz. mala sonata

sonda (fr. sonde) 1. med. tanak srebrni
pruti s gumbom na vrhu za ispitivanje rana, kanala i tjelesnih upljina; 2. tanka, uplja i elastina gumena cijev kojom se iz upljih tjelesnih organa (eluca, bubrega i mokranih kanala) vade izluine radi
ispitivanja; 3. pom. naprava za mjerenje morskih dubina; 4. svrdlo za
buenje zemlje; -5. prut za ispitivanje
kojim se slue carinici
sondaa (fr. sondage) med. ispitivanje
pomou sonde; pom. mjerenje dubine; ispitivanje zemlje buenjem:
pren. ispitivanje, probanje; sondiranje

sondirati

sorti

1324

sondirati (fr. sonder) ispitivati (ili: mjeriti) dubinu vode viskom; med. ispitivati ranu i dr. pomou sonde;
pren. ispitivati, izviati; stvarati
uvjete za neto, pripremati teren za
to
sonet (tal. sontto, fr. sonnet) poet. vrsta pjesme, poglavito lirske, sastavljene od 14 jedanaesteraca sloenih
u dva katrena i dvije tercine
sonetist (tal. sonetto) pjesnik soneta
sonitet (lat. sonus zvuk) lingv. zvunost, zvuni sadraj glasa
sonometar (lat. sonus zvuk. gr. metron mjera, mjerilo) fiz. zvukomjer,
sprava za odreivanje broja zvunih
titraja; med. sprava za odreivanje
stupnja gluhoe neke osobe
sonoramente (tal.) glaz. v. sonoro
sonoran (lat. sonorus) koji je ugodna i
puna zvuka, zvuan, zvonak, jasan
sonoro (tal.) glaz. zvuno, zvonko, jasno
sopijeneije (lat. sopientia) mn. med.
lijekovi za uspavljivanje, ublaavanje, uminjavanje
sopirati (lat. sopire) uspavati, uspavljivati, opijati, opiti, utiati, ublaiti,
utaiti; asupirati
sopor Gat. sopor vrst san. dubok san)
spavanje, drijem; med. duboka pospanost, elja za spavanjem
soporativan (lat. aoporativus) koji uspavljuje, uspavljujui; pren. dosadan
soporifera (lat. soporo vrst san, dubok
san, soporifera) mn. med. sredstva,
lijekova za uspavljivanje
sopra (tal. sopra, lat. supra nad, iznad,
preko) trg. preko, vie od ; gore;
v. supra
sopran (tal. soprano) glaz. najvii enski ili djeji glas, diskant: pjeva ili
pjevaica koja pjeva ovaj glas
sopranist (taL soprano) glaz. pjeva koji
pjeva sopran
Sorbonna (fr.) prvobitno: kola za sveenike na sveuilitu u Parizu i zgrada u kojoj se nalazila (naziv po teo-

logu Robertu de Sorbonu, 1201

1274. koji je osnovao taj zavod 1250.);
kasnije, do 1972., naziv za teoloki
fakultet u Parizu; sada: povijesnofiloloki i matematiko-prirodoslovni fakulteti sa sveuilinom bibliotekom u Parizu
sordamente (tal.) glaz. prigueno, potmulo
sordina (tal. sordino) glaz. prigunica,
glazbeni ealj, dempfer; r.on sordino
it. kon sordino (tal.) prigueno, s prigunicom, npr. svirati
sordo (tal. sordo, lat. surdus potmuo.)
glaz. potmulo, prigueno, tiho
soredija (gr. soreuo gomilati) bot. rasplodna tjeleca kod liajeva, tj. organ razmnoavanja
sorgo (tal. sorgo sijerak) veoma vana
itarica koja raste u toplim azijskim
i afrikim zemljama
sorgu (tur.) perjanica
sorit (gr. soroa gomila, hrpa, sorites)
log. lanani zakljuak (npr. svi A su
B, svi B su C, svi 0 su D, svi D su
K; dakle svi A su E: lavovi spadaju
u porodicu maaka; ivotinje iz porodice maaka su zvijeri: zvijeri su mesoderi; dakle: lavovi 3u mesoderi)
sororalan (lat. soror sestra, fr. sororal
sestrinski) koji se tie sestre; sororahii brak v. sororat

sororat (lat. soror sestra) etn. prav.

brak sa sestrom umrle ene, brak sa
svastikom
sororicida (lat. sororicida) sostroubojica
sororijacija (lat. sororiatio.) med. razvijanje enskih dojki
sorta Gat. sors gen. sortis vrsta. tal.
sorta, fr. sorte) vrsta (robe, novca);
soj, kov (za ajvjeka, konja i si.)
sorte (lat. sors gen. sortis drijeb, kocka, abl. sorte.) kockom, drijebanjem;
per sortom
sorti (fr. sortie, lat. sortiri izii) izlazak,
izlaenje; isplovljavanje

sorti legij

1325

spada

soterologija (gr. soter spasitelj, logia

nauavanje) teol. kransko nauake
vanje o spasenju ljudi od grijeha, nasortiment (tal. sorta vrsta, kov) zbirka
uavanje o Kristu kao Soteru, tj. Spa(ili: zaliha) razliitih predmeta iste
sitelju i Otkupitelju ovjeanstva;
vrste, skladite robe sreeno po vrsotirologija
stama; u knjiarstvu: zaliha tuih i
sotirologija (gr. soter, logia) teol. v.
stranih izdanja
soterologija
sortimentar (tal. sorta vrsta, kov) knjisotoar (fr. sautoir, lat. slatare) poloeni
ar koji na skladitu ima i prodaje
kri, kri sv. Andrije; mah enski rutua izdanja
bac koja sc nosi o vratu a na prsima
sortirati (tal. aortire) razvrstati, razvrsje unakri presavijen
tavati, odabrati (ili: odabirati, odvasotona (hebr. satan, gr. satanas projati, odvojiti, srediti, sreivati) po vrtivnik. vrag) protivnik, neprijatelj; u
stama (ili: po veliini, po kakvoi);
Starom zavjetu (knjiga o Jobu): anupotpuniti, opremiti (zbirku, knjieo nesree i kazne; aneo koji se
nicu)
odmetnuo od Boga, zao duh, vrag,
sos (fr. sauce, lat. salsa) kuh. umak od
avao; pren. zao i pokvaren ovjek
povra s raznim zainima; pren. krisotonizam (hebr. satan) 1. religiozno
pac
tovanje, kult sotone: 2. strahopotovanje prema naelu zla u ivotu: aSOS kratica za save our souls (engl.)
spasite nae due znak krajnje
volstvo
opasnosti brodova ili zrakoplova
sotto voe it. soto voe (tal.) glaz. "isSos i gen aleksandrijski astronom (1. st.
pod glasa", tj. tihim, priguenim glapr. n. e.); reformirao kalendar (reforsom
mu je prihvatio Julije Cezar te se
souvereign it. soverin (engl.) engleski
taj kalendar zove Julijanski kalenzlatan novac = 1 funta sterlinga
dar)
sovhoz (rus.) skraen naziv za opesospirando (tal.) glaz. uzdiui, tuei
dravno gospodarstvo u bivem
sospire (tal. sospiro) mn. glaz. maie
SSSR-u
stanke (pauze) u pjevanju koje su
spacij (lat. spatium pmstor; meupropjevau potrebne da udahne zrak
stor; rok) glaz. prostor izmeu dviju
sospirevole (tal.) v. sospiriindo
notnih crta; tisk. veoma tanke olovne
sospiroso it. sospirozo (tal.) v. sospiploice za ispunjavanje prostora izrando
meu rijei
spacionirati (lat. spatium prostor, mesostonuto (tal.) glaz. postojano, izdrljivo, stalno
uprostor) tisk. umetati (ili: umetsotadian (lat. sotadicus) prljav, raznuti) izmeu rijei tanke ploice,
vratan, bludan; soiadirru stihovi razprorijediti slova u rijei, prorjeivavratni stihovi (nazvani po starogrti slova u rijei, tiskati razmaknuto
kom pjesniku Sotadesu)
(s p a c i o n i r a n o); prid. spacioSoter (gr. Soter) Spasitelj; nadimak
niran
bogova (Zeus) i vladara; teol. Krist
spnek (slov.) izrod, nakaza; aljiv naziv
(kao Spasitelj, Otkupitelj ovjeanza nekadanji model francuskog
stva)
automobila marke citroen
soteriologija (gr. soter spasitelj, logia
spaka (slov.) zbrka, smetnja
nauavanje) teol. v. soterologija
spada (tal. spada sablja) v. spada
sortilegij (lat. sors gen. sortis drijeb,
kocka, sortilegium) proricanje iz koc-

pageti

1326

pageti (tal. spaghetti) mn. v. pageti

spagirian (gr. spao izvuem, ageiro
skupim) koji je dobiven izvlaenjem,
koji oplemenjuje rude; spagirini lijekovi lijekovi dobiveni kemijskim
putem, koje je prvi pravio glasoviti
srednjovjekovni lijenik, kemiar i
teozof Theophrastus Paracelzus,
14931541 (za razliku od galenskih
lijekova); spagirina vjetina (lat. ars
spagirica) vjetina rastapanja i proiavanja ruda radi tobonjeg pretvaranja u plemenite kovine
spahi (perz. sipah) mn. vojnici-konjanici
iz uroenikih trupa u Aliru i Senegalu koji su u francuskoj slubi, mameluci
spnhija (perz. sipah) I. konjanik u nekadanjoj turskoj vojsci; 2. veliki
posjednik zemlje, veleposjednik
spahiluk (perz.-tur.) veliki posjed, spahijino imanje
spalm (tal. spalmo) loj pomijean sa
smolom za premazivanje lada
spalmirati (tal. spalmare, fr. spalmer)
premazivati ladu lojem pomijeanim
sa smolom; usp. spalm
spanemijn (gr.spanios rijedak, oskudan, haima krv) med. bolesno stanje
krvi sa smanjenjem krvnih zrnaca i
vrstih sastojaka
sparadrnp (lat. spnradrapa) med. flaster s obje strane namazan voskom
ili melomskom masom
sparagmodian (gr. sparagmodes koji
kida. sparagmos kidanje; jak gr)
med. sklon grevima; koji pati od greva
sparagmus (gr. sparagmos) med. jak
gr
sparaktican (gr. sparasso trgam, upam, sparaktes kida, rastrza) koji
trga, koji upa (za greve)
sparganoza (gr. sparganon pelena, povoj) povijanje; zavijanje bolesnog uda
spargoza (gr. spargosis bubrenje) med.
bubrenje; nabubrele dojke, nabubre-

spazmatioan

lost ili oteenost dojki zbog navale

mlijeka
sparing (engl. spar vjebati se u boksakim pokretima bez protivnika)
sparing-partner protivnik kod treninga
Spartak (lat. Spartacus) glasoviti rimski gladijator, podrijetlom Traanin,
voa pobunjenih robova i gladijatora
protiv Rimljana, pobijedio vie rimskih vojski, poginuo 71. pr. n. e. (tema mnogih knjievnih i umjetnikih
djela)
spartakisti (lat. Spartacus) mn. lanovi
skupine njemakih socijalista-ljeviara koja je, pod vodstvom K. Liobknix:hta i R. Luxemburg, pokuala
za vrijeme Prvog svjetskog rata
(1918.) prov(;sti socijalistiku revoluciju i zavesti diktaturu proletarijata u Njemakoj; nazvani po Spartaku, voi pobunjenih robova i
gladijatora; usp. Spartak
Spartam et Martham (lat.) Spartu i
Martu, tj. ti hoe i ovce i novce
Spartanci (lat. Spartanus) mn. stanovnici grada Sparte u staroj Grkoj,
poznati po strogoi, otpornosti, vrlini i nainu odgajanja mladei
spartito (tal.) glaz. = partitura; kod
Talijana: glazbeno djelo, kompozicija
uope
spnstian (gr. spastikos trzav, koji
vue) med. v. spazmodian
spatula (gr. spathe lopatica, lat. soatula) iroka i plosnata drvena lopatica, npr. slikarska (za stavljanje i
razmazivanje boja); med. metalna lopatica za mazanje melemom
spaza (gr. spao trzam. upnem) med.
upanje, trganje
spnzam (gr. spasma trzaj, gr) med.
gr
spnzmacij (gr. spasma gr,) med. mali
gr, lak gr
spazmatian (gr. spasmos trzaj, gr)
med. koji pati od greva

spnzmodian

1327

spazmodinn (gr. spasmodes) med.

nalik na trzaj, poput trzaja, nalik na
gr, poput gra, trzajast, grast, grevit; naklonjen grevima; koji smiruje greve, npr. lijek (bolje: antispazmodian)
spazmofilija (gr. spasmos gr, filos
prijatelj- naklonjen) med. velika sklonost grevima
spnzmologija (gr. spasmos gr, logia
znanost) med. znanost o grevima
spccies (lat.) izgled, vanjtina; pojam,
predodba: vrsta (nekog roda); dodatak, sastojak (lijeka, jela i si.); med.
mjeavina usitnjenih biljnih dijelova
species facti it. speciies fakti (lat.)
prav. izlaganje injenica, injenino
stanje
specificirati (lat. specificare) posebno
oznaiti (ili: oznaavati), posebno navoditi, posebno navesti, nabrojiti, poimence ili tono odrediti, navesti (ih:
navoditi) toku po toku, oznaiti sve
pojedinano
specificitet Gat. specificitas) specifina
osobina, specifino svojstvo, specifian sastav, osobitost, svoistvenost,
npr. neke bolesti
specifian Gat. specificus) svojstven
samo jednoj osobi ili stvari, koji njoj
iskljuivo pripada, osobit, poseban,
odreen, opredijeljen; specifina
diferencija razlika koja tvori vrstu
ih rod; specifina teina odnos izmeu teine nekog tijela i teine istog volumena vode, teina kubinog
centimetra neke tvari izmjerena gramima; specifina toplina koliina topline koju je potrebno dodati jedinici
mase nekog tijela da bi se zagrijalo
za 1 od 14,5 C do 15,5 C; specifino sredstvo lijek koji ima posebno
djelovanje na neku bolest (npr. iva
na sifilis, kinin na malariju itd.), ili
koji posebno utjee na neki organ
(npr. digitalis na srce)

specijalizirati

specifik (lat. specificum) posebno sredstvo, osobit, siguran i svrsishodan

lijek protiv neke bolesti
specifikacijn (lat. specificatio) nabrajanje pojedinosti, podroban (detaljan)
opis, popis svih pojedinanih predmeta koji spadaju zajedno; posebna
oznaka
specija (lat. species vrsta) farm. smjesa
od raznih sastojaka koja slui kao
lijek
specijal (lat. spccialis) dobar poznanik,
povjerljiva osoba, prisni prijatelj;
vrsta velikih vinskih aa: osobito
dobro pie (vino, pivo)
specijalan (lat. specialis) osobit, naroit; odreen, toan, poblii; struan;
supr. generalan
specijalije Gat. specialia) mn. posebne
okolnosti, blie okolnosti, pojedinosti,
podrobnosti
specijalist (lat. specialis poseban)
strunjak, onaj koji sc posvetio iskljuivo jednoj grani (umjetnosti,
znanosti, zanata i si.); osobito: lijenik koji sc posvetio jednoj grani medicine, npr. specijalist za tuberkulozu, za unutranje bolesti itd.
specijalitet (lat, specialitas) 1. osobitost, posebnost, svojstvo vrste, svojstvo rada; 2. struka, strunost; posebna grana neke umjetnosti kojoj
se. netko (specijalist) iskljuivo posveuje; 3. posebni proizvod neke
tvornice ija su vanjska i unutranja
svojstva (sastav i oblik) uvijek ista;
farm. lijek koji se prodaje gotov u
svom originalnom pakiranju
specijalizacija (lat. spccialisatio) posebno oznaavanje, pojedinano oznaavanje, posebno navoenje; struno
usavravanje, struno spremanje i
izuavanje (neke znanstvene grane,
zanata i dr.); specijaliziranje
specijalizirati (lat. spccialis, fr. specialiser) posebno (ih: pojedinano) oznaiti (ili: oznaavati, navoditi, na-

Rpccilum

1328

vesti); specijalizirati se usavravati

sc (u grani neke znanosti, zanata i
dr.), struno izuavati
spccilum (lat. speciHum) med. v. sonda
specimen (lat.) proba, probni rad, pokus, pokuaj, dokaz
spectabilis it. spektabilis Gat.) nekadanja titula sveuilinih dekana:
uvaeni, ugledni, uzoriti
spcdicija (tal. spedizione) trg. slanje,
otpremanje, odailjanje robe; pedicija
spedirati (tal. spedire, lat. expedire)
trg. poslati, otpremati, otpremiti,
odaslati (robu i si.) na iji raun
pediter (tal. spedire) trg. poiljatelj,
otpravljao, otpremitelj, odailja robe; carinski posrednik; pediter
speed-gun it. spid-gan (engl.) port,
elektronska naprava za daljinsko
mjerenje brzine trkaa, skijaa i si.,
tzv. "brzinski pitolj",
spektabilan (lat. speetabilis) vrijedan
da se vidi, sjajan, ugledan, uvaen
spektakl (lat. sp<;ctaculum, fr. speetaclc) pogled, prizor; kazalite; gledalite; predstava, osobito: djelo u kojem ima mnogo raskoi, plesa i drugih lijepih prizora kako bi se privuklo to vie ljudi; pren. galama, prizor
na javnom mjestu
spektar (lat. speetrum) sablast, privienje; fiz. raznobojna pruga svjetla
koja nastaje pri prelamanju zraka
bijelog svjetla kad ono prolazi kroz
staklenu prizmu; sunani spektar
spektar zraka koje dolaze od sunca,
to su tzv. dugine boje crvena, naranasta, uta, zelena, sviietloplava,
tamnoplava, ljubiasta
spektator (lat. speetator) gledatelj,
promatra
spektatorij (lat. speetatorium) krug
gledatelja, gledatelji, promatrai
spektralna analiza fiz. ispitivanje kemijskog sastava nekog tijela promatranjem njegovog spektra (ako u jed-

spektroskop

nom Lijelu ima vie elemenata, pa se

ono unese u Bunsenov plamen da isparava, u spektru e se vidjeti karakteristine crte za svaki od tih elemenata, svaka na svom odreenom mjestu)
spektralne boje opt. boje spektra, dugine boje; v. spektar
spektralni apnrati fiz. sprave za promatranje i tonije ispitivanje spekLralnih pojava
spektro-kolorimetar (lat. speetrum
color, gr. metron) v. oftalmo-spcktroskop
spektrograf (lat. speetrum, gr. grafo
biljeim, crtam) kombinacija spektralnog aparata s fotografskom kamerom, slui za fotografiranje spektra; na mjesto mrenice osjetljive na
svjetlost, kao kod spektralnog aparata, dolazi fotografska ploa osjetljiva na svjetlost
spektroheliograf (lat. speetrum, gr.
helios Sunce, grafo biljeim) ureaj
koji prima samo jednu jedinu vrstu
svjetlosti (jedne valne duine), a za
sve ostale je neosjetljiv; pomou njega se fotografira Sunce u svjetlosti
jedne odreene spektralne linije, radi ispitivanja podjele i gibanja para
koje izazivaju tu liniju, na temelju
usporeivanja mnogobrojnih uzastopnih fot. snimaka (spcktroheliograma)
spektroheliogram (lat. speetrum, gr.
helios. gramma) v. pod spektroheliograf
spektrokemijadat. Speetrum, gr. chemeia) ispitivanje, osobito kemijskih
elemenata, pomou spektralne analize
spektrometar (lat. speetrum, gr. metron) fiz. sprava za odreivanje veliine skretanja obojenih zraka spektra
spektroskop (lat. speetrum, gr. skopeo
promatram) fiz. sprava pomou koje

spe k trosko pija

1329

spermatian

je u vezi sa spekulacijom, koji ima

se dobiva jasna slika nekog svjetloskarakter spekulacije (v. spekulacija
nog izvora jer se kod spektra dobivenog obinom prizmom boje meu2.)
sobno mijeaju, dok se kod spektrospekulirati (lat. speculari promatrati,
skopa, sastavljenog od vie lea i priizgledati gledati unaokolo) 1. udubzmi, boje jasno nalaze jedna pokraj
Ijivati se duhom u to, razmiljati,
druge i ne mijeaju se
mudrovati; 2. praviti trgovake plaspektroskopija (lat. speetrum, gr. skonove, razmiljati o mogunosti zarapeo promatram) kem. nain ispitide putem kupnje i prodaje (robe, vrivanja sastava kemijskih spojeva projednosnica i dr.); pekulirati
uavanjem njihovih spektara; usp.
spekulum (lat. speculum zrcalo) kir inspektralna analiza
strument pomou kojega se odreespektro telegrafija (lat. speetrum, gr.
ni dijelovi tijela dre otvoreni, protele, grafia) optika telegrafija kod
iruju ili pomou kojega se gleda u
koje svjetlosne zrake prolaze kroz
njih, npr. speculum am it. spekulum
jednu izbuenu metalnu plou, koja
ani (lat.) marno zrcalo (za irenje i
odgovara Morseovoj abecedi, i kroz
pregled stranjeg crijeva); speculum
prizmu se raspadaju u pojedinane
oculi it spekulum okuli (lat.) zrcalo
spektre; primatelj vijesti takoer
za pregled oiju; speculum oris it.
promatra kroz prizmu
spekulum oris (lat.) zrcalo za pregled
spekulacija (lat speculatio; 1. fil. ispiusta; speculum uteri it. spekulum
tivanje istim miljenjem, tenja za
Uteri (lat.) zrcalo za pregled materspoznajom putem istog miljenja uz
nice
suradnju intuicije i fantazije, tenja
za spoznajom koja prelazi granice
speleologija (gr. spelaion pilja, logia
iskustva; 2. trgovaki! tenja za zaznanost) dio zemljopisa i geologije
radom. predvianje vjerojatnog dokoji prouava pilje i druge srodne
bitka ili gubitka u nekom trgovapojave u krnom zemljitu
kom poduzeu, osobito u burzovnom
spelin svjetski jezik, sastavljen prema
poslovanju; mudro zamiljen trgovavolapiku, samo jednostavniji
ki posao; pekulacija
spelter (engl.) trgovaki naziv za cink
spekulant (lat. speculans) promatra,
spelunka (lat. spolunca) pilja, razbojistraiva, teoretiar; mudrija; oniko gnijezdo; mraan i prljav stan,
vjek poduzetan u trgovakim poslovmrana i prljava gostionica; pelunka
ima, onaj koji zarauje putem kupsperma (gr. sperma sjeme) 1. zool. inje i preprodaje, osobito na burzi (za
votinjsko i ljudsko sjeme, gusta i bjeovo znaenje ee se upotrebljava
liasta sjemena tekuina spolno zreoblik pekulant)
lih mujaka koju pri odnoaju izbaspekulativan (lat. speculativus) 1. isto
cuje ud i koja sadri sperma to zoe, 2.
misleni, do kojega se dolazi putem
bot. sjeme
istog miljenja, koji nastaje putem
spermacet (gr. sperma sjeme, lat. cespekulacije, teorijski; spekulativna fitus kit) zool. itka masna bjelkasti
lozofija filozofija Fichtea, Schellinga
tvar u lubanji kitova; upotrebljava
i Hegela, budui da su oni, neovisno
se u kozmetici
o iskustvu, stvorili sustave kojima
spermatian (gr. spermatikos) sjemesu htjeli ostvariti apsolutnu spoznaju
ni, koji sadri ili proizvodi sjeme. npr.
stvarnosti; supr. empirijski; 2. koji
takvo sredstvo

spermatidn

1330

spermntida (gr. sperma sjeme) zool.

zrela spolna stanica iz koje nastaje
sperma to zoon
spermatin (gr. sperma sjeme) zool.
sjemena tvar
spermatisti (gr. sperma sjeme) mn.
zool. zastupnici teorije o preformaciji
budue generacije u mukim sjemenim stanicama; usp. anim alku listi;
supr. ovulisti
sperma ti tis (gr. sperma sjeme) med.
upala sjemenih kanala
spermatocidan (gr. sperma sjeme. lat.
caedo ubijam, cecidi) med. koji unitava spermu
spermatofiti (gr. sperma sjeme, fyton
biljka) mn. bot. biljke sjemenjae;
spermofiti
spermatofore (gr. sperma sjeme, fero
nosim ) mn. zool. sjemene grudice kod
beskraljenjaka koje se, pri parenju
(stapanju), prenose u ensko tijelo i
tamo postupno vre oploivanje
spermatogeneza (gr. sperma sjeme,
genesis postanak, roenje) zool. postanak, oblikovanje sjemena ili sjemenih stanica; spermiogeneza
spermatologija (gr. sperma sjeme, logia znanost) zool. znanost o sjemenu
spermatoreja (gr. sperma sjeme, rheo
teem, curim) med. neprekidno curenje sjemena (kod nekih bolesti)
spermatozoe (gr. sperma sjeme, zoon
ivotinja) mn. zool. sjemeglavci, sjemene stanice, diferencirane stanice
u mukom sjemenu koje vre oploivanje
spermatozoidi (gr. sperma sjeme, zoon ivotinja) mn. zool. v. spermatozoc
spermaturija (gr. sperma sjeme, uron
mokraa) med. prisutnost sjemenih
tjeleaca u mokrai
spermiogeneza (gr. sperma sjeme, genesis postanak) zool. v. spermatogeneza

spinozizam

spermisti (gr. sperma sjeme) mn. zool.

biolozi koji su smatrali spermatozoid pravom klicom iz koje se razvija
ivo bie, a jaje i embrionalnu mosnjicu samo pogodnom sredinom za
razvoj muke klice; supr. o vis ti
spermofiti (gr. sperma sjeme, fvton
biljka) mn. bot. v. spermatofiti
spermozoe (gr. sperma sjeme, zoon
ivotinja) mn. v. spermatozoe
spes (lat.) nada; in spe. (lat.) u nadi
spianato (tal.) glaz. jednostavno, prirodno
spicato it. spikato (tal.) glaz. jasno naglaeno. razgovijetno (kod pjevanja)
spiarija (tal. spezieria) ljekarna, drogerija
spiker (engl. speaker) 1. govornik, predsjednik Donjeg doma u engleskom
parlamentu (zato to on uzima rije
u ime skuptine); 2. stalni govornik,
objavljiva vijesti i dr. na mikrofonu
u radio-postaji
pilom (gr. spiloma mrlja) med. made
spln (engl.) okretanje, vrtnja, rotacija
spina Gat. spina trn, bodlja) anat spina
dorsalis (lat.) hrbat, kraljenica, hrptenjaa
spinalni (lat. spinalis) hrpteni, hrptenjani; spinalna iritacija nadraenost hrptene modine; spinalna
punkcija v. lumbalna punkcija; spinalni meningitis- upala koaste opne
hrptene modine; spinalni sustav sustav hrptene modine, hrptena modina i njezini ivci
spinel (fr. spinellc) min. ljuhiastocrveni rubin
spinet (tal. spinetto) glaz. instrument
sa icama u obliku trapezoida, pretea glasovira
spinozist Hl. pristaa spinozizma
spinozizam filozofija Baruha Spinoze
(16321677), osobito njegov panteizam prema kojem su Bog i priroda
isto, jedno (,deus sive. natura)

spinteriskop

1331

spinteriskop (gr. spinther iskra, skupno gledam) ureaj za promatranje i

ispitivanje alfa-zraka
spinterizam (gr. spinther iskra) bacanje iskri, frcanje iskri
spinterometar (gr. spinther iski-a, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje duine elektrinih iskri
spirala (gr. speira vijuga, lat. spira)
zavojnica; mat. krivulja s beskrajno
mnogo zavojaka (postoji: Arhimedova. hiperbolna, parabolna, logaritamska itd. spirala); najobinija je
valjana ili cilindarska spirala (zavojnica) zvana jo i loza; teh. vitiasto
zavijeno pero (opruga); lozasto zavijena ica; 3. zrak. akrobacija koja se
sastoji u tome to se zrakoplov, pri
sputanju, okree oko zamiljene; vertikalne osi
spiralan (gr. speira vijuga, uvojak,
zavojak, lat. spira) lozan, zavojit
splrant (lat. spirans) gram. suglasnik
koji se moe proizvoditi sve dok nam
traje dah; to su: f, h, s, , z: ,
spirato (tal.) trg. u prolom mjesecu, u
proloj godini
spiriloze (lat. spirillum dem. od spira
zavojnica} mn. med. bolesti koje uzrokuje bakterija spirilus
spirilus Gat, spira zavojnica, loznica.
dem. spirillum) med. skupina bakterija u obliku zavojnice, uzronika
raznih bolesti, osobito kolere
spiritist (lat, spiriLista) onaj koji vjeruje
u postojanje duhova i u mogunost
openja s njima
spiritizam Gat. spiritus duh) vjerovanje u duhove, vjerovanje da postoji
svijet duhova s kojima se moe, pod
odredenim okolnostima (posredstvom
stolia i posebnih posrednika medija). doi u dodir i opiti; spiritizam
je polovicom XIX. st. doao iz Amerike u Europu; usp. okultizam
spiritoso it. spiritozo (tal.) glaz. v. spirituoso

spiritus

spiritualan (fr. spiritucl) bogat duhom,

duhovit, otrouman; duhovni, bestjelesni, nadosjctilni; duhovniki, crkveni
spiritualije (lat. spiritualia) mn. duhovne stvari, vjerske stvari; duhovna
prava koja su povezana s nekom
crkvenom slubom (supr. temporalije)
spiritualisti Gat. spiritus) fil. pristae,
predstavnici piritualizma
spiritualitet (lat. spiritualitas) duhovnost, duhovna priroda, duhovni ivot
apiritualizacija (lat, spiritualisatio)
kem. pretvaranje u alkohol, izvlaenje alkohola; pren. oduhovljenje,
pripisivanje duha, tumaenje u duhovnom smislu
spiritualizam Gat. spiritus duh) fil.
metafiziko shvaanje po kojem je
ono to postoji, u svojoj biti, duhovne
prirode, duhovna supstanca sastavljena od duhovnih bia, a tijela su
samo predodbe ili prividi pojave
jedne isto duhovne stvarnosti; supr.
materijalizam
spiritualizirati (lat. spiritualisare)
kem: pretvoriti (ih: pretvarati) u alkohol, uiniti alkoholnim, izvui iz
ega alkohol; pren. oduhoviti, ocluhovljavati, dati emu duhovno obiljeje. tumaiti u duhovnom smislu
spiritudso it. spirituozo (tal.) glaz. s
duhom i arom, plameno, ivo; con
s piri to
spirituozan (lat. spiriluosus) koji ima
u sebi alkohola, alkoholni (za pia)
spirituoze (lat. spirituosa) mn. pia
koja sadre alkohol, alkoholna pia
spiritus (lat, spiritus dah; duh) disanje,
dah; ivotni dah, ivot; duh, dua,
jak i poduzetan duh; kem. alkohol,
pirit, esta; spiritus agens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokreta, dua pokreta; spiritus asper i spiritus lenis
(lat.) u grkom jeziku: grubi dah, h-

spirohete

1332

glas i blagi dah na poetnom samoglasniku; spiritus movens (lat.) v. spiritus agens; spiritus rector it. spiritus rektor (lat.) oivljavajui duh.
duhovna ivotvorna sila. duh upravlja, duhovni pokreta; bot. mirisna
tvar kod biljaka
spirohete (lat. spirochaeta) mn. med.
jednostanina iva bia iz skupine
bakterija spirila, uzronici sifilisa
(spirochaeta pallida) i dr. bolesti
spirometar (lat. spirare disati, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje koliine udahnutog i izdahnutog zraka
spisitas (lat. spissitas) med. gustoa,
zgusnutost tekuih tijela (zbog ega
postaju manje tekua, npr. krv)
spisitudo (lat. spissitudo) med. v. spisitas
splanhnian (gr. splanehnon utroba,
iznutrica, drob) utrobni, koji se tie
utrobe, iznutrini, drobili
splanhnografija (gr. splanehnon utroba, iznutrica, drob) opisivanje utrobe
splanhnologija [gr. splanehnon utroba, logia znanost) znanost o utrobi,
znanost o unutranjim organima
splanhnopatija (gr. splanehnon utroba, pathos bolest) med. bolest utrobe
spLanhnoptoza (gr. splanehnon utroba, ptosis pad) med. sputenost utrobe
splenalgija (gr. splen slezena, algos
bol) med. bol slezene; prid. splenalgian
splendidau (lat. splendidus) raskoan,
sjajan; pren. dareljiv, podaan; tisk.
S velikim proredima (slog)
splenektomija (gr. splen slezena, ektome izrezivanje) med. operativno
odstranjivanje slezene
splenij (gr. splenion zavoj, lat. splenium) med. oblog; zavoj, kompresa

spondijak(us)

splenitis (gr. splen slezena) med.

upala slezene
splenografija (gr. splen slezena, grafia
opisivanje) opis, opisivanje slezene
splenologija (gr. splen slezena, logia
znanost) znanost o slezeni (dio anatomije)
splenomegalija (gr. splen slezena, megas velik, megale velika, mega veliko) med. poveanje slezene, osobito
kod malarije
splin (engl. spleen, lat. splen) med. mrzovolja. vrsta hipohondrije koja esto
donosi osjeaj zasienosti ivotom, a
obino se javlja kao posljedica dosade; zlovolja, neraspoloenje
spodij (gr. spodion metalni pepeo)
kem. kotani ugljen, ugljen koji se
dobiva pougljivanjem kostiju; zbog
velike upljikavosti upotrebljava se
za ienje eernog soka; bijeli spodij kotani pepeo
spodomant (gr. spodos pepeo, mantis
pretkaziva, prorok) onaj koji prorie
iz pepela
spodomantija (gr. spodos pepeo, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz pepela
spolij (lat. spolium) plijen, pljaka; osobito: zaplijenjeno oruje i dr. kao
znak pobjede; prav. oduzimanje posjeda; actio spolii it. akcio spolii
(lat.) prav. tuba kojom se zahtijeva
trenutani povrat ih nadoknada ukradene stvari
spolije (lat. spolia) mn. u srednjem vijeku: znaci viteke asti (ma, tit.
kaciga i dr.) koji su se nosili pri pogrebima i u drugim sveanim prilikama
spondej (gr. Spondeios, lat. spondeus)
metr. stihovna stopa od dva duga
sloga:
spondijak(us) (lat. spondiacus) metr.
heksametar ija je peta stopa spondej

spondiiitis

1333

spondiiitis (gr. spondylos, sfondvlos

kraljcak) med. tuberkulozna upala
kraljeaka
spondiloartrokacc (gr. spondylos kraljcak. arthron zglob, kakon zlo) med.
zagnojavanje, truljenje kraljeaka
spondilozoa (gr. spondvlos kraljeak,
zoon ivotinja) mn. zool. v. vertebrata
spondilus (gr. spondylos, sfondylos)
anat. kraljcak
spongija (gr. spongos) zool. spuva
spongioliti (gr. spongos spuva, lithos
kamen) mn. geol. okamenjeni spuvasti koralji
spongiozan (gr. spongos spuva, lat.
spongiosus) spuvast, upljikav
spongozoe (gr. spongos spuva, zoon
ivotinja) mn. zool. morske spuve
spontan (lat. spontaneus) dobrovoljan,
svojevoljan, iz vlastitih pobuda; sam
sobom postao, samonikao; iznenadan;
spontano iaenie med. iaenje
zbog neke bolesti zgloba, bez vanjskog utjecaja
spontaneitet (lat. spontaneus) svojevoljnost, dobrovoljnost, vlastita pobudenost, pobudenost samim sobom,
dobrovoljno odluivanje; samodjelovanje, samoodredivanje; samoniklost;
pojava bez vanjskih i vidljivih uzroka; fil. stvaranje (ili: oblikovanje) iz
sebe (supr. receptivitet); sposobnost
razuma da sam stvara pojmove (prema Kantu)
spora (gr. spora sjetva) bot. truska.
klica sjemena, stanica koja vri razmnoavanje (kod biljki bescvjetnica)
sporadi (gr. sporas gen. sporados rasut, ratrkan, speiro ijem) mn. razasuti otoci i otoii
sporadian (gr. sporadikos rasut, ratrkan, pojedinaan; osamljen) razasut, raspren po raznim podrujima,
pojedinaan, usamljen; sporadine
bolesti bolesti koje napadaju samo
pojedince (za razliku od epideminih,

sporta, porta

koje napadaju itave pokrajine i narode)

sporadinost (gr. sporadikos rasut,
ratrkan, pojedinaan; osamljen) pojedinanost, osamljenost, pojedinano pojavljivanje, povremeno pojavljivanje
sporangidij (gr. spora sjetva, angos
posuda) bot. sjemena posudica; plodni ovoj kod bescvjetnica; maticastanica truska kod algi
sporangij (gr. spora sjetva, angos
posuda) bot. v. sporangidij
sporko (tal. sporco, lat. spurcus) trg. =
bruto
sporofite (gr. spora sjetva, fyton biljka) bot. biljke koje se razmnoavaju
pomou truski (spora)
sporogeneza (gr. spora sjetva, genesis postanak, raanje) biol. razmnoavanje putem truski (spora); sporagonija
sporogon (gr. spora sjetva, gonos roenje, raanje) bot. kod mahovina:
plod koji stvara truske (spore), a koji
se razvija iz oploenog jajeta arhegonija, tj. enskih spolnih organa
sporogonija (gr. spora sjetva, gonos
raanje) biol. v. sporogeneza
sporozoe (gr. spora sjetva, zoon ivotinja) mn. zool. jednostanine praivotinje koje ive kao nametnici (paraziti) u drugim ivotinjama, a razmnoavaju se pomou truski (spora) koje imaiu ljusku
sport, port (lat. disportare raznositi,
disportus raznoenje, engl. sport)
igra, ala, provod u prirodi; osobito:
sve one tjelesne vjebe za koje je
potrebna snaga, hrabrost, izdrljivost, okretnost i umijee (npr. jahanje, veslanje, klizanje, lov, tranje,
loptanje, hrvanje, vjebanje na posebnim spravama itd.)
sporta, porta (engl. sport) ljubitelj
sporta, porta

sportsmen

1334

sportsmen (engl.) onaj koji se bavi (ili:

oduevljava) sportom, portom
sporulaoija (gr. spora sjetva, lat. sporulatio) biol. stvaranje truski (spora), npr. kod bakterija
sprej (engl. spray) tekuina razbijena
u kapljice koja sprjeava truljenje i
upotrebljava se pri operacijama;
sprava za prskanje, prskalica
sprint (engl. sprint) port, tranje na
kratku stazu, natjecanje u brzini
sprinter (engl. sprint) port, trka na
kratkoj stazi; usp. sprint
sprinterice (engl. sprint) mn. posebna
obua s avlima na prednjem dijelu,
da se trka ne bi klizao
spru (engl. sprue) med. tropska bolest
koja osobito napada Europljane, sastoji se u propadanju sluznice probavnog kanala, u tekoi jedenja i
govorenja te u upali crijeva
spumozan (lat. spuma pjena, spumosus) pjenuav; pjenast
spun (engl. spoon) 1. palica za golf; 2.
zaljubljenik, udvara
spuneriznm (engl. spoonerism) gram.
zamjena glasova u dvjema uzastopnim rijeima (npr. amen i kavao umjesto kamen i avao)
spurjnnin (tal. spurio) izvanbrano dijete. kopile
sputaeija (lat. sputatio) med. pljuvanje
sputnjik- (rus. sputnik suputnik, pratitelj) ruski naziv za umjetni satelit
Sputnjik I. koji je krenuo na kruenje oko Zemlje 4. listopada 1957.
sputum (lat.) pljuvaka, ispljuvak
square mile it. skver maji (engl.) kvadratna milja
squash it. skvo (engl.) port, vrsta
igre slina tenisu
Sr kratica za stroncij
srdela (tal. sardella) zool. po otoku Sardiniji nazvana vrsta malih sleeva u
Sredozemnom i Jadranskom moru;
sardina srdela konzervirana u ulju

stabi lizani

srklet (tur. svklct) kazna, patnia; prijetnja kaznom: tegoba, potekoa, nevolja, uzrujanost
srma (tur. svrma) srebro; srebrni konac
koji se upotrebljava za filigranske
proizvode
S romanom (lat. S romanum) med.
"rimsko S", iskrivljenost debelog crijeva u obliku slova S, na mjestu gdje
prelazi u zadnje crijevo
srt (tur. syrt) ivotinjski hrbat; hrbat
planine
SS izgovor: cs-cs kratica za Schutzstaffel (njem. zatitni odred) oznaka
za njemake oruane faistike formacije koje su obavljale specijalne
zadatke (npr, kaznene ekspedicije,
uvanje zatoenika u logorima itd.)
Stabat Mater (lat.) "Stala Majka (Isusova) pod raspelom", poetne rijei
poznate kat. crkvene pjesme, napisane oko 1300., pjeva se na Veliku
subotu; glazbeno esto obraivana
(Palestrina, Pergolesi, Rossini, Haydn, Zajc i dr.)
stabilan (lat. stahilis) postojan, stalan,
trajan, nepromjenjiv, vrst; supr.
labilan; usp. indiferentan
stabilirati (lat. stabilire) v. stabilizirati
stabilist (lat. stabilis) pristaa onoga
to ve postoji, tj. postojeeg stanja
stabilitet (lat. stabilitas) postojanost,
vrstina, stalnost, ustaljenost; fiz.
tenja za odravanjem postojeeg
stanja, koja je tim vea to je vea
teina i to je vei oslonac te to je
teite dublje; u politici: tenja za
odravanjem onoga to ve postoji
(naslijeenog), politika ustaljenost.
stajanje na sigurnim nogama (stabilizam), stabilizacija
stabilizacija (lat.stabilisalio) ustaljonje, ustaljivanje, uvrenje, uvrivanje; stabilizacija valute bank.
uvrivanje meunarodnog teaja
novca neke drave
stabiliznm (lat, stabilis) v. stabilitet

stabilizirati

1335

stabilizirati (lat. stabilis) ustaliti, ustoljivati, uvrstiti, utvrditi, uiniti

postojanim, stalnim, trajnim
stabilnost v. stabilitet
staccato it. stakato (tal.) glaz. odsjeno, nevezano; usp. legato
stacija (lat. stare, statio) stanica, postaja; u kat, crkvenim ophodima:
mjesto na kojem sudionici zastanu
radi molitve
stacionaran (lat. stacionarius) koji miruje, stalan, nepokretan, postojan,
koji ne mijenja mjesto, utvren u
svom mjestu, poloaju i al.; stalan;
stacionarno lijeenje lijeenje bolesnika u bolnici, u postelji (za razliku
od ambulantnog); stacionarna struja
stacionirati (fr. stationner) namjestiti, postaviti, npr. strau
stadij (lat. stadioni trkalite, gr. stadion) v. stadion
stadiometrija (gr. stadion odreen dio
puta, metna mjerenje) grana geodezije koja na terenu utvruje, pomou
optiko-geodetskih instrumenata,
udaljenost odreenog niza toaka od
jedne osnovne toke
stadion (gr. stadion) stara mjera za
duinu od 125 koraka ili 600 grkih
i 625 rimskih stopa, 40 stadija = 1
zem. milja; trkalite, mjesto na kojem su Grci odravali viteke igre;
ureeno mjesto za vee portske
utakmice; pren. odsjek vremena, razdohlje u neprestanom razvoju nekog
dogaaja ili stanja, npr. neke bolesti
(lat. staaiuni morbi); pitanja i si.:
stanje stvari, poloaj stvari (kod nas:
stadij)
stafaa (fr. staffagc) u slikarstvu: oivljavanje slike dodavanjem pojedinih
likova ili itave skupine ljudi, ivotinja i dr.; sami ti dodaci; dodatak emu, neto uzgredno
stafilngra (gr. stafvle grozd, agra plijen) med. maice za pridravanje
resice (nepane)

stanca

stafilion (gr. stafvle grozd) med. priti

na ronici (oka) slian kotici groa
stafilitis (gr. stafvle grozd; oteena
resa) med. upala resice (nepane)
stafilokoki (gr. stafyle grozd, kokkos
kotica, zrnce) mn. med. loptaste,
grozdaste bakterije, uzronici raznih
vrsta gnojenja (bubuljica i ireva)
stafiloplastika (gr. stafvle oteena
resa, plasso uobliavam, oblikujem)
med. umjetno pravljenje nepca pomou sluznice usne upljine
Stagiranin ponekad umjesto Aristotel
(budui da je bio rodom iz Stagire)
stagnacija (lat, stagnatio) stanje, zastoj, npr. u industriji, trgovakim
poslovima itd.
stagnirati (lat. stagnare) stajati, ne
otjecati (za vou); pren. biti u zastoju,
ne napredovati, ne razvijati se (za
poslove i dr.)
stalagmit (gr. stalagma kap) min, siga
koja nastaje na tlu pilje gdje voda
koja se cijedi ostavlja talog, stoasta
ledena svijea; supr. stalaktit
stalaktit (gr. stalazo kapljem, stalaktos kapljav, koji kaplje) min. siga (ledena svijea) koja visi sa stropa ih
sa strane pilje, a nastaje kapanjem
vode; supr. stalagmit
staltici (gr. staltikos koji skuplja, zatee) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi
Stambul tursko ime za Carigrad: zapravo Istambul, od grkog eis ten polin = u grad
stamen (lat.) bot. pranika nit. pranika posuda u cvijetu (usp. antera);
pren. poetak
stamionodij (lat. staminodium) bot.
sporedna pranika posudica koja
nema antere i koja je zbog toga neplodna
tampa (tal.) v. tampa
stanca (tal. stan za) mjesto prebivanja,
soba, odaja; zidna slika kao sobni
ukras (osobito znamenite Rafaelove

stand-in

1336

zidne slike u Vatikanskoj palai); kitica, strofa, osobito talijanska strofa

(ottava rima) koja se sastoji od osam
petostopnih jampskih stihova; elini udubljeni kalup za utiskivanje u
lim; elini valjak za nizanje ili preanje metalnih predmeta
stand-in it. stendin (engl.) zamjenik,
dvojnik filmskog glumca u teim zadacima
standard (engl.) svaka zakonom utvrena mjera, normalna mjera, mjerilo; zakonska novana stopa i sL; neto to vrijedi kao uzorak, to jo priznato kao klasino; ivotni standard
(engl. standard oflife) prosjena mjera zadovoljavanja pojedinih ekonomskih potreba pojedinca, pojedinih
drutvenih klasa (apstraktno naroda); standardno zlato normalno,
novano zlato, zlato od 22 karata;
standardni uzorak trg. uzorak neke
robe kojem mora odgovarati isporuena roba
standard of life it. standard of lajf
(engl.) ivotni standard
standard-book it. standard buk
(engl.) standardna knjiga
standard-work (engl.) standardno djelo
standardizacija (engl. standardizalion)
racionalizacija proizvodnje putem
smanjivanja veeg broja oblika proizvodnje na manji broj tipinih uzoraka (standarda) iste kakvoe, oblika, veliine, teine itd.
standardni (engl. standard) koji se odnosi na standard, koji odgovara standardu; istog tipa, tipian
standarta (engl. standard, p. estandartc) zastava, stijeg; konjika zastava
stanin (lat. stannum) kovina koja se
sastoji od kositra, bakra, eljeza i
cinka
staniol (lat. stannum kositar, tal. stanguolo) kositar razvuen u veoma tan-

stasim(un)

ke listie (upotrebljava se za umatanje okolade, aja, sapuna itd.)

stante (tal.) trg. ovoga mjeseca, tekueg
mjeseca
stante pede (lat.) smjesta, odmah, iz
ovih stopa
stanum (lat. stannum) kem. kositar,
sjajna bijela kovina, mekana i jako
rastegljiva, atomska teina 118,70,
redni broj 50, znak Sn
stapel (niz.) 1. mjesto na brodogradilitu s podijem nagnutim prema vodi na kojem se sastavljaju dijelovi
broda i s kojega se brod sputa u
vodu: 2. podij na koji se izvlae hidroplani iz vode; 3. pomona naprava
na kojoj se sklapaju zrakoplovi
star (engl.) 1. zvijezda; pren. kazalina
veliina, portska veliina, filmska
"zvijezda", virtuoz i si.
star (njem. Star) 2. med. naziv veeg
broja onih bolesti ija je posljedica
djelomino ili potpuno sljepilo; ztleni
star zelena mrena = glaukom; sivi
star zamuenost i neprozirnost one
lee, zbog ega svjetlosne zrake ne
mogu doprijeti u unutranjost oka
(lijei se operativnim odstranjivanjem one lee); crni star neizljeivo
sljepilo kao posljedica bolesne neosjetljivosti mrenice ili onog ivca
starbord (engl. starboard) pom. desna
strana borda
start (engl.) port, na trkakim natjecanjima: polazite, crta s koje polaze
natjecatelji (konji, biciklisti, pjeaci,
amci i dr.); poetni trenutak utakmice
startati (engl. start) port, sudjelovati
na natjecanju (kao trka, vesla, pliva); krenuti s polazne trkake toke; zrak. poletjeti
starter (engl.) port, na trkakim natjecanjima: onaj koji zastavicom i dr.
daje natjecateljima znak za polazak
stasim(on) (gr. stasimon melos) u
starogrkoj drami: "stajaa pjesma".

stataran

1337

tj. korska pjesma koju zbor u orkestri pjeva stojei na mjestu

stataran (lat. statarius koji se zbiva u
stajanju) koji sloji mimo. nepomian,
trajan, koji polako napreduje; statarrui lektira itanje sa zastajkivanjima radi objanjavanja
State Departement it. stejtdipartment (engl.) Ministarstvo vanjskih
poslova Sjedinjenih Amerikih Drava
statiki (gr. statikos) koji se tie znanosti o ravnotei (statike)
statika (gr. statike) fiz. dio mehanike
koji prouava uvjete pod kojima neki
mehaniki sustav ostaje u stanju mirovanja, znanost o ravnotei; supr.
dinamika
statist (lat. stare stajati) kaz. lik koji
se pojavljuje na pozornici samo u sporednim, obino nijemim ulogama,
osobito u prizorima kada nastupaju
narod, vojnici i si.
statistiar (lat. status stanje) onaj koji
prikazuje stanje ega u brojevima,
koji se bavi statistikom
statistiki (lat. status stanje) koji prikazuje stanje ega u brojevima, brojani; statistiki biro dravna ustanova koja ispituje prilike u dravi
pomou podataka izraenih u brojevima; statistika zakonitost zakonitost koja se temelji na vjerojatnosti, za razliku od dinamike zakonitosti, koja se temelji na nunosti,
i ova je dvojakost izmeu statistike
i dinamike zakonitosti u najprisnijoj vezi s dvojakou izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa
statistika (lat. status stanje) prvotno:
znanost o stanju u dravi izraenom
u brojevima; dio sociologije kojem je
zadatak, usporeujui u brojevima
injenico koje sc javljaju u nekom
podruju dravnog i drutvenog ivota, izvoenje opih zakljuaka i

statns

utvrivanje uzroka i posljedica opaanjem utvrenih injenica, te prouavanje metoda sustavnog utvrivanja, sreivanja i preglednog usporeivanja tih injenica (npr. u poduju kolstva, trgovine, poljoprivrede, zdravstvenog stanja nekog kraja, drave, naroda itd.)
stativ Gat. stativum) stalak, postolje,
osobito za geodetske instrumente;
stativa port, u nogometu: preka
gola
statmika (gr. stathmos uteg) poznavanje utega, znanost o utezima
statmograf (gr. stathmos postaja, grafo biljeim, piem) naprava koja automatski biljei vrijeme vonje i vrijeme zadravanja vlaka na postajama
stator (lat. stare stajati) tch. nepomini
dio elektrinog generatora ili motora; pokrivnica, ono u emu se okreu
lopatice parne turbine
statoreaktor (lat. status stanje, reagere protudjelovati) zrak. zrakoplov a
posebnom vrstom mlaznog pogona,
male teine i veoma jednostavne konstrukcije; razvija vrlo veliku brzinu
statoskop Gat. status stanje, gr. skopeo promatram) sprava koja biljei
nagle promjene u tlaku zraka pri nepogodama; zrak. sprava koja biljei
visinske razlike u metrima
statua Gal. statua, statuere postaviti,
staviti) umj. kip; pren. osoba hladna
(kao kip)
statuar (lat. statuarius) kipar
statueta dal. statuetta) mah kip, kipi
statuirati Gat. statuere) odrediti, odreivati, opredjeljivati, opredijeliti,
utvrditi, utvrivati; osnovati; narediti, odluiti', rijeiti: dopustiti
statura Gat. statura) stas, struk; rast,
uzrast
status Gat.) prav. stanje, pravni poloaj
neke osobe, sastav, prilike, poloaj

status eognationis

1338

status cognationis it. status kognacionis (lat.) prav. stanje srodstva,

srodstvo
status conjugalis it. status konjugalis (lat.) prav. brano stanje, brak
status in statu (lat.) drava u dravi
status insolventiae it. status insolvencije (lat.) nesposobnost plaanja
obveza
status nasccndi (lat.) kem. trenutak
postojanja, tj. ono veoma kratko vrijeme kad sc atomi oslobaaju iz
spojeva dok se jo nisu udruili u
molekule
status qvo it. status kvo (lat. status
quo sc. ante) stanje koje je bilo prije,
prvobitno stanje, dosadanje stanje
statut (lat. s ta tu tu m) zakon, osnovni
zakon; propis, odredba; osobito: pravila nekog drutva (statuti)
statutaran (lat. statutum odredba)
zakonski, koji je po pravilima, propisan pravilima
statuti (lat. statutum) mn. v. statut
staurodulija (gr. stauros kri. duleia
ropstvo) potovanje kria, oboavanje kria
staurofilaks (gr. stauros kri, fylax
uvar) uvar kria, prijanja titula
jeruzalemskog patrijarha kao uvara ostatka kria na kojem je Krist
bio razapet
stnurolater (gr. stauros kri. Iatreia
oboavanje) oboavatelj kria
stauroskop (gr. stauros kri, skopeo
promatram) polarizacijski aparat za
ispitivanje optikih svojstava kristalnih ploa
stavrofor (gr. stauros kri, fero nosim)
krionosac; kod pravoslavaca: sveenik-protoprezhiter odlikovan pravom da nosi o vratu zlatan kri; staurufori mn. nosai krieva pri crkvenim ophodima
staza (gr. stasis) stajanje; stajalite,
npr. filozofsko; med. zastoj sokova,

steganografija

osobito krvi (koji obino dovodi do

zgruavanja)
stazofobija (gr. stasis stajanje, fobos
strah) psih. bolestan strah od nemogunosti uspravnog dranja
sta (fr. stage) pripravna sluba, pripravnitvo, vrijeme koje netko nakon
zavrenog kolovanja mora provesti
u pripravnikoj slubi, osobito mlad
pravnik, lijenik i dr.
stairati (fr. stage) izdravati obvezno
vrijeme pripravnike slubo, sluiti
kao pripravnik
staist (fr. stage) onaj koji izdrava
sta, pripravnik
stearin (gr. stear gen. steatos loj) kem.
smjesa stearinske i palmitinske kiseline (slui za pravljenje raznih svijea); stearinska kiselina glavni sastojak biljnih i ivotinjskih masti;
steatin
stearodermija (gr. stear loj, erma koa) mii. bolesna masnoa koe
steatin (gr. stear gen. steatos loj, dem.
steation) v. stearin
steatinian (gr. stear gen. steatos loj)
lojast, koji ima loja. lojni
steatit (gr. stear. gen. steatos loj) min.
slaninac, masnik, vrsta guste i masne milovke
steatitis (gr. stear gen. steatos loj)
med. sklonost debljanju
steatopigija (gr. stear gen. steatos loj,
pyge stranjica) prekomjerno razvijena stranjica, zbog velikog nagomilavanja sala na trtinom dijelu tijela
steatorejn (gr. stear gen. steatos loj,
rheo teem, curim) med. izluivanje
masti kroz izmet
steatoza (gr. stear gen. steatos loj)
med. stvaranje masti, debljanje
steganografija (gr. steganos utljiv;
pokriven^ grafia pisanje) vjetina tajnog pisanja, tajno pismo; znanost o
igranju aha

stegnnopodi

1339

steganopodi (gr. stcganos nepromoiv, pokriven, pus gen. podos noga)

mn. sisavci s plivaim koicama
stegnotici (gr. Btegnos) mn. med. .sredstva, Ijjekovi za stezanje, za skupljanje
stegnotian (gr. stegnotikos koji zaepljuje) koji skuplja, koji zatvara,
stee ili zaepljuje
stegnoza (gr. stegnoo zaepljujem)
med. stezanje, zatvorenost, zaepljenost, npr. znojnih rupica; usp. stenoza
stegopteri (gr. stcgos krov, pokrivalo,
ptnron krilo) mn. zool. tvrdokrilci
stehiogenijn (gr. stoicheion element,
poelo, gen- korijen od gignesthai roditi sc, postati) stvaranje, nastajanje elemenata
stehiogonija (gr. stoicheion element,
poelo, gone raanje) v. stehiogenija
stehiologija (gr. stoicheion element,
poelo, logia znanost) znanost o prat vari ma ili elementima, = kemija
stehiometrija (gr. stoicheion element,
pratvar, metri a mjerenje) mjerenje
elemenata, kemijsko mjerenje; kem.
znanost o proporciji, znanost o vrstim ili prostornim uvjetima pod kojima se raznorodne tvari kemijski
spajaju u nova, istorodna tijela
stehiometrijski (gr. stoicheion element. poelo, metria mjerenje) koji
se tie kemijskog mjerenja ili teorije
o proporciji; stehiometrijski broj =
atomska teina ili kemijski ekvivalent
steiroza (gr. steirosis jalovost, neplodnost) med. neplodnost
stek (engl. take) 1. ulog pri igri, u okladama, osobito na konjskim utrkama
stek (engl. steak) 2. kuh. komad mesa;
biftek
stelarni (lat. stella zvijezda, stcllaris
zvjezdani) zvjezdani; stelarna astronomija dio astronomije koji prouava

stenizirati

sastav svemira i bavi se mjerenjem

zvjezdanih mjesta i gibanja zvijezda, mjerenjem jakosti njihove sjajnosti i ispitivanjem njihovih spektara
stelaa (njem. stellcn postaviti, Stellage) polica, ormar u zidu ih uza zid
bez vrata (u knjinicama, radionicama itd.)
stele (gr. stele) uspravan stup; osobito:
uspravna mramorna ploa, ukraena reljefima ili slikama, kao nadgrobni spomenik starih Grka
stelionat Gat. stelhonatus) prijevara,
prijevarna prodaja, lani bankrot
(lat. stello = guter, kao simbol varalice zbog njegove hitrosti i vjetine
da se izvue iz kripca)
stelit Gat. stella zvijezda, gr. lithos
kamen) 1. geol. okamenjena morska
zvijezda; 2. tehnol. mjeavina nikla,
kobalta i kroma (upotrebljava st; za
medicinske instrumente)
stelografija (gr. stele kameni stup.
grafia opisivanje) izradba natpisa na
stupovima; usp. stele
stema (gr. stcmma vijenac) kod starih
Rimljana: vijenac kojim su kitili slike predaka; otuda: vijenac, niz predaka, rodoslov, rodoslovna tablica;
mn. stemata.
stematografija (gr. stcmma rodoslov,
grafia pisanje) v. genealogua
stendin v. stand-in
stenian (gr. stlienos jakost, snaga) u
punoj snazi, krjepak; stanina groznica v. stenopira; psih. stenian
afekt duevni pokret koji pojaava ivotne funkcije organizma, npr. radost
(supr. astenian)
stenija (gr. sthenos jakost, snaga) puna snaga, jakost, krjepkost, poveana
ivotna djelatnost tijela; 3upr. astenija
stenizirati (gr. stheno) jaati, krijepiti, poveavati djelatnost ivotne snage; supr. astenizirati

steno-

1340

steno- (gr. stenos) predmetak u slocnicama sa znaenjem: tijesan, uzak

stenodaktilograf (gr. stenos tijesan,
uzak, daktylos prst) onaj koji je vian stenodaktilografiji
stenodaktilogratija (gr. stenos tijesan, uzak. daktylos prst. grafia pisanje) kombiniranje stenografije i
daktilografije: kad stenograf sam
otkucava na pisaem stroju ono to
je stenografirano
stenodaktilografkinja (gr. stenos tijesan, uzak, daktvlos prst) ona koja
je vina stenodaktilografiji
stenofilan (gr. stenos tijesan, uzak,
fvllon list ) koji ima gusto lie, gustog
lia
stenograf (gr. stenos tijesan, uzak,
kratak, grafo piem) onaj koji pie
stenografijom. brzopisac
stenografija (gr. stenos tijesak, uzak.
kratak, grafia pisanje) brzo pisanje
pomou posebnih znakova, tako da
se njim moe vjerno zabiljeiti i najbri govor, brzopis, kratkopis
stenografirati (gr. stenos tijesan,
uzak, kratak, grafo piem) brzo pisati
sluei se stenografijom
stenogram (gr. stenos tijesan, uzak,
kratak, gramma slovo, pismo) ono to
je napisano stenografski, rukopis napisan stenografijom
stenohorija (gr. stenos tijesan, uzak,
ehora prostor) med. suenost nekog
prirodnog otvora, osobito enske usinine
stenokardija (gr. stenos tijesan, kardia srce) med. stezanje srca, jako stezanje u prsima praeno oteanim disanjem
stenokromija (gr. stenos uzak, tijesan,
chroma boja) postupak pri tiskanju
u bojama, kod kojega se tjestasta
obojena tijela sastavljaju
stenopira (gr. sthenos jakost, mo, pyr
vatra) med. groznica zbog upale; stanina groznica

stenotoraks

stenostomija (gr. stenos tijesan, uzak,

stoma usta) med. grenje donje eljusti
stenotahigrafija (gr. stenos tijesan,
uzak. tachys brz, grafia pisanje) "usko i brzo pisanje", jedan od stenografskih sustava, objavljen 1875.
stenotelegraf (gr. stenos tijesan, uzak,
tele na daljinu, grafo piem) telegraf
koji radi sustavom znakova stroja za
stenografi ranje, u minuti moe poslati do 400 rijei
stenoterman (gr. stenos uzak, tijesan,
thermos topao) biol. prilagoen odreenoj temperaturi sredine u kojoj
ivi, koji teko podnosi vee temperaturne promjene (za iva bia); supr.
euriterman
stenotici (gr. stenos uzak, tijesan, lat.
stenotica) mn. sredstva i lijekovi za
stezanje, za suavanje
stenotian (gr. stenos tijesan, uzak)
koji suava, suavajui; suen
stenotip (gr. stenos uzak, tijesan, typos otisak) stroj za stenografi ranje,
koji pie slogove ili cijele rijei
stenotipija (gr. stenos uzak, tijesan,
tvpos otisak) stenograflranje, pisanje
stenotipom
stenotipirati (gr. stenos uzak. tijesan,
tvpos otisak) pisati strojem stenotipom
stenotipist (gr. stenos uzak, tijesan,
tvpos otisak) onaj koji stenografira i
stenografirano prepisuje obinim
slovima na pisaem stroju, daktilograf koji zna stenografiju
stenotopan (gr. stenos uzak, tijesan,
top os mjesto) koji ima malu, slabu
rairenost zbog toga to moe ivjeti
i uspijevati samo pod strogo uvjetovanim i veoma ogranienim klimatskim prilikama (osobito sc odnosi na
biljke i ivotinje); supr. euritopan
stenotoraks (gr. stenos tijesan, uzak,
thorax prsni ko) med. ovjek uskih
prsa

stenoza

1341

stenoza (gr. stenosis suavanje, suenje) med. suenost krvnih ila i kanala; stegnoza
stentando (tal.) glaz. oteui, razvlaei
stentato (tal.) glaz. bolno, tonom koji
izraava bol; slik. plaljivo, usiljeno,
kruto, teko, glomazno
Stentor (gr. Stentor) ime jednog Grka
pod Trojom koji je mogao nadglasati
50 ljudi; otuda: ovjek jakog, gromkog glasa; Stentorov glas neobino
jak, gromak glas; prid. stentorski
step (engl.J u plesu: korak
stepn (rus.) velika, pusta i suha ravnica
u Rusiji, s travama i biljkama koje
mogu podnositi suu
ster (fr. stere, gr. stereos krut, tvrd,
vrst) fr. jedinica za mjerenje volumena suhih tijela, osobito drva, = 1
kubini metar
stereo- (gr. stereos krut, tvrd, vrst)
predmetak koji se javlja u sloenicama i znai: vrst, tvrd, jak, gust,
tjelesni, prostorni
stereoautograf (gr. stereos, autos
sam, grafo piem) aparat za snimanje terena
stereogrnfija (gr. stereos, grafia crtanje) perspektivno crtanje vrstih
tijela u ravnini (supr. ihnografija)
stereografska projekcija crtanje zemljovida pri kojem se oko zamilja kao
da se nalazi na jednoj toki povrine
Zemljine kugle, pa kroz Zemlju obuhvaa pogledom suprotnu polukuglu
i ova kao da se ogleda u ravnini koja
raspolavlja Zemlju; usp. projekcija
stereokemija (gr. stereos. chemeia)
znanost o prostornom rasporedu atoma u molekulama, ispituje izomeriju kod spojeva
stereokromija (gr. stereos, chroma boja) vrsta zidnog slikarstva kod kojega se na prepariranom suhom sloju
buke izrauju slike obinim vodenim bojama

stereotipirati

stereometar (gr. stereo3, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje volumena mase sipkih i upljikavih tijela
stereometrija (gr. stereos, metria mjerenje) mjerenje volumena tijela; geom. znanost o prostornim veliinama za ije je prikazivanje potrebno
vie od jedne ravnine (supr. planimetrija)
stcrcoplazma (gr. stereos, plasma)
fiziol. v. pod. idioplazma
stereorama (gr. stereos, orama pogled,
prizor) reljefna karta
stereoskop (gr. stereos, skopeo promatram) opt. aparat pomou kojega
se moe najjasnije prikazati prostornost likova: kutija s dvije pregrade,
od kojih svaka ima kao okular po
jednu posebnu leu, a na suprotnoj
strani je zatvorena mutnim staklom
stereostatika (gr. stereos, statike) fiz.
znanost o ravnotei vrstih tijela
stereotelemetar (gr. stereos, tele na
daljinu, u daljini, metron mjera, mjerilo) opt. sprava za mjerenje udaljenosti neke toke od promatraa
stereotian (gr. stereotikos koji ini
vrstim, koji ovrava) med. suh, sasuen, koji je nastao suenjem
stereotip (gr. stereos, typos otisak)
mn. tisk. ploe s nepokretnim slogom; kliej; stvari tiskane ovakvim
ploama
stereotipan (gr. stereos, typos otisak)
tisk. tiskan ploama s nepokretnim
slogom; pren. uvijek isti, otrcan, nepromjenjiv, u istom obliku, ukalupljen, uobiajen
stereotipija (gr. stereos, typos otisak)
tiskanje ploama s nepokretnim slogom, kliejima, matricama
stereotipika (gr. stereos, tvpos otisak)
v. stereotipija
stereotipirati (gr. stereos, tvpos otisak) izraivati ploe s nepokretnim
slogom; tiskati takvim ploama

stereotomija

1342

stereotomija (gr. stereos, tem no sijeem, tome presjek) dio stereometrije

koji se bavi presjecima povrina onih
tijela koja prodiru jedna u druga djelomino ili potpuno (.kod klesarstva,
strojeva i dr.)
sterilan (lat. sterilis) jalov, neplodan,
suh, mrav, oskudan, siromaan;
uzaludan, heskorisan, nesposoban,
neodriv; med. osloboen od zaraznih klica (zavojni materijal, kirurki
instrumenti i si.)
sterilizacija (lat. sterilisatio) jalovljcnje, ujalovljavanje, pravljenje jalovim ili neplodnim; ujalovljenje.
ujalovljenost; unitavanje klica i
mikroba, npr. u mlijeku, na kirurkim instrumentima, zavojima i dr.;
unitenost klica, mikroba; usp. pasterizacija
sterilizirati (fr. steriliser) jaloviti, ujaloviti, uialovljavati, inili neplodnim;
ubijati (ili: ubiti, unititi, unitavati) klice, mikrobe; takoer: dezinficirati; usp. pasterizirati
sterilnost (lat. sterilis) jalovost, neplodnost, nerodnost; pren. mravost, siromanost, oskudnost
sterkoracija (lat. stercus izmet, stercoratio) stvaranje izmeta; gnojenje izmetom
sterling (engl.) ono to ima punu, pravu, utvrenu vrijednost; srednjovjekovni engl. srebrni novac; funla ili
Hura steriinga prije kovani novac, danas samo novana raunska jedinica
= 20 engl. ilinga
stemalan (gr. sternon prsa, lat, sternalis) anat. koji se tie prsne kosti,
koji je u vezi s prsnom kosti
stemalgija (gr. sternon prsa, algos bol)
med. v. stenokardija
sternodinija (gr. sternon prsa, od3'ne
bol) med. v. stenokardija
sternum (gr. sternon prsa, lat. sternum) anat. prsna kost
sternutament (lat. sternutamentum)

stigma

med. sredstvo (ili: lijek) protiv prehlade

stemutativan (lat. sternutativus) koji
uzrokuje kihanje
sternotatorij (lat. sternutatorium)
sredstvo koje uzrokuje kihanje
steroidi (gr.) mn. kem. hidromatski
spojevi s vie prstena u molekuli, prisutni u svim ivim stanicima te imaju vanu fizioloku ulogu (kolesterol,
crgostcrol, kortizon, una kiselina,
spolni hormoni, srani glikozidi)
stcroli mn. 1. v. steroidi; 2. alkoholi
steroidne kiseline
steso it. stezo (tal.) glaz. otegnuto;
moio it. stezo moto (tal.) laganim
kretanjem, polako, razvueno, otegnuto
stetodezmis (gr. stethos prsa, desmos
veza) med. zavoj za prsa
stetograf (gr. stethos prsa, grafo piem, biljeim) naprava za grafiko
prikazivanje kretanja disanja
stetografija (gr. stethos prsa, grafia
biljeenje) biljeenje kretanja disanja
stetoskop (gr. stethos prsa, skopeo
promatram) med. Ijevkasta slualica
za ispitivanje plunih promjena (auskultaciju), umova srca itd.
stetoskopija (gr. stethos prsa, skopeo
promatram) med. ispitivanje plua
sluanjem, auskultacijom
stibij (lat. stibium) min. v. antimon
stibilalije (lat. stibium antimon, stibialia) mn. med. lijekovi napravljeni
od antimona ili s antimonom
stigijski (gr. stygios) 1. koji pripada
Stiksu i podzemnom svijetu uope;
pren. uasan, grozan, straan, jeziv,
paklen; 2. kem. koji najeda, izgriza,
kao npr. duina kiselina (zbog vode
rijeke Stiksa koja jc, po vjerovanju
starih Grka, bila otrovna)
stigma (gr. stigma) ubod, toka, mrlja;
bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool.
vanjski otvor traheje (dunika) kod
lankonoaca; oiljak, opekotina; ig.

stigmatizacija

1343

znak srama koje su stari Grci i Rimljani udarali zloincima i odbjeglim

robovima; pren. sram, stid; mn. stigmata
stigmatizacija (bit. stigmatisatio) udaranje iga, igosanje; psih. obino
bolom praena tobonja sposobnost
uivljavanja u Kristove patnje na taj
nain to se kod nekih osoba (stigmatiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema miljenju psihopataloga, ovo stanje jc slino stanjima kod nekih hipnotiziranih i histerini h osoba)
stigmatizirati (gr. stigmatizo) obiljeiti igom, igosati; pren. oklevetati;
stigmatizirane osobe psih. osobe na
kojima se rane sline Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one
osjeaju u sebi (prema miljenju psihopatologa, stanje slino stanju kod
nekih sluajeva hipnotizma i histerije)
stigmatograf 'gr. stigma bod, ubod,
toka, ig, grafo piem) onaj koji radi
stigmatografiju
stigmatografija (gr. stigma bod, ubod,
toka, ig, grafia pisanje, biljeenje)
pravljenje malih ara, uzoraka u boji,
npr. sitnih crvenih toaka na plavoj
osnovi itd.
stigmeologija (gr. stigme toka, pjega,
logia) gram. v. akcentuacija
stih (gr. stichos) poet. v. vers
stihar (gr. stieharion, stoicharion) dio
odjee pravoslavnog sveenika: dugaka i iroka haljina, slina dugakoj koulji, od bijele i arene tkanine
stihija (gr. stoichcion ono stoje osnovno, element, pratvar) 1. neodoljiva
sila prirode; bura, oluja, poplava, poar, nepogoda; 2. fil. osnovni element
svijeta {prema starogrkim filozofima bilo ih je 4; vatra, voda, zemlja i
zrak; 8. kem. v. element; prid. stihijski

stilist

stihomantija (gr. stichos red, vrsta,

stih, manteia) proricanje iz stihova,
sreaka ili ceduljica kod Rimljana:
stihove iz Sibilinskih knjiga napisali
bi na ceduljice, koje bi potom izmijeali. zatim ih izvlaili i itali iz
njih budunost
stihometrija (gr. stichos red. vrsta,
stih, metri a mjerenje) mjerenje stihova, brojanje redaka (u rukopisima)
stihomitija (gr. stichos rod, vrsta, stih,
mythos govor, razgovor) poet. govorna figura, podvrsta antiteze; razvijeni stihovi (u dramama i dr.), koji
su obino jedni drugima i odgovori
stik (engl. stick) jahaki bi
Stiks (gr. Styx) mit. rijeka ili izvor u
podzemnom svijetu preko kojeg je
Haron prevozio due umrlih i u iju
su vodu bogovi pri si za li najsvetijom
i najstranijom prisegom (po vjerovanju starih Grka, koje se odralo
do danas, ova voda je bila smrtonosno otrovna)
stil (gr. stvlos, lat. stilus drak, najednom kraju zailjeno eljezo kojim se
paralo, tj. pisalo po votanim tablicama); 1. olovka starih Grka i Rimljana; 2. nain pisanja i izraavanja
misli (prozni, pjesniki, govorniki,
poslovni stil); 3. u likovnim umjetnostima, arhitekturi, pokustvu itd.:
umjetniki ukus, oblik prikazivanja,
umjetniki smjer, nain davanja oblika; osobito: ist, plemenit i prirodan
nain prikazivanja (za razliku od
manira); 4. pren. obiaj, navika; 5.
stari i novi stil v. julijanski i gregorijanski kalendar
stilet (tal. stilctto, fr. stilet) bode s obje
strane otar i s kratkom otricom;
tilet
stilist (lat. stilus drak, pisaljka) pisac
koji pie dobrim stilom, poznavatelj
dobrog i pravilnog naina izraavanja pismom

stilistika

13*14

stilistika (lat. stilistica) mn. stvari koje

su u vezi sa znanou o dobrom i
pravilnom pisanju ili se odnose na
znanost o dobrom i pravilnom pisanju
stiliti (gr. stylos stup, stvlites) mn.
kr. asketi u V. st. koji su, po uzoru
na sirijskog redovnika Simeona, vei
dio ivota provodili na platformi
visokih stupova
stilizacija (lat. stilisatio) davanje stila,
tj. pravilnog i lijepog oblika nainu
izricanja misli; umj. mijenjanje prirodnog oblika u duhu nekog umjetnikog shvaanja (odbacivanjem svega sporednog u predmetu prikazivanja itd.)
stilizirati (lat. stilisare) napisati, sastaviti, prikazati pravilnim i lijepim
stilom; umj. mijenjati (ili: izmijeniti)
prirodni oblik u duhu odreenog
umjetnikog shvaanja (odbacivanjem svega sporednog u predmetu
prikazivanja itd.)
stilizirati (lat. stilisare} napisati, sastaviti, prikazati pravilnim i lijepim
stilom; umj. mijenjati (ih: izmijeniti)
prirodni oblik u duhu nekog umjetnikog shvaanja (npr. odbacivanjem svega sluajnog, sporednog
itd.)
stilklajd (njem. isp. stil, Kleid haljina)
"stilizirana haljina", enska haljina
napravljena prema motivima neke
narodne nonje
stilo (gr. stylos drak) drak s perom
i tintom za pisanje, nalivpero
stilobat (gr. stylobates stupno podnoje) arhit. zajedniko podnoje za vie stupova
stilograf (gr. stylos drak, grafo piem)
v. stilo
stilografija (gr. stylos drak, grafia pisanje) urezivanje ih graviranje u masi koja nije vodi elektriciteta, radi
izradbe bakrenih tiskarskih ploa
galvanoplastinim putem

stipendija

stiloliti (gr. stvlos stup, lythos kamen)

mn. geol. vapnenc tvorevine u obliku stupova
stilometar (gr: stvlos stup, metron
mjera, mjerilo) sprava za lake pronalaenje i odreivanje odnosa na
stupovima, stupomjer
stilometrija (gr. stvlos stup, metria
mjerenje) vjetina mjerenja stupova
stilopinakije (gr. stylopinakion, stvlos
stup, pinax gen. pinakos slika) mn.
um. reljefi na stupovima koji prikazuju mitoloke i povijesne slike i motive
stilus (gr. stylos stup, lat. stilus) bot.
stupi, dio cvjetnog tuka
stimatoza (gr. styma ukruenost mukog uda) med. krvarenje iz mokrane cijevi praeno kruenjem mukog
uda; uretroragija
stimer (engl. steamer) parobrod
stimpot (engl. steampot) med. parni lonac za udisanje tople pare
stimulacija (lat. stimulatio) med. podraivanje; poticanje
stimulancije (lat. stimulantia) mn.
med. podraavajua sredstva, sredstva za podraavanje; v. stimulans
stimulans (lat. stimulans) med. podraavajue sredstvo, sredstvo za podraavanje, za poticanje
stimulantan (lat. stimulans) med. podraavajui, koji podrauje; koji potie
stimulirati (lat. stimulare) pobuditi, pobuivati, poticati; u ekonomici: poticati na veu proizvodnost ih intenzivnost rada, npr. sustavom plaa i
zarada
stimulus (lat. stimulus) podraaj, nagon, poticaj
stipaa (fr. stypage) med. lokalna obamrlost ili utrnulost zbog hladnoe
stipendija Gat. stipendium od stips gen.
stipis novani prilog, pendere odmjeriti) kod starih Rimljana: plaa,
nagrada u novcu; porez, danak (tri-

stipendist

1345

but); danas: novana pomo siromanim uenicima i studentima za

kolovanje
stipendist (lat. stipendium) primatelj
stipendije
stipleis (engl. stecple-chase) prvotno:
utrka preko polja kojoj je bio cilj neki
toranj; danas: utrka s preponama
stipler (engl. Steepler) konj treniran za
utrke sa zaprekama
stipsa (gr. styfo, stypsis skupljanje) 1.
kem. kiseli kamen, alaun
stipsa (gr. stypsis skupljanje, stezanje)
2. med. stezanje, skupljanje, zatvaranje; zaustavljanje krvi; zatvor (stolice)
Stiptici (gr. slyplikos trpak, styfo skupljam, kupim, steem, lat. styptica)
mn. med. sredstva za stezanje, osobito za zaustavljanje krvi
stipticin (gr. styfo skupljam, kupim,
steem) farm. proizvod oskidacije
narkotina, utiee na stezanje ila;
pije se kao sredstvo protiv krvarenja
stiptian (gr. styptikos trpak) med.
koji stee, koji skuplja, koji zaustavlja krv
stipulacija (lat. stipulatio) prav. uvjet,
pogodba; pristanak, obeanje; ugovor;
sveano priznanje ugovorene obveze
stipulant (lat. atipulana) onaj koji sklapa pogodbu, ugovara, ugovorna strana
stipulirnti (Int. stipulari) ugovoriti,
ugovarati, utvrditi; ugovoriti, sklopiti
ugovor; obeati, obvezati sc
stjuard (engl. stevvard) konobar (na brodu i zrakoplovu)
stjuardesa (engl. ste\vardess) konobarica (na brodu i zrakoplovu)
stoa (gr. stoa) dvorana sa stupovima;
osobito: arena dvorana sa stupovima (stoa poikile) u Ateni, u kojoj
je nauavao Zenon iz Kitije i njegovi
sljedbenici; stoika kola v. stoici
stohastika (gr. stoehastike) vjetina
pogaanja, vjetina pogaanja ono-

stomahale

ga to je tono; nauavanje o onome

to je vjerojatno
stoici (gr. Stoikoi. lat. Stoici) mn. fil.
starogrki filozofi iz stoike kole,
pristae stoicizma; pren. hladni, mirni, neuzbudljivi i nepokolebljivi ljudi
koji sve nedae podnose mirno i spokojno
stoicizam (lat. stoicismus) fil. nauavanje Zenona. osnivaa stoike kole,
i njegovih sljedbenika, koje zahtijeva ivot u strogoj vrlini, suzbijanje
slabosti, preziranje bola i ravnodunost prema svakom bolu i ivotnim
nedaama; pren. duevni mir, mirnoa, ravnodunost, neuzbudljivost,
nepokolebljivost
stoiki (gr. stoikoa) miran, ravnoduan, neuzbud^jiv
stoik v. stoici
stok (engl. stock) lager, koliina robe
na skladitu, koliina robe na tritu;
glavnica, gotovina, oanovni kapital;
osobito: dravna glavnica; udio, ulog;
dravne obveznice koje su u optjecaju (u Engleskoj); dionica
stok-broker (engl. stock-broker) posrednik u trgovini dravnim papirima
stokfi (engl. stock-fish) zool. bakalar
stokliolder (engl. atock-holder) vlasnik
dravnih obveznica, dioniar
stola (gr. stole, lat. stola) duga enska
haljina starih Rimljanki; mod. iroka vrpca koju dame nose preko haljine oko vrata: vrpca s kriiima kat.
i anglik. sveenika koju nose preko
odjee oko vrata
stoma (gr. stoma) usta, ue; ustaca
stomahalan (gr. stomachoa eludac,
lat. stomachalis) koji se tie eluca,
eluani; stomahalne kapljice kapljice za jaanje eluca
stomahale (gr. stomachos eludac, lat.
stomaehale) med. lijek za eludac,
sredstvo za jaanje eluca

stomahalgija

1346

stomahalgija (gr. stomachos eludac.

