SAFVET-BEG BAAGI

1. Safvet-beg Baagi Redepagi (Mirza Safvet) Kratka uputa u prolost Bosne i

Hercegovine (1463-1850), vlastitu naklada, Sarajevo 1900.
2. Safvet-beg Baagi Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Zemaljska
tamparija, Sarajevo 1912.
Biografija:
Safvet-beg Baagi roen je 6.maja 1870. u Nevesinju. Osnovnu kolu pohaao je u
Mostaru i Konjicu. U Sarajevu je zavrio rudiju i pohaao gimnaziju. Od 1895. do
1899. studirao je arapski i perzijski jezik na Univerzitetu u Beu. Nakon toga postaje
profesor orijentalnih jezika na Zagrebakom sveuilitu.
Poeziju je poeo pisati jo kao uenik gimanzije, a na studiju u Beu priredio je za
tampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovake dubrave). Tada pie i prve
naune radove i prikuplja grau za historiju Bosne. Sa Edhemom Mulabdiem i
Osmanom Nuri Hadiem 1900. pokree list Behar. Drutvo Gajret osniva
1903. godine, a potom i drutva El-Kamer i Muslimanski klub. U Be odlazi
1909. godine, te pristupa izradi doktorske disertacije koju brani 1910. godine, a na
bosanskom jeziku je objavljuje 1912. godine pod nazivom Bonjaci i Hercegovci u
islamskoj knjievnosti.
Umro je 1934. godine u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove damije.
1.
Doavi na studij islamskih jezika u Beu, 1895. godine, Safvet-beg Baagi je
obnovio svoju staru elju da napie knjigu o knjievnim i kulturnim djelima
Bonjaka koji su pisali na orijentalnim jezicima. Tu je svoju elju i nastojanje jo
vie rasplamsao 1897. godine kada je na poziv Odbora sarajevske Kiraethane
(Muslimanske itaonice) na Bentbai prihvatio da nastavi ranije zapoeta predavanja
intendanta Zemaljskog muzeja Koste Hrmanna. Hrmann je drao predavanja o

povijesti Bosne u starom i srednjem vijeku, a Baagi je govorio o dobu turske

vladavine u Bosni. Tako je, prema vlastitoj tvrdnji, Safvet-beg nakon zavrenog
studija u Beu (1900) odluio publicirati prvo nauno djelo o povijesti Bosne i
Hercegovine: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine od god. 1463. do
1850., koju je napisao na osnovu domaih i turskih vrela. Ova knjiga je sve do
pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana Muhameda
Hadijahia bila standard prouavanja historije Bonjaka.
U toku prikupljanja materijala za ovu historiografsku radnju Baagi je marljivo
sabirao i manuskripte o ivotu i djelu znamenitih Bonjaka koji su pisali na
arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Baagi je ve tada procijenio da je na
osnovu prikupljenih manuskripta bilo dovoljno materijala da se napie jedna zasebna
studija o knjievnom stvaralatvu Bonjaka na orijentalnim jezicima, ali je isto tako
znao i da mu treba jo vremena da bi tu studiju znanstveno-akribiki zaokruio. Zato
je za poetak objavio dodatak uz knjigu Kratka uputa... koji je naslovio sa:
Herceg-Bosna i istona prosvjeta, pri emu bismo sintagmu istona prosvjeta u
duhu savremenog jezika mogli oznaiti kao orijentalna kultura. Ovaj je dodatak
bio prva nauna studija o knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, mada su
prije Baagia u bosanskim Salna- mama objavljene nekolike biografije
bonjakih knjievnika koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Te su biografije
pisali Baagiev otac Ibrahim-beg i Mehmed Teufik Oki. Baagi je napisao
dodatak Herceg-Bosna i istona prosvjeta iz najmanje dva razloga: na jednoj strani
htio je pokazati da Bonjaci kroz svoju povijest nisu samo umjeli vjeto perom
baratati, ve i prebirati ice na istonoj liri, to se u potpunosti uklapalo u njegovu
prosvjetiteljsku teoriju novog oruja, te na drugoj strani, Baagi je imao i jedan
posve pragmatian razlog za pisanje ovoga dodatka - htio je preko njega uputiti
molbu svim Bonjacima koji su imali literaturu o naim piscima na orijentalnim
jezicima da mu istu po mogunosti posude kako bi mogao na opu korist napisati
cjelovito djelo o Bonjacima koji su se istaknuli na polju istone knjievnosti. U
ozraju teorije novoga oruja (nauke i kulture) Baagi je ukazao da su Bonjaci

