Rudolf Steiner - Evolucija Svijesti

EVOLUCIJA
SVIJESTI
RUDOLF STEINER
GA 227
Evolucija svijesti
kako se pokazuje kroz inicijacijsko znanje
Rudolf Steiner
GA 227
U ovim opsenim predavanjima, odranim engleskoj publici, Rudolf Steiner objanjava kako se mogu
razviti vie sposobnosti svijesti Imaginacija, Inspiracija, i Intuicija. Osobito ivopisan opis je dan o
ivotu nakon smrti i napredovanju pojedinca kroz planetarne sfere gdje su u suradnji s duhovnim
biima Hijerarhija pripremljeni zadaci i ciljevi za budue inkarnacije. Predavanja kulminiraju pozivom
za ovjeanstvo da postepeno uzme u ruke vlastitu sudbinu kroz svijest i slobodan razvoj duhovnih
sposobnosti.
Evolucija svijesti sastoji se od trinaest predavanja odranih u Penmaenmawr, Wales u kolovozu 1923.
Objavljena su na njemakom kao, Initiations-erkenntnis. Die geistige und physische Welt- und
menschheitsentwickelung in der Vergangenheit, Gegenwart und Zukunft vom Geistespunkt der
Anthroposophie.
SADRAJ
Predavanje I:
Predavanje II:
Predavanje III:
Predavanje IV:
Predavanje V:
Predavanje VI:
Predavanje VII:
Predavanje VIII:
Predavanje IX:
Predavanje X:
Predavanje XI:
Predavanje XII:
Predavanje XIII:
Prvi koraci prema imaginativnoj spoznaji

Inspiracija i Intuicija
Inicijacijsko znanje novo i staro
ivot snova
Odnos ovjeka prema tri svijeta
Vladavina Duha u prirodi
Proimanje razliitih svjetova
Za vrijeme spavanja i nakon smrti
Doivljaji izmeu smrti i ponovnog roenja
ovjekov ivot nakon smrti u duhovnom kozmosu
Doivljaj prolosti svijeta
Evolucija svijeta u vezi s evolucijom ovjeka
ovjekov ulazak u razdoblje slobode
19 kolovoza 1923
20 kolovoza 1923
21 kolovoza 1923
22 kolovoza 1923
23 kolovoza 1923
24 kolovoza 1923
25 kolovoza 1923
26 kolovoza 1923
27 kolovoza 1923
28 kolovoza 1923
29 kolovoza 1923
30 kolovoza 1923
31 kolovoza 1923
Prijevod: Monte Christo
2
Rudolf Steiner Evolucija svijesti
Predavanje I
Prvi koraci prema imaginativnoj spoznaji
Tijekom vremenskih razdoblja, razumijevanje svijeta je bilo usko povezano s
razumijevanjem samog ovjeka. Openito je poznato da se u danima kada se nije
samo materijalna egzistencija, ve takoer i duhovni ivot, uzimao u obzir, na ovjeka
gledalo kao na mikrokozmos, kao na svijet u minijaturi. To znai da je ovjek u
njegovoj sutini i djelovanju, u cjelokupnoj ulozi koju ima u svijetu, gledan kao
zgunjavanje svih zakona i aktivnosti kozmosa. U tim danima se inzistiralo da se
razumijevanje univerzuma moe temeljiti jedino na razumijevanju ovjeka.
Ali tu se, za svakog tko je bez predrasuda, odmah pojavljuju potekoe. Upravo
kada eli doi do takozvane samospoznaje jedinom pravom znanju o ovjeku
nae se suoen s poraavajuom zagonetkom; i nakon to neko vrijeme promatra
sebe, mora drati da to njegovo bie, kakvo se javlja u svijetu ula, nije potpuno
otkriveno ni njegovoj vlastitoj dui. Mora priznati da za obinu ulnu percepciju dio
njegova bia ostaje skriven i nepoznat. Dakle suoen je s zadatkom proirenja njegove
samospoznaje, temeljitog istraivanja njegova pravog bia, prije nego moe doi do
znanja o svijetu.
Jednostavno razmiljanje e pokazati da se ovjekovo pravo bie, njegova
unutarnja aktivnost kao pojedinca, ne moe nai u svijetu koji je primjenjiv na
njegova osjetila. Jer im prolazi kroz vrata smrti, on je kao le predan zakonima i
uvjetima ulno opazivog svijeta. Zakoni prirode oni zakoni koji dominiraju vani u
vidljivom svijetu prianjaju uz fiziki mrtvog ovjeka. Zatim taj sustav povezanosti,
koji zovemo ljudski organizam, stie do kraja; zatim se, nakon vremena koje zavisi od
naina njegova odlaganja, fiziki ovjek dezintegrira.
Iz ovog jednostavnog razmiljanja, stoga, vidimo da je zbroj prirodnih zakona,
utoliko to ih upoznajemo kroz ulna promatranja, prilagoen jedino unitavanju
ljudskog organizma i ne ini nita da ga izgradi. Dakle moramo potraiti one zakone,
onu drugu aktivnost, koja se, tijekom zemaljskog ivota, od roenja ili zaea do
smrti, bori protiv sila, zakona, razgradnje. U svakom trenutku naeg ivota s naim
pravim unutarnjih biem ukljueni smo u borbu sa smru.
Ako sada gledamo okolo na jedini dio ulnog svijeta koji je danas shvaen od ljudi,
mineralni, beivotni svijet, to svakako podlijee snagama koje za ljudsko bie znae
smrt. ista iluzija prirodnih znanstvenika je misliti da e ikada, oslanjajui se na
zakone vanjskog ulnog svijeta, uspjeti u razumijevanju ak i biljaka. To nikada nee
biti tako. Oni e prijei neki mali put u tom razumijevanju i mogu to njegovati kao
ideal, ali nikada nee biti mogue da zaista dokue biljku a kamoli ivotinju i samog
3
fizikog ovjeka uz pomo zakona koji pripadaju vanjskom svijetu opaenom od

ovjeka.
Kao zemaljska bia, izmeu zaea i smrti, u naem pravom unutarnjem biu mi
smo borci protiv zakona prirode. I ako se doista elimo uzdii do samospoznaje,
moramo u ljudskom biu ispitati tu aktivnost koja radi protiv umiranja. Zaista, ako
emo temeljito istraiti ovjekovo bie to je u ovim predavanjima naa namjera
trebati emo pokazati kako, kroz ovjekov zemaljski razvoj, dolazi do toga da njegova
unutarnja aktivnost naposljetku podlegne smrti kako smrt stjee pobjedu nad
skrivenim snagama koje joj se suprotstavljaju.
Sve ovo ima namjeru pokazati smjer koji naa prouavanja trebaju uzeti. Jer istina
onog to sada govorim biti e otkrivena tek postupno kroz razliita predavanja. Za
poetak, stoga, moemo samo naznaiti, promatrajui ovjeka bez predrasuda, gdje
trebamo traiti njegovo najdublje bie, njegovu osobnost, njegovu individualnost. To
se nee nai unutar oblasti prirodnih sila, ve izvan njih.
Postoji, meutim, jo jedna naznaka a takve naznake su sve to danas elim
dati da kao zemaljski ljudi mi uvijek ivimo u sadanjem trenutku. Tu, takoer,
trebamo samo biti dovoljno nepristrani za shvatiti to ova izjava implicira. Kada
vidimo, ujemo, ili drugaije percipiramo kroz naa ula, to je stvarni trenutak u
kojem nam je sve vano. togod ima veze s prolou ili budunou ne moe
napraviti utisak na nae ui, nae oi, ili bilo koje drugo osjetilo. Mi se predajemo
trenutku, i time prostoru.
Ali to bi ovjek postao kada bi se potpuno predali sadanjem trenutku i prostoru?
Promatrajui obian ivot oko nas imamo obilan dokaz da, ako je ovjek tako potpuno
zaokupljen, on nije vie ovjek u punom smislu. O tome svjedoe podaci o bolesti.
Mogu se navesti dobro dokumentirani sluajevi osoba koje se, u odreeno vrijeme u
njihovu ivotu, ne mogu sjetiti bilo kojeg od njihovih ranijih iskustava, i svjesni su
jedino neposredne sadanjosti. Tada rade najlue stvari. Suprotno od njihovih
uobiajenih navika, kupuju eljezniku kartu i putuju na neko mjesto, radei sve to
je u vremenu nuno sasvim razumno, inteligentnije, a moda i promiljenije, nego
obino. Imaju obroke i rade sve druge male stvari u ivotu u normalno vrijeme. Po
dolasku na stanicu na koju su rezervirali, uzimaju drugu kartu, idui moda u
suprotnom smjeru. Na taj nain lutaju okolo, moda i godinama, dok na nekom
mjestu ne dou do zastoja, iznenada shvaajui da ne znaju gdje su. Sve to su
napravili, od trenutka kada su uzeli prvu kartu, ili napustili njihov dom, isprano je iz
njihove svijesti, i sjeaju se jedino onog to se dogodilo prije toga. Njihov ivot due,
cjelokupan njihov ivot kao ljudskih bia na Zemlji, postaje kaotian. Vie ne osjeaju
sebe kao jedinstvenu osobu. Uvijek su ivjeli u sadanjem trenutku i mogli su nai
svoj put okolo u prostoru, ali sada su izgubili unutarnji osjeaj za vrijeme; izgubili su
njihova sjeanja.
Kada ovjek gubi unutarnji osjeaj za vrijeme njegovu zaista intimnu vezu s
prolou tada njegov ivot postaje kaos. Samo osjeaj prostora ne moe pomoi
zdravlju njegova cijelog bia.
4
Drugim rijeima: ovjek je u njegovu ulnom ivotu uvijek predan trenutku, i u

nekim sluajevima bolesti za njega je mogue da odvoji njegovu neposrednu
egzistenciju u prostoru od njegove egzistencije kao cjeline ali tada vie nije ovjek u
punom smislu.
Ovdje imamo naznaku neega u ovjeku to ne pripada prostoru ve samo
vremenu; i moramo rei da ako je jedan ljudski doivljaj onaj od prostora, postoji
takoer i drugi koji u ovjeku mora uvijek biti prisutan doivljaj vremena. Da bi u
punom smislu ostao ovjek, sjeanje mora prolost u njemu uiniti prisutnom. Biti
prisutan u vremenu za ovjeka je neto neophodno. Prolo vrijeme, meutim, nikada
nije tu u sadanjem trenutku; da bi ga doivjeli uvijek ga moramo prenijeti u
sadanjost. Prema tome u ljudskom biu moraju biti snage za ouvanje prolosti,
snage koje se ne javljaju iz prostora i stoga ne trebaju biti shvaene kao zakoni
prirode koji ne rade prostorno, jer one su izvan prostora.
Ove naznake ukazuju na injenicu da ako e ovjek biti sredinja toka znanja o
svijetu i mora poeti upoznajui sebe, unutar svog vlastitog bia najprije mora traiti
ono to ga moe uzdii iznad prostorne egzistencije jedine egzistencije o kojoj
govore osjetila i moe ga uiniti biem vremena usred prostorne egzistencije.
Stoga, ako e percipirati njegovo vlastito bie, mora iz sebe prizvati kognitivne snage
koje nisu vezane za njegova osjetila ili percepciju prostora. Upravo na ovom stupnju
ljudske evolucije, kada prirodna znanost ima tako velike napore na fokusiranje panje
na zakone prostora, iz razloga koji e se pokazati na ovim predavanjima, pravo bie
ovjeka je openito sasvim izgubljeno iz vida. Stoga je sada posebno nuno ukazati na
unutarnja iskustva koja, kao to ste vidjeli, vode ovjeka izvan prostora u vrijeme i
njegova iskustva. Vidjeti emo kako, polazei otuda, on zapravo ulazi u duhovni
svijet.
Znanje koje vodi preko od svijeta ula do nadulnog nazivalo se, kroz povijest,
inicijacijsko znanje znanje, o tome, to ini pavi impuls, aktivni element, ljudske
osobnosti. O tom inicijacijskom znanju moram govoriti na ovim predavanjima, koliko
je to danas mogue. Jer naa namjera je prouiti evoluciju svijeta i ovjeka, u
prolosti, sadanjosti i budunosti, u svijetlu inicijacijskog znanja.
Stoga u morati poeti govoriti o tome kako to inicijacijsko znanje moe biti
steeno. Sam nain na koji se o tim stvarima govori danas jasno razdvaja sadanje
inicijacijsko znanje od onog od prolosti. U prolosti, pojedini uitelji su krili svoj
put do percepcije nadulnog u svijetu i u ovjeku. Na osjeaje uenika koji bi im doli
nainili bi jak utisak ostvaren pomou njihovih isto ljudskih kvaliteta, a uenici su
prihvatili znanje koje su nudili, bez bilo kakve prinude, ve kao odgovor na uiteljev
osobni autoritet.
Stoga, za cijelu ovjekovu evoluciju sve do sadanjeg vremena, uvijek ete nai
opisano kako su postojale odvojene grupe uenika, svaka pod vodstvom uitelja,
gurua, ijem autoritetu su se podinili. ak i u ovoj toci kao i u mnogim drugim
koje emo susresti u ovim predavanjima inicijacijsko znanje danas ne moe slijediti
staru stazu. Guru nikada nije govorio o stazi kojom je stekao njegovo vlastito
5
znanje, i u onim prohujalim vremenima javne upute o putu do vieg znanja nisu ak
nikada ni razmatrane. Takva prouavanja su vrena samo u misterijskim centrima
koji su u ta vremena sluili kao sveuilita za one koji su slijedili nadulnu stazu.
S obzirom na opu razinu ljudske svijesti koja je dosegnuta u ovom trenutku
povijesti, takav put vie ne bi bio mogu. Stoga se od svakog tko danas govori o
nadulnom znanju prirodno oekuje da odmah kae kako e se to znanje stei. U isto
vrijeme svakom mora biti ostavljena sloboda da odlui, u skladu s njegovim vlastitim
nainom ivota, o njegovu pristupu onim vjebama za tijelo, dui i duh, preko kojih su
razvijene odreene snage u ovjeku. Te snage gledaju izvan zakona prirode, izvan
sadanjeg trenutka, u pravo bie svijeta, i time u pravo bie samog ovjeka. Stoga je
oiti smjer za naa prouavanja poeti barem s nekoliko uvodnih opaski o putu s
kojim dananji ovjek moe stei znanje o nadulnom.
Moramo dakle poeti od ovjeka kakav stvarno jest u zemaljskoj egzistenciji, u
odnosu na prostor i sadanji trenutak. Kao zemaljsko bie ovjek obuhvaa u njegovoj
duevnoj i tjelesnoj prirodi namjerno kaem duevnoj i tjelesnoj prirodi trojstvo:
mislee bie, bie osjeaja i bie volje. I kada pogledamo sve to lei u oblasti
miljenja, u oblasti osjeaja i onoj od volje, vidjeli smo sve od ljudskog bia to igra
ulogu u zemaljskoj egzistenciji.
Pogledajmo prvo najvaniji faktor u ovjeku preko kojeg zauzima svoje mjesto u
zemaljskoj egzistenciji. To je zasigurno njegovo miljenje. Svojoj misleoj prirodi
duguje bistru glavu koju treba, kao zemaljski ovjek, za promatranje svijeta. U
usporedbi s tim lucidnim miljenjem, njegov osjeaj je zatamnjen, i, kao i za njegovu
volju one dubine njegova bia iz kojih se uzburkava volja sve je to, za uobiajeno
promatranje, potpuno van dosega.
Samo promislite koliko malu ulogu vaa volja igra u obinom svijetu i u obinom
iskustvu. Recimo da ste odluili pomaknuti sjedalicu. Prvo imate misao da je
prenesete od jedne toke do druge. Imate koncept toga. Koncept zatim prelazi, na
nain o kojem ne znate nita, pravo u vau krv i miie. I ono to se dogaa u vaoj
krvi i miiima a takoer i u vaim nervima dok podiete sjedalicu i nosite je
drugdje, za vas postoji samo kao ideja. Stvarna unutarnja aktivnost koja se odvija
unutar vae koe toga ste sasvim nesvjesni. Samo rezultat vam dolazi u misli.
Dakle, od svih aktivnosti u budnom stanju, volja je najvie nesvjesna. Kasnije
emo govoriti o aktivnosti tijekom spavanja. Tijekom budne aktivnosti volja ostaje
potpuno opskurna; osoba onoliko malo zna o prelasku njene misli u volju koliko u
obinom ivotu na Zemlji zna to se dogaa izmeu padanja u san i buenja. ak i
kada je bilo tko budan, on spava to se tie unutarnje prirode volje. Samo sposobnost
formiranja koncepata, miljenja, ono je to jasno ulazi u ovjekov ivot na Zemlji.
Osjeaji lee na pola puta izmeu miljenja i volje. I ba kao to san stoji izmeu
spavanja i budnosti, kao neodreena, kaotina koncepcija, napola-spavanje, napolabudnost, tako i, dolazei sa pola puta izmeu volje i miljenja, osjeaj je zaista budni
san due. Kao nau polaznu toku moramo uzeti jasnou miljenja; ali kako se
miljenje odvija u obinom ivotu na Zemlji?
6
U cjelokupnom ivotu ljudskog bia na Zemlji, miljenje igra sasvim pasivnu

ulogu. Budimo potpuno iskreni o tome kada promatramo sebe. Od trenutka buenja
dok ne zaspe, ovjek je preokupiran poslovima vanjskog svijeta. On puta da u njega
utjeu ulni utisci, i zatim su s njima ujedinjeni koncepti. Kada ulni utisci prou, u
dui ostaju samo njihove predstave, koje se postupno pretvaraju u sjeanja. Ali, kao
to sam rekao, ako kao zemaljska bia sebe promatramo iskreno, moramo priznati da
u konceptima steenim u obinom ivotu nema nieg to u duu nije dolo iz vanjskog
svijeta preko ula. Ako bez predrasuda ispitamo to nosimo duboko u naim duama,
uvijek emo nai da je povod bio neki utisak izvana.
To posebno vrijedi za iluzije onih mistika koji to izriito kaem ne prodiru do
neke vee dubine. Oni vjeruju da pomou vie-manje nebuloznog duhovnog treninga
mogu doi do unutarnjeg doivljaja vieg boanstva na kojem poiva svijet. I ti
mistici, ti polu ili etvrt mistici, esto se uje da kau kako je unutar njih u dui
osvanulo unutarnje svijetlo, kako su imali neku vrstu duhovne vizije.
Svatko tko promatra sebe poblie i iskreno doi e do toga da vidi da se mnoge
mistine vizije mogu pratiti do isto vanjskih ulnih doivljaja koji su se tijekom
vremena transformirali. Moe se initi udno, mogue je da neki mistik, u dobi od
moda etrdeset, misli da je imao direktni, imaginativni utisak, viziju uzet emo
neto konkretno Misterija na Golgoti, da Misterij na Golgoti vidi iznutra, duhovno.
To mu daje osjeaj velike egzaltacije. Sada stvarno dobar psiholog, koji moe ii
natrag kroz zemaljski ivot mistika, moe nai da ga je kao djeaka od deset godina
otac odveo u posjetu, gdje je vidio odreenu malu sliku. To je bila slika Misterija na
Golgoti, i u to vrijeme je teko mogla ostaviti bilo kakav utisak na njegovu duu. Ali je
utisak ostao, i u promijenjenom obliku uronio duboko u njegovu duu, da bi se u
njegovim etrdesetim godinama podigao kao veliko mistino iskustvo.
To je neto to treba biti naglaeno posebno kada se netko usudi, vie ili manje
javno, rei bilo to o putovima nadulne spoznaje. Oni koji stvar ne uzimaju veoma
ozbiljno openito govore na povran nain. Upravo oni koji ele imati prava govoriti o
mistinim, nadulnim putovima, upravo su oni koji bi trebali znati o grekama u toj
sferi koje ljude mogu odvesti na krivi put. Trebaju potpuno shvatiti da je obina
samospoznaja uglavnom sainjena od transformiranih vanjskih utisaka, i da izvornu
samospoznaju danas treba traiti kroz unutarnji razvoj, pozivajui snage u dui koje
prije nisu bile tamo. To zahtijeva da shvatimo pasivnu prirodu naeg obinog
miljenja. Ono se bavi svim utiscima na nain prirodan za osjetila. Ranije stvari
dolaze prve, kasnije dolaze kasnije; to je najgornje u mislima ostaje iznad; ono to je
ispod ostaje ispod. U pravilu, stoga ne samo u obinom ivotu ve takoer i u
znanosti ovjekovi koncepti samo se vuku za procesima u vanjskom svijetu. Naa
znanost je otila toliko daleko da je napravila ideal od otkrivanja kako se stvari
odvijaju u vanjskom svijetu ne doputajui da miljenje ima i najmanji utjecaj na njih.
U njihovoj vlastitoj sferi znanstvenici su sasvim u pravu; slijedei tu metodu napravili
su ogroman napredak. Ali sve vie i vie gube iz vida ovjekovo pravo bie. Jer prvi
korak u onim metodama za razvoj unutarnjih snaga due koje vode do nadulne
7
spoznaje, koje smo prizvali meditacijom i koncentracijom, je nalazei prijelaz od isto

pasivnog miljenja do miljenja koje je iznutra aktivno.
Poeti u opisujui taj prvi korak na sasvim elementaran nain. Umjesto koncepta
probuenog neim vanjskim, moemo uzeti koncept izvuen potpuno od iznutra i dati
mu sredinje mjesto u naoj svijesti. Ono to je vano nije da bi koncept trebao
odgovarati stvarnosti, ve da bi trebao biti izvuen iz dubina due kao neto aktivno.
Stoga nije dobro uzeti bilo to ega se sjeamo, jer u sjeanju za nae koncepte
prianjaju svakakvi magloviti utisci. Ako se, stoga, oslonimo na nae pamenje neemo
biti sigurni da ne putamo da se uvuku irelevantne stvari, niti sigurni da smo se
stvarno namjerili meditirati s odgovarajuom unutarnjom aktivnou. Tri su mogua
naina postupanja, i kod bilo kojeg od njih ne bi trebalo biti gubitka nezavisnosti.
Jednostavan, lako shvatljiv koncept je poeljan, stvaranje trenutka, koji nema nita s
onim to je zapameno. Za nau svrhu to moe biti neto sasvim paradoksalno,
namjerno otklonjeno od bilo koje pasivno primljene ideje. Moramo samo biti sigurni
da je do meditacije dolo kroz nau vlastitu unutarnju aktivnost.
Drugi nain je otii nekome s iskustvom u ovoj sferi i traiti da sugerira predmet
meditacije. Tada moe doi do straha o zavisnosti o njemu. Ako je, meutim, od
trenutka kada je meditacija primljena, netko svjestan da je svaki korak poduzet
nezavisno, kroz vlastitu unutarnju aktivnost, i da je jedina stvar koju nije sam odredio
predmet, koji, poto dolazi od nekog drugog, treba ga se aktivno drati kada je
netko svjestan svega toga, vie nema ni govora o zavisnosti. Tada je osobito potrebno
nastaviti djelovati pri punoj svjesnosti.
I konano, trei nain. Uputa moe biti traena od uitelja koji mogli bi rei
ostaje nevidljiv. Student uzima knjigu koju prije nikad nije vidio, otvara je nasumice i
proita bilo koju sluajnu reenicu. Tako moe biti siguran da je doao do neeg
njemu potpuno novog, i zatim na tome mora raditi s unutarnjom aktivnou.
Predmet meditacije moe biti napravljen od reenice, ili moda neke ilustracije ili
dijagrama u knjizi, dok god je siguran da nikada prije nije naiao na njega. To je trei
nain, i tako uitelj moe biti stvoren ni iz ega. Knjigu treba pronai i pogledati,
reenicu, crte, ili neto drugo iz nje izabrati sve to ini uitelja.
Stoga je sada savreno mogue krenuti putem vieg znanja na takav nain da na
aktivno miljenje koje je potrebno ne nasrne bilo koja druga snaga. To je za sadanje
ovjeanstvo esencijalno. Tijekom ovih predavanja vidjeti emo koliko je nuno za
ljude danas, posebno kada ele napredovati na putu do viih svjetova, da potuju i
uvaju njihovu vlastitu slobodnu volju. Jer kako e, inae, unutarnja aktivnost biti
razvijena? im netko postane zavisan o nekom drugom, njegova vlastita volja je
osujeena. I vano je da meditacija danas bude provoena s unutarnjom aktivnou,
iz volje u miljenju, to teko da je uope danas cijenjeno, s modernom znanou koja
daje sav naglasak na pasivno promatranje vanjskog svijeta.
Na taj nain preko aktivnog miljenja moemo stei, brzinu napretka koja
potpuno zavisi o pojedincu. Jedan ovjek e tamo stii za tri tjedna, ako ustraje sa
istim vjebama. Drugom e trebati pet godina, drugom sedam, a nekom drugom
8
devetnaest, i tako dalje. Esencijalna stvar je da nikada ne posustane u svojim

naporima. Doi e trenutak kada prepoznaje da se njegovo miljenje stvarno
promijenilo: ono vie ne radi u starim pasivnim slikama ve je iznutra puno energije
snage za koju, premda je doivljava sasvim jasno, zna da je jednako snaga kao i
snaga potrebna za podii ruku ili usmjeriti prst. Upoznajemo miljenje koje kao da
podupire nae cijelo bie, miljenje koje moe udariti u prepreku. Ovo nije govorna
figura, ve konkretna istina koju moemo doivjeti. Znamo da obino miljenje ne
radi takvu stvar. Kada naiem na zid i ozlijedim se, moje fiziko tijelo je primilo udar
preko sile kontakta. Ta sila kontakta ovisi o tome da li mogu udariti tijelom u objekte.
Ja sam onaj koji udara. Obino pasivno miljenje ne udara ni u to, ve jednostavno
predstavlja sebe da bude udareno, jer ono nema stvarnosti; to je samo slika. Ali
miljenje do kojeg dolazimo na opisani nain je stvarnost, neto u emu ivimo. Ono
moe udariti u neto kao to prst moe udariti u zid. I ba kao to znamo da prst ne
moe ii kroz zid, tako znamo da sa tim realnim miljenjem ne moemo sve dokuiti.
To je prvi korak. Ovaj korak moramo poduzeti, ovo okretanje neijeg vlastitog
aktivnog miljenja u organ dodira za duu, tako da moemo osjeati da mislimo na
isti nain na koji hodamo, hvatamo ili diramo; tako da znamo da ivimo u stvarnom
biu, ne samo u obinom miljenju koje samo stvara slike, ve u stvarnosti, u
duinom organu dodira koji smo mi sami postali.
To je prvi korak promijeniti nae miljenje tako da osjeamo: Sada si ti sam
postao mislilac. To zaokruuje sve. S tim miljenjem nije isto kao s fizikim dodirom.
Ruka, na primjer, raste kako mi rastemo, tako da kada smo potpuno odrasli nae
proporcije ostaju korektne. Meutim miljenje koje je postalo aktivno je kao pu
moe protegnuti ticala ili ih opet povui. U tom miljenju mi ivimo u biu zasigurno
punom snage ali iznutra mobilnom, kreui se naprijed natrag, iznutra aktivno. S tim
dalekosenim organom dodira moemo kako emo vidjeti osjeati u duhovnom
svijetu; ili, ako je to duhovno bolno, povui se.
Sve ovo zasigurno treba biti uzeto ozbiljno od onih s bilo kakvom eljom da
pristupe pravom biu ovjeka ovu transformaciju neije cjelokupne prirode. Jer ne
otkrivamo to ovjek stvarno jest ukoliko u njemu ne ponemo gledati neto izvan
onog to je percipirano naim zemaljskim ulima. Sve to je razvijeno kroz aktivnost
miljenja ovjekov je prvi nadulni lan kasnije u to opisati potpunije. Najprije
imamo ovjekovo fiziko tijelo koje moe biti percipirano naim obinim ulnim
organima, i to prua otpor pri susretu s obinim organima dodira. Zatim imamo na
prvi nadulni lan moemo ga zvati etersko tijelo ili tijelo formativnih sila. Mora
nekako biti nazvano, ali ime je nevano. Ubudue u ga zvati etersko ili tijelo
formativnih sila. Tu imamo na prvi nadulni lan, opaziv za viu mo dodira, u koju
je promijenjeno miljenje, kao to su fizike stvari opazive za fiziko ulo dodira.
Miljenje postaje nadulno dodirivanje, i preko tog nadulnog dodirivanja etersko ili
tijelo formativnih sila moe biti, u viem smislu, i shvaeno i vieno. To je prvi stvarni
korak, takorei, u nadulni svijet.
Iz samog naina na koji sam pokuao opisati prijelaz miljenja u doivljaj stvarne
snage unutar nekog, shvatiti ete kako malo smisla ima, ako se radi o izvornom
9
duhovnom razvoju, u kazivanju, na primjer, da se bilo tko ako eli ui u duhovni svijet
ovom stazom samo preputa fantaziji ili poputa autosugestiji. Jer prva je reakcija
mnogih ljudi da kau: Svatko tko govori o viim svjetovima u vezi s treningom ove
vrste jednostavno oslikava ono to je sebi sugerirao. Zatim drugi uzimaju refren,
moda govorei: ak je mogue i da netko tko voli limunadu mora samo na nju
misliti i njegova usta odmah postanu zalivena, ba kao da je popio limunadu.
Autosugestija ima takvu mo!
Sve ovo zasigurno moe biti tako, i svatko tko u duhovni svijet ide ispravnim
putem koji smo naznaili mora proniknuti u stvari koje fiziolozi i psiholozi mogu
upoznati intelektualno, i trebao bi biti potpuno praktino upoznat s mjerama kojih se
treba pridravati. Ali svakome tko vjeruje da on autosugestijom moe uvjeriti sebe da
pije limunadu, premda je nema, ja bih odgovorio: Da, to je mogue ali pokaite mi
ovjeka koji je stvarnu e utaio imaginarnom, auto-sugeriranom limunadom! Tu
poinje razlika izmeu onog to je samo pasivno zamiljeno i onog to je stvarno
doivljeno. Imajui kontakt sa stvarnim svijetom i pravei nae miljenje aktivnim,
doseemo stupanj ive duhovnosti u svijetu na takav nain da se miljenje razvija u
dodirivanje. Naravno da je to dodirivanje koje nema nita sa stolicama ili stolovima;
ali uimo dodirivati u duhovnom svijetu, praviti kontakt s njime, ui u ivi odnos s
njim. Upravo pomou ovog aktivnog miljenja uimo razlikovati izmeu mistinih
matarija autosugestije i doivljaja duhovne stvarnosti.
Sve te primjedbe dolaze od ljudi koji ipak nisu pogledali nain na koji moderno
inicijacijsko znanje opisuje put za danas. Zadovoljni su da sude izvana o stvari za koju
su moda jednostavno uli naziv, ili o kojoj su moda stekli malo povrnog znanja.
Oni koji ulaze u duhovni svijet na nain koji je opisan, koji im omoguava da imaju
kontakt s njim i da ga dodiruju, znaju kako razlikovati izmeu samo formiranja
koncepta ono to su doivjeli kroz aktivno miljenje i samog perceptivnog doivljaja.
U obinom ivotu moemo sasvim dobro razlikovati izmeu doivljaja kada nehotice
opeemo prst i oslikavanja dogaaja poslije toga! Postoji uvjerljiva razlika, jer u
jednom sluaju prst stvarno boli, u drugom boli samo u mati. S istom razlikom se
susreemo na viem nivou izmeu ideja koje imamo o duhovnom svijetu i onog to
stvarno tamo doivljavamo.
Sada, prva stvar steena na ovaj nain je prava samospoznaja. Jer, ba kao to u
ivotu imamo neposrednu percepciju ovdje stola, stolice tamo preko, i cijele ove
predivne prostorije sa satom koji ne ide! i tako dalje; ba kao to sve to stoji pred
nama u prostoru, i to stalno percipiramo, tako i, miljenje koje je postalo aktivno i
stvarno, svijet vremena ini sebi poznatim u poetku u obliku vremenskog svijeta
koji je vezan za samo ljudsko bie. Prola iskustva koja normalno mogu biti
obnovljena samo kao slike sjeanja stoje pred njim kao neposredno prisutan tableau
davno proteklih dogaaja. Ista stvar je opisana od ljudi koji doive ok od neposredne
opasnosti moda od utapanja; i ono to opisuju je potvreno uvijek ovo dodam
od osoba koje misle na sasvim materijalistiki nain. Nekome u smrtnoj opasnosti
moe bljesnuti unutarnji tableau njegova prolog ivota. A to je u stvari ono to se
takoer dogaa i ljudima koji su njihovo miljenje uinili aktivnim; iznenada se pred
10
njihovim duama pojavljuje tableau njihova ivota od trenutka kada su tek nauili
misliti do sadanjosti. Vrijeme postaje prostor; prolost postaje sadanjost; pred
njihovim duama stoji slika. Najkarakteristinija osobina ovog doivljaja sutra u
morati u to ii poblie je da, poto je cijela stvar kao slika, jo se uvijek ima
odreeni osjeaj prostora, ali samo osjeaj. Jer sada doivljenom prostoru nedostaje
trea dimenzija; samo je dvodimenzionalan, kao i slika. Iz tog razloga nazivam ovu
spoznaju imaginativnom slikovna spoznaja koja radi, kao kod slike, s dvije
dimenzije.
Moete pitati: Kada imam ovaj doivljaj od samo dvije dimenzije, to se dogaa
ako, jo doivljavajui dvije dimenzije, idem dalje? To ne ini nikakvu razliku.
Gubimo cjelokupno iskustvo tree dimenzije. Kasnije e biti prigoda kada u govoriti
kako, u nae vrijeme, jer vie nema svijesti o ovakvim stvarnima, ljudi trae duhovno
gledanje na etvrtu dimenziju kao put prema njoj. Istina je da kada idemo od fizikog
do duhovnog, ne pojavljuje se nikakva etvrta dimenzija, ve trea dimenzija otpada.
Moramo se naviknuti na stvarne injenice u ovoj sferi, kao to smo to morali i u
drugima. Jednom se poduavalo da je Zemlja ravna, i da je pobjegla u neodreenu
oblast gdje dolazi do strmog kraja; i ba kao to je bio napredak kada su ljudi znali da
ako jedrimo oko Zemlje dolazimo na nau poetnu toku, tako e biti i napredak u
naem unutarnjem razumijevanju svijeta kada znamo da, u duhovnom svijetu, mi ne
idemo od prve, druge, tree dimenzije do etvrte, ve natrag do samo dvije dimenzije.
I vidjeti emo kako se, konano, vraamo do samo jedne. Takvo je pravo stanje stvari.
Moemo vidjeti kako se, promatrajui vanjski svijet, ljudi danas na povran nain
dre brojeva: prva dimenzija, druga, trea i dakle mora slijediti etvrta. Ne, mi se
vraamo na dvije dimenzije; trea se razgrauje i stiemo do prave imaginativne
spoznaje. Prvo nam dolazi kao tableau naeg ivota, kada u monim slikama
pregledavamo doivljaje naeg proteklog zemaljskog ivota i kako iznutra prolazimo
kroz njega. I ovo se znaajno razlikuje od jednostavnog sjeanja.
Obine slike sjeanja ine da osjeamo da u biti dolaze od koncepcija vanjskog
svijeta, doivljaja zadovoljstva, boli, onog to su nam napravili drugi ljudi, o njihovom
stavu prema nama. To je ono to uglavnom doivljavamo u naim isto
konceptualnim sjeanjima.
Kod tableau o kojem govorim, to je drugaije. Tamo doivljavamo dakle,
uzmimo primjer. Moda smo nekog upoznali prije deset godina. U obinom sjeanju
vidimo kako nam dolazi u susret, to nam je napravio to je bilo dobro ili loe, i tako
dalje. Ali kod ivotnog tableau-a mi ponovno ivimo na prvi pogled na ovjeka, to
smo napravili i sami doivjeli da bi stekli njegovo prijateljstvo, kakvi su bili nai
utisci. Dakle kod tableau-a mi osjeamo ono to se iz nas otvara vani, dok obino
sjeanje pokazuje to se od izvana razvija unutra.
Dakle o tableau moemo rei da nam donosi neto kao sadanji doivljaj u kojem
jedna stvar ne slijedi drugu, kao u sjeanju, ve je jedna stvar ruku pod ruku s
drugom u dvodimenzionalnom prostoru. Stoga se ivotni tableau moe odmah
razlikovati od slika sjeanja.
11
Ono to je sada iz ovoga steeno to je poveanje nae unutarnje aktivnosti, aktivni