algos bol) med. eluana bol
stomahici (gr. stomachikos eluani)
mn. med. sredstva, lijekovi 2a eludac
stomak (gr. stomachos) zool. eludac
stomatitis (gr. sloma usta, lat. stomatitis) med. upala usne upljine, upala
desni
stomatitis aftoza (gr. stoma usta. lat.
stomatitis aphothosa) med. mjehuravost usta
stomatografija (gr. stoma usta, graGa
opis) opisivanje usta ili usne upljine
stomatologija (gr. stoma usta, logia
znanost) znanost 0 bolestima usne
upljine
stomatoplastika (gr. stoma usta, plasso uobliavam. oblikujem) med. umjetno pravljenje usta
stomatopodi (gr. stoma usta, pus gen.
podos noga) mn. zool. vrsta rakova
kojima dva para nogu (pored usta)
slue za hvatanje plijena
stomatoskop (gr. stoma usta. skopeo
promatram) med. usno 2rcalo, zrcalo
za osvjetljavanje i ispitivanje usne i
oblinjih upljina
stop! (engl. stop!) stoj, stani, prekini!;
u brzojavima: toka
stopina (tal. stoppino) voj. upalja, falili;
v. tapin
stoping (engl. stopping) sat za mjerenje
veoma malih dijelova vremena; upotrebljava se osobito u portu
stopirati (engl. stop. fr. stopper) zaustaviti, zaustavljati (brod, stroj); stati,
zaustaviti se
stor (engl. store) zaliha, priuva, rezerva; skladite robe; u Sjev. Americi:
prodavaonica u kojoj se prodaju sve
ivene namirnice
stora (fr. store) prozorska zavjesa; osobito: zavjesa ukraena bogatim motivima (za cijeli prozor)

stralo

storija (tal. storia, engl. story) pripovijest, pria bajka, anegdota, opis, dogaaj, izvjetaj i si.
stornirati (tal. stornare suzbiti; skrenuti) trg. dovesti u red; ispraviti pogreku u pisanju ili raunanju (ne
precrtavanjem, nego otpisivanjem i
prepisivanjem); ispraviti pogreku u
knjienju suprotnom pozicijom (stavkom); ponitili, ponitavati (narudbu itd.)
storao (tal.) trg. ispravljanje pogreno
uknjiene stavke otpisivanjem i pripisivanjem, suprotna pozicija, stavka
(u knjigovodstvu); usp. ritorno
storting (norv. stor, thing) "velika narodna skuptina''; norveki parlament. sastoji sc od lagtinga (gornjeg
doma) i odelstinga (donjeg doma)
storv v. storija
stov (engl. stove) pe, visoka pe; sunica (u tvornici eera)
strabitian (gr. strabon) razrok
strabizam (gr. strabismos razrok)
med. razrokost
strabo (gr. strabon, lat. strabo) med.
razrok ovjek
strabometar (gr. strabon razrok, metron mjera, mjerilo) med. sprava za
mjerenje stupnja razrokosti
strabotomija (gr. strabos razrok, temno reem, tome rezanje) med. lijeenje razrokosti operacijom
straca (tal. strazza) trg. v. traca
strafotizam (tal. strafottersi ne mariti)
nemaran odnos prema pojavama i
zbivanjima
stragoplan (lat. stratum sloj, fr. planer
letjeti bez mahanja krilima) zrak.
zrakoplov prilagoen za letenje u
stratosferu
strakcija (lat. extractio) tisk. izdizanje
rijei ih redaka koji se trebaju tiskati u jednoj boji ili u vie boja
stralo (tal. stralcio) trg. nagodba, sporazum

stramin

1347

stramin (lal. slramen stelja, slama, tal.

strame) fina tkanina; takoer: gusta
pamuna tkanina za papue i dr.
strangulacija (lat. strangulatio) guenje, vjeanje, priguivanje, stiskanje;
smrt vjeanjem
strangurija (gr. stranguria) med. oteano mokrenje praeno bolovima
stranj (Lal. stragno) podrum, pivnica,
konoba
strapac (tal. strapazzo) v. trapac
strascicando it. straikando (tal.)
glaz. v. strascinando
strascinando it. strainando (tal.)
glaz. povlaei, vukui; strascinando
i'arco it. strainando l'arko (tal.) s
pripijenim gudalom
strateg (gr. strategos) poznavatelj vjetine ratovanja, vojskovoa
strategem (gr. strategema) ratno lukavstvo; pren. lukavstvo, majstorija
strategija (gr. strategia) znanost o voenju rata, ratna vjetina; knjiga o
ratnoj vjetini
strategijski (gr. stratogikos koji se tie
vojskovoe; sposoban voditi vojsku
koii se tie voenja ratnih operacija,
ratne vjetine
strategika (gr. strategike) v. strategija
strategist (gr. strategia) vjet vojskovoa; pisac knjiga o vjetini ratovanja
stratificirati (lat. stratum sloj, facere
nainiti) geol. uslojiti, uslojavati, slagati u slojeve, sloj na sloj
stratifikacija (lat. stratificatio) geol.
oblikovanje slojeva, slaganje u slojeve; naslaganost u slojeve, slojevitost
stratigrafija (lat. stratum sloj, gr.
grafia opis) znanost ili opisivanje odnosnog (relativnog) poloaja slojeva
stijena; povijesna geologija (po tome
to su slojevi materijalni ostaci i
predstavnici pojedinih faza Zcmljine
povijesti)

strcptnzol

stra to grafija (gr. stratos vojska, grafia

opis) opisivanje vojske, povijest ratova uope
stratokracija (gr. stratos vojska, krateo jak sam, vladam) vladavina vojnika (ih: vojske)
strato kn mulus (lat. stratoeumulus)
meteor, sloj okruglastih ili valjastib oblaka, poredanih u skupine, nizove ili valovite oblike, obino sivih
ili bjeliastih
stratonaut (lat. statum sloj, gr. nautes
brodar, mornar) zrak. pilot koji je
strunjak za letenje u stratosferu
stratopedija (gr. straLopedeia) voj.
vjetina podizanja logora, dio vojne
znanosti o biranju mjesta prikladnog
za logorovanje trupa i o podizanju i
ureenju logora
stratosfera (lat. stratum sloj, gr. sfaira
kugla) sloj zraka, debeo 1260 km,
koji se nalazi iznad troposfere. s tekim plinovima, gotovo stalnom temperaturom, bez vremenskih pojava
itd.
stratostat (lat. stratum sloj, gr. istemi
postavim, stavim) zrani balon posebno napravljen za dizanje u stratosferu
stratus (lat. stratus prostrt, razastrt od
sternere prostirati) meteor, visoka
magla, sloj niskih oblaka slian magli, obino lokalni oblak koji se stvara od magle
strebloza (gr. strebloo uganem) med.
uganue, iaenje udova
5trema (gr. stremma) 1. med. uganue,
iaenje nekog uda
strema (gr. stremma) 2. mjera za povrinu u dananjoj Grkoj, = 1000
m2
strepitoso it. strepitozo (tal.) glaz. sa
umom, buno, viui; con strepito
streptazol (gr. slreptos povij en) farm.
veoma uspjean lijek protiv streptokoka i mnogih drugih mikroba;

streptocid

1348

lijei anginu, gripu, upalu plua, sepsu i dr.

streptocid (gr. streptos povijen, lat.
caedo ubijam) farm. sredstvo za unitavanje streptokoka
streptokoki (gr. streptos sukan, povijen; okretijiv, kokkos kotica, zrnce)
mn. med. bakterije okruglasta oblika koje povezujui sc oblikuju lance,
uzronici gnojenja
streptomicin (gr. streptos povijen, mykes gljivica) farm. veoma uspjean
lijek (antibiotik) protiv tuberkuloze,
tifusa, dizenterije i dr.
stres (engl. stress napor; povienje tlaka
od duevne uzbudenosti) iscrpljenost
uzrokovana duevnim, ili tjelesnim
preoptereenjem organizma
stretta (tal.) glaz. v. pod stretto
stretto (tal.) glaz. prid. kratko, brzo,
zbijeno; im. ivahan pasa na zavretku (stretta)
strictissimo sensu it. striktisimo senzu Gat.) u najstroem smislu (rijei)
strignendo it. strinjendo (tal.) glaz. v.
stringendo
strihnin (gr. strvehnos) kem. veoma
otrovan alkaloid koji se nalazi u sjemenu biljki strihnoza; i u veoma maloj koliini djeluje na ivani sustav
i uzrokuje ukoenost miia i smrt
strihnomanija (gr. strycnos velebilje,
mania pomama, ludilo) med. ludilo
izazvano uzimanjem velebilja (beladone)
striktan (lat. strictus) strog, odsjean,
tono odreden, izrian; stricto jure it.
strikto jure (lat.) po starom pravu,
tono po zakonu; stricto sensu it.
stritko senzu (lat.) u uem smislu,
strogo uzevi
striktura (lat. strictura) stezanje, suavanje nekog prirodnog kanala, npr.
crijevnog kanala, mokrane cijevi i
dr.
stringendo it. strinendo (tal.) glaz.
zbijeno, urei se, sve bre

stroncij

strip (engl. strip, njem. Strcifen) pruga,

vrpca (koe, papira, zemljita); roman u stripovima roman u slikama
s posve malo slika, dakle, niz slika
koji nalikuje dugakom remenu
striptiz (engl. strip svlaiti, tease draiti) postupno svlaenje (ene ih mukarca) praeno glazbom u nekom lokalu; pren. razgolienje, otkrivanje
potpune istine o neemu
strisciando it. striando (tal.) glaz.
razviaei, pretapajui jedan ton u
drugi
strobiloidan (gr. strobilos zvrk, eidos
oblik) zvrka st, slian zvrku, kao zvrk
stroboskop (gr. strobos vrtlog, skopeo
promatram) v. zootrop
strofa (gr. strofe okretanje) 1. prvotno
kod starih Grka: okretanje zbora dok
je plesao i pjevao, te dio zborne pjesme koji se pjevao za vrijeme toga
okretanja; 2. poet. ritmiki period koji se dobije povezivanjem dvaju ih
vie ritmikih redova (stihova) u cjelinu koja se vie puta ponavlja, kitica; 3. glaz. (ne)promijenjeno ponavljanje melodije
strofika (gr. strofe okretanje) 1. poet.
podjela stihova na strofe; dio poetike
koji govori o pravljenju strofa: teol.
odmjeravanje stavova u pjesnikim
knjigama Starog zavjeta
strofulus (gr. strofos) med. kona bolest kod male djece, javja se u obliku
kvrica i mjehuria
strofus (gr. strofos) med. zavijanje u
trbuhu
stroma (gr. slroma prostira, stronnymi prostrem) fiziol. osnovna supstanca nekog tkiva, osobito vezivnog
tkiva ljezdastih organa, pokriva
stromatika (gr. stromata prostirai,
tepisi) vjetina tkanja tepiha
stroncij (lat strontium) kem. element,
atomska teina 87,63, redni broj 38,
znak Sr, bijel kao srebro; njegovi spo-

stroncij ani t

1349

jevi daju plamenu crvenu boju te se

mnogo upotrebljava u pirotehnici
stroncijanit (lat. strontium) kem. bezbojan ili u obojen mineral, staklasta
sjaja, karbonat stroncija; slui za
stroncijske pripravke i u proizvodnji
eera (nazvan po prvom nalazitu
Strontian u kotskoj)
strop (engl. strop remen) oma od konopca za vuu ili dizanje; konopac
ili metalno ue za vezivanje tereta
za dizalicu, gondole za diriabl ili aerostat, padobrana za ovjeka
struggle for life it. stragl fbr lajf
(engl.) biol. borba za ivot, za opstanak (izraz koji Damin esto upotrebljava izlaui svoju teoriju o prirodnom odabiru)
struktura (lat. struetura) nain graenja, sastav, ustrojstvo; raspored;
geol. nain kako su spojeni dijelovi
stijena i planina; tvorevina, graevina; usp. konstrukcija
struma (lat. struma oteklina lijezda)
med. skiofulozna oteklina i zagnojenjc limfnih lijezda, osobito na
vratu, gua
strumektomija (lat. struma, gr. ektome izrezivanje) med. odstranjenje gue operacijom
strumitis (lat. struma oteklina lijezda) med. upala gue
strumozan :lat. strumosus) med. guav
struprum (lat. stuprum) prav. oskvrnue djevojake nevinosti, silovanje,
blud
studbook it. stadbuk (engl. stud stado,
book knjiga) u racionalnom konjarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, sposobnost
ploenja i dr.) o konjima, rodoslovnik konja
student (lat. studens) redoviti sluatelj
sveuilita ili neke visoke kole
studija (lat. studium) tenja, nastojanje,
raspoloenost za to; ispitivanje, is-

Suada

traivanje, prouavanje; bavljenje nekom znanou ili umjetnou; rasprava iz podruja znanosti i umjetnosti; prethodan rad, nacrt nekog
umjetnikog djela; pro studio et tabore Gat.) za pokazanu marljivost i
rad
studio (tal. studio) 1. soba za rad umjetnika, osobito slikara, kipara, glumca
itd.; kinematografska radionica, atelijer; 2. odjel u radio-postaji iz koje
se daju emisije
studirati (lat. sLudere) nastojati da se
neka stvar ispita, pomno ispitivati
ili razmiljati; osobito: baviti se znanou, posvetiti se znanosti, uiti,
prouavati; biti sluatelj sveuilita,
velike kole, visoke kole (radi prouavanja neke znanosti)
stuff it. staf (engl.) opojna droga
stukatura (tal. stucco) v. tukatura
stupa (sanskrt.) vrsta sakralne budistike graevine koja se razvila iz
grobnog hum ka
stupcfncijencije (lat. stupcfacicntia)
mn. med. sredstva za uspavljivanje,
za umrtvljivanje
stupidan (lat. stupidus) glup, tup, tupoglav, blesav
stupor (lat. stupor) med. ukoenost, utrnulost, obamrlost, neosjetljivost; duevna bolest u kojoj se volja gotovo
nimalo ne izraava; pren. preneraenost, zaprepatenost
stuprator (lat.) prav. obeastitclj djevojake nevinosti
su (fr. sou, lat. solidus) francuski bakreni novac od 5 santi ma
sua sponte (lat.) v. pod sponte
Suada (lat. suadere nagovarati. Suada)
mit. boica nagovaranja kod Rimljana (grka Peilho); pren. rjeitost,
umijee nagovaranja, vjetina izlaganja lijepim prianjem; prijezirno:
govorljivost, brbljavost

Suadela

1350

Suadela (lat. Suadela) mit. v. Suada

Suae qusque fortunae fabcr est it.

Sue kviskve fortune faber est (lat.)

Svatko je kova svoje sree
suave (tal. suave) glaz. v. soave
suaviter ac felicitcr it. suaviter ak

feliciter (lat.) ugodno i sretno (osjeam se)

sub (lat.) prijedlog, javlja se u mnogim
sloenicama i znai: a) za prostor:
pod, do, u; b) za vrijeme: oko, ba
pred, odmah nakon; c) za stanje: pod;
d) za prostor: pod, ispod; d) za vrijeme: u tijeku, pri, oko, za vrijeme
sub conditione it. sub kondicione
(lat.) prav. pod uvjetom
sub fide Dobili (lat.) na asnu (plemiku) rije
sub hac voe it, sub hak voe (lat.)
pod ovom rijeju (potrai)
sub lege libertas (lat.) prav. sloboda u
granicama zakona
sub modo (lat. sub modo) prav. uz obvezu, pod uvjetom (tj. da se neto
izvri pa da se odbije odreena korist, npr. kad netko naslijedi imanje
sub modo da ispuni kakav uvjet, u
suprotnom gubi pravo na to imanje)
sub pena (lat.) prav. pod prijetnjom
kazne
sub rosa it. sub roza (lat.) "pod ruom"
(kao simbolom utljivosti), tj. U
povjerenju, povjerljivo, tajno
sub specie aeternitatis it. sub spocije eternitatis (lat.) u svjetlu vjenosti, sa stajalita vjenosti i beskonanosti
sub spccic it. sub specije Gat.) u obliku
sub una specie it. sub una specije
(lat.) pod jednom prilikom, naime samo kruhom (kako se katolici prieuju)
sub utraquc it. sub utrakve (lat. sub
utraque sc. specie) pod obje prilike,
naime kruhom i vinom (kako se prieuju protestanti i pravoslavci);
usp. utrakvisli

subdominnnta

sub utraque specie it. sub utrakve

specije (lat.) v. sub utrakve
sub voe (lat.) pod rijeju... (kod upuivanja na neki rjenik)
subaciditet (lat. subaciditas) med. slaba, smanjena koliina kiseline
subakcijn (lat. subactio) med. obraivanje. preraivanie, umekavanje
subakutan (lat. subacutus) med. koji
se ne razvija naglo, koji se javlja s
umjerenom groznicom
subalimentacija (lat. suh, alimentum
hrana, subalimentatio) med. pothranjivanje, nedovoljna prehrana,
nedovoljnost koliine hrane potrebne za povoljno stanje i razvoj organizma
subalteran (lat. subalternus) koji stoji
pod nekim drugim, ovisi od komu,
podreden, potinjcn, nii; log. posebno prema opem stoji u subalternom
odnosu; neki stoji subaletorno prema svima; suballerni slubenik poiinjeni, nii, mladi slubenik
sobalternacija (lat. suhaltomatio) log.

odnos podreenosti uih pojmova

prema openitijim, posebnih sudova
prema opim

sobarenda (lat. suharrenda) podza-

kupljivanje, podzakup,
subarendacija Gat. subarrendatio) v.
subarenda
subarendator (lat. subarrendator) pod-

zakupac
subarktian (lat. sub, gr. arktos sjever) koji se nalazi ispod sjevernog
pojasa, sjevernog pola, tj. u ledenom
pojasu
subdermalan (lat. sub, gr. erma koa) anat. potkoni, koji sc nalazi pod
koom povrine tijela
subdititius infans it. subditicijus infans (lat.) prav. podmetnuto dijete;
kopile
subdominanta (tal. sub-dominanto)
glaz. donja dominanta, ton ispod do-

subdukcija

1351

mina n te, etvrti ion u dijatonikoj

ljestvici tonova
subdukcija (lat. subductio) odvodenje,
uklanjanje; med. odvodenje neistoe u tijelu; cijeenje, filtriranje
suberit (lat. subcr pluta.) tehnol. sintetiki, umjetni proizvod od izmrvljenog pluta i kakvog mineralnog
ljepila, tvrdi od pluta
suberizacija (lat. suber pluta, suberisatio) bot. o pluta va nje
suberozan (lat. suberosus) plutast
subfebrilan Gat, subfebrilis) med. podgroznini, kae sc za temperature
koje su blizu temperaturama groznice, izmeu 38 3C i 38,5 C
subinvolucija (lat. sub, involutio povijanje) med. nepravilno i nedovoljno
smanjivanje i skupljanje maternice
nakon poroda i pobaaja
subito (lat. subito) iznenada, odjednom;
glaz. brzo, urno
suhjekcija (lat. subjeetio podmetanje)
ret. pitanje koje govornik sam sebi
postavlja, pa zatim sam na njega odgovara
subjekt (lat. subjeetum ono to je podmetnuto) podloga, temelj; gram. reenini dio koji vri radnju ili o kojem se govori (supr. predikat); pojedinac, osoba (za razliku od objekta
ili stvari); pren. ovjek predodreen
za neki posao (s obzirom na svoju
sposobnost ili valjanost): fil. nositelj
doivljaja, ono to ima opaajc, predodbe, osjeaje i elje, tj. ja
subjektivan (lat. subjeetivus) osobni,
unutranji, koji se tie subjekta, koji
potjee od subjekta (osobe), a ne od
stvari; pren. koji polazi od sebe, jednostran, pristran, osoban; subjektivni osjeaj psih. osjeaj koji je nastao
unutranjim podraajem; supr. objektivan; v. idealizam
subjektivitet Gat, subjeetivitas) postojanje i valjanost neega samo za duh

su bkontraran

koji spoznaje, osobno zamjeivanje i

shvaanje; jednostranost, pristranost; supr. objektivitet.
subjektivizam (lat. subjeetivismus) fil.
1. u teoriji spoznaje: shvaanje daje
cjelokupna spoznaja subjektivna, i to:
a) da svi iskazi ovise o subjektu koji
ih daje, tako da jedan sud za nekoga
moe vrijediti kao istinit, a za drugog
kao laan, a objektivne istine su iskljuene, ili da jedna vrsta subjekata moe neto smatrati istinitim, a
druga lanim, te prema tome apsolutne istine nema; b) da svaka spoznaja shvaa stvari onako kako se
prikau subjektu koji ih spoznaje, a
ne kakve su zapravo (glavni predstavnici su solisti, posebice Protagora sa svojom milju: "ovjek je mjerilo svih stvari"); 2. u etici: shvaanje
da je cilj moralnog djelovanja uspostavljenje subjektivnog stanja, bila
to radost (hedonizam) ili blaenstvo
(eudajmonizam); pren. pristranost;
supr. objektivizam
subjektivnost (lat. subjeetivitas) v.
subjektivitet
subjonctif it. sibonktiv (fr.) naziv za
konjunktiv u francuskoj gramatici
subjunktiv (lat. subjunctivus modus)
gram. v. konjunktiv
subkarbon Gat, sub, carbo ugljen) geol.
donja formacija kamenog ugljena
subkontraoktava (lat. sub. contra,
octava) glaz. ljestvica C.H2, koja
je za jednu oktavu ispod kontraoktave (njezin najdublji ton sa 16, 17
titraja u sekundi je najdublji ton cijelog tonskog sustava)
subkontraran (lat. subeontrarius)
"podsuprotan"; log. naziv za suprotnost izmeu djelomino potvrdnih i
djelomino nijenih sudova od kojih
jedan ne nijee isto to drugi potvruje. npr. "Neke ptice su selice'' i
"Neke ptice nisu selice" (oba subkontrarna suda mogu biti istinita)

subkontrarnost

1352

subkontrarnost (lat. subcontrarius)

subkontrarna suprotnost; usp. kontrarnost. kontradiktornost
subkonzekvencija (lat. subconsequentia) log. zakljuak izveden iz zakljuka
subkntan (lat. sub, cutis koa, potkono
tkivo) potkoni; subkutna injekcija
med. ubrizgavanje ljekovitih tvari
(morfij, kinin i dr.) ili hranjivih sastojaka u potkono tkivo
sublicitacija (lat. sublicitatio) trg. ustupanje najeftinijem ponuditclju
subligacija (lat. subligatio) med. podvezivanje, potpasivanje
subligakul (lat. subligaculum) pregaa;
med. potpasa, uteg (kod kile)
sublimacija (lat. sublimatio) kem. prelaenje vrstog tijela u paru i ponovno zgunjavanje te pare u vrst oblik
subliman (lat. sublimis) uzvien; divan,
velianstven
sublimat (lat. sublimatum) kem. vrsto
tijelo koje je zagrijavanjem pretvoreno u paru pa vraeno u vrsto
stanje; osobito: ivin klorid (HgCl2),
najotrovniji ivin spoj (upotrebljava
sc kao antiseptino sredstvo, za konzerviranje drveta, ivotinjskih i anatomskih pripravaka i dr.)
sublimatorij (lat. sublimatorium) kem.
mjesto gdje sc vri sublimacija; sredstvo za sublimiranje
sublimirati Gat. sublimare) kem. vrsto
tijelo zagrijavanjem pretvoriti u paru, pa hlaenjem pustiti da ponovno
ovrsne; pren. uzvisiti, pretvoriti u
neto vie. oplemeniti (npr. osjeti Inu
poudu u potovanje itd.)
sublokacija (lat. sublocatio) trg. podzakup
subluksacija (lat. subluxatio) med. nepotpuno iaenje
sublunaran (lat. sub, lunaris Mjeseev)
koji se nalazi pod Mjesecom, tj. zemaljski, prolazan

subsekvens

submisija (lat. submissio) 1. podinjenje, pokoravanje, poniavanje; pokornost, ponienost, poslunost; 2. (fr.
soumission; obavljanje nekog posla
po utvrenoj ih po najnioj cijeni; ponuda
subnormala (lat. subnormalis) geom.
projekcija okomice na x-os (iksnu os)
suboksid (lat. sub, gr. oxys ljut, otar)
kem. podoksid, stupanj oskidacije
neke kovine koji sadri manje kisika nego baza te kovine; usp. hiperoksid
subordinacija (lat. subordinatio) 1. podreenost, podlonost, zavisnost; poslunost, osobito u vojsci; 2. log. odnos nieg pojma prema viem; odnos
vrste prema rodu
subordinirnti (lat. subordinare) podrediti, podreivati, podvrgnuti, podloiti; subordiniran pojam log. pojam iji se opseg nalazi pod opsegom
nekoga vieg pojma
subotnik it. subotnjik (rus.) u bivem
Sovjetskom Savezu: dobrovoljni rad
kakav se obavijao u subotu sredinom
travnja u ast Lenjinova roendana
subrepcija (lat. subreptio) prav. prijevara izvrena prikrivanjem istine;
subrcpcijska pogreka log. pogreka
u miljenju i rasuivanju koja nastaje potkradanjem osjetilne varke
(nedovoljnom pozornou, nepromiljenou i si.)
subreta (fr. soubrette) sobarica; osobito: uloga nestane i duhovite sobarice na pozornici; pjevaica veselih i
smijenih uloga u opereti, najee
sopran
subrogacija Gat, subrogatio) prav. postavljanje na mjesto drugoga, stupanje u ija prava
subsekcija (lat. subsectio) pododjeljak,
pododsjek; usp. sekcija
subsekvens (lat. subsequor idem za
kim ili za im, subsequens) sljedee,
koje se odnosi na neto prethodno

subsemifuza

1353

subsemifuza (lat. subsemifusa) glaz.

trideset drugi dio taktne note
subsi- (lat.) v. pod supsisubspecijes Gat, subspecies) podvrsta
subsultus tcndinnm (lat. subsulLus
tendinum) med. poigravanje ila; trzanje miia ruke u smrtnom gru
subt- (lat. subt-) v. pod suptsubvencija (lat, subventio) pomo, pripomo; osobito: dravna pomo u novcu (npr. kazalitu, strunim kolama, strunoj ili humanitarnoj ustanovi itd.)
subvencioniran (lat. subventio) pomognut (novano) od drave
subvencionirati (lat. subventio) v. subvenirati
snbvenirati (lat. subvenirc) pomagati,
pomoi, pritei u pomo (novano)
subverzija (lat. subversio) prevrat, razorenje, ruenje; subuersio atomaefu
it. subverzio stomahi (lat) med. izokrenutost eluca, tj. jako povraanje
subverzivan (lat. subversivus) razoran,
ruilaki, prevratni, prevratniki
subway it. subvej (engl.) podzemni
hodnik; podzemna eljeznica, metro
subzis- (lat. subsis-) v. pod supsissuecessio ab intestato it. sukcesio ab
intestato (lat.) prav. zakonsko ili prirodno nasljeivanje (bez oporuke)
sudacija (lat. sudatio) med. znojenje,
preznojavanje
sudamina (lat. sudare znojiti se, sudarnina) mn. med. znojni mjehurii,
znojne ospice
sudatorij (lat. sudatorium) dio kupaonice za preznojavanje, znojilite
sudra (sanskr.) etvrti, najnii stale
stare Indije, koji ine obrtnici; udra
suclto it svelto (tal.) glaz. slik. lako,
neusiljeno, prirodno
sufeti (hebr. sehofet, lat sufes, sufetis)
mn. suci, dva najvia slubenika u
staroj Kartagi

sufuzija

suffrage universel it. sifra iniverzel

(fr.) ope pravo glasa
suficit (lat. sufficere biti dovoljan, dostajati, sufficit) dovoljno je, dostie;
im. pretek, vei iznos u raunu; svoti
za koju su prihodi vei od izdataka;
viak u kasi; supr. deficit
sufiks (lat. sufflxum) gram. nastavak,
dodatak (dio rijei izmeu korijena
ili osnove i zavretka, npr. potpisivati, ru-i-ast, nos-iitd.); nastavak
uope: supr. prefiks
sufioni (tal. suffioni) mn. geol. vodena
para i plinovi s bornom kiselinom,
vodikom i movarnim plinom koji
sukljaju iz zemlje kod Siene i dr.
sufle (fr. souffle) kuh. nabujak, kola
od jaja, brana i slatkog ili slanog
dodatka, napravljen tako da bude
vrlo mek
sufler (fr. souffleur) kaz. apta; pren.
dounik
sufleza (fr. soulTleuse) stroj za puhanje, puhalica
suflirati (fr. souffler, lat. sufflare) kaz.
aptati; pren. doaptavati kome to
sufokacija Gat. suffocatio) guenje, zaguivanje, zaguljivost
sufragan (lat. suffraganeus) svaki lan
jednog kat. sveenikog kolegija koji
ima pravo nazonosti i glasa; osobito: biskup koji je podreen nadbiskupu, nadbiskupov zastupnik
sufragij (lat. sufragium) glas, glasovanje; pravo glasa (kod Rimljana)
sufraetkinje (fr. suffragette) pobornice enskog pokreta i enskog prava
glasa, osobito u Engleskoj
sufumigacija (lat. suffumigatio) med.
v. apokapnizam
sufuzija (lat. suffusio) med. podlijevanje
krvi; suffunio corneae it. sufuzio kornee (lat.) pomraenost ronice; suffunio lentis cryslallinae it. sufuzio lentis kristaline (lat.) pomraenost. kristalne lee, zelena mrena; suffusio
nigra it. sufuzio nigra (lat.) crna

sugerirati

1354

mrena; suffusio sangumis it. sufuzio sangvinis (lat.) podljev krvi

sugerirati (lat. suggerere) "podmetnuti", duhovno utjecati na neiju volju, miljenje ili osjeaj, utjecati na
koga da uini to; osobito: hipnotiziranom narediti neto to e ovaj
morati izvriti za vrijeme svoga hipnotinog sna ili tek kad se probudi
sugestija (lat. suggestio) utjecanjc na
koga, nadahnue nekom milju; nagovor, nagovaranje, navoenje na to;
osobito: utjecanje na onoga koji se
nalazi u hipnotinom snu; usp. autosugestija
sugestivan (lat. suggestivus) sposoban
za vrenje sugestije, utjecajan; koji
potie osjctilnost, privlaan; sugestivna osoba osoba sposobna utjecati
na druge; sugestivna terapija med.
lijeenje sugestijom i hipnozom (dio
psihoterapije)
suggetto it. sueto (tal.) v. soggetto
sugilacija (lat. sugillatio) med. podlijev
krvi, modrica; pren. ruganje, grenje
sui generis (lat.) "svoje vrste" kae
se za osebujne i orginalne ljude ili
za neto jedinstveno, osobito, osebujno
suita (tr. suite, lat. sequi pratiti) pratnja, praenje, osobito vojniko; posluga visokog gospodina; glaz. kompozicija od vie dijelova, obino plesova, koji su bez potrebne povezanosti (npr. kod simfonije ih sonate);
a la suite it. a la svit (fr.) u pratnji,
iz pratnje (za asnike koji nemaju
svoga zapovjednitva, nego su u pratnji vojskovoe ili vladara, da bi po
potrebi mogao njima raspolagati)
suk (ar.) duan, robna kua (obino otvorena i velika kako bi njome mogle
prolaziti i ivotinje magarci natovareni robom)
sukcesija (lat. successio) stupanje na
ije mjesto; uzastopnost; prav. na-

sulfiti

sljeivanje, red nasljedstva; nasljedstvo, ostavtina

sukcesivan (lat. successivus) uzastopan, koji dolazi uzastopce, koji dolazi jedan za drugim, postupan
sukcesor (lat. successor) prav. sljedbenik, nasljednik
sukcinati (lat. succinatum, succinum
jantar) mn. kem. soli jantarne kiseline
sukuh (tal. succubo) prema srednjovjekovnom vjerovanju: enski vampir;
enski demon koji spolno opi s usnulim mukarcima
sukulencija (lat. succulentia) sonost,
obilje soka; hranjivost
sukulenta (lat. sucus sok, sr) bot. tustika, biljka sa sonim, mesnatim
stabljikama i liem koje sadri vlagu
sukulentan (lat. succulentus) soan,
pun soka; hranjiv, snaan, jedar
sukumbencija (lat. succumbentia) podlijeganje; prav. gubljenje parnice
(spora)
sukus (lat. succus) sok
sukusija Gat. succussio) potresanje;
med. potresanje nekog bolesnika da
bi se utvrdilo postojanje bolesti ili
da bi mu se olakah bolovi; farm.
mukanje
sukusoran (lat. succussorius) potresan,
koji potresa, npr. sukusorno kretanje
potresa (za razliku od undulatornog)
sul (tur. sul, sulh) nagodba, pomirba
sule (njem. Sulze) v. ele
sulfati (lat. sulfur sumpor) mn. kem.
soli sumporne kiseline
sulfatijazol (lat. sulfur sumpor) farm.
lijek protiv zaraza uzrokovanih gonokokama, stafilokokama, streptokokama i dr.
sulfidi (lat. sulfur sumpor) mn. kem.
spojevi elemenata, osobito kovina, sa
sumporom
sulfiti (lat. sulfur sumpor) mn. kem.
soli sumporaste kiseline

sulfoksizam

1-355

sulfoksiznm (lat. sulfur sumpor, gr.

oxys otar, ljut) med. trovanje sumpornom kiselinom
sulfonal (lat. sulfur sumpor) kem. spoj,
nastaje oksidacijom iz merkaptola
(koji se pravi od merkaptana i acetona), bezbojno je bezmirisno i bezukusno; slui kao sredstvo za spavanje i anesteziju
sulfonali2am (lat. sulfur) sumpor med.
trovanje sulfonalom
sulfozan (lat. sulfur sumpor) kem. sumpor natopljen sumporastom kiselinom, slui kao dezinfekcijsko sredstvo
sulfur (lat. sulfur, sulphur) kem. sumpor, jednostavno, nemetalno tijelo,
ute boje, atomska teina 32,06, redni broj 16, znak S
sulfuracija (lat sulfuratio) kem. sumporenje; spoj sa sumporom
sulfurator (lat. sulfur sumpor, sulfurator) sprava za posipanje biljki prahom sumpornog cvijeta
sulfurid Gat. sulfur sumpor) kem. spoj
sumpora, osobito sumporna kovina
sulfurirati (lat sulfurare) sumporiti,
nasumporiti, zasumporiti; kem. spojiti sa sumporom
suLfurozan (lat. sulfurosus) sumporni,
koji pripada sumporu; sumporast
Sulioti mn. kransko pleme, mjeavina Ilira i Grka
sultan (ar.) muslimanski vladar, samodrac, car; prije: turski car
suma (lat summa) zbroj, iznos, rezultat
zbrajanja; svota (novca); pren. mnotvo, mnoina; in summa (lat.) u svemu, u cjelini, uglavnom, ukratko;
summa rum laude it. suma kum laude (lat.) s najveom pohvalom, s odlinim uspjehom (na kolskim
diplomama); summa summarum
(lat.) zbroj zbrojeva, svega skupa,
ukupno
sumacija (lat. summatio) mat. zbrajanje; adicija

sunet

sumandi (lat. summandus) mn. mat.

pribrojnici, bn>jcvi ili veliine koje
treba zbrojiti; adendi
sumaran (lat summa) zbijen, saet,
kratak; pregledno izveden, ukratko
izveden, skraen; ukupan, dobiven
zbrajanjem; sumaran proces prav.
kratak sudski postupak, parnica kod
koje se. radi ubrzanja, uzima u obzir
samo stoje najglavnije u jednom postupku
sumciju (lat. sumere) v. sumpcija
sumirati (lat. summare) mat. zbrojiti,
zbrajati
sumitet (lat summitas) vrh, vrhunac;
najistaknutija osoba; najvia vlast;
farm. cvjetna krunica
sumpcija (lat. sumptio) uzimanje; log.
pretpostavka, premisa
sumptuami zakoni (lat. leges sumptuariae) zakoni protiv pretjerane raskoi
sumptum Gat. sumptum "uzeto") prijepis, kopija (za razliku od originala)
surntibus petentis (lat.) na troak molitelja
sumtibus publicis (lat.) na dravni troak
suna (ar. "obiaj, navika") predaja, obiaj; kod muslimana: vjerska i pravna Muhamedova shvaanja
sunamitizam oivljavaj ue djelovanje
to ga vri na stare ljude, po narodnom vjerovanju, blizina mladih osoba, osobito mladih djevojaka (po primjeru kralja Davida i lijepe djevojke
Abiage unamke, koju su mu bili
doveli da ga ostarjelog i onemoalog
zagrije i okrijepi)
sund (norv.) morski tjesnac, kanal
sunet (ar.) pravilo, zakon, Prorokov propis (obvezatan kao i Boja zapovijed); obred obrezivanja muke djece
kod muslimana; sunel mn. djela i izreke Muhamedove

sunetiti

1356

sunetiti (ar. sunet) obrezati, obrezivati

muku djecu (kod muslimana)
suniti (ar.) mn. lanovi islamske sljedbe
koji, osim Kurana, smatraju obveznim samo predaje, sauvana djela i
izreke Muhameda i etvorice prvih
kalifa; usp. ijiti
Sunt certi dcniquc fines it, sunt certi
denikve fines (lat.) Svemu, napokon,
postoje granice (Horacije)
sunjatsenizam kineski narodnooslobodilaki pokret iji je voda bio kineski revolucionar-demokrat Sunlat-Sen (18661925); Sun-Jat-Senovo nauavanje sadri tri glavna
naela: a) nacionalnu neovisnost (nacionalizam); b) uvoenje demokratske republike (demokracija); c) sprovoenje socijalnih reformi, koje olakavaju ivot narodnih masa (narodno blagostanje)
suomijski jezik (fin. Suomi) knjievni
jezik naroda koji pripadaju finskoudskom jezinom stablu
sup- (lat. sub) premetak u slocnicama sa znaenjem: v. subsupedaneum (lat. sub pod, ispod, res
gen. pedis noga. suppedaneum) med.
kaast oblog oko nogu
super (lat.) prijedlog, javlja se u mnogim sloenijima i znai; nad, iznad,
preko, vie, previe; osim
superaciditet (lat. supcraciditas) med.
neprirodna poveanost kiseline u eluanom soku
supcracija (lat, superatio) prednost,
nadmonost, nadilaenje, prevladavanje; astr. razlika u brzini kretanja
planeta
superarbitrij (lat. superarbitrium)
prav. odluka (ih: rjeenje) u vioj instanci, najvia odluka
supercesija (lat. supercessio) prav.
osloboenje, proglaenje nedunim
supercilijaran (lat. supercillaris) anat.
obrvni, vjem, koji pripada obrvama, vjedama

superinnkt

superdividenda Gat. super-dividenda)

dio dividende koji se, po pokriu svih
ostalih rashoda, isplauje dioniarima kao viak
superdrednot (lat. super, engl. superdreadnought) pom. vrsta najveeg
bojnog bn>da, po veliini i naoruanju
veeg od drednota (preko 40.000 tona)
superelekta (lat. superelecta najodabranija) trg. vrsta najfinije vune
supererogirati (lat. supererogare) ili
supererogativno postupati plaati (ih:
davati, initi) vie no to si duan
superfekundacija (laL. superfoecundatio) v. supcrfctacija
superfetacija (lat. superfoetatio) fiziol.
tobonje ponovno oploivanje, zatrudnjenje ve trudne ene (stoje fizioloki nemogue); bot. bujnost rastenja, bujanje; pren. suvino ponavljanje
superficies (lat.) povrina; vanjska
strana; prav. sve to je na povrini
nekog zemljita izgraeno ili zasaeno
superficijalan (lat. superficialis) koji
se nalazi na povrini, povrinski;
pren. plitak, povran
superficijar Gat. superfiearius) prav.
obradivalac tueg zemljita, ony koji
moe, uz odreeno godinje plaanje,
obraivati tude zemljite i sluiti sc
zgradama podignutim na njemu
superfosfat (lat. superphosphatum)
kem. smjesa kalcijevog sulfata i monokalcijevog fosfata, dobiva se utjecajem sumporne kiseline na triknlcijev fosfat, kemijsko gnojivo
superimpregnacija (lat. superimpraegnatio) fiziol. ist4dobno oploivanje
vie jaja
superindukt (lat. superinduetum) izvanredni porez, prirez koji se razrezujc kad redovni porezi ne mogu podmiriti dravne potrebe

superior

1357

superior Gat, su per us, superior) prid.

vii, bolji, izvrsniji, nadmoniji; im.
starjeina, upravitelj, nadstojnik
(osobito u katolikim samostanima)
superioran (lat. superus, superior)
nadmoan, vii, preteniji, istaknutiji; supr. inferioran
superioritet v. superiornost
superiornost (lat. superioritas) nadmonost. prevaga, prednost; via
vlast; starjeinstvo, nad stojnitvo;
supr. inferiornost
superlativ (lat. superlativus sc. gradus)
gram. trei stupanj usporedbe pridjeva (npr. superlativ od dobar je najbolji); usp. pozitiv, komparativ
suporlntivan (lat. superlativus) koji je
u superlativu; pren. krajnji, pretjeran, izvanredan
superman (engl.) nadovjek, ovjek
izvanrednih sposobnosti
supematancija (lat. supernatantia)
med. prekomjernost sokova
supernaturalist (lat. super, natura) fil.
v. supranaturalist
supernaturalizam (lat. super, natura
priroda) fil. v. supranaturalizam
superoksid (lat. super, gr. oxys otar,
ljut) kem. stupanj oskidacijc neke
kovine koji sadri vie kisika nego
baza, a manje nego kiselina te kovine; hiperoksid
superoksigenian (lat. super. gr. oxys
otar, ljut, genos roenje, raanje)
kem. spoj s kisikom preko odreenog stupnja
superordinirati (lat. superordinare)
staviti u vii red, pretpostaviti; superordiniran pojam log. pojam pod
iim opsegom lee opsezi drugih pojmova
superponirati (lat. suprponere) staviti,
stavljati, slagati nad (ili: iznad, preko); fiz. superponirati se. slagati se
jedno na drugo (kod valovM-'ff gibanja); v. interferencija

supinator

superporta (lat. super porta iznad vrata) arhit. ukras ili slika nad vratima
superpozicija (lat. superposotio) stavljanje jednog preko drugoga; produivanjc, npr. posta
superprofit nadprofit
supcrpurgacija (lat. superpurgatio)
ined. prekomjerno ienje
superpurgativan (lat. superpurgativus) med. koji uzrokuje prekomjerno ienje
superrevidirati (lat. super-revidere)
ponovno pregledati
superrevizija (lat. super-rcvisio) ponovan pregled, ponovno ispitivanje i
provjeravanje, npr. rauna
superrojal papir (lat. super, fr. roval)
papir veoma velikog formata, izmeu rojal- i imperijal-papira
supersaturacija (lat. supersaturatio)
kem. prezasienost
supersaturirati (lat. supersaturare)
kem. prezasititi, prezasiivati
supersenzibilan (lat supersensibilis)
nadosjetilan
supersesija (lat. supersessio) prav.
obustava, odgaanje, odgoda
supersticiozan (lat. superstitiosus)
praznovjeran
superstrukeija (lat. superstruetio)
nadgradnja, vii sloj; gornji dio graevine
supertunika (lat. supertunica) plat;
osobito: zlatotkani plat engleskih
kraljeva koji nose pri krunidbi
supertvrdavn voj. vrsta divovskih zrakoplova bombardera
supin (lat. supinum) gram, drugi infinitivni oblik u latinskom jeziku, zapravo glagolska imenica od koje se
upotrebljavaju samo akuzativ i ablativ
supinacija (lat. supinatio) leanje poIcice; osobito: okretanje dlana nagore (supr. pronacija)
supina tor (lat.) anat. mii koji vri supinaciju

supir

1358

supir (fr. soupir, lat. suspirium) uzdah,

uzdisaj; glaz. etvrtina stanke
suplantalna sredstva (lat. sub, planta
taban) med. sredstva za lijeenje tabana
suplement Gat. supplementum) dopuna. dodatak (knjizi, novinama); dopunski svezak (knjizi, leksikonu);
mat. kut koji dopunjava neki drugi
kut do 180
suplementaran (lat, supplcmcntarius)
dopunski, naknadni; suple mentor ni
kutovi, suplementni kutovi geom. kutovi koji sc dopunjavaju do 180
suplencija (lat. supplcrc dopuniti; zamijeniti) zamjenjivanje redovitog nastavnika na satu predavanja
suplent (lat. supplens koji dopunjava)
pomoni nastavnik, nastavniki pripravnik (u srednjoj koli)
suples (fr. soupless gipkost; savitljivost;
pokornost) Sport, hrvaki zahvat, tzv.
stranji pojas (protivnika zahvatimo
straga i sasvim priljubimo k sebi radi spreavanja njegove obrane)
supletivan (lat. supplcrc dodati, dopuniti, popuniti) dopunski, dopunjujui,
naknadni
supletoran (lat. suppletorius) dopunski, dopunjujui, naknadan: supietorna prisega prav. prisega koja se polae za drugu osobu, npr. prisega potinjenog umjesto prisege starjeine;
prisega koja se daje umjesto dokaza
suplikant (lat. supphcans) podnositelj
molbe, molitelj
suplirati (lat. supplcrc, fr. suppleer) dopuniti, dopunjavati, popuniti, popunjavati; zamijeniti, zamjenjivati, zastupati; dopuniti (iju misao)
supntopf (njem. Suppe juha. Topf lonac) zdjela za serviranje juhe, junik
suponirati (lat. supponere) podmetnuti, podmetati; pretpostaviti, pretpostavljati, uzeti kao da jest, zamisliti,

supresivan

zamiljati, misliti; prav. pripisati,

pripisivati, podmetnuti (kome to)
suport (fr. support) 1. podloga, nogari,
slalak, oslonac, leite, leaj; 2. dio
tokarskog stroja koji nosi alat
supozicija Gat. suppositio) pretpostavljanje, zamiljanje, nagaanje, nasluivanje; pretpostavljeni stav, pretpostavka (hipoteza); prav. podmetanje
supozita (lat. supposita) mn. prav. podmetnute stvari
supozitorij (lat. suppositorium) med.
zailjen epi, sapuni koji se stavlja
u mar (za poticanje stolice)
supozitum (lat. suppostium) ono to sc
pretpostavlja, to se zamilja
supra (lat.) gore, iznad; na gornjoj povrini, na gornjem dijelu; ut supra
(lat.) kao gore. kao prije (pri upuivanju na mjesta u knjizi)
supranaturalan (lat. supra. naturalis
prirodan) natprirodan, nadosietilan
supranaturalist (lat. supra iznad, natura priroda) fil. pristaa, sljedbenik
supranaturalizma
supranaturalizam (lat. supra, naturalis prirodan) fil. vjerovanje u postojanje nekih natprirodnih sila i u
natprirodno i nadosjetilno boansko
otkrivenje vjere; supr. naturalizam,
racionalizam
suprarenin (lat, supra iznad, nad, ren
hubreg) v. adrenalin
supremacija (lat. suprematum, fr. suprematie) vrhovni nadzor, vrhovna
vlast, osobito Pape nad biskupima i
Crkvama; pren. nadmonost
supremat (lat, suprematum) v. supremacija
supresija (lat. suppressio) med. sprjeavanje (ili: suzdravanje) tvari koje
treba izbacivati; zatajivanje, preuivanje
supresivan (lat. suppressivus) prigui vaki, zaustavljaki, obustavljaki

suprimirati

1359

suprimirati (lat. supprimere) prignjeivati. uguivati, zaustavljati, zadravati: izostavljati, brisati; sakriti,
preutjeti
supsetizorij (lat. snspensorium) med.
uteg u obliku vreice za pridravanje
viseih dijelova tijela (grudi ili monji); upotrebljava se i u portu
supsidencija (lat. subsidentia) med.
suenost, suavanje, osobito zjenice;
taloenje, talog
supsidij (lat. subsidium) priuva, pozadina, rezerva; pomo, potpora, pomono sredstvo; pomo u ratnom materijalu, vojsci, novcu i dr. koju jedna
drava daje drugoj; dravni prirez,
narodna novana pomo, npr. za voenje rata
supsidijaran Gat. subsidiarius) prav.
pomoni, koji prua pomo; drugostupanjski, sporedan; supaidijarna
obveza obveza koja stupa na snagu
tek kad se netko drugi ne odazove
svojoj; supsidijarni poziv poziv koji
se moe dostaviti samo pomou nekog drugog suca ili suda; supsidijarno pravo pravo ije se odredbe poinju primjenjivati tek kad se odredbe drugog prava pokau kao nedovoljne
supsignacija (lat. subsignatio) potpisivanje, potpis svoga imena
supsistencija (lat. subsistentia) postojanje, trajanje, ivljenje; opstanak
(ivota), izlaenje na kraj (glede
potreba); ono to postoji samo po sebi, to je supstancija (a ne akcidens)
supskribent (lat. subscribens) potpisnik
supskribirati (lat. subscriberc) potpisati, potpisivati, potpisivanjem svog
imena obvezati se (kao supskribent)
na sudjelovanje u nekom poduzetnitvu
supskripcija (lat. subscriptio) potpisivanje, potpis, primanje obveze na

supstantivan

sudjelovanje u nekom poduzetnitvu

davanjem svog potpisa: poziv na aupskripciju poziv kojim drava ili banka javno poziva graane na upisivanje zajma, dionica i si.
supstanc(ij)a Gat. substantia) 1. ono
to jc osnova ega, samostalan i trajan nositelj nesamostalnih i promjenjivih pojava, bit; fil. prema pinozi:
ono ija bit (ili pojam) obuhvaa sobom egzistenciju, postojanje, ili ono
ija se bit ne moe zamisliti da postoji (ona ima dva atributa: miljenje
i rasprostranjenost); 2. tvar, cjelina,
materija nekog tijela ukoliko se promatra kao sastavljeno od neistovrsnih dijelova (vie kemijski, nego mehaniki); 3. bitnost, bit, najvaniji
sadraj ega, jezgra, glavni sastojak,
ono to je najbolje i najsnanije u
nekoj stvari
supstancijalan (lat. substantialis) bitan, glavni; samostalan; snaan, hranjiv
supstancijalitet (lat. substantiahtas)
bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija
supstancijaliteta 1. u metafizici: teorija da sc stvarnost sastoji u mirujuem, trajnom, supstancijalnom. a
ne u zbivanju (predstavnici: cicati,
elejci); 2. u psihologiji: teorija da se
duevna zbivanja temelje na odreenoj supstanciji, i da je dua stvarno,
jedinstveno i samostalno bie (predstavnici: Demokrit, Descrates, Leibniz, Berklcy, Herbart i dr.)
supstancijaliziranje Gat. substantia
bit) fil. opredmeenje; v. hipostaza
supstanciozan (lat, substantiosus) v.
supstancijalan
supstantiv (lat. substantivum) gram.
imenica; supstantivum verbale. (lat.)
imenica napravljena od glagola, glagolska imenica
supstantivan (lat. substantivus) gram.
imeniki; samostalan

supstantivirati

1360

supstantivirati (lat. substantivum

imenica) gram. napraviti imenicom,
poimeniiti
supstitucija (lat. substitutio) zamjenjivanje, zastupanje; lingv. zamjena
jednog glasa drugim; mat. zamjenjivanje, zamjena; prav. postavljanje
drugotnog nasljednika za sluaj ako
prvi nasljednik ne primi nasljedstvo;
kem. zamjena atoma ili atomskih
skupina drugim atomima ili atomskim skupinama (supstituentima);
pismena supstitucija punomo
supstituent (lat. substituens) kem. v.
pod supstitucija
supstituirati (lat. substituere) "podmetnuti"; postaviti (ili: postavljati,
metnuti) na ije mjesto, zamijeniti,
zamjenjivati; prav. oznaiti, imenovati nasljednikom
supstitut (lat substitutus) zamjenik,
zastupnik; prav. osoba koja nasljeduje u sluaju da prvi nasljednik ne
moe primiti nasljedstvo, drugotni
nasljednik
supstrat (lat. substratum od suhsternere podastrijeti) podloga, osnova,
nositelj, supstancija
sups tr a tos fer a Gat. sub, stratum sloj,
gr. sfaira kugla) sloj zraka izmeu
troposfere i stratosfere na visini od
9 do 13 km u kojem se javlja odredeno povienje temperature
supstrukcija (lat. sub- dolje, struere
slagati, sklapati; zidati) podgradnja,
temelj, osnova
supsumcija (lat. subsumptio) log. podreivanje posebnog pod ope, podrazumijevanje; zakljuivanje iz posebnoga o opem i obratno; pretpostavljanje
supsumirati (lat. subsumere) podreivati emu to, podrazumijevati pod
im; log. podvui (ili: podvlaiti) ui
pojam pod iri
supsumtivan (lat. subsumtivus) podreujui, koji podreuje, podrazumijeva, pretpostavlja

surgun

suptangenta (lat. sub, tangens) mat.

dio apsicsne linije omeen tangentom i ordinatom za jednu toku jedne
krivulje
suptilan (lat. subtilis) istanan, fin, profinjen, njean; toan, izotren (za
osjetila); vjet, lukav, domiljat
suptilnost (lat. subtilitas) osjeajnost,
istananost; izotrenost (osjetila);
otroumnost, domiljatost; lukavost
prepredenost
suptilnost (lat subtilitas) v. suptilitet
suptrahent (lat subtrahendus) mat v.
suptrahend
suptrahirati (lat. subtrahere) inat.
oduzeti, oduzimati (broj od broja)
suptrakcija (lat subtractio) mat. oduzimanje 'jedna od etiriju osnovnih
raunskih operacija); usp. adicija, divizija, multiplikacija
suptrnktivan (lat. subtractivus) koji
se moe oduzeti; mat. oduzimljiv, izraz za veliine sa znakom suplrakcije (), tj. negativne veliine; supr.
aditivan
suptraktor (lat. subtractor) mat. v.
suptrahend
suptropski Gat. sub, gr. tropos okret)
zem. koji se nalazi ili pojavljuje izmeu tropskog i umjerenog pojasa,
koji je blizak tropima (obratnicaina),
koji je neto hladniji nego arki pojas, koji sc nalazi izmeu umjerenog
i arkog pojasa; polutropski; suptropski pojas prijelazni pojas izmeu
tropskog i umjerenog
sura (ar. sure, suret) glava, poglavlje,
odjeljak iz Kurana (kojih ima 115)
surdina (fr. sourdine) glaz. v. sordina
surditas nervosa it. surditas nervoza
(lat.) med. gluhoa zbog bolesti ivaca
surditas organica it. surditas organika (lat.) med. gluhoa ztx)g bolesti
slunih organa
surdomutitet (lat. surdomutitaa) med.
gluhonijemost
surgun (perz.) prognanik, izgnanik

surogat

1361

surogat (lat. surrogatum) zamjenik;

zamjena, sredstvo zamjene; roba koja zamjenjuje neku drugu robu, ali
joj mje jednaka po vrijednosti i kakvoi, npr. margarin umjesto maslaca; pren. krivotvorina, falsificirani
proizvod
sursum corda it. surzum korda (lat.)
gore srca, uzdignite srca
survivnl (engl. survive preivjeti, nadivjeti) kulturna batina, tj. ostatak
iz prolosti koji je jo i danas vidljiv
u narodnim obiajima i vjerovanima
surzumverzija (lat. sursumversio)
med. okretanje uvis (oiju); dalekovidnost (staraka)
Sus Minervam docet (lat.) Svinja ui
Minervu, tj. boicu znanja (Ciceron)
suscepcija (lat. susceptio) primanje
sveenikog ina, zaredenje (kod rimokatolika)
suseipirati (lat. suscipere) poduzeti,
primiti sc ega; su.vi pere et fatiire
(lat) primiti se ega i privesti kraju
suscitacija (lat. suscitatio) buenje;
pokretanje, raspirivanje, poticanje,
izazivanje
suspendirati (lat. suspendere) "objesiti"; odloiti, odlagati, odgoditi, odgaati; prekinuti, obustaviti, zadrati; ostaviti nerijeeno; razrijeiti
koga dunosti za neko vrijeme, udaljiti s dunosti; trg. obustaviti plaanje
suspenzija (lat. suspensio) odgaanje,
zadravanje, obustavljanje nekog
izvrenja; privremeno uklanjanje,
udaljavanje od dunosti; neizvjesnost. nerjeivost, sumnja; ostaviti to
in siuspenso it. in suspenzo (lat.)
ostaviti nerijeeno, u sumnji; fiz.
stanje u kojem djelii lebde ili vise u
nekoj sredini, npr. praak razmuen
u vodi
suspenzionist (lat. suspensio) akrobat
koji se vjea rukama ili nogama, osobito na trapezu

su\*ereni

suspenzivan (lat. suspensivus) odgaajui, koji odgaa izvrenje neega,

koji zadrava; suspenzivan pravni
Lijek pravni lijek kojim sc zadrava
izvrenje pravorijeka
sussurando (tal.) glaz. sa uborom, uborei
su (fr. souche) trg. lijevi dio lista u
ekovnoj knjizi, knjizi s priznanicama, protokolu itd. koji radi kontrole ostaje, dok se desni dio otkida
sutnna (fr. soutane, lat. subtana) haljina (mantija) katolikih sveenika;
pren. sveeniki stale, sveenstvo
sutanela (fr. soutanclle) kratka haljina
(mantija) kat. sveenikih pripravnika
sutener (fr. souteneur) zatitnik prostitutke koji ivi od njezine zarade;
makro
suteren (fr. soutcrrain, lat. subterraneus podzemni) dio zgrade ispod prizemlja, podzemni kat, podzemlje;
stan u tom dijelu zgrade ako nije u
zemlji dublje od 1 m
Sute staroegipatski bog rata
suti (ind.) spaljivanje na lomai udovice
zajedno s tijelom mua, prema shvaanju da je brak neraskidiv (stari
obiaj u Indiji, koji se ponegdje odrao do danas, premda je zakonom
zabranjen)
sutra (sanskrt.) saeti aforizmi koji
slue kako bi uenika podsjetili na
neko filozofsko, vjersko ili knjievno
pravilo
sutura (lat.) anat bot. av; za ivanje
suum cuique it. suum kuikve Gat.)
svakom svoje, sv;ikome ono to mu
pripada
suveren (fr. souverain, lat superanus,
super nad, iznad) neogranieni gospodar, samodrac; vladar
suvereni (fr. souverain) prid. najvei,
najvii, nenadmaan; vrhovni, neogranien; neprijeporan; suverena drava slobodna i neovisna drava

suverenitet

1362

suverenitet (fr. souverainete) vrhovna

vlast, neograniena vlast; potpuna
dravna neovisnost; neprijepornost
svastika (sanskr. swastica sretan) kukasti kri, prvotno: znak Sunca; u
Hitlerovoj Njemakoj: simbol nacionalsocijalistikog pokreia
Svebi (lat. Sucbi) mn. veliko germansko
pleme na obalama Baltikog mora.
odakle sc rairilo na zapad i jug (kasnije je od ove rijei nastala rije vabo, koja sc kod nas. u narodu, upotrebljava za Nijemce openito)
svedcnborgovci mn. pristae vedskog
prirodnjaka, teozofa i navodnog vidovnjaka Kmanuela Svedenborga
(16881772)
svegliato it. sveljato (tal.) glaz. ivo,
ivahno, krjepko
sveng (engl. swing) port, u boksu: irok
postrani udarac iz. vee udaljenosti
sveting sistem (engl. sweating system)
"sustav znojenja", vrsta radnog odnosa (najma) u kojem sc izmeu poduzetnika i radnika pojavljuje trea
osoba (sweater) koja uzima od poduzetnika posao po utvrenoj cijeni, a
zatim nastoji da mu radnici obave

syntaxis ornata

taj posao to jeftinije, dakle, sustav

iskoritavanja radnika
svipsteks (engL swcepstakes) mn. vrsta
klaenja na konjskim utrkama u Engleskoj gdje vlasnici grla ulau odreene svote koje sve dobiva vlasnik
najboljeg grla; vrsta kockanja gdje
jedan igra dobiva sve uloge
sviter (engl. s\veater skuplja znoja)
debela pletena vunena ili pamuna
portska koulja (za zatitu od prekomjernog znojenja)
svomps (engl swamps) mn. movare u
dolini rijeke Mississippi i na istoku
SAD-a
swing it. suing (engl.) 1. stilsko razdoblje u dez-glazbi od 1930. do 1945.
(osnovne karakteristike: isprcplitanje crnake i europske glazbe, veliki
sastavi uz istaknute pojedince slobodne u improviziranju); 2. drutveni ples crnakog podrijetla, popularan nakon Prvog svjetskog rata
switch (engl.) skretnica, sklopka
syntaxis ornata it. sintaksis ornati
(lat.) kiena sintaksa, zbirka i prikaz
odreenih osobitosti izraza ija uporaba daje govoru nacionalnu boju

s
. dvadeset i peto slovo hrvatske latinice
abaka (tal. sciabica) vrsta mree i barke za ribolov
aban (ar.) osmi mjesoc u muslimanskom kalendaru, izmeu 15. V. i 15.
VI., ima 29 dana
abes-goi (hebr. schabbes-goi) kranin
koji subotom obavlja idovu poslove
koji ovome nisu doputeni
ablona (fr. echantillon, njem. Schablonc) 1. uzorak, model, kalup; 2.
pren. otrcanost, banalnost, neoriginalnost (u izraavanju i ponaanju);
usp. model
ablonizam (njem. Schablonc) mehaniki rad prema gotovom uzorku (hez
sudjelovanja duha)
ablonizirati (njem. schablonieren) raditi po abloni, (mehaniki, bez duha)
.afar (njem. Schaffner) upravitelj; ekonom na imanju
agren (fr. ehagrin) 1. fino Stavljena kozja koa (safijan)
agren (fr. ehagrin) 2. tuga, jad, zlovolja, neraspoloenje
ahit- (tur.) svjedok, oevidac
ahter (hebr. schachat) v. ehter
ajba (njem. Scheibe) prozorsko okno;
nian, meta
ajeta (tal. saetta) strijela, strjelica
ajn (njem. Schein sjaj; priznanica) stari
austrijski papirni novac
akal (perz., sanskr. srigala) zool. grahIjiva, vuku slina ivotinja sive i
zlatnoute dlake (u Aziji i Africi),
agalj

akona (tal. ciaccona) ples slian menuetu, samo polaganiji (nekada je bio
osobito omiljen u panjolskoj, Italiji
i Francuskoj)
aku (jap.) "stopa", jedinica za mjerenje
duine u Japanu, = 0,304 m
al (eng. shawl, perz. al) veliki vuneni
ih svileni rubac
ale (fr. ehalet) drvena kua, vicarska
seljaka kua
alica (njem. Schale) omanja limena ih
porculanska posuda s drkom
alin (tal. scialino) kratak al
salina tal. scialino) velik al
alom Alejhem (hebr. Schalom Aleichem) mir s vama! (idovski pozdrav)
alter (njem. Schalter) 1. fiz. prekida,'
sprava za uspostavljanje i prekidanje
elektrine struje; 2. kod automobila:
prekida paljenja; 3. prozori kroz
koji slubenik obavlja poslove s graanima (na eljeznikim postajama,
u bankama, potama i dr.)
alupa (fr. ehaloupe) 1. pom. veliki amac na brodovima: 2. mala obalna i
ribarska jcdrilica s jednom katarkom
alvare (tatar, alavar) duge i vrlo iroke istonjake (enske) hlae
amada (fr. ehamade, tal. ehiamata)
bubnjarski i dr. znak kojim zaposjednuti grad javlja da je voljan pregovarati o predaji
amani (sanskr. sehama) mn. najnii
stale budistikih sveenika kod Tatara, Mongola i dr. koji su ujedno i
lijenici, airobnjaci i prizivai duhova

amot

1364

amot (fr. chamotte) umjetno pripravljena masa od vatrostalne gline u kojoj nema mnogo primjesa (vapna, eljeznog hidrata, alkalnih silikata i
dr.); upotrebljava se za unutranje
oblaganje pei s visokom temperaturom, za talionike lonce itd.
ampanjac (fr. champagne) fino pjenuavo vino, dobiva sc kad se mladom
vinu doda eera, pa se onda podvrgne naknadnom vrenju u vrstim, dobro zatvorenim i ne posve napunjenim bocama (naziv po francuskoj pokrajini Champagni)
ampinjon (fr. champignon) bot. pitoma
peurka, vrsta gljive
ampion (fr. champion, lat. campio)
port, prvak, pobjednik (u hrvanju,
boksu, tranju, plivanju i dr.)
ampionat (fr. championnat) port, natjecanje za prvo mjesto, prvenstvo
anac (njem. Schanze) voj. poljsko utvrenje, rov, opkop
andela (fr. cbandelle svijea) port, u
nogometu: let lopte gotovo okomito
u visinu, tzv. "svijea"; zrak. gotovo
okomit uzlet zrakoplova
ank [njem. Schank) dio gostionice gdje
se toi pie
ankr (fr. chancre, lat. cancer) med. raku slina venerina bolest, sifilitian
ir
ansa (fr. chance) srea, sretan sluaj,
mogu povoljan sluaj, dobar izgled
za uspjeh, vjerojatnost uspjeha: imati
povoljne, nepovoljne anse, imati povoljne, odnosno nepovoljne izglede za
uspjeh
ansona (fr. ehanson, lat. cantio) pjesma; popularna pjesma s lakom glazbenom pratnjom
ansonijerka (fr. chansonnette) pjevaica koja pjeva ansone.
ant (engl. shunt) teh. sporedni prikljuak, otpornik koji se ukljuuje u elektrini krug u paralelnom spoju s nekim drugim elementom u kojem se
zbog toga smanjuje jakost struje
antan (fr. ehamant) mjesto, gostionica
s pjevaicama

arlah

antaa (fr. ehantage; prav. ucjena,

ucjenjivanje, protupravno pribavljanje imovinske koristi sebi ili drugom
pomou prijetnji
antaist (fr. ehantage) onaj koji se slui antaom, ucjenjiva
anterela (fr. chanterelle) glaz. najtanja, najfinija ica (na violini itd.);
kantina, kvinta
anti (engl. chanty) koliba ih brvnara
sjevernoamerikih gortaka
antung (kin.) "japanska svila", slui
za izradbu enskih ljetnjih haljina i
kostima (naziv po istoimenoj kineskoj pokrajini i poluotoku)
anan (fr. ehangeant) arena svilena
tkanina koja se prelijeva
ap (tur.) stipsa; vct. upala papaka
(stona i svinjska zarazna bolest)
apirograf (njem. Schapirograph) sprava za umnoavanje rukopisa na kojoj
se posebnim crnilom napisano prenosi na pripremljeni papir; otisci se
dobivaju kao kod hektografa
apirografirati (njem. schapirographieren) umnoiti, umnoavati rukom
napisano na apirografu
apka (rus., tur. abka) sveana asnika kapa
apo (fr. ehapeau) eir, klobuk; u plesu:
gospodin (za razliku od dame)
Sarada (fr. eharade) zagonetka u slogovima; pren. nejasnoa
araf (njem. Schraube) vijak, zavrtanj
araf (njem. Schraube) zavrtanj, vijak
arage (njem. Schragcn) ko u kolima,
stranji dio kola
arf (njem. scharf) otar, jasan (izraz
uobiajen za dobro vidljivu filmsku
sliku)
arivari (fr. eharivari, lat. eharivarium)
maja glazba, dernjava; zbrka, urnebes; u kartan ju: sve 4 dame u jedno j
ruci
arlah (perz., tal. scarlatto, fr. carlate,
engl. scarlet, njem. Scharlach) 1. svijetlocrvena boja; tkanina u toj boji;

arlatan

1365

2. med. djeja zarazna bolest praena

groznicom kod koje je cijelo tijelo pokriveno svijctlocrvenim tokicama
arlatan {fr. charlatan) brbljavac; onaj
koji bez poznavanja lijenitva nastoji hvalisanjem stvoriti sebi ugled
dobrog lijenika; otuda: varalica, opsjenar, nazovi- (lijenik, znanstvenik,
umjetnik i dr.).
arlataniznm (fr. charlatanisme) razmetljivost, nazoviznanje, nazovilijenitvo i si.
nrm (fr. cbarme, lat, charmcn) arolija,
arobnjatvo; ar, ljupkost, umiljatost
armantan (fr. charmantan) divan,
krasan, mio, ljubak, umiljat, dopadljiv
armirati (fr. charmer) oarati, zadiviti,
ushititi, ushiivati
ara (fr. charge) 1. teret, breme; 2.
pren. sluba, zvanje, poloaj, in; 3.
voj. juri; znak za polazak na juri
(trubom, bubnjem); 4. kaz. pretjerivanje u umjetnikom prikazivanju,
karikiranje
arer (fr. chargcur) voj. eljezni okvir
s mecima koji se odjednom stavljaju
u brzometnu puku
arirati (fr. charger) 1. pretrpati, natovariti. opteretiti, npr. poslom; 2.
narediti, staviti u dunost; 3. pretjerivali u prikazivanju ega. karikirati; 4. voj. puniti (oruje); obasuti vatrom
aav (tur.) luckast, budalast
asijast (tur. ai) razrok, kiljav
aka (rus.) erkeska sablja; sablja ruske konjice (nosi se o ramenu)
saten (fr. ehatain smed, kestenjast) ovjek tamne, zagasite puti
atika (tal. sciatica) v. iijas
ato (fr. ehaudeau) kuh. 1. pun s jajima; 2. preljev za kolae od vina ili
mlijeka, jaja i eera
ebat(hebr. schebath) jedanaesti mjesec
u idovskom kalendaru, = veljaa

eik-al-islam

cd-dah (engl. ched jednokatna tvornika zgrada, njem. Dach krov) arhit
pilast krov, krov koji se sastoji od
niza paralelnih i nejednako kosih,
zupcima pile slinih krovova s prozorima (radi to boljeg osvjetljavanja
tvornikih prostorija)
edrvan (perz.) vodoskok, osobito kod
damija
ef (fr. chef, lat. caput glava} starjeina,
poglavar, pretpostavljeni, zapovjednik, principal; en chef it. an ef (fr.)
kao stirjeina, u svojstvu starjeine
efak (tur. afak) prelijevanje boja; sjaj
uope, jutarnje ih veernje rumenilo
na obzorju; efak sabaJi cik zore
efija (ar.) prvi susjed do imanja
efijsko pravo (ar. haki ufaa) prvenstveno pravo prvog susjeda na kupnju susjednog imanja
efiluk (ar.) v. efijsko pravo
efla (njem. schopfcn crpsti, grabiti, Loff'el lica) velika lica za grabljenje
jela, zaimaa, kutlaa
ch (perz.) kralj, vladar; u ahu: napad
na "kraljicu"; usp. ah
eher (perz. ehr, ehir) grad
elierezada (perz.) lijepa pripovjedaica iz "Tisuu ijedne noi" koja svojim zanimljivim priama uspijeva
odgoditi izvrenje smrtne kazne
ehinah (perz.) kralj nad kraljevima
ehiti (ar.) mn. lanovi islamske vjerske
sekte koji priznaju samo Kur'an, a
odbacuju nauavanje sunita; usp. suniti
ehter (hebr. schachat, njem. Schachter) mesar koji kolje stoku po idovskom vjerskom obiaju
eih (ar.) v. eik
cih-ul-islam (ar.) vrhovni muflija, poglavar uleme kod muslimana
eik (ar.) starac; titula uvaenih osoba,
opinskih ili plemenskih poglavara,
samostanskih starjeina i uglednih
propovjednika (na Istoku)
eik-al-islam (ar.) v. eik-ul-islam

e islam

1366

eLslam (ar. eihh-ul-islam) muslimanski vjerski poglavar

ejh (ar. cjh starac, astan ovjek) plemenski ili seoski staijeina; poglavar muslimanske vjerske zajednice,
sljedbo, kole; ejh-ul-islam vrhovni
poglavar muslimanske vjerske zajednice u sultanskoj Turskoj, vrhovni
muftija
ekeri (engl. chakers) mn. "drhtavci",
vjerska sekta u Engleskoj i Sjev.
Americi, 1774. otcijepila se od kvckcra; propovijeda bezbranost i zajednicu dobara
ekret (lat. secretus tajni, skriven) zahod, nunik
ekspiroman oduevljeni potovatelj
velikog engleskog dramatiara Williama Shakcspearea (15641616)
elak (engl. shel-lac) tvrda smola koja
curi iz istonoindijskih smokava kad
ih ubode insekt; slui za proizvodnju
lakova (za poliranje namjetaja) i crvenog peatnog voska
elit min. ruda slina volframitu, esto
proizvod njegovog kemijskog troenja (nazvana po kemiaru Scheeleu)
delizirati (njem. Scheele, sheelisieren)
glicerinom zasladi vati vino, pivo i
ocat (naziv po njem. kemiaru Scheeleu, 17421786)
elong (polj. szelong) poljski iling
emizet (fr. chemisctte) kouljica; ormari za rublje
enhajtsfeler (njem. Schdnheit ljepota,
Fehler pogreka) "nedostatak u ljepoti". mana koja nije osobito teka, ali
"teti ljepoti"
enluk (tur. enlik) veselje, radost, svetkovina, praznovanje. javno veselje
eping-stroj (eng. shaping, gr. mechane) stroj za ohraivanjo manjih
metalnih predmeta
er-koa (fr. ehair) strana koe koja je
do mesa (osobito se upotrebljava za
izradbu rukavica); zove se jo: danska i vedska koa

evrotirati

erardizirati pocinavati eljezo (npr.

eljezni novac) u jakoj vatri (naziv
po izumitelju Sherardu)
eri (engl. cherry) vrsta jakog panjolskog bijelog vina
eri-brandi (engl. sherry-brandy) vino
eri s rakijom prepeenicom ili konjakom, vrsta likera
erif (ar. eri'f) 1. odlian, plemenit; titula Muhamedovih potomaka, titula
upravitelja Meke = emir
erif (engl. sherifT) 2. u Engleskoj: najvii slubenik grofovije; u SAD-u:
najvii sudski izvritelj u nekoj pokrajini; u kotskoj: najvii sudac grofovije
erijat (ar.) uenje (ili: osnovni propisi)
islamske vjere; pravi put, zakon Boji. zakon utemeljen na Kur'anu (za
razliku od adeta zasnovanog na
obiajnom pravu); erijatsko pravo
pravni sustav kojem je svrha, na osnovi vjerskih propisa, upravljanje odnosima u islamskoj vjerskoj zajednici
erkroperi (engl. sharecroppers) mn.
siromani seljaci napoliari koji rade
na amerikim veleposjedima
erting (engl. shirting) vrsta pamuna
tkanina; upotrebljava se za izradbu
rublja
e-be (tur.) "est-pet" igra kockama, kockanje
eula (tal. scssola) lopatica za izbacivanje vode iz amca, palj
ev-val (ar.) deseti mjesec u muslimanskom kalendaru, poinje 7. srpnja i
ima 29 dana
eviot (fr.. engl. cheviot brdska ovca)
janjea vuna; glatka tkanina od ove
vune (za enske haljine)
evro (fr. chvre koza) kozja koa; fina
koa (kozja i telea), veoma elastina
i mekana; slui za izradbu obue i
fine konfekcijske robe
evroten (fr. chvrotin) stavljena kozja
koa
evrotirati (fr. chevroter) 1. koziti se;
2. skakanjem tamo-amo pokazivati

ibedah

1367

nestrpljenje; 3. u pjevanju: pjevati

drhtavim glasom
ibedah (njem. schieben micati, prenositi, Dach krov) pomini krov na
automobilu
ibetir (njom. sehibeten micati, prenositi, Tur vrata) vrata "na pomak",
pomina vrata
ibolet (hebr. schibbolcth) znak raspoznavanja, lozinka u Starom zavjetu
(Suci 12.6)
ifon (fr. chifTon "krpa") 1. vrsta meke
vunene tkanine koja se ne guva; 2.
vrsta finog i gusto tkanog platna,
upotrebljava sc za izradbu donjeg
rublja i posteljine
ifra (fr. chiffrc brojka) 1. poetna slova
imena i prezimena, monogram; 2. tajno pismo, pismo tajnim znacima (osobito brojevima) umjesto slovima, posebice U obavjetajnoj slubi, diplomaciji i vojsci
ifrant (fr. chiffreur) onaj koji pie tajnim pismom (iframa)
ifrirati (fr. chiffrer) 1. pisati tajnim
pismom; 2. trg. cijenu robe oznaiti
tajnim znacima umjesto obinim brojevima koje svatko razumije
ihta (njem. Schicht sloj) 1. smjena, radno vrijeme (kod radnika iji posao
zahtijeva rad bez prekida); 2. smjena,
skupina radnika koji rade istodobno
iiti (ar.) mn. lanovi islamske vjerskopolitike sekte (osobito rairene u
Perziji) koji ne smatraju samo Muhameda za proroka, nego i Aliju, Muhamedovog zeta, i imame koji potjeu
iz njegove obitelji, u kojima takoer
vide utjelovljenje boanstva; usp. suniti
ijun (tal. scione) vihor, jak vjetar; ijunada vijavica od vjetra, morska pijavica
ik (fr. chic) prid. ukusan, lijep, pristao,
dopadljiv, pomodan; im. lijep vanjski
izgled (koji je u skladu s propisima

ir

mode), dobar nain ivoLa (koji odgovara drutvenim formama)

ikana (fr. chicane) zloba, kinjenjc, zlonamjerno stvaranje tekoa, neugodnost stvorena kome iz pakosti
iknnirati (fr. chicancr) kinjiti, stvarati
kome tekoe iz pakosti, zlonamjerno uz nemira vati
iler (njem. Schiller, Schielcr) vrsta blijeocrvenog vina, ruica
iling (engl. shilling. njem. Schilling)
1. engleska novana jedinica; = 12
pensa = 1/20 funte sterlinga; 2. dananja austrijska novana jedinica
iljboiti (njem. Schildwache stehen)
uvati strau, straariti
iljbok (njem. Schildvvache) straa;
straar
imi (engl. shimmy) ameriki salonski
okretni ples u 4/4 taktu, nastao iz
fokstrota
imija (tal. scimmia) majmun
imlati (njem. Schimmel konj) bjeati;
trati
imir (tur. imir, imir) bot. zimzeleni ukrasni grm; zelenika
ine (njem. Schienen) mn. eljeznike
tranice
ing (jap.) mjera za tekuine u Japanu,
= 1,804 1
inirati (Cr. ehiner) niti u osnovi tkanine razno obojiti tako da sc dobiju
are, utkivati are u tkanine
inter (njem. Schinder) strvoder, ivoder
into (jap. sinto, shinto) slubena vjera
u Japanu, mjeavina budizma i kami kulata, tumai da su mikado i njegovi preci koji su vladali Japanom
neposredni potomci Stvoritelja svijeta
ipolen (fr. ehipolin, tal. cipolhno) premazi va nje stvari izraenih od drveta
vodenom bojom i firnisom tako da
dobiju izgled porculana
ir (engl. shire) okrug, engleska grofovija

ira

136

ira (tur.) slatko vino. mot

irfeh (tur., ar. arufa) galerija oko minareta na moeji odakle mujezin poziva vjernike na molitvu
irm (njem. Schirm) 1. kiobran, suncobran; 2. obod (na eiru); 3. eir
(na svjetiljci), titnik
iroko (tal. scirocco) veoma topao i suh
jugoistoni vjetar na Jadranu
irting (engl. shirting) fina pamuna
tkanina za koulje
iva (sanskr. Siwa) jedno od triju najviih boanstava u Indiji, prvobitno
bog vatre, stvoritelj i razaratt;Ij svijeta; usp. Brahma i Vinu
izma (gr. sehisma procijep, pukotina,
schizo cijepam, rascijepim) rascijep,
raskol, odvajanje (osobito od Crkve
ili vjere); pren. podvojenost, rascjep
izo- (gr. schizo cijepam, rascijepim)
v. pod shizojor (tal. signore) gospodin
kaf (gr. skafe korito) drvena posuda
za vodu, kabao
kapular (lat. scapularium) dvije platnene svetake sliice spojene uzicom;
na ramenima se skopavaju i vise
preko plea i prsa; poboni katolici
ih nose kao hamajliju; med. naramenik
karam (tal. scalmo) vilica na amcu o
koju se privruje veslo
karpa (tal. a scarpa koso) kosa podgradnja klizavog terena, zid koji
sprjeava klizanje i 2aru.avanje zemlje na kosim terenima
kart (tal. scarto) ono to jc oteeno,
neupotrebljivo, za odbacivanje
kartirati (tal. scartare) izdvojiti, odbaciti ono to je neprikladno, pokvareno i neupotrebljivo (u nekoj robi i
dr.); iskljuiti, ukloniti
katula (lat. scatula, tal. scatola) kutija
kola (lat. sehola) 1. opi naziv za prosvjetne ustanove u kojima se sustavno i organizirano stjee znanje;

lauh

2. pouka, iskustvo; 3. smjer u znanosti, filozofiji ili umjetnosti

kombra (gr. skombros, lat. seomber)
zool. skua (morska riba)
kopci (rus.) mn. lanovi jedne niske
vjerske sljedbe u XVIII. st. koji su
sami sebe kopili da bi se onesposobili za razmnoavanje
korpion (gr. skorpios, lat. seorpio)
zool. raku slian lankonoac, srodan
s paukom, njegov je otrovni ubod veoma Opasan
kriban (tal. serivere pisati) pisar, inovnik: piskaralo
kver (engl. square) brodogradilite
lafrok (njem. Schlafrock) muka i enska kuna haljina u obliku ogrtaa
lag (njem. Schlaga udar, udarac) 1.
med. kap, udar (srani udar, modani udar); 2. podrijetlo, vrsta, soj,
kov (npr. ovjek starog laga); 3. kuh.
tueno vrhnje
lager (njem. Schlager) 1. neto to privlai, to izaziva posebno dopadanje,
rijetka zanimljivost (npr. kazalino
djelo, film, najjaa toka programa
neke priredbe i si.); 2. ono to je ba
sada u modi; 3. opeomiljena pjesma
za ples
lagfertig (njem. schlagfertig) koji je
uvijek spreman nai prikladan odgovor. domiljat, snalaljiv
lagvort (njem. Schlagvvort) 1. krilata
rije, krilatica, izraz koji snano i u
osebujnom obliku iskazuje neko odreeno stajalite (za ili protiv) prema
nekom ustrojstvu, radu. strujanju (u
duhovnom, politikom, drutvenom,
vjerskom ivotu), npr. emancipaciji
ena, europskoj ravnotei, korupciji
lajer (njem. Schleicr) veo, koprena
lajm (njem. Schleim) med. sluz
lampav (njem. schlampig) prid. neuredan, nemaran
lnnk (njem. sehlank) vitak, tanak
lauh (njem. Schlauch) gumeno crijevo
za zalijevanje vrbi, vaenje vina i

legi

1369

dr.; port, unutarnji, gumeni dio (kotaa, nogometno lopte i dr.)

