PITANJA I ODGOVORI IZ BANKARSTVA ZA 2.

KOLIKVIJ
Husein Muratovi
1. Zato je Centralna banka stub monetarnog sistema svake zemlje?
Osnovni razlozi zato je Centralna banka stub monetarnog sistema svake zemlje su:
o CB je ovlatena od drave da emituje novac (novanice),
o CB je odgovorna za provoenje monetarne politike i za stabilnost domae
valute,
o CB predstavljaju posljednje utoite poslovnim (komercijalnim) bankama
kod njihove izraene nelikvidnosti.
2. Instrumenti monetarne politike zemlje?
Instrumenti monetarne politike su sredstva i metode koje centralna banka primjenjuje da bi
odrala masu i strukturu novca i kredita na optimalnom nivou.
Instrumenti monetarne politike mogu biti: kvantitativni i kvalitativni.
Kvantitativnim instrumentima centralna banka djeluje globalno i linearno, a kvalitativnim
selektivno.
U kvantitativne instrumente spadaju:

eskontna (diskontna) politika,

politika otvorenog trita,
politika zlata i deviza,
politika obaveznih rezervi.

U kvalitativne instrumente spadaju:

o
o
o
o

regulacija kredita CB poslovnim bankama,

selektivna kreditna politika,
kontrola potroakih kredita,
savjeti i preporuke centralne banke.

Instrumenti monetarne regulacije koriste se za:

uticaj na raspoloivost kreditnog potencijala i likvidnosti banaka i za to se koriste

(eskontna politika, politika otvorenog trita, kupoprodaja deviza od CB poslovnim
bankama);

uticaj na tranju bankarskih kredita (za to se koristi djelovanje kamatne stope);

direktno ograniavanje bankarskih kredita i sredstava

3. Objasni sutinu eskontne politike?

Iz skripte: Eksnontna politika je instrument kojim centralna banka utie na visinu kamatnih
slopa po kreditima koje CB odobrava poslovnim bankama. Ova stopa zove se jo i
referentna ,budui da utie na cijenu sredstava na finansijskim tritima i na kamatu koju
poslovne banke zaraunavaju na kredite date privredi i stanovnitvu. Ova stopa ulie i na
visinu trokova poslovanja privrede, a moe uticati i na ukupna privredna kretanja, pogotovo
u onim ekonomijama koje veim dijelom zavise od kredita centralne banke.
Eskontna politika provodi se putem varijacija visine (re) eskontne stope po kojoj CB (re)
finansira kredite poslovnim bankama, koje su one odobrile privredi na osnovu mjenica s
rokom dospijea do 90 dana. Ovi krediti zovu se eskontni. Poslovnoj banci CB plasira iznos
kredita koji je umanjen za kamatu i proviziju. Kredit dobiven na ovaj nain u sutini je
reeskontni kredit, jer je poslovna banka prethodno izvrila eskont mjenica preduzea i te
mjenice reeskontovala (preprodala) kod CB.
(Re)eskontnim kreditom utie se na redukciju ili ekspanziju tranje bankarskihh kredita, na
ukupan obim kredita i na sistem drutvene reprodukcije. U zavisnosti od stanja u kome se
nalazi privreda i od ciljeva makroekonomske politike, provodie se ekspanzivna, odnosno
restriktivna monetarna politika. U depresivnim tendencijama CB snizuje eskontnu stopu da bi
izazvala kreditnu ekspanziju, a ova podstakla investicionu i optu potronju, koje bi trebale da
dovedu do poveanja proizvodnje i zaposlenosti. Pri inflatornim tendencijama, centralna
banka povisuje kamatnu stopu s ciljem da izazove kontrakciju (smanjenje) koliine novca u
opticaju i novanog opticaja. Ovim bi se djelovalo na agregatnu tranju, proizvodnju,
zaposlenost i na ogranienje rasta cijena.
Pored kredita na osnovu eskonta mjenica, kreditiranje poslovnih banaka vri se i na osnovu
hartija od vrijednosti, prvenstveno dravnih obveznica, o emu e vie biti govora kod
politike otvorenog trita.
Centralna banka u politici kreditiranja poslovnih banaka koristi se i odreivanjem
maksimalnog iznosa kredita kojeg poslovne banice mogu da koriste po osnovu eskonta
mjenica ili hartija od vrijednosti .
Eskontna politika je efikasniji instrument u onim ekonomijama gdje su poslovne banke vie
ovisne od kredita centralne banke, ali i tada politika otvorenog trita ima veu ulogu.
Eskontna politika pokazuje razliitu efikasnost u zavisnosti od stanja u kojem se nalazi
privreda date zemlje. Naime, manipulisanje eskontnom stopom ima daleko vei efekat u
periodu inflacije nego u periodu deflacije i depresije. U tim okolnostima manipulisanje
kamatnom stopom pokazuje se nedovoljno efikasnim sredstvom. Praksa je pokazala da u
periodu duboke depresije i nezaposlenosti, kamatna stopa nije u stanju da utie na poveanje
privredne aktivnosti. Ekonomska kriza iz 2008./2009. godine pokazala je da ni minimalna
eskontna stopa, ni minimalne stope najznaajnijih investicionih banaka nisu uticale na
2

ozbiljnije oivljavanje privredne aktivnosti u najznaajnijim trinim ekonomijama, ve su

vlade tih zemalja pribjegle direktnim ogromnim podsticajima i time praktino izvrile
socijalizaciju finansijskog sektora.
Drugaiji odgovor: Eskontna politika centralne banke zove se jo i diskontna jer centralna
banka poslovnim bankama odobrava kratkorone kredite uz niu kamatnu stopu (diskontna
stopa) s namjerom da podstakne privrednu aktivnost preko jeftinog novca. Pored to ima nie
kamatne stope, diskontni krediti se lake dobiju. Ova politika obino ima karakter
ekspanzivne monetarne politike. Primjenjuje se pri stagnaciji, recesiji i sl. Cilj je da se
jeftinijim novcem podstakne proizvodnja tj. da se podstakne privredna aktivnost jeftinijim
novcem. Radi ouvanja stabilnosti cijena potrebno je primjena instrumenata kojima je
mogue izazvati reverzibilna kretanja u financijama i realnoj sferi privrede.
Eskont mjenica zasniva se na robnim kretanjima. Npr. Firma X prodaje robu firmi Y, koja
nema novac i kao instrument plaanja koristi mjenicu iji je rok dospijea jednak roku
ugovorenog plaanja (npr. 70 dana). Dobavlja s tom mjenicom moe vriti plaanja svom
dobavljau ili ju moe eskontovati kod poslovne banke. Poslovna banka prima mjenicu,
obraunava kamatu, zadrava iznos kamate a ostatak prebacuje na raun firme koja je
eskontovala mjenicu. Poslovna banka vri sabiranje vie mjenica i eskontuje ih centralnoj
banci, koja takoer obraunava svoju kamatu i razliku prebacuje na raun poslovne banke.
Ovaj posao se zove reeskontni. Po roku dospijea mjenice izdavalac mjenice je obavezan da
plati mjenicu. Logika je u tome da je prvi izdavalac mjenice u posmatranom roku (70 dana)
proizveo i prodao robu i doao do novca i u mogucnosti je da plati mjenini dug.
4. Objasni sutinu politike obaveznih rezervi?
Iz skripte: Obavezne rezerve likvidnosti banaka su sredstva odreene visine, odnosno
procenta koje poslovne banke moraju drati na raunu centralne banke u odnosu na visinu
depozita. Njome se odreuje koji % na depozitna i tedna sredstva moraju drati poslovne
banke.
Visina stope obaveznih rezervi zavisi od stanja u kome se nalazi privreda zemlje, prilika na
tritu novca, stanja likvidnosti i ciljeva monetarne politike. Upotreba ovoga instrumenta
zasniva se na variranju gotovog novca kojega poslovne banke moraju drati (na posebnom
raunu kod centralne banke) u odnosu na obim i vrstu depozita. U zavisnosti od ciljeva
ekonomske, odnosno monetarne politike, u igri mogu biti razliite stope obaveznih rezervi na
razliite vrste depozita. Krajnji rezultat politike obaveznih rezervi ima na poveanje, odnosno
smanjenje kreditnog potencijala, kojim se utie na vei ili manji iznos novca i kredita u
ekonomskom sistemu.
U inflatornim tendencijama centralna banka podie stopu obavezne rezerve i time utie na
smanjenje kreditnog potencijala, odnosno na smanjenje kredita - novca u opticaju. S
namjerom da se utie na smanjenje inflacije izazvane tranjom. Pri deflatornim tendencijama
centralna banka smanjuje stopu obavezne rezerve likvidnosti poslovnih banaka i time utie na

