ovjekov poriv za stvaranjem umjetnosti

Umjetnost predstavlja znaajan dio ljudskog ivota i kulture. Ako elimo da istaknemo da su
odreeni stavovi prema umjetnosti pogreni, ne moemo tu pogrenost pripisivati ljudskom
osjeaju za umjetnost on je jednostavno to to jeste, ve neemu to je pripisano samoj
umjetnosti. Iz toga slijedi veza izmeu umjetnosti i zadovoljstva ne mora nuno da postoji, rei
da je neko umjetniko djelo dobro ili vrijedno nije isto to i rei da smo uivali u njemu. U
doivljavanju umjetnosti moramo da nauimo kako da se bavimo djelom na specifian nain. to
se due bavimo djelom to nam vie ono otkriva svoja mnogostruka bogatstva. Amerikanac
Kendal Volton u svojoj knjizi Mimezis kao igra zamiljanja, primjenjuje ideju po kojoj su
mnoga umjetnika djela u igri zamiljanja i po njemu vrijednost umjetnosti lei u vrijednosti
igranja ove igre.
Igra zamiljanja korienje (spoljanjih) rekvizita u imaginativnim aktivnostima zaista je
izuzetna aktivnost... Moemo ljude pretvoriti u bundeve, ili se postarati da dobri momci pobede,
ili proveriti kako je to kad pobede loi momci...U stvarnom ivotu uvek kad pobede loi momci
treba platiti odreenu cenu, ak i ako uimo na iskustvu. Zamiljanje nam nudi iskustvo ili bar
neto slino tome potpuno besplatno. Razlikovanje zamiljenog i istinitog oslobaa nas bola i
patnje koje bismo oekivali u stvarnom svetu. Neke prednosti neprijatnog iskustva shvatamo, a
da pri tome ne moramo da proemo kroz to iskustvo. (Volton, 1990 : 68).
Iz ove teorije saznajemo da je umjetnost jedna vrsta igre, a ta tvrdnja kako smo se uvjerili, ima
znaajno dobrih strana. Jedna vrsta igre moemo rei da je apstraktna umjetnost i mnogi drugi
pravci dvadesetog vijeka.
esto se moe uti miljenje da vrijednost umjetnosti poiva na osjeanju, i to kako na
osjeanjima umjetnika, tako i na emocionalnom uticaju djela na publiku. To je shvatanje koje je
povezano sa romantizmom devetnaestog stoljea tj. vjerovanje da prava umjetnost uvjek
posjeduje iskrena osjeanja i upravo rasprostranjenost uticaja romantizma objanjava jednim
dijelom bitnost emocionanog uticaja. Ova tvrdnja se potvuje i sledeim citatom:
Umjetnost je ljudska aktivnost koja se ogleda u tome to pojedinac svesno, posredstvom
odreenih spoljanjih znakova, drugima prenosi oseanja koja je preiveo, tako da se i oni zaraze
tim oseanjimai proive ih. (Tolstoj, 1995 : 511)
Iz ovih Tolstojevih reenica imamo jednu novu sliku umjetnike aktivnosti: umjetnici su ljudi
nadahnuti iskustvom duboke emocije, koji koriste svoju vjetinu s rijeima, ili bojom, ili
mermerom, ili pokretom, da svoja osjeanja uoblie u umjetnikom djelu. Uoblienje je uspjeno
ukoliko podstie isto osjeanje kod publike. Na taj nain posmatrano moemo rei da umjetnici
prenose emocionalno iskustvo. Moemo rei da je posao umjetnika da izraava emocije, a jedine
emocije koje moe da izrazi jesu one koje osjea, dakle njegove vlastite. Ukoliko umjetnik
pridaje bilo kakav znaaj sudu svoje publike onda on svoj umjetniki poduhvat ne shvata kao
lini trud za linu dobrobit, ve kao javni rad za dobrobit publike.
1