doivljaj neije vlastite osobnosti. To je esencijalna osobina toga. Netko ivi unutra i
intenzivnije razvija snage koje zrae iz osobnosti. Proavi kroz ovo iskustvo, moramo
se popeti jo jedan korak, i to je neto to uope nitko ne radi dragovoljno. To
zahtijeva najrigorozniju unutarnju disciplinu. Jer ono to je doivljeno kroz ovaj
ivotni tableau, kroz slike koje predstavljaju neije vlastite doivljaje due, daje nam,
ak i u sluaju prolih doivljaja koji u zapravo bili bolni, osjeaj osobne sree.
Strahovito jak osjeaj sree je sjedinjen s ovim imaginativnim znanjem.
Upravo ovaj subjektivni osjeaj sree je nadahnuo sve one religijske ideale i opise
u muhamedanstvu, na primjer gdje je ivot izvan Zemlje oslikan takvim sjajnim
izrazima. One su imaginativni rezultat ovog doivljaja sree.
Ako e se napraviti sljedei korak, ovaj osjeaj sree mora biti zaboravljen. Jer
kada smo u savrenoj slobodi najprije izvrili nau volju da nae miljenje kroz
meditaciju i koncentraciju napravimo aktivnim, kao to sam opisao, i pomou tog
aktivnog miljenja smo napredovali do iskustva ivotnog tableau-a, tada moramo
koristiti svu nau snagu da izbriemo to iz nae svijesti. U obinom ivotu to brisanje
je obino previe lako. Oni koji idu na polaganje ispita imaju dobar razlog da se na to
ale! Obino spavanje, takoer, u konanici je nita nego pasivno brisanje svega iz
nae dnevne svijesti. Jer teko da bi kandidat na ispitu izbrisao svoje znanje svjesno;
to je pasivan proces, znak slabosti u neijoj dominaciji nad tekuim dogaajima. Kada
je, meutim, potrebna snaga steena, to brisanje je nuno za sljedei korak prema
nadulnom znanju.
Sada se lako dogaa da, koncentrirajui sve snage njegove due na predmet koji je
sam odabrao, ovjek razvija elju da se dri njega, a zbog osjeaja sree koji je
povezan s ivotnim tableau-om, on ga se dri sve spremnije i vre. Ali treba moi
ugasiti iz svijesti upravo ono za to se zalagalo kroz poveanje neije snage. Kao to
sam naglasio, to je mnogo tee nego brisanje bilo ega iz obinog ivota.
Bez sumnje ete biti svjesni kada su neiji ulni utisci postepeno iskljueni; kada
je svugdje oko njega tama i ne moe vidjeti nita; kada je sva buka utiana tako da ne
uje nita i ak su i dnevni utisci ugueni, on pada u san. Ovu praznu svijest, koja
dolazi svakom na rubu sna, sada treba postii voljom. Ali dok svi svjesni utisci, ak i
oni samo-inducirani, moraju biti izbrisani, za studenta je najvanije da ostane budan.
Mora imati snagu, unutarnju aktivnost, da ostane budan dok vie ne prima utiske
izvana, ili bilo kakva iskustva. Tako je proizvedena prazna svijest, ali prazna svijest
koje je netko potpuno svjestan.
Kada je sve to je najprije dovedeno u svijest kroz poveane snage, izbrisano i
svijest napravljena praznom, to tako ne ostaje, jer tada se ulazi u drugi stupanj
spoznaje. Za razliku od imaginativne spoznaje, moemo to zvati inspiracijska
spoznaja. Ako smo se zalagali za praznu svijest ovakvom pripremom tada, ba kao
to je vidljivi svijet normalno tu za nae oi da vide i svijet zvuka za nae ui da uju
postaje mogue da se duhovni svijet predstavi naoj dui. To vie nisu nai vlastiti
doivljaji, ve duhovni svijet koji utiskuje na nas. I ako smo toliko snani da smo
12
mogli potisnuti cijeli ivotni tableau odjednom putajui da se pojavi a zatim ga

izbrisavi, tako da nakon to ga doivimo od njega ispraznimo nau svijest tada je
prva percepcija koja se pojavljuje u toj praznini na pred-zemaljski ivot ivot prije
zaea i silaska u fiziko tijelo. To je prvi stvarni nadulni doivljaj koji ovjeku dolazi
nakon to je ispraznio svoju svijest on gleda svoj vlastiti pred-zemaljski ivot. Od
tog trenutka on upoznaje stranu besmrtnosti koja se danas nikad ne izvlai. Ljudi
govore o besmrtnosti jedino kao o negaciji smrti. Zasigurno je ova strana besmrtnosti
vana kao i ona druga o tome emo trebati mnogo vie govoriti ali besmrtnost
koju prvu upoznajemo na nain koji sam ukratko naznaio nije negacija smrti, ve
neroenost, negacija roenja; i obje strane su jednako stvarne. Tek kada ljudi
ponovno dou do razumijevanja da vjenost ima dvije te strane besmrtnost i
neroenost ponovno e moi u ovjeku prepoznati ono to je trajno, zaista
vjeno.
Moderni jezici svi imaju rije za besmrtnost, ali su izgubili rije neroenost,
premda su je stariji jezici imali. Ta strana vjenosti, neroenost, prva je izgubljena,
a sada, u ovom materijalistikom dobu, prijeti tragini trenutak kada sve znanje o
besmrtnosti moe biti izgubljeno jer u oblasti istog materijalizma ljudi vie ne ele
znati nita o duhovnom dijelu ovjeka.
Danas sam mogao dati naznake sasvim ukratko samo o prvim koracima na
putu za nadulne svjetove. Tijekom slijedeih nekoliko dana jo e neto dodatno biti
opisano, a potom emo se vratiti na ono to se na tom putu moe znati o ovjeku i
svijetu, u sadanjosti i prolosti, i takoer na ono to treba znati za budunost.
13
PREDAVANJE II
Inspiracija i Intuicija
Jo jednom prizovimo pred nae due kamo moderna inicijacija vodi, nakon to su
uspjeno poduzeti prvi koraci prema imaginativnoj spoznaji. ovjek tada dolazi do
toke gdje je njegov prethodno apstraktni, isto idealni svijet misli proet unutarnjim
ivotom. Misli koje mu prilaze nisu vie beivotne, steene pasivno; one su unutarnji
svijet ive snage koje osjea na isti nain kao to osjea pulsiranje njegove krvi ili
strujanje zraka kojeg die. Stoga se radi o tome da je idealni element u miljenju
zamijenjen unutarnjim doivljajem stvarnosti. Tada zaista slike koje su prije
sainjavale ovjekove misli nisu vie samo apstraktne, sjenovite projekcije vanjskog
svijeta, ve su ispunjene unutarnjom, ivom egzistencijom. One su stvarne
imaginacije doivljene u dvije dimenzije, kako je naznaeno juer, ali to nije kao da
neki ovjek stoji ispred slike u fizikom svijetu, jer tada moe doivjeti vizije, ne
imaginacije. Radije je to kao da se, izgubivi treu dimenziju, on sam kretao unutar
slike. Stoga to nije kao gledanje neeg u fizikom svijetu; sve to ima izgled fizikog
svijeta bila bi vizija. Izvorna imaginacija dolazi nam samo kada, na primjer, vie ne
vidimo boje kao u fizikom svijetu, ve kada ih doivljavamo. to to znai?
Kada u fizikom svijetu vidite boje, one vam daju razliita iskustva. Crveno
opaate kao neto to vas napada, to eli na vas skoiti. Bik e reagirati nasilno na tu
agresivnu crvenu; on je doivljava mnogo ivopisnije nego ovjek, u kome je cijeli
osjeaj ublaen.
Kada opaate zelenu, to vam daje osjeaj ravnotee, doivljaj niti bolan niti
posebno ugodan; dok je plavo indikacija raspoloenja odanosti i poniznosti. Ako
dopustimo ovim raznim doivljajima boje da prodru ravno u nas, moemo shvatiti da
kada nam bilo to iz duhovnog svijeta prilazi na agresivan nain oponaa crvenu u
fizikom svijetu, to je neto to odgovara crvenoj boji. Kada se susretnemo s neim
to priziva raspoloenje poniznosti, to ima isti uinak kao doivljaj plave ili plavoljubiaste u fizikom svijetu. To moemo pojednostaviti kazavi: doivjeli smo crveno
ili plavo u duhovnom svijetu. Inae, iz razloga preciznosti, uvijek bi trebali rei:
doivjeli smo tamo neto na nain na koji je crveno, ili plavo, doivljeno u fizikom
svijetu. Da bi izbjegli toliko mnogo rijei, netko jednostavno kae da je vidio boje aure
koje se mogu razlikovati kao crvena, plava, zelena, i tako dalje.
Ali potpuno moramo shvatiti da je ovo pravljenje naeg puta u nadulno, ovo
ostavljanje po strani svega to nam dolazi preko ula, uvijek prisutno kao konkretan
doivljaj. I tijekom ovog iskustva uvijek imamo osjeaj koji sam opisao juer, kao da
je miljenje postalo organ dodira koji se protee cijelim ljudskim organizmom, tako
da duhovno osjeamo da se otvara novi svijet i mi ga dodirujemo. To jo nije pravi
duhovni svijet, ve ono to bih mogao nazvati eterski ili svijet formativnih sila. Svatko
14
tko e upoznati etersko mora ga dosegnuti na ovaj nain. Jer nikakvo pekuliranje,
nikakvo apstraktno razmiljanje, o eterskom ne moe voditi do pravog znanja o
njemu. U ovom miljenju koje je postalo stvarno mi ivimo s naim vlastitim
formativnim silama ili eterskim tijelom, ali to je razliita vrsta ivljenja od ivota u
fizikom tijelu. elio bih ovo opisati na drugi nain pomou usporedbi.
Kada gledate neki od vaih prstiju, prepoznajete ga kao ivog lana vaeg
organizma. Odsijecite ga, i on nije vie to je bio; on umire. Kada bi va prst imao
svijest, rekao bi: Nisam nita vie nego dio tvog organizma, nemam nezavisnu
egzistenciju. To je ono to ovjek mora rei im ulazi u eterski svijet s imaginativnom
spoznajom. Vie ne osjea sebe kao odvojeno bie, ve kao lana cijelog eterskog
svijeta, cijelog eterskog kozmosa. Nakon toga shvaa da tek imajui fiziko tijelo on
postaje osobnost, individualnost. Fiziko tijelo je ono to individualizira i ini nekog
odvojenim biem.
Vidjeti emo zapravo kako i u duhovnom svijetu moemo biti individualizirani
ali o tome u govoriti kasnije. Ako uemo u duhovni svijet na opisani nain, najprije
smo duni osjeati sebe kao samo jednog pripadnika cijelog eterskog kozmosa; i ako
bi nae etersko tijelo bilo odsjeeno od kozmikog etera, to bi za nas znailo etersku
smrt. Vrlo je vano to shvatiti, tako da moemo ispravno razumjeti ono to kasnije
treba biti reeno o ovjekovu prolazu kroz vrata smrti.
Kao to sam juer naglasio, ovaj imaginativni doivljaj u eterskom, koji postaje
tableau naeg cijelog ivota od roenja do sadanjeg trenutka nae egzistencije na
Zemlji, praen je iznimno snanim osjeajem sree. I poplava ovog cijelog slikovnog
svijeta sa ovim unutarnjim, predivnim ugodnim osjeajem ovjekovo je prvo vie
iskustvo.
Zatim moramo biti sposobni to sam takoer juer spominjao uzeti sve emu
smo teili kroz imaginaciju, kroz na ivotni tableau, i uiniti da to sve po volji
nestane. Tek kada smo ovako ispraznili nau svijest razumijemo kako zaista stvari
stoje u duhovnom svijetu. Jer tada znamo da ono to smo do tada vidjeli nije bio
duhovni svijet, ve samo njegova imaginativna slika. Tek na ovom stupnju prazne
svijesti ba kao to fiziki svijet struji u nas preko naih osjetila tako i duhovni
svijet struji u nas preko naeg miljenja. Tu poinje nae prvo stvarno iskustvo, nae
prvo pravo znanje, o objektivnom duhovnom svijetu. ivotni tableau je bio samo od
naeg vlastitog unutarnjeg svijeta. Imaginativna spoznaja otkriva samo taj unutarnji
svijet, koji se viem znanju javlja kao slikovni svijet, svijet kozmikih slika. Sam
kozmos, zajedno s naim vlastitim pravim biem, kakvo je bilo prije roenja, prije
nae zemaljske egzistencije, pojavljuje se najprije na stupnju inspiracije, kada
duhovni svijet izvana utjee u nas. Ali kada smo doli do toga da moemo isprazniti
nau svijest, naa cijela dua postaje budna; i na ovom stupnju puke budnosti
moramo moi postii odreenu unutarnju tiinu i mir. Taj mir mogu opisati samo na
slijedei nain.
Zamislimo da smo u veoma bunom gradu i svuda oko nas ujemo buku. Ovo je
strano kaemo kada, sa svih strana, graja salijee nae ui. Recimo da je to neki
15
veliki moderni grad, kao to je London. Ali sada recimo da naputamo taj grad, i
postepeno, sa svakim korakom kojeg napravimo dok odlazimo, postaje sve tie i tie.
Zamislimo ivopisno to smanjivanje buke. Postaje sve tie i tie. Napokon doemo
moda u umu gdje je sve savreno tiho; dosegnuli smo nultu toku gdje se nita ne
moe uti.
Ipak moemo ii jo dalje. Da bi ilustrirao kako se to moe dogoditi, koristit u
sasvim trivijalnu usporedbu. Recimo da imamo u novaniku odreenu sumu novca.
Dok ga troimo iz dana u dan, on iezava, ba kao to iezava buka dok naputamo
grad. Na kraju doe dan kada nije ostalo nita novanik je prazan. Moemo
usporediti to nitavilo s tiinom. Ali to radimo slijedee ako ne elimo biti gladni?
Ulazimo u dug. To ne preporuujem; samo dajem usporedbu. Koliko tada imamo u
novaniku? Manje od nita; i to je vei dug, to je vee manje od nita.
I sada zamislimo da je jednako i s ovom tiinom. Ne bi to bio samo potpuni mir
nulte toke tiine, ve bi ilo dalje i dolo do suprotnosti sluanja, mirnije od mirnoe,
tie od tiine. I to se u stvari mora dogoditi kada, na juer opisani nain, moemo kroz
poveane snage dosegnuti ovaj unutarnji mir i tiinu. Kada, meutim, stignemo do te
negacije ujnosti, do tog mira veeg od nulte toke mira, tada smo toliko duboko u
duhovnom svijetu da ne samo da ga vidimo ve ga ujemo kako odzvanja. Svijet slika
postaje svijet ivota koji odjekuje; i tada smo usred pravog duhovnog svijeta. U onim
trenucima koje tamo provedemo stojimo, takorei, na obali egzistencije; obini ulni
svijet nestaje, i znamo da smo u duhovnom svijetu. Zasigurno o tome u vie rei
kasnije moramo biti odgovarajue pripremljeni tako da se uvijek moemo vratiti.
Ali dolazi neto drugo do tada nepoznato iskustvo. im je pri praznoj svijesti
postignut mir, ono to sam opisao kao iznutra doivljen, sveobuhvatan, kozmiki
osjeaj sree ustupa mjesto jednako sveobuhvatnoj boli. Dolazimo do osjeaja da je
svijet izgraen na temeljima kozmike patnje od kozmikog elementa koji se od
ljudskog bia moe doivjeti jedino kao bol. Uimo prodornu istinu, tako voljno
ignoriranu od onih koji izvan sebe trae sreu, da je sve u egzistenciji konano moralo
biti roeno u boli. I kada, kroz inicijacijsko znanje, ovo kozmiko iskustvo bola na nas
napravi utisak, tada iz stvarnog unutarnjeg znanja moemo rei slijedee:
Ako prouavamo ljudsko oko oko koje nam otkriva ljepotu fizikog svijeta, i
toliko nam je vano da preko njega primamo devet desetina utisaka koji ine na ivot
izmeu roenja i smrti nalazimo da je oko ugraeno u tjelesnu upljinu koja
potjee od rane. Ono to je izvorno napravljeno da doe do one aice danas se moe
napraviti jedino da izreemo rupu u fizikom tijelu. Obian izvjetaj o evoluciji daje
previe bezbojan utisak ovoga. Te aice u koje su izvana umetnute one kugle kako
zaista fiziki zapis evolucije pokazuje bile su izdubljene u vrijeme kada je ovjek jo
bio nesvjesno bie. Da je toga bio svjestan, to bi ukljuivalo bolno ranjavanje
organizma.
Zaista, cijeli ljudski organizam je iznjedren iz elementa koji bi za dananju svijest
bio doivljaj bola. Na ovom stupnju znanja imamo dubok osjeaj da, ba kao to
izlazak biljaka znai bol za Zemlju, tako i sva srea, sve u svijetu iz ega izvlaimo
16
zadovoljstvo i blagoslov, ima svoje korijene u elementu patnje. Ako bi se kao svjesna
bia mogli odjednom promijeniti u supstancu tla ispod naih nogu, rezultat bi bio
beskrajno poveanje naeg osjeaja boli.
Kada se ove stvari otkrivene iz duhovnog svijeta postave pred povrne ljude, oni
kau: Moja ideja o Bogu je sasvim drugaija. Uvijek sam mislio o Bogu u njegovoj
moi kao da temelji sve na srei, ba kao to bi i mi eljeli. Takvi ljudi su kao onaj
kralj panjolske kome je netko pokazivao model univerzuma i kretanje zvijezda. Kralj
je imao velikih tekoa u razumijevanju kako se sva ta kretanja javljaju, i konano je
izjavio: Da je Bog to ostavio meni, ja bih napravio mnogo jednostavniji svijet .
Striktno govorei, takav je osjeaj mnogih ljudi to se tie znanja i religije. Da je
Bog stvaranje prepustio njima, oni bi napravili jednostavniji svijet. Nemaju pojma
koliko je to naivno!
Izvorno inicijacijsko znanje ne moe zadovoljiti samo elju ljudi za sreom; mora
ih voditi do pravog razumijevanja njihova vlastitog bia i sudbine kako se javlja u
svijetu u prolosti, sadanjosti i budunosti. Za to, nune su duhovne injenice,
umjesto neeg to daje neposredno zadovoljstvo. Ali ima jo jedna stvar koju ova
predavanja zaista moraju izvui. Upravo doivljavajui ovakve injenice, samo ako ih
poznaju konceptualno, ljudi e stei dosta toga to zadovoljava unutarnju potrebu za
njihov ivot ovdje na Zemlji. Da, oni e stei neto to im treba da bi bili ljudska bia
u punom smislu, ba kao to za potpunost trebaju njihove fizike udove.
Svijet koji na ovaj nain susreemo kada idemo iza imaginacije u mirnou
egzistencije, iz koje duhovni svijet otkriva sebe u boji i u zvuku taj se svijet u osnovi
razlikuje od svijeta percipiranog ulima. Kada ivimo s njim a moramo ivjeti sa
duhovnim svijetom kada je za nas prisutan vidimo kako sve ulno opazive, fizike
stvari i procesi zaista proizlaze iz duhovnog svijeta. Stoga kao zemaljski ljudi vidimo
samo jednu polovinu svijeta; druga polovina je okultna, skrivena od nas. I kroz svako
otvaranje, svaki dogaaj, u fiziko-materijalnom svijetu, moglo bi se rei, ova
skrivena polovina otkriva svoju duhovnu prirodu najprije u slikama imaginacije, a
zatim kroz vlastitu stvaralaku aktivnost u inspiraciji. U svijetu inspiracije moemo se
osjeati kod kue, jer tu nalazimo porijeklo svih zemaljskih stvari, svih zemaljskih
tvorevina. I tu, kao to sam naznaio, otkrivamo nau vlastitu pred-zemaljsku
egzistenciju.
Slijedei staru sliku, nazvao sam taj svijet, koji lei iza onog od imaginacije,
astralni svijet ime nije vano i o onom to donosimo s nama iz tog svijeta, i
unosimo u naa eterska i fizika tijela, moemo govoriti kao o naem astralnom tijelu.
U odreenom smislu, ono zatvara ego-organizaciju. Za vie znanje, prema tome,
ljudsko bie se sastoji od etiri lana: fizikog tijela, eterskog ili tijela formativnih
snaga, astralnog tijela, i ego-organizacije. Znanje o egu, meutim, podrazumijeva
daljnji nadulni korak, koji sam u mojoj knjizi, Znanje o viim svjetovima, nazvao
intuicija. Izraz intuicija moe lako biti krivo shvaen jer, na primjer, svatko s
imaginativnim, poetskim darom e njegov senzitivan osjeaj svijeta esto nazvati
intuicija. Ta vrsta intuicije je samo maglovit osjeaj; ipak ima neku vezu s intuicijom
17
o kojoj ja govorim. Jer ba kao to zemaljski ovjek ima svoje ulne percepcije, tako i
u njegovom osjeaju i njegovoj volji ima refleksiju najvie vrste spoznaje, intuicije.
Inae ne bi mogao biti moralno bie. Magloviti nagoni svijesti su refleksija, vrsta
sjenovite slike, prave intuicije, najvieg oblika spoznaje mogueg za ovjeka na
Zemlji.
Zemaljski ovjek ima u njemu neto od najnieg, a takoer i ovu sjenovitu sliku
onog to je najvie, dostupno jedino kroz intuiciju. Srednji nivo je ono to u njemu
nedostaje; stoga treba stei imaginaciju i inspiraciju. Takoer treba stei intuiciju u
njenoj istoi, u njenoj svijetlom ispunjenoj unutarnjoj kvaliteti. Sada u njegovom
moralnom osjeaju, njegovoj moralnoj savjesti, posjeduje zemaljsku sliku onoga to
se javlja kao intuicija. Stoga moemo rei da kada se ovjek s inicijacijskim znanjem
uzdigne do stvarnog intuicijskog znanja svijeta, od kojeg je prije poznavao samo
prirodne zakone, svijet postaje intimno povezan s njim na Zemlji poto je to sada
jedini moralni svijet. Sve ovo je zaista vana osobina ovjekova ivot na Zemlji da
iz priguenog unutarnjeg predosjeaja povezujemo s najviom oblasti od svih neto
to je, u svom pravom obliku, dostupno jedino poveanoj spoznaji.
Trei korak u vie znanje, nuan za uzdizanje do intuicije, moe se postii jedino
razvijajui do najvie toke sposobnost koja, u naem materijalistikom dobu, nije
priznata kao snaga spoznaje. Ono to je otkriveno kroz intuiciju moe se stei jedino
razvijajui i u najviem stupnju produhovljujui sposobnost za ljubav. ovjek mora
moi od te sposobnosti za ljubav nainiti snagu spoznaje. Dobra priprema za to je u
odreenom smislu osloboditi sebe zavisnosti od vanjskih stvari; na primjer, nainivi
naom uobiajenom praksom predstaviti nae prole doivljaje ne u njihovom
standardnom nizu ve obrnutim redom.
U obinom pasivnom miljenju moe se rei da dogaaje prihvaamo na sasvim
robovski nain. Kao to sam rekao juer: U naim samim misaonim slikama mi
drimo ranije kao ranije, kasnije kao kasnije; i kada promatramo tijek drame na
pozornici najprije dolazi prvi in, zatim drugi, i tako dalje do moda petog. Ali ako se
moemo naviknuti da ih sve predstavimo poevi od petog ina natrag preko etvrtog,
treeg, drugog, do prvog, tada smo se oteli standardnom slijedu idemo natrag
umjesto naprijed. Ali to nije ono kako se stvari dogaaju u svijetu: moramo naprezati
svaki ivac da iznutra prizovemo snagu za predstaviti dogaaje obrnutim redom.
Radei tako oslobaamo unutarnju aktivnost nae due od njene uobiajene
zavisnosti, i postepeno omoguujemo da unutarnji doivljaji nae due i duha
dosegnu toku gdje se dua i duh oslobaaju tjelesnog a takoer i eterskog elementa.
ovjek moe dobro pripremiti sebe za ovo otimanje ako svake veeri unatrag pregleda
njegova iskustva tijekom dana, poevi sa zadnjim i idui natrag. Kada je mogue ak
bi i detalji trebali biti zamiljeni unatrag: ako ste ili gore, predstavite sebe najprije na
vrhu, zatim korak ispod, i tako dalje natrag sve stepenice.
Vjerojatno ete rei: Ali ima toliko sati u danu, punih doivljaja. Tada prvo
pokuajte uzeti epizode zamiljajui, na primjer, to hodanje gore dolje stepenicama
18
obratno. Tako se stjee unutarnja mobilnost, tako da se postepeno postane sposoban

ii u imaginaciji natrag itav dan za tri ili etiri minute.
Ali to je, konano, samo negativna polovina onog to je potrebno za unaprjeenje i
duhovni trening nae sposobnosti za voljeti. To treba dovesti do toke kada, na
primjer, s ljubavlju pratimo svaki stupanj u rastu biljke. U obinom ivotu taj rast je
vien samo izvana mi u njemu ne uestvujemo. Moramo nauiti ui u svaki detalj
biljnog rasta, uroniti pravo u biljku, dok u naoj vlastitoj dui ne postanemo biljka,
rastui, cvjetajui, dajui s njom plod, i biljka nam ne postane draga kao to smo mi
sami sebi. Na isti se nain moe ii iznad biljaka da zamislimo ivot ivotinja, i dolje
do minerala. Moemo osjetiti kako se mineral formira u kristal, i imati udjela s
unutarnjim zadovoljstvom u oblikovanju njegovih povrina, uglova, kutova, i imati
senzaciju bola u naem vlastitom biu kada se mineral lomi nadvoje. Tada, u naim
duama, ulazimo ne samo sa simpatijom ve i naom voljom u svaki pojedini dogaaj
u prirodi.
Svemu tome mora slijediti sposobnost za ljubav koja se iri na ovjeanstvo kao
cjelinu. Nikada neemo uspjeti prirodu voljeti na pravi nain ako prvo ne uspijemo
voljeti nae drugove. Kada smo na taj nain izvojevali pobjedu u razumijevanju
ljubavi za svu prirodu, ono to ini sebe opazivim najprije u bojama aure, i u
odzvanjanju sfera, zaokruuje se i preuzima oblike stvarnih duhovnih bia.
Meutim, doivljavanje tih duhovnih bia, razliita je stvar od doivljavanja
fizikih stvari. Kada je fiziki objekt ispred mene, na primjer ovaj sat, ja stojim ovdje
sa satom koji je tamo, i mogu ga doivjeti jedino gledajui na njega izvana. Moj odnos
prema njemu je odreen prostorom. Na ovaj nain ne moe se imati bilo kakav pravi
doivljaj duhovnog bia. Moemo ga imati jedino ulazei pravo u duhovno bie, uz
pomo sposobnosti za voljenje koju smo kultivirali najprije prema prirodi. Duhovna
intuicija je mogua jedino primjenjujui u mirnoi i praznini svijesti sposobnost
za ljubav koju smo najprije nauili u oblasti prirode. Zamislite da ste razvili tu
sposobnost za voljenje minerala, biljaka, ivotinja i takoer ljudi; sada ste usred
potpuno prazne svijesti. Sve okolo je mir koji lei izvan njene nulte toke. Osjeate
patnju na kojoj je temeljena cijela egzistencija svijeta, i ta patnja je u isto vrijeme i
samoa. Tamo jo nieg nema. Ali sposobnost za ljubav, tekui od iznutra u
raznovrsnim oblicima, vodi vas da s vlastitim biem uete u sve to se sada pojavljuje
vidljivo, ujno, kao inspiracija. Preko te sposobnosti za ljubav ulazite najprije u jedno
duhovno bie, zatim u drugo.
Ta bia opisana u mojoj knjizi, Tajna znanost, ta bia viih hijerarhija sada
uimo ivjeti u naem doivljaju njih; ona za nas postaju esencijalna stvarnost svijeta.
Dakle mi doivljavamo konkretan duhovni svijet, ba kao to preko oka i uha, preko
osjeaja i topline, doivljavamo konkretan fiziki svijet.
Ako netko eli stei znanje za njega posebno vano, morao je napredovati do ovog
stupnja. Ve sam spominjao da se kroz inspiraciju u naoj dui pojavljuje predzemaljska duhovna egzistencija; kako na taj nain uimo to smo bili prije silaska u
zemaljsko tijelo. Kada preko sposobnosti za ljubav moemo vidovito ui u duhovna
19
bia, na nain koji sam opisao, takoer je otkriveno i ono to prvo ini ovjeka, u
njegovu unutarnjem iskustvu, potpunim biem. Otkriveno je ono to u duhovnom
svijetu prethodi naem ivotu; pokazano nam je to smo bili prije uzlaza u zadnji
duhovni ivot izmeu smrti i ponovnog roenja. Otkriven je prethodni zemaljski
ivot, i, jedan za drugim, ivoti na Zemlji prije toga. Jer se pravi ego, prisutan u svim
ponovljenim ivotima na Zemlji, moe manifestirati jedino kada je sposobnost za
ljubav toliko poveana da svako drugo bie, bilo vani u prirodi ili u duhovnom svijetu,
ovjeku postane jednako drago kao to je u svom samoljublju drag sebi. Ali pravi ego
ego koji prolazi sva ponovljena roenja i smrti manifestiran je ovjeku jedino
kada on vie ne ivi egoistino za prolazno znanje, ve u ljubavi koja moe zaboraviti
samoljublje i moe ivjeti u objektivnom biu na nain na koji u fizikoj egzistenciji
ivi u samoljublju. Za taj ego, prijanji ivoti na Zemlji tada postaju objektivni za
sadanji ivot kao to je za nas kamen ili biljka kada stojimo izvan njih. Do tada smo
morali nauiti u objektivnoj ljubavi obuhvatiti neto to je, za nau sadanju
subjektivnu osobnost, postalo sasvim objektivno, sasvim strano. Moramo ovladati
sobom tijekom nae sadanje zemaljske egzistencije da bi imali bilo kakav uvid u
prethodnu.
Kada smo to znanje stekli, vidimo kompletan ivot ovjeka kako ritmiki prolazi
kroz stupnjeve zemaljske egzistencije od roenja ili zaea do smrti, a zatim kroz
duhovne stupnjeve izmeu smrti i ponovnog roenja, i zatim se ponovno vraa na
Zemlju, i tako dalje. Otkriva se kompletan zemaljski ivot kao ponavljano prolaenje
kroz roenje i smrt, s meu-periodima ivota u isto duhovnim svjetovima. Tek kroz
intuiciju ovo znanje moe biti steeno kao stvarno znanje, izvedeno direktno iz
iskustva.
Morao sam vam opisati okvirno za poetak stazu inicijacijskog znanja koju
treba slijediti u nae vrijeme, na ovom sadanjem stupnju ovjekove evolucije, da bi
doli do pravog duhovnog znanja o svijetu i ovjeku. Ali koliko god su postojala
ljudska bia postojalo je i inicijacijsko znanje, premda je imalo razne oblike u
razliitim periodima evolucije. Kako je ovjek bie koje kroz svaki uzastopni zemaljski
ivot prolazi na drugi nain, uvjeti za njegov unutarnji razvoj u razliitim epohama
evolucije svijeta moraju se znaajno razlikovati. O ovim varijacijama vie emo uiti
tijekom slijedeih nekoliko dana; danas bih elio rei samo da je inicijacijsko znanje
koje je trebalo dati u ranijim vremenima bilo veoma razliito od onog to treba dati
danas. Moemo se vratiti nekoliko tisua godina, u vrijeme davno prije Misterija na
Golgoti, i nalazimo koliko se mnogo ovjekov stav i prema prirodnom svijetu i prema
duhovnom svijetu razlikovao od ovog od sadanjeg vremena, i kako je razliito, prema
tome, bilo njihovo inicijacijsko znanje od onog to je prikladno danas.
Sada imamo visoko razvijenu prirodnu znanost; Neu govoriti o njenoj
naprednijoj strani ve samo o onom to se prua djeci od est ili sedam godina, kao
ope znanje. U toj relativno ranoj dobi dijete mora usvojiti zakone povezane s,
recimo, kopernikanskim sustavom svijeta, i na tom sustavu su izgraene hipoteze kao
to je ona o porijeklu univerzuma. Zatim je postavljena Kant-Laplaceova teorija i,
preko te teorije je revidirana, ipak u njenim osnovama jo dobro stoji. Teorija je
20
temeljena na prvobitnoj maglici, u fizici demonstriranoj pokusom koji je trebao

