Elias

norbert elias o procesu civilizacije. sociogenetska i psihogenetska istraivanja, drugi svezak (str.
267-538, 566-594)
norbert elias o procesu civilizacije. sociogenetska i psihogenetska istraivanja, drugi svezak

(str. 267-538, 566-594)
PROMJENE U DRUTVU
NACRT TEORIJE O CIVILIZACIJI
tree poglavlje: o sociogenezi zapadne civilizacije
1. pregled dvorskoga drutva
kroz srednji vijek se deava borba crkve, plemstva i vladara za udjel u vlasti. u 12. i 13. st. se kao
novi partner u borbi pojavljuje graanstvo. u svim ovim borbama pobjedu pomalo odnosi vladar.
kae: povijest treba sagledati kao mozaik pojedinanih postupaka individua. ipak postoji pravilnost.
tako moemo govoriti o epohi apsolutizma u evropi koja je vezana uz promjenu samog ustrojstva
drutva. zato se pitamo: na temelju kojih promjena drutva se toliko poveava mo srednjovjekovne
institucije kralja ili kneza?
ovdje je rije o razdoblju renesanse. ovdje dvorovi postaju sredite oblikovanja stila zapada. kae: u
to vrijeme se na dvoru stvara jedna nova vrsta drutva. ovo manje vrijedi za njemaku, a prije svega
za francusku = dvorsko drutvo.
kae: iz pariza se kroz krae vrijeme ire ista ponaanja, manire i jezik, ukus.. po svim dvorovima
evrope. ovo irenje je prije svega rezultat injenice da posvuda u evropi nastaju iste drutvene
formacije, a dvorovi preuzimaju manire od onog koji je u to doba bio najmoniji. u tom smislu je
francuska bila ideal ostatku jer se u njoj u najveoj mjeri razvilo ono emu su svi teili.
kae: ove evropske dvorove i njihovu uglaenost treba prije svega promatrati kao organe
komuniciranja evropskog drutva u cjelini.
i sad pokazuje kako su evropski dvorovi i aristokracija bili povezaniji meusobno nego s drugim
slojevima u vlasititim zemljama. ovo nestaje tek od sredine 18.st. ovo je, kae, svakako vezano uz
uspon graanskog drutva. tako od tada nestaje i francuski kao dominantan jezik. ovo razdoblje
defintivno zavrava francuskom revolucijom.
pa kae: ako traimo zajednike drutvene tradicije evrope, ne trebamo gledati samo kranstvo i
rimsko-latinsko nasljee, ve i na ovu poslijednju veliku prednacionalnu drutvenu formaciju. ova
formacija je znaila civiliziranje ponaanja, ublaavanje grubih navika i nestanak raspojasanih obiaja
srednjovjekovnog drutva = samodiscipliniranje. ovo ujedno oznaava i poetak diplomacije i
'dvorskog' racionalizma.
kae: upravo se u ovom razdoblju dvorske aristokracije oblikovao skup pravila koji je karakteristian
za zapad i koji se i danas smatra zajednikim obiljejem zapadne civilizacije. pojavom ovog drutva
je zapoela promjena nagonskog ivota gornjih slojeva u smislu civilizacije.
dakle: ovo je proces kojim je drutvo ratnika, vitezova postalo ovisno i centralizirano kroz vladara.
stoga sociogeneza apsolutizma igra kljunu ulogu u procesu civilizacije: civiliziranje ponaanja. ovo
se nadalje ne moe shvatiti bez promatranja nastanka drava i centralizacije drutva.
norbert elias o procesu civilizacije. sociogenetska i psihogenetska istraivanja, drugi svezak (str. 267-538, 566-594)
2. kratak osvrt na sociogenezu apsolutizma

nekoliko je mehanizama koji su poveali anse za jaanje sredinje vlasti vladara. ovi mehanizmi se
najpotpunije vide na primjeru francuske.
1. rast financijskih sredstava vladara. naime, pojavom robnonovane privrede, raste koliina
novca u opticaju, a time i cijene. ovo nanosi najvie tete plemstvu koje nema stalne novane
prihode, a najvie koristi vladaru koji ubire proporcionalni dio poreza, te graanstvu. tako vladar
ima sve vee resurse, a plemstvo sve manje.
2. rast vojne moi vladara. naime kako vladar ima vie novca tako moe platiti najamnu vojsku,
pa mu vie nisu potrebni vazali. drugi vaan faktor osim vee koliine novca je ovdje i velika
ponuda vojnika (to je ono to bi danas zvali nezaposlenost). kasnije se pojavljuje i novaenje... uz
ovo se deava i promjena ratne tehnologije (puka) koja ini konjanike vitezove manje
potrebnima.
dakle ova dva procesa = slabljenje srednjovjekovnog ratnikog stalea i jaanje centralne moi
vladara. plemstvu je bilo na raspolaganju nekoliko rjeenja:
a) pljakati
b) prodavati imanje
c) stupiti u slubu vladara
sad jo dodaje oko vojske: budui da je plemstvo postalo manje potrebno kao 'slobodni ratnici', ono
se poinje pojavljivati kao zapovjednici u slubi vladara.
a sad jo jedan dodatni vaan faktor: uz slabljenje plemstva, jaa mo graanstva. meutim ova
dva sloja su kroz navedeno razdoblje otprilike izjednaeni u moi, a kae, upravo njihova
izjednaenost kao i stalna napetost izmeu ova dva stalea i odgovara centralnoj moi vladara: tako
vladari nastoje da nijedna od njih ne dobije premo, kao i da ne stupe u savez. tako su u odreenim
razdobljima vladari vie poticali graanstvo (ako je plemstvo bilo prejako) i obrnuto.
3. mehanizam razvoja drutva u srednjem vijeku
PRVI DIO: MEHANIZMI FEUDALIZACIJE
I.
uvod
najbolji primjer za uspon sredinje moi vladara = francuska. naime ovdje, za razliku od engleske i
njemake, mo vladara raste kontinuirano od 12.st. ipak autor pokazuje da treba biti oprezan pri
poimanju ovih podruja kao 'francuske', 'engleske' ili 'njemake', budui da se u ovom trenutku jo ne
radi o integriranim socijalnim podrujima...
stoga injenicu da je 'isle de france' postala sredinjom tokom jedne nacije ne treba unaprijed
promatrati kao nunost. tako su naprimjer neka junofrancuska podruja bila integiriranija s
pokrajinama sjeverne panjolske..
i sad dalje pokazuje kako se ni granice zapadnofranakog carstva kako su postavljene u 9.st. ne
poklapaju s onim to danas uvrtavamo u francusku... osim toga ove granice ne smijemo poimati
kao granice drava, nacija ili naroda.
u ovoj fazi (valjda je rije o 9. ili 10.st.) u veini vladarskih podruja postoji nestabilnost zajednitva
centrifugalne sile koje gone na raspad. e i sad se pita: na temelju kojih osobina vladarskih podruja
2
nastaju te centrifugalne sile i koje promjene u strukturi drutva daju sredinjim vlastima premo nad
njima od 15.st. nadalje?
II.
centralizirajue i decentralizirajue snage unutar srednjovjekovnog aparata vlasti
kako je funkcionirala vlast u carstvu karla velikog: ovo carstvo je temeljeno na osvajanju. osvojena
zemlja se daje kao nagrada ratnicima iz careve pratnje. ovi funkcioniraju i kao slubenici carstva koji
dijele pravdu, provode policijske poslove dakle oni su carevi opunomoenici, slubenici imaju svu
vlast na odreenom podruju. oni svoje usluge naplauju koritenjem zemlje koja im je stavljena na
raspolaganje, a poslove slube obavljaju povremeno.
kae: ovakav podijeljeni aparat vlasti stvara znaajne napetosti koje imaju pomalo cikliki oblik. dakle
kako funkcioniraju te napetosti:
oni kojima je vladar podijelio vlast nad odreenim podrujima (leno) se pomalo od njega
osamostaljuju i uskoro pokuavaju dobiti neovisnost od vladara
vladar na ovo odgovara postavljanjem vlastitih povjerenika (po mogunosti lanova obitelji) kako
bi ponovo zadobio vlast
ovi novi povjerenici se kroz jednu ili dvije generacije ponovno okreu separatizmu, pa se proces
nastavlja dalje u nedogled.
naime: vladar nema tehnoloke mogunosti kontrole cijelog teritorija, pa ga mora davati na
raspolaganje. s druge strane vladar nema ni mogunosti platiti one koji su mu odani osim zemljom.
ovaj proces se eventualno moe okrenuti u sluaju vanjske prijetnje, u kojem vazalima opet postaje
potreban kralj-vojskovoa. pod pretpostavkom da je vladar bio uspjean u ratu, on ponovno stjee
mogunost da raspolae svim lenima svog podruja, pa proces kree ispoetka. meutim ako je
vladar manje sposoban u obrani od vanjske prijetnje centrifugalne tendencije dodatno jaaju.
ovo je kae jedan od najvanijih procesa u mehanizmu razvoja zapadnog drutva ranog srednjeg
vijeka.
sad pokazuje kako je zapravo kljuni faktor koji utjee na jaanje centrifugalnih tendencija
sposobnost vladara za obranu od vanjske prijetnje. nadalje vaan faktor = pravo raspolaganja
zemljom koje dodjeljuje vladar (leno) postaje nasljedno.
i sad ovo pokazuje na primjeru karla velikog i njegovih nasljednika koji s jedne strane vie nisu bili
sposobni oduprijeti se zahtjevu za nasljednim pravom svojih vazala, a s druge nisu imali dovoljno
ratnikog ugleda da bi sprijeili centrifugalne sile.
i sad pria o raznim vladarima koji su naslijedili karolinku dinastiju...
pa pokazuje kako je saski kralj otto bio svjestan centrifugalnih tendencija pa ih je pokuavao
ograniiti dodjeljivanjem lena sveenicima (biskupima) budui da ovi nemaju nasljednike. meutim
ovo se u konanici nije pokazalo korisnim jer se biskupi uskoro ponaaju na isti nain kao i
svjetovni ljudi: podruja koja su predana na upravljanje biskupima uskoro se pretvaraju u kneevine.
dakle ovako se pomalo desila dezintegracija zapadnofranakog carstva.
i sad dalje o vladaru (nije jasno da li karolinkom ili openito). naime osnova drutvene snage
vladara, osim njegove moi kao vojskovoe = vlasnitvo njegove obitelji, zemlja. u ovom smislu on
nije u nita boljem poloaju od vazala.
kod zapadnofranakih karolinga je ovaj teritorij kroz dugotrajne borbe pomalo razdijeljen i stalno se
smanjivao (budui da nije bilo novih osvajanja). tako vie nije bilo ni sredstava za nagraivanje
3
ratnika, pa je i njihova vjernost oslabila. e a to je manje vazala slijedilo vladara to je njegova mo

bila slabija. tako se s vojnom slubom deavalo isto to i sa zemljom. tako kraljevska funkcija u
zapadnofranakom carstvu sve vie slabi.
tako se pomalo dezintegrira zapadnofranako carstvo (budua francuska), a slian proces se deava
i u istonofranakom carstvu.
u zapadnom se pojavljuje snaan konkurent dinastiji karolinga: kua od francije (capet).
i sad dalje pokazuje da se dezintegracija desila prije u zapadnofranakom carstvu prije svega zbog
toga to nije bilo snanijih prijetnji izvana, pa tako ni prilike za vladara da se iskae kao vojskovoa. u
istonom (njemaka) je ovih prijetnji bilo mnogo, pa je i centralizacija bila jaa.
osim toga: istonofranako carstvo je imalo teritorije u pozadini na koje se moglo iriti i tako stvarati
nove teritorije za dijeljenje, to u zapadnom nije bio sluaj.
dakle dezintegraciju i jaanje centrifugalnih sila zapadnofranakog carstva je ubrzalo:
1. nepostojanje vanjske prijetnje
2. nepostojanje teritorija za osvajanje
tako kralj pomalo postaje manje moan od svojih vazala. kae: ovo nije slabljenje pojedinih kraljeva,
ve slabljenje kraljevske funkcije. tako kralj postaje obini barun, meu ostalima, s neto vie zemlje,
koji nema puno za rei izvan svojeg teritorija.
i sad pokazuje kako je do 12.st. u francuskoj uspostavljena takva situacija u kojoj vie ni ne postoji
znaajnija komunikacija izmeu kralja i ostalih teritorijalnih vladara. tako se zapravo vie ovdje ni ne
moe govoriti o kraljevstvu, ve prije svega o zajednici teritorijalnih vladara koji su meusobno u
ravnotei.
a sad o istom tom vremenu u njemakoj (12.st.): tamo kraljevska vlast jo jednom stjee premo, no
nakon toga jo jae uvruju teritorijalne vlasti koje su iznimno mone u spreavanju centralizacije.
meutim u francuskoj od 12.st. ipak poinje postupna centralizacija i reintegracija sve veeg
podruja.
e i sad se autor pita: to u grai drutva na jednoj strani pogoduje centralizaciji, a s druge dijeluje
suprotno tim centralizirajuim snagama?
dakle: decentralizirajue snage u ranosrednjovjekovnom kontekstu po veini autora funkcioniraju na
sljedei nain: feudalizacija potie vladare da svoje slubenike opskrbe zemljom, a ako pritom nisu
htjeli osiromaiti, primorani su na vojne ekspanzije uperene prema prostorima slabe moi u
susjedstvu. u razdobljima mira slabi kraljeva mo, a ako nema novih osvajanja, smanjuje se kraljev
posjed. ovo je kae dio procesa feudalizacije.
ovaj oblik vladavine je neraskidivo povezan s odreenim oblikom gospodarstva naime dok god u
drutvu prevladavaju odnosi naturalne privrede nije mogue uspostaviti vrsto centralistiko
inovnitvo, a niti stabilni upravni aparat kojim bi se upravljalo iz sredita. dakle centrifugalne
tendencije su prije svega vezane uz odreeni oblik privrednih odnosa. i dalje: u ovom obliku
privrednih odnosa se potrebe ljudi mogu zadovoljiti neposredno sa zemlje, a meusobne
komunikacije meu podrujima su slabe. tako je povezanost izmeu podruja slaba.
tek kad poinje jaati povezanost i meuovisnost, postaju mogue sredinje institucije.
naime bez prostorne povezanosti teko je i provoditi vlast nad velikim teritorijem, kao to je teko
vriti razmjenu izmeu pojedinih teritorija. tako je veina teritorija upuena na autarkiju.
kae: da bi razumjeli proces civilizacije vano je imati jasnu predodbu o tome to je to:
naturalna ili kuna privreda
novana privreda
povezivanje veeg broja ljudi
promjena drutvene ovisnosti pojedinca
porast podjele funkcija
...
zato e autor sad objasniti pojam naturalne privrede: dakle ovdje je rije o drutvu u kojem roba
(prije svega poljoprivredna) prelazi direktno iz ruke proizvoaa u ruku potroaa, a ponekad su ova
dva isto. s vremenom se ovaj put produuje, tj. na njemu se pojavljuje sve vie posrednika. novac se
pojavljuje u situaciji kad ovaj niz postaje predug.
zato pojmovi naturalna i novana privreda nisu suprotnosti, ve dio istog kontinuuma.
na zapadu se deava drutveni proces diferencijacije drutvenih funkcija i poveanje meuovisnosti
sve veeg broja ljudi (dakle produenje niza izmeu proizvoaa i potroaa). autor smatra da je
promjena oblika vlasti i upravnog aparata samo jedan od aspekata ove drutvene promjene.
snaga centrifugalnih tendencija usmjerenih na lokalnu politiku autarkiju u drutvima s preteno
naturalnom privredom, odgovara stupnju lokalne privredne autarkije.
kae: u razvoju ratnikih drutava s naturalnom privredom se mogu razlikovati dvije faze koje se
mogu ponavljati i vie puta:
1. faza ratnikog vladara koji osvaja i iri svoj teritorij: ovdje postoji snana sredinja mo
temeljena na drutvenoj funkciji vladara kao vojskovoe. ako ova funkcija nije potrebna kroz dulje
razdoblje ili kralj nije uspjean u njoj, on gubi i svoje sekundarne funkcije (sudac...). tako vladar u
ne ostaje nita osim titule kao prednost pred ostalim teritorijalnim vladarima.
2. faza vladara koji konzervira, uva i ne stjee nove zemlje: ako nema vanjskih neprijatelja niti
izgleda za nova osvajanja centrifugalne sile stjeu prednost. svatko tko ima komad zemlje
smatra da je on gospodar na njemu. ovo je prije svega vezano uz stupanj njegove ovisnosti o
vladaru, koja je pak vezana uz sigurnost.
dakle: ovdje ne postoji integrativna snaga privrede, ve je jedina integrativna snaga vojska: potreba
za osvajanjem / obranom. e a budui da je tako, svako ujedinjavanje u ovom drutvu je nestabilno i
ovisno o ovim vojnim faktorima.
pritom su se, kae, ove faze i vie puta izmjenjivale. ipak izgleda da su u ovom razdoblju
centrifugalne sile ipak bile snanije. sad je naravno pitanje zato? mogui odgovor: u zemljama
nasljednicama karolinkog carstva (zapadnom svijetu) se smanjila opasnost izvana.
meutim moda postoji i neki drugi faktor...
kae: ova postupna decentralizacija vlasti i zemalja, te prijelaz vlasti iz ruku sredinjih vladaraosvajaa u ruke kaste ratnika se zove proces feudalizacije.
III.
prirast stanovnitva nakon seobe naroda
sad nas dakle zanima kako je dolo do feudalizacije. danas povjesniari sve vie uviaju da se ovdje
ne radi o planskoj tvorevini pojedinih ljudi ili institucija. feudalizam nije nastao planirano, ve kroz
polaganu evoluciju. u tom smislu je feudalnost svojevrsna prirodna pojava (a.calmette).
5
kae: mi tu zapravo poseemo za rjenikom prirodnih ili tehnikih znanosti. on nam naime pomae
da izrazimo ono neizbjeno u drutvenim procesima.
meutim kako objasniti na koji je nain nastala neka nova situacija i zato nije nastala neka druga?
pritom, kae, odgovore ne treba traiti u ulogama pojedinaca ili njihovim idejama, ve u spletu
ljudskih odnosa. tako su pojmovi kao to je feudalizam, apsolutizam, kapitalizam, naturalna privreda,
pojmovi koji reprezentiraju institucije koje su zapravo samo dio procesa promjene u strukturi ljudskih
odnosa...
ovo kae vrijedi i za sam proces civilizacije.
kae: jedan od najvanijih pokretaa u mijenjanju strukture ljudskih odnosa i odgovarajuih institucija
= poveanje ili smanjenje broja stanovnika. ovo ne moemo smatrati prvim i jedinim uzrokom svih
zbivanja, ali svakako vanim faktorom.
promjena stanovnitva se prije svega moe shvatiti kao prisilni element (dakle ono to nije rezultat
niijeg plana).
i sad o kretanjima stanovnitva u doba seobe naroda (8, 9. st.): pokazuje koja su sve plemena stizala
u evropu i kojim redosljedom...
prije ovog se deava opadanje broja stanovnika u kasnoj antici, pa nestaju i drutvene institucije koje
odgovaraju gustoj naseljenosti. autor pokazuje kako je upotreba novca upravo rezultat vee
naseljenosti nekog podruja: kad se broj stanovnika smanji ispod neke razine, automatski se i prazne
trita, a veze izmeu proizvoaa i potroaa postaju krae, pa se deava ponovni pomak prema
naturalnoj privredi.
e sad seobama naroda ponovno dolazi do laganog porasta stanovnitva.
pa kae: u povijesti evropskih naroda izmjenjuju se faze prenaseljenosti s fazama manjeg pritiska.
pritom prenaseljenost nije apsolutni pojam. tako odreeni broj stanovnika koji moe preivjeti u
industrijskoj ekonomiji s razvijenim komunikacijama i trgovinom, u naturalnoj privredi moe
predstavljati ogromnu prenaseljenost.
prenaseljenost = takav prirast stanovnitva u nekom podruju koji ima za posljedicu da je u
postojeoj strukturi drutva sve manje ljudi u stanju osigurati namirivanje svojih standardnih potreba.
ovo je relativan pojam koji ovisi o tome to u odreenom trenutku predstavlja standardne potrebe i
koje su mogunosti njihovog zadovoljenja.
posljedice prenaseljenosti (u sluaju naturalne privrede):
zatvaranje i razdvajanje onih koji imaju dovoljno zemlje da zadovolje potrebe
naglaeno povezivanje onih koji imaju vie kako bi se obranili od onih koji nemaju
pojaava se pritisak na susjedna podruja koja su rjee naseljena ili slabije branjena
pojaava se tendencija iseljavanja
e pa kae: nakon to su se seobe polagano smirile i okonale velike borbe pokazali su se znakovi
ovakve prenaseljenosti.
i sad o zapadnofranakom carstvu: ovdje su kae, vrlo vidljivi znakovi ove prenaseljenosti. ovdje od
9.st. nadalje nestaju znaajnije prijetnje, a mogunosti za ekspanziju su sve slabije, pogotovo
jaanjem istonog carstva (njemake). ovo dakle potie dezintegraciju jer se gubi potreba za
funkcijom kralja. s druge strane u samom carstvu se deava sve vei prirast stanovnitva. ovo
poveava pritisak na zemlju: kre se ume, isuuju movare
IV.
neka zapaanja o sociogenezi kriarskih ratova
dakle sad za poetak o teritorijalnom irenju iz zapadnofranakog carstva