poveanje njihovog kreditnog potencijala, na poveanje tranje, odnosno na poveanje

investicione i opte potranje.
Politiku obavezne rezerve likvidnosti centralna banka koristi kada eli brzo uticati na
monetarnu restrikciju, brzu stabilizaciju kamatnih stopa ili u sluaju da neutralie vei,
neoekivani priliv depozita iz inostranstva. Obavezna rezerva je direktni instrument
monetarne regulacije, primjena joj je mogua u kratkom roku, administrativnog je karaktera i
neuporedivo je manje suptilna od politike otvorenog trita. Neki od autora ovu politiku
nazivaju dopunskim instrumentom.
Drugi odgovor: Politika obaveznih rezervi je direktan, grub, linearan, globalan i nimalo
iznijansiran instrument centralne banke. Obavezna rezerva se obraunava na depozite koje
komercijalne banke dre na svom raunu i koje su najznaajniji izvor njihovog potencijala
(oko 75%). Obavezna rezerva se obraunava na tedne, oroene i transakcione depozite, bilo
da se primjenjuje jedinstvena stopa (npr. 14% kao to je kod nas) ili diferencirana stopa, s tim
da je tada obino najvea stopa na transakcione depozite. Veu stopu obaveznih rezervi
centralna banka e primjenjivati kada eli da smanji koliinu novca u opticaju, odnosno pri
voenju restriktivne monetarne politike; a kada eli da povea koliinu novca u opticaju ona
e da smanjuje stopu obaveznih rezervi.
5. Objasni sutinu politike otvorenog trita?
Iz skripte: Sutina ovoga monetarnog instrumenta je u kupoprodaji vrijednosnih papira od
centralne banke. Ovdje se prvenstveno radi o kupoprodaji dravnih obveznica. Ovom
kupoprodajom znaajno se utie na smanjenje, odnosno poveanje koliine novca u opticaju.
Uslov za efikasnu primjenu ovoga instrumenta je postojanje relativno razvijenog trita hartija
od vrijednosti.
Politika otvorenog trita, kao instrument monetarne regulacije, koristi se i u zavisnosti od
stanja u kome se nalazi privreda date zemlje. Pri inflatornim tendencijama centralna banka
vri prodaju hartija od vrijednosti i time vri smanjenje koliine novca u opticaju. Monetarna
politika ovdje je orijentisana na restrikciju novca i kredita s ciljem da se suzbiju investicije i
da se utie na stabilizovanje cijena. Pri depresivnim tendencijama centralna banka kupuje
vrijednosne papire na tritu novca, poveava koliinu novca u opticaju, orijentisana je na
ekspanziju novca i kredita s ciljem podsticanja poveanja investicione aktivnosti i
zaposlenosti. Dakle, varijacije novca, izazvane politikom otvorenog trita, odraavaju se na
ukupnu koliinu novca u sistemu drutvene reprodukcije. Upotrebom ovoga instrumenta
centralna banka ima aktivniju ulogu nego kod eskontne politike, pogotovo kod zemalja trine
ekonomije. Centralna banka politikom otvorenog trita diskretno i neprekidno moe da utie
na koliinu novca u opticaju, odnosno na obim kredita i na likvidnost banaka. Stoga je ovoj
instrumenat suptilniji, efikasniji, najznaajniji i najvie koriten u monetarnoj regulaciji.
Drugi odgovor: Politika otvorenog trita je suptilan i nenaredbodavan instrument koji
centralna banka primjenjuje na nain da vri kupoprodaju javnih vrijednosnih papira u ime i
na raun drave. Kada CB eli da povea koliinu novca u opticaju, ona kupuje vrijednosne
4

papire i za za protuvrijednost vrijednosnih papira daje novac na financijsko trite, dolazi do

rezultata da je na tritu manje vrijednosnih papira a vie novca. U obrnutom sluaju, kada
CB eli da smanji koliinu novca u opticaju, ona prodaje vrijednosne papire i dolazi do
smanjenja koliine novca a poveanja vrijednosnih papira na tritu. Kupci vrijednosnih
papira su poslovne banke, investicioni fondovi, penzioni fondovi... , a razlog kupovanja je
zarada koju nose nose vrijednosni papiri u vidu fiksne kamate.
6. Objasni sutinu politike zlata i deviza?
Iz skripte: Politika zlata i deviza koristi se kao instrument monetarne regulacije.
Kupoprodajom zlata i deviza centralna banka nastoji da osigura optimalnu koliinu novca u
makrosistemu. Pri tome centralna banka mora voditi rauna da ima potrebne rezerve zlata i
deviza, kao nunog uslova za nesmetano uee zemlje u meunarodnoj razmjeni.
Kupovinom zlata i deviza (kao i vrijednosnih papira), centralna banka poveava koliinu
novca u opticaju u domaoj valuti. Ovom kupovinom centralna banka poveava kreditni
potencijal banaka, odnosno novana sredstva privrede i graana, s ciljem da se povea tranja,
a sljedstveno tome i proizvodnja i zaposlenost. Kupovina zlata i deviza vezana je uz
depresivno stanje privrede.
Prodaju zlata i deviza centralna banka vri onda kada eli smanjiti koliinu novca u opticaju.
Ova politika korespondira sa inflatornim tendencijama, jer se prodajom zlata i deviza za
domau valutu smanjuje kreditni potencijal poslovnih banaka, a sljedstveno tome i sredstva
kod privrede i graana, to u krajnjoj instanci treba da rezultira smanjenjem tranje i cijena,
izazvanih rastom tranje.
Drugi odgovor: Politika zlata i deviza koju provodi centralna banka je u sutini sljedee: kada
centralna banka eli da povea koliinu novca u opticaju onda e od privrede i stanovnitva
preko poslovnih banaka kupovati zlato i devize; i kada centralna banka eli da smanji koliinu
novca u opticaju ona prodaje zlato i devize.
7. Objasni sutinu politike selekcije kredita?
Iz skripte: Ova politika jedan je od najznuajnljih instrumenata. Pogodna je za upotrebu u
stabilizacione svrhe, a dijelom i u kontrolne mehanizme. Sutina ove politike je u tome da
centralna banka vri selekciju (odabir) kreditnih zahtjeva banaka trailaca i favorizuje kredite
ve pomenutih prioritetnih namjena, vri kontrolu upotrebe kredita i kontrolu likvidnosti
poslovnih banaka.
Selekcija kredita CB moe se vriti na razliite naine:
krediti iz primarne emisije daju se za tano utvrene namjene,
krediti se daju po niim kamatnim stopama (upotreba eskontne politike u selektivne
svrhe).

