Professional Documents
Culture Documents
Kurtovic Etnografski Eksperimenti
Kurtovic Etnografski Eksperimenti
Kurtovic Etnografski Eksperimenti
Saetak
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 359
360
LARISA KURTOVI
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA...
361
362
LARISA KURTOVI
srodstva, drutvene organizacije, metode lijeenja i dr. Bez sumnje, antropologiju je omoguila kolonijalna ekspanzija Zapada u druge krajeve nae planete, te stoga nauka i dan-danas esto zna biti okarakterizirana kao sluavka
imperijalizma (Asad, 1973). Meutim, poto su antropolozi bili prvi koji su
razliitost napravili predmetom naunog istraivanja, u samoj nauci razvila
se izuzetna tradicija kritikog i samokritinog promiljanja. Na osnovu decenija provedenih prouavajui kulturne Druge, antropologija je ve 1980-ih
imala temelj na osnovu kojeg je svoja kritika sredstva mogla usmjeriti ka
modernim drutvima na Zapadu, te populacijama koje je klasina antropologija ignorirala. Dananji antropolozi podjednako esto vre svoja etnografska istraivanja u laboratorijima, fabrikama, ili finansijskim berzama u
velikim gradovima, koliko i u udaljenim ruralnim predjelima.
Prevladavanjem ovih ranih geografskih (ali nadasve ideolokih) barijera, poslijeratna Bosna i Hercegovina postala je jo odavno pogodno tlo
za antropoloka istraivanja, onoliko koliko i ulice Harlema ili Kaira, ili
udaljeni dijelovi Sibira. Nadalje, proirile su se i definicije onih koji mogu
biti antropolozi, jer su se od 1980-ih naovamo prvi put pojavili i takozvani
domai antropolozi, koji su istraivanja vrili ne van ve unutar svojih primarnih kulturnih zajednica.6 Mada se predmet i karakter djelatnika istraivanja transformirao, obuhvaajui danas itav svijet, kao i veliku i raznorodnu lepezu starih i novih tema, antropologija i dalje ima svoju posebnost, koju je bitno ovdje iznijeti na vidjelo. Prvi nivo specifinosti proizlazi
iz ve spomenute terenske metode, ija je jedna verzija ovdje predstavljena
kroz studentske radove. Ta metoda zasniva se na pretpostavci da biti negdje,
to jest ivjeti meu ljudima ije su prakse predmet istraivanja, ujedno
znai i dati osnove razvoju iskustvima potkrijepljene mikroperspektive
do koje se drugaije ne moe doi. Etnografija nikada, a posebno danas,
nije bila ekskluzivan domen sociokulturne antropologije, ali antropologija
umnogome ima najvie iskustva s dugoronim terenskim istraivanjem,
njegovim prednostima i ogranienjima. Ipak, kako tvrdi antropolog Talal
Asad, pozivajui se na britansku kolegicu Mary Douglas, bilo bi netano i
ograniavajue predloiti da je teren sve to ini antropologiju antropologijom. Asad tvrdi da je klju antropologije problematizacija onih opeprihvaenih istina koje se postiu izmjetanjem u drugi kontekst:
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 363
364
LARISA KURTOVI
Drugim rijeima, osnova sociokulturne antropologije nije njena metodologija, nego neto to bismo mogli zvati metametodologijom, to jest
epistemolokim opredjeljenjem da se uzmu u obzir (i zaozbiljno) naini na
koje razliite geografske i historijske okolnosti vode drugaijim vidovima
rezoniranja, organizacije moi i uope moguih naina ivota. Terenski
istraivaki rad zapravo je sredstvo koje omoguava provoenje ovakvog
epistemolokog obrasca, jer je antropologija principijelna praksa kojom
su teorija i konkretna realnost obje konstruirane i dovedene u diskurzivnu vezu jedna s drugom...[praksa] koja sadri [posebnu] orijentaciju ka
prirodi znanja, njegovim filozofskim osnovama i pojmovima istine, injenice i vrijednosti (Comaroff, 2010: 530, moj prijevod). Tako shvaena,
antropologija ne zavisi od opstanka takozvanih primitivnih kulturnih jedinica, ve se moe prakticirati opserviranjem genetiara u laboratoriju ili
prikupljanjem arhivske grae, kroz analizu medijskog diskursa, virtualnu
etnografiju i mnoge druge eksperimentalne metode ili kombinacije vie
njih. Pojam teren pokazatelj je zapravo odnosa koji savremena antropologija ima s procesom analize i nainom na koji se njeni teorijski obrasci
proizvode. Konceptualna misao mora biti utemeljena na iskustvu, neem
to se, da pojednostavim, zaista deava ili se ve dogodilo negdje u svijetu.
Istraivaka komponenta ne moe se nikad zanemariti.
Dakle, kao nauka koja je prva sistematizirala etnografsku metodu rada,
uzela sebi za zadatak da ustanovi politike i epistemoloke temelje usporedbe razliitih kulturnih praksi, te skrenula panju na situiranost znaenja
i odnosa moi kroz takvu vrstu istraivanja, antropologija nudi mnogo
vie od prikaza egzotinih obiaja i marginaliziranih populacija. Barem tri
osnovna razloga ine njezino predstavljanje i, nadamo se, budue formaliziranje u naoj zemlji potencijalno jako korisnim za unapreenje drutvenopolitikih nauka i kritikog miljenja uope. Prvo, kao to sam ve nagovijestila, etnografska metodologija ini ovo polje dobrim primjerom empirijski zasnovane drutvene nauke u kojoj postoji induktivan i promiljen
odnos izmeu dokaznog materijala i teorijskih zakljuaka. Nove generacije
istraivaa mogle bi, uz adekvatan podsticaj i podrku, i s malo novca, realizirati uzbudljive nove etnografske studije domaeg terena, kakve se ve
pojavljuju u susjednim dravama7. Etnografska metodologija mogla bi dati
istraivaki pristup mnogim fenomenima i procesima koje nove generacije
studenata svakodnevno posmatraju, ali nemaju priliku napraviti predmetom organiziranog propitivanja, kao to su razne supkulture mladih, novi
oblici potronje ili dramatini porast u popularnosti i broju sportskih kladionica. Pratei ovaj model u bosanskohercegovakom kontekstu, odustali
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 365
366
LARISA KURTOVI
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 367
368
LARISA KURTOVI
i unutranjeg Orijenta Evrope (Filipovi, 1955; za kritiki uvod u proces stvaranja Balkana kao imaginarnog teritorija i ideje vidjeti Todorova,
1997; Wolf, 1994; Baki-Hayden, 2006; Alcock & Young, 2001).