i sad tu pokazuje kako su pod pritiskom manjka zemlje u 11.st. normanski vitezovi krenuli raditi za
talijanske kneeve i pomalo dobili zemlju u italiji (na siciliji). tako je sicilija postala normansko
feudalno carstvo.
slina stvar se deava i u panjolskoj i portugalu: francuski vitezovi odlaze u pomo panjolskim
kneevima protiv arapa. tako i tamo nastaje feudalno carstvo.
nadalje normanski vitezovi kreu i na britanski otok, pa i tamo osvajaju teritorije.
meutim nakon ovog ponestaju teritoriji za ekspanziju u blizini, pa se pogledi upravljaju na daljinu:
sveta zemlja. e i tako normanski i francuski teritorijalni vladari kreu prema svetoj zemlji
jeruzalem... pa se i tamo osnivaju nove feudalne vladavine.
kae: injenica da se panja usmjerila ba prema tamo je prije svega rezultat djelovanja crkve. no
sama injenica da je bilo potrebno osvajanje nije djelo crkve ve drutvenog pritiska. crkva u tom
smilsu samo upravlja postojeim pritiskom: ona prihvaa nudu i daje joj nadu i cilj izvan francuske.
borbi za nove zemlje se daje cilj i opravdanje njenim pretvaranjem u borbu za vjeru...
kae: kriarski ratovi su tako prvi veliki kolonizatorski pokret kranskog zapada usljed
prenaseljenosti.
drugo vano kretanje prema istoku: nijemci i osvajanje pruske, baltika i dananje poljske...
najvea posebnost po kojoj se prva faza prenaseljenosti i ekspanzije razlikuje od kasnijih faza = vii
slojevi se mnoe jednakom brzinom kao i nii (ovo u kasnijim fazama prestaje biti sluaj, zbog
procesa civilizacije, uljuivanja, obuzdavanja...). dakle u ovoj fazi ne nastaje samo viak
siromanih, ve i viak viih slojeva koji nemaju dovoljno da bi zadovoljili potrebe svojeg statusa. ovo
je jedno od moguih objanjenja prve kolonizatorske ekspanzije viak viih slojeva.
i sad autor posebno upuuje na ulogu mlaih sinova vitezova kojima je ostalo najmanje imanja. ovi
su bili vaan faktor: kao kriari, pljakai, najamnici u slubi veih gospodara, pa i materijal za prve
stajae vojske.
teritorijalnu ekspanziju potiu dakle s jedne strane siromani vitezovi kako bi si osigurali sredstva za
ivot, no s druge i oni bogatiji, budui da upravo na veem teritoriju temelje svoju mo, tj. propadaju
ako nemaju stalno nove teritorije na raspolaganju za dati u leno.
kae: donedavno se mislilo kako je ambicija za stjecanjem vie posjeda specifina za kapitalizam. iz
ovog vidimo da je to tono samo ukoliko govorimo o novcu. meutim u srednjem vijeku i naturalnoj
privredi najvaniji oblik posjeda je zemlja, a tenja za njenim stjecanjem ukljuuje drugaija sredstva.
druga bitna znaajka srednjeg vijeka jest da nema odvojenosti politikih i ekonomskih funkcija pa su
vojne akcije istodobno i politike i ekonomske, a potreba za veim bogatstvom je istovjetna potrebi za
poveanjem podruja vladarske moi, suvereniteta i tenjama za poveanjem vojne snage:
najbogatiji = najjaa vojska = vladar.
dakle u ovom drutvu se vlasnik jednog posjeda prema drugom odnosi kao danas drave jedne
prema drugima. pritom si ni oni bogatiji ni oni manje bogati plemii ne mogu dopustiti da ne sudjeluju
u ekspanziji, jer im to smanjuje mo, pa dolaze u opasnst da nekad budu pokoreni.
i sad tu pokazuje primjer osvajanja engleske od strane normanskih vitezova...
7
V.
irenje drutva u unutranjost zemlje: stvaranje novih organa i instrumenata
demografski pritisak je s jedne strane vladajui sloj tjerao na teritorijalnu ekspanziju. no za nie
slojeve je ovo bilo nedostupno rjeejne. kod niih slojeva je ovaj pritisak tjerao na diferencijaciju
rada. kmetovi protjerani sa zemlje su tako bili materijal za postupni nastanak gradova.
kae: ve u 9.st. su postojale vee aglomeracije ljudi, meutim ovdje se ne moe govoriti o
gradovima. ovo su prije svega bile utvrde i sredita upravljanja poljoprivredom pojedinih veih
vladara. pritom ni nekadanji (antiki) gradovi nisu zadrali urbani karakter, ve su bili dijelovi i
skupine poredani jedni pored drugih koji se bave zemljoradnjom i gdje se troi sve to se proizvede.
od 11.st. ove nakupine poinju rasti, a ine ih neslobodni (kmetovi). u poetku ovi najee u novoj
sredini ponovno postaju kmetovi, no s vremenom oni brojano nadjaavaju gospodare, pa poinje
dugotrajna borba u kojoj oni uspijevaju izboriti svoja prava. ovo se prvo deava u italiji i flandriji
(11.st.).
kae: uspon ovih graanskih slojeva je objanjenje za sve strukturalne specifinosti po kojima se
zapadno drutvo razlikuje od orijentalnog
dakle od cca. 1050. je itav niz obrtnikih naselja, komuna izborio vlastita prava, sudstvo, privilegije i
autonomije. time se pojavljuje i novi stale slobodnih (uz plemstvo i sveenstvo...). pod pritiskom
pomanjkanja zemlje i porasta stanovnitva drutvo ekspandira, ne samo u daleke krajeve, ve i
prema unutra: diferencira se i gradi nove organe: gradove.
e sad pojava ovih samostalnih proizvodnih jedinica koje razmjenjuju na vee daljine, komplicira
razmjenu produuje se put od proizvoaa do potroaa, pa je potreban medij razmjene koji na
feudalnom gospodstvu nije bio potreban: novac. ovaj je kae, potreban kad se poveava gustoa
stanovnitva.
i sad pokazuje kako novana privreda nakon antike nikad nije potpuno izumrla, ve se samo povukla.
pritom su ostale brojne enklave u zapadnofranakom carstvu koje nikad nisu napustile novaanu
razmjenu. osim toga, novana privreda u mnogim dijelovima starog rimskog carstva uope nije
naputena.
ipak ostaje pitanje: kako je na zapadu dolo do ponovnog porasta novane privrede? na ovo nam
ne moe odgovoriti promatranje enklava novane privrede na zapadu... odgovor je naravno u
procesima koji su proizveli odnose meu ljudima koji ine potrebnom novanu razmjenu.
dakle novac postaje potreban usljed poveanja broja stanovnika i pojave samostalnih komuna
trgovaca i obrtnika. dakle ovdje pomalo raste potreba za pokretnim bogatstvom novcem, a
postojei kovani novac u opticaju nije dovoljan, pa se pribjegava raznim rjeenjima (nakit...).
u 13.st. u flandriji se poinju koristiti mjenice i drugi vrijednosni papiri...
u vrijeme razvoja gradova se pomalo poinju razvijati i transportna sredstva. do tada, pa ni u antici,
transport kopnom nije bio znatnije razvijen dakle samo konji... sva vea trgovaka sredita su se
nalazila uz more ili plovne rijeke. tako je u antici novana privreda prije svega postojala u lukim
gradovima, dok je u unutranjosti prevladavala naturalna privreda. tako su razlike izmeu ove dvije
kategorije bile iznimno velike.
e ali: za franako carstvo je glavni vodeni prostor transporta (mediteran) bio nepristupaan zbog
dominacije arapa. stoga je usljed sve vee diferencijacije i prenapuenosti bio nuan razvoj kopnenih
prometnih sredstava iznad razine onih antikih.
i sad pokazuje kako se od 10.st. razvija upotreba konja koja ovog ini bolje iskoristivim za noenje
tekih tereta: drugaiji nain zauzdavanja i potkivanja, a poslje i konstrukcija za vuu (valjda kola..).
istovremeno se poinju i oploavati ceste.
VI.
o nekim novim elementima u strukturi srednjovjekovnog drutva u usporedbi s antikom
sad tu daje definiciju civilizacije: promjena ponaanja i nagonskog ivota ljudi. ova, kae, ovisi o
vezama meu ljudima i meusobnoj ovisnosti.
e i sad pokazuje kako se veze koje nastaju ve u ranijem srednjem vijeku razlikuju od onih antikih.
kae: nema sumnje da su u 11. i 12.st ponovno oivjele antike institucije i da tadanji razvoj ne bi
bio mogu bez antikih temelja.
e ali pokreta ovih kretanja nije bilo uenje od antike, ve se on nalazio u samom drutvu u
uvjetima pod kojima su ljudi morali jedni s drugima ivjeti.
neki smatraju da je zapad dostigao antiku tek renesansom i nakon toga je pretekao. meutim ve u
ranijoj fazi ekspanzije se pojavljuju elementi koji se razlikuju od onih antikih.
dvije osnovne strukturalne razlike antikog i srednjovjekovnog drutva:
1. u zapadnom srednjovjekovnom drutvu je manjkala jeftina radna snaga (robovi). ak i tamo gdje
je postojala, igrala je vrlo malu ulogu
2. naseljavanje se nije deavalo oko rijeka i mora, ve se naseljavala unutranjost zemlje, a ljudi su
bili primorani povezivati se kopnenim putevima
ove dvije pojave su zapadno drutvo stavile pred sasvim drugaije probleme koji su djelovanje
kanalizirali u sasvim drugim pravcima.
ad 1.
nepostojanje robovlasnike privrede znai i da nema njenih osnovnih zakonitosti: tipina podjela
rada, povezanost ljudi, naizmjenina ovisnost viih i niih slojeva, a time i nagonski ivot obaju
slojeva, pa i sama funkcija novca
a sad saetak istraivanja o mehanizmima drutva koje se temelji na radu robova:
dakle zapoljavanje robova odvraa slobodne ljude od poslova budui da se to ne smatra
dostojnom aktivnosti. tako se stvara srednji sloj neradnika. jedan dio ovih je naravno prisiljen i
obavljati poslove koje obavljaju robovi, a pritom ovisi o ponudi robova koja trenutno postoji.
nadalje u ovom drutvu je reprodukcija kapitala vezana uz reprodukciju robova, dakle ovisi o
ratnikim pohodima. promjene, poboljanja ili prilagodbe kapitala nisu mogue.
e i sad u usporedbi sa srednjevjekovnim zapadnim drutvom vidimo zato je ono ilo sasvim
razliitim putem od antikog. dakle zapadno drutvo se poelo oblikovati u drutvo koje radi u cjelosti.
inenica da nije bilo uvoza robova dala je ljudima iz niih slojeva koji su radili drutveni znaaj, pa i
mogunost uspona u drutvenoj ljestvici. ovo je rad uinilo privlanom aktivnou
ad 2.
u srednjem vijeku se dakle ne naseljavaju samo primorski krajevi. u antiko doba se trgovina i promat
razvila prije svega oko sredozemnog mora. rimsko carstvo je zapravo i bilo uspostavljeno oko cijelog
ovog bazena. kae: ovo je nedvojbeno bila osnova politikog i privrednog jedinstva rima.
9
ovo je u srednjem vijeku bilo onemogueno prodorom arapa. kae: zasad ne nemogue odrediti je li
prodor arapa bio jedini faktor koji je utjecao na bri razvoj unutranjosti.
tako je evropski zapad pomalo razvio snane komunikacije u unutranjosti, velika sredita. time je i
agrarna proizvodnja ukljuena u kruni tok diferencirane podjele rada i rasprostranjene razmjene.
kae: ono to je vano primijetiti jest da je evropsko drutvo ve na samom poetku srednjeg vijeka
krenulo putem na kojem je ostalo do danas. tako je svakako krivo tvrditi da je srednji vijek statino ili
'okamenjeno' doba.
VII.
sociogeneza feudalizma
do 12. i 13. st. se pomalo usporavaju ekspanzionistika kretanja i stabilizira feudalni sistem. ratniki
sloj (plemstvo) se i dalje razmnoava velikom brzinom, meutim teritorijalna ekspanzija postaje sve
manje mogua. ukruuju se staleke razlike meu samim plemstvom. plemiki naslovi koji su
prvobitno bili uspostavljeni kako bi oznaavali kraljev slubu sada prije svega oznaavaju veliinu
obiteljskog bogatstva i moi:
vojvode kao bivi kraljevi namjesnici postaju neovisni lenski gospodari svojih podruja
grofovi (comtes) kao nadglednici takoer postaju nasljedne titule
vicegrofovi (vicomtes) nadglednici manjih podruja u posjedu grofova isto nasljedni
signeurs ili sires uvari grofovih utvrda isto
dakle svaki od ovih podruje koje je dobio pod kontrolu dri kao svoje vlasnitvo i ne pu ta nove ljude
u posjed. tako pomalo nastaje drutvo sa zatvorenim pozicijama. ljudi na istom mjestu u drutvenoj
ljestvici se snanije povezuju.
kae: ovo je na neki nain logian ishod procesa koji se deavaju u ratnikom drutvu s naturalnom
privredom. kad nestaje mogunost daljnje ekspanzije i ratovanja, nastaju vie-manje autarkini
posjedi koji su vrlo malo meusobno povezani, a jo manje povezani s centrom (vladarem...). dakle
kad nestaje rat koji je ovdje jedini integracijski faktor slabi i integracija.
istovremeno se raspadaju stare plemenske zajednice: germanski ratnici se stapaju s pripadnicima
galromanskih viih slojeva.
kae: feudalni sistem je u svojevrsnom kontrastu s plemenskim ureenjem. bitan faktor koji je
pomalo razbio plemensko ureenje = mobilnost i ekspanzionistika orijentacija koja jaa
individualizaciju.
kako izgleda struktura feudalnog drutva:
na jednoj strani stoji kralj kojem kao osvajau pripada sva zemlja. on nikome nije u slubi, ve
samo daje zemlju.
na drugom kraju piramide se nalazi kmet koji nema nikakvu zemlju i koji samo vri slubu.
svi ostali meustupnjevi imaju dva lica: prema dolje daju svoju zemlju i zatitu, a prema gore vre
slubu
e kae: ovaj sustav proizvodi specifini tip napetosti. proces feudalizacije predstavlja pomak u spletu
obveza. u odreenoj fazi je naime obveza slube kod viih stalea vea nego to je potreba vazala
za zatitom, kad jednom steknu zemlju. ovo dakle uvijek daje prednost centrifugalnim silama. ovo
je jednostavna zakonitost ratnikog drutva: ljudi u ljestvici ovog drutva se uvijek na kraju pretvaraju
u samostalne posjednike lena, a njihova titula slubenika se pretvara u oznake ranga prema veliini
posjeda i vojnoj moi.
10
e sad mnogi danas u ove odnose projiciraju pojam prava, pa se pitaju zato se npr. kraljevi nisu
pozvali na svoje pravo na odreenu zemlju i tako povratili svoju vlast nad njom?
pa kae: pravo se ne moe smatrati neim to postoji samo po sebi. stvaranje opih i pismenih
pravnih normi je karakteristika industrijskog drutva. ono pretpostavlja postojanje snanih institucija
zaduenih za njegovu provedbu i specifian tip ljudskih veza. no injenica da pravo danas ima toliku
mo, u pozadini koje stoji i fizika sila koja je relativno nevidljiva, tjera nas da pomislimo kako pravo
postoji samo po sebi.
pa kae: pravo je u svakom drutvu funkcija njegove strukture: izraz odnosa snaga u njemu i
meuovisnosti koje postoje. dakle to je vei broj meupovezanih ljudi, to je potreba za jedinstvenim
opim pravom vea (kao i potreba za jedinstvenom valutom). nadalje, interesi koji su povezani s
odravanjem postojeeg pravnog sistema su toliko jaki da ljudi postaju spremni potivati ga.
e kae: u drutvu s naturalnom privredom, u kojem su ljudi slabo meuovisni. stoga iza svakog
pravnog zahtjeva pojedinca mora stajati mo, drutveni ugled fizika sila. tako je za ostvarenje
bilokojeg pravnog zahtjeva bilo potrebno da onaj koji ga postavlja dokae svoju snagu, ako treba i
fizikom borbom.
dakle ope pravo koje zanemaruje individualne odgovara drutvu s gustim vezama i snanim
komunikacijama. za razliku od toga u feudalnom drutvu s naturalnom privredom je pravo
individualizirano i lokalno. pravo je obveza i veza izmeu lenskih gospodara i vazala, izmeu
kmetova i gospodara... dakle ovdje se posjedniki odnosi reguliraju neposredno po mjeri osobnih
odnosa i stvarne drutvene snage, a ne po nekom opem pravu. pritom drutvena snaga u
feudalnom sistemu ovisi s jedne strane o fizikoj moi osobe, a onda i o koliini i kvaliteti zemlje koju
ima u posjedu, a koju moe prepustiti kako bi zauzvrat dobio slubu.
ope pravo je ovdje prije svega nemogue jer ne postoji neki jedinstveni aparat koji bi mogao
nadjaati sve ove osobne moi. ovo je zapravo slino dananjem meunarodnom pravu: odnosima
meu dravama. ovo su odnosi u kojima i dalje kljunu ulogu igra fizika snaga (vojna). pritom treba
rei da stvaranjem veih integracijskih jedinica koje su iznutra pacificirane (drave), a prema van
ratniki raspoloene ima i znaajnog utjecaja na promjene u ponaanju i promjene u nagonskom
ivotu = na proces civilizacije.
dakle moe se rei da su odnosi meu vlastelinima u srednjem vijeku bili nalik dananjim odnosima
meu dravama. pritom je ekonomska povezanost pojedinih vlastelinstava bila bitno manja nego to
je to danas sluaj meu dravama. stoga je za odnose meu pojedincima bio bitno vaniji njihov ratni
potencijal.
pritom kae, nijedna zakletva ili dogovor na dulji rok ne odoljeva promjenama drutvene snage.
vjernost vazala je regulirana prema obvezama saveznika koje pak ovise o ponudi zemlje (onih koji
nude zatitu i zemlju) i potranji (onih koji trae zemlju i nude slubu). u trenucima kad je zatita
manje potrebna, a osvajanje nije na vidiku, davatelj zemlje (lenski gospodar) je u bitno loijem
poloaju od primatelja zemlje.
jedina stvar koja slubenika (na nioj razini) vezuje uz lenskog gospodara je potreba za zatitom.
tako su kraljevi bili vani samo onda kad su vazali trebali zatitu ili vodstvo protiv vanjskog
neprijatelja. ukoliko ovog nije bilo slabila je mo kralja. na isti nain su slabili i lenski gospodari
nieg ranga (koji su na isti nain kao i kraljevi davali leno).
s druge strane: lenski gospodar (ili kralj), moe otjerati vazale sa svojeg podruja, ali za to mu trebaju
novi vazali kojima e podijeliti zemlju.
e i tako se u 10. i 11.st. raspada zapadnofranako podruje na mnotvo malih vladarskih podruja
nad kojima njihovi gospodari imaju gotovo potpunu vlast. kraljevi i lenski gospodari u ovom imaju
11
minimalnu mo budui da su oni ovisniji o slubi svojih vazala nego to su vazali ovisni o njihovoj
zatiti. ova dezintegracija je zapravo ono to autor naziva feudalizacijom.
VIII.
sociogeneza minezanga i kurtoaznih formi ponaanja
dvije faze procesa feudalizacije:

1. faza krajnje dezintegracije
2. faza u kojoj poinje ponovna labava reintegracija
dakle do 11.st. se deava sve vea dezintegracija autoriteta vlasti: svaka vlast se dijeli u lena..
e ali ve u 11. i 12.st. poinje postupna reakcija u suprotnom smjeru. ona kree s time da vlasnici
zemlje koji su stekli bolji poloaj i imaju vee mogunosti okivaju feudalni pokret. naime oni fiksiraju
feudalno pravo u korist svojih vazala. ovo se u poetku deava prije svega kao konsolidacija
postojeih poloaja.
dakle to se deava: s jedne strane jaaju trgovinski odnosi vezani uz komune slobodnih trgovaca i
obrtnika. najmoniji vlastelini se u nekom obliku ukljuuju u ovu razmjenu ili se ak komune
prikljuuju njima pod zatitu. tako ovi vlastelini postaju iznimno bogati, za razliku od onih slabijih.
dakle deava se okrupnjivanje bogatstva najjaih plemia, a pomalo i ulazak novane privrede.
s druge strane i dalje raste broj ratnika koji su siromani, nemaju leno i koji nairoko nude svoje
usluge. tako ovi pomalo poinju traiti utoita na dvorovima velikih plemia, u njihovoj slubi. tako se
pod krovovima najbogatijih plemia (grofova, baruna...) okuplja sve vei broj ljudi. tako raste mo
ovih veih vladarskih podruja. ipak ovdje i dalje prevladava naturalna privreda: vitezove se ne
moe u potpunosti plaati u novcu...
na drugoj strani siromaniji vitezovi nastavljaju ivjeti na isti nain kao i prije autarkino uz
naturalnu privredu... imaju mnogo djece, pa esto dolazi do sukoba... ovim vitezovima je esto jedini
nain da povea svoje prihode pljakanje drugih vitezova...
tako je razvoj trita i komunikacija prije svega pogodovao okrupnjenju bogatstva najjaih...
i sad autor ovo usporeuje s diferencijacijom na krupno i sitno graanstvo koja se desila nakon faze
konkurencije s relativno velikim mogunostima za bogaenje i uspon.
dakle u okviru vitekog drutva se desila analogna diferencijacija na dvije skupine. ovo se naravno
ogleda u nainima njihovog ponaanja. tako manji feudalni gospodari ostaju razbojnici i silnici koji
ugnjetavaju kmetove, pljakaju susjede... i sad pokazuje kako se njihov nain ivota dugo uope nije
mijenjao: nisu se ukljuivali u razmjenu, bili su izolirani. tako su stoljeima zadrali isti nain ivota, a
promjene koje su se desile (trite, novac, cijene...) nisu imale znaajnog utjecaja na njih. osim toga
ovo stanovnitvo, ukljuujui i veinu kmetova su prema ovim pojavama imale neprijateljski stav...
tako ovi slojevi na neki nain ostaju stajati u vremenu i nastavljaju reproducirati uvijek iste uvjete
ivota. istovremeno u drugim slojevima se poinju deavati brze promjene.
e i sad ovi nii agrarni slojevi (vitezovi) zadravaju i manje suzdrane oblike ponaanja: budui da
nisu ovisni o nikome, na suzdravanje ih moe potaknuti samo fizika sila. oni svoje afekte izraavaju
neovisno i nesuzdrano. njihovo vrijeme ne ovisi o obvezama prema drugima (jer ih nemaju), pa nisu
obavezni racionalno strukturirati vrijeme. nadalje oni se slobodno preputaju nagonima: divljatvu,
okrutnostima, ispadima, silovanjima... (tu jo kae da se ena prije svega smatra objektom za
zadovoljenje nagona.)
12
tako si dakle malo njih izgrauju strogi superego izvanjske prisile i ovisnosti transformirane u
samoprisile. kae: velik dio ovih manjih vitezova je nastavio voditi ovakav nain ivota do kraja
srednjeg vijeka, pa i due (do uoi francuske revolucije)...
e i sad od 12.st. nadalje u francuskoj nastaju i jaaju dvije vrste drutvenih integracija:
1. dvorovi velikih feudalaca
2. gradska naselja
ovi se pomalo odvajaju iz naina proizvodnje kakav postoji na manjim imanjima, ali jo dugo se
zadravaju u okvirima naturalne privrede.
tako veina veih dvorova i dalje namiruje potrebe iz vlasite proizvodnje. meutim zbog veliine
njihovih posjeda proizvodnja na njima se pomalo diferencira. ovi posjedi uz to najee nisu ni
jedinstveni ve su ratrkani i nepovezani, pa upravljanje njima postaje sve kompleksnije. ovo stvara
potrebu za obrazovanima prije svega klerom koji e se baviti voenjem poslova.
osim toga ovi veliki feudalci, budui da su najmoniji i najbogatiji imaju potrebu pokazivati to svoje
bogatstvo: sjajem i raskoi svojeg dvora. time ovi dvorovi pomalo dobivaju i kulturni znaaj. ovo
nadalje privlai uene i pismene ljude, ne samo radi upravnih poslova ve i kao ljetopisce,
povjesniare. nadalje ovi dvorovi postaju i mjesta okupljanja umjetnika (pjevaa, glumaca,
pjesnika...).
tako se ovdje razvijaju i sofisticiraniji oblici umjetnosti prije svega pjesnitva. pritom, kae, pjesnik
ovdje jo uvijek ne stvara kao pojedinac oslonjen sam na sebe koji stvara za anonimnu publiku, ve
stvara za one koje pozna.
u ovo vrijeme se pojavljuju i putujui pjevai i lakrdijai koji putuju od dvora do dvora. pritom oni
bogatiji dvorovi imaju mogunost i za stalno angairati i uzdravati umjetnike, pa se razvijaju u
sofisticiraniji oblici zabave, a zabavljai se diferenciraju (lakrdijai, minezengeri, trubaduri...). u
najbogatijim dvorvima se okuplja i vei broj pjevaa i zabavljaa, a oni postaju pokazatelj profinjenost
i bogatstva vladara. tako se poinje odvijati i borba za presti meu najbogatijim feudalnim
dvorovima.
a sad o samom minezangu. kae: u 11. i 12.st. odvajaju se tri oblika vitekih sudbina:
1. mali vitezovi gospodari jednog ili vie manjih imanja
2. veliki i bogati vitezovi, teritorijalni vladari (ovih naravno ima malo)
3. vitezovi bez zemlje koji su stupili u slubu velikih vitezova. iz ove grupe potjee veina
minezengera. dakle ovi se bave pjevanjem u slavu velikog gospodara i njegove ene...
e sad na ovim velikim dvorovima pomalo postaje obavezno miroljubivije ponaanje. ovo jo uvijek
nije ni blizu onom koje se pojavljuje na apsolutistikom dvoru, ali se zbog skuenosti prostora i
prisutnosti gospodarice koja je nadreena, poinju ograniavati nagoni.
i sad dalje pokazuje kako je cilj svih slobodnih umjetnika (prije svega zabavljaa i pjevaa) bio dobiti
slubu na dvoru. vrlo rijetko su ovi zabavljai dobivali i leno, a veinom su dobivali stan, hranu i
odjeu na feudalnim dvorovima u zamjenu za zabavljanje.
a sad o odnosu spolova (ovo se ini na neki nain vezano uz minezang...)
dakle u ratnikom drutvu 9. i 10.st. se sa enama nije postupalo naroito njeno. one su se prije
svega smatrale objektima pod vlasti mukaraca. tako je primjerice tuenje ene bilo sasvim
uobiajena i prihvatljiva aktivnost...
13
kae: sve veom diferencijacijom manjih i veih dvorova, dolazi i do diferencijacije ponaanja. ipak
samo na nekolicini najbogatijih dvorova nastaje miroljubivija drutvenost oko gospodarice. ovo su
ujedno bili i dvorovi na kojima su minezengeri mogli dobiti stalan angaman.
kako je izgledao odnos prema enama kod nieg seoskog plemstva (a u poetku i u cijelom
vitekom drutvu): ovdje dakle postoji otvorena vladavina mukaraca nad enama. takoer postoji i
snano nepovjerenje meu spolovima. ene su iskljuene iz sredinje sfere mukog ivota rata.
ovaj odnos se zadrava u nieg plemstva skoro do kraja njegovog postojanja.
e sad na veim dvorovima od 12.st. nadalje pomalo nastaju za ene mogunosti da suzbiju
vladavinu mukaraca. ipak ovdje je i dalje postojala snana nadmo mukaraca koja je proizlazila
iz njihove ratnike funkcije. meutim na ovim velikim dvorovima je donekle oslabila ova ratnika
funkcija. naime na njima je uz vladara ivio velik broj ljudi, mukaraca koji su bili u hijerarhijskom
redu i stalnim uskim meusobnim vezama. ovo je ve samo po sebi sve njih prisiljavalo na
suzdravanje.
e a tamo gdje su mukarci morali odustajati od fizike sile rastao je drutveni utjecaj ena. tako se
pomalo poela oblikovati zajednika drutvenost mukaraca i ena.
e sad budui da je za mukarce i dalje osnovna funkcija bila bavljenje ratom, ene su imale prostor
ukljuivati se u miroljubivije aktivnosti prije svega vezano uz kulturu, umjetnost, knjievnost... tako
su oko ena nastali krugovi miroljubive aktivnosti duha. vrlo skoro je naobrazba ena na ovim
dvorovima bila bitno vea od one mukaraca. ipak mukarci su i dalje bili neupitni gospodari.
osnova trubadurske lirike i minezanga je bila prije svega odnos mukarca nieg statusa i ene vieg
statusa. naime mukarac istog statusa kao i ena ima prema njoj isti odnos gospodara koji postoji i
kod niih vitezova. tako meu vitezovima nema govora o ljubavi prema enama. ene su naprosto
objekti.
s druge strane ove ene na bogatim dvorovima puno ranije razvijaju ograniavanje svojih nagona
nego mukarci istog ranga prije svega zbog svojeg ovisnog i nieg statusa od tih mukaraca.
e dakle odnos mukaraca nieg socijalnog statusa sa enama vieg prisiljava te mukarce
(minezengere) na sputavanje nagona i promjenu ponaanja. iz ove situacije se oblikuje pojava lirike
preoblikovanje tjelesnih elja, osjeaja, profinjenje afekata. ovo se naziva ljubav.
dakle rije je o pojavi kontakata izmeu ena i mukaraca koji mukarcu onemoguavaju da uzme
enu kad god poeli. ovi kontakti enu ine nedostinom i osobito poeljnom, budui da je na viem
poloaju u drutvu. e kae: ovo je stanje osjeaja minezanga: pjevanje uzvienoj gospodarici...
pa kae: u najviem sloju vitekog drutva tako se pomalo javlja prvi oblik emancipacije ena: one
stjeu slobodu kretanja i kontakata s mukarcima iz niih slojeva. na drugoj strani nedostinost ovih
ena prisiljava socijalno ovisne mukarce na obzirnost i suzdravanje, to dalje dovodi do postupnog
obuzdavanja nagonskog ivota.
e dakle u ovom kontekstu na ovim najveim dvorovima nastaje nova konvencija formi ponaanja
koja obuzdava afekte. ovaj standard ponaanja i obuzdavanja uglaenog ponaanja dobiva naziv
courtoisie.
pojava ovakvog standarda ponaanja je ilustracija procesa civiliziranja. kae: sociogeneza
kurotaznog ponaanja ujedno je i sociogeneza velikih feudalnih dvorova. ovo je ponaanje koje se
prije svega pojavljuje kod socijalno ovisnih slojeva u okviru ovih dvorskih drutava. ipak treba znati
da je ovo suzdravanje bitno manje od onog koje se kasnije pojavilo kod viih graanskih slojeva.
tako, smatra autor, standard ponaanja prije svega ovisi o oblicima integracije i meusobne ovisnosti
u kojoj ljudi moraju ivjeti.
14
dakle u ovom feudalnom drutvu je, ak i na najveim feudalnim dvorovima, podjela rada relativno
slaba. broj ljudi koji moe ivjeti na jednom dvoru odgovara koliini hrane koja se moe proizvesti iz
imanja koje mu pripada. stoga ni meuovisnosti nisu toliko snane, a broj ljudi nije velik. to dalje
znai da ni obuzdavanje nagona nije naroito veliko.
e i sad autor jo kae: ove sve promjene ni priblino nisu pravolinijske i potpuno jasne. nadajle, on ne
eli sugerirati da se radi o napretku i poboljanju, ali ni o nazadovanju.
ipak: ini se da za njega razvoj predstavlja pomicanje prema sve irim integracijskim jedinicama
unutar kojih se deava pacifikacija: prvo je utvrda protiv utvrde, onda teritorij protiv teritorija, zatim
drava protiv drave. danas moemo vidjeti okupljanje i meupovezivanje u ire integracijske jedinice
od drava. konana toka ovog je naravno svjetsko drutvo.
nadalje ovo pomicanje prema sve viim integracijskim jedinicama je povezano s poveanjem
diferencijacije drutvenih funkcija produivanjem akcijskog lanca drutvenih organizacija. dakle
to su vee meuovisnosti, to su potrebne vee integracijske cjeline.
pa dalje ovi pomaci prema veoj meuovisnosti i funkcionalnoj diferencijaciji zahtijevaju i promjene
ponaanja koje je vezano uz meusobne ovisnosti. tako je proces civiliziranja iz aspekta ponaanja
i nagonskog ivota, ono to je napredovanje uzajamnog povezivanja i diferencijacija iz aspekta
meuljudskih odnosa.
u ovom dijelu je autor prikazao najraniju fazu ovog procesa. u toj fazi jo nije bilo mogue stvoriti
integraciju i uspostavu stabilnog aparata vlasti koji e funkcionirati u mirnim uvjetima. dakle trebamo
vidjeti koji su to drutveni procesi koji omoguuju stabilan aparat vlasti i drugaije veze meu
pojedincima.
rezime: u 9. i 10. st, kad je u zapadnofranakom carstvu nestala opasnost izvana, dolazi do
dezintegracije vladarskih funkcija. podruje se raspada na mnotvo malih i autarkinih politikoekonomskih jedinica. jedina integracija meu ovima je ona uvjetovana borbom (napad / obrana). e a
budui da ti vladari gotovo da i nisu meuovisni, nema potrebe za znaajnijim obuzdavanjem afekata.
u tom smislu ovo je samo drutvo u irem smislu (budui da postoji nekakav oblik integracije), ali ne i
drutvo u uem smislu koje ukljuuje stalnu i ravnomjernu integraciju ljudi koja ukljuuje prisilu prema
suzdravanju od nasilja. prvi oblik ovakvog drutva se pojavljuje na dvorovima visokih feudalaca,
budui da se ovdje okuplja sve vei broj ljudi u meusobnoj ovisnosti. ovom obuzdavanju je posebno
doprinijela prisutnost ene na visokom poloaju. odnos prema njoj je ilustriran minezangom.
standard ponaanja 'kurtoazija' je, kae, jedan od koraka prema standardu 'civilit'.
15
DRUGI DIO: SOCIOGENEZA DRAVE

I.
prva stanica kraljevske kue u usponu: konkurentske borbe i stvaranje monopola na

jednom teritoriju
iako je kroz razna razdoblja kraljevska kruna znaila razliite stvari, ona je nominalno uvijek imala
jednu najvaniju funkciju: ratovanje protiv vanjskog neprijatelja.
u zapadnofranakom carstvu od 12.st. ova funkcija postaje potpuno nepotrebna, pa se tako feudalni
vladari potpuno osamostaljuju.
e pa kae: u ovoj situaciji kralj ini isto to i ostali veliki feudalci: koncentrira se na uvrivanje svog
imetka na podruju koje je pod njegovom vlau: vojvodstvo francia (ile de france).
luj 6. (1108-1137.) je kroz cijeli ivot bio zabavljen time da proiri imetak kue na tetu okolnih lena:
pobijeene feudalce izbacuje, a novoosvojenu zemlju ne daje u leno. pritom, kae, ova kraljevska
kzua nije bila u boljem poloaju od ostalih vitezova. mnogi od ovih joj i osporavaju pravo na
prijestolje. tako se kua capet borila s mnogim konkurentima. i sad opisuje nekoliko borbi i strategija
okrupnjivanja luja 6. capeta kojima je on uveavao svoj posjed u ile de france. u konanici je ovaj
vladar uspio dobiti neku vrstu monopola u ovom podruju. meutim kraljevska pozicija je i dalje bila
samo nominalna.
ovakvu slinu aktivnost su provodili i drugi moniji feudalci. kraljevska kua se po tome u ovoj fazi
nije puno razlikovala od njih. kae: iako su capeti okrupnjenjem teritorija u ile de france stvorili
osnovu za buduu veliku ekspanziju kraljevske kue, ne moe se rei da su ovo napravili upravo s
tim planom. okrupnjivanje je za njih, kao i za druge feudalce bilo nunost!
e kad se jednom desilo ovo okrupnjivanje, krenula je borba ovih najveih za hegemoniju na veem
teritoriju prevlast u kraljevini.
II.
ekskurs o nekim razlikama u razvoju engleske, francuske i njemake
borba za centralizaciju i prevlast se u njemako-rimskom carstvu deavala na drugaiji na in nego u