Umjetnici esto imaju poruke koje namjeravaju da prenesu. Moramo praviti razliku izmeu
umjetnikih djela koja jednostavno neto izlau ili tvrde, i onih koji nas vode ka razumijevanju.
Umjetnici esto imaju poruke koje namjeravaju da prenesu, a samim tim publika moe mnogo da
naui od umjetnosti i razvija svoju svijest i spoznaju.
Ponekad nam se ini da umjetnosti prijeti opasnost da nestane u mnotvu rijei, knjiga, lanaka
predavanja... gdje svako iznosi svoju teoriju o umjetnosti a gdje nikada da dobijemo konano
definiciju. Ni jedna definicija umjetnosti ne moe se rei da je prava, a ni pogrena jer svaki
ovjek moe da govori o omjetnosti na svoj nain onako kako to doivi ili osjeti. Mnogo ljudi
posjeuje muzeje i skuplja knjige i kataloge sa slikama, ali upak ne uspijevaju da dopru do
umjetnosti. Veliki broj umjetnika tvrdi da se umjetnost tvori u umjetnikim ateljeima i
radionicama i da razgovor o umjetnosti ne znai nita, sa njihove take gledita umjetnost
moemo samo da doivimo i da vizuelne stvari ne moemo da saopimo rijeima. Ono to smo
doivjeli moemo samo svesti na opis ili objanjenje, jer rije nije dovoljna da se opie ili objasni
doivljeno. Dakle moemo rei da je umjetnost i proizvod organizma i njegovih osjetila.
Ako elimo da dobijemo pristup u umjetniko djelo , moramo prije svega da djelo sagledamo u
cjelini. Zatim da postavljamo sebi mnotvo pitanja kao sledea: Kakvo je raspoloenje boja?
Zatim dinamika obika uvijek neto govori, a i cjelokupna kompozicija uvijek nam ukazuje neto.
Ako postoji tema slike na zadatak je da saznamo vie informacija o tome jer mnogo se saznaje iz
naziva slike. Ovakvim postupkom otrkiva nam se bogatstvo umjetnikog djela koje poinje da
obuhvata na um i razumijevanje ka umjetnou.
"Svako umjetniko djelo ... oivljava i mijenja prostor i vrijeme, i mjera njegova uspjeha jest
doseg u kojem u tebi postie osjeaj stanovanja u tom svijetu doseg u kojem te prihvaa i
poziva u taj svijet i doputa ti da udahne njegov neobian, poseban zrak." ~ Bernstein Leonard.
Predhodno imamo jedan opis umjetnosti i blago reeno doivljaj pojedinca, da li emo se svi mi
sloiti sa njegovom tvrdnjom? Da li je umjetnost za nas nesto drugo i drugaije doivljeno? Sve
te odgovore emo pronai kroz analizu djela i kroz nau stalnu edukaciju o umjetnosti gdje su
naravno ukljuena nasa lina osjeanja ili iskustvo.
Umjetnost i njen svijet, u suvremenom drutvu, ne ini samo ono to vidimo, ujemo, itamo,
opipavamo, ono to percipiramo kao umjetniki objekt, nego i cijeli jedan "nevidljivi" svijet
znanja o umjetnosti, o njezinoj povijesti, njezinom jeziku, njezinim brzim i aktualnim kretanjima,
posredovanim razliitim i brojnim kulturalnim institucijama (muzeji, galerije, knjinice, izdavai,
umjetnika kritika, Umjetnost jo odreuju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkria,
eksperimenta, pobune, ljepote, istine, pravde, uglavnom ideja. Umjetnost je kao to vidimo
veoma dobro komunikativno sredstvo za odnos s javnou ili publikom kako bi izrazili neke
svoje tvrdnje ili ono to moda ne bismo smjeli rei rijeima. Mnogi umjetnici kroz dugi period
historije umjetnosti imaju razliite teme u stvaranju svojih djela i imaju razliita interesovanja i
elemente likovnog izraavanja. Veliki broj kritiara umjetnosti feminizira neke imjetnike zbog
svog linog blago reeno svianja umjetnikog stvaranja ne posmatrajui umjetnika djela kroz
likovni jezik i dublju analizu slika. I sami umjetnici imaju razliita shvatanja i teorije tako Pablo
Picasso kaze "Dobri umjetnici kopiraju. Veliki umjetnici kradu, dok Mika Waltari kae
2