legi (njem. Schlegel) but
lep(er) (njem. Schleppe) 1. mod. skut
na enskim haljinama (koji se vue
po podu); 2. teglenica, teretna lada
bez vlastitog pogona koju vue remorker; teki kamion
lic (njem. Schlitz) prorez na odjei
liuhe (njem. Schlittschuh) klizaljke
lif (njem. sehliff) ugladenost, finoa u
ponaanju; imati lifa biti uglaen
lif at i (njem. schleifen. sehliff) 1. brusiti, otriti; 2. glaati, izglaavati,
dotjerivati glaanjem; 3. pren. uiti
nekoga da postane uglaen
los (njem. Schlofi) brava, zatvara: dvorac, zamak
loser (njem. Schloaser) bravar
luk (njem. Schluck) gutljaj
lus (njem. SchluB) konac, kraj, zavretak
ljahta (polj. szlachta) poljsko plemstvo
ljahti (polj. szlachcic) lan poljskog
plemstva, poljski plemi
ljaka (njem. Schlacke) troska, otpaci
pri taljenju ruda
ljam (njem. Schlamm) blato, glib, kal;
pren. olo
ljupka (engl. sloop) ovei amac sa 6
do 8 vesala za prijevoz ljudi i robe
majser (njem. schmeiflen hitnuti,
Schemeifier) kratka brzometna puka kojom je bila naoruana njemaka vojska u Drugom svjetskom ratu
marn (njem. Schmarren) kuh. mrvice,
jelo od jaja, brana, mlijeka i eera;
pren. bezvrijedna stvar
smekati (njem. schmecken) slatko jesti,
ii u tek; kuati (jelo); to mi ne meka
to mi ne ide u tek
minka (njem. Schminke) sredstvo za
uljepavanje lica, bjelilo, rumenilo
mir (njem. Schimere) mast, mazivo za
strojeve, kolomaz
mirgl (njem. S mir gle, tal. smeriglio)
sitnozrni korund pomijean s kvar-

ok

com i obojen eljezom; upotrebljava

se za ienje i glaanje kovina
mirvurt (njem. Schmire, Wurst kobasica) kobasica od mljevenih jetara;
lebervurt
ini zla (fr. chemisette) ena koja sc voli
prenemagati. prencmagalica
mucig (njem. schmutzig) prid. prljav.
neist; pren. krt, sebian
mugler (njem. Schmuggler) krijumar
najder (njem. Sohncidnr) kroja
nala (njem. Schnalle) kopa, spona
naps (njem. Schnaps) rakija
nicl (njem. Schnitzel) tanko odrezan i
na masnoi pren komad mesa
nit(a) (njem. Schnitt) 1. rez. zarez; 2.
komad (torte, sladoleda, salame i
dr.); 3. kroj (odjee); 4. pola ae piva
njofati (njem. schnupffcln) njuiti,
njukati; pren. uhoditi
oc (njem. Schatz blago) dragi, ljubavnik
oder (njem. Schotter) kamen tucanik:
ljunak
odi (engl. choddy) vrsta umjetne vune
od otpadaka vunenih tkanina; tkanina od ove vune; pren. po vanjtini
fin, ali nestalan ovjek, vjetrogonja;
udi
odizam (eng. choddy) vjetrogonstvo;
usp. odi
ofer (fr. chauiTeur) loa; danas: voza
automobila
ofirati (fr. chauffcr) voziti auto. upravljati autom
ofroa (fr. ehaud-froid) kuh. hladna pee nka s preljevom
ogor (njem. Schwager) roak po eni,
urjak, djever, svak
ok (fr. choc, njem. Schock udar, napad)
1. med. poremeaj u radu (funkcioniranju) nekog organa mehanikim
ili psihikim utjecajem, npr. nesvjestica nakon zadobivene rane i operacije (traumatian ok): uzetost nakon

sokantan

1370

velikog straha i dr. duevnih potresa

(psihiki ok): 2. voj. estok napad
konjice na konjicu hladnim orujem
sokantan (engl. chock) koji bode oi,
koji izaziva ljutnju., ruan, odvratan,
neugodan
okeca (tal. scioocca) glupost, budalatina
okirati (fr. choquer) udariti, gurnuti;
izazivati ljutnju, ne sviati se, ne dopadati sc, vrijeati, uvrijediti, sablanjavati, zgranuti
or (mad. sor) ulica, klanac
orts (eng. shorts) mn. port, kratke
portske dokoljenice; enska bluza s
kratkim hlaicama (za plau)
osoni (fr. chaussons) mn. lake plesne
cipele od meke koe; maevalake cipele; cipele od pustine (filca)
ot (ar.) naziv za slana jezera i movare
u Aliru i Tunisu, nastaju u vrijeme
kia u pustinjskim udubljenjima prevuenim solnom korom
oti (njem. Schotisch) ivahan ples
kotskog podrijetla, prije u 3/4, sada
u 2/4 taktu; ekoseza
ovinist (fr. ehauviniste) onaj koji je
zadojen ovinizmom, propagator, pristaa ovi nizina
ovinizam (fr. ehauvinisme) politiki
smjer u Francuskoj koji je pod svaku
cijenu htio vratiti staru slavu francuskog oruja; raspaljivanje nacionalne mrnje, propovijedanje nacionalne iskljuivosti
pacirati (lat. spazieren) etati, hodati
pada (tal. spada) kratak ma; vrsta
bodea
paga (gr. spaggos, Lal. pago) v. pagat
pagat (gr. spaggos tal. spaghetto,
niem. Spagat) uzica, tanak konop
pageti (tal. spaghetti) dugi rezanci,
makaroni koji nisu uplji
pajscimer (njem. speisen jesti, Zimmer soba) soba za blagovanje, blagovaonica

perploa

pajza (njem. Speisekammer) smonica,

mjesto za ostavljanje jela
pajzevagen (njem. Speise hrana, \Vagen kola) kola za ruanje, vagon-restoran
palir (tal. spalliera, njem. Spalier) 1.
voj. vojniki stroj u dva reda (jedan
prema drugom okrenutih licem) sa
slobodnim prostorom izmeu njih
kojim prolazi neki uglednik kojem se
time odaje poast; pravi se pri vojnim
paradama i slubenim doecima
panjolet(a) (tal. spagnoletta) 1. cigareta
panjoletn (tal. spagnolata) 2. hvalisanje, nadmetanje rijeima
parati (njem. sparen) uvati, tedjeti
parkasa (njem. Sparkasse) tedionica;
kutija u koju se radi tednje stavlja
novac
paroga (lat. Asparagus officinalis,
njem. Spargel) bot. rod zeljastih biljaka iz porodice ljiljana (dugovjena
biljka, veoma cijenjena kao povre)
peceraj (njem. Spezcrei, tal. spezieria,
lat. species) ivene namirnice
pekulacija (lat. speculatio) v. spekulacija; nedoputena trgovina robom
ili vrijednosnim papirima radi lake i
brze zarade
penadl (njem. Spendel, Stecknadel)
pribadaa, zabadaa, ioda
pencer (engl. spencer po lordu Spenceru) kratak seljaki vuneni kaput
pendirati (njem. spendieren, tal. spendere) darovati, pokloniti, obdariti
pendlati (njem. Spcnadel pribadaa)
privrivati pribadaama
pengler (njem. Spengler) limar
perhole (njem. Sperrholz) perano drvo. tj. perploa
perploa (njern. Sper-platte) zan. slijepljena ploa, upreka, ploa koja
se dobiva, pod hidraulinim tlakom,
isprepletenim lijepljenjem neparnog
broja (najmanje triju) tankih daica
debljine 820 mm pod kutom od 90

pertunde

1371

stupnjeva; primjenjuje se u raznim

obrtnikim granama budui da znatno poveava jakost drveta i postie
utedu u skupocjenom drvetu; usp.
furnir
pertunde (njem. sporren zatvoriti,
Stunde sat) 1. sat zatvaranja lokala;
2. zabrana kretanja po ulicama nakon odreenog vremena, policijski
sat
pic (njem. Spitz) vrh. iljak; stara rasa
pasa male glave i iljastih uiju
pica (njem. spitzc) vrh, iljak; ipka;
bica na kotau
piebart (njem. Spitzbart) iljasta brada
pici (njem. Spitzel) tajni policajac; dounik; pren. prepreden ovjek, prepredenjak
pigiajzen (njem. spiegeleisen) sirovo
eljezo koje sadri ispod 20% mangana
piglmetal (njem. spicgelmetall) slitina
(legura) bakra i kositra, esto s neto
arsena ih nikla (za metalna zrcala)
pijun (tal. spione) uhoda; dounik, potkaziva
pijunaa (fr. espionnage) uhoenje;
potkazivanje
pijunirati (fr. espionner) uhoditi, potajno motriti (iji rad, kretanje nekoga)
pikati (njem. spicken) kuh. nabosti slaninom, nadjenuti slaninom, mjestimice ispuniti meso (telee, divlja i
dr.) komadiima slanine da bi bilo
sonije
pil (njem. Spiel) igra; igrae karte
pilernj (njem. Spielcrei) igraka, ala;
silnica
pilhonorar (njem. Spiel, lat. honorarium) novana nagrada koju glumac
ili pjeva, pored redovite plae, prima
za prekoduno odigrane predstave
pilman (njem. Spielmann) svira, glazbenik; u srednjovjekovnoj Njemakoj;

tafelaj

putujui pjesnik-pjeva (slino hrvatskom narodnom guslam)

spilul (njem. Spiel-schule) dicje igralite
pinat (lat. spinacium, tal. spinaca,
njem. pinat) bot. lisnato povre iz
porodice loboda; cijenjeno zbog vitaminske vrijednosti
pital Gat. hospitalis, njem. Spital) zastarjeli izraz za bolnicu
poret (njem. Sparherd) tednjak
port (engl. sport, njem. Sport) v. sport
prica (njem. Spritze) 1. mrk, trcaljka; 2. med. sprava za davanje injekcija (valjkasta oblika, sa upljom iglom za ubrizgavanje tekuih lijekova ubodom u kou, miie, vene i dr.)
pricer (njem. Spritzer) vino pomijeano sa sodom i li mineralnom vodom
pula (njem. Spule) cjevica na koju se
namata konac, ica i si.; svitak, mosur, kalem
rajbmaina (njem. sehreiben pisati, fr.
maehine stroj) pisai stroj
drajbti (njem. sehreiben pisati, Tisch
stol) pisai stol
rapnel(a) (engl. shrapnel) voj. topniko
zrno ija je upljina ispunjena olovnim ili eljeznim kuglicama: leti do
odreene daljine, rasprskava se u
zraku, a kuglice se razlijeu u obliku
lijevka; kad se rasprsne, ima strano
djelovanje (naziv po izumitelju, engleskom topnikom pukovniku Henrvju Shrapnel u, 17611842)
rauba (njem. Sehraube vijak) port, u
rukometu: iznenadni udarac na gol
izveden iz zaokreta
rot (njem. Schrot) sama; krupno mljeven kukuruz
tab (njem. Stab) 1. voj. asnici dodijeljeni kao pomonici, suradnici i savjetnici zapovjednika (puka, brigade,
divizije, armije); 2. glavni rukovodei organ neega, vrhovno vodstvo
tacija (lat. statio) v. stacija
tafelaj (lat. StafTelei) slikarski stalak

tafeta

1372

tafeta (tal. staiTctta, fr. estafette) glasonoa, glasnik; slafet.no tranje

porl. natjecanje u tranju s vie sudionika u kojoj svaki trka, kad prijee svoj dio puta, predaje sljedeem
trkau zastavicu ili palicu, koji ini
to isto
tafirati (njem. staflicren) 1. opskrbiti
potrebnim, opremiti (npr. sobu); 2.
ukrasiti, nakititi (npr. odjeu); 3. slik.
ukrasiti, oiviti sliku dodavanjem pojedinih figura (usp. stafaa)
tajer (njem. Steier) lagani tajerski
ples u 3/4 taktu (vrsta valcera)
tajgor (njem. Steiger penja) vatreni
ljubavnik; strastveni, uporni udvara
tajgerica (njem. Steige postaja, kolodvor) ulina djevojka
tala (njem. Stali) staja za goveda i konje
tambilj (njem. Stempel) peat, ig
tambiljati (njem. stempeln) udariti peat
tampa (tal. tampa) tisak, otisak nekog novca; tiskane stvari i rad oko
toga: dnevni listovi; novine uope
tampati (tal. tampare) tiskati, otiskivati, izdavati (knjige, novine itd.)
tanga (njem. Stange) motka, poluga
tapin (tal. stoppino) voj. upalja, fitilj
(za paljenje bombi, mina i dr.)
tatut [lat. statutum) v. statut
tekdoza (njem. siecken utaknuti, gr.
dosis davanje) utinica u zidu za prikljuivanje elektrinih ureaja na
elektrinu mreu
toker (njem. stecken utaknuti, lat.
contactus dodir) teh. naprava za brzo
spajanje vodia elektrine struje dodirom, utika, utinica
tolati (njem. stellen) postaviti, namjestiti, dotjerati, dotjerivati
telice (njein. Stelzen) take (hodulje),
drvene noge pomou kojih se mogu
praviti veliki koraci
temajzl (njem. Stemmeisen) dlijeto,
duba

topati

tender (njem. Stander) ono na emu

to stoji, stup, stalak, pult
tepati (njem. steppen) proivati
tift (njem. der Stift) klinac; pisaljka; u
telefoniji: utika, ep (slui za davanje telefonske veze govornicima preko telefonske centrale)
tigli (njem. stieglitz) zool. eljugar
tih (njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2.
bod (u igri)
tihati (njem. sticheln) kopati zemlju
okomitim zabadanjem lopate
tihvort (njem. Stichvvori) 1. kaz. posljednja rije u govoru glumca nakon koje drugi glumac poinje govoriti ili neto initi; 2. u rjenicama i
si. djelima obino masnim slovima
tiskana rije koja se objanjava, odrednica; lagvort
tikati (njem. sticken) vesti
tikla (njem. Stiick komad, zakrpa. Fersenstiick peta na arapi) potpetica
tiklee (njem. Stiicklein komadi) komadi; pren. pikantan dogaaj, pustolovina
stil (njem. Stiel) dralo, drak
til-lcben (njem. Stilleben) slik. "miran
ivot", slika stvari, "mrtva priroda";
nature morte
tilet (tal. stilletto. njem. Stilett) v. stilet
timati (njem. stimmen) glaz. ugaati,
usklaivati (glasovir i druge iane
instrumente); pren. stvoriti, stvarati
(povoljno ili nepovoljno) raspoloenje
prema kome ili emu
timung (njem. Stimmung) raspoloenje
tof (njem. StofT) 1. tvar, glavni sastojak, materijal; 2. tkanina za odjeu:
3. predmet razgovora; 4. graa (za
roman, sliku itd.)
tok (engl. stock) 2. trg. v. stok
tok (njem. Stock) 1. tap za pomaganje
pri hodu; kat (kuni)
topati (engl. stop zaustaviti) 2. na toperici biljeiti (ili: zabiljeiti) tono
trajanje neke radnje

topati

1373

topati (njem. stopfen) 1. krpati, zakrpati (arape, rublje, odjeu i dr.)

toperica (engl. stop-watch) kronoskop
na zaustavljanje, sat za tono mjerenje vremena (vrsta depnog ili runog sata s velikom sekundnom kazaljkom koja skae i koja se pritiskom na poseban gumb zaustavlja);
upotrebljava se poglavito na utrkama i drugim natjecanjima koja se temelje na utvrivanju brzine
stopi (njem. Stoppel) ep
tos (njem. StoB) 1. udar, udarac; 2. gomila, hrpa, naslaga (npr. banknota,
knjiga i dr.); pren. omiljena izreka,
dosjetka
tosati (njem. Stoss udarac) u prostakom jeziku: izraz za spolno openje
tosdemfer (njem. Stoss udarac, dampfen priguivati) teh. priguiva, napras'a na vozilima za ublaavanje
udarca
traca (tal. strazza) trg. dnevnik, knjiga
dnevnih primitaka i izdataka
trajh-okrestar (njem. streichen, gr.
orehestra) glaz. orkestar sastavljen
samo od gudakih instrumenata, gudaki orkestar
trajk (engl. strike) "udar", jedna od prisilnih mjera na tritu rada: organizirano naputanje posla da bi se time
poslodavac primorao na prihvaanje
radnikih zahtjeva (npr. poveanje
plae ih smanjenje broja radnih sati); usp. bojkot, lokaut
trajka (engl. strike) sudionik u trajku, onaj koji trajka
trajkati (engl. strike) biti u trajku,
sudjelovati u trajku
trajkbreher (njem. Strik-brccher)
trajkolomac, radnik koji ne pristaje
na trajk i dolazi na posao u poduzee protiv kojega se trajka
trajkbreker (engl. strike-breaker) v.
trajkbreher
trapac (tal. strapazzo, njem. Strapaze)
zamoran rad, naprezanje, napor,
trud

uber

trapacirati (tal. strapazzare) zamarati

radom; smanjivati vrijednost neke
stvari prekomjernom uporabom
tras (fr. strass) bezbojna staklasta masa od koje se najee prave imitacije
dijamanta; umjetni dijamant, lani
dragulj
treber (njem. treber) ovjek koji marljivim radom i dodvoravanjem eli
postii unapreenje
treka (njem. Strecke) udaljenost, put;
eljeznika pruga
triga (tal. striga) vjetica; arobnica
trigun (tal. stregone) vjetac, arobnjak
trih (njem. Strich) potez, crta, linija
trik (njem. Strick) ue. konopac
trikati (njem. stricken) plesti, npr. arape
trikeraj (njem. Strickerei) pletivo
truca (njem. Strutzen) kruh duguljastog oblika; usp. vekna
trudl (njem. Strudel) kuh. savijaa,
guvara, gibanica
tuc (njem. Slutzcn) kratka puka
tucati (njem. stutzcn) podrezati, skratiti (brkove, bradu i dr.)
tuka (njem. Sturzkampfllugzcug) zrak.
mah brzi njemaki bombarder za
obruavanje
tukadent (tal. stuzzicadenti) akalica
tukatura (taL stucco, njem. Stokkatur)
1. mjeavina gaena vapna, mljevenog mramora i sadre (slui za izradbu reljefnih ornamenata na zidovima
i stropovima, za lijevanje kalupa,
uzoraka i dr.; 2. ukras od takve mjeavine
tuklati, -am njem. (stiickcln) dodavati
(komad po komad), krpati
tula (tal. stollo motka) taka, hodulja
turm (njem. Sturm) bura, vihor; voj.
juri
uber (njem. Schub) otvor na guranje
u obliku prozora (u gostionicama,
bankama i dr.)

ubler

1374

ubler (njem. Schublehre) sprava za

tono mjerenje, osobito veoma malih
duina
ucbund (njem. Schutzbund obrambeni
savez) borbena organizacija austrijskih socijalista, osnovana po uzoru na
vojne organizacije poetkom 1918. g.
uft (njem. Schuft) podlac, nitkov
uko (njem. Schutzkontakt); teh. vrsta
zidnog utikaa kojemu je svrha omoguivanje ukljuivanja elektrinih
ureaja koji troe vee koliine elektrine energije nego obini utikai;
ukoteker; usp. teker
ulkolega (njem. Schulc kola, lat. collega drug) kolski drug, suuenik
und (njem. Schund) nikakva, loa roba,
roba za bacanje, bofl; und-literatura
knjige bez ikakve umjetnike vrijednosti, po sadraju obino kriminalistike, avanturistike, pornografske
i nemoralne, knjievno smee
unegla (njem. Schuh cipela, Nagel avao) avao za potkivanje cipela
upa (njem. Schuppen) daara, staja
(za kola, alat, drva i dr.)
upirati (njem. Schub protjerivanje)
policijski protjerati u mjesto zaviajne pripadnosti
us (njem. Schufl) 1. pucanj; 2. rana od
puanog zrna; 3. pren. muica u glavi (npr. "doao mu us")
uster (njem. Schuster, Schuh, lat. sutor) obuar, postolar; pren. nesposoban 6>vjck
ut (engl. shoot) pucanj, hitac, udarac;
port, udar, npr. lopte nogom (u nogometu)
uta (njem. Schutt) ruevine, razvaline,
smrvljeni crijep, cigla i buka od poruene kue; uope: otpaci, troska,
zgura

utirati (engl. shoot) port, pucati, udarati, udariti, npr. loptu (nogom ih
glavom, u nogometu); usp. ut
vabe (njem. Schwaben, lat. Sucbi) mn.
v. Svebi
vadron (njem. Schwadron, tal. squadrone) voj. v. eskadron
vajsbleter (njem. Schwei99 znoj, Blatt
list) znojnica, impregnirano platno
uiveno pod podstavu ispod pazuha
kako znoj ne bi prodirao do tkanine
svale (fr. shevalet) 1. drveni konj za
muenje; 2. kobilica na gudakim instrumentima; 3. slikarski stalak, tafelaj
valer (fr. chevalier) ljubavnik; enskar
valerati se (fr. chevalier) odravati
ljubavne odnose, ljubakati se
valerka (fr. chevaliere) ljubavnica
vnrgl (njem. Sch\vartenmagcn) svinjski eludac ispunjen komadiima
mesa od svinjske glave, srca, koicom, krvlju i zainima
vasati (njem. schweifien) zan. zavariti,
zavarivati (kovine)
vejk dobroudni vojnik; smijean vojnik uope (po imenu Jozefa vejka,
glavnog junaka Haekova romana
Dobri vojak vejk)
veleri (njem. Schwelle prag) mn. pragovi za koje su privrene eljeznike tranice (ine)
verc (njem. Schwrzung) krijumarenje, "crna burza"; krijumarena roba
vercati (njem. schvvarzen) krijumari ti
vercer (njem. Schvvarzer) krijumar
vermati njem. (schvvarmcn) sanjariti,
eznuti, prieljkivati
vicati se (njem. schvvitzcn) znojiti se
vindlati (njem. sch\vindeln) varati
vora (tal. suora) redovnica, opatica
vorc (njem. schwarz) biti bez novca

T
T, t dvadeset i esto slovo hrvatske
latinice
t kratica za tonu
t. kratica za tenor ili titulu
t. p. kratica za titulo pleno
t. t. kratica za titulo toto
Ta kem. kratica za tantal
tab it. teb (engl.) istaknuti dio kartice
u kartoteci za oznaku opih podataka
tab. kratica za tabula
tabak (p. labaco, tal. tabacco, fr. tabac,
njem. Tabak) biljka za puenje i
umrkivanje, duhan (nazvana po pokrajini Tabaco u St. Domingu, gdje
je 1496. najprije otkrivena; po nekima. rije tabako znai, u jeziku
otoka Haiti, posudu iz koje su uroenici puili)
tabakera (fr. tabac duvan, tabatiere)
kutija za duhan, cigarete ih burmut
(kona, drvena ih metalna)
tabakoza (lat. tabacosis) med. bolest
radnika u tvornicama duhana koja
nastaje od udisanja duhanske praine
taban (tur. daban, taban) stopalo, donji
dio noge
tabardiljo (p. tabardillo) arlahna
groznica u Junoj Americi
tabela (lat. tabella) ploica, tablica, pregledna tablica, krialjka, pregledno
sreen popis (grafiki ih u brojkama),
npr. genealoke, povijesne, kronoloke tablice
tabelaran (lat. tabcllarius) tabliast, u
obliku tablice; prikazan na tablici ili
pomou tablica; pregledan, prikazan
ili sreen po rubrikama

tabelirati (lat. tabella) farm. pomou

eerne tvari izraditi u obliku ploica,
npr. okoladu
tabernakul (lat. tabernaculum) ator,
kuica; sjenica sa zavjetnim kovegom kod starih idova; kod katolika:
svetohranite, ormari na oltaru u
kojem se uva monstranca, sakrament s posveenom hostijom; zatiti
krov za kipove, oltare, grobove i dr.
tabes (lat. tabere sahnuti, raspadati se.
tabes raspadanje) med. suenje tijela;
tabes abdomiiialis (lat.) tuberkuloza
trbuha; tabes dorsalis it. tabes dorzalis (lat.) suenje hrptene modine
praeno poremeajima ravnotee i sigurnosti hoda, posljedica sifilisa; tabes pulmonalis (lat.) tuberkuloza plua
tabescencija (lat, tabescentia) med. suenje, mravljenje
tabetiean Gat. tabes) med. bolestan od
tabesa, tabesni, koji se tie tabesa
tabian (lat. tabes) med. v. tabetian
table dTiote it. tabl d'ot (fr.) gostioniko jelo, ruak u gostionici s istim
brojem i vrstama jela i s istom cijenom za sve goste, za razliku od ruka
a la carte it. a la kart (fr.) gdje gost
bira i plaa jela po jelovniku
tableta (fr. tablette) lijek u obliku ploice, pa stila
tabletirati (fr. tablette ploa) farm. od
ljekovite smjese praviti okrugle ili etvrtaste ploice (tablete, pastile)
tablo (fr. tableau, lat. tabula) slika; popis, lista; u kazalinom djelu: dra-

tablonet

1376

matska situacija; pren. veliko iznenaenje, zaprepatenje

tablonet (fr. tableau) vrsta kartaka
igre sa dva ili etiri igraa i 52 karte
tabor (ma.) vojni logor, atorje; utvrda
. za obranu
tabori ti boraviti u taboru, logorovati;
v. tabor
tabu svetost i nedodirljivost stvari, mjesta ili osoba posveenih bogovima,
jer ako se dodirnu, oni, toboe, donose veliku nesreu, bolesti i smrt
(u vjeri nekih primitivnih naroda),
jedan od najniih kultova demona i
prirodnih predmeta: pren. ono to je
zabranjeno, nedodirljivo; tabuizam
tabuizam v. tabu
tabula (lat.) daska, ploa (posebice za
pisanje); mn. spisi, povelje, dokumenti, rauni, raunske knjige
tabula rasa it. tabula raza (lat. tabula
rasa ploa iji je vosak poravnan, na
kojoj, dakle, nita nije napisano, jer
se prije pisalo stilom po takvim ploicama) istrugana, glatko izbrisana,
neispisana ploa; otuda: glatka, prazna bakrena ili kamena ploa, neispisan list; ovaj izraz najee se upotrebljava da sc oznai kako ljudska
dua nema nikakvih uroenih ideja,
predodbi (podrijetlo mu je u jednom
mjestu Aristotelova djela "O dui*,
IH, 4); napraviti, fabulu rasu neto
potpuno ukloniti, potpuno raistiti
tabula votiva (lat.) spomen-ploa
tabulat (lat. tabulalus popoen) opl<eni strop
tabui ator (lat.) na pisaem stroju: naprava za pravljenje redaka i rubrika
(za tabele)
tabulatura (lat.) najtoniji red i pravilnost; glaz. na nekim instrumentima:
oznaavanje tonova slovima i brojkama umjesto notama
tabulet (lat. tabuleta) lak drveni sanduk s pregradama koji putujui trgovci nose na leima

tahigeneza

tabun (tur. tabun, rus. tabu'n) velika

stada konja u ruskim stepama
taburet (fr. tabouret, p. ta bore te) stolac bez naslona; klupica za noge (pri
sjedenju): floretna tkanina sa arenim cvjetovima
taca (tal. tazza) plitak tanjuri za alicu,
plitica; posiuavnik
tacet (lat.) glaz. on (ona, ono) uti
tacite (lat.) pril. utke, preutno; kriom, neopaeno
tacitovski (lat. Tacitus) kratak, zbijen,
saet, teak za razumijevanje (kao
nain pisanja rimskog povjesniara
Tacita, 55^117 n. e.)
tacitus consensus it. tacitus konsenzus (lat.) preutan pristanak
tafefobija (gr. lafe pogreb, grob, foheo
bojim sc) strah od groba, strah onoga
koji se boji da ne bude iv pokopan
tafelpic (njem. Tafelspitze) govee meso s buta, u blizini repa
tafija (p., fr. tafia) v. ratafija
tafofilija (gr. tafos grob, fileo volim)
ljubav prema groblju, bezrazlono posjeivanje groblja
taft (njem. Taft, fr. taffetas, perz. taftah)
laka i glatka svilena tkanina, slina
platnu, izrauje se od kuhane svile;
slui poglavito za izradbu podstava
Tagalci mn. malajski narod na Filipinima koji govori tagalskim jezikom
malajskog jezinog stabla, potomci
malajskih doseljenika
tagikomedija (gr. tragodia, komodia)
polualosno i poluveselo kazalino
djelo, drama u kojoj se tragina tema
prikazuje ih zavrava komino
tahiblastija (gr. tachys brz, blastano
klijam, niem) bot. brzo klijanje, brzo
razvijanje
tahidrit (gr. tachys brz, hydor voda)
kem. lako otopiv prirodni spoj klorkalcija, klor-magnezija i vode
tahigeneza (gr. tachys brz, genesis
postanak) biol. ubrzan razvoj nekog
organizma, ili sluaj ka neka faza

ta hi graf

1377

u razvoju izostane, te 50 razvoj zbog

toga ubrza
tahigrnf (gr. tachvs brz, grafo piem)
znalac u brzom pisanju; stenograf
tahigrafija (gr. tachys brz, grafo piem) vjetina brzog pisanja, brzopis,
starogrka stenografija
tahikardija (gr. tachys brz, kardia
srce) med. ubrzano kucanje bila (pulsa) do 200 i vie otkucaja u minuti,
zbog naprezanja, tranja, psihikih
uzbuenja, nervoze, trovanja nikotinom itd.
tahimetar (gr. tachys brz, metron mjera, mjerilo) geod. sprava za brzo mjerenje udaljenosti, brzo snimanje zemljita
tnhimetrija (gr. tachvs brz, metria
mjerenje) brzo mjerenje; brzo pravljenje snimaka
tahograf (gr. tachos brzina, grafo biljeim) lahometar koji, pored mjerenja
brzine okretanja, istodobno i biljei,
tj. registrira
tahometar (gr. tachos brzina, metron
mjera) teh. mjera brzine, sprava na
strojevima, motornim kolima i dr. koja mjeri brzinu okretanja kotaa,
osobito kod elektrodinamikih strojeva
tnjfl (njem. Teufe!) vrag
tajga (rus. taiga) golema sibirska prauma. 10002500 km iroka, neprohodna i bogata ivotinjama (lisicama,
vukovima, smeim medvjedima, samurima, vidrama, sjevernim jelenima i dr.)
tajkun (engl.) gospodar, gospodin; bogat
i moan poduzetnik s velikim utjecajem u drutvenom i politikom ivotu; novopeeni bogata, koji se obogatio naglo i uglavnom na raun osiromaenih radnika i potroaa svojih proizvoda i usluga
tajloriznm po amerikom inenjeru F.
Tayloru (18561915) nazvan sustav
znanstvene organizacije rada koji se

taksi-gerl

sastoji u tome to se tonim aparatima i metodama mjere pojedini pokreti radnika pri radu pa se, izbjegavajui premaranje i rasipanje snage,
utvruje formula najsvrhovityeg vrenja potrebnih radnih pokreta;
ovom se metodom postie velika uteda u vremenu i poveava proizvodnja
tajmkiper (engl. timc-koeper) port, sat
za tono mjerenje vremena
takelaa (njem., niz. Takel) sve to slui
kretanju lae pomou jedara i to
dri katarke (jarboli, ueta, krievi i
jedra na brodu)
taksa (lat. taxare procijeniti, taxa, fr.
taxe) slubeno propisana cijena (kruha. mesa, vonje autom itd.); vrsta
posrednog tarifnog poreza: daa. pristojba, zakonom utvrena novana
svota koju je potrebno poloiti u hiljezima ili novcu da bi sc neka stvar,
npr. molba, mogla uzeti u postupak,
ili da bi neto moglo stupiti na snagu
(prijenosna taksa, nasljedna taksa
itd.); taxa stolne it. taksa stole (lat.)
utvrena nagrada kat. sveeniku za
pojedine sveenike bogoslune inove
taksacija (lat. taxatio) odreivanje vrijednosti, utvrivanje cijene; procjenjivanje, procjena; polaganje propisjinog
biljega; stavljanje biljega 11a neku ispravu itd.
taksativan (lat. taxativus) koji se moe
taksirati, koji se moe tono odrediti
ili utvrditi; taksativno nabrajanje
prav. poimenino nabrajanje, npr. u
nekom zakonu, svih sluajeva na koje se odreena zakonska odredba moe primijeniti
taksator (lat. taxator) procjenjiva, odrediva cijene
taksi (fr. taxi) putniki automobil s
taksimetrom
taksi-automobil v. taksi
taksi-gerl (engl. taxi-girl) plaena plesaica koja u lokalu plee sa svakim
koji to zaeli

taksidermn

1378

taksidermn (gr. taxis ureenje, erma

koa) ispunjena ivotinja
taksidermija (gr. taxis ureenje, erma koa) vjetina punjenja ivotinja;
uputa o punjenju ivotinja i o njihovom odravanju
taksidermist (gr. taxis ureenje, erma koa) ispunjava ivotinja
taksija (gr. taxis red; ureenje) biol.
v. trop i 7. a m
taksijarh (gr. taxiarchos) vii asniki
in u starogrkoj vojsci
taksimetar (fr. taxi, gr. metron mjera,
mjerilo) na automobilima: sprava koja biljei prijeeni put u kilometrima (radi odreivanja cijene vonje)
taksiologija (gr. taxis ureenje; red,
poredak, logia znanost) znanost o redu, rasporeivanju, o usustavljivanju
taksionomija (gr. taxis ureenje; red,
poredak, nomos zakon) v. taksiologija
taksirati (lat. taxare) odrediti cijenu;
utvrditi cijenu; procijeniti, procjenjivati; poloiti (ili: platiti) propisani biljeg, priljepiti biljeg (na molbu)
taksit (tur.) obrok plaanja, rata
taksofon (lat. taxa, gr. fone glas, zvuk)
telefonski automat
takt (lat. tangerc dodirnuti, dirati, taknuti, tactus) dodir, dodirivanje, pipanje, sposobnost dodirivanja, opip;
pren. smisao za fino. finoa i sigurnost ponaanja u ophoenju s drugima, osjeaj za ono to prilii; glaz.
skupina tonova dobivena ravnomjernom podjelom jednog niza tonova;
ravnomjerna podjela vremena, ravnomjerno kretanje, npr. u plesu
taktian (gr. taktikos) koji se tie taktike, vjet u voenju trupa; umjean,
koji radi po planu i smiljeno; obziran, paljiv, fin u ophoenju
taktiar (gr. taktikos strojni, vian postrojavanju, vjet u rasporeivanju
bojnog reda) voj. onaj koji vjeto primjenjuje taktiku; umjean, paljiv
ovjek (pri radu itd.)

talasoterapija

taktika (gr. taktike od tasso postavim,

postrojim) voj. znanost o uporabi trupa prije, za vrijeme i nakon borbe,
vjetina voenja trupa; grana ratne
vjetine koja se bavi rjeavanjem
taktikih zadataka na zemljovidima
i terenu; pren. svrsishodno i odmjereno postupanje pri radu ili ophoenju.
umjenost
taktilan (lat. tactilis) koji se tie osjetila
dodira, opipljiv, dodirljiv
taktirati (lat. tactus) biljeiti takt. oznaavati takt; rukom odbrojavati
trajanje nota; davati takt, udarati
takt
taktizirati (gr. taktike) raditi, postupati po taktici: postupati pri radu i
ophoenju oprezno i smiljeno
taktmeser (lat. tactus, njem. Messcr)
v. metronom ili kronometar
tal (njem. Teil) dio neke cjeline, udio
(npr. u imanju, nasljedstvu i sL)
talnmbas (perz-tur. tulumbaz) vrsta
bubnja
talamus (gr. thalamos) anat. dio velikog mozga u kojem se nalaze mnogi
vani centri kretanja i osjeta; bot.
sjemeno leite ploda
talant (gr. talanton) v. talent 1.
talar (lat, talaris) duga sveana haljina,
kraljevski ogrta; duga gornja haljina katolikih i evangelikih sveenika; slubena odjea sudaca
talas (gr. thalatta, thalassa) val
talasarhija (gr. thalassa more, areho
vladam) gospodarstvo na moru, pomorska nadmo
talasografija (gr. thalassa more, grafia opisivanje) v. oceanografija
talasokracija (gr. thalassokratia) v.
talasarhija
talasoterapija (gr. thalassa more. therapeia lijeenje) med. lijeenje morem; znanost o ljekovitosti mora, znanost koja prouava utjecaj morske
klime na ljudski organizam

talbotipija

1379

talbotipija (gr. tvpos otisak) fotografija, nazvana po jednom od izumitelja, Englezu Foxu Talbotu; usp.
kalotipija
tale quale it. tale kvale (lat.) takvo
kakvo jest (bez popravljanja)
talcman (ved. tala, man) govornik u
ime seljakog stalea u vedskom
parlamentu
talent (gr. talanton, lat. talentuin) 1.
kod starih Grka i idova: odredena
teina i odredena svota novca (talant); u novoj Grkoj: uteg od 100
mina = 150 kg; 2. pren. prirodan dar,
darovitost koja se vjebom moe
razviti u sposobnost lakog, sigurnog
i dobrog obavljanja poslova u nekom
podruju, bez postojanja stvaralake
snage genija; darovit, obdaren ovjek
talentiran (lat. talentum) darovit, od
prirode sposoban, obdaren za to
talij (gr. thallos mladica, izdanak, lat.
thallium) kem. osobita kovina, u
spektru pokazuje sjajnu zelenu liniju,
otuda joj i naziv; atomska teina
204,39, redni broj 81, znak TI; slui
za izradbu optikih stakala koja jako lome svjetlost
Talija (gr. Tlialia, Thalcia) mit. 1. jedna od triju gracija; 2. jedna od devet
muza, muza zatitnica dramskog pjesnitva, osobito komedije; otuda: Talijin hram = kazalite
talijanizacija (fr. italianisation) potalijanjavanje, potalijanjenje, nasilno
pretvaranje pripadnika drugih narodnosti u Talijane; upotrebljavanje
u govoru talijanskih izraza
talijanizirati (fr. itahaniser) potalijaniti, potalijanjivati; silom pretvarati
u Talijane; sluiti se u govoru talijanskim izrazima
talik (ar.) vrsta poloenih perzijskih slova, koja su kasnije primili i Turci
talio (lat. tali, talio) uzvraanje, osveta,
uzvraanje istom mjerom;talionis
(lat.) pravo osvete

talofiti

talir veoma est i star naziv novca u

mnogim zemljama i u raznim oblicima (taler, daler, daalder, dolar i
dr.); naziv po Joachimstalu u dananjoj ekoj, gdje je kovan jo u XVI.
st.
talisman (fr., p. talisman, ar. tilsaman,
gr. t e l e s m a danak, porez, daa, od
teleein platiti; izvriti, ispuniti, telos
izvrenje, ispunjenje) arobno, magijsko sredstvo koje, po veoma rairenom narodnom praznovjerju, daje
onome tko ga nosi arobnu mo, titi
ga od zla i donosi mu sreu, hamajlija
tnlit (hebr.) etvrtasta deka kojom idovi za vrijeme molitve u sinagogi
pokrivaju glavu i vrat; takoer: mrtvaka haljina, mrtvaka koulja
talizijanizam (gr. thalvsia sc. iera rtve prvih plodova) v. vegetarijanizain
i talizije
talizije (gr. thalvsia sc. iera rtve prvih
plodova) mn. rtve u slavu boice Deinetre, sastojale su se od prvih zemaljskih plodova
talmi-zlato uta slitina bakra, sadri
samo do
zlata, kao ica ili hm
upotrebljava se za izradbu ukrasa i
nakita (naziv po fr. tvorniaru Talloisu)
Talmud (hebr. Talmud. rab. thalmud
"usmena pouka") zbirka idovskih
predaja i zakona, prireena izmeu
II. i VI. st. n. c., sadri cjelokupni
idovski nauk, idovsko boansko i
ljudsko pravo
talmudisti (hebr. Talmud usmena pouka) mn. idovi koji priznaju Talmud zovu se jo i rabiniti (za razliku
od karaima, koji ne priznaju ni Talmud ni predaje)
talofiti (gr. thallos mladica, izdanak,
fyton biljka) mn. bot. biljke koje nemaju ni jednog pravog biljnog organa, tj. ni korijena, ni stabla, ni listova
(npr. alge, liaji, gljive itd.)

talon

1380

talon (fr., p. talon, tal. tallone, iat. talus peta, potpetica) 1. voj. ispupenje
na vanjskom zidu tvrave; 2. u kartanju: karte (za kupovanje) koje preostanu nakon podjele karata igraima; 3. arhit. ukras na donjem djelu
izduben. a na gornjem ispupen; 4.
glaz. donji dio gudala, bica; 5. kod
dionica i vrijednosnih papira: arak s
kuponima, od kojega se svake godine
otkida po jedan kupon radi unovavanja po utvrenoj cijeni
talus (gr. thallos mladica, izdanak,
fyton biljka) 1. bot. biljno tijelo na
kojem se ne razlikuje ni korijen, ni
stablo, ni list; usp. talofiti
talus (lat. talus) 2. zool. skona kost;
kocka (za igru); nagib zemljita, nagnuto zemljite
tamandu (braz. tamandua) zool. mravojcd, juznoameriki bezubi sisavac
tamarind (tal., p. tamarindo, lat. Tamarindus indica) bot. afrika i islonoindijska kisela datulja od koje se
pravi pekmez koji se upotrebljava
kao blago sredstvo za ienje
tamaris (lat. tamariscus) bot. azijsko,
afriko i junoeuropsko zimzeleno drvo iji se solju bogati pepeo upotrebljava za tavljenje i bojenje; metlika
tamaa (tal. Lambascia) ala. poruga;
lakrdija, aljivina, komedija
tamaar (tur. tamahkjar) pohlepnik
tambur-maor (fr. tambour-major)
starjeina bubnjara, tj. kapehiik vojne glazbe
tamburelo (tal. tamburello) v. tamburin
tamburin (tal. tamburino) mali bubanj
u koji se udara dlanom i koji ima
praporce u obruu, daire (upotrebljava se na Istoku i u panjolskoj);
iv panjolski i junofrancuski ples,
slian gavoti, u kojem plesa sam
sebe prati lamburinom
tamiz (fr. tamisc) uglaana vunena tkanina

tanatofobija

tampon (fr.) ep; med. ep od vate, gaze

i dr. koji se stavlja u prirodne ih
boleu nastale otvore na tijelu da
bi 5C zaustavilo krvarenje; tamponuka drava mala drava koja se nalazi, kao kakav ep, izmeu dviju velikih drava
tamponacija v. tamponada
tamponada (fr. tampon) med. zatvaranje rane tamponom, stavljanje tampona
tamponaa (fr. tampon) rud. 1. svi radovi koji se izvode radi odvajanja
slojeva vode od slojeva nafte i sprjeavanja ulaska vode u izbueno mjesto; 2. kod probijanja rudnog okna:
umjetno zaepljavanje praznina i pukotina cementom, glinom, bitumenom itd.
tamponirati (fr. tamponncr) zaepiti;
med. staviti tampon, zaustaviti krv
(vatom, gazom i si.)
tamtam (kin.) gong, kineski ili indijski
runi bub:inj od slitine bakra i bijelog lima. u obliku okrugle ploe, u
koji se udara batiem; pren. sajamska galama, graja, buka
tan (engl. thane) 2. visoka plemika titula u kotskoj
tan (kin.) 1. najvea kineska i japanska
trg. mjera = 100 kina = 60,453 do
60.479 kg (cikul); japanska mjera za
povrine = 9,917 a
tanagra (gr. Tanagra) mali ivotinjski
i ljudski kipovi napravljeni od peene gline, odlikuju se gracioznou
(naziv po beotskom gradu Tanagri.
gdje su izraivane u IV. st. pr. n. e.)
tanaimi (hebr.) mn. idovski tumai Mojsijevih zakona od I. do HI. st. n. e.
tanntizam (gr. thanatos smrt) nauavanje i vjerovanje da je ljudska dua
smrtna
tanatofobija (gr. thanatos smrt, fobos
strah) med. pretjeran (ili: bolesni)
strah od smrti

tanatoidc

1381

tanatoide (gr. thanatos smrt, eidos oblik; mn. med. bolesna stanja slina
smrti, npr. obamrlost, bolest spavanja. nesvjestica, tetanus i dr.
tanatologija (gr. thanatos smrt, logia
znanost) znanost o prirodi i uzrocima
smrti
tanatometar (gr. thanatos smrt. metron mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje smrti
tanatoza (gr. thanatosis usmrenje)
med. odumiranje jednog dijela tijela
tane (njom. Tanz) ples
tancati (njem. tanzen) plesati
tanemajstor (njom. Tanzmeister) uitelj plesa
tandara (tur. tandvr) 1. penica, rotilj;
2. trgovina suhomesnatom robom;
lundara-mandara zbrda-zdola, loe
(uraeno)
tandem (engl., fr. tandem) 1. lake otvorene dvokolicc sa dva konja koji su
upregnuti jedan ispred drugog; 2. bicikl sa dva sjedala jedno iza drugog;
3. teh. sustav motora sa dva cilindra
jedan iza drugog
tang (ind.) 1. vrsta istonoindijskog
muslina
tang (jap.) 2. mjera za povrine u Japanu, u duzini od 20 i irini od 15
kenga = 9,917 a; lan
tang. ili tg. kratica za tangens
tanga (dan. tang, isl. thang) biljna vrsta
iz porodice algi. bojadisarska mahovina od koje se dobiva crvena boja
fukus
tangencijalni (lat. tangentialis) koji je
u smjeru dodirnice, koji djeluje u
smjeru dodirnice, koji se kree u
smjeru tangente; tangencijalna sila
komponenta sile u smjeru tangente
(supr. normalna sila)
tangens Gat, tangens dodiran, koji dodiruje) geom. goniometrijska funkcija: omjer katetc koja je kutu nasuprot i katete uz kut

tant pis

tangent (lat. tangore dodirivati, tangens) ekii, bati kod glazbenih instrumenata sa icama i satova koji
sviraju
tangenta (lat, tangere dodirivati, tangens) geom. dodirnica, pravac koji
spaja dvije uzastopne (konsekutivne)
toke krivulje
tangent ni (lat. tangere dodirivati) dodiran, koji dodiruje
tangentometar (lat. tangere dodirivati,
tangens, gr. metron mjera, mjerilo)
tahimetar za mjerenje visina trigonometrijskim putem
tangirati (lat. tangere) dirati, dodirivati, taknuti, taknuti se; graniiti;
pogoditi, pogaati, praviti dojam; ticati se
tango (p.) argentinski ples uz pratnju
narodnih instrumenata, preraen u
Parizu odakle se rairio po cijeloj Europi i postao jedan od najomiljenijih
drutvenih plesova; melodija mu ima
teke i melankoline ritmove s mnogo sinkopa
tanimi (hebr.) mn. velike morske nemani, zmajevi, zmije, krokodili
tanin (fr. tanin) kem. tvar koja se dobiva od eera i kore hrasta, jasena,
breze, vrbe i dr.. bezbojan, bijeli ili
ukast prah, gorka okusa, upotrebljava se u industrijske svrhe, posebice za tavljenje koa; scitogen
tanizirati (fr. tanin, taniscr) dodavati
vinu tanin
tank (engl.) veliki spremnik za tekuine
(vodu, ulje, benzin i dr.)
tanker (engl. tank) brod za prijevoz
nafte i dr. tekuina
tanker (engl. tanker) brod-cisterna za
prijevoz nafte
tnnsa (tal. tanza. tansa) sudski trokovi,
novana kazna
tant mieux it. tan mje (fr.) utoliko bolje, to bolje
tant pis it. tan pi (fr.) utoliko gore. to
gore

Tantal

1382

tapir

Tantal (gr. Tantalos) mit. sin Zeusov,

otac Pelopa i Niobe, kralj u Frigiji;
zbog toga to jc odavao tajne bogova,
s kojima je bio u prijateljstvu, i to
je, da bi iskuao njihovo sveznalatvo, iznio pred njih na stol roenog
sina (Pelopa) kao jelo. baen je po
kazni u donji svget u kojem je morao
edan stajati u vodi do vrata (koja
bi mu se ispred usta odmaknula im
bi se pokuao napiti) i gladan glodati
u divno voe iznad svoje glave (koje
bi mu se odmah odinaknulo im bi
posegnuo prema njemu); otuda: trpjeli Tantalove muke = uzaludno eznuti za neim to je ovjeku veoma
blizu, ali to ipak ne moe ostvariti
tantal (lat. tantalum) kem. element,
kovina, atomska teina 181,4, redni
broj 73, znak Ta; rastegljiv (duktilan), sjajno bije li, upotrebljava se za
izradbu tanlal-arulja, opruga (pera)
za satove, kirurkih instrumenata
koji ne hrdaju itd. (nazvan po tome
to se njegov oksid, tj. kiselina, ne
otapa u kiselinama koje ga okruuju
te se, dakle, ne moe zasititi; usp.
Tantal); kolumbij
tantal-arulja elektrina arulja ije su

tantra (sanskrt.) vjersko nauavanje

hinduizma (knjige i tekstovi)
tantuz (p. tanto. mn. tantos) novac za
obraunavanje, obino od lima, kartona i si., osobito u kavanama, eton
tao (kin.) kod kineskog filozofa Lao-Cea:
apsolutno bie, nevidljivo, neujno,
nedodirljivo, neodreeno, pa ipak savreno; ono miruje, pa ipak je stalno
u pokretu; samo sebe ne mijenja, a
ipak jc uzrok svih mijenjanja; ono je
vjeno jedno, svuda prisutno, vjeito;
ono je korijen svega, majka svih stvari, u svemu je i sve je u njeinu; ono
je podrijetlo i svrha spoznaje; to ono
spozna, to je mudro, to jc "sveti ovjek'' (rije tao sc prevodi sa: Bog,
put, razum, rije, smisao)
Tao-teh-king (kin.) "Knjiga o tao i teli",
tj. o logosu i vrlini, osnovna knjiga
taoizma i najznaajnije djelo kineske
filozofije, pripisuje se Lao-Ceu
taoizam (kin.) nauavanje Lao-Cea o
tao; kasnije se izrodilo u zadrtu mistiku i obino praznovjerje; usp. tao
taper (fr. tapeur) pijanist ih klaviristkoji za plau svira na veernjim plesovima

ice od tantala
tantalit (lat. lantalum, gr. lithos kamen) min. rijedak, kao eljezo crnosiv i veoma sjajan mineral; sadri
(pored eljeza i mangana) tantal, niohij i Litan
tante grazie! it. tante gracije (tal.)
velika hvala!
tantijem(a) (fr. tantieme) odredcni udio
u emu; dobitni dio koji pripada predsjednicima, lanovima upravnog i
nadzornog odbora, slubenicima i suradnicima u nekom dionikom drutvu, privrednom poduzeu (banci);
osobito: postotni dio koji pripada
dramskim piscima i kompozitorima
od prihoda ostvarenih izvoenjem
njihovih djela

tapeta (gr. tapes prostira, tepih, lat.

tapetum) papir, tkanina ili plastika
za obljepljivanje zidova ili pokustva;
stolni prekriva: otuda: staviti rtu tapetu uiniti to predmetom razgovora; biti na tapeti biti na dnevnom
redu, na rjeavanju
tapetar (njem. Tapezierer) radnik koji
presvlai pokustvo koom ili tkaninom
tapetirati (njem. tapezieren, fr. tapisser) sobne zidove obloiti tapetama
tapioka (braz. tapioca) zrnate krobno
brano koje se dobiva od gomolja
biljke manihot (Manihot utilissima)
tapir (braz. tary'ra) zool. ivotinja slina
svinji, ivi oko rijeka i movara u
praumama Ju. Amerike i Azije

tapiserija

1383

tapiserija (fr. tapisscrie) vuneno ili svileno figuralno Lkanje izraeno na

tkalakom stanu; tkanina ili papir
za oblaganje zidova; tapetarska trgovina
tapsel grub istonoindijski katun s prugama. obino plave boje
tapati (mad. taps pljesak) pljeskati
tara (tal., p. tara, fr. tare, ar. tarah)
trg. dara, odbitak teine omota od
ukupne teine mjerene robe; teina
sanduka, bave, vree i dr.; sopixi tara (tal.) odbitak koji sc odobrava preko uobiajene tare; tara-raun raun
o odbitku tare
taraba (tur. taraba, daraba) ograda od
dasaka ili letava; plot
tarabit (p. taravita) panjolski i junoameriki visei mostovi (na lancima
ili elinim konopcima)
tarai mn. nezdrave, vegetacijom i zvjeradi veoma bogate movarne ravnice na junom podnoju Himalaje
taraksakum (gr. larasso uznemirujem, lat. I.eontodon taraxacum) bot.
maslaak, veoma ljekovita biljka (nazvana po tome to uzrokuje uznemirenost u trbuhu i proljev ako se uzme
u veoj koliini); usp. taraksis
taraksis (gr. larax:s uznemirenje)
med. uznemirenost u trbuhu, proljev;
takoer: laka upala oiju
tarantas (rus.) vrsta ruskih putnikih
kola s platnenim natkrovljem
tarantcla (tal. tarantella; ivahan narodni ples u 6/8 taktu i glazbena
pratnja, osobito na Siciliji i u Kalabriji (nazvan po gradu Tarantu)
tarantizam (tal. tarantola) med. ivana bolest koja se oituje u trzanju
cijelog tijela, a iji je uzrok ugriz pauka tarantu I e, crne udovice (postojalo je narodno vjerovanje da se njegov ubod moe izlijeiti mahnitim
plesanjem tarantele); manija plesa,
epidemija plesa u srednjem vijeku

Tarpejska stijena

(mnotvo ljudi plesalo bi do iznemoglosti)

tarantula (tal. tarantola) vrsta otrovnog pauka u Italiji, osobito kod grada
Ta ran ta, te u tropsko) Aziji i Americi,
crna udovica
tara tor (ar. terator) salata od zelenih
krastavaca, enjaka, kiselog mlijeka, ulja i soli
tardando (tal.) glaz. oklijevajui, zateui, usporavajui
tardato (tal.) glaz. v. tardando
tardo (tal.) glaz. lagano, sporo
targum (aram.) prijevod starozavjetne
Biblije na aramejski jezik
tarifa (ar. ta'rif, fr. tariO utvrena cijena za obavljanje r;iznih poslova,
npr. tarifa grafikih radnika, automobilska, nosaka itd. tarifa; cjenik
za prijevoz putnika i robe (eljeznika tarifa); popis s cijenama robe;
utvrene stavke po kojima se naplauje carina na razne uvozne i dr.
proizvode
tarifirati (fr. tarifer) odrediti (ili: odreivati, utvrivati, utvrditi) cijenu,
carinsku stavku itd.; usp. tarifa
tarirati (tal., p. tara) trg. odrediti istu
teinu neke robe prije pakiranja i
izraunati taru
tarlntan (fr. tarlatane) fini i laki pamuni muslin za enske haljine
tamkapa (njem. Tarnkappc) mit. arobni ogrta koji je onoga koji ga je
nosio inio nevidljivim i davao mu
neobinu snagu (kod starih (Jerinana)
taro (ind.) krobom bogat gomoljasti
korijen jedne istonoind. biljke, slui
za hranu
tarok (tal. tarcco, njem. Tarock) kartaka igra, podrijetlom iz Egipta, u
kojoj sudjeluju tri igraa sa 78 karata, od kojih su 22 taroka (aduti)
Tarpejska stijena (lat. saxum Tarpeium) stijena u Rimu s koje su osuenike na smrt bacali u Tiber (nazvana

Tarsatica

1384

po Rimljanki Tarpeji koia je je izdala

svoje sugraane u borbi sa Sabinjanima, zbog ega su je sami Sabinjani
ubili)
Tarsatica antiki naziv za Trsat
tartan (engl. tartan) kotska vunena ili
svilena tkanina iarana kockama;
kotski ogrta, = pled
Tnrtar (gr. Tartaros) mit. dubok i mraan ponor ispod podzemnog svijeta,
sa eljeznim vratima i elinim pragovima, u koji je Zeus bacio Ti tane
kad su se protiv njega pobunili i gdje
borave grjesnici i zloinci; pren. ponor, pakao
tartar (lat. tartarus) kem. vinski kamen, srije
tartarizacija (lat. tartarisatio) ienje
vinskim kamenom; stvaranje vinskog
kamena; usp. tartar
tnrtarizirati (lat. tartarisare) istiti
vinskim kamenom; stvarati vinski
kamen (tartar)
Tartinijev ton ak. v. kombinacijski ton
(nazvan po tal. virtuozu na violini i
glazbenom teoretiaru (i. Tartiniju,
16921770)
tartrati (lat, tartarus vinski kamen)
mn. kem. soli vinske kiseline
tartuf (njein. Truffel, engl. truffle, fr.
truiTe) vrsta malih i okruglih, veoma
ukusnih gljiva koje rastu pod zemljom
Tartuffc it. Tartif (fr.) ime glavnog junaka u istoimenoj Molireovoj komediji; pren. neiskren ovjek, licemjer,
farizej
tarzalgija (gr. tarsos stopalo, algos bol)
med. bol stopala, stopalnog korijena
Tarzan ovjek-majmun (odgojila ga je
majmunica u praumi), veoma popularan lik mnogih romana (autor E.
Hice Burroughs) i filmova
tarzija (tal. tarsia) v. intarzija
tarzitis (gr. tarsos rub vjee i trepavica) med. upala hrskavice onih vjea

Tatari

tarzofima (gr. tarsos stopalo; rub vjee

i trepavica, fyma izraslina) med. izraslina na stopalnom korijenu; izraslina na hrskavici one vjede
tarzus (gr. tarsos, lat. tarsus) anat. stopalni korijen; hrskavica onih vjea
taseta (fr. tassette) dio oklopa koji pokriva donji dio bedra, nadbedrenica
tasta (njem. Taste, tal. tato) glaz. tipka
(na glasoviru, orguljama)
tasta solo (tal.) glaz. udaranje jednostavnih bas-tonova, bez pratnje
tastatura (tal.) sve gornje i donje tipke
najednom instrumentu (npr. na glasoviru, pisaem stroju itd.)
taster (njem. Taster) tipka, tipkalo,
sprava na kojoj se, pritiskivanjem i
otputanjem posebnog dugmeta, otkucava brzojav
tastijera (tal. tastira) glaz. v. klavijatura; sulla tastiera it. su I a tastijera (tal.) kod gudakih instrumenata: napomena da treba prevlaiti
gudalom po icama to dalje od kobilice
tairati (njem. tasehieren) kipove od
drveta i platna prevlaiti gipsom
taka (njem. Tasche, tal. ta sca) torbica.
osobito kona
talili (hebr. schalach) idovski blagdan
ienja, prvog dana Nove godine
tanbiljar (njem. Tasche dep) bolestan
nagon poigravanja spolnim udom (drei ruke u depovima), depni biljar
tat aham asim (sanskr. tat aham asim)
fil. v. tat tvam asi
tat tvam asi (sanskr, tat tvvam asi) "to
si ti!", (at aham asmi 'to sam ja!",
izraz u ind. filozofiji kojim se izraava identitet subjekta i objekta, izmeu Ja i vanjskog svijeta; cjelokupna prividna mnoina temelji se na
jednom identinom biu, atmanu
Tatari (perz.-tur.) mn. prvobitno: naziv
jednog mongolskog plemena; kasnije,
u sred. vijeku: opi naziv razliitih
ratnikih plemena mongolskih, tun-

Tatarin

1385

guskih i turskih u srednjoj Aziji; danas: Turcima srodno pleme koje ivi
u krajevima na sjevernom dijelu Crnog mora (Krim, Kavkaz, Ural i dr.);
zbog svoje brzine i poznavanja mjesta
bili su poznati, te su ih u Turskoj
koristili kao glasnike; otuda: tatarin
= glasnik, tekli
Tatarin (perz.-lur.) v. Tatari
tatarski (perz.-tur.) koji se tie Tatara,
koji pripada Tatarima; tatarska vijest
nepouzdana vijest, vijest kojoj se ne
smije vjerovati (po tome to je jedan
Tatarin, za vrijeme Krimskog rala
1854., donio netonu vijest o padu
eva stopo I ja)
tatersal (engl. tattersall) ustanova za
uzgoj i prodaju konja trkaa, obraunavanje oklada i sL, konjska burza;
trkalite za konje sa sjeditima za
gledatelje (naziv po R. Tattersallu,
koji je 1777. osnovao prvu ovakvu
ustanovu u Londonu; danas postoje
i u drugim velikim gradovima)
tntonirati (fr. tatonner) traiti pipanjem; slik. raditi nesigurnom rukom,
plaljivo; lutati u radu
tatu (braz., pori. latu) zool. junoameriki oklopnik; armadilj
taumatologija (gr. thauma gen. thaumatos udo, logia znanost) znanost
o udima
taumatomah (gr. thauma gen. thaumatos udo, machcomai borim se)
protivnik vjerovanja u uda
taumatomahija (gr. thauma gen. thaumatos udo, mache borba) borba
protiv vjerovanja u mogunost uda
taumatrop (gr. thauma udo, tropos
okret) opt. v. zootrop
taumaturg (gr. thaumaturgos udotvorac, opsjenar) udotvorac
taumaturgija (gr. thauma udo, thaumaturgia opsjena rstvo) udotvorstvo;
arolije Indijanaca
taurat (hebr.) Stari zavjet (kod idova)

tavan

taurofag (gr. tauros bik, fagein derati) onaj koji jede bikove, bikoder
taurofon (gr. tiiuros bik, foneuo ubijam} onaj koji ubija bikove
taurokola (gr. tauros bik, kolla ljepilo)
ljepilo pripremljeno od bikove koe
tauromahija (gr. tauros bik, mache
borba) borba s bikovima
tauirati (njem. lauschiercn) plemeniti
kovinu, obino zlato, srebro ili platinu umetati radi ukrasa u kovnu podlogu (od eljeza, bakra, bronce i dr..);
tauirano srebro = tula-srebro
tautacizam (gr. tauton, to auto isto)
gram. nagomilavanje istih ili slinih
glasova
tautofonija (gr. tauton isto, fone zvuk)
stalno ponavljanje istog zvuka, neprestano ponavljanje istog tona
ta uto gram (gr. to auto, gram ma) poet.
pjesma iji redovi poinju islim slovima
tautokrona (gr. tauton isto, chronos
vrijeme) geom. istovremenica, krivulja koju teka toka m opisuje u
padu s poetnom brzinom nula iz poetnoga poloaja A do krajnjeg poloaja B pri emu vrijeme pada T ostaje isto, bez obzira gdje se uzme poetni poloaj A na krivulji, cikloida;
usp. izokrona
tautokronian (gr. tauton, chronos)
istodoban, istovremen; tautokronina
krivulja geom. tautokrona
tautologija (gr. tautologia ponavljanje
reenoga) ponavljanje jedne misli
istim ili razliitim rijeima, npr. Uzmimo, na primjer, sljedei primjer
tautomerija (gr. tauton isto, meros
dio) kem. svojstvo nekih spojeva da
reagiraju na osnovi dviju svojih izora cm ih formula
tautometrija (gr. tauton isto, metron
mjera) razmjer, skladnost
tava (tur.) tiganj, posuda za peenje
tavan (tur.) potkrovlje, podstreje;
strop; pod

tavclirati

1386

tavelirati (fr. tavoler) slik. iarali pjegama, poprskati

tavoletn (tal. tavoletta) slik. daica na
kojoj slikar, pri radu. dri boje; paleta
tavoloca (tal. tavolozza) v. tavolota
Taylorov sustav v. tajlorizam
tazimetar (gr. tasis zatezanje, napon;
irenje, metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje irenja nekog tijela
zbog djelovanja topline itd.
Tb kem. kratica za terbij
Te kein. kratica za telur
te ago g (gr. theos bog, ago dovodim, prizivam} doziva, prizivao bogova (duhova)
teagogija (gr. theos bog, ago dovodim,
prizivam) dozivanje (ih: prizivanje)
bogova (duhova)
teatar (gr. tlieatron) pozornica; kazalite (zgrada); mjesto, poprite neke
radnje, nekog dogaaja; kazalina
predstava
teatika (gr. theaomai gledam; promatram) znanost o gledanju, znanost o
vidu
teatralan (lat. theatralis) kazalini;
pren. slian onome kako se radi na
pozornici, neprirodan, afektiran
teatromanija (gr. theatron kazalite,
mania pomama, strast, ludilo) strast
za posjeivanjem kazalita
Teha (gr. Thebai, lat. Thebae) 1. prastari beotijski grad koji je, prema
legendi, izgradio Kadmo; 2. stari
glavni grad gornjega Kgipta; 3. grad
i pokrajina u Troadi, zaviaj Hektorove ene Andromahc
tebain kem. otrovan alkaloid opijuma,
bez boje i mirisa, otapa se u alkoholu
i eteru: i u najmanjim koliinama
izaziva greve (nazvan po starom egipatskom gradu Tebi)
tebaizam med. trovanje opijumom; usp.
tebain
tebeein med. tvorniko ime za pripravak koji se priprema od arsenifici-

tehniki

ranih kultura bacila tuberkuloze;

slui kao lijek protiv tuberkuloze
tebeir (tur.) kreda
tebet (hebr. tebeth) etvrti mjesec graanske, a deseti crkvene godine kod
idova, odgovara naem prosincu
tebrik (tur.) estitka
teeedon (gr. tekedon kopnjenje; suica)
med. suica, tuberkuloza
Teeum (lat. Te Deum laudamus Tebe
Boga hvalimo) sluba Boja, sveana
zahvalnica nakon ohreda (u Katolikoj crkvi.)
tediber (engl. teddv bear) 1. "medo"
(djeja igraka); 2. vrsta tkanine nalik na medvjee krzno
tediboj (engl. Teddy, boy djeak) danguba, huligan, razbija, frajer
tefilin (rab. thephilien) uski crni remen
s kutijicom u kojoj sc nalaze izreke
iz Biblije napisane na pergamentu
(idovi ga pri molitvi obino stavljaju oko glave i ruke)
tefromantija (gr. tefra pepeo, manteia
proricanje) proricanje iz pepela, osobito iz pepela spaljenih rtava; spodomantija
tegument (lat. tegumentum) pokriva,
zastor; zool. koa; bot. ljuskasli omota pupoljia
tehnicizam (gr. technike) vjetina postupanja i rada, strunost
tehniar (gr. technikos) 1. poznavatelj
pravila s obzirom na materijalni i
mehaniki dio neke umjetnosti, vjetine ili obrta; znalac u svom poslu,
strunjak 2. strunjak u primjeni
znanstvenih metoda na proizvodnju
tehniki (gr. technikos) umjetniki,
struni, koji se tie materijalne i mehanike strane neke umjetnosti ih
vjetine, koji jc; u vezi s materijalnom
i mehanikom stranom neke umjetnosti ili vjetine; koji sc tie tehnike,
koji je u vezi s tehnikom, tj. podrujem primijenjenih znanosti: matematike, fizike, kemije radi proizvod-

tehnika

1387

nje dobara; tehniko, komisija odbor

Strunjaka; tehnika kemija dio kemije koji se bavi kemijsko-tehnikim
procesima koji sc izvode u kemijskim
tvornicama; tehniki izrazi Gat. termini tcchnici) struni izrazi i nazivi
iz nekog obrtnikog, umjetnikog ili
znanstvenog podruja, termini
tehnika (gr. techne vjetina, mehanika spretnost; vinost, umjenost;
zanat; znanost, umjetnost, technikos
umjetniki; zanatski; vjet, vian,
umjean) 1. umjetnika i zanatska
djelatnost uope; 2. znanost o pravilima kojih se valja pridravati u radu
neke umjetnosti, vjetine ili nekog
zanata, osobito glede uporabe mehanikih sredstava (npr. tehnika slikanja, sviranja, plesanja, pisanja, plivanja, lijeenja, glumljenja, pamenja itd.); 3. podruje primijenjenih
znanosti: matematike, fizike, kemije
radi proizvodnje dobara
tehnikolor (gr. techne vjetina, lat. color boja) film u bojama
tehnikum (gr. lechnike, lat. technicum) via tehnika kola
tehno- (gr. techne) predmelak u sloenicama sa znaenjem: vjetina, vinost, umjenost
tehnoglif (gr. techne. glyfo dubem, reem) umjetniki izrezan kamen
tehnografija (gr. techne, grafo opisujem) opis vjetina ili zanata
tehnokrncija (gr. techne, kratos jakost, snaga) 1. vladavina tehnike i
tehniara; 2. socijalno-ekonomska
teorija po kojoj bi U organizaciji privrede i ureivanju svih drutvenih
odnosa trebalo primijeniti "mjerilo
energije", tj. punu primjenu utvrenih i znanstveno moguih injenica
u svima granama drutvenog ivota,
ime bi blagostanje naroda bilo udeseterostrueno
tehnolit (gr. techne, lithos kamen)
umjetni kamen, umjetna kamena
masa

tekst

tehnolog (gr. techne. logia znanost)

struni poznavatelj vjetina i zanata
tehnologija (gr. techne, logia znanost)
znanost o vjetinama i zanatima;
znanstveno prikazivanje ljudske djelatnosti kojoj je svrha prerada prirodnih proizvoda (sirovina) za ljudsku uporabu; mehanika tehnologija
se bavi preradom sirovina kod koje
se mijenja samo njihov oblik: kemijska tehnologija se bavi preradom
sirovina kod koje sc mijenja njihov
unutranji sastav
tehnoloki koji sc tie tehnologije
tehnomorf (gr. techne, morfe oblik)
kamen s likom ili siikom
teihoskopija (gr. teichoskopia gledanje s bedema gradskoga zida) "promatranje sa zida", sredstvo koje sc
esto primjenjuje u dramskoj tehnici
pri prikazivanju dogaaja, bitaka i
si. koji bi se na pozornici veoma teko
mogli izvesti ili se nikako ne bi mogli
izvesti: na pozornici se nalazi bedem,
kula, breuljak i si. gdje stoji promatra i prikazuje onima na pozornici dogaaj koji toboe promatra
(npr. u Shakespeareovom "'-Juliju Cezaru", V, 3)
tein kem. osebujna tvar koju sadri aj
(Thea ehinesis) = kofein
teist (gr. Theos Bog) onaj koji vjeruje
u Boga: pristaa teizma
teizam (gr. Theos Bog) vjera u Boga
uope (za razliku od ateizma); vjera
u postojanje jednog Boga (za razliku
od panteizma)
tek (tur., perz.) istom: jedva, teko
tek-drvo v. tik-drvo
teka (gr. theke priuva, sandui, koveg, od tithemi meem, lat. thcca.)
kutija, sanduk, ormar; biljenica (aka)
tekija (ar.-tur.) muslimanski (derviki)
samostan u Turskoj; turska kapela
tekst (lat. texerc tkati, plesli. textus
tkanje, pletivo; prikazivanje, sadraj)

tekstil

1388

1. rijei, sadraj nekog djela, napisa

i si. (za razliku od slika, napomena
i dr. u njemu): 2. odlomak, reenica
iz Biblije (kao osnova propovijedi);
3. glaz. rijei pjesme, opere i dr. za
razliku od glazbe (npr. tekst opere i
dr.); 4. tisk. vrsta slova u veliini od
20 tipografskih toaka
tekstil (lat. textile sc. opus tkanina,
tkivo, sukno, platno; tkanina, tkivo,
tkanje, sukno, platno
tckstilac (lat. textile sc. opus tkanina,
tkivo, sukno, platno) radnik u tekstilnoj industriji, tkaninac
tekstilije (lat. textilia sc. opera tkane
stvari, tkanine) ran. opi naziv za sve
predivne sirovine, polupreradevine i
gotove proizvode, tekstilni materijal
tekstilni (lat. textilis tkan, pleten, tkaninski, tkivni, sukneni, platneni, pletivni) koji se tie tkanja, koji se moe
tkati, tkalaki; tekstilna industrija
opi naziv za razliite grane predenja, tkanja, pletenja, vezenja, bojenja
itd. kojima jc svrha izradba tkanina
za odijevanje; tekstilna kemija kemija
vlaknastih tvari,' osobito bojarstva;
tekstilne biljke biljke od kojih sc dobivaju predivna vlakna (konoplja, lan,
pamuk itd.)
tekstologija (lat. textus tkivo; sadraj,
gr. logia znanost) grana filologije
koja se bavi povijeu i kritikom tekstova i njihovim znanstvenim objavljivanjem
tekstualan (lat. textus, fr. textuel) koji
se tono dri teksta, vjeran tekstu,
dolovan, od rijei do rijei
tekstura (lat. textura) tkanje, tkanina;
sklop, sastav, spoj
tektian (gr. tektikos) otapljajui, koji
otapa
toktologija (gr. tekton drvodjelja, tesar, graditelj, radnik, izraiva, logia) znanost o stvaranju ega, npr.
jednog organizma

telefij

tekton (gr. tekton) umjetni graevni

materijal, slian betonu
tektonika (gr. tektonikos drvodjeljski,
tesarski. graditeljski, tektonike sc.
techne vjetina obrade drveta) 1.
vjetina crtanja i pravljenja alata,
orua, posuda, pokustva itd. koja
udruuje korisno i umjetniko; 2.
vjetina spajanja, izvoenja i rasporeivanja materijalnih i umjetnikih
elemenata u umjetnikom djelu; 3.
geol. dio gHilogijc koji prouava grau Zemljine kore i procese koji se u
njoj zbivaju = geotektonika
tektonski (gr. tektonikos graditeljski)
koji je u vezi s gradom Zemljine kore;
tektonski potres potres uzrokovan poremeajima i pomicanjima Zemljine
kore
tektura (Int. tectura) zavoj; preljepnica,
isti komadi papira koji sc lijepi preko onoga dijela u rukopisu koji se
eli ispraviti, drukije stilizirati i si.
tela (lat.) tkanje, tkivo
telamon (gr. telamon) koni remen za
ma ili no; med. pojas za potpasivanje; telamom mn. arhit. stupovi u
ljudskom obliku koji dre opivnicu
(sims), atlanti
telaza (gr. thelazo dojim; sisani) med.
sisanje: dojenje
tele- (gr. tele) predmetak u sloenicama sa znaenjem: daleko, u daljinu,
na daljinu, u daljini
telecitometar (gr. tele, metron mjera,
mjerilo, lat. citus brz) voj. naprava
za odreivanje smjera, brzine i visine
leta zrakoplova
telefaks (gr.) stroj za prijenos rukopisa
i crtea na daljinu telefonskim putem
telefian (gr. Telefos) teko izljeiv,
neizljeiv; usp. telefij
telefij (gr. Telefos) med. vrsta opasnog,
neizljeivog prita (po Tclcfu, Herkulovom sinu, koji nije mogao izlijeiti
ranu koju mu je zadao Ahil)

telefon

1389

telefon (gr. tele na daljinu, u daljini,

daleko, fone zvuk) brzoglas, aparat
za prenoenje izgovorenih rijei i drugih glasova na noku udaljenu postaju pomou elektrine -struje; radio je
boini telefon gdje se zvui pronose
elektromagnetnim valovima
telefonija (gr. tele. fone zvuk) vjetina
govorenja na daljinu; prenoenje tonova pomou elektrine struje
telefonika (gr. tele. fone) v. telefonija
telefonirati (gr. tele, foneo zvuim, zovem) telefonom govoriti (ih: javiti,
j a vi j ati, pri opi ti, pri opa vati), govoriti, javljati preko telefona
telefonist slubenik na telefonu koji
daje veze
telefonistica slubenica na telefonu
koja daje veze
telefonogram (gr. tele na daljinu, fone
glas, zvuk, granitna slovo) vijest, priopenje. tekst i dr. koji se dostavljaju
putem telefona
telefotograf (gr. tele na daljinu, fos
gen. fotos svjetlost, grafo crtam, slikam) sprava kojom se, pomou elektriciteta, prenose i dostavljaju slike,
rukopisi, crtei i dr. na udaljena mjesta
telefotografija fotografija udaljenih
predmeta poveana pomou posebnih
objektiva (teleobjektiva)
telefrazija (gr. tele. frasis govorenje)
vjetina govorenja na daljinu
telefunken (gr. tele, njem. Funke iskra) mn. elektrine iskre koje sc upotrebljavaju za beinu telegrafiju
telegonija (gr. tele na daljinu, u daljini. gone raanje; potomak) utjecaj
prve muke jedinke na sve kasnije
roene jedinke (znanstveno nedokazan)
telegraf (gr. tele na daljinu, u daljini,
grafo piem, biljeim) 1. svaka
optika, akustika ili elektromagnetna naprava za brzo dostavljanje

telelnlija

vijesti na velike udaljenosti; 2. ustanova koja alje i prima brzojave

telegrafija (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) brzo dostavljanje vijesti na daljinu pomou
telegrafskih ureaja, brzojavljanje
telegrafika (gr. tele, grafo) v. telegrafija
telegrafirati (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem) javljati telegrafom,
javiti telegrafski, brzojavki, depei rati
telegrafist (gr. tele, grafo) slubenik
koji alje i prima brzojave
telegrafon (gr. tele na daljinu; u daljini, grafo piem, biljeim, fone zvuk)
spoj prijamnog ureaja s fonografom
iji votani valjak automatski biljei
govor tako da se moe ponoviti
telegram (gr. tele na daljinu, u daljini,
gram ma pisano, pismo) priopenje
putem telegrafa, brzojav, depea
tele ikonografija (gr. tele na daljinu,
daleko, eikon slika, grafo piem, crtam, slikam) vjetina slikanja veoma udaljenih predmeta
telekineza (gr. tele na daljinu, u daljini, kinesis kretanje) sposobnost nekih medija koji mogu, prema tvrdnjama okultizma, neki udaljeni predmet pokretati i ne dodirujui ga, samom "snagom duha"
telekomanda (gr. tele na daljinu, tal.
comando) zrak. ureaj pomou kojega se sa zemlje upravlja zrakoplovom
u letu posredstvom radiovalova
telekomunikacija (gr. tele, lat. communicatio priopavanje; openje) prenoenje na daljinu vijesti, izvjetaja,
slika itd. icom (putem elektriciteta)
ili beino (putem radiovalova)
tclelal (gr. tele na daljinu, daleko, laleo
brbljam, govorim) sprava za dovikivanjc na daljinu
telelalija (gr. tele na daljinu, daleko,
lalia govorenje, razgovor) govor na
daljinu

telelog

1390

telelog (gr. tele na daljinu, daleko,

logos govor) voj. vrsta poljskog telegrafa koji sc upotrebljava pri vjebama u topnikom gaanju; izumljen
1877.
Tclcmah (gr. Telcmachos) mit. sin
Odisejev i Penelopin, nazvan ("koji
se bori u daljini") po tome to se rodio
kad mu je otac polazio u Trojanski
rat

telemark port, skijaki zahvat za pnn

mjenu smjera ili za zaustavljanje
telematizam (gr. thelema volja) fil. v.
voluntarizam
telematologija (gr. thelema volja, logia znanost) znanost o volji (dio psihologije)
tclcmchanika (gr. tele, mechanao pronalazim) upravljanje mehanizmima
(ureajima, napravama) na daljinu;
mjerenje na daljinu
telemctnr (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, metron mjera, mjerilo)
daliinomier, sprava za mjerenje udaljenosti neke toke od promatraa
(osobito kod topnitva)
telemetrija (gr. tele na daljinu, u daljini. metria mjerenje) vjetina uporabe telemetra, mjerenje udaljenosti
izmeu promatraa i predmeta promatranja
telemikroskop (gr. tele na daminu, u
daljini, mikros mah, skopeo promatram) sprava za poveavanje slika
udaljenih predmeta
teleobjektiv (gr. tele. bit. objeetivum)
opt. v. pod tclefotografija
teleologija (gr. telos kraj, rezultat;
svrha, cilj, logia nauavanje) fil. nauavanje o svrhovitosti; nauavanje
prema kojem se sve to se zbiva u
svijetu, u prirodi, u ivotu ovjeanstva ravna nekom svrhom, nekim ciljem; promatranje stvari i pojava sa
stajalita svrhovitosti
teleoloki (gr. telos svrha, cilj, logia
nauavanje) koji se tie nauavanja

teleskopiran

0 svrhovitosti, koji se promatra sa

stajalita svrhovitosti; usp. Leleologija
teleosaur (gr. leleos potpun, sauros
guter) krokodilu slian pretpotopni
gmaz iz donje jure. s dugom njukom
1 trbunim oklopom
telooza (gr. teleo vodim k cilju) fil. usavravanje, razvijanje u smjeru savrenijeg stanja, organsko usavravanje (Haeckel)
tclepat (gr. tele na daljinu, u daljini,
pathos osjeaj; zbivanje, dogaaj) ovjek sposoban vidjeti i osjetiti udaljene stvari i dogaaje, vidovit ovjek,
vidovnjak
telepatija (gr. tele na daljinu, u daljini,
pathos osjeaj; zbivanje, dogadaj)
izvanosjetilno zamjeivanje i osjeaj
na daljinu, vidovitost, sposobnost da
se jako udaljene stvari i veoma udaljeni dogaaji koji sc zbivaju na tim
udaljenim mjestima osjete i vide istoga trenutka kad se odigravaju, tako kao da sc nalaze i zbivaju u neposrednoj blizini (ova sposobnost nije
opepriznata)
teleprinter (gr. teles, engl. printer
tiskar) "stroj koji tiska na daljinu";
pisai stroj koji prenosi tiskane tekstove preko ica na velike udaljenosti (moe prenijeti 6575 rijei u minuti)
telesitometar (gr. tele na daljinu, u
daljini, metron mjera, mjerilo, lat.
citus brz) voj. v. tcloitometar
teleskop (gr. tele na daljinu, u daljini,
daleko, skopeo promatram) opt. veliki durbin (dalekozor) za promatranje svemirskih tijela
teleskopija (gr. tele, skopeo promatram) dio optike koji se bavi durbinima, dalekozorima, njihovom graom i njihovom uporabom
teleskopiran (gr. tele, skopeo promatram) uvlaljiv (jedan u drugi); izvlaljiv (jedan iz drugog)

toleskopski

1391

teleskopski (gr. tele, skopeo) koji se

tio teleskopa; koji se moe vidjeti
samo pomou teleskopa
telestereoskop (gr. tele na daljinu, u
daljini, daleko) opt. Helmholtzov veliki stereoskop za promatranje udaljenih predmeta, predjela i dr.
telestih (gr. telos kraj, stichos rod,
stih) rije ili izreka sastavljena od
posljednjih slova stihova ili strofa
neke pjesme (obino zajedno s akrostihom u zagonetkama)
teletajp (gr. tele, tvpos otisak, pismo,
engl. teletype) aparat u obliku velikog pisaeg stroja koji otkucava slova
i pomou kojega se moe tekst prenositi na daljinu, pri emu se primanje teksta vri mehaniki
televizija (gr. tele na daljinu, lat. visio
vienje, gledanje) "gledanje u daljinu"; fiz. prenoenje (transmisija) i dostavljanje slika na daljinu pomou
elektromagnetnih valova
televizor (gr. tele, lat. visor promatra)
fiz. dio televizijskog prijamnika koji
proizvodi na filmskom platnu predanu sliku
telin (nord. telyn) harfi slian instrument staronordijskih skalda
telitis (gr. thele bradavica, dojka, sisa)
med. upala prsnih bradavica, dojki
tclizam (gr. thelo hou) fil. v. voluntarizam
telodinamidan (gr. tele na daljinu, daleko, dynamis sila) koji djeluje na
velike udaljenosti (kablovi, transmisijski ureaji itd.)
telonisnim (gr. telos svretak) krajnja
slova pieva imena umjesto punog
potpisa
telonkus (gr. thele dojka, onkos masa)
med. oteklina (ili: oticanje) dojki
Telstar (gr. tele daleko, engl. star zvijezda) ime prvog javnog telekomunikacijskog satelita za prijenos radio-signala i televizijskih emisija na

temelj

udaljenost od vie tisua kilometara

(lansiran 1962.)
telur (lat, tellurium) kem. selenu slian,
rijedak element, u prirodi se obino
javlja sa zlatom, srebrom, olovom i
bizmutom, atomska teina 127,5,
redni broj 52, znak Te
telureti (lat. tellurium) mn. kem. spojevi telura s clektropozitivnim kovinama
teluridi (lat. tellurium) mn. kem. spojevi telura s elektronegativnim kovinama
telurij (lat. tellurium) sprava za predoavanje gibanja Mjeseca oko Zemlje
(lunarij) i Zemlje s Mjesecom oko
Sunca
telurizam (lat. tellus gen. telluris Zemlja, bil, graa Zemlje) prirodna snaga
Zemlje, sustav ope grae Zemlje;
takoer: zemaljski magnetizam
telurski (lat. tellus) zemaljski, zemaljskog podrijetla, koji pripada zemlji,
koji je vezan za zemlju, kojem zemlja
daje snagu ili djelatnost; telurska
fizika v. geofizika
Telus (lat. Tellus) Zemlja (nebesko tijelo); mit. rimska boica Zemlje i
plodnosti (kod Grka: Gea)
tema (gr. thema stavljeno, postavljeno,
tithemi stavim, postavim) 1. predmet, osnovna misao, glavna misao
(govora, spisa itd.); 2. pismeni zadatak, predmet koji treba pismeno obraditi; 3. glaz. osnovna misao (ih:
glavna misao) glazbenog djela, motiv
koji sluzi kao osnova za varijacije; 4.
naziv za vojno-adminis trati vna podruja na koje jc bilo podijeljeno Bizantsko CarsLvo od poetka VH. sL.
tematika (gr. thema stavljeno, postavljeno) skup svih aktualnih problema
nekog drutvenog, znanstvenog ili
umjetnikog podruja; usp. problematika
temelj (gr. themeilia) osnova, podloga;
donji dio graevine

temfati

1392

temfati [njem. Dampf para) pariti, tuiti. pirjati, pei u pari. "dinstati"
T e m i d a mit. starogrka boica pravosua, prikazivana sa zavezanim oima i s vagom u jednoj i maem u
drugoj ruci; pren. pravosue; astr. jedan od devet Saturnovih satelita
tempera (tal.) slik. 1. slikanje mineralnim bojama, gdje se boje povezuju
umancetom. smokvinim mlijekom,
medom ili ljepilom; bilo u uporabi
do otkria uljanih boja, osobito u
srednjem vijeku; 2. slika napravljena
ovakvim bojama
tempera-slikc (tal. tempera) slike napravljene bojama pomijeanim s mlijekom mladih smokava, umancetom, ljepilom i dr.; prije otkria uljanih boja i slikanja uljanim bojama
uobiajeni nain slikanja s mineralnim bojama na krednoj ih gipsanoj
osnovi koje su poslije prevlaenc

uljem; tempera al secco it. tempera

al seko (tal.) slikanje na suhim zidovima

temperament (lat. temperamentum

pravi odnos pomijeanih stvari, valjana mjeavina; prava mjera) psih.