francuskoj i engleskoj. ovo je prije svega rezultat znatno veeg teritorija na kojem je bilo gotovo
nemogue ikome obuzdati centrifugalne tendencije. tako je i centralizacija ostala nemogua.
autor smatra da je veliina teritorija jedan od presudnih momenata u razlici engleske i francuske
spram njemake. tako je u njemakoj svaki pokuaj borbe za prevlast neke kue zavrio daljnjom
decentralizacijom.
kae: mehanizam stvaranja drave (u novijem smislu rijei) je na evropskom prostoru svugdje vi emanje isti. on se u drugoj fazi svodi na iste procese koji se deavaju i u ranijoj: borba izmeu
teritorijalnih vladara za prevlast. meutim u drugoj fazi je ovih vladara manje, a njihova mo vea.
meutim mehanizam je isti: budui da nema vie mogunosti za vanjsku ekspanziju, a postoji
snaan porast stanovnitva, svaki teritorijalni vladar je upuen na ekspanziju na tetu drugih vladara.
naime ukoliko se on ne ukljui u ovu aktivnost, ve samo uva ono to ima, on automatski s
vremenom ima manje. ovo autor naziva mehanizam monopola. dakle ovaj proces smanjivanja broja
konkurenata i njihovog jaanja se nastavlja dok na kraju ne ostanu samo dva teritorijalna vladara koji
se bore za prevlast. ostali koji su ispali iz konkurencije pritom zadravaju odreeni znaaj, ali vie ne
sudjeluju...
dakle ovo je sustav odnosa koji na poslijetku neizbjeno vodi do monopola. autor ovo formulira kao
zakon drutvenih odnosa: splet ljudi unutar kojeg uz pomo svojih instrumenata moi meusobno
konkurira relativno velik broj jedinica sklon je napustiti tu ravnoteu (slobodnu konkurenciju) i pribliiti
16
se drugoj kod koje konkurira sve manji broj jedinica. ovo na zavrava situacijom u kojoj ostaje samo
jedna jedinica s monopolom. dakle kod stvaranju drave se radi prije svega o djelovanju mehanizma
monopola.
e pa kae: iz ovog vidimo kako je zadatak potencijalnog njemakog vladara bio bitno tei nego
engleskog ili francuskog.
kasnije se njemaki imperij ipak formirao u dravu, ali se istovremeno i dezintegrirao u vie
vladarskih jedinica: austrija...
kae: razlozi kasnijeg formiranja njemake kao drave vani su i za razumijevanje razvoja u 20.st. e
sad vano je pitanje i to je ovo carstvo tako dugo odralo na ivotu bez potpune dezintegracije.
ipak, vaan ostaje moment koji je suprotan francuskom i engleskom razvoju: njemaki imperij se
kretao prema sve manjoj povrini. francuska i engleska su nasuprot tome imale suprotne trendove:
tradicionalne institucije se prvo razvijaju na malim podrujima i polagano se ire.
engleska: normanski vojvoda vilim je 1066. imao pod sobom samo teritorij dananje engleske bez
kotske i walesa. tek u 13.st. se engleska sjedinjuje s walesom, a tek u 17.st. je uspostavljena
personalna unija sa kotskom. dakle izgradnja engleske, a kasnije britanske nacije se deavala na
teritoriju koji nije bio vei od jednog tada uobiajenog vladarskog teritorija. kljuan, ako ne i jedini
faktor zbog kojeg je ovdje okrupnjivanje i ujedinjavanje bilo bitno jednostavnije = veliina i izoliranost
otoka. tako su i borbe za vlast meu suparnicima bile relativno jednostavne. ipak ni ovdje nisu brzo
zaustavljene centrifugalne tendencije
francuska: ile de france (plemensko podruje loze capet) je bilo bitno manje od engleske. s druge
strane nasljedno podruje biveg zapadnofranakog carstva je po veliini bilo izmeu engleske i
njemako-rimskog carstva. ovdje su centrifugalne sile bile slabije nego u njemakoj, ali jae od
engleskih.
III.
o mehanizmu monopola
drutvo kojeg nazivamo drutvom novog doba karakterizirano je stvaranjem monopola. slobodno
raspolaganje vojnim sredstvima moi je oduzeto pojedincima i ogranieno na sredinju vlast.
istovremeno se i ubiranje poreza od prihoda i imanja koncentrira u sredinjoj vlasti, a ova financijska
sredstva omoguuju odravanje monopola vlasti, a monopol vlasti opet monopol prihoda. kae: ova
dva monopola ne postoje jedan bez drugog.
ovakvi monopoli su postojali i u nekim ranijim formacijama, no ono to je kod ovog novo je
specijalizirani aparat uprave ovog monopola. tek ovim ovaj (dvostruki) monopol postaje stalna
pojava. nadalje socijalne borbe se vie ne vode oko samog monopola, ve oko problema tko e i
na koji nain raspolagati njime.
pa kae: tek kadse stvori stalni monopol sredinje vlasti i specijalizirani aparat, vladarske jedinice
poprimaju karakter drave.
e sad emo vidjeti kako dolazi do monopola. dakle prije svega od 11.st. nadalje u
zapadnofranakom carstvu pomalo poinje djelovati mehanizam monopola: okrupnjivanje najjaih i
konkurencija.
i sad opet autorova formulacija zakona mehanizma monopola: ako u jednoj veoj drutvenoj
jedinici mnoge manje drutvene jedinice koje odreenu dimenziju tvore svojom meuovisnou,
imaju razmjerno jednaku snagu u drutvu i ako adekvatno tome mogu slobodno i neometano
konkurirati za mogunosti drutvene snage (poslje jo kae da su ukupno raspoloive mogunosti
oskudne u odnosu na broj onih koji ih potrauju), dakle prije svega za sredstva za ivot i proizvodnju,
onda postoji vrlo velika vjerojatnost da e jedni pobijediti, a drugi izgubiti i da e posljedica svega biti
17
to da e sve manje ljudi raspolagati sve veim brojem mogunosti, da e mnogi morati istupiti iz
konkurentske borbe i posredno ili neposredno postati ovisni o odreenom broju ljudi koji se sve vie
smanjuje.
dakle u ovom procesu se sve vie smanjuje broj konkurenata, a u optimalnoj varijanti na kraju
ostaje samo jedan.
kae: u stvarnosti su ovi tokovi svakako kompleksniji i manje jednoznani, ali svakako idu u smjeru
okrupnjivanja sve vie mogunosti u sve manjem broju ruku.
dalje ovakav tok mijenja i naine ponaanja ljudi kako onih koji su pobijedili, tako i onih koji su
izbaeni iz konkurencije i postali ovisni.
pa kae dalje: iz ovog bi se moglo uiniti da ovaj proces stvarajui sve vie ovisnih, stvara i sve
manje slobodnih. meutim injenicom da veina ljudi postaje ovisna o malom broju na neki nain
izokree oblik ove ovisnosti. to vei broj ljudi usljed mehanizma monopola dospijeva u poloaj
ovisnosti, to vie raste znaaj ljudi kao pojedinaca (iako nisu neovisni). naime za odranje
monopolistikog aparata je potreban velik broj ljudi, pa tako i monopolist postaje ovisan. nadalje
ovaj monopolist se vie ne moe u potpunosti prepustiti svojim afektima jer e mu drutveni aparat o
kojem je ovisan poeti pruati otpor. tako pomalo taj monopol prestaje biti privatnim monopolom
vladara i u nekom obliku dolazi u ruke ovisnih i postaje javni monopol.
ovo se moe dobro ilustrirati pojavom javnih financija. ove su se naime razvile iz privatnih financija
feudalnih vladarskih kua i u poetku nema diferenciranja izmeu novca koji vladar troi za razonodu
i onog koji troi na svoj upravni aparat. veinu ovog prihoda proizviodi vladarevo domenijalno imanje.
nastankom monopola nad zemljom jednog vladara kao monopola vlasti i oporezivanja vladari se i
dalje prema porezom ubranim financijama odnose kao prema prihodima vlastite kue privatnim
(iako ovi prihodi postaju za njih posve nepregledni) i njihovoj volji je preputena raspodjela. meutim
mogunost odluivanja nositelja monopola je zapravo iznimno ograniena ogromnim spletom ljudi u
koji je pretvoren njegov posjed. on je iznimno ovisan o velikom upravnom aparatu, a njegova na prvi
pogled neograniena mo je pod velikim pritiskom.
i sad pokazuje kako su se ove privatne financije pretvorile u javne: vladar poinje primati proraunom
utvreni iznos kao i svaki drugi funkcioner. od ovog se odvajaju izdaci za financiranje aparata vlasti.
tako od privatnog monopola vlasti nastaje javni, bez obzira to ga i dalje dri pojedinac.
nadalje ista stvar se deava i sa samom upravom koja poinje kao privatna uprava dvorom. organi
se pomalo diferenciraju od dvora, a u sebe asimiliraju organe lokalne samouprave. na kraju sredinji
dvor postaje samo jedan od organa.
tako se na kraju monopol pojedinca steen na temelju borbi i konkurencije podrutvljava.
e i sad pokazuje kako se ovo ne razlikuje bitno od procesa feudalizacije koji se deava u ranom
srednjem vijeku. i tamo naime postoji mehanizam monopola. no kad vladar stjee monopol, postaje
iznimno teko drati ga, pa ovaj pomalo prelazi na vladareve slubenike. u kontekstu ratnikog
drutva s malo meusobnih ovisnosti ovo znai dezintegraciju (feudalizaciju), no u sutini se radi o
istom procesu podrutvljavanja monopola.
kasnije kad je meuovisnost bitno vea, postaje mogue oteti monopol, a da se ovaj pritom ne
raspadne.
mehanizam koji djeluje u oba sluaja: monopolist na svojoj poziciji postaje ovisan o svojim
slubenicima i s vremenom dolazi u nepovoljan poloaj spram njih. razlika izmeu ranijih procesa
18
feudalizacije i kasnijih procesa podrutvljenja monopola jest u tome da se u kasnijim procesima zbog
velike drutvene meuovisnosti ovaj monopol vie ne moe podijeliti.
pa sad ponavlja svoju tezu oko mehanizma monopola: svaka slobodna konkurenska borba tei
stvaranju monopola. kad je monopol jednom stvoren, monopolist postaje ovisan o drugim ljudima, pa
nije vie u poziciji da posve slobodno raspolae mogunostima koje su mu dane. i ovdje se opet
deava konkurentska borba, koja meutim vie nije borba meu slobodnim, neovisnim pojedincima,
ve je rije o ovisnoj, vezanoj konkurentskoj borbi. dakle ovo je borba za slube ili poloaje.
dakle u ranijoj slobodnoj konkurenciji feudalnog plemstva raspodjela mogunosti ovisi o privrednoj i
vojnoj snazi konkurenata, a borba se vodi primjenom fizike sile. pobjednik dobiva monopol primjene
sile. u sluaju vezane konkurentske borbe (dvorskog plemstva) primjena sile je iskljuena, a pojedinci
se suzdravaju u oitovanju afekata. tako je ova pojava neslobodne konkurencije korak na putu
civiliziranja.
kae: sljedei korak je preuzimanje monopola vojne sile i oporezivanja od strane graanstva. ovi se
meutim ne bore za vlastiti monopol, tj. razaranje postojeeg monopola, budui da je porezni i vojni
monopol pretpostavka njihovog postojanja u drutvu. dakle oni se ne bore oko podjele monopola
ve oko drugaije raspodjele tereta i prihoda. cilj ove borbe je dakle da se mogunosti koje ukljuuje
monopol vie ne dijele prema milosti pojedinca koji je nositelj monopola i u njegovom osobnom
interesu, ve u interesu mnogih meuovisnih saveznika. dakle ovdje se borba poinje voditi oko
kljua raspodjele oko toga da monopol prestaje biti privatni monopol.
ovo nadalje vodi stvaranju vrstih institucija za kontrolu monopolistikog aparata. zauzimanje kljunih
pozicija se ne odreuje vie slobodnom konkurentskom borbom koja je slobodna od monopola, ve
pomou borbi koje se deavaju bez primjene sile koja je regulirana i monopolistiki vezana. ovo znai
stvaranje demokratskog reima.
dakle moemo razlikovati dvije faze u stvaranju monopola:
1. faza slobodne konkurencije s tendencijom akumuliranja mogunosti u sve manje ruku i na
poslijetku u jednoj = stvaranje monopola
2. faza u kojoj sila raspolaganja centraliziranim i monopoliziranim ansama tendira da iz ruku
pojedinca prijee u posjed sve veeg broja ljudi, a na poslijetku da postane funkcijom
meuovisnog spleta ljudi u cjelini = pretvaranje privatnog monopola u javni
kae: i u drutvima sa slabijom podjelom funkcija postoji tendencija ulaska u ovu drugu fazu, ali ona
se u svom punom obliku moe razviti samo u onim drutvima u kojima postoji istanana podjela
funkcija.
e a sad paralela sa suvremenim konkurentskim borbama na tritu. kae: ove se ne vode kao od
monopola slobodna konkurencija. pretpostavka za funkcioniranje trine konkurencije jest postojanje
vrlo sloenih monopolistikih tvorevina. naime bez monopola sile i oporezivanja (na teritoriju neke
drave) ne bi bilo mogue ograniavanje konkurentske borbe poduzea na iskljuivo ekonomska
sredstva i odravanje njenih pravila igre.
e i sad emo se malo udubiti u procese kojima je u evropi nastao ovaj monopol i to naravno na
primjeru francuske u kojoj je ovaj proces iao najravnomjernije.
19
IV.
rane konkurentske borbe u kraljevstvu
sad emo ovdje vidjeti kako je kua capet izala kao pobjednik borbi za monopol i kako je izgledala
ta borba.
dakle ve smo vidjeli kako ova borba (u sluaju kue capet) kree kao postupno okrupnjivanje
posjeda na manjem teritoriju ile de france. ova borba se, kae, nastavlja sve do trenutka kad vie
nema konkurentske moi na tom teritoriju (usprkos postojanju vazala).
i sad pokazuje kako u 11. st. na podruju dananje francuske ne postoji stabilnost teritorijalnih
tvorevina. ove su male i rascjepkane... vladarsko podruje obitelji capet u to doba nije jedinstveno,
ve se sastoji od nekoliko vladarskih podruja u ile de france i oko orlansa.
dakle tokom 11.st. kua capet dovoljno jaa da dobiva neku vrstu monopola na svojem teritoriju. pd
tada poinju borbe veih vladarskih kua za vee teritorijalne cjeline. pritom su u ovu borbu natjerani
svi, jer jaanje susjeda ujedno znai opasnost za vlastiti poloaj.
najveu opasnost po capete su predstavljali normani koji su u tom trenutku bili uvrstili svoju vlast u
engleskoj (vilim osvaja) i koji su zbog toga, iako su formalno bili pod lenskom vlau capetovih bili
bitno moniji od njih. kae: pritom je vilim osvaja uspostavio snanu vlast nad engleskom i
onemoguio jaanje drugih kua na tom teritoriju.
dakle poetkom 12.st. je kua capet jo bitno slabija od konkurenata (prije svega od normana).
stoga se luj 6. capet usredotouje na jaanje pozicija na ogranienom teritoriju ile de france.
nakon to se ugasila loza vilima osvajaa, borbu za francusku krunu protiv capeta je preuzela kua
plantagenet ije je vladarsko podruje bio anjou. ovi takoer na svojim teritorijima uvruju vlast i
pobjeuju konkurentske vazale.
istovremeno u engleskoj umire henrik 1. i ostaje bez nasljednika, a etienne od bloisa uspijeva
dobiti pristanak za englesko prijestolje. meutim zbog njegove slabosti, u engleskoj poinju
djelovati centrifugalne sile: feudalci poinu graditi vlastite utvrde i prikupljati poreze...
e sa u ovoj situaciji plantageneti poinju konkurirati za englesku krunu, a ovo im i uspijeva 1154.
(geoffroy plantgenet). tako ova obitelj dobiva snanu poziciju za nastavak borbe za
zapadnofranaku krunu.
e sad: usljed ovog jaanja anuvinsko-engleskog kraljevstva, mnogi manji teritorijalni vladari s juga
biveg zapadnofranakog carstva se poinju priklanjati capetima. sad jo kae da su plantageneti
formalno bili vazali capetovih, ali da to u ovoj situaciji vie puno ne znai, budui da su anuvinci
(plantageneti) u tom trenutku imali znaajnu premo.
pa kae: u to doba (12.st.) su ove teritorijalne tvorevine ipak imale slabu stabilnost, a mnogo toga je
ovisilo o osobinama samih vladara esto i o njihovoj dobi. tako su capeti (koji su tada imali mladog
vladara filip 2. august) 1189. povratili mnoge teritorije koji su pripadali plantagenetima (koji su u
tom trenutku pak imali starog vladara henrika 2.). naime tada kralj jo nije mogao nikome
prepustiti svoju funkciju vojskovoe, pa je mnogo toga ovisilo o njegovim fizikim sposobnostima.
kae: pri ovom treba shvatiti jo jednu stvar: naime ovdje se jo ne radi o borbi meu dravama i
nacijama ve prije svega meu nekom vrstom privatnih poduzea.
20
i sad dalje pokazuje kako je kroz bitke protiv plantageneta (1214.) filip august osvojio velika
podruja dananje francuske i time postao vladar najveeg teritorija: normandiju, anjou... kae:
pritom filip august ni blizu nije imao pred oima dananji teritorij francuske. njegov osnovni plan je
bio naprosto uveavanje teritorija i slabljenje plantageneta. no upravo ovaj vladar je uspio
uetverostruiti teritorije capeta i odbaciti plantagenete skoro skroz na britanski otok. time ova kua
uspostavlja mo s kojom se ne moe mjeriti gotovo nitko osim plantageneta
nakon smrti karla 4. zadnjeg izravnog nasljednika capeta (1327.) oblikovan je velik teritorij oko
vojvodstva od francije. meutim ovo je i dalje obiteljski teritorijalni posjed koji obuhvaa dijelove koji
su meusobno relativno slabo povezani osim u osobi vlasnika. ipak ovo spajanje pomalo pogoduje
i njihovom snanijem ekonomskom povezivanju prije svega povezivanju gradova. ovo povezivanje
naravno potie i sama vladarska kua. tako gradovi na neki nain postaju instrument za integraciju u
rukama vladarskih kua.
e sad u 14.st. na ovom podruju u vlasti capetovih i dalje postoje brojne feudalne kue koje se u
odreenim granicama meusobno bore za mo. meutim mo ovih feudalaca, za razliku od
situacije u 9. i 10. st. se vie ne moe mjeriti s onom najveih vladarskih kua. tako ovi postaju ovisni
o najjaima. veina ratnika vie ne sudjeluje u slobodnoj konkurenciji za stjecanje nove zemlje, ve
ulazi u hijerarhiju u kojoj se nalaze na niem poloaju i ovisna je o milosti veih gospodara.
tako na zapadnofranakom podruju u ovo doba (14.st.) osim vojvoda od francije postoje samo jo
etiri vladarske kue od veeg znaaja:
vojvode od burgundije
vojvode od bretagne
grofovi od flandrije
vojvode od guyenne (vladari engleske). ovi su najmoniji od ova etiri, iako raspolau samo
manjim dijelovima dananje francuske.
meu ovim kuama, nadalje, jedine koje stvarno konkuriraju su nasljednici capeta i vladari od
engleske plantageneti. borba meu njima e odluiti o granici i vlasti zapadnofranakog
nasljednog podruja.
V.
novo jaanje centrifugalnih sila: konkurentski krug prineva
e sad usprkos ovom okrupnjenju teritorija capeta razvijaju se i nove centrifugalne tendencije. i ove
kao i u ranijem karolinkom razdoblju potjeu iz kraljevske obitelji. meutim usljed ekonomskih
promjena: jaanja uloge novca, obrta i trgovine ove decentralizirajue tendencije imaju drugaiju
formu nego prije. prije svega vladarevi slubenici se tee mogu potpuno osamostaliti, meu ostalim
i zato to se jedan dio njih regrutira iz graanskog, a ne iz ratnikog stalea.
dakle kljuni faktor decentralizacije su i u ovom razdoblju vladarevi roaci. naime u ovo doba se
vladarsko podruje ne smatra vlasnitvom samog vladara nego njegove kue, pa tako njegovi roaci
imaju temelja za postavljanje zahtjeva za dodjelom teritorija, prije svega na temelju uvrijeenog
drutvenog obiaja da se zbrinjavaju djeca, a ne na temelju nekog opeg prava. potivanje ovog
obiaja namee i presti, pa je monoj vladarskoj kui nemogue oduprijeti se pritisku da ga potuje.
pritom se, kae, sa zemljom, tj. teritorijem raspolae kao privatnim posjedom, bez obzira na e lju
njegovih stanovnika (ovo sad opet usporeuje s prvatnim poduzeem u kojem vlasnik ne mora
polagati raune radnicima).
21
e kae: vladari su relativno kasno uoili proturjeje izmeu zbrinjavanja djece i uvrivanja vlasti, pa
je tako tek luj 14. definitivno udaljio sve svoje roake od vladarskih funkcija.
e pa kae: u 14.st. kod manjeg plemstva, koje nije imalo mnogo teritorija su mlaa djeca ivjela
ponekad i poprilino skromno, a posjed se nije mogao puno dijeliti. meutim kako se teritorij obitelji
capet znaajno proirio, ovi si vie nisu mogli dozvoliti da ne zbrinjavaju svoju djecu i da ih putaju
da ive kao manji vitezovi. tako se teritorij pod vlau capetovih ponovno dijeli ovaj puta djeci, pa
dolazi do nove dezintegracije. i sad nabraja koji je vladar kojem sinu i roaku dao koje posjede
1350. na vlast dolazi ivan dobri (capet). ovdje jaaju napetosti s drugom najmonijom vladarskom
kuom zapadnofranakog nasljednog podruja (plantagenet). ve prije toga 1337. zapoinje lanac
borbi koji se naziva stogodinji rat. naime ove kue su iznimno ugroene jedna od druge:
plantageneti gube pozicije na kopnu
capeti se osjeaju nesigurnima dok god ove druge nisu skroz potjerali s kopna
ovo je dakle pokreta dugotrajne borbe u kojoj cijelo stoljee nije bilo pobjednika.
i sad pria o tome kako je ivan dobri bio zarobljen od engleza i kako je predao neke teritorije
plantagenetima... pa kako je podijelio teritorij svojim sinovima.
e kae: tako se na vladavinskom podruju capeta ponovno pojavljuju teritorijalne tvorevine koje
donekle tee samostalnosti i u meusobnoj su konkurenciji. e ali ono to ovu konkurenciju razlikuje
od one prijanje jest da su svi koji u njoj sudjeluju potomci kue capet koji su dobili apanau.
jedan od prvih sudionika borbe u okviru same kue capet = karlo loi od navarre. dakle on je bio
potomak i roak capetovih koji je pod svojom vlau drao teritorije u pirinejima, kao i neke dijelove
normandije. dakle ovaj se ukljuio u borbu za krunu, a u prvoj fazi stogodinjeg rata, ovaj se pojavio i
kao saveznik plantageneta.
istovremeno je i eduard 3. (plantagenet) po enskoj liniji u rodu s capetima...
sad jo pokazuje kako su do nekih teritorija capeti doli i brakom (flandrija i burgundija). kae: tada
se brak prije svega smatrao poslovnim potezom. jedino to je tada jo ostalo nezauzeto od capeta =
bretagne.
istovremeno jaa borba novih teritorijalnih vladara na podruju kue capet. meutim ovih sada ima
manje i svi su potomci capetovih. i sad pokazuje kako je usljed ovih borbi koje su se deavale i u
samoj kraljevskoj kui i sama mo kralja slabila, pa je ovaj sve manje mogao samostalno odluivati. i
sad dalje pokazuje kako ovi pretendenti na prijestolje ak i bez da na njega dolaze imaju iznimno
veliku mo, a njihov je dvor nerijetko i raskoniji od onog kraljevog.
i sad opet opisuje tko je imao koji teritorij i kako ga je stekao i kako se tko borio za prijestolje... pritom
bitno vanija strategija postaje enidba. dakle u okrupnjivanju teritorija pojedinih potomaka capeta se
manje djeluje ratnim sredstvima, a vie nasljeivanjem, brakom ili ak kupovinom.
kae: stogodinji rat ne treba samo gledati kao ratniku igru pojedinih teritorijalnih vladara, ve i kao
pranjenje unutar jednog napetostima proetog drutva teritorijalnih posjeda odreenog reda veliine,
kao konkurentsku borbu za prevlast unutar suparnikih kua...
dakle ova borba se vodi izmeu dva bona izdanka nekadanjih kraljevskih kua: valois i lancaster,
a cilj obje strane je dominacija na cjelokupnom zapadnofranakom nasljednom podruju, ukljuujui
englesku. ovaj sukob je svakako vaniji od sukoba koji se deavaju unutar pojedinih kua.
istovremeno tokom stogodinjeg rata, postaje sve vidljivija velika meuovisnost veih teritorijalnih
cjelina itave evrope.
22
kae: iz stogodinjeg rata postupno izrastaju engleska i francuska. meutim, za njegova trajanja nitko
nije imao pred oima ovakve formacije. oni su prije svega osjeali opasnost koju je za njih
predstavljalo jaanje suparnika.
e sad nekakav prikaz kraja stogodinjeg rata: englezi osvajaju vei dio francuskog podruja, a na
kraju i samu kraljevsku krunu. pod ivanom orleanskom se zatim ujedinjuju svi koji su vjerni
francuskim valoisima i vraaju pariz i ostatak dananje francuske.
kae: stogodinjim ratom se rjeava pitanje kome e pripasti zapadnofranako nasljedno podruje.
ovo pripada parizu, dok se london ograniava na vlast na otoku. time dolazi i do dezintegracije otoka
i kopna. tako otok kree svojim vlastitim razvojnim putem: razvija svoje posebne institucije, mjeoviti
jezik...
nadalje ovim ratom je definitivno do kraja smanjena mogunost ekspanzije ovih vladarskih teritorija u
bliem susjedstvu, pa e od sada nadalje ekspanziju trebati ostvarivati u udaljenije krajeve.
integracija se ograniava na manje podruje na kojem ju je mogue ostvariti.
meutim zavretkom ove borbe poinje dodatno jaati sukob izmeu potomaka capeta oko krune...
osim parike kue (valois) postoji jo osam kua koje se bore za vlast:
anjou
alenon
armagnac
bourbon
burgund
bretagne (ovi jedini nisu potomci capeta)
dreux
foix
pritom je najmonija burgundska kua koja pod svojom vlasti ima burgundiju i flandriju. glavna os
borbe za krunu se dakle deava izmeu ove kue i pariza.
pa kae postkarolinka feudalnost je kontrahirala u prinevsku kapetinku feudalnost. dakle cijeli
teritorij zapadnofranake krune je bio pod nasljednicima capeta. ipak centralizacija i monopol ne
dolaze automatski nakon stogodinjeg rata... jo se dugo nastavljaju konkurentske borbe, no ovaj
puta meu lanovima iste loze... dakle znaajno se suzila konkurencija.
VI.
posljednje slobodne konkurentske borbe i definitivni monopolistiki poloaj pobjednika
kae: ono to u ovom procesu monopola treba imati na umu jest da su u ovoj fazi razvoja politike i
ekonomske funkcije bile nerazdvojivo povezane. veliki feudalni gospodar je ujedno bio i vladar i
najbogatiji ovjek i vlasnik vojne sile i utjelovljenje zakona i posjednik najznaajnijih sredstava za
proizvodnju.
dakle u ovoj fazi su politike i ekonomske funkcije objedinjene u nekom obliku privatnog posjeda. ovo
je naravno povezano s j uvijek velikom mjerom naturalne privrede u kojoj je najvanije proizvodno
sredstvo zemlja. naime tek novac omoguuje daljnju drutvenu diferencijaciju i podjelu rada...
e dakle, u ovim drutvima je fizika sila bila nerazdvojiva od namicanja sredstava za proizvodnju. tek
kad se uspostavlja trajni monopol sile postaje mogue da se iz ekonomskih odnosa konkurencije
iskljui upotreba sile, a tek time moe nastati izdvojena sfera koju nazivamo privredom.
kae: pojam konkurencije je openitiji od onog koji podrazumijevamo pod konkurencijom u privrednim
strukturama. ona se pojavljuje svagdje gdje se vie ljudi takmii oko iste mogunosti. posebna vrsta
23
ovakve konkurencije je slobodna konkurencija. ovo je dakle situacija u kojoj je potranja veine
usmjerena na anse kojima jo nitko ne raspolae i koje stoje izvan konkurentskog prostora
suparnika. do ovakve konkurentske borbe moe doi i kad su suparnici na neki nain meuovisni, ali
nijedan od njih nema dovoljno mogunosti tj. kad su drutvene snage rasporeene ravnomjerno.
i sad ukazuje na analogije koje postoje meu konkurentskim borbama danas i onima koje postoje u
doba razvijenog feudalizma. naime za sve sudionike u konkurenskoj borbi je prisila njihva vlastita
socijalna egzistencija. kad se u nekom podruju koje je slobodno od monopola pokrene konkurentska
borba, sudionici (viteka obitelj, privredno poduzee, teritorij ili drava) imaju samo dvije alternative:
boriti se ili biti pobijeeni. posljedica gubitka je uvijek neki tip degradacije: od smrti, do gubitka
samostalnosti u sluaju pobjede poveavaju se anse pobjednika.
kae: u situaciji slobodne konkurencije samo odravanje socijalne egzistencije trai stalno
poveavanje ansi. ovo naravno znai i gubitak ansi za druge. pobjeda nad jednim krugom
suparnika znai dalje suprotstavljanje i spor sa suparnicima vieg ranga, a ovo opet ide na isti nain
kao i u prethodnom krugu. ovo na kraju vodi do monopolistikog poretka koji nitko od sudionika nije
planirao niti htio. na mjesto ovih slobodnih konkurentskih borbi dolaze konkurentske borbe koje su
ograniene monopolom. stvaranjem ovih monopola javlja se i mogunost upravljanja raspodjelom
mogunosti, a time i borbi, u smislu neometanog funkcioniranja suradnje meusobno povezanih ljudi.
dakle ovo je bio tip borbe koji se odvijao izmeu nasljednika kue capet. iako nijedan ne tei
uspostavi monopola, svaki je obavezan jaati se i boriti se s drugima kako bi sprijeio gubljenje
vlastite drutvene snage. u poetku se ova borba vodi iskljuivo za zemljine posjede kao izvore
prihoda, a kasnije, prodorom upotrebe novca, za raspolaganje i ubiranje poreza.
dakle ovaj sukob i konkurencija izmeu valoisa, burgundske loze i vojvoda od bretagne kulminira
ponovno u 15.st.. dakle ove snage se okupljaju kako bi sruile luja 11.
i sad pokazuje kako se parika kraljevska kua nije nita drugaije ponaala od ostalih kua koje su
radile na dezintegraciji. e i sad emo vidjeti kako je luj 11. na kraju uspio pobijediti.
1476. karla hrabrog od burgundije pobijeuju vicarci, a neto kasnije ovaj i pogiba. za ruku
njegove jedine keri se sad natjeu luj 11. i kua habsburg. u ovoj borbi pobijeuju habsburzi, a
ovo otvara budue suparnitvo habsburga i parikih kraljeva.
ipak sada kao jedini samostalni teritorij ostaje bretagne. meutim krajem 15.st. umire kralj
bretagne i ostavlja samo jednu ker. i ovdje ponovo dolazi do sukoba s habsburgovcima oko ruke
ove keri (karlo 8. sin luja 11. i maksimilijan habsburki, vladar burgundije, ija je ena ker
burgundskog vladara, umrla, pa je ovaj opet slobodan.).
u ovom sluaju pobjedu odnosi karlo 8.
ovdje se dakle vidi kako vladarska kua koja se izdie visoko iznad drugih u svojem podruju poinje
konkurirati s kuama iz ire regije koje su se na slian nain izdigle (habsburgovci). ovo ujedno
doprinosi i daljnjoj sve jaoj integraciji francuske...
iako u podruju dananje francuske jo uvijek ostaju neke samostalne vladarske kue ( bourbon...)
ove vie nisu u natjecanju za francusku krunu. tako su pariki kraljevi na kraju dobili monopol, koji s
vremenom sve vie poprima apsolutni karakter.
e a budui da se slina stvar deava i s habsburgovcima, nastaje novo suparnitvo i slobodna
konkurencija, a time poinje nastajati i glavna os novog evropskog sistema napetosti.
24
e sad malo usporedba francuskog i habsburkog podruja vlasti: naime francusko, iako je manje,
bitno je integriranije, zatvorenije i zatienije prirodnim granicama. latentna i otvorena borba koja se
nakon definitivne pobjede parikih kraljeva vodi s habsburgovcima je na neki nain oko
razgranienja i postavljanja one granice koju je mogue braniti.
kae: danas se mnogima ini kako je ovo bio planiran proces formiranja drava kakve postoje u
dananjem obliku. tako se i tadanja djelovanja pojedinaca rado procjenjuju u skladu s dananjim
vrijednostima, tj. da aktere procjenjuju u skladu s tim jesu li oni pomogli ili odmogli dananjem
stanju... meutim potrebno je okrenuti se nunostima koje su u to vrijeme poticale ljude na
djelovanje (ovo naime svakako za nikoga nije bilo stvaranje nacionalne drave).
no nije dovoljno da promatramo akcije pojedinaca, ve se moramo okrenuti i strukturalnim
zakonitostima razvoja. naime nove tvorbe su prije svega nastale zbog konkurentskih borbi i
suprotnih interesa. da nije bilo ovog ne bi se ni uspostavio monopol sile.
u svakom sluaju: pojedinci koji su doprinijeli nastanku onog to postoji danas, to nisu planirali.
osim toga kad promotrimo borbe koje su se deavale i nain na koji su one ile, moemo vidjeti do
koje mjere su granice i centri ovih formacija bili neizvjesni, pa i sluajni.
dakle ove formacije (drave..) nastaju iz spleta nebrojenih interesa i namjera pojedinaca, od kojih su
neki usmjereni zajedniki, a neki suprotno ili neprijateljski. dakle nastaje neto to nitko nije planirao
ili napravio namjerno, no ipak je rezultat namjera mnogih. kae: u ovom je itava tajna spleta
drutvenih odnosa, njihove nunosti, strukturalne zakonitosti ustroja, karaktera njihovih procesa i
samog razvoja. kae: ovo je tajna sociogeneze i dinamike odnosa.
tako kraljevi veinom nisu teili niem drugom nego da steknu sljedei komad zemlje, a sve to da ga
ne bi stekao netko drugi tko bi onda mogao postati jai od njih. ak i ako su pred oima imali sliku
vee kraljevske moi, ovo je prije svega bila nostalgija za starim franakim carstvom, a ne neka vizija
budunosti.
VII.
rasporeivanje teita unutar vladarske jedinice. njegovo znaenje za centralnu silu.

stvaranje 'kraljevskog mehanizma'
dakle u razvoju monopola razlikujemo dvije osnovne faze:

1. faza slobodne konkurencije i stvaranje monopola
2. pretvaranje privatnog monopola u javni
kae: iako do podrutvljavanja monopola u punom smislu dolazi u kasnoj fazi (u francuskoj je
najznaajniji izraz ovog revolucija), struktura i povezivanje koje vodi podrutvljavanju postoji ve i u
ranim fazama konkurentskih borbi, ali ne dolazi do izraaja na nain na koji bi monopol uinili javnim.
dakle feudalizacija koja se deavala kao djelovanje centrifugalnih sila je, smatra autor, upravo
primjer ovakve tendencije podrutvljavanja u ranijim fazama. i ovdje dakle raste ovisnost vladara o
slubenicima, pa tako njegova vlast pomalo prelazi na pojedine ratnike, a potom i na cijelo ratniko
drutvo. ovaj tip podrutvljavanja je vezan uz naturalnu privredu i zemljino vlasnitvo, a zbog toga
on znai i raspadanje centraliziranog monopola. naravno, kako smo vidjeli tendencije centralizacije
i decentralizacije su se ovisno o uvjetima izmjenjivale.
e kae: tek pojavom novanih sredstava kao dominantnog oblika vlasnitva se centralizirani monopol
pri prijelazu iz ruke jednog u ruke mnogih pa i svih vie ne raspada kao to je to sluaj s
feudalizacijom, ve postaje instrument drutva s podijeljenim funkcijama sredinji organ drave.
25
razvoj robne razmjene i novanog prometa (i socijalnih formacija koje su nositelji tog sistema
gradovi) je u promjenjivom odnosu s razvojem monopola vlasti. ovaj odnos se prije svega sastoji od
meusobnog podupiranja:
s jedne strane monopol vlasti postaje sve vie mogu uz postojanje diferencijacije drutva,
podjele rada i novane privrede
s druge strane napredovanje podjele rada i novane privrede ovisi o postojanju monopola vlasti.
naime produivanjem i diferenciranjem radnih tokova sve se vie izluuje specifina
karakteristika sredinjeg organa vlasti: regulacija i koordinacija cjeline procesa s podijeljenim
funkcijama.
kae: ovo je zapravo funkcija sredinje vlasti i u jednostavnijem ratnikom drutvu s naturalnom
privredom koordinacija zajednike obrane. meutim ova funkcija se iscrpljivala u potrebi
obrane, a kad ova nije bila potrebna, nije bio potreban ni centralni autoritet.
e sad zbog diferencijacije i specijalizacije drutvenih funkcija koja se najsnanije deava na
evopskom zapadu, specijalizirani organi za regulaciju i koordinaciju dobivaju izvanrednu stabilnost.
netko bi iz ovog mogao pretpostaviti da e jaanjem ove vanosti i centralizacije nastati i sve vei jaz
izmeu vladajuih i podanika. meutim, pokazalo se da je u velikom broju sluajeva usprkos
centralizaciji, mo raspolaganja centralnim institucijama podijeljena i diferencirana. u nekim
razdobljima, ona to naravno i nije bila. meutim difuzija moi ne znai i smanjenje vanosti
sredinjih organa. dakle treba razlikovati dvije stvari kod sredinjih organa
1. njihovu funkciju unutar spleta ljudi kojem pripadaju
2. njihovu drutvenu snagu. dakle, autor smatra da drutvena snaga institucija prije svega ovisi o
broju ljudi koji su o njoj ovisni. ova snaga u pojedinim fazama varira usljed stalnog djelovanj a
centralizirajuih i decentralizirajuih tendencija.
do sad smo razmotrili kako se centralizacija deavala 'izvana', tj. kao okrupnjivanje jednog
vladarskog posjeda. e sad nas ovdje zanimaju procesi povezivanja unutar same vladarske jedinice
koji sredinjoj moi u usporedbi s prethodnim fazama daju iznimnu snagu, a cjelini formu
apsolutistike drave.
nastankom monopola vlasti jedne vladarske kue na veem teritoriju, ova vlast urasta i u funkciju
regulatora i koordinatora te jedinice. ovo je naravno funkcija koju vladar nije stvorio sam. ova funkcija
naprosto nastaje zbog porasta diferencijacije funkcija u cjelini drutvenog saveza. e kae: ono to je
ovdje zanimljivo, pa i paradokasalno jest kako ovaj vladar u tom specifinom trenutku dobiva toliku
koliinu drutvene snage da je mogue govoriti o gotovo neogranienoj moi (apsolutizam)?
odgovor: u ovoj situaciji je zbog specifinog skupa okolnosti ovisnost drutvenih slojeva o vrhovnom
koordinatoru i regulatoru bila najvea.
a sad e objasniti zato je ta ovisnost u ovom trenutku bila tako velika. e a da bi to pokazao, ukazat
e na jedan fenomen. naime porastom drutvene podjele funkcija raste njihova ambivalentnost,
vieslojnost interesa koja je tim vea to je vie ralanjen splet meuovisnosti. tako su ljudi,
skupine, stalei, klase koji su meusobno ovisni istovremeno potencijalni prijatelji i partneri, ali i
protivnici, konkurenti ili neprijatelji.
i sad pokazuje kako su u nepovezanom drutvu naturalne privrede meusobni odnosi vrlo
jednoznani i crno-bijeli: postoje samo apsolutni prijatelji i apsolutni neprijatelji, a ovo se moe i brzo
promijeniti.
e dakle grananjem meuljudskih odnosa ovi postaju sve vie kontradiktorni, a sklonosti i
nesklonosti nijansirane. zato: svaka izravna akcija protiv nekog na neki nain ugroava socijalnu
egzistenciju napadaa. ovo je ujedno i matrica za civilizirano ponaanje.
26
ista ova stvar vrijedi i za dananje odnose meu dravama. primjer: danas nitko ne moe neprijatelja
u ratu do kraja unititi ili protjerati. dapae najee poslije rata mora obnavljati neprijateljsku
zemlju. ovo naravno ne znai nestanak mehanizma monopola, ve samo da djelovanje postaje
osjetljivije i riskantnije. autor naravno smatra da e na kraju i na meunarodnom planu doi do
formiranja monopola...
e i sad se vraamo na apsolutnu monarhiju. dakle ovdje usljed porasta drutvene meupovezanosti
nastaju sve ambivalentniji odnosi meu drutvenim skupinama. postoje i granine situacije u kojima
interesne napetosti u druvu postaku toliko velike da dolazi do skokovite promjene socijalnih teita i
do nove organizacije drutva na novim osnovama (revolucija).
e i kae u ovom je klju drutvene moi sredinjih institucija:
u trenutku kad postoji suradnja najmonijih drutvenih skupina (funkcijskih klasa), dakle kad nema
prevelikih suprotnosti interesa koji bi ugrozili njihovu meusobnu ovisnost i funkcioniranje
drutvenog aparata. u ovoj situaciji je i mo odluivanja sredita relativno ograniena.
kad poraste napetost izmeu glavnih drutvenih skupina, ali su ove jo uvijek zainteresirane za
odranje postojeeg drutvenog poretka i boje se veih poremeaja mo vlasti raste i dostie
svoj optimum
kad je strukturalna suprotnost meu skupinama toliko velika da vie nije mogu dobrovoljni
kompromis, i kad se deavaju stalne neodluene borbe meu njima (ovo se najee deava kad
su skupine suprotnih interesa izjednaile mo) onda postoji vjerojatnost da e vlast imati
iznimnu mo. naime sve interesne grupe postaju ovisne o vrhovnom sreditu koordinacije, budui
da se meusobno ne mogu ni o emu dogovoriti.
dakle: svagdje gdje u snano funkcionalno diferenciranom drutvu imamo iznimno snanu sredinju
vlast, pokazuje se da postoji i snana ambivalentnost interesa najvanijih funkcijskih skupina kao i
ravnotea njihovih snaga.
jedan od moguih aparata koji se pojavljuju u ovim situacijama = kraljevski mehanizam. dakle u
ovakvoj situaciji, uz postojanje kraljevske vlasti dolazi do apsolutizma.
kae dalje: ovakav mehanizam je i u osnovi drugih snanih samovlada, a ne samo onih kraljevskih...
kae dalje: bez obzira na koji nain se vladar naao na svojoj poziciji, ova pozicija e mu brzo
nametnuti svoju zakonitost. ta zakonitost ga vrlo brzo distancira od svih ostalih skupina u drutvu, pa
i od one iz koje je prvobitno i sam proizaao.
dakle: zbog svoje specifine funkcije vladar u diferenciranom drutvu ima specifine interese. njegov
osnovni interes = izjednaavanje interesa ostalih skupina. zato: vladar naime prije svega mora raditi
na tome da njegova drutvena snaga ne opada, tj. da raste. time i on postaje jedna od stranaka u
drutvenoj igri. dakle ako je njegov interes funkcioniranje drutvenog sklopa u kojem on ima poloaj
koji ima, onda se on ne moe trajno prikloniti nijednom od suprotstavljenih interesa. naime ako ovo
uini, njegova drutvena snaga e s vremenom biti ugroena. naime vladar je ovisan:
s jedne strane o tome da se odrava odreena razina suradnje i meuovisnost meu skupinama
s druge strane, on ovisi o tome da meu ovim skupinama postoje snane suprotnosti interesa.
naime samo ove suprotnosti ine njegovu funkciju koordinacije vanom, a time i uveavaju
njegovu drutvenu snagu.
u sluaju da jedna skupina znaajno nadjaa vladareva pozicija dolazi u opasnost. u sluaju da se
skupine udrue vladar takoer postaje nepotreban.
27
tako je vladar u ovom druvu neka vrsta centra interesa. on se esto povezuje s drugom po redu
najsnanijom grupom, a ne prvom. kae: tako vladar ne ovisi samo o ambivalentnosti interesa koji
postoje u drutvu, nego je i njegov vlastiti interes ambivalentan.
dakle ovdje je rije o vrlo jednostavnoj shemi drutvene aparature: vladar je uvijek neusporedivo
slabiji od drutva u kojem vlada. njegova snana pozicija se temelji samo na injenici postojanja
ambivalentnih (djelomino istih, a djelomino suprotnih) interesa u drutvu. u situaciji kad suprotnosti
ovih interesa iznimno ojaaju, a pritom zbog izjednaenosti snaga nema anse da ijedan od njih
pobijedi. ovo je situacija koja sredinjem vladaru daje iznimnu mo.
i sad za razumijevanje ovog daje metaforu natezanja ueta: socijalne skupine koje su priblino
izjednaene nateu ue, ali nijedna od njih ne moe previe povui na svoju stranu. ovdje se
pojavljuje vladar koji ne pripada nijednoj skupini i koji natee ue uvijek na onoj strani na kojoj ima
manje snage, kako bi odrao napetost. time on postaje taj koji upravlja tom napetou.
dakle vladar koji u osnovi ima minimalnu mo koristi tu svoju minimalnu mo kako bi upravljao.
meutim u ovoj situaciji vladar je jednako ogranien kao i svi drugi sudionici i ovisan o strukturi
aparature kojom upravlja.
ovo dalje znai da snaan vladar nije rezultat nekih osobnih karakteristika pojedinih ljudi, ve
drutvene strukture koja zahtijeva i omoguuje jaku samovladu. pritom je ovo, kae, isto shematski
prikaz: u stvarnosti interesi nisu bipolarni ve najee multipolarni...
dakle: u sluaju apsolutne monarije se svakako radi o antagonizmu dvije drutvene skupine:
graanstva (koje jaa) i plemstva (koje slabi). dakle ova podjela je u temelju kraljevskog mehanizma
zbog kojeg je apsolutizam bio mogu.
najveu snagu pritom apsolutizam postie u trenutku u kojem se ojaalo graanstvo sukobljava sa
sve slabijim plemstvom (16, 17, i 18.st.). pritom ova dva sloja postaju i sve vie meuovisni. pritom
cilj graanstva u ovom trenutku nije ukidanje plemstva kao institucije, ve stjecanje njegovih
privilegija. dakle ovi ele postati novo plemstvo.
e sad kako u ovo vrijeme izgleda tipini predstavnik graanstva? ovo svakako nije samostalni
trgovac. naime od 17. i 18.st. najvaniji predstavnik graanskog stalea je kraljev graanski
slubenik. e sad kako to izgleda u francuskoj. kae: ovdje ovi graani svoje namjetenje u
dravnom aparatu kupuju novcem kao vlastiti posjed i ono postaje nasljedno. na temelju ovog
namjetenja, on uiva brojne povlastice. ovi ljudi se nazivaju 'noblesse de robe' i oni su uobiajeno i
predstavnici graanskog stalea u raznim skuptinama i sl.
kae: pritom je najvaniji interes koji dijele svi graani (kako ova elita, tako i ostali), odravanje
njihovih privilegija. naime o privilegjama ovdje ovise i trgovci i obrtnici (cehovi...). dakle graanstvo
je ovdje, kao i plemstvo, staleka formacija koja ima odreene privilegije. ovo je ujedno i razlog zato
se graanstvo nije spremno udruiti kako bi postiglo ukidanje plemstva kao institucije: ovo znai
ukidanje privilegija za sve.
tek pojavom graanstva koje svoju egzistenciju ne temelji na privilegijama, postaje mogue da ovo
zahtijeva ukidanje institucije privilegija samih. meutim ovo naravno ide i protiv samog starog
graanstva.
e kae: revolucija 1789. tako znai ruenje cijelog stalekog poretka i privilegija kako plemstva,
tako i graanstva. ovo dakle postaje mogue samo pojavom graanstva koje nije ovisno o
privilegijama. naime staro graanstvo, iako su njegovi interesi suprotni onima drugih stalea, nije
zainteresirano za ruenje cjelokupnog poretka. u ancien rgimeu postoji snana napetost meu
28
staleima, pa i otvoreni sukobi, ali i snana meuovisnost. dakle to je upravo ona situacija u kojoj
funkcionira kraljevski mehanizam: to je vea napetost to je kraljeva snaga vea.
(u engleskoj se nasuprot ovom desilo povezivanje plemstva i graanstva, pa je ovima uspjelo
ograniavanje moi kralja: dakle ovdje se radi o istom mehanizmu u drugim okolnostima).
dakle: u okviru ove velike transformacije drutva u kojoj jaaju graanske, a slabe skupine plemstva,
postoji jedna faza u kojoj ove dvije skupine uspostavljaju ravnoteu. ovo omoguuje pojavu aparature
povezanosti koja se naziva kraljevski mehanizam. dakle nain rasporeivanja drutvene moi i
uska meuovisnost dviju skupina ne doputa da doe do presudne borbe. e i budui da je tako ove
skupine moraju vladaru prepustiti sve odluke koje sami ne mogu donijeti.
ovaj sustav se naravno stvara neplanirano i sluajno.
e i sad emo promotriti stalee kroz srednji vijek u buduoj francuskoj:
kler: ovaj u zapadnofranakom carstvu (9, 10.st.) nije imao toliko svjetovne vlasti kao u
istonofranakom. budui da su meutim crkveni posjedi ratrkani diljem zemlje i esto predmet
napada vlastelina, crkva je zainteresirana za jednu sredinju vlast koja bi joj pruala zatitu.
tako kraljevska kua (capet) postaje instrument crkve u borbama protiv ratnikog stalea. tako se
kraljevi ukljuuju i u crkveni ceremonijal: posveivanje, pomazanje, krunidba. tako kraljevstvo
poprima pomalo sakralni karakter.
meutim ova veza naravno ne traje dugo, budui da crkva koja je u to vrijeme bitno bolje
organizirana od svjetovne vlasti (s centralnim vladarom), ubrzo postaje konkurencija svjetovnim
vlastima. iz ovog se posvuda razvija i borba, a veinom zavrava time da papa biva odbaen na
svoju poziciju duhovne moi. ovim se povlae i rituali posveivanja kraljeva, ali nikada u potpunosti.
no sad emo vidjeti kako su se isprva zapadnofranaki kraljevi povezali s crkvom. naime u skladu
sa zakonitosti kraljevske funkcije vladar se povezuje sa skupinom koja je druga po redu u snazi
(kler), a kako bi je ojaao u borbi protiv najjae skupine (plemstva). e i tako kralj na neki nain koristi
crkvu kao svoju infrastrukturu po itavoj zemlji: njena sredstva, obrazovanost, organizacijsko
iskustvo, utjecaj na populaciju.
kae: ova bliska veza kraljevske kue s crkvom je vjerojatno objanjenje prednosti kue capet pred
ostalim teritorijalnim vladarima u ranim borbama. tako je kler u ovoj ranoj fazi vana centralizacijska
snaga.
pojavom treeg stalea dolazi do premijetanja osi napetosti u drutvu. do 11. i 12. st. je glavna os
napetosti bila izmeu plemstva i klera. nakon toga sve vie u prvi plan izbija antagonizam plemstva i
graanstva. u ovom se ve u ranoj fazi kralj pojavljuje kao koordinator u funkciji odravanja ravnotee
i napetosti. tako kraljevi, iako su u poetku sumnjiavi prema nastanku novih oblika drutvenih
zajednica (gradova, komuna trgovaca i obrtnika), vrlo brzo uviaju mogunost vlastitog jaanja
pomou ovih. stoga kralj poinje podravati jaanje graanstva (u onim dijelovima koji su mu na
korist, npr. financijsko jaanje), meutim istovremeno ga i ograniavaju u stvarima poput traenja
vladarskih funkcija graana. tako je odnos vladara prema graanstvu ambivalentan.
uz ovo se naravno pojavljuju i situacije bolje suradnje stalea (kroz staleke skuptine, parlamente).
kae: u razdobljima u kojima je ova suradnja bila bolja, kralj je naravno imao manje drutvene snag e,
a kad njihove napetosti rastu kralj jaa. meutim usljed slabe povezanosti stalea meusobno i
njihovog relativno samostalnog funkcioniranja, potreba za kraljem kao koordinatorom je relativno
mala, budui da ne dolazi ni do velikih antagonizama.
razvoj kraljevog administrativnog aparata: ovaj je u poetku prije svega sastavljen od klera, a kasnije
i od siromanijih ratnika (bez zemlje). no ve i u ranoj fazi u kraljevskoj upravi ima i ljudi koji su ispod
29
ratnika i sveenika: graana. porastom i jaanjem gradova, udio graana u kraljevskoj upravi raste,
pa oni ve u srednjem vijeku znaajno proimaju aparat kraljevske vlasti. osnovni temelj na kojem ovi
ulaze u taj aparat = obrazovanje i pismenost. naime irenjem kraljevskog upravnog aparata,
obrazovanje, koje je prvobitno bilo rezervirano za sveenstvo, sve se vie sekularizira. sveuilino
obrazovanje postaje dostupno bogatijim graanima i ovo za njih postaje nain ulaska u kraljevske
slube.
e i tako pomalo graani iz kraljeve uprave potiskuju sveenstvo i plemstvo. time nadalje, interesi
velikog dijela graanskog sloja postaju identini s interesima kralja i njegovog upravnog aparata. time
graanstvo stjee i vanu poziciju moi jaaju u odnosu na plemstvo, dobivaju privilegije...
e pa kae: ovo nam pokazuje kolika je funkcijska meuovisnost izmeu uspona kraljevstva i
graanstva. naime graanstvo kao stale eljan drutvenog uspona, bilo je dobrodoao pomonik
kraljevstva protiv bitno jaeg plemstva i sveenstva.
meutim slabljenje plemstva je vezano uz jo jedan bitan faktor: poveanje koliine novca i njegovo
stalno obezvreivanje (koje se posebno ubrzava u 16.st.). naime plemstvo preteno ivi od prihoda s
vlastitog imanja i nije ga u stanju umnoiti tempom kojim vrijednost novca pada. tako ono nuno
pomalo osiromauje, a mnogi njihovi posjedi padaju u ruke bogatih graana.
kae: veina ovog plemstva nije razumjela mehanizme koji su ga tjerali u propast (novana privreda),
ali je kao njihovu otjelovljenje vidjela u graanstvu. tako se ono pomalo nalazi u konkurenciji s
graanstvom za iste anse, pa dolazi do sve vee napetosti. tako pomalo nastaje aparatura
ravnotee koja odrava kraljevski mehanizam.
dakle kako izgleda ta uspostavljena ravnotea i napetost:
graanstvo je uspostavilo snane korporacije koje su dovoljno mone da se suprotstave vlasti
plemstva, ali nisu dovoljno mone da plemstvo dovedu u ovisan poloaj
plemstvo je dovoljno mono da za graane predstavlja stalnu opasnost, ali nije dovoljno mono
(ekonomski) da bi uspostavilo neposrednu vlast nad graanstvom. plemstvo pomalo gubi svoju
funkciju uprave i sudstva
dakle nitko nije dovoljno moan da porazi protivnika, pa kraljeva funkcija postaje iznimno vana.
u kontekstu ovog sve veeg jaanja graanstva, vladar u nekim situacijama nastoji pogodovati i
plemstvu (kako bi odrao ravnoteu). tako veina plemstva biva osloboena od plaanja poreza. no
ni ovo nije dostatno da pobolja njihov ekonomski poloaj.
druga vana odredba kojom je kralj nastojao odrati razlike plemstva i graanstva = odredba da
plemi koji se eli baviti trgovinom mora odustati od svoje plemike titule. time je naravno sprijeen
gotovo jedini nain za bogaenje plemia.
ipak plemstvo je do 18.st. zadralo svoj vanjski sjaj prije svega zahvaljujui injenici da je
postojao odreni broj slubi na kraljevskom dvoru koji je bio rezerviran iskljuivo za pripadnike ovog
stalea. tako se iz seoskog plemstva izdie sloj dvorskog plemstva iji ugled se moe mjeriti s
najbogatijim graanima. dakle na isti nain na koji je u vrijeme kad je graanstvo bilo slabije ono
imalo monopol na kraljevske slube, tako sada kad je plemstvo oslabilo kralj koristi isti instrument u
suprotnom smjeru.
iz ovog se vidi ambivalentan odnos vladara prema plemstvu: s jedne strane kraljevski dvor i
njegov aparat slue kao instrument za dranje plemstva podalje od politikih funkcija, a s druge
strane on se pojavljuje i kao instrument za njegovo zbrinjavanje.
tako do 17.st. upravni aparat postaje definitivno monopol graanstva, dok dvorski aparat u uem
smislu postaje monopol plemstva. tako se pomalo ukida mogunost da graani kupe poloaj na
dvoru. tako kraljevski dvor postaje institucija za zbrinjavanje i pripitomljavanje plemstva. ovo nadalje
znaajno ograniava njihove mogunosti. ak i ako se ukljuuju u rat, oni vie nisu slobodni vitezovi
nego kraljevi oficiri. no, veina seoskog plemstva ne moe ak ni ui u ovaj krug.
30
ovo je najpotpunije provedeno za vladavine luja 14. ovo, kae autor, se vidi i iz same grae
versaillesa: plemstvo se mora zbrinuti i vidljivo izdignuti iznad ostatka drutva, a s druge strane, ono
se mora pripitomiti na najpotpuniji mogui nain. tako ih kralj stavlja u potpunu financijsku i drugu
ovisnost.
ovo meu ostalim ukljuuje i stavljanje plemstva pod stalni nadzor kralja. sad pokazuje kako je kralj
ak unajmio i pijune iz vicarske koji su danonono pratili dvorsko plemstvo i podnosili detaljne
izvjetaje kralju. naime i dalje su se glavni neprijatelji kraljeve vlasti nalazili upravo u krugu najvieg
plemstva.
i sad pokazuje kako na dvoru luja 14. izostanak vieg plemstva nije bio doputen. kae: ovdje se vidi
da je dvor zapravo postao institucija za nadgledanje.
kae: kod luja 14. je apsolutizam tako dobio svoj konani oblik: od kralja koji je posjedovao i
poklanjao zemlju, postao je kralj koji posjeduje novac i poklanja novane rente. time su definitivno
slomljene centrifugalne sile. svi zamislivi konkurenti vladara su s njim u ovisnom odnosu. dvorsko
plemstvo se vie ne bori u slobodnoj konkurenciji, nego u vezanoj za anse koje daje gospodar
monopola. organizacijski oblik ove vezane konkurentske borbe = dvor.
no kae: ve u ovoj fazi, iako se za nju moe rei da je potpuni monopol vlasti tada stvarno bio
privatno vlasnitvo vladara, postoje klice procesa koji e dovesti do podrutvljenja monopola. naime
funkcijska ovisnost vlasnika monopola o ostalim drutvenim slojevima postaje sve jaa. njegova
snaga se temelji iskljuivo na ravnotei snaga koja postoji u tom trenutku, a koja se uskoro poinje
mijenjati. meutim ak ni u ovoj situaciji on nije posve neogranien u svojim odlukama, ve je
snano upuen na balansiranje. tako je i kod kralja potrebno veliko samosavladavanje.
pa kae: mogunost sredinjeg vladara da upravlja u vlastitom interesu se poinje ograniavati kad
se ravnotea snaga poinje mijenjati u korist graanstva...
VIII.
sociogeneza poreznog monopola
dakle ukratko promjena do koje je dolo: zemljini posjed ratnike obitelji, raspolaganje odreenim
zemljitem i njihovo pravo na naturalna davanja ili usluge razliite vrste pretvara se uslijed
napredovanja podjele funkcija tijekom mnogih konkurentskih borbi u centralizirano raspolaganje
vojnim sredstvima moi i redovitim novanim davanjima ili porezima daleko veeg podruja. unutar
tog podruja vie nitko ne smije upotrebljavati oruje ili utvrde primijeniti fiziku silu bez doputenja
sredinjeg vladara.
kae: u srednjem vijeku su novana davanja vladarima bila nezamisliva. njih se smatralo gotovo
istima kao razbojnike pohode ili ubiranje kamate. jedinim prihvatljivim nametom se smatrao onaj u
prirodnim dobrima.
ipak s druge strane i u najranijim fazama je vladar povremeno upuen na novane namete. e i
sad autor opet kae kako pojavu novanih nameta ne treba smatrati planiraniranim razvojem koji je
tekao jednosmjerno. u feudalnom drutvu su prije svega postojala novana davanja feudalcima u
obliku pomoi ili davanja za udaju keri. stalna davanja u obliku poreza su se smatrala razbojnikima.
e sad u 12. i 13.st. se pojavljuje novi tip novanog prihoda vladara. naime tada je postalo
uobiajeno da se i graani pozivaju u kraljevu vojnu slubu. no kako mnogi ovo nisu htjeli raditi, oni
su se novcem otkupljivali iz nje. ovim novcem su vladari mogli angairati ratnike po potrebi, ija je
ponuda bila relativno velika.
31
tako se ustaljuje obiaj da vladar za ratne pohode od gradova zahtijeva odreenu kolinu novaca i
ljudi. no ovo se i dalje smatra nekim oblikom feudalne pripomoi koja se ne plaa uvijek dragovoljno,
a ni redovito.
no pomalo kako konkurentske borbe postaju sve jae vladari trebaju sve vie novanih sredstava,
pa se polako razvijaju razni oblici u kojima ih ovi namiu od stalea (gradova i feudalaca). i sad
pokazuje kako su ovi novani nameti esto izazivali i ozbiljne pobune ponekad i do te mjere da su
se feudalci povezivali s gradovima protiv vladara. ovo povezivanje se u engleskoj nastavilo, no u
francuskoj nije...
no u prvim fazama vladar nije dovoljno jak da bi posve samostalno odluivao o visini nameta, pa on
vrlo esto mora pregovarati sa staleima...
ova situacija sa povremenim davanjima se meutim mijenja sa stogodinjim ratom. ovdje naime rat
postaje stalna pojava, pa tako i davanje za njega.
kae: ovaj postupni nastanak poreznog monopola meutim ne treba smatrati kao aktivnost kralja na
njegovoj uspostavi. interes vladara je prije svega bio izvui to vie novca iz svog vladarskog
podruja u trenucima u kojima ga na to tjera situacija (rat). no postupno ova povremena davanja
(feudalna pripomo) prerasta u redovita novana davanja. bitan faktor pritom je i jaanje novane
privrede...
i sad nabraja izravne i neizravne namete koji su se pojavljivali tijekom stogodinjeg rata. iako se ovi
tada jo predstavljaju kao privremeni nameti koji e prestati im prestane rat... no prikupljeni novac
se naravno ne koristi samo za ratovanje, ve vladar njime raspolae posve slobodno (od opremanja
vojske do kupovanja poklona prijateljima...). s druge strane budui da je veina stanovnitva (i
graani i feudalci) neposredno zainteresirana za uspjean otpor englezima, otpor davanju kralju za
ratovanje ne uspijeva ojaati.
e, a kad je zarobljen kralj ivan (od engleza), raspisuje se davanje (na prodaju, tj. neki tip poreza na
promet) za est godina kako bi se skupila svota koju trae englezi za otkupninu. ova davanja
nastavljaju trajati kroz sljedeih dvadeset godina, a trini promet se njima ubrzo prilagoava. uz to
se pojavljuju i stalno novi nameti...
tokom ovog rata se usljed potrebe za prikupljanjem ovih nameta razvijaju i specijalizirane slubenike
funkcije koje se bave prikupljanjem... tako se pomalo razvija i komora za prikupljanje ovih
'izvanrednih davanja'.
i sad pokazuje kako u ovom razdoblju (14.st.) kraljevi, iako uviaju da su im ova davanja nuna, ova
davanja ujedno smatraju i nepravednima.
kae dalje: koliina davanja i aparat koji se bavio njihovim prikupljanjem je ponekad i varirao u
veliini. autor smatra kako je ovo variranje toan pokazatelj trenutne moi sredinjeg vladara: tako je
u vremenima kad je ovaj bio slabiji i davanje bilo manje, a aparat slabiji...
e sad: kako izgleda odnos prema nametima u gradovima. naime ovi se u 14.st. ve poprilino
diferenciraju, pa se moe govoriti o postojanju 3 sloja: najbogatijih graana buroazije; sitnih
obrtnika srednjeg sloja i puka radnika. njihovi interesi vezani uz porez se takoer znaajno
razlikuju, pa tako oni bogatiji zagovaraju posredne namete (na promet...), a oni siromaniji
neposredne stupnjevane namete. i sad pokazuje kako je meu ovim skupinama ponekad dolazilo do
otvorenih sukoba, a svaki od tih sukoba je zavravao jaanjem vlasti vladara ukljuujui i uvoenje
stalnijih nameta kao i kazni za njihovo neplaanje. ovdje je dakle opet rije o djelovanju kraljevskog
mehanizma, ali ovaj put vezano uz nejedinstvo samih gradskih slojeva...
e a sad jo ukazuje kako je sredinja vlast mobilizirala i napetosti i rascjepkanosti meu regijama
kako bi ojaala (dakle isti kraljevski mehanizam, ali ne meu socijalnim skupinama nego meu
teritorijima...)
32
pa kae: sa svakim socijalnim nemirom dalje raste mo centralne vlasti. ovo je praeno i jaanjem
institucije poreznog monopola. ova u nekim situacijama slabi, pa ponovno jaa, no na kraju
uspostavlja vrlo vrstu institucionalnu strukturu
dakle nakon zavretka stogodinjeg rata kraljevska kua izlazi kao pobjednik i nema vie
znaajnijih konkurenata niti socijalnih skupina koje bi joj se ozbiljnije suprotstavili. tako kralj 1436.
objavljuje da se uvode aides (dakle pomo) na neogranieno vrijeme. pri ovoj odluci kralj ne saziva
stalee, jer je njegova mo toliko velika da to ni ne mora.
kae: ovakav razvoj je veini, ak i uenih i iskusnih promatraa tada bio posve nevjerojatan i
nerazumljiv. i sad daje primjere...
jedna od vanih karakteristika poreznog monopola na ovom razvojnom stupnju (15.st.), ali, kako kae
autor, vjerojatno i drave uope je prednost rashoda nad prihodima. ovo je na neki nain suprotno
funkcioniranju prorauna pojedinca u kojem prihodi imaju prioritet, a rashodi se ovima prilagoavaju.
dakle u proraunu jedne drutvene cjeline vrstu toku predstavljaju rashodi, dok se prihodi ovima
prilagoavaju. kasnije ovakvo ponaanje naravno postaje tee izvedivo. meutim u prvoj fazi
poreznog monopola, u kojoj se ovo jo uvijek smatra privatnim vlasnitvom vladara, davanja prije
svega ovise o rashodima koji su vladaru potrebni (za rat, izgradnju dvoraca ili poklone prijateljima), a
on o njima odluuje kao o svom privatnom proraunu.
i sad pokazuje kako je ovo poprilian novitet u odnosu na tadanju praksu u ostatku evrope (npr.
veneciji), gdje se nijedan namet nije mogao uvesti bez odobrenja savjetnika.
sad daje citat nekog venecijanskog poslanika koji opisuje stanje u francuskoj. ovaj meu ostalim
ukazuje na to kako je kralj prestao dijeliti zemlju zaslunima kao nasljednu i kako je to dobro jer time
ne osiromauje svoj teritorij. zemlja se vraa vladaru nakon to je zasluni umro... no veina
zaslunih se plaa doivotnom rentom.
(tu jo kae da su za nastanak drave presudna dva monopola: sile i oporezivanja...).
razvoj poreznog monopola, nadalje, postaje mogu tek prevladavanjem novane privrede. tek
monetizacija drutva omoguuje stabilne sredinje organe: novana plaanja odravaju sve ovisnosti
o sreditu. ovim su definitivno slomljene centrifugalne tendencije.
e sad u ovom kontekstu o poloaju plemstva: kad su velikai jo bili snani kralj je svoju mo u
stanovitim granicama ulagao u korist graanstva. tijekom novarskog povezivanja i vojne
centralizacije ovo plemstvo pomalo propada. tako kralj svoju mo sada mora zaloiti u korist
plemstva. tako on dijelu plemstva pomae da ono ostane vii sloj u odnosu na graanstvo. tako
dvorske slube pomalo prerastaju u privilegij plemstva. no time iz nekadanjeg slobodnog ratnikog
plemstva nastaje doivotno ovisno plemsto u slubiu sredinjeg vladara.
e pa kae: koja je zapravo drutvena funkcija ovih dvorjana? promatrano iz perspektive 20.st. ini se
da ovi nemaju apsolutno nikakvu funkciju. meutim u ancien rgimeu, ovaj sloj, iako nema
neposrednu ulogu u podjeli rada, omoguuje kralju da se distancira od graanstva. ono slui drutvu
kao protutea graanstvu. privilegije koje ono dobiva slue kako bi se odrala socijalna napetost.
stoga plemstvo ima funkciju prije svega za kralja.
33
SAETAK: NACRT TEORIJE O CIVILIZACIJI