"Umjetnik je vie od odraza u vodi. Umjetnost vrlo esto doista nije drugo do li laskajua voda ili
laljivo zrcalo, ali pravi umjetnik je vie od toga."
Koja od ovih tvrdnji je istina, koju emo prihvatiti a koju ne to sve zavisi od osobe kao pojedinca,
svaka tvrdnja je doneena vjerovatno sa mnogo promiljanja i radnog iskustva.
Zadivljujue je putovanje kroz umjetnika iskustva cijeloga svijeta, od prvih umjetnikih
pokuaja u osvitu civilizacije do naih vremena, neprekinuta i poticajna pria isprepletena
zgodama i nezgodama iz povijesti ovjeanstva. Od primitivne umjetnosti do Picassa, od
piramida damija, od anonimnih graditelja srednjovjekovnih katedrala do velikih arhitekata XX.
stoljea: tu je velianstveni mozaik, splet rijei i sjajnih slika namijenjen svim ljubiteljima
umjetnosti i povijesti. Svaki umetnik je, iz perspektive svojih iskustava u procesu stvaranja
umetnikog dela i uz upotrebu odgovarajuih tehniko-tehnolokih i izraajnih sredstava, stvorio
originalni iskaz.
Mnoge umjetnike ne interesuje STA SE SLIKA, nego KAKO I NA KOJI NACIN, jedan od takvih
umjetnika je Paul Kle. Prema Kleu, suprotnost izmeu predmetne i nepredmetne umjetnosti je
beznaajna - njega interesuje samo nain postupka prema predmetu. Uprkos relativno malom
formatu, njegove slike imaju svoje mjesto u svakoj umjetnikoj zbirci pokraj veih slika Pikasa,
Braka i Miroa, jer su sasvim drugaije, kao da su stvarane na drugoj planeti. One su izvrsne same
po sebi, po besprijekornoj primjeni umetnikih tehnika koje je Kle sam pronaao, i to je jo
vanije, one zadiru u oblasti koje su dotad bile zatvorene za slikarstvo - u muziku, poeziju i, ak,
u filozofiju. Zato slikar ne bi bio i pjesnik i filozof, pitao se Kle? Da bi mogao da slika kako je
matao o slikarstvu i da bi ostvario raznovrsnost kazivanja u svom radu poput raznovrsnosti
pjesnika, kompozitora ili filozofa, morao je da prevali dug put.. Paul Kleovom umjetnou
ukazujemo da je za stvaranje jednog umjetnikog djela potrebna i svestranost u razliitim
drutvenim oblastima ivota...to je naa svijest bogatija, posjedujemo veu motivaciju za
stvaranje djela. Glavni cilj umjetnosti nije da prikae ono to je vidljivo, ve prije da neto uini
vidljivim. Npr. Sezan je imao iteresovanje za predmet i prostor, dok je Kle teio da prikae ono
nevidljivo i prikazuje njegovo unutarnje bie, ali kada sagledamo oba ova velika umjetnika ne
moemo rei da jedan vrijedi vie od drugoga jer su gledali sa drugaijeg aspekta gledita i
samim tim temeljili svoje slikarstvo na drugaiji nain. Oni su oba jednaki i bitni na svoj nain
kako za samu historiju umjetnosti tako za publiku.