narav, ud, skup sklonosti nekog
ovjeka, oblik stanja svijesti, osohito
osjeaja, koji u nekom ovjeku prevladava; prema Lotzeu: "formalne i
stupanjske razlike u uzbudljivosti
prema vanjskim dojmovima, u veem
i manjem opsegu s kojim izazvane
predodbe izazivaju druge, u brzini
kojom se predodbe mijenjaju, u jakosti kojom se za te predodbe veu
osjeaji radosti ih tuge, napokon u
lako. s kojom sc za ta unutranja
stanja veu i vanjske radnje" (usp.
kolerian, melanholian, sanginian,
flegmatian); pren. bujnost, plahovitost, osjetilnost, strastvenost

temperamentan (lat. temperamentum)

prid. koji ima temperamenta; pren.
bujan, plah, ulan, strastven

templari

tempernncija (lat. temperantia) suzdrljivosl, umjerenost

temperans Gat, temperans ublaavajui, koji ublaava) med. sredstvo za
rashlaivanje, za ublaavanje
temperatura (lat.) ublaavanje; fiz.
stupanj zagrijanosti; stanje topline:
srednja ili prosjena kinetika energija ili iva sila svih molekula jednog
tijela; glaz. izjednaenje intervala
ljestvice (skale) medu sobom; v.
temporirati 4.
temperirnti (lat. temperare) 1. ublaiti,
ublaavati; 2. u talioniarstvu: uiniti kovine otpornijim, oduzeti im
lomljivost, napraviti ih kovnim; 3.
umjereno zagrijati; temperiran zrak
umjereno zagrijan zrak; 4. glaz. izjednaiti intervale ljestvice
tempesta (tal.) nevrijeme, bura, meava; slik. slika koja prikazuje nevrijeme, buru, meavu i si.
tempestoso it. tempestozo (tal.) glaz.
neobuzdano, burno
tempil (lat, templum hram) prvobitno:
svaki posveen omeen prostor ih
mjesto; zatim: zgrada, dom posveen
nekom boanstvu, hram (npr. idovski)
tempira (tal. tempo) voj. v. pod tempirati
tempirati (Lal. tempo vrijeme) odrediti
vrijeme; voj. pomou posebnog kljua
(tem pira a) namjestiti upalja topovskog zrna (rapnola, tempirane granate, bombe) tako da u tono odreenom trenutku izazove eksploziju
zrna
tempirnik (Lal. temo vrijeme) voj.
sprava koja automatski regulira visinu i daljinu toke rasprsnua topovskog zrna (granate, rapnela)
templari (lat. templum) mn. viteki red
osnovan za vrijeme kriarskih ratova
(1118.) radi zatito hodoasnika koji
putuju u Palestinu, borbe protiv ne-

templinsko ulje
vjernika i uvanja Kristovog groba;
red je ukinuo 1312. papa Klement V.
templinsko ulje (lat. oleum templinum) kem. eterino ulje od sjemena
eera jelo; upotrebljava sc kao terpcntinsko ulje i u proizvodnji parfema
tempo (lal. tempo, lal. tempus vremc;
pravo vrijeme! glaz. brzina kretanja
tonova, stupanj brzine kojom se izvodi glazbeno djelo; u plesu: brzina
kretanja; a tempo (tal.) na vrijeme;
trg. za odreeno vrijeme; a lempoudarac udarac izveden istodobno s
protivnikovim udarcem (u maeva-

nju); ni tempo ili al rigore di tempo

(tal.) glaz. strogo po taktu; tempi passati! (tal.) prola vremena, tj. prolo
je! bilo pa prolo!
tempora (lat. tempus vrijeme, tempora
vremena) mn. v. tempus
temporalan (lat. temporalis) 1. gram.
vremenski, za vrijeme (pridjev, prilog); zemaljski, svjetovni, prolazni;
gram. temporalna ili vremenska reenica zavisna reenica koja izrie
vrijeme zbivanja radnje u glavnoj reenici, npr. Javit u ti kad budem
stigao
temporalan (lat. temporalis) 2. anat.
sljepooni, koji pripada sljepoonicama
temporalije (lat, temporalia) svjetovna
prava i prihodi katolikih sveenika:
supr. spiritualije
temporalist (lat. temporalia) pristaa
i pobornik papine svjetovne vlasti
tem pore criminis it. lempore kriminis (lat.) u doba zloina
temporeran (lat. lemporarius) vremenski, privremen, prolazan, prilagoen
prema vremenu i prilikama
tempori parendum (est) (lat.) vremenu se valja pokoravati
tempus clausum it. tempus klauzum
(lat.) kod katolika: zatvoreno vrije-

1393

tene ta

me, tj. vrijeme posLa (u koje se ne

mogu obavljati svadbe, slavlja i si.)
tempus feriatum it. tempus ferijatum
(lat.) v. tempus clausum
ten (fr. feint, lat. tingere bojiti, obojiti)
boja; boja lica, boja i kakvoa koe
tenacitet (lat. tenacitas) upornost, izdrljivost; privrenost; jakost kovine
tenakul (lat. tenaculum) 1. tisk. dra,
naprava za pridravanje rukopisa
(kod slagara); 2. med. kirurka sprava, osobito za pridravanje otekline
koju treba razrezati
tenalja (fr. tenaillo, tal. tanaglia, lat.
tenaculum klijeta) voj. klijeta, mali
vanjski bedem koji slui za zatitu
tvrave
tenaljon (fr. tcnaillon) voj. bedem u obliku klijeta
tenciona (tal. tenzone) pjesma u obliku
dijaloga dvojice trubadura, obino
ljubavnog ili aljivog sadraja
tendencija (lat. tendentia) tenja (u
odreenom smjeru, za nekim ciljem};
sklonost; smjer; stremljenje; namjera, cilj (npr. knjige); na burzi: sklonost cijena (skakanju ili padanju)
tendenciozan (lat, tendentiosus) usmjeren prema posebnom cilju, namjeran, s (osobitom) tenjom, koji ima
(skrivenu) tenju
tender (engl. tender') 1. dio lokomotive
u kojem su ugljen i voda; 2. manji
brod kao pratnja velikog bojnog broda (za prenoenje zapovijedi i izvjetaja)
tendirati (lat. tendcrc) razapeti, pruili, ispruiti; teili; ii za im, naginjati emu. nastojati
tendo (lat.) anat. ila
tendovaginitis (lat. tendo ila, vagina)
med. upala ilnice
teneramente (tal.) glaz. njeno, s njenou
tenero (lal.) glaz. v. teneramente
teneta (fr. tentte) med. klijetica za
vaenje kamena iz mjehura

tenezam

1394

tenezam (gr. tenesmos) med. napinjanje; veoma jak i muan gr u miiima steacima crijevnog kanala i
mokranog mjehura koji oteava ispranjavanjc izmeta i mokrae
tenija (lat. taenia) vrpca, traka oko glave; osobito: rtvena vrpca oko glave
ili pojas: arhit. ukras u obliku ravne
vrpce s geometrijskim ornamentima;
zool. trakavica
tenis (engl. tcnnis) port, vrsta igre reketom i loptama (podrijetlom iz Engleske)
tenisa (engl. tcnnis) port, igra tenisa
tenk (engl. tank) voj. oklopljcno motorno vozilo, naoruano mitraljezima i
(malim) topovima, kree sc pomou
tzv. "gusjenica"
tenka (tal. tenca) linjak (vrsta ribe)
tenkist (engl. tank) lan posade tenka
teno (jap. lenno) gospodar neba (slubena titula japanskog cara)
tenontagra (gr. tenon gen. tenontos
ila, agra plijen) med. giht ila ih
miia
tenontograflja (gr. tenon gen. tenontos ila, grafia opis) anat. opis ila,
opisivanje ila
tenontologija (gr. tenon ila, logia)
anat. znanost o ilama
tenontomijn (gr. tenon ila, tome
rezanje) med. prerez ile
tenor (lat. tenere drati, tenor) 1. neprekidan tijek, neprekidno trajanje; uno
tenore (lat.) neprestano, neprekidno;
smisao, sadraj nekog zakona, pravorijeka, nareenja i si.; put i nain
miljenja; glaz. glavna melodija u nekom vieglasnom glazbenom djelu
tenor (tal. tenore); 2. glaz. najvii muki
glas; lirski tenor njean i mek tenor
(za pjevanje njenih i ljubavnih pjesama); herojski tenor tenor za pjevanje junakih melodija; tenorski klju
klju na etvrtoj crti crtovnog notnog sustava, pokazuje da se nota koja

tcnzor

je na toj crti zove c (cc) i da tako

treba itati i ostale
tenore (tal.) glaz. v. tenor 2.; tenore,
primo (tal.) prvi, vii tenor; tenore
secondo it. tenore sekondo (tal.) drugi, dublji tenor
tenotom (gr. tenon ila, tome rezanje)
med. no za vrenje tenontomije
tenotomija (gr. tenon ila, tome rezanje) med. v. tenontomija
tentakule (lat. tentacula) mn. zool. ruice lovkaa, pipaljke
tentamaresk (fr. tintamaresque) malo
kazalite u kojem se pojavljuje samo
lice glumca, a udovi su mu umjetno
izraeni u veoma smanjenom obliku
tentamen (lat.) predispit, meduispit;
tentamen physicum

it.

tentamen

Uzikum (lat.) predispit iz prirodopisa,

anatomije i fizike koji medicinari
polau nakon druge godine, a kad
ga poloe, postaju kandidati medicine i tek tada poinju dobivati pravu
medicinsku naobrazbu
tentati (lat. tentare kuati) nagovarati
na neto loe, uznemirivati, navoditi
na grijeh
tenuitet (lat. tenuitas) tanahnost; mravost; njenost, suhonjavost; siromatvo, malenkost
tennta (tal. tenuta, tenere) 1. glaz. ton
u kojem treba neko vrijeme izdrati;
2. poljsko imanje
tenuto (tal.) glaz. izdravajui
tenzija (lat. tenderc ispruiti, usmjeriti, tensio) napregnutost, napetost;
usiljenost, neprirodnost; fiz. napon
tenziometar (lat. tensio napetost, gr.
metron mjera) zrak. vrsti dinamometra koji, u zrakoplovstvu, slui za
mjerenje napetosti ica
tenzor (lat. tensor) 1. anat. mii oprua; 2. mat. uopen pojam vektora
ili usmjerene veliine za iji je opis
potrebno vie od tri komponente, veliina kojom se izraava odnos u kojem se duina vektora poveava

teo-

1395

teo- (gr. Theos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: Bog, boanski,

Boji
teobn (tur. tovbe) prijekor; pokajanje,
skruenost
teodiceja (gr. Theos Bog, dike opravdanje) teol.-fil. "opravdanje Boga",
nauavanje teologa i nekih filozofa
(stoika i Lcibniza) koje usklauje zlo
koje postoji u svijetu s Bojom pravednou
t e o d o l i t (podrijetlo nepoznato) opt.
sprava za mjerenje azimuta i visine
nebeskih tijela; sprava za mjerenje
kutova
teofngija (gr. theos Bog, fagein jesti)
vjersko nauavanje da sc Bog nalazi
u odredenoj hrani i da osoba koja tu
hranu jede, prima u sebe Boga
teofanija (gr. theofaneia) javljanje Boga ljudima (kod mnogoboaca i u
Starom zavjetu); u kranstvu: Sv.
tri kralja (kod katolika), Bogojavljenje (kod pravoslavaca)
teofobija (gr. Theos Bog, fobos strah)
strah od Boga
teognmija (gr. theos bog, gamos svadba) svadba bogova; svadbena pjesma u slavu bogova
teognozija (gr. Theos Bog, gnosis spoznaja) spoznaja Boga
teogonija (gr, theogonia) postanak (ili:
stvaranje) bogova, povijest bogova;
naslov jedne pjesme grkog pjesnika
Hesioda; fil. ispitivanje o psiholokom podrijetlu ideje o Bogu
teokracija (gr. theokratia) Boja vladavina, oblik dravnog ureenja u
kojem Bog vlada preko sveenstva
ili nekog svjetovnog poglavara kao
njegovog zastupnika, npr. kod starih
Izraelaca, papinska drava Vatikan
itd.
teolog (gr. iheologos; poznavatelj naU a van ja o Bogu; onaj koji ui o Bogu; bogoslov; student teologije; vjerouitelj, sveenik

teozof

teologija (gr. theologia) znanost ili,

tonije, nauavanje o Bogu, o bogovima; bogoslovlje; takoer: sustav
nauavanja kranske Crkve
teomanija (gr. Theos Bog, mania pomama ludilo, strast) pretjeran vjerski zanos, vjersko ludilo
teomonizam (gr. Theos Bog, monos
jedini) fil. monizam koji samo Bogu
pripisuje postojanje, a sve ostalo
smatra njegovim djelom (za razliku
od Gziomonizma, koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji)
teoplegija (gr. Theos Bog, plege udarac) Boji udarac; med. kap koja odmah uzrokuje smrt
teopleksija (gr. Theos, plesso udarim)
med. v. teoplegija
t e o p o r n i j a (gr. Theos Bog, porneia
preljub) sveeniki nemoral, popovski blud
teorem (gr. theorema) pravilo, pouak,
postavka koju treba dokazati, dokaljiva istina
teoretiar (gr. theoretikos) promatra,
istraiva ptitem miljenja, poznavatelj neke znanosti koji se ne bavi njom i praktino; supr. praktiar
teoretizirati (gr. theoria) praviti teorije, razmiljati o emu bez osvrtanja na stvarnost
teoretski (gr. theoretikos) osnovan na
teoriji, misaoni, isto znanstveni;
supr. praktian i empirian
teorija (gr. theoria gledanje, promatranje) u irem smislu: uopeno iskustvo, ista spoznaja (supr. praksa);
u uem smislu: sustavno izlaganje
neke znanosti, izvoenje jedne pojave
iz zakona na kojem se ona temelji
(supr. empirija); nauavanje stvoreno
od zakona i pretpostavki; isto znanstveno promatranje bez obzira na
stvarnost; kolska mudrost
teorijski (gr. theoria) prid. v. teoretski
teozof (gr. Theos Bog, sofos mudar)
pristaa teozofije

teozofija

1396

teozofija (gr. Theos Bog, sofia mudrost) boanska mudrost, spoznaja

Boga putem neposrednog duhovnog
zamjoivanja i udubljivanja u sebe i
u nadosjetilni svijet (sustav religiozne mistike, sastavljen od prastarih
praznovjernih kransko-magijskih
predodbi, vjeruje u seobu dua i reinkarnaciju)
tepidarij (lat. tepidus mlaan, blag u
starorimskim kupalitima: prostorija za toplu kupelj
tepih (lat. tapium, njem. Teppich) sag,
ilim
ter (njem. Teer) smola
ter-pnpir (njem. Teerpapicr) tvrdi papir
(karton) natopljen terom (katranom,
smolom, paklinom)
tera Gat, terra) zemlja
teraco (tal. terrazzo) mletaka kamena
masa za izradbu terasa i si.
terakota (tal. terra eotta) kuhana, tj.
peena zemlja; glinena roba (jo neprevuena glazurom) crvenkaste ili
ukaste boje; od nje se prave kipovi,
ukrasi na kuama, cijevi, ploe za
podove i dr.
teralit (lat. terra zemlja, gr. lithos kamen) lonarska roba slina sideroliLu, samo polirana
terapeut (gr. therapeutes) praktini
lijenik, onaj koji obavlja lijeniku
praksu
terapeutika (gr. therapeutike) v. terapija
terapija (gr. therapeia posluivanje,
dvorenje, njega; lijeenje) znanost o
lijeenju uope (opa terapija) ili samo pojedinih bolesti (specijalna terapija): ona je ili kauzalna (s ciljem
otklanjanja uzroka bolesti), ih simptoma lina (s ciljem otklanjanja bolova, groznice i si.), i oekivana (eks-

pektalivna)

terarij (lat. terrarium) zagraen prostor

ili staklena posuda napunjena zemljom i kamenjem u kojoj se dre i

terca

uzgajaju tropske biljke i kopnene ivotinje

terasa (fr. terrassc) 1. uzvienje tla,
zemljani nasip; 2. arhit. povien i otvoren prostor na graevini ili uz nju;
ravan krov
terasirati (fr. terrasser) uzdizati, graditi u obliku terasa; pren. oboriti,
poraziti
teraster (lat. terra zemlja) vozilo koje
se kree po vodi, dubokom blatu i
normalnim putovima
teratogenija (gr. teras gen. teratos
udovite, nakaza, gen- korijen od
gignomai postanem, nastanem, raam sc) raanje (ili: nastajanje) nakaza
teratologija (gr. teras gen. teratos
znak, udo; nakaza, udovite, logia)
znanost o udima, prianje uda (osobito biblijskih); med. znanost o nakazama; znanost o nepravilnim tvorevinama kod biljki i minerala
tera tom (gr. teras gen. teratos nakaza.)
med. uroena nakazna izraslina koja
se sastoji od najrazliitijih tkiva
teratoskopija (gr. teras gen. teratos
udo, skopeo promatram) gledanje
uda, vienje uda; tumaenje uda
terbij (lat. torbium) kem. element, jedna od rijetkih ruda, atomska teina
159,2, redni broj 65, znak Th
terca (tal. terza, lat. tertius trei) 1.
glaz. trei ton poevi od osnovnog
tona (broj tiLraja u sekundi iznosi 5/
4 broja titraja osnovnoga tona; v. tonika); velika terca terca koja se sastoji od dvaju cijelih tonova; mala
terca terca koja se sastoji od jednog
cijelog tona i jednog polutona; umanjena terca terca koja se sastoji od
dvaju polutonova: prekomjerna terca
terca koja se sastoji od jednog cijelog
tona i jednog prekomjernog tonskog
stupnja; 2. u biljaru: udaranje lopte
treom loptom koja stoji izmeu igraeve lopte i one koju eli pogoditi; 3.

tercera

1397

u kartama: tri karte u istoj hoji jedna

za drugom; 4. u maevanju: trei nain zadavanja udarca; 5. u katolikim
samostanima: vrijeme molitve koje
poinje od 9 sati ujutro Gat. tertia
horarum canonicarum)
tercera (p.) trea vrsta (vune)
tercerol (tal. terzeruolo) depni pitolj i
t c r c c r o n (p. terceron) dijete mulatkinje i Europljanina
tercet (tal. terzetto, lat. tertium tree)
glaz. kompozicija za tri glasa; pren.
drutvo od tri lana
tercijn (lat. tertius trei) tisk. vrsta
slova u veliini od 16 tipografskih
toaka; tercija mjenica trea mjenica, mjenica u tri primjerka (v. trala)
tercijal (lat. terciale) treina godine
tercijnnski (lat. tertianus koji pripada
treem) tercijanska groznica Gat. febris tertiana) groznica koja se vraa
svakog treeg dana
tercijar (lat. tertius trei.) geol. tree,
novo doba u razvoju Zemlje, u kojem
su kontinenti i mora poeli dobivati
svoj dananji izgled i u kojem jc
stvoren najvei dio smeog ugljena;
slojevi od eocena do pliocena; tercijarna formacija
tercijarci (lat. terlius) mn. redovnici
treeg reda, svjetovne osohe koje pristupaju nekom kat. redu, osobito kod
franjevaca, samo iz pobonosti i radi
askeze, a ne polau glavni zavjet, i
ne naputaju svoi poziv u graanstvu
i obiteljski ivot
tercijarni (lat. tertius trei) koji je na
treem mjestu, trei po redu; tercijarna formacija geol. v. tercijar
tercina (tal. terzina) poet. strofa od tri
stiha u jampskom ritmu
terciogcnitura (lat. tertiogenitura) dio
imanja i prava koji pripada roenom
treem po redu
terduman (ar.-perz.) tuma; takoer:
posrednik kod turskih vlasti

terijer

terebra (lat. terebra) builica, osobito

kao kirurki instrument; usp. trepan
terebracija (lat. terebratio) buenje,
npr. drveta radi dobivanja soka
torela (lat. lerrella) magnet oblika kugle za predoivanje i prikazivanje
Zemljinog magnetizma
teren (fr. terrain) zemljite, tlo, zemlja;
oblik zemljita, osobito glede njegovog utjecaja na poloaj i kretanje
trupa; pren. poloaj, okolnosti; podruje gdje se djeluje, radi;gubiti teren
gubiti uvjete uspjeha
terestrian (lat. terrestris) zemaljski,
zemni; Zemljin, koji potjee od Zemlje, koji se tie Zemlje; takoer: kopneni; terestrini taloi geol. kopneni
taloi (za razliku od morskih); terestrini durbin opt. zemaljski durbin,
durbin kojim se vide uspravni predmeti. a ne preokrenuti kao kod astronomskog durbina
teretnim (gr. teretron) med. v. trepan
terevenka (tur. tereffii skakanje, dizanje) pijanka, orgija, buna zabava
terezin vrsta asfalta od smole kamenog
ugljena, sumpora i vapna
tergum (lat.) lea, lena strana, poleina; in tergo (lat.) na leima, na poleini mjenice
terijaci (gr. theriakon) mn. oni koji
jedu opijum (na Istoku)
terijak (gr. theriakon sc. antidoton) poznati protuotrov sastavljen od gotovo
70 razliitih sastojaka (meu njima
je i meso zmija otrovnica) koji su stari upotrebljavali kao lijek protiv ujeda otrovnih ivotinja, protuotrov
terijakalnn (gr. theriakon) koji sadri
terijak
terijakologija (gr. theriakon. logia)
znanost o ivotinjskim otrovima; znanost o pripremanju protuotrova
terijer (engl. terrier, lat, terra zemlja.
Terrarius canis) ptiaru bliska rasa
pasa, srednje veliine, slui za lov
na mieve i takore

teriodan

139

t e r i o d a n (gr. theriodcs) ivotinjski,

zvjerski; med. ljut, estok, opasan
teriodeksa (gr. therion zvijer, divlja
ivotinja, dexis ujed) med. ugriz divljih i otrovnih ivotinja
teriodonti (gr. therion zvijer, odus
gen. odontos zub) mn. geol. okaminski (fosilni) golemi gmazovi izmeu
trijasa i jure, po lubanji i zubima
slini mesodernim sisavcima
terioliti (gr. therion zvijer, divlja ivotinja, lithos kamen) mn. geol. okamine iz ivotinjskog svijeta
teriom (gr. therioma) med. opasan razjedni ir, osobito na pluima
teriotomija (gr. therion ivotinja, tome
rezanje) v. zootomija
terirati (lat. terrere plaiti, zaplaiti,
zastraiti) kem. uzavrelu eernu
masu naglim (Jolijevanjem hladne vode razbistriti
terirati (njem. teeren) namazati teroin
(smolom, katranom, paklinom), npr.
drvo, konopac, krovni papir itd.
teritorij (lat. terra zemlja, tcrritorium)
zemljite, okrug, podruje; u SAD-u:
podruje koje jo nema dovoljan broj
stanovnika da bi moglo biti priznato
za dravu te, prema tome, nema pravo glasa u saveznom Kongresu (engl.
territory)
teritorijalitet (fr. territorialite) dravnopravno shvaanje prema kojem se
suverenitet temelji na posjedovanju
teritorija; pripadnost dravnom zemljitu
teritorijalizam (Jat. territorium zemljite) u crkvenom pravu: shvaanje
prema kojem jc Crkva, kao jedan dio
drave, u svemu podlona vrhovnoj
dravnoj vlasti, po naelu: cujus regio, ejus religio (ija je vlast, njegova
je i vjera); voj. obrambeni sustav ije
se ureenje u svemu temelji na podjeli zemlje
teritorijalna politika dravna politika
kojoj je cilj poveavanje vlastitog

termidor

zemljita, a sprjeavanje poveavanja zemljita drugih drava

teritorijalne vode dijelovi mora koji
se smatraju dijelom neke drave ili
su pod kontrolom te drave
teritorijalni (lat. territorialis) koji pripada teritoriju, koji sc tie teritorija, podruni
teritorijalni princip pravno naelo
prema kojem su sve osobe koje se
nalaze u jednoj dravi podlone vrhovnoj vlasti i zakonima U; drave
teritorijalni sistem v. teritorijalizam
teritorijalnost (fr. territoriaht) v. teritorijalitet
torma (gr. therme toplina) topao izvor;
v. termo
termalan (lat. thermalis, gr. thermos
topao, vru, vreo) koji se tie toplih
izvora; termalna voda topla mineralna voda
termanterije (gr. thermantorios prikladan za zagrijavanje) mn. med.
sredstva za zagrijavanje
termantiei (gr. thermantikos prikladan za zagrijavanje) mn. med. v.
termanterije
termazma (gr. thermasma) med. topao
oblog
terme (gr. thermai topli izvori, mn. od
therme toplina, lat. thermae)mn. topli izvori, tople kupelji
termesteziometar (gr. therme toplina, aisthesis osjeaj, osjet, meLron
mjera, mjerilo) instrument za ispitivanje sposobnosti za osjeaj topline
termiki (gr. thermos topao, therme
toplina) toplinski
termidor (gr. thermos topao, fr. thermidor) mjesec topline, XI. mjesec u
fr. revolucionarnom kalendaru (od
19. ili 20. srpnja do 17. ih 18. kolovoza): osobito je znaajan 9. termidor II. godine (27. VII. 1794.) kad je
sruen Robespierre. iji su protivnici, zbog toga, nazvani termidoristi

termidoristi

termobarometar

1399

termidoristi (fr. thcrmidor) v. pod

tcrmidor
termika (gr. thcrrne toplina) znanost
o toplini
termin (lat. terminus mea, granina
linija, granica: kraj) 1. granina toka u vremenu, odreeno vrijeme u
kojem se neto treba dogoditi ili obaviti, rok; 2. izraz koji tono oznaava
neto iz podruja znanosti ili umjetnosti, struan izraz (terminus technicus); 3. log. glavni pojam u zakljuku; 4. mat. lan jednog algebarskog izraza, proporcije itd.
terminal (tal. terminale) 1. kolodvor,
postaja; poetak i zavretak neke eljeznike, autobusne ili zrane transportne linije; 2. poetno mjesto elektronske obrade podataka
terminalan (fr. terminer ograniiti,
zavravati) zavren, krajnji, konaan
terminala (lat) mn. prav. svrene stvari, zavrene stvari
terminator (lat. terminus meda, granica) onaj koji omeuje, omeiva;
ono to se omednjo
terministi [lat. terminus) mn. teol., fil.
pristae i pobornici terminizma
terminizam (lat. terminus mea, granina linija, granica, mea; kraj, svretak) 1. postavljanje cilja, znanost
o odreivanju cilja; 2. teol. nauavanje terminista koji su smatrali da
je Bog svakom ovjeku ostavio odreen rok (termin) radi poboljavanja i nakon kojeg se ne treba nadati
nikakvoj milosti; 3. fil. obnovljeni nominalizam W. Occama (12701347)
prema kojem opi pojmovi nisu slike
stvari, nego samo njihovi prirodni
znaci (rijei); pojam se odnosi prema
predmetu kao znak (termin.) prema
onome to oznaava, a ne kao shka
prema svom originalu; ali pojam se
moe u miljenju upotrijebiti kao
znak za ono to oznaava

terminologija (lat. terminus granica,

mea, logos rije, govor) umjetni govor, skup umjetno stvorenih (strunih) izraza (termina) nekog znanstvenog podruja
terminski (lat terminus) roni, vezan
za rok, ogranien rokom; terminski
posao trg. roni posao, posao robom
koja se mora isporuiti u odriideno
vrijeme koje jc utvreno pri zakljuivanju posla
termintus (gr. tcrminthos vrsta ira)
med. psee boginje, modrocrni krvavi pritevi, posebice na bedrima
terminus maior (lat. terminus maior
vei lan) log. poiam koji je uvijek
predikat zakljuka
terminus medius (lat. terminus medius srednji lan) log. srednji pojam,
zajedniki pojam premisa u zakljuku
terminus minor (lat terminus minor
manji lan) log. pojam koji je uvijek
u zakljuku subjekt,
terminus technicus it. terminus tehnikus (lat.) v. pod termin
termiti (fr. termites, lat. termes gen.
termitis potkornjak) mn. zool. razred
kukaca, vrsta tropskih bijelih mrava; ive u velikim zajednicama i grade gnijezda od gline i pijeska (u obliku valjka, 34 m visoka); strani
neprijatelji uma budui da izjedaju
drvo
termo- (gr. therme, thermos) predmetak u sloenicama sa znaenjem:
toplina, toplinski, topao
termo-stup (gr. thermos topao) fiz.
spoj bizmutovih i antimonovih stupia radi proizvoenja termoelektri-

citela

termobarometar (gr. thermos topao,

barys teak, metron mjera, mjerilo)
fiz. termometar s ljestvicom (skalom)
podijeljenom na veoma male dijelove
stupnja, slui za odreivanje tlaka
zraka i za mjerenje visina (temelji

termodinamika
se na ovisnosti toke vrenja vode o
tlaku zraka); hipsotermometar
termodinamika (gr. therme toplina,
dynamis sila) fiz. znanost o odnosima
tophne prema mehanikom radu,
znanost koja se bari odnosom izmeu
toplinske i mehanike energije
termoclcktricitet (gr. thermos topao,
elektron) elektricitet izazvan ili proizveden toplinom

tcrmoelektrina baterija fiz. v. termo-stup

tcrmoelement (gr. thermos topao, lat.

elementum) fiz. ureaj za proizvoenje termoelektriciteta (za tona
mjerenja temperature do lfiOO "O
termofagija (gr. thermos topao, fageo
jedem) jedenje toplih ili vrelih jela
termofeugoskop (gr. thermos topao,
feugo bjeim, skopeo promatram)
med. sprava koja pokazuje gubitak
topline koe
termofobijn (gr. thermos topao, fobos
strah) med. strah od pokrivanja pri
spavanju i od odijevanja u toplu odjeu, kao tobonjih uzroka nekih bolesti
termofon (gr. thermos Lopao, fone
zvuk) instrument na kojem se proizvode tonovi toplinskim zraenjem
termofonija (gr. thermos topao, fone
zvuk) v. radiofonija
termofor (gr. thermos topao, fero nosim, donosim.) sprava za zagrijavanje nekog dijela tijela (obino gumena vreica koja se puni toplom vodom ili se kovina zagrijava elektrinom strujom)
termo gen (gr. therme toplina, korijen
gen- u znaenju proizvesti, roditi) tijelo koje proizvodi toplinu
termogeneza (gr. thermos, genesis
nastajanje) proizvoenje, stvaranje
topline u ivom organizmu
termograf (gr. thermos topao, grafo
biljeim) naprava, za automatsko biljeenje temperature

1400

tcrmoluminescencija

termografija (gr. thermos, grafo biljeim) grafiko prikazivanje promjena temperature, osobito temperature krvi kod oboljelih od groznice
termogrnm (gr. thermos topao, gramma crte) crte koji se dobije na termografu
termohigroskop (gr. thermos topao,
hvgros vlaan, skopeo promatram)
fiz. ureaj koji pokazuje apsolutnu
koliinu vlage u zraku
termohipsometar (gr. thermos topao,
hypsos visina, metron mjera, mjerilo)
fiz. v. termobarometar
termokauter (gr. thermos topao, kauter izgara) med. upalj instrument
napravljen od platine kojim se spaljuju oboljela mjesta na tijelu (npr.
bradavice) i zaustavlja krv
termokemija (gr. thermos topao, chemeia) znanost 0 odnosima izmeu
tophne i kemijskih pojava, tj. o toplinskim pojavama koje nastaju pri
kemijskim zbivanjima
termokroienn (gr. thermos topao,
chroia boja) koji propusta samo neke
vrste toplinskih zraka, samo djelomino dijaterman
termokroza (gr. thermos topao, chroma boja) fiz. svojstvo nekih boja da
proputaju samo neke vrste toplinskih zraka
termolabilan (gr. therme toplina, lat.
labilis nepostojan.) nepostojan na toplini
termolampa (gr. thermos topao, njem.
Lampe.) pe koja istodobno zagrijava,
osvjetljava i pokree strojeve
termoliza (gr. thermos topao, Ivsis razgradivanje) kem. razgraivanje kemijskih spojeva putem zagrijavanja
termologija (gr. thermos topao, logia
znanost) znanost o toplim mineralnim izvorima
termoluminesceneija (gr. thermos topao, lat. luminescentia svijetljenje)
svijetljenjo zagrijanih tijela

termomagne ti zam

1401

termomagnetizam (gr. thermos topao. Magnes magnet) magnetizam

uzrokovan zagrijavanjem
termometar (gr. thermos topao, metron mjera, mjerilo) fiz. toplomjer,
naprava za odreivanje ili mjerenje
temperature; CeLzijusov ili centezimalni termometar podijeljen je na
100 c ; maksimalni termometar slui
za odreivanje najvie, a minimalni
termometar za odreivanje najnie
temperature; usp. kaloriinetar
termometrijn (gr. thermos topao, metria mjerenje) 1. fiz. dio znanosti o
toplini koji se bavi odreivanjem ili
mjerenjem temperature; 2. med. uporaba termometra za mjerenje temperature, osobito temperature tijela
kod l>olesti
termometrograf (gr. thermos topao,
metron mjera, mjerilo, grafo biljeim)
termometar za mjerenje najviih i
najniih temperatura zraka; takoer:
naprava koja na papirnatoj vrpci automatski biljei sve promjene u temperaturi zraka (termograf)
termomotor (gr. therme toplina, lat.
motor pokreta) teh. stroj koji radi
pomou topline
termomultiplikator (gr. Lhermos topao. lat. multiplicator umnoitelj) fiz.
v. termo-stup
termonuklearan (gr. thermos topao,
lat. nuclearis koji se lie jezgre, jezgreni) fiz. koji je u vezi s razvijanjem
topline koja nastaje pri razbijanju
atomske jezgre
termopenetracija (gr. therme toplina,
lal, penetratio prodiranje) med. metoda lijeenja elektrinom strujom
visoke frekvencije a niskog napona,
npr. lijeenje krvnog tlaka, reumatizma i dr.
termoplegija (gr. thermos topao, plege
udarac) med. toplinski udar
t e r m o p o d i j (gr. thermos topao, pus
gen. podos noga) sprava za parenje
nogu

temo

termos-boca (gr. thermos, njem. Flasehe boca) v. termosica

termosica (gr. thermos topao) posuda
ili boca (De\varova boca) s dvostrukim staklenim stijenkama u metalnom ih konom oblogu, zbog dobre
izolacije dugo uva sadraj od hlaenja ili zagrijavanja; termos-boca
termosifon (gr. thermos topao, sifon
cijev) naprava za zagrijavanje staklenika pomou cijevi u kojima tee topla voda
termoskop (gr. thermos topao, skopeo
promatram) fiz. instrument za pokazivanje razlika u temperaturi tijela
bez tonog mjerenja
termostabilan (gr. thermos topao, lat.
stabilis postojan) postojan na toplinu
termostat (gr. thermos topao, istemi
stavim, postavim) ureaj za automatsko odravanje topline
termostatika (gr. thermos topao, statike) znanost o odravanju toplinske
ravnotee
termoterapija (gr. thermos topao, therapeia lijeenje) lijeenje toplinom
(toplim kupkama, toplim zrakom i
dr.)
termotian (gr. thermotes toplina) koji
je nastao zbog topline, koji je uzrokovan toplinom
termotika (gr. thermos.) znanost o toplini
termotropizam (gr. thermos topao,
trope okretanje) biol. utjecaj topline
na kretanje niih organizama; svojstvo protoplazme da reagira na toplinu
terna (lat.) trojni prijedlog, tj. predlau
se trojica
ternaran (lat. ternarius.) od tri, trojni;
trostruk; usp. binaran; ternami period geol. tree i najmlae doba u
razvoju Zomljine kore
t e m o (tal. erno, fr. teme) u tomboli: tri
broja (numere) izvuena u istom
redu, trei dobitak

terno-vuna

tertius

1402

terno-vuna (fr. ternaux) vrsta fino vune

(naziv po imenu jednog francuskog
uzgajivaa ovaca)
teromorfan (gr. ther gen. theros ivotinja) 1. slian ivotinji, oblika ivotinje (teromorfni su. npr., bogovi starih Egipana); 2. slian ivotinjskim
tvorevinama i osobinama, npr. iljasto uho; usp. antropomorfan
teromorfija (gr. tlier gen. theros ivotinja, morfe oblik) v. teriomorfija
teropodi (gr. ther gen. theros divlja
ivotinja, zvijer, pus gen. podos noga)
mn. geol. okaminski (fosilni) veliki
gmazovi iz skupine dinosaura, sliili
guterima i klokanima
teror (lat. terror) uas, strah, strah i
trepet; vladavina zastraivanjem,
strahovlada: politiko nasilje
terorist (lat. terror uas, strah) pristaa
vladavine zastraivanjem; pristaa
onih koji misle da e individualnom
akcijom, pojedinanom radnjom zastraivanja (ubojstvima i si. istaknutih osoba suprotnog shvaanja i
rad) doi do ostvarenja svojih politiko-socijalnih ciljeva
teroristiki (lat. terror uas, strah) koji
zastrauje, zastraujui, nasilniki;
teroristika akcija djelovanje onih koji bi htjeli da zastraivanjem (prijetnjama, ubojstvima i si.) dodu do
ostvarenja svojih politiko-socijalnih
ciljeva
terorizam (lat. terror uas, strah) vladavina zastraivanjem, nain vladanja ulijevanjem straha i nasiljem;
politika borba putem pojedinanog
terora
terorizirati (lat. terror uas, strah, fr.
terroriscr) ispunjavati, strahom, zadavati strah i trepet, zastraivati;
vladati pomou zastraivanja i nasilja; nasilno sprjeavati slobodu miljenja
terpc (niz.) mn. umjetni breuljci u niz.
pokrajini Friziji koji slue stanovnitvu kao utoite od poplava

terpentin (gr. terehinthos) kem. tekua smola ili smolasto ulje koje se
prvobitno dobivalo od terpentinskog
drveta na Cipru; dobiva sc i od drugih etinjaa, ali po vrijednosti zaostaje; destilacijom terpentina s vodenim parama ili bez njih dobiva se
terpentinsko ulje, a u retorti ostane
smola kolofonij
terpodion (gr. terpo veselim, ode pjesma) glaz. instrument koji proizvodi
tonove frule, roga i fagota
Terpsihora (gr. Terpsi-chora) ona koja
voli plesati; mit. jedna od devet muza, muza plesa i zbornog pjevanja;
astr. asteroid otkriven 1S64.
terra di Siena it. tera di Sijena (tal.)
sijenska zemlja, jedna vrsta smeecrvene akvarel boje
terra ineognita it. tera inkognita (lat.)
nepoznata zemlja; pren. to je za njego,
terra ineognita ona nema ni pojma o
tome
terra rossa (lat.) geol. crvenica, neotopivi ostatak u obliku crvene gline koji
ostaje pri otapanju vapnenca u krakim predjelima; skuplja se u dolinama i vrtaama i predstavlja gotovo
jedino plodno zemljite u kru (kra-

u)

terre-a-terre it. tor-a-ter (fr.) jah. galop u kratkim i veoma niskim skokovima kod kojega konj istodobno
obje prednje noge die pa sputa
tertib (tur.) 1. red, raspored; 2. tipografski slog; 3. format knjige; 4. lijeniki recept
tertio it. tercio (lat.) tree
tertium non datur it. tercijum non
datur (lat.) tree ne postoji, treega
nema (sluaja, naina, izlaza)
tertius (lat.) prid. trei (po redu); per
tertium it. per tercijum (lat.) preko
nekog treeg, npr. zavriti posao; tertius ga ude ns it. tercijus gaudens
(lat) trei koji se veseli (kad sc dvojica svaaju); tertius interucniens it

Terzit

1403

testis

tercijus intervenijens (lal.) trei koji

posreduje, posrednik
Terzit 'gr. Thersites) po dui i tijelu
najruniji ovjek u grkoj vojsci pod
Trojom (razrok., hrom i grbav), na
zlu glasu po svom poganom jeziku,
Odisej ga je tukao, a Ahil. zbog klevete, ubio; pren. klevetnik, ovjek
drzak i pogana jezika
tesarotipija nain upisivanja imena,
slova i dr. na zemljovide i planove
pomou kotaia s abecedom (naziv
po izumitelju, Talijanu Angelu Tcssaru)

test (engl. test, lat. testari svjedoiti,

posvjedoiti) 1. pokus, proba
test (lat. testum zemljana zdjela; peka)
2. kem. plitka i okrugla posuda od
nezapaliive gline za vrenje pokusa
Test. kratica za testament
testa (lat. testa ljuska, ahura) bot. sjemena ahura, sjemenica
testament (lat. testamentum) 1. posljednja volja, oporuka; per lestamen
tum (lat.) putem formalne oporuke;
2. zavjet, naziv za dva dijela Biblije:
Stari i Novi zavjet
testamentar (lat. testamcntnrius) prav.

tesnurirati (gr. thesaurizo skupljam,

nagomilavam) v. tesaurizirati
tesaurizacija (lat. thesaurisatio) skupljanje novca, gomilanje novca
tesaurizirati Gat. thesaurisare) skupljati novac, gomilati blago, novac
tesaurus (gr. thesauros blago; riznica)
blago, dragocjenosti; riznica; "riznica znanja" (lat. thesaurus eruditionis) naslov velikih rjenika, jezinih zbornika i si.
teselaran (lat. tissellarius kockin, koji
pripada kocki, tessella kockica; mnzaini kameni) kockast, u kockama; iskockan
teselirati (lat. tessella kockica) raditi

izvritelj posljednje volje, oporuke

testamentarni (lat. testamentarius)
oporuni, koji se tie oporuke
testantibus actis it. testantibus aktis
(lat.) prav. prema svjedoenju akata,
kao to se vidi iz spisa
testat (lat. testatum) svjedodba, potvrda, dokaz
testato (lat. testato) prav. s ostavljenom
oporukom (umrijeti)
te st a tor ( l a t ) onaj koji ostavlja oporuku, oporuitelj
testatoran (lat. testatoriua) koji se tie
volje oporuitelj a, koji je prema volji
oporuitelj a
testera (tur.) pila

u moz;iiku
teseralni (gr. tcsseres etiri) koji ima
oblik kocke, kockast
tesmotet (gr. thesmotheles) zakonodavac
tespijada (gr. Thespis) kazalini dogadaj: pria ili pustolovina iz kazalinog ivota, glumaki poslovi
Tespis (gr. Thespis) Alenjanin, suvremenik Solonov, izveo 534. pr. n. e.
prvu tragediju, dodavi starim dionizijskim zborovima i jednog glumca
koji je govorio sa zborom, zbog ega
se smatra utemeljiteljem tragedije;
svoja djela prikazivao je na jednim
kolima; otuda: TvpLsova kola putujua pozornica

testifikacija (lat. testificatio) svjedoenje, posvjedoenje, dokazivanje

svjedocima
testikul (lat. testiculus) anat. sjemenik,
jaje, mudo
testimonij (lat. testimonium) svjedodba, potvrda
testirati (lat. testari svjedoiti, posvjedoiti; oporuiti, napraviti oporuku)
opor uiti, u pisanom obliku izraziti
svoju posljednju volju, napisati oporuku; potvrditi uredno pohaanje
sveuilinog predavanja (potpisom
profesora u upisnici)
testis (lat testis svjedok) svjedok; anat.
sjemenik, jaje, mudo, muka spolna
lijezda ("svjedokom" je nazvana zbog

testis classicus

1404

loga to se nekad pri svjedoenju,

umjesto prisege, stavljala ruka na taj
dio tijela, jer su oplodni organi smatrani simbolom boanske moi); ttstes singuli (lat.) prav. v. singularitas
testium
testis classicus it. testis klasikus (lat.)
prav. vjerodostojan svjedok
testitis (lat. testiculus mudo) med.
upala sjemenika 'jaja, muda)
testudo (lat. testudo kornjaa) med.
kornjanik (izraslina na glavi i koljenu}; vrsta zavoja koji se stavlja na
povrijeeno koljeno
tetanijn (lat. tetanus intermittcns)
med. poglavito mladenaka bolest, ali
se javlja i kod trudnica, dojilja, pijanaca i dr.; sastoji se u bolesti ivaca
u obliku tekih i dugotrajnih greva
(tetanske kontrakcije miia) u simetrinim dijelovima tijela, osobito
gornjim ekstremitetima
tetanski (gr. tetanos napet) ukoen,
zgren
tetanus (gr. tetanos napetost, od teino
napnern) med. grevito stezanje, koenje miia, zli gr (veoma opasna
zarazna bolest iji se uzronici nalaze u stajskom gnju. zemlji, praini
i dr.)
tetartea (gr. tetartos etvrti) med. etverodnevna groznica
tte-a-tto it. tet-a-tet (fr.) 1. tajni sastanak, razgovor nasamo, u etiri
oka; 2. poivaljka sa dva sjedala; 3.
pribor za aj za dvije osobe
Tctida (gr. Thetis) mit. nimfa, ena
Pelejeva. mati Ahilova, kojega je uinila neranjivim okupavi ga u Stiksu, osim u petu za koju ga je pri
kupanju drala; astr. asteroid otkriven 1SF2.
tetovirati (engl. tattoo, tahitski tatan)
ukraavati kou urezivanjem (ubadanjem} ara i figura u boji
tetra- (gr. tetra) predmetak u sloenicama sa znaenjem: etiri

tetraiema

tetradaktilan (gr. tetra, daktjios prst)

s etiri prsta, etveroprst
tetradinamija (gr. tetra, dvnamis sila,
snaga, mo) mn. bot. XV. klasa u Linneovom sustavu: biljke s hermafroditnim cvjetovima koji imaju est
pranikih nila, od kojih su etiri
due (monije) od ostalih dviju
tetraedar (gr. tetraedron, tetra etiri,
edra osnova) geom. tijelo omeeno s
etiri sukladna istostranina trokuta (jedno od pet pravilnih geometrijskih tijela: tetraedar, heksaedar,
oktaedar, dodekaedar, ikosiedar)
tetraetija (gr. tetraetia} razdoblje od
etiri godine
tetrafarmakon (gr. tetra, farmakon
lijek) med. lijek napravljen od etiri
tvari
tctrafilan (gr. tetra, ^Vllon list) bot.
koji ima etiri aina listia
tetraginija (gr. tetra etiri, gyne ena)
mn. bot. etvrti red u klasama I
XIII Linneovog sustava: biljke iji
cvjetovi imaju etiri stupia
tetragon (gr. tetra, gonia kut) geom.
etverokut
tetragonalan (gr. tetra etiri, gonia
kut) etverokutni; min. tclragonalni
sustav sustav kristahziranja u kojem
su tri osi pod pravim kutovima, od
kojih su dvije bone osi jednake, a
vertikalna (uspravna) je razliite duljine
tetragonizam (gr. tetra, gonia kut) v.
kvadratura
tetragramaton (gr. tetra, gramma
slovo) rije od etiri slova, osobito ime
Boga, koje se u mnogim jezicima
sastoji od 4 slova, npr.: gr. (Theos),
lat. (Deus), fr. (Dieu), p. (Dios),
njem. (Gott) i dr.
tetrakord (gr. tetra, ehorde ica, struna) glaz. instrument s etiri ice;
akord izveden na etiri ice
tetraiema (gr. tetra, lemma postavka)
log. hipotetian zakljuak koji se

tetralogija

1405

sastoji od etiri suda ili etiri premise

tetralogija (gr. tetra, logos rije, govor;
pria) etiri drame spojene u jednu
cjelinu, tj. tri tragedije (trilogija) i
jedna salirska igra (kod starih Grka)
tetrametar (gr. tetra, metron mjera,
mjerilo; metar) metr. stih od etiri metra (jednostavna ili dvostopna), odnosno etiri stope, s cezurom u sredini
tetrandrija (gr. tetra, aner, andros ovjek, mu) mn. bot. IV. klasa u Linnovom sustavu: cvjetovi s etiri
jednako duge pranike niti
tetrnpctalan (gr. tetra. petalon list)
bot. koji ima etiri latice
Tetrapla (gr. tctraplus etverostruk)
etverostruka, tj. na etiri jezika prevedena Biblija, usporedno tiskanje
etiriju razliitih grkih prijevoda
Starog zavjeta
tetrapodi (gr. tetra, pus gen. podos
noga) mn. zool. etveronoci (opi naziv za kopnene kraljenjake koji
imaju dva para nogu)
tetrapodija (gr. tetra, pus gen. podos
noga; stopa) metr. stih od etiri jednostavne stope
tetrapodoliti (gr. tetra, pxis gen. podos
noga, lithos kamen) mn. geol. okamine ctveronoaca
tetraporiologija (gr. tetra, pus gen.
podos noga. logia znanost) zool. znanost o etveronocima
tetrapteri (gr. tetra, pteron krilo) mn.
zool. etverokrilci, ivotinje sa po dva
para krila
tetrnrh (gr. tetrarehes) vladar koji vlada etvrtinom neke zemlje, npr. Palestine (u starom vijeku)
tetrarhat (gr. tetra, areho vladam) vladavina i dostojanstvo tetrarha, dio
zemlje kojim 011 upravlja
tetrarhija (gr. tetrarehia) v. tetrarhat
tetrasilabian (gr. tetra, syllabe slog)
gram. koji ima etiri sloga, etverosloni

Teutonci

tetraspermian (gr. tetra, sperma sjeme) zool. koji ima etiri sjemene stanice
tetrastih (gr. tetra, stichos red; stih)
pjesma od etiri stiha; strofa od etiri stiha
tetrastilnn (gr. tetra, stylos stup) arhit. graevina s etiri stupa
tetrastrofa (gr. tetra, strofe kitica)
pjesma od etiri strofe, kitica
tetratcizam (gr. tetra, theos bog) vjerovanje da postoje etiri boga
tetrern (gr. tetreres) starogrka laa
3 etiri reda veslakih klupa koje se
nalaze jedne iznad drugih; koristila
se za prijevoz vojnika ili kao ratna
lada
tetripon (gr. tethrippon) etveropreg.
zaprega od etiri konja; kola sa zapregom od etiri konia
tetrivnn (perz. tahti revan "hodaiue
prij estolje") nosi Ij k a
teurg (gr. thcurgos) udotvorac, vidovnjak, priziva duhova
teurgija (gr. theurgia ini, arolije)
sposobnost stvaranja uda. vidovitost
teutoman (lat. Teutones, Tcutoni ime
jednog starog germanskog naroda.
Nijemci, gr. mania pomama, strast,
ludilo) oboavatelj svega to jc njemako
teutoman (lat. Teutoni, gr. mania
strast) oboavatelj svega to je germansko (njemako)
teutomanija (lat. Teutoni, gr. mania
strast) oboavanje svega to je germansko, tj. njemako (po Teutonima,
germanskom plemenu na Baltikom
moru, koje je 102. g. pr. n. e. s Cimbrima upalo u junu Francusku)
teutomanija (lat. Teutoni, Teutones.
gr. mania pomama, strast, ludilo)
oboavanje svega to je njemako
Teutonci (lat. Teutoni, Teutones) germansko pleme na Baltikom moru,
poznato po svojim borbama s Rimljanima, 103. g. pr. n. e., udruilo se

teutonizam

1406

s Cimbrima, a 102. g. potpuno ih porazio rimski vojskovoa Marije

teutonizam (lat. Teutom, Teutones)
ouevljenost svim io je njemako
teutonski (lat. Tcutonicus germanski)
koji se tie Teutonaca, staroniemaki
T e u t o n s k i r e d Njemaki viteki red;
viteka organizacija nastala u oha
kriarskih ratova u Izraelu, kasnije
prenesena u Europu
teza (gr. thesis stavljanje, postavljanje;
postavka) postavka, tvrdnja, tvrenje; fil. u dijalektici: prvi lan trijade
(usp. antiteza, sinteza); postavka koju treba dokazati; pismeni uradak
kao uvjet za polaganje doktorskog
ispita (doktorska disertacija); metr.,
glaz. sputanje glasa, nenaglaeni
dio takta (supr. arza)
T e z e j (gr. Theseus) mit. jedan od najveih junaka starogrke mitlogije, sin
Egejev, atenski kralj: poto je, uz
Arijadninu pomo, ubio na Kreti Minotaura i pobjegao iz labirinta, vratio
se u Atenu i ujedinio atike opine u
jednu dravu s prijestolnicom Atenom; osim toga, Tezej je pobjednik
nad amazonkama, sudionik u pohodu
argonauta, u kalidonskom lovu, u
borbi protiv kentaura i dr.
tezga (tur. tezgah) trgovaka klupa;
pult, "tand"; pren. sporedna zarada
(osobito glumaka)
tezmoforija (gr. thesmoforia) starogrke sjetvene svetkovine u ast boice De metre
tezmotet (gr. thcsmos zakon, obiaj,
thetos postavljen) zakonodavac
Th kem. kratica za lorij
theatrum anatomicum it. teatrum
anatomikum (lat.) anatomska dvorana
theatrum mundi it. teatrum mundi
(lat.) kazalite svijeta, malo kazalite
u kojem se prikazuju predjeli, gradovi i dr. s pokretnim slikama

tifozan

thirty it. terti (engl.) port, u tenisu:

stanje kad igra postigne trideset
bodova
Ti kem. kratica za titan
Tiamat mit. babilonsko-asirska boica;
mrana pramajka, personifikacija
praoceana, tame i kaosa
Tiber (lat. Tiberis) rijeka na kojoj lei
grad Rim
Tibet 1. najvei planinski kraj na svijetu, u junom dijelu sredinje Azije;
2. tibet trg. vrsla veoma finih gustih
vunenih tkanina; janjea krzna s bijelim kovricama
tibia (lat.) anat. goljenica, golijen
tibibijalni (lat. tihialis) anat. goljenini
tiflitis (gr. tyflos slijep) med. upala slijepog crijeva
tiflologija (gr. tvflos slijep, logos rije,
govor) znanost o sljepoi i slijepima
tiflotipografija (gr. tyflos slijep, tvpos
otisak, grafo piem, biljeim) ispupeni. reljefni tisak za slijepe
tifloza (gr. tyflosis osljepljenje, sljepilo) med. sljepilo
tifoftalmija (gr. tyfos, oflhalmos oko)
med. epidemina tifusna upala oiju,,
ona kuga
tifoid (gr. tyfos, eidos oblik) med. laki
tifu.s
tifoidan (gr. tyfos, eidos oblik) med.
slian tifusu. sa znacima tifusa
tifomanija (gr. tvfos, mania ludilo)
med. ludilo praeno zagluhnuem
tifon (gr. tyfon vihor, ar. Lufan, kin.
taifung) vru i veoma opasan juni
vjetar u kineskim vodama, osobito u
velikom Indijskom moru i du june
i istone kineske obale, pue od srpnja do studenog; tajfun
tifotoksin (gr. tyfos, toxon otrov) med.
tifusni otrov
tifoz (tal. tifoso) fanatian, zanesen
portski navija
tifozan (lat. tvphosus) med. tifusni, koji
pripada tifusu; slian tifusu

tifus

1407

tifus (gr. tyfos para, dim; vrsti bolesti

po Ilipokratu) med. crvena vruica,
akutna zarazna bolest koju uzrokuju
posebni bacili pravei u tankom crijevu irie (abdommalni ili trbuni
tifus), poinje jakom glavoboljom, visokom temperaturom, umorom, zatvorom, zatim proljevom, i traje 4
6 tjedana; egzantematini tifus pjegavi tifus (v. egzanieinatian); ly-

phus, febris recurrens ili tifoidna

groznica it. tifus, febris rekurens

(lat.) povratni tifus. povratna groznica
tigar (gr. tigris, lat, tigris) zool. velika
zvijer iz porodice maaka
tigmotropizam (gr. thiggano dotiem,
dodirujem, tropos okret) biol. v. pod
tropizam
tihizam (gr. tyche sudbina, srea) fil.
nauavanje o vladavini sluaja i sree u svijetu
t y a d e (gr. thyades) mn. mit. v. menade
tijara (gr. tiara) 1. raskona kapa staroperzijskih kraljeva, slina turbanu; 2. trostruka papina kruna, kao
simbol papine sveenike, pastirske
i uiteljske vlasti
tik (fr. tic) grizenje jasala (kod konja);
grevito trzanje lica; grevit, nenormalan pokret miia ili nekog organa; udna, smijena navika, udljivost
tik-drvo (engl. teack. dravid. theka, tekka) tamnosmede, teko, veoma tvrdo
indijsko drvo od kojega se grade lade,
tek-drvo
tiker (engl. ticker) telegrafski ureaj,
teleprinter
tiket (engl. ticket) listi, cedulja, biraki
listi; ulazna karta, ulaznica, eljeznika karta, vozna karta i si.
tiketiran (fr. tiquete) iaran pjegama,
pjegav
tiki (austral.) divovski drveni ili kameni
kip nekog boga ili pretka u Oceaniji;
usp. Kon-Tiki

timbrofil

tikset (eng. thickset) trg. vrsta teke

manesterske tkanine
tikula (tal. ticola) cigla, opeka
til (fr. tulle) laka, rijetka i prozirna
tkanina od najfinijeg svilenog ili pamunog konca (nazvana po francuskom gradu Tulle, gdje su jc najprije poeli izraivati)
tilberi (engl. tilbury) lake otvorene engleske dvokolice s jednim konjem i
dva sjedala
tilda (p. tilde crtica) 1. u gramatikoj
terminologiji: valovita poloena crtica
( - ) na slovu n (n). to znai da ga
treba itati kao nj (npr. u p. senor
ita se senjor); 2. u rjenicima znak
za ponavljanje rijei (npr. kod rijei
izgubiti stavlja se -, umjesto da se
rije ponovi, - glavu = izgubiti glavu)
Tilerije (fr. Tuileries) nekadanji dvorac
u Parizu, izgraen 1564. na mjestu
gdje su dotle bile ciglane (tuileries),
od Luja XVI. rezidencija francuskih
kraljeva i careva; spaljena za vrijeme Parike komune (24. V. 1871.);
tilerijski kabinet francuska vlada
tilia (lat.) bot. lipa
Tili Eulcnspicgel it. Til Ojlcnpigl
(njem.) junak velikog broja starih
njemakih narednih pria o raznim
podvizima jednog lukavca, njemaki
Petrica Kerempuh
tiloma (gr. tyloma) med. ulj
tilotian (gr. tvlotos) med. uljevit,
nauljan
tiloza (gr. tyloo dobivam uljeve) med.
zadebljalost koo, uljevitost, nauljenost
tim (engl. team) port, momad, skupina
igraa koja nastupa kao cjelina, npr.
"nogometni tim"
timbar (fr. timbre) glaz. boja tona, glasa, zvuka
timbrofil (fr. timbre marka, gr. filos
prijatelj, ljubitelj) skuplja potanskih maraka; filatelist

timbromanijn

1408

timbromanija (fr. timbre timbre marka, gr. mania pomama, strast, ludilo) strast za skupljanjem potanskih
maraka
timetian (gr. time vrijednost) fil. koji
priznaje naim osjeajima neku podrcdcnu vrijednost kao osnovu naih
voljnih odluka
timitis (gr. thymos majina duica)
med. upala prsne lijezde
timokracija (gr. timokratia ustav ija
je osnova ast Platon, ili imetak
Aristotel) vladavina bogataa, oblik drave
kojem .se politika prava daju i odmjeravaju prema visini
imetka
timologija (gr. time vrijednost, logia)
fil. nauavanje o vrijednostima, teorija vrijednosti
Timon (gr. Timon) ime jednog Atenjanina, suvremenika Sokratovog i glavnog junaka Shakespeareove drame
'Timon Atenjanin" koji je, razoaravi se u prijatelje, postao ovjekomrzac; pren. ovjekomrzac, mizantrop
timonski (gr. Timon) zlovoljan, mizantropski
timopatija (gr. thvmos dua, pathos
patnja) duevna patnja, duevni poremeaj

timor osa mente it. timorozamente

(tal.) glaz. v. timoroso

t i m o r o s o it. timorozo (tal.) glaz. plaljivo, tiho
timpan (gr. tympanon bubanj) 1. arhit,
koritasto udubljenie u zidu u kojem
se nalazi kakav kip i si,; trokutan,
reljefima ukraen prostor iznad prozora i vrata; 2. anat. bubanjska opna
(u uhu)
timpani (gr. tympanon runi bubanj,
tal. timpani) glaz. v. pauke
timpanitian (gr. tympanon runi bubanj) med. bubnjast, napuhan, nadut; koji potmulo iei, potmulog zvuka

tip

timpanitis (gr. tyrnpanon runi bubanj) med. napuhanost trbuha zbog plinova
timpanizam (gr. tvmpanon runi bubanj) med. napuhanost trbiiha zbog
plinova
timus (gr. thymos majina duica) 2.
anat. prsna lijezda (zbog slinosti S
cvjetnim glavicama timijana, majine duice)
timus (gr. thymos) 1. srce, dua; strast,
gnjev; med. suhi kaalj
tinea (lat.) zool. moljac; med. krasta
tinel (tal.) blagovaonica
ting (kin.) vrtna kuica
tingl-tangl (njem. Tingeltangel) zabavite najnie vrste, lo kabaret
tingltangl (njem. Tingeltangel.) kavana
s pjevaicama, kabaret najnie vrste
tingul (tol. tingolo) paprika od peradi
tinkal (malaj. tingkal) kem. naziv za
boraks u sirovom stanju
tinktura (lat. tingere bojiti, obojiti, tinctura bojenje, bojadisanje) tekua boja; bojenje, bojadisanje; u heraldici:
heraldine boje; farm. otopina neke
tvari, ekstrakt iz biljnih ili ivotinjskih tvari, obino pomijeana s alkoholom ili eterom
tinta (tal.) tekua boja; tekuina u boji
za pisanje, crnilo
t i n t i n a b u l a (lat. tinLinnabula) mn.
zvonca 3 razliitim zvukom na kojima se, kod orgulja, izvodi zvonjenje
tip (engl.) 2. mig, nagovjetaj, potajna
obavijest o mogunosli uspjeha u
emu (npr. na burzi)
tip (gr. typos otisak; oblik; lik; uzor) 1.
otisak, slika; uzor, uzorak, obrazac;
pra&Wca koja sadri u sebi sve bitne
oznake nekog broja ili niza slika; karakterni, opi oblik, osoba konvencionalnog karaktera, karakteristian
primjerak nekog roda, neke vrste;
pren. osobenjak; prepredeniak. pokvarenjak; sumnjiv ovjek

tip-top

1409

tip-top (engl.) neto najbolje, najotmjenije, kruna ega

tipfeler (njom. tippen dirnuti, kucnuti,
tipkati, Fehler pogrjeka) pogrjeka
u pisanju na pisaem stroju
tipian [gr. typos) koji pripada jednom
tipu, koji predstavlja neto ope i
mnogima zajedniko, uzoran, bitan,
znaajan, karakteristian; koji se u
odredeno vrijeme vraa, periodian
(za bolesti): tipian broj onaj koji se
upotrebljava
tipik (gr. tvpos nacrt) kod pravoslavaca: 1. crkveni ustav, knjiga koja za
Sva vremena odreduje kako treba vriti bogosluje preko godine i kada se
to ita i pjeva na bogosluju; pravilnik o ivotu monaha u samostanima
tipika (gr. tvpos nacrt) v. tipologija
tipizirati (gr. typos otisak; uzor. uzorak) srediti (ili: sreivati) po tipovima, tj. po vrstama ili klasama, npr.
izraenu robu
tipkaica (gr. typos otisak) pisaiea
na pisaem stroju
tipograf (gr. typos otisak, grafo piem,
biljeim, crtam, slikam) tiskar, slovoslagar, slagar
tipografija (gr. typos Otisak, grafo
piem, biljeim, slikam) tiskarska
vjetina, tiskarstvo; tiskara
tipokonian (gr. typos otisak, konos
stoac) u obliku stoca, stoast
tipokromijn (gr. typos otisak, chroma
boja) tiskanje u boji
tipoliti (gr. typos otisak, lythos kamen)
mn. kamenje na kojem se vide otisci
drugih tijela
tipolitogrnfija (gr. typos Otisak, lythos
kamen, grafo piem, crtam) tiskanje
na kamenu
tipolog (gr. typos, logos) poznavatelj
tipova, prouavatelj tipova
tipologija (gr. typos, logia) znanost o
tipovima; teorija po kojoj su dogadaji
u St. zavjetu sluili kao uzor onima
to su sastavljali Novi zavjet

tiranizirati

tipometar (gr. tvpos otisak, lik, metron mjera, mjerilo) sprava za tono
mjerenje obujma tiskarskih slova
tipometrija (gr. tvpos, metria mjerenje) vjetina slaganja i tiskanja
zemljovida kao to se slau i tiskaju
knjige
tiposkop (gr. tvpos otisak, lik. skopeo
promatram) opt. kaleidoskop koji ne
pokazuje samo zvjezdaste likove, nego njegovi likovi slue kao uzorci za
crtanje uzoraka
tipotelegraf (gr. typos otisak, tele na
daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) telegraf koji odmah pie rijei
hrzojava
tipotet (gr. typos otisak, tithomi meem) slovoslagar
tipski (gr. tvpos) v. tipian
tipus (gr. typos) v. tip
tir-fon (fr. tire-fond) kir. svrdlo za vrenje trepanacije; drveni vijak za privrivanje drvenih pragova
tir-tet (fr. tire-teto) kir. klijeta za vaenje glave djeteta (kod poroaja)
tirada (fr. tirade) ret. podue mjesto u
nekom govoru koje se izgovori bez
prekidanja, bujica rijei; govorancija,
prazno govorenje; glaz. v. pasa
tiraden (gr. thyreos tit, duguljast etvrtast tit) s mlijenim eerom osueni ekstrakt ovje titnjae; slui
emu i tireoidin
tiran (gr. tvrannos) v. tiranin
tiranija (gr. tyrannis) vladavina i vlast
tiranina; vlast do koje sc dolo nezakonitim i nasilnim putem; pren. surovost. ugnjetavanje, zlostavljanje
tiranin (gr. tvrannos, lat. tyrannus)
1. prvobitno, u starom vijeku: vladar,
kralj, svaki samovladar u dotle slobodnoj dravi koji je prevratom doao
do vlasti: 2. danas: nasilnik, muitelj, ovjek koji bezobzirno sprovodi
svoju volju
tiranizirati (gr. tvrannos, fr. tyranniser) postupiti surovo, nasilniki, sa-

tiranski

1410

movoljno, bezobzirno; zlostavljati,

muiti
tiranski (gr. tyrannikos) nasilniki,
nasilan, surov, nemilosrdan, bezobziran, samovoljan, despotski
tiranja (p. tirana) panjolska pjesmica
od etiri stiha koja se pjeva uz ples;
vrsta panjolskog narodnog plesa u
3/4 taktu
tirasa (fr. tirasse) etvrtasta mrea za
hvatanje jarebica, prepelica, eva i
dr. plia
tirata (tal.) v. tirada
tiraa (fr. tirage) tisk. tiskanje; otisnuta
stvar, broj primjeraka koji sc tiskaju (lista, knjige), naklada
tirbuon (fr. tire-bouchon) 1. vadiep;
2. kovrice, uvojci
tir par les cheveux it. tiro par le
ve (fr.) pritegnut za kosu, tj. neprirodan
tireofima (gr. thyreos tit, fvma izraslina) med. oteklina titnjae
tireoidektomija (gr. thyreoeides titast, thvreos tit, eidos oblik, ektome
izrezivanjc) kir. odstranjivanje titnjae
tireoidin (gr. thyre<eides titast) farm.
osuena ili u prah izmrvljena tvar
telee ili kopeve tiroidne lijezde,
titnjae; upotrebljava se u organoterapiji protiv guavosti, debljine. Bazedovljeve bolesti i dr.; usp. tiraden
tireoiditis (gr. Lh.vreos tit, eidos oblik)
med. upala titnjae
tireonkus (gr. Lhyreos tit, onnkos masa) med. oteklina titnjae; gua
tireotomija (gr. thvreos tit, tome rezanje) med. rezanje (ili: razrezivanje)
tiLasie hrskavice (Adamove jabuice); takoer: operativno odstranjivanje gue
tirer les marrons de feu it tiro le
maron di fe (fr.) vadili kestenje iz vatre
tireuza (gr. thyreusis sirenje, pravljenje sira) med. stvaranje sira, usiravanje mlijeka, posebice u elucu

Tirtcj

tirkiz (fr. turquoise, tal. turehese) min.

dragulj lijepe modre boje i velike tvrdoe; najljepi dolaze iz sjev. Irana,
v(x5inom okruglo, uglaani (naziv po
tome to su prvi doneseni u Kuropu
iz Turske)
tiro (lat) poetnik u ratnoj vjetini, regrut, novak, svaki mladi Rimljanin
koji jc sa 17. g. bio proglaen sposobnim za vojnika; pren. poetnik u poslu, umjetnosti, znanosti
tirocinij (lat. tirocinium) prvo vrijeme
vojnike slube, prvi pohod u rat; godine uenja, godine egrtovanja;
probni rad; udbenik za poetnike
tirodan (gr. tyrodcs) sirast, usiren

tiroidna lijezda (gr. thvreocides ti-

tast, thyreos tit, eidos oblik, lat. glandula thyreoidea) anat, titnjaa (ilama veoma bogat organ vrata, sadri jod koji izluuje neposredno u krv)
tirojodin (gr. thyreos tit, lat. iodum
jod) kem. spoj koji sadri jod i fosfor,
ima ga u tiroidnoj lijezdi
tiromant (gr. tyros sir, mantis pretkaziva, gatalac) onaj koji gata u sir
tiromantija (gr. tyros sir, manteia
pretkazivanjc, gat inje) gatanje u sir,
proricanje iz sira

tironske note (lat. notae Tironianae)

znaci za skraivanje rijei u stenog r a f i starih Rimljana, prvi sustav
stenografe (naziv po Marku Tuliju
Tironu, rimskom znanstveniku i Ciceronovom ljubimcu, koji ih je izumio)

tirotoksizam (gr. tvros sir, toxon otrov) med. trovanje sirom

tiroza (gr. tyros sir) med. v. tireuza
tirs (engl. tierce) engleska mjera za tekuine. = 42 galona = 190,830 1
Tirtej (gr. Tyrtaios) grki elegijski
pjesnik u VII. st. pr. n. e. koji je svojim ratnim pjesmama oduevljavao
Spartance i pomogao im pobijediti
Mesenjane; otuda, pren. tirtejski zanosan, oduevljen, koji oduevljava

ti-parherd
ti-parherd (njem. Tisch stol, Sparherd tednjak; kuhinjski tednjak ija
gornja metalna ploa nalikuje na stol
tiler (njem. Tischler) stolar
tileraj (njem. Tischlerei) stolarstvo,
stolarski zanat; stolarska radionica
tiri (hebr. tischri) prvi mjesec graanske. a sedmi crkvene godine kod idova; u tom je mjesecu pet velikih
idovskih blagdana; odgovara naem
rujnu i listopadu
titnn (gr. Titan) 1. gorostas, div; 2.
kem. element, atomska teina 47,90,
redni broj 22, znak Ti, upotrebljava
se u industriji elika, a njegovi spojevi za dobivanje utih porculanskih
boja i zelenih boja za mazanje
titannti (lat. titanium) kem. soli titanske kiseline; usp. titan 2.
Titani (gr. Titan) mn. mit. prodolimpski rod bogova, estorica sinova Urana i Cleje, zbacili oca s prijestolja i
zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus,
nakon ogorene borbe (titanomahije),
svladao i bacio u Tartar, gdje ih uvaju liekatonheiri, a njihovog vodu
Atlasa osudio da na leima dri nebeski svod
titanit (gr. Titan. nastavak -ites) 1.
min, veoma rairena ruda, ima je u
eruptivnom kamenu i kristalastim
krilievcima, silikat kalcija i titana:
2. vrsta jakog eksploziva
titanomahija (gr. Titan, maehe borba)
Zcusova borba s Titanima
titi (fr.) aljiv naziv prijateljice parikih
studenata, = grizeta
titl one miti (njem. Titel ohne Mittel)
"titula bez sredstava", podrugljiv naziv za neki visoki poloaj od kojeg
nema nikakve dobiti
titotelizam (engl. toetotal trozvenjaki,
koji se sasvim suzdrava od alkoholnih pia) naela i nain ivota trezvenjaka
titr (fr. titre) titula; isprava; vrijednosni
papir; finoa zlatnog ili srebrnog

1411

titulus posessionis

novca; stupanj finoe svile; kem. titr

neke otopine teina tvari otopljene u
odreenom obujmu otopljenog sredstva
titrirati (r. litrer) 1. sreivati, razvrstavati, sortirati; osobito: sortirati
svilu po finoi, tj. s obzirom na teinu
i duinu njezinih niti; 2. kem. odrediti (ili: odreivati) teinu tvari otopljene u odreenom obujmu otapajueg sredstva
titula (lat. titulus) 1. naslov, natpis
(knjige, umjetnikog djela i dr.); 2.
naziv, predikat, koji nekome pripada
po njegovom staleu, poloaju ili
zanimanju, poasno ime. npr. grof,
barun, ekscelencija, gospodin, doktor
itd.; 2. prav. pravni razlog, razlog postojanja nekog prava, uzrok, izgovor;
quo titulo? it. kvo titulo? (lat.) s kakvim pravim razlogom?; titulo pleno
ili toto (lat.) s punom ili potpunom
titulom (na adresama); it. titulo praemisso titulo premiso (lat.) stavivi
naprijed, tj. ispred imena, titulu
titular (lat. titularius) onaj koji ima
samo titulu, a ne i stvarni poloaj
koji ona oznaava, Litulami
titularni (lat. titularius) koji ima samo
titulu, poasni, npr. titularni pred
sjednik poasni predsjednik, tj. onaj
koji ima samo taj naziv a ne obnaa
dunost predsjednika; usp. titular
titulatura (lat. titulatura) puni naslov;
puni naziv, puna titula; oslovljavanje slubenim ih poasnim imenom,
tituliranje
titulirati (lat. titulus natpis, naslov; poasno ime, poasni naziv) dati titulu,
nazvati slubenim ili poasnim imenom (pismeno ili usmeno)
titulomanija (lat. titulus poasno ime,
poasni naziv, gr. mania pomama,
strast, ludilo) strast za titulama, pomama za titulama
titulus posessionis (lat.) prav. pravni
temelj ili pravni poetak vlasnitva,

tituskopf

1412

pravni in kojim netko stupa, u pravno vlasnitvo (npr. nekog imanja)

tituskopf (njem. Titus Tit. Kopf glava)
vrsta enske kratke frizure (prema
jednoj bisti starorimskog cara Tita,
7981. n. e.)
TI kem. kratica za talij
tmetici (gr. tmelikos koji rastavlja,
temno rastavljam) mn. med. lijekovi
koji pomau rastapanje
tmeza (gr. tmesis od temno rastavljam)
gram. rastavljanje sloene rijei umetanjem druge rijei izmeu njezinih
dijelova, npr.: "ako sam i bio", umjesto "iako sam bio"
tnetopsihiti (gr. thnetos smrtan, psyche dua) mn. oni koji misle da je
dua smrtna
to (jap.) mjera za ito i tekuine u japanu = 18,039 1