pokazati najranije uvjete svjetskog sustava. Tu prvobitnu maglicu moe se imitirati
eksperimentalno, i iz nje, preko rotacije odreenih sila, pretpostavlja se da su nastali
planeti, i iza sebe ostavili Sunce. Za jedan od prstena koji su se odvojili od maglice
poduava se da se kondenzirao u oblik Zemlje, i za sve drugo minerale, biljke,
ivotinje, i konano samog ovjeka pretpostavlja se da je evoluiralo na toj osnovi. I
sve to je opisano na potpuno znanstveni nain.
Proces je napravljen za djecu shvatljivim pomou praktine demonstracije koja
izgleda da ga veoma jasno pokazuje. Uzeta je kap ulja, dovoljno fluidna da pluta na
malo vode; to je stavljeno na komad papira gdje bi trebala doi linija ekvatora;
probodena je igla i papir se okree okolo. Tada se moe pokazati kako, jedna za
drugom, kapi ulja se odvajaju u rotiraju, i iz ulja dobijete minijaturni planetarni
sustav, sa Suncem koje ostaje u sredini. Kada nam je to u djetinjstvu pokazano, zato
bi mi mislili da je na planetarni sustav nastao iz prvobitne maglice? S vlastitim
oima vidjeli smo reproducirani proces.
Sada, u ivotu morala moe biti za divljenje ako smo u stanju zaboraviti sebe, ali u
demonstraciji prirodnih pojava to nije tako dobro! Cijela ta stvar s kapi ulja nikada ne
bi radila kada ne bi bilo nikog da okrene iglu. To se mora uzeti u obzir. Ako bi ova
hipoteza bila dobra, u kozmosu bi trebao biti divovski uitelj, da prvobitnu maglicu
potakne na vrtnju i da se nastavi okretati. Inae ideja nema stvarnosti.
Meutim, to je osobina materijalistikog doba, da shvaa samo dio istine,
etvrtinu, osminu, ili ak manje, i potom taj djeli istine ivi u duama ljudi sa
stranom sugestivnom moi. Dakle mi danas ustrajemo u gledanju samo jedne strane
prirode i njenih zakona.
Mogu vam dati hrpu primjera, iz raznih sfera ivota, koji jasno pokazuju ovaj stav
prema prirodi: kako poto ovo ovjek apsorbira s dananjom kulturom on
smatra da je priroda upravljana onim to se naziva zakon uzroka i posljedice. To daje
boju cjelokupnoj dananjoj ljudskoj egzistenciji. U najboljem sluaju, ovjek jo moe
odrati neku vezu s duhovnim svijetom kroz religijsku tradiciju, ali ako se eli uzdii
do stvarnog duhovnog svijeta, mora poduzeti unutarnji trening kroz imaginaciju,
inspiraciju, intuiciju onako kako sam ih opisao. Od inicijacijskog znanja mora biti
odveden od tog vjerovanja da je priroda potpuno proeta zakonom, i usmjeren na
stvarno dohvaanje duhovnog. Inicijacijsko znanje danas mora ciljati da odvede
ovjeka od naturalistike interpretacije kozmosa, sada uzete zdravo za gotovo, do
realizacije njegove duhovnosti.
U starom inicijacijskom znanju, prije tisua godina, prevladavalo je upravo
suprotno. Mudar ovjek Misterija, voa u onim sreditima koji su bila kole, crkve, i
kole umjetnosti u isto vrijeme, oko sebe je imao ljude koji o prirodi nisu nita znali u
kopernikanskom smislu, ali su u njihovoj dui i duhu imali instinktivni, intimni
doivljaj kozmosa, izraen u njihovim mitovima i legendama, koji u dananjoj obinoj
civilizaciji vie nisu shvaeni. I o ovome emo takoer jo govoriti. Iskustvo koje je
ovjek imao u tim ranim danima bilo je instinktivno; iskustvo due i duha.
21
Ispunjavalo je njihove budne sate sa snolikim slikama imaginacije; i od tih slika su

dole legende, mitovi, izjave bogova, koje su odreivale njihov ivot. ovjek je gledao
vani u svijet, doivljavajui svoje sanjalake imaginacije; a u druga vremena je ivio u
biu prirode. Vidio je duge, oblake, zvijezde, i Sunce kako uri preko nebesa; vidio je
rijeke, podignute breuljke; vidio je minerale, biljke, ivotinje.
Za drevnog ovjeka, sve to je vidio preko svojih osjetila bila je velika zagonetka.
Jer u vrijeme o kojem govorim, nekoliko tisua godina prije Misterija na Golgoti
postojala su i ranija i kasnija vremena kada je civilizacija bila razliita ovjek je
imao unutarnji osjeaj da je blagoslovljen kada bi mu dola snolika imaginacija.
Vanjski svijet ula, gdje je sve to je opaao od duge, oblaka, krueeg Sunca, i
minerala, biljaka, ivotinja, bilo ono to je oko moglo vidjeti, dok je u zvjezdanom
svijetu vidio samo ono to je pred-kopernikanski, ptolomejski sustav zabiljeio. Ovaj
vanjski svijet sebe je predstavljao ljudima openito na nain koji ih je vodio da kau:
S mojom duom ivim u boanskom duhovnom svijetu, ali tamo vani je priroda
naputena od bogova. Kada s mojim osjetilima gledam izvor vode, tamo ne vidim
nita duhovno; Ne vidim nita duhovno u dugi, u mineralima, biljkama, ivotinjama,
ili u fizikom tijelu ovjeka. Priroda se inila tim ljudima kao cijeli svijet koji je otpao
od boanske duhovnosti.
Tako su u to vrijeme ljudi osjeali kada im je cijeli vidljivi kozmos izgledao kao da
je otpao od boanskog. Da bi povezali ta dva doivljaja, unutarnji doivljaj Boga i
vanjski palog ulnog svijeta, nije samo apstraktno znanje ono to im je trebalo, ve
znanje koje ih je moglo utjeiti radi pripadanja ovom palom ulnom svijetu s
njihovim fizikim i eterskim tijelima. Oni su trebali utjehu koja bi ih uvjerila da je
ovaj pali ulni svijet povezan sa svime to su doivljavali kroz njihovo instinktivno
zamiljanje, kroz iskustvo duhovnog koje je, premda prigueno i snoliko, bilo
odgovarajue za uvjete u tim vremenima. Znanje je moralo biti utjeno.
Bila je utjeha, takoer, ono to je traeno od onih koji su se eljno okrenuli
Misterijima, bilo da prime samo ono to se moglo dati izvana, ili da postanu uenici
ljudi od mudrosti koji su ih mogli inicirati u tajne egzistencije i u zagonetke s kojima
su se suoili.
Ti mudri ljudi starih Misterija, koji su u isto vrijeme bili sveenici, uitelji, i
umjetnici, razjasnili su njihovim uenicima preko svega to su sadravale njihove
misterije jo e biti opisano da ak i u ovom palom svijetu, u njegovim penjuim
izvorima, u cvjetanju stabala i svijea, u mineralima koji formiraju kristale, u dugi i
plutajuim oblacima i putujuem Suncu ive one boansko duhovne moi koje su
instinktivno doivljavane u ovjekovoj snolikoj imaginaciji. Pokazali su tim ljudima
kako da pomire od boga naputen svijet s boanskim svijetom percipiranim u
njihovim imaginacijama. Kroz Misterije dali su im utjeno znanje koje im je
omoguilo da jo jednom pogledaju na prirodu kao da je ispunjena boanskim.
Stoga uimo od onog to je kazano o tim proteklim vremenima kazano ak i o
grkom dobu da je znanje sada poduavano najmlaoj djeci u naim kolama, da
Sunce stoji mirno i Zemlja krui oko njega, na primjer, da je to vrsta znanja koja je u
22
starim Misterijima uvana kao okultna. Ono to je za nas znanje tada je za svakog bilo
okultno znanje; i objanjenja o prirodi su bila okultna znanost. Kao to svatko moe
vidjeti tko slijedi smjer ovjekova razvoja tijekom nae civilizacije, priroda i prirodni
zakoni su glavna briga dananjeg ovjeka; i to je vodilo do toga da se duhovni svijet
povue. Stare snolike imaginacije su nestale. ovjek osjea da je priroda neutralna, ne
potpuno zadovoljavajua, ne pripada palom, grjenom univerzumu, ve kozmosu koji
iz razloga unutarnje nunosti mora biti onakav kakav jest. Zatim se osjea otrije
svjestan sebe; ui nai duhovnost samo u toj jednoj toci, i otkriva unutarnju tenju
da to unutarnje ja ujedini s Bogom. Sve to sada treba kao dodatak njegovom
znanju o prirodi i u suglasju s njim je da ga novo inicijacijsko znanje vodi u
duhovni svijet. Staro inicijacijsko znanje je moglo poeti od duha, to je tada
doivljavano od ljudi instinktivno, i, utjelovljeno u mitovima, moglo ih je voditi do
prirode. Novo inicijacijsko znanje mora poeti dananjim ovjekovim neposrednim
iskustvom, s njegovom percepcijom zakona prirode u koje vjeruje, i otuda mora
ukazati na put natrag u duhovni svijet kroz imaginaciju, inspiraciju, intuiciju.
Dakle, u ovjekovoj evoluciji, nekoliko tisua godina prije Misterija na Golgoti,
vidimo znaajan trenutak u vremenu kada ljudi, poevi od instinktivnog doivljaja
duha, nalaze njihov put do koncepata i ideja koje su, kao najvie vanjski oblik tajne
znanosti, ukljuivale zakone prirode. Danas su nam ti zakoni prirode poznati od
djetinjstva. U licu tog ravnodunog, prozainog pristupa ivotu, tog naturalizma,
duhovni svijet se povukao iz unutarnjeg ivota ovjeka. Danas, inicijacijsko znanje
mora pokazivati natrag od prirode prema duhu. Za ovjeka davnine, priroda je bila
zatamnjena, ali je duh bio svijetao i jasan. Staro inicijacijsko znanje je svijetlo tog
sjaja moralo nositi u tamu prirode, tako da i priroda takoer moe biti osvijetljena.
Inicijacijsko znanje danas mora poeti od svijetla baenog na prirodu, na vanjski,
naturalistiki nain, od Kopernika, Giordana Bruna, Galilea, Keplera, Newtona i
drugih. To svijetlo zatim treba biti spaeno, dan mu svje ivot, da bi mu se otvorio
put do duha, kojeg u vlastitom svijetlu treba traiti na stazi suprotnoj od one od stare
inicijacije.
23
PREDAVANJE III
Inicijacijsko znanje novo i staro
Pri prouavanju antropozofije, opravdana primjedba na poetku moe biti ta da
antropozofsko istraivanje injenica koje se tiu duhovnih svjetova zavisi od
prizivanja, kroz trening koji sam opisao, sila koje lee duboko u ljudskom biu, prije
nego te injenice mogu biti dosegnute. Stoga se moe rei: Svi koji nisu proli takav
razvoj, i prema tome jo nisu dosegnuli toku percipiranja nadulnih injenica za
sebe, i stvarnog doivljaja nadulnih bia, nemaju sredstvo potvrivanja istine onog
to je kazano od istraitelja tih svjetova. esto, kada se javno govori o duhovnom
svijetu i o tome daju informacije, uje se protest: Kako se takve ideje mogu odnositi
na one koji jo ne mogu gledati u taj nadulni svijet?
Ta primjedba poiva na potpuno pogrenoj ideji ideji da svatko tko govori o
nadulnim svjetovima govori o stvarima sasvim nepoznatim njegovu sluatelju. To
uope nije tako. Ali postoji vana razlika, s obzirom na ovu vrstu inicijacijskog znanja,
izmeu onog to je ispravno danas i jo je jednom bilo ispravno u starim danima o
kojima sam govorio juer.
Sjetiti ete se kako sam opisao put u duhovne svjetove. Govorio sam kako nas
najprije vodi do velikog ivotnog-tableau-a, u kojem vidimo iskustva koja su tijekom
ovog ivota na Zemlji postala dio nae osobnosti. Nastavio sam govoriti kako,
napredujui od imaginativnog znanja do onog od inspiracije, ovjek moe, s praznom
svijeu i u apsolutnoj mirnoi i miru, pregledati svoj pred-zemaljski ivot. On je tako
voen u onaj svijet duhovnih djela kroz koji je proao izmeu njegove zadnje smrti i
njegova nedavnog silaska na Zemlju.
Uzmite u obzir kako je, prije tog silaska, svako ljudsko bie prolo kroz takva
iskustva; nema nikog tko nije doivio u punoj realnosti ono to duhovni istraitelj ima
za rei. I kada istraiva u poetku neprepoznate injenice odijeva u rijei, on se ne
poziva na neto potpuno nepoznato njegovim sluateljima ve na ono to je svatko
doivio prije zemaljskog ivota. Istraiva duhovnog svijeta jednostavno evocira
kozmiko sjeanje ljudi; i sve to on govori o duhovnom svijetu ivi u duama svih,
premda je u tranziciji od pred-zemaljskog do zemaljskog ivota bilo zaboravljeno. U
stvari, kao istraitelj duhovnog svijeta, netko jednostavno ponovno poziva u sjeanje
ljudi neto to su zaboravili.
Sada zamislite da tijekom ivota na Zemlji ovjek doe pred drugo ljudsko bie s
kojim se sjea da je neto doivio, prije dvadeset godina, to je drugi ovjek potpuno
zaboravio. Meutim, priajui s njim, o dogaaju kojeg se on sam jasno sjea, moe
dovesti do toga da ga se i drugi ovjek takoer sjeti. To je upravo isti proces, iako na
viem nivou, kada vam govorim o duhovnim svjetovima, s jedinom razlikom da su
24
pred-zemaljski doivljaji potpunije zaboravljeni nego oni od zemaljskog ivota. To je

jedino zato jer su ljudi neskloni da se ozbiljno upitaju da li u njihovim duama nalaze
bilo to u skladu s onim to je rekao duhovni istraiva to je jedino zbog osjeaja
antipatije da ne pretrauju u njihove due dovoljno duboko kada sluaju ili itaju ono
to istraiva prenosi. Stoga se misli da je to neto o emu samo on ima znanje, neto
to ne moe dokazati. Ali sasvim dobro moe biti dokazano za one koji su odbacili
predrasude koje se javljaju od spomenute antipatije. Jer duhovni istraitelj samo
ponovno priziva ono to je svatko od nas doivio u pred-zemaljskoj egzistenciji.
Sada netko moe rei: Zato bi se od bilo kog trailo, tijekom njegova ivota na
Zemlji, da preuzme ovaj dodatni zadatak da se bavi sa stvarima koje, u skladu s
kozmikim poretkom, ili bi mogli rei boanskim ukazom, doivljava tijekom ivota
izvan Zemlje? Postoje neki, takoer, koji pitaju: Zato bih se prije smrti trebao
zamarati s time da steknem znanje o nadulnim svjetovima? Mogu samo priekati
dok ne budem mrtav. Zatim, ako ove stvari doista postoje, suoiti u se s njima.
Sve se to, meutim, javlja iz nerazumijevanja zemaljskog ivota. injenice o
kojima govori duhovni istraiva doivljene su od ljudskih bia u pred-zemaljskoj
egzistenciji, ali tada nisu predmet misli, i samo tijekom ivota na Zemlji mogu biti
doivljene misli o njima. I samo one misli o nadulnom svijetu na kojima se radilo
tijekom zemaljskog ivota mogu biti noene s nama kroz vrata smrti, i samo tada
moemo razumjeti injenice koje doivimo izmeu smrti i ponovnog roenja.
Moe se rei ako bi se eljelo dati beskompromisnu sliku da je na sadanjem
stupnju evolucije ovjekov ivot nakon smrti iznimno teak ako, tijekom ivota na
Zemlji, on nema misli o duhovnom svijetu. Jer, proavi kroz vrata smrti, ne moe
vie stei bilo kakvo pravo znanje o svom okruenju. On je usred onog to je za njega
neshvatljivo. Za razumijevanjem onog to je doivljeno nakon smrti treba stremiti
tijekom ivota na Zemlji. Iz daljnjih opisa ete nauiti da je to bilo razliito za ljude
ranijih doba. Ali, u sadanjem trenutku ljudske evolucije, ovjek e sve vie biti
prinuen teiti za razumijevanjem onog to e doivjeti u nadulnom svijetu izmeu
smrti i ponovnog roenja. Dakle moe se rei da je javno govoriti o duhovnoj znanosti
sasvim opravdano, jer se moe dokazati svima. Kada je dovoljno duboko utvrena u
ovjekovoj dui, on e postepeno sebi rei: Ono to je kazano kroz ovog duhovnog
istraivaa osvjetljava za mene stvari. To je ba kao da sam sve to ve doivio, a sada
su mi dane misli u koje da odjenem iskustvo. Iz tog razloga, kada se govori o
duhovnoj znanosti, o duhovnom znanju, veoma je potrebno birati nain izraavanja
razliit od onog koritenog u obinom ivotu. Stvar je u tome da uenik duhovne
znanosti, preko samih koritenih rijei, treba imati dojam: Sada uim neto to ne
vrijedi za ulni svijet, neto to je u ulnom svijetu sasvim besmisleno .
Tada, vidite, nai protivnici dou i kau: Ono to je tamo reeno o duhovnoj
znanosti je potpuna besmislica ista fantazija. Dok god ovi ljudi ne znaju ni za to
izvan svijeta ula, i ne ele znati o neem drugom, ovakva izjava je opravdana, jer
nadulni svijet izgleda drugaije od onog od ula. Ali ako se netko odrekne
jednostranih svjedoanstava njegovih ula i dublje zaroni u vlastitu duu, tada e rei:
25
Ono to kae duhovni istraitelj treba mi jednostavno dati impuls da iz vlastite due
izvuem ono to je ve tamo .
Naravno postoji mnogo toga to sprjeava da tako neto priznamo. Ipak, ondje
gdje se tie razumijevanja nadulnih svjetova, to je najvanije priznanje od svih. I
nai e se da su ak i najtee stvari shvatljive ako smo voljni na ovaj nain prodrijeti u
nae vlastite dubine.
Nema sumnje da su matematike istine meu najteim stvarima. Dri se da su
nepobitne. Ali zanimljiva je injenica da pri ulasku u duhovni svijet nalazimo da naa
matematika i geometrija vie nisu tone. To e razjasniti veoma jednostavan primjer.
Od rane mladosti nauili smo istine Euklida gledati kao aksiomatske, oigledne. Na
primjer, navodi se kao oito da, uzevi dvije toke, A i B, najkraa udaljenost meu
njima je ravna linija, i da je zakrivljena staza izmeu njih dua.
Na prepoznavanju ove injenice oigledne za fiziki svijet lei veliki dio nae
geometrije. Ali u duhovnom svijetu je obrnuto. Tamo je ravna linija od A do B najdui
put, i bilo koji drugi put je krai jer ga se moe uzeti slobodno. Ako u toci A netko
misli o tome da ide do B, sama ta ideja sugerira indirektan put; a drati se ravnog
puta, i tako u svakoj pojedinoj toci drati isti smjer, najtee je i izaziva najvee
kanjenje. Stoga, u odreivanju najizravnijeg puta u dvodimenzionalnom ili
jednodimenzionalnom prostoru duhovnog svijeta, traimo najdui put.
Sada, svatko tko razmilja o pozornosti, i duboko uranja u svoju duu da otkrije
to pozornost stvarno znai, nai e u vezi toga, takoer, da je ono to je kazano od
duhovnog istraitelja tono. Jer on e sebi rei: Kada idem okolo ba kao to sam
izabrao, lako tamo stiem, i ne trebam brinuti o prolasku odreene dionice; Samo
trebam raditi ono to svaki dan radim. A veina ljudi od jutra do veeri uri okolo. U
takvoj su urbi da teko da primjeuju koliko od je svega to rade napravljeno iz iste
navike ono to su napravili dan prije, to drugi kau da trebaju napraviti, i tako
dalje. Zatim to sve ide glatko. Samo promislite kako bi to bilo kada bi morali obraati
posebnu panju na svaki detalj onog to inite tijekom dana. Pokuajte! Brzo ete
vidjeti kako vas to usporava.
Sada, u duhovnom svijetu nita nije napravljeno bez pozornosti, jer nema toga kao
to je navika. Nadalje, nema takve rijei kao to je bezlina zamjenica netko u
odreeno vrijeme netko mora ruati, ili netko mora ruati u neko drugo vrijeme. Za to
netko za ovu prigodu netko se treba odjenuti na odreeni nain, i tako dalje
sve pod zatitom te male rijei koja igra tako veliku ulogu u fizikom svijetu, posebno
u naoj sadanjoj civilizaciji, nema mjesta u duhovnom svijetu. Tamo, moramo pratiti
s individualnom pozornou svaki najmanji korak, a ak i manje od koraka. To je
izraeno u rijeima: U duhovnom svijetu ravna linija izmeu dvije toke je najdui
put. Tako imamo ovaj kontrast: U fizikom svijetu direktan put izmeu dvije toke je
najkrai, dok je direktan put izmeu dvije toke u duhovnom svijetu najdui.
Ako idemo dovoljno dolje u nau duu, nalazimo da iz njenih dubina moemo
izvui pravo razumijevanje ove neobine okolnosti; i postaje sve lake priznati: Ono
26
to govori duhovni istraitelj zapravo je mudrost koju ja sam posjedujem trebalo

me samo na nju podsjetiti.
Zatim, ruku pod ruku s tim poto se koraci koji se mogu poduzeti za stjecanje
nadulne spoznaje danas mogu nai u knjigama kao to je Znanje o viim svjetovima
svatko, utoliko to mu njegova sudbina, karma, to ini moguim, moe, kako emo
vidjeti, slijediti tu stazu i tako doi do vlastite percepcije duhovnih svjetova. Na taj
nain on upoznaje injenice. Razumijevanje za ideje duhovnog svijeta moe se dobiti
upoznavanjem vlastitog bia i svega to je zaboravljeno pri ulasku u zemaljski ivot.
Sada se moe rei da je svatko sposoban stjecati znanje o duhovnom svijetu kada
je preneseno u idejama. Dakle, za razumijevanje onoga to nudi duhovni istraiva,
sve to ovjek treba je njegov vlastiti vrst, nepristran razum, uz uvjet da trai
dovoljno duboko u duu. Istraiva duhovnih injenica, ulazei u duhovni svijet, i
govorei o njegovim injenicama znanjem iz prve ruke sve to naravno zahtijeva da
osoba slijedi put znanja na svoj raun. Stoga je za svakoga tko je stekao znanje o
duhovnim svjetovima opravdano o njima danas govoriti sasvim javno; jer ono to
ljudi sada apsorbiraju u ivotu, samo ako su u koli, intelektualna je sposobnost, mo
diskriminacije, koja ih osposobljava da razumiju ono to donosi duhovna znanost.
Ovdje su, takoer, stvari u ranijim vremenima bile razliite, i uitelji u misterijima,
uitelji umjetnosti i religije, prolazili su to drugaije. Danas svatko tko govori o
duhovnom znanju svojim suvremenicima mora tako urediti ideje da se pojave
sjeanja o njihovu pred-zemaljskom ivotu. Ono to govori njegovoj publici, to pie
za svoje itatelje, mora tako biti ureeno da su evocirana sjeanja na ivot prije
roenja.
Kada god netko govori o duhovnoj znanosti to je kao da je upuen ovaj poziv:
Sluajte to je kazano, i ako duboko pogledate u vae due sve ete to nai tamo.
Nadalje, osvanuti e vam da ih niste mogli nauiti za vrijeme vaeg ivota na Zemlji;
ni svijet, ni oblak, ni izvor, nita zemaljsko nije vam to moglo rei, ak ni znanost
jer to je temeljeno na osjetilima i intelektu. Postepeno ete shvatiti da ste to znanje
donijeli sa sobom u zemaljski ivot, i da ste prije ovog ivota sudjelovali u stvarima
koje su ostale u vaoj dui kao kozmiko sjeanje. Sve je to u vama probueno od
duhovnog istraitelja. Ono to on kae, prema tome, zaista je poziv za same dubine
ljudske due, nije zahtjev da prihvatite bilo to nepoznato. To je jednostavno poziv
ljudima da prizovu u sjeanje najvea blaga njegovih vlastitih dua.
Nije bilo tako za ovjeanstvo u dalekoj prolosti. Mudri ljudi misterija, sveenici,
morali su postupati na drugi nain, jer su ljudi tada imali spontano sjeanje na
njihovu pred-zemaljsku egzistenciju. Prije par tisua godina, ak i najprimitivniji ljudi
nikada ne bi dovodili u pitanje prisutnost u njihovoj dui neeg to su donijeli sa
sobom iz nadulnog u ivot ula; to je bilo svakodnevno iskustvo u njihovim snolikim
imaginacijama. U njegovoj dui imao je neto za to je rekao: To ne dugujem mojim
oima koje vide stabla; To ne ujem mojim uima koje sluaju pjesmu slavuja; niti
sam to primio preko nekog drugog osjetila. Nisam to mogao apsorbirati tijekom
ivota na Zemlji; to je bilo tamo im sam siao; i kada mi je kao embriju dano
27
zemaljsko, fiziko tijelo od drugog ljudskog tijela, u meni je ve bilo ono to sada
svijetli u mojim snolikim imaginacijama. Odjenuo sam ih u moje fiziko ljudsko
tijelo.
Stoga u tim starim danima ovjeku nije pokazivan put daljnjeg razvoja skreui
njegovu panju na ono to treba naglasiti danas: da imamo sjeanje, na poetku
nesvjesno ali sposobno da postane svjesno, o pred-zemaljskoj egzistenciji. U starim
misterijima, panja je trebala biti privuena na neto sasvim razliito.
ovjek je u tim danima imao osjeaj intenzivne tuge kada je gledao na sve to je
bilo najljepe u ulnom svijetu. Gledao je cvijee, koje izvire iz Zemlje u njegovoj
predivnoj ljepoti, i gledao cvjetanje. I takoer je vidio kako je cvijee za njega bilo
blagotvorno. Gledao je ljupkost izvora s mjehuriima na sjenovitim mjestima, i
njegova ula su mu govorila o njihovoj osvjeavajuoj moi. Ali tada je, sebi rekao:
Izgleda kao da je sve to palo palo kroz grijeh iz svijeta kojeg nosim u sebi i koji
sam iz duhovnih svjetova donio dolje u fiziku egzistenciju. Tako su uitelji u
misterijima tada imali zadatak objanjavati kako u cvijeu, mrekanju voda, u
umskom mrmorenju i pjesmi slavuja svuda radi i tka duh, svuda se mogu nai
duhovna bia. Morali su ljudima saopiti veliku istinu: Ono to ivi u tebi ivi takoer
i vani u prirodi. Jer ovjek je na vanjski svijet gledao s tugom, s bolom, upravo u
vrijeme kada su mu ula bila najsvjeija i najosjetljivija vrijeme kada mu je
najmanje od svega intelekt govorio o prirodnim zakonima, i on je gledao na vanjski
svijet s primitivnim ulima. Ljepota njegova klijanja i pupanja nametnula se
njegovom pogledu, njegovu sluanju i drugim ulima; ali sve to je osjeao bila je
tuga; jer nije to mogao pomiriti sa sadrajem njegove prenatalne egzistencije, koja je
jo ivjela u njegovoj dui. Tako je za mudrace misterija bilo aktualno istaknuti kako
boansko-duhovno boravi u svim stvarima, ak i onima od ula. Duhovnost prirode je
ono to su ti uitelji trebali razjasniti.
To se, meutim, moe napraviti idui drugim putem nego danas. Ba kao to je
sada iznad svega nuno voditi ljude do uspomene na njihov ivot prije roenja, za
uitelje drevnih misterija bilo je nuno u onima oko njih prozvati razliito sjeanje.
Sada ovjek prolazi svoj ivot ritmiki izmeu dva stanja, ili zapravo tri: budno,
sanjajue, spavajue. Spavanje uzima svoj put u nesvjesno. Ljudska bia starijih
epoha zaista su imala ovo stanje nesvjesnosti kod spavanja, premda se u nekim
aspektima razlikovalo od onog od ljudi danas. Oni jesu spavali, meutim; uranjali su
u stanje kada nisu doivljavali nita u njihovim duama, u njihovoj svijesti. Ali
tijekom spavanja mi smo naravno jo ivi; mi ne umiremo i ponovno se raamo kada
se budimo. Kao dua i duh mi tijekom spavanja imamo ivot, ali to iskustvo je
potpuno izbrisano za obinu, svakodnevnu svijest. Ljudi pamte njihova budna
iskustva i u najboljem sluaju ona za vrijeme snova, ali u obinoj svijesti nemaju
sjeanje na bilo to doivljeno tijekom spavanja bez snova. Misterijski uitelji starine
tretirali su njihove uenike i preko ideja koje su irili, sve koji su im prili na
takav nain da su bili probueni za ono to je doivljeno u spavanju.
28
Moderno inicijacijsko znanje mora podsjetiti na ono to je ivjelo u ovjekovoj

dui prije zemaljske egzistencije, dok je staro inicijacijsko znanje moralo evocirati
sjeanje na doivljaje tijekom spavanja. Tako je sve znanje koje su uitelji misterija
zaodjenuli u ideje bilo tako dizajnirano da su njihovi studenti, ili netko drugi tko je to
uo, mogli rei: Reeno nam je neto to uvijek prolazimo u spavanju. Mi to
potiskujemo dolje van uma. Sveenicima misterija je njihova inicijacija jednostavno
omoguila da u spavanju opaaju mnoge stvari koje su skrivene od obine svijesti, ali
su svejedno doivljene.
Ba kao to je u staroj inicijacijskoj mudrosti postojalo podsjeanje na ono to je
ovjek proivio u spavanju, danas postoji podsjeanje na pred-zemaljski ivot. Jedan
od znakova razlikovanja stare inicijacije od nove je ta da je u staroj inicijaciji ovjek
podsjean na ono to je normalno prespavao, to znai da u budnom ivotu nema
sjeanja na to. Mudri ljudi tih misterija izvlaili su doivljaje noi gore u budnu svijest
dana, i ljudima su kazali: Tijekom noi sa svojom duom boravite u duhovnom
svijetu, a duhovni svijet ivi u svakom izvoru, u svakom slavuju i svakom cvijetu.
Svaku no ulazite usred svega onoga to tijekom dana samo opaate svojim ulima.
I tada je ovjek mogao biti uvjeren da su Bogovi koje doivljava u svojim budnim
snovima takoer bili i vani u prirodi. Dakle, pokazujui ueniku to se dogaalo pri
spavanju, mudri uitelj misterija mu je razjasnio da su boanska duhovna bia bila
cijelo vrijeme aktivna vani u oblasti prirode. Na isti nain duhovni istraiva danas
ima zadatak pokazati da je ovjek, prije silaska na Zemlju, ivio kao duhovno bie
meu duhovnim biima u svijetu duha; i da ono to je doivio tamo moe na Zemlji
prizvati u smislu koncepata, ideja.
U dananjoj inicijacijskoj znanosti, stvarne injenice koje ine razliku spavanja i
budnosti upoznaju se kada napredujemo od imaginacije do inspiracije. Ono to ovjek
jest kao dua, kao duh, od padanja u san do buenja, postaje jasno jedino znanju
inspiracije, dok napredovanje do znanja imaginacije ovjeku daje tableau njegova
ivota. Kada se ovaj ivotni tableau otvara za njega u njegovu budnom stanju i s
praznom svijeu on je umotan u kozmiku tiinu kao to sam opisao u njegovu
duu iz kozmosa ulazi, kao inspiracija, ivot prije roenja. I zatim mu se pojavljuje
njegovo pravo bie u obliku u kojem ivi kao bie due i duha izmeu padanja u san i
buenja.
Kroz inspiraciju mi postajemo svjesni onog to tijekom spavanja ostaje nesvjesno.
Uimo percipirati to radimo kao dua i duh dok spavamo, i postajemo svjesni da pri
padanju u sam dua i duh naputaju fiziko i etersko tijelo. Fiziko tijelo je ostavljeno
na krevetu a takoer i etersko tijelo ili tijelo formativnih sila, kakvo se vidi u
imaginaciji, i kao to sam ga opisao. Vii lanovi ovjekove prirode, astralno tijelo i
ego-organizacija, naputaju fiziko i etersko tijelo, vraajui im se kada doe vrijeme
buenja. Ovaj rascjep naeg bia, do kojeg dolazi ritmikom izmjenom spavanja i
budnosti, u svojoj pravoj prirodi moe biti vien jedino kroz inspiraciju. Tada
percipiramo da je sve apsorbirano u naem obinom budnom ivotu kroz nae
miljenje, kroz na svijet misli, ostavljeno iza. Misli na kojima radimo, misli s kojima
29
se borimo u koli, to god smo napravili da izotrimo nau zemaljsku inteligenciju