koritenje politike obaveznih rezervi u selektivne svrhe (tako da se poslovne banke

oslobode obavezne rezerve ili da se ona obrauna po niim stopama ako svoje depozite plasira
u tano odreene, prioritetne namjene).
Drugi odgovor: Centralna banka u voenju monetarne politike primjenjuje selektivnu kreditnu
plitiku. Sutina selektivne kreditne politike je u tome da se u prioritet stavlja odreena grana
ili odreene grane jedne zemlje. To praktiki znai da centralna banka odobrava kredite
poslovnim bankama pod povoljnijim uslovima za tu granu ili te grane (npr. za agrar).
Povoljniji uslovi se ogledaju u sljedeem: nia kamatna stopa, dui rok povrata, dui grejs
period ili period mirovanja.
8. Objasni sutinu politike potroakih kredita?
Iz skripte: Ovaj instrument ima u cilj da se preko kontrole potroakih kredita ogranii lina
potronja stanovnitva kada u privredi postoje inflatorne tendencije. Glavna sredstva kontrole
su: % kupovne cijene robe koji se odmah mora platiti u gotovu, maksimalan rok trajanja
potroakih kredita, kreditna sposobnost traioca.
U inflatornim tendencijama poveava se iznos cijene koji se plaa u gotovini, skrauje se rok
trajanja potroakih kredita, a kreditna sposobnost traioca rigoroznije se utvruje i
kontrolie.
U sluaju kada se eli ekspanzija potroakih kredita, onda se smanjuje % uplate cjenovnog
iznosa u gotovini, rokovi otplate se poveavaju, a kreditna sposobnost traioca i kontrola su
blae.
Drugi odgovor: Sutina politike potroakih kredita je da se kreditima vri uticaj na veu ili
manju kupovinu skupljih i trajnih potronih dobara. Kada centralna banka eli da smanji
tranju i kupovinu ovih dobara ona poslovnoj banci propisuje vie kamatne stope, krae
rokove otplate i vea gotovinska uea. U obrnutom sluaju kada se nastoji poveati tranja i
prodaja proizvoda odreene grane tada su nie kamatne stope, dui period otplate i manje
gotovinsko uee.
9. Kada su preporuke i savjeti Centralne banke vjerodostojni?
Centralna banka kao vrhovna monetarna vlast i kao institucija od autoriteta, daje preporuke
poslovnim bankama i ostalim kreditnim institucijama. Znaaj preporuka i savjeta razliit je u
pojedinim zemljama, a zavisi od uloge i autoriteta koji centralna banka ima u ukupnom
bankarskom sistemu.
Centralna banka moe davati relevantne preporuke i savjeti s obzirom da raspolae brojnim
podacima banaka i privrede, jer joj se periodino (i obavezno) dostavljaju razliiti podaci o
iznosima kredita, kreditiranim preduzeima i sl. Ovi savjeti i preporuke mogu pozitivno
uticati na optu finansijsku disciplinu i na opti razvoj nacionalne ekonomije.

Budui da savjeti i preporuke koje daje centralna banka nisu obavezujueg karaktera,
monetarni teoretiari ne slau se o njihovom znonju i smatraju da ih ne treba precjenjivati.
Stoga se, pored monetarne regulacije, primjenjuje i nadzorno-kontrolna, odnosno
supervizorska funkcija CB.
10. ta spada u sigurnosne (supervizorske) mjere Centralne banke?
U sigurnosne (supervizorske) mjere Centralne banke spada:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

obavezno osiguranje depozita do odreenog iznosa,

utvrivanje minimnlnih stopa kapitala banaka,
odreivanje gornje granice kamatnih stopa,
limitiranje cijena bankarskih usluga,
ograniavanje odreenih aktivnosti banaka,
ulazne restrikcije pri formiranju banaka,
ograniavanje organizacionog irenja banaka i sl.

11. Zato se vri obavezno osiguranje depozita stanovnitva?

Obavezno osiguranje depozita banaka ima cilj da se zatite bankarski deponenti i da se
sprijei negativan uticaj kojeg problemi jedne banke mogu da prouzrokuju drugim bankama.
Neophodnost obeteenja bankarskih komitenata je razumljiva, budui da oni ne raspolau
kvalitetnim informacijama o performansama date banke. Bankarski komitenti nisu u
mogunosti da savladaju informacione i transakcione trokove da bi doli do valjanih
informacija, potrebnih za ocjenu kvaliteta banke. Budui da bi likvidacija jedne (vee) banke
dovela do gubitka depozitnih sredstava bankarskih klijenata i do negativne reakcije
deponenata drugih banaka, razumljivo je zbog ega se osiguravaju depoziti. Naime, cio
bankarski sistem bio bi doveden u krizu. Ovaj mehanizam zatite spreava da nelikvidnost i
nesolventnost jedne banke dovede do problema i nesolventnosti dugih banaka. Obaveznim
osiguranjem depozita, bankarskim deponentima daje se signal da u sluaju likvidacije jedne ili
nekolicine poslovnih banaka, nee doi do propasti njihovih depozita.
Banke ne osiguravaju sve vrste depozita i ukupne iznose depozita, jer bi to povisilo cijenu
njenih izvora, smanjilo profitabilnost i negativno uticalo na njihov kreditni rejting. Stoga je u
zemljama trine ekonomije odreeno do koga iznosa se osiguravaju depoziti. Tako su u SAD
osigurani kod nadlene institucije depoziti do 100 hiljada dolara, u Engleskoj do 75 hiljada
funti, a u BiH do 30 hiljada KM.
12. Ko i zbog ega vri utvrivanje minimalnih stopa bankarskog kapitala?
Utvrivanje minimalne stope kapitala slijedea je propisana, sigurnosna norma, iji je cilj
apsorbovanje sistemskog rizika koji proizilazi iz bankarskog poslovanja. I u ovom sluaju
dioniari (akcionari) i deponenti banke ne mogu savladati informacione i transakcione
trokove ocjene kvaliteta banke i njenog poslovanja, to kao rezultat toga moe biti da banka
formira nisku stopu kapitala koja nije dovoljna da amortizuje i apsorbuje rizike poslovanja.
Zbog toga su regulatorne institucije propisale stope kapitala kojeg banke moraju imati. Budui
da rizici plasmana mogu biti razliiti (vei ili manji), to je zorno pokazala recesija
7