pisali omana djela iz raznih kulturolokih oblasti: knjievnosti, filozofije, teologije,

logike, historije, ime je htio pokazati svima onima koji su uporno gajili predrasude
o navodnoj nepristupanosti Bonjaka kulturi tokom turske vladavine - da su
Bonjaci u najmanju ruku poluili takve knjievne i kulturne
domete na polju istonjakih knjievnosti kakve su dali primjerice hrvatski latinisti.
Baagi je u Dodatku saeto prikazao knjievni rad 27 bonjakih pisaca na
orijentalnim jezicima, poevi sa Adnijem, a zavrivi sa Habi-bom Stoevi i Arifbegom Stoeviem zvanim Hersekli Hikmet.
2.
Deset godina kasnije (1910.) Safvet-beg Baagi e u Beu odbraniti doktorsku
disertaciju pod nazivom: Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der
Orijentalischen Literatur.
Kritiari kau da su kljune vrijednosti Baagieve doktorske disertacije: spoj
akribicije i pjesnikog stila, vrednovanje batine, temeljno poznavanje historijskoga
konteksta.
Baagi je bio pionir bonjake nacionalne nauke. Tradicija biografizma bila je
jedini zametak naunog rada u bonjakoj knjievo-historijskoj nauci i od te
tendencije Baagi je morao i sam krenuti.
Fenomen cjelokupnog Baagievog djela, a posebno njegovog literarnohistoriografskog rada, obiljeen je stalnim oprekama u njegovom vrednovanju.
Njegov knjievno-historijski i knjievno-kritiki rad u tome smislu ne predstavlja
bilo kakav izuzetak, navlastito u kritikim radovima koji su nastali u posljednjih
tridesetak godina XX stoljea. Na jednoj strani, Baagi se odreuje kao kritiar i
pjesnik prosvjetiteljske i neoromantiarske provencije, a njegovo kritiko djelovanje oznauje se jednim biografskim i filolokim metodom koji ne iskljuuje
impresionistiki nain vrednovanja dela (Slavko Leovac), dok se na drugoj strani
Baagieva kritika proglaava modernom, jer je, navodno, Baagi, pristupio (je)

istraivanju vlastite batine, oplemenjen savremenom metodologijom Zapada i

sreom, bio svjestan da nuni filoloki pristup valja odmah prevladati estetskom
analizom, vrednovanjem i kompariranjem djela (Esad Durakovi).
Meutim, teko je osporiti dominaciju biografsko-pozitivistikog, filolokog i
impresionistikog metoda u Baagievom kritikom prouavanju bonjakih pisaca i
njihovih djela na orijentalnim jezicima, tim prije to je u fazi njegovog pionirskog
istraivanja to bilo jedino i mogue, jer su prije Baagievih postojali samo
biografski radovi njegovog oca Ibrahim-bega i Mehmeda Teufika Okia. Ve smo
napomenuli da su ti radovi graniili sa diletantskim biografizmom. Svijest o
pionirskom, ali i nedostatnom znaaju svoga knjievnohistorijskog i kritikog rada
posjedovao je i sam Safvet-beg Baagi, te e bez ikakvog ustruavanja ili
susprezanja, skromno i autokritiki, priznati: U ovom djelu neka se ne oekuje
kakova historija literature ili zaokruena literarna radnja, jer to nije bilo mogue
izvesti. Sve kombinacije da se uzroci i posljedice dovedu u ma kakav savez i tako cijeloj radnji dade nekakav opi pogled, ostale su bezuspjene. Priznajem: da je
jednostavni kronoloki red suhoparan, kad cijela radnja nema suvisle forme, ali, da
Demal ehaji, nesumnjivo najprieljniji istraiva i poznavatelj Baagieve knjige
Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. ehaji e u vezi sa ovom
knjigom doslovce kazati: Baagievo djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti je sinteza istorijsko-knjievnog i biografskog, ali ipak se, u izvjesnom
smislu, pribliava vie biografiji, to je sluaj i sa Hammerovom Istorijom
otomanskog pjesnitva. Ovo Baagievo djelo bi se moglo tretirati kao specijalna
istorija knjievnosti, ili istorija knjievnosti u irem smislu rijei, ili istorija
pismenosti knjige, budui da je u njemu sagledano i interpretirano, pored umjetnikog, cjelovito stvaranje Muslimana Bosne i Hercegovine na polju islamskih
znanosti: prava, istorije, filozofije i empirijskih nauka, to pomenutom djelu daje,
izmeu ostalog, izuzetan kulturoloki smisao i vrijednost. ehaji pridaje
Baagievoj disertaciji izuzetan kulturoloki znaaj, ali ne preuveliava niti
mistificira Baagiev metodoloki pristup.