Sl.br.1. Paul Kle, Nisen, 1915. 17,7 cm x 26 cm

Sl.br.2. Paul Cezanne, Kupaice

Razumno promiljanje i planiranje moe postojati prije poetka procesa stvaranja, ali ako se
stvara umjetnost, takvo promiljanje se teko zadrava do kraja procesa stvaranja. U samom
procesu stvaranja ispreplie se i razum i osjeaj. Previe intelektualizirano djelo, rezultirati e
ukoenou, sputanou i umjetnim prikazom. To se vidi na svakom radu. Previe emocija vodi u
neuravnoteenost i bez razuma nema ni svijesti, svjesnosti, osvjetenju onoga to se radi i kako
se radi. A to je jedan jako bitan aspekt u stvaranju i napredovanju. Ne zamrznuti ritam, ne
sputavati umjetniku slobodu, ali ni stvarati haos bez reda i svijesti. U toku procesa se svi planovi
izgube (djelomino ili potpuno), to je borba "ovdje i sada", sve ono "prije" ostaje samo u glavi ili
na skici. Slobode rada i inspiracije nema bez potpunog predavanja. Mijenja, oblikuje, to vie
radi ide dalje na djelu, to ti naviru ideje u trenutcima, ti mijenja, transformie, slae nove
odnose....sve do trenutka kad osjetis da je TO TO. Kada nae taku ravnotee. Zanimljivo da se u
tom trenutku uvijek (bar po mom iskustvu) nau skupa i osjeaj i predhodno promiljanje.
Podijelimo stvaralaki in na "kreativnu" umjetnost - nekontroliranu, nadahnutu, koja spoznaje
nepoznato, doivljava novo, i "radnu" - onu koja to novo materijalizira, zaduena za tehniku,
uenje ve ostvarenih znanja, izvedbu.
Mislim da moemo rei da "umjetnost" u svom pravom smislu rijei sadri obje te komponente.
Kad govorim u umjetnickom djelu mislim pritom i na vizualno slikarstvo, na slike, na
kiparstvo...instalacije...dakle, sve to bi moglo biti umjetnost (pa cak i Duchampov pisoar ).
Trenutno nadahnuce ili ipak intelaktualno promiljanje? Jedna komponenta "intelektualnog
promiljanja" je neizbjena - ona koja neku ideju svjesno odlui stvoriti, to sprovede i potom to
predstavi kao umjetniko djelo. Naroito u sluaju Duchampova pisoara. Ovdje ak moemo rei
da je tim djelom zapravo u "umjetniki okvir" stavljen sam proces deklariranja neeg pod
umjetniki proizvod, a paradoks odabranog subjekta "pisoara" slui da bi nam privukla panju.

Sl.br.3. Replik von Duchamps Fountain in Muse Maillol, Paris

Zakljuak
Umjetnost nestaje fiziki, unitenjem, mentalno, zaboravom, negacijom, nepriznavanjem iste pod
umjetnost, bilo od poetka ili naknadno pri stvaranju djela.
Prvenstveno je presudan zapravo poriv za stvaranjem, koji je unutarnji ovjekov osjeaj koji ga
tjera da prvenstveno izrazi sebe, tako nesvjesno, pokuavajui dokuiti samog sebe. Djelo koje se
kreira umnim naprezanjem ako je doista dobro ne bi trebalo imati manju ili veu vrijednost od
onog koji je nastao u u bljesku trenutka....
Umjetniko djelo je uvjek proces rada i razmiljanja, postoji neka poetna ideja ili poticaj ali iza
nje je uvjek rad...emocionalni uinak.. tu ve ulazimo u teoriju boja i oblika. Umjetniko djelo
nastaje tako da se inteligenciji ne dopusti razmiljati o konkretnom. Ono oznaava trijumf
ulnog... ...kaze Camus o umjetnickom djelu. Percepcija ili doivljaj umjetnikog djela nije
jednosmjeran i jednoznaan process. Ono ovisi o nizu razliitih faktora; psihikoj konstitituiciji,
obrazovanju, kulturnom okruju i nasljeu, te nizu drugih momenata. Drugim rijeima, svaki e
umjetnik na razliite naine prikazati i izraziti jednu te istu pojavu ili objekt, a isto e tako svaki
promatra-sudionik doivjeti isti artefakt na razliit nain.
Velika umjetnika djela omoguavaju nam da shvatimo ta je to ljudsko bie, ne na nain kojim
to ine filozofija i psihologija, ve ta nude slike koje prosvjetljuju nae iskustvo.
Umjetnost povezuje jedan svijet, jednu cijelu ljudsku zajednicu jer ima istu funkciju u razliitim
kulturama, gdje se pripisuju posebne vrijednosti odreenim djelima, a to nagovjetava da poneto
od onoga to nazivamo umjetnou ima trajnu vrijednost.

Literatura

Arnason H.H., Istorija moderne umetnosti, Jugoslavia, Beograd 1975.

Janson H.W., Povjest umjetnosti dopunjeno izdanje, Stanek,Varadin, 2005.
Ruhrberg K., Schneckenburger M., Fricke C., Honnef K., Umjetnost 20 stoljea,
Taschen 2005.
Grejam G., Filozofija umetnosti, uvod u estetiku, Clio,Beograd 2000.