2008./2009. godine, stope kapitala odreuju se prema korigovanoj aktivi. Korekcija se vri za
faktore kreditnog i kamatnog rizika, u emu posebno mjesto dobija odnos kapitalnih rezervi i
kredita, ija naplata kasni preko tri mjeseca. Ovdje se radi o tzv. klasifikacijama aktiva po
rokovima docnje, odnosno po grupama nenaplaenih plasmana. Dakle, krajnji cilj utvrivanja
minimalne stope kapitala i rezervi je zatita dioniara (akcionara) i deponenata u sluaju
nepredvienih (nepovoljnih) okolnosti.
13. Zato se vri limitiranje kamatnih stopa?
Limitiranje depozitnih kamatnih stopa je sigurnosna mjera kojom se zabranjuje isplata kamata
na transakcione depozite i ograniavanje kamata na tedne i oroene depozite. Cilj ovih mjera
je da se sprijei liberalizacija (rast) kamatnih stopa na depozite, jer bi to rezultiralo viom
cijenom bankarskih izvora i sljedstveno tome, generisalo bi poveanje rizinih plasmana s
namjerom da se osigura predviena kamatna margina. S obzirom da se ovdje radi o mjeri koja
utie na konkurentnost banaka, pitanje je koliko ona u stvarnosti moe rezultirati oekivanim
efektima.
14. Zato se ograniavaju bankarske transakcije sa vrijednosnim papirima?
Ova mjera odnosi se na ograniavanje bankarskih transakcija s hartijama od vrijednosti.
Naime, ova mjera proizila je iz stava da se ovim banka udaljava od depozitno-kreditne
funkcije i usmjerava u pekulativne aktivnosti i stoga ju treba u tome ograniiti. Ovu mjeru
poduzimaju neke od zemalja trine ekonomije (npr. SAD), dok neke druge zemlje (npr.
Njemaka) imaju koncept univerzalnog bankarstva, odnosno spojenog komercijalnog i
investicionog bankarstva.
Ograniavanje iznosa kredita jednom komitentu, jedna je od sigurnosnih mjera koje
primjenjuje regulatorni organ. Iznos plasmana jednom komitentu limitiran je na 25% od
iznosa kapitala banke. Cilj ove mjere je disperzija rizika.
15. ta je sanacioni kredit Centralne banke i kome ga ona odobrava?
U sluaju da se ocijeni da bi poslovna banka mogla bez otrijih mjera da se stabilizuje,
centralna banka odobrava joj sanacioni kredit. Uslovi sanacionog kredita obino su povoljniji
od onih na finansijskim tritima, ali su i stroiji uslovi dobivanja i kontrola upotrebe tih
kredita.
16. ta je posljednje utoite?
S obzirom da navedene mjere redukcije rizika, koji proizlazi iz bankarskog poslovanja, ne
rezultira uvijek pozitivnim ishodom, banka moe doi u nelikvidnosnu poziciju i ostvariti
gubitak u poslovanju. Tada se poslovna banka obino obraa centralnoj banci za pomo. Ova
aktivira mehanizam poznat pod nazivom zadnje utoite banaka. Svrha mehanizma zadnjeg
utoita je da pomogne poslovnoj banci da izae iz problema i za to joj odobrava kredit za
likvidnost. Ovaj mehanizam aktivira pri znaajnoj promjeni monetarne politike, odnosno pri
prelasku na restriktivnu monetarnu politiku, kada se obim gotovine kod poslovnih banaka
8

inae smanjuje, pa u nelikvidnosnu zonu mogu doi i one banke koje su do tada uspijevale da
odre svoju likvidnost na zadovoljavajuem nivou. Kako su krediti za likvidnost (sa
karakterom zadnjeg utoita banaka) najmanje atraktivni, odnosno prihvatljivi, poslovna
banka prije toga treba da se usmjeri na druge izvore likvidnih sredstava: gotovinske rezerve
kod centralne banke, na portfelj kratkoronih hartija od vrijednosti i na kredite na
finansijskom tritu.
17. Ko, kada i kako vri zatitu meunarodne pozicije zemlje?
Zatita meunarodne pozicije zemlje izuzetno je vana funkcija centralne banke. Istina, ova
funkcija ne odnosi se samo na banke, ve i na druge subjekte i na kretanje odreenih
makroekonomskih veliina i parametara koji ih uslovljavaju. Unapreenje finansijskih
performansi date zemlje povezano je s kretanjem kursa domae valute, karakterom,
strukturom i veliinom salda platnog bilansa zemlje.
Svaka zemlja nastoji da preko centralne banke stabilizuje kurs nacionalne valute ili bar da
sprijei njegovu nestabilnost i oscilacije u kratkim rokovima. Stabilizovanje kursa domae
valute primarno je uslovljeno pozitivnim kretanjima u realnom sektoru domae ekonomije,
kojoj, s druge strane, stabilan kurs omoguuje da svoje tekue poslovanje i razvoj zasniva na
realnim osnovama.
Stabilizovanje kursa domae valute esto je povezano s koritenjem deviznih rezervi i
zaduenja u inostranstvu. Devizne rezerve samo su jedan od faktora koji utie na stabilnost
kursa domae valute. Njihov domet ogranien je visinom i karakterom bilansa
spoljnotrgovinske razmjene zemlje. Naime, veliki iznos deviznih rezervi znaajan je
stabilizujui faktor kursa, ali on je limitiran iznosom i kvalitetom salda platnog bilansa. Jer
ako je ovaj saldo nepovoljan i ako ima tendencija da se pogorava, onda se znaaj rezervi
relativizuje. Stoga centralna banka nastoji da monetarnu politiku optimizuje koordinirajui je
sa fiskalnom politikom, deviznom politikom i politikom spoljnotrgovinske razmjene. Dakle,
meunarodne pozicije zemlje moe se ostvariti pravovremenom koordinacijom monetarne
politike i drugih segmenata makroekonomske politike.
18. Objasni funkciju servisiranja drave?
Servisiranje drave funkcija je centralne banke i poslovnih banaka. Nezavisno da li se
finansiranje drave vri preko centralne banke ili preko poslovnih banaka, krediti dati dravi
treba da su limitirani ( ili iskljueni) kao sredstvo kojim se finansiraju budetski deficiti,
pogotovo oni kojima se finansira neproduklivna javna potronja. Cilj ove mjere je da se
sprijei poveanje koliine novca u opticaju, koje bi moglo rezultirati generisanjem domae
inflacije.
19. Koje su etiri vrste najznaajnijih bankarskih poslova?
Pri grupisanju i klasifikaciji bankarskih poslova najee se kombiniraju kriterij bilansnog
obiljeja i kriterij ronosti, pa postoji grupisanje ovih poslova na:
9