To be or not to b e it. tu bi or not tu

bi (engl.) hiti ih ne biti (jedan od najpoznatijih citata iz Shakespeareova

Hamleta)
toalet- {fr. toilctte, lat. tela tkivo, tkanina; razboj) stol sa zrcalom i priborom za ureivanje pri oblaenju;
ormari ili kutija s priborom za ureivanje; soba za oblaenje; soba za
umivanje; nunik, zahod; en grande
loilette it. an grand toalet (fr.) u
sveanom odijelu; usp. toaleta
toaleta (fr. toilette) odijelo, haljine; oblaenje (s ureivanjem i eljanjem)
toaline (fr. toilinet) vrsla fine vunene
tkanine za prsluke
t o b crnaka koulja, komad tkanine koju crnci omataju oko tijela
Tohija (hebr. Tobijjah) junak istoimene
starozavjetne deuterokanonske knjige, svojevrsnog obiteljskog romana
u kojem se velia stroga pobonost i
ednost (ova je knjiga zanimljiva osobito po tome to je u njoj zastupljena ideja o potrebi suzdravanja od
spolnog odnoaja u prvoj branoj noi, zbog straha od zlih duhova koji-

tokata

ma pripadaj primatr noctm it. jus

prime noktis (lat.) pravo prve brane
noi; ovakve Tobijine noi. obino jedna do tri nakon svadbe, nalaze se u
narodnom vjerovanju mnogih, primitivnih i kulturnih naroda)
tobogan (ind. toboggan) 1. niske saonice sjevernokanadskih i prerijskih
Indijanaca: dvije usporedne daske
privrene jedna za drugu remenima; 2. sprava za klizanje
tod (engl.) u trgovini vunom: uteg od
28 engl. funti = 12,701 kg
todi (engl. toddy) alkoholno pie od palminog soka; vrsta jakog groga, pun
tofus (gr. tofos upljikav vapneni kamen, lat. luphus) med. tvrda oteklina, kotana kvrga
toga (lat.) starorimska duga bijela gornja haljina od vune koju su nosili
prebaenu preko lijevog ramena, tako da je desno rame ostajalo slobodno; noena je samo u vrijeme mira:
pren. mir, vrijeme mira; loga praetcxla it. toga preteksta (lal.) grimizom obrubljena toga koju su nosili starorimski vii slubenici i djeaci do 17 godine
tohubohu (hebr.) v. tohuvahohu
tohuvabohu (hebr. tohu wabohu) pusto i praznina; u Post 1,2: izraz kojim se oznaava slanje prije stvaranja svijeta; otuda, pren. kaos, zbrka
toka (tal. tocca) kapa pripijena uz glavu koja se moe nositi ispod eira;
kapa (odvjetnika, sudaka, trkaka);
vrsta malog enskog eira
tokadila (p. Locadillo, tal. toccatille)
tal. igra na ploi u kojoj sudjeluju
dva igraa s kockama, triktrak
tokajac (mad. Tokay) najbolje maarsko vino iz grada Tokava
tokata (tal. toccata) glaz. glasovirska
ili orguljska kompozicija slobodne
forme u kojoj se obje ruke esto smjenjuju pri izvoenju jedne notne figure

tokatina

1413

tokatina (tal. toccatina) glaz. v. lokala

tokirati (tal. toccare) slik. raditi u velikim i punim potezima, u obliku skica
tokl (njom. Dockchen) pula s koncem
tokmak (tur.) bat., mali buzdovan; zvekir na vratima; uteg objeen o ue
iza vrata tako da se sama zatvaraju;
velika stupica, zamka (za hvatanje
zvjeradi); pren. omalen i pleat ovjek; mokljan, zadrt i glup ovjek
tokodinamometar (gr. tokos poroaj,
dvnamis sila, snaga, metron mjera,
mjerilo) med. sprava za mjerenje napona rodilje (pri poroaju)
tokogenija (gr. tokos raanje, poraanje, poroaj, gonos roenje) biol.
nastajanje, raanje putem sparivanja
starijili organizama (za razliku od
abiogeneze), tj. da se iv organizam
moe roditi samo od ivog (omne vivum e vivo sve ivo od ivog)
tokogonija (gr. tokos raanje, poraanje, poroaj, gonos roenje) biol.
v. tokogenija
tokograf (gr. tokos raanje, grafo piem) med. instrument pomou kojega se moe tono odrediti kad e
trudnica roditi
tokologija (gr. tokos poroaj, logia
znanost) znanost 0 poroajima
toksalbumini (gr. loxikon otrov, lat.
albumen bjelance) mn. med. otrovne
bjelanevine (javljaju sc, kao proizvodi razmjene bakterijskih tvari, u
zmijskom otrovu i u otrovnim biljkama)
toksemija (gr. toxikon, haima) v. toksikomija
toksicitet (gr. toxikon) otrovnosttoksian (gr. toxikos) otrovan
toksifobija (gr. toxikon otrov, fbbco bojim se) strah od otrovanja
toksikacija (lat. toxicatio) trovanje;
otrovanje
toksikemija (gr. toxi kon otrov, haima
krv.) med. vrsta trovanja krvi izazvana toksinima

tolerancija

toksikolog (gr. toxikon otrov, logos

znanost) poznavatelj otrova, prouavatelj otrova
toksikologija (gr. toxikon sc. farmakon otrov kojim su premazivane
strijele, od toxikos koji pripada luku
i strijeli, logia znanost) znanost o
otrovima, njihovom djelovanju, razvijanju i lijeenju
toksikomanija (gr. toxikon otrov, mania strast) strast za uivanjima koja
sadre otrov, npr. alkohol, nikotin,
opijum, kokain i dr.
toksikonoze (gr. toxikon otrov, nosos
l>olest) mn. med. v. toksonoze
toksikum (gr. toxikon otrov, lat. toxicum) prvobitno: otrov u koji su se
natapale strijele; danas: otrov
toksini (gr. loxon luk za strijelu koja
je premazana otrovom) mn. med. otrovni, po kemijskom svojstvu nepoznati proizvodi razmjene tvari patogenih bakterija, ivotinja (pela, zmija i dr.) ili proiozoa. uzronici tekih
bolesti
toksodermije (gr. loxon luk za strijelu
premazanu otrovom, erma koa)
med. toksine, otrovne kone bolesti
toksodonti (lat. toxodontia) geol. divovski sisavci ije su okamine pronaene u oligocenu i plistocenu June
Amerike
toksonoze (gr. toxon luk za strijelu
premazanu otrovom, nosos bolest)
mn. med. bolesti zbog trovanja
toledo (p.) enski runi rad na platnu,
svili i dr.. kod kojega se izvlae ice
i prave upljike s raznim arama
(naziv po panjolskom gradu Toledu)
tolerancija (lat. tolerantia) 1. popustljivost, snoljivost (prema tuim
shvaanjima, premda se ovjek s njima ne slae, u vjerskim pitanjima i
dr.); 2. bank, zakonom doputen
viak ili manjak u teini zlatnog ili
srebrnog novca

tolerantan

1414

tolerantan (lat. tolerans) koji podnosi,

popustljiv, snoljiv (osobito u vjerskom pogledu)

tolerantnost (lat tolcrantia) v. tolerancija

tolerirati (lat. tolerare) podnositi, imati obzira, trpjeti, doputati

toluidin kem. anilinu veoma slina organska baza. dobiva sc od toluola kan
i anilin od benzola; kristalizira u bezbojnim i sjajnim kristalnim listovima i. zajedno s anilinom, predstavlja
sirovinu od koje sc izrauju anilinske boje
toluol kem. benzolu veoma srodna ugIjinovodina tvar smole kamenog
ugljena: bezbojna i zapaljiva tekuina; upotrebljava se za izradbu toluidina. umjetnog bademovog ulja i
saharina
tolus (gr. tholos, lat. tholus) arhit. kupola, graevina s kupolom
tom (gr. tomos odsjek, odsjeen komad,
temno sijeem) odsjek, dio; svezak
(knjige), knjiga
Toma (gr. Thomas) jedan od dvanaestorice apostola koji, po Novom zavjetu, nije vjerovao da jc Krist, uskrsnuo sve dok ga osobno nije vidio i
opipao mu rane; otuda: nevjerni Toma ovjek koji teko vjeruje
tomahavk (engl. tomahavvk) bojna sjekira sjevernoamerikih Indijanaca
tomasu japanska mjera za tekuine i
ito = 18,039 1
tomat (fr., p.. port. tomale) bot. crveni
patlidan
tombak (malaj. tambaga, tal. tombacco)
uti bakar, crveni mesing, slitina (legura) crvenkastoute boje od bakra
s oko 20% cinka
tombola (tal.) poznata vrsta lutrije,
podrijetlom iz Italije
tomisti mn. pristae najveeg skolastiara i teologa Tome Akvinskog (v.
tomizam); usp. skotisti
tomizam teol. nauavanje dominikanca
Tome Akvinskog (12251274) koje

tonici

je 1879. papa Leon XIII. proglasio

slubenom filozofijom Rimokatolike
crkve; v. tomisti
tomomanija (gr. tome rezanje, tomos
odsjek, mania pomama, strast) strast
za rezanjem, pretjerana sklonost, kirurkim operacijama
tomotozija (gr. tome rezanje, tik to
rodim) med. vrenje poroaja pomou tzv. "carskog reza"
ton (gr. teino zateem ice na liri, tonos
ton, lat. tonus) 1. fiz., glaz. zvuk koji
nastaje pravilnim titranjem elastinih tijela, titranje koje se prenosi obino zrakom kao elastinom sredinom
valovima (u glazbi se upotrebljavaju
tonovi izmeu 40 i 5000 titraja u sekundi); 2. slik. mjeavina i slaganje
boja: glavna, osnovna boja neke slike;
jakost i sjaj boje: 3. pren. nain ponaanja i govora u ophoenju, npr.
"u tome drutvu vlada ugodan ton"
tonn (engl. ton) mjera za teinu = 1000
kg (u Francuskoj i Njemakoj); u Engleskoj i SAD-u 1016,0475 kg; registarska tona mjera za zaprem inu i
nosivost brodova = 100 kubinih stopa = 2,83 m 3
tonndilja (p. tonadilla) vesela narodna
pjesma koja se obino pjeva izmeu
inova nekog kazalinog djela (na
panjolskoj pozornici)
tonaa (fr. tonnage) teretna nosivost,
zapremina broda (u tonama)
tondin (tal. tondino) podmeta, podloak za au ili tanjuri
ton do (tal. tondo okrugao. obao) slike
ili reljefi okruglog oblika u renesansnoj umjetnosti
tonfilm (gr. tonos ten, engl. film) film
kod kojega su slike praene odgovarajuom zvunom pratnjom (prirodnom. govornom i glazbenom)
tonici (gr. tonos tjelesna snaga, kijepkost, lat. lonica) mn. med. farm.
sredstva, lijekovi koji osvjeavaju i
okrjepljuju; tonina sredstva

tonian
tonian (gr. tonikos naponski) okrjepljujui, koji okrjepljuje, osvjeavajui, koji osvjeava; tonina sredstva
v. tonici; usp. klonian
tonik (gr. tonos krjepkost, lat. tonicum)
med. v. tonici
tonika (tal. tonica) glaz. osnovni ton
tonske ljestvice; slijed i nazivi pojedinih tonova ljestvico jesu: tonika ili
osnovni ton, sekunda, terca, kvarta,
kvinta, ili dominanta, seksta, septima, oktava
tono (fr. tonncau bava) zrak. akrobacija pri kojoj se zrakoplov, u vodoravnom letu. okrene oko svoje uzdune osi
tonofonitet (gr. tonos dizanje, fone
glas) lingv. visina glasa
tonograf (gr. tonos ton; napon, grafo
biljeim, piem) 1. zrak. sprava koja
automatski biljei tonove; 2. med.
sprava za biljeenje kretanja krvnog
tlaka
tono gram (gr. tonos napon, gramma
pisano, pismo) slika krvnog tlaka dobivena na tonografu
tonologijn (gr. tonos ton, logia) znanost o tonu
tonometar (gr. tonos napon, metron
mjera, mjerilo) med. ureaj za mjerenje krvnog tlaka; ureaj za mjerenje napetosti one jabuice
tonometrija (gr. tonos ton; napon, metria mjerenje} glaz. mjerenje tonova;
med. mjerenje krvnog tlaka; mjerenje napetosti one jabuice; fiz. mjerenje napona pare kod otopina
tonski (gr. tonikos) glaz. koji se tie
tona, zvuni; tonska ljestvica ili skala
slijed tonova poevi s osnovnim tonom ili tonikom (v. tonika); tonski
plan nizanje svih tonova koji dolaze
jedan za drugim, poevi od najdubljega pa do najvieg
tontina (tal.) drutvo za uzajamno nasljeivanje kod kojega dioniari koji
due ive nasljeuju interes (rentu)

1415

topika

prije umrlih; takoer: hazardna kartaka igra s vizitkartama (posjetnicama), sudjeluje 1215 igraa
tonus (gr. tonos napon, lat tonus) med.
normalno stanje napetosti organa
ljudskog tijela, osobito miia
tonzile (lat. tonsillae) mn. anat. krajnici
tonzilitis (lat. tonsillae krajnici) med.
upala krajnika
tonzilotomija (lat. tonsillae krajnici,
gr. tome rezanje) med. operativno
odstranjivanje krajnika
tonzura (lat. tonsura strienje, stria)
kod kat. sveenika: okruglo obrijano
mjesto na tjemenu (kao simbol predanosti Bogu); pren. zareenje; tonsura Pauli it. tonzura Pauli (lat.)
obrijani prednji dio glave grkokatolikih (unijatskih) sveenika;
tonsura Pe.tri it. tonzura Fetri (lat.)
obrijano tjeme rimokatolikih sveenika
tonzurirati (lat. tonsura strienje, stria) obrijati tjeme (kod kat. sveenika)
top (engl.) pom. vrh katarke, ko na
katirci
top-weight it. top-vet (engl.) port,
najvei teret to ga u hendikepu nosi
najvie optereeni konj
topaz (gr. topazos, lat. topasius, sanskr. tapus) min. veoma cijenjen dragulj, najee ukaste hoje, ali moe
biti i drukije obojen i potpuno proziran
topian (gr. topi kos) mjesni, poloajni,
koji se tie mjesta ih poloaja; tapir.
na sredstva med. lijekovi koji djeluju
na odreeno mjesto, izvana ili iznutra (flaster itd.)
topika (gr. topos mjesto, topikos mjesni, lat topica) 2. mn. spisi u kojima
su skupljeni ih navedeni izvori za
dokaze
topika (gr. topos mjesto, topikos mjesni, topike) 1. ret. sustavno izlaganje
odreenih opih pojmova i stavova
koji, pri izradbi predavanja, slue

topinambur

1416

kao smjernica za pronalaenje svrsishodnih dokaza; gram. prouavanje

reda rijei; teol. znanost o dokazima
koji se nalaze u Svetom pismu
topinambur (braz.) bot. morska repa,
iok (sjevernoamerika biljka iji su
gomolji dobra stona hrana)
topless it. toplis (engl.) enski kupai
kostim koji se sastoji samo od gaica
(bez grudnjaka]
topofobija (gr. topos mjesto, fobeomai
bojim se) med. bolestan strah od
otvorenih, irokih prostora
topognom (gr. topos mjesto, gnomon
kazaljka) pokaziva, odrediva mjesta za brodove i dr.
topograf (gr. topos mjesto, grafo crtam, biljeim) onaj koji predouje
zemljite crtanjem
topografija (gr. topos mjesto, grafo
crtam, biljeim) grana geodezije koja
se bavi predoivanjem dijelova Zemlji ne povrine crtanjem; anatomska
topografija (lat. topographia anatomica) anatomsko opisivanje poloaja dijelova tijela
topografirati (gr. topos mjesto, grafo
crtam, biljeim) snimati neki predio,
crtanjem prikazivati prirodu nekog
predjela
topografski koji se tie topografije; topografske karte, veliki zemljovidi na
kojima je tono i do sitnica zabiljeena i oznaena priroda samo jednog kraja ih predjela
topolino (tal. lopolino "mii") vrsta
malog talijanskog automobila
topologija (gr. topos mjesto, logia znanost) znanst o mjestima, znanost o
poznavanju mjesta
toponimija (gr. topos mjesto, onyma
ime) jezino i povijesno objanjenje
podrijetla imena pojedinih mjesta
toponomnstika (gr. topos mjesto,
onoma ime) znanost o imenima mjesta; znanost koja ispituje podrijetlo i
znaenje imena pojedinih mjesta

torakotomija

toponnmastikon (gr. topos mjesto,

onoma ime) popis mjesta, rjenik
mjcsbi
topi iskop (gr. topos mjesto, skopeo promatram) v. topognoin
Tor (nord. Thor) mit, bog groma u nordijskoj mitologiji, osobito tovan u
Norvekoj; u edskoj mitologiji: sin
Odina i Jerdc (Zemlje), naoruan ekiem kojim oplouje zemlju, pobjednik u borbi s divovima itd. (kod starih Nijemaca odgovara mu Donar)
Tora (hebr. thorah) Mojsijev zakonik
(Pentateuh) iz kojega kantor u sinagogama subotom pjeva po jedan dio
toracici (gr. thorax trup; prsni ko,
lat. thoracici) mn. zool. ribe kod kojih
sc trbune peraje nalaze ispod prsnih peraja
toraeik (gr. thorax trup; prsni ko, lat.
thoracica) med. sredstvo, lijek za
prsa
torakodinamometar (gr. thorax gen.
thorakos prsni ko, dynamis sila.
snaga, metron mjera, mjerilo) sprava
za mjerenje snage, sposobnosti udisanja
torakometrija (gr. thorax prsni ko,
metria mjerenje) mjerenje prsa
torakoplastika (gr. thorax prsni ko,
plastike vjetina uobliavanja) pravljenje prsnog koa; med. jedan od naina lijeenja plunih bolesti, osobito
tuberkuloze plua: operativno uklanjanje niza rebara u jednoj polovici
prsnog koa. ime se smanjuje njegov obujam, a time i bolesno pluno
krilo obustavlja svoj rad
torakoskop (gr. thorax prsni ko, skopeo gledam) med. endoskop kojim se
vri pregled prsnog koa
torakoskopija (gr. thorax prsni ko,
skopeo) med. pregled prsnog koa pomou torakoskopa
torakotomija (gr. thorax prsni ko : tome rezanje) med. operativno otvaranje prsnog koa

toraks
toraks (gr. thorax trup; prsni ko) oklop za prsa; anat. prsni ko
toreador (p.) borac s bikovima koji se
bori na konju
torcfnkcija (lat. torrefactio) suenje, prenje
torero (p.) borac s bikovima koji se
bori pjeke
toreumato grafija (gr. loreuma rezbarija, grafia opis) opisivanje i poznavanje rezbarija
toreut (gr. toreutes) rezbar, graver
torcutika (gr. toreuma rezbarija, rezbarski rad, toreutike) vjetina izraivanja stvari od kovine ili bjelokosti
(kipova, posuda, reljefa) otrim oruem, rezbarstvo, rezbarska umjetnost
tori (engl. tory) v. torijevac
Toricellijeva cijev it. Toriolijcva ...
fiz. = barometar, nazvan po izumitelju, tiil. filozofu i matematiaru
Evangelisti Torricelliju (16081647);
ToriceUijeva praznina zrakoprazan
prostor u gornjem dijelu barometar ske cijevi; Toricellijev teorem brzina kojom istjee teka tekuina
kroz otvor na posudi jednaka je onoj
brzini koju bi ona dobila kad bi slol)odno pala za visinu jednaku udaljenosti otvora od slobodne povrine
tekuine u posudi
torij (lat. thorium) kem. radioaktivan
element, atomska teina 232,12, redni broj 90, znak Th
torijevac (engl. torv) lan aristokratske
stranke u Engleskoj, pristaa starog
dravnog i crkvenog ustrojstva, tzv.
dvorske stranke (prvobitno: podrugljivo ime ir. tory = razbojnik
koje su im dali protivnici, vigovci); u
SDU-u: demokrat
torizam (engl. tory) politiko-socijalna
shvaanja i naela torijevaca
tormento (tal.) strahovita vijavica u
Alpama
tormentum (tal. tormentum) sprava za
muenje; muenje, muka

1417

torta

termina (lat. torquere, tormina) med.

zavijanje (u trbuhu), trbuhobolja
tornado (p. tornado) veoma jak vihor
na zapadnoj obali Afrike i u podruju
rijeke Missisisppi (Sjeverna Amerika)
toro (p. toro, lat. taurus bik) borba s
bikovima (u panjolskoj)
toros (gr. thoros animalno sjeme) hiol.
spolno sjeme
torpedika (lat. torpedo) voj. poznavanje
torpeda, dio vojne znanosti koji se
bavi torpedima
torpedirati (lat. torpedo utrnulost, ukoenost) voj. napasti (ili: pogoditi,
potopiti, razoriti) torpedom
torpedujaa (lat. torpedo ukoenost)
voj. v, torpiljer
torpedo (lat. torpedo utrnulost. ukoenost) 1. voj. podvodna plovea mina
vretenastog oblika, kree se pomou
vlastitog mehanizma, pali se elektricitetom (eleklro-torpedo) ili dodirom sa stranim tijelima (kontaktni
torpedo): slui za obranu (defenzivni

torpeda) ili napad (ofenzivni torpedo)

protiv neprijateljskih ploveih objekata, a izbacuje se s ratnih brodova

(torpiljera, podmornica, krstarica,
brzih borbenih amaca) i s obala pomou posebnih (lansirnih) cijevi; 2.
zool. drhtulja (riba)
torpidan (lat. torpidus) obamro, utrnuo,
ukoen, neosjetljiv
torpiditet (lat. torpiditas) med. v. torpor
torpiljer (fr. torpilleur) voj. uzak i onizak ratni brod s oko 600 tona deplasmana (istisnine), brzine preko 30 milja na sat, s nekoliko lansirnih cijevi
za izbacivanje torpeda
torpor (lat.) med. utrnulost, ukoenost,
obamrlost
torta (tal., p. torta. lat. tortus uvijen;
uvoj, vijuga) kuh. velik, obino okrugao kola (s jajima, maslacem, okoladom, voem, raznim likerima i dr.)

tortelini

1418

tortelini (tal. tortellini) mn. kuh. vrsta

tjestenine (kolutii punjeni knsanim
mesom)
tortikolis (lat. tortu s uvijen, lat. collum
vrat, torticollis) med. krivovratost
tortuozan (lat. tortuosus) zavojit, krivudav, vijugav, iskrivudan; pren.
podmukao, potajan, lukav; zamren,
nerazumljiv
tortura (lat.) muka, muenje; nain da
se stvaranjem jakih tjelesnih lolova
dobije sudsko priznanje; muenje
pitanjima (na sasluanju); tortura
oris (lat.) med. iskrivljenost usta, gr
usta; tortura faeiei (lat.) iskrivljenost
lica
torus (lat.) jastuk, uzglavlje; arhit. okruglo ispupenje na bazi jonskih stupova; bot. cvjetite; med. mesnati dio
tijela, mii; tori conscer^sio it tori
konscenzio (lat.) prav. lijeganje u
branu postelju, tj. stupanje u brak
torzijn (lat. torsio) 1. uvlaenje, uvijanje. zaokretanje; 2. fiz. otpor to ga
zaokrenuto tijelo daje vanjskoj sili;
3. med. zaokretanje kraja presjeene ile da bi se zaustavilo krvarenje
torzijska vaga sprava pomou koje sc
mjere male sile time to im se uvijanjem posebne ice odrava ravnotea
torzo (tal. torso, gr. thvrsos, lat thyrsus) gornji dio ljudskog tijela (ramena, prsni ko i bokovi); umj. kiparsko ili slikarsko djelo koje prikazuje gornji dio ljudskog tijela, bez
glave i ruku (npr. znameniti Ilerkulov torzo u Vatikanu)
tost (engl. toast lat. tostus) 1. prena
krika kruha, prenica (uz aj); 2.
zdravica, nazdravljanje (po nekadanjem engleskom obiaju, da onaj tko
nekome nazdravlja spusti u svoj vr
komad prenog kruha, zatim puta
vr da ide od jednog do drugog, pa
kad opet doe do njega, on ispije
ostatak, a kruh pojede)

totem

tosto (tal.) glaz. brzo

total (lat. isp. totalan) u filmskom jeziku: slika u kojoj jc ovjek snimljen u
visini itavog tijela
totalan Gat. totalis) cio, cjelokupan,
potpun, ukupan, sav; totalna refleksija opt, potpuno odbijanje svjetlosti,
pojava koja nastupa kad zrak dolazi
iz sredine koja jae prelama pa naie
na sredinu koja slabije prelama, onda
on ne prijee u ovu. ve se na razdvojnoj povrini, kad dostigne granini kuL, odbije kao od zrcala; totalna pomrina astr. potpuna pomrina, npr. Mjesec;!, Sunca; totalni rat
rat u kojem cijeli narod svima .sredstvima vojnim, ekonomskim i duhovnim radi na unitavanju drugog naroda, odnosno stinovnika drave s kojom je u ratu
totalitaran Gat. totus cio. sav, potpun,
fr. totalitiire) ukupan, cjelokupan,
sav; totalitarna drava drava koja
kontrolira cjelokupan ivot svojih podanika: kapital i rad, proizvoaa i
potroai!, trgovinu, industriju i ostale profesije, zemljoradnju, vjeru,
odgoj, umjetnost, knjievnost, znanost, medije, port, sve javne ustanove. ak i obiteljski ivot; takve su
drave bile, npr. Mussolinijeva Italija
i Hi ti ero va Njemaka; totalitarni- ral
v. pod totalan
totalitet (lat. totus, fr. totalite) cjelokupnost, cjelina, ukupnost, svi
totalizator (lat. lotalisator) stroj za
skupljanje, skupljaica; vrsta klaenja na konjskim trkama kod koje
se ukupan iznos (totalna svot.a) oklada izrauna i potom izvri podjela
dobitaka; visina dobitaka moe sc
utvrditi tek kada je pobjednik poznat
totalni reflektometar opt. sprava pomou koje se, mjerenjem graninog
kuta, odreuje indeks prelamanja
svjetlosti nekog tijela
totem (indijan.) simbol imena, plemenski znak primitivnih naroda, vrsta

totemizam

1419

ivotinje ili biljke u kojoj Su potovali svoje pretke i duhovne zatitnike

svog plemena
totemizam (indijan.) vjerovanje primitivnih naroda u zajedniko podrijetlo
i mistini odnos izmeu plemena i
neke vrste ivotinja, a ponekad i biljaka; takvu ivotinju ili biljku (totem) su oboavah i smatrali osnivaem svog plemena, pa se obino
po njemu nazivalo i cijelo pleme
totntanc (njem. Totentanz) mrtvaki
ples (glazbena kompozicija i slikarsko djelo)

Totus mundus agit histrionem (lat.)

itav svijet glumi (natpis na proelju kazalita u kojem jc djelovao

Shakespeare)
tour-rctour it. tur-retur (fr.) odlazak
i povratak; karta tour-retour karta
koja vrijedi za odlazak i povratak
trabakul (tal. trahaceolo) obalna lada
(s dvije katarke) na Jadranskom moru

trabant (e. drab pandur, tal., p. trabante vojnik tjelesne strae, tjelohranitelj) pren. priipetlja: astr. v.
satelit
trabeata (lat. trahea) lit. starorimska
komedija s motivima iz visokog rimskog drutva (nazvana po trabei, sveanoj gornjoj haljini rimskih vitezova i a ugura)
traber (njem. Traber) kasa (konj)
trabuko (p. trabuco) kratka puka sa
irokim grliem; vrsta cigara
tra (njem. TraLsch) brbljanje, ogovaranje, olajavanje, klevetanje
trade-mark it. tred-mark (engl.) trg.
zatitni ig, zatitna marka (tvornice)
trade-union it. tred-junjen (engl.)
obrtnika, radnika sindikalna udruga u Engleskoj (za zatitu od nadmonosti kapitala)
tradicija (lat. traditio) predaja, s koljena na koljeno usmeno irenje (pri-

tragant

a, pouka, vjerovanja, obiaja i si.);

vijest; obiaj, navika; prav. predaja
tradicionalan Gat. traditio predaja) rairen predajom; utemeljen na predaji; uobiajen; tradicionalna knjievnost narodna knjievnost
tradicionalist (lat. traditio) pristaa
predaje
tradicionalizam (lat. traditio predaja)
teol. nauavanje da je Rog otkrio prvim ljudima govor i prvu spoznaju, i
da su oni to predajom sauvali za
potomstvo; vjera u predaju
tradirati (lat. trans, dare, tradere) predati, predavati, izruiti, isporuiti,
usmeno prenijeti (vijest, priu, pouku); pouavati
traditivan (lat. traditivus) v. tradicionalan
traditor (lat. traditor) 1. izdajnik, prokaziva; osobito: prokaziva svetih
knjiga i stvari vlastima (u doba progona krana pod Dioklecijanom); 2.
voj. skriveni zaklon za oruje poloene putanje (mitraljez, poljski top i
dr.) radi iznenadnog djelovanja
traditor no orue voj. orue koje se
nalazi u traditoru
traducijanci (lat. traducere) mn. fil. v.
pod traducijanizam
traducijanizam (lat. traducere) Hl.
shvaanje da djetetova dua pri roenju izlazi iz oeve due ili sjemena,
a da se ne stvara tek pri raanju
tijela, kao to shvaa kreacija nizam;
pristae ovoga shvaanja (tradicijanci) su stoici i epikurcjci, Tertulijan.
Leibniz i dr.
trafika (lat. traflicum, fr. trafic, tal.
trffico) trgovina, trgovanje, osobito
s izraenim proizvodima; prodaja,
prodavaonica, osobito duhana
trafikant (tal. trafikante) trgovac, prodava, osobito duhana
tragala (p.) panjolska pjesma slobode
tragant (gr. tragos jarac, anthos cvijet)
bot. sluzava guma koja curi iz stab-

traged

1420

ljike biljnih vrsta roda Astragalus,

slui kao sredstvo za sljepljivanje
pastila, pilula, emulzija i u slastiarstvu
traged (gr. tragodos) v. tragiar
tragedija (gr. tragodia) poet. "jareva
pjesma", vrsta drame u kojoj istaknuti karakter (tragini junak), borei
se za neku viu zamisao, dolazi u
sukob s interesima i shvaanjima
svoje okoline; tim svojim djelovanjem
stvara sebi tzv. traginu krivnju, zato
to dolazi u sukob s prilikama u
kojima ivi. i u toj borbi (tragini
konflikt) podlijee, ali zamisao za
koju se borio njegovom smru ipak
pobjeuje; pren. alostan, koban, nesretan dogadaj (naziv po pjesmi koju
je zbor pjevao za vrijeme svetkovina
u slavu boga Bakha, na kojima se
prinosio na rtvu jarac te su se svi
pjevai u zboru oblaili u jaree koe)
tragedijant (gr. tragodia) nazovitragiar, lo pisac ili glumac tragedija
trageja (gr. tragein) slastice; orasi, bademi, kolai i dr. to se jede nakon
ruka; med. grubo izmrvljen praak
od zaina i eera (za jaanje eluca)
tragema (gr. tragema slastica) v. trageja
tragi- (gr. tragike) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tragedija, tragian
tragian (gr. tragikos) koji pripada
tragediji, koji ima oblik ili karakter
tragedije; pren. koban, zlokoban, nesretan, alostan, dirljiv, sudbonosan,
koj izaziva samilost
tragiar (gr. tragikos) pisac tragedije;
glumac koji glumi tragine uloge
traginost (gr. tragike) kobnost, zlokobnost, zlosretnost; v. tragika
tragika (gr. tragike) potresno zbivanje,
kobno zbivanje, koban sukob, sudbonosan sukob: cjelokupno djelovanje
traginih dogadaja i tragine umjetnosti

traheoskopija

t*agizam (gr. tragike) v. tragika

tragofonija (gr. tragos jarac, fone
zvuk, glas) jarei, meketav glas. zamuckivanje u govoru
tragomashnlijn (gr. tragos jarac, maschale pazuh) med. previnast smrarl
pod pazuhom
trngopodija (gr. tragos jarac, pus gen.
podos noga) stvaranje nogu kao u jarca
tragus (gr. tragos jarac) med. previna,
smrad koji se stvara pod pazuhom;
anat. izboina na prednjem rubu usne koljke
trahealan (gr. trachcia) duini, koji
se tie dunika
traheitis (gr. tracheia dunik) med.
upala dunika
traheja (gr. arteria e tracheia dunik,
trachys neravan, hrapav, tracheia
neravna, hrapava) anat. dunik
traheje (gr. tracheia) mn. zool. cijevi
na koje diu lankonoci, stonoge i
dr.
trahelagra (gr. traehelos vrat, agTa
plijen) med. kostobolja (giht) vrata;
vrsta krivovratosti
trahelizam (gr. traehelos vrat) med.
koenje (ili: ukoenost, gr) u vratu
trahclofima (gr. traehelos vrat, fyma
izraslina) med. ir na vratu
traheoblenoreja (gr. tracheia dunik,
blenna sluz, rheo teem, curim) med.
izluivanje sluzi iz dunika
traheobronhitis (gr. tracheia dunik,
bronehia dunice) med. upala dunika
traheocela (gr. tracheia dunik, kele
kila, bruh) med. kila (ili: bruh) dunika
traheopioza (gr. tracheia dunik, pyon
gnoj) med. zagnojenost dunika, gnojenje dunika
traheoragija (gr. tracheia dunik, korijen rag- od regnymi slomim, skrham) med. krvarenje dunika
traheoskopija (gr. tracheia dunik,
skopeo promatram) med. ispitivanje

traheostenoza

1421

(ili: pregled) dunika pomou posebnog zrcala

traheostenoza (gr. tracheia dunik,
slenosis suenje, suenost) med. suenost (ih: suavanje) dunika
traheotomija (gr. tracheia dunik, tome rezanje) kir. rezanje, prorezivanje, otvaranje dunika
traheotomirati (gr. tracheia dunik,
tome rezanje) kir. operirati, razrezi vati dunik
trahielkoza (gr. tracheia dunik, elkos
gnojna rana) med. ir ili prit u duniku
trahifonijn (gr. trachvs hrapav, fone
glas) med. grubost glasa, promuklost
trahit (gr. trachys hrapav, neravan)
min. grornadna stijena porfirne strukture, obino svijetle boje te hrapava
trahom (gr. traehoma hrapavost) med.
veoma teak oblik zarazne upale
oiju, oituje se u stvaranju sivkastih zrnaca na spojnoj koici oka; moe dovesti i do sljepila
trahtur (njem. Trichter) lijevak
trajber (njem. Treiber) tjera, gonitelj:
hajka
trajekcija (lat. trajeetio prijevoz, prelazi; 1. gram. premjetanje jedne rijei iz glavne reenice u relativnu reenicu (ret. figura); 2. kem. vrsta procjeivanja
trajekt (lal. trajeclus prijelaz; prelazak.)
skela, prijevoz (preko vode), prijelaz;
prelazak, prelaenje; trajektni. brod
brod koji prevozi vlak preko rijeke
ili jednog dijela mora, eljeznika
skela
trajektorija (lal. Irajectoria) geom. krivulja koja pod Stalnim kutom sijee
lenvulje danog skupa
trajel (engl. trial sasluanje; ispitivanje,
proba) jah. probanie i ispitivanje konja koji trebaju sudjelovati u utrci
trak-sistem (engl. truck zamjena, razmjena) nain plaanja zarade radnicima u robi, a ne U gotovom novcu

trampo! Ln

trakt (lat. tractus) vuenje, potez, prostiranje u duinu; predio, kraj; arhit.
krilo graevine
traktat (lat. tractatus) rasprava, spis,
mala knjiga; mali spis ili letak vjerskog sadraja koji u narod ire vjerske udruge radi podizanja vjere i morala; prav. pogodba, ugovor na temelju kojega se sklapa meunarodni
sporazum
traktirati (lat. tractare) obraivati neto, raspravljati o emu; ponaati se,
postupati s kim (usp. tretirati); astiti, ugostiti
traktor (lat. trahere vui. tractor) vozilo
koje vue plugove i druge poljoprivredne strojeve
traktorija (lat. tractoria) mat. krivulja
od ijih tangenti, raunajui od dodirne toke, jedna dana krivulja ili
pravac (direktriks) odsijeca uvijek
jednake dijelove
traktoriograf (lat. trahere vui, gr.
grafo piem) sprava kojom se tono
izraunava duina krivulja
traktriks (lat. tractrix) mat. v. traktorija
trama (lat. trama, fr. trame) potka kod
tkanine; tram-svila svila s potkom
koja se izrauje od svilenih ahura
druge klase
traminac (njem. Traminer) 1. vrsta veoma slatkog i ukusnog bijelog i crnog
groa, podrijetlom iz Tramina (juni Tirol); 2. vino visoke kakvoe koje
se dobiva od toga groa; 3. vrsta
jabuke
tramontana (tal.) 1. sjeverni vjetar u
Italiji; 2. sjeverna zvijezda, Sjevernjaa; izgu-bili iramontanu izgubiti
smjer, zbuniti se, vie se ne umjeti
snai (po govoru mornara kojima zvijezda Sjevernjaa slui za snalaenje)
tramper (engl. tramp-steamer) teretni
brod slobodne plovidbe
trampolin (tal. trampolino) odskonica,
skakaka daska, daska s koje se iz-

tramvaj

1422

vode skokovi (gimnastiki, u vodu i

si.); trambulin
tramvaj (engl. tramway) ulina elektrina eljeznica (u gradovima)
tran (njem.) riblje ulje
trankvilitet (lat. tranquillitas) mirnoa, spokojstvo
tranquillamentc it. trankvilamente
(tal.) glaz. mirno, tiho
trans (engl. trancc, lat. transire prijei)
2. psih. stanje duboke hipnotike uspavanosti spiritistikog medija; pren.
zanos, ushienost, ekstaza
trans (lat.) 1. prijedlog koji se javlja u
mnogim sloenicama i znai: preko,
s one strane, pretrans-subjektivan (lat. trans-subjcctivus) Cl. koji je s one strane, tj. izvan
subjektivnog, vlastitog Ja, objektivan
trans-supstancijaeija (lat. trans-substantiatio) preobraavanje jedne biti

u drugu

transakcijo (lat. transaclao) nagodba,

sporazum; veliki trgovaki posao
transaktor (lat. transaetor) posrednik,
pregovara
transalpski (lat. trans-alpinus) koji lei
s one strane Alpa, prekoalpski
transanimacija (lat. iraiisanimatio) seljenje dua, prelaenje dua
transatlantski (lat. trans-atlantinus)
koji lei s one strane Atlantskog oceana, prekooceanski
transcendencija (lat. transscenaentia)
fil. prekoraavanje granica iskustva,
nespoznatljivost iskustvom, ono to
je s one strane iskustva
transcendentalan (lal. transscendenlalis) fil. koji se, promatran logiki,
nalazi priie svakog iskustva, koji ini
moguom spoznaju iskustva; transcendentalnu logika (nasuprot opoj
logici) bavi se oblicima miljenja u
vezi sa spoznajom iskustva, predmeta danoga u prostoru i vremenu;
transcendentalna filozofija
prema
Kantu: sustav svih naela istoga

transferirati
uma, "sustav svih pojmova razuma i
naela, ali samo ukoliko se tiu predmeta koji su dani osjetilima i koji se
mogu dokazivati iskustvom" (njezin
posebni zadatak je analiza istog razuma, a sadri "uvjete i prve elemente nae cjelokupne spoznaje a
priori"'); transcendentalni idealizam
Kantova teorija po kojoj se stvar po
sebi ne moe spoznati, i koja smatra
prostor i vrijeme oblicima osjetilnog
zamjeaja a priori

transcendcntalizam (lat. transscendere) fil. stajalite "transcendentalnog idealizma"; u Americi: vrsta idealistike metafizike
transcendentan (lat. transscendens,
transscendere prelaziti, nadilaziti) 1.
mat. koji sc ne moe izraziti algebarski; 2. fil. koji prelazi granice mogueg iskustva, koji prelazi granice
prostom (vremenske stvarnosti, koji
je izvan ih iznad mogunosti osjetilnog zamjeivanja, nadosjetilan,
natprirodan, hiperfiziki; supr. imanentan
transelementacija (lat. trans-elementatio) kem. pretvaranje elemenata,
kemijsko pretvaranje jednog elementa u drugi
transcuntan (lat. transiens. transeuntis) fil. koji prelazi preko ega (npr.
pojma, stvari), koji zalazi u drugo
podruje
transfer (lat. transferre prenositi) 1.
prav. spis kojim se prenosi pravo
vlasnitva neke rente, posjeda i si.
na neku drugu osobu; 2. bank. prijenos odreene svote novca iz jedne
zemlje u drugu, tj. iz jedne valute u
drugu; il. prijenos nominalnih vrijednosnica s jednog vlasnika na drugog
transferirati (lat. trans-ferre) prenijeti,
prenositi, premjestiti, premjetati;
prevesti (na drugi jezik): trg. iznos
mjenice otpisati s ijeg konta; trans-

transfigurac ij a

1423

ferirati ad usum it. ... ad uzum (lat.)

pustiti u optjecaj, u promet,
transfiguracija (lat. transfiguratio.)
preobraavanje, preobraenje
transfigurator (fr. transfigurateur) fiz.
preobraavate Ij preinaitelj oblika, =
kaleidoskop
transfigurirati (lat. trans-figurarc)
preohraziti, preobraavati, preinaiti. preinaavati
transfiks (lat. trans-fixum) prav. naknadan dokument (koji se pergamentnom vrpcom spaja s glavnim dokumentom)
transformacija (lat. transformatio) 1.
pretvaranje, preobraavanje, preinaavanje, preobliavanjo; preuoblienje, preuoblienost; 2. fiz. pretvaranje struje visokog napona u struju
niskog napona, i obratno, pomou
transformatora; teorijo, transformacije v. transformizam
transformator (lat.) 1. fiz. sprava pomou koje se struja visokog napona
moe, bez znatne promjene ukupne
elektrine energije, pretvoriti u struju niskog napona, i obratno: 2. maioniar, vjetak u tobonjem pretvaranju jednih predmeta u druge
transformirati (lat. trans-formarc) preohliiti, preoblikovati, preobraziti,
pretvoriti, promijeniti, preinaiti;
mat. preinaiti, preinaavati, jednom
matematikom izrazu dati drugi oblik ne mijenjajui mu vrijednost
transformizam (lat. trans, forma) biol.
teorija o preobraavanju ivog svijeta
tijekom povijesnog razvoja, = darvinizam
transfundirati (lat trans-funderc) prelijevati tekuinu iz posude u posudu,
preliti, prelijevati, pretoiti, pretakaii; med. pretakati krv iz ila jedne
osobe u ile druge
transfuzija (lat. transfusio) prelijevanje, pretakanje; med. pretok krvi iz
ila jedne osohe u ile druge (u slu-

translator

ajevima teih bolesti koje su u vezi

S veim gubitkom krvi)
transfuzor (lat. transfusor) med. sprava za pretikanje krvi; usp. transfuzija
transgresija (lat. transgressio) prijestup, prekoraenje (zakona, naredbe
i dr.); geol. prodiranje mora u kopno
i irenje na prostor kopna (supr. regresija)
Transilvanija (lat. trans preko, silva
uma) "zemlja s one strane ume",
Krdelj
transkontinentalan (lat. transeontinentalis) koji prelazi preko kopna,
prekokopneni; koji spaja ili povezuje
oceane
transkribirati (lat. trans-scribere) 1.
prepisati (iz jedne knjige u drugu, iz
jednog oblika u drugi; drugom abecedom); 2. prav. prepisati na drugog,
npr. neko potraivanje
transkripcija Gat. trans-scriptio) 1.
prav. prenoenje na drugo prepisivanjem; 2. prepisivanje, prenoenje
nekog teksta na drugo pismo npr. s
latinice na glagoljicu; 3. glaz. prilagoavanje jedne kompozicije za drugi glas ili drugi instrument
transkutan (lat. trans- kroz. cutis koa)
med. koji ide kroz kou
translacija Gat. translatio) 1. prijenos,
prenoenje, premjetanje; 2. prijevod,
prevoenje (na drugi jezik); 3. prav.
prenoenje, prijenos (nekog prava);
4. fiz. gibanje jednog tijela kod kojega
sve njegove toke opisuju paralelne,
podjednake, isiousmjerenc putove
translatio juri i t translacio juri
(lat.) prenoenje jednog prava na nekoga drugog
translatirati (lat. trans, latio) trg. prenositi, = transferirati
translativ (lat translatum preneseno)
u deklinaciji ugro-finskih jezika: pade mjesta
translator (lat.) prevoditelj, tuma

translatoran

1124

translatoran (lat. transiatorius) pomian, pri kojem se svaka toka kree;

v. translacija; usp. rotatoran
translokacija (lat. translocalio) mijenjanje mjesta, premjetanje
transmarinski (lat. transmarinus) koji
je s one strane mora? prekomorski
transmisija (lat. transmissio) prenoenje, isporuivanje; fiz. prenoenje sile; u strojnoj tehnici: one naprave (zupanici, kotai, vratila, remeni i dr.) koje prenose pogonsku
silu s motora na stroj radilicu
transmitirati (lat. trans-mittere) predati, isporuiti; fiz. prenijeti silu, prenosili silu (usp. transmisija)
transmutacija (lat. transmutatio) preobraavanje, pretvaranje; preobraenost, prelvorenost; sposobnost preo b r a a v a nj a; teorija tra na mutacije

biol. teorija o preobraavanju ili postanku, shvaanje koje su (jo prije

Darvrina, usp. darvinizam) postavili
Lamarc i drugi prirodnjaci, prema
kojem su se sva organska bia razvila
iz jednog praoblika ili nekoliko najjednostavnijih praoblika = descendentna teorija
transnaturalan (lat. trans, naturalis
prirodan) koji sc nalazi s one strane
prirode, natprirodan
transoceanski (lat. trans-oceanus) koji
je s one strane mora, prekooceanski
transparcncija (lat. transparentia)
prozirnost
transparent (lat. trans-parere) 1. papir
s debelim crnim ili crvenim crtama
koji sc pri pisanju podmee pod papir
bez crta na kojem e se pisali; 2. prozirna slika (izraena na prozirnom
papiru ih platnu natopljenom u ulju);
3. tanka gornja haljina ispod koje se
vidi boja donje haljine
transparentan (lat. trans-parere) proziran; bistar, jasan; transparentu* folije tanki, prozirni (tansparentni) listovi izraeni od umjetne plastine

transporter

mase, po nainu izradbe slini umjetnoj svili: prodaju se pod nazivom

celofan, neofan, tran?parin i dr. a
slue za zatitu ivenih namirnica
od zraka, vlage, za zatvaranje staklenki, boca itd.
transparentnost (lat. transparentia) v.
transparencija
transpiracija (lat. trans-spiratio) isparavanje, isparenje; znojenje, znoj
transpiracijski (lat. transpiratio
isparavanje) koje se tie transpiracije;
transpiracijski koeficijent bot. koliina
vode koju biljke, tijekom svog razvijanja, ispare (transpiriraju) da bi stvorile jedinicu (jedan gram) suhe tvari
transpirirati (lat. trans-spirare) ispariti, isparavati; znojiti se; pren. prouti se, izii na glas
transplantacija (lal. transplantatio)
presaivanje, premjetanje; med. bot.
zamjenjivanje unitenog dijela biljnog ili ivotinjskog tijela drugim dijelom uzetim s nekog drugog mjesta
od istog ili drugog organizma (u plastinoj kirurgiji i vrtlarstvu)
transplantat (lat. transplantare) med.
bot. dio tkiva ili organ koji je presaen putem transplantacije
transpolaran (lat. trans- kroz) koji ide
preko zemaljskih polova
transponirnti (lat. transponere) premjestiti, premjetati; mat. lanove
jednadbe premjestili sjedne strane
na drugu: glaz. prevesti na drugi (vii
ih nii) glas
transport (lat. transportus) 1. prijenos,
prijevoz, prenoenje, prevoenjc (putnika, robe i dr.); 2. roba koja se prevozi; 3. u knjigovodstvu: prijenos,
prenoenje zbroja rauna sa zavretka jedne strane na poetak druge
transportacija (lat. transportatio) prenoenje, prevoenje; prevoenje
osuenika u koloniju, deportacija
transporter (fr. transporteur) 1. teh.
ureaj za prenoenje materijala koji

transportirati

1425

se; obraduje ili sastavnih dijelova

nekog stroja od jednoga radnika do
drugog; 2. veliki auto za prijevoz trupa i vojnog materijala; 3. osoba koja
se bavi prevoenjem robe; 4. straarvodi, pratitelj; 5. geom. instrument
za prenoenje ili mjerenje kutova
(.polukrug podijeljen na 180)
transportirati Gat. transportere) prenijeti, prenositi, prevoziti, prevesti,
npr. robu. trupe, osuenike u koloniju, deportirati
transportni (Int. transportus.) prijenosni. prijevozni, koji se tie prijenosa
ili prijevoza, koji pronosi ili prevozi;
transportni strojevi teh. sprave koje,
obino pokretane transmisijom,
prenose materijal s jednog mjesta rada na drugo, a same ostaju na istom
mjestu, npr. dizalice i dr.
transpozicija Gat. trans poeitio) premjetanje, premjetaj; mat. prebacivanje lanova jednadbe sjedne
strane na drugu; glaz. prevoenje na
drugi ton
transtermija (lat. trans, gr. thermos
topao, vru) med. v. termo penetracija
transudacija (lat. trans-sudalio) med.
izluivanje serozne tekuine (transudata) iz krvnih ila u okolno tkivo
zbog poremeaja u cirkulaciji, poveanog tlaka u ilama itd.
transudat (lat. trans-sudatum) med. v.
pod transudacija
transudirati (lat. trans-sudare) med.
izbijali, izlaziti kroz otvore, npr. znoj
transumpt (lat. trans-sumptum) prav.
ovjeren prijepis (kopija)
transurani (lat. trans, gr. uranos nebo, lat. uranium) mn. kem. radioaktivni elementi (neptunij i plutonij)
koji dolaze iza urana, posljednjeg
kem. elementa na Mendeljejevljevoj
tablici; dobiveni su umjetnim putem,
kao rezultati reakcija atomskih jezgri
transverzn (lat.) v. traverza

trapezoedar

transverzala (lat. trnnsversalis) geom.

poprenica, crta ili povrina koja
presijeca sustav crta ili povrina
transverzalan (lat. transversalis) poprean; fiz. transverzalno valovito gibanje gibanje kod kojega djelii elastine sredine titraju okomito na
smjer prostiranja poremeaja, tj. zraka (supr. longitudinalan)
transvestija (lat. trans pre-, vestis odea) nagon za mijenjanjem odjee,
obino erotske prirode
transvestiti (lat. trans pre-, vestis odjea) mn. osobe koje pri normalnom
spolnom seksualnom osjeaju imaju
nagon za oblaenjem odjee suprotnog spola
trana (fr. tranehe) 1. krika (kruha,
mesa); 2. vijenac na kovanom novcu
(s natpisom ili ukrasom); 3. dio zajma
(kad se zajam ne emitira odmah itav
nego u odreenim dijelovima)
traneja (fr. tranehee rov, jarak, prokop) voj. dugaki rov koji titi od metaka, krhotina granata i si., te slui
i za dostavljanje obavijesti
tranirati (fr. traneher) sjei, rasijecati
(peenje)
tranzit (tal. transito) trg. prijevoz robe
ili dobara kroz jednu zemlju u drugu
(bez carine ili po posebnoj carinskoj
pristojbi)
tranzitiv (lat. transitivum sc. verbum)
gram. prijelazan glagol
tranzitivan (lat. transitivus) prijelazan;
tranzitivan glagol v. tranzitiv
trap (njem. Trab) jah. kas, kasanje '
traper (engl. trapper) sjevernoameriki
lovac na divlja skupocjenog krzna,
osobito na dabrove i vidre
trapez (gr. trapeza) geom. etverokut
s dvjema paralelnim siranama; port,
visee vratilo (gimnastika sprava)
trapezoedar (gr. trapeza, edra osnova)
tijelo koje ima 24 jednake, neistostranine etvorokutne povrine (kristal)

trapezoid

1426

trapezoid (gr. trapeza, eidos oblik)

geom. etverokut u kojem nijedna
strana nije paralelna s drugom
trapist (fr. trappiste) vrsta sira blagog
okusa i mirisa (naziv po kat. redu
trapista koji su ga prvi proizvodili)
trapisti (fr. trappistes) kat. redovnici
reda od Trappe, osnovanog 1122., reformiranog u XVII. st., poznatog po
strogosti svojih, propisa, osobito po
obvezi stalne i potpune utnje (nazvani po opatiji La Trappe u jednom
pustom kraju Normandije)
trasa (fr. trae trag, p. traza, Lil. traccia trag) nacrt, obiljeena, oznaena
linija nekog puta, eljeznike pruge
i si.; voj. crte, nacrt
trasnnt (tal. trassarc) trg. izdavatelj
mjenice, osoba iji je potpis bitan uvjet za vrijednost trasirane mjenice
trasat (tal. trassalo) trg. osoba na koju
jc mjenica ispostavljena, osoba koja
treba platiti mjenicom odreenu svotu novca
trasirati (fr. tracer) 1. obiljeiti, obiljeavati, oznaiti, oznaavati, odrediti
liniju puta ili eljeznike pruge; nacrtati. skicirati
trasirati (tal. trassare, lat. trahere vui)
2. trg. izdati mjenicu (tratu) na neku
drugu osobu
trata (tal. tratta) trg. izdana mjenica,
tj. mjenica koju smo potpisali i po
kojoj dugujemo; supr. rime sa
tratarcla (tal. trattarella) trg. mala
mjenica, mjenica s malim iznosom
traulizam (gr. traulismos tepanje, izgovaranje glasa "r" iz grla (kao pogreka u izgovaranju)
trauma (gr. trauma) rana, ozljeda,
povreda (tjelesna ili duevna); psihika trauma veoma jak duevni potres kao posljedica nekog stranog i
po ivot opasnog doivljaja
traumatici (gr. trauma, traumatikos
koji se tie rane, koji pripada rani,
koji lijei ranu) mn. med. sredstva
(ih: lijekovi) za rane

treba

traumaticin (gr. trauma rana) farm.

otopina gutaperke u kloroformu
traumatian (gr. traumatikos) koji se
tie rana, koji je nastao zhog rana
travada (port. travado) pom. neobuzdan
i promjenjiv vjetar, praen sijevanjem i grmljavinom
travertln (tal. travertino, lat. lapis Tiburtinus) min. prinac, tvrdi tuf koji
je nastao od taloga iz vapnenakih
toplih izvora; dobiva se kod Rima, i
jo od starog doba slui kao odlian
graevni materijal (od njega je sazidana Petrova crkva u Rimu)
traverza (fr. traverse, lat. transversa)
grad. poprenica, poprena greda;
voj. poprean bedem (za zatitu od
bone vatre i vatre s lea); poprena
hrana, poprean prud (kod reguliranja rijeke); pren. odvratan sluaj, odvratnost
traverzirati (fr. traverser) prijei prijeko, proi kroz; isprijeiti se kome;
jah. skakati ukoso, popreke; u maevanju: napasti, napadati s boka;
izbjei udarac
travestija (tal. tra vesti re, lat. trans pre,
vestire obui) preruavanjo, preoblaenje; poet. aljiva obrada ozbiljnog
knjievnog djela; usp. parodija
travestirati (tal. travestire) preruiti,
preruavati, preobui; izokrenuti (na
aljivo); ozbiljno knjievno djelo preraditi na smijean (komian) nain
travi (engl. travvl) 1. mrea za lovljenje
riba u morskim dubinama; 2. voj.
sprava za lovljenje i unitavanje morskih mina
travler (engl. trawler) 1. brod koji lovi
ribu pomou travla; 2. voj. brod za
lovljenje i unitavanje morskih mina; droter
tre (tal. tre, lat. tres) tri; a tre itoi, a
tre parti. it. a tre, a tre voi, a tre
parti (tal.) glaz. za tri glasa, troglasno
treba (atr.) ena

treber

1427

t r c b c r (njem. Treber) kom, trop

trcbie (fr. trebuchet) osjetljiva vaga (za
mjerenje zlata, srebra)
treentisti. (tal. trecento) til. pjesnici i
umjetnici XIV. st. (treenta)
trecento (tal. trecento tri stotine) naziv
za XIV. st. u tal. knjievnosti i umjetnosti
tred (engl. thread) 2. engleska mjera
za konac razliite veliine, prema vrsti konca
tred (engl. trade) 1. zanat, trgovina,
obrt, posao, promet
tref (fr. trefle, njem. TrefO 2. jedna od
boja u igraim kartama (ir)
tref (njem. Tref!) 1. pogodak, zgoditak
trefer (njem. Treffer) onaj koji dobro
gada, dobar strijelac; zgoditak, dobitak
trefina (gr. trvpanon) kir. kratki trepan koji se pokree jednom rukom
trefiti (njem. treffen) zgoditi, pogoditi
(npr. pukom); susresti, naii na; sluajno nai; trefiii se dogoditi se, desiti
se
treger (njem. Trager) nosa, hanialin;
grad. nosa, greda (eljezna ili betonska)
trek (engl. track) port, staza za biciklistike utrke ili za natjecanje u tranju
trema (gr. tremo drem) 2. drhtanje,
grozniavo uzbuenje, strah (kandidata pred ispit, glumca pred izlazak
na pozornicu i si.)
trema (gr. tremo) 1. gram. v. dijereza
tremando (tal.) glaz. drui, podrhtavajui
trematode (lat. trcmatoda) mn. zool.
plosnate gliste
tremolando (tal.) glaz. v. tremando
tremolo (tal.) glaz. drhtanje, podrhtavanje, titranje; brzo ponavljanje istog tona
tremor (lat.) med. brzo kretanje, drhtanje jedne skupine miia
tremulant (lat. tremulans) glaz. drhtav
zvuk ili glas: pjeva koji pjeva drh-

trepanacija

tavim glasom; nain sviranja na orguljama koji im daje drhtav, titrajui ton
tren (fr. train, lat. trahere vui) vlak,
eljeznica; voj. komora, pratea vozila (topniki, municijski, pontonski,
sanitetski tren)
trenkot (engl. trench-coat) "kaput za
rovove", vrsta mukog (i enskog) lanenog ili vunenog gornjeg kaputa,
praktinog kroja, tako da moe dobro
posluiti i za loe vrijeme
trener (engl. traincr) 1. port, uvjebavatelj, obuavatelj, onaj koji nekoga
trenira
trener (fr. traineur) 2. vojnik koji zaostane za vojskom, maroder
trening (engl. training) port, vjeba,
vjebanje, sustavno, povremeno pripremanje tijela vjebanjem kako bi
na utakmici moglo biti u najboljoj
kondiciji i razviti punu vjetinu i snagu
trenirati (engl. train, lat. trahere vui)
vui za sobom, povlaiti, razvlaiti;
port, obuavati, sustavnim vjebanjem i svrhovitim nainom ivota (dijetom) osposobiti tijelo za potpun razvoj snage (boksai, hrvai, loptai,
dokeji, veslai, plivai, trkai itd.),
vriti stalan trening
trenodija (gr. threnodia naricanje, naricaljka) pjesma tubalica
trente et quarante it. trant-e-karant
(fr.) "trideset i etrdeset", hazardna
kartaka igra karata
trente-ct-un it. trant-e-en (fr.) "trideset jedan", hazardna kartaka igra
kod koje igrai nastoje u 3 karte
imati 31 bod
trepak (rus.) ruski narodni ples u 2/4
taktu
trepan (gr. trypanon svrdlo, fr. trepan)
kir. instrument za buenje lubanje
(kojim se rukuje objema rukama)
trepanacija (lat. Irepanatio) kir. otvaranje lubanje (jedna od najstarijih

trcpang

1428

poznatih operacija, nekada vrena

trepanom ili trefinom, danas pomou dlijeta, ekia ili elektrine builice) radi uklanjanja skupljene krvi ih gnoja, ircva, komadia kostiju
ili drugih stranih tijela; takoer: svaka operacija pri kojoj se otvara neka
tjelesna upljina buenjem ih izrezi vanj em kosti itd.
trepang (malaj.) v. holoturije
trepidacija (lat. trepidatio) drhtanje,
bojaljivo kretanje; prezanje, kolebanje; trepidacija Zemljine osi, pored
precesije, nulacije, jedno malo giba-

nje

tres faciunt collegium it. tres facijunt kolegijom (lat.) trojica ine kolegij, tj. trojica tvore tijelo sposobno
za donoenje odluke ili presude (staro
pravno naelo)
tresalvo (p. tresfilvo) sin mestika i
Indijanke
tretirati (fr. traiter) 1. obraivati (neku
temu), raspravljati (o emu); 2. ponaati se, postupati, ophoditi se s
kim
treuga Dei (lat.) Boji mir, vjerski zakon u sred. vijeku koji je zabranjivao nasilje ih neprijateljstvo od etvrtka, kasnije od srijede naveer, do
ponedjeljka ujutro
trezor (gr. thresauros blago, riznica,
lat. thesaurus, fr. tresor) 1. hlagajna,
riznica, kasa, sef; trezomi bonovi
bank. blagajniki bonovi (vrsta papirnog novca)
trezorerija (fr. trsorerie) blagajna, dravne financije
trh (ma. tereh, terhet) breme, teret;
tegoba, tekoa, muka
tri- (gr. treis, tria. tri-, lat. tres, tria)
predmetak u sloenicama sa znaenjem: tri, Irotriandrija (gr. treis, tria tri, aner gen.
andros ovjek, mu) bot. trea klasa
u Linnovom sustavu biljaka: tromuevne biljke iji hermafroditni
cvjetovi imaju tri pranike niti

tribn

triangl (lat. triangulus trokut) glaz.

udaraljka, elini instrument za udaranje u obliku trokuta
triangulacija Gat. triangu latio) geod.
mjerenje zemljita pomou meusobno povezanih trokuta, sa stranama 3060 km, pri emu sc vrhovi
(trigonometri) i strane odreuju i izraunavaju trigonometrijskim puteni
(slui kao osnova za topografsko snimanje zemljita; rad poinje s tono
izmjerene baze ih osnovice)
triangulamn (lat. triangularis) trokutni; trokutast; triangularni brojevi
mat. najjednostavniji od tzv. figuriranih brojeva, naime 1, 3, 6, 10,
15, 21, 28, 36, 45, 55, 68, 78 itd.,
koji se mogu izraziti tokama podjednako udaljenim jednih od drugih
na povrini jednog istostraninog
trokuta
triangulntor (lat. triangulator) geod.
osoba koja se bavi iskljuivo triangulacijoin (inenjer, tehniar i dr.)
triangulirati (lat. triangulare) 1. mjerili pomou sustava trokuta, mjeriti
trigonometrijski; 2. cijepiti mladicu
u irokutan procijep na stablu
Trianon (fr.) dva dvorca za odmor u
Versajskom parku: Veliki Trianon
dvorac koji jc izgradio Luj XIV. (u
njemu je, 4. VI. 1920. potpisan ugovor o miru izmeu Antante i Ugarske); Medi Trianon dvorac koji je izgradio Luj XV., omiljeno boravite
Marije Antoanete); pren. paviljon ili
zasebna zgrada u nekoin parku
triarhija (gr. tria tri, areho vladam,
triarchia) vladavina trojici;, trovlada,
triumvirat
trias (gr. trias trojstvo) glaz. trozvuk
(u duru ili u molu)
trias harmoniea it. trijas harmonika
(lat.) glaz. harmoniki trozvuk
triba Gat. tribus) u starom Kimu: dio.
stale naroda u poli likom i administrativnom pogledu (prvobitno ih je
bilo 3, na posljetku 35)

tria

1429

trihnda (gr. tribas gen. tribados ena

koja bludnii so sobom ili sa enama,
tribo trljam) ena koja ima spolnu
sklonost prema istom spolu, ena homoseksualac
tribadiznm (gr. tribas) spolna sklonost
ene prema istom spolu (v. tribada);
usp. lezbijska ljubav (pod lezbijski)
tribina [fr. tribune) uzvieno mjesto za
govornika, govornica; uzvieno mjesto za gledatelje, sluatelje itd.; tribuna
tribometar (gr. tribo trljam, metron
mjera, mjerilo) fiz. sprava za odreivanje veliine otpora trenja, tj. suinitelja trenja, koeficijenta frikcije
tribrah (gr. tribrachys od tri kratka
sloga) metr. stihovna stopa od tri
kratka sloga: U U U
tribulkon (gr. tri-, elko vuom, fr. boule kugla) med. sprava za izvlaenje
puanog zrna iz rana
tribun (lat. tribunus) kod Rimljana:
starjeina trihe (usp. tribunus); starjeina tribunata u Francuskoj (od
1799.); pren. narodni voda, demagog
tribunal (lat.) 1. prvobitno: uzvieno
mjesto na rimskom Forumu na kojem je sjedio pretor i sudio; 2. suev
stolac; sudski kolegij, sud, vii sud
tribunat (lat. tribunatus) sluba i zvanje tribuna, tribunstvo; u Francuskoj: ustanova koja jc rjeavala prijedloge zakona (od 17991807).
tribus (lat.) dio gradskog teritorija u
starom Kimu
tribut (lat. tributum) porez, daa, danak koji plaa pobijeeni narod pobjedniku ili vazalni vladar stvarnom
vladaru, tj. gospodaru; pren. dug
tributar (lat. tributarius) onaj koji plaa danak; porezni obveznik
tricenij (lat. tricennium) razdoblje od
30 godina, tridesetoljee
tricikl (fr. trycicle) nekadanja fr. kola
na tri kotaa; velosiped na tri kotaa;
kolica na tri kotaa

tria

tricinij (lat. tricinium} glaz. troglasna

kompozicija za pubake instrumente; troglasni stavak
tridaktilan (gr. tri-, daktylos prst) troprst, sa tri prsta
tridens (lal.) trozubac (Neplunov)
trident (lat. tridens, tridentis) v. tridens
tridi (fr. tridi) trei dan dekade (u nekadanjem francuskom republikanskom kalendaru)
triduum (lat. triduum) vrijeme, rok od
tri dana; trodnevna molitva u Kat.
crkvi
triecija (gr. tri-, oikos kua.) bot. v.
triekija
triedrian (gr. tri-, edra osnova) sa
tri povrine ili strane, trostranian
triekija (gr. tri-, oikos kua) bot. trodomnost, trostruko izdvajanje biljaka (koje imaju muke, enske i dvospolne cvjetove)
trienij (lat. triennium) razdoblje od tri
godine, trogodite
trieteris (gr. trieteris) vrijeme od tri
godine, trogodinjica; svetkovina koja se slavi svake tree godine
trifarmnkon (gr. tri-, farmakon lijek)
lijek koji sadri tri sastojka
trifilnn (gr. triivllos) bot. trolisni, koji
ima tri aina listia
trifolij (lat trifolium) bot. "trolist" =
djetelina; pren. drutvo trojice, trojica, troje, trio
trifonija (gr. tri-, fone zvuk, glas) glaz.
troglasnost
triforij (lat. triforium) arhit. hodnik na
svodove s trostrukim otvorom
triftong (gr. treis tri, fthongos glas,
zvuk) troglas. slog od tri samoglasnika
triftong (gr. tri-, fthongos glas, zov,
ton) gram. troglasnik, slog od tri samoglasnika
trifurkacija (lat. trifurcatio) ravanje
u tri grane, u tri kraka
triga (lat. triga) zaprega od tri konja,
trojka

t r i a

1430

trigamija (gr. trigarrua trei brak, trea enidba, trea udaja) troenstvo,
tromutvo, trostruki brak
trigemin (lat. trigeminus trojni) bijeli
praak. lijek protiv glavobolje i groznico, osobito protiv bolova to ih uzrokuje tzv. 'trostruki ivac"
trigeminus (lat. trigeminus sc. nervus)
anat. trostruki ivac (lica i eljusti)
triginija (gr. tri-, gyne ena) mn. bot.
trei red u klasama IXIII Linneovog sustava biljaka: biljke iji cvjetovi imaju po tri stupia
triglif (gr. triglyfos) arhit. trorez, tri
uspravna ureza na frizu dorskih stupova
triglot (gr. tri-, glotta jezik) djelo napisano na tri jezika, osobito Biblija;
ovjek koji zna i govori tri jezika
trigon (gr. trigonon) trokut
trigonometar (gr. trigonos trokutni,
metron mjera, mjerilo) geod. toka
na zemljitu iji su poloaj i visina,
pri iriangulaciji, odreeni trigonometrijskim putem; slui kao osnova
za topografske radove (oznaen je visokom drvenom piramidom i ispod
nje etvrtastim, oko 1 m dugim, u
zemlju usaenim kamenom koji oko
20 cm viri iz zemlje)
trigonometrija (gr. trigonos trokutni.
metria mjerenje) geom. dio geometrije koji se bavi rjeavanjem trokuta,
tj. koji pomou dovoljnog broja danih elemenata jednog trokuta pronalazi, raunskim putem ili konstrukcijom ravnih slika, njegove ostale elemnte; sferna trigonometrija
bavi se rjeavanjem sfernih trokuta
trigonometrijski (gr. trigonos, metria) koji spada u znanost o trokutu;

trigonometrijske funkcije, goniome-

trijske funkcije odnosi strana u pravokutnim trokutu (v. sinus, kosinus,

sekans, kosekans, tangens, kotangens)
trihijaza (gr. trichiasis) med. nepravilan poloaj na rubu onih vjeda,

t r i a

prookrcnutost trepavica tako da nadrauju onu jabuicu i uzrokuju

upalu
trihina (gr. thrix dlaka, vlas, trichos
dlani, vlasni, lat. Trichina spirali?)
zool. vlasica, kao dlaka tanak, veoma
mali nametnik (enka duga do 3,
mujak 1,5 mm), ivi osobito u takorima, s njih prelazi na svinje i na
ovjeka koji jede svinjsko meso zaraeno ovim nametnikom
trihinijaza (lat. trichina) v. trihinoza
trihinoskop (lat. trichina, gr. skopeo
promatram) projekcijski aparat za
promatranje trihina
trihinoza (lat. trichina, gr. nosos bolest) med. teka, esto smrtonosna
bolest onih koji jedu svinjsko meso
zaraeno tribinama, zbog toga .to se
one razmnoe u crijevima, probiju
crijevnu sluznicu, dou u krv i odatle
u miina vlakna
trihinozan (lat. trichinosus) med. zaraen tribinom
trihitis (gr. thrix gen. trichos dlaka,
vlas) med. bolest, upala vlasita
trihizam (gr. thrix. trichos vlas, dlaka)
med. veoma fin, kao dlaka tanak
rascjep kosti
trihofitici (gr. thrix vlas, dlaka, fyo
raam, stvaram, proizvodim) mn.
sredstva koja pomau rastenje kose
trihofitoza (gr. thrix, fyton biljka)
med. gljivina kona bolest, najee
na dijelovima tijela obraslim dlakom
trihoftori (gr. thrix vlas, dlaka, fthora
unitenje, razorenje) mn. sredstva za
unitavanje dlaka
trihologija (gr. thrix gen. trichos dlaka, vlas, logia znanost) znanost o kosi; takoer: = karfologija
trihoma (gr. thrix geil. trichos dlaka,
vlas, trichoma) obraslost dlakom ili
kosom, kosmatost; dobivanje dlaka,
dlakavljenje; med. poljska kika (bolest u podruju rijeke Visle, tj. u Poljskoj, i u podunavskim zemljama: kor-

t r i o a

1431

nina bolest kose, poglavito zbog neistoe)

trihomikoza (gr. thrix gen. trichos
dlaka, vlas, mykes gljivica) med. bolest kose uzrokovana gljivicama
trihopteri (gr. thrix vlas. dlaka, pteron
krilo) mn. zool. tulari, vodeni moljci
(insekti srodni s leptirima)
trihoreja (gr. ihrix vlas, dlaka, reo
opadam) med. opadanje kose
trihoshiza (gr. thrix, shisis cijepanje)
med. cijepanje, "cvjetanje" kose
trihotomian 1. (gr. thrix vlas, dlaka)
cjepidlaki; 2. (gr. tricha na tri dijela) podijeljen na tri dijela
trihotomija (gr. thrix, tome cijepanje)
1. "cjepkanje dlaka", tj. cjepidlaenje
trihotomija (gr. tricha na tri dijela,
tome odvajanje, razdvajanje) 2. podjela na tri (dijela); razvrstanje na
tri skupine, vrste, kategorije; psih.
dijeljenje ovjeka na tijelo, duu i
duh (usp. dihotomija)
trihoza (gr. thrix) 1. med. v. trihijaza
trihoza (gr. trichosis) 2. dobivanje kose
ili dlaka, dlakavljenje
trihoze (gr. trichoo dlakav sam) mn.
med. kone bolest koje nastaju zbog
anomalija u stvaranju dlaka; dobivanje dlaka na neobinim mjestima
trijada (gr. trias gen. triados) trojstvo
(skupina triju osoba, stvari, rijei
itd.; kem. trovalentan element ili
radikal; mat. skupina triju toaka;
neodreen proizvod triju vektora)
trijakontaedar (gr. triakonla trideset,
edra osnova) min. tijelo omeeno s
30 jednakih povrina koje imaju oblik romba (kristali)
trijalizam (gr. trias gen. triados tri,
trojina, trojka, trojstvo) 1. podjela na
troje; 2. ravnopravna podjela vlasti
izmeu triju drava u jednom savezu
drava; 3. psih. v. trihotomija 2.
trijas (gr. trias trojstvo) geol. doba prije
jure, formacija u razvoju Zemljine kore u kojoj je gotovo sva ju. Europa

trik

bila pod morem, sa slojevima poglavito od pijeska, tinjevih kriljaca i

dr.; trijaska formacija ih razdoblje
trijaska formacija geol. v. trijas
trijaa (fr. Lriage odabiranje, prebiranje. prebiranje) trg. roba slabije kakvoe, ona stoje preostala nakon odvajanja boljih komada ili zrna. npr.
trijaa-kava i dr.
trijer (fr. trieur) stroj za ienje ita
od kukolja, grahoricc, pijeska i dr.
trijern (gr. trieres) ratna laa starih
Grka, sa svake strane sa po tri veslake klupe jedna nad drugom (rim.
trirema)
trijerarh (gr. trier-archos) zapovjednik
ratne lae kod starih Grka; u Ateni:
bogati graanin koji je morao opremiti trijeru i sam njom zapovijedati
trijumf (lat. triumphus, gr. thriambos)
1. prvobitno, kod starih Grka: sveani bakhovski pohod i sveana pjesma
koja se pritom pjevala; 2. kod Rimljana: sveani ulazak u Rim vojvode
(trijumfatora) nakon pobjede, proslava pobjede; otuda: sjajan uspjeh, puna pobjeda i radost zbog toga
trijumfalan (lat. triumphalis) pobjedniki, pobjedonosan, slavodobitan,
sjajan
trijumfator (lat. triumphator) pobjednik, onaj koji slavi pobjedu; v. trijumf
trijumfirati (lat. triumphare) ui sveano u Rim nakon pobjede, drati trijumf; potpuno pobijediti, doivjeti
potpun uspjeh; jako se radovati, klicati, likovati
trijumvir (lat. tri um vir) u starom Rimu: lan trojice koji su upravljali dravom ih obavljali druge vane poslove; mn. trijumviri
trijumvirat (lat. triumviraius) sluba
trijumvira; vladavina trojice, drutvo
trojice
trik (engl. trick, njem. Trick) opsjena,
vjeto izvedena prijevara; lukavstvo,
podvala, smicalica, doskoica, vjetina, majstorija

trin

1432

triklinij (lat. triclinium) starorimska

blagovaonica koja se sastojala od tri
poivaljke oko stola
triklinski (gr. tri-, klino nagi njem, nagibam) min. sa tri osi nagnute meusobno pod kosim kutom (kristalni
sustav)
triko (fr. tricot) pletenjem izraene tkanine; pleteno odijelo; pletena potkoulja; tijesno pripijene pletene hlae
(baletnih plesaa, akrobata, gimnastiara i dr.)
trikolon (gr. tri-; kolon lan) stvar sastavljena od tri lana ili dijela; poet.
pjesma sa tri vrste stihova
trikolora (fr. tricolore) zastava od tri
boje. trobojnica
trikord (gr. trichordos Iroini, sa tri
ice) glaz. mala lauta ih mandolina
sa tri ice; takoer: niz od tri dijatonika tona
trikotaa (fr. tricotage) 1. roba od vune,
pamuka i svile koja se izrauje strojnim pletenjem; 2. radionica u kojoj
se izrauje ili prodavaonica u kojoj
se prodaje pletena roba
trikoteza (fr. tricoleuso) 1. pletilja; 2.
stroj za pletenje: 3. soba u kojoj se
plete
trikroizam (gr. tri-, chros boja) trobojnost
triktrak (fr. trietrac) v. tokadila
trilemn (gr. tri-, lemma postavka) 1.
log. posredni zakljuak stvoren na
osnovi pretpostavki (hipoteza) s trolanim drugim stavom u prvoj, pogodbenoj premisi; 2. izbor izmeu triju stvari ili triju naina za djelovanje
triler (njem. Triller, tal. trillo) glaz.
titranje glasa ili zvuka zbog brzog
ponavljanja jednog tona
trileteralan Gat. trilateralis) trostran
trilijarda (lat. trillio) tisuu trilijuna
trilijun (lat. trillio, fr. trillion) milijun
bilijuna: milijarda milijardi (pie se
brojkom 1 s 18 nitica)

tri

triling (engl. trilling) jedno od trojenadi, troje

trilingvian (lat. tri-, lingua jezik) trojezini, na tri jezika; koji govori tri
jezika
tri lira ti (njem. trillern) potresati, titrati
glasom ih zvukom
triliteralan (lat. tri., littera slovo) koji
se sastoji od tri slova, troslovan
trilo (tal. trillo) glaz. v. triler
trilobiti (gr. tri-, lobos mahuna, ljuska)
mn. zool. okaminski (fosilni) lankonoci iz reda ljuskavaca, s tijelom
podijeljenim u tri renja
trilogija (gr. trilogia tri tragedije s
kojima su pisci tragiari nastupah u
dramskim natjecanjima) 1. govor u
tri dijela; 2. tri draine. spjeva, romana koji svaki za sebe ine cjelinu, a
sva su tri zajedno takoer cjelina; 3.
kod starih Grka: tri tragedije jednog
pisca koje su zajedno inile cjelinu,
ili su prikazivane jedna za drugom
za vrijeme Dionizijevih svetkovina
(uz ove se najee, kao etvrta, prikazivala jo i jedna satirska igra, i
to se onda zvalo tetralogija)
trilogizam (gr. tri-, logos pojam) fil.
nain miljenja prema kojem se svaki
predmet spoznaje svodi na tri pojma,
a svijet shvaa i objanjava *;trilogino", tj. troetapno. i "trilogistiki",
tj. tropojamno
trilogogrif (gr. tri-, logos rije, grifos
zagonetka) zagonetka u tri rijei
trilupa (gr. tri a, lat. tria, fr. loupc)
opt. povealo sa tri lee
trim (engl.) dobro tjelesno stanje, zdravlje, tjelesna sposobnost, kondicija
trimestar (lat. trimestris) tromjeseje
trimetar (gr. trimetros) metr. stih od
tri stope ih diopdije; osobito: jampski
trimetar ili senar. stih grkih tragiara (U I U I U I U I U
I U )
trimo (fr. trumeau) dio zida izmeu dva
prozora: zrcalo na zidu izmeu dva
prozora ili iznad kamina

trimorfan

1433

trimorfan (gr. tri-morfos) trooblian,

trolian, sa tri lika: trimorfne biljke
bot. biljko kod kojih se cvjetovi javljaju u tri oblika
trimorfizam (gr. tri-morfos) Lrooblinost, Lrolinost
trimurti (sanskr. tri, murti) u indijskoj
religiji: Trojstvo, Trojica, Rrahma,
Vinu i iva zamiljeni i prikazani
kao jedna osoba
trinaran 'lat. trini po tri) trostruk, sastavljen od tri elementa
tringeld (njem. trinken piti. Geld novac) napojnica, nagrada
trinitet (lat. trinitas) trojstvo
trinokcij (lat. reinoxrium) razdoblje od
tri noi, tronojc
trinom (gr. tri-, lat. nomen ime, naziv)
mat. algebarski izraz koii se sastoji
od tri lana, npr. a + b + c, trolan
izraz
trio (tal.) glaz. djelo za tri glasa ili instrumenta; druga polovica skladbe,
srednji dio plesa; tercet
trioda (gr. tri-, odos put) trg., fiz., teh.
vakuumna cijev, elektronka sa tri
elektrode
triole (tal.) mn. glaz. tri note koje se
izvode za isto vijome za koje bi se
izvele dvije takve note
triolet (fr. triolet) poet. pjesmica od
osam stihova kod koje se nakon treeg stiha ponavlja prvi stih, a nakon
estog oba prva stiha
Trioni (lat. triones) mn. astr. zvijee
Velikog i Malog medvjeda
trip (tal. trippa, r. Iripe de vclours)
polusamt, vuneni samt (od sirove svile ili vune na lanenoj ili kudjeljnoj
osnovi)
tripanoeidan (gr. trypanon, lat. caedere ubiti) koii ubija tripanosome
t r i p a n o s o m i (gr. trvpanon svrdlo,
soma tijelo, lat. Trvpanosomae) mn.
biol. praivoiinje iz reda biaa koje
ive kao nametnici (paraziti) u krvi
i tkivnom soku ivotinja, dva do tri

triplikacija

puta vee od crvenih krvnih tjelaca,

uzronici raznih bolesti, osobito bolesti spavanja; usp. tripanoza
tripanoza (gr. trvpanon svrdlo) med.
bolest spavanja
triparticija (lat. tripartitio) dijeljenje
na tri dijela, dioba natroje
tripartitan (lat. tripartitus) podijeljen
natroje, na tri dijela, trostruk
tripe (tal. trippa) mn. kuh. fileki
triper (njem. triefen, trop fen kapati,
Tripper) med. kapavac, upala mokrane cijevi uzrokovana bakterijom
gonokok, spolna bolest; gonoreja
tripetalan (gr. tri-, petalon list) bot.
trolisni, koji ima tri latice
tripeza (gr. tripesis) med. buenje
tripl (fr. triple) trostruk; u vistu: trostruko dobivena igra (kad protivnici
imaju samo dva tiha)
tripl-takt (fr. triple, lat. tactus) glaz.
trostruki takt, trojni takt
triplan (gr. tri-, lat. planum ravan, vodoravan) zrak. zrakoplov s tri reda
krila
triple-alliance it. tripl-alijans (fr.)
trojni savez (savez izmeu triju sila)
triple-entente it. tripl-antant (fr.)
trojni sporazum, osobito sporazum
izmeu Engleske, Francuske i Rusije
(1904.), kao protutea tzv. "trojnom
savezu" koji je postojao izmeu Njemake, Austro-lJgarske i Italije
triplet (lat. triplex trostruk) opt. 1. povealo sa tri lee; 2. spektralna linija
koja se raspada u tri pojedinane
linije"
triplicirati (lat. triplicare) utrostruiti,
utrostruavati; predati (sudu) Iripliku; odgovoriti na dupliku
triplicitet (lat. triplicitas) trostrukost;
trojstvo
triplika (lat. lriplex, triplica) u raspravi
odgovor, odgovor na dupliku
triplikacija (lat. triplicatio) utrostruavanje, utrostruenje

t r i a

1434

triplikat (lat. triplicatum) izradba nekog predmeta ili dokumenta u treem primjerku; trei primjerak ega;
usp. duplikat
triplirati (fr. tripler} utrostruiti, utrostruavati
triplnm (lal. triplum) neto trostruko;
in tripl.o (lat.) u tri primjerka, u tri
prijepisa
tripodij (gr. tripodia) metr. stih od tri
stope
tripoli (fr. tripli, lat. terra tripolitana
zemlja tripoliska) sivouLa ili crvenkasta zemljasta vrsta kamena, slui
za glaanje kovina, kamenja i dr.
(naziv po gradu Tripolisu, preko kojega je dolazio u trgovinu iz Sjev.
Amerike)
tripteran (gr. tripteros, tri-, pteron
krilo) zool. trokrilan
tripterigian (gr. tri-, pteryx gen.
ptervgos peraja, peraje) zool. sa tri
peraje
triptian (gr. tribo trljam) uzrokovan
trljanjem, masiranjem
triptihon (gr. triptvchos troslojan, od
tri sloja) trostruka slika, kod koje se
dvije krilne slike mogu preklopiti na
treu koja jc u sredini
tripudij (lat. tripudium) 1. kod Rimljana: sveani ples salijskih sveenika u tri koraka; 2. ples pod orujem
ratnika divljih naroda pri polasku u
boj
tripus (gr. tri-pus) tronoac, osobito
zlatni tronoac na kojem je sjedila i
proricala delfijska Fitija
trirema Gat, triremis) v. Lrijera
trisekeija (lat. trisectio) mat. dijeljenje
na tri jednaka dijela, osobito kuta
trisilab (gr. tri-, syllabe slog) gram.
troslona rije
t r i s i l a b i a n (gr. tri-, syllabe slog)
gram. od tri sloga, trosloan
Trismegist (gr. trismegiatos) mit. "triput najvei", grki nadimak egipatskog boga Hermesa ili Tota; tisk.

triija

trismegist vrsta velikih tiskarskih

slova
trispast (gr. tri-, spao vuem, privueni) teh. trostruki kolotur
trispermiean (gr. tri-, sperma sjeme)
biol. trosjemen, sa tri sjemena
tristih (gr. tri-, stichos red, stih) strofa
od tri stiha
tristijc (lat. tristia) mn. pjesme u kojima se opjevava tuga; osobito: elegije koje jc rimski pjesnik Ovidijo spjevao u progonstvu
tristimanija (lat. tristis alostan, tuan, gr. mania ludilo) med. tuno,
neveselo ludilo
triteizam (gr. tri-, theos bog) vjera u
tri boga, trobotvo
tritemimeres (gr. tritos trei, emi pola, meros dio) metr. u heksametru:
stanlui (cezura) nakon tree polustope
triteofija (gr. trilaiofyes pvretos vrsta
groznice koja se javlja svakog treeg
dana) v. triteus
tritens (gr. tritaios sc. pvretos) med.
groznica koja se javlja svakog treeg
dana
tritiein (lat. triticum penica) ljepljiva
tvar koje ima u peninom branu
Triton (gr. Triton) mit. sin Posejdona
i Amfitrite, bog mora koji puhanjem
u koljku die i stiava morske valove, prikazivan s ljudskim likom i
ribljim repom
triton (lat. tritono) glaz. trozvuk, prekomjerna kvarta koja se sastoji od tri
cijela tona
tritoni (gr. Triton) mn. 1. mit. vie niih starogrkih morskih bogova koji
su bili sluge Posejdonove; 2. zool. vodenjaci
trituracija (lat. trirurratio) mrvljenje,
sitnjenje, npr. hrane zubima
trivalentiin (lat. trivalens) kem. koji
ima tri valencije, npr. zlato i dr.
trivijalan (lat. trivialis opepristupaan, opepoznat, obian, trivium ras-

trivijalitet

1435

krije od tri puta) koji se moe nai

i na ulici, tj. obinn, prostaki, svakidanji, suvie poznat, otrcan
trivijalitet v. trivijalnost
trivijalnost (lat. trivialitas) svakidanjost, otrcanost, prostatvo (u ponaanju ili izraavanju); stvar otrcana
i suvie poznata, prostaki izraz,
svakidanja pojava
trivijum (lat. trivium) raskrije od tri
puta; u sred. vijeku: naziv za nii
stupanj nastave (gramatiku, dijalektiku i retoriku); usp. kvadrivijum
trizam (gr. trismos) med. kripanje
zubima; grenje donje eljusti
troakar (fr. trois-quarts "tri etvrtine"
1. med. cjevasto ilo u obliku luka i
sa tri reza za putanje tekuine iz
tjelesnih upljina onih koji boluju od
vodene bolesti, ili za ispranjivanje
zraka iz buraga preivaa; 2. kaput
duine tri etvrt
Trocadero it. Trokadero (p., fr. Trocadero) tvravica u panjolskoj koju
su Francuzi zaposjeli 1823.; po toj
tvrdavici nazvana uzviica u Parizu,
na desnoj obali Seinc, s dvorcem za
izlobe i muzejom: danas est naziv
kabareta s plesnom dvoranom
trockizam u bivem SSSR-u: politika
struja oprena staljinizmu (prema
vodi Lavu Trockom)
trofej (gr. tropaion okretite, tropos
okret) 1. u starom vijeku: znak pobjede koji se sastojao od ratnog plijena (zastave, oruje, opreme) i koji
je bio vjean o drvee i motke na
mjestu gde je neprijatelj "okrenuo"
bjeati; 2. arhit. ukras u obliku pobjednikih znakova; 3. pren. pobjeda. pun uspjeh
trofeneuroza (gr. trofe hrana, prehrana, neuron ivac) med. poremeaj u
prehranjivanju zbog bolesti ivaca
koji reguliraju prehranu i razvijanje
tkiva