Kroz utjecaj srednjoevropskih akademskih krugova, i u momentu izgradnje nacionalnih aspiracija malih evropskih naroda, na prostoru
budue Jugoslavije pojavljuju se u 19. stoljeu i prvi domai sakupljai
narodnih obiaja i folklora, ukljuujui rane etnologe poput Antuna Radia (brata Stjepana Radia i lana Hrvatske seljake stranke) i Milovana
Gavazzija u Hrvatskoj, Jovana Cvijia i Jovana Erdeljanovia u Srbiji, ali
i nekih amatera, od kojih su u Bosni najvaniji Antun Hangi i Nikola
Buculovi, sa svojim neobinim i danas za itanje vrlo zabavnim etnografijama obiaja bosanskih muslimana i katolika. Njima se se pridruuju
i mnoge druge linosti koje promoviraju ili vre prikupljanje etnoloke i
folklorne grae, ukljuujui Vuka Karadia, Bisopa Maksimiliana Vrhovca, fra Ivana Franju Jukia i druge. Iako njihove nakane nisu bile iskljuivo
politike, prosvjetitelji, reformatori i aktivisti ovog doba esto su biljeili
folklornu batinu kako bi im posluila kao osnova argumentima za stvaranje nacionalnih i pannacionalnih politikih jedinica. Za vrijeme Parike
konferencije 1918. godine, na pragu etabliranja Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, jugoslavenska delegacija na samitu usko je saraivala i s etnografskom sekcijom na elu s Jovanom Cvijiem, ija je kontroverzna
knjiga Balkansko poluostrvo objavljena upravo u Parizu te iste godine
(Halpern i Hammel, 1969: 20).
Drugim rijeima, u specifinom geografsko-politikom kontekstu budue Jugoslavije, etnografski zapisi domae proizvodnje i vidovi naune
djelatnosti koji e se kasnije zvati etnologijom proizali su iz potrebe da
se spozna i zabiljei narodna kultura i tradicija lokalnog stanovnitva. Iz
takve vrste biljeenja trebao je nastati arhiv duhovne i materijalne kulture
koji bi izmeu ostalog mogao sluiti u svrhu legitimizacije politikih aspiracija. Dok su se njezine sestrinske nauke kulturna i drutvena antropologija zasnivale na izuavanju obiaja dalekih i egzotinih kultura meu
kolonijaliziranim ili na drugi nain obespravljenim narodima, kao to su
bili ameriki Indijanci, stanovnici raznih otoka u Pacifiku ili plemenske
grupe s afrikoga kontinenta, balkanska etnologija tradicionalno je biljeila
kulturne prakse ljudi koji su ivjeli unutar datih nacionalnih teritorija. Jugoslavenske i postjugoslavenske etnologije zapravo dijele dosta zajednikog
s njemakom tradicijom Volkskunde, to jest istraivanja (svoje) narodne
kulture, gdje se ista smatra nedjeljivim aspektom karaktera i prirode jedne politike zajednice (Bokovi, 2005: 78). Ovakva koncepcija kulturne
razliitosti, koja svoje korijene ima u romantinoj filozofiji Herdera i kasnije Goethea, posebno u Istonoj Evropi, mora se staviti u kontekst s
nacionalnim aspiracijama 19. i ranog 20. stoljea.12
Meutim, i pored vanog utjecaja njemakog (a kasnije i slavenskog)
etnolokog modela, ovdanji istraivai bili su nesumnjivo izloeni i utjecajima britanske i amerike paradigme. U ranim decenijama 20. stoljea,
kombinirajui utjecaje iz srednjoevropske etnologije i tada ve naputene
evolucijske antropologije, domaa etnologija koncentrirat e se na distribuciju odreenih kulturnih karakteristika u svrhu prouavanja stepena
kulturnog razvoja, etablirajui tako takozvani difuzijski model, koji e,
posebno u Hrvatskoj, kroz rad i utjecaj nove generacije etnologa, poput
Milovana Gavazzija i Branimira Bratania, ostati dominantan sve do kraja
1970-ih (apo-mega, 2004: ix). Zahvaljujui ateorijskom i opisnom
karakteru te etnoloke grae, ona e se ponekad neprecizno opisivati kao
dio kulturno-historijske kole, termina koji se u amerikom kontekstu dovodi u vezu s utemeljiteljem kulturne antropologije, Franzom Boasom.
U Srbiji e prva dominantna kola nastati radom antropogeografa Jovana
Cvijia, poznatog po vrlo problematinim teorijama balkanskih psiholokih
tipova, te njegovih sljedbenika Jovana Erdeljanovia i Tihomira orevia,
koji su pored sakupljanja etnoloke grae uporedo gajili interes za prouavanje fizikih karakteristika i morfologije.13
I pored ponekad nepreciziranih izvora iz kojih je domaa etnologija
posuivala svoje metodoloke i teorijske obrasce, tokom gotovo itavog
prvog stoljea njenog postojanja, ova disciplina dosljedno je izuavala ruralne predjele i narodne obiaje. ak i revolucionarne studije, poput magnum opusa Vere Erlich (1964) o jugoslavenskoj porodici u transformaciji,
koje su pratile efekte modernizacije i urbanizacije, poinjale su na selu.14
Ovakva idejna forma etnologije zadrana je na ovim prostorima i poslije
dolaska komunizma, za vrijeme kojeg je nauka na domaim univerzitetima
i institutima bila dodatno ograniena na izuavanje folklora i materijalne
kulture. Kroz ideologiju bratstva i jedinstva, te u kontekstu stvaranja
nove drave, etnoloka prouavanja imala su donekle za cilj depolitizirati i
pripitomiti nacionalne, regionalne i jezine razlike, dok je nova generacija
nacionalne historiografije teila nanovo interpretirati regionalne historije
te pojedine dogaaje ispisati kao momente dugog mara ka emancipaciji
i socijalizmu.15 Dobar primjer modernizacijskih aspiracija ovih novih socijalistikih nauka nudi tekst Milenka Filipovia, prominentnog etnologa,
koji piui o stanju etnologije u Bosni i Hercegovini 1955. godine definira
njen mandat ne samo u vidu dokumentacije arhainih narodnih obiaja
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 369
370
LARISA KURTOVI
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA...
371
372
LARISA KURTOVI
Aktivnosti na Etnografskom odjeljenju Muzeja bile su usmjerene ka izgradnji etnografske arhive te prikupljanju etnolokih i folklornih saznanja
o stanovnicima Bosne i Hercegovine.