I.
drutvena prisila za nametanjem samoprisile
sad emo vidjeti kako su opisani procesi povezani s procesom civilizacije. proces civilizacije znai
promjenu ljudskog ponaanja i osjeanja u posve odreenom smjeru. no ova promjena nije
ostvarena namjerno. kae: civilizacija kao ni racionalizacija nisu proizvodi ljudskog ratia i nekakvog
dugoronog plana. dakle promjena se ne deava kao proizvod plana, ali njeno odvijanje ima svoj
navlastiti red.
sad saima iz prvog dijela knjige to se sve odvija u procesu civilizacije:
tua prisila se razvija u samoprisilu
obavljanje ljudskih potreba se potiskuje iza kulisa drutvenog ivota i prekriva osjeajem srama
regulacija nagonskog i afektivnog ivota samokontrolom postaje sve svestranija
dakle: ove promjene s jedne strane nitko nije planirao, no s druge ne radi se o kaotinim promjenama
bez ikakvog ustrojstva. i sad se pita kako je ovo mogue: nastaju stabilne strukture koje nitko nije
planirao!
e pa odgovor je poprilino jednostavan izveden iz drutvene mehanike: planovi i postupci ljudi,
emocionalni i racionalni poticaji, stalno zahvaaju jedan u drugi bilo prijateljski, bilo neprijateljski. taj
osnovni splet pojedinanih ljudskih planova i postupaka moe izazvati promjene i postupke koje
nijedan pojedinac nije prethodno planirao ili stvorio. iz tog spleta nadalje rezultiraju sasvim specifine
vrste, red koji je nuniji i jai od volje i razuma pojedinaca koji ga stvaraju. red tog spleta odreuje
hod povijesnih promjena. on je taj na kojem se temelji proces civilizacije.
pritom ovaj red nije:
ni racionalan (= nastao na temelju svrsishdnog razmiljanja pojedinih ljudi)
ni iracionalan (= nastao na neobjanjiv nain)
neki ga pokuavaju prikazati kao prirodni red ili pak nadindividualni duh (hegel). meutim
samosvojna zakonitost pojava drutvene povezanosti nije identina ni sa zakonitostima duha kao
individualnog miljenja, a ni sa zakonitostima prirode.
no da bi razumjeli samosvojnu zakonitost pojava povezanosti, potrebno je upozoriti na odreene
povijesne promjene i na same konkretne mehanizme povezivanja. dakle u ovom poglavlju e autor
pokuati ukazati na vrste povezanosti i naizmjenine ovisnosti i upuenosti ljudi jednih na druge koji
pokreu procese: feudalizacije, konkurencije, monopola...
ove reorganizacije ljudskih odnosa nadalje imaju neposredno znaenje za promjene ljudskog
habitusa kojih je privremeni rezultat na oblik civiliziranog ponaanja i osjeanja.
pritom, kae, civilizacija nije nita razumno kao to nije ni nita nerazumno. ona je pokrenuta
naslijepo i odravana inherentnom dinamikom spleta odnosa uz pomo specifinih promjena naina
u kojem su ljudi primorani da zajedno ive. no ovo ne znai da nije mogue napraviti neto bolje i
razumnije dapae upravo uvid u ove zakonitosti omoguuje nam da planiramo...
dakle: koja specifina promjena naina na koji ljudi ive modelira psihiki aparat ljudi u smislu
civilizacije?
odgovor: u povijesti zapada od najranijih vremena pa do danas sve se vie diferenciraju drutvene
funkcije pod snanim pritiskom konkurencije. to je diferencijacija jaa, to je vei broj funkcija, a time i
broj ljudi o kojima pojedinac stalno ovisi. ponaanje sve veeg broja ljudi se mora meusobno
uskladiti, a njihove akcije se moraju organizirati sve tonije i stroe kako bi unutar njega svaki
pojedinani postupak obavio svoju drutvenu funkciju. u ovom je pojedinac prisiljen sve vie regulirati
svoje ponaanje. meutim ovdje se ne radi o svjesnoj regulaciji. dakle deava se sve
34
diferenciranija regulacija psihike aparature, a ova je odreena prije svega drutvenom

diferencijacijom: napretkom podjele funkcija i irenjem lanca meuovisnosti.
i sad daje primjer koji ilustrira razliku izmeu povezanosti pojedinaca u slabije diferenciranom drutvu
i onom jae diferenciranom cesta:
seoska cesta u ratnikom druvu: pojedinac koji se njom kree se prije svega moe bojati
razbojnika, ubojica. njegove emocije su optereene prije svega jer neprekidno mora braniti goli
ivot i imovinu
ulica u suvremenom gradu: ovdje je opasnost po ivot svedena na minimum. sve je prepuno
raznih vozla i ljudi koji se kreu u raznim smjerovima, a policajci stoje po svuda kako bi regulirali
ovo kretanje. no izvanjska regulacija se temelji na tome da svaki pojedinac sam regulira svoje
ponaanje u skladu s vladajuim pravilima. glavna opasnost ovdje je da pojedinac izgubi
samokontrolu
samoprisila (ili samokontrola) je vrlo razliita u razliitim funkcijama u drutvu kao i u razliitim
drutvima. sociogenetska metoda nam daje objanjenje ovog: diferencijacijom drutva sociogena
psihika aparatura samokontrole postaje postaje diferenciranija, svestranija i stabilnija.
s jaanjem drutvene podjele funkcija pomalo slabe njegove centrifugalne tendencije i pomalo se
stvaraju stabilni centralni organi i monopol fizike sile. upravo uz ovaj monopol sile je vezana
stabilnost psihike aparature samoprisile. naime uz postojanje ovog aparata pojedinac se od malih
nogu navikava da se stalno i tono pridrava pravila ponaanja. ovim nastaje stabilizirana aparatura
samokontrole kod pojedinaca.
dakle kako izgleda pravac promjena ljudskih afekata: drutva bez stabilnog monopola sile su redovito
drutva u kojima je slaba podjela i funkcija, a lanac postupaka koji povezuje pojedince je relativno
kratak, to znai i slabu meupovezanost. isto vrijedi i obratno: tamo gdje postoji monopol sile postoji
i vea podjela funkcija, a ljudi su povezaniji. ovdje je pojedinac zatien od iznenadnih prepada, ali je
prisiljen potiskivati vlastite izljeve strasti i agresivnosti koji ga tjeraju da napadne drugog.
e kae: priguivanje spontanih navala emocija, suzdravanje afekata, proirivanje prostora
razmiljanja preko postojeeg trenutka su razliiti aspekti iste promjene ponaanja koja dolazi
zajedno s monopolizacijom fizike sile i irenjem lanca meuovisnosti u drutvu. ova promjena se
naziva civilizacija.
sad e dati usporedbu drutva ratnika s civiliziranijim drutvom (dvorskim...) u kojem postoji monopol
prisile:
dakle u ratnikom drutvu su lanci ovisnosti pojedinaca relativno kratki (naturalna privreda). afekte
nije potrebno zatomljivati, a najee ni korisno. nasilje je nezaobilazna svakidanja pojava. ratnik
ima slobodu izraavati svoje nagone kako eli, ali i neogranieno vriti nasilje nad neprijateljem. e a
kad pretrpi poraz, onda mora trpiti nevjerojatno nasilje protivnika. dakle ovo stanje je neposredno
vezano uz nepostojanje monopola sile.
dakle kako ovdje izgleda struktura individualnog ponaanja i psihikog ivota pojedinca. kako je
opasnost nepredvidiva i uvijek prisutna, pojedinac se ee i neposrednije kree izmeu ekstrema
ugode i neugode. jedino to daje poticaj je trenutna situacija dakle nema predvianja budunosti.
ovo takoer potie i brzo kretanje iz jednog u drugo ekstremno ponaanje.
nastankom monopola sile nestaje prisila stalnih sukoba i ratova, a pojedinca u pokornosti dre stalne
prisile miroljubivih funkcija zasnovanih na stjecanju novca ili prestia. ovdje se izraavanje afekata
poinje umirivati. nema vie tako velikih i neposrednih promjena situacije, a ni ponaanja.
dakle to se ovdje deava: nasilje se kao monopol odreene grupe iskljuuje iz redovnog drutvenog
ivota. ovo ne znai da ono gubi znaaj u ivotu pojedinca. meutim ova sila vie ne znai
35
nesigurnost ve naprotiv sigurnost. ovo vie nije nepredviena i iznenadna sila, ve kontinuirani
pritisak koji ovjek jedva osjea jer je od najranije mladosti oblikovan tako da ga potuje.
e a tako se mijenja i cjelokupan oblik ponaanja u drutvu: struktura samokontrole. naime postojei
monopol prisile ne prisiljava neposrednom opasnou. naime budui da je on predvidiv, proizvodi se
situacija u kojoj on djeluje kroz medij vlastitog razmiljanja. fizika prisila je tako prisutna kao
potencija dok aktualnu prisilu ovjek vri sam na sebi. dakle postojanje monopola fizike sile u
krajnjoj instanci ovjeka tjeraju na samosavladavanje.
a sad o samosavladavanju u srednjovjekovnom ratnikom drutvu. naime samosavladavanje
postoji i ovdje. no, kako ono izgleda. u ovom drutvu presudna opasnost dolazi kao neposredna
fizika opasnost izvana (a ne kao opasnost od zakazavinja samokontrole). dakle strah je ovdje prije
svega strah od vanjskih sila. samokontrola ovdje prije svega znai ekstremno samosavladavanje boli
koje je komplementarno ekstremnom muenju ljudi. nadalje u srednjem vijeku se ponegdje moe
nai i ekstremna askeza, samoprisila i samozatajivanje (mazohistiko).
samosavladavanje koje ide s monopolom prisile je drugaije prirode: ovo je prije svega
samosavladavanje bez strasti. naime aparat kontrole u drutvu (monopol sile) odgovara aparatu
kontrole koji se stvara u psihi individue. oba ova aparata stvaraju ravnomjerni pritisak koji priguuje
izraavanje afekata. monopolizacija fizike sile umanjuje strah koji ovjek ima pred drugima, ali
umanjuje i strah koji on moe proizvesti kod drugih. stalna samokontrola smanjuje iznenadne
preokrete u ponaanju i afektivni naboj: pojedinac se sili na to da iz temelja preoblikuje svoj psihiki
ivot u smislu kontinuirane ravnomjerne regulacije nagonskog ivota i sveopeg ponaanja.
dakle samosavladavanje se deava na kontinuiranoj bazi. ono se usauje ve od rane mladosti (velik
dio toga je gotovo nesvjestan). tako suzdravanje u skladu s postavljenim standardima postaje
automatsko, navika, a time superego postaje stabilan: mnogi potisnuti nagoni vie ni ne dopiru do
svijesti.
dakle: civilizacijom je ovjek bitno manje preputen svojim strastima nego prije, no ovo znai i
ogranienost u mogunostima zadovoljavanja sklonosti: ivot je manje opasan, ali i manje proet
uicima. stoga ovjek trai nadomjestak ovih stvari u snovima, knjigama, filmovima. (primjer: dvorsko
plemstvo ita viteke romane).
dakle ovo znai da ovjek velik dio nasilja koji se prije deavao u meuljudskim odnosima mora
obavljati unutar sebe. ovo nadalje znai poveanje napetosti izmeu superega i nesvjesnog...
dakle kako izgleda opi nacrt ovog spleta pojava gledan iz sociogenetske perspek tive:
meuovisnou veih skupina ljudi i izdvajanjem fizikog nasilja unutar njih stvara se drutveni aparat
u kojem se meusobne prisile ljudi trajno pretvaraju u samoprisile. te samoprisile, funkcije stalnog
opreza i obzira koje u pojedincu nastaju u skladu s njegovom povezanou u dalekoseni lanac
postupaka, od malih nogu imaju dijelom oblik svjesnog samosavladavanja, a dijelom navika koje
funkcioniraju automatski. ovo ukljuuje kontinuirano suzdravanje, toniju regulaciju oitovanja
nagona i afekata prema diferenciranoj shemi koja odgovara drutvenoj situaciji.
u ovom susprezanju se moe desiti da pojedinac dolazi u trajan nemir, a ponekad i u stanje
nezadovoljstva. ponekad nadalje moe doi i do smetnji u ponaanju. isto tako se ova napetost moe
pretvoriti i u djelatnost koja pojedincu stvara zadovoljstvo, a ne protivi se drutvenim normama...
dakle proces civiliziranja se deava i na individualnom planu: u mladenakoj dobi...
teorijski gledano proces civiliziranja pojedinca koji je uspio se od onog koji nije uspio razlikuje na
sledei nain:
uspjean: ovjek se unutar drutvenih funkcija oblikuje kao dobro prilagoen, a ovo moe (ali ne
mora) biti praeno i osobnim zadovoljstvom
36
neuspjean: drutveno potrebna samoregulacija stvara ogromne napetosti za pojedinca i on je

nesretan...
e kae: u stvarnosti se gotovo nikad ne deava nijedna od ovih krajnosti.