sve to treba ostati iza s naim fizikim i eterskim tijelom svaki puta kada spavamo. Iz
ta sva dijela mi nosimo u duhovni svijet, gdje kao ego i astralno tijelo provodimo
vrijeme spavanja, neto sasvim razliito od bilo eg to doivimo u naem budnom
stanju. Kada prelazimo od budnosti u spavanje doivljavamo neto to obino nije
dovedeno u svijest. Stoga, u razgovoru o tim iskustvima, trebam ih odjenuti u
slikovite koncepte, tako da se o njima moe razmiljati sa zdravim ljudskim
razumijevanjem. Te slikovite koncepte, koji su samo sjene zaista ivih misli, kada
padamo u san mi ostavljamo iza; i tada dolazimo ivjeti u svijetu gdje miljenje nije
kao to je ovdje na Zemlji, ve gdje je sve doivljeno iznutra. Tijekom spavanja, u
stvari, mi svjetlost doivljavamo nesvjesno. U budnom stanju mi razmiljamo o
efektima svijetla kako radi sjene i u odnosu na objekte se javljaju boje. Sve te misli,
kao to sam rekao, ostavljamo iza. Pri spavanju ulazimo u tkajuu, ivu svijetlost; mi
se izlijevamo u svijetlost. I kao to po danu ovdje na Zemlji mi nae tijelo nosimo sa
nama, a takoer i nau duu i duh, i kreemo se povrinom Zemlje kroz zrak, tako i
tamo, kao ovjek koji spava, ulazimo u tkajue, lelujavo svijetlo, postajui sami bie,
supstanca, ive svijetlosti. Mi postajemo svijetlo unutar svijetla.
Kada ovjek doe do znanja inspiracije o tome to on u stvari jest svake noi, kada
to podigne u svoju budnu svijest, odjednom shvaa da za vrijeme spavanja ivi kao
oblak svijetla u kozmikom svijetlu. Meutim, to ne znai, ivjeti jednostavno kao
supstanca svijetla, ve ivjeti u silama koje u budnom ivotu postaju misli, dohvaene
su kao misli. Tada doivljeno svijetlo svugdje je proeto kreativnim silama, silama
koje iznutra rade u biljkama, u ivotinjama, osim to postoje nezavisno kao duhovni
svjetovi. Svijetlost nije doivljena na isti nain kao u fizikom svijetu ve je ako se
smijemo izraziti figurativno tkajue, ivo svijetlo tijelo duhovnog tkanja, kao to je
takoer tijelo svakog duhovnog bia.
Ovdje, kao ljudi fizikog svijeta, mi smo zatvoreni u nae koe, i nae drugove
vidimo tako zatvorene. Ali u stanju spavanja mi smo svijetlo unutar svjetlosti, i druga
bia su isto tako svijetlost unutar svijetlosti. Mi je, meutim, ne percipiramo kao
svijetlost na nain na koji je percipirana u fizikom svijetu, ve opet figurativno
oblaci svijetlosti koji smo mi sami, percipiraju druge oblake svijetlosti. Ti oblaci
svijetla su bilo drugi ovjek, ili neka vrsta bia koja daje novi ivot svijetu biljaka, ili
bie koje, nikada utjelovljeno u fizikom tijelu, uvijek boravi u duhovnom svijetu.
Svijetlost, prema tome, nije tamo doivljena kao to je u zemaljskom ivotu, ve
kao iva, stvaralaka duhovnost. Sada, znate kako, kao fiziki ljudi ovdje na Zemlji,
ivimo u neem pored svijetla u toplini koju naa ula percipiraju. Osjeamo i
doivljavamo toplinu i hladnou.
Ako se, sada, idui na spavanje razdijelimo od naeg fizikog i eterskog tijela,
ivimo kao supstanca topline u kozmikoj supstanci topline, ba kao to kao svijetlo
ivimo u svijetlu. Dakle nismo samo ono to sam nazvao oblak svijetlosti, ve oblak
svijetlosti proet tkajuim valovima topline; i ono to percipiramo takoer u sebi nosi
toplinu. Ba kao to kada spavamo, i kao bia due i duha, doivljavamo svijetlost ne
30
kao svijetlost ve kao ivi duh, i kada kroz inspiraciju shvatimo sebe i druga bia
takoer kao ivi duh tako je i u sluaju topline. U duhovnom svijetu nije mogue
napredovati, ak ni s inspiracijom, ako se drimo ideja steenih ovdje na Zemlji. Ve
smo nali da je nuno naviknuti se na drugaiju koncepciju u vezi udaljenosti izmeu
dvije toke, a slino moramo napraviti i za sve ostalo. I ba kao to doivljavajui sebe
kao svijetlost unutar svijetlosti mi sebe zapravo doivljavamo kao duh u duhovnom
svijetu, tako i kada doivljavamo sebe kao toplinu, unutar kozmike topline, mi to ne
doivljavamo na uobiajeni nain ulnog svijeta, ve kao tkajuu, ljubav koja daje
snagu. Kao bia ljubavi mi smo u nadulnom, doivljavamo sebe meu biima koja ne
mogu drugaije nego crpsti ljubav iz njihove vlastite esencije; koja ne mogu imati
drugaiju egzistenciju nego kao bia ljubavi usred kozmike egzistencije ljubavi. Tako
mi doivljavamo sebe, za poetak, izmeu odlaska na spavanje i buenja, u duhovnoj
egzistenciji potpuno proetoj ljubavlju.
Prema tome, ako stvarno elimo ui u svijet u kojem smo svaki puta kada idemo
spavati dok se ne probudimo, moramo unaprijediti nau sposobnost za ljubav; inae
je taj svijet duan ostati nepoznat svijet. Ovdje u naem zemaljskom svijetu
produhovljena ljubav nije ona koja prevladava, ve ljubav u kojoj prevladavaju
impulsi ula. U duhovnom svijetu, meutim, to je produhovljena ljubav kao to
sam je oslikao. Stoga, tkogod tei svjesno ui u svijet koji doivljava svake noi mora
razviti svoju sposobnost za ljubav na juer opisani nain.
Sada, ovjek ne moe nai svoje pravo bie bez te sposobnosti za ljubav; jer sve to
tijekom spavanja on stvarno jest za vrijeme treeg dijela njegova ivota na Zemlji
za njega ostaje zatvorena knjiga ukoliko ne nae svoj put u njega preko treninga i
uveanja ljubavi. Za zemaljsko bie sve to je doivljeno tijekom spavanja trebalo bi
ostati nerijeena zagonetka ako ono nema elje uveati svoju sposobnost za ljubav,
tako da moe stei neki stupanj znanja o vlastitoj egzistenciji, o vlastitom biu, i
promijenjenim uvjetima izmeu odlaska na spavanje i buenja. Ali oblik aktivnosti
razvijen u naem miljenju kada nae fiziko i etersko tijelo imamo unutar nas
odnosno, u naem budnom stanju ostavljamo iza na krevetu, i tijekom spavanja to
postaje ujedinjeno u kretanju s cijelim kozmosom. Svatko tko eli jasno razumjeti to
se odvija u fizikom i eterskom tijelu za vrijeme noi trebao bi moi percipirati izvana,
dok ivi kao bie topline i svjetlosti, kako etersko tijelo razmilja cijelu no.
Mi jo imamo mo miljenja ak i kada s naim duama mi uope nismo tamo, jer
ono to smo ostavili iza na krevetu nosi valove miljenja neprestano. I kada smo
ujutro budni, mi uranjamo dolje u ono to je dakle nastavilo misliti dok lei u krevetu.
Mi ponovno susreemo nae vlastite misli. One nisu bile bez ivota izmeu naeg
odlaska na spavanje i buenja, premda mi nismo bili prisutni. Sutra u opisivati kako,
tako odsutni, moemo biti mnogo pametniji, daleko inteligentniji, nego tijekom dana,
kada smo s naom duom zapravo unutar naih misli.
Danas sam htio pokazati kako je u eterskom i fizikom tijelu miljenje neprekidno,
i kako pri buenju ujutro, kad smo svjesni da smo imali san, san nam govori,
takorei: Kada se tvoja dua budi, i ponovno roni dolje u etersko i fiziko tijelo, gubi
31
neto od njene snage. S jedne strane vi imate fiziko i etersko tijelo; a s druge strane
imate astralnu organizaciju i ego organizaciju koje ujutro ponovno ulaze u fiziko i
etersko tijelo. Kada ponovno ulaze, to je kao da gusti val utjee u manje gusti
postoji blokada, doivljena kao jutarnji san. Ego i astralno tijelo, koji su svu no tkali
u svijetlu i toplini, uranjaju natrag u misli, ali ih odmah ne razumiju, dobiju ih
konfuzne, i ta blokada je doivljena kao jutarnji san.
Ono to jo ima za rei o snovima, kako su zagonetan element u ovjekovu ivotu, i
daljnji odnos izmeu spavanja i buenja sve to emo razmotriti sutra.
32
PREDAVANJE IV
ivot snova
Izmeu ovjekova budnog ivota i njegova ivota u spavanju koje sam vam juer
mogao opisati barem okvirno dolazi njegov ivot snova. On moe imati malo
znaaja za neposredne aktualnosti dnevne egzistencije, ali ima najveu zamislivu
vanost za dublje znanje i o svijetu i o ovjeku. To nije samo zato jer ono to san znai
mora, u duhovnoj znanosti o kojoj se ovdje govori, biti potpuno prepoznato, tako da
prouavanje ovjeka vodi dalje do mnogih drugih stvari, ve takoer zbog osobite
vanosti ivota snova kao zveckanje, rei emo, preko kojeg odreeni drugi svjetovi,
razliiti od onog kojeg ljudska bia doivljavaju kada su budna, zrae u ovaj
svakodnevni svijet. Dakle, zagonetni elementi u slikama snova esto skreu panju i
na druge svjetove, ispod ili iznad onog normalno dostupnog, a takoer daju i neku
naznaku o prirodi tih svjetova.
S druge strane je iznimno teko, sa stajalita vie svijesti, ii dublje u enigme
ivota snova, jer snovi imaju mo da ljude vode u najvee zamislive iluzije. Upravo
kada su u pitanju snovi ljudi su skloni pogreno tumaiti odnos neega iluzornog
prema stvarnosti iza toga. U vezi toga razmotrimo ono to sam rekao o ivotu
spavanja i ponovljenim ivotima na Zemlji.
Primjer ivota snova, koji se stalno ponavlja u ovom ili onom obliku, je ovo.
Sanjamo da smo napravili neto to, kada smo budni, nikada ne bi ni razmiljali da
napravimo neto zaista izvan dosega onog to smo mogli postii u stvarnom ivotu.
Nastavljamo sanjati da ne moemo nai predmet koji mislimo da smo napravili, i
grevito ga poinjemo traiti.
Pogledajmo ovaj primjer poblie. U obliku koji sam opisao on figurira u ivotu
snova svakoga, s varijacijama. Ali uzmimo konkretan sluaj. Recimo da kroja, iako
kao kroja pomalo skroman, sanja da je napravio ceremonijalni kaput za dravnog
tajnika. Osjea se prilino zadovoljan njegovim radom na kaputu, koji bi sada trebao
leati spreman. Odjednom, meutim, raspoloenje sna se mijenja i kada se osvrne
svuda okolo za kaputom koji treba biti isporuen, nigdje ga ne moe nai.
Ovdje imate san o neemu to se sanjau nikako nije moglo dogoditi, ve o neem
to je mogao zamiljati kao veoma poeljno. On je samo mali kroja za ponizni puk,
koji nije mogao dobiti narudbu za takav kaput. Ali povremeno, u njegovim
ambicioznim dnevnim snovima, mogao je imati elju napraviti neku odjeu visokog
ranga; iako moda za to nije sposoban, ipak je mogao to njegovati kao ambiciju.
Ali to je u pozadini svega ovoga? Neto veoma stvarno. Kada je dok spava ovjek
izvan njegova fizikog i eterskog tijela s njegovim egom i astralnim tijelom, nalazi se u
biu koje prolazi kroz ponovljene ivote na Zemlji. Ono to daje unutarnju snagu
33
ovjeku koji spava, to je iznad svega iznutra aktivno u njegovu biu, to je ego zajedno
s astralnim tijelom. To ne mora biti ogranieno na sjeanja doivljaja u upravo
proteklom ivotu, ve moe ii natrag do drugih ivota na Zemlji. Ne teoretiziram, ve
vam govorim neto ukorijenjeno u stvarnosti, kada kaem: Moe biti da je na sanja
jednom imao posla recimo u ranijoj, rimskoj inkarnaciji s narudbom za
odreenu ceremonijalnu togu. U tom sluaju nije trebao biti kroja; mogao je biti
sluga, ili moda ak i prijatelj, rimskog dravnika. I poto je u to vrijeme imao tako
ivu elju da se njegov gospodar pojavi pred svijetom u to je mogue vie
dostojanstvenom odijelu, sudbina mu je mogla donijeti njegov sadanji poziv. Jer u
ljudskom ivotu openito, elje, misli, imaju izniman znaaj; i mogue je da sjeanje
na ono to se proivjelo u prijanjem ivotu na Zemlji igra ulogu u ovjekovoj dui i
duhu, njegovu egu i astralnom tijelu. Zatim, ujutro, kada sa svojim egom i astralnim
tijelom uranja dolje u njegovo etersko i fiziko tijelo, dugotrajno sjeanje na predivnu
ceremonijalnu togu dolazi nasuprot koncepcija moguih za krojaa u sadanjem
ivotu koncepcija koje su uvijek tamo u njegovu eterskom tijelu. Zatim je
provjereno ono to je ostalo od starog rimskog iskustva; to se treba prilagoditi
idejama koje su ograniene na izradu odijela za sasvim ponizne ljude. Sada dui koja
na ovaj nain uranja dolje moe biti veoma teko premjestiti u drugi ton osjeaj koji je
imala o predivnoj togi; to je teko dovesti u odnos sa slikom strane odjee koju
kroja mora izraivati. Tako se slika toge, susreui ovu prepreku, mijenja u sliku
sadanje slubene uniforme; i tek kasnije, kada je ovjek sasvim dolje u njegovu
eterskom i fizikom tijelu ta je slika izgubljena.
Dakle izmeu padanja u san i buenja imamo cijeli ljudski ivot. Moramo dovesti
do toga da na njemu nosimo sve to kao zemaljska bia moemo shvaati i misliti, i
pomou toga pokuati rasplesti udne oblike uzete od snova. Velika tekoa je
razlikovati neposredni sadraj sna, koji moe biti ista iluzija, od stvarnosti koja lei
iza njega, jer stvarnost moe biti neto sasvim razliito. Ali svatko tko se postepeno
prilagodio nai put meu zamrenostima ivota snova konano e vidjeti da ne
trebamo obraati mnogo panje na slike prizvane pred nau duu, jer su te slike
oblikovane od eterskog tijela ostavljenog iza na krevetu. To etersko tijelo je nositelj
naih misli i koncepcija i oni su tijekom spavanja odsutni od naeg pravog bia.
Moramo odvojiti sadraj tih koncepcija od onog to bih nazvao dramatian tijek sna, i
nauiti tako fiksirati panju na dramatian element da to postavlja pitanja kao to je:
Ako bi to iskustvo imao u budnom ivotu, da li bi mi dalo neizmjerno zadovoljstvo? I,
ako sam osjeao zadovoljstvo i imao osjeaj olakanja u tom snu, da li u snu idem
prema katastrofi? Da li sam odlazio sa izlobe i odjednom je sve bilo u konfuziji
bila je nesrea i katastrofa? Ovakvim pitanjima se mora dati prvo mjesto u
prouavanju snova ne misaonom sadraju ve dramatinim incidentima.
Netko moe sanjati da se penje na planinu, i postaje sve napornije. Konano, stie
do toke gdje ne moe ii dalje; pred njim se diu u vis ogromne prepreke. Osjea kao
da su bile neto vano to visi nad njegovim ivotom. To je zasigurno san koji bi
ovjek mogao imati; na njemu bi se moglo proiriti. Ali bi on ili netko drugi mogao
imati drugi san: ulazi u jamu koja vodi do neke vrste planinske pilje. Nakon to ue,
jo postoji nekakvo svijetlo, ali postepeno postaje tamnije, dok ne doe do mjesta
34
gdje nije samo u potpunoj tamo ve se susree s tako uasnim uvjetima, ukljuujui
hladnou, da ne moe dalje prodrijeti u pilju.
Ovdje, vidite, imamo dva sna sasvim razliita po sadraju. Sa dramatskog
stajalita oba se bave poduhvatom koji poinje dobro, a zatim zapada u velike
potekoe, zavravajui na nepremostivoj prepreci. Slike su sasvim razliite,
dramatski tijek je uglavnom isti. U nadulnom svijetu, takorei iza scena ivota, oba
sna mogu imati isti temelj. U oba sna je ista stvar mogla utjecati na duu; ista stvar
moe biti simbolizirana irokim rasponom slikovitih-oblika.
Sve ovo pokazuje kako trebamo traiti klju za san ne kako se esto ini
razmatrajui njegov sadraj na vanjski nain, ve prouavajui njegov dramatski tijek
i uinak koji ima na duu i duh sanjaa. Zatim, kada je naa konceptualna sposobnost
ojaana vjebama iz proteklih nekoliko dana, postepeno emo napredovati od
iluzornog slikovnog svijeta i potpuno shvatiti dramatski element koji je prava osnova
svega to doivljavamo kao nadulnu stvarnost izmeu odlaska na spavanje i
buenja.
Prije nego govorim detaljno kao to u napraviti o snu i njegovom odnosu
prema fizikom tijelu ovjeka i njegovom duhovnom elementu, elio bih danas opisati
kako, kroz svijet snova, taj element nalazi da pripada kozmosu kao cjelini. Vidimo
kako je u snovima veza izmeu pojedinih dogaaja u ivotu sasvim razliita od bilo
ega to doivljavamo kada smo budni. Upravo smo vidjeli u danom primjeru da se u
budnom ivotu stvari pojavljuju u odreenoj vezi prema zakonima koji vrijede u
ulnom svijetu kasniji dogaaj uvijek slijedi raniji. San uzima dogaaje koji su se
mogli dogoditi u ulnom svijetu i ini ih kaotinim. Sve postaje drugaije; sve je
razbijeno. Sve to je normalno vezano za Zemlju gravitacijom, kao sam ovjek,
odjednom u snu moe letjeti. ovjek e izvesti vjete letake podvige bez aviona.
A matematiki problem, na primjer, takav da moemo naprezati svaki nerv u
obinom ivotu, u snu se pojavljuje kao prosta djeja igra. Rjeenje je vjerojatno kod
buenja zaboravljeno dobro, to je osobna nesrea ali se u svakom sluaju dobije
ideja da su prepreke koje ometaju nae miljenje u dnevnom ivotu nestale. U stvari,
sve u dnevnom ivotu s nedvosmislenim vezama se u odreenoj mjeri gubi u
snovima. Ako elimo oslikati to se zapravo dogaa ili se ini da se dogaa u snu,
moemo zamisliti slijedee. U au vode stavimo neto topljive soli u kristalnom
obliku, i gledamo kako se rastapa. Vidimo kako se njeni jasni oblici rastapaju, kako
poprimaju fantastine oblike, dok se cijela sol ne rastopi, i ostaje nam aa vie ili
manje homogene tekuine.
To je vrlo slino vrsti doivljaja kakvu imamo iznutra u snovima. San koji imamo
kada idemo spavati i san koji smo imali upravo prije buenja oboje koriste dnevne
doivljaje, lome ih i daju im svakakve fantastine oblike barem ih zovemo
fantastinima sa stajalita obine svijesti. Rastvaranje soli u tekuini dobra je
usporedba za ono to se dogaa iznutra u snu.
Nee biti lako za one koji su odrasli u svijetu dananjih ideja da bez predrasuda
dokue injenice ove vrste; jer ljudi danas posebno oni koji se smatraju
35
znanstvenima znaju upadljivo malo o nekim stvarima. Zapravo ne govorim ovo jer
volim znanosti traiti dlaku u jajetu. To mi uope nije namjera. Cijenim znanstveni
pristup i i sigurno ga ne bih elio vidjeti zamijenjenog radom amatera ili diletanata.
ak sa stajalita duhovne znanosti velikom napretku, strogoj istinitosti i
vjerodostojnosti, dananje znanosti, treba dati puno priznanje. To se shvaa. Ipak,
treba rei slijedee.
Kada danas ljudi neto ele znati, okrenu se zemaljskim objektima i procesima.
Promatraju ih i iz promatranja izrauju zakone prirode. Takoer rade pokuse da
osvijetle tajne prirode, a rezultati njihovih pokusa su dodatni zakoni. Tako dolaze do
zakona odreenog tipa, i to nazivaju znanost. Zatim usmjere pogled na nebesko
prostranstvo; vide recimo predivnu spiralnu maglicu, gdje vide kako se
pojavljuju pojedinana nebeska tijela, i tako dalje. Danas takve stvari fotografiramo i
vidimo mnogo vie detalja nego to moe dati teleskopska opservacija. Sada kako
astronomi nastavljaju uiti to se odvija u tim udaljenim nebeskim prostorima?
Okreu se zakonima prirode, zakonima temeljenim na zemaljskim uvjetima i
zemaljskim pokusima, i zatim poinju pekulirati o tome kako je, u skladu s tim
zakonima, spiralna maglica mogla poprimiti oblik u udaljenom prostoru. Prave
hipoteze i teorije o pojavi i nestajanju svjetova tretirajui injenice otkrivene u
njihovim laboratorijima o manganu, kisiku, vodiku, kao zakone koji jo vrijede u
nebeskim sferama. Kada je takvim sredstvima otkrivena nova supstanca, ponekad se
daju nesvjesni pokazatelji da znanost tu nije na vrstom tlu. Vodik je naen svuda u
prostranstvima, i helij, na primjer; i jo jedna supstanca kojoj je dano udno ime,
udno jer ukazuje da je dolo do konfuznog razmiljanja. Nazvana je nebulium. Samo
miljenje je ovdje postalo nebulozno, jer nebulium nalazimo u drutvu s helijem i
vodikom. Kada su ljudi toliko jednostavni da primjenjuju znanje o zakonima prirode
steeno u zemaljskim laboratorijima, i preputaju se pekulacijama o tome to se
odvija vani u irokim oblastima prostora, po obiaju vedskog mislioca Arrheniusa
[Svante August Arrhenius, pionir moderne fizikalne kemije; dobio Nobelovu nagradu za djelo o
elektrinoj vodljivosti u razrijeenim otopinama. U jednoj od njegovih knjiga, Das Werden der
Welten, 1907, sugerirao je naziv nebulium za hipotetski plin predstavljen tada nepoznatim linijama u
spektru plinovite maglice. 1927 je pokazano da su linije zbog jednostruko i dvostruko ioniziranih
atoma kisika.] koji ne napravio neizrecivu tetu u vezi toga duni su padati iz jedne
greke u drugu, ako ne mogu bez predrasuda razmotriti slijedee.

Opet bih elio poeti usporedbom. Iz povijesti znanosti znati ete da je Newton,
engleski fiziar i prirodni filozof, utemeljio teoriju onog to je nazvano gravitacija
uinak teine u univerzalnom prostoru. Proirio je taj zakon, ilustriran u obinom
padanju kamena privuenog od Zemlje, na reciproan odnos izmeu svih tijela u
kozmosu. Naveo je takoer da snaga gravitacije opada s udaljenosti. Ako je prisutan
neki fiziar podsjetiti u na zakon gravitacija opada s kvadratom udaljenosti. Dakle
ako se udaljenost udvostrui, gravitacija postaje etiri puta slabija, i tako dalje.
Za takvu silu je sasvim u redu postaviti ovaj zakon. Ali dok smo vezani uz isto
fiziku egzistenciju, nemogue je razmiljati o ovom zakonu dovoljno daleko za
univerzalnu primjenu. Samo zamislite u sluaju nebeskog tijela kako sila gravitacije
36
mora opadati s udaljenou. Jaka je na poetku a zatim postaje slabija, jo slabija,

stalno slabija i slabija.
Isto je sa irenjem svijetla. Kako se iri iz danog izvora, postaje sve slabije i slabije.
To su znanstvenici danas prepoznali. Ali nisu prepoznali neto drugo da kada su
uspostavili zakone prirode u laboratoriju, i zatim ih odjenuli u ideje, istina i sadraj
tih zakona se umanjuje kako se udaljenost od Zemlje poveava. Kada je, dakle, na
Zemlji uspostavljen zakon za kombiniranje elemenata kisika, vodika ili drugih i
ako je za Zemlju postavljen zakon gravitacije, tada e se, kako se ide vani u kozmiki
prostor, efikasnost ovog zakona takoer umanjiti. Ako ovdje u mom laboratoriju
postavim zakon prirode i zatim ga primijenim na spiralnu maglicu u udaljenom
kozmikom prostoru, radim upravo isto kao da sam upalio svijeu i zatim vjerujem da
moe projektirati svoje zrake kroz kozmiki prostor na spiralnu maglicu, da e svijea
tamo dati istu koliinu svijetla. Radim upravo istu pogreku ako vjerujem da nalaz
koji sam ustanovio u mom laboratoriju vrijedi daleko u kozmosu. Tako dolazi do
iroko rasprostranjene ideje da ono to je sasvim ispravno otkriveno kao prirodni
zakon dolje u laboratoriju na Zemlji moe biti primijenjeno na prostranstva nebesa.
Sada, sam ovjek nije poteen od zakona koje susreemo kada zemaljski zakoni,
kao oni gravitacije i svijetla, vie ne vrijede. Ako bi netko elio otkriti set zakona
drugih nego to su ovi nai zakoni prirode, morao bi putovati sve dalje i dalje od
Zemlje; i da nae takve zakone na intimniji, ljudskiji nain, on ide spavati. Kada smo
budni, mi smo u sferi gdje zakoni prirode prevladavaju i u svemu to inimo mi smo
im podloni. Na primjer, odluimo podignuti aku ili ruku, i u miiima se odvija
kemijsko-fiziki proces, mehanika igra kotane strukture, i upravljana zakonima
otkrivenim u zemaljskim laboratorijima, ili drugim sredstvom opservacije. Ali naa
dua odlazi vani na spavanje iz naeg fizikog i eterskog tijela, i ulazi u svijet koji nije
podloan zakonima prirode. Zato su snovi izrugivanje tih zakona. Ulazimo u potpuno
razliit svijet svijet na koji se privikavamo u spavanju, ba kao to se, budni u
naem fizikom tijelu, prilagoavamo svijetu ula. Taj razliiti svijet nije upravljan
zakonima prirode; on ima svoje zakone. Uranjamo u taj svijet svake noi pri izlasku iz
naih fizikih i eterskih tijela. Snovi su snaga koja se nasilno suprotstavlja zakonima
prirode.
Dok ja sanjam, sam san mi pokazuje da ivim u svijetu protivnom ovim zakonima,
svijetu koji im se odbija podiniti. Dok naveer idem na spavanje i naputam moje
fiziko i etersko tijelo, jo napola ivim pod zakonima prirode, premda ve ulazim u
svijet gdje prestaju vrijediti. Stoga u snu dolazi do konfuzije izmeu prirodnih zakona
i nadulnih zakona; a isto je i kada se ponovno budimo.
Dale moemo rei da svaki puta kada idemo spavati mi uranjamo, u svijet gdje
zakoni prirode ne vrijede; i svaki puta kada se budimo mi taj svijet naputamo i
ponovno ulazimo u svijet podinjen tim zakonima. Ako bi sebi predstavili stvarni
proces, to je ovako. Zamislite svijet snova kao more u kojem ivite, i pretpostavite da
se ujutro budite iz valova ivota snova to je kao da se pojavljujete iz uzburkanosti
tih valova. Kreete se od oblasti nadulnog zakona u oblast intelektualnog,
37
materijalnog zakona. I izgleda vam da je sve to pri buenju vidite u jasnim obrisima
bilo roeno iz fluidnog i promjenjivog. Pretpostavimo da gledate, recimo, na prozor.
Ako najprije sanjate prozor, on e se zaista pojaviti kao roen iz neega tenog,
moda neeg neodreenog, proetog svakakvim vatrenim plamenovima. Tako se
podie prozor, i ako ste sanjali ivopisno shvatiti ete kako je cijeli otro ocrtani svijet
nae obine svijesti roen iz te amorfne pozadine kao da su se iz mora pojavili
valovi koji su zatim uzeli oblike svakodnevnog svijeta.
Ovdje dolazimo do toke gdje ako kao dananji ljudi ove stvari istraujemo
iznova s potovanjem osjeamo divljenje prema snolikim imaginacijama ranijeg
ovjeanstva. Kao to sam rekao tijekom ovih dana, ako pogledamo natrag na
imaginacije doivljene ak i u budnom ivotu od dua tih ranih ljudi, imaginacije
utjelovljene u njihovim mitovima, legendama i izrekama bogova, to je sve prolo
pred njima na tako zamagljen nain u usporedbi s naom jasnom percepcijom prirode
kada pogledamo natrag na sve to uz pomo onog to sada moe biti otkriveno
sasvim nezavisno od onih starih snenih imaginacija, ispunjeni smo potovanjem i
divljenjem. I ako u ovoj sferi ponovno tragamo za istinom, ona odzvanja dolje iz stare
Grke u rijei koja pokazuje da su Grci jo zadrali neto znanja o ovim stvarima. Oni
su sebi rekli: Neto lei iza oblikovanja svijeta, neto iz ega se javljaju sve konane
forme, ali to je dostupno jedino kada svijet ula ostavimo iza dok spavamo i
sanjamo. Grci su to neto zvali, Kaos. Sve pekulacije, svi apstraktni upiti o prirodi
tog kaosa, bili su besplodni, ali ovjek se danas tome pribliava kada igra u njegovim
snovima. Ipak u srednjevjekovna vremena postojalo je jo neko znanje o nadulnoj,
jedva materijalnoj supstanci koja lei iza sve materijalne supstance, jer se o
takozvanoj kvintesenciji, petom nainu bivstvovanja, govorilo zajedno s etiri
elementa: zemlja, voda, zrak, vatra i kvintesencija.
Ili nalazimo neto to podsjea na srednjevjekovnu viziju kada pjesnik s njegovom
intuitivnom percepcijom kae da je svijet istkan od snova. Grci bi rekli: Svijet je
istkan iz kaosa kojeg doivljavate kada naputate ulni svijet i osloboeni ste tijela.
Stoga, za razumjeti to su Grci mislili sa kaos moramo se okrenuti ne prema
materijalnom ve ka nadulnom svijetu.
Kada sa stajalita onog to nam se otkriva na stazi koju sam ovdje opisivao stazi
koja vodi kroz imaginaciju, inspiraciju, intuiciju, do vieg znanja i nadulnih svjetova
kada slijedimo sve to se odvija tijekom naeg sanjanja, spavanja i ponovnog
buenja, tada vidimo da sam ovjek usne iz svog dnevnog stanja u njegov ivot
spavanja, iz kojeg se snovi mogu pojaviti na nain koji je kaotino nejasan, ali takoer
iznutra konzistentan. Iza, na krevetu, ostavljeno je fiziko tijelo s eterskim tijelom
koje se meusobno proima s fizikim, dajui mu ivot, oblik, i snagu rasta. Ovaj
dvostruki entitet je ostavljen na krevetu.
Ali drugi dvostruki entitet izlazi tijekom spavanja u obliku nadulne egzistencije
koju bi vam takoer mogao opisati jo uvijek u odnosu na egzistenciju snova. Za vie
znanje dano od imaginacije, inspiracije, intuicije, predstavlja se na slijedei nain.
38
Kada ovjek izlazi iz svog fizikog i eterskog tijela, njegova individualnost boravi u
njegovu astralnom tijelu. Kao to sam prije rekao, nema potrebe kaiti se za rijei.
Moramo imati rijei, ali bismo jednako dobro astralno tijelo mogli nazvati drugaije.
Opisati u neto u vezi astralnog tijela, i vidjeti emo da ime nije vano ve radije
koncepti koji mu se mogu pridruiti. Sada, astralno tijelo se sastoji od procesa. U
ovjeku se neto dogaa to se razvija van njegova fizikog i eterskog tijela, i ti su
dogaaji ono to predstavlja astralno tijelo; dok nai koncepti, nae misli, ostaju iza u
eterskom tijelu.
Unutar astralnog tijela postoji produhovljeno svijetlo, i kozmika toplina proeta
silom sposobnosti za ljubav. Sve je to prisutno u astralnom tijelu, i u vrijeme buenja
uranja dolje u etersko tijelo. Tamo se prikai i pojavljuje se kao tkanje, akcija, sna.
Takoer se moe pojaviti na taj nain kada, oslobodivi se fizikog i eterskog tijela,
naputa svijet koncepata. Dakle to spada u prirodu astralnog tijela da nas nosi van iz
naeg fizikog i eterskog tijela.
Kao to sam ve rekao, astralno tijelo je dio naeg bia koje se zapravo
suprotstavlja zakonima prirode. Od jutra do veeri, od buenja dok ne idemo na
spavanje, mi smo podinjeni tim zakonima zakonima koje u odnosu na prostor i
vrijeme moemo shvatiti preko matematike. Meutim, kada spavamo, mi se
izdvajamo i od zakona prirode i od zakona matematike od ovih potonjih jer nae
astralno tijelo nema nikakve veze s apstrakcijama trodimenzionalnog prostora. Ono
ima svoju vlastitu matematiku, slijedei ravnu liniju u samo jednoj dimenziji. Morati
u ponovno govoriti o ovom pitanju dimenzija. Uistinu je to astralno tijelo koje nas
oslobaa od zakona prirode, kojima smo sputani izmeu buenja i spavanja; astralno
tijelo je takoer ono to nas nosi u potpuno razliit svijet, nadulni svijet.
Da bi taj proces opisali shematski moramo rei: Kada smo budni na se ivot
odvija unutar sfere gdje vrijede zakoni prirode; ali idui na spavanje mi odlazimo
odatle s naim astralnim tijelom. Dok ivimo ovdje u naem fizikom i eterskom
tijelu, nae astralno tijelo, kao lan naeg bia, izloeno je zakonima prirode, i u svim
svojim kretanjima i funkcijama ivi potpuno unutar tih zakona. Pri naputanju
fizikog i eterskog tijela, astralno tijelo ulazi u nadulni svijet i podinjeno je
nadulnim zakonima, koji su potpuno razliiti. Astralno tijelo je, takoer,
promijenjeno. Dok smo budni ono je, takorei, u luakoj koulji prirodnih zakona.
Zatim ide spavati, to znai da naputa fiziko i etersko tijelo i kree se u svijetu iji
zakoni su u skladu s njegovom vlastitom slobodom. to je sada taj svijet? To je svijet
koji daje slobodu kretanja za ego-organizaciju koja je, zajedno s astralnim tijelom,
tada izvan fizikog i eterskog tijela. Svake noi ego postaje slobodan u svijetu u koji ga
nosi astralno tijelo slobodan da vri vlastitu volju u tom svijetu gdje zakoni prirode
vie ne dominiraju.
U vrijeme izmeu odlaska na spavanje i buenja, kada nae astralno tijelo nije vie
podlono tim zakonima, i mi smo u svijetu gdje sila gravitacije, zakon o energiji, u
stvari svi zakoni te vrste prestaju vrijediti, put je ist za one moralne impulse koji
ovdje dolje, tijekom budnog ivota, mogu nai izraz jedino pod prisilom svijeta ula i
39
njegovog poretka. Izmeu odlaska na spavanje i buenja ego ivi u svijetu gdje
moralni zakon ima istu snagu i mo kao to zakoni prirode imaju ovdje dolje. I u tom
svijetu gdje je pri spavanju osloboen zakona prirode, ego se moe pripremiti za ono
to e morati raditi nakon smrti. Na slijedeim predavanjima emo govoriti o tom
putu od smrti do novog roenja.
Izmeu odlaska na spavanje i buenja, ego se moe pripremiti u slikovitom
obliku, u imaginacijama koje nisu koncepti, ve jaki impulsi za ono emu e
morati stremiti u kasnijoj realnosti duha. Kada je ego proao kroz vrata smrti,
moralni zakoni zauzimaju mjesto koje su zakoni prirode drali u fizikom svijetu ula.
Tako moemo rei da ego, iako kao sasvim malo duhovno sjeme, radi na onome
to e morati izvriti nakon smrti u svijetu duha. Tu su, u onom na emu ego radi u
slikovnoj formi tijekom spavanja, naznake o tome to emo moi prenijeti ne preko
bilo kojeg zakona prirode ve logikom duhovnog svijeta iz ovog ivota na Zemlji u
slijedei. Uzrone posljedice moralnih impulsa koje smo apsorbirali mogu se slijediti
ovdje jedino kada smo se njima stavili na raspolaganje u unutarnjoj pokornosti. Ba
kao to ego tijekom spavanja radi na moralnim impulsima, i nastavlja svoj rad
izmeu smrti i novog roenja, tako ti impulsi stjeu snagu koju inae posjeduju
zakoni prirode, i u slijedeem ovjekovu tijelu, koje emo nositi u naem slijedeem
ivotu na Zemlji, odjenu se u nau moralnu dispoziciju, u na temperament, u
cjelokupan trend naeg karaktera sve pogreno pripisano nasljeivanju. Na tome
treba tijekom spavanja raditi ego kada, od astralnog tijela osloboen svijeta prirode,
ulazi u isto duhovni svijet. Dakle vidimo kako se pri spavanju ovjek priprema i
upoznaje s njegovom vlastitom prirodom.
to nam, dakle, snovi pokazuju? Rekao bih to ovako. Takoer je i za vrijeme
spavanja ego aktivan, ali ono to radi pokazano nam je od snova u iluzornim slikama.
U zemaljskom ivotu mi ne moemo uzeti ono to je ve tijekom spavanja bilo utkano
za na slijedei ivot na Zemlji. Na poetku ovog predavanja objasnio sam kako san,
na isti konfuzan nain na koji predstavlja doivljaje prole inkarnacije, takoer
pokazuje, u kaotinom obliku, to je kao sjeme pripremljeno za ovjeanstvo u
budua vremena.
Stoga nas prava interpretacija snova vodi da prepoznamo da su oni kao prozor
kroz koji moramo samo pogledati na pravi nain prozor u nadulni svijet. Iza tog
prozora ego aktivno tka, i to tkanje se odvija od jednog zemaljskog ivota do
slijedeeg. Kada san moemo ispravno interpretirati, tada, kroz ovaj prozor od
prolaznog svijeta u kojem ivimo kao zemaljski ljudi, mi ve percipiramo taj vjeni
svijet, tu vjenost, kojoj u naem pravom unutarnjem biu pripadamo.
40
PREDAVANJE V
Odnos ovjeka prema tri svijeta
Snovi, o kojima sam ve neto rekao, istiui da im ne treba pridavati previe
panje u obinom ivotu na Zemlji, ipak su od neprocjenjive vanosti za one koji ele
stei znanje o ovjekovu odnosu prema nadulnom svijetu. Oni doista vode u oblast
iskustva gdje ovjek dolazi u kontakt s nadulnim svijetom, i zakoni prirode prestaju
vrijediti. Dakle svijet slika sna je zaista kao veo koji prikriva duhovni svijet, i moemo
rei: Ovdje imamo ovjeka, a tamo je veo sna iza kojeg lei duhovni svijet. Velika je
razlika, meutim, da li u duhovni svijet ulazimo nesvjesno, kao u snovima, ili svjesno
preko imaginacije i inspiracije. Jer ako uemo svjesno, sve se tamo pojavljuje razliito
od fizikog svijeta prirode. Iza vela snova, iza onog to su Grci nazivali kaos, naen
je svijet morala jednako stvaran kao to je svijet prirode ovdje u ulnom svijetu, gdje
vladaju zakoni prirode. Ali kaotina osobina sna, njegova vrtlona konfuzija, pokazuje
da je njegova veza sa svijetom koji lei iza vela kaosa veoma posebna.
O tom je svijetu stvarno mogue govoriti jedino kada su neija prouavanja dola
do toke do koje su nas dovela ova predavanja. Sve to u obinom stanju svijesti
ovjek vidi u vanjskoj prirodi samo je vanjska manifestacija; u svari je to velika
iluzija. Jer iza svega toga ona je duhovna stvarnost koja je u tome aktivna. Kada
ovjek sanja, on zapravo uranja u tu duhovnu stvarnost, premda bez da je
odgovarajue pripremljen, tako da ono s ime se susree, javlja mu se kao vrtlona
konfuzija. Dakle, za poetak, na glavni zadatak je nauiti zato u snovima ovjek
ulazi u svijet koji je, u usporedbi s onim od prirode, tako neorganiziran, tako
kaotian.
Kao pomo, stoga, u naem prouavanju snova, sada vam moram rei neto o
tome to imaginacija i inspiracija mogu percipirati u duhovnom svijetu.
Iznad svega nalazimo da kada kroz imaginaciju i inspiraciju ulazimo u duhovni
svijet u punoj svjesnosti, odmah nam se pojavljuje kao trostruk. Stoga moemo
govoriti o svijetu, i o naoj temi, evoluciji svijeta i ovjeka, tek kada smo doli do
toke koju smo sada dosegnuli. Tek sada mogu govoriti o tome kako se ovjek, suoen
s vanjskim svijetom, sa svime to se manifestira ulima, zaista suoava s duhovnim
svijetom u njegovoj trostrukoj prirodi suoava zapravo s tri svijeta. Kada je veo
jednom podignut, to stvara kaos, vie pred nama nemamo samo jedan svijet, ve tri
svijeta, i svaki od ta tri ima svoje odreene veze s ljudskim biem.
Kada uspijemo prodrijeti kroz veo kaosa kasnije u pokazivati kako to moemo
opisati i kao prelazak praga duhovnog svijeta percipiramo tri svijeta. Prvi od tri je
stvarno svijet koji smo upravo napustili, nekako transformiran ali jo tamo za
duhovnu egzistenciju. Kada je veo kaosa gurnut u stranu, ovaj svijet izgleda kao da je
sjeanje. Preli smo u duhovni svijet; i ba kao to se ovdje sjeamo odreenih stvari,
41
tako se i u duhovnom svijetu sjeamo to sainjava fiziki svijet ula. Ovdje je, dakle,
prvi od tri svijeta.
Drugi svijet s kojim se susreemo je onaj koji sam nazvao u mojoj knjizi, Teozofija,
svijet due.
I trei svijet, najvii od tri, pravi je duhovni svijet, svijet duha.
Za poetak, dati u vam samo shematski prikaz svega ovoga, ali iz naina na koji
su tri svijeta povezana s ovjekom zakljuiti ete mnoge stvari o njima. Sa ta tri svijeta
kako se pojavljuju na tri uzlazna stupnja najnii, srednji, najvii povezati u
ovjekova tri lana glavu; zatim organizaciju grudi koja obuhvaa sve to je
ritmiko, sustav disanja i cirkulacije krvi; tree, metaboliki sustav udova, koji
ukljuuje ishranu, probavu i distribuciju produkta probave kroz tijelo, sve to izaziva
kretanje. Sve to ima veze s metabolikim sustavom udova. Ako bi ova shema bila
nacrtana, za grudi bi bio zatvoreni krug; za glavu krug ostavljen otvoren, i otvoren
takoer i za sustav udova. Percipirana fiziki, ovjekova glava se javlja kao zatvorena
odozgo i tako bi trebala biti nacrtana, ali percipirana duhovno, ona je otvorena. Dio
ovjeka koji uope ne pripada oblasti duha je sustav kostiju, koji je u potpunosti
fizike prirode; i kada duhovno prouavate ljudsku glavu, njena debela lubanja se ne
vidi. Vidljiva je jedino koa gdje raste kosa.
Meutim, kada se na to pogleda duhovno, pojavljuje se neto drugo. Obina kosa
uope nije tamo, ve isto duhovna kosa; drugim rijeima, zrake koje prodiru u
ljudski organizam i zadrane su, u nekoj mjeri, jedino od fizike kose. Ali upravo
ondje u organizmu gdje postoji kost duh moe najlake ui, i to ini u obliku zraka.
Dakle, pri prvom pogledu na ovjeka s vaim fizikim oima, vidite njegov fiziki
oblik s glavom gore, i na njegovoj glavi ako ve nije elav postoji kosa. Ali zatim,
ondje gdje dolazi kupola lubanje, duhovno ne vidite nita od fizikog ovjeka; vidite
zrake, kao suneve zrake, kako se ulijevaju u njega iz duhovnih svjetova.
Dakle razlog da krug za glavu nije zatvoren je da okolni kotani svod lubanje
omoguuje da duh tamo ima stalan pristup.
Nita u ovjeku nije bez svrhe. Smiljenom namjerom vladajuih moi moe se
rei dana mu je glava tako zatvorena odozgo, jer duh tu ima najlaki pristup
njegovu unutarnjem biu zbog same debljine kosti.
Kada smo u poloaju promatrati ovjeka duhovno, zapanjeni smo otkrivi kako je
prazna njegova glava od bilo ega izvuenog iz njegova vlastita unutarnjeg bia. to se
tie duhovnog, on nema u sebi gotovo nita da ispuni uplju kuglu koja sjedi na
njegovim ramenima. Sve duhovno mora u nju doi izvana.
Nije tako s ostalim lanovima ljudskog organizma; kao to emo uskoro uti, oni
su samom njihovom prirodom duhovni. U ovjeku moemo razlikovati tri lana
glavu, ili sustav ivaca i osjetila, ritmiki sustav, metaboliki sustav udova, i oni imaju
42
sasvim razliit odnos prema tri svijeta: fizikom svijetu, svijetu due, i duhovnom
svijetu. Sada u u ovo ii dalje.
Najprije, biti e dobro razlikovati, u svakom od tri svijeta, supstancu od
aktivnosti. U stvarnosti, supstanca i aktivnost su jedno, ali u svijetu rade na razliiti
nain. Jasnu ideju o tome dobijete od supstance vaeg vlastitog bia. Imate supstancu
u vaoj ruci, i kada je ta supstanca poremeena osjeati ete neku vrstu boli; oito je
da je neto unutar supstance ruke pogreno. Ako aktivnost ruke nije ispravno
kontrolirana, mogli bi udariti susjeda i on osjea bol. To pokazuje da je aktivnost od
pokretanja. Ipak, premda manifestirana izvana na razliite naine, supstanca i
aktivnost u vaoj ruci su jedno.
Ako se sada vratimo na ljudsku glavu, nalazimo njenu supstancu izvuenu
potpuno iz fizikog svijeta. Tijekom formiranja ljudskog embrija supstanca glave
dolazi od roditelja; i daljnji razvoj glave, i cjelokupne glave i sustava ivaca i osjetila,
za svoju supstancu zavisi iskljuivo od zemaljskog materijalnog svijeta. S druge
strane, sva aktivnost vezana s plastinim oblikovanjem ljudske glave, aktivnost
pomou koje je njenoj supstanci dan oblik, u potpunosti dolazi od duhovnog svijeta.
Dakle s obzirom na aktivnost, glava je u potpunosti duhovna formacija. Stoga glava
treba ostati otvorena u duhovnom smislu tako da se u njoj moe odvijati
aktivnost.
Bilo kada u ivotu moete dakle rei: Supstanca u mojoj glavi dolazi potpuno od
Zemlje, ali je sastavljena i plastino formirana na takav nain da to ne moe biti djelo
zemaljskih sila. Oblici ove ljudske glave su potpuno oblikovani iz duhovnog svijeta;
mogli bi ih zvati nebeska kreacija. Svatko tko duhovno kontemplira ljudsku glavu, u
odnosu prema svijetu, mora ii daleko i duboko.
Sada na isti nain on skree svoj pogled na biljku. On sebi kae: Biljka ima
odreeni oblik. Njena supstanca je izvuena od Zemlje, ali njen oblik dolazi iz
eterskog svijeta stoga jo uvijek iz prostornog svijeta.
Zatim gleda na ivotinju. ivotinja rei e sebi izvlai supstance njene glave u
potpunosti iz svijeta prostora, ali neto duhovno zasigurno utjee u njenu aktivnost.
Meutim , kada doemo do ljudske glave, po prvu puta nalazimo da neto od
najvie duhovnosti, neto to se moe nazvati nebesko, igra unutra. Vidimo da se
ljudska glava nikako nije mogla pojaviti od zemaljskih sila, premda su njene
supstance uzete od zemaljskih materijala. Tako u ljudskoj glavi, koja je sama vrsta
minijature kozmosa, duhovni svijet izgrauje formu iz zemaljske supstance.
Upravo je suprotno sa sustavnom metabolizma i udova, koji ukljuuje organe za
vanjsko kretanje noge, ruke i njihov nastavak unutar tijela probavni sustav.
Za sada ostavljam srednji sustav sustav ritmike koji obuhvaa disanje i
cirkulaciju krvi. Sada u se baviti sa sustavom koji dovodi zajedno proces probave i
ishrane, i unutarnje sagorijevanje koje ovjeku omoguuje da se kree.
43
Sada, supstanca ovog metabolikog sustava udova ne proizlazi od Zemlje. Premda