Iz djelatnosti Muzeja razvilo se nekoliko instituta koji su imali potencijal nastaviti i proiriti etnoloki rad, ukljuujui Balkanoloki institut i
Institut za istraivanje folklora, koji je otvoren 1951., ali je prestao postojati ve 1958. (Matietov, 1966: 219). Mnoge od studija koje su napravili
mladi istraivai nisu publicirane, a do objavljenih monografa danas je
iznimno teko doi. Muzej je objavljivao i periodino nastavlja da izdaje
Glasnik Zemaljskog muzeja17, a poslije ovog rata pojavila se tek nekolicina etnolokih radova, ukljuujui zaviajne studije i monograf Ljiljane
Beljkai-Hadidedi pod nazivom Susreti sa ljudima: Iz etnografskog terenskog dnevnika, objavljen 2007. godine.18 Jedina ohrabrujua vijest je
da iako na Univerzitetu u Sarajevu nikada nije osnovan samostalni odsjek
za etnologiju neke vrste uvodnih asova iz etnologije ili socijalne antropologije su se mogle nai a i danas se nalaze u nastavnim programima na
Fakultetu politikih nauka, Filozofskom fakultetu i Prirodno-matematikom fakultetu.
U meuvremenu, poto je socijalistika Jugoslavija bila koliko-toliko
otvorena kao lokacija za istraivanja zapadnjakih naunika, napravljen je
jedan broj antropolokih studija, realiziran od stranih etnografa, koji su
bili zainteresirani za Bosnu i Hercegovinu ponajvie zbog njenog ruralnog karaktera i nacionalne izmijeanosti. Najraniji etnografski monograf o
Bosni objavljen na engleskom poslije Drugog svjetskog rata je studija pod
nazivom Evropski muslimani: Ekonomija i etnicitet u zapadnoj Bosni i
Hercegovini (European Moslems: Economy and Ethnicity in Western Bosnia), koju je 1975. godine objavio William Lockwood, na osnovu terenskog istraivanja u selu Planinica kod Bugojna. Polazei od line zainteresiranosti za u tom periodu jako aktuelne studije sela (peasant studies), Lockwood
je dizajnirao svoju studiju Planinice oko pojma pijace kao mjesta susreta,
razmjene i etabliranja grupnih granica. Njegove terenske ankete biljeile su
i metode drutvene organizacije, veze srodstva te odnose seljana sa arijom i njenim stanovnicima (Lockwood, 1975)19.
U iduoj deceniji, tri evropska antropologa objavit e najznaajnije etnografske studije predratne Bosne i Hercegovine dostupne na engleskom
jeziku, koje e ovog puta biti direktno usredotoene na pitanje nacionalnog ili religijskog identiteta. Prva je Tone Bringa (1995), autorica djela
Biti musliman na bosanski nain, ije je drugo izdanje na bosanskom
jeziku prije nekoliko godina izdala izdavaka kua ahinpai. Bringino
istraivanje svakodnevnog ivota i drutvenih odnosa u muslimansko-hrvatskom selu u srednjoj Bosni iz kasnih 1980-ih, uz ovaj monograf,
proizvelo je i dva etnografska filma, ukljuujui i dokumentarac Svi smo
mi komije (We are all neighbors), koji je zabiljeio i dezintegraciju tog
istog sela poetkom rata u Bosni i Hercegovini. Drugi znaajan monograf
napisao je Mart Bax, holandski antropolog, ija je studija predratnog
Meugorja objavljena 1995. godine pod naslovom Meugorje: religija,
politika i nasilje u ruralnoj Bosni (Medjugorje: religion, politics, and violence
in rural Bosnia). Bringa i Bax su uz knjige izdali i seriju akademskih lanaka i poglavlja u knjigama (Bax, 1990, 1992, 1995, 1997; Bringa, 2002,
2004), od kojih svi nisu bazirani direktno na etnografskom istraivanju.
Najzad, Cornelia Sorabji, britanska antropologinja, koja je istraivala pripadanje i vjerski identitet muslimana u predratnom Sarajevu, odbranila je
svoj doktorat i nastavlja objavljivati lanke o vjerskim praksama, ideji komiluka i politici sjeanja na rat (Sorabji, 1994, 2006, 2008). Bitna karakteristika gore navedenih studija iz kasnih 1980-ih je njihov zajedniki fokus
na pitanje etnikog i vjerskog identiteta te meuetnikih odnosa (slino
kao i Lockwood). Koristei etnicitet kao organizirajui koncept, ova generacija studija ponekad ima tendenciju da prikazuje nacionalne odnose
vie predodreenim nego to oni zaista jesu bili u tom periodu, te time
nehotice pada u klopku mita o naciji kao jedinom ideolokom, politikom
i drutvenom kontinuitetu u Bosni. Dodatne upeatljive karakteristike ove
literature su njezin nesrazmjeran interes za bosanske muslimane, od kojeg
odstupa jedino Mart Bax, te, sa izuzetkom Sorabji, privilegiranje sela kao
lokacije etnografskog istraivanja.
U tom kontekstu, monograf Ivane Maek, antropologinje porijeklom
iz Zagreba, koja je doktorsku tezu na Uppsala univerzitetu napisala u vidu
etnografije Sarajeva i njegovih graana za vrijeme rata, predstavlja jasnu
odstupnicu od prijeratnih antropolokih studija. I pored iznimnih uslova
pod kojima je radila terensko istraivanje, Maek obraa vie panje na
prakse svakodnevnog preivljavanja i na nastajue drutvene kategorije i
unutarnacionalne konflikte, te teoretizira etniki identitet kao proizvod
rata. Takva analitika intervencija od posebne je vrijednosti s obzirom na
to da je jako malo terenske grae ove vrste napravljeno za vrijeme rata.
Ovaj rad nanovo je objavljen u Sjedinjenim Dravama, pod naslovom Sarajevo pod opsadom (Sarajevo Under Siege), ali jo nije preveden na lokalne
jezike (Maek, 2009).
Od kraja rata naovamo interesiranje zapadnoevropskih i amerikih antropologa za Bosnu i Hercegovinu dramatino je poraslo. Navest u u idua
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 373
374
LARISA KURTOVI
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 375
376
LARISA KURTOVI
koje studenti uope ne prepoznaju kao antropologe, te sporedno upoznavanje sa socioloki relevantnim ranim antropolozima poput Levi-Straussa
ili Maussa, veina uenika drutvenih i politikih nauka ima malo doticaja
s antropolokom literaturom, teorijama i konceptima.