1. kratkoroni i dugoroni pasivni poslovi,

2. kratkoroni i dugoroni aktivni bankarski poslovi,
3. kratkoroni i dugoroni neutralni poslovi,
4. kratkoroni i dugoroni kontrolno-upravni poslovi.
20. Kako je izvrena podjela bankarskih poslova po bilansnom kriteriju?
Podjela poslova po bilansnom kriteriju zasnovana je na odrazu pojedinih bankarskih poslova
u bilansnim knjigovodstvenim pozicijama.
S obzirom da se banka u odreenim poslovima pojavljuje kao kreditor (povjerilac), u drugima
kao dunik, a u treim kao posrednik, bankarski poslovi po ovom kriteriju dijele se na:
a) aktivne poslove (kada je banka kreditor),
b) pasivne (kada je banka dunik),
c) neutralne (kada je banka posrednik).
21. Kako je izvrena podjela bankarskih poslova po funkcionalnom principu?
Po funkcionalnom principu bankarski poslovi dijele se na:
a) poslove mobilizacije novanih sredstava,
b) poslove alokacije novanih sredstava,
c) pravne, planske i administrativne poslove
22. Kako je izvrena podjela bankarskih poslova po ronosti?
Po kriteriju ronosti, bankarski poslovi dijele se na:
a) kratkorone,
b) srednjorone
c) dugorone.
23. Koji su kratkoroni pasivni bankarski poslovi?
Pasivni kratkoroni poslovi banke su razliiti i u njih spadaju:
1.
2.
3.
4.
5.

krediti drugih banaka i finansijskih organizacija,

kratkoroni depozitni poslovi (depoziti po vienju),
kreiranje depozitnog novca (emisija novca),
emitovanje kratkoronih vrijednosnih papira,
uzimanje dugoronih kredita u zemlji i inostranstvu

24. Koji su posredniki (ili neutralni ili komisioni) bankarski poslovi?

Posredniki ili neutralni ili komisioni poslovi su najstariji bankarski poslovi.
Obuhvataju vrlo irok spektar poslova sa aspekta rokova, vrste i vlasnitva.
10

Sa stanovita rokova posredniki poslovi mogu biti kratkoroni i dugoroni.

U kratkorone posrednike (ili neutralne ili komisione) bankarske poslove spadaju:

1. posredovanje u platnom prometu,
2. uvanje dragocjenosti,
3. uvanje nenovanih depozita, odnosno mjenica, obveznica i dr.,
4. kupoprodaja vrijednosnih papira, deviza, valuta,
5. obavljanje poslova naplate potraivanja (poslovi faktoringa),
6. otvaranje akreditiva i izdavanje kreditnih pisama, itd.
U dugorone posrednike (ili neutralne ili komisione) bankarske poslove spadaju:
1. obavljanje poslova po javnim zajmovima (emisija, registar, naplata),
2. emisija plasmana i efekata (hartija od vrijednosti),
3. upravljanje imovinom komitenata i dr.
25. Koji su vlastiti dugoroni bankarski poslovi?
Vlastiti dugoroni poslovi banke su oni poslovi u kojima banka ulae svoj kapital, koji je u
sklopu drugih banaka i preduzea. Ovi poslovi obino se ostvaruju putem dranja dionica
(akcija) u svom portfoliju (portfelju) i ueem kreditima (preko tekueg rauna) u
zajednikim trgovakim poslovima. U vlastite kratkorone poslove spadaju:
1. arbitraa, konverzija, swap (swop) i svi poslovi,
2. berzanske pekulacije banaka (kupoprodaja raznih vrijednosnih papira),
3. trgovanje i uee u poslovima (ortakluk), tj. ulaganje vlastitog kapitala u
unosne poslove u cilju sticanja profita
26. Po kojim osnovama banka ostvaruje prihode?
Banka ostvaruje prihode po osnovu:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

komercijalnih kredita privredi i stanovnitvu,

hipotekarnih kredita,
meubankarskih kredita,
po osnovu razliitih pozajmica,
po osnovu dravnih obveznica,
po osnovu ostalih obveznica,
po osnovu drugih finansijskih instrumenata

Pored toga banka ostvaruje prihod po osnovu:

8. platnog prometa,
9. datih garancija,
10. udjela u drugim bankama,
11

11. brokerskih poslova

Krediti ne idu u prihod banke ve oni samo slue kao osnova za obraun kamata koje idu u
prihod.
27. Koji su rashodi u poslovanju banke?
Banka ostvaruje rashode po osnovu:
1. depozita,
2. depozitnih certifikata,
3. REPO kredita,
4. po osnovu emitovanih obveznica,
5. po osnovu meubankarskih kredita,
6. po osnovu fondovskih sredstava,
7. po osnovu garancija koje je dobila od drugih,
8. po osnovu osiguranja depozita,
9. po osnovu materijalnih trokova poslovanja,
10. po osnovu plata i doprinosa zaposlenih,
11. po osnovu bonusa koje daje menadmentu,
12. po osnovu naknada razliitim agencijama,
13. naknade udruenjima,
14. ostale obaveze.
28. U kojim zemljama su zastupljeni kontrolno-upravni poslovi u bankama?
Kontrolno- upravni poslovi zastupljeni su u bankama zemalja planskog socijalizma i obino
se odnose na poslove dravnog blagajnika, kontrolu budeta i drugih poslova za koje ih
zadui nadleni administrativni organ.
29. Zato je vana podjela poslova banke po ronosti?
Podjela po ronosti vana je za voenje poslovne politike banke, a posebno politike njene
likvidnosti i to zbog toga jer je banka obavezna da instancijalno po odredbi korisnika izvrava
njegove naloge. Neblagovremeno izvravanje ovih naloga komitenata imalo bi negativne
posljedice po rejting banke, a bila bi prouzrokovana i neusklaenost priliva i odliva novca.
30. Osnovne karakteristike kratkoronih kredita?
Kratkoroni krediti su oni do godine dana koji se odobravaju privredi i stanovnitvu. Kakav
e biti odnos izmeu kratkoronih i dugoronih kredita, bilo privrede bilo stanovnitva, zavisi
od strukture, iznosa i rokova izvora bankarskih sredstava. Stoga su po pravilu, stanovita
rokova usklaeni izvori i plasmani banke.
Svaki od kredita mora imati: namjenu, iznos, kamatnu stopu, kolateral, nain otplate, rokove
otplate i kreditne klauzule.
12