moe zvuati nevjerojatno, vi unutar svog metabolikog ovjeka udova nosite neto
to nije zemaljskog porijekla ve se u cijelosti sastoji od supstance iz treeg svijeta,
svijeta duha. Moete rei: Ali ja mogu vidjeti moje noge; one su fiziki opazive, to ne
bi bile da se sastoje od duhovne supstance. Ta primjedba je sasvim opravdana, ali
postoji jo neto to treba uzeti u obzir.
Vae prave noge su zaista sasvim duhovne; vae prave ruke takoer; ali materijal
za njih je dan od vae glave. Glava je organ koji ispunjava duhovne ruke, duhovne
ake, duhovne noge, duhovna stopala, sa supstancom; i ta supstanca prodire u
duhovnost udova i probavnih organa. Tako da je neto to zapravo potpuno pripada
duhovnom svijetu proeto, potopljeno, s fizikom tvari od glave. Zato je tako teko
shvatiti s idejama fizike znanosti da se ovjek sastoji od glave-prsiju-udovaprobavnih organa. Ljudi o glavi misle kao da je to neto gore na vrhu, i
pretpostavljaju da kada je ovjeku odrubljena glava da on nema glavu. To nije tako,
ipak; ovjek je sutinski sav glava. ak sve dolje do nonog palca on je glava, jer
njegova glava tamo dolje alje supstance. Samo supstance glave su zemaljskog
porijekla, i glava svoj zemaljsko-materijalni karakter daje drugim supstancama; dok
supstance metabolikih organa udova dolaze iz duhovnog svijeta.
Ako bi kroz energinu autosugestiju negativne vrste mogli sugerirati da je glava od
ovjeka odstranjena, tako da mu je pojava bez glave, i ako bi to mogli ne samo u misli
ve tako da zaista vidimo ovjeka kao da je bez glave, tada i ostatak njegova
organizma takoer nestaje; s glavom odlazi cijeli ovjek kao bie opazivo ulima. I
ako bi glava tada za nas uope bila tamo, ostatak ovjeka bi trebao biti percipiran
duhovno. Jer u stvarnosti mi idemo okolo pod otiskom viih svjetova, s duhovnim
nogama, duhovnim rukama, i samo ih glava ispunjava fizikom materijom.
S druge strane snage, aktivnost, sve to ini metabolikog ovjeka udova izvueno
je iz fizikog svijeta. Ako napravite korak naprijed ili podignete ruku, ukljueni
mehanizam, i ak i kemijski procesi koji se odvijaju u pokretu ruke ili noge, ili
kemijski procesi u probavnim organima sva ta aktivnost je zemaljska. Tako da u
vaim udovima nosite nevidljive supstance, ali snage izvuene iz zemaljskog ivota.
Stoga smo mi s obzirom na nau glavu i njene supstance izgraeni od Zemlje, ali ta
ista glava je proeta nebeskim silama. U naim udovima izgraeni smo u potpunosti
od nebeske supstance; ali snage koje igraju u toj nebeskoj supstanci tijekom naeg
ivota na Zemlji zemaljske su snage gravitacija i druge fizike i kemijske sile sve
pripadaju Zemlji.
Vidite, dakle, da su glava i udovi suprotnosti. Glava se sastoji od zemaljske tvari a
plastini oblik joj je dan od nebeske aktivnosti. Udovi i probavni sustav u cijelosti su
formirani od nebeske supstance, i ne bi bili vidljivi da nisu zasieni s zemaljskom
supstancom od strane glave. Ali kada bilo tko hoda, ili hvata neto, ili probavlja
hranu, nebeska supstanca koristi zemaljske snage da bi se ivot na Zemlji, od roenja
do smrti, mogao odvijati.
44
Na ovaj komplicirani nain ovjek stoji u odnosu prema tri svijeta. Duhovni svijet
sudjeluje s njegovom aktivnou u glavi; s njegovom supstancom sudjeluje u
ovjekovoj treoj organizaciji, njegovu metabolikom sustavu udova. Najnii svijet,
svijet kojim najvie dominiraju osjetila, sudjeluje kroz njegovu aktivnost u
metabolizmu i pokretima udova, a kroz njegovu supstancu u glavi; dok je supstanca u
ovjekovu treem sustavu u potpunosti duhovna.
U srednjem sustavu, koji obuhvaa disanje i cirkulaciju krvi, duhovna aktivnost i
materijalna supstanca zapadaju jedno u drugo. Duhovna aktivnost, koja tee kroz
pokret naeg disanja i lupanje naeg srca, uvijek je u nekoj mjeri praena
supstancijalnou. I, na isti nain, supstancijalnost zemaljske egzistencije, utoliko to
kisik struji u disanje, u nekoj je mjeri praena zemaljskom aktivnou. Dakle vidite da
u srednjem ovjeku, u ovjekovu srednjem sustavu, sve tee zajedno nebeska
supstanca i aktivnost utjeu ovdje; zemaljska aktivnost i supstanca utjeu tamo.
Pomou toga mi smo receptivni i na aktivnost srednjeg svijeta i na njegovu
supstancijalnost.
Tako u srednjem ovjeku postoji mnogo meusobnog mijeanja i iz tog razloga
trebamo na predivno savren ritmiki sustav ritam srca, ritam plua kod disanja.
Sve mijeanje aktivnosti i supstance je uravnoteeno, harmonizirano, melodizirano,
kroz ove ritmove, i to je mogue jer je ovjek za to organiziran.
U sustavu glave i u sustavu udova, aktivnost i supstancijalnost dolaze od potpuno
razliitih izvora, ali u srednjem sustavu dolaze od sva tri svijeta i na razne naine
na jednom mjestu je aktivnosti pridruena supstanca, na drugom supstanci
pridruena aktivnost; ovdje je ista aktivnost, tamo ista supstanca sve te varijacije
teku kroz srednjeg ovjeka. Ako kao doktor opipate ovjekov puls, tamo zaista moete
osjetiti uravnoteavanje nebeske prirode due i zemaljske aktivnosti i
supstancijalnosti. Opet, ako promatrate disanje, moete osjetiti ovjekovu unutarnju
tenju za balansom izmeu raznih posredovanja koja ga povezuju sa srednjim
svijetom.
Sve ovo je veoma sloeno, rei ete. Tono je da je ciklus predavanja openito lako
shvatiti do odreenog stupnja, ali kada se doe do toke gdje treba dokuiti ovjekov
odnos sa svijetom, ljudi esto kau: Ovo postaje veoma teko ne moemo dalje
pratiti.
Ali gledajte sa zaista fleksibilnim miljenjem, osloboenim predrasuda, moi
ete pratiti. I za svakog tko misli na ovaj nain, s zdravim ljudskim razumijevanjem,
postoji odreena utjeha. Kao to sam prije rekao, stvarno odguravanje vela kaosa i
ulazak u trostruki svijet, koji alje njegovu aktivnost i supstance u fiziki svijet na tako
sloen nain to iskustvo je toliko zbunjujue da je dano puno upozorenje prije nego
je prijeen prag. Dati u to slikovito, ali sasvim u skladu s injenicama. Upozorenje je:
Ako se ne elite odrei onoga to ste gledali kao obinu naturalistiku logiku i obinu
vezu meu stvarima, ako niste voljni ostaviti iza ovaj fiziki plat, bolje je da nikada
ne uete u duhovni svijet, jer tamo ete morati koristiti drugi set ideja, drugi poredak,
i potpuno razliitu logiku. Ako elite ponijeti ita od vae fizike logike sa sobom u
45
duhovni svijet, sigurno ete biti zbunjeni. I meu stvarima koje se odnose na
pripremu za meditaciju i koncentraciju, moramo zapamtiti upozorenje da logiku
ulnog svijeta nikada ne prenosimo u logiku duhovnog svijeta.
To je vano upozorenje dano od snage koju moemo zvati uvar praga o kojem
emo vie uti na kasnijim predavanjima onima koji se ele probiti iza vela.
Ali kada se elimo vratiti u fiziki svijet, od uvara primamo jo jedno upozorenje,
jasno i energino. Toliko dugo dok smo ljudi Zemlje mi se vraamo, ili nikada ne bi
mogli pobjei od zbivanja u duhovnom svijetu, i nae naputeno fiziko tijelo bi
umrlo. Uvijek se moramo vratiti. U skladu s naturalistikom logikom mi moramo
jesti, piti, i svaki dan se prilagoditi uobiajenim aktivnostima. Mi smo obvezni
ponovno ui u svijet gdje stvari slijede naturalistiki tijek gdje smo, na primjer,
pozvani na obrok u uobiajene sate. Dakle, kada se vraamo iz duhovnog svijeta u
fiziki svijet, moramo da bi izbjegli nemoguu situaciju obratiti panju na drugo
upozorenje dano od uvara koji stoji gdje veo kaosa odvaja fiziki ulni svijet od
duhovnog svijeta. Ovo je, dakle, upozorenje: Tijekom tvog ivota na Zemlji, nikada ni
na trenutak ne zaboravi da si bio u duhovnom svijetu; tada i samo tada, tijekom
vremena koje mora provesti u fizikom svijetu, biti e u stanju voditi svoje korake
sa sigurnou.
Dakle na pragu ovog trostrukog duhovnog svijeta, s kojim je ovjek povezan preko
njegova tri lana na opisani nain, upozoren je da ostavi po strani svu naturalistiku
logiku, da ostavi iza ovaj plat ula i ide naprijed spreman da se prilagodi duhovnoj
logici, duhovnom miljenju i duhovnom setu ideja. Na njegovu povratku dano mu je
drugo upozorenje, jednako strogo, ak i stroe od prvog: nikada ni za trenutak ne
zaboravi svoje iskustvo u duhovnom svijetu drugim rijeima, ne ograniiti se u
obinoj svijesti samo na impulse ulnog svijeta, i tako dalje, ve uvijek biti svjestan da
za njegov fiziki svijet on mora biti nositelj duhovnog.
Vidjeti ete da se dva upozorenja znaajno razlikuju jedno od drugog. Pri ulazu u
duhovni svijet uvar praga kae: Zaboravi fiziki svijet ula dok ovdje stjee znanje o
duhovnom. No pri vaem povratku u fiziki svijet upozorenje uvara je: Nikad ne
zaboravi, ak ni u fizikom svijetu na Zemlji, svoje doivljaje u nebeskom svijetu
duha; zadri ivo sjeanje na njih.
S obzirom na ono to sam zadnji pura rekao, postoji jo jedna znaajna razlika
izmeu ljudi ranije evolucijske epohe i ovih sadanjih. U sluaju onih koje sam opisao
kako dolaze u misterijske centre kao nadahnuti uenici, ili samo kao obian narod,
prijelaz od spavanja do budnosti i od budnosti do spavanja nije bio bez da su oni
instinktivno bili svjesni uvara praga. Prije tri ili etiri tisue godina, dok su ljudi
ulazili u san, u njihovim duama se javljala kao san slika uvara praga. Prolazili su
kraj njega. I dok su se vraali iz spavanja u obian ivot, ta slika se jo jednom
pojavljivala. Upozorenja koja su primili pri ulasku i izlasku iz duhovnog svijeta nisu
bila tako jasna kao upozorenja za koja sam rekao da su dana onima koji u duhovni
svijet ulaze kroz inspiraciju i imaginaciju. Ali dok padaju u san, i opet dok se bude,
imali su snoliki doivljaj prolaza uvara praga, ne razliit od njihovih drugih
46
instinktivnih percepcija duhovnog svijeta. Daljnji napredak u evoluciji ovjeanstva

kao to emo vidjeti u kasnijim predavanjima zahtijeva da ovjek stekne svoju
slobodu gubei njegovu duhovnu viziju, i mora se odrei tog napola spavanja, napola
budnog stanja tijekom kojeg je mogao promatrati, barem u vrsti sna, velianstvenu
figuru uvara praga.
U dananje vrijeme, izmeu odlaska na spavanje i buenja, ovjek prolazi uvara
ali to ne zna. On je slijep i gluh za uvara, i zato se nae u svijetu sna koji je tako
potpuno neorganiziran.
Sada sasvim nepristrano razmotrite razliiti nain na koji su ljudi starijih epoha
znali kako govoriti o njihovim snovima. Zbog ignoriranja uvara svakog jutra, svake
veeri, i dvaput svaki puta kada poslijepodne zadrijema, ovjek danas doivljava ovaj
krajnji nered i kaos u njegovu svijetu snova. To se moe vidjeti u obliku kojeg uzima
svaki san.
Samo promislite: kada prijeemo prag a to radimo svaki puta kada idemo na
spavanje tamo stoji velianstveni uvar. Ne moe ga se ignorirati bez da sve to
sretnemo u duhovnom svijetu ne postane neuredno. Kako se to dogaa najbolje se
vidi u metamorfozama koje prolazi pravilno miljenje adekvatno za fiziki,
naturalistiki svijet kada to prelazi u slike snova. Pojedini snovi to mogu pokazati
veoma jasno.
U fizikom, naturalistikom svijetu ljudi se ponaaju kako su to nauili u skladu s
njegovim uvjetima. Uzeti emo jedan sluaj. Netko ide u etnju. Sada, u gradu danas,
sloiti ete se, odreene etnje se poduzimaju posebno zbog doivljaja koji nude. Na
primjer, tijekom etnje ljudi sreu prijatelje; mogu pokazati svoju odjeu ako su tome
skloni, i onima koje poznaju i strancima. Sve se to moe doivjeti tijelom etnje i
svrha toga je da nam da priliku da imamo misli, ideje, tako da moemo ovo se
odnosi samo na nau organizaciju glave rei: Ja mislim. Pomou ovoga Ja
mislim u vanjskom je svijetu mogue doivjeti vrstu stvari koju sam upravo opisao.
Netko sree druge ljude, i to je i za njih takoer doivljaj. Netko pokazuje svoju
odjeu, moda lijepo lice u jeftinoj. Ono to je bitno je doivljaj. Meutim, u ovom
vienju drugih ljudi, u ovom izlaganju naeg vanjskog izgleda, osjeaji takoer igraju
svoju ulogu. Jedna stvar nam se svia, druga ne. Javljaju se simpatije i antipatije.
Svia nam se kada se ljudi koje sreemo slau s nama, i ne volimo kada kau
suprotno. Stoga je ono to je doivljeno na takvim etnjama usko povezano s onim to
glava zamilja pomou ovog Ja mislim. To je povezano preko Ja osjeam
ritmikog ovjeka odnosno, s osjeajima simpatije i antipatije. Jer zbog ovog
drugog lana naeg bia mi moemo rei Ja osjeam, u mogunosti smo poveati
iskustvo koje nam dolazi u misli tijekom etnje.
Ali trei lan ovjeka takoer igra ulogu na ovim etnjama, ako smo potpuno
budni. Ovdje se moramo okrenuti odreenim intimnim detaljima ljudskog iskustva.
Postoji opi osjeaj da se civilizirani ljudi danas javno ne pokazuju bez odjee, bez nje
ne idu u etnju; postoji opa antipatija prema golotinji i simpatija prema
odgovarajuem odijevanju. To ide pravo u nae impulse volje. Mi se odijevamo ak
47
to radimo na odreeni nain. Tu volja dolazi na svoje, trei lan ovjekove

organizacije. Odijevanje je dakle povezano s dijelom nas koji nam omoguava da
kaemo Ja hou.
Ja mislim
Ja osjeam
Ja hou
Dakle, kroz to to smo u mogunosti rei Ja hou, mi na nae etnje idemo

odjeveni. Kada smo budni u fizikom svijetu, to je sve regulirano logikom ovog
svijeta. Ili smo odgojeni za njega, ili se uimo prilagoditi vanjskim uvjetima koje
propisuje fiziki svijet i njegova logika. Ako se ne prilagodimo, ve u etnju idemo bez
odjee, tada je neto unutar nas poremeeno. Poredak fizikog svijeta, logika fizikog
svijeta, idu zajedno u svemu tome. Nikada nam se ne dogaa na etnji da elimo
susresti ljude bez odjee. Tu je, na duevni doivljaj odreen poretkom svijeta. I to
pokazuje kako je to troje ja mislim, ja osjeam, ja hou sve povezano jedno s
drugim. To svijet ini; vanjski svijet nas vodi da oblikujemo tu vezu izmeu miljenja,
osjeanja i volje.
Kada, ignorirajui uvara, prijeemo prag, suoavamo se sa tri svijeta, i ne
moemo s njima uiniti nita jer u svijet duha djelomino prenosimo perspektivu koja
nam je poznata u budnom svijetu. Duhovni svijet, meutim, umee njegov vlastiti
poredak u odreenoj mjeri. Zatim moe doi do slijedeeg. Zamislite da ste zaspali u
krevetu. Najprije s vaim osjeajem, sa srednjim dijelom vaeg bia, vi ste potpuno
pod utjecajem spavanja. Zatim prekriva klizne; dijelu vaeg tijela je hladno, i u vau
svijest sna ue da je dio vas neodjeven. Sada, poto ste potpuno u moru duhovnog
svijeta i ne povezujete senzaciju s bilo kojim posebnim dijelom vas, taj osjeaj se iri, i
fantazirate da uope nemate odjee. Moe biti da je izloen samo djeli vaeg tijela, ali
kako se taj djeli hladi ini da se osjeate potpuno goli.
Sada u vaem snu jo uvijek se bavite s impulsom volje koji vrijedi kada ste budni
to je odjenuti odjeu kada ste goli. Pri spavanju, meutim, osjeate: ne mogu je
odjenuti, neto me sprjeava. Ne moete pokretati svoje udove i u snu postajete toga
svjesni.
Vidite kako je to. Te dvije stvari, osjeam da nemam nita na sebi, i ne mogu se
odjenuti kako fiziki svijet vie nije tu da ih kombinira, od kojih jedna pripada
svijetu II, druga svijetu I u vaem snu su pogreno kombinirane. I poto ste iste
noi mislili o odlasku na etnju, to takoer ulazi u odvijanje sna. Javljaju se tri
odvojena stanja: Ja idem u etnju; uasnut sam naavi da nemam nita na sebi; ne
mogu se odjenuti.
Sada samo razmislite. Te tri stvari, koje u naem obinom materijalnom svijetu
mogu biti logiki kombinirane, razdvajaju se kada, prolazei pokraj, ignorirate uvara
praga.
U svijetu I: etnja
48
U svijetu II: biti bez odjee