Vea zastupljenost antropologije u nastavnim planovima dovela bi novu
generaciju mladih naunika u kontakt s ovom bogatom novom literaturom
o naoj regiji, a moda ih i potaknula na terenski istraivaki rad prethodno
neobraenih tema, posebno onih koje imaju veliki znaaj za budue javne politike, obrazovanje, ali i uope za unapreenje odnosa meu raznim
skupinama, te ireg razumijevanja raznih oblika razliitosti (pritom ne mislim samo na etnonacionalne, nego i razliitosti u vjerskim, ideolokim, pa
i seksualnim orijentacijama). Mimo ovog neiskoritenog potencijala drutvenokulturne antropologije, pojavljuje se i ozbiljna dilema koju sam ve
nagovijestila. U nedostatku prostora i kadra za razvoj ove naunoistraivake
discipline te nepoznavanju i loem pristupu relevantnoj literaturi, doi e do
(veeg) pojavljivanja raznih pseudoantropolokih i kvazietnografskih tekstova, interpretacija, intervencija i slino, ija e svrha biti ne kritiko ispitivanje
situacije u naoj zemlji, nego daljnja proliferacija nacionalistikih mitova.
Antropoloki koncepti kao to su kultura, etnicitet ili narod nevjerovatno
su lako zloupotrebljivi u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, jer se zapravo
jako dobro uklapaju u esencijalne teze, iz kojih su se, da ironija bude vea,
prvobitno izrodile. Budui da je razliitost (difference) toliko jetka i golema
tema u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, vrijeme je da se definira koji su to
zapravo mjerodavni kriteriji da se neto zove antropologijom.
Stasanje nove generacije studenata zainteresirane za antropoloku literaturu, principe i metodologije kljuan je aspekt definiranja ovih parametara
i poetak procesa etabliranja zvanine antropologije. U idealnom sluaju,
neki od tih studenata mogli bi se stipendirati za doktorski studij iz antropologije van Bosne i Hercegovine, u cilju izgradnje kadra za buduu katedru.
Finansijska podrka za takvu vrstu programa moe se traiti i saradnjom s
pojedinanim univerzitetima, vladama, ali i antropolokim fondacijama poput Wenner-Grena koji podrava razvoj antropologije irom svijeta. Budui
da u Bosni i Hercegovini ne postoji dovoljno razvijena etnoloka grana,
treba uspostaviti veze i saradnju s regionalnim institucijama zaduenim
za etno-antropoloku djelatnost, iji strunjaci i resursi mogu dati prijeko
potrebnu podrku. U ovom procesu, naravno, treba iskoristiti i sve vee interesiranje evropskih i amerikih antropologa za Bosnu i Hercegovinu kao
istraivaku lokaciju, za pomo stvaranju lokalnih eksperata i kolega. A
uvidi proizvedeni od mladih naunika koji ne samo istrauju nego i ive u
ovoj zemlji mogli bi biti kljuna dopuna i izazov (to da ne!) ve postojeoj
i rastuoj stranoj antropolokoj literaturi o poslijeratnoj Bosni.21
S obzirom na polemike koje su se vodile i jo se vode u susjednim dravama, bitno je naglasiti da, i pored porazne injenice da je sav fond antropolokog znanja o savremenoj Bosni proizveden vani, problem nije u tome
to toliki broj evropskih i amerikih istraivaa dolazi u Bosnu da organizira terenske studije. Kritiko posmatranje i vjerodostojna analiza Bosne nije
samo domen Bosanaca i Hercegovaca. Naprotiv, zbog preduslova nunih
za ostvarenje etnografskog pristupa, od svih stranih istraivaa antropolozi moda imaju najveu ansu da proizvedu vjerodostojne, kompleksne
i korisne studije. Problem je injenica da mlade i talentirane generacije
bosanskohercegovakih studenata nemaju priliku nauiti, probati i izgraditi neto novo, te samim tim ni unaprijediti postojei naunoistraivaki
rad. Ono to antropologiju ini jako atraktivnom u Bosni je injenica da
njeni alati imaju ogroman potencijal da zabiljee, interpretiraju i kreativno teoretiziraju svakodnevne prakse, ali i ire procese ije kompleksnosti i proturjenosti ne dolaze uvijek u prvi plan u studijama zasnovanim
na kvantitativnim informacijama, upitnicima i intervjuima s ekspertima.
Nadalje, otvoreni karakter same discipline, koja moe da se bavi takvom
irinom tema od izborne reforme, DNK tehnologija, psihosocijalnih
slubi, obrazovanja, mladih te alternativnih iscjelitelja, prua mogunosti
za otvaranje novih horizonata za mlade istraivae u Bosni i Hercegovini,
od kojih su mnogi ve iscrpljeni postdejtonskim determinizmom. Upravo
zbog ove kombinacije kritikog i kreativnog potencijala etnografske metode i antropoloke analize vano je insistirati na razvoju ove discipline i na
bosanskohercegovakim univerzitetima. A ta nova antropologija, na koju
smo (pre)dugo ekali, treba da do maksimuma iskoristi postojeu regionalnu etnoloku grau (ak i kad je kritika sve to iz tih spisa moe danas
proizai), ali i da napravi ulazak u tekue antropoloke rasprave naravno
iz pozicije odreene stanjem na njenom sopstvenom terenu.
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 377
378
LARISA KURTOVI
odstupali od norme, to jest iroko rairenih istraivakih postupaka sakupljanja empirijskih podataka koji se baziraju na koritenju anketa, upitnika
i studija sluaja. Dapae, davanjem prednosti otvorenoj (open-ended), induktivnoj opservaciji na ovim (nad)prosjenim lokacijama, studenti su na
trenutak mogli dovesti u fokus iskustva, rutine i prakse obinih ljudi, ije
su rijei i radnje bile poetak njihovog pokuaja da na antropoloki nain
razmiljaju o irem drutvenopolitikom kontekstu.
U praktinom smislu, ovaj novi poloaj, u kojem su kao uesnici-istraivai studenti morali svjedoiti i sluati, i sakupljati materijal bez prije
zadate hipoteze ili modela, rezultirao je gotovo uvijek u udaljavanju od ili
u promjeni perspektive u pogledu onih tema koje dominiraju medijskim a
esto i akademskim diskursima, kao to su nacionalizam, ustavne reforme
ili proces evropskih integracija. Meutim, sama istraivanja i sadraj prikupljenog materijala dokazuju da promjenom metode nije dolo ni do kakve
depolitizacije istraivakih tema, jer su mladi istraivai zapravo otkrivali
postojanje i djelovanje mikropolitikih procesa na neobinim mjestima.