Troja

trofiki (gr. trofe hrana, prehrana)

prehrambeni, koji se tie hranjenja
ih prehrane
trofologija (gr. trofe hrana, prehrana,
logia znanost) znanost o prehrani
trofoplazma (gr. trofe hrana, prehrana, plasma tvorevina) fiziol. nositelj
radnji, funkcija prehrane, sastavni
dio stanice (za razliku od idioplazme,
drugog sastavnog dijela, nositelja
naslijea)
troglodit (lat. troglodytes) zool. cari
trogloditi (gr. troglodvtcs stanovnik
pilje) mn. stanovnici pilja; u starom
vijeku: ime jednog ctiopijskog plemena koje je stanovalo u piljama;
kasnije: naziv za krivovjerne krane
koji su se skupljah po piljama
trohanter (gr. troehanter) trka; anat
veliki i mali valjak na gornjem kraju
bedrene kosti (kod ovjeka i sisavaca)
trohej (gr. trochaios kolut, kotur, kota) metr. stopa od jednog dugog i
jednog kratkog sloga; U
trohiske (gr. trochiakos kuglica, kotai) farm. v. pastile
trohoida (gr. trochos krug, kolut, kota, eidos oblik) v. cikloida
trohometar (gr. trochos krug, kota,
metron mjera, mjerilo) sprava za
mjerenje brzine brodova
trohoskop (gr. trochos krug, kota,
skopeo gledam) med. ureaj za pregled bolesnika rendgenskim zrakama u vodoravnom (leeem) poloaju
trohotika (gr. trochos krug, kota)
znanost o krunom kretanju, o krunom gibanju
Troilo (gr. Troilos) mit najmlai sin
kralja Prijama i Hekube. ubijen po
Ahilovoj zapovijedi; njegovi ljubavni
doivljaji s Kresidom bili su omiljen
predmet obraivanja u srednjovjekovnoj knjievnosti (Boccacio i dr.)
trois-tour it. troa-tur (fr.) igra utroje
Troja (gr. Troia) glavni grad drave
Trojadc, na Hclcspontu, glasovita po

trojanski konj
Trojanskom ratu, (11931174 pr. n.
n.) koji su protiv Troje i kralja Prijama poveli grki vladari Agamemnon, Menelaj, Diomed, Odisej, Ahil i
dr. da bi se osvetili za otmicu lijepe
Helene, koju je oteo Pari; tek nakon
desetogodinje opsade Grci su uspjeli
osvojiti i unititi Troju pomou golemog drvenog konja u kojem su bili
skriveni najbolji grki junaci, a kojega su lukavstvom uvukli u grad
trojanski konj pren. osoba koja se lukavou uvue u neku organizaciju,
udrugu i si. da bi jc iznutra oslabila
i time lake unitila; v. pod Troja
trojka (rus.) ruska zaprega od tri konja,
jedan pokraj drugog, od kojih srednji tri ispod velikog luka
trokar (fr. trois-quarts) v. troakar
trokarirati (fr. trois-quarts) med. bosti
trokarom radi putanja tekuine ili
zraka; usp. troakar 1
tro!a (engl. trollev) 1. motka s kotaiem na elektrinim kolima koja slui
kao vodi struje; 2. tvornika i rudarska kolica koja se kreu po konopcu
trolejbus (engl. trollev trola, motka., lat.
omnibus svima) vozilo koje se kree
po slobodnoj ccsti (a ne po tranicama) pomou elektrine energije koju
dobiva iz ica kroz dvije trole kao
vodia struje, omnibus s dvije trole
tromba (tal. tromba, lat. turba) 2. meteor. vodeni stup; vihor; tajfun
tromba (tal.) 1. glaz. v. trompeta
tromblon (fr. tromblon) voj. elina
sprava u obliku cilindra, prilagoena za namjetanje na puanu cijev
(za bacanje puanih bombi pomou
puanog zrna)
tromblonska bomba voj. puana
bomba; usp. tromblon
tromboflebitis (gr. thrombos gruda,
grumen, kap, fleps, flebos ila) med.
upala vena zbog kakve grudice usirene krvi ih komadia tkiva koje je
zaepilo venu

1436

trupizam

trombon (tal. trombone) glaz. velika

truba, pozauna
tromboza (gr. thrombosis zgruavanje)
med. zgruavanje krvi u ivim krvnim ilama i, kao posljedica toga. zacpljenost krvnih ila
tromi (njem. Trommel) bubanj
troml-fajer (njem. Trominel-feuer) voj.
brza paljba velikog broja topnikog
oruja, uestala paljba, "bubnjarska"
vatra
trompeta (fr. trompette, tal. trompctta,
p. trompeta) glaz. truba
trompetina (tal. trompettina) glaz. mala truba s njenim tonom
trompetist (fr. trompntisto) truba
tron (gr. thronos) prijestolje, jedan od
znakova vladarskog dostojanstva
trop (gr. tropos okrenem, lat. tropus)
okret; poet. okretanje, prenoenje rijei iz pravoga znaenja u preneseno, oblik pjesnikih ukrasa koji mijenjaju i oblik i znaenje rijei, kod
kojih se, dakle, rijei i reenice "prenose" i dobivaju drugi smisao te tako,
umjesto obine i vie misaone predodbe, dobivamo drugu, manje obinu, ivlju, oigledniju i ljepu (npr.
'klica" = poetak, itd.); u trope spadaju: metafora (s alegorijom i personifikacijom), metonimija (s eufemizmom i ironijom) i sinegdoha (s
hiperbolom i litotom); 2. zem. v. tropi
tropa (p., port.) karavana s mazgama
u Latinskoj Americi
tropar (gr. tropos okret; melodija) kod
pravoslavaca: pjesma u slavu nekog
sveca, himna svecu
tropi (gr. trope okret) 1. obratnice: a)
astr. svaki od dvaju zamiljenih krugova nebeske kugle, paralelna s ekvatorom i udaljena od njega 23 23';
Rakova obraimca sjeverni trop, Jareva obratnica juni trop; b) zem.
podruja s tropskom klimom; 2. poet.
v. trop
tropizam (gr. tropos okret) biol. svojstvo hiljaka i ivotinja da se okreu

tropnhelm

1437

prema izvorima odreenih podraaja; te podraaje izazivaju tea (geotropizam), zrak (heliotropizam), toplina (termntropizam), svjetlost (fototropizom), kemijske tvari (kernotropizam), voda (hidrotropizam), dodir
(tigmotropizam), elektricitet (galva-

notropizam)

tropnhelm (njem. Hehn kaciga) tropska kaciga, tj. eir od pluta i platna
U obliku kacige
tropologija (gr. tropos okret, logia
znanost) poet. ret. znanost o slikovitim izrazima, o rijeima koje imaju
preneseno znaenje, o tropima
tropon (gr. trefo hranim, trofe) hranjivi pripravak koji se sastoji od razgradivih i lako probavljivih biljnih i
ivotinjskih bjelanevina
troposfera (gr. tropos okret, sfaira
kugla) prvi zrani sloj koji omotava
Zemlju, na polutniku (ekvatoru) visok do 18 km, a na polovima do 8
km; poslije nje poinje stratosfera
troppo (tal.) glaz. vrlo, mnogo, jako; non
tropo (tal.) ne odvie, ne previe
tropski (gr. tropikos okretni; prijenosni, lat. tropicus) 1. ret. slikovit,
iskazan u tropima, prenesen, figurativan; 2. astr. zem. obratniki, koji
pripada obratnicama, koji se nalazi
na obratnicama; tropska godirji vrijeme koje protekne izmeu dvaju
uzastopnih Sunevih prelazaka kroz
proljetnu toku (365 dana, 5 sati, 48
min., 46 sok.; usp. sideriki); tropske
biljke biljke koje sc nalaze u tropskim zemljama ili izmeu obratnica;
tj. u arkom pojasu (a kod nas mogu
uspijevati samo u staklenicima);
tropska vruina nesnosna vruina;
tropske bolesti bolesti koje poglavito
vladaju u arkom pojasu i koje su
uvjetovane podnebljem tih zemalja;

tropska zona, tropski pojas v. tropi

tros (niz. tros. njem. Trosse) pom. brodsko ue uope; elini konop

tuaa

trotnti (njem. trosten) tjeiti

trot (engl.) port, kratak konjski kas
trotl (njem. Trottcl) eprtlja, nespretnjakovi; blesan, glupan, budala
trotoar (fr. troltoir) pjeaki plonik,
ulina pjeaka staza
trta (atr.) strah, strava
trubadur (fr. troubadour, tal. trovatore)
u sred. vijeku: provansalski pjesni kpjeva; pren. ljubavni pjesnik, zaljubljeni pjesnik
truc (lat. Trutz) prkos, inat
trucijaian (engl. trucial) vezan primirjem
truizam (engl. truism) oigledna, opepoznata istina (koju je suvino dokazivati). banalnost
truk (eng. truck) teretna kolica
truk-sistem (engl. truck, gr. systema)
sustav isplaivanja radnika koji se
sastoji u tome to tvorniar radnike
isplauje, umjesto gotovim novcem,
proizvodima svoje tvornice, koje radnici ili uope ne troe ih ih ne mogu
sve potroiti, nego ih sami moraju
unoviti; ovaj sustav je za radnike
vrlo nepovoljan i zakonom zabranjen
trupa (njem. Truppe, fr. la troupe, lat.
turba gomila, mnotvo, eta) 1. voj.
dio, jedinica vojske; 2. drutvo putujuih umjetnika, osobito glumaca; svi
lanovi nekog kazalita ih cirkusa
trust (engl.) udruga velikih proizvoaa
neke robe radi monopoliziranja prodaje i postizanja to bolje cijene; usp.
kartel
truveri (fr. trouvre) mn. sjevernofrancuski pjesnici-pjevai u sred. vijeku
koji su obraivali bajke, romane i dr.
truzija (lat. trusio) trzanje; osobito: rad
srca u trzajima
tu quoque, Brutel it. tu kvokve, Krute! (lat.) i ti, Brute! (Cezarove rijei
kad jc vidio medu svojim ubojicama
i svoga miljenika Bruta)
tuaa (fr. touage, engl. towage) pom.
vuenje lae pomou konopca, osobito po kanalima i rijekama

tuba

1438

tuba (lat. tuba) 1. dugaka ratna truba

kod Rimljana; glaz. najdublja baspozauna
tuba (lat. tubus, engl., fr. tube) 2. cijev,
crijevo; osobito: limena cijev u koju
se pakiraju kreme, vazelini, pasta za
zube, lanolin i dr. s vijkom na uskom
otvoru kroz koji se sadraj u potrebnoj koliini izvlai istiskivanjem
tuba Eustachii it. tuba Eustahii (lat.)
anat. una cijev, Eustahijeva cijev
tuba stentorea (lat.) cijev za govor, za
pojaavanje glasa; usp. Stentor
tubafon (lat. tuba cijev, gr. foneo zvuim) glaz. instrument sa dva reda
kromatski usklaenih elinih cijevi
uvrenih najednom postolju, koje,
kad se udaraju batiima, daju zvuk
slian zvonima
tuber (lat.) gomolj; gljiva tartuf
tuberkula (lat. tuber grba; izraslina,
kvrga, dem. tuberculum kvrica)
med. izraslina, kvrga na kosti; siva,
kao zrno prosa velika kvrica u raznim organima ljudskog tijoia, osobito u pluima (lat. Lu'oercula pulmonum)
tuberkulin (lat. tuberculum) med. sredstvo (ili: lijek) protiv tuberkuloze pripremljeno od tuberkuloznih bacila
(otkrie Roberta Koha)
tuberkulizacija (lat. tuberculisatio)
med. oblikovanje tuberkuloznih bacila u tijelu, zaraza tuberkulozom
tubcrkulocidin (lat. tuberculum, caedere ubijati, ubiti) med. toksin pripremljen od tuberkuloznih bacila,
lijek protiv tuberkuloze
tuberkuloza (lat. tuberculosa) med. suica (veoma rairena i opasna zarazna bolest koju uzrokuje tzv. tuberkulozni bacil)
tuberkulozan (lat tubcrculosus) kvrgav; med. bolestan od tuberkuloze,
suiav; tuberkulozna kavernu med.
upljina u pluima koju je napravio
tuberkulozni bacil; tuberkulozni bacil

(lat. Bacillus tuberculosis) med. uzronik tuberkuloze kojeg je otkrio Robert Koch 1832.
tuberoza (lat. tuber vor) bot. nonica,
biljka krasnica s vrlo mirisnim bijelim cvjetovima iz porodice sunovrata
tuberozan (lat. tuberosus) kvragav;
bolestan od tuberkuloze; koji potjee
od tuberkuloze
tuberozitet (lat. tuberositas) kvrgavost;
med. izraslina
tubuliti (lat. tubus cijev, gr. lithos kamen) mn. geol. cjevasta okamina jedne vrste biljki-ivotinja; kanomiti
tubulozan (lat tubulosus) u obliku cijevi, cjevast; tubulone lijezdu zool.
cjevaste lijezde
tubus dat.) ijcev; durbin; tubi capillares
it. tubi kapilares (lat.) mn. kapilarne cijevi
tucak (tur. tutsak) lutalica, skitnica
tuce (njem. Dutzend) cjelina od dvanaest komada; tucet
tuciorizam (lat. tutus siguran, tutior
sigurniji) fil. etiko naelo "priline
sigurnosti" po kojem se za dopustivost nekog djela trae razlozi koji ga
opravdavaju ne s vie ili manje vjerojatnosti. nego s dovoljnom sigurnou
Tudor it. Tjudor engl. vladarska obitelj
(14851603); stil 'l^udora arhit. kien graevinski stil kasne gotike,
vladao u Engleskoj do polovice 16.
st
tuf (njem. Tuff, lat tofus, tophus vulkanski kamen) geol. kamen koji je
nastao od masa razmrvljenog materijala i pepela koje je vulkan izbacio
i koje su samo vodom slabije ih jae
slijepljene
tug (tur.) konjski rep privezan na vrhu
koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu,
nosio se kao zastava pred paama
kad su putovah ili ili u boj (veziri
su imali pravo na tri tuga. zato su
sc zvali u tu-gli paa, paa od tri
konjska repa)

tugi

1439

tugi (engl. thougs) mn. tajna bratstva

zlikovaca i ubojica u Indiji iji lanova napadaju i dave putnike; tagi. fansigari
tugizam (engl. thougs) zlikovake metode indijskih tuga; v. tugi
tuizam (eng. tu, tuism) fiL v. altruizam
tuja (lat. thuia) bot. drvo ivota, zimzeleno mirisno drvo u sjev. Africi
tukan (braz. tucano) zool. ptica s vrlo
velikim kljunom, slina gavranu
tul (fr. tulle) v. til
tula radovi od srebra ukraeni umjetnim malim arama, uzorcima koji sc
izrauju u ruskom gradu Tuli; lulasrebro
tula-metal masa od srebra, bijelog
bakra, olova i sumpora koja se umee
na fino gravirane srebrne kutije (tuladoze), elegantne noeve, lice i dr.
i obrauje slino emajlu (naziv po
ruskom gradu Tuli gdje je pronaen)
tula-srebro v. tula
tularemija (gr. haima krv) med. zarazna zeja bolest u Tularskom podruju (Kalifornija), slina kugi; na
ljude se prenosi kukcima
tulbnn (perz.) v. turban
tulbe (ar.) grobnica, kapela nad grobom
(turskih careva i velikaa); turbe
tulij (lat. tullium) kem. element iz skupine obojenih rijetkih zemalja, atomska teina 169,4, redni broj 69, znak
Tu
tulipan (lat. tulipa, tur.-perz. tulban)
bot. cvijet iz porodice ljiljana (nazvan
zbog slinosti s turbanom)
tulipomanija Gat. tulipa, gr. mania
pomama, strast) strasna ljubav prema tulipanima
tulus (lat. tulus, gr. tulos) v. kalus
tumba (lat. tumba grobnica, grob) nadgrobni spomenik u obliku lijesa ili
sarkofaga; odar
tumefakcija (lat. tumefaetio') med. oticanje; oteklina, ottienost, napuhnutost

tur

tumescencijn (lat. tumcscentia) med.

v. tumefakcija
tumescirati (lat. tumescere) med. oticati, prelaziti u oteklinu, u izraslinu
tumidan (lal. lumidus) med. otekao,
oteen, nateen, napuhan
tumor (lat.) med. oteklina, novostvorena izraslina tkiva na ljudskom ili
ivotinjskom organizmu; kenigni tumor dobroudni tumor, sastavljen od
zrelih stanica koje nemaju veze s
okolnim tkivom; maligni tumor zloudni tumor, sastavljen od nezrelih
stanica koje prodiru u okolno tkivo
tumult (lat. tumultus) mete, buka, graja, guva, nemir, strka; uzbuna
tun (engl. tun bava) najvea engl. mjera za tekuine = 252 galona = 11,450
hl
tuna (gr. tunnos, lat. thynnus) zool.
morska riba, cijenjena zbog ukusna
mesa
tundra (rus., fm. tuntur) velika, samo
mahovinom i liajima obrasla movarna ravnica u sjevernoj Rusiji, Sihiru i Sjevernoj Americi
tunel (eng. tunnel) putili hodnik probijen kroz brdo ili ispod rijeke, podzemni put (osobito eljezniki), podzemni prolaz
Tunguzija pokrajina u Sibiru; simbol
daleke i nepoznate zemlje
tuniccla (lat. tunicella) odjea kat. sveenika koju nose preko albe
tunika (lat. tunica) kod Rimljana: donje
odijelo, donja haljina od bijele vune
(koulja) preko koje su mukarci nosili togu, a rimske gospoe palu;
danas: vrsta enske kratke haljine
tunikata Gat. tunicata) mn. zool. platenjaci, vrsta mikroskopski sitnih, iskljuivo morskih ivotinjica
tunikin-gnijezria v. pod salangana
tunkati (njem. tunken) umakati
tupe (fr. toupet.) kovrast pramen kose
iznad ela; smjelost, drskost
tur (fr. le tour, ni. turnus) 1. okret; hod,
etnja, putovanje, izlet: red u nekom

tur

1440

nizu; okret, osobito u plesu; pren.

podvala, vjetina
tur Gat. capra caucasica) 2. zool. kavkaski jarac, veoma cijenjen zbog
ukusnog mesa i odlinog krzna
tura (fr. tour) odreen dio puta. mala
etnja, izlet-, putovanje
turacin Gat. turacus) crvena tvar ivotinjskog podrijetla, sadri bakar, dobiva se od pera tropskoafrike ptice
turako (bananoder)
turaa (fr. tour obrt) broj okretaja, npr.
to ih uini jedan motor u odreenom
vremenu
turban (perz.) bijelo platno koje muslimani omalaju oko fesa kao ukras
turbijon (fr. tourbillon) raketa koja se
die vertikalno i u kovitlac
turbina (lat. turbo gen. turbinis vrtlog;
vitlo, fr. turbine) energetski stroj koji
iskoritavanjem snage strujanja tekuine, pare ili plina pretvara kinetiku energiju u mehaniki rad
turbo- (lat. turbo vrtlog; vitlo) teh. predmetak koji se stavlja ispred naziva
strojeva koje pokree parna turbina
turbulentan (lat. lurbulentus) nemiran, buran, uzburkan, buan, neobuzdan
turija (tur. turku) turska pjesma, popijevka
turijat (tur. tiirkijat) 1. turski nain
ivota; 2. turkologija, izuavanje turskog jezika, knjievnosti i kulture
turela (fr. tourelle tornji) voj. .kruno
postolje za oruje (mitraljeze, topove)
pomou kojih se moe gaati na sve
strane, osobito kod zrakoplova
turgencija (lat. turgentia) v. turgor
turgcsccneija (lat turgescentia) v. turgor
turgor (lat. turgor nabreklost) bot. napetost biljnog tkiva koja ne doputa
nedrvenastim dijelovima biljke da
uvenu
turirati (tour okret) zagrijavati automobilski motor njegovim radom

turnir

turist (fr. touriste) onaj koji putuje iz

zadovoljstva
turizam (fr. tour obilazak, putovanje,
tourisme) putovanje radi zabave i zadovoljstva
turkofag (tal., p. Turco Turin, gr.
fagein) onaj koji mrzi Turke
turkofil (tal., p. Turco, gr. filos) prijatelj Turaka; koji voli sve to je tursko; tur kom a n
turkofob (tal., p. Turco Turin, gr.
fobos strah) onaj tko se boji Turaka;
v. turkofag
turkoman (tal., p. Turco Turin, gr.
mania pomama, strast) v. turkofil
turkopoli (novogr.) potomci, djeca Turaka i Grki nj a
turli (tur. turiti) razliit, arolik, aren
turmalin (tal. turmalino) 1. min. dragulj zelene, smee ruiaste ih crvene (rubelit) boje, a moe biti i bezbojan; 2. fiz. jednoosni kristal koji
slui za ispitivanje polarizirane svjetlosti; turrnaliri8ka klijeta klijeta u
kojima sc svjetlost polarizira prolaskom kroz plou turmalinskog kristala idui paralelno s osi. a druga
se zraka upije
turmino tisk. sedam srednjih pregradaka u slagarskom sanduku (nazvani
po tome to sadre slova ovim redom )
turn-out it. turn-aut (engl.) v. trajk
turneja (fr. tournee) obilaenje, slubeno putovanje nekog slubenika, trgovca; putovanje od mjesta do mjesta
nekog umjetnika ili portaa (ili:
skupine umjetnika ih portaa) radi
prireivanja predstava, utakmica ili
gostovanja
turner (njem. Turner) gimnastiar
turniket (fr. tourniquet) 1. okretni kri,
na ulazima i prolazima, koji doputa
da se prolazi samo jedan po jedan;
2. kir. instrument za stezanje ila;
slui za zaustavljanje krvi
turnir (fr. tournoi, tal., p., port. torneo,
njem. Turnier) 2. viteko natjecanje

turnir

1441

u sred. vijeku s kopljem i titom,

obino na konju; prireivali su ih na
vladarskim dvorovima i u sveanim
prilikama, a bila su strogo odreena
propisima (pravo sudjelovanja imali
su samo plemii); danas: natjecanje,
utakmica
turnir (fr. tournure) 1. okret; zgodan,
spretan nain izraavanja; sigurno
dranje, okretnost; jastui to ene
podmeu straga pod gornji dio suknje

turnirati (fr. toumer) 2. sudjelovati kao

borac ili natjecatelj u turniru

turnirati (lat. turnare, fr. tourner) 1.
okrenuti, okretati; voj. obii neprijatelja. doi mu iza lea
turnman (fr. tournement) jah. vjeto
izvedeno okretanje konja
turnus (gr. tornos drvodjelski alat za
obiljeavanje kruga, lat. turnus)
utvren slijed po kojem vie osoba
jedna za drugom obavljaju neki posao. red; naizmjenino mijenjanje,
naizmjeninost, smjenjivanje; per
turnurn (lat.) po redu, redom
turpija (tur. torpii) vrsta elinog orua
raznog oblika za struganje eljeza i
dr. kovina; rapa
turpitudo (lat. turpis ruan, gadan,
sramotan) smanjivanje ugleda pojedinaca na osnovi javnog mnijenja
graana; osramoenje. prijekor
tursikulacija (lat. tussiculatio) medsuho kalj ucanje
Tusculnnum it. Tuskulanum (lat) glasovita Ciceronova vila u blizini Rima,
gdje je proveo svoje najsretnije dane;
otuda pren. mirno seosko boravite
nekog znanstvenika ih dravnika
tussis (lat.) med. kaalj
tu (fr. douche, lat. ducitare) kupanje
polijevanjem, prskanjem; ispiranje;
cijevi za otjecanje vode iz spremnika
tu (fr. louche dodir, dodirivanje) 1. glaz.
tipka (na glasoviru); 2. vrijeanje,
uvreda: 3. slik. prenoenje boje kis-

tutti frutti

tom; posljednji potez kistom; naknadno stavljanje tamne boje na sliku;

4. vrsta fine kineske crne tinte koja
se priprema od najfinije ai, dobivene izgaranjem kamfora; 5. sveano pozdravljanje bubnjem i trubama,
osobito nakon odrane zdravice
tue (fr. toucher) 1. port, u hrvanju:
trenutak kad hrva koji je na zemlji
dodirne objema plekama zemlju, to
znai da je pobijeen; 2. glaz. razlika u jaini udarca u tipke (kod glasovira)
tuirati (fr. douchor) kupati polijevanjem, prskanjem
tuirnti (fr. toucher) dirnuti, dodirivati;
pipati, ispitivati pipanjem (npr. enu
jc li trudna); dirnuti, dirati, ganuti,
tronuti; vrijeati, uvrijediti; crtati ih
slikati tuem; vodene boje prenositi
kistom
Tutankhamon (Tut-anch-Amon) egipatski kralj (oko 1350. pr. n. e.), ija
je gotovo posve ouvana grobnica s
njegovim kovegom i njegovom mumijom otkrivena 1922. u Dolini kraljeva kod Luxora, s bogatom i veoma
dragocjenom arheolokom gradom
tutelarni (lat. tutelaris) prav. skrbniki;
pren. zatitniki
tutenag slitina (legura) bakra, cinka i
nikla, kinesko novo srebro
tutor (lat. tutor) prav. skrbnik; tutor
teatameniarius (lat.) skrbnik odreen
oporukom; pren. zatitnik, oslonac
tutorij (lat. tulorium) prav. sudsko imenovanje skrbnika; tutorio nomine
(lat.) skrbniki, putem skrbnitva
tutorstvo (lat. tutor) prav. v. tutela
tutta la forza it. tuta la forca (tal.)
glaz. svom snagom
tutti (tal.) glaz. svi glasovi zgodno, cijeli
zbor, cijeli orkestar; tuUi-quanli it.
tuti-kvanti (tal.) svi koliko god ih
ima, svi odreda
tutti frutti (tal.) a svi plodovi1', vrsta tal.
jela s mnogo plodova (povra ih voa);

tvid
pren.. mjeavina, smjesa; trgovaki
naziv mnotva prehrambenih proizvoda
tvid (engl. tweed) mekana vunena ili
poluvunena tkanina za izradbu odijela i ogrtaa
tvigi (engl. Uvig grana, granica, iba;
twiggy poput ibe) tip vitke i dugonoge djevojke (prvotno: pridjevak jedne svojedobno vrlo popularne engleske manekenke)
tvil (engl. twill) gusta i fino tkana pamuna tkanina

1442

twostep

tvist (engl. twist) 1. engleski strojno izraen pamuni konac; 2. pie od rakije, piva i jaja; 3. port, udarac lopte tako da se ona okree u letu: 4.
vrsta brzog drutvenog plesa parova, nastao poetkom 1961. u New
Yorku te se ubrzo rairio po cijelom
svijetu
twinset (engl. twin blizanac) pulover i
kaputi u istoj boji te od iste tkanine
t w o s t c p it. tustep (engl.) "u dva koraka", ples u 2/4 taktu

U
U, u dvadeset i sedmo slovo hrvatske
latinice
U kem. kratica za uran
u. i. kratica za ut infra (lat.) kao dolje
u. s. kratica za ut supra (lat.) kao gore
iibcrspannt it. iberpant (njem.) prcnapet
ubi (lat.) pril. gdje; ubi bene. ibi patria
Gat.) gdje mu je dobro, tamo mu je
domovina (iz Cicerona): ubi lex, ibi
P'.kmz it. ubi leks, ibi pena (laL) gdje
je zakon, tamo jc i kazna; ubi periculum, ibi lex it. ubi perikulum, ibi
leks (lat) gdje je opasnost, tamo je i
zakon (koji e je sprijeiti ih otkloniti)
ubikacija (lat. ubi gdje, tal. ubicazionc
poloaj) 1. mjesnost, svojstvo neega
da bude na stalnom mjestu; 2. nastamba
ubikvisti (lat. ubique svuda) mn. biol.
opi naziv za tzv. kozmopolitske biljke i ivotinje koje uspijevaju i ive
svuda, bez obzira na klimatske i druge uvjete
ubikvitet (lal. ubiquitas) sveprisutnost
javljanje, postojanje na svakom mjestu

Ubung macht den Meister it. ibung

maht den majster (njem.) vjeba
stvara majstora
UEFA kratica za Union Europenne de
footbal association (fr.) F.uropska nogometna zajednica
UFO kratica za unidentified flying ohjects (engl.) neutvreni (neidentificirani) letei predmeti; NLO nepoznati
letei objekt

ufologija znanost o nepoznatim letjelicama

ugor (lat. anguilL) zool. jegulja
ugorak (gr. anguron) krastavac
nj (ma.) nov, ec^bito u imenima mjesta
ulak (tur.) tekli, glasnik-konjanik (koji
je nekada, u Tursko; imao pravo
svog umornog konja usput zamijeniti odmorenim konjem svakog konjanika kojega sretne)
ulalgija (gr. ulon desni, algos bol} med.
hol u eljustima
ulan (polj. ulan, hulan, tur. oghlan) kopljanik-konjanik, vrsta lake konjice tatarskog podrijetla, najprije uvedene
u Poljskoj, naoruane pitoljima, sabljama i kopljima
ulanka (polj. ulan) ulauski kaput
ulceracija (lat. ulceratio) 1. med. zagnojavanje, izbijanje ira. stvaranje ira;
ir; 2. pren. ogorenje, ogorenost
ulcerirnti (lat. ulcerare) med. gnojiti,
zagnojavati
ulcerozan (lat. ulcerosus) gnojan, zagnojen. pun ireva
ulek (tur. olek) posuda za mjerenje
ita
ulema (ar.) mn. poznavatelji zakona,
stale turskih pravnika koji se ujedno smatraju i sveenicima i dobrim
poznavateljima i tumaima Kurana,
islamske predaje i njezinog znaaja
ulema-medlis (ar.) skup, vijee ulema
(upravni i nadzorni organ islamske
vjerske zajednice)
ulemoragija (gr. ulon desni, aima krv,
rag- korijen od regnvmi slomim,

Uliks

1444

skrham, prekinem, raskinem) med.

uloragija
Uliks (lat. Ulixes) latinsko ime Odiseja.
slavnog grkog junaka pori Trojom
Uliks (lat.) Odisej
ulitis (gr. ulon desni) 1. med. upala
desni
ulitis (gr. ule oiljak) 2. med. upala
oiljka
ulkus (lat. ulcua) med. ir. prit, rana;
ulcus atnninim it. ulkus a toniku m
Gat.) iva rana; ulcus duodeni it.
ulkus duodeni (lat.) ir na dvanaesniku; ulcua durum it. ulkus durum
(lat.) tvrdi ir, tvrdi ankir; ulcus
molle it. ulkus mole (lat.) meki ir,
meki ankir; ulcus uentriculi rdundu m it. ulkus ventrikuli rotundum
(lat.) okrugli ir eluca
ulna (lat.) anat) lakat, lakatni zglob
ulnarni (laL. ulnaris) lakatni
ulofilan (gr. ulos kovrav, fyllon list)
s kovrastim listovima
ulonkus (gr. ulon desni, onkos masa)
1. med. oteklina desni, izraslina na
desnima
u l o n k u s (gr. ule oiljak. onkos masa)
2. med. oteklina oiljka
uloragija (gr. ulon desni, rag- korijen
od regnymi slomim, skrham, prekinem. raskinem) med. krvarenje iz desni; ulemoragija
ulotici (gr. ule zarasla rana, oiljak)
mn. med. sredstva za zaraivanje
rana
ulster (engl.) dug i irok muki kaput
bez podstave (najprije se nosio u irskoj pokrajini Ulsteru)
ultima (lat.) gram. posljednji slog neke
rijei
ultima ratio it. ultima racio (lat.) posljednji razlog, posljednja odluka,
posljednje, krajnje sredstvo
ultimativan (lat. ultimativus) koji ima
oblik ili prirodu ultimatuma
ultimatum (lat.) posljednja izjava, posljednji prijedlog za zakljuenje ne-

ultraljubiaste zrake

kog sporazuma; zavrna rije; posljednja re, posljednji uvjet; u diplomatskim odnosima: posljednji uvjeti
s ogranienim rokom ije neprihvaanje znai prekid daljnjih razgovora,
a esto i prisilne mjere
ultimo (lat. ultimo) burz. posljednjeg,
tj. dana u mjesecu; posljednji dan
mjeseca; ultimo-mjenica mjenica iji
je rok posljednjeg dana u mjesecu;
ultimo-novac novac koji se posuuje
do ultima, dakle, za mjesec dana; ultimoreguliranje ili likvidacija reguliranje krajem mjeseca, mjeseni obraun
ultimogenitura (lat. ultimo, genitura)
prav. kasnije roenje; pravo ullimogen.iture. pravo po kojem pri diobi nasljedstva stariji dijeli, a mlai bira
ultimum (lat.) posljednje, krajnje, krajnost, krajnji cilj
ultimus (lat. ultimus) prid. najudaljeniji. krajnji, posljednji
ultra (lat. ultra) 2. kao imenica: onaj
koii u onome to hoe ne umije (voden strau ili predrasudama) biti
umjeren, zbog ega obino ne postie
ni ono to bi moda mogao postii,
npr. ultrarevolucionar, ultrarojalist,
ultramonarhist, ultraliberal, ultrademokrat itd.
ultra (lat.) 1. pri!, predmetak u sloenicama sa znaenjem: s one strane,
preko (toga), dalje, vie, jo, iznad;
preko mjere, pretjerano
ultra posse nemo tenetur (obligatur) (lat.) nitko nije duan vie (dati)
nego to moe
ultracizam (lat, ultra) v. ultraizam
ultracrvene zrake opt. nevidljive zrake Suneva spektra koje su manje
lomljive od crvenih, a odlikuju se
toplinskim djelovanjem
ultraizam (lat. ultra) miljenje i naela
onih koji vole pretjerivati; usp. ultra 2.
ultraljubiaste zrake opt. nevidljive
zrake na krajnjem ljubiastom dijelu

ultramarin

Undina

1445

Sunevog spektra koje djeluju kemijski (aktinske. zrake) i kod nekih supstanci izazivaju fluorescenciju; supr.
infracrvene, ultracrvene zrake
ultramarin (lat. ultra preko, marinus
morski) "koji je s one strane mora"
(zato sto se nekada dobivao iz prekomorskih zemalja, osobito iz Kine), veoma lijepa i kao nebo plava boja, nekada pripremana mljevenjem prirodnog aurnog kamena, danas se izrauje umjetno
ultra mi kros k op (lat. ultra, gr. mikros
malen, skopeo promatram) opt. mikroskop kod kojega su i najsitniji djelii gotovo okomito osvijetljeni na
smjer gledanja, te li djelii, zbog ogiba (difrakcije) svjetlosti na njima, postaju vidljivi
ultramonarhisti Gat. ultra, gr. monos
jedini, areho vladam) strasni privrenici i potovatelji monarhijskog oblika vladavine ili neograniene vladarske moi
ultramontanac (lat. ultramontanus)
pristaa neograniene crkvene (papinske) vlasti, kurijalist
ultramontaniznm (lat. ultra, mons brijeg, Alpe) shvaanje u Rimokatolikoj crkvi po kojem je Rim, tj. papa,
duhovno sredite kranske Crkve i
svijeta uope
ultramontanski (lat. ultramontanus)
koji je s one strane planine (Alpa);
otuda: koji je u duhu papinskog katolianstva
ultravioletne zrake opt. v. ultraljubiaste zrake
umajija (perz. humajum) vrsta vrstog
pamunog platna
umbclla (lat.) bot. titac
umbilikalni (lat. umbilicalis) anat.
pupani, koji pripada pupku
umbilikus (lat. umbillicus) anat. pupak; sredina ega; prav. srednji, etvrti dio Randekte (od XX. do XXVII.
knjige)

umbra (lat. umbra sjena) 1. astr. jezgra

Suneve pjege; 2. kem. boja slina
smeeutoin okeru od kojega se razlikuje time to pri arenju pocrni;
smei mineral koji se upotrebljava
u slikanju
Umbri (lat.) mn. prastari narod u Italiji
kojeg su, oko 308. pr. n. e., pobijedili
Rimljani
umjak (eskim.) eskimska laa na vesla
umlaut (njem.) gram. prijeglas, metafonija (npr. njem. u u)
umalter (njem. Umschaller) prekida
struje
umtandsklajd (njem. Umstand trudnoa, Kleid haljina) iroka trudnika

haljina

u n a c o r d a it. una korda (tal.) glaz. samo na jednoj ici (svirati); usp. korda
unanimist lit. pristaa, sljedbenik unanimizma
unanimizam (lat. unanimus jednoduan, sloan) lit. knjievni pokret u
Francuskoj u XX. st. koji tei za ujedinjenjem na temelju zajednice i
jedinstva moralnih interesa
unca (lal. uncia) "dvanaesti dio neke
cjeline", stari uteg, jo je u uporabi
u Engleskoj i Sjev. Americi, =
28,349(5 g
uncijnlan (lat. uncia, uncialis) irine
jednog palca = 2,5 cm; uncijalna slova tisk. velika poetna slova
Uncle Sam it. ankl Sem (engl.) aljiv
naziv za Amerikance kao narod,
nastao od kratice USAM = United
States of America (Sjedinjene Amerike Drave)
Uncle Sam it. ankl Sem (engl.) v. pod
Sam
unda (lat.) val
undacija (lat. undatio) udaranje vala,
gibanje vala; valoviti srani otkucaj
Undina (lat. IJndina) l. mit. enski
vodeni duh, vila brodarica (predmet
brojnih pjesnikih i glazbenih djela);
2. astr. asteroid otkriven 1867. g.

undulacija

1446

undulacija (lat. undulatio) valovito gibanje, lelujanje, njihanje; undulacijska teorija opt. teorija daje svjetlost
valovito gibanje u elastinoj sredini'
supr. emisijska teorija, korpuskularna teorija, emanacijska teorija
undulatoran (lat. undulatorius vaiovit, vijugav
undulirati (lat. undularej lelujati, praviti valove
undulisti Uat. undula) umj. slikari koji
vole oblinu i mekou bez i* t.'livajija
karaktera prikazivanog predmeta, a
vijugavu liniju smatraju uzorom i
simbolom ljepote
UNESCO kratica za United Nalions
Educational, Scientific and C u I tura I
Organization (engl.) Organizacija
Ujedinjenih naroda za odgoj, znanost
i kulturu
ung. kratica za unguentum (lat.) mast
na lijenikim receptima
unguibus et r o s t r o it. ungvibus et
rostro (lat.) pandama i kljunom
ngula (lat.) zool. panda; kopito
ungulati (lat.) mn. zool. ivotinje s pandama ih kopitima
ungventum {lat. unguentum) masi pomast; farm. lijek prireen s mau
UNICEF kratica za Uniled Nations International Children's Emergency
Fund (engl.) Meunarodni djeji fond
Ujedinjenih naroda za hitne potrebe
unicitct (lat. unicitns) jedinstvenost
unificirati (lat. unificare) ujediniti, ujedinjavati, sjediniti, sjedinjavati; ujednaiti, ujednai vati
unifikacija (lat. unilicatio.) ujedinjavanje, ujedinjenje; sjedinjavanje, sjedinjenje; ujedinjenje, ujedinjenost,
sjedinjenje, sjedi njen ost; izjednaenje
uniformn Gat.) jednaka odjea; staleka nonja, odora; slubeno odijelo,
npr. vojniko, policijsko, eljezniarsko i dr.
uniforman (lat. uniformis) istolik, jednolik; jedinstven, novog oblika; fiz.

unikum

uniformno gibanje jednako gibanje,

gibanje ija se brzina ne mijenja;
s^pr. multiforman
uniformiranje
t. uniforma) izjednaivanjc, davanje jednakog oblika;
jedp:ki.- jdijf ati; prid. uniformiran
uniformirnti {lat. unifnrmare) izjednaiti, dati jednak oblik; jednako odijevati; pr. uniformiran
uniformisti (lat. uniforma) pristae (ili:
sljedbenici) uniformi zma
uniformitet (lat. uniforinitaa) istolikost, jednolikost; suglasnost, slaganje; jednakost
uniformizam (lat. uniforma) tenja da
sve drave ih Crkve budu jednako
ureene
unija (lat. unio. fr. union) savez, sjedinjenje; sporazum; udruenje, udruga;
sjedinjenje, spajanje, spoienost 'crkava); trajno spajanje vie drava u
jednu v5u (federativnu) dravu, npr.
SAD; Latinska unija ugovor (sklopljen 1865., obnovljen 1885.) izmeu
Francuske. Italije, Belgije i vicarske o istovrsnom kovanju zlatnog i
srebrnog novca sa stalnim odnosom
vrijednosti zlata i srebra od 1:15 1/
2 (od ostalih drava Uniji je 1867.
pristupila Grka, a po istom sustavu
kovale su svoj novac, ne pristupajui
Uniji formalno, panjolska, Rumunjska, Bugarska i junoamerike republike)
unijati (lat. unire ujediniti, sjediniti,
uniare, uniati) mn. pravoslavci koji
su se ponovno sjedinili s Rimokat.
crkvom time to su priznali neke njezine dogme i papinsku vlast, a zadrali svoje obrede i crkveno ustrojstvo, grkokatolici
unikat (lat. unicatum) prvi ili jedini izraeni primjerak ega; original
unikum (lat. unicus jedini) neto to je
jedno u svojoj vrsti, to se samo jednom nalazi; samo jo jedan otisak
neke rijetke knjige; novac od kojega

unilateralan

1447

univerzalizam

postoji samo jo jedan primjerak; neto jo nevieno, jedinstven sluaj,

udo
unilateralan (lat. unilateralis, latus
gen. lateris strana) jednostran; unilateralni kantrakl jednostrani ugovor,
ugovor po kojem uglavnom samo jedna strana prima na sebe obvezu; usp.
bilateralni kon trakt
unilobian (lat!' unus jedan, gr. lobos
ljuska, mahunaj zool. s jednim plunim ronjom
unilokularan (lat. unilocularis, unus
jedan, loculus kovci s pregradama) zool. jednopregradni
unilokulozan (lat. uniloculosus) v. unilokularan

onaj koji vjeruje u jednu boansku

osobu
unitarizam (lat. unitarismus) tenja za
jedinstvom, za ujedinjenjem; tenja
da u jednoj saveznoj dravi vodstvo
pripadne najjaoj dravi, ili da se savezna drava pretvori u jedinstvenu; supr. federalizam
United Press it. Junajtcd pres (engl.)
"Ujedinjeni tisak", najvea novinska"
agencija u Sjevernoj Americi
unitet (lat. unus, unitas) jedinica; jedinstvo; jedinstvenost; jednakost; slaganje, suglasnost; zajednica, bratstvo
univalve (lat. unus jedan, valva ljuska)
mn. zool. ivotinje s jednom ljuskom,
puevi

unio prolium (lat.) prav. podjednako

pravo djece dovedene u novi brak
(pastoraka) s djecom roenom prije
sklapanja toga braka
unionist (lat. unio sjedinjenje) pristaa
jedinstva, pobornik ujedinjenja
unionizam (lat. unio sjedinjenje) tenja
za jedinstvom, za ujedinjenjem
unipetalan (lat. unus, gr. petalon list)
bot. koji ima samo jednu laticu
unipolaran (lat. unipolaris) jednostoerni, koji ima samo jedan pol ili jednu vrstu polarnosti; koji se tie samo
jednog pola, koji se proizvodi samo
jednim polom, koji djeluje samo jednim polom
uniseks (lat. unus jedan, sexus spol)
odjea jednaka za ene i mukarce
unisono (tal.) glaz. jednozvuno. u jedan glas; jednoglasno, slono
unitamento (tal.) glaz. suglasno, skladno

univalvian (lat. unus jedan, valva ljuska) 1. bot. s jednom mahunom: 2.

zool. s jednom ljuskom
univaskularan (lat. unus jedan, vasculum posudica) 1. zool. s jednom posudicom; s jednim lijevkom; 2. bot. s
jednom aicom, jednoaini
univerzalan (lat. universalis) opi; sveobuhvatni, koji je svemu (svima) zajedniki, bez iznimke; univerzalan
sud log. sud iji se predikat odnosi
na cijeli opseg subjektnog pojma
(npr.: i: Sva tijela su rasprostranjena",
"Nijedan sisavac nema lcrga"); univerzalni nasljednik prav. glavni nasljednik

unitaran (lat. unitarius) koji tei za jedinstvom ili ujedinjenjem

unitarijanac (lat. unitas jedinstvo.) kranin koji ne priznaje misterij Trojstva (Otac, Sin, Duh Sveti), tj. vjeruje u jedinstvo boanske osobe
unitarist (lat. unitarius) onaj koji tei
za jedinstvom, pristaa jedinstva; 2.

univerzale (lat. universale) v, manifest

univerzalije (lat. universalia) ope
stvari, opi predmeti i dr; fil. opi
pojmovi, radni pojmovi; usp. nominalizam, realizam, konceptualizam, nominalisti
uni verzali st (Int. universalis) pristaa
univerzalizma
uni verzal i tet (lat. universalitas) openitost, ukupnost
univerzalizam (lat. universalis opi) 1.
tenja za obuhvaanjem svega; 2. u.
etici: shvaanje do predmet otikffg '
djelovanja nije u pojedincu, nego u ;

univerzalna matematika

1148

nekoj cjelini ili zajednici {obitelji, dravi): 3. teol. nauavanje da sc milost

Boja rasprostire na cijeli ljudski rod

univerzalna matematika fil. kod Des-

cartesa: znanost iji je zadatak pronalaenje jedne ope metode (univerzalne metode) pravilne spoznaje (nazvana po tome to je Descartes njezin
uzor gledao u pouzdanosti matematike)

univerzalna povijest opa, svjetska

povijest, povijest koja obuhvaa sve
univerzalni (lal. universalis) opi
univerzitet (lat. universitas) velika
kola, sveuilite
univerzum (lat. universum) svemir,
svijet
univokan (lat. univocus) koji ima jedno
znaenje, jedan smisao: koji jednako
glasi, istoglasan
unka (tur. onka) jabuka na sedlu, obluk, obluje
unkcija (lat. unetio mazanje) posveivanje; kofirmacija
UNRRA (engl. UNRRA = United nations relief and rehabililalion administration it. Junajted ncins rilif end
rihcbilitein edminislrein) Uprava
Ujedinjenih naroda za pomo i obnovu, osnovana 1943.
unarf (njem. unscharf) prid. u filmskom jeziku: neotar, mutan
unter-oficir (njem. Untcr-offizier) doasnik
unus (lat.) jedan
Upaniadi (sanskr.) ime mnogobrojnih
indijskih rasprava filozofskog i ritualnog Sadraja, dio Voda koji nastoji
njihov sadraj filozofski obrazloiti;
najstariji potjeu iz predbudistikog,
a mladi (sektaki) iz kranskog doba
upas (malaj.) otrov u koji stanovnici
Ind. arhipelaga zamau strijele, pravi se od soka dvaju drveta: Antiaris
toxicaria, koji sadri otrov upas antiar, i Strvchnos Tieute, koji sadri
strihnin

Uranija

ura (njem. IJhr, lat. hora) sat

urngan (fr. ouragan) v. orkan
uragogi (gr. uron mokraa, ago t jeram,
gonim) mn. med. sredstva koja potiu
mokrenje
urahus (gr. urachos mokrana cijev u
pupku) anat. cijev koja kod ljudskog
embrija poinje na gornjem kraju
mjehura i. prolazei kroz trbunu upljinu, zavrava u pupanoj vrpci
uraka {porlug. uraca) vino od istonoindijske palme
urakratija {gr. uron mokraa, a-kratia
nesuzdrljivost slabost) med. nemogunost zadravanja mokrae
urakrazija (gr. uron mokraa, akrasia
loa mjeavina) med. loa mjeavina
(sastav) mokrae
uralit 1. min. crnozeieni, kao svila sjajni
amfibol s Urala; 2. kamena masa od
azbesti, krede, stipse i silikata, moe
se rezati u ploe i zabijati avlima;
budui da je nezapaljiva i lo vodi
topline, slui kao graevni materijal
(za pokrivanje krovova, oblaganje
zidova i dr.) i za posude
Uran (gr. Uranos Nebo) 1. mit. bog
neba kod Grka, mu Geje, otic Kiklopa i Tirana; astr. sedmi planet,
otkriven 1781. g., prema udaljenosti
od Sunca'dolazi iza Saturna, 63 puta
vei od Zemlje
uran, uranij (lat. uranium) kem. element najvee atomske teine 238.14,
redni broj 92, znak IJ, radioaktivna
kovina po izgledu slina eljezu, ah
znatno tea od njega: njegovim zraenjem napravljene su obje atomske
bombe baene 1945. na japanske gradove Iliroimu i Nagasaki; uranski
smolinac v. uranit
uranati (lat. uranium) kem, soli uranske kiseline
Uranija (gr. Urania) mit. Nebeska, ime
jedne od 9 muza, muza zatitnica astronomije (v. pod muza), prikazivana
s globusom u ruci; nadimak boice

uranikon

1449

Afrodite (Venere); astr. asteroid otkriven 1854. g.

uranikon (gr. uranos) glaz. instrument, kombinacija dviju harfi, zvuk
se proizvodi tipkama
uranioni (gr. Uraniones) mn. stanovnici neba, nebeski, vinji (nadimak
starogrkih bogova kod Homera)
uraniscitis (gr. uraniskos nepce) med.
upala nepca
uraniskus (gr. uraniskos) med. nepce
uranist (gr. Uranos) med. v. urning
uranit (lat. urani um, gr. nastavak -ites) min. jedna od najvanijih uranskih ruda, veoma vana u znanosti i
tehnici (u njoj je naen radioaktivni
element, pa i danas slui za dobivanje radioaktivnih tvari)
urnnizam (gr. Uranos) med. homoseksualizam medu mukarcima
uranografija (gr. uranos nebo. grafia
opis) opis neba, opisivanje neba
uranolatrija (gr. uranos nebo. Iatreia
oboavanje) oboavanje neba i zvijezda
uranoliti (gr. uranos nebo, lithos kamen) mn. meteorsko kamenje
uranologija (gr. uranos nebo, logia
znanost) znanost o nebu i nebeskim
tijelima
uranometrija (gr. uranos nebo, metria
mjerenje) premjeravanje neba
uranoplnstika (gr. uranos nepce, plastike uobhavanje) med. pravljenje
umjetnog nepca
uranorafija (gr. uranos nepce, rafe
av) med. nepani av
uranorama (gr. uranos nebo, orama
pogled, prizor) slika zvjezdanog neba
uranosliiza (gr. uranos nepce, sehisis
cijepanje) med. potpuni rascjep nepca
uranoskop (gr. uranos nebo, skopeo
promatram) promatra neba; dalekozor za promatranje neba
uranoskopijn (gr. uranos nebo, skopeo
promatram) gledanje (ili: promatranje, prouavanje) neba

uremija

urari otrov pripremljen od biljnih sokova u koji brazilski Indijanci namau svoje strijele i oruje
urat (gr. uron mokraa) kem. sol mokrane kiseline; umjetno gnojivo od
urina i gipsa
uravnilovka (rus.) ravnoinjerana rasporedba ostvarenog dohotka bez obzira na koliinu ulaganja u proizvodni proces; izravnanje, poravnanje
urbanist (lat. urhs grad, urbanus gradski) inenjer-arhitekl koji se bavi urbanizmom i urbanistikom
urbanistika (lat. urbs grad, urbanus
gradski) znanost o ureenju gradova
s obizirom na estetske, higijenske i
praktine potrebe stanovnika
urhanitet (lat. urbanitas) pristojnost,
ljubaznost, ugladenost
urbanizacijn (lat. urbs grad. urbanus
gradski) soc. izgraivanje i ureivanje gradova, pojava u vezi s koncentracijom industrije po gradovima
urbanizam (lat. urbanus gradski) ureenje gradova s obzirom na estetske,
higijenske i praktine potrebe stanovnika
urbanizirati (lat. urbs gen. urbis grad,
urbanus) uiniti neto gradskim
urbanski (lat. urbanus) gradski; naobraen, uglaen, pristojan
urbarij (lat. Urbarium) zemljina knjiga, katastarska knjiga; mn. urbarije
urbi et orbi (lat.) 1. gradu (tj. Rimu) i
svijetu (osobito kao formula papinskog blagoslova); 2. pren. razglasiti
neto cijelom svijetu, svima i svakome
urdu hindi-jezik kojim se slue sjevernoindijski muslimani, pie se
arapskim pismom
urea (gr. uron) med. mokrana tvar,
mokraovina (C0NH 4 )
uredo (lat. uredo svrab koji pee; snijet)
1. med. osip koji pee; 2. bot. snijel
uremija (gr. uron mokraa, haima krv)
med. trovanje organizma ostacima

urcncije

1450

tvari koje su se zadrale u krvi, a

nisu bile izbaene putem bubrega; ti
ostaci skupljaju se u mokrai (u sluajevima tekih bubrenih bolesti)
urencijc (lat. urere ginjeti, urentia) mn.
med. sredstva za izjedanje
ureter (gr. ureter) zool. mokraovod
ureteralgija (gr. ureter, algos bol)
med. bol u mokraovodu
ureteritis (gr. ureter) med. upala mokraovoda
ureterolit (gr. uretr, lithos kamen)
med. kamiak u mokraovodu
ureterotomijn (gr. ureter, tome rezanje) kir. razrezivanje mokraovoda
radi vaenja kamiaka
uretici (gr. urelikos koji potie na mokrenje) mn. med. sredstva koja potiu na mokrenje
uretian (gr. uretikos) mokrani; koji
potie na mokrenje
uretikalan (gr. uron, lat. ureticalis)
v. uretian
uretra (gr. urethra) zool. mokrana cijev
urctrnlgija (gr. urethra, algos bol)
med. bol u mokranoj cijevi
urctralni (gr. urethra, lat. urethralis)
koji pripada mokranoj cijevi; uretralna slriktura suenje (ili: sueno st) mokrane cijevi
uretritis (gr. urethra) med. upala mokrane cijevi
uretrizam (gr. urethra) med. gr mokrane cijevi
uretroragija (gr. urethra mokrana
cijev, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem) med. v. sti-

matoza

uretroskop (gr. urethra. skopeo promatram) med. v. endoskop

uretroskopija (gr. urethra, skopeo
promatram) med. pregled mokrane
cijevi pomou endoskopa
uretrotom (gr. urethra mokrana cijev. tome rezanje) kir. no za otvaranje mokrane cijevi

urinat

uretrotomija (gr. urethra, tome rezanje) kir. otvaranje mokrane cijevi

radi proirivanja i uklanjanja stranih Lijela
urf (ar.) na tradiciji utemeljene odredbe, obiajno pravo muslimanskih naroda; okrugao turban kobasiasta oblika
urgencija (lat. urgentia) hitnost, urnost, neodgodivost, pourivanje
urgentan (lat. urgens) hitan, uran, neodgodiv
urgirati (lat. urgerc) navaljivati, gurati,
pourivati, pospjeivati, uporno nastojati da se to izvri
u r h i d r o z a (gr. uron mokraa, hidros
znoj) med. pojaano izluivanje mokrae znojem (kod uremije); uridroza
urian (gr. uron mokraa) kem. koji
sadri mokranu kiselinu
uridroza (gr. uron mokraa, hidros
znoj) v. urhidroza
Uriel (hebr. Uriel) "Boja svjetlost"'; mit.
ime jednoga od etvorice arkanela
s lijeve strane Hoiog prijestolja
Urija (hebr. Urijjh) mu Batebin. vojskovoa kralja Davida koji ga je, samo da bi se domogao njegove ene,
poslao svom glavnom vojskovoi Joabu s pismom u kojem mu je naredio
da postava Uriju na takvo mjesto u
borbi gdje e sigurno poginuti (2 Sam
11,14-17); otuda: Urijino pismo pismo koje donosi propast ili smrt- donositelju
urijas (gr. uron mokraa) mokrana
fistula
urijaza (gr. ureo mokrim, uron mokraa) med. mokrenje
urikum (gr. uron mokraa) v. urea
urin (lat. urina) med. mokraa
urinalan (lat. urinalis) mokrani
urinar (lat. urinale) naprava u koju nepokretni bolesnici obavljaju nudu
leei u krevetu, tzv. guska
urinat (lat urina mokraa) gnoj od izmeta i mokrae

urinirati

1451

urinirati Gat. urina) med. mokrili

urinometar (lat. urina mokraa, gr.
metron mjera, mjerilo) sprava za
mjerenje koliine mokrae
urinozan (lat. urinosus) mokraevit, koji sadri mokrane tvari; mokraast,
koji smrdi na mokrau
urlauh (njem.) dopust, odmor
urna Gat. urna) krag za vodu; posuda
u kojoj se uva pepeo spaljenog mrtvaca; posuda za izvlaenje sreaka
urning (gr. Uranos) homoseksualac
(Uranija je pridjevak Afrodite, boice
nel>eske, iste ljubavi zato to homoseksualci kod starih Grka nisu
spolno opih s prostitutkama i zbog
toga ostavljali dojam istih ljudi
uro- (gr. uron) predmelak u sloenicama sa znaenjem: mokrani
urobilin Gat. urobilinum) kem. crvenosmeda tvar u mokrai, poglavito kod
oboljelih od groznice i utice
urobilinurija (lat. urobilinum, gr.
ureo mokrim) med. poveano izluianje urohilina mokraom
uroboros (gr. ura rep. boros prodrljiv)
"dera repa", poznata grka mitoloka figura koja prikazuje zmiju to
sama sebi jede rep i tako se vrli kao
kolut: simlx>l vjenosti
urocola (gr. uron, kele bruh, kila) med.
mokrana kila. napuhnutost monje
zbog izljeva mokrae u nju
urocista (gr. uron, kystis mjehur) zool.
mokrani mjehur
urocistitis (gr. uron, kystis mjehur)
med. upala mokranog mjehura
urogenitalan (gr. uron mokraa, lat.
genitalis koji rada, oplouje, oplodan,
od genere ili gignere roditi, raati,
Stvoriti, oploditi) zool. koji slui izluivanju mokrae i razmnoavanju;
urogenitalni sustav mokranospolni
sustav (mokrani i spolni organi)
urokriterij (gr. uron, kriterion znak
za usmjeravanje, mjerilo) med. znak,
simptom ega u mokrai

USA

urokritika (gr. uron, kriti kos odluujui) med. pregled (ih: ispitivanje)
mokrae; urokritini znaci znaci koji
su se pokazali u mokrai
urokrom (gr. uron, chroma boja) kem.
obojena mokrana tvar
urolit (gr. uron, lithos kamen) med.
mokrani kamen
urolitijaza (gr. uron, lithiasis kamen
u mokranom mjehuru) med. bolest
uzrokovana mokranim kamenom
urologija (gr. uron, logia znanost)
med. grana medicine koja ispituje i
prouava bolesti mokranih organa i
bavi se njihovim lijeenjem, znanost
0 mokrai
uromant (gr. uron, mantis prorok)
onaj koji prorie po mokrai
uromantija (gr. uron, manteia gatanje, proricanje) vraanje (ih: gatanje,
proricanje) po mokrai
uropoetian (gr. uron, poieo pravim,
stvaram) zool. koji se tie stvaranja
mokrae; protoetini sustav dio urogenitalnog sustava koji slui izluivanju mokrae
uroskopija (gr. uron, skopeo gledam,
promatram) med. pregled, ispitivanje
mokrae
urotropin (gr. uron, tropos okret)
farm. lijek od formaldehida i amonijaka, utjee na otapanje mokrane
kiseline i potie na mokrenje; upotrebljava se kod gihta i prehlade mokranog mjehura
uroza (gr. uron) med. mokrana bolest
Ursa Maior (lat.) astr. Veliki Medvjed
Ursa >Iinor (lat.) astr. Mali Medvjed
urtikacija (lat. urtica kopriva, urlicatio) med. ibanje koprivom (kao sredstvo za razdraivanjc kod uzetosti i
neosjetljivosti)
urtikarija (lat. urticaria, urtica kopriva) med. koprivnjaa (vrsta kone
bolesti)
USA United States of America (engl.)
Sjedinjene Amerike Drave

ustabaa

1452

ustabaa (tur.) starjeina, predsjednik

ceha
ustija {lat. uslio) med. gorenje, arenje,
peenje, paljenje; takoer: = kauterizacija
ustilaginizam {lat. ustilago snijet) med.
trovanje truskama kukuruzne snijeti; deja bolest koja nastaje kad
djeca jedu kruh i palentu od kukuruznog brana koje sadri truske nametnike gljivice Ustilago maidis
ustulaeija (lat. ustilatio) med. nagorijevanje, paljenje
ualtnti (njem. einschalten) ukopati,
ukljuiti, spojiti {npr. elektrinu struju, telefon)
uniran {njem.) utegnut, stegnut tetnikom (nekadanji asniki obiaj)
uur (ar.) ujam, dio brana koji se ostavlja mlinaru kao plaa za mljevenje
ut infra (lat.) "kao dolje'', tj. kao na
sljedeoj strani
ut retro (lat.) kao na prednjoj strani
ut supra (lat.) kao gore
ut, re, mi, fa, sol. la, si glaz. naziv
tonova dijatonike ljestvice, uobiajen u Italiji i Francuskoj; ti se slogovi, kojima je posljednji (si) tek kasnije dodan, zovu aretimtki ili gvidonski slogova, prema tal. redovniku-benediktincu Guidu Aretinusu
(9951052) koji ih je uzeo iz stare
kat. crkvene pjesme u kojoj se svetog
Ivana, kao zatitnika pjevaa, moli
da sauva i spasi od promuklosti: Ut
queant laxis Re-sonare fibris Mi-ra
gestorum Fa-muli tuorum Sol-ve polluti La-bii reatum Sancte Joannes!
(Da bi tvoje sluge mogle rairenim
grudima pjevati o tvojim udesnim
djelima, o izbrii krivnju obcaene usne, sveti Ivane!)
utenzilije (lat. utensilia) mn. stvari za
uporabu, pomona sredstva; poljoprivredne, kuhinjske, kune stvari;
orue, pribor (za pisanje, za slikanje
i dr.); lijeniki instrumenti i sprave

utilitarizam

uteri inflatio it. uteri intlacio (lat.)

med. nadimanje maternice, oticanje
maternice
uterina (lat uterina) mn. med. sredstva
protiv bolesti maternice
uterinalan (lat. uterinalis) anat. maternini, koji pripada maternici
uterini (lat.) mn. prav. djeca iste majke,
a razliitih oeva, polubraa, polusestre
uterinski (lat uterinus) maternini, koji pripada maternici; usp. uterus
uteroskopija (lat. uterus materinca,
gr. skopeo promatram) med. pregled
maternice
uterus (lat. uterus) zool. maternica
Utgard mit. stirogermanski nepoznat
kraj u kojem ive demoni i nemani
util (lat. utilis koristan) opi naziv za
sve stvari i predmete koji su postali
neprikladni za daljnju uporabu, ali
prikladni kao sirovina za preradu u
industriji, npr. razni otpaci, krpe. kosti, staklo, prazne konzerve, stara
obua, papir i dr.
utile cum dulci it. utile kum dulci
Gat.) korisno sa slatkim (ugodnim)
utilitaran (lat. utilis koristan, fr. utilitaire) praktino koristan, pogodan,
prikladan, uporabljiv
utilitaristi Gat. utilis) fil. pristae utilitarizma (J. Bentham, J. S. Mili i
dr.); pren. ljudi koji se u radu dre
poglavito naela koristi i uspjeha,
osobito materijalnog
utilitarizam Gat. utilis koristan) 1. fil.
stajalite korisnosti, etiki smier koji
smatra da je svrha ljudskog djelovanja korist i blagostanje, bilo pojedinca (individualni utilitarizam),
bilo cjeline (socijalni utilitarizam);
utemeljitelj utilitarizma kao etikog
sustava je J. Bentham (17481832)
prema kojem cilj treba biti "to vea
srea za to vei broj", a radei na
opem dobru, radimo i na vlastitom;
2. prav. shvaanje po kojem je cilj

utllitet
prava zatita samo nekih interesa, a
ne ostvarivanje neke vie pravde;
glavni predstavnik je R. Jhcring
(18181892); 3. tenja da se u svemu trai samo osobna korist
utilitet (lat. u tili ta 3) korisnost, probitanost, uporabljivost, svrsishodnost,
korist, dobit; princip uiiliteta naelo
korisnosti
utilizacija (lat. utilisatio) koritenje, iskoritavanje, uporaba; injenje neega uporabljivim
Utopija (gr. u ne, topos mjesto) "zemlja
koja ne postoji", izraz kojim engl. dravnik i humanist Th. More (1478
1535) naziva neki zamiljeni otok na
kojem postoji njegovo zamiljeno ustrojstvo drave; naziv za svaku dravu s idealnim ureenjem; takoer:
neostvariva zamisao, sanjarija
utopist (gr. u ne, topos mjesto, kraj)
sanjar, zanesenjak; politiar koji se
zanosi neostvarivim planovima
utopistiki (gr. u ne, topos mjesto,
kraj ) s ureenjem kakvo je u zemlji
Utopiji; zamiljen, sanjalaki stvoren. neizvediv, neostvariv, nemogu;
v. Utopija
utrakvisti umjereni husiti koji su zahtijevali da se i laici prieuju "pod
obje prilike" (lat. sub utraque specie), tj. pod prilikama i kruha i vina;
kalikstinei
utrikul (lat. utriculus) bol. mjei, mali
mijeh (biljnog soka)
utriusque jurs doctor it. utrijuskvc
juri doktor (lat.) doktor obaju prava,
tj. kanonskog i rimskog
utvajd (njem. IIutweide) opinski panjak
uvertira (fr. ouverture otvor; otvaranje;
poinjanje, poetak) glaz. orkestarski uvod u vee glazbeno djelo, osobito u operu, oratorij i dr.
uvula (lat. uvula grozdi) anat. resica
uvulitis (lat. uvula) med. upala resice
(uvule)

1453

uati

uvulotomija (lat. uvula resica, gr. tome rezanje) med. rezanje resice (livulo)
uzanca (tal. usanza) trg. trgovinski obiaj, obiaj koji je u trgovini usvojen
kao zakon
uzengija (tur. uzengi, tizengi) jahaki
stremen (petlja u koju jaha utie
nogu)
uziologija (gr. usia bie, hit, logia nauavanje) fil. nauavanje o biu, o
biti
uzufruktuar (lat. usufructuarius; prav.
v. uzusfruktuar
uzufruktuirati (lat. usus uporaba,
koritenje, iskoritavanje, fructus
plod) prav. koristiti se tuim, uivati
tue dobro (bez prava vlasnitva)
uzukapija (lat. usucapio) prav. stjecanje prava na neku stvar dugim posjedovanjem, dobivanje neke stvari
zastarijevanjem neijeg prava na nju
uzukapirati (lat usu-capere) prav. prisvojiti neku stvar dugom, neprekidnom uporabom ili posjedovanjem,
proglasiti je svojim vlasnitvom,
koristiti sc pravom zastarjelosti
uzura (lat. usura) uporaba, uivanje;
kamate ili interes na kapital: med.
troenje, nestajanje, nagrizanje (tkiva, kostiju)
uzurpacija Gat. usurpatio) protupravno
i samovoljno prisvajanje (npr. vlasti)
uzurpnncija (lat. usurpantia) obiaj,
navika, tradicija
uzurpator (lat. usurpator) nasilni i bespravni prisvaja, otmiar (osobito
vlasti, prijestolja); prid. uzurpatorski
uzurpirati (lat. usurpare) prigrabiti,
oteti; bespravno i nasilno prisvojiti
neko pravo, vlast i si.
uzus (lat. usus) uporaba; obiaj, navika
uzusfruktuar (lat. ususfructuarius)
prav. uivatclj tueg vlasnilva
uzusfruktus (lat. usu fructus) prav.
uporaba, uivanje tueg vlasnitva
uati (tal. usare) obiavati, imati obiaj

V
V, v dvadeset i sedmo slovo hrvatske
latinice
V kem. kratica za vanadij
v. kratica za vide (lat.) vidi, verte (lat.)
okreni
v. v. kratica za vice versa (lat.) obratno
va bank [fr. va banque) "vrijedi za cijeli
bank", tj. kad se igra u cijelu svotu
koja lei u banku (pri kartanju); pren.
igrali ua bank staviti sve na kocku,
tj. ili ostati ili propasti
va tu (fr. va tout) igram u sve, tj. u sav
novac (pri kartanju); pren. stavljam
sve na kocku, sve riskiram
va! (fr.) vrijedi, moe; u igrama na sreu:
izraz koji sc upotrebljava kad se
stavlja novac na neku kartu
vacillantc it. vaeto (tal.) glaz. titrajui. kolebljivo, ljuljajui se
Vncuna, Vakuna staroitalska boica
poljana i seoske dokolice
vaelati (tal. vacillare) buncati u vruici
vari (ar.) jaz, suho rijeno korito rijeke
varicmekum (lat. vade mesum) "hajde
sa mnom", obino naslov knjiga koje
slue kao pomone knjige, tumai,
upute, vodii ili savjetnici raznih
struka i ciljeva u ivotu; zbirka pria
(ili: anegdota); podsjetnik
vadimonij Gat. vadimonium) prav. jamenje, jamstvo (osobito da e netko
odreenog dana doi na sud); dolazak
na sud: rok dolaska na sud; vadimonii deaerlio it. vadimonii desercio
(lat.) proputanje dolaska na sud
vadium it. vadijum (lat. vas, vadi jamac) prav. novac koji sc polae na
ime jamstva, jamevina

vadi ja (lat. vadium jamstvo) oklada

vadozna voda (lat. vadosus plitak)
voda koja sudjeluje u krunom toku
vode na povrini Zemlje (oborine,
izvori, izvori, tekue i stajae vode,
isparavanje)
vadrnc (mad. vad Racz divlji Srbin)
ma. pogrdni izraz za Srbina
vadibi (ar.) mn. stroge vjerske dunosti muslimana, ali manje obvezne
nego farzovi
vae mihil it. ve mihi Gat.) jao meni!
vae victis! it. vc viktis (lat.) jao, teko
pobijeenima! (rijei galskog vojvode
Brena)
vae victis! it. ve viktis (lat.) jao pobijeenim;!, teko pobijeenima!
vae! it. ve (lat.) jao!
vafd (ar. wafd poslanstvo) nekad utjecajni egipatski nacionalistiki pokret
vafla (njem. WafTel) peeno tanko, slatko i sipko tijesto, oblata
vafnrok (njem. VVafFenrock) kratak asniki kaput do bedara (u njemakoj
i austrijskoj vojsci)
vaga (njem. Wage) sprava za usporeivanje nepoznatih masa s poznatim
(utezima), tj. za odreivanje teine
tijela, tezulja, kantar
vagabilan (fr. valabe, lat. valere vrijediti) valjan, vrijedan, koji vrijedi;
prav. pravno valjan, u propisnom obliku, punovrijedan
vagabund (lat. vagabundua) skitnica,
probisvijet, lutalica, beskunik, tumaralo. protuha; bitanga

vagani

1455

vagant (lat. vagari skitati se, lutati)

srednjovjekovni putujui svirai, lakrdijai, sludenti-klerici lutalice i si.
vngati (njem. wagen) odredivati teinu
tijela na vagi, mjeriti na vagu
vaginn [lat. vagina = anat. kanal izmeu grlia maternice i vanjskog otvora enskog spolnog organa (slui za
oploivanje i za izlazak ploda pri poroaju). rodnica, stidnica
vaginalni (lat. vaginalis) koji se tie
vagine, stidnini
vaginitis (lat. vagina) med. upala vagine
vnginizam ;lat. vagina) med. grevito
stezanje miia vaginalnog ulaza i
dna zdjelice, neuroLska pojava do koje dolazi, osobito kod mladih ena,
zbog preosjetljivosti vaginalnog ulaza
vaginoskopija (lat. vagina, gr. skopeo
gledam) med. pregled vagine pomou
posebnog zrcala (spekuluma)
vagnerijanac operni pjeva koji je sposoban pjevati velike i zahtjevne uloge
u djelima Richarda Wagnera; poznavatelj Wagncrove glazbe; sljedbenik
Wagnerova naina komponiranja
vagon (engl. vvaggon) eljeznika ili
tramvajska kola
vagon-restoran (fr. vvagon-restaurant)
(eljeznika) kola za ru&injc
vagon-salon (fr. wagon-salon) salonski
vagon, salonska eljeznika kola
vagonas radnik koji tovari i istovara
robu u vagone; rudniki radnik koji
gura vagone; ovjek koji stanuje u
vagonu
vagonet (engl. vvaggon, fr. wagonnet)
mala teretna kola koja se kreu po
tranicama (inama), mali vagon
vahabiti (ar.) mn. pristae religioznog
pokreta u Arabiji koji su, pod vodstvom Muhameda Ibn Ahdclvvahhaba, polovicom XVIII. st. teih prvotnoj istoi i jednostavnosti islama; vehabiti

vajterdinender

vaisja (ind. Vaisya) trea indijska kasta

u koju spadaju trgovci, zemljoradnici
i obrtnici
vniesika (sanskrt.) jedan od est skolastikih sustava indijske ortodoksne
filozofije
vainave (ind.) mn. oboavatelji i tovatelji boga Vinua; vinuiti
vaiz (tur.) propovjednik, savjetnik
vajandotka (engl. Wvandotte) vrsta kokoi, podrijetlom iz Amerike, zbog
svojih odlinih osobina rairena po
cijeloj Kuropi; bijela, srednje veliine,
noge ute, krijesta ruiasta, teka
do 3 kg, nosi 140160 jaja godinje
vaiang indonezijsko kazalite sjena
Vajnbergova reakcija med. serumska
reakcija koja slui za utvrivanje postojanja lianke pasje trakavice (ehinokokusa)
vajndling (njem. Weidling) velika posuda, zdjela; vajndla, vandla
vajngula (njcm.-ma.) gula zainjen
vinom
vajnkener (njem. Wein vino, kennen
poznavati) strunjak za vino, poznavatelj vina, enolog
vajnkrampf (njem. vveinen plakati,
Krampf gr) gr uzrokovan plaem
vajnrot (njem. Wein vino. rot crven) boja crvenog vina, tamnocrven
vajntajn (njem. Wcin vino, Stein kamen) srije, birsa, vinski kamen
vajsbratn (njem. vveiss bijel, Braten
peenica) svinjsko meso uzdu kraljenice
vajsmanizam biol. nauavanje poznatog njemakog biologa A. Weismanna
(18341914) ija se teorija naslijea zasniva na njegovoj tzv. teoriji klicine plazme
vajterdinender (njem. vvciter dalje,
dienen sluiti) u nekadanjoj austrijskoj vojsci: vojnik koji je nakon zavrene obvezne slube ostao i dalje
u vojsci da bi postigao oasniki in
i tako dobio stalnu vojnu slubu

vakacije

1456

v a k a c i j e (lat. vacatio) kolski praznici;

slobodno vrijeme
vakancija (lat. vacantia) upranjenost.
nepopunjenost, prazno mjesto (u ustanovi, u koli)
vakantan (lat. vaare biti prazan., vacans) prazan, upranjen, nezapremIjen, nezauzet, nepopunjen, vakant.no
imanje prav. imanje bez zakonitog
gospodara, nasljednika
vakat (lat. vacal, vacare) pr azno je, slobodno jc, nezauzeto je: nedostaje,
nema; kao im. kod knjiga: ista, netiskana stranica (iza naslovne.)
vakatura (lat. vacatura) upranjavanje,
upranjenje, upranjenost (npr. nekog mjesta)
vakcina (lat. vacca krava, vaccina sc.
variola kravlja boginja) med. cjepivo
protiv velikih boginja; serum za
cijepljenje protiv zaraznih bolesti
vakcinacija (lat. vaccinatio) med. zatitno cijepljenje vakcinama, ubrizgavanje seruma kao zatite protiv
raznih bolesti, unoenje u organizam
antigena koji ga potiu na stvaranje
zatitnih tijela; animalna vakcinacija
cijepljenje ivotinjskom limfom
vakcinioda (lat. vaccina, gr. eidis oblik) med. lane, neprave kravlje boginje, vodene boginje
vakcinirati (lat. vaccina) med. cijepiti,
ubrizgavati u organizam vakcinu sa
svrhom aktivnog imuniziranja od zaraznih bolesti
v a k c i n o t e r a p i j a (lat. vaccina, gr.
therapeia lijeenje) med. lijeenje
vakcinama, cijepljenje da bi se organizam potaknuo na to vee stvaranje tijela koja e ga zatititi od
uzronika bolesti
vakeri (p. vaqueros.) mn. pastiri, uvari
stoke u panjolskoj pokrajini Oviedo, potomci rimskih robova, po nekima .VIaura, i kao takvi prezreni
vakti sahat (tur.) smrtni as, agonija

valabi

vakuf lar. vakuf) kod muslimana: zaklada za ope religiozne i humane

svrhe, s ciljem gradnje i odravanja
damija, kola, javnih biblioteka, bolnici, sirotita, vodovoda i dr.
vakuf (tur. vakvf) zaklada za materijalno podupiranje muslimana i promicanje islama
vakufnama (tur. name pismo, knjiga)
popis odredbi o upravi i uporabi nekog vakufa
vakuirati (lat. vacuare) isprazniti, ispranjavati; evakuirati
vakuist (lat, vacuare) onaj koji vjeruje
u postojanje praznog prostora u prirodi; promatra vakuuma kod strojeva i dr.
vakuitet (lat. vacuitas) praznoa. praznina; upranjenost; nitavnost; tatina
vakuolc (lat. vacuolae) mn. hot. mjehuraste upljine u protoplazmi biljnih
stanica, ispunjene vodniikastom tekuinom, iz kojih se sLvaraju nove
stanice; zool. mjehurii u hladetinastoj masi nekih mikroskopski sitnih morskih ivotinjica
vakuum Gat, vacuum) prazni prostor;
praznina, zrakoprazan prostor; vakuum-auarat sprava za destiliranje
osjetljivih tekuina pod snienom
temperaturom, npr. pri uklanjanju
vode iz mlijeka radi dobivanja "mlijeka u prahu"
vakuum-metar (lat. vacuum prazan
prostor, gr. metron) sprava za mjerenje razrijeenosti zraka (kod vakuum-aparata); v. vakuum
vakuumpumpa (lat.-njem.) crpka za
isisavanje zraka i stvaranje podtlaka u nekom zatvorenom prostoru
val. bank. kratica za valutu
vala (staronord. vala) vidovita ena, gatalica, arobnica
valnbi (engl. wallaby) vrsta smedeg
klokana iz Australije ih Kove Gvineje; krzno od tog klokana

valacija

'

valacija (lat. vallatio) voj. podizanje bedema, utvrivanje u polju; podizanje

nasipa.

valahi bilabi tnlahi tri muslimanske

najsvetije formule za prisegu

valansjcn (fr. valoncicnncs) mn. valanske ipke razliitih vrsta, osobito
uske (nazvane po istoimenom francuskom gradu u Flandriji)
vala (ma. vallas) isprava kojom se
doputa naseljivanjc na nekom vlastelinskom imanju
valatati (tur. fal gatanje) proricati, vraati, gatali
valcer (njem. Waizer) popularni okretni
ples u 3/4 taktu; glazbeno djelo za
ovaj ples; vals
valdenzi mn. reformatorska sljedba
koju je osnovao 1176. u Lvonu Petrus
Valdus, kao udruga za propovijedanje evanelja i reformi Kat. crkve
vraanjem apostolskom siromatvu i
jednostavnosti; leonisli, sabata ti
vale! (lat. vale, valere, biti zdrav, biti
jak) zdrav bio. ivio!
valedikcija (lat. vale-dictio) pozdrav na
rastanku, oprotajni govor
valekularan (lat. vallecula udublienje,
jamica) koji se odnosi na udubljenjc
valencija (lat. valentia) vrijednost, valjanost; kem. sposobnost atoma nekog elementa da se vee s jednim
atomom, sa dva atoma do sedam atoma jednovalentnog elementa
valensija (p. valencia) vrsta panjolskih veoma vrstih zimskih tkanina,
nazvanih po p. gradu Valenciji
valentinit prirodni anlimonov trioksid,
"antimonski cvijet" (mineral)
valer (fr. valeur, lat. valor, tal. valore)
vrijednost, cijena; vrijednosni papir;
glaz. trajanje note; hrabrost, junatvo; valeuren attente it. valer an
atant (fr.) trg. vrijednost koja se oekuje, eventualna budua vrijednost;
v. en recouvrement

1457

valkire

valerijana (lat. valeriana officinalis)

bot odoljen (ljekovita biljka)
valete! (lat.) budite zdravo, ostijte zdravo! benevalete! (lat.) ostajte u dobrom
zdravlju! (pozdrav kojim se zavravaju pisma i koji pape, u obliku
monograma, stavljaju ispod svojih
bula)
valetudinarij (lat. valetudinarium) bolnica, bolesnika soba
Valhala (staronord. Valholl, njem. Walhalla) u nord. mitologiji: raj u koji
dolaze Odinovi ratnici poginuli u bici,
sjedite bogova i junaka; usp. valkire
valida (ar. validet) roditeljica, mati; mati biveg turskog sultana
validacija (lat. validatio) potvrda, potvrivanje; ovjera, ovjeravanje, priznanje pravne vrijednosti nekog akta
validan (lat. validus, valere) jak, kijepak, snaan, zdrav: prav. pravno vrijedan, pravovrijedan. pravovaljan
validirati (lat. validare) ovjeriti, potvrdili, izvriti pravnu formu ovjeravanja; biti pravno valjan, biti punovrijedan
validitet (lat. validitas) prav. pravna
vrijednost, pravna valjanost, valjanost neke stvari ili nekog postupka
valija (perz. vali} guverner, carev namjesnik, turski vojno-administrativni
starjeina nekog podruja
valiza (fr. valise) putna runa kona
torba
valia (tal. valigia) koveg, putna torba
valkire (staronord. val kurja, njem.
Walkuren) mn. u nordijskoj mitologiji i pjesnitvu; boanske djevice,
vile. boice bitaka i drubenice boraca, odluuju koji e junaci u borbi
poginuti; one su, kao vjesnice, u slubi boga Odina i po n jegovoj zapovijedi
donose pobjedu, dovode mu one koji
hrabro poginu i, u Valhali, dvore i
posluuju piem bogova one koji
budu u nju primljeni; usp. Valhala

valkovcr

1458

valkovcr (engl. to vvalk over the course)

na utrkama; laka pobjeda, zbog toga
to je protivnik postao nesposoban
valor (lat. valor) vrijednost, cijena; vrijednosni papir; ad valorcm. (lat.)
prema vrijednosti; valor intrinsecua
it. valor intrinsekus (lat.) unutarnja
vrijednost nekog novca; valor exlrinsekus it. valor ckstrinsekus (lat.)
vanjska vrijednost nekog novca
valorizacija (lat. valor vrijednost) trg.
odrcdivanje vrijednosti, procjena,
takoer praksa dranja ili podizanja
relativne vrijednosti (revalorizacija)
valov (mad. valu) korito za napajanje
stoke
Valpurga (njem. VValpurga) svetica
Kal. crkve iji se spomen proslavlja
1. svibnja, zatitnica od arolija i
vjetica; dola sa svojom braom iz
Engleske u Njemaku gdje jc, kao
opatica u samostanu, umrla oko 780.;
Valpurgina no prva svibanjska no
(v. Goethe, "Faust")
vals (fr. valse) v. valcer
valuirati (fr. valuer) v. val vira ti
valung (njem. VV'allung) 1. vrenje, strujanje; 2. iznenadan osjeaj vruice
bez vanjskih podraaja (est kod
ena u klimakteriju)
valuta (tal. valuta) "vrijednost"; bank.
zakonom utvreni novani sustav neke drave, tj. novac koji je, u svom
sastavu i obliku, priznat kao zakonito sredstvo plaanja; s druge strane, valuta je odnos izmeu nominalne vrijednosti novanica i uope
vrijednosnih papira neke drave i
njihovog teaja u inozemstvu; vrsta
novca, novac
valuta per dato (tal.) trg. vrijednost
ili obraunavanje kamata od danas,
vrijednost od danas
valutirati (tal. valutare) v. valvirati
valutni papiri bank. vrijednosni papiri
koji glase na inozemnu monetu, zbog
ega im je teaj nestalan