U svijetu III: iskustvo da se ne moemo odjenuti. U ovoj situaciji osjeate sebe od
tri dijela, meu strancima, sa svih strana izloeni pogledu bez odjee i bez moi da se
odjenete. To je vae iskustvo sna. Ono to je za vas povezano u obinom ivotu preko
naturalne logike u vaem snu je odvojeno i povezano, kaotino, u suglasju s obiajem
kojeg ste ponijeli sa sobom preko praga. Povezujete ih poto se u duhovnom svijetu,
takoer, netko treba baviti odjeom. Zbog ignoriranja uvara praga, vi u duhovni
svijet prenosite obiaj podesan za fiziki svijet. Tri svijeta povezujete kaotino, prema
zakonima fizikog svijeta, i osjeate da ste u toj situaciji.
U bezbrojnim snovima esencijalna stvar je da kada prolazimo prag ne obazirui se
na uvarovo upozorenje, ono to opaamo ovdje u fizikom, naturalistikom svijetu
kao harmonino jedinstvo raspada se, i mi smo suoeni s tri razliita svijeta. Vjernim
promatranjem upozorenja danog od uvara praga, moramo nai nain da ujedinimo
ta tri svijeta. Danas, ovjek u njegovim snovima nalazi se suoen sa ta tri svijeta
nije u istoj mjeri bilo tako za bilo koga u starijim epohama, kao to se moe vidjeti iz
snova zapisanih u Starom zavjetu i on zatim pokuava povezati tri svijeta u skladu s
zakonima vaeim u fizikom ivotu. To je razlog za kaotine veze u tri svijeta, kakve
doivljava dananji ovjek.
Vidjet ete, dakle, da nam snovi mogu pokazati ovu ozbiljnu injenicu da kada
prijeemo prag duhovnog svijeta mi smo odmah suoeni s tri svijeta, i da trebamo ui
u njih i napustiti ih na pravi nain. Snovi nas mogu mnogo nauiti o fizikom svijetu
ula, kakav je danas, a takoer i o drugom svijetu svijetu due i duha.
49
PREDAVANJE VI
Vladavina Duha u prirodi
Juer sam pokuao pokazati kako se u snovima pojavljuje konfuzija iz injenice da
tijekom spavanja ovjek takozvani prag prelazi nesvjesno ili napola svjesno.
Naputajui fiziki svijet ula, ulazi u duhovni svijet i tamo susree tri svijeta
sjeanje na obini fiziki svijet, svijet due, i stvarni svijet duha. Dogaaji i unutarnji i
vanjski, doivljeni u naem obinom zemaljskom ivotu, sakupljeni su zajedno iz
onog to ova tri svijeta otkrivaju. Ali oni su razdvojeni kada u spavanju uemo u
nadulni svijet, i ono to doivljavamo tada nije povezano sa svijetom kojem pripada.
To je zato se, za obinu memorijsku svijest, u snovima javljaju obmane i iluzije.
Imaginativna svijest ne vidi san samo na taj nain, ve ga ini objektom promatranja,
ba kao to gledamo prema udaljenoj toci u fizikom prostoru premda sada, s
imaginacijom, gledamo prema neemu udaljenom u vremenu. Nije da se jednostavno
sjeamo to je sanjano; mi gledamo na to, i tako po prvi puta dolazimo do prave
koncepcije o tome to je san. Tako nalazimo kako je san ispravno protumaen jedino
kada ga ne povezujemo s fizikim, naturalistikim svijetom, ve s duhovnim iznad
svega, u veini sluajeva, s moralnim svijetom. San nikada nee rei to izraava ako
je njegovu sadraju dana fizika interpretacija, ve jedino kada je interpretacija u
skladu s duhovno moralnim.
Da bi to ilustrirali, okrenimo se konfuziji sna o kojem sam vam rekao juer san
u kojem netko ide u etnju i odjednom je obuzet sramom naavi se bez odjee u ulici
u kojoj je guva. Napomenuo sam kakvo je cijelo raspoloenje due zbog naeg
suoavanja s tri razliita svijeta. Meutim, gledajui na san ove vrste na pravi nain,
vidimo da premda se njegov sadraj ini da pripada oblasti ula, ipak kroz taj medij
duhovni moral nastoji se otkriti. Stoga, svatko tko ima ovakav san ne treba gledati na
neposredan, simboliki smjer koji uzima, ve se treba upitati: Da nisam ponekad
imao tendenciju u dnevnoj svijesti da ne budem potpuno iskren o sebi s drugima?
Jesam li moda bio previe sklon slijediti modu u onom to nosim suvie sklon
imati utoite u konvenciji? Nije li moja osobina dati ljudima pogrean dojam o tome
to sam ja stvarno?
Ako netko pusti da njegove misli imaju ovaj smjer, postepeno stie do moralne,
duhovne interpretacije sna. On sebi kae: Kada sam tijekom spavanja bio u
nadulnom svijetu, tamo sam susreo duhovna bia rekli su mi da ne bi trebao biti
prisutan s platem lai, ve onakav kakav sam zaista iznutra, u dui i duhu.
Kada na ovaj nain interpretiramo snove, dolazimo do njihove moralne, duhovne
istine. Cijeli niz snova se tako moe protumaiti.
Ljudi starijih poglavlja u povijesti, koji su ak i u snenom simbolizmu spavanja bili
svjesni uvara praga, uzimali su k srcu njegovo upozorenje da ne nose sa sobom ono
50
to pripada fizikom svijetu ula kada ulaze u duhovni svijet. Da su ovi ljudi sanjali da
na ulici nemaju odjee, nikada im ne bi dolo da bi trebali biti posramljeni; to je neto
to vrijedi u fizikom svijetu, za ovjekovo fiziko tijelo. Oni bi obratili panju na
upozorenje da ono to pristaje fizikom svijetu ne pristaje duhovnom svijetu, i da je
ono to se pojavljuje u duhovnom svijetu kazano ljudskim biima od Bogova. San je,
stoga, trebao biti interpretiran kao iskaz Bogova. Tek je tijekom ljudske evolucije
dolo do toga da se snovi interpretiraju u naturalistikom smislu.
Ili uzmimo jo jedan obian san. Sanja ide stazom koja ga vodi u umu. Nakon
nekog vremena shvati da se izgubio i ne moe ii dalje. On pokuava, ali put stie do
kraja i stabla blokiraju put. Poinje se osjeati nelagodno.
Sada u obinoj je svijesti ovaj san lako uzeti u njegovoj nominalnoj vrijednosti. Ali
ako u promiljanju zaboravimo sve naturalistike asocijacije, duhovni svijet e nam
rei: Konfuzija s kojom ste se susreli u vaim je vlastitim mislima. Pri budnoj svijesti,
meutim, ljudi su esto neskloni priznati kako je njihovo miljenje konfuzno i kako
lako dolaze do toke gdje ne mogu dalje ve samo ii u krug. Ta sklonost je posebno
karakteristina za nau sadanju civilizaciju. Ljudi se smatraju prosvijetljenim
misliocima, ali u stvarnosti s njihovim mislima pleu okolo u krug bilo zbog
obinih trivijalnosti bilo zbog atoma, to su njihove vlastite intelektualne
konstrukcije. Pri obinoj svijesti, naravno, nisu to skloni priznati.
U seriji simbolikih slika snovi iznose ovjekovu pravu prirodu, i duhovna bia su
ono to kroz to govori. Ako bilo tko uzima njegovo iskustvo snova na pravi nain,
njegova samospoznaja e biti uvelike unaprijeena.
Jo jedna uobiajena osobina ljudi je da doputaju da ih njihovi instinkti i impulsi
vode da rade ono to im je najvie blisko. Na primjer, nalaze zadovoljstvo radei ovo
ili ono, ali nisu spremni priznati da to rade za vlastitu satisfakciju. Pronau neki
nain razliite interpretacije za njihovu obinu svijest moda kau da to rade iz
antropozofskih ili okultnih ili ezoterijskih razloga, povezanih s viim misijom ili tako
neto. S takvom vrstom samo-opravdavanja oni prikrivaju i to se pojavljuje
iznimno esto beskrajnu koliinu svega to vlada i bjesni u dubinama animalnog
ivota. San koji kroz simbolike slike eli otkriti snage koje stvarno dre vlast u dui
i duhu sanjaa moe predstaviti sliku ovjeka gonjenog od divljih zvijeri koji
uzaludno pokuava pobjei. Moramo doista interpretirati moralno znaenje ovakvog
sna, ne gledajui na njegove vanjske dogaaje, ve prihvaajui samospoznaju koju
nam nudi. Moramo to prepoznati kao upozorenje da traimo unutarnju istinu o
vlastitoj prirodi i razmotrimo da li to nalikuje makar malo animalnom instinktu
a ne onom to mi idealno doaravamo.
Stoga je mogue da snovi na bezbrojne naine upozore ljude da se isprave. Kada je
san na pravi nain povezan s viim svijetom, moe biti vodilja u ovjekovu ivotu, i
tada, kada je dosegnut stupanj svjesne imaginacije, moe se vidjeti kako je san, koji u
poetku ak i imaginativnom znanju nudi slike izvuene iz ulnog svijeta, potpuno
metamorfozirao u moralno-duhovne dogaaje.
51
Dakle vidimo kako se za san moe rei da obinu svijest vodi u duhovni svijet, ako
je samo uzet na pravi nain. Ali sam takoer rekao da uzdiui se kroz imaginaciju do
duhovnog svijeta, nismo u istom stanju due kao to smo za vrijeme naeg ivota
ovdje na Zemlji. U ovom ivotu, ja stojim ovdje, stol je tamo izvan mene; izmeu
mene i stola postoji fiziki procjep. U trenutku kada uem u duhovni svijet, ovo
razdvajanje prestaje. Ja vie ne stojim ovdje sa stolom tamo preko; to je kao da se
moje cijelo bie iri preko stola i stol me uzeo u sebe. U duhovnom svijetu mi
uranjamo u togod da percipiramo. Stoga nae iskustvo, bilo u snovima ili svjesno u
imaginaciji, ne treba povezivati samo s naim unutarnjim ivotom, ve moemo
govoriti u duhovno znanstvenom smislu ako kaemo poetski da je cijeli svijet satkan
od snova. Zasigurno nije satkan iz igre atoma, to je san znanstvenika, ve iz onog to
sam opisao kao kaos Grka, iz tkanja naih snova i nae svjesne imaginacije. Nazvao
sam ga i subjektivnim i objektivnim, jer svijet nije istkan isto subjektivno; ali
moramo objasniti odreene aspekte svijeta kako je istkan od snova.
Na primjer, ako gledamo sjeme, ne bi trebali biti zadovoljni objasniti ga zakonima
fizike i kemije. Znanstvenik koji u sjemenu ne vidi nita vie osim onih zakona, ili u
embriju, ne moe ih nikako objasniti; jer priroda sanja u sjemenu i embriju njihova
sama esencija je tkanje ivota iz sna. Uzmite sjeme biljke u njemu ivi i tka san.
Nikada u to ne moete ui s intelektom, jer to je ogranieno na prirodne zakone;
morate tome pristupiti s ovjekovom sposobnou koja inae ivi u snu ili u svjesnoj
imaginaciji.
Ista vrsta sanjanja koja ivi tako u sjemenu takoer je aktivna u cijelom naem
organizmu tijekom naeg ivota na Zemlji. Stoga ne bi u naem organizmu trebali
tragati jedino za djelovanjem kemijskih i fizikih sila. Kada je ovjek tu pred nama
fiziki, moramo gledati na njega u njegovu vanjskom fizikom obliku kao na bie koje
ivi samo neko vrijeme u fizikom svijetu ula. Iza njega ivi neto drugo, nevidljivo
oku, neujno za uho, utoliko to su oni fiziki. Ali to se moe percipirati u imaginaciji,
i takoer u onom to moe biti doivljeno u nesvjesnoj imaginaciji sna. U cjelokupnoj
ovjekovoj tjelesnoj prirodi je sanjanje. Nain miljenja prirode nije kao ovjekovo
intelektualno miljenje to je sanjanje. Iz tog sanjanja, upravljane su snage nae
probave i naeg rasta, i svemu je dan oblik.
Kada se osvrnemo unatrag u zemaljskoj egzistenciji mi openito ponemo od ovog
doba kako bi nazvali ovo nae doba? Mogli bi uzeti jedan od njegovih simptoma i
zvati ga doba pisaeg stroja. Tako idemo natrag od ovog doba pisaeg stroja do
vremena kada je tek uvedeno tiskanje; i idui jo dalje natrag dolazimo moda u doba
Rimljana, u doba Grka, i zatim dolazimo u doba iz kojeg su doli vedski zapisi. Zatim
ostajemo bez vanjskih dokumenata. Mnoga su blaga iskopana iz grobnica egipatskih
kraljeva, ali uvijek na kraju dolazimo u vrijeme bez zapisa, gdje se moramo osloniti na
imaginacijsko i inspiracijsko duhovno znanje. Zatim se susreemo s granicom iza koje
je, za obinu svijest, prolost nejasna, u prilinoj mjeri kao to spavanje lei iza sna.
Vraajui se na ovaj nain natrag kroz vremensku evoluciju svijeta, dolazimo u stvari
do onog vela sna kojeg moemo doivjeti svake noi.
52
Ako tu toku dosegnemo svjesnom imaginacijom, dalja prolost zasvijetli na

duhovan nain. Ali javlja se razliito od svijeta o kojem uimo intelektualno i od
drevnih zapisa. Ta udaljena prolost u evoluciji svijeta, leei iza vela snova, otkriva
ovjeka u direktnoj vezi s boanskim duhovima. On je sam ipak boansko duevno
bie; i boanska duhovna bia, ija sudbina ne ukljuuje ulazak u zemaljsko tijelo,
susreu se s njim dok on eka svoju inkarnaciju na Zemlji.
Kada, dakle, gledamo natrag kroz povijest na ovaj veo kaosa, na veo sna o kojem
smo govorili tijekom zadnjih par dana, vidimo boanske duhove kako se nalaze sa
ipak duhovnim duama ljudi kojima je sueno da borave na Zemlji.
Nadalje, vidjeti emo kako su ove stvari, povezane kao to jesu s ljudskom
evolucijom, u isto vrijeme povezane s kozmikom evolucijom. Ondje gdje se u dalekoj
prolosti taj veo javlja nadahnutoj imaginaciji, vidimo, takoer, kako se unutar
kozmike evolucije o kojoj emo morati govoriti preciznije Mjesec, prethodno
ujedinjen sa Zemljom, odvaja i izlazi u kozmiki prostor, da tamo obilazi Zemlju.
Dakle zurimo natrag na veo sna, veo imaginacije, i gledajui kroz njega nalazimo
Zemlju ujedinjenu s Mjesecom, i ljudska bia u direktnom kontaktu s boanskim
duhovnim biima. Kada se taj veo sna javlja retrospektivnom zurenju imaginacije,
opaamo vaan kozmiki dogaaj Mjeseca, u sasvim drugaijem obliku, kako se
izvlai od Zemlje i ide naprijed u kozmiki prostor kao odvojeno tijelo. Tako gledamo
dalje natrag na evoluciju Zemlje, ovjeanstva, i svijeta, kada su sve one bile
ujedinjene s Mjesecom. ovjek je ve bio tamo, ali samo kao bie due i duha.
Kako zurimo sve dalje i dalje natrag, ne nalazimo epohu kozmike evolucije kada
ovjek nije bio tamo, barem u nekom prvobitnom obliku. Tako da, sa stajalita
duhovne znanosti, ne moemo rei da je milijunima godina Zemlja evoluirala samo
anorganski ili sa stvorenjima nieg reda, s ovjekom koji se pojavio tek poslije toga.
ovjeka nalazimo u razliitom obliku povezanog na svakom stupnju s tom
kozmikom evolucijom na koju se osvremo kada se, iza vela kaosa i sna, moemo
kroz svjesnu imaginaciju uzdii do onoga to nam se pojavljuje kao boanskoduhovna esencija svijeta.
Kao to sam rekao, kada gledamo sjeme ili bilo to u embrijskom stanju,
imaginativna spoznaja u njemu otkriva tkanje sna. Vidimo kako neto stvarno, iako
izraeno u snenim slikama, prevladava nad materijalnim dijelom sjemena. Svatko tko
u svijetu moe percipirati duhovno nai e to svugdje, premda u velikoj raznovrsnosti
oblika. Upravo je duhovno ono to prolazi kroz najrazliitije metamorfoze. I kada smo
potpuno shvatili kako u sjemenu biljke, u embriju ivotinje, ovo stvarno tkanje sna
prevladava, s pravom se pitamo: Kako je to, dakle, s oito mrtvim svijetom minerala?
Ako ovdje pogledamo kroz prozor ili proeemo ulicom, vidimo gole breuljke, svijet
koji izgleda potpuno beivotan, i odmah se javlja pitanje: Ako u bilo kojem sjemenu
biljke kojeg tamo pokupimo vlada slika sna, kako je s onim stjenovitim planinskim
masama, i sa svom beivotnom supstancom koja formira tlo kojim hodamo u
fizikom svijetu? Ako u biljkama vidimo vladavinu duha, koji u tkanju sna prianja
relativno lako na materijalni element, tako na isti nain preko imaginativne spoznaje
53
nalazimo duhovno u tim stjenovitim masama, ali ovdje se duhovno sastoji od

individualnih duhovnih bia.
Ta duhovna bia, meutim, u stanju su ne sanjanja ve dubokog spavanja. Kada
pogledate na te stijene i breuljke ne smijete o njima misliti kao da su proeti snenom
amorfnom maglom; trebate misliti kako individualna duhovna bia tamo spavaju.
Odmah emo vidjeti kako su ta duhovna bia nastala tako da su se razdvojila od viih
bia s viom svijeu. Vidjeti emo kako su ona sama, imajui u njihovom sadanjem
stanju samo svijest spavanja, rezultat te separacije, i kako ta bia elementala spavaju
svugdje vani u neivom svijetu. Kada hodamo preko tih planinskih masa stijena,
trebamo biti svjesni da svuda oko nas drijema kreativno tkanje duha u konkretnoj
formi. I ako dalje uemo u spavanje duha koji tka forme u beivotnom svijetu, u tim
biima elementala postajemo svjesni odreenog raspoloenja. Imaginacija nam
pokazuje ta bia, ali o njihovu raspoloenju nas ui inspiracija. U tim elementalima
planina, stijena, i tla, ivi ono to moemo otkriti u sebi kada na neto ekamo s
opravdanim oekivanjem. Tkanje i stvaranje due i duha u naizgled beivotnim
stijenama proeto je istim raspoloenjem oekivanja.
U stvari, ta bia ekaju da se probude iz dubokog spavanja u stanje sanjanja. To
uimo kroz inspiraciju, i naroito kada uemo pravo u ta bia kroz intuiciju. Sve s
ime se susreemo tamo vani, u onim brdima, oekuje da e jednog dana moi
sanjati, i tako e svijeu sanjanja zaivjeti zemaljska supstanca koja je poloena u
beivotnu materiju, i od tih stijena i breuljaka biti prizvani jo jednom kao embriji,
sjeme, ive biljke. To su zaista bia koja pred nae due donose predivnu magiju
prirode, stvarajui iz duha.
I tako, dok se ovdje kreemo meu tim stijenama i na njih gledamo u fizikom
svijetlu kojeg reflektiraju, mogu nam otkriti, ne u bilo kojem simbolikom smislu ve
kao stvarno znanje, kako sada spavaju, kako e u budunosti sanjati, i kako e, jo
kasnije, doi do potpuno svjesnog ivota elementalnih prirodnih bia, koja e jednog
dana postati bia istog duha.
Fiziki materijal u biljci jo je u stanju dostupnom snenom tkanju duha. U
stijenama, materija se mrvi. Gledajui natrag s imaginacijom i inspiracijom,
shvaamo kako je sve beivotno nastalo iz ivog. Kada ivo postane beivotno u to
moe uroniti spavajua duhovnost. Taj spavajui duh eka u beivotnom dok se ne
bude mogao probuditi u snove i beivotno dovesti preko u kozmiki embrijski ivot.
Sada, razni dijelovi Zemlje pokazuju na razliite naine to spavanje duhovnih bia
u planinama, u vrstoj kori Zemlje. Moglo bi se rei: Spavanje bia koja ekaju
njihovu budunost razlikuje se u oblastima kao to je ova, od njihova spavanja u
drugim dijelovima Zemlje. Ovdje u Penmaenmawr-u nalazimo da posebna
konfiguracija Zemlje, i povijesni karakter stijenja, omoguava tim spavajuim biima
da se uzdignu do prozranosti, da se protkaju ak i svijetlom, dok u ostalim
dijelovima Zemlje to ve dugo nije tako. Dakle ovdje, ako gledamo na tkanje kao
posljedicu ne samo zrane atmosfere, ve prevladavajue duevne atmosfere, koja
proima zrak ba kao to ljudska dua proima ovjekovo tijelo, tada u
54
Penmaenmawr-u nalazimo da je taj duevni element u atmosferi razliit nego

drugdje. Dati u vam samo jedan primjer da ovo razjasnim.
Recimo da se u odreenoj oblasti imaginativna spoznaja napree da prizove
imaginaciju onog to se tamo stvarno odvija. Tu imaginaciju moe biti vie ili manje
lako ili teko odrati, jer mogunost zadravanja imaginacije u svijesti varira u
razliitim oblastima. Ovdje smo u oblasti gdje imaginacija traje izvanredno dugo
vremena i tako moe postati veoma ivopisna.
Mudraci Druida, ili drugi slini, za njihove hramove i svetita traili su oblasti gdje
su uvjeti bili takvi da su imaginacijama doputali da ostanu a ne da se odmah
rasplinu kao oblaci. Stoga moemo razumjeti kako je to bilo da su takvi centri za sveta
mjesta Druida biti traeni sve do relativno nedavnih vremena. U ovoj oblasti se uvijek
osjealo da potekoa zadravanja imaginacije nije bila toliko velika kao na drugim
mjestima. Sve, naravno, ima svijetlu stranu i sjenovitu stranu. Kada imaginacija
ostaje, inspiracija je postala tea, iako dobiva na snazi. Zbog toga, togod duhovni
svijet imao za rei na ovom mjestu struji dolje sa mogli bi rei veim
intenzitetom, ali u rijeima koje su vanije i tee.
Stoga, ak i kada se radi o duhovnom, diferencijacije se mogu nai po cijeloj
Zemlji. Mogla bi se napraviti mapa koja pokazuje mjesta gdje, za imaginativnu svijest,
nema potekoa pri zadravanju imaginacija. Onim oblastima gdje brzo prolaze
mogla bi se dati druga boja, i dobili bi iznimno zanimljivu kartu Zemlje. Za
prevladavajui karakter duevne atmosfere ovdje, trebali bi posebno jaku boju
svjetlucavu, sjajnu boju, punu ivota.
Stoga potpuno vjerujem da e oni koji uestvuju u ovom ciklusu predavanja moi
ovdje percipirati neto od onog to bih nazvao ezoterijsko raspoloenje elementala.
Gleda kroz prozore, sree nas na naim etnjama, u stvari je svugdje prisutno na
sasvim poseban nain. Posebno sam zahvalan organizatorima ciklusa to su tako
odabrali mjesto gdje se moe rei da se netko s ezoterijskim susree na svakom
koraku. Tako je zaista i na drugim mjestima, ali ne s istom lakoom i neposrednou.
Tako sam posebno zahvalan za izbor ovog mjesta, od mnogih moguih za odravanje
ovakvog ciklusa. Sa gledita teme koja se raspravlja, za ovaj ciklus se moe rei da ima
svoje mjesto, na predivno lijep nain, u cjelokupnoj evoluciji antropozofskog pokreta.
Biti e jasno iz opisa koje vam dajem da izmeu fizikog svijeta ula i duhovnog,
nadulnog svijeta, postoji barijera koju s odreenom ispravnou zovemo Prag
duhovnog svijeta.
Ve sam u raznim prilikama ukazao kako je nuno da trebamo moi prijei prag,
jo imamo o tome za govoriti detaljnije. Ali ve ste zakljuili iz mojih predavanja da je
u starijim periodima ljudske evolucije prijelaz praga bio prilino razliita stvar nego
to je to danas. U onim drevnim vremenima ljudi su mogli prijei prag na drugi nain
jer je ak i danju njihova svijest bila snolika, ali ba iz tog razloga vie osjetljiva za
nadulno. Dakle, na nain na koji sam opisao, prolazili su uvara praga polu-svjesno,
sneno, i pri odlasku na spavanje i pri buenju.
55
Ovdje vidimo tranziciju od ljudi starijeg tipa, s malo slobode, do onih koji su
postajali sve vie slobodni. Ovaj bivi determinizam je bio povezan s injenicom da su
pri odlasku na spavanje, i pri buenju, ljudi imali neku percepciju uvara praga, koji
je tamo stajao dajui upozorenje. Sada, umjesto ove neslobodne situacije, imamo
nesposobnost sadanje svijesti da vidi u duhovni svijet, to oznaava sve veu
slobodu: u tome lei princip ovjekova napretka.
Stoga moemo rei da, gledano iz duhovnog svijeta, ljudi su mnogo izgubili upravo
zato jer su tijekom njihove evolucije trebali biti voeni prema slobodi. Meutim, ono
to je bilo izgubljeno, mora biti ponovno steeno, na nain na koji bi pokazala, na
primjer, antropozofija. I sada je povijesno vrijeme kada stremljenje da se ponovno
stekne ono to je bilo izgubljeno mora zapoeti.
Ali svuda, meu najrazliitijim ljudima, jo se podie neto naslijeeno iz ranijeg
doba, kada je ovjekov odnos prema duhovnom svijetu bio razliit. Tako da danas, u
svijesti onih predanih intelektualizmu, postavljena je stroga granica, u pravilu,
izmeu onog to doivljavaju u svijetu ula i onog to lei iza u duhovnom svijetu.
Granica je u stvari tako rigorozno odravana da ak i prosvijetljeni duhovi ne ele
priznati mogunost da je prijeu.
U mojoj kratkoj skici puta u nadulni svijet, napomenuo sam da je mogue prijei
granicu i ui u taj svijet pri punoj svjesnosti. Ali kao relikt iz vremena kada je ovjek
ulazio u duhovni svijet na vie instinktivan, nesvjestan nain, i ak je u njegovoj
dnevnoj svijesti imao u sebi vie od duhovnog svijeta, u njegovoj evoluciji danas jo
uvijek se podie odreeno naslijee iz prolosti. I to je neto to je imperativ da
shvatimo preko svjesne duhovne spoznaje. Jer, ako nije pravilno shvaeno,
manifestira se na mnoge obmanjujue naine, a u ovim stvarima takve greke mogu
postati veoma opasne. Stoga tijekom ovih predavanja, namijenjenih da opiu
evoluciju ovjeka i svijeta, moram govoriti o ovom pitanju granice, gdje se ono to je
bilo prirodno i uzeto zdravo za gotovo meu ljudima ranijih epoha danas ponovno
javlja, i moe voditi do opasnih iluzija u onima koji nemaju neophodno jasno znanje
za nositi se s time.
Meu tim pojavama, smjetenim za obinu svijest na granici izmeu ulnog
svijeta i nadulnog, su vizije. Mislim na vizije gdje se, u stanju halucinacije vie ili
manje kontrolirane od osobe o kojoj se radi, pojavljuju slike koje imaju sasvim
odreene oblike i boje moe ak izgledati da govore ali ne odgovaraju niem
vanjskom. Za normalnu percepciju, objekt je vani; slika, na sjenovit nain unutra; i
osoba je savreno svjesna kako je sjenovita, konceptualna slika povezana s vanjskim
svijetom. Vizija se javlja sama po sebi, tvrdei da je stvarnost po vlastitom iskazu.
Osoba podvrgnuta takvim vizijama postaje nesposobna za ispravnu procjenu kakva je
stvarnost u slikama koje se pred njom pojavljuju bez njene inicijative.
Kako, dakle dolazi do vizija? Do njih dolazi jer ljudsko bie jo posjeduje
sposobnost da prenese u njegov budni svijet ono to doivljava tijekom spavanja, i
dovoenja toga u konceptualni oblik ba kao to radi s njegovim ulnim
percepcijama. Bilo da, nakon percepcije sata koji postoji fiziki za ula, pravim
56
njegovu unutarnju sliku, ili da, nakon doivljavanja u snu oblika i unutarnje
stvarnosti vanjskog objekta, probudim se i napravim sliku mog doivljaja, jedina
razlika izmeu dva procesa je da ja jedan od njih kontroliram stoga je njegova slika
manje sjenovita i ravna dok je drugi proces van moje kontrole. U potonjem sluaju
ne nosim nita stvarno prisutno u moj konceptualni ivot, ve neto doivljeno kada
je dua bila vani u prolom moda davno prolom spavanju, i iz tog iskustva sna
ja gradim viziju.
U ranijem dobu ljudske evolucije, kada je odnos ljudi i prema fizikom svijetu i
duhovnom svijetu bio voen instinktom, takve vizije su bile savreno prirodne;
ljudski napredak ih je uinio nekontroliranim, iluzornim stvarima kakve su danas.
Mora nam stoga biti potpuno jasno da modernom ovjeku neto nedostaje: kada on
ima neko iskustvo u duhovnom svijetu tijekom spavanja i vraa se u fiziki svijet, vie
ne uje upozorenje uvara praga: Sve to si doivio u duhovnom svijetu treba imati
na umu i ponijeti natrag u fiziki svijet. Ako to nosi natrag, znati e to je sadrano u
viziji. Ali ako mu se vizija javlja jedino u fizikom svijetu, bez da shvaa da ju je ponio
natrag iz duhovnog svijeta, tako da ne shvaa to je to stvarno, tada je bez voenja, i u
milosti iluzije to se tie njegovog vizionarskog doivljaja. Dakle moemo rei: Do
vizija dolazi jer ovjek nesvjesno prenosi njegovo iskustvo spavanja u njegov budan
ivot, i zatim u svom budnom ivotu koncepcije doivljaja koncepcije koje su
mnogo bogatijeg sadraja nego obine sjenovite, i njih izgrauje u ivopisne vizije
zajedno sa bojom i zvukom.
Druga stvar do koje dolazi je ovo. ovjek prenosi u njegov ivot spavanja osjeaje i
percepcije onakve vrste kakve ima u fizikom ivotu. Zatim, kada se odvija prenoenje
toga u otvoreno more ivota spavanja, upozoren je da bude oprezan i ne radi nita
budalasto. Ako je spavanje veoma lagano daleko uobiajenije stanje u
svakodnevnom ivotu nego se shvaa, jer smo esto malo uspavani dok se sasvim
normalno kreemo, i trebali bi biti vie svjesni toga moemo tada, bez da
primijetimo, prenijeti preko praga nau svakodnevnu sposobnost percepcije. Tada se
javljaju oni opskurni osjeaji, kao da netko iznutra gleda neto to se dogaa u
budunosti, bilo sebi ili nekom drugom, i imamo predosjeaj. Dakle, dok do vizije
dolazi kada se iskustvo tijekom spavanja prenosi dolje u budan ivot i prag je prijeen
nesvjesno, do predosjeaja dolazi kada smo u laganom spavanju bez da to shvaamo
i, mislei da smo budni, prenosimo preko praga, opet ignorirajui uvara, nae
dnevno iskustvo. To, meutim, lei tako duboko dolje u podsvijesti da nije
primijeeno. Mi smo, naravno, u sve vrijeme povezani s cijelim svijetom; i ako bi
mogli izvui to znanje iz podsvijesti, trebali bi takoer moi izvui puno toga drugog.
Sada vidite kako, zbog tih nasljea iz evolucijske prolosti jo mogu biti doivljene,
vizije koje se javljaju na jednoj strani praga, predosjeaji na drugoj. Ali ovjek takoer
moe zastati na pragu i ipak ne zamijetiti uvara. Zatim moe biti trenutaka kada je
iznutra, u njegovoj dui, on kao takorei opinjen. Ali rije opinjen sasvim ne
pristaje, jer on nije opinjen u smislu koji obino pridajemo tom izrazu prije je da
njegov stav due pretrpljuje promjenu. Kada dolazi na prag na takav nain da jo
percipira ono to je u fizikom svijetu dok ve percipira ono to je u nadulnom,
57
doivljava neto to je raireno u odreenim oblastima na Zemlji drugi uvid, polusvjestan doivljaj na pragu. Stoga da sumiramo ova naslijea iz prolosti, pojave u
ovjekovu ivotu kada je njegova svijest priguena, imamo one koje se javljaju na ovoj
strani praga kao vizije; one koje se javljaju iza praga kao predosjeaji; one zapravo na
pragu kao drugi uvid.
Sutra u morati detaljnije govoriti o osobinama ove tri oblasti, idui od njih da
opiem svjetove nejasno naznaene vizijom, predosjeajem i drugim uvidom
svjetove koje e novo znanje morati potpuno razjasniti pojaanoj svijesti.
58
PREDAVANJE VII
Proimanje razliitih svjetova
U ljudskom ivotu postoji stalno uzajamno djelovanje izmeu nadulnog svijeta i
svijeta ula; a takoer sam uputio na ekstremne sluajeve gdje dva svijeta ili
zapravo sva tri igraju ulogu jedan u drugom bez da ovjek tome ita pridonosi
preko svog vlastitog razvoja. Danas emo govoriti o ljudskim primjerima uzajamnog
djelovanja izmeu razliitih svjetova. Najprije u opisati obinu vrstu hodanja u snu,
zatim tip Jacoba Boehmea, i konano tip predstavljenu od Swedenborga.
Odnos ova tri tipa jedan prema drugom je takav da se za svakog moe rei da
pokazuje, kao da je od univerzalno vaeeg eksperimenta, kako je ljudska evolucija
povezana s evolucijom svijeta kao cjeline. I to u takoer napomenuti u onom to
imam za rei.
U prouavanju ova tri tipa ljudi, koji ulaze i naputaju duhovni svijet bez da
potpuno prepoznaju prisutnost uvara praga, zaista nalazimo da sva tri tip hodaa
u snu, tip Jacoba Boehmea i Swedenborg tip imaju nain percipiranja nadulnog
svijeta ili su, to je posebno tono za hodaa u snu, tamo aktivni to je razliito od
naina otvorenog od imaginativne, inspirativne, i intuitivne spoznaje. To dolazi iz
injenice da kada bilo tko ulazi u duhovni svijet a svatko to radi, makar samo
nesvjesno, kada god ide na spavanje sve stvari, kao to sam ve naznaio, postaju
razliite od onog to su u fizikom svijetu.
Iznad svega, tri osobine nadulnog svijeta, suprotnost su onima u fizikom svijetu.
Taj kontrast ima tako jak uinak na ljudska bia i tako je uznemirujui za sve to dre
tonim, ispravnim, zdravim i tako dalje u fizikom svijetu da, uzevi sadanje
zemaljsko stanje due i tijela, ljudi nikada ne bi bili konano premjeteni u duhovni
svijet bez dune pripreme. Stoga sam u mojoj knjizi, Znanje o viim svjetovima,
stavio poseban naglasak na nunost ispravnog naina pripreme. Tamo je opisana na
takav nain da e svatko tko slijedi upute biti u svakom smislu pripremljen za ulazak
u duhovni svijet na pravi nain. Meutim, sva tri tipa o kojima danas govorim, ulaze
ne zbog pripreme ve preko njihove sudbine, i njihova sudbina, njihova karma, titi ih
od svake opasnosti. Zaista, preko njihove karme oni su upoznati s mnogim stvarima u
vezi ovjeanstva koje se inae mogu znati jedino kroz imaginativnu, inspiracijsku i
intuitivnu spoznaju.
Najprije od svega, u duhovnom nadulnom svijetu, sva teina, sva gravitacija
nestaje. Kada je netko zaista u duhovnom svijetu, nikada nije ni u emu to se moe
izvagati, ve u nemjerljivom. Prvo svjesno iskustvo tamo je kao osjeaj koji bi u
fizikom svijetu mogli imati ako bi tlo nestajalo pod naim nogama, i moramo se
odrati preko naih vlastitih unutarnjih snaga.
59
Dakle morate zamisliti kako, ako zaista elimo ui u duhovni svijet, moramo imati
taj osjeaj da se tlo ispod nas izmaklo, i kako bez gravitacije na koju bi se oslonili,
moramo sebe odrati u slobodnom prostoru pomou snage unutar nas.
Druga stvar koja u nadulnom nestaje je sve ono to u fizikom svijetu imamo kao
ulnu percepciju. Kazano ukratko: u nadulnom svijetu svijetlo nestaje i nalazimo se
u tami. Ali to nije cijela pria, jer u stvari nije samo svijetlo ono to nestaje; svijetlo u
fizikom svijetu nestaje za slijepog, koji jo posjeduje druga osjetila. Ali u znanosti o
duhu rije svijetlost ukljuuje ne samo svijetlo i boju, ve sve ujno, lomljivo ili
perceptibilno kao toplina, i tako dalje. U nadulnom svijetu, sve to nestaje. I to se
moe posredno izraziti pozivajui se jednostavno na ono to je za mnoge ljude njihovo
glavno ulno iskustvo, i tako kazati: Gdje je bila svijetlost, sve postaje tama.
Trea stvar koju emo susresti u duhovnom svijetu i moramo teiti to osjetiti u
punoj stvarnosti je praznina umjesto punoe. Ovdje u fzikom svijetu openito
postoji neto za dodirnuti, a i kada nema niega jo uvijek ste okrueni zrakom.
Svugdje je punoa. U duhovnom svijetu je upravo suprotno; svugdje je praznina.
Stoga moemo rei: U fizikom svijetu ula, prevladavajua iskustva su o mjerljivom,
svijetlu u fizikom smislu, to ukljuuje sve doivljeno od osjetila; i tree, punoa.
Dok u duhovnom prevladava nemjerljivo; tama u kojoj ovjek mora dati njegovo
vlastito svijetlo razvijeno iznutra tijekom njegove evolucije; i praznina koju mora
ispuniti za viu svijest sa stvarnou koju apsorbira ulazei u druga duhovna bia kroz
Intuiciju.
Sada, kada je ovjek, kroz instinktivnu sudbinu, odveden izvan mjerljivog u oblast
gdje prevladava nemjerljivo, zahvaen je snagama od izvan Zemlje. Svatko tko se
kree fizikom Zemljom, ili ak kada lei dolje, uvijek je podinjen zakonima
gravitacije. Ako e od njih pobjei na par minuta, suprotna sila, protu-gravitacija,
ulazi u igru. On zatim unutar njega doivljava silu koja ga odvlai od Zemlje, umjesto
da ga za nju vezuje. To je ista sila koja dolazi od Mjeseca, osim svijetla kojeg
reflektira.
Kada se stoga, bilo tko kree Zemljom, u normalnom je ivotu izloen sili
gravitacije koja ga povlai dolje i vrsto ga dri za Zemlju. Ako je preko njegove
karme, to je onda povezano sa silama prirode koje u njemu prevladavaju, ta
zemaljska gravitacija u odreenim trenucima povuena, tako da na njega mogu poeti
djelovati snage Mjeseca kao protu-gravitacija, tada, premda je jo uspavan, poinje
lutati okolo. On je tada izloen silama koje vladaju njegovim fizikim i eterskim
tijelom koje su povezane ne samo sa silama koje su u svijetlu reflektirane natrag od
Mjeseca ve i mnogim drugim silama koje struje od Mjeseca ka Zemlji. Te sile vuku
ovjeka; one ga uvijek pokuavaju odvui od Zemlje. U trenutku kada je, umjesto da
je u stisku zemaljske gravitacije, on zahvaen silama protu-gravitacije, koje dolaze od
Mjeseca i djeluju protiv zemaljskih sila, moe lutati okolo na aknuti nain mjeseara.
Sile koje u tom trenutku imaju snaan utjecaj u ovjeku sasvim su razliite od
normalnih zemaljskih; ali to vrijedi samo sada. Te snage se sada mogu nai jedino
kod mjeseara, i nisu normalne. Pozovite ga njegovim zemaljskim imenom kada pod
60
utjecajem Mjeseca luta po krovu i on e pasti. Tada odmah dolazi u oblast snaga
Zemlje; ali u drugim epohama ljudima nisu davana imena kakva imaju danas, i
privremeno stanje hodaa u snu je tada bilo normalno. Svatko tko ispravno gleda na
stvari vidjeti e da je zemaljski ovjek, u njegovu takozvanom normalnom ivotu
danas, vezan silama Zemlje. aknuta osoba, meutim, upuuje nas daleko od ljudske
evolucije na evoluciju svijeta, i zapravo u epohu kada je evolucija svijeta bila evolucija
Mjeseca.
U trenutku kada ovjek ulazi u oblast evolucije Mjeseca, ponaa se kao da uope
ne ivi u fizikoj oblasti Zemlje, ve u astralnom svijetu, kao da astralno ulazi u fiziko
i koristi fiziko tijelo. I ono to astralno na taj nain razvija fiziki, jednom je bila
evolucija Mjeseca. Podsjeani smo da je astralna aktivnost u fizikom jednom bila
evolucija svijeta evolucija Mjeseca i tako e biti opet. Ali tada e ovjek pri punoj
svijesti moi hodati po strmo nagnutim povrinama, kao to danas mogu muhe. Ovo
je naznaka do ega e doi u budunosti za vrijeme evolucije Jupitera. Dakle, ako
ispravno razumijemo mjeseara, moemo prouavati fiziku sliku koju predstavlja,
kao da nam sama priroda demonstrira ono to smo doivjeli tijekom nae egzistencije
Mjeseca ne, naravno, u fizikom tijelu od mesa, ve u beskonano finijoj supstanci
i ono to emo ponovno doivjeti kada sasvim svjesno ovladamo fizikom
supstancom, tijekom evolucije Jupitera. Dakle ovo stanje hodanja u snu ukazuje i na
prolost i na budunost u evoluciji svijeta.
S tim u vezi mi smo u potpunosti zaokupljeni ljudskim biima koja moemo zvati
ljudi Mjeseca, koja u odreenim trenucima njihova ivota postaju mjeseari. Ali to
ponaanje hodanja u snu, to kretanje u nemjerljivom, moe biti postignuto duhovno,
pri punoj svijesti, ako u isto vrijeme netko ima dovoljno snage da ostane savreno
miran. Mjesear slijedi impulse snaga Mjeseca; on im se predaje nesvjesno i ini svaki
pokret na koji ga potiu. Ali svatko tko prolazi kroz to iskustvo s egzaktnom, svjesnom
vidovitou suzdrava se od bilo kojeg takvog pokreta; on ostaje miran. Uinak je da
pokreti u njemu pretrpljuju metamorfozu i postaju Intuicije. Stoga, svjesna Intuicija,
najvii razvoj striktne vidovitosti, zapravo se sastoji u zarobljavanju akcija koje je
hoda u snu od snaga Mjeseca instinktivno prisiljen izvravati. Svatko tko dovede do
ove metamorfoze ne predaje se fizikim snagama Mjeseca ve ih unutar sebe dri pod
kontrolom. Tako mu je omogueno da se intuitivno posveti odgovarajuoj
duhovnosti; odnosno, da postigne Intuiciju.
Stoga je jako dobro prouavati u ovim ljudima Mjeseca kako je, s jedne strane,
ovjek povezan s evolucijom svijeta, i sa druge strane kako su mjesear i egzaktni
vidovnjak suprotnosti. Dok su aknuti hodai u snu instinktivni ljudi, egzaktno
vidoviti su intuitivni vidovnjaci koji se, suzdravajui se od akcije, dre svog usprkos
Mjesecu. To je ono to nam je tu pokazano u odnosu ovjeka prema svijetu.
Sada, drugi od tri tipa ljudi o kojima sam danas govorio dolazi do izraaja kod
Jacoba Boehmea. On je bio toliko obdaren ovjek da je u odreenim trenucima
njegova ivota, kao da je kroz njegovu prirodnu sudbinu, njegovu karmu, on dok je
bio potpuno budan mogao pred sobom prizvati, umjesto svijeta obasjanog suncem,
61
tamni prostor. Iz onoga to sam ve rekao biti e vam jasno da je tu u pitanju ne samo
tama koja je odsutnost svijetla, ve brisanje svega percipiranog ulima. Bilo je
mogue za Jacoba Boehmea, pod odreenim uvjetima tijekom njegova ivota, da
bude suoen s tamom umjesto svjetlom, s tiinom i mirnoom umjesto raznim
zvukova u svijetu,i umjesto topline neim jednako suprotnim toplini ili hladnoi
to moemo zvati anti-toplina, i tako dalje. Tako da, ako bi kroz Inspiraciju netko
ispitao ova njegova stanja, bez da ih sam doivi, morao bi rei da je Jacob Boehme,
umjesto da oko sebe ima prostor obasjan suncem, u odreenim vremenima bio
suoen s potpunom tamom.
Ljudi koji imaju ovaj doivljaj bez da su ga svjesni koji su, zapravo, u lakom
spavanju premda jo se osjeaju kao da su u obinom svijetu obasjanom suncem
imaju ono to je nazvano drugi-pogled: i to je ono to je Jacob Boehme imao u
najizraenijoj formi. Jedino je, u njegovu sluaju, to manje primijenjeno na
pojedinosti Zemlje a vie na konstituciju Zemlje kao cjeline. to je, dakle, bila njegova
vizija?
Sada predstavite ovo sebi. Kada su drugi ljudi pred sobom imali svjetlost Sunca,
Jacob Boehme je imao upravo od toke gdje se vizualne zrake oiju susreu, pri
gledanju na neki objekt u daljini ili blizini, ili od iza toke gdje se pojavljuje barijera
kada savijemo nau desnu ruku preko nae lijeve i iskljuimo se od vanjskog svijeta
tamo je Jacob Boehme bio suen s tamom i tiinom s obzirom na sva njegova osjetila.
Zamislite tu potpunu tamu! Postoji fizika slika koja priblino tome odgovara. Kada
stojite pred ogledalom, ne vidite to je iza njega samo ono to je ispred. Duhovno,
to je isto za svakog tko gleda na nain Jacoba Boehmea. Tama otraga kreira naprijed
neto kao zrcalo, u kojem netko vidi reflektirani zemaljski svijet u njegovoj
duhovnosti. Dakle, ako bi bili tipa Jacoba Boehmea, u odreenim trenucima vaeg
ivota gledali bi u tamu, i, poto je tama zraila duhovni ivot Zemlje natrag prema
vama, vi biste promatrali duhovnu konstituciju Zemlje i tijek njene egzistencije.
To je bio snaan drugi-ogled koji je imao Jacob Boehme. Drugi ovjek moe imati
odreene trenutke u svom ivotu kada je suoen s tamom koja iskljuuje fiziko
svijetlo, omoguujui mu da gleda u duhovno. Zatim, ako razumije kako ispravno
koristiti to duhovno ogledalo, koje se sastoji jednostavno od postojanja tame, tada e,
kroz unutarnju komunikaciju izmeu svih zemaljskih stvari, djela i ak misli, dok je u
Europi moi percipirati prijatelja u Americi. Jer ono to percipiramo naim fizikim
oima i osjetilima rezultira, iznad svega, od djelovanja Sunca. Ali postoji takoer i
skriveno djelovanje Sunca, aktivno u svemu u mineralima, biljkama, ivotinjama, a
takoer i ljudskim biima. Dok ste moda u Europi, ipak preko tog skrivenog
djelovanja Sunca unutar vas, vi ste u komunikaciji s prijateljem u dalekoj Americi, u
kome su aktivne te iste snage.
Te komunikacije imaju karmike uinke. Mnogo osoba je imalo njihovu sudbinu
za brak, ljubav, prijateljstvo, povezanu s nekim u Americi, moda, tko im je bio
nepoznat u to vrijeme. U ovom djelovanju karme na Zemlji aktivne su skrivene snage
Sunca; one postaju tamo vidljive, kao da su u ogledalu.
62
To posebno vrijedi za ljude koji vode izolirane ivote na otocima, u planinskim