Predstavljeni studentski radovi su zapravo prikazi poetaka istraivanja
i promiljanja na antropoloki nain sami tekstovi, pa ak ni seminarski
radovi, nisu kompletne studije, niti su to mogli postati za tako kratko
vrijeme. Na njih treba gledati kao na praktine vjebe iz najvanije etnografske taktike boravljenja i detaljne opservacije na mjestu dogaanja, te
razgovori i uestvovanja u aktivnostima lokalnih aktera (participant observation) kakvom su je ustanovili pioniri antropolokih izuavanja poput
Bronislawa Malinowskog (1922) ili Margaret Mead (1928). Ipak, aktivnosti studenata ovog modula u znatnoj mjeri su se razlikovale od ovakvih
klasinih antropolokih studija, prije svega zato to uesnici seminara
nisu bili stranci na terenu, ali i zato to su imali mnogo manje vremena na
raspolaganju od profesionalnih antropologa, koji na terenu provode i po
nekoliko godina. Realno gledano, studije Malinowskog i Mead, i pored
njihovog legendarnog statusa, danas ne mogu biti primjer za savremena
etnografska istraivanja (bez obzira na to to su njihove plodonosne knjige
i danas korisne na Zapadu za zavoenje studenata u romansu antropologije).
Sama antropologija nadila je rani dokumentacioni etnografski model
zasnovan na fantaziji da je mogue opisati kulturu u cijelosti koji je
podupirala opsesija prostim drutvima malih razmjera kakva su se mogla nai u Mikroneziji. Antropoloki projekti iz druge polovine prolog
stoljea oitovali su novonastalu svijest da se takozvanim gustim opisom
moe dokumentirati, prikazati i interpretirati tek djeli iskustva jedne zajednice ili kulture, te su se iz jedne discipline razvile mnoge nove tematske
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 379
380
LARISA KURTOVI
specijalizacije. Od osamdesetih godina naovamo, drutvenokulturna antropologija prolazi kroz intenzivan i sveobuhvatan proces samopropitivanja svojih metateorijskih obrazaca, metodologije, koncepata, pretpostavki
i stila pisanja i prikazivanja podataka debata koje su suvie obimne da
bi se ovdje u cijelosti razmotrile. Danas sam dizajn terenskog istraivanja
poinje postavljanjem jednog ili serije specifinih empirijskih ili teorijskih pitanja. Na ovaj nain, proces etnografskog istraivanja nudi izazov
za pronalaenje novih naina promiljanja ve postojeih ili tek nastajuih
drutvenih procesa, formi rezoniranja, ali i njihovih naunih interpretacija
(Rabinow, 2003). Za mnoge antropologe danas konceptualni jezici same
discipline kao i uope ideje konteksta zapravo su nuni objekti kritikog
promiljanja i teoretiziranja.
Kao rezultat ove transformacije, vaan aspekt savremene antropologije je kultiviranje epistemoloke nesigurnosti/neizvjesnosti (u smislu uncertainty), koja je duboko povezana s prirodom etnografske metode, ali
i tradicionalnom sklonou antropologa da u obzir uzimaju kulturu i
historiju, te ogromne razlike izmeu iskustava, mogunosti i znanja pojedinih populacija. Slian senzibilitet se moe uoiti u velikom broju prikaza
studentskih radova, jer su ovi aci-antropolozi otvoreno i duboko svjesni
ogranienja svojih eksploracijskih istraivanja, te samim tim mudri, oprezni i nespremni da na osnovu njih donose grandiozne zakljuke. Treba
rei da je takav stav odraz ne samo njihovog uspjenog usvajanja antropolokih principa i teorijskih senzibiliteta nego i njihove posebne pozicije
unutar ovog eksperimenta. Iako su se prvi put susreli s ovakvom metodom
rada, ponekad panino strepei od nedostatka iskustva ili jasnih metodolokog protokola, studenti koji su uestvovali u ovom modulu isto tako
su i pripadnici drutva koje su posmatrali i analizirali. U suprotnosti s
epistemoloki naivnim (kao i ideoloko-problematinim) modelom antropologa kao heroja istraivaa, koji doslovno gazi u nepoznato, ova grupa
studenata krenula je istraivati domai teren, na osnovu besprijekornih komunikacijskih vjetina i poznavanja ireg konteksta unutar kojeg su vrili
opservaciju. Oni su svoj eksperiment pripremili kao domai antropolozi
(native anthropologists), pa je samim tim njihov izazov bio vrlo specifian:
iskoristiti ve prisutna znanja kao osnovu, ali ne dozvoliti predrasudama i
ve formiranim miljenjima da u potpunosti zarobe opaanja i interpretacije koje im slijede.
Upravo takvo otuenje od opeprihvaenih stavova, esto uz pomo radikalne geografske dislokacije, predstavlja stup etnografske metode, ije analize,
gledajui svijet odozdo, gotovo zagarantirano vode ka problematizaciji
grandioznih narativa i elegantnih univerzalnih teorija. Uzimajui kao prioritet iskustvo, ljudske odnose i svakodnevne razgovore, antropolozi danas
igraju ulogu drutvenonaunih ikonoklasta, ija saznanja podrivaju epistemoloke pretpostavke, naune modele i teorije koje ne uzimaju u obzir
razliitosti ljudskih iskustava u vremenu i prostoru. Hvatajui se ukotac
upravo s onim to je partikularno, tue, i samim tim Drugo, antropologija
posjeduje neiscrpan kapacitet za proizvodnju inovativnih obrazaca za razmiljanje o historijskim kontinuitetima, ali i o dramatinim promjenama.
Teoretiziranjem na osnovu saznanja sakupljenih na terenu kroz dugoronu
opservaciju antropologija prua neusporedivu ansu za sagledavanje kompleksnih procesa koji se odigravaju u naoj zemlji, kao to su poslijeratna
rekonstrukcija, (ne)izgradnja trine ekonomije, ili postsocijalistika tranzicija. Samim tim, skretanje panje nove generacije studenata drutvenih
i politikih nauka na sr i potencijal etnografske metode i antropolokih
epistemologija jedan je od nunih koraka za omoguavanje daljnjeg razvitka kritikog naunog miljenja u naoj zemlji. A takva transformacija
vodit e proizvodnji novih akademskih i politiki angairanih intervencija,
kakve su prijeko potrebne u ovom vremenu iznuene paralize.