e sad: proces modeliranja u smislu zapadne civilizacije je iznimno sloen. on naime mora stvoriti
iznimno diferenciranu strukturu psihikog aparata. zato ovaj proces zahtijeva i bitno vie vremens
nego to zahtijeva u manje diferenciranim drutvima. zato na zapadu ovjek bitno kasnije dostie
psihiki habitus odrasloga (= situacija u kojoj je zavrio proces civilizacije pojedinca) nego drugdje.
II.
irenje samoprisile i prisile na promiljenost
najvea posebnost zapadnog procesa civilizacije: ovdje se razvila najvea diferencijacija funkcija, a
meuovisnost se proirila na veliko podruje.
i sad pokazuje kako se na zapadu, kao nigdjde drugdje povezao itav prostor ne samo uz mora i
rijeke, ve i do najdalje toke u unutranjosti. ova iznimna povezanost je uvjetovala i potrebu za
samosavladavanjem.
kae: ono to mi nazivamo tempom nije nita drugo doli izraz za unutarnji pritisak meuovisne
povezanosti na psihiku konstelaciju individua koji proizlazi iz mnotva lanaca u koje smo povezani
kao i iz konkurencije u koju smo ukljueni. dakle ovim pojmom se naglaava potreba za tonim
vremenskim rasporedom aktivnosti.
dakle trend civilizacijskih kretanja je svugdje vie manje isti: poveanje koliine samokontrole,
podreivanje kratkoronih poriva propisima dalekosenih navika. dakle trenutani afekti se podreuju
dugoronim ciljevima.
e sad: u ovom naravno nije svejedno ni na kojem mjestu se pojedinac nalazi u drutvenom lancu.
tako postoje oni koji su dijelovi kraih lanaca i imaju manje utjecaja, kao i oni koji su dijelovi duih i
mogu upravljati nekim procesima. dakle rije je o razliitim drutvenim slojevima. vii slojevi e u
ovom naravno biti upueni na veu koliinu samoprisile...
no jedna od vanih karakteristika zapada jest i irenje dugorone promiljenosti (i veeg
samoograniavanja) na sve ire drutvene slojeve. naime irenjem diferencijacije, svi sve vie
postaju ovisni o svima, pa su svi i sve vie prisiljeni regulirati svoje ponaanje u skladu s dugoronim
spletovima.
na taj nain drutvo evropskog zapada danas sve vie postaje neka vrsta gornjeg sloja u odnosu na
ostatak svijeta, a njegova civilizacija se iri sve dalje i dalje...
III.
smanjivanje kontrasta, poveanje specifinosti
dakle sad tu ponavlja da se drutveni slojevi u pravilu razlikuju na nain da se oni nii manje
samoograniavaju (slobodniji su u izraavanju afekata). naime siromani slojevi su svoje
samoograniavanje veinom razvili kao rezultat izravne vanjske fizike opasnosti. (primjer: onaj koji
radi pod prisilom prestat e raditi im nestane prisila. onaj koji radi za sebe trgovac e nastaviti
raditi ak i kad ima dovoljno da vie ne mora raditi...)
37
sljedea bitna karakteristika zapadnog drutva: umanjivanje kontrasta poloaja i kodeksa ponaanja
viih i niih slojeva. ovdje se radi o proirivanju obliljeja niih slojeva. primjer: danas je u zapadnom
drutvu rad aktivnost apsolutno svih slojeva, dok je prije bio vezan za nie...
istovremeno se proiruju i obiljeja viih slojeva: regulacija nagona, suzdravanje afekata...
iako se danas razlika viih i niih slojeva moe initi znaajnom, ako je promatramo u povijesnoj
perspektivi vidimo da se ona poprilino smanjila. ovo smanjivanje razlika razliitih socijalnih skupina
koje je karakteristino za zapad je takoer jedno od najznaajnijih obiljeja civiliziranja. meutim ni
ovo naravno nije posve pravolinijski proces...
tako danas zapadno drutvo u cjelini moemo promatrati kao neku vrstu vieg sloja iz kojeg se
danas iri civilizirano ponaanje izvan prostora zapadne evrope (na isti nain kako se ono prije irilo
iz viih slojeva na samom zapadu).
meutim ni ovo irenje nije planirano od onih od kojih se iri. irenje se prije svega deava zbog
ukljuivanja irih prostora u sklop meuovisnosti.
e i tu sad dolazimo do proturjenog poloaja vieg sloja: naime promiljenost i regulacija afekata koji
su postali navika ovog sloja ini vaan instrument nadmoi za ove slojeve. ovakvo ponaanje ih ini
razliitima od ostalih, daje im presti u njihovom poloaju kao gornjeg sloja. ovo drutvo najstroe
kanjava lanove koji se ogrijee o shemu regulacije nagona i afekata, a kazna postaje stroa to
vie raste drutvena mo niih grupa.
tako je zapravo pogonska sila koja odrava njihov kodeks ponaanja strah od gubljenja povlatenog
poloaja, a ovaj strah se pretvara u individualni strah pojedinca od degradacije ili pada prestia u
vlastitom drutvu. ovaj strah poprima oblik srama ili osjeaja asti.
meutim: dok vii slojevi (pod ovim danas moemo podrazumijevati zapad u cjelini) nastoje odrati
kodeks ponaanja i specifinu regulaciju nagona koja ih razlikuje od drugih slojeva, upravo taj njihov
vii poloaj kao i struktura ukupnog kretanja u kojem sudjeluju vodi sve veem smanjenju razlika u
ponaanju.
dakle:
s jedne strane zapadna civilizacija kao distinktivno obiljeje zapada daje zapadnjacima prednost
s druge strane zapadnjaci pod pritiskom vlastite konkurentske borbe stvaraju i nameu udaljenim
dijelovima svijeta promjenu meuljudskih odnosa i funkcija u skladu s vlastitim standardom.
veliki dijelovi svijeta postaju ovisni o zapadu, ali istovremeno i zapad postaje ovisan o njima
(ovdje je ini se rije o kolonizaciji)
sad dalje pokazuje kako se oblici civiliziranog ponaanja u samoj evropi razlikuju i meu pojedinim
dravama, ovisno o povijesnom razvoju...
ako sad pogledamo u povijest: primjer ovog smanjivanja razlika je proimanje naina ponaanja
plemstva i graanstva, koji poinje time da nii preuzimaju ponaanja viih, a potom i vii preuzimaju
neka ponaanja niih. ovo je upravo izraz navedenog proturjenog poloaja vieg sloja.
tako je dvorska aristokracija razvijala ponaanja koja su je trebala razlikovati od ostalih slojeva, a
pravila ovih ponaanja su se ponekad nastojala drati u najveoj tajnosti. no ovo naravno nije bilo
mogue izvesti. i sad jo pokazuje kako su pravila ponaanja za dvorsko plemstvo uvijek bila
postavljana u obliku 'neto valja ili ne valja initi iz obzira spram drugih ili kako se ne bi natetilo
vlastitom dobrom glasu', to je iz perspektive graana izgledalo nemoralnim. stoga su ova pravila u
prijelazu na graane formulirana u obliku jednostavnijih postulata 'ne smije'. naime: kod graana je
formiranje superega daleko krue nego kod dvorskog plemstva.
38
IV.
preobrazba ratnika u dvorjane
u ovom procesu civiliziranja viih slojeva i irenju tih oblika ponaanja na nie slojeve jednu od
najvanijih uloga igra francusko dvorsko plemstvo 17. i 18.st. iako ovi dvorjani nisu svjesno proizveli
ove forme, upravo iz tog kruga kree osnova ponaanja i naina komuniciranja prema ostatku
drutva...
naime ovo je bila skupina koja je imala funkciju ali ne i poziv.
e i tako su se u evropi (ali i ire) u to doba oko sredita monopola sile, a time i sredita najduih
akcijskih lanaca poela stvarati ponaanja koja ukljuuju najveu mjeru promiljenosti i suzdravanja.
ovu situaciju izraava ceremonijal i etiketa.
ova velika promiljenost u ponaanju je vezana i uz injenicu da monopol koji je ovdje jo uvijek
osoban ima relativno slabu stabilnost tj. u njemu se osjea svaki najmanji poremeaj uzrokovan
promjenom napetosti na nemelju koje se monopol odrava. stoga komunikacija na dvoru zahtijeva
maksimalnu panju i odmjeravanje.
dakle glavni proces u ovom razdoblju i presudan za proces civilizacije iz sociogenetske
perspektive = preobrazba divljeg ratnikog plemstva u ukroeno dvorsko plemstvo suzdranih
afekata. ova preobrazba u evropi (francuskoj) poinje u 11. i 12.st. i zavrava u 17. i 18.
dakle kako nastaj to dvorsko drutvo:
u poetku postoje samo mala neovisna feudalna imanja. ona nisu povezana. njihovi stanovici ne vide
dalje od granice tih imanja.
u sljedeoj fazi se kroz konkurentske borbe iz ovih imanja izdiu neka koja imaju vie zemlje, vojne
moi... ova imanja privlae vitezove koji nemaju zemlje, ali i druge ljude i nastaje dvor. na ovom dvoru
nastaje i prvi oblik monopolistiki vezane konkurencije: svi njegovi stanovnici su prisiljeni suzdravati
se i preoblikovati svoje nagone (kurtoazno ponaanje, minezang). meutim ovdje suzdravanje ne
ide do krajnjih granice: i dalje postoje mnoge situacije u kojima se vitez ne mora suzdravati. osim
toga ovdje jo ne postoji ni konkurencija plemstvu koja bi ga tjerala da snanije oblikuje svoje
ponaanje (graanstvo je u tom razdoblju jo iznimno slabo.). naime veze izmeu pojedinih stalea
su i same iznimno slabe (tako naprimjer postoji snanija komunikacija izmeu pojedinih dvorova ili
gradova u irem podruju nego izmeu samih gradova i dvorova u nekoj regiji). ovo je naravno
vezano i uz naturalnu privredu.
sljedea vana karakteristika drutva u ovom razdoblju: ogroman kontrast izmeu najviih i najniih
slojeva: najvii ive u iznimnom obilju (veem nego itko danas), dok najsiromaniji (kmetovi) ive pod
stalnom prijetnjom glau njihov standard je nii nego iiji danas. glavni razlog ovom jest da iako je
vii sloj ovisan o niem, on ima dovoljno snane instrumente prisile (oruje) koje moe upotrijebiti
protiv ovih, da njihov otpor nema nikakve anse...
meutim ovdje je ve krenuo proces koji je stoljeima nastavio ii u istom smjeru: vitezovi su
pomalo uvueni u vrtlog jaih i veih povezanosti i veina njih dospijeva u funkcijski i institucionalni
ovisniki poloaj. oni gube privrednu autarkiju, a dio njih se pretvara u dvorjane.
u sljedeoj fazi se krug dvorova jo vie suava: prinevski feudalci (ovdje je rije o kapetinskom
feudalizmu). najbogatiji i najsjajniji dvor u tom konkurentskom krugu je burgundski dvor.
u 15. i 16. st. se ovo kretanje od ratnika prema dvorjanima dalje ubrzava. ovo je kae, jasno vidljivo
na kretanju novca. naime iako ve od ranog srednjeg vijeka njegova koliina raste, a vrijednost
pada. no na prijelazu iz srednjeg u novi vijek se ovaj proces znaajno ubrzava. ovo u poetku izgleda
39
iskljuivo kao kvantitativna promjena, no zapravo je to pokazatelj jedne znaajne kvalitativne