Vrste kratkoronih kredita su: eskontni krediti, overdraft krediti, krediti po osnovu kreditnih
rauna, kreditne linije, revolving kreditne linije, revolving krediti, faktoring krediti,
superkratkoroni krediti, mostni krediti, lombardni krediti, rambusni krediti, krediti po
tekuem raunu, i krediti po osnovu akcepata, avala i garancija banke.
31. Iz koja 3 ugla se posmatraju kratkoroni krediti?
Kratkoroni, kao i dugoroni, krediti mogu se posmatrati iz tri ugla:
1. banke (kreditora),
2. korisnika kredita,
3. makroekonomskog sistema
32. Navesti kljune vrste kratkoronih kredita?
Kljune vrste kratkoronih kredita su:
1. eskontni krediti,
2. overdraft krediti,
3. krediti po osnovu kreditnih rauna,
4. kreditne linije,
5. revolving kreditne linije,
6. revolving krediti,
7. faktoring krediti,
8. superkratkoroni krediti,
9. mostni krediti
10. lombardni krediti
11. rambusni krediti
12. krediti po tekuem raunu
13. krediti po osnovu akcepata, avala i garancija banke
33. Eskontni krediti CB?
Eskontni krediti su krediti koje poslovna banka odobrava privredi i stanovnitvu po osnovu
mjenice s rokom dospijea do 90 dana. Ovakav kredit zove se eskontni. Poslovnoj banci CB
emituje iznos kredita umanjen za iznos kamate i proviziju. Kredit dobiven na ovaj nain je
reeskontni, jer je poslovna banka prethodno izvrsila eskont mjenice preduzea i te mjenice
reeskontovala (preprodala) kod CB. U zavisnosti od visine eskontne stope provodit ce se
ekspanzivna (kada je rast novane mase manji od realnog BDP-a) ili restriktivna (kada je rast
novane mase vei od realnog BDP-a) monetarna politika. Ekspanzivna monetarna politika se
primjenjuje pri depresivnim tendencijama, a restriktivna pri inflatornim tendencijama.
34. Overdraft krediti?
Overdraft krediti su kratkoroni oblik finansiranja. Dominantno se koristi u Engleskoj. U
sutini oni predstavljaju mogunost preduzea komitenta da prekorai, odnosno koristi vei
13

iznos sredstava nego ona koja on ima na svom raunu. Dva najbitnija elementa kod ovog
kredita su obim (iznos) kredita i kamatna stopa. Za manje iznose kredita aranman izmeu
banke i preduzea dogovara se usmeno, a za vee iznose utvrivanje uslova se vri na osnovu
ugovora. Overdraft krediti su pogodan nain za korisnika (firmu) i to s toga to ovi krediti
imaju fleksibilne rokove dospijea odnosno oni se mogu koristiti ak i u srednjorone
namjene, jer ako preduzee ispunjava ugovorom predviene kriterije, ono moe neprestano da
koristi ovaj kreditni aranman. I obzirom da se krediti odobravaju bonitetnim firmama i da su
trokovi ugovaranja i naplate minimalni, kamatna stopa je povoljna. Oni slue preduzeu da
uskladi svoje prilive i odlive, a preduzee kamatu plaa samo na neto iznos kredita.
Pogodnosti za banku su: vezuje bonitetne korisnike, manje su operativni trokovi, kredit se
odobrava poznatim korisnicima, kredit traje sve dok se korisnici ne pokvare, kamatni rizik
banka minimizira ugovaranjem promjenjive kamatne stope, kreditni rizik banka minimizira
dobrom ocjenom kreditne sposobnosti. Jedini negativan moment za banku jeste da moe doi
pod udarom njena likvidnost, s obzirom da banka ne zna kada e korisnik i koliki iznos
sredstava povui.
35. Metod kreditnih rauna? (-)
metod kreditnih rauna primjenjuje se u Americi i kontinentalnom dijelu Europe. Njime se
financiraju korisnici slabijeg boniteta, jer bolji koriste kreditne linije i revolving kredite. Ovaj
oblik kratkoronih kredita je krai od overdrafta i regulisan ugovorom. Ovdje banka vri
detaljno utvrivanje kreditne sposobnosti korisnika i on (korisnik) moe sredstva povlaiti
samo u skladu sa ugovorom, ali ne i automatizmom (po potrebi), jer su korisnici slabijeg
boniteta. Ovdje banka esto troi i tzv. kompenzatorni depozit. Navedene osobine metoda
kerditnih rauna impliciraju da su oni nepovoljniji oblik financiranja od overdrafta.
36. Kreditne linije?
Kreditne linije odobravaju se velikim kompanijama s rokom do jedne, odnosno s mogunou
koritenja do 2 godine. Ugovorom izmeu banke i korisnika utvruje se iznos, povlaenje
(koje moe biti sukcesivno ili odjednom) i drugi uslovi. Sutina ovog oblika kreditiranja jeste
da korisnik kreditne linije vri povlaenje sredstava u onom roku i u onom iznosu koji njemu
najvie odgovara. Po pravilu, on ova sredstva povlai onda kada ima negativne finansijske
prilive. Kamatna stopa po ovom osnovu je via. Likvidnosni udar po ovom osnovu dolazi do
izraaja s toga jer korisnik kreditne linije moe povui znaajan iznos sredstava i time ugroziti
likvidnost banke.
37. Revolving kreditne linije?
Revolving kreditne linije su sline kreditnim linijama. I kod njih se utvruje iznos, cijena i
automatizam u povlaenju. Odobravaju se s rokom 2-3 godine, s mogunou obnavljanja.
Ovdje revolving u sutini predstavlja mogunost obnavljanja do tada koritenog kredita.
Njime se finansiraju strukturne promjene u preduzeu i trajna obrtna stopa. Kod ovih
aranmana kamatna stopa je promjenjiva i unaprijed se zna ta e sluiti kao kriteriji za njeno
reusklaivanje (ponovo usklaivanje).
14