Slijedi kratki pregled est studentskih radova napisanih na osnovu eks
ploracijskih studija javnih prostora i za nauna istraivanja relativno nepoznatih grupa provedenih u proljee 2009. godine. Autori studentskih
radova hrabro su izali na ulice da dokumentiraju mjesta, svakodnevne
rutine i aktivnosti obinih graana, pokuavajui svoja opaanja barem
donekle staviti u iri politiki, ekonomski i drutveni kontekst. Njihov zadatak bila je upravo radikalna promjena perspektive: morali su gledati, sluati, usmjeriti svoja ula, te obratiti panju na simultanu banalnost i jedinstvenost svakodnevnice. Jelena Moevi istrauje granice izmeu javnog
i privatnog putujui svakodnevno sarajevskim trolejbusima, gdje uoava,
opisuje i analizira razne oblike drutvenosti koji se u njima raaju. Kroz
njen rad postajemo svjesni injenice da su sredstva javnog prijevoza mjesta
na kojima se gubi granica izmeu javnog i privatnog, stvaraju kratkotrajni
oblici drutvenosti, ali i utemeljuju i odravaju drutvene hijerarhije ustanovljene na osnovu generacijskih razlika, obaveza i oekivanja. Trolejbus je
prostor u kojem se valja pridravati moralnih naela i pravila, posebice po
pitanju raspodjele mjesta za sjedenje, koje, mada na prvi pogled banalno,
slui kao vano brojilo ope etinosti i stanja u drutvu.
Na slian nain, Sanela Mulagi, druei se s prodavaima na sarajevskim pijacama Otoka i Sirano, u svom radu pokazuje da su to mjesta sa svojim pravilima, na kojima je istovremeno mogue uoiti ope nepovjerenje
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA...
381
382
LARISA KURTOVI
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 383
384
LARISA KURTOVI
Moglo bi se rei da je kod nas dolo do odreene pragmatizacije i NGO-zacije istraivakog rada, jer su od kraja rata fondacije, strane organizacije i meunarodne nadzorne agencije postale u naoj zemlji glavni sponzori empirijskih istraivanja. Dugorone
posljedice ovakvog razvoja situacije trebale bi se uzeti u obzir i u skoroj budunosti
promisliti, posebno zato to mnogi od ovih projekata zapravo nameu metodoloke
obrasce koji dodatno oblikuju rezultate, njihove potencijalne publike (auditorije) i
uope utjecaj takvih studija.
4
Zbog toga i postoji zbunjenost evropske javnosti po pitanju identiteta discipline; npr.
u SAD-u arheolozi su prvenstveno antropolozi, koji se bave primarno istraivanjem
naina ivota onih kultura koje su izumrle, ali su nam ostavile materijalni trag.
5
Antropoloke debate i preobrazbe koje su obiljeile stoljee tih ispreplitanja ne mogu
se na ovom mjestu na zadovoljavajui nain prikazati. Za poetak, predloila bih
knjige poticajnog historiara antropologije Georgea Stockinga (i.e. 1992). Referentni
izvori za posebno dramatinu preobrazbu 1980-ih su Writing Culture (Marcus and
Clifford 1986) i Anthropology as Cultural Critique (Marcus i Fischer 1999), koja je
prije nekoliko godina prevedena u beogradskom izdanju.
6
Iako mnogi autori koji su se oglasili po pitanju ovakve vrste antropologije tvrde da
zbog teorijskog i metodolokog treninga te zbog razlika u drutvenoj klasi, porijeklu
i prilikama izmeu profesionalnih antropologa i njihovih terenskih subjekata nijedan
antropolog nije u potpunosti istovjetan sa svojim terenskim saradnicima, jasno je da
status neke vrste insajdera (jezinog, nacionalnog, ideolokog i sl.) na lokalitetu istraivanja donekle mijenja etnografski scenarij te granice onog to je mogue napraviti.
7
Kao primjer navela bih studije Ildiko Erdei o privatizaciji pivare u Panevu i rad Valentine Gulin-Zrni o mjestu, urbanom prostoru i pripadanju u Novom Zagrebu.
8
Za ovakvu postavku problema korisnija su pitanja koja poinju sa kako od onih koja
poinju sa zato, kao naprimjer: Kako bosanskohercegovaki graani danas preivljavaju?, Kako obavljaju poslove preko entitetskih granica?, Kako dolaze do zdravstvene njege? Sva ova pitanja nalau promjenu perspektive i pribliavanje banalnostima svakodnevnog ivota, koja e nas neminovno uzdrmati i uiniti nesigurnim na
naim ve utvrenim pozicijama.
9
O odnosu izmeu domaih etnolokih tradicija i autora i antropologije sa Zapada svoje
vienje dali su, izmeu ostalih, u Hrvatskoj Olga Supek (1987; 1988), Ines Prica (i.e.
1999; 2001; 2004; 2006), Jasna apo-mega (i.e. 1993; 1997; 2004), Dunja RihtmanAugutin (i.e. 2004), Maja Povrzanovi-Frykman (2000), a u Srbiji Aleksandar Bokovi
(2005, 2008); Slobodan Naumovi 1999, 2000; Zagorka Golubovi (1994; 2005), Danijela Gavrilovi 2009, Milo Milenkovi 2008; Ivan Kovaevi (2006; 2010).
10
Koritenjem pridjeva suvremen u ovom kontekstu, cilj mi nije stvarati hijerarhije
izmeu regionalnog etnolokog naslijea i zapadne antropologije, te time proizvesti
diskurs koji lii na neku vrstu akademskog imperijalizma. Pojmom savremena antropologija prosto oznaavam one studije ija se metodologija i odabir fokusa istraivanja
moe razumjeti kao posljedica interne kritike i transformacije antropologije 1980-ih
godina. Ta je transformacija promijenila i geografiju i ideologiju na kojoj se zasnivala
antropoloka disciplina, te je dovela do antropolokih studija raznih elita, modernih
tehnologija i netradicionalnih naina ivota. U tom kontekstu vidim i ekspanziju domena regionalne etnologije koja se danas esto bavi etnologijom svakodnevnice, supkulturama i uope urbanim ivotom, a ne samo tradicijom i folklornim naslijeem.
3
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 385
386
LARISA KURTOVI
17
18
19
20
21
22
Zagrebu takoer je digitalizirala veliki broj izdanja etnolokih urnala, kao to su Etnografska tribina i Narodna umjetnost, koji su dostupni preko stranice hrcak.srce.hr.
Media centar digitalizirao je 2009. godine izdanja Glasnika iz perioda od 1889. do
1940.