Vandali

valva (lat.) krilo vrata; bot. ljuska, kouljica, mahuna: zool. ljuska (kod
koljke)
valvacija (lat. valvatio) bank. odreivanje vrijednosti ili cijene neemu,
osobito slubeno utvrivanje vrijednosti odreenih vrsta novca prema
dravnoj novanoj stopi
valvacijska tablica bank. popis razliitih vrsta novca s naznaenjem njihove vrijednosti
valvirati (lat. valvere) ocijeniti, odrediti
vrijednost, utvrditi cijenu neemu;
valuirati, valutirati
valvula (lat. valvula) anat. poklopac,
zatvara, zalistak (na srcu, venama,
crijevima); valvule intestinales (lat.)
mn. crijevni zalisci
vamp (engl.) zavodnica, lijepa ena koja iskoritava mukarce
vampir (slav., tal. vampiro, fr. vampire)
prema narodnom vjerovanju Junih
Slavena, Grka i Rumunja: mrtvac koji nou ustaje iz groba i sie ljudima
krv; po tome zool. Gat. vampyrus
speetrum) veliki junoameriki imi koji u nedostatku hrane napada
sisavce, ptice, pa i ljude pri spavanju,
i sie im krv
vampirizam med. prekomjerno putanje krvi; usp. vampir
van sastavni dio niz. prezimena, oznauje mjesto roenja
vana (njem. VVanne od lat. vanus prazan, upalj) kada za kupanje
vanadij (lat. vanadium) kem. element
(nazvan po imenu skandinavske boice ljubavi i mladosti Vanadis), kovina pronaena 1830. u rudama eljeza i olova, atomske teine 50,95,
redni broj 23, znak V
Vandali (lat.) mn. gormanskogolsku
pleme koje je od III. st. n. e. ratovalo
s Rimljanima na Rajni, kasnije se
nastanilo u Panoniji (Ugarskoj), u V.
st. pustoilo Galiju, panjolsku i
Italiju, a 455. pljakalo Rim etrna-

vandalizam

1459

ost dana unitavajui sva umjetnika

djela i spomenike; otuda pren. divlji
i surovi barbari, skloni unitavanju
svega lijepog i dobrog
vandalizam (lat. Vandali, tal. vandalismo) vandalska ud, tj. divljatvo,
divljaka strast za ruenjem i unitavanjem umjetnikih predmeta i dr.;
usp. Vandali
vandemijer (fr. vendemiaire, bit. vindemia) "mjesec berbe", prvi nyesec nekadanjeg francuskog revolucionarnog kalendara, od 22. IX. do 21. X.
vanderek {njem. wandern putovati)
pehar iz kojega se pije naizmjenice
vandroka (njem. wandern putovati)
nekada: mladi kalfa na vandrovci;
kasnije: skitnica uope
vandrovka (njem. wandern putovati)
nekada: putovanje mladoga kalfe po
svijetu od majstora do majstora radi
stjecanja radnog iskustva; kasnije:
skitnja uope
Vani mn. mit. germanski bogovi plodnosti, zemlje i obilja
vanilija (fr. vanille, p. vainilla) bot.
vrsta tropske biljke iji se mirisni
plodovi upotrebljavaju kao zain
vanilin (fr. vanille) kem. aromatina
tvar vanilijinog ploda koja sc iskristalizira na povrini kad plod due
stoji; dobiva se i umjetnim putem,
kao zamjena prirodne vanilije
vanilizam (fr. vanille) med. trovanje vanilijom, osobito u jelu, s pojavom proljeva, greva, povraanja i si.
vanilokvencija v. vanilokventnost
vanilokventnost (lat. vaniloquentia)
hvalisanje, razmelljivost, prazan govor, brbljanje; vanilokvencija
vanitas vanitatum (lal.) tatina nad
tatinama, tj. sve jc tato, nitavno,
prazno, prividno
vanitet (lat. vanitas) tatina, nitavnost, prividnost, praznina, prolaznost; hvalisavost, uobraenost, napuhanost. slavoljubivost

varek

vantoz (fr. ventose) "mjesec vjetra", esti mjesec francuskog republikanskog

kalendara, od 19. II. do 20. 111.
vantuza (fr. ventouse) med. kupica,
mala aa od delelog stakla koja se
stavlja na bolesno mjesto da bi se.
razijeivanjem zraka u njoj, krv privukla u potkono tkivo i time unutarnji organi oslobodili navale krvi
(ventuza); rupica na eiru za obnavljanje zraka
vanjku (mad. vankos, njem. Wangenkissen) jastuk
vapit (indijan) kanadski jelen s velikim
rogovljem
vapor (lat. vapor, lal. vapore para) parobrod, parna lada
vaporacija {lat. vaporisateur) sprava
za izbacivanje tekuine (mirisa, sredstava za proiavanje zraka) u obliku tekue praine, prskalica, trcaljka, raspriva
vaporimetar (lat. vapor, gr. metron)
instrument za odredivanje volumena
ili tlaka pare
vaporirati (lat. vaporare) isparavati,
pretvarati se u paru; isparavati, pretvarati u paru
vaporizacija (lat. vaporisatio) ispara* vanje, pretvaranje u paru
vaporizirati (fr. vaporiser) i?pariti. pretvoriti u paru; pretvoriti u kapljice,
poprskati rasprivaem
vaporozan (lat. vaporosus) pun pare,
parni; maglovil, nejasan, mutan
varak (ar. varakat) list, listi; pismo,
pisamce
varan (ar.) veliki pustinjski guter, dobar penja i pliva
varant (eng. \varrant) trg. priznanica,
posebna potvrda o primitku robe na
skladite kojom vlasnik deponirane
robe zalae tu robu i na taj nain
dolazi do potrebnog kredita; punomo; naredba, nalog za hapenje
varek (fr. varec) morska trava, haluga

vam

1460

varia (lat. varia. varius razliit) mn. pomijeano stvari, raznolikosti, svakovrsnosti, svatice
variatio delcctat it. varijacio delektat
(lat) posl. promjena veseli, promjena
je ugodna
varinto it. varijato (tal.) glaz. promijenjeno. preinaeno
varicele (lat varicellae) mn. med. male
boginje, vodene kozice
varices (lat varix, varices) mn. med.
proirenje vena, proirene vene; flebektazija
varijabilan (bit. variabilis) promjenjiv;
sklon mijenjanju, nestalan, nepostojan
varijahilitet (lat. variabilitas) promjenjivost; pasivna sposobnost organizama da se mijenjaju pod utjecajem
prilika i sredine u kojoj ive 'Jedna
od osnovnih i opih osobina ivih bia); varijabilnost
varijabilnost v. varijabilitel
vnrijabla (fr. variable) promjenjiva
vrijednost, promjenjiva koliina; podjeljak koji pokazuje promjenjivo
vrijeme
varijacija (lat. variatio) promjena,
mijenjanje; astr. odstupanje ili promjena u glavnom kretanju ih putanji
nekog nebeskog tijela; glaz. djelomino odstupanje od neke teme; arhit. djelomino odstupanje od nekog
plana ili nacrti; biol. odvajanje neke
biljne ili ivotinjske individue od
vrste kojoj pripada s jednom osobinom ili s vie osobina, koje su kod
odvojene individue drukije razvijene
nego kod ostalih individua iste vrste;
fiz. kolebanje, nejednakost, npr. u
stanju barometra, magnetne igle i dr.
varijacijski kompas fiz. v. deklinatorij
varijanta (lat. varius) 1. lit. razliit
tekst (v. varijante); 2. neto to ima
razliit oblik od neega, a to ima s
tim isto podrijetlo ili stoji u bliskoj
vezi

variolozan

varijante (lat. variae lectiones, variantes) mn. l i t mjesta u rukopisima nekog djela koja nisu jednaka, koja se
razlikuju jedna od drugih
varijete (fr. variete) kazalite koje njeguje laku glazbu, pjesmu, ples, gimnastike produkcije, onglerske vjetine i si.
vnrijetet (lat. varietas) razlinost, raznolikost raznovrsnost; bot. zool. podvrsta, odlika
varijeteti (lat varietates) mn. razliitosti, raznovrsnosti, razne stvari;
svatarije, svaticc
varikocela (lat. varix, gr. kele) med.
pucanje (ili: kila) vena u miiima
varikomfalus (lat, varix proirenje vena, gr. omfalos pupak) med. prosirenost pupanih vena
varikozan (lat. varicosus) med. proirenih vena, oteenih vena; kvrgav
varikozitet (lat. varicositas) med. bolesno oticanje vena, proirenosl vena
vnriks (lat. varix) med. proirenje vena,
oticanje vena
varinas (p.) najfiniji ameriki duhan,
nazvan po gradu Vari na su (Venezuela)
variola (lat. variolis) med. velike boginje
variolacija (lat. variolatio) med. cijepljenje sadrajem pravih boginja kao
zatita od boginja (nain lijeenja
boginja prije uvoenja cijepljenja
kravljim boginjama); variolizacija
variolac vaccinae it. variole vakcinc
(lat.) mn. med. kravlje boginje
variole (lat. variolac, p. viruela) mn.
med. prave boginje, velike boginje
variolizacija (lat. variolisatio) med. v.
variolacija
varioloidc (lat. variola, gr. eidos oblik)
mn. med. blai oblik velikih boginja,
s manjom groznicom (osobito kod ve
cijepljenih osoba)
variolozan Gat. variolosus) med. boginjav, bolestan od boginja

variometar

1461

variometar (lat. varius razliit, gr.

metron) fiz. svaka sprava pomou koje sc mogu mjeriti kolebanja jedne
fizike veliine, osobito sprava za mjerenje geomagnetnih varijacija; zrak.
ureaj za mjerenje brzine uzdizanja
ili sputanja (zrakoplova ili balona) u
vertikalnom [uspravnom) smjeru
varirati (lat. variare) biti razliit, razlikovati se; hiti razliitog ili drugog
miljenja, ne slagati se, razilaziti sc
u miljenju; imati promjenjiv uspjeh;
djelomino odstupati od ega; unositi
izmjene u to; mijenjati se, promijeniti se; glaz. razvijati napjev ne mijenjajui osnovni motiv
vari (tur.) nasljednik
varka (mad. fark rep) 1. repni dio tijela
kod riba i kitova; 2. trtica kod peradi;
3. pom. krma. stranji dio lae
vartcimcr (njem. warten ekati. Zimmer soba) ekaonica
varvarin (gr. barbar os) v. barbarin
varvarizam (gr. harbaros) v. barbarizam
vasa sacra it. vaza sakra (lat.) mn.
svete posude, sveto posude
vaserdiht (njem. vvasserdicht) prid. nepromoiv, gust
vaserlajtung (njem. Wasser voda, leiten voditi) vodovod
vaservaga (njem. VVasenvage) obrt. v.
libela 1 (ravnjaa)
Vasilike (gr. Basilikos) veliki bizantski zakonik u 60 knjiga iz IX. st.,
najopsenija i najvanija prerada Justinijanovog prava na grkom jeziku
vasilisn (gr. basilissa) bizantska carica
vaskul(um) (lat. vusculum) anat. mala
ila, ilica
vaskularan Gat. vas posuda, vascularis) anat. koji se tie krvnih ila, pun
krvnih ila; bot. sastavljen od ila ili
kanala
vaskularizaeija (lat. vas posuda, vascularisatio) biol. stvaranje krvnih
ila; protkanost krvnim ilama

vaterpolo

vaskulitis (lat. vasculum mala posuda,

posudica) med. upala krvnih ila
vaskulozan (lat. vasculosus) zool. bot.
ile, bogat ilama, ilni
vastacija (lat. vastatio) pustoenje, haranje
vastitet (lat. vastitas) praznina, pusto;
prostranost, neizmjernost
vncetl (njem. vvaschen prati, Zcttel
cedulja) u knjiarstvu: reklama na
ovitku neke knjige ili u prospektima
vat (engl. watt) fiz. jedinica za mjerenje
uinka, dzul za sekundu, tj. 107 apsolutnih jedinica rada za sekundu,
ili jakost struje od jednog ampera
koja tee pod naponom od jednoga
volta, to je priblino 1/746 jedne
konjske snage; nazvana po inenjeru
i konstruktoru prvog parnog stroja
J. Wattu (17361819); val-sat rad
jednog vata u jednom satu
vat-metar (engl. watt, gr. metron) fiz.
sprava za mjerenje uinka elektrine struje
vata (njem. Watte) higijenski pamuk,
proeljana i oiena vlakna finog
pamuka, sloena kao listovi
vatak (tal. vataco) vrsta nieg slubenika
vatelin (ar. vata oieni izbijeljen pamuk) pamune ih vunene tkanine
kojima se podstavljaju zimski kapuli
vater-balast (engl. vvater-ballast) dio
lae, osobito podmornice, u kojem se
nalazi voda za odravanje ravnotee
lae
vater-tvist (engl. water-twist) konac
izraen na vater-stroju
vaterman (engl. vvaterman) prekomorski trgovac djevojkama, bijelim robljem
vatermaina (engl. vvater, gr. mechane) stroj za predenje koji pokree voda
vaterpolo (engl. vvater-polo) port, rukomet u vodi sa sedam igraa u svakoj momadi

vaterpruf

1462

vaterpruf (engl. vvaterproof) nepromoiv, vodonepropustan

vates (lat.) pjesnik boanskog nadahnua, pjesnik-prorok
Vatikan (tal. Vaticano) papina palaa
u Rimu na Vatikanskom brijegu,
zapoeta u Vi. st. i stalno proirivana, tako da sada ima 11000 soba;
pren. papinska vlada, papinska politika; vrhovna uprava Rimokatolike
crkve
vatikanska dogma dogma Katolike
crkvo o papinoj nepogrjeivosti
Vntikanski koncil najmlai ekumenski sabor Kat. crkve (od 8. XII.
1869. do 18. VII. 1670.). odran u
Vatikanu; na tom je saboru proglaena dogma o papinoj nepogrjeivosti
vatirati (njem. wattieren) podmetnuti
vatu. podstaviti vatom; prid. vatiran
vatirati (njem. wattieren. Watte) podstaviti vatom; pren. dobro se opskrbiti im, npr. potrebnim novcem i si.
vatmen (engl. vvattman) voza lokomotive ili tramvaja
vatoni (njem. VVattc) mn. jastuii,
umeci od vate za popunjavanje oblika tijela
vauer (engl. voucher) svjedok, jamac:
vrsta eka kojim sc plaaju neke
ugostiteljske i prometne usluge
vaza (lat. vas posuda, fr. vase) uska
posuda za cvijee, za ukras, osobito
antiki umjetniki izraene posude
od ilovae
vazal (lat. vasalius, fr., engl. vassal)
podanik, knez (vladar ) koji je bio podreen nekom drugom knezu (vladaru) ili ovisan o nekom drugom knezu
(vladaru); podanik
vazalagij (laL vasallagium) vazalska
dunost i obveza, podanika prisega;
novac koji je vazal duan plaati vladaru kome je podreen
vazektomijn (lat, vas posuda, gr. cktome izrezivanje) med. prerezivanje i

vedanta

podvezivanje sjemenih kanala kod

mukaraca radi sterilizacije, tj. kako
bi se sprijeila oplodnja
vazclin (fr. vaseline) kem. mineralna
mast bez mirisa i boje ih ukasta
smjesa poluvrstih ugljikovodika sirovog petroleja (nafte); upotrebljava
se u farmaciji, tehnici itd.
vazodilatacija [lat. vasodilatatio) med.
irenje krvnih ila (s opadanjem krvnog tlaka, pojaanim krvotokom,
povienom temperaturom)
vazodilatatori (lat. vasodilatalores)
mn. anat. ivci koji proiruju krvne
ile
vazokonstrikcija (lat. vasoconstrictio)
med. stezanje krvnih ila (s poveanjem krvnog tlaka, usporenjem krvotoka, opadanjem temperature)
vazokonstriktori (lat. vasoconstrictores) mn. anat. ivci koji suavaju
krvne ile
vazomotori (lat. vasomotores) mn.
anat. ivci koji izazivaju proirivanje i suavanje krvnih ila
vazomotorna neuroza med. bolest
ivaca koja je nastala kao posljedica
poremeaja u ivcima koji izazivaju
proirivanje i suavanje krvnih ila,
npr. Hazedovljeva bolest i dr.
vazoneuroza (lat, vas posuda, gr. neuron ivac) med. bolest ivaca krvnih
ila
ve (engl. wey, \veight) stara engl. mjera
za vunu, u uporabi i danas = 82,054
kg
vebefeler (njem. wcbcn tkati, Fehler
pogreka) pogreka u tkivu (npr. druga nijansa boje)
v e b e r jedinica za mjerenje magnetskog
toka, oznaka Wh (naziv po njem. fiziaru Wilhelmu Weberu)
veccliio conto it. vekio konto (tal.) trg.
stari raun
vedanta (sanskr.) "kraj Veda'*, jedan od
est sustava indijske filozofije, naj-

Vede

1463

popularniji u Indiji; propovijeda potpuno jedinstvo svih bia

V o d e (sanskr. Vcdn spoznaja) "znanje",
najstariji spomenici sanskrtske knjievnosti, svete knjige brahmana u
Indiji; imaju etiri dijela: Rig-vedu,
Hama-vedu, Yajur-vedu i Atharvavedu; u uem smislu pod Vedama se
esto m i s l i samo na Rig-vedu
vedetn (fr. vedette, tal. vedtta, lat.
videre vidjeti) voj. konjanik, straar,
konjika izvidnica; hrod-izvidnik (ratni brodi), mala torpednjaa za strau oko luke; straamica na bedemu
tvrave; kaz. glasovit, slavan glumac
ili glumica, kazalina "zvijezda"
Vedi Napoli e poi muori (tal.) Vidjeti
Napulj pa umrijeti (talijanska uzreica kojom se izraava divljenje prema Napulju)
vedska religija najslarija faza indijskih religija, osobito ona koja je izloena U Rig-vedi i u kojoj su bogovi
podijeljeni na etiri klase
veduta (tal.) izgled; slika grada ili
krajolika kojoj je svrha to vjerniji
prikaz; prospekt
vedvud (engl. wedgwood) vrsta engleskog poluporculana, nazvana po izumitelju ,1. Wedg\voodu (17301795)
Vega 1. najsjajnija zvijezda u zvijeu
Lire; 2. odlikovanje vedskog drutva
za antropologiju (dodjeljuje se osobama koje se osobito istaknu u zemljopisnim istraivanjima)
vegeta (lat. vegeius zdrav) tvorniko
ime za dodatak jelima koji se sastoji
od razliitih mirodija i soli
vegelabilan (lat. vegetabilis) biljni, koji
pripada hiljnom carstvu; napravljen
od bilja; sposoban za rast; vegetabilni ivot ivot biljaka; vegetabilnu,
zemlja zemlja na koioj uspijevaju biljke. tj. zemlja vrtova i njiva; vegeta bihi a hrana biljna hrana, povre
vegetabilije (lat. vegetabilia) mn. raslinje. bilje; biljna hrana

vehtmajstor

vegetabilitet (lat. vegetabilitas) biljna

priroda, osobitost biljaka, sposobnost
rasta
vegetnbilni pergament v. pergamentpapir
vegetacija (lat. vegetatio) bot. ivot i
rastenje biljaka, ivotna snaga biljaka; biljni svijet, bilje, raslinje; pren.
bujanje, hujnost; med. izrasline na
tijelu biljaka i ivotinja; vegetacijska
toka najjae rastenje na vrhu nekog
organa
vegetalan (lat.vcgctalis) biljni, koji
raste, koji je sposoban rasti
vegetarijanac (lat. vegetarianarius)
ovjek koji jede samo biljnu hranu,
a obino i no pije i ne pui; strogi
vegetarijanac hrani se iskljuivo biljem

vegetativno rasploivanje bot. ne-

spolno rasploivanje biljaka (pomou

cijepa)
vegetirati (lat. vegetare oivjeti) ivjeti,
rasti kao biljka; ivjeti o biljnoj hrani; pren. ivotariti, ivjeti toliko da
se ivi; ivjeti ivotom biljke, tj. pustiti korijen u nekom mjestu i tu
ostati ne radei nita
Vcgium (lat.) antiko ime za Karlobag
vehabiti (ar. Vahabi) mn. vahabiti
vehemeneija (lat. vehementia) vatrenost, ustrina, plahovitost, silovitost,
neobuzdanost; vehementnost
vehementan (lat. vehemens) estok,
plah, vatren, strastan, neobuzdan,
ustar
vehementnost v. vehemeneija
vchikl (lat. vehiculum) kola, prijevozno
ih prijenosno sredstvo; pren. sredstvo
za prenoenje, prenositelj; vodi;
farm. dodatak tekuim lijekovima
koji im treba dati masu. oblik i dr.,
obino destilirana voda
vehter (njem. Wachter) uvar, straar
vehtmajstor (njem. VVachtmeister) voj.
starjeina strae, zapovjednik, narednik

veker

1461

v e k e r (njem. wecken buditi) budilica

(vrsta sata); vekerica
veker(ica) (njem. Weckcr) budilica
vekna (njem. Wecke) kruh duguljasta
oblika, trua
veksacija (lat. vexatio) zlostavljanje,
muenje; uzncmiravanje, dosaivanje, zadirkivanje, peckanje
veksir (lat. vcxare muiti) ono to slui
za veksiranje, muitelj, osobito naprava za osiguranje na bravama, tako da se brava ne moe otvoriti ni
pravim kljuem ako se ne umije rukovati tom napravom; tako postoji i
veksir-doza, vcksir-kocka, veksirzrcalo, veksir-pehar i dr.
veksirati (lat. vexarc) zlostavljati, muiti; uzncmiravati, dosadivati
veksl (njem. \Vcchsel) mjenica
vektor (lat. veetor) mat. veliina koja
iina svoju brojem odredenu vrijednost i smjer, usmjerena veliina, npr.
brzina, ubrzanje, sila, elektrina
struja itd: supr. skalar
vela (tal. vclico) pom. dodatno jedro
za vrijeme slabog vjetra
velament (lat. velamentum) pokrivalo,
veo; izgovor, izmiljeni razlog; honorar koji prima umjetnik za svoje
djelo
velanda (taL velata frak) kratak kaput,
sako
velar (fr. velaire) gram. zadnjonepani
glas (k, g. h)
velaran (fr. velaire) gram. zadnjonepani; usp. velar
velarij Gat. velarium) veliko platno u
slarorimskom amfiteatru, razastrto
radi zatite od sunca; prostira kao
ukras nad altanima i na fasadama u
sveanim prilikama; vela rije mn.
zastavice na konopcima razapetim
izmeu katarki
velbot (engl.) dugaka brza laica
veleitet (laL. vellcitas. fr. vellit) psih.
uzbuenje vol je koje jo nije prelo u

velur

akciju, rudimentarno htijenje, elja

na ijem se ostvarenju ne radi, slaha
i nejasna tenja, prohtjev
velen (fr. velin, lat. vitulus) pergament
od telee koe; fini i glatki, pergamentu slian papir; fina alansonska
ipka
veleta (tal. veletta) 1. veo. koprena; 2.
pom. malo trokutno jedro pri vrhu
jarbola
velizam (lat. velum jedro) jedriliarski
port
velo (fr. velot) koa i pergament od mrtvo oteljenog teleta ih janjeta
veloce it veloe (taL) glaz. brzo, hitro
velociped (lat. vclox brz, pes, pedis
noga) v. velosiped
veloeissimo it. veloisimo (tal.) glaz.
vrlo brzo
velocitet (lat. velocitas) brzina, hitrina
velodrom (lat. velox brz, gr. romos
trkalite) trkalite za bicikliste, staza za biciklistike utrke
velosimetar (fr. veloce- brz. gr. metron)
sprava za mjerenje brzine, brzinomjer
velosiped (fr. velocipede) bicikl; v. velociped
velosipedist (fr. velocipediste) onaj koji
se vozi na biciklu, biciklist
velter (engl. \velter velika teina) port,
veller-kategorija polusrednja teina
boksaa (od 62 do 67 kg)
veltman (njem. Welt svijet, Mann 6>vjek) uglaen ovjek, "svjetski" ovjek
veltmerc (njem. Welt svijet, Schmerz
bol) "svjetska bol", pesimistiki doivljaj svijeta (karakteristika romantizma)
velum (lat.) dio stranjeg nepca u ustima
velur (fr. velours) samt, kadifa; vrsta
sukna s dugom dlakom; velours de
coton it velur de kolon (fr.) pamuni
samt; veloum satine it. velur satine
(fr.) atlasni samt

velutina

1465

velutina (fr. veloutinc) kozm. minka

od bizmuta i rizinog brana
velutirati (fr. velouter) praviti (ili: napraviti, tkati) u obliku samta, dati
tkanini izgled samta
velutoar (fr. veloutoire) slik. samtasta
etkica za dobivanje glatkih Umova
na slikama u uljenim bojama
vclveret (engl.) trg. v. velvetin
velvet (engl. velvet, lat. vclluetum) trg.
samt. kadifa, barun
velvetin (engl. velvett;en) trg. teka,
samtasta pamuna tkanina, vrsta
nekeplovanog manestera; vclveret
vena (lat.) anat. krvna ila kojom se u
srce vraa krv koja jc kruila po
raznim organima i koja je dio svojih
hranjivih tvari i kisika predala tkivima, dovodnica; supr. arterija
vena nrteriosa it. vena arterioza (lat.)
anat. pluna vena, ona koja dovodi
arterijsku (oksidiranu) krv iz plua
u lijevu sranu pretklijelku
vena cava it. vena kava (lat.) anat.
uplja vena, ona koja dovodi neproienu krv iz donjeg dijela tijela u
desnu sranu pretkhjetku
vena poetica it. vena poetika (lat.)
pjesnika ica, pjesniki dar, pjesnika snaga
vena porta (lat.) anat. vena koja donosi
krv iz probavnih organa u jetru
venalitet (lat. venahtas) potkupljivost,
podmitljivost; kupljivost, prodajnost
venatoran (lat. venatorius) lovni, koji
se tie lova ili lovca, lovaki
vendeta (tal. vendetta, lat. vindicta
osveta) krvna osveta (na Korzici)
vendicija (lat. venditio) prodaja, prodavanje, otuenje putem prodaje
vendita (tal. vendere prodavati, vendita
prodaja) mjesto gdje se trguje, trg,
sajmite; zborno mjesto, loa; alta
vendita (tal.) visoka loa karbonara
venedjena (fr. vcnedienne) trg. fina
vrsta tkanine grodetur

vcnerologija

venefik (lat. venenum facere pripravljati otrov, veneficus) onaj koji pripravlja otrove, pripravlja otrova
venenozan (lat. venenum otvor, venenosus) otrovan, koji truje
venenum (lat.) otrov
Venera (lat. Venus, gen. Veneris) mit
boica ljupkosti i ljubavi kod starih
Rimljana (kod Grka Afrodita), ena
Vulkanova, mati Kupidonova; pren.
spolna ljubav, obljuba, parenje; pouda, pohotljivost, neednost; ljubavnica; ljepotica; astr. drugi po redu
planet u Sunevom sustavu, vidi se
i po danu, zvijezda Danica, Zornica
(Fosforus), Veernjica (Hesperus);
Medicijeva Venera najljepi prikaz
boice Venere, jedno od najveih kiparskih djela Starog vijeka, nalazilo
se u umjetnikoj zbirci fiorentinske
obitelji Medici; Milaska Venera velianstveni mramorni kip Venere, raen u II. st. pr. n. e., pronaen 1820.
na otoku Milou, sada u parikom
Louvreu
venerabilan (lat. venerabilis) veoma
potovan, astan, dostojan potovanja, asni; preasni, vcledostojni
venerabile (lat.) ono to je dostojno visokog potovanja, asno; posveena
hostija u Kat crkvi koja se pokazuje
vjernicima da bi joj odali potovanje
veneracija (lat. veneratio) duboko potovanje, strahopotovanje, oboavanje
venerinn (lat. venereus) med. spolno
bolestan, spolno zaraen; koji nastaje
kao posljedica neke spolne bolesti
venerija (fr. venerie, lat. venari loviti)
2. lov, lovljenje, hajka; lovaka kua
venerija (lat. Venus Venera, boica ljubavi.) 1. med. naziv za spolne bolesti,
tj. one koje sc najee prenose odnoajem, osobito sifilis, triper i meki ir
venerologija (lat. Venus Venera, boica
ljubavi, gr. logia) dio medicine koji
se bavi venerinim bolestima

venesekcija

1466

v c n c s e k c i j a Gat. vena, sectio rezanje)

med. putanje krvi iz vene
v e n e t r o m b o z a (lat. vena, gr. en- u,
thrombos) med. ugruavanje krva u
venama
veni et sume! (lat.) dodi i uzmi!
veni, vidi, vici Gat.) "dooh, vidjeh, pobije dihP, rijei kojima jc Cezar javio
u Rim svoju pobjedu u Pontijskom
ratu; pren. kad se hoe kazati kako
jc neto brzo zavreno
venia netatis it. venija etatis (lat.)
prav. proglaenje punoljetnosti prije
vremena utvrenog zakonom
venia it. venija (lat.) odobrenje, doputenje, dozvola: cumvenia it. kum venija (lat.) s doputenjem; cum venia
ili cum bona venia it. bona venija,
kum bona venija (lat.) s ljubaznim
doputenjem, odobrenjem; sti ventu
verbo it. sit venija verbo (lat.) neka
bude rijei dano doputenje, tj. neka
je doputeno rei
venia doeendi it. venija docendi (lat.)
dozvola za dranje predavanja (na
sveuilitima); venia legendi
venia legendi it. venija legendi (lat.)
v. venia docendi
venijat (lat. venire doi. veniat neka
dode) prav. naredba, poziv pred sud
venisankte (lat.) nekada: prva kolska
misa u novoj kolskoj godini (prema
rijeima crkvene pjesme "Veni Sancte Spiritus" "Doi, Sveti Due'')
v e n o z a n (lat. venosus) anat. venski,
koji pripada venama, koji se lie
vena; bogat venama; venozna krv
neoksidirana krv tamnocrvene boje;
venski
venski (lat. vena) anat. v. venozan
vent-en (fr. vingt un) "dvadeset jedan",
poznata igra na sreu s francuskim
kartama, ajne
venta (p. venta, lat. vendere prodavati)
usamljena krma uz cestu, gostionica
ventarola (tal. ventarola, lat. ventus
vjetar) sprava koja pokazuje smjer

vcntri kulografij a

puhanja vjetra, vjetrokaz; mjesto

gdje se ostavljaju jela i pia radi
hladnoe, ledenica
venter (lat.) anat. trbuh
ventil (lat. ventus vjetar, ventile) oduak, mehanika naprava, obino od
kovine, pomou koje se vri otvaranje
i zatvaranje otvora za zrak, tekuine,
plinove, pare i dr.
ventilacija (lat. ventilatio) obnavljanje
zraka u zatvorenim prostorijama,
zraenje, prozraivanjc; pren. prethodno pretresanje, temeljito razmatranje nekog pitanja (prije donoenja
konane odluke), procjenjivanje
imanja koje treba dijeliti, ventiliranje
ventilator (lat.) vjetrilo, sprava za obnavljanje, tj. za isisavanje i usisavanje zraka, sprava za pokretanje
zraka i drugih plinova
ventiliranje v. ventilacija
ventilirati (lat. vcntilarc) obnavljali
zrak, zraiti, prozraivali; gra. opskrbiti ventilom, nainiti oduak na
emu; pren. neko pitanje pretresati,
svestrano razmatrati, objanjavati u
potankosti
ventilogij (lat. ventus vjetar, gr. logion) sprava koja pokazuje smjer
puhanja vjetra, vjetrokaz
ventozan (lat. ventosus) vjetrovit, pun
vjetra; med. koji nadima, koji izaziva
vjetrove u elucu (za vrijeme jela)
ventozitet (lat. ventosilas) med. nadimanje. nagomilanost vjetrova u elucu, vjotrovitost; pren. vjetropirstvo
ventralan (lat. ventralis) anat. trbuni,
koji se tie trbuha, koji pripada trbuhu; koji se nalazi na trbunoj strani
ventrikul (lat. ventriculus) anat. eludac; uope svaka upljina na tijelu;
ventriculi cordis it. ventrikuli kordis
(lat.) mn. srane pretkliietke (desna
i lijeva)
ventrikulografija Gat. venter trbuh,
grafo piem) medicinsko ispitivanje
trbune upljine

ventrilokvencija

1467

ventriloicvcncijn (lat. venter trbuh, loqui govoriti) vjetina tobonjeg govorenja iz trhuha; trbuhozborstvo,
ventrilokvij
ventrilokvU v. vetrilokvencija
ventrilokvi.st (lat. venter, loqui) onaj
kuji umije govoriti iz trbuha
venturiiii (tal. venturiero pustolov, lovac na sreu) mn. nekada: pljakai
koji su dolazili s mletakog podruja
u hrvatske krajeve traei plijen i
pustolovine
ventuza (fr. ventousc) med. v. vantuza
venula 'lat.) anat. mala krvna ila, mala vena, venica
Venus pandemos Gat. Venus, gr. pandemos) v. Venus vulgivaga
Venus uranija (lat. Venus, gr. uranios
nebeski) visoka. uzviena Venera, tj.
ista, uzviena, nepoholna ljubav
Venus vulgivaga (lat.) obina pohota,
ulina ljubav, svaija ena, razvratnica: Venus pandemos
venusto (tal.) glaz. ugodno, umiljato,
ljupko
veraeitet (lat. verax koji istinu govori,
veracilas) istinitost, istinoljubivost,
ispravnost, vjerodostojnost, ljubav
prema istini
vcrnmente (tal.) zaista, doista
veranda (engl. veranda, p. baranda,
sanskr. varanda) poluotvorena ili
ostakljena prigradnja uz kuu
veras (lat versus) poet. v. vers
veratrin (lat. veratrum) kem. mjeavina razliitih veoma otrovnih alkaioida koji se nalaze u soku nekih biljaka iz porodice emerika; slui, u
obliku masti, kao lijek protiv ivanih bolesti i reumatizma
verba (lat.) mn. gram. v. verb(um)
verba n o n sunt verbera (lat) rijei
(jo uvijek) nisu udarci
v e r b a l a n (lat. verbalis) koji se tie
rijei; doslovan, od rijei do rijei;
gram. glagolski

verbozan

verbalist (lat. verbum) prialo, naklapalo, onaj koji vie dri do rijei nego
do njihovog sadraja
verbaliter Gat.) pril. od rijei do rijei.
doslovno; usmeno
verbalitet (lat. verbalitas) doslovnosl;
rjeii t, blagoglsoljivost
verbah ^acija (lat. verbum rije, verbalisatio) prav. sastavljanje protokola,
pismeno sasluanje; pren. isprazna
rjeitost troenje rijei uludo, naklapanje
verbalizam (lat. verbum rije) prazno
razmetanje rijeima i reenicama sa
svrhom da se tko pred sluateljima
pokae uen i pametan
verbalizirati (lat. verbum, verbalisare)
prav. sastavljati protokol, pismeno
sasluavati: usmeno raspravljati;
pren. isprazno priati, govoriti u vjetar, naklapati
verbalna definicija objanjenje rijei,
odredba rijei
verbalna egzegeza objanjenje rijei,
tumaenje rijei
verbalna injurija prav. uvreda nanesena rijeima; supr. realna injurija
verbalna nota pol. usmena nota jedne
vlade drugoj, ima karakter povjerljivog priopenja
verbntim (lat.) pril. od rijei do rijei,
doslovno
verberacija (lat. verberatio) batinanje,
ibanje, pljuskanje; pren. potres zraka zbog kojeg nastaje zvuk
verberirati (lat. verbera re) ibati, batinati, tui; potresati
verbi eausa it. verbi kauza (lat.) na
primjer, primjerice, radi primjera;
verbi gralia
verbi gratia it. verbi gracija (lat.) v.
verbi causa
verbigeracija Gat. verbigeratio) med.
besmisleno ponavljanje rijei
verbozan (lat. verbosus) rjeit, pun rijei, opiran (u prianju ili izlaganju)

verbozitet

1468

v e r b o z i t e t (lat. verbosilas) prekomjerna rjeitost, bujica rijeci, opirnost- u

izlaganju, razvuenost (stila)
v e r b u m (lat.) rije; gram. glagol
v e r b u m activum it. verbum akti vuni
Gat.) gram. radni glagol
v e r b u m a n o m a l u m (lat.) gram. nepravilni glagol
v e r b u m auxiliare il. verbum auksilijare Gat.) gram. pomoni glagol
v e r b u m d e p o u e n s (lat.) u grkoj i
latinskoj gramatici: glagol koji ima
pasivne oblike, a aklivno znaenje,
odloni glagol
v e r b u m d e v e c t i v u m it. verbum defetivum (lat.) gram. nepotpun glagol,
tj. onaj koji nema sve oblike
v e r b u m impersonale (lat.) gram. bezlian glagol
v e r b u m inehoativum it. verbum inhoativum (lat.) gram. glagol kojim
se izrie poetak neke radnje
v e r b u m intransitivum it. verbum
intranzitivum (lat.) gram. neprijelazni glagol
v e r b u m passivum (lat.) gram. trpni
glagol
verbum primitivum (lat.) gram. v. primi ti vum
verbum transitivum it. verbum tranzitivum (lat.) gram. prijelazni glagol
Vercingetoriks galski vojskovoa u 1.
st-. pr. n. e.; pobijedio ga Cezar 46.
pr. n. e. kod Alesije
verdikit (lat. veredictum, engl. verdict)
prav. presuda, odluka, porotnika odluka
v e r e n d a (lat.) mn. zool. spolni organi
veresija (tur. veresi) kredit, davanje
robe "na vjeru", posudba, pozajmljivanje
veretizan (ar. vehrem, gr. flhisis) onaj
koii izgleda kao da ima tuberkulozu
verevija (tur. verevi) lanani vez
verfen geol. poetak trijasa
Vergilije starorimski pjesnik (1. st. pr.
n. e.); autor junakog epa Eneida

verktat

vergl (tal. vergula) glaz. mehaniki instrument s jednom ili dvije melodije
na kojem se svira okretanjem ruke
verificirati (lat. verificare) provjeriti,
provjeravati, ovjeriti, utvrditi istinitost ega i zatim je potvrditi; pregledati (raune, dokumente, punomoi i dr.), pa onda potvrditi ispravnost
verifikacija (lat. vorificatio) provjeravanje, ovjeravanje, utvrivanje pravog stanja, istine; pren. utvrivanje
tonosti neke pretpostavke, liipotezc, putem iskustva
verifikator (lat. vcrificator) utvrdiva
istine, ovjerilelj; sprava za ispitivanje jaine kovine
veriforman (lat. vermiformis) u obliku
crva, crvasl, crvolik
verijon (fr. vermillon) jako crvena slikarska boja (cinober); rumenilo (za
usne, obraze)
verikl (fr. vericle, lat. vitrieulum, vitrum staklo) laan dragulj
verilitet (lat. vornilitas) ropsko ponaanje, podilaenje; prostota, neotcsanost; pravljenje glupih ala
verinacija (lat. verminatio) med. glisna
bolest, bolest od glista
veritas (lat.) istina; u.sp. veritet
veritas j u r i d i c a it. veritas juridika
(lat.) prav. pravna istina
veritet Gat, veritas, fr. vrit) istina,
istinitost, stvarnost, npr. veritet nekog potraivanja
verizam (lat. vorus istinit, tal. vero. verismo) krajnje naturalistiki smjer
koji je od poetka sedamdesetih
godina XIX. st. poeo uzimati maha
u kiparstvu, slikarstvu, knjievnosti
i glazbi suvremene Italije; svrha mu
je prikazivanje ivota onakvim kakav
je, sa svim njegovim runim i lijepim
stranama; osniva i voda mu je roman si jer G. Vcrga
verktat (n. Werkstalt) radionica

vcrlibrist

1469

verlibrist (fr. vers-libriste) pobornik

slobodnih stihova; pjesnik koji pie
slobodnim stihovima
verlibrizam (fr. vers-librisme) uporaba
slobodnih stihova; knjievna kola
koja zagovara uporabu slobodnih stihova
vermej (fr. vermeil, tal. vermiglio) rumena (ili: crvena) boia; u vatri pozlaeno srehro; pozlaen bakar; vatrenocrven dragulj
v e r m e r (njem. warm topao) grija.
naprava za grijanje
vermes (lat. vermis, vermes) mn. zool.
gliste
vermicelli it. vermieli (tal.) mn. crvii; vrsta finih talijanskih rezanaca
vermifuga (lat. vermifuga, sc. remedia)
mn. med. lijekovi za istjerivanje glista
vermikularan (lat. vermicularis) crvast. crvohk
verminozan (lat. verminosus)med. pun
glista; koji boluje od glista
v e r m u t (njem. VVermut pelin) vrsta
gorko-slatkog alkoholnog pie od vina
ih rakije s dodatkom ekstrakta od
pelina
vernacija (lat. vernatio) pomlaivanje.,
obnavljanje, izbijanje mladica u proljee; presvlaenje nekih ivotinja,
skidanje svlaka, npr. zmija
vernakularan (lat. vemaculus domai)
uroeniki, domorodaki
veraalan (lat. vernalis, ver) pr. proljetni
vernije (fr. vernier) geom. vrsta nonijusa, nazvana po svom pronalazau,
matematiaru Vemieru (15801637)
v c m i r a t i (fr. vemir) lakirati, premazati
Urni som, glazirati; pren. dati (ili: davati) sjajan izgled
vernisn (fr. vernissage) sveano otvaranje umjetnike (slikarske ili kiparske) izlobe
. .
verofon (fr. verre staklo, gr. fone glas)
glazbeni instrument koji se sastoji

versio in utilitatcm

od dva reda vinskih aa razliitih

veliina koje se, ulijevanjem voe u
njih,, kromatski usklauju, a tonovi
se proizvode udaranjem ovlaenim
prstima po njima
verol (fr. verole, lat. variola) med. sifilis;
uga, svrab
voronal farm. tvorniko ime za sintetiku dietil-barbiturnu kiselinu; slui kao sredstvo za uspavljivanje
veroneka zemlja "zelena zemlja",
zelenosivi mineralni pigment koji se
dobiva mljevenjm nekih prirodnih feromagnezijskih silikata
verotipija (fr. verre staklo, gr tvpos
oblik, lik) prenoenje fotografija na
staklo
vers (lat. vertere, versus) poet. stih, redak u pjesmi ti. metrika i ritmika
jedinica; veras, verz
vers blancs it. ver blan (fr.) mn. poet.
stihovi bez rime (sroka); vers-libre
Versnillcs it Versaj (fr.) velianstveni
dvorac s parkom koji je sagradio Luj
XIV.; 16721789 prijestolnica francuskih kraljeva; 18711879 sjedite
republikanske vlade; u Versaillcsu
je potpisan mir izmeu Njemake i
saveznika 28. VI. 1919.(Vcrsajski mir)
verset (fr.) manji zaseban stavak u veem tekstu
verseto (lal. versetlo. fr. verset) kitica,
strofa
versi liberi (lat.) mn. slobodni stihovi,
tj. stihovi bez sroka (rime)
versio in r e m it. verzio in rem (lat)
prav. uporaba stvari u tuu korist
bez punomoi vlasnika upotrijebljene stvari, ili kad netko upotrijebi u
tuu korist vlastitu stvar ne znajui
da je njegova (u oba sluaja vlasnik
ima pravo zahtijevati stvar natrag
ili, ako stvar nije mogue izdvojiti
bez povnjde njezine biti, zahtijevati
naknadu vrijednosti)
versio in utilitatem it. verzio in utilitatcm (lat.) prav. v. versio in rem

verso folio

1470

verso folio it. verzo folio (lat.) na drugoj strani, na obratnoj strani (lista)
verso sciolto it. verz olto (tal.) v.
vers-libre
versta (rus.) ruska milja, vrsta, neto
vea od 1 km (1066,78 m)
vcrsus eancrinus it. versus kankrinus (lat.) poet. raji stih = palindrom(os)
versus memoriales it. vcrsus memorija les (lat.) mn. stihovi pomou kojih
se lake pamte odredena gramatika pravila (npr. prijedlozi koji se slau s nekim padeom sloeni u stihove)
vertatur (lat.) neka se okrene (list)
verte (lat.) okreni (list)
vertebralan (lat. vertebralis) zool. koji
se odnosi na kraljenicu, kimeni,
hrptenjani; vertcbralni sustav dio
ivanog sustava koji polazi iz lene
modine
vertebrati (lat.) mn. zool kraljcnjaci
verteks (lat. vertex) vrtlog, vir; tjeme,
glava; stoer na nebu; vrh, vis, brijeg
verterizam pretjerana sentimentalnost (pojam prema Goetheovu romanu Patnje mladoga VVerthera)
verticitet (lat. verticitas, fr. verticit)
Hz. mo opredjeljivanja, usmjeravanja (npr. magnetne igle)
vertiginozan (lat. vertiginosus) 1. kovitlav; vrtoglav, koji izaziva vrtoglavicu; 2. koga jc uhvatila vrtoglavica,
koji pati od vrtoglavice
vertigo (lat.) med. vrtoglavica, nesvjetica
vertikala (lat. verticalis) mat. okomica,
okomit pravac, vertikalan poloaj
vertikalan (lat. verticalis) uspravan, u
smjeru djelovanja Zemljine tee,
okomit; perpendikularan
vertiko (njem.) vrsta malog ormara
Vertumno mit. starorimski bog promjena godinjih doba te zatitnik trgovine i prometa

verzura

veruka (lat. verruca) med. bradavica,

osobito na oku
verukozan (lat. verrucosus) med. bradaviav, pun bradavica
verukozitet (lat. verrucositas) med.
bradaviavost
verz (lat. vcrsus) poet. v. vers
verzacija (lat. versatio) okretanje; mijenjanje, promjena
verzal (lat. versus) tisk. veliko poetno
slovo
verzali (lat. versus) mn. tisk. v. versali
verzatilan (lat. versatilis, versare okretati) prevrtljiv, promjenjiv; okretan,
vjet
verzatilitet (lat. versatilitas) prevrtljivost, kolebljivost, promjenjivost;
okrctljivost, dovitljivost
verzifeks (lat. versifex) nazovipjcsr.ik,
stihoklepac
verzificirati (lat. versificare) staviti u
stihove, praviti (ili: pisati) stihove
verzifikacija (lat. versificator) stihotvorstvo, stavljanje u stihove, pravljenje stihova; znanost o stihovima
verzifikator (lat. versificator) stihotvorac, pjesnik, pisac stihova
verzija (lat. versio, verterc okrenuti)
inaica jedne pripovijetke, oblik (ih:
nain) prianja o nekom dogaaju;
prijevod na materinski jezik, prijevod; o lome ima mnogo verzija o tome
se razliito pria; med. Gat. versio
uteri) okretanje djeteta u maternici,
okrenutost maternice
verzikoloran (lat. versicolor) raznobojan, aren
verzikul (lat. vcrsiculus) mali stih, izreka iz Biblije
verziran (lat versatus) upuen u neto,
vian emu, iskusan, obavijeten, izvjeban, vjet
verzirati (lat. versari) dolaziti u dodir,
druiti se; baviti se, zanimati se im,
raditi na emu
verzura (lat. versura) trg. mijenjanje
povjeritelja, pravljenje zajma da bi

verzurirati

1471

veto

se njime pokrio neki drugi dug, plaanje duga zajmom; promet, prodaja,
proda robe
verzrurirati (lat. versura) vriti promet
robe, prodavati robu; pokriti (ili: pokrivali) dug zajmom
vesnjanka (rus. vesna proljee) proljetni ukrajinski ples
vespa (lat. vespa osa) motocikl s dva
malena kotaa (oblikom podsjea na
OSU)
vesper (lat. vesper veer) u Kat. crkvi:
veernja sluba Roja, pretposljednji
kanonski sat; uina: astr. zvijezda
Veernji ca
Vesta Gat.) mit. rimska boica ognjita,
domae sloge, ednosti, blagoslova i
sigurnosti u gradovima i dravama;
astr. planetoid otkriven 1807. g.
vestalinke (lat. vestales) mn. djevice
koje su morale 30 godina sluiti u
hramu boice Veste i stalno odravati
svetu vatru; za to vrijeme morale su
ivjeti najednijim ivotom, a kasnije
su mogle istupiti iz slube i udati se:
ako se koja ogrijeila o nevinost, bila
je iva zakopana; veslalke
vestalke Gat, vestales) mn. vestalinke
vestern (engl. vveslern zapadni) film
koji prikazuje ivot na tzv. "Divljem
zapadu", tj. ivot prvih doseljenika
u zapadna podruja Sjeverne Amerike

vestitura (lat. vestitura) oblaenje, odijevanje; sveano oblaenje samostanskog iskuenika u redovniku odjeu (kod katolika)
vesvesa (tur. vesvese) 1. 3umnja, sumnjiavost; stre p nj a, nespokojstvo,
strah: 2. melankolija ; 3. umiljenost,
tlapnja; 4. nesvjestica
ves (njem. VVasche) rublje, rubenina;

vestibil (fr. vestibulo) v. vestibul

vestibul (lat. vestibulum, fr. vestibule)
trijem, predvorje, ulaz u kuu; predsoblje; vestobil
vestigije (lat. vestigium, vestigia) mn.
stope, tragovi nogu, tragovi
vestijar (lat. vestiarius. vestis odjea)
trgovac haljinama, haljinar; kod katolika: nadzornik sveenike odjee i
crkvenih stvari
vestijarij (lat. vestiarium) soba gdje
stoje haljjine, haljinarnick; oblaionica i sCiakmica, garderoba

v e t e m u s (lat. veternus pospanost) med.

bolesna elja za spavanjem, pospanost, mrtvilo, mlitavost, letargija
veto (lat.) zabranjujem, ne primam, odbacujem; u starom Rimu: formula
kojom su narodni tribuni oglaavali
odluke senata nevrijednim; u ustavnim dravama vladari imaju, u odnosu prema narodnom predstavnitvu, pravo na neogranieni (apsolutni) ili samo na ogranieni (suspenzivni) veto; liberum. veto (lat.) pravo slobodnog odricanja ili odbijanja

obino pren. iznositi prljavo rublje

veteran Gat. veteranus. vetus star) stari vojnik, islueni vojnik, osobito onaj
koji je sudjelovao u ratu, stari ratnik;
pren. ovjek ostario u slubi, ovjek
koji je stekao iskustvo u nekom poslu
veterancija (lat. vetcrantia) odmor nakon odsluenog punog roka slube,
status jednog veterana; veteranstvo
veteranstvo v. veterancija
veterhanzl (njem. VVettor vrijeme,
Hahn pijetao) vjetrokaz, tj. vrlo pokretljiv limeni pijetao koji sc stavlja
na krovove kako bi svojim kretanjem
pokazivao smjer vjetra; pren. vjetrogonja, nemiran ovjek
veterina (lat.) znanost o ivotinjskim
bolestima i lijeenju ivotinja; kola
za veterinare, veterinarski fakultet
veterinar (lat. veterinarius) lijenik ivotinja, onaj koji je zavrio veterinarski fakultet ili ravnopravnu visoku kolu i dobio diplomu lijenika
ivotinja

Vetus testamentom
Vetus testamentum (lat. Vetus Testamentom} Stari zavjet, spisi Starog
zavjeta
vezi ka (lat. vesica) anat. mjehur, osobito mokrani mjehur (lat. vesica urinaria) vezikalne arterije arterije mokranog mjehura
vezikancije (lat. vesicantia) mn. med.
sredstva za izazivanje plikova na koi radi uklanjanja upale u unutarnjem dijelu tijela npr. goruia i si.
vezikntor (lat. vesicatorium) farm.
vrsta melema, neugodna mirisa i
crnkast, sastoji se od praha izmrvljenih panjolskih buba, terpentina.
utog voska, smole, mastiksa; na
zdravoj koi bezbolno izvlai mjehure, a u narodu se upotrebljava kao
lijek protiv upale plune maramice,
reumatizma i dr.
vezikulnran (lat. vcsicularis) mjehurast, u obliku mjehura
vezir (ar.) na Istoku: titula visokog dravnog inovnika; u bivem Turskom
Carstvu: titula ministra-predsjednika (veliki vezir}
vezirat (ar.) zvanje i vlast vezira
vezma (tur. vezne spremnica) 1. nekada: mala roana tikvica za dranje
pusanog praha; 2. vrsta hamajlije
(mala trokutasta srebrna kutija u
kojoj se drzi zapis); 3. mala i osjetljiva vaga
Vezuv aktivni vulkan kod Napulja
(1223 m)
vezuvijan vrsta dragulja, zeleni ih smei kamen (naziv prema Vezuvu)
vezzosamente it. vecozamente (tal.)
glaz. v. vezzoso
vezzoso it. vecozo (tal.) glaz. njeno,
blago, meko; vezzosamente
vea (e. ve) kuni ulaz, "haustor"
vi cessionis Gat.) prav. silom, tj. putem
prenoenja ili us Lupanja
vi mandati (lat.) prav. po zapovijedi,
na osnovi naredbe

1472

vibrator

vi praesidii it. vi presidii (lat.) na osnovi predsjednikog prava, na osnovi

prava koje daje predsjedniki poloaj
vi rescripti it. vi reskripti (lat.) prav.
na osnovi naredbe, po zapovijedi
vi testamenti (lat.) prav. silom oporuke, na osnovi posljednje volje, testamenta
vin (lat. via put) sredstvo, nain; na
adresama: preko, npr. via Zagreb
preko Zagreba; in via juri (lat.) putem prava, pravnim, zakonskim
sredstvima
via crucis it. via krucis Gat.) krim
put; u kat. crkvi: vrsta pobonosti
pri kojoj vjernici sa sveenikom idu
od slike do slike (od postaje do postaje) koje prikazuju Kristovo muenitvo i tamo mole odreene molitve; pren. teka muka, velike patnje
via facti it. vija fakti (lat.) prav. nasilno, silom, samovoljno
via gratiae it. vija gracije (lat.) prav.
putem milosti, putem pomilovanja
vibracija (lat. vi bratio) fiz. treperenje,
titraj, treptaj; klaenje, njihanje (seta lice); drhtanje, podrhtavanje; oscilacija
vibrafon (lat. vibrare treperiti, gr. fone
glas) glaz. dez-instrument sastavljen od metalnih ploa nanizanih na
pokretnom stalku; udaranjem batia o ploice proizvodi se karakteristian titrav zvuk
vibralitet (lat. vibralitas) fiz. svojstvo
(ili: sposobnost) tijela da trepere, titraju, da se njiu, Lreperavost, titravost, njihavost; fiziol. naizmjenina
napetost i labavost dijelova tijela
vibrato (tal.) glaz. drui, titrajui
vibrator (lat. vibrare vitlati, njihati;
titrati, njihati se) 1. med. kirurki
instrument koji se upotrebljava kod
bolesti enskih spolnih organa; 2.
teh. pneumatini stroj za nabijanje
zemljita, buenje betona i dr.

vibratoran

1473

vibratoran Ilat. vibrare. vibratorius} titrav, drhtav, koji se sastoji u titranju,

drhtanju, njihanju, titrajni
vibrioni (lat. vibrare treperiti, vibriones) mn. kratke, zavojite bakterije,
npr. uzronici kolere
vihrirati Gat. vibrare] drhtati, treperiti,
titrati, klatili se, njihati se; vitlati,
mahali
vibrogrnf (lat. vibrare, gr. grafo) fiz.
sprava koja automatski biljei titraje zvunih tijela posredovanjem slobodnog zraka; fonautograf
vibrografija (lat. vibrare, gr. grafia)
fiz. dio fizike koji prouava titranje
zvunih tijela
vibrogram (lat. vibrare, gr. gramma
crta) fiz. zvuna krivulja koja se dobije pomou vibrografa; fonautogram
vibroskop (lat. vibrare, gr. skopeo gledam) fiz. sprava za promatranje titranja
vic (njem. Witz) dosjetka, dosjetljivost,
otrouinnost; duhovita ala
v i c a r i u s n p o s t o l i c u s it. vikarijum
a po s tolik us (lat.) "apostolski namjesnik'', visoki sveenik u Rimokatolikoj crkvi
vice Gat.) u sloenim rijeima znai:
pod-, zamjenjivanje, zastupanje nekoga , npr .vice-admiral ,oice-direktor,
vice-konzul = pod-admiral. pod-direktor, potkonzul
vice vers a it. vice verza (lat.) obratno,
obrnuto, u suprotnom sluaju
vice ban (lat. vice umjesto, kao) u staroj
Hrvatskoj: podban, zamjenik bana
v i c e d o m (lat. vicedominus) namjesnik,
zamjenik vladara; upravitelj crkvenih dobara
vicenalan (lat. vicies dvadeset puta. annalis godinji! dvadesetogodinji, koji
se vri ili dogada svakih dvadeset
godina
vicenij (lat. viccnnium) razdoblje od
dvadeset godina

videaat consules ne,

vicezimacija (lat. vicesimatio) dvadesetkovanje, izdvajanje svakog dvadesetog lana kakve velike ete pobunjenika radi pogubljenja (kod Rimljana)
vicezimirati (lat. vicesimare) dvadesetkovati, svakoga dvadesetoga po redu
iskljuiti, izdvojiti, osuditi, kazniti
smru (u pobunama i si.)
vicig (njem. Witz ala) dosjetljiv, sklon
ali, aljiv, duhovit otrouman
vicij (lat. vitium > mana. nedostatak: pogreka, promaaj; zabluda, grijeh,
krivnja, porok
vicinalan (lat. vicinalis susjedski) opinski. seoski; vicinalna eljeznica eljeznica, obino uskog kolosijeka, koja
povezuje samo oblinja mjesta, sporedna eljeznica; vicinalni put opinski, seoski put, onaj koji povezuje samo susjedna sela
viciozan Gat, vitiosus) pogrean, pokvaren; poroan, nevaljao; med. koji ima
manu, koii je s nedostatkom; viciozan
posjed prav. posjed koji nije hez zamjerke, bez mane
viciozitct (lat. vitiositas) pokvarenost,
poronost; vicioznost
vicioznost Gat. vitiositas) v. viciozitet
vicmahcr (njem. Witz ala, inachen initi) aljivac, duhovit ovjek
victima it. viklima (lat.) krvna rtva,
ivotinja odredena za rtvovanje
Vidalova reakcija med. krvna rekacija
za utvrivanje postojanja crvenog tifus;!, paratifusa, grie, kolere, slinavke i dr.
vide (lat vide, vidcro) vidi, pogledaj,
usporedi
vide infra Gat.) vidi dolje, vidi nie,
vidi kasnije (u knjigama)
vide supra (lat.) vidi gore, vidi naprijed, vidi prije (u knjigama)

videant consules ne quid res publica detrimenti capiat it. videant konzules ne kvid res publika detrimenti kapijat (lat.) neka konzuli

vidcatur

1474

obrate pozornost Ha drava ne pretrpi kakvu tetu (formula kojom jc

rimski senat, u opasnim vremenima,
donosio odluku da sc konzulima dade
vea vlast); danas: izraz kojim se
vladi preporuuje opreznost
videa tur (lat.) neka se vidi, treba vidjeti, tj. mjesto navedeno iz neke
knjige i si.
videlicet (lat. videlicet = videre licet)
pril. kao to se lako moe vidjeti, oevidno, jasno, razumljivo, naravno
video (lat. videre vidjeti) ureaji i postupci elektronikog snimanja i reproduciranja pokretnih slika i pratee glazbe
videofon (lat.- gr.) kombinacija telefona i televizijskog ekrana na kojem
sc vidi osoba s kojom razgovaramo
videografija Gat.-gr.) scenografija koja
oblikuje ambijent za filmska snimanja
videosignal (lat.) skup impulsa koji
stvaraju sliku u televizoru
v i d e t u r (lat.) izgleda, ini sc; kao im.
miljenje, nalaenje, shvaanje, npr.
dati svoj videtur dati svoje miljenje
o neemu
v i d h i j a d a r (sanskrt.) mit. naziv za indijsko vilenjako bie, veoma spretno i sklono ljudima
vidi Gat. vidi) vidio sam; vidjeh
v i d i k o n vrsta cijevi za televizijsko snimanje
vidimacija (lat. vidimatio) slubeno usklaivanje i potvrda, ovjeravanje,
ovjera nekog akta, osobito potvrda
da je prijepis vjeran svom originalu;
copia vidimata it. kopija vidimala
(lat.) ovjeren prijepis; pro vidimatione it. pro viimacione (lat.) pristojba za pregled, za ovjeru
vidimirati (lat. vidim u S, fr. vidimer)
staviti na neto ovjeru, slubeno potvrditi da je prijepis akta ili dokumenta vjeran originalu; prid. vidimiran

vigorosamente

vidimus (lat.) vidjeli smo, usporedili

smo; kao im. uvjerenje o usporedbi s
originalom; ovjeren prijepis
vidirati (lat. videre vidjeti) ovjeriti, potpisati
vidit (lat.) vidio je, usporedio je
vidualicij (lat. vidua udovici, lat. vidualitium) prav. udoviki dio koji, po
zakonu, pripada eni nakon muevIjcvc smrti
viduitet (lat. viduitas) udovanje, udovitvo, udoviko stanje, obudovjelost;
pren. osamljenost, moralna bijeda
vigantol med. sredstvo protiv rahitisa
(naziv prema p. gradu Vigo)
vigczimalnn (lat. viginti dvadeset) koji
je u vezi s brojem 20
v i g i l a n c i j a (lat. vigilantia) budnost,
paljivost, opreznost, briljivost
vigilant (lat. vigilans) straar, uvar,
nadstojnik, nadzornik
vigilantan (lat. vigilans) budan, oprczan, paljiv, smotren, obazriv, briljiv

vigilantibus leges sunt scriptac it.

vigilantibus leges sunt skripte (lat.)

pravniko naelo: zakoni su pisani
za oprezne, tj. zakone treba poznavati da sc ne bi o njih ogrijeilo, ili:
da bi ovjek mogao tititi svoje pravo,
treba ga budno uvati
vigilija (lat. vigilia) bdijenje, nono
straarenie; kod Rimljana: vojnika
nona straa koja je straarila od
zalaska do izlaska sunca; kod katolika: sluba Boja uoi nekog velikog
blagdana, dan uoi blagdana, predveerje blagdana; nona molitva prije
pogreba za duu umrlog
vigizam (engl. vvhiggism) naela i program vigovaca
vi gonja (fr. vigogne) peruanska ovca,
lama; fina, svilasta vuna ove ovce
v i g o r (lat. vigerc, vigor) ivotna snaga,
ivahnost, krjepkost; pren. silna, jaina
vigorosamente it. vigorozamente (tal.)
glaz. v. vigoroso

vlgoroso

1475

vigoroso it. vigorozo (tal.) glaz. snano,

krjepko ivahno, silno; vigorosamentc, con vi gore
vigorozan (lat. vigorosus) snaan., jak,
.silan, krjepak, pun ivotne snage,
svje
v i g o v c i (engl. whigs) mn. slobodnjaci,
prijatelji slobode, lanovi engleske
lil>eralne stranke, protivnici torijovaca; u SAD-u: pristae amerike neovisnosti za vrijeme revolucionarnih
ratova u XVIII. st.
vigvam koliba ili ator sjevernoamerikih Indijanaca, obino od bivolskih
koa
vihtig (njem. wichtig) vaan, znaajan;
praviti se vihtig praviti se vaan
vihuhalj (rus. vyhuhol f ) zool. vrsta rovke, mous, dezman, ondatra
vijadukt (lat. viae-ductus) most iznad
doline, puta, movarnog mjesta i si.
vijad (tal. viaggio) put, putovanje
vijatik (lat. viaticum) putni troak,
popudbina; kod starih Rimljana: novac koji sc stavljao mrtvacu u usta
da plati Haronu prijevoz preko rijeke
Stiks; kod katolika: bolesniko pomazanje koje se daje umiruem; posljednja pomast
vijatorij (lat. viatorium) putomjer; hodometar
vikar Gat. vicarius) zastupnik, zamjenik, namjesnik (papin, patrijarhov)
u jednoj pokrajini, biskupiji, dijecezi
itd.; u Engleskoj: nii sveenik, kapelan
viknrijn(t) (lat. vicaria) zvanje i vlast
vikara, namjesnitvo, namjesnikov
djelokrug; kapelanstvo
vikarni Gat. vicarius) namjesniki, zastupniki; vikarna krvarenja med.
krvarenja na nos umjesto menstruacije
vikend (engl. week-end) tjedni odmor
(poinje subotom popodne i traje do
ponedjeljka ujutro, a obino se provodi izvan mjesta stanovanja)

viktualijanci

viking (staronord. vikingr) borac, ratnik, junak, osobito junak na moru,

gusar; ime germanskih stanovnika
Skandinavije koji su od VIII. do IX.
st. bili na zlu glasu kao gusari
vikler (njem. vvickeln omatati, savijati)
nekada: veo, koprena; danas: naprava (smotak) za pravljenje kovrica
u kosi
viklifiti mn. pristae engleskog teologa
J. VVicliffa, prethodnika rcformacije
u XTV. st, istaknuo se u borbi protiv
zloporaba u Katolikoj crkvi i zahtijevao istou kranskog nauavanja
vikont (lat. vicccomes, fr. vicomte, eng.
viscount) francuska plemika titula
izmeu grofa i baruna; podgrof, titula
grofovog sina koju nosi za oeva ivota; posjednik vlastelinstva u Francuskoj
vikontesa (fr. vicomtcsse) vikontova ena ih kerka
viks (njem. Wichse) mast za obuu, laslilo, imalin
viksati (njem. wichsen) istiti obuu
mau za ienje (viksom)
viktimologija (lat. victima rtva) rtvoslovlje, znanost koja prouava rtve
i naine nasilja i stradanja
viktorija (lat. victoria) ljetna otvorena
kola s jednim ili dva konja i sa 3
4 sjedala
Viktorija (lat. Victoria) mit, boica pobjede kod starih Rimljana (kod Grka:
Nika) koju su prikazivali s krilima i
lovorovim vijencem ili palminom
granicom u ruci; astr. asteroid otkriven 1850.
viktorija-oran kem. zlatnouta boja
izraena od kreozota i sahtrene kiseline, za bojenje vune i svile
viktoriozna (lat. victoriosus, fr. vicloricux) pobjedonosan, pobjedniki
viktualijanci Gat. victualia) mn. opasni
morski razbojnici u XIV. i XV. st. na
Istonom i Sjevernom moru, prvobitno graani iz Rostocka i Wismara

viktualije

1476

koji su, po naredbi svog vojvode (hercuga), doekivali brodove i oduzimali

im viktualije koje su kasnije nosili
opsjednutim Stockholmljanima; vitalijanci
viktualije (lat. victualia, vivere ivjeti)
mn. ivotne namirnice, hrana
viktus (lat. victus, vivere ivjeti) nain
ivota; sredstvo za ivot, uzdravanje; victus ct arriiclus iL. viktus et

amiktus (lat.) hrana i odjea

vikunja (p. vicuna) v. vigonja
vila (lat. vi 11a, fr. ville) ljetnikovac, kua
izgraena u obliku ljetnikovca
vilajet (ar. vilajet) mjesto roenja, zaviaj; pokrajina, provincija, podruje
kojim upravlja valija (u Turskoj)
vilajetlija (ar.-tur. vilajetli) zemljak
vi lan (tal. velame) veo, koprena; plahta
vilan (tal. villano) prostak, divljak
vilanela (fr. villanelle, tal. villanella)
pastirska pjesma sastavljena od neparnog broja terceta i zavrena katrenom: pjesma uz koju se plee, seoski ples
vileatura (tal. villeggiatura) Ijetnje
vrijeme koje se, radi razonode i odmora, provodi na selu, ivot na selu
radi razonode; Ijetnja svjeina
vilifikacija (lat. vilificatio) sniavanje
(ili: snienje) cijena, smanjivanje
vrijednosti; poniavanje, vrijeanje
vilis (lat. vilis jeftin) prost, male vrijednosti, bez vrijednosti, neznatan, lo;
viliorii> condilionts it. vilioris kondicionis (lat.) slabijeg sastava, neznatne vrijednosti; corpus vile it. korpus
vile (lat.) pokusni objekt bez vrijednosti
vilstek (engl. vealsteak) pren ili peen
komad teleeg mesa, engleski telei
odrezak
V i m i n a l Gat. Viminalis collis) jedan od
sedam breuljaka antikog Rima
vin brale it. ven brile (fr.) kuhano
vino, mjeavina od crnog ili crvenog
vina, eera, kore mukatnjaka, ci-

vindjaka

meta i korijandra, nad kojom se zapali lica ruma

vina (ind.) glaz. najstariji indijski glazbeni instrument od bambusove trske,
s 4 ice, slian mandolini
vina medicata it. vina medikata (lat.)
mn. farm. medicinska (ili: ljekovita,
biljna) vina
vinalije (lat. vinalia) mn. svetkovine vina koje su u starom Rimu slavljene
dva puta godinje: 19. IX. u ast Venere i 22. IV. u ast Jupitera
vinculum conjugalc it. vinkulum
konjugale (lat.) brana veza, brak
vinculum matrimonii il. vinkulum
matrimonii (lat.) v. vinculum conjugale
vindborer (njem. Gewindebohrer) vrsta
svrdla (za pravljenje nareza)
vindicirati (lat. vindicare) osvetili, kanjavati; tititi, hraniti; prav. polagati
na neto pravo kao na vlasnitvo,
sudskim putem potraivati svoje natrag; dosuditi, sudski doznaiti
vindikacija (lat. vindicatio) osveta; uzimanje u zatitu, zatiavanje; prav.
zahtjev za povrat stvari vlasniku
vindikacijska tuba prav. luba za
zatitu vlasnitva; takoer: vindikta
vindikacijsko pravo prav. pravo zahtijevanja da se isporuena roba vrati
vlasniku ako je kupac, prije no io je
isplatio, postao insolvcntan
vindikativan (lat. vindicativus) osvetoljubiv, osvetljiv, eljan osvete, kazneni, osvetniki
vindikta (lat. vindicta) osveta; kanjavanje; prav. tuba zbog nanesene tete; zakonsko kanjavanje prijestupnika; kod starih Rimljana: tap slobode kojim je pretor dodirivao roba i
tako ga oslobaao
vindjaka (njem. Wind vjetar, Jackc
kaput, haljetak) vjetrovka, kaput od
lakog, ali za vjetar nepropusnog materijala

Vindobona

1477

violata

Vindobona (lat.) starorimsko ime za

Be
vinersnicl (njem. Wien Be, Schnitzel
odrezak) beki odrezak
Vineta staroslavenski grad na Baltiku,
simbol bogatstva; prema legendi potonuo u more
vinifikacija (lat. vinificatio) proizvoenje (ili: proizvodnja) vina, vjetina
pripremanja vina
vinifikator (lat. vinificalor) proizvoa
vina; naprava pomou koje vino moe
provrijeti i kad je zatvoreno
vinil kem. spoj u obliku plina koji ima
sposobnost polimerizacije (pod utjecajem katalizatora) tj. da se pojedine
njegove molekule meusobno veu u
duge ravne lance s velikom molekularnom teinom
vinker (njem. winken namigivati) t.eh.
svjetlosni pokaziva smjera na vozilima, "migavac"
vinkl (njem. Winkel kut) ime veeg broja instrumenata za mjerenje, osobito
zanatskih

vinofobija (lal. vinum, gr. fobeo bojim

se) strah od vina, mrnja prema vinu, gaenje od vina
vinoleneija (lat. vinolentia) pijanstvo,
pijanost; sklonost piu, opijanje
vinolentan (lat. vinolenlus) pijan od
vina; sklon piu, koji se opija; pomijean s vinom
vinometar (lat, vinum vino, gr. metron) sprava za mjerenje jaine vina, vinomjer
vinum missale (lat.) priesno vino (u

vinkladvokat (njem. \Vinkel kut) "zakutni odvjetnik*1, nazoviadvokat, neovlateni pravni posrednik i si.
vinklag (njem. Winkolhaken) tisk. vrsia, slagaljka (mala metalna pregrada, u irini tiskanog retka, koju
runi slagar dri u lijevoj ruci i u
nju, desnom rukom, slae slova), slagaica

viola (tal., p. viola, fr. viole. lat. vitula)

2. glaz. opi naziv za vei broj glazbenih gudakih instrumenata
viola alta (tal.) glaz. v. viola di brao
viola d'amore (tal.) glaz. ljubavna violina, brau slian glazbeni instrument veoma ljupkih tonova, prije s
1214 ica, od kojih su neke bile
metalne, kasnije samo sa sedam crvenih ica
viola di braccio it. viola di brao (lal.)
glaz. alt-violina, bra-violina; viola
alta

vinkot (tal. vino cotto kuhano vino)

mot, ira
vinktura (lat. vinetura, vincire) vrpca,
veza. spona; spajanje, zdruivanje
vinkul (lat. vinculum) konopac, ue,
veza, petlja, vrpca
vinkulirati (lat. vincire, vinculare) spojiti, svezati, zdruiti; obvezati se. primiti obveze; bank. vrijednosne papire
iskljuiti iz teaja
vino secco it vino seko (tal.) talijansko vino od suhog groa
vino tinto (p., tal. vino tinto) v. tinto

Kat. crkvi)
vinja (fr. vigno, tal. vigna) vinova loza,
vinograd; poljska kua, ljetnikovac
vinjeta (fr. vignette) ara koja slui kao
ukras (u knjigama, na pismima,
rupiima); mali bakrorez ili drvorez kao ukras na koricama, na poetku ili na kraju knjige; monopolski zavoj s peatom (na duhanu, papiru, igicama); etiketa
viola (lat.) 1. hot. ljubiica, Ijuhica i drugo cvijee s mirisom slinim mirisu
ljubiice

viola di gamba (tal.) glaz. violonelo

violacija (lal. violatio) prav. povreda
prava, prijestup zakona; oskvrnue,
osramoenje: obeaenje
violare jus territoriale it. violare jus
teritorijale (lat.) prav. povrijedili
vlasniko ili zemljino pravo
violata (lat.) obeaena, silovana djevojka

violencija

1478

violencija (lat. violentia) silina, ustrina, estina, naprasitost, plahovitost, neobuzdanost, pretjeranost: sila.
nasilje, prisiljavanje
violentan (lat. violentus) silan, estok,
naprasit, plahovit, goropadan, pretjeran, prekomjeran; nasilan
violentnost (lat. violentia) v. violencija
violet (tal. violetto, fr. violet) ljubiast:
mjeavina plave i crvene boje; u vidljivom spektru: t>oje Sunevih zraka
koje se najjae lome
violeta (tal. violetta) glaz. violica, mala
violina; bot, ljubiica
violin (lat. violinum) kem. tvar koju
sadre mnoge vrste ljubiica i koja
izaziva povraanje
violina (tal. violino) glaz. najvaniji orkestralni instrument s eLiri ice (g,
d, a. e>, u dananjem obliku izraen
u Italiji u XVII. st.
violinist (tal. vioiinista) glaz. svira na
violini
violino piccolo it, violino pikolo (tal.)
glaz. najmanja violina, etvrtina violine
violino primo (tal.) glaz. prva violina
violino secodno it. violino sekondo
(tal.) glaz. druga violina
v i o lira ti (lat. violare) povrijediti, prijestupiti zakon; naruiti, pogaziti ugovor, obvezu; silovati, obeastiti; oskvrnuti
violon (fr. violon) glaz. v. violina; po
tal. violone: bas-violina; u XVII. i
XVIII. st. najdublji gudaki instrument u basu, dananji kontrabas
violon d' Ingres (fr.) violina Ingrova
(prema legendi ovjek koji se vie
ponosio svojim loim sviranjem na
violini, nego slikarstvom kojim se
proslavio
violonelist (tal. violoncollo) glaz. svira na violonelu
v i o l o n e l o (tal. violoncollo) glaz. mali
violinski bas koji se za vrijeme svira-

virginitet.

nja dri izmeu koljena; viola di

gamba, elo
violonist (tal. violone) glaz. svira na
violoni
vip (eng. vvhip) toplo pie od bijelog
vina, jaja, limunova soka, eera i
zaina
viper-in (engl. whipper-in) nadzornik i
goni lovakih pasa: pol. istaknuti
lan stranke koji druge lanove
stranke okuplja za glasovanje u engleskom Donjem domu
vipera (lat.) otrovnica, otrovna zmija
viraginitet (lat. viraginitas) fiziol. poremeaj spolnom razvoju kod ena,
sastoji se ne samo u nepotpunom razvitku unutarnjih spolnih organa, sa
slabom ih potpuno izostalom menstruacijom. nego i u tome to takva
ena i u razvitku sekundarnih spolnih obiljeja nalikuje mukarcu: male grudi, hradatost, dubok glas, priinjene u karakteru; ginandrija, virilizam
virago (lat,) mukobanja, mukaraca,
ena koja izgleda i ponaa se kao
mukarac
vira (fr. virage okret, okretanje) zrak.
let po krivulji; jak zaokret nekog brzog vozila (automobila, zrakoplova)
virbl (njem. \Yirbel) glaz. vrtlog, bujica
skladnih tonova izvedenih najednom
virdinija vrste cigara koje sc izrauju
u Italiji i Austriji od duhana iz sjevernomaerike drave Virginije i koje
se pue na slamku
virgaz (ma. virgacs) iba, prut: granica, mladica
virginal (lat. virga granica) glaz. instrument slian glasoviru; spiket
virginalan (lat. virginalis) djevojaki,
djevianski: pren. ist, edan
virgineus morbus (lat.) med. djevojaka bolest, malokrvnost, bljedilo
virginitct (lat. virginitas) med. netaknulost enskog djevinjaka (himena).

viribus unitis

1479

djevi anstvo, djevojatvo, spolna nevinost; pren. ednost, istoa

viribus unitis Gat.) zajednikim snagama. cjelokupnom snagom
viridarij (lat. viridarium) vrt za uivanje u zabavi
viridin (lat. viridis zelen) bot. zelena
tvar u biljaka; klorofil
virilan (lat. virilis, vir mu) muki, muevan; odvaan; viri Ini glas v. votum
virile
virilescencija (lat. virilescentia) zool.
pojavljivanje mukih osobina kod
enskih ivotinja u starosti, osobito
kod ptica
virilitet Gat. virilitas) mukost, muevnost; zrelost, zrelo doba: pren. odvanost
virilizam (lat. vir mu. virilis) v. vira-

ginitet

virilna poreija (lat. virilis portio) prav.

dio nasljedstva koji pripada pojedincu
viripotencija (lat. viri potentia) muka
snaga, sposobnost, mukost; enska
sposobnost za stupanje u brak
virman (fr. virement) bank. isplata koja
se vri bez gotovine, jednostavnim
knjienjem; prenoenje novca sjedne
proraunske stavke na drugu; trg.
uzajamno obraunavanje; pom. okretanje broda
virmanirati (fr. virement) bank. prebacivati (ili: prebaciti, prenijeti, prenositi) s jedne proraunske stavke na
drugu; trg. vriti obraun; pom. okretati brod
virola (fr. virole) spiralni svitak u satu;
elini kalup za kovanje novca
virologija znanost o virusima
virle (njem. Wiirstel) malene kohasice
od teletine, hrenovke
virtualan (fr. virtuel, lat. virtus sposobnost, valjanost, snaga) snaan; mogu; sposoban za djelovanje, koji je
sposoban za rad, ali se tom sposobnou ne koristi, s prikrivenom sna-

virulentan

gom; fiz. koji se dobiva presjekom

produenja stvarnih zraka na suprotnu stranu, prividan, umiljen; princip virtualnih pomicanja naelo moguih pomicanja; supr. realan
virtualan lik opi. lik nekog predmeta
dobiven odbijanjem svjetlosti o zrcalo ili prelamanjem kroz leu. nastaje
produenjem na drugu stranu stvarnih odbijenih ih prelomljenih zraka;
lik predmeta u ravnom zrcalu je virtualan
virtualitet (lat. virtualitas) sposobnost
za rad, mo djelovanja, mogua ili
potencijalna snaga
virtualna brzina tiz. princip ili naelo
virtualnih brzina ili virtualnih pomicanja
virtualno arite opt. kod konkavne
lee: ona toka iz koje izgleda da dolaze zrake koje naputaju leu po
prelamanju padajui na nju paralelno
virtuoskinja (tal. virtuosa) majstorica
u svojoj vjetini, velika umjetnica
virtuoz (lat. virtuosus, tal. virtuoso) ovjek koji je u nekoj vjetini ili umjetnosti, osobito u glazbi, dostigao savrenstvo. poglavito u tehnikom
pogledu
virtuozan (lat. virtuosus) valjan, odlian, savren
virtuozitet (lal. virtuositas) savrena
vjetina, osobito u glazbi
virtuoznost v. virtuozitet
virtus (lat. vir, virtus) muka snaga,
mukost, snaga koja djeluje, valjanost, hrabrost; vrlina, krjepost
viruleneija (lat. virulentia) med. gnojenje rane. otrovnost, sposobnost patogenih bakterija da prodru u strani, ivi organizam, da izluuju otrovne produkt; i da, na taj nain, izazivaju bolesti; pren. jetkost, zagriljivost.
virulentan (lat, virus otrov, virulentus
otrovan) med. pun ljutih i tetnih

virus

14S0

sokova, otrovan, kodljiv; pren. jcdak, zagriljiv, pun estine

virus (lat. virus otrov) med. izaziva bolesti, zarazna klica, osobito otrov to
ga izluuju mrtve ili ivo bakterije
vis (lat,) sila, snaga, mo. vlast
vis absoluta (lat.) prav. apsolutna sila
(kad je netko prisiljen neto uiniti
ili ne uinili zbog apsolutne sile, od
koje se nije mogao obraniti niti je
odbiti)
vis armata (lat.) oruana sila, vojska
vis attractiva it. vis atraktiva (lat.)
fiz. privlana sila

Vis consilii expers mole ruit sna it.

vis konziliji ekspres mole ruit sua)