38. Revolving krediti?

Revolving krediti zovu se tako jer se mogu obnoviti. Odobravaju se na period od 6 mjeseci sa
mogunosti prolongiranja do roka srednjoronih kredita, odnosno 2-3 godine. Sredstva
korisnik povlai jednokratno ili viestruko, to se regulie ugovorom. Svako novo
revolviranje, odnosno zanovljenje rokova, slui kao osnova za reusklaivanje (ponovo
usklaivanje) visine kamatne stope. Pri reusklaivanju kamatne stope kao kriterij obino slui
prosjena kamatna stopa na financijskom tritu. Kada se revolving krediti koriste i vraaju u
roku od 6 mjeseci, tada se oni obino vraaju jednokratno. Meutim, kada se revolviraju na
rok od 2 do 3 godine, onda se njihova otplata vri anuitetski. Kod anuitetske otplate u igri su
anuitet, otplata i kamata. Anuitet se izraunava na nain da se sabere otplata i kamata. otplata
se izraunava na nain da se odobreni iznos kredita podijeli brojem otplatnih perioda. Kamata
se uvijek rauna na ostatak duga. U anuitetskoj otplati kredita obino je iznos otplate
nepromjenjiv, a smanjuje se iznos kamate i to stoga jer se isti procent kamate primjenjuje na
manji iznos glavnice. Kod ovih kredita kamatna stopa utvruje se principom LIBOR-a, kada
su u igri krediti veih iznosa, a kod kredita manjih iznosa i kraih rokova primjenjuje se tzv.
primarna kamatna stopa. LIBOR je pisanje kamatne stope na kratkorone kredite na
londonskom finansijskom tritu, koji odreuje 17 najveih banaka. Visina ukupne kamatne
stope koju e preduzee platiti zavisi od kreditnog rejtinga preduzea, stanja na finansijskom
tritu i mogunosti banke da pokrije rizike koji proizilaze iz ovog aranmana. Budui da se
radi o kreditima koji mogu prolongirati od 6 do 36 mjeseci, banka vri temeljnu analizu
korisnika ovog kredita, a esto puta od njega trai da se polae odreeni kolateral.
39. Faktoring krediti? (-)
Faktoring poslovi su takvi aranmani izmeu banke i korisnika koji prevazilaze depozitnokreditne odnose. naime, banka u cilju poveanja prihoda za korisnike moe vriti
raunovodstvene poslove, poslove naplate potraivanja, poslove kreditne analize i sline
poslove. Ove poslove rade velike banke koje imaju materijalne i kadrovske resurse.
40. Superkratkoroni krediti? (-)
Superkratkoroni krediti su oni krediti koji se odobravaju na jedan dan. Slue iskljuivo za
zatvaranje kratkoronog likvidnosnog nedostatka sredstava. Budui da su kratkog roka oni
nose niu kamatnu stopu od one na tritu. Odobravaju ih odnosno koriste komercijalne banke
meu sobom, pod sredstvom trita novca
41. Mostni krediti? (-)
Mostne kredite banke odobravaju firmama ije vrijednosne papire prodaju i to za iznos
neprodatih vrijednosnih papira. Prethodno mu je banka doznaila iznos vrijednosti prodate
emisije, odnosno vrijednosnih papira, pri emu mu je zaraunala i naplatila proviziju, a za
iznos odobrenog kredita ugovorom odredila kamatnu stopu.
42. Lombardni krediti?
15

Lombardni krediti nose naziv po italijanskoj pokrajini Lombardija, gdje su se ovi krediti prvo
poeli odobravati. Oni su odobravani na bazi pokretnih stvari, odnosno robe, zlata i
vrijednosnih papira. Vrijednost im je po pravilu trebala biti vea za oko 30% od datog kredita.
U sluaju da korisnik nije vraao kredit u dogovorenim rokovima, banka kao kreditor vrila je
prinudnu naplatu na nain da je aukcijom kao oblikom javne prodaje vrila naplatu datog
kredita.
43. Rambusni krediti? (--)
Rambusni kredit je specifina vrsta kredita u vanjskotrgovinskom poslovanju. Tu su u igri 3
banke i dokumenti koji prate robu.
44. Krediti po tekuem raunu? (-)
Krediti po tekuem raunu su krediti koji se odobravaju firmama koje imaju transakcijski
raun kod banke. U sutini radi se od odobravanju banke preduzeu da moe ii u minusno
stanje po svom raunu. Ovo predstavlja oblik kratkoronog kreditiranja.
45. Krediti po osnovu akcepata, avala i garancija? (-)
Krediti po osnovu akcepata, avala i garancija su praktino iznuena vrsta kredita.
46. Osnovne karakteristike dugoronih kredita?
Dugoroni krediti privredi i stanovnitvu odobravaju se na osnovu tednih i oroenih
depozita, fondovskih izvora i eventualno na bazi dugoronih nedepozitnih izvora.
Dugoroni krediti znaajnije su se pojavili 1960-ih godina, ito stoga jer vlastiti izvori
preduzea nisu bili dovoljni da se financiraju razvojni projekti. Drugi razlog bio je
nepovoljnost pribavljanja dugoronih sredstava na financijskim tritima putem emitovanja
vrijednosnih papira.
Ove kredite, budui da su skuplji koristila su manja preduzea i manje bonitetna preduzea.
Istina, i ovaj oblik financiranja u fazi uspona privredne aktivnosti koriste i velika preduzea
ito stoga jer je tada ponuda ovih kredita vea u oni su uz niu kamatnu stopu.
47. Iz koja 3 ugla se posmatraju dugoroni krediti?
Dugoroni, kao i kratkoroni, krediti mogu se posmatrati iz tri ugla:
1. banke (kreditora),
2. korisnika kredita,
3. makroekonomskog sistema
Sa stanovita banke ovi krediti joj slue da dugorono optimizira svoje prihode uz prihvatljiv
stepen rizika.

16

Iz ugla korisnika kredita ovi krediti mu slue da finansira svoje razvojne projekte, odnosno da
optimizira odnose izmeu svojih dugoronih prihoda i rashoda.
Iz ugla makrosistema ovi krediti slue za razvoj drutva u cjelini i za zapoljavanje.
48. ta banka ocjenjuje pri ocjeni validnosti zahtjeva za dugoroni kredit?
Pri ocjeni validnosti zahtjeva za dugoroni kredit, kreditor ocjenjuje:
1.
2.
3.
4.

kvalitet menadmenta,
financijske izvjetaje,
revizijske nalaze,
savremenost tehnike opreme...

Nakon to to sagleda kreditor donosi odluku o odobravanju ili ne odobravanju traenog

kredita.
49. ta je vano kao predmet ugovora kod dugoronih kredita?
Kod dugoronih kredita kao predmet ugovora vani su:
1. rok otplate,
2. kamatna stopa,
3. kamatni i kreditni rizik,
4. kolateral,
5. nain otplate.
50. Objasniti rok otplate kredita?
Rok otplate kod dugoronih kredita je obino izmeu 3 i 7 godina.
Meutim, ovaj rok moe biti i fleksibilan, odnosno usklaen sa vijekom trajanja sadraja koji
se finansira kreditnim sredstvima. Pri tome rok povrata kredita mora biti u roku ivotnog
vijeka sadraja koji su financirani kreditom.
51. Objasniti kamatnu stopu?
Kamatne stope kod dugoronih kredita su dominantno promjenjive.
Ova stopa sastoji se od 2 dijela: LIBOR-a koji je promjenjiv i kamatne margine (mare) koja
je fiksna.
r = LIBOR + kamatna mara
52. Objasniti kamatni i kreditni rizik?