promjene u strukturi ljudskih odnosa: izraz preoblikovanja drutva (prema veoj povezanosti).
kae: iako je monetizacija samo parcijalna pojava i nije jedini uzrok drutvenih promjena, ona ima
snaan utjecaj na njih. pritom je ovaj utjecaj vrlo razliit za razliite skupine: svi oni ije funkcije
omoguuju da se pad vrijednosti novca nadoknadi stjecanjem vee koliine novca (graanstvo i
sredite poreznog monopola) su ovdje u povoljnom poloaju. svi oni koji ne mogu promijeniti svoja
primanja koja su time sve manja (plemstvo, ratnici) su u nepovoljnom poloaju siromae. ovo
naravno sve vei broj njih tjera na kraljev dvor na kojem pak, usljed poreznog monopola, ima
dovoljno sredstava da se svi oni uzdravaju.
e i sad pokazuje kako su stilske promjene i promjene ukusa (romanika, gotika, renesansa, barok),
vezane upravo uz ove ire drutvene promjene. kae: ne treba smatrati da je ijedna od ovih promjena
rezultat svrhovitog djelovanja pojedinaca, niti da se ona desila odjednom.
tek kad vidimo vrstu i mjeru povezanosti i meusobnih ovisnosti kroz koje su ljudi na razliite naine
spojeni, moemo institucije i ostale pojave shvatiti u pravom svjetlu. tada naime postaje jasno da nije
rije o sluajno ili namjerno stvorenim pojavama kod kojih je nemogue pitati zato.
dakle: zato je nastao kraljevski dvor? ovaj je, kae, bio potreban plemstvu ija ratnika funkcija
nestaje usljed napredovanja monopola, a njihov ekonomski poloaj postaje sve loiji usljed irenja
novarske privrede. tako se jedan dio plemstva kree prema dvoru. dvor tom plemstvu prua
privredne i prestine mogunosti koje na neki nain mogu zadovoljiti zahtjeve reprezentativne
egzistencije viih slojeva. ovdje nije bilo samo rije o privrednim interesima, budui da ih je plemstvo
moglo zadovoljiti i ukljuivanjem u trgovinu. meutim ovo bi znailo gubljenje statusa i degradaciju,
a upravo je status plemstva ovom sloju davao smisao. tako je zapravo potreba za statusom za ovaj
sloj igrala veu ulogu nego potreba za bogatstvom.
dakle: kraljevski dvor je bio jedino mjesto koje je plemstvu istovremeno prualo ekonomske anse, uz
odravanje njihove odvojenosti i uvienosti drutvenog statusa.
i sad pokazuje kako su ova dva interesa (presti i ekonomske mogunosti) uvijek karakteristina za
vie drutvene slojeve, dok su nii zainteresirani samo za ekonomske mogunosti. ovo nadalje,
smatra autor, objanjava zato je u ovim viim slojevima jaa regulacija afekata.
e dakle ovo je objanjenje zato se plemstvo dralo dvora: samo on im je jamio distinktivna
obiljeja u odnosu na druge lanove drutva. e a time oni postaju i ovisni o kralju.
e a zato kralju treba plemstvo:
potrebno mu je drutvo iju uglaenost i sam dijeli: njegovoj uzvienosti pridonosi da je okruen
iskljuivo ljudima iz najvieg sloja
ono mu je potrebno kao protutea graanstvu, kako se ne bi smanjila njegova mogunost
raspolaganja monopolom
tako kralj s jedne strane tlai plemstvo, a s druge ga uzdrava. dvor je zapravo instrument za ovo:
kroenje i uzdravanje plemstva.
nadalje ovo dvorsko plemstvo je iznimno ovisno o graanima: s jedne strane, graanstvo mu je za
petama oko moi i prestia, a s druge upravo ono financira egzistenciju plemstva.
tako je plemstvo u sreditu mnogih pritisaka i ovisnosti. ovo stvara i zahtijeva snaniju samokontrolu,
stabilniji superego i nove oblike ponaanja u komunikaciji. time iz ratnika nastaju dvorjani.
pa kae: gdje god da vidimo da je u tijeku proces civilizacije moemo rei da je preobrazba ratnika u
dvorjane jedan od njegovih bitnih elemenata.
40
V.
obuzdavanje nagona. psihologiziranje i racionalizacija
kae: na apsolutistikom dvoru se po prvi puta stvara vrsta drutva i meuljudskih odnosa sa
strukturalnim specifinostima koje e se proiriti du velikih poteza zapadne povijesti i tijekom
promjena igrati vanu ulogu.
pacifikacija do koje ovdje dolazi usljed monopola sile, naravno ne znai i nestanak borbe i
konkurencije. ova sada postoji prije svega kao konkurencija za kraljevu milost, a oruje prestaje biti
znaajno sredstvo. ove borbe se prije svega vode rijeima, intrigama. ovaj tip borbe naravno
zahtijeva i drugaije osobine: promiljenost, samosavladavanje, reguliranje afekata, poznavanje ljudi.
ove karakteristike postaju nezaobilazne pretpostavke drutvenog uspjeha.
jedna od bitnih karakteristika dvorskog drutva: rangiranje ljudi po teaju: svaka osoba koja se nalazi
na dvoru ima svoj drutveni rang, a ovaj rang se moe i mijenjati. zato i svaka komunikacija
zbliavanje i distanciranje ima odreeno znaenje taktike, i prelazi znaenje same komunikacije.
kae: u ovom smislu je dvor neki tip burze na kojoj se odreuje vrijednost ljudi. meutim ova se ne
odreuje prema novanom imetku niti znanju pojedinca, ve na milosti kod kralja i utjecaju na druge
monike (tj utjecaju u dvorskim klikama). dakle: kako pojedinac u ovom ne bi smanjio svoju
vrijednost, on mora biti iznimno promiljen i suzdran u ponapanju.
kae: iako ova promjena prema civiliziranosti nije ni priblino onako potpuna kao u graanskom
drutvu budui da dvorjani moraju biti obzirni samo jedni prema drugima, upravo ovdje najvie
dolaze do izraaja svjesne samoprisile: one naime jo uvijek nisu automatske.
e sad na isti nain na koji se mijenja ovjekova psiha (= obuzdavanje afekata) tako se mijenja i
nain na koji on vidi druge ljude: slika o ovjeku postaje bogatije nijansirana i slobodnija od
trenutanih afekata ona se psihologizira.
i sad pokazuje kako s proirenjem podjele drutvenih funkcija i svakodnevnom povezanosti ljudi u
ire lance meusobnih odnosa tako se afekti sve vie gube iz meusobnih odnosa ljudi: oni se vie
ne sukobljavaju na temelju afekata, ve na temelju proraunatosti. e a ovo micanje neposrednih
afekata iz odnosa omoguuje pojedincima promatranje iz ire perspektive, na jedan sasvim drugi
svijet koji zahtijeva racionalno promatranje na duge pruge. (primjer: injenica da se netko mrti ne
mora znaiti da je neprijatelj)
dakle ovim naputanjem afekata pojavljuje se i afektivno neutralnija slika svijeta: ovjek se sve
manje orijentira prema neposrednim eljama i osjeajima, a sve vie prema iskustvu, empiriji. dakle u
dvorskom drutvu se razvija ono to bi danas mogli nazvati psiholoki stav ovjeka = promatranje
drugih na nain na koji promatramo sebe kroz dui niz motivacija i uzronih lanaca. u ovom drutvu
je ova aktivnost naravno krajnje nuna, budui da promatranje drugih spada u elementarne
pretpostavke ouvanja drutvenih pozicija.
kae: ovo dvorsko umijee promatranja ljudi meutim nije kao dananja psihologija orijentirano na
promatranje ljudi kao posve izdvojenih iz drutva: pojedinac se uvijek gleda u sklopu sprege drutva,
kao ovjek u svojim odnosima prema drugima.
znakovi ovog psihologiziranja se mogu nai i u ondanjoj knjievnosti: precizno prikazivanje ljudi.
kae: po ovom pitanju i dananje francusko dobro drutvo nastavlja mnoge tradicije svojeg dvorskog
drutva.
racionalizacija. ova se pojavljuje pomalo od 16.st. kae: ovdje je krivo vjerovati da su pojedini
izolirani ljudi iz svoje nutrine izvukli razum, ratio koji dotad nije postojao. ratio kao takav ne postoji u
ovjeku po prirodi kao nekakav organ. ratio je izraz za odreeno modeliranje itave psihe. ovo
modeliranje se deava kroz pojavu strukture ovisnosti i prijetnje neugodom koja ograniava
41
izraavanje afekata. pomou ovog se u psihi sve vie odvajaju centri nagona od centara ega sve dok
se na kraju ne uspostavi stabilan aparat samoprisile. u tom smislu, kae autor, ratio ne postoji. ono
to eventualno postoji je racionalizacija.
pa kae dalje: lako je pomisliti da se u ljudskom razvoju mogu pronai toke na kojima je neto
poelo to prije toga uope nije postojalo npr. ratio ili samoprisila. meutim ne postoji nulta toka
za ove pojave, kao to one ne postoje u istom obliku u potpunom kontinuitetu. samoprisila i nagoni
civiliziranih ljudi se jasno razlikuju od onog to postoji kod tzv. primitivnih, ali je sve to po svojoj
strukturi modelacija priblino istih prirodnih funkcija.
a sad malo o metodi: uobiajene navike razmiljanja koje se temelje na eleatikim modelima nas
uvijek navode da razmiljamo u statinim terminima. dakle uvijek se zamiljaju ili pojedinane toke ili
skokovite promjene. zasad je jo uvijek teko shvatiti kako je ovjek smjeten u postupnu ali
kontinuiranu mjenu koja ima odreeni red i zakonitosti. e kae: ova kretanja treba sagledati u
potpunosti, a ne kao povratak istoga na razliitim mjestima ili skok od toke do toke.
e a kad nauimo gledati ovjekovu povijesnost moemo uoiti zakonitost i strukturalnu specifinost
ovjekovog postojanja koje se ne mijenjaju.
tako u svim drutvima postoji neka mjera suzdravanja, samokontroliranja, ali ovo u razliitim
drutvima (ratnikom, dvorskom) razliito izgleda. to je vea podjela funkcija, a time i broj ljudi o
kojima ovjek pri svojem djelovanju mora voditi rauna to ovo suzdravanje postaje jaim i
sveobuhvatnijim.
e sad ponaanje i obuzdavanje kod ljudi se razlikuje i prema mjestu na kojem se nalaze u drutvu, a
ono je takoer razliito meu razliitim drutvima koja postoje istovremeno (englesko, njemako,
francusko). kae: ove razlike se mogu razumijeti zato to se zasnivaju na istoj zakonitosti ljudskog
drutva. tako i individualne karakteristike ljudi moemo razumjeti kao rezultat modeliranja u
specifinoj drutvenoj strukturi.
kae: dvorska racionalnost koja nastaje s dvorskim drutvom je bitno znaajnija u oblikovanju
prosvjetiteljstva nego to je to graanska racionalnost.
i sad autor pokazuje kako je potrebna jedna nova znanstvena disciplina: povijesna psihologija.
naime danas ni psiholog ni povjesniar nemaju potpuni pogled na svoj predmet, bez poznavanja
onog drugog. isto tako je potrebno povezivanje socijalne znanosti s povjeu. dakle: psihogenetska i
sociogenetska istraivanja.
naime danas oni koji se bave povijeu drutva smatraju da se svijet sastoji od bezidejnog drutva
koje stvara ideje, a oni koji se bave povijeu duha smatraju da se svijet sastoji od bezdrutvenih
ideja koje stvaraju drutvo.
ako promatramo na jedan od ovih naina, ne moemo razumijeti civilizacijski proces, niti po jave
unutar njega kao to su psihologiziranje i racionalizacija. naime:
nema smisla rei da proces civiliziranja mijenja drutvo
no nema smisla ni rei da je civilizacija samo nadgradnja, ideologija sadraj svijesti. naime
civilizacija znai promjenu oblika itave psihe. za shvaanje tih promjena nije dovoljna shema
miljenja koju imamo pred oima kad govorimo o nadgradnji.
nadalje postoje psihohistorijska istraivanja koja se usredotouju samo na jedan aspekt psihe
znanje, svijest. meutim, kae, treba jednako tako uzeti u obzir i nagone i njihovo usmjeravanje.
naime povijest ideja i misli je mogue razumijeti samo kad se promjenom meuljudskih odnosa
obuhvati i struktura ponaanja, psiha kao sustav u cjelini.
zapravo ne treba prenaglaavati ni id ni ego ni superego, ve je potrebno shvatiti odnos meu ta tri
funkcijska sloja samoregulacije psihe. tijekom procesa civiliziranja i mijenjanja odnosa meu ljudima
42
se mijenja ovaj odnos. tijekom tog procesa svijest postaje manje propusna za nagone, a nagoni
manje propusni za svijest.
tako se proces civiliziranja danas moe promatrati kod svakog djeteta: kad se u tijeku ljudske
povijesti ili u tijeku individualnog civiliziranja sve jae diferenciraju regulacije ega i superega na jednoj
strani, od regulacije nagona na drugoj strani, tek oblikovanjem funkcija svijesti manje propusnih za
nagone poprimaju nagonski automatizmi sve vie karakter koji im se danas pripisuje. tijekom te
transformacije mijenja se i sama svijest usmjeravajui se prema porastu racionalizacije. tek jaom i
stabilnijom diferencijacijom psihe poprimaju psihike funkcije koje su neposredno okrenute prema
van karakter racionalne funkcionirajue svijesti relativno osloboene od nagona i afekata.
zato proces civiliziranja zahtijeva istodobno istraivanje cjelokupne psihike (ue) i drutvene (ire)
promjene oblika. ovo zahtijeva:
a) psihogenetsko istraivanje usmjereno na bojno i radno polje individualnih psihikih energija, na
ustroj i oblik nagonskih regulacija u istoj mjeri kao i onih svjesnih. dakle ovdje treba obuhvatiti
kako svjesno, tako i nesvjesno.
b) sociogenetsko istraivanje ukupne strukture odreenog socijalnog polja i povijesnog poretka u
kojem se mijenja. ovdje treba obuhvatiti cjelokupnu strukturu drutva, a ne samo jedan dio
socijalnog polja.
kae: kad se postigne odreeni stupanj poznavanja materijala (tu prije svega misli na strukturalne
zakonitosti) moe se u beskrajnom mnotvu pojedinih povijesnih injenica prepoznati vri kostur,
strukturalna povezanost.
a sad nazad na racionalizaciju. naime postupni prijelaz na racionalnije ponaanje i miljenje se danas
povezuje samo s graanskim funkcijama. tako neki danas smatraju da je graanstvo pronalaza
racionalnosti. e ali: jednako tako je ovom procesu doprinijelo i dvorsko plemstvo. meutim ovo ne
znai da je aristokracija zaetnik racionalnosti. kae: nitko nije zaetnik racionalnosti. promjena
ukupne strukture drutva u ovo doba koja je jednako djelovala na graanstvo kao i na plemstvo je
zapravo ta racionalizacija. dakle ona je izraz za pravac mijenjanja karakteristika ljudi u odreenim
drutvenim formacijama tijekom ovog razdoblja. stoga ona nema svoj izvor u jednom od slojeva ve
nastaje vezano uz napetosti koje postoje izmeu razliitih funkcijskih grupa jednog socijalnog polja
te izmeu ljudi koji konkuriraju unutar njega.
dakle transformacijom socijalnog polja mijenja se (prvo u malim, a onda u veim sektorima)
struktura socijalnih i psihikih funkcija u smislu racionalizacije.
ako promotrimo prikaz duhovnog razvitka zapada moe se stei dojam da su njegovi pisci imali
predodbu o racionalizaciji svijesti (promjeni od magijsko-tradicijskih prema racionalnijim oblicima)
kao neemu to je rezultat pojave niza genijalnih i osobito mudrih individua.
autor to vidi ovako: veliki mislioci su proistili, pojasnili i prikazali racionalne forme miljenja koje su
se postupno stvarale na osnovi sveobuhvatne preobrazbe drutvenog tkiva. dakle oni su bili
glasnogovornici racionalnosti, ali ne njeni tvorci.
s druge strane pojam racionalizacije je preuzak da bi obuhvatio cijelu pojavu, budu i da se odnosi
samo na promjenu svijesti. no ona ide ruku pod ruku s promjenom strukture nagona. ona je samo
jedna od civilizacijskih pojava.
VI.
sram i munina
e pa kae sram ili munina su izrazi kojima se opisuje specifian nain modeliranja nagona. ovo
je na neki nain druga strana u procesu civilizacije uz racionalizaciju.
43
sram = specifina vrsta straha koja kod pojedinca po navici dolazi u odreenim situacijama.
najopenitije ovo je strah od socijalne degradacije ili strah od premoi drugih. karakteristino za
ovaj strah je da se od opasnosti koje se bojimo ne moemo obraniti nikakvom vrstom napada. ovaj
strah je rezultat djelovanja samoprisila i ne izraava se glasno (dakle ne vidi se na van).
pa kae: to se vie kroz ustroj drutva izvanjske prisile pretvaraju u samoprisile, to e vie strah od
prekoraenja drutvenih zabrana poprimati oblik srama.
sram postoji i u jednostavnijim oblicima razvoja drutva. no sa svakim pomakom civiliziranja ovaj tip
straha jaa dok na poslijetku ne postaje dominantan oblik straha (posebno u odnosu na strah od
fizike sile).
i o sramu se moe govoriti iz sociogenetske perspektive: kao pomicanju praga srama. ovo pomicanje
praga srama kao i racionalizacija / promiljenost su izraz smanjenja izravnih strahova od ugroavanja
ili napada od strane drugih bia. u oba sluaja se radi o poveanju i diferencijaciji opreza i
dalekovidnosti koji s porastom diferencijacije drutva postaju prijeko potrebni za egzistenciju.
obje ove pojave nisu nita drugo nego izraz diferencijacije izmeu nagonskih funkcija i funkcija
koje nadziru nagone dakle izmeu id, ego i superego.
sad jo jednostavnije: racionaliziranje ponaanja je izraz vanjske politike iste tvorevine superega ija
unutarnja politika dolazi do izraaja u napredovanju granice srama.
a sad e najkrae prikazati neke najopenitije sveze koje vode pomicanju granice srama i
neugodnosti:
razgoliivanje tijela: ukoliko se u dvorskom drutvu razgoliuje pripadnik vieg sloja pred onim nieg
sloja ovo se ne smatra sramotnim. naime: pripadnici viih slojeva su malo funkcijski ovisni o nie
rangiranima, pa ono ne izaziva osjeaj podreenosti ili srama kod onog koji se razgoliuje. obrnuto je
meutim strogo zabranjeno, jer se smatra znakom pomanjkanja potovanja.
tek izjednaavanjem stalea se gubi ovakvo pravilo, a razgoliivanje se smatra openito sramotnim.
e a kae: tek kad se ova zabrana kod ovjeka ugradi od djetinjstva, ona gubi karakter socijalne
zabrane i poinje izgledati kao zapovijed ovjekove nutrine.
osjeaj munine (neugode) ovaj je, kae, suprotnost osjeaju srama. on se javlja kao strah kad
neko drugo bie prijeti da prodre ili prodire kroz skalu drutvenih zabrana koju reprezentira superego.
ovih osjeaja naravno ima sve vie to je vei napredak u pogledu civiliziranog ponaanja.
pa sad opet jedna zakonitost: to se vie ublaavaju jaki kontrasti ponaanja jedinki, to su vie
suspregnuti veliki i glasni izljevi ugode i neugode, to je vea osjetljivost na nijanse ponaanja, to
senzibilnijima ljudi postaju za manje geste i forme, a sami sebe doivljavaju jae diferenciranima kao
i svoj svijet, u slojevima koji do tog trenutka nisu mogli prodrijeti u svijest kroz veo nesuzdranih
afekata.
sad ovo ilustrira na primjeru ljepote prirode: u srednjem vijeku je priroda uma, livada, more bila
izvor opasnosti. kad je ona to prestala biti, dakle kad je pacificirana: ovjek je poinje vidjeti u
drugaijem svjetlu. naime priguivanjem afekata, osjeaja straha, ovjek postaje osjetljiv na ljepotu
prirode, doivljava je kao prostor za odmor i oporavak.
slina stvar se deava i u komunikaciji s ljudima: dakle ne bojimo se vie ljudi u smislu sile, ve se
bojimo vlastitog superega, bojimo se da se neemo dovoljno suzdrati, pa e nas biti sram ili e
drugima biti neugodno.
44
sad jo malo o strahovima openito: ni unutarnji ni vanjski strahovi nikad ne postoje na nultoj toki.
tijekom civilizacijskog procesa ne biva jedna vrsta straha zamijenjena drugom. samo se mijenja
razmjer izmeu strahova u korist unutarnjih strahova.
VII.
jae veze vieg sloja. jai poticaj odozdo
sad pokazuje kako je u dvorskom drutvu svaki govor koji je dodirivao prag munine bio opisivan kao
graanski, a svaki specifino graanski izraz je dodirivao prag munine. ovdje je rije o osjetljivosti
(dobrom ukusu) koji je izotren nunou da se bude razliit od svega to je graansko. ovo se prije
svega postie ponaanjem budui da je ono jedini instrument konkurentske borbe.
kae: preobrazba plemstva u dvorsko plemstvo je izravno vezano uz jai uspon slojeva graanstva.
postojanje vee meuovisnosti i jae napetosti izmeu plemikih i graanskih slojeva je konstitutivno
sredstvo za stvaranje dvorsko-aristokratskog znaaja vodeih grupa plemstva.
u trenutku kad raspolaganje fizikom silom jo nije centralizirano, socijalne napetosti se rjeavaju
nasilnim sredstvima. pojavom monopola sile, ovo postaje nemogue. napetosti se mogu rjeavati
silom samo ako doe do toke prijeloma (revolucija). e a zbog toga se napetosti izraavaju stalnim
pritiskom koji svaki pripadnik plemstva treba preraditi sam u sebi.
dvorska aristokracija je bitno neposrednije i jae ugroena od graanstva nego to su to bili ratniki
slojevi. ova socijalna napetost izaziva strahove koji tonu u zonu nesvjesnog, a odande se uzdiu u
izmijenjenom obliku: kao specifini mehanizmi samoregulacije. ovo dolazi do izraaja u snanoj
osjetljivosti i odbojnosti ovog sloja prema svemu to 'mirie na graanstvo'. ovaj strah je
neusporedivo jai nego to je bio kod ratnika (to je naravno rezultat injenice da su ratnici bili manje
ugroeni od graanstva nego dvorsko plemstvo). tako se sva ponaanja koja lie na ponaanja niih
slojeva udaljavaju kao vulgarna. ovo nadalje pripadnike plemstva navodi na veliku samokontrolu i
proizvodnju ponaanja koje ih definitivno razlikuje od niih slojeva.
e pa kae: ovaj stalni uzgon odozdo i strah koji on proizvodi je jedna od najjaih pogonskih sila
specifine civilizatorske profinjenosti koja ljude tih gornjih slojeva odvaja od ostalih i koja im postaje
drugom naravi.
dalje: glavna funkcija dvorske aristokracije (za kralja) upravo i jest da se ona jasno razlikuje i da se
odri kao drugaija od buroazije. stoga je rad na uzvienom ponaanju zapravo njeno zanimanje.
meutim ovom plemstvu za petama se pojavljuje najbogatije graanstvo, iji je cilj takoer ui u
krugove dvorskog plemstva. tako ovi kopiraju uzvieno ponaanje. ovo pak plemstvo tjera na daljnje
uzvisivanje svojeg ponaanja kako bi se nastavili razlikovati. ovo uzvisivanje prije svega znai
povisivanje praga neugode (munine).
i sad pokazuje kako s nestankom dvorskog drutva i pobjedom graanskog, ponaanje prestaje biti
sredinji instrument drutvenog poloaja. izvor prestia je prije svega novac i poslovni uspjeh, a
modeliranje ponaanja stupa u drugi plan. tako je ponaanje pri jelu, ukraavanje kue i sl. danas
prelo u privatnu (intimnu sferu).
jedino mjesto gdje su se dvorski oblici ponaanja sauvali = engleska.
ipak u svim zapadnim drutvima se propadanjem iste aristokracije u ovjeku sve vie i
neposrednije razvijaju oblici ponaanja koji su potrebni za savladavanje funkcije stjecanja. drutvo
radnog graanstva isprva preuzima rituale dvorskog drutva, ali ga ne razvija istim intenzitetom.
ipak faza poluprivatnog monopola sile i dvorske aristokracije igra znaajnu ulogu u formiranju
zapadnog civiliziranog ponaanja. dvorsko drutvo je naime prvo u istom obliku imalo funkciju koja
je kasnije u raznim modifikacijama prenesena na sve ire slojeve zapadnog drutva u formi dobrog
drutva vieg sloja koji stoji pod pritiskom vrste meupovezanosti: monopola sile i poreza s jedne
45
strane i donjih slojeva u usponu s druge. ovo dvorsko drutvo je bilo sloj iji je poloaj stalno
zahtijevao dranje do sebe i intenzivnu regulaciju nagona. ovo ponaanje se brusilo pod pritiskom
irenja meupovezanosti: konkurencije u vlastitom sloju i potrebe da se odri razlika prema niim
slojevima.
ovaj oblik ponaanja se pomalo amalgamirao s ponaanjem razliitih slojeva graanstva koji su se
uzdizali. ono to je u poetku oblikovano kao civilit (ponaanje dvorskog plemstva), prihvaeno je i
nastavljeno, ali i promijenjeno u skladu s nosiocem u ono to danas nazivamo civilizirano
ponaanje.
kae: svaki od valova irenja civilizacijskog standarda na neki novi sloj kree se paralelno s porastom
drutvene snage, izjednaavanjem ivotnog standarda s najbliim viim slojem. slojevi kojima ne
raste ivotni standard se dakle ne civiliziraju.
a sad jednostavna shema unutar koje moemo shvatiti povezivanja unutar kojih se deava
civiliziranje zapada: uzdizanje ivotnog standarda, porast meuovisnosti i pojava monopola sile su
posljedice pojave napretka podjele funkcija. s podjelom funkcija raste irina posla, a opseg posla je
preduvjet postizanja vieg standarda sve irih slojeva. podjelom funkcija raste funkcijska ovisnost
viih slojeva. na visokoj razini podjele funkcija postaje potreban monopol sile i poreza drava.
porastom podjele funkcija raste i meuovisnost ljudi, pa je potrebno sve vee suzdravanje,
regulacija ponaanja i afekata.
e sad ova suzdranost i samoprisila tokom dosadanjih faza civilizacijskog kretanja ne stjeu svoj
karakter naprosto zbog nunosti kooperacije pojedinaca. njegovu shemu bitno odreuje rascjep
drutva na vie i nie slojeve. suzdravanje koje postoji kod viih slojeva dobiva svoj oblik kroz
napetosti koje proimaju drutvo prije svega iz straha od gubljenja prestia razlike.
dakle iako pri promatranju ovog procesa kroz vie stoljea vidimo da postoji snana tendencija
smanjivanja snanih kontrasta i izjednaavanja ivotnog standarda razliitih slojeva, ovo kretanje se
ne odvija pravolinijski. tako u svakom irenju oblika ponaanja od ueg prema irem krugu ljudi
moemo razlikovati dvije faze:
1. faza kolonizacije i asimilacije: ovdje je nii sloj u usponu, ali je podreen viem i orijentira se
prema njegovom uzoru. gornji sloj je htio to ili ne proet nainom ponaanja nie skupine. dakle
ovo je pribliavanje.
ovdje nii slojevi nastoje kopirati ponaanje viih i razvijaju u sebi superego po uzoru na
kolonizatorski vii sloj. no ovaj superego je u mnogome razliit od predloka: naime vrlo esto je
neujednaeniji, a gotovo uvijek bitno stroi. pritom se gotovo nikad ne deava potpuna asimilacija
u vii sloj, pa se nerijetko pojavljuju iskrivljenja ponaanja. primjer za ovo je imitiranje viih slojeva
kod kojeg se odmah vidi da je neuspjeno, pa izgleda smjeno i neprimjereno... ovo je zapravo
proturjenost izmeu vieg sloja u njima samima (kao superega) i nemogunosti da se njegovi
zahtjevi u potpunosti ispune
i sad tu dalje pokazuje kako je pritisak vieg prema podreenom sloju na civiliziranje i instrument
vladanja (to pokazuje na primjeru kolonizacije azijskih i afrikih zemalja)
2. faza odbijanja, diferencijacije i emancipacije: grupa u usponu dobiva na drutvenom znaaju,
pa je natjerana da vie dri do sebe i jae se zatvara. ovdje se pojaavaju kontrasti i napetosti u
drutvu. ovo je dakle udaljavanje.
ovdje nii sloj koji je uspio u usponu poinje naglaavati svoje razlike prema dotadanjem viem
sloju dakle ovdje se deava emancipacija od uzora. tako je pri definitivnom dolasku
graanstva na vlast njihov oblik ponaanja slian, ali ipak razliit od onog dvorskog plemstva.
46
proces sve veeg civiliziranja sve irih slojeva se u zapadnim drutvima nastavlja, ali podlee istim
ovim zakonitostima: prvo nastaje monopol u rukama nekolicine, a onda se taj monopol iri na sve ire
slojeve.
e a budui da su se ovi procesi, iako temeljeni na istim strukturalnim zakonitostima, u raznim
zemljama odvijali na razne naine, tako postoje i razliite karakteristike civiliziranog ponaanja u
pojedinim nacijama:
u engleskoj je faza dvorskog plemstva bila kratka, pa se amalgamiranje oblika ponaanja viih i
srednjih slojeva desilo postupno
u njemakoj nije bilo centralizacije, a apsolutizam je trajao relativno dugo na malim i ne suvie
bogatim dvorovima. tako su ovdje unutarnje napetosti i ograivanje plemstva od graanstva bili
bitno jai, pa je do amalgamiranja dolo vrlo kasno.
VIII.
zakljuak
dakle kad u cjelosti pogledamo proteklo kretanje onda vidimo promjenu koja se kree u sasvim
odreenom smjeru. sad emo ovaj proces promotriti iz perspektive sadanjosti.
i sad pokazuje kako je dananja situacija koja postoji meu suverenim dravama u mnogome
analogna slobodnoj konkurenciji malih vladarskih jedinica iz srednjeg vijeka. dakle svaki od
sudionika je prisiljen djelovati kako bi dobio prednosti pred drugima, jer e u protivnom biti pobijeen.
ovo e konano rezulturati stvaranjem sredita monopola u jedinicama vieg reda (kontinentima). isto
tako moemo oekivati i daljnju borbu koja bi trebala zavriti monopolom na itavoj nasljenoj zemlji.
kad na ovo pogledamo na taj nain vidimo da trenutno vladajua predodba o sustavu ravnotee i
konkurenciji kao trajnom stabilnom stanju ne stoji: kako meu dravama, tako ni meu privatnim
poduzeima. naime ovdje se svuda pomalo pokazuje djelovanje mehanizma monopola.
pritom, kao ni prije, ne moemo tvrditi da su osnovni pokretai ovih promjena iskljuivo ekonomski ili
iskljuivo politiki. ovi razlozi su naime nedvojivo vezani jedan uz drugi, i ne moemo ih promatrati
kao bazu i nadgradnju. naime obje ove sfere povezanosti su u stalnoj meuovisnosti i u njima su na
djelu iste prisile povezivanja.
tako danas meudravni odnosi, htjeli to ili ne, tee stvaranju monopola sile i jedinica vlasti novog
reda veliine. isto kao ni pripadnici malih vladarskih jedinica u borbama kojima su se pomalo stvarale
drave tako ni mi danas ne znamo kako bi mogla izgledati struktura, organizacija ili institucije
vladarskih jedinica koje e nastati.
nadalje slian oblik konkurencije moemo promatrati u privredi, a i ovdje je na djelu mehanizam
monopola. tako ve danas vidimo da su mnoge konkurenske borbe u svojoj zavrnoj fazi. tako se
posvuda danas stvaraju privatne monopolistike organizacije. e a ovo nas dalje navodi na to da e se
i ove monopolistike organizacije na neki nain morati podrutviti postati dravne...(!)
koja logika lei iza toga: svaka nasljedna monopolizacija ansi u odreenim obiteljima dovodi do
specifinih napetosti i disproporcija u odreenom savezu. ove napetosti tee promjenama u tim
savezima. e a kae smetnje i napetosti koje proizlaze iz privatnog raspolaganja monopolistikim
ansama se mogu okonati samo tako da se nadvlada takav oblik raspolaganja.
a sad o ponaanju ljudi u dananje vrijeme. najjednostavnije: prisile povezivanja koje danas
osjeamo na djelu kod promjene institucija, kod promjena meuljudskih odnosa jednako tako utjeu i
na promjene ljudske psihe.
i sad pokazuje kako danas moemo opet vidjeti labavljenje izvornih shema ponaanja (kakvo se
desilo amalgamacijom ponaanja dvorskog drutva s onim graanskog). isto tako danas moemo
47
promatrati uzgon odozdo kao i proimanje naina ponaanja razliitih slojeva. i sad daje primjer kako
danas sinovi propituju standarde ponaanja koje su naslijedili od oeva... jedna stvar koja ovom
doprinosi je i pokretljivost ljudi koja im omoguuje da vide i drugaije oblike ponaanja i da time svoje
ponaanje promatraju s vee distance.
kae: sheme ponaanja naeg drutva se ne mogu shvatiti iz openitoljudskih svrha bez povijesti,
nego tek kao neto povijesno iz kauzaliteta povijesti zapada. danas je ve posve ustaljeno da se
regulacija kojoj podlijee ponaanje pojedinaca tumai kao neto racionalno: kao neto to se moe
rasvjetliti razumskim razmiljanjem. e kae autor na ovo gleda drukije.
racionalizacija je naime oblik transformacije koji obuhvaa cijelu psihu, no on ide paralelno sa
promjenama u itavom drutvu: snanom diferencijacijom lanaca funkcija i s prateim promjenama u
organizaciji fizike prisile. pretpostavka racionalizacije je porast ivotnog standarda i sigurnosti:
zatita od provale strahova koji izmiu regulaciji. kae: mi danas nismo ni svjesni koliko razum ovisi o
ovom, ali bi nam brzo bilo jasno kad bi strahovi kojih danas gotovo nema opet postali snani.
pa kae dalje: treba znati da ni unutarnji strahovi (kao sram...) koji tjeraju ovjeka na
samosavladavanje, koji izgledaju kao strah od samih sebe nisu nita drugo nego strahovi koje su
posredno ili neposredno izazvali drugi ljudi i sila! naime regulacija ponaanja afekata i nagona
koja je nuna za opstanak drutva, ne moe postojati bez postojanja prisile. proizvodnja strahova u
ljudima je nuna na svakom mjestu na kojem ljudi zajedno ive. ipak ne treba vjerovati da su svi
strahovi koji danas karakteriziraju ljudsko ponaanje iskljuivo rezultat elementarne nunosti. nai
propisi su puni proturjeja i nerazmjera. strahovi koji postoje su odreeni specifinim prisilama
povezanosti ustroja naeg drutva i raznim napetostima (i sad navodi primjere: strah od otputanja s
posla, strah od bijede, strah od neuraunljive izloenosti monijima). mnogi od ovih strahova kod
roditelja postoje u polusvjesnom obliku, a na djecu se prenose u posve nesvjesnom.
iz ovog autor zakljuuje da je sigurno da danas ne moemo govoriti o tome da smo dostigli najviu
razinu procesa civilizacije...
a sad se ponovno vraa na ekonomsku konkurenciju: ona naime nije samo suprotnost monopolu.
ona je i mehanizam koji vodi svojoj suprotnosti. ni ovo danas nije dovren proces.
dakle: o stvarnoj civiliziranosti emo moi govoriti tek onda kad iz pravila ponaanja koja su
pojedincu nametnuta ispadne ono to obiljeava nasljednu nadmo, nunost da se razlikuje ljude
prema instrumentima posjeda i prestia koje posjeduje njihova drutvena grupa, a ne samo po
njihovim individualnim zaslugama. tek tada se naime regulacija odnosa meu ljudima moe ograniiti
na propise i zabrane potrebne za odravanje visoke diferencijacije drutvenih funkcija, visokog
ivotnog standarda, visoke predanosti radu. tek tada se samoprisile mogu svesti na restrikcije koje su
potrebne da ovjek bez smetnji i straha moe ivjeti u zajednitvu, raditi i uivati.
e i tek tada e ovjek moi nai ravnoteu izmeu zahtjeva njegove socijalne egzistencije s jedne
strane i njegovih osobnih sklonosti i potreba s druge i biti sretan / slobodan. i tek tada on moe rei
da je stvarno civiliziran.
48

Elias

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Elias

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

norbert elias o procesu civilizacije. sociogenetska i psihogenetska istraivanja, drugi svezak (str.

norbert elias o procesu civilizacije. sociogenetska i psihogenetska istraivanja, drugi svezak

2. kratak osvrt na sociogenezu apsolutizma

centralizirajue i decentralizirajue snage unutar srednjovjekovnog aparata vlasti

ratnika, pa je i njihova vjernost oslabila. e a to je manje vazala slijedilo vladara to je njegova mo

prirast stanovnitva nakon seobe naroda

neka zapaanja o sociogenezi kriarskih ratova

dakle sad za poetak o teritorijalnom irenju iz zapadnofranakog carstva

irenje drutva u unutranjost zemlje: stvaranje novih organa i instrumenata

o nekim novim elementima u strukturi srednjovjekovnog drutva u usporedbi s antikom

sociogeneza minezanga i kurtoaznih formi ponaanja

dvije faze procesa feudalizacije:

DRUGI DIO: SOCIOGENEZA DRAVE

prva stanica kraljevske kue u usponu: konkurentske borbe i stvaranje monopola na

ekskurs o nekim razlikama u razvoju engleske, francuske i njemake

borba za centralizaciju i prevlast se u njemako-rimskom carstvu deavala na drugaiji na in nego u

rane konkurentske borbe u kraljevstvu

novo jaanje centrifugalnih sila: konkurentski krug prineva

posljednje slobodne konkurentske borbe i definitivni monopolistiki poloaj pobjednika

rasporeivanje teita unutar vladarske jedinice. njegovo znaenje za centralnu silu.

dakle u razvoju monopola razlikujemo dvije osnovne faze:

sociogeneza poreznog monopola

SAETAK: NACRT TEORIJE O CIVILIZACIJI

drutvena prisila za nametanjem samoprisile

diferenciranija regulacija psihike aparature, a ova je odreena prije svega drutvenom

neuspjean: drutveno potrebna samoregulacija stvara ogromne napetosti za pojedinca i on je

e kae: u stvarnosti se gotovo nikad ne deava nijedna od ovih krajnosti.

irenje samoprisile i prisile na promiljenost

smanjivanje kontrasta, poveanje specifinosti

preobrazba ratnika u dvorjane

iskljuivo kao kvantitativna promjena, no zapravo je to pokazatelj jedne znaajne kvalitativne

obuzdavanje nagona. psihologiziranje i racionalizacija

jae veze vieg sloja. jai poticaj odozdo

You might also like