Pod utjecajem rasta nacionalizma te kroz utjecaj pojedinih politikantskih i ideolokih
struja pojavljuje se i odreen broj kvazietnolokih studija etnogeneze Srba, Hrvata
i Bonjaka koje ne pripadaju nijednoj renomiranoj disciplinarnoj tradiciji, iji sadraj
jasno ukazuje na nedostatak metodolokih i teorijskih standarda. Ovakvi polemiki
tekstovi nisu zasnovani na naunoistraivakom (etnografskom ili historiografskom)
radu, te sam ih iz tog razloga izuzela iz ovog teksta.
Sam Lockwood, koji je pripadao generaciji studenata Jugoslavije, kasnije e, pod mentorstvom profesora Eugenea Hammela, postati vodei antropoloki specijalist za nau
regiju u Sjedinjenim Dravama. Toj generaciji pripadali su i Bette Denich, Andrei
Simi i Joel Halpern, koji su 1970-ih doktorirali na osnovu antropolokih studija
obavljenih u tadanjoj Socijalistikoj republici Srbiji (uzgredno, i Jasna apo-Zmega,
savremena hrvatska etnologinja, doktorirat e 1980-ih na Berkeley Odsjeku za demografiju, gdje je Hammel bio vodei profesor). Treba rei da je ova generacija antropolokih istraivaa bila opredijeljena za temu modernizacije te prilino naklonjena
tadanjim ekonomskim i socijalnim uspjesima jugoslavenskog socijalizma, mada je u
sluaju Lockwooda etnika pripadnost bila kljuan aspekt istraivanja o seoskoj ekonomiji i organizaciji.
Takoer, lista referentnih publikacija je selektivna. Zbog prostornog ogranienja, nisam
navela sve objavljene radove imenovanih autora.
Nesumnjivo, iskustva domaih ili, u sluaju ovog autora, istraivaa iz dijaspore zasluuju zaseban tretman pod rubrikom metodolokih rasprava.
Podnaslov je homage sjajnoj hrvatskoj etnologinji i antropologinji Dunji RihtmanAugutin i njenoj knjizi Ulice moga grada, Beograd XX vek, 2000.
Literatura
Allcock, J. B., A. Young (2001) Black Lambs and Grey Falcons: Women Travellers in the
Balkans. Oxford: Berghahn Books.
Asad, T. (ur) (1973) Anthropology & the colonial encounter. London: Ithaca Press.
Asad, T, (2008) Formacije sekularnog: hrianstvo, islam, modernost. Beograd: Beogradski krug.
Baki-Hayden, M. (2006) Varijacije na temu Balkan. Beograd: IFDT/IP Filip Vinji.
Bax, M. (1990) The Madonna of Medjugorje: Religious Rivalry and the Formation of a
Devotional Movement in Yugoslavia. Anthropological Quarterly 63(2):63-75.
Bax, M. (1992) Female Suffering, Local Power Relations, and Religious Tourism: A Case
Study from Yugoslavia. Medical Anthropology Quarterly 6(2): 114-127.
Bax, M. (1995) Medjugorje: religion, politics, and violence in rural Bosnia. Amsterdam:
VU Uitgeverij.
Bax, M. (1997) Mass Graves, Stagnating Identification, and Violence: A Case Study in
the Local Sources of The War in Bosnia Hercegovina. Anthropological Quarterly
70(1): 11-19.
Bokovi, A. (2005) Distinguishing self and other: Anthropology and national identity
in former Yugoslavia. Anthropology Today 21(2): 8-13.
Bokovi, A. (2008) Anthropology in Unlikely Places: Yugoslav Ethnology Between the
Past and the Future. U: A. Bokovi (ur.) Other peoples anthropologies: ethnographic
practice on the margins. Oxford, UK: Berghahn Books.
Beljkai-Hadidedi, L. (1984) Razvojne tendencije etnologije u Bosni i Hercegovini.
Pregled 74 (7-8): 867-875.
Beljkai-Hadidedi, L. (2007) Susreti sa ljudima: iz etnografskog terenskog dnevnika.
Sarajevo: Zemaljski muzej BiH.
Bougarel, X. (1999) Yugoslav Wars: The Revenge of the Countryside between Sociological Reality and Nationalist Myth. East European Quaterly 33 (2): 157-175.
Bougarel, X., E. Helms i G. Duijzings, ur. (2007) The new Bosnian mosaic: identities,
memories and moral claims in a post-war society. Aldershot: Ashgate.
Bringa, T. (1995) Being Muslim the Bosnian way: identity and community in a central
Bosnian village. Princeton: Princeton University Press.
Bringa, T. (2002) Averted gaze: Genocide in Bosnia-Herzegovina 1992-1995. U: A. L.
Hinton (ur.) Annihilating difference: the anthropology of genocide, Berkeley and LA:
University of California Press.
Bringa, T. (2004) The peaceful death of Tito and the violent end of Yugoslavia. U: J.
Borneman (ur.) Death of the father: an anthropology of the end in political authority.
Oxford: Berghahn Books.
Bringa, T. (2008) Biti musliman na bosanski nain (Drugo izdanje). Sarajevo: ahinpai.
Buturovi, D. i Kajmakovi, R. (1988) Nauna djelatnost u oblasti etnologije 19451988 godine. Spomenica stogodinjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine : 1888-1988. 156-78.
Coles, K. (2007) Democratic designs: international intervention and electoral practices in
postwar Bosnia-Herzegovina. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Comaroff, J. (2010) The End of Anthropology, Again: On the Future of an In/Discipline.
American Anthropologist 112(4): 524-538.
apo-mega, J. (1993) Etnologija i/ili (socio)kulturna antropologija. Studia ethnologica
Croatica 5: 11-25.
apo-mega, J. (1997) Hrvatska etnologija stanje, s osvrtom na svjetsku znanost ili:
O kukcima, vinu i bapskim arolijama. Zbornik radova Simpozija o fundamentalnim istraivanjima odranog 14. i 15. prosinca 1995. Zagreb, HAZU.
apo-mega, J. (2004) Editors Preface: From the Science of People to Contemporary Ethno-Anthropology. U: D. Rihtman-Augutin i J. apo-mega (ur.) Ethnology, myth and politics: anthropologizing Croatian ethnology. Aldershot: Ashgate.
olovi, I. (1997) Politika simbola: ogledi o politikoj antropologiji. Beograd: Radio B92.
olovi, I. (2008) Balkan teror kulture. Beograd: Biblioteka XX vek.