17

Kamatni rizik u dugoronom kreditu banka minimizira fluktuirajuom kamatnom stopom,

gdje je kamatna mara fiksna a LIBOR promjenjiv i gdje banka negativna odstupanja, tj. vie
kamatne stope prevaljuje na korisnika.
Kreditni rizik banka minimizira kolateralom koji moe biti u vidu fiksne aktive, garancije
druge banke ili kompenzatorni depozit.
53. Objasniti kolateral?
Kreditni rizik banka minimizira kolateralom koji moe biti u vidu fiksne aktive, garancije
druge banke ili kompenzatorni depozit. Fiksna aktiva u obliku zgrada, zemljita ili opreme u
sudu se evidentira da je pod hipotekom od banke kreditora i korisnik njome moe da
raspolae ali je ne moe prodati.
54. Objasniti nain otplate?
Dugoroni krediti otplauju se anuitetskim putem. Anuitet se sastoji od otplate i kamate.
A=O+K
Kamate po dugoronim kreditima terete trokove poslovanja a otplata se plaa iz ostvarene
neto dobiti.
Anuiteti mogu biti mjeseni, tromjeseni, polugodinji ili godinji. Za privredu u igri su
obino tromjeseni i polugodinji anuiteti.
Grejs period (period mirovanja) je periood u kome se ne plaaju obaveze po kreditu i on
obino korespondira sa rokom izgradnje, odnosno otplata poinje onda kada se projekt zavri
i kada stvara prihod.
Interkalarna kamata obraunava se na iznos odobrenog kredita ito od trenutka odobrenja do
trenutka povlaenja odobrenih sredstava.
55. Osnovne karakteristike komercijalnih kredita?
U zavisnosti od naina organiziranja bankarstva bit e i organizacija banaka kao
komercijalnih ili kao investicionih. U Europi dominira tip univerzalnog bankarstva (zajedno
komercijalna i investiciona banka) a u SAD-u i Japanu heterogenog bankarstva gdje su
posebno organizovane komercijalna a posebno investiciona banka.
Komercijalni krediti vraaju se anuitetskim putem. Anuitet se sastoji od otplate i kamate.
Anuiteti mogu biti mjeseni, tromjeseni, polugodinji ili godinji. Za privredu u igri su
obino tromjeseni i polugodinji anuiteti.
Komercijalni krediti su vie rizini od investicionih (razlog za ovo je to to su komercijalni
krediti dati jednom korisniku i rizik je vezan za njega, dok su investicioni krediti u
vrijednosnim papirima koji se mogu prodati na financijskom tritu).
18

Komercijalni kreditni plasmani banci donose vie prihoda od investicionih.

Vie rizini su plasmani u kemercijalne kredite u odnosu na investicione,
Manje likvidni su plasmani u komercijalne kredite u odnosu na ivesticione,

56. Osnovne karakteristike investicionih kredita?

Investiciono bankarstvo je ono bankarstvo koje se bavi kupoprodajom dugoronih
vrijednosnih papira. Ove banke svoj potencijal ne formiraju iz depozitnih izvora ve
dominantno iz dugoronih vrijednosnih papira. Ove banke dominantno rade na strani izvora
sa institucionalnim investitorima odnosno vrijednosnim papirima institucionalnih fondova,
penzionih fondova i osiguravajuih drutava. Na strani plasmana ove banke prodaju
vrijednosne papire kupcima koji mogu biti poslovne banke, preduzea, institucionalni
investitori.
Investicione banke pomau kompanijama pri prodaji njihovih vrijednosnih papira ili na nain
da su u ulozi posrednika u prodaji (brokera) ili da ugovaraju plasman ili prodaju tih
vrijednosnih papira po principu otkupa iznosa neprodatih vrijednosnih papira.
Najvanija podjela investicionih plasmana je: javni (dravni) i privatni.
57. Koja je razlika izmeu komercijalnih i investicionih kredita?
Razlika izmeu komercijalnih i investicionih kredita je u sljedeem:
1. komercijalni su vie rizini (razlog za ovo je to to su komercijalni krediti dati
jednom korisniku i rizik je vezan za njega, dok su investicioni krediti u
vrijednosnim papirima koji se mogu prodati na financijskom tritu),
2. komercijalni kreditni plasmani banci donose vie prihoda,
3. vie rizini su plasmani u kemercijalne kredite,
4. manje likvidni su plasmani u komercijalne kredite,
5. investicioni plasmani su dueg roka dospjea,
6. komercijalni krediti vraaju se anuitetski a investicioni odjednom,
7. investicioni krediti vie su likvidni od komercijalnih kredita.
58. Podjela investicionih plasmana?
Iako u svijetu postoji tendencija smanjenja plasmana u vrijednosne papire, oni u SAD-u
iznose oko 25%.
Najvanija podjela investicionih plasmana je: javni (dravni) i privatni.
Javni (dravni) se dijele na:
blagajniki zapisi,
19

 blagajnike note,
blagajnike obveznice.
Privatni investicioni plasmani su:
komercijalni zapisi,
obveznice,
dionice.
59. Blagajniki zapisi?
Blagajniki zapisi su vrjednosni papiri koje izdaje drava obino putem CB, kratkog su roka
(od mjesec do 12 mjeseci), nerizini su, prodaju se aukcijski, nose prosjenu kamatu a
nominalnu vrijednost im moe biti razliita (u SAD-u je od 10.000 dolara pa na vie);
instrument su monetarne regulacije kao i eskontna politika CB.
60. Blagajnike note?
Blagajnike note su vrijednosni papiri koje izdaje dravna blagajna s rokom dospijea od 1 do
10 godina, nominalne vrijednosti su u SAD-u od 1000 dolara pa na vie po 1 noti; instrument
su trita kapitala; kamata po njima plaa se polugodinje.
61. Blagajnike obveznice?
Blagajnike obveznice su vrijednosni papiri dospijea preko 5 godina, instrumen su
doguronog financiranja drave, donose fiksnu kamatu, vrijednost im je 100.000 dolara u
SAD-u, kamatna stopa im je prosjena stopa koja vrijedi za dugorone vrijednosne papire,
prodaju se aukcijskim putem, nemaju ni likvidnosni ni kreditni rizik jer ih izdaje drava.
62. Komercijalni zapisi?
Komercijalni zapisi su kratkoroni vrijednosni papiri privatnog izdanja, roka dospijea do
godinu dana, kamatna stopa ovih vrijednosnih papira zavisi od kreditnog rejtinga njihovog
izdavaoca. To praktino znai da preduzea veeg rejtinga imaju anse da pribave nedostajua
sredstva po niim kamatnim stopama zato jer su sigurnija od onih manje bonitetnih koja
moraju dati veu kamatnu stopu da bi prodala ove papire. U SAD-u ovi papiri denominirani
su od 25.000 do 100.000 dolara. Denominacija predstavlja da je na vrijednosni papir naznaen
iznos u odreenoj valuti.
63. Obveznice preduzea?
Obveznice su duniki vrijednosni papiri roka dospijea iznad godinu dana, kupuju ih banke i
finansijske ustanove, promet im se vri na sekundarnom tritu, denominirani su od 1000 do
100.000 dolara i njima se pribavljaju dugorona sredstva za investicije odnosno razvoj. Kupci
su im banke, penzioni fondovi i stanovnitvo preko banaka s ciljem da na njima zarade.
Obino nose prosjenu, odreenu ili fiksnu kamatnu stopu.

20

64. Dionice?
Dionice su vlasniki vrijednosni papiri bez odreenog roka dospijea sa nepoznatim
prinosom, ija dividenda kao prihod na dionica zavisi od uspjenosti poslovanja dioniko
drutva. Dionice smiju izdavati iskljuivo dionika drutva. Dionika drutva prikupljaju
temeljni kapital izdavanjem dionica. Dionice, kao vrijednosni papir, mogu biti predmet
kupoprodaje na tritu kapitala odnosno na berzi. Prodajna cijena dionice oblikuje se putem
trinog mehanizma ponude i potranje.

21