Baagi eli drugima dokazati da je itava ta knjievnost bila izraz bonjakog

narodnog genija, to nije nita drugo do recidiv romantiarskih ideja o narodnoj dui
ili duhu jednog naroda koji se ingeniozno ispoljava kroz njegovu literaturu. Budui
da je ta literatura izraz duha naroda kojemu pripada, ona, kao i sam taj narod, po
uvjerenju jednoga kasnog romantiara kakav je bio Baagi, moe biti samo
uzviena, a zadaa je kritiara te literature da ozvanie njezin uzvieni karakter.
Kroz itavo djelo Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti evidentan je
Baagiev napor da se kritiki udalji i emancipira od metoda klasinog biografizma.
Zato je on izvrio periodizaciju bonjake knjievnosti pisane na orijentalnim
jezicima, podijelivi njezino trajanje na etiri velika perioda: 1. Doba prije Gazi
Husrev-bega (1463.-1521.); 2. Gazi Husrev-begovo doba (Sokolovia era); 3. Trei
period (XVII vijek); 4. etvrti period (XVIII vijek).
Baagi je ukazao i na elitizam bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima koju
je stvarala i razumjela samo odabrana kasta: inteligencija-ulema, to po njegovom
miljenju - nije dovoljno za trajni duevni razvitak bonjakog naroda. Takoer,
Baagi je kritizirao i krajnje nemaran odnos Bonjaka prema vlastitoj kulturnoj
batini, smatrajui da bi ona potpuno pala u zaborav da je nisu sauvali drugi
islamski narodi. Zato Baagi apelira na mlai islamski narataj u Bosni i
Hercegovini da se vie zauzme za ouvanje svoje bogate i prainom prekrivene
knjievne zaostavtine iz osmanskog perioda. Sasvim je razumljiv ovaj Baagiev
apel ako se zna njegova stalna prosvjetiteljska teza o Bonjacima kao izabranom
narodu koji svojom literaturom i ukupnom kulturom treba da bude spona izmeu
Istoka i Zapada.
U eksplikaciji drugog perioda Baagi velia zasluge Gazi Husrev-bega za kulturni
razvitak bosanskih muslimana i istie prvu generaciju iza Gazi Husrev-bega u kojoj
se pojavio niz velikih bonjakih knjiev-nika koji su podigli trajne spomenike na
polju istone literature. Ek-splikaciju drugog perioda Baagi je nastavio i u uvodu
za trei period. On istie svijest prvoga narataja iza Gazi Husrev-bega o potrebi dizanja vjerskih i kulturno-obrazovnih institucija u Bosni i o uplivu Bon-jaka u tursku

dravnu administraciju, to im je davalo garancije za vlast u sopstvenoj zemlji.

Meutim, vremenom je kod Bonjaka ta pozitivna svijest sve vie kopnila da bi u
drugoj polovici XI v. po Hidri polahko dolazilo do opadanja bonjake literature na
orijentalnim jezicima. Tu je dekadenciju u literaturi Baagi povezao sa opom
stagnacijom turske vojske i sa naglim opadanjem negdanje moi Osmanskog
Carstva: Duevna djelatnost s rasapom drave ide rame uz rame. Stari klasicizam
gubi svoj sjaj, a nadomjeuje ga banalna frazeologija.
O kome god da je pisao, Mirza Safvet je titio dignitet pjesnika, nasto-jei da ga to
vie priblii irem itateljstvu. U tome nastojanju bio je sadran moralni i socijalni
smisao njegove knjievne kritike: braniti pjesnika i promicati pjesnitvo kao uzvieni
produkt i promicati ih oboje u narodu, kako bi se neuki puk pomou poezije
prosvjeivao i kulturno razvijao.
Baagiev kritiki vokabular je oigledno elitistiki, ispunjen begovtinom, a
ponekad je udaljen od naunog stila. Baagi eli i u kritici biti pjesnik, pa pie
baroknim, kitnjastim stilom o pjesnicima iju je poeziju posebno volio i cijenio.