dolinama, ili na drugim mjestima pogodnim u tom smislu, i injenica da je drugipogled prilino uobiajen na takvim mjestima je zato jer osobe koje vode osamljene
ivote spremnije od ostalih reagiraju za ove unutarnje komunikacije i u ivotu su
sposobni oko sebe rairiti djelominu tamu. Otuda kotski i Westphalijski drugipogled, i drugi-pogled u usamljenim dolinama Alsace tako prekrasno opisan od
Oberlina. Tako se ovakve stvari pojavljuju na posebnim podrujima Zemlje. Ondje
gdje su izvorne, kao oni skriveni uinci Sunca o kojima sam upravo govorio, treba ih
prosuivati sasvim razliito od naina na koji se obino prosuuju u naem
materijalistikom dobu.
Neki ljudi ovih dana, ponosni na svoju pamet, raspravljaju da li je ikada postojao
kralj Arthur, da li je on stvaran lik ili legenda. Ali oni koji mogu dublje pogledati u
stvar rei e drugaije. I za njih, svatko tko dvoji da li je kralj Arthur ikada ivio
daleko su mnogo vie legende nego kralj Arthur! Uzmite modernog uenjaka koji
porie postojanje Arthura dakle, on je fiziki prisutan meu nama, ali u stvari on
mnogo vie pripada oblasti saga i legendi nego kralj Arthur, barem po miljenju onih
koji mogu vidjeti istinu ovih stvari.
Stoga moemo rei za ljude koji imaju drugi-pogled, dar koji se u najviem
stupnju manifestira kod Jacoba Boehmea, da su oni u posebnom smislu ljudi Sunca.
Ba kao to mi normalno vidimo uinke Sunca u vanjskom svijetu, ti ljudi Sunca su
iznutra proeti skrivenim sunevim snagama. I ba kao to je na prvi tip vien da se
sastoji od ljudi Mjeseca, drugi tip se sastoji od ljudi Sunca, kao to je Jacob Boehme s
njegovim drugim-pogledom. Oni su ljudi Sunca koji preko njihove karme unutar sebe
nose neto to danas nije normalno, ali upravo iz tog razloga potpuno u skladu sa
stvarnou; jer ono to danas nije normalno bilo je, u neko vrijeme, sasvim normalno.
Dakle, shvaajui to ljudi s drugim-pogledom mogu percipirati, dovodei k nama
prirodu skrivenih snaga Sunca, kojima su proeti ti ljudi Sunca, moemo rei: Ovo to
ivi u skrivenim uincima Sunca, sada abnormalno, na ranijem stupnju evolucije
Zemlje bilo je normalno, i ponovno e biti normalno. Bilo je normalno za vrijeme
perioda koji je kao evolucija Sunca prethodio evoluciji Zemlje. Tada je za ljude bilo
normalno da svugdje gledaju u tamu kao da je ogledalo, da bi imali duhovno
reflektirano natrag njima. Cijela je Zemlja prola kroz taj stupanj evolucije koja je
nainila ovjeka, u njegovoj slaboj, nestalnoj materijalnosti u to vrijeme, ovjekom
Sunca. Svijest je tada bila veoma priguena.
To stanje e doi opet. ovjek e tada s punom svijeu moi prodrijeti u tamu oko
njega, vlastitim naporom proizvevi reflektiranu sliku cijelog svijeta. U to emo
vrijeme stii do evolucije Venere, budueg stupnja evolucije Zemlje.
Osobe koje ele stei drugi-pogled moraju napustiti njihove proste percepcije i
osjetljivost, i senzacije koje primaju od fizikog u njihovu okruenju; moraju iz sebe
izvui slobodnu osjetljivost. To tog se takoer moe doi iznutra, premda ne bez
opasnosti. To moe napraviti svatko tko fiksira svoje zurenje ne preporuam to,
jednostavno vam dajem injenice na neki blistavi objekt, tako da pobudi stanje
63
fascinacije. Na taj nain vanjska senzibilnost je oslabljena, unutarnja senzibilnost je

potaknuta, i drugi-pogled je evociran. U drevna vremena, pod odreenim
okolnostima, drugi-pogled je potican sasvim sustavno. Prie o tome navode magino
zrcalo: to je u stvari bio instrument dizajniran da fascinira i tako ugasi vanjske
senzacije, time prizivajui unutarnju senzaciju kao njenu polarnu suprotnost. Fiziko
zrcalo je dakle koriteno za prizivanje duhovne refleksije. Nije bilo vano ono to se
vidjelo u fizikom zrcalu; fiziko zrcalo je samo odnijelo sve vanjske senzacije i
pobuena je unutarnja senzacija. Tako se pojavilo vjerovanje da se u samom
maginom zrcalu mogu vidjeti osjeaji, misli, i tako dalje, udaljenih prijatelja. U
stvari osoba je vidjela stanje due do kojeg je u njoj dolo pomou obinog zrcala.
Svatko tko izmami ovu vrstu vienja vidi aktualne stvarnosti. On vidi duhovnu
aktivnost koja se odvija u carstvima prirode, i on je, takorei, ujedinjen sa svime na
Zemlji to je suncoliko.
Da bi se zaista razumjeli spisi Jacoba Boehmea, treba njihov cijeli sadraj uzet kao
da je izveden iz sloenog, predivnog drugog-pogleda.
Druga osobnost, Paracelsus, bio je konstituiran na slian a ipak nekako razliit
nain. Senzacija je u njegovu sluaju kombinirana s veom intelektualnom snagom;
stoga je on uvijek interpretirao slike koje su mu otkrivene drugim-pogledom. Kada
intelektualno promiljamo o fizikim, ulno opazivim stvarima, mi ih ne mijenjamo,
jer suoen s fizikim intelekt je nemoan; ali nije bespomoan suoen s bilo ime
vienim u zrcalu na opisani nain. Percipirati unutarnju konstituciju svijeta tako isto
u pogledu drugog-pogleda mogue je jedino za nekog kao to je Jacob Boehme, koji se
mogao sasvim nesebino predati vanjskim stvarima. Vjena ljubav s kojom je gledao
na sve stvari, i koja je uinila da se osjeti u njegovu cjelokupnom nainu dohvaanja
reflektiranih slika duhovnog u svijetu, govori u gotovo svakoj liniji koju je napisao.
Tako su te refleksije za njega ostale u krajnjoj istoi kao vrsta Imaginacija duhovnog
u svijetu.
S Paracelsusom, sve te stvari su pretrpjele promjenu u skladu s njegovom jakom
intelektualnom sklonou. Stoga su to reflektirane slike dane u drugaijoj formi. ak i
od fizikog zrcala moete nauiti da ono to reflektira moe pretrpjeti promjenu
trebate samo pogledati svoje lice u konkavnom zrcalu. Zasigurno bi bili neskloni da
imate lice kakvo tamo vidite! To je vie manje ono to intelektualnost ini
reflektirajuoj povrini u koju netko gleda ako je taj intelektualan kao Paracelsus.
Meutim, pomou toga, prodire se dublje u unutarnje snage.
Tako je Jacob Boehme, promatrajui sve stvari s njegovom uistinu uzvienom
ljubavi, postao kontemplativni promatra; dok je Paracelsus, koncentrirajui se vie
na unutarnje snage, i distorzirajui zrcalne slike s kojima je imao posla, blie
pristupio iscjeljujuim snagama koje lee izmeu stvari kao skrivene snage Sunca.
Kada netko ui svjesno ovladati skrivenim snagama Sunca, tako da za gledanje
reflektiranih slika ne koristi razastrtu tamu ve u tamu unosi unutarnje svijetlo
upaljeno u dui i duhu kroz meditaciju i koncentraciju; kada postane sposoban s
64
unutarnjim duevnim snagama ispuniti prostor inae osvijetljen fizikim Suncem

tako da ga moe osvijetliti svijetlom njegove vlastite due i duha, tada se zaista
pojavljuju svjesne Imaginacije. Ova svjesna Imaginacija, koja se moe pobuditi na
nain koji smo nauili na putu znanja, izvor je onoga to je Jacob Boehme, kao ovjek
Sunca, u odreenoj mjeri nesvjesno zapisao u njegovim spisima, manje vladajui
svijetom ideja i tako dalje.
I dakle, ba kao to se Intuicija pojavljuje kada su tajne snage Mjeseca u ovjeku
vrsto drane, a nisu izraene u mjesearskim lutanjima, tako su i zrcalne slike
prizvane od snaga Sunca iz duhovne tame promijenjene u svjesnu Imaginaciju.
Dok tip hodaa u snu ivi u snagama Mjeseca, a tip Jacoba Boehmea u onima od
Sunca, tako i trei tip ivi u uvjetima topline i hladnoe uvijek prisutnima u prostoru
oko Zemlje. U normalnom ivotu ljudi su priviknuti na prevladavajuu temperaturu.
Ali postoji delikatna, intimna senzitivnost koja postaje nezavisna od vanjske topline
ili hladnoe, i upravo suprotno vrlo je osjetljiva na skrivena djelovanja topline i
hladnoe koja proimanju okolni prostor i prodiru u Zemlju. Takva sposobnost za
opaanje tih skrivenih djelovanja u odreeno vrijeme u njegovu ivotu je steena od
Swedenborga. Svatko tko eli prouavati misterioznu stranu Swedenborgova ivota
postepeno e doi do toga da jasno vidi da se ta osjetljivost kod njega pojavila u
odreenoj dobi, jer je sve to tog vremena on bio istaknuti predstavnik slubene
znanosti njegovih dana: njegovi spisi na tom polju su veoma brojni. Nisu svi tada
objavljeni, ali sada drutvo vedskih uenjaka priprema izdanje njegovih znanstvenih
radova u mnogo tomova. Swedenborg e zasigurno ovim uenjacima biti tvrd orah!
Oni moraju priznati da njegovi radovi dokazuju da je bio jedan od najveih genija
svog doba, ali je u odreenom trenutku u ivotu postao vidovit to je, po miljenju
onih koji ureuju njegova slubeno priznata djela, druga rije za budalast.
Sada radije moramo usmjeriti panju na ovu viu viziju razvijenu od Swedenborga
nakon to se upoznao s ostalim priznatim znanjem njegovih dana. Moramo poblie
ispitati razloge za njegovo postajanje budalastim u oima slubenog uenja.
Gledajui dublje u Swedenborgovu osobnost, nalazimo da je izgubio osjetila jer
je u svojoj etrdesetoj godini razvio neodoljivu ljubav za sve to je do tada nauio.
Teko je mogao biti itko tko je volio isto znanje kao to ga je zavolio Swedenborg. Ta
ljubav za znanje je ono to mu je omoguilo da u odreenoj toci njegova ivota na
vlastiti nain pogleda u duhovni svijet, i postane osjetljiv na skrivene uinke topline i
hladnoe u okolnom prostoru.
Ti skriveni uinci topline i hladnoe ne dolaze niti od Mjeseca niti Sunca, ve
uglavnom od nebeskog tijela koje alje veoma skromne zrake u meuplanetarni
prostor od Saturna. Te umjerene zrake nose skrivene snage koje su, u odreeno
vrijeme njegova ivota, osobito proele Swedenborga. Na raun toga je razvio
sposobnost za percipiranje, umjesto punoe s kojom smo okrueni u svijetu ula,
praznine i za to je, jednog dana, postao osjetljiv. Nije se trudio da to postane;
pojavilo se instinktivno. Nije proao nikakav trening kakav sam opisao u knjizi
Znanje o viim svjetovima; ta osjetljivost je osvanula u njemu kao delikatni vii
65
instinkt. I tako je postao sposoban gledati u svijet ne u fiziki svijet koji je opaziv
tek kada smo uli u stanje topline i hladnoe koje struje kao zrake od Saturna kroz
meuplanetarni prostor. Tako je razvio veoma individualan oblik vizije.
Ako itate to je Swedenborg zapisao kao rezultat te vizije, to zaista izgleda gotovo
kao eterizirano, utananjeno, zemaljsko iskustvo. Duhovna bia koja vidi, aneli,
arhaneli, i tako dalje, zasigurno se kreu u slobodi nemjerljivog, ali gotovo na nain
zemaljskih bia. Moemo pitati da li je svijet koji je gledao bio stvaran, ili je
jednostavno u prazninu projektirao ono to je izvukao iz vlastitih unutarnjih resursa.
Ne istina je sasvim drugaija. Osim svijeta u koji gledamo s naim fizikim
osjetilima, i osim drugog svijeta kojeg moemo doivjeti, eterskog svijeta, mi smo isto
okrueni duhovnim svijetom. U tom duhovnom svijetu postoje duhovna bia koja
nikada nisu sila na Zemlju, bia koja vode ivot pokreta i aktivnosti. Ta bia moraju
slati svoj utjecaj u zemaljski ivot; stoga ona pruaju eterskom elementu Zemlje
njihovu aktivnost u isto duhovnom svijetu. To moemo opisati na ovaj nain. Zemlja
je okruena, proeta, njenim eterskim elementom, a vani zapravo izvan prostora
svijet je tih aktivnih duhovnih bia koja ulaze u zemaljsku oblast. Zemlja je ono to
jest jedino kroz aktivnost tih bia.
Ova aktivnost zrai u zemaljsku oblast, ali zrai i natrag i reflektirana je u eter
Zemlje; i snage etera su zapravo eterska realizacija duhovnog iznad njih. Kada
prouavamo etersko oko nas na Zemlji, nalazimo da je proeto aktivnou tih
duhovnih bia u formi eterskih slika. Stvarna aktivnost se odvija iznad toga ili unutar
toga. Ono to nas neposredno okruuje na Zemlji aktivnost je koja je projektirana
natrag u eter Zemlje. To je upravo kao da ogledalo ne samo da reflektira slike ve
postepeno razvije vlastitu aktivnost. Duhovna aktivnost zrai natrag od Zemlje u eter,
i ta aktivnost je zaista projekcija duhovne aktivnosti.
Kao to je Jacob Boehme u zrcalu vidio refleksiju onog to se odvija u ljudskom
tijelu ili u prirodi, na nain na koji sam to opisao, za Swedenborga je sama Zemlja bila
zrcalo koje mu je natrag u eter bacalo slike duhovne aktivnosti u duhovnom svijetu.
Moemo rei da ono to je vidio nije duhovni svijet, ili moemo jednako tako rei da
jest. To je samo realizacija slike reflektirane od Zemlje. To je istinita slika, ali istinita
jedino kao refleksija stvarnosti koja lei iza nje.
To je ono to je Swedenborg percipirao. U eteru Zemlje je vidio kako nadzemaljska
bia razvijaju snage u eteru snage koje igraju pozitivnu ulogu u ljudskom ivotu a
takoer i u drugim oblicima ivota na Zemlji. Te eterske sile nisu ni aneli niti
arhaneli, ve snage koje vibriraju u eteru. Danas ni za koga nije normalno da vidi u
te skrivene eterske snage, koje svugdje u okolnom eteru projektiraju sliku viih
duhovnih arhetipova. Meutim, u ranijoj epohi evolucije Zemlje, to je bilo savreno
normalno u vrijeme koje je prethodilo evoluciji Sunca i moe se zvati doba Saturna.
U to vrijeme je obznanjeno da emo jednog dana doivjeti doba Venere, nakon kojeg
e doi doba Vulkana.
66
Kod Swedenborga se pojavila ova posebna vrsta vizije nain egzistencije koji je
Zemlja jednom prola; kako je Zemlja otkrivala sebe ovjeku tog vremena; i kako e
otkriti sebe u budunosti.
Kada je netko stekao sposobnost svjesnog gledanja slika koje je Swedenborg
promatrao u eteru; kada praznini prostora svijeta moe suprotstaviti vlastitu puninu
tada, za egzaktnu vidovitost, bia koja su eterski reflektirana za Swedenborga
nestaju iz eterske vizije, i poinju biti ujna za duhovno sluanje, duhovne ui. Kada
su zbrisana kao vizionarske slike, ona postupno postaju Inspiracije, odjekujui u
svijesti iz duhovnog svijeta.
Stoga moemo rei: Nesvjesna Imaginacija, pojavljujui se u Swedenborgu kao
eterske slike, e ako se paljivo promatraju upozorenja uvara praga, to
Swedenborg nije mogao proi metamorfozu i ponovno se pojaviti kao potpuno
svjesna astralna Inspiracija.
Sada sam vam pokazao kako su vie podsvjesna stanja hodaa u snu, vrsta vizije
Jacoba Boehmea, i vrsta Swedenborga, povezana s onim za ime se moe teiti
svjesno kao Intuicijom, Imaginacijom, Inspiracijom. Danas su morale biti razliito
poredane jer sam davao kozmiku sliku. Ako je to napravljeno u skladu ne sa
imenima ve stvarima po sebi, tada, ako e se opisi dati sa razliitog stajalita, niz
treba biti promijenjen, ba kao to se stvari mogu pojavljivati u razliitom poretku
kada je promijenjena perspektiva. Na primjer, recimo da sam izmeu dvoje ljudi,
jedan je iza mene a drugi ispred. Ako idem ispred, mogu se suoiti s obojicom. Tako
se, takoer, u kozmikom prostoru stvari mijenjaju u skladu s naom tokom
promatranja.
Zato u mojim ciklusima predavanja nalazite da se stvari pojavljuju razliitim
redom prema razliitim stajalitima sa kojih ih treba opisati. Kada se to ne cijeni
potpuno i ustraje na apstraktnom pristupu, rei e se: Ovo se ne uklapa. Ali jedini koji
mogu zadovoljiti istog intelektualistu kod ovih stvari oni su iji su opisi izvedeni iz
samih pretpostavki. Svatko tko opisuje stvarnosti mora im dopustiti da se pojave
kontradiktorno, kao to sa razliitih stajalita esto i mogu.
67
PREDAVANJE VIII
Za vrijeme spavanja i nakon smrti
Iz onog to je kazano o odnosu spavanja i budnosti u ovjeku, i takoer o
pripadnosti njegova organizma, moglo se vidjeti da u spavanju doivljava duboki
rascjep u njegovoj zemaljskoj egzistenciji. Znamo da treba praviti razliku izmeu
dijela ovjeka koji je materijalno opaziv osjetilima, njegova fizikog tijela, i dijela koji
se moe vidjeti jedino kroz Imaginaciju, njegove etersko tijelo ili tijelo formativnih
snaga. Ovo tijelo formativnih snaga obuhvaa takoer i ive snage koje ovjeku
omoguuju da raste, temelj su nutritivnih procesa i openito ga izgrauju. Kao to
smo vidjeli, tijelo formativnih snaga ukljuuje takoer i cijeli sustav ovjekovih misli.
Sjedinjena s njegovim tijelom formativnih snaga i njegovim fizikim tijelom dva su
via lana, koja moemo zvati astralno tijelo i ego-organizacija.
U ovjekovu ivotu tijekom dana ova etiri lana njegova bia su u aktivnom
unutarnjem odnosu jedan s drugim. Ali kada prijee u stanje spavanja, njegovo
fiziko i etersko tijelo odvajaju se od ega i astralnog tijela. Ona ostaju ako se tako
moe rei u krevetu, dok astralno tijelo i ego organizacija ulaze u isto duhovni
svijet. Tako je, od padanja u san dok se ne probudi, ovjekovo bie razdvojeno na
dvoje na jednoj su strani njegova fizika organizacija i etersko koje nosi njegov
svijet misli; na drugoj, ego i astralna organizacija.
Vjerujem da je netko tijekom ovih dana izrazio bojazan: Ako pri spavanju ovjekov
cijeli svijet misli ostaje u eterskoj organizaciji, tada on nee moi efikasno nositi u
stanje spavanja misli koje moe dohvatiti jedino kada je budan. To pokazuje
odreenu anksioznost da ne bi elje za neijeg prijatelja, na primjer, ili misli koje se
odnose na odsutnog, izgubile svu mo jer ne mogu biti prenijete u ivot spavanja.
elio bih odgovoriti slikom.
Teko da ete uti od nekog tko je, elei pogoditi metu, mislio da mora baciti svoj
pitolj na nju. Dok jo uvijek dri pitolj on puta punjenje da obavi rad, i ne moete
rei da nita ne dosee metu zato jer je pitolj ostao u ovjekovim rukama. Upravo je
tako i u sluaju koji razmatramo. Uinci naeg ivota misli kada smo budni tijekom
spavanja ne nestaju jer misli ostaju u fizikom i eterskom tijelu. Posebno je vano s
tim suptilnim materijama da budemo precizni u naem miljenju precizni u
stupnju nepotrebnom u fizikom svijetu, gdje same stvari pruaju neposredne
korekcije. Meutim, iz onog to je reeno u zadnjih nekoliko dana, vidjeti ete da
mnogo intimniji odnos postoji izmeu fizikog i eterskog tijela nego izmeu eterskog
tijela i astralne organizacije. Jer kroz cijeli zemaljski ivot fiziko i etersko tijelo
ostaju zajedno, nikada se ne odvajajui ak i kada se, pri spavanju, etersko i astralno
tijelo moraju odijeliti.
68
S druge strane, postoji bliska veza, izmeu ega i astralne organizacije, jer ni oni se
nikada ne razdvajaju jedno od drugog tijekom ivota na Zemlji. Ali veza izmeu
astralnog i eterskog tijela je slabija, i tu se odvajanje moe dogoditi. To ima sasvim
odreeni uinak na ovjekov zemaljski ivot, a takoer i na njegov ivot izvan Zemlje.
U naem budnom stanju mi dajemo ivot naim osjetilima kroz na ego, a kroz
astralno tijelo naem nervnom sustavu; i do ega dolazi na taj nain mi aljemo dolje
u etersko i fiziko tijelo, poto to moramo ako emo ivjeti u fizikom svijetu. Stoga,
poto sve mora biti utisnuto u fiziko tijelo, kako bi se ispoljilo u ivotu od roenja ili
zaea do smrti, materijalist pretpostavlja da fiziko tijelo moe initi cjelokupno bie
ovjeka.
Ovaj rad sjedinjavanja iskustava zemaljske egzistencije u etersko i fiziko tijelo ne
odvija se, meutim, bez susretanja prepreka i smetnji. Mi nikada nismo u stanju
odmah slati dolje u organe tih tijela naa iskustva i misli utjelovljene u naem
nervnom sustavu, jer sve to apsorbiramo od vanjskog fizikog svijeta na poetku je u
obliku oblikovanom od tog svijeta. Ako, na primjer, percipiramo neto kutno,
doivljaj te kutne osobine oblikuje se u naem egu i astralnom tijelu. To ne moe
odmah biti uzeto u etersko tijelo, jer etersko se tijelo bori protiv apsorbiranja bilo
ega doivljenog u vanjskom svijetu osjetila. Samo imaginativno znanje moe baciti
svijetlo na ovu situaciju. Nikakva obina ulna opservacija, nikakav materijalni
eksperiment, nikakvo intelektualno promiljanje, nee nam pomoi u gledanju na ovo
nuno preformiranje, preoblikovanje, onog to opaamo ulima, tako da je pogodno
za ivljenje u eterskom i fzikom tijelu na takav nain da se kod spavanja moemo od
toga odvojiti. Tek kada kod zemaljskog ovjeka moemo promatrati stvarni odnos
izmeu budnosti i spavanja shvaamo neprekidan konflikt koji se zbiva u ivotu.
Dakle u sluaju ve spomenutog banalnog primjera ako elim uzeti moj doivljaj
kutnog objekta u moje etersko i fiziko tijelo, prvo moram zaobliti njegove kutove i
objektu dati oblik pogodan za ta tijela. On mora biti potpuno transformiran.
Ovo transformiranje bilo ega to ima nestalan ivot kao to to imaju sami ego i
astralno tijelo, i davanje tome plastine forme sposobne ivjeti u eterskom tijelu i
nastavljati postojanje kao plastini pokret u fizikom tijelu ta transformacija stvara
unutarnju borbu koja nije percipirana od obine svijesti danas, ali svatko tko ima
imaginativno znanje moe je percipirati. Obino traje dva ili tri dana. Iskustvo
moramo odspavati dvije ili esto tri noi da se ujedini s drugim iskustvima koja su ve
utisnuta u etersko i fiziko tijelo. Svijet sna je aktualni izraz, ali samo vanjski izraz, te
borbe. Dok ovjek sanja, njegov ego i astralno tijelo utjeu u njegovo etersko i fiziko
tijelo te dolazi do naglog prekida kao to je ve objanjeno. Ta provjera je izraz
borbe koju sada opisujem; odvija se dva ili tri dana. Dok god iskustvo nije prespavano
vie od jednom, nije otilo dovoljno daleko dolje u etersko tijelo, tako da gdje je veza
labava, kao to je izmeu astralnog i eterskog tijela, vidjeti e se stalno preplitanje.
Ako ovdje imamo etersko tijelo a astralno je tamo u snu, tada se na granici
buenja ili odlaska u spavanje odvija stalna bitka, pokret pun ivota, izvana izraen u
snu, ali iznutra oznaavajui to tkanje doivljaja u etersko i fiziko tijelo. Tek kada je
ovjek neko iskustvo prespavao dva ili tri puta moda ee to iskustvo je
69
sjedinjeno sa sjeanjima koja su ve vezana s njegovim eterskim i fizikim tijelom.