Christie, D. T. (1993) We are All Neighbors. Dissapearing World Series. VHS. Chicago:
Granada TV.
Erdei, I. (2011) Whats in a beer? Cultures that Interact in Brewery Privatization. Etnoantropoloki problemi 6 (1): 57-85
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 387
388
LARISA KURTOVI
Erlich, V. (1971) Jugoslavenska porodica u transformaciji: Studija u tri stotine sela. Zagreb: Liber.
Filipovi, M. (1955) Etnoloki (etnografski) rad u Bosni i Hercegovini. Pregled 10: 210216.
Gilbert, A., J. Greenberg, E. Helms i S. Jansen (2008) Reconsidering Postsocialism from
the Margins of Europe: Hope, Time and Normalcy in Post-Yugoslav Societies. Anthropology News 49(8): 10-11.
Gilbert, A. (2006) The past in parenthesis: (Non)post-socialism in post-war Bosnia-Herzegovina. Anthropology Today 22(4): 14-18.
Gulin Zrni, V. (2009) Kvartovska spika: Znaenja grada i urbani lokalizmi u Novom
Zagrebu. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku i Naklada Jesenski i Turk.
Halpern, J. M. i E. A. Hammel (1969) Observations on the Intellectual History of
Ethnology and Other Social Sciences in Yugoslavia. Comparative Studies in Society
and History 11(1): 17-26.
Helms, E. (2006) Gendered transformations of state power: Masculinity, international
intervention, and the Bosnian police. Nationalities Papers 34(3): 343-361.
Helms, E. (2007) Politics is a Whore: Women, Morality and Victimhood in Post-War
Bosnia-Herzegovina. U: Bougarel, X.,E. Helms i G. Duijzings (ur.) The new Bosnian mosaic: identities, memories and moral claims in a post-war society. Aldershot: Ashgate.
Helms, E. (2008) East and West Kiss: Gender, Orientalism, and Balkanism in MuslimMajority Bosnia-Herzegovina. Slavic Review 67(1): 88-119.
Hirsch, F. (2005) Empire of nations: ethnographic knowledge & the making of the Soviet
Union. Ithaca: Cornell University Press.
Hromadi, A. (2007) Challenging the Discourse of the Bosnian War Rapes. U: J. E.
Johnson i J. C. Robinson (ur.) Living gender after communism. Bloomington: Indiana University Press.
Hromadi, A. (2008) Discourses of Integration and Practices of Reunification at the Mostar Gymnasium, Bosnia and Herzegovina. Comparative Education Review 52(4):
541-563.
Hromadi, A. (2009) Smoking doesnt kill, it unites!: Cultural Meanings and Practices
of Mixing in Post-conflict Bosnia and Herzegovina. U: C. McGlynn, Z. Bekerman,
I M. Zembylas (ur.) Peace education in conflict and post-conflict societies: comparative perspectives. New York: Palgrave Macmillan.
Jansen, S. (2005) Antinacionalizam: etnografija otpora u Beogradu i Zagrebu. Beograd:
Biblioteka XX vek.
Jansen, S. (2006) The Privatisation of Home and Hope: Return, Reforms and the Foreign
Intervention in Bosnia-Herzegovina. Dialectical Anthropology 30(3): 177-199.
Jansen, S. (2007a) Remembering with a difference: clashing memories of Bosnian
conflict in everyday life. U: X. Bougarel, E. Helms, i G. Duijzings (ur.) The
new Bosnian mosaic: identities, memories and moral claims in a post-war society.
Aldershot: Ashgate.
Jansen, S. (2007b) Troubled locations: Return, the life course, and transformations
of home in Bosnia-Herzegovina. Focaal: European Journal of Anthropology
49: 15-30.
ETNOGRAFSKI EKSPERIMENTI: MANIFEST ZA PODRKU RAZVOJA... 389
390
LARISA KURTOVI
Rihtman-Augutin, D. (2000) Ulice moga grada: antropologija domaeg terena. Beograd: Biblioteka XX vek.
Rihtman-Augutin, D. and J. apo (ur.) (2004) Ethnology, myth and politics: anthropologizing Croatian ethnology. Aldershot: Ashgate.
Sorabji, C. (1994) Une guerre trs moderne. Terrain 23: 137-150.
Sorabji, C. (2006) Managing Memories in Post-War Sarajevo: Individuals, Bad Memories, and New Wars. The Journal of the Royal Anthropological Institute 12(1):1-18.
Sorabji, C. (2008) Bosnian Neighbourhoods Revisited: Tolerance, Commitment and
Komsiluk in Sarajevo. U: F. Pine i J. de Pina-Cabral (ur.) On the Margins of Religion. New York: Berghahn Books.
Stocking, G. W. (1995) The ethnographers magic and other essays in the history of anthropology. Madison: University of Wisconsin Press.
Supek, O. (1987) Etnologija u svijetu i mi: pogled s periferije. Etnoloke sveske 8: 65-70.
Supek, O. (1988) Ethnology in Croatia, Etnoloki pregled 23/24: 17-35.
Todorova, M. (1997) Imagining the Balkans. Oxford: Oxford University Press.
Wagner, S. E. (2008) To know where he lies: DNA technology and the search for
Srebrenicas missing. Berkeley I LA: University of California Press.
Wolff, L. (1994) Inventing Eastern Europe: the map of civilization on the mind of the
enlightenment. Palo Alto: Stanford University Press.
ivkovi, M. (1997) Violent Highlanders and Peacefull Lowlanders: Uses and Abuses
of Ethno-Geography in the Balkans from Versailles to Dayton. Replika: Hungarian
Social Science Quarterly (special issue): 107-119.
Abstract
This compilation of exploratory ethnographic exercises emerged in the context of an introductory course in sociocultural anthropology and ethnographic
methods offered to graduate students at the Faculty of Political Science at the
University of Sarajevo in the spring of 2009. The first part, written by the instructor, provides a short history and introduction to sociocultural anthropology,
examining this disciplines relation to regional ethnology and providing a short
bibliography of ethnographic works on Bosnia-Herzegovina. The introduction
also offers an overview of potential advantages of ethnographic research methods
and its contemporary relevance to scientific study in postwar Bosnia, while suggesting how and to what end anthropology can be institutionalized in Bosnian
universities. The second part of the article contains overviews of student projects, conducted on the streets of modern-day Sarajevo. Ethnographic themes
and populations studied include cab drivers, street newspaper salespersons and
their customers, members of religious minorities, high school students, riders on
public transit and vendors in open-air marketplaces.