Snaga bez razuma rui sc sama od
sebe (Horacije)
vis inertiae it. vis inercije (lat,) fiz.
sila tromosti, sila negibljivosti
vis legis (lat.)prav. zakonska sila, sila
zakona
vis major ( lat.) via sila, ona sila protiv
koje se ovjek ne moe borili niti je
otkloniti; fors maher
vis probandi (lat.) dokazna snaga,
snaga dokaza
vis viva (lat.) fiz. iva sila, kinetika
energija
viscera (lat.) mn. med. unutarnji organi ivotinjskog tijela: utroba, iznutrica, drob, osobito srce, plua, crijeva, jetra itd.
viseeralan (lal. visceralis) utrobni,
drobni, koji se tie unutarnjih organa ivotinjskog tijela
viscidan (lat. viscidus) idak, gust,
ljepljiv; pren. otporan, tvrdoglav
visis aetis it. vizis aktis (lat.) prav.
pregledani akti
viskaen (p. viscacha) zool. zecu shna
junoamerika ivotinja, ukusna mesa i veoma cijenjenog krzna koje
predstavka vanu trg. robu
viski (engl. vvhisky) alkoholno pio od
itarica; visoke otvorene dvokolice s
jednim konjem

Viva-karman

viskoza (lat. viseum iijepak) kem. celulozna masa (za izradbu umjetne svile i filmova)
viskozan Gat, viseosus, viseum Iijepak)
prionliiv, ljepljiv (za tijelo koje pod
djelovanjem pritiska na njegovu povrinu stalno mijenja svoj oblik kae
se da je viskozno)
viskozimetar (lat. viseum, gr. metron)
sprava za mjerenje viskoznosti neke
tekuine, osobito lakova, ulja i dr.
viskozitet (lat. viseosilas) fiz. ljepljivost, prionljivost, svojstvo viskoznog
tijela; viskoznost
viskoznost fiz. v. viskoziLet
vist (engl. whist) engleska kartaka igra
s etiri igraa i 52 karte; pie od aja,
eera, limuna i crnog vina
vista (tal.) trg. vienje, uvid, pokazivanje mjenice; a u ista (tal.) odmah po
vienju, tj. mjenice
viizam u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata: pohtika pristajanja uz Nijemce koju je provodila
vlada marala Ptaina kojoj je bilo
sjedite u gradiu Vichyju
Vinu (ind.) jedno od triju glavnih boanstava u brahmanizmu, prvobitno
bog Sunca; najpopularniji bog u
brahmanizmu, sa sve veim brojem
tovatelja (vainava); da bi oslobodio
bogove ih ljude od zla, 011 je uzimao
na sebe razliite oblike (devet) i pojavljivao se u njima na Zemlji, a njegovu desetu inkarnaciju (kalki) oekuju tek u budunosti i tada e unititi sve svoje neprijatelje i osloboditi svoj narod od tuinske vlasti
vinuiti (ind.) mn. oboavatelji i tovatelji boga Vinua
vinuizam (ind.) vjera i nauavanje
vinujita
Viva-karman (ind.) Tvorac svemira;
ind. fil. olienje stvaralake sile u
prirodi, veliki arhitekt indijskog panteona (odgovara grkom Vulkanu)

vita

1-481

vita Gat. vita ivot) ivotopis, tijek ivota, curriculum vitae

vita brevis, ars longa (lat.) ivot je
kratak, umjetnost je duga (latinski
prijevod poetka Hipokratovih "Aforizam a")
vitalan (lat. vitalis) ivotni, koji se tie
ivota; ivahan, sposoban za ivot,
sa ivotnom snagom: oivljavajui,
koji pomae ivot: pren. veoma vaan, bitan, neophodan
vitalijanci Gat. vita) v. viktualijanci
vitalist fil. pristaa vitalizma
vitalitet (lal. vitalitas) ivotna snaga,
ivotnost, sposobnost za ivot; prosjeno trajanje ivota (npr. kod nekog
naroda), vjerojatnost ivljenja
vitalizam (lat. vitalis ivotni) 1. biol.
teorija po kojoj se ivot ne moe objasnili samo kemiisko-fizikim procesima u njemu, nego treba uzeli pritom u obzir i odreena nematerijalna naela; 2. nauavanje o postojanju
ivota u prividno neivim tijelima
zbog djelovanja duhova koji su u njima;
vjerovanje da se duhovi javljaju u drvenim stoliima
vitalni osjeaj psih. opi osjeaj ivota,
tj. onaj u kojem se ogleda, u naoi
svijesti, ope stanje naeg organizma, cjelokupno zdravstveno slanje
vitamini (lat. vita ivot) mn. biol. razne
hranjive tvari koje su potrebne za
prehranu organizma; nalaze se u veini namirnica, osobito u zelenim
dijelovima biljaka, svjeim plodovima
i sjemenju, u svjeem mesu, utaniku, mlijeku i dr: prehrana u kojoj
nema vitamina izaziva razliite bolesti (skorbut, rahitis, beriberi, pola rgu itd.)
vitelus (lat. vitelius, vitulus) umance
vi ti a aetatis it. vicia etatis (lat.) mn.
mane, grijesi mladenakog doba,
grijesi mladosti
vitiligo (lat. vitiligo liaj) med. nestajanje pigmenata u koi tako da se

vitrioleseirati

na Lim mjestima pojavljuju bijele dlaice

vitium canonicum it. vicijum kanonikum (lat.) tjelesna mana zbog koje
je netko nesposoban za sveenika
vitium cordis il. vicijum kordis Gat.)
med. srana mana
vitium naturae it. vicijum nature
(lat.) med. prirodni (ili: uroeni) nedostatak
vi ti ej iz nm sustav radnikih zajednica
koji je nastao u Engleskoj nakon Prvog svjetskog rata sa svrhom da u
industrijskim poduzeima sudjeluju,
pored poslodavaca, i radnici u razmjernom dijelu dobiti; naziv po prvom predsjedniku odbora koji se
bavio ovim pitanjem, J. H. VVhitlevu
vitraa (fr. vitrage) staklena vrata;
staklena pregrada, prozorske zavjese; prozori; u primijenjenoj umjetnosti: razliilim bojama izraena dekorativna slika u staklu, kao ukras
u arhitektonskom interijeru
vitrescibilan (lat. vi trosci bi li s) koji se
moe pretvorili u staklo, pretvorljiv
u staklo
vitrezan Gal. vitreus staklen, fr. vitreux) staklast, kristalast; proziran, sjajan
vitrificirati (lat. vitrificare) postakliti,
pretvorili (ili: pretvarati) u staklo
vitrifikacija (lat. vitrificatio) postakljivanje, pretvaranje u staklo, postakI je nje
vitrina (fr. vitrine) staklen ormar za
smjetaj sitnijih umjetnikih predmeta: duanski izlog; prozor
vitriol (lat. vitreolus dein. od vitreus
staklen, fr. vitriol. p. vitriolo) kem.
sulfat (tj. sol sumporne kiseline) od
razliitih kovina, bakra (zvani plavi
vitriol, modra galica), eljeza (zvani
zeleni vitriol, zelena galica), cinka
itd.
vitriolescirati (lat. vilriolescere) kem.
pretvarali se u vitriol

vitriolizacija

1482

vitriolizacija (lal. viLrolisatio) kem.

pretvaranje u vitriol
vitrometnr (lat. vitrum staklo, gr. metron) opt. sprava za mjerenje jaine
lomljenja zraka
vitrotipija (lat. vitrum staklo, gr. typos) vjetina izradbe fotografskih
slika na staklu
vitrum (lat.) staklo; kristal
viv (fr. vif, vive) ivahan
viva (tal.) ivio!
viva voe (lat.) ivim glasom, ivom rijeju, tj. usmeno
viva vox it. viva voks (lat.) ivi glas.
iva rije, usmeno pouavanje
viva vox docet it. riva voks docet (lat.)
ivi glas pouava, tj. iva rije ima
pounu snagu
vivaec it. vivae (tal.) glaz. ivahno,
vatreno, sa arom; vivo, con vi vea
vivacissimo it. vivaisimo (tal.) glaz.
vrlo ivo. io ivlje, veoma brzo
vivacitet (lat. vivacitas) ivotna snaga;
ivahnost, ivost, estina, ar
vivandje (fr. vivandinr) trgovac koji
prati vojsku i prodaje joj jelo i pie,
pukovski krmar; marketender
vivandjerka (fr. vivandire) vojnika,
pukovska krmarica; marketenderka
vivanl! (lat.) ivjeh!
vivarij (lat. vivarium) mjesto gdje se
dre i uzgajaju ivotinje (suhozemne
i vodene), zvjerinjak, zooloki vrt
vi vat! (lat.) ivio!

vivat, crescat, floreat it. vivat, kreskat, floreat (lat.) neka iri, raste i
cvjeta! (uzvik pri zdravicama i si.)
viver (fr. viveur) onaj koji voli dobro
ivjeti i provoditi se; bonvivan
vivifikncija (lat. vivificatio) oivljavanje, oivljenje
vivijanit modra ih bijela eljezna ruda
koja sc upotrebljava za dobivanje
modre boje
viviparija Gat. vivus iv, parere raati)
zool. raanje ivih mladunaca (za

vizija

razliku od ivotinja koje se legu iz

jaja; viviparizam
viviparizam zool. v. viviparija
vivisecirati Gat. vivus iv, secare rezati) otvarati ive ivotinje radi fiziolokih pokusa
vivisekeija (lat. vivus iv, sectio rezanje) otvaranje tijela ivih ivotinja
radi znanstvenog prouaivanja, osobito medicinskog ispitivanja
vivisektor (lat. vivus iv, sector koji
ree) znanstvenik koji ree ive ivotinje radi prouavanja
vivo (tal.) glaz. v. vivace

vivos voko, mortuos plango. fulgura

frango (lat.) "ive dozivam, mrtve

oplakujem, munje lomim", uobiajeni
natpis na zvonima; moto poznate
Schilllerove pjesme "Das Lied von
der Glocke" ("Pjesma o zvonu")
viza Gat. visum vieno, pregledano, fr.
visa) ovjeravanje potpisom i peatom
da je neto vieno i pregledano
(osobito za putne isprave, putovnice),
slubena ovjera; u kartanju: osnovni
ulog (kod farbla)
vi za vi (fr. vis-a-vis) licem u lice, prema
emu, spram ega, naspram; preko
puta; osoba koja se nalazi nasuprot
drugoj osobi, preko puta drugoj osobi;
uska koija sa dva sjedala, preko
puta jedno drugom; mah divan gdje
dvije osobe sjede gledajui se licem
u lice
vizibilan (lat. visibilis, videre, vidjeti)
vidljiv, oevidan, oigledan, primjetan
vizibilitet (lat. visibilitas) vidljivost,
oitost, oiglednost, primjetnost
Vizigoti (njem. Westogoten, iskrivljeno
od gotskog vvise valjan, hrabar) Zapadni Goti; usp. Ostrogoti
vizija (lat. visio, videre) vienje, gledanje; psih. halucinacija osjetila vida,
predodba koju bolesnik smatra,
zbog bolesne razdraljivosti sredinjeg organa (u polusnu ili u hipno-

vizionar

1463

tinoni stanju), zn stvaran opaaj;

prikaza, pri in, privienje, opsjena,
utvara; umiljaj, sanjarija
vizionar (lat. visionarius, fr. visionaire)
vidovnjak, vidovit ovjek, onaj koji
moe vidjeti duhom; pren. zanesenjak, sanjar, pjesnik
vizionoskop Gat. visio gledanje, gr.
skopeo gledam) specijalna konstrukcija kinematografa
vizir (tal. visiera, fr. visiere) 1. dio kacige; reetka koja pokriva lice, a ne
smeta gledanju i koja se moe, prema potrebi, dii i spustiti: 2. naprava
na vatrenom oruju pomou koje se
niani, nian; 3. na instrumentima
za mjerenje kutova: stranji diopter
vi ira ti (lat. visere gledati, zagledati,
fr. viser) 1. nianiti. gaati, uzeli na
nian; 2. imati na umu to, smjerati
neto, teiti za neim; 3. odrediti volumen posude; 4. ovjeriti putne isprave, slaviti vizu na putovnicu i dr.;
5. dijelove i figure nekog grba opisali
i oznaili prema pravilima heraldike umjetnosti
vizita (fr. visite) posjet, pohod; lijeniki
posjet; pregled, pregledavanje (lijeniko, carinsko); kratak enski ogrta za posjete
vizitaeija (lat, visitatio) posjeivanje,
pohaanje, posjet; pregled, pregledavanje, smotra; osobito: pregled stanja u kojem se nalazi neka ustanova
ili ured; voj. mali odred vojnika koji
je pod nadzorom jednog doasnika
vizitator (lat. visitator) posjetitelj, pohoilelj, polaznik; nadzornik imanja;
redovnik koji obilazi samostane svog
reda ili svojega podruja
vizitirati (lat. visi tare, fr. visiter) pregledati, izvriti pregled; pretresati,
izvriti pretres; posjetiti, posjeivati,
pohoditi, pohaati
vizitkarta (njem. Visit-karte) posjetnica, prijavnica, kartoni s imenom,

vodvilj

prezimenom, zanimanjem i mjestom

stanovanja
vizorij (lal. visorium) tisk. sprava koja
dri rukopis s kojega slagar slae,
pridrava listova; tenakl
vizualan (lat. visualis) opt. vidni, koji
se lie vida; vizualno pamenje ono
koje sc poglavito oslanja na predodbe dobivene osjetilom vida
vizualizirati (lat. visus vid) initi vidljivim; ostvariti vizualno, tj. slikom
na televizijskom ekranu
vizum Gat. visum) ono to je vieno,
pojava, prizor, slika; predodba, takoer: = viza
vizura (lat. videre vidjeti, visum) opt.
zamiljena crta koja polazi iz promatraeva oka i ide kroz durbin ravno
do predmeta promatranja
vile (mad. vizsla) mlado i obijesno tene; pren. obijestan, vrckav, ivahan,
slobodnog ponaanja, hitar
viljast (mad. vizsla) obijestan, vrckav,
ivahan, slobodnog ponaanja, hitar
Vlah (kclt. Volci) kod razliitih naroda
naziv za razliite tue na rod (i (npr.
Germani su imenom Walhos zvali
Kelte i Romane, Turci Vlasima zovu
sve krane, a Hrvati tim imenom
najprije zovu Talijane, a kasnije Srbe; stanovnici primorskih krajeva
naziv Vlaj koriste za seljake svog
kontinentalnog zalea)
voal (fr. voile) prevez, veo, koprena, zastor; vrsta tanke tkanine za enske
haljine, osobito za veo
vocale it. vokale (lal.) giaz. pjevajui
voe it. voe (tal.) glaz. pjevaki glas;
a voe sala. it. a voe sola (tal.) samo
za jedan glas voe di pelto it. voe
di peto ( lal.) glaz. pun glas, glas iz
prsiju
v o e di testa it. voe di testa (tal.)
glaz. glas iz grla
vodvilj (fr. vaudeville) prvobitno: francuska narodna pjesma satirikog sadraja; danas: veselo, malo kaz. djelo

vodviljist

1454

s kupletima; kazalite u kojem se

prikazuju ovakva djela
vodviljist (fr. vaudevilliste) pisac vodvilja
vogubilan (lat. volubilis, volvere okretati) gibak, vitak, savitljiv, okretan;
nepostojan, nestalan, promjenjiv;
slatkorjeiv, govorljiv
vohajnit (njem. Wochein) min. sinonim
za mineral laiksit, nazvan po mjestu
Bohinj (njom. Wochein) u Sloveniji
gdje postoje leita boksita
vojto (ma.) vrsta stare kartake igre
vokabular (lat. vocabularium) ljenik,
biljenica u koju se piu rijei nekog
tueg jezika i njihova znaenja radi
lakeg uenja napamet
vokabulist (lat. vocabulum rije) pisac
rjenika
vokacijn (lat. vocatio) poziv, pozivanje
na neki poloaj; dar, sklonost (nekom zanimanju, zanatu, struci.)
vokal (lat. vocalis, vox glas) gram. samoglasnik ili otvornik (kod nas glasovi: a, e, i, o, u); suprotno: konsonant
vokalan (lat. vocalis) gram. samoglasniki; glasovni, koji sc tie glasa:
izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna

glazba pjevanje; vokalni koncert

koncert u kojem su samo pjevake

toke
vokalizacija Gat, voealisatio = gram.
pretvaranje suglasnika u samoglasnike; glaz. izgovaranje samoglasnika pri pjevanju; vokaliziranje
vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija
samoglasnika; samoglasnici nekog
jezika ili neke rijei 5 obzirom na
njihove meusobne odnose
vokalize (tal. vocalizze) glaz. vjebe u
pjevanju sa slogovima do, re. mi, fa
itd. (solmizacija)
vokalna harmonija (lat. vocalis, gr.
harmonia sklad) skladnost dvaju ih
vie slogova koji dolaze jedan za

vole(j)

drugim, s obzirom na boju zvuka,

osobito kad vokal jednog sloga ovisi
u ovom pogledu o vokalu prethodnog
sloga (osobito u uralsko-altajskim jezicima)
vokalski (lat. vocalis) gram. samoglasniki
vokativ (lat. vocativus) gram. peti pade, dozivni pade; pren. objeenjak,
spadalo, nestako, onaj kojega se mora esto prijekorno dozivati
vol-au-vent it. vol-o-van (fr.) kuh. lisnato tijesto punjeno ribom, mesom,
gljivama i dr., lisnata pateta
volabilitet (lat. volabilitas) povrnost,
nestalnost
volan (fr. volant) pernata lopta i igra
tom loptom; krilo vjetrenjae; fiz. kota zamanjak; kota za upravljanje
automobilom; dio lista koji se istrgne (u priznanikoj knjizi); nabor na
enskoj haljini
volantan Gat. volans, fr. volant) koji
leti, letei, koji je u letu, leprav
volapiik it. volapik (engl. vvorld svijet,
speak govoriti) meunarodni, svjetski jezik, prethodnik esperanta, stvorio ga njemaki sveenik J. M. Schleyer (16311912)
volastonit vrsta rude (ime po engl. kemiaru Wollastonu)
volutilan (lat. volatilis) kem. koji se
moe pretvoriti u plin ili u paru, isparljiv
volatilitet (lat. volatilitas) isparljivost;
nestalnost, promjenjivostvolntilizacija (lat. volatilisatio) kem.
isparavanje, pretvaranje u paru
volatilizirati (lat. volatihsare) kem.
ispariti, isparavati, pretvoriti (ili:
pretvarati) u paru ili plin
vole(j) (fr. vol e) let, letenje (ptica);
pren. poloaj, rang; pucati iz voleja
(u nogometu): udariti loptu u letu;
haute volee it. ot vole (fr.) ljudi na
visokom poloaju, odlinici, najugledniji ljudi nekog mjesta

volens-nolens

1485

volens-nolcns (lat.) "htio-nehtio", tj.

kad se neto u svakom sluaju mora
uiniti, hcz obzira na osobno raspoloenje
volcnti non fit iniuria it. volenti non
Ut injurija (lat.) onome tko pristaje
ne ini sc nepravda, tko hoe da mu
tako bude, tomu je pravo
volfram (lat. vvolframium) kem. veoma
tvrda i otporana kovina, atomska teina 1S4, redni broj 74, znak W, topi
se na 3400; upotrebljava se za dobivanje volfram-elika i za niti elektr.
arulja
volicija (lat. volitio) psih. htijenje, volja,
pojedinani akt volje, izraz volje
volijera (fr. voliere) ptiarnik, dio zoolokog vrta u kojem su smjetene
ptice
volo (lat. volo hou) sic volo, sic jubeo
il, sik volo, sik jubeo (lat; tako hou,
tako zapovijedam, tj. umjesto svih
razloga neka vrijedi moja volja (po
jednom stihu iz Juvcnalovih satira)
volonter (fr. volontaire, lat. voluntarius) onaj koji slui dragovoljno i
besplatno; dragovoljac (vojnik)
volseban (rus. volebnyj) aroban, tajanstven
volt fiz. praktina jedinica za mjerenje
potencijala i potencijalnih razlika: 1
volt = 1/300 elektrostatike jedinice
potencijala; jedinica za mjerenje elektromotorne sile: elektromotorna sila
koja u vodiu s otporom jednog oma
proizvede struju od jednog ampera:
naziv u ast tal. fiziaru Alessandru
Volti (17841827)
volt-elektrometar (A. Volta, gr. elektron, metron) fiz v. voltmetar
volt-indukcija (A. Volta, lat. induetio)
fiz. pojava izazivanja (induciranja)
elektrine struje u zatvorenom vodiu pomou kretanja drugog vodia u
njegovoj blizini kroz koji prolazi struja, ih pomou spajanja i prekidanja
struje u bliskom vodiu, ili pomou

voltiirati

pojaavanja ih slabljenja struje u tom

vodiu
volta (fr. volte, tal. volta. lat. volutus
valjan, kotrljan) u koli jahanja: jahanje u malom krugu, tjeranje konja
u krug; u kartama: vjetina u mijeanju karata koja se sastoji u lome
da odredena karti dode tono na eljeno mjesto
voltaizam (A. Volta, fr. voltaisme) fiz.
galvanski elektricitet, galvanizam
voltamper (A. Volta. A. M. Ampere)
fiz. proizvod jednog volta i jednog
ampera: 1 voltamper = 1 vat
volter (fr, voltniro) veliki naslonja s
niskim sjedalom, a visokim naslonom
za glavu, nazvan po fr. pjesniku i
filozofu Voltaireu
volterijanizam (fr. voltairianisme) fil.
v. volterizam
volterizam filozofija i nain miljenja
fr. filozofa Voltairca (16941778);
frivolan, epikureiski nain miljenja,
kao kod Voltairca; volterijanizam
voltfas (fr. volte-face, lat. volvere okretati, facier lice) voj. poluokret; nagla
promjena miljenja; napraviti voltfas
iznenada se okrenuti i isprsiti pred
neprijatelja koji te progoni; pren.
naglo promijeniti miljenje
volti subito (tal.) glaz. brzo okreni (na
notama)
Voltin element fiz. galvanski element
sastavljen od cinka, bakra i sumporne kiseline
Voltin stup fiz. Stup sastavljen od mnogo elemenata naslaganih jedan preko drugog sljedeim redoslijedom: bakar tekuina (razrijeena H 2 S 0 4 )
cink
voltier (fr. voltigeur) ovjek vjet u
skakanju; plesa na konopcu; vrlo
vjet konjanik, jaha vjet u skakanju na konja; laki pjeak, strijelac
(u fr. vojsci)
voltiirati (fr. voltiger, tal. voltegiare)
vjeto se bacati na konja ili s konja;

voltmetar

1486

izvoditi vjete skokove; plesati na konopcu; pren. brzo prelaziti s teme na

temu
voltmetar (A. Volta. gr. metron) fiz.
instrument za mjerenje potencijalno
razlike, naponske razlike
volubilitet (lat. volubilitas) gipkost, pokretljivost, savitljivosl, okretnost;
spretnost u govoru, slatkorjeivost:
nestalnost, promjenjivost
volum-teorija (lat volumen obujam,
gr. theoria) kem. teorija po kojoj se
koliine tijela spojenih u kemijske
spojeve ne zamiljaju prema njihovoj teini, nego prema obujmu
volumen (lat volumen, volvere) rukopis, spis obavijen oko tapia, svitak:
knjiga, svezak; fiz. prostor to ga zauzima neko tijelo, obujam: glaz. obujam, opseg, jaina, punoa (glasa,
zvuka)
volnmenometar (lat volumen, gr. metron) sprava za mjerenje obujma
vrstih i tekuih tijela
volumetar (lat. volumen, gr. metron)
fizioloka sprava za mjerenje promjena u obujmu pojedinih dijelova
ivog ljudskog ih ivotinjskog tijela
volumetrija (lat. volumen, gr. metria)
vjetina mjerenja obujma; fiziol. mjerenje promjena u obujmu pojedinih
dijelova ljudskog ili ivotinjskog tijela; kem. odreivanje koliine otop :
ljene tvari
voluminozan (lat. voluminosus) koji se
sastoji od vie dijelova, koji je sastavljen od vise svezaka; u mnogo knjiga;
velik, opsean, glomazan, debeo
voluminozitet (lat. voluminositas) opsenost, glomaznost
voluminoznost v. voluminozitet
volunlaristi (lal. volimtar volja) fil. pristae voluntarizma
voluntaristika psihologija smjer
empirijske psihologije koji naglaava
bitni znaaj procesa volje i osjeaja;

voncimer

suprotno: intelektualistika psihologija

voluntarizam (lat. voluntas volja) fil.
filozofski smjer (psiholoki i metafiziki) koji bitnim svojstvom due
smatra volju, a ne razum, koji, dakle,
objanjava bitnost ivota pomou volje kao osnovne funkcije duhovnog
ivota (Schopenhauer, Wundt)
voluntas (lat voluntas, volo hou) volja;

stat pro ratione voluntas it slat pro

racione voluntas (lat) umjesto razloga vrijedi volja

voluntas ultima (lat.) prav. posljednja
volja, oporuka, testament
voluptuozan [lat. volupluosus, voluptas pohota) sladostrastan, strastan,
pohotliiv; zabavan, ugodan, pun veselja
voluta (lat.) arhit ukras na slupovima
u obliku zavoja, spirale, ara u obliku
pua, zavijutak; zool. vrsta tropskog
pua
volutacija (lat. volutatio) valjanje;
pren. nepostojanost, nestalnost
volva (lat.) bot opna na mladim gljivama
vombat (austraL) indonezijski tobolar
velik poput jazavca
V omi ka (lat vomica) med. ir, prit;
osobito: ir u pluima
vomikozan (lat. vomicosus) med. pun
ireva, gnojan
vomirnti (lat vomerc) med. v. vomilirali
vomitirati (lat. vomitare) med. povraati, bljuvati; vomirati
vomitiv (lat. vomitivum) med. sredstvo
koje izaziva povraanje
vomitorija (lat vomitoria) prilaz sjedalima u antikim amfiteatrima
vomitus (lat.) med. povraanje, bljuvanje
v o n c i m e r (njem. wohnon, stanovati,
Zimmer soba) soba za dnevni boravak, "dnevna soba"

voracitet

1-487

voracitet (lat. voracilas, vorax prodrljiv) prodrljivost; pren. gramzivost,

nezasitnost
Voshod it. Vashod (rus.) "Istok" (ime
sovjetskim svemirskim brodovima)
vostro conto it. vostro konto (tal.) trg.
na va raun
votacija (lat. voLatio) glasovanje, izglasavanje. skupljanje glasova; votiranje
votant (lat. votans, vovere) glasa
votiranje (lat. volatio) v. votacija
votirati (lat. votum, tal. volare, fr. voter) dali svoj glas za neto, glasovati
za, izglasati, glasovanjem odobriti
votiv (lat. vovere zavjetovati, votivum)
ctn. zavjetna rtva ili dar boanstvima, svecima, crkvama i dr.; prinosi
se u poljoprivrednim proizvodima ili
u predmetima od eljeza, zlata, srebra ili voska
votivan (lat. votivus) zavjetovan, zavjetni
votka (rus. vodka) popularno rusko estoko pie
votum (lat. votum, vovere) zavjet, obeanje; glas koji se daje za neto, protiv neega; glasovanje, izglasavanje;
mn. vota; cum i.uto it. kum voto
(lal.) s pravom glasa; cum voto illimitato it. kum voto ilimilato (lat.) s
neogranienim pravom glasa; meo
voto (lat.) po mojoj elji, po mom
nahoenju, to se mene tie; $u.b i>olo
remissionis (lat.) sa eljom za povratak
votum consultativum it. votum konzullativum (lat.) prav. savjetodavni
glas
votum curiatum it. votum kurijatum
(lat.) ukupan, zajedniki glas; kurijski glas
votum decisivum it. votum decizivum
(lat.) prav. odluujui glas
votum virile (lat. votum virile virilni
glas) kneevski pojedinani glas, za
razliku od kurijalnog glasa prelati,

vrbait

grofova u starom njemakom parlamentu

vovulus (lat.) med. zavezanost (ili: zapletenost) crijeva, zavrtanje dijelova
tankog ili debelog crijeva oko potrbunice
vox acuta it. voks akuta (lat.) glaz.
visok (ih: otar) glas
vox elamantis in deserto it. voks
klamantis in dezerto (lat.) glas vapijueg u pustinji, tj. Ivana Krstitelja;
pren. glas istine koji nema djelovanja, uzaludno opominjanje
vox it. voks (lat) glas, zvuk, ton; rije,
izraz; ad voem (lat.) uz rije, pri toj
rijei (padne mi na pamet...); assa
voe (lat.) samim glasom, tj. bez
pratnje nekog instrumenta; sub }iac
voe it. sub hak voe (lat.) pod ovom
rijei (pri upuivanju na rjenik)
vox humana it. voks humana (lat.)
glaz. ljudski glas (na orguljama)
vox hybrida it. voks hibrida (lat.) rije
sastavljena od rijei dvaju ih vie
jezika, npr. za-interesirati
vox populi, vox dei it. voks popuLi.,
voks dei (lat.) posl. glas narodni je
glas Boji, tj. to narod hoe, to je
svetinja
vox virginea it. voks virginea (lat.)
glaz. djevojaki glas (za jednu oktavu
vii i umilniji orguljski registar no
to je vox humana}
vrak (njem. Wrack) oteena lada koja
se vie ne moe popraviti; pren. olupina, ruevina, neupotrebljiva stvar
vrada (crkv.-slav.) 1. zavada, osobito
izmeu dviju obitelji ili dvaju plemena zbog ubojstva; 2. krvnina, otkupnina (umjesto krvne osvete); 3.
sud dobrih ljudi (tzv. krvno kolo) koji
se sastajao kako bi izmirio dvije
krvno zavaene strane
vrbait mineral naen modu arsenskim
rudaama u Makedoniji, nazvan po
ekom mineralogu Vrbi

vulfcnit

1488

vulfenit vrsta rude, uti mineral od kojega se dobiva molibden (ime po austrijskom minerologu VVulfenu)
vulgaran (lat. vulgaris opi. svakidanji) nizak, prostaki
vulgaritet (engl. vulgaritas) obinost,
proslalvo, prostota, niskost; prostaki nain izraavanja; vulgarnost
vulgarizacija (lat. vulgarisatio) pretjerano pojednostavnjenjenje; injenje
Opim, zajednikim, injenje da bude svima razumljivo
vulgarizirati (lal. vulgare uiniti opim, opepoznatim, vulgarisare) pojednostaviti neto; uiniti neto opim, zajednikim, objasniti, uiniti da
neto bude svima razumljiva; vulgirali
vulgarnost v. vulgaritet
Vulgata Gat.) latinski prijevod Sv. pisma koji jc Katolika crkva priznala
kao autentian na Tridentskom crkvenom saboru 1546.
v u l g o (lal. vulgo) pril. kod naroda, u
narodu; uope, obino, u obinom ivotu, narodski, jezikom obinog svijeta, jednostavno reeno
vulgo quaesitus it. vulgo kvezitus
(lat.) prav. bludniino dijete
v u l g u s (lat.) narod, puk, svjetina, gomila

Vulgus vult decipi, ergo decipiatur

(lat.) Svjetina eli bili prevarena,
neka dakle i bude prevarena
vulkan (lat. vulcanus) geol. mjesto na
Zemlji gdje je ona toliko duboko otvorena da iz njezine vrele unutranjosti mogu izbijati na povrinu tople
pare i plinovi, vru pepeo, usijano
kamenje i otopljene slijene; vatreni
brijeg (naziv po bogu Vulkanu)
Vulkan (lat. Vulcanus) mit. staroitalski
bog vatre (osobito njezine razorne
snage) i metalskih radnika ili kovaa,
s radionicom u vulkanu Iitni; sin
Jupitera i Junone, Venerin mu (odgovara grkom Hefestu)

vulnerabilan

vulkanisti (lat. vulcanus) mn. geol.

prislae teorije da je Zemlja svoj
dananji oblik dobila djelovanjem
vatre (suprotno: neptunisti); prid.
vulkanistiki
vulkanitet Gat. vulcanitas) geol. postanak (ili: podrijetlo) vulkana; svojstvo nekog tijela dobiveno djelovanjem vatre
vulkaniti (lat. vulcanus) geol. vulkanske stijene (koje su postale erupcijom vulkana)
vulkanizacija (lat. vulcanus, vulcanisalio) postupak pri zagrijavanju gume, kauuka i gutaperke, pomijeanih sa sumporom, na temperaturi
od 130140 C C; na taj nain ove tvari, koje su inae na 0 tvrde kao drvo,
a na vioj temperaturi omekaju,
postaju zbog visoke temperature
elastine i ne otapaju se, kao obinu,
u eteru, benzolu, terpentinu i dr.
vulknnizam (lat. vulcanus) geol. sve
vulkanske pojave i djelovanja te njihove posljedice koje su u tijesnoj vezi
s poremeajima u Zemljinoj kori;
shvaa nje da je Zemlja dobila svoj
dananji oblik djelovanjem vatre (suprotno: neptunizam)
vulkanizer onaj koji vulkanizira
vulkanizirati (lat, vulcanus, vulcanisare) kauuku i gutaperki dodavati
(ili: dodati) sumpor, pa ih onda na
visokoj temperaturi uiniti da postanu elastini i neotopivi
vulkanologija (lat. vulcanus, gr. logia)
geol. znanost koja prouava sve vulkanske pojave
vulkanski (lat vulcanius) koji se tie
boga Vulkana; koji bljuje vatru, koji
potjee od vulkana; koji je postao ili
je preoblikovan djelovanjem vatre
vulkord (engl. woolcord) vrsta vrste
vunene tkanine, posebno za hlae
vulnerabilan (lat vulnerabihs) ranjiv,
obranjiv, koji se moe raniti, povrediv, ozljediv; pren. slab, neotporan

vulnerabilitet
vulnerabilitet (lat. vulnerabilitas) rar\jivost, povredi vost, ozljedivost; neotpornost. sklonost bolestima
Vulnerant nmnes, ultima necat (lat.)
Ranjava svaka, no ubija posljednja
(napis na brojanicima srednjovjekovnih toranjskih satova)
vulneruria (lat.) mn. med. sredstva za
lijeenje rana
vulnus (lal.) rana; vulnus letale. (lat.)
smrtonosna rana
vultispeks (lat. vultispex, vultus izraz
lica. lice, specere gledati) strunjak
u odrcdivanju karaktera ljudi po crtama lica; fiziognom

1489

vundertim

vulva (lat.) anat. vanjski dijelovi enskog spolnog organa, slidnica

vulvitis (lat. vulva) med. upala vanjskog dijela enskog spolnog organa
vulvo-uterinski (lat. vulvus. uterus)
anat, stidnino-maternini, koji pripada stidnici i maternici ili se tie
slidnice i maternice
vulvula (lat.) zool. maternica kod ivotinja
vunderkind (njem. Wunder udo, Kind
dijete) izvanredno nadareno dijete;
"udo od djeteta"
vundertim (njem. Wunder udo. leam
momad) udesna momad

w
W, w slovo koje je dospjelo u hrvatski
jezik i abecedu iz stranih abeceda
(njem., engl.)
wagon-lits itvagon-li (fr.) (eljeznika)
kola za spavanje
vvarranted (engl.) oznaka na engleskim
proizvodima = garantirano
Wassermannova reakcija med. reakcija krvnog seruma kojom se moe
utvrditi oboljelosl od sifilisa
water-closet it. voter-klozet (engl.)
suvremeni higijenski zahod, s porculanskom koljkom i vodom za ispiranje neistoe, engleski zahod
White Star Line it. Vajt star lajn
(engl.) "Linija bijela zvijezda", prekooceanska parobrodska linija izmeu
Liverpoola i New Yorka
whitcbait it. vajthot (engl.) mlada haringa iz Temze, smatra se posebnom
poslasticom
whiteboys it. vajtbojs (engl.) mn. bijeli
momci, od 1760. tajna udruga siromanih katolika u Irskoj, kanjava-

la je pretjerano stroge posjednike,

inovnike i dr. (nazvana po tome to
joj je simbol bila bijela boja)
Whitcchapel it. Vajtcpel (engL) najsiromanija i najzapuLenija etvrt u
istonom dijelu Londona
"VVhitehall it. Vajthol (engl.) nekada:
kraljevska palaa na Temzi u Londonu; sada: iroka ulica u zap. dijelu
Londona u kojoj su zgrade ministarstava
Wilhelm Teli (njem.) legendarni junak
vicarske slobode u XIV. st. koji je,
prema predaji, ubio austrijskog namjesnika Gesslera i time zapoeo oslobodilaku borhu; poznat i po tome
to je pogodio jabuku na glavi svog
sina; tema vie umjetnikih, knjievnih (F. Schiller) i glazbenih djela
(Rossini)
Wodan (njem. Wodan) mit. vrhovni bog
svih germanskih naroda (skandinavski Odin), bog vjetra, mrtvih, pobjede, dobre etve i lijenitva

X
X. x slovo grkog (ksi) i latinskog
(iks) alfabeta; slui kao simbol: a)
nepoznate veliine u matematici; b)
neodreeno velike koliine; c) nepoznate osobe ili osobe koju ne elimo
imenovati; d) uope neeg nepoznatog
X rimska brojka 10
XX rimska brojka 20; isp. npr. XX
Centurv (engl. twientieth it. tventith seneri) dvadeseto stoljee;

XX-miglia (tal. it. Ventimilja) granino

mjesto Italije prema Francuskoj
Xe (xenon) znak za kemijski element
ksenon
X e r o x v. Kseroks.
Xmas (engl. Christmas), Boi
x-noge noge u obliku slova x, krive,
iskrivljene noge. iks noge
xy (it. iks-ipsilon) nepoznata osoba
x-zrake zastario naziv za rendgenske zrake

Y
Y, y slovo grkog alfabeta (y psilon "golo
i H ); u mnogim dananjim abecedama
oznauje glas j ili u (u irilici se ita
kao u); u algebri oznaka za drugu
nepoznanicu, obino u vezi sa x
Y znak za kemijski element itrij (yttrium).
yaeht v. jahta
Yngi-antena antena za kratke valove,
za ultrakratkc valove i za televizijski
prijam (izumitelj -Japanac Yugi), preudeena antena koja ima dipol, reflektor i vie direktora
Tajurveda (sanskr.) trea od vedskih
knjiga, sadri propise rtvenih obreda
yamato e smjer u japanskom slikarstvu (12.14. st). motivi iz dvorskog
i vitekog ivota te legendi
Yankee-Doodle (engl. it. Jenkidudul)
amerika puka pjesma iz 18. st.;
neslubena himna SAD
yard v. jard.
Yb znak za iterbij (yttcrbium)

yd skra. za vard
Yedo historijsko ime za Tokio
yeoman (engl. it. joumen) nekad: slobodnjak, slobodan seljak; danas: zakupnik, maloposjednik
yes engl. (it. jes) da, jest, tako je.
ycti divovsko ovjekoliko bie koje po
vjerovanju okolnog stanovnitva ivi
iznad snjene granice na Himalaji
ye-ye (it. je-je) poseban stil pop-glazbe, osobito popularan u Francuskoj
oko I9fi2. god.; troetvrtinska mjera,
vrlo brz tempo, jedna od varijanti
rocka; 2. ples na istoimenu glazbu s
improvizacijama, u paru ili skupno;
3. sinonim za neto suvremeno, po
najnovijoj modi
ygdrasil mit. igdrasil. jasen koji odrava svijet, prema vjerovanjima
Skandinavaca
ylang-vlnng ulje orhideje mirisom
slino zumbulu, s otoka Manilc
yoga joga, indijska tehnika mediLacije
yogi jogi, osoba koja se bavi jogom

Z, z dvadeset i deveto slovo hrvatske

latinice
znabiti se (prema tur. abajlamak) zaboraviti se u zanosu
zabadava (tur. bad vjetar, hava zrak)
besplatno, bez naplate; uzalud, beskorisno
zabremzati (njem. Bremse konica) zakoiti; zaustaviti, sprijeiti kretanje
zabulati (lat. bulla peat od voska) staviti bulu, tj. zapeatiti; staviti u
omotnicu
zabuliti (tur. bula ena muslimanka)
uiniti bulom. tj. poturiti enu; omotati glavu rupcem ili alom (na nain
bula)
zadik (hebr. zadik "pravedni") uitelj u
hasidizmu (v.), tovan poput sveca
zadolmiti (tur. dolmak puniti, ispuniti)
zagatiti; ograditi nasipom,
zadumljen {rus. duma misao) zamiljen, zabrinut
zagoloiti (tal. goloso prodrljiv) polakomiti se
zahmet (tur.) teak rad, trud, muka,
napor; potekoa, nevolja
zajik lakotnik, sredozemna biljka lepirnjaa ibastih grana i velikih utih cvjetova
z a k o p a n L gl. prid. trpni glagola zakopati; 2. pren. suzdran, utljiv, zatvoren u sebe
z a k u m {tur. zakkum) v. oleandar
zamak (e. zemak, rus. zamok) utvren srednjovjekovni dvorac; kula,
grad, burg
znmbak (tur.) 1. ljiljan, krin; 2. perunika

zambo mjeanac izmeu crnca i Indijanke ili Indijanca i crnkinje

zambra (p.) ivahni maurski ples; nona zabava s plesom
zamindar bivi indijski sustav vlasnitva nad zemljom: Englezi su zemlju darovali poreznicima koji su im
svake godine plaali odreene svote,
a zemljite su davali u zakup seljacima od kojih su utjerivah svoju dobit
zana (rum. zina) vila
zanana (perz. zenaneh) odio za ene u
kui obinih Perzijanaca
zanat (tur. san'at) obrt; sposobnost, majstorija; zanimanje, struka, profesija
zanella (tal.) pamuni i pol u vuneni materijal za podstave
zanni (tal.) lik lakrdijaa iz talijanske
puke komedije
zantedeskija bot. vrsta biljke kozlaca
(naziv po tal. fiziaru Fr. Zantedes-

ehiju)

zapatak (tal.) zasun (poluga za zatvaranje vrata)

zapateado (p.) ples u 3/4 taktu, s udaranjem peta (vrsta flamenca)
zapon-lak vrsta zatitnog laka za kovine
zapt (tur. zapt, zabvt) strogost, disciplina: poredak
zar (perz.) tanak pokriva, tanka koica,
veo. tanka ljuska
Zaratustra (staroperz. Zarathustra)
uitelj mudrosti kod starih Perzijanac a i osniva jedne dualistike religije, roen oko 900. pr. n. e.; postoje
dva naela, dva duha: dobri duh (Or-

zara

1494

muzd) i zli duh (Ahriman); Ormuzdu

pomae est dohrih duhova: Istina,
Dobrota, Mudrost, Vlast, Zdravlje i
Dugovjenost, a Arimanu dva: La i
Bijes; njegovo se nauavanje odralo
do danas kod Farsa u Perziji i Indiji;
Zoroaster
'*
zara (tur. zerde) ria ih ostupana penica kuhana u razvodnjenom eeru
zarf (ar.) duh, vjetina, otroumnost;
elegancija; korice, zamotak; metalni
tanjur na kojem, u Turskoj, pri posluivanju kave stoji alica
zaruret (tur.) 1. im. m^a, nevolja; 2.
prid. prijeko potreban, neophodan
zarzuela (p.) glazl>en(scensko djelo u
kojoj se izmjenjuju gfuma, pjevanje i
ples; opereta
zasada (e.) naelo, temeljno stajalite, polazite, ustaljeno miljenje
zat (tur.) osoba
zaval (tur. zcval) krivnja; odgovornost
zbaljo (tal. sbaglio) trg. previd, pogreka; pogreka u raunanju; ispravak
pogTeke davanjem odtete
zbitenj (rus. zbilen) rusko narodno pie
od vode. meda i klinia, pije se kao
aj
zbitije (crkv.-slav.) ono to se zbilo, tj.
dogadaj
zborzirati (tal. sborsare) trg. isplatiti,
poloiti novac, akontirati
zborzo (tal. sborso) trg. izdatak, isplata, uzimanje unaprijed, akonto
zbrojovka (c. zbroj oruje) pukomitraljez ekog podrijetla
zdenjoz (tal. sdegnoso) prid. naprasit,
nagao
zdur (lat exitor onaj koji izlazi) 1. glasnik, najavljiva (u Dubrovakoj Republici); 2. zool. vrsta morske ribe
zebra (p., port, zebra, tal. zebro) zool.
ivotinja iz roda konja, s lijepim
prugama po tijelu, ivi u ju. i sred.
Africi, afriki magarac; zebra-drvo
palmino drvo sa sarama

zelot

zebu istonoindijska i afrika vrsti domaeg bivola; Hindusi ga tuju kao

svetu ivotinju
zecer (njem. sitzen sjediti) "sjedilac", tj.
slagar koji radi sjedei za strojem
linotipom, monotipom
zeir (tur. zikir uspomena; znak) zlatan
prsten peatnjak
zefir (gr. zefyros) zapadni vjetar, blag
i prohladan vjetri, povjetarac (vjesnik proljea); mit. bog vjetra kod starih Grka; trg. fina muselinska tkanina, osobito za koulje; voj. v. zefiri
zefiri (fr. zephvrs) mn. vrsta lako naoruane francuske vojske u Aliru
zehcener (njem, sechzehn esnaest)
port, u nogometu: esnacsterac, tzv.
kazneni prostor
zehciger (njem. sechzig ezdeset) ozdesetogodinjak
zeilitoid (gr. zea ito, lithos kamen,
eidos oblik) itan kamen, tvrda tvar
koja se priprema od iti i od koje se,
otapanjem i prekuhavanjem. dobiva
pivo
zekat (ar. zaka) v. zekijat
zekijat (ar. zaka) etrdeseti dio prihoda
u novcu i svaki etrdeseti komad
sitne stoke koji, po propisima Kur'ana, treba davati za pomaganje sirotinje, vrsta muslimanskog vjerskog
poreza; zekat
zelenkada (tur. zerrin kadeh) bot. sunovrat, narcis
zelo it. zjelo (rus.) vrlo, veoma; izvanredno
zeloso it. celozo (tal.) glaz. estoko, arko
zeloso it. zelozo (tal. zeloso, gr. zolos)
glaz. usrdno, sa arom, vatreno
zelut (gr. zelotes nasljedovatelj, oponaatelj) lan ekstremne idovske narodne stranke koja se, izmeu 6fi
70 g. n. c., pobunila protiv Rimljana;
pren. onaj koji s nesnoljivusu prima suprotno miljenje, osobito u religijskim i drugim pitanjima

zelotican

1495

zelotican (gr. zelotos) protjeran u vjerskim pitanjima, pretjerano revnosan

u vrenju vjerskih obreda i Uh
zelotipija (gr. zelotypia) ljubomora, zavist; strasna revnost, pretjerana revnost, nesnoljivost
zelotizam (gr. zelotes) pretjerana revnost, nesnoljivost (osobito u vjerskim i crkvenim pitanjima); usp. zelot
zcloza (gr. zelos, zelosis) revnost, usrdnost, marljivost, ar
zelzela (tur. zelzele) potres
zeman (ar., perz.) vrijeme; stoljee;
smrt., umiranje
zemi (gr. zca ito) kem. osebujan biljni
sastojak, dobiva se od sjemena zca
mays (kukuruza)
zen-budizam (sanskrt.) sustav budhistike meditacije (osobito u Japanu):
meditiranjcm sc nastoji postii djelotvornu ivotnu snagu i najvee samosvladavanje koje dovodi do sjedinjenja s Budhom
zenana (perz. zenaneh) v. zanana
z e n d (staroperz. zend) stari perzijski jezik, onaj kojim je napisana Zend-avesta, najstariji iranski jezik (spada
u skupinu arijskih jezika)
Zend-avesta (staroperz. zend, vasta)
"iva rije", sveta knjiga zendskog
naroda, tj. starih Perzijanaca i njihovih potomaka Farsa, u njoj je izloen religijsko-filozofski Zaratustrin
nauk
zenit (ar. semt) najvia toka na nebu,
ona koja stoji vertikalno nad promatraevim tjemenom; pren. najvia
toka, vrhunac ega; supr. nadir
Zenobija kraljica palmirske drave
('266272.); svoju je vlast proirila
na Siriju, Egipat i dio Male Azije,
ali je na kraju poraena od Rimljana
Z e n o n grki filozof (350264 pr. n. e.),
utemeljitelj filozofije stoicizma
z e n z o (tal.) imenjak; prijatelj

zibaldone

zeoliti (gr. zeo vrijeme, lithos kamen)

mn. mit. skupina veinom bijelih,
sjajnih i lisnatih minerala, uglavnom
silikati s vodom, natrijem i kalijem;
zeolitneploe grad. nezapaljive ploe
za pokrivanje graevina
zerdast (perz. zerd) ut. plave kost;, blijed. afranaste boje
zerdav (tur. zerdava, zerdeva, perz.
zerd) zool. samur, ivotinja iz porodica kuna
zerdenlija (tur. zerdeli) vrsta sitne i
slatke marelice s gorkom jezgrom
zerger (tur.) zlatar
zero (fr.) nula, nitica
zert (tur. sert ut, blijed) 1. prid. naprasit, ljut; 2. pril. muno, neugodno
zetetian (gr. zetetikos) koji trai, koji
pita, ispitivaki, istraivaki
zetetika (gr. zeteo traim, istraujem;
pitam) vjetina da se pomou vjetog
postavljanja pitanja doe do istine
(Sokratova metoda)
zeugma (gr. zeugma most; jaram) ret.
figura pri kojoj se jedan predikat
(glagol), koji zapravo pripada samo
jednom subjektu, odnosi na vie subjekata, ih kad se subjekt koji pripada
samo jednom predikatu odnosi na
dva ih vie predikata, npr: "Moje oi
gledaju na pravednike, a ui na njihove vapaje."
Zeus (gr. Zeus.- mit, najstariji i najtovaniji bog kod starih Grka, otac bogova i ljudi, bog neba, nebeske vatre
(munje)i svjetlosti, ozbiljni, svemoni
i sveznajui gospodar svijeta, praizvor pravde i poretka, zatitnik doma,
grada i gostoprimstva, spasilac i osloboditelj od zla (Rim.: Jupiter)
zevak (tur.) dokolica, odmor, uivanje
zeval (tur.) 1. kraj, propast; opasnost;
2. najvia toka sunca (u podne)
zgrafito (tal. sgraffito) crtanje grebenjem po vapnu ih gipsu
zibaldone it. dzibaldone (tal.) velika
biljenica

zibner

1196

zibner (njem. sieben sedam) sedmica u

kartama; pik-zibner pikova sedmica
{najslabija karta); pren. beznaajan
ovjek
zibriti (tal. sibilare) (Ijukati, puhati;
zepsti, izazivati zebnju
zieer (njem. Sitzer) situacija iz koje se
sigurno moe postii pogodak (npr.
u koarci)
z i e r (tur. zikir) zazivanje Bojeg imena; ziir
zigoma (gr. zygosis) anat. jabuna, jagodina kost; anat. jagodini. koji
pripada jabunoj ili jagodinoj kosti
zigomorfan (gr. zygos jaram, morfe
oblik) anat. ovako se naziva grada
nekog organizma kad se moe samo
jednim pravcem podijeliti na simetrine polovine, npr. kod zmije, lista
ljubiice i dr.; zigomorfan cvijet bot,
simetrian cvijet
zigostat (gr. zvgostateo vagom mjerim,
vaem) onaj koji mjeri, koji ispituje
teinu metalnog novca
zigostatinn (gr. zygostateo vaem)
iz vagan, odmjeren, ispitan mjerenjem. odreden
z i g o t (gr. zygon spoj, veza) fiziol. oploeno ja je koje nastaje spajanjem jajne slanice i spermija, odnosno spajanjem muke i enske gamete
z i g o z a (gr. zvgosis) zool. sljubljivanje
zigrau (njem. Sicg pobjeda, Rausch zanos) opijenost pobjedom, pobjedniki
zanos
z i h e r (njem. sicher) siguran, pouzdan
zihera (njem. sicher siguran) naziv za
ovjeka koji nee riskirati, tj. eka
"svoj trenutak"
ziherica (njem. sicher siguran) v. zihernal
z i h e m a d l (njem. Sichcrhcitsnadel) sapinjaa, skopanica, igla za zapinjanje. zaponka
z i h e r u n g (njem. sicher siguran) teh.
osigura kojim se prekida prejaka
struja

zinafuk

zima (gr. zvme) kvasac, kiselo tijesto

zimian (gT. zymoo mijeam s kvascem. zyme kvasac) koji ie nastao zbog
previranja, Iciseo
zimogen (gr. zyme kvasac, -genes gignesthai roditi sc, nastati) koji stvara
i izaziva vrenje, koji proizvodi vrenje
ili encime
zimologija (gr. zyme kvasac, logia)
kem. znanost o vrenju, tj. o otapanju
organskih supstancija u jednostavnije spojeve pod utjecajem fermenata
(mikroskopski sitnih gljivica koje
svojim razvijanjem uzrokuju vrenje)
zimoma (gr. zymoma) mn. kem. sredstva za izazivanje vrenja; ferinenti,
enzimi
z i m o s k o p (gr. zvme kvasac, skopeo
gledam) ureaj za ispitivanje kvasca
z i m o t e h n i a r (gr. zyme, technikos)
poznavatelj vrenja, onaj koji se bavi
privrednim iskoritavanjem vrenja
zimotehnika (gr. zvme kvasac, technikc) vjetina izazivanja i iskoritavanja vrenja, znanost o privrednom
iskoritavanju vrenja ili fermentacije, npr. u proizvodnji piva, este,
octa i dr.
zimolian (gr. zymotikos) koji izaziva
vrenje; zimotine bolesti nekadanji
est naziv za infekcijske bolesti
zimotikum (gr. zvme kvasac) kem.
sredstvo za izazivanje vrenja, ferment, enzim
zimoza 'gr. zyme kvasac) kem. mijenjanje organskih tijela pod utjecajem
fermenata, vrenje; fermentacija
zimoze (gr. zvmosis vrenje) mn. kem.
v. enzimi
zimozimetar (gr. zyme kvasac, metron) instrument za mjerenje razliitih stupnjeva vrenja (fermentacije)
zimurgija (gr. zvme kvasac, zymurgia)
kemija vrenja, znanost o vrenju
zinaluk (tur. zina preljub, blud) moralna razuzdanost, preljub; prostitucija

zin.jan.trop
zinjantrop lubanja ovjekolikog bia
veoma slina lubanji australopitekusa (naziv prcima Zinj ime kraja
gdje je pronaena i gr. anthropos
ovjek)
zipeiger (njem. siebzig sedamdeset) sedamdesetogodinjak, ovjek od sedamdeset godina
zitogala (gr. zythos jemeno pivo, gala
mlijeko) kem. pivska i octena sirutka
zitopeja (gr. zythos, poiein praviti) pripremanje piva, kuhanje piva
zitos (gr. zvthos jemeno pivo) pie
pripremljeno pulem vrenja., pivo; ocat
zitotehnika (gr. zythos jemeno pivo,
technike vjetina) vjetina kuhanja
piva, kuhanje piva
Zn kem. kratica za cink
zoagrija (gr. zoon ivo bie. agrco ivoga uhvatiti) spasenje neijeg ivota
i nagrada za to
zoantropija (gr. zoon ivotinja, anthropos ovjek) med. vrsta ludila u
kojem ovjek umilja da se pretvorio
u neku ivotinju
zodijaki v. Zodijak
Zodijak (gr. zodion ivotinjica: slika,
lik) astr. "ivotinjski krug"; ovo je
naziv, jo od najstarijih vremena, za
zvijezde koje sc; nalaze na ekliptici i
koje su podijeljen.je na dvanaest jata
zato to su pojedina zvjezdana jala
u tom krugu nazvana veinom ivotir\jskim imenima (Ovan, Bik. Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion,
Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe)
zoetrop (gr. zoe ivot, trope) opt. v.
zootrop
zofor (gr.) arhit. reljefima ukraen friz
na starogrkim graevinama
zograf (gr. zografos) v. zoograf
zografija (gr. zografia) v. zoografija
zoian (gr. zoikos ivotinjski) ivotinjski, koji potjee od ivotinja; ivotni,
koji odrava ivot, koji hrani
znidiofilija (gr. zoidion ivotinjica,
fileo volim) bot prenoenje peluda

1497

zoofag

pomou ivotinja (kukaca); zoidiofilne biljke one iji pelud prenose ivotinje, osobito kukci
zoijatar (gr. zoon ivotinja, iatros lijenik) lijenik ivotinja, veterinar
zoijatrija (gr. zoon ivotinja, iatreia
lijeenje) ivotinjsku lijenitvo, lijeenje ivotinja, veterinarstvo
zoijatrika (gr. zoon ivotinja, iatreia
lijeenje) v. zoijatrija
Zoilos (gr. Zoilos) grki govornik iz
Amfipola u Trakiji. ivio u III. st.
pr. n. e., poznat kao pakostan kritiar
Homerovih pjesama, zbog ega se i
danas njegovim imenom obiljeava
pakostan kritiar i kuditelj
zoizam (gr. zoe ivot) ivot ivotinja,
ivotni proces kod ivotinja
zomos (gr.) juha; zomos melus "crna
juha", jelo starih Sparlanaca
zona (gr. zone) ^pojas". svaki dio povrine zemaljske kugle koji jc zatvoren
izmeu usporednica (arka, umjerena, hladna, suptropska zona); krug,
podruje; drutvena klasa; med. pojavljivanje sitnih mjehuria samo na
jednoj polovici tijela ili uzdu pojedinih ivaca, praeno svrbeom i neuralginim bolom
zonian (gr. zone pojas} pojasni, koii
sc tie Zemljina pojasa, koji jc u vezi
sa Zemljinim pojasom; v. zona
zoo (gr. zoon ivotinja) 2. skraeni naziv za zooloki vrt
zoo- (gr. zoon ivotinja) 1. predmetak
u sloenicama sa znaenjem: ivotinja. ivotinjski
zoodinamika (gr. zoon, dvnamis sila,
snaga, mo) ivotna sposobnost i mo
organizma
zooemija (gr. zoon, haima krv) epidemija kod ivotinja; usp. endemija
zooerastija (gr. zoon ivotinja, erao
udim) v. sodomija
zoofag (gr. zoon, fagein jesti) onaj koji
se hrani mesom, mesojed, mesoder

zoofagian

1498

zoofagian (gr. zoon, fagein jesti, derati) koji jede meso. koji se hrani mesom
zoofagija (gr. zoon, fagein jesti, derati) hranjenje mesom, mesoderstvo
zoofarma uzgajalite divljih krznaa,
npr. srebrnih lisica
zoofarmakologija (gr. zoon, farmakon
lijek, logia) znanost o sredstvima za
lijeenje; ivotinjskih bolesti
zoofenomenologijn (gr. zoon, fainomenon pojava, logia znanost, nauavanje) znanost o ivotnim pojavama
kod zdravih i bolesnih ivotinja
zoofilija (gr. zoon, fileo volim) spolna
naklonost prema ivotinjama; pojava da milovanje ivotinja izaziva
spolni nagon
zoofit (gr. zoon, fyton biljka) ivotinja
s tijelom slinim biljci, polip
zoofitoliti (gr. zoon. fvton, biljka, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni
polipi
zoofitologija (gr. zoon, fvton biljka,
logia) znanost o ivotinjama slinim
biljkama, znanost o polipima
zoofizika (gr. zoon, fysis priroda) znanost o kemijskim svojstvima u ivotinja
zoofiziologija (gr. zoon, fysis priroda,
logia) znanost o ivotnim pojavama
u ivotinjskom i ljudskom tijelu
zoofobija (gr. zoon ivotinja, fobeomai
bojim se) med. bolestan strah od ivotinja
zoofor (gr. zoon, fbros, fero nosim) arhit. stup ili svod s likom ivotinje
zoogeja (gr. zoon, ge zemlja) ivotinjska zemlja, kao konaan proizvod
(produkt) raspadanja i truljenja ivotinjskih tijela
zoogen (gr. zoon, genes, gignesthai roditi se, nastati) hladetinasta masa
(elatina) koja se dobiva iz kostiju
kemijskim putem
zoogenij (gr. zoon, genos) v. zoogen

zoolatrija

zoogenija (gr. zoon, genos, gignesthai

roditi se, nastati, postajati) znanost
0 postanku ivih bia; filogenija
zoogeografija (gr. zoon, geografia)
grana zemljopisa ili zoologije koja
prouava i opisuje rasprostranjenost
ivotinja na Zemlji
zooglifit (gr. zoon, glyfo dubem, izdubem, ureem) geol. kamen u obliku
ivotinje, ivotinjski otisak u kamenu; zoomorfit
zoogonija (gr. zoon, gignomai raam
se) raanje ivih mladunaca
zoograf (gr. zoon, grafo opisujem) opisiva ivotinja; slikar ivotinja, ivopisae; zograf
zoografija (gr. zoon, grafo) opisivanje
ivotinja, prouavanje ivotinja; slikanje ivotinja; prid. zoografski
zoohlorela (gr. zoon, chloros svijetlozelen, zelenout) biol. jednostanina
alga koja ivi u simbiozi sa ivotinjama; zooksantela
zoohorija (gr. zoon ivotinja, hora prostor, zemlja) irenje biljnih sjemenki
1 plodova pomou ivotinja
zoohrezija (gr. zoon, chresis uporaba)
znanost o stoarstvu, stoarstvo
zooid (gr. zoon, cios oblik) individua
u ivotinjskim kolonijama
zoojatrika (gr. zoon, iatreia) v. zojatrija
zoojazis (gr. zoon, iasis lijeenje) v.
zojatrija
zookemija (gr. zoon, ehomeia) znanost
o kemijskim tvarima u ivotinjskom
tijelu, tj. znanost koja ispituje kemijske procese u ivom organizmu
zonkirurgija (gr. zoon, cheirurgia) vjetina lijeenja ivotinjskih rana
zooksantela (gr. zoon, xanthos ut)
zool. v. zoohlorela
zoolater (gr. zoon, latreo oboavam,
potujem) oboavatelj ivotinja, potovatelj ivotinja
zoolatrija (gr. zoon, Iatreia oboavanje;) religiozni) potovanje odreenih

zoolit
ivotinja (kod veine mnogoboakih
naroda), zasnovano na vjerovanju da
se u njima kriju duhovi predaka
zoolit (gr. zoon, lithos kamen) geol.
okamenjena ivotinja, ostatak fosilnih ivotinja
zoolog (gr. zoon, logos) poznavatelj i
uitelj znanosti o ivotu i prirodi ivotinja
zoologija (gr. zoon, logia) znanost (dio
biologije) koja prouava ivotinje s
obzirom na njihov vanjski i unutarnji
sastav, na njihove meusobne odnose
i odnose prema ostalom svijetu; zoozofija
zooloki (gr. zoon, logos) zoologijski,
koji se odnosi na znanost o ivotinjama; zooloka stanica zavod za ispitivanje i prouavanje ivotinjskog
svijeta, osobito morskih ivotinja;
zooloki vrt vrt u kojem se dre domae i, osobito, strane ivotinje, radi
promatranja i prouavanja
zoomagnetizam (gr. zoon, magnes
magnet) ivotni magnetizam, tobonji utjecaj ivanog (nervnog) ivota
jednog ovjeka na ivani (nervni) ivol nekog drugog ovjeka sa svrhom
lijeenja; zove se i biomagnetizam i
magnetoterapija
zoomorfi (gr. zoon, morfe oblik) mn.
tvorevine (ih: stvari) izraene u obliku ivotinja
zoomorfit (gr. zoon, morfe) v. zoolifit
zoomorfizam (gr. zoon, morfe oblik)
zamiljanje i prikazivanje bogova u
obliku ivotinja
zoomorfoze (gr. zoon, morfe oblik) mn.
geol. okamenjene ivotinje iz prijanjih geolokih razdoblja
zoon (gr. zoon) ivotinja
zoonim (gr. zoon ivotinja, onoma ime)
gram. ime ivotinje
z o o n o m i j a (gr. zoon ivotinja nomos
zakon) znanost koja prouava ivotinjski ivot

1499

zooti politi

zoonomija (gr. zoon, nomos zakon)

znanost o ivotu, o zakonima i naelima kojih se Lreba pridravati da
bi sc ouvala ivotna sposobnost
zoonosologija (gr. zoon, nosos bolest,
logia znanost) znanost o ivotinjskim
bolestima
zoonoze (gr. zoon, nosos bolest) mn.
med. zarazne bolesti domaih ivotinja koje mogu prijei i na ljude koji
dolaze u dodir s njima ili s njihovim
izmetinama (bedrenica, bjesnilo, slinavka i dr.)
zoopaleontologija (gr. zoon, palaios
star, drevni, ontos bie, logia) v. poleozoologija
zooparaziti (gr. zoon, parasitos nametnik) mn. ivotinjski nametnici
(paraziti)
zoopatologija (gr. zoon, pathos bol, logia) v. zoonosologija
zooplast (gr. zoon, plasso uohliavam,
izraujem) onaj koji umije izraivati
ivotinjske oblike
zooplastian (gr. zoon, plasso) koji se
tie radova zoo plasta, koji sadri radove zooplasta, npr. zooplastini kabinet ili muzej zbirka ispunjenih ivotinja
zoopsihologija (gr. zoon, psvehe dua,
logia) znanost o duevnim pojavama
kod ivotinja
zoosperma (gr. zoon, sperma sjeme)
fizol. ivotinjsko sjeme, sjemena stanica
zoospora (gr. zoon, sporos sjeme, plod,
usjev) tiziol. bespolne stanice koje
vre umnoavanje
zooteizam (gr. zoon, theos bog) v. zoo1 atrij a
zooterapija (gr. zoon, thcrapeia lijeenje) znanost o hjeenju ivotinja
zootipoliti (gr. zoon, tvpos otisak, lithos kamen) mn. kamenje sa ivo 7
linjskim otiscima

zootokija

1500

zootokija (gr. zoon, tikto raam, tokos

raanje) raanje ivih, mladunaca,
npr. kod sisavaca itd.
zo o t o k sin (gr. zoon, toxon strijela,
otrov) otrov koji izluuju ivotinje
(zmije, pele, muhe, korpioni i dr.)
z o o t o m i j a (gr. zoon, tome rezanje}
ivotinjska anatomija, anatomija ivotinja
z o o t r o p (gr. zoon, trope okret, povrat)
opt. ivi kota, ureaj zasnovan na
naelu zakanjavanja svjetlosnih dojmova: na unutranjoj povrini bubnja nalazi se niz slika koje prikazuju razliite uzasttpne poloaje nekog
tijela koje se kree (npr. konja u trku) pa kad sc bubanj brzo okree,
izgleda kao da se to tijelo zaista kree; stroboskop
z o o t r o p e j o n (gr. zoon, trefo hranim)
mjesto gdje sc uzgajaju ivotinje
z o o z n (gr. zoosis) oivljavanje: spaavanje ih odravanje ivota
zoozofija (gr. zoon, sofia znanje) v.
zoologija
z o p i l o t zool. ameriki jastreb, veoma
prodrljiv
z o r (tur.) mo, jakost, snaga, silovitost,
estina; nevolja, opasnost
z o r b a (tur.) nasilje, teror
Z o r o a s t e r (gr. Zoroasteres) grko ime
za Zaratustru
zort (tur.) strah i trepet, strah od koga,
zebnja; nevolja, tekoa, prijeka potreba
zotian (gr. zolikos ivotvoran; iv;
ivotinjski) koji ivi, koji unapreuje
ivot, koji se tie ivota
zotika (gr. zotike, dvnamis) ivotna
snaga ivotinja
Zr kem. kratica za cirkonij
Zrinski Chutes il, ... ats (engl.) Slapovi Zrinskoga, ime vodopada na ri-

zumcr

jeci Kuilu (u porjeju Konga) koje je

otkrio Hrvat Poeanin Dragutin
Lchrman (15. veljae 1893.)
Zuavi (ar. ziaf, fr. Zouave) mn. stanovnici okruga Zuaviie u pokrajini Konstantini, za novac rado postaju vojnici u slubi Alira, Tunisa i Tripolija; po njima je nazvano francusko
pjeatvo u Aliru koje se sastoji od
tih uroenika i Francuza te nosi orijentalnu odoru
Zucker kommt zuletzt it. cuker koml
culect (njem.) eer dolazi na kraju
(esto se upotrebljava u ironinom
znaenju)
zuher (njem. suchen traiti, Sucher) 1.
astr. s velikim durbinom (dalekozorom) za promatranje spojen i s njim
paralelan mali durbin (dalekozor) s
velikim vidnim poljem (slui za traenje, npr. jedne zvijezde koja se. kad
je ovaj mali durbin (dalekozor) pronae, pojavi u velikom): 2. na fotografskim aparatima: zrcalu slina
naprava koja predmet snimanja jako
umanjuje i pomae da aparat pri snimanju bude u pravilnom poloaju
zuhur (tur.) pojava, dogadaj
zulkade (tur. zilkade) jedanaesti mjesec
muslimanske Mjeseeve godine
Zulukafar pripadnik plemena Zulu (u
naoj starijoj zemljopisnoj knjievnosti: pren. divljak, ljudoder
zulum (tur.) nasilje, nepravda, teror
zum (engl. zoom) 1. zujanje, umljenje;
2. strm uzlet zrakoplova
zumba (tur.) sprava za buenje rupa u
papiru
zumbul (tur. sumbul) bot. cvijet iz porodice ljiljana; hijacint, carevi
zumer (njem. summen zujati) teh. elektrino zvono koje ne zvoni nego samo zuji

, trideseto slovo hrvatske latinice

-*adub (fr. j'adoube) izraz koji se, po
ahovskim pravilima, upotrebljava
kad igra samo dodirne, ali ne pokrene figuru
abo (fr. jabot. lat. gibba) ukrasni nabori od muslina ili ipke na prsima
enskih bluza i haljina te mukih
koulja
ad (fr. jade) groholua, bubreinac (vrsta minerala od kojeg sc izrauju
ukrasni predmeti); v. nefrit
aga (njem. Sage) pila
ajfa (njem. Seife) sapun
akar (fr. jacquard) platnena tkanina
izraena na Jacquardovom stroju
ake (fr. jacquet) v. akonet
akerija (fr. jacquerie) seljaka buna u
sjevernoj Francuskoj 13f>8. kojoj je
bio cilj unitavanje plemstva (nazvano po 1 acque.su Uonhommeu, tj. budaletini Jacquesu, kako su plemii
podrugljivo nazivali seljake); otuda:
seljaka buna, pobuna siromanih
stalea protiv bogatih
aket (fr. jaque, jaquctte) dugaak muki crni kaput (za sveanije prilike);
kratak enski gornji kaput; djeji kaputi
akonet (fr. jaconat) vrsta istonoindijskog, veinom glatkog muslina; ake
alfija (lat. salvia) bot. kadulja, slavulja
(ljekovita mediteranska biljka)
alon (fr. jalon, galon, gaulon) voj. kolac
za mjerenje udaljenosti, toka smjera; koli za mjerenje, mjerniki
koli s barjaiem

aloner (fr. jalonneur) voj. onaj koji

mjernikim koliima obiljeava krilne toke kuda pjeatvo treba marirati
alonirati (fr. jalonner) obiljeiti (ili:
obiljeavati) mjernikim koliima;
zabadati mjernike kolie
aluzan (fr. jaloux, lat zelosus, gr. zelos) ljubomoran, zavidan, koji gleda
poprijeko, neraspoloen, sumnjiav
aluzije (fr. jalousie) ljultomora, sumnjiavost, zavidnost; reetke na prozoru
(koje su se stavljale zbog ljubomore
da bi sprijeile radoznale poglede),
vitak prozorski kapak, zavjesa od
tankih daica: aluzine
aluzine (fr. jalousie) v. aluzije
anbaa (fr. jambe, jambage) grad. temeljni zid. zid temeljac; dobitak
andar (fr. gens d armes, gendarm) prvotno, u Francuskoj; konjanik u tekom oklopu; kasnije: naziv za pojedine konjike pukove; uvar javnog
poretka i sigurnosti, policajac, redar,
orunik
andarmerija (fr. gendarmerie) vojniki organizirane trupe za odravanje
javnog poretka i sigurnosti u dravi,
policija
anila (fr. chenillc) tkanina s gustim,
kratkim i uspravnim dlaicama, a sa
stranje strane glatka (samt, barun,
pli)
anr (fr. genre) rod, vrsta; nain pisanja, stil; dernier genre it. dernije
anr (fr.) posljednja moda; anr-slika
slika koja prikazuje prizor ih doga-

aponerija

1502

daj iz svagdanjeg ivota (za razliku

od slike ija je Lema neki povijesni
dogaaj); anr-umjetnost umjetnost
koja prikazuje pojedinca kao predstavnika svoje vrste u krugu djelovanja koje karakterizira tu vrstu (bila je u modi u XIX. st. u svim europskim zemljama)
aponerija (fr. japonerie) japanska
stvar, japanski proizvod
ar-ptica ptica iz ruskih narodnih bajki; rajska ptica
ardinijera (fr. jardiniere) stalak, stoli za cvijee; posuda za cvijee;
ukrasna zdjelica za slatkie
argon (fr. jargon, tal. gergone) 1. pokvaren govor; osobit govor, poseban
govor nekog drutvenog stalea; osebujnost nekog govora: 2. sitno, kao
pribadaina glava, zumbulu slino
kamenje ute i ljubiaste boje (upotrebljava se za ukras}
bandan (tal. banda strana, bok) prid.
nagnut
bara (tal. svarra) prepona, prepreka
barada (tal. sparare pucati, opaljivati) jedna serija paljenja mina
bir (tal. sbirro, p. esbirro) nekada u
Italiji, osobito u crkvenoj (papinskoj)
dravi: vojniki organizirani straari
i policajci; kod nas se upotrebljava u
znaenju: uhoda, pijun
danovizam pogled na umjetniku i
uope intelektualnu djelatnost u duhu krutih komunistikih naela (naziv prema prezimenu sovjetskog politiara Andreja Aleksandrovia danova, 18961948)
elatina (fr. gelatine, lat. gelare slediti;
slediti se) isto ljepilo, bez boje i okusa, dobiva se kuhanjem kostiju, koe,
krvnih ila i hrskavice; hladetina
elatinizirati (fr. gelatine, geler) pretvarati se u hladetinastu masu, stezati se zbog hlaenja, smrznuti se
elatinozan (fr. gelatineux) hladetinast, koji je kao hladetina

eton

ele {fr. gclce, tal. gelata) voni sok ukuhan sa eerom koji sc, zato to sadri pektinske supstance, pri hlaenju stee, sule; vrsta vonog slatkia, hladetina
eljar {njem. Soller, Solner) pov. relativno slobodan kmet koji je posjedovao
kuicu i neto okunice; slobodnjak,
nadniar
enantan (fr. genanl) dosadan, tegoban,
muan, neprilian, nezgodan; koji se
ustruava, stidljiv, neodluan
eneral (fr. general) voj. v. general\genetv.l en cke.f it. eneral an ef (fr.)
vrhovni zapovjednik, glavnozapovijedajui
eneral an (fr. general) v. generalan; en
general it. an eneral (fr.) uope
enevska konvencija meunarodni
ugovor, sklopljen 22. VIII. 1864. u
enevi, sa svrhom poboljanja sudbine ranjenih i bolesnih na bojnom
polju; ovaj ugovor, obnovljen i dopunjen 6. IV. 1906., protee se na njegu
i zatitu bolesnih zarobljenika, a
potpisalo ga je mnogo drava
enirati (fr. gener) stjenjavati, muiti;
dosadivati, smetati, ograniavati; enirati sc ustezati se, ustruavati sc
eran (fr. gerant) trg. poslovoa, predstavnik trgovake tvrtke; odgovorni
urednik ili predstavnik urednitva
(redakcije) nekog lista
erminal (fr. germinal. lat. germi nare
klijati) mjesec klijanja, sedmi ili prvi
proljetni mesec u francuskom republikanskom kalendaru, od 21. (22.)
oujka do 18. (19.) travnja
ersej (fr. jersey) vrsta pletenog svilenog materijala za haljine
erve (fr. gervais) vrsta masnog francuskog sira. nazvanog po prvom proizvoau Gervaisu
eton (fr. jelon) metalna ih plastina
ploica koja kod igara na sreu zamjenjuje novac; tisk. tiskarsko mjerilo za mjerenje teksta

ein

1503

ein (lat. jejunium) post pred velike

blagdane
ig (fr. gigue, lal. giga) ivahan francuski ples u 8/8 taktu i glazbeni] djelo
kao pratnja za taj ples; gig
igolo (fr. gigolo) mlad ovjek koji uglavnom ivi od ljubavnih veza sa starijim. imunijim enama; profesionalni plesa koji daje satove plesa
po kuama
ile (fr. gilel) prsluk; vrsta kartake igre
ilet noi za brijanje (nazvan po imenu
izumitelja Gillette)
iljer (ma. zseller) stanar u tuoj kui
ing (tal. zinco) cink
ip (fr. jupe, lat. juppa, tal. giubba) kratak, osobito enski, dio odijela, prslui, steznik: donja suknja
ip-kilot (fr. jupe-culotte) dimijasta
suknja, dimije
ipon (fr. jupon) donja suknja
irafa (fr. girafe, ar. zarafa, eg. sor-aphe) zool. poznata dugovrata afrika
ivotinja; glaz. vrsta glasovira, tzv.
glasovir-harfa; pren. motka, visoka i
suha ena, visok i suh mukarac
iranda (fr. girande, lat. gyrus) vodoskok s mnogo cijevi iz kojih vodeni
mlazovi skau uvis i, zbog zraka zatvorenog u cijevima, prave velik um;
veliki vatreni kota koji baca iskre
iz raketa; vatromet kod kojega u isti
mah poleti mnogo raketa
irandol (fr. girandole, tal. girandola)
uspravan svijenjak s vie krakova:
vatreni kota, vatreno sunce (u vatrometima); osobito: glasoviti vatromet
koji sc prireuje za velike praznike
u Rimu (odjednom bude ispaljeno i
po tisuu raketa); vrsta naunice od
dragulja, dijamanta
irant (tal. giranto) trg. potpisnik mjenice koji vraa dug ako ga dunik
nije podmirio, jamac; indosant
irardi-eir plosnati tvrdi slamnati eir (naziv prema bekom glumcu
Aleksandru Girardiju)

irondisti

irasol (fr. girasol) 1. opal (vrsta dragulja); 2. suncokret

irat (tal. giratario) trg. osoba na koju
sc mjenica prenosi; iratar, indosatar: supr. irant
iratar (tal. giratario) trg. v. irat
ire (fr. jure, lat. jurare prisegnuti) onaj
koji je zaprisegnut; prav. lan porotnog suda, porotni sudac, porotnik
irela (fr. girelle) zool. arena morska
ribe koja ivi u toplim morima
iri (fr., engl. jury, lat. jurare prisegnuti) porotni sud, porota; ocjenjivaki sud ili odbor za dodjeljivanje nagrada na umjetnikim, knjievnim,
znanstvenim i si. natjeajima
irirati (tal. girare) trg. mjenicu ih neko
potraivanje na nekog drugog prenositi ili prenijeti, prepisati, doznaiti
(takva mjenica zove se irirana m.)
iro (lal. giro, lat. gyrus, gr. gyros
krug) trg. optjecaj novca: pismeni prijenos mjenice ili bankovnog potraivanja s jednog vlasnika na drugog;
mjesto gdje se trgovci sastaju radi
zakljuivanja poslova, burza; iro obveza obveza iranta da e platiti iznos mjenice na kojoj je njegovo ime
iro-banka (tal. giro, fr. banque) trg.
hanka u kojoj se novac prenosi s jednoga na drugog jednostavnim dopisivanjem i otpisivanjem
iroklinomctar (gr. gvros krug, klino
nagibam, metron mjera) zrak. sprava
koja automatski pokazuje svaku
promjenu nagiba, odnosno tenju za
naginjanjem tijekom leta
i r o k o m p a s precizni iroskop, vrsta
brodskog kompasa
ironda (fr. gironde) umjerena republikanska stranka u doba Francuske
revolucije (17911793), iji su voe
bih iz deparlmana Gironde
irondisti (fr, gironins) mn. pristae
ironde (oni su takoer glasovah za
smrt kralja Luj a XVI., ah su ga nastojali, apelom na narod, spasiti)

iroplan
iroplan (fr. gyroplane) zrak. motorni
zrakoplov kod kojega se. osim elise
na prednjoj strani, postavlja elisa i
iznad krila sa svrhom da, okreui
se oko uspravnih osovina, omogui
strmije uzlijetanje i slijetanje
iropter (gr. gyros krug. pteron krilo)
zrak. zrakoplov tei od zraka, s krilima iznad trupa koja se okreu oko
vertikalnog, uspravnog slupa
iroskop (gr. gyros kriv, izboen, zaobljen, skopeo gledam) v. giroskop
iskobutist (fr. jusvu'aubout) pristaa
politike iskobutizma
iskobutizam (fr. jusyu'au bout do kraja) politika koja svoje ciljeve provodi
do krajnjih granica, politika revanizma, osvete i nepomirljivosti
itelj (rus.) stanovnik
iole (tal. zizzola sitnica) mn. vrsta sitnoga graha
iula (lat. Zizyphus jujuba) bot. iimak (biljka iz porodice krkavina)
laht(n)ina (slov.) vrsta loze i vina
("plemenka")
lajf (njem. Schlcife petlja, oma) konica, zavor na (seljakim) kolima
lundra njem. (Schrunde ispucana koa) ila, tetiva u miiu; smeurano
i nevrijedno meso uope
lundrav (njem. Schrunde ispucana koa) ilav, tvrd, nejestiv
mulj (lat. modiolus) aa
nirati (njem. sehnuren) vezati, stezati
(uzicom, vrpcom)
ob (engl. job) u boksu: kratak udarac
iz velike blizine
o n g l e r (fr. jongleur, lat. joculator aljivac) u sred. vijeku: glazbenik ili svira koji jc pratio trubadura; kasnije:

15

04

uu

komedija, lakrdija; opsjenar, cirkuski artist (loptama, noevima, bakljama i dr.); varalica
nnglcrija (fr. jonglerie) komedijatvo,
opsjenarstvo; prijevara, varanje
onglirati (fr. jongler) pokazivati vjetine; bacati istodobno uvis vie stvari
pa ih doekivati u ruke; pren. snalaziti se u svakoj situaciji
oret (fr. georget) tanka svilena tkanina zrnaste povrine (za fine enske
haljine); takoer: krp.p-oret
ovijalan (fr. jovial. tal. giovale, lat. Jovialis) roen pod Jupiterom (sretnim
planetom); vedar, radostan, veseo
ubr (polj.) europski bizon
ubrovvka it. ubruvka (polj.) poljska
rakija zainjena travom ubrovkom
koja raste tamo gdje pasu ubri
uisans (fr. jouir. jouissance) uivanje;
prav. uivanje, uporaba
ur (fr. jour, tal. giorno, lat. jornus) dan;
poslijepodnevni domjenak i zabava
ur-fiks (fr. jour fixe) u otmjenim kuama: utvreni dan primanja u tjednu, dan kad se moe doi u posjet i
bez poziva, dan primanja
urnal (fr. journal, tal. giomale, lat. jornale) dnevnik, dnevni list, asopis,
novine; modni list; trg. knjigovodstveni dnevnik
urnali st (fr. journaliste) novinar, onaj
koji se bavi novinarstvom
urnalistikn (fr. journal) novinarstvo
urnalizam (fr. journalisme) novinarstvo; novinarski stale
umalizirati (fr. journaliser) pisati po
novinama, baviti se novinarstvom;
trg. unositi u poslovne knjige, knjiiti
uu (fr. joujou, jouer) vrsta igrake