Stvar je u tome da iskustva trebaju biti transformirano u sjeanja, koja su tijekom
spavanja ostavljena da lee u krevetu, jer sjeanje je u biti izraaj u misli fizikog i
eterskog tijela.
Za imaginativnu spoznaju, percipiranje ovoga je iznimno zanimljivo iskustvo.
Znaajna je sama forma izraavanja. Naim obinim zemaljskim iskustvima dajemo
odreene konture u skladu s prirodnim zakonima. Ti zakoni, meutim, vie ne vrijede
kada se iskustvo spoji s eterskim; sve vrsto oblikovano postaje mekano i plastino.
Sve to je mirovalo poinje se kretati; sve kutno postaje zaobljeno. Intelektualni
doivljaj prelazi u doivljaj umjetnika.
To je dublji razlog zato je, u onim drevnim vremenima kada su ljudi jo imali
instinktivnu viziju, umjetnost bila ukorijenjena u ivotu na sasvim drugaiji nain od
bilo ega to imamo danas. ak i kasno u renesansi, traei natrag do ranije
umjetnosti kod Rafaela i drugih slikara, jo je postojala barem tradicija te konverzije
intelektualnog u artistiko. Jer intelektualno gubi svoju formu, i uzima prirodu
umjetnosti, im se uzdignemo do nadulnog. injenica da danas u umjetnosti ljudi
tako snano naginju naturalizmu, elei modele za sav njihov rad, pokazuje da vie ne
shvaaju njenu pravu prirodu. ovjeanstvo mora ponovno nai svoj put u pravu
oblast umjetnosti.
Ljudski ivot kao to sam ga opisao je dakle sastavljen na takav nain da se uvijek
moe rei: Doivljavam neto to e trebati tri dana da ustruji u etersko tijelo. Dan
kasnije, iskustvo prethodnog dana e tei unutra. Stoga ovjeku treba dva, tri, ili ak
etiri dana da dovri to sjedinjavanje iskustva s eterskim tijelom.
Sada, kada ovjek prolazi kroz vrata smrti, etersko tijelo se odvaja od fizikog
tijela neto to se nikada ne dogaa tijekom zemaljskog ivota. I sada, kada je
etersko tijelo slobodno od fizikog, sve to je bilo utkano u etersko tijelo postepeno je
raspreno, i taj proces traje otprilike dugo dva, tri ili etiri dana koliko je i
tkanje. Imaginacija, koja moe ispravno suditi o ovim stvarima, pokazuje kako tijelom
ivota fiziko tijelo dri zajedno, preko svog otpora, iskustva koja su postepeno
penetrirala u etersko tijelo. Kada je fiziko tijelo pri smrti odloeno, moe se vidjeti
kako prvih nekoliko dana nakon toga sjeanja utkana u etersko tijelo prelaze u
univerzalni kozmiki eter, i razgrauju se. I tako, na dva, tri ili etiri dana nakon
smrti, osoba doivljava tu razgradnju akumulirane zalihe sjeanja. To se moe nazvati
odlaganje eterskog tijela, ali to ukljuuje sve vee poboljanje sjeanja; ona gube treu
dimenziju i postaju dvodimenzionalna, potpuno slikolika. Nakon to su prijeena
vrata smrti, osoba je suoena s cijelom tableau-om njenog ivota, koji se odvija u
ivopisnim slikama dva, tri ili etiri dana, vrijeme je razliito za svakog pojedinca.
Ali ba kao to student botanike u sjemenu prepoznaje biljku koja e se iz njega
razviti, tako svatko s imaginativnom spoznajom ne vidi samo pri smrti taj prijelaz
eterskog, cijelog sustava sjeanja, u kozmos; on je to ve vidio u formi slike, jer je kao
slika uvijek prisutno u ljudskim biima. Oni koji mogu ispravno dohvatiti tkanje koje
se odvija tijekom tri ili etiri dana ve vide, u toj ugradnji doivljaja u etersko tijelo,
70
sliku unutarnjeg doivljaja koji je proivljen za tri ili etiri dana nakon smrti. Dok je u
zemaljskoj egzistenciji, prije stjecanja imaginativne spoznaje, ovjek vie ili manje
nesvjesno doivljava ovo mijeanje njegovih iskustava u sjeanja koja zajedno dri
fiziko tijelo, neposredno nakon smrti on doivljava obrnuti proces, razmatanje,
takorei, njegovih sjeanja i njihovo umiranje u kozmosu. Nae dragocjene misli,
ostavljene iza kada god zaspemo, nakon smrti se odmah sjedinjuju s cijelim
kozmosom. To je ono to pri umiranju moramo predati kozmikoj egzistenciji.
Ove stvari ne treba shvatiti samo intelektualno, ve takoer sa srcem i duom. Jer
suoen s njima ovjek osjea da svoj ivot ne treba uzimati egoistino, ve da je
smjeten u svijet kao mislee bie. On e osjetiti da njegove misli nisu neto to moe
sauvati, jer e nakon njegove smrti one iscuriti u kozmos i nastaviti e raditi kao
aktivne sile. Ako smo imali dobre misli, predajemo ih kozmosu, a ako smo imali loe
misli, predajemo i njih takoer. Jer ovjek ne postoji na Zemlji samo da sebe razvije
kao slobodno bie. On to naravno treba napraviti, i to moe upravo ako jo neto
uzme u obzir. On je ovdje takoer kao bie na kojem sami Bogovi mogu raditi, da bi
kozmos vodili iz epohe u epohu. tovie rekao bih ovo: Ono to e Bogovi utkati u
kozmos kao misli mora od njih biti pripremljeno preko svega to moe biti misao i
proizvedeno tijekom individualnih ljudskih ivota. Tu je mjesto njegovanja gdje
Bogovi moraju uvati misli koje trebaju za nastavljanje evolucije svijeta misli koje
potom pripaja u kozmos kao aktivne impulse.
Tijekom spavanja, ovjek s njegovim egom i astralnom organizacijom ivi izvan
njegova fizikog i eterskog tijela. Dok je u tom stanju kao bie due i duha, kao ego i
astralna organizacija, on je isprepleten s duhovnim silama koje proimaju cijeli
kozmos. On je u svijetu koji je, govorei figurativno, izvan njegove koe svijeta od
kojeg samo utisci koje prima u budnom ivotu dolaze preko njegovih osjetila. Tijekom
spavanja, dakle, ulazi pravo u stvari koje mu u budnom ivotu pokazuju samo njihovu
vanjsku stranu. Ali samo ono to doivljava od astralne organizacije, kada je izvan
fizikog i eterskog tijela, moe biti doneseno natrag u misli eterskog tijela, ne ono to
je tamo doivljeno od ega. Stoga, tijekom cijele nae egzistencije na Zemlji, iskustva
ega pri spavanju ostaju podsvjesna za obinu svijest, a ak i za imaginativnu svijest.
Ona su otkrivena samo inspiracijskoj svijesti, kao to je ve opisano.
Tako se moe rei ovo: Pri spavanju ovjek sakuplja dovoljno snage da na etersko
tijelo utisne ona iskustva koja se mogu staviti u misli. Ali za vrijeme njegova ivota na
Zemlji nedostaje mu snaga da se bavi eljama i udnjama koje je tijekom spavanja
doivio ego u vezi zemaljskih stvari jer su i one takoer prele tijekom spavanja. U
naoj epohi, stoga, samo dio ivota spavanja koji moe biti transformiran u misli,
utisnut u misli, prelazi u svjestan budan ivot zemaljskog ovjeka; dok iskustva
spavanja ega lee skrivena iza vela egzistencije.
Imaginativna i inspiracijska svijest ovdje donose na svijetlo stvari koje se mogu
savreno dobro razumjeti od svake nepristrane osobe sa zdravim umom, ali u naoj
sadanjoj civilizaciji one se susreu s ogromnim predrasudama. ak i injenica da
kada je trodimenzionalno u fizikom svijetu utisnuto u etersko tijelo, mijenja se iz
71
plastinog u slikovni oblik, od tri u dvije dimenzije ak i to shvatiti trai pristup bez
predrasuda. im se uzdignemo do imaginacije, vie nemamo posla s tri dimenzije,
niti s etiri, kao to znanost u zabludi vjeruje, ve samo s dvije. Tekoa u opisivanju
onog to je tada doivljeno dolazi od tog to smo naviknuti u zemaljskoj egzistenciji
raunati s tri dimenzije i u skladu s time formirati nae koncepte. I tako, kada bi
trebali nai na put u dvije dimenzije, mi kaemo: Da, ali dvije dimenzije su
ukljuene u tri; dvije dimenzije ravnine mogu leati na takav nain da jo moe biti i
trea.
Nije, meutim, stvar u tome. im uemo u imaginativni svijet, trea dimenzija nas
vie uope ne zanima, i poloaj ravnine je nebitan. Pri naem ulasku u eterski svijet
imaginacije, trea dimenzija prestaje imati ikakvo znaenje. Stoga a ovo dodajem
za matematiare sve jednadbe za eter moraju biti transformirane tako da
odgovaraju dvodimenzionalnom svijetu.
Ako bi sada preli u svijet dostupan inspiraciji, u kojem smo kao ego izmeu
odlaska na spavanje i buenja, dolazimo do samo jedne dimenzije; tada imamo posla
s jednodimenzionalnim svijetom. Ova tranzicija do jednodimenzionalnog svijeta,
uzeta zdravo za gotovo od sposobnosti inspiracije sposobnosti, zapravo,
percipiranja duhovnog u kojem ivimo izmeu odlaska na spavanje i buenja to
razumijevanje svijeta sa samo jednom dimenzijom uvijek je bilo dio inicijacijskog
znanja.
Ve sam opisao kako su skrivene snage Sunca ne snage vanjskog fizikog
suneva svijetla otkrivene ovjeku tipa Jacoba Boehmea. Te skrivene snage Sunca
ne ire se trodimenzionalno, ve su percipirane u samo jednoj dimenziji. Starije, vie
instinktivno inicijacijsko znanje moglo je, i jest, percipiralo to preko Inspiracije, ali
bez jasnog svjesnog znanja to je to bilo. Mnogo toga to je jo predano u drevnim
zapisima davno prolih epoha ovjeanstva razumjeti e se jedino kada se zna: To se
odnosi na duhovni svijet koji je jednodimenzionalan, svijet koji nalazimo kroz
Inspiraciju; s obzirom na na zemaljski ivot to se odnosi na skrivene snage Sunca i
zvijezda. Izmeu odlaska na spavanje i buenja mi ne ivimo u snagama Sunca koje
su prikazane izvana, ve u onima koje su skrivene.
Te skrivene snage Sunca mogu, na primjer, proi kroz odreene vrste kamena koje
su neprobojne za fiziki opazive snage Sunca, i prolazei kroz njih postaju
jednodimenzionalne. Ako je netko stekao inspiracijsku viziju, tada, premda bi mogao
ne percipirati fiziko svijetlo, moe vidjeti skrivene snage Sunca kako prodiru kroz
inae neproziran kamen; dakle kamen je popustljiv za skrivene snage Sunca a takoer
i za snage Inspiracije.
U veoma drevnim periodima ljudske evolucije na Zemlji, ovakva pomagala nisu
bila potrebna. Ve kada je stara instinktivna vidovitost, koja je u tim danima bila
osnova inicijacijskog znanja, bila na izmaku, ta pomagala su bila prilagoena kao
preica mogli bi rei do percepcije stvari koje nisu vie opazive kroz instinktivnu
Inspiraciju. Ljudi su takvim mjerama pribjegavali na slijedei nain, na primjer.
Zamislite odreeni broj stijena postavljenih jedna do druge, s drugim stijenama
72
poloenim na njihove vrhove. Ako je to tako ureeno da u odreenim prigodama

prodirue zrake Sunca padaju na kamen koji prekriva, tada e fizike zrake Sunca biti
zadrane a skrivene zrake e proi.
Kada se netko treniran za to smjesti tako da moe gledati u tu strukturu sa strane,
vidjeti e duhovne, jednodimenzionalne zrake Sunca kako prodiru kroz i nestaju u
zemlji. Ako je, kada sve ovo vie nije percipirano kroz instinktivne vidovite moi,
uzeta takva preica, to je omoguilo svakom gledajui sa strane u zonu sjene da
percipira svijet duhovnih zraka koje mi doivljavamo svake noi tijekom spavanja.
Stoga u ovim majstorijama, koje se mogu sresti upravo u ovoj oblasti, moemo vidjeti
kojim su sredstvima, tijekom dugog tranzicijskog perioda, odreeni mudri voe
ovjeanstva pokuali prodrijeti do skrivenih snaga Sunca, to je ovjek kao Jacob
Boehme mogao napraviti instinktivno kroz jednostavno promatranje zemaljskih
stvari.
Premda se ovakve skupine kamenja danas mogu vidjeti na odgovarajuim
mjestima, njihov stvarni znaaj se moe izvui jedino kroz ono to otkriva duhovna
znanost. Inae su ljudi preputeni umjetnim objanjenjima kojima nedostaje pravi
smisao.
Takve stijene naravno mogu biti smjetene u krug tako da pokazuju kako se
duhovne zrake Sunca razlikuju prema odreenim konstelacijama zvijezda.
Pokuavao sam vam razjasniti svijet u kojem na ego ivi tijekom spavanja. Taj
svijet nije dran na okupu od snaga inherentnih fizikom i eterskom tijelu. Ta su
tijela, meutim, jedina odgovorna za jasnu svijest zemaljskog ovjeka; ona su izvor
prosudbi koje formiramo, u skladu s naim osjeajima i naom voljom, s naim
vlastitim djelima, naim unutarnjim doivljajima i mislima. Stoga, kada smo budni,
mi prosuujemo na vanjski ivot prema mislima koje smo mogli utisnuti u nae
fiziko i etersko tijelo. Ali nije samo ljudsko bie ono koje ima neto za rei o
njegovim iskustvima; njegova iskustva i djela stvar su itavog duhovnog kozmosa.
Cijeli kozmos sudi da li e djelo, misao ili osjeaj biti proglaeno dobrim ili loim.
Izmeu buenja i spavanja mi smo ostavljeni da formiramo vlastito miljenje o nama
samima. Kao to sam dovoljno pokazao tijekom ovih predavanja, duhovni sadraj
kozmosa uzima moral kao svoj prirodni zakon, i ono to kozmos ima za rei o naoj
pravoj prirodi i naim djelima doivljeno je od ega tijekom spavanja. Inspiracijska
spoznaja pokazuje kako ego, ak i tijekom najkraeg spavanja, ponovno doivljava sve
to je pojedinac proao od zadnjeg trenutka buenja do aktualnog spavanja koliko
god dug ili kratak taj period bio. Tako ovjek, u izmjenjivim stanjima budnosti,
spavanja, budnosti, spavanja, ponovno u spavanju doivljava to god da je proao
tijekom zadnjeg vremena budnosti, posebno to se tie njegovih vlastitih aktivnosti.
Utoliko to je to iskustvo ega, ono ostaje izvan obine svijesti, ali Inspiracija to
moe prizvati. Tada je otkrivena osobita priroda iskustva, i nalazimo da je protekla
obrnutim redom od naeg doivljaja po danu. Dok po danu prolazite kroz svoja
iskustva ostavljajui po strani kratko spavanje od jutra do veeri, tijekom noi,
pri spavanju, vi ta iskustva proivljavate obrnuto od veeri do jutra. To je poredak
73
koji moemo doivjeti kada god duhovni kozmos mora govoriti o nainu na koji smo
proivjeli dan.
Meutim, tijekom zemaljskog ivota, ovjek ne moe normalno prizvati to
iskustvo u svijest. Ipak ga mora postati svjestan, ili e se njegova ljudska egzistencija
razii s vezom s kozmikom egzistencijom. Inspiracijska spoznaja pokazuje da im je
ovjek nakon smrti pregledao njegov ivotni tableau, koji, kao to sam rekao, traje
dva, tri, ili etiri dana, i im su se njegova sjeanja razgradila u kozmosu, rasprujui
se tamo nakon tog iskustva, koje se esto navodi kao oslobaanje od eterskog tijela
dolazi vrijeme kada ovjek ponovno moe gledati natrag na njegov zemaljski ivot,
ali na drugaiji nain.
Ako gledamo na onih par dana nakon smrti, dolazimo do mone panorame naeg
ivota, ali u poetku ona ukljuuje samo dnevna iskustva. U stvarnosti, meutim,
ovjek prolazi ne samo kroz njegova budna iskustva ve takoer i ona koja je imao
tijekom spavanja. Kada u zemaljskom ivotu gledate natrag na vaa obina sjeanja,
uvijek izostavljate periode spavanja, kao da su vai doivljaji jedino oni proivljeni
tijekom dana. I to ide pravo natrag u vrijeme nakon roenja kada vaa sjeanja
prestaju.
U stvari to je kao i s panoramom koja se pojavljuje tijekom onih dva ili tri dana
nakon smrti. Zatim, kasnije, dolazi period kada su dua i duh stekli dovoljno snage da
u duhovnom svijetu doive sve to se moglo manifestirati jedino nesvjesno, u
slikovnoj formi, dok smo nou spavali tijekom naeg ivota na Zemlji. Sada to dolazi
pred nas kao doivljaj. ovjek zatim prolazi kroz period koji traje oko treine
njegova ivota na Zemlji, priblino vrijeme normalno provedeno u spavanju kada
ponovno doivljava svoje noi, ali u obrnutom smjeru. Tako prvo proivljava svoju
zadnju no, zatim no prije, i tako dalje sve do vremena njegova roenja ili zaea.
Sa drugog stajalita sam opisao ovo prolaenje natrag kroz sasvim razliit svijet
nakon smrti u mojoj knjizi, Teozofija, kada sam govorio o ovjeku, kao biu due i
duha, kako prolazi kroz duevni svijet.
Sada, kada je nakon smrti ovjek tako proao kroz duevni svijet, uzimajui za
njega oko sedam godina ako je ivio dvadeset jednu godinu, ili, ako je ivio ezdeset,
moda dvadeset godina uvijek duina vremena koje je prespavao u zemaljskom
ivotu mora tada doivjeti ukupni uinak kojeg je imao na egzistenciju Zemlje
egzistenciju stvorenu od Bogova da nosi svijet, uz pomo ljudske rase, malo naprijed
u njegovu napredovanju. Sve do kraja ovog pregleda njegovih noi unatrag nakon
smrti, ovjek je stjecao znanje o tome to je on sam postao, o njegovu znaaju za
kozmos. Sada mora doivjeti kako je njegov ivot utjecao na samu Zemlju. To uzima
dugo vremena pola vremena, zaista, izmeu zemaljske smrti i novog zemaljskog
ivota. Sutra emo o ovome govoriti detaljnije.
Nakon to idemo natrag kroz nae noi, dolazimo do naeg roenja; i stigavi
tamo, nakon tog putovanja unatrag kroz duevni svijet, moramo nai put natrag do
74
naeg prethodnog zemaljskog ivota. To ovjeku omoguuje da prenese sa sobom taj

prethodni ivot za oblikovanje njegova sljedeeg ivota na Zemlji.
Ovdje ulazimo u oblast starog inicijacijskog znanja (koje danas mora biti
obnovljeno na nain pogodan za ovjekove sadanje sposobnosti). Staro inicijacijsko
znanje vodilo je ljude preko do religijskog iskustva. Jer inicijacijsko znanje je uvijek
pravo znanje, ali takvo da vodi iz svijeta ula u duhovno, tako da je ljudska volja
izazvana da uzme religijski oblik. Na stupnju inicijacije koji vodi do ve opisanog
intuitivnog znanja, uvijek je bilo prepoznato kao od krajnje vanosti da kada se ovjek
vraa natrag do svog prethodnog ivota na Zemlji, na putu treba sresti bie koje moe
postati njegov vodi nakon smrti.
U odreenim oblastima Zemlje ovjek bi sebi rekao: U mom zemaljskom ivotu
moram apsorbirati uenje posljednjeg Bodhisattve koji e se pojaviti na Zemlji.
ovjek je moda ivio tri stotine godina nakon pojave tog Bodhisattve. Ali kada nakon
smrti ide natrag do svog prethodnog ivota na Zemlji, dolazi u vrijeme kada je
posljednji Bodhisattva ivio na Zemlji. U starom inicijacijskom znanju, ovaj susret s
posljednjim Bodhisattvom koji e se pojaviti na Zemlji je gledan kao omoguavanje
ovjeku da ostvari stvarni kontakt s njegovim vlastitim prethodnim zemaljskim
ivotom to znai pronalaenje neophodne snage za vjeni ivot, jer to se moe nai
jedino kada je ostvaren stvarni kontakt s prethodnim zemaljskim ivotom.
Bilo kakva mogunost tog sastanka s Bodhisattvom, koji je siao na Zemlju iz
izvjesnih duhovnih oblasti, nestala je u odreenom vremenu u ljudskoj evoluciji, u
evoluciji svijeta. I danas ovjek ne bi mogao, kada je nakon smrti otiao natrag do
njegova zadnjeg roenja i zaea, ii dalje i napraviti kontakt s njegovim prethodnim
zemaljskim ivotima. Put do toga od ovjeka je mogao biti naen tijekom prvog
milenija zemaljske evolucije prije Misterija na Golgoti, kada je, idui natrag, stigao do
vremena posljednjeg Bodhisattve. Danas e, meutim, nai put jedino ako poduzme
putovanje pod vodstvom onog Bia koje se ujedinilo sa Zemljom kroz Misterij na
Golgoti; ako, drugim rijeima, ue u takav odnos s Misterijem na Golgoti da Krist
moe postati njegov vodi. Jer Krist je sakupio u Sebe sve one snage liderstva za ivot
izmeu smrti i ponovnog roenja koje su pripadale Bodhisattvi koji se pojavio na
Zemlji.
Dakle dogaaj Misterija na Golgoti, sa svojim posebnim djelovanjem na nae
iskustvo izmeu smrti i ponovnog roenja, jedna je od najvanijih injenica u
cjelokupnoj evoluciji Zemlje. Ako bilo tko eli uiti o duhovnoj evoluciji Zemlje i
mjestu koje zauzima u duhovnoj evoluciji kozmosa, i ako povrh toga eli shvatiti kroz
to ovjek prolazi u vezi s duhovnom evolucijom Zemlje i kozmosa tijekom njegova
ivota izmeu smrti i novog roenja, tada Misteriju na Golgoti mora dati pravo
mjesto u cjelokupnoj evoluciji svijeta. Za ljude danas, stoga, mora biti naen put koji
e skrenuti panju sa evolucije ovjeka na evoluciju svijeta, tako da se Misterij na
Golgoti vidi u svom njegovu temeljnom znaaju za tijek dogaaja u evoluciji Zemlje i
evoluciji ovjeka unutar zemaljske.
75
S ovim stvarima, onoliko koliko ih moderno inicijacijsko znanje moe otkriti

stvarima povezanim s kasnijim iskustvima ljudskih bia nakon smrti, kada su u
sjeanju otili natrag kroz njihova nona iskustva dalje emo se baviti sutra, u vezi
s evolucijom svijeta.
76
PREDAVANJE IX
Doivljaji izmeu smrti i ponovnog roenja
Moje jueranje predavanje sam poeo s kratkim pregledom ovjekovih doivljaja
pri spavanju, i kako u izvjesnom smislu oni nagovjeuju njegove doivljaje nakon
smrti. Ti doivljaji pri spavanju lee izvan takozvanog praga koji je, tijekom ovih
naih dana ovdje, esto bio spominjan. Iskustva koja u sada opisati prola su sva
ljudska bia u snu, premda se u ivotu na Zemlji ne uzdiu u obinu svijest, ve su
dostupna jedino za Imaginaciju, Inspiraciju i Intuiciju. Zbog toga to ne ulaze u
svijest, ne bi trebali vjerovati da ne postoje; ona postoje, i mi prolazimo kroz njih. Ako
smijem dati usporedbu to je kao da je ovjek voen kroz sobu vezanih oiju. On ne
vidi nita, ali mora se naprezati da hoda, i moe imati neko iskustvo o mnogim
stvarima u sobi, premda ih ne moe vidjeti. Ono to u opisati u vezi vremena izmeu
odlaska na spavanje i buenja utopljeno je, takorei, u tami, poto je svijest za to
slijepa ali je izvjesno da je to proivljeno od ljudskih bia, i uinci svega to doivimo
pri spavanju ulaze u na budan ivot. Dakle ispravno razumijemo to bilo tko prolazi,
od vremena buenja do odlaska na spavanje, tek kada na to pogledamo kao
kombinaciju naknadnog uinka njegova zadnjeg spavanja s bilo ime to god da radi
preko njegova fizikog i eterskog tijela tijekom dana.
Sada kada ovjek ide na spavanje, najprije se nad njime nadvije neodreeni
osjeaj anksioznosti. U obinom ivotu na Zemlji ta anksioznost se ne uzdie u svijest,
zapravo se ne manifestira; ali je tu kao proces u ovjekovu astralnom tijelu i egu, i on
njegove rezultate prenosi u njegovo budno stanje tijekom sljedeeg dana. Ako ta
anksioznost ne bi bila prenesena, ne bi u budnom stanju djelovala kao sila u fizikom
i eterskom tijelu, ovjek ne bi mogao drati na okupu njegovu fiziku konstituciju
tako da, na primjer, na pravi nain moe izluivati soli i sline supstance. To
izluivanje, nuno za organizam, u potpunosti je uinak podsvjesne anksioznosti
tijekom ivota pri spavanju. Najprije od svega pri spavanju, dakle, ulazimo u ono to
bih mogao nazvati sfera anksioznosti.
Zatim se pojavljuje stanje u dui kao kontinuirano njihanje amo-tamo, od stanja
unutarnjeg mira do nelagode takvo kretanje amo-tamo da, ako bi ga ovjek bio
svjestan, mogao bi vjerovati da naizmjenice poinje padati u nesvijest a potom se
oporavlja. Tako tjeskoba postavlja stalno izmjenjivanje samokontrole i gubljenja iste.
Tree dolazi osjeaj stajanja na ivici ponora sa tlom koje izmie pod nogama i da
se u svakom trenutku moe pasti u dubine.
Vidite da u ovom trenutku kada ovjek pada u san, uvjeti u kozmosu se ve
poinju uzdizati od fizikog do moralnog. Jer drugo stanje u koje ulazimo pri padanju
u san moe se ispravno prosuditi jedino kada prepoznajemo da moralni zakoni u
kozmosu imaju valjanost prirodnih zakona na Zemlji odnosno, jedino, kada
77
njihovu stvarnost osjeamo s istom sigurnou koju smo imali govorei o kamenu koji
pada na tlo, ili o pogonu pokretanom njegovom parom. Ipak, u zemaljskom ivotu,
poto je ovjekova snaga jo ograniena, on je za sada zatien blagotvornim
vodstvom svijeta od svjesnog doivljavanja svega kroz to svake noi prolazi
nesvjesno.
Poredak kozmosa je takav da ak i stvari koje blistaju u najveoj ljepoti,
najuzvienijem sjaju, moraju imati korijene u tuzi, patnji i odricanju. U pozadini
svake divne pojave je bol i samoporicanje. To je u univerzumu jednako neizbjeno kao
to zbroj kutova trokuta mora dati 180 stupnjeva. Puka je glupost pitati zato bogovi
nisu tako organizirali kozmos da ovjeku daje samo ugodu. Oni prouzrokuju nunosti.
To je zaista proricano, na primjer u egipatskim misterijima. Oni su svjesnu percepciju
onog to se dogaa pri spavanju zvali tjeskoba, ljuljanje amo-tamo izmeu dranja
za sebe i postajanja bespomonim, i stajanja na ivici ponora svijetom tri eljezne
nunosti.
Ovi doivljaji tijekom spavanja proizvode u ovjeku, opet nesvjesno, duboku
enju prema boanskom za koju tada osjea da ispunjava, prodire, proima, cijeli
kozmos. Za njega, tada, kozmos se pretvara u vrstu lebdee, tkajue, stalno pokretne
formacije oblaka, u kojoj ivi, u svakom trenutku moe osjetiti sebe ivim, ali u isto
vrijeme shvaajui da u svakom trenutku moe biti uronjen u sve to tkanje i ivot.
ovjek sebe osjea isprepletenim s tkajuim, naviruim kretanjima boanskog kroz
svijet. I u panteistikom osjeaju za Boga koji tijekom budnog ivota doe svakom
zdravom ljudskom biu, postoji posljedica, konzekvenca, u panteistikom osjeaju za
Boga koji je nesvjesno doivljen tijekom spavanja. ovjek tada osjea da je njegova
dua ispunjena unutarnjim nesvjesnim uvjerenjem, roenim, moe se rei, iz tjeskobe
i bespomonosti; i ispunjena takoer s neime kao unutarnja sila gravitacije umjesto
uobiajene gravitacije fizikog svijeta.
Ruokriarska misterijska uenja su dala izraz onome to se nadvija nad ovjekom
kada uroni u oblast tri eljezne nunosti. Objanjen je doivljaj koji e uenicima doi
neposredno nakon odlaska na spavanje. Kazano im je: Vaa dnevna iskustva uranjaju
u kretanja, lebdee formacije oblaka, ali oni se otkrivaju kao da imaju prirodu bia. Vi
ste sami isprepleteni s tim oblacima, i lebdite u tjeskobi i bespomonosti na rubu
ponora. Ali ve ste otkrili to treba doi do vae svijesti u tri rijei rijei koje treba
ju obuzeti cijelu vau duu: Ex Deo nascimur. Ovo Ex Deo nascimur, tako nejasno za
obinu svijest, ali podignuto u svijest za studente novih Misterija, prvo je to ovjek
doivljava pri ulasku u stanje spavanja.
Kasnije emo u ovim predavanjima vidjeti kako ovo Ex Deo nascimur takoer igra
povijesnu ulogu u svjetskoj evoluciji ovjeanstva. Ono to sada opisujem je uloga
koju igra tijekom zemaljske egzistencije u ivotu svakog pojedinog ovjeka, osobno,
individualno.
Ako ovjek nastavlja spavati, slijedei stupanj je da uobiajeni pogled na kozmos,
kakav je vien sa Zemlje, nestaje. Dok su nou na Zemlji blistave, sjajne zvijezde tamo
za njega, zajedno s Mjesecom, a danju Sunce igra na njegovim osjetilima, u
78
odreenom trenutku tijekom spavanja vidi kako cijeli zvjezdani svijet iezava.
Zvijezde nestaju kao fiziki entiteti, ali na mjestima gdje su se za osjetila pojavljivale
fiziki, iz njihovih zraka koje su iezle izlaze geniji, duhovi, bogovi, zvijezda. Za
svjesnu inspiraciju kozmos se mijenja u univerzum koji govori, deklarirajui se kroz
glazbu sfera i kozmiku rije. Tada je kozmos izgraen od ivih duhovnih bia,
umjesto kozmosa vidljivog ulima sa Zemlje.
To je doivljeno na takav nain da, ako bi toga ovjek postao svjestan, osjeao bi
kao da je cijeli duhovni kozmos, sa svih strana, izricao presudu o tome to je kao
ljudsko bie od sebe napravio preko svih njegovih djela, i dobrih i zlih. Osjeao bi da
je u njegovoj ljudskoj vrijednosti vezan s kozmosom.
Meutim, ono to mu dolazi najprije od svega je i kada bi to mogao doivjeti
svjesno, kao to to moe Inspiracija, to bi zamijetio zbunjujue, i njemu je potreban
vodi. U sadanjem periodu ljudske evolucije taj se vodi pojavljuje ako je, tijekom
ivota na Zemlji, u svoju duu i srce ovjek utkao nit koja ga ujedinjuje s Misterijem
na Golgoti; odnosno, ako je stvorio vezu s Kristom, koji je, kao Isus, proao kroz
Misterij na Golgoti. Osjeaj koji u sadanje vrijeme odmah epa ovjeka sutra
emo govoriti o drugim epohama je takav da bi se, u sferi u koju sada ulazi, njegova
zbunjena dua sigurno dezintegrirala ako Bie koje je postalo sam ivot njegovih
koncepcija i osjeaja, i impulsa njegova srca ako Krist ne bi bio njegov vodi.
Pristupanje Krista kao Vodia koji u toj sferi mora biti shvaen kao povezan sa
ivotom Sunca, ba kao to je ovjek povezan s zemaljskim ivotom ponovno je
osjean na isti nain kao kada je to srednjevjekovna kola misterija postavila pred
due uenika s rijeima: In Christo morimur. Jer osjeaj je da dua mora ieznuti
ako nije umrla u Kristu, time umirui u kozmikom ivotu.
Na ovaj nain ovjek ivi kroz doivljaje spavanja. Nakon percipiranja zvijezda u
kozmosu u njihovu esencijalnom biu, i poto ne moe postii svjesnu budnost u ovoj
sferi, preplavljuje ga tenja da se vrati u sferu gdje je svjestan. Zato se mi budimo; to
je sila s kojom smo probueni. Razvijamo nesvjestan osjeaj da, zbog onog to smo
apsorbirali od stvarnog bia zvijezda, od zvjezdanih Bogova, kada se probudimo
neemo biti duhovno prazni; jer dolje sa nama donosimo, u dnevni ivot tijela, duh
koji boravi u naoj dui.
Uenici srednjevjekovnih misterijskih sredita su uinjeni svjesnim ovog osjeaja,
treeg u nizu nonih, osobnih doivljaja ljudskih bia na Zemlji, treom izrekom: Per
spiritum sanctum reviviscimus. Ovaj trostruki doivljaj duhovnog svijeta koji lei
izvan uvara praga koji je ignoriran jedino od ovjeka sadanje epohe je dakle
perceptibilan u tri stupnja, i u isto vrijeme oni utiskuju u ljudsku duu ono to se
zaista moe zvati Trojstvo Trojstvo koje proima duhovni ivot, tkajui i ivei kroz
njega.
Ono to sam ovdje opisivo doivljeno je od ovjeka svake noi u slici, i u tu sliku su
utkana njegova dnevna iskustva, idui unatrag u vremenu. Ba kao to nae zemaljske
doivljaje nalazimo isprepletene s onima od prirodnih procesa tijekom budnog ivota,
79
tako tijekom noi doivljavamo to ponavljanje unatrag isprepleteno sa sjeanjima na

zvjezdani svijet. Ali sve je to na poetku slika.
To moe biti shvaeno tek kada je ovjek proao kroz vrata smrti. Ovdje na Zemlji
je to slika doivljena unatrag. Ona postaje stvarna tek kada smo, nakon tri ili etiri
dana, kompletirali panoramski pregled naih sjeanja juer opisanih, i ulazimo u
duhovni svijet ne vie u smislu slike, kao to radimo svake noi, ve u stvarnosti.
Ako bilo tko eli s pravim razumijevanjem staviti pred svoju duu doivljaje kroz
koje se prolazi svjesno nakon to se proe kroz vrata smrti, na umu treba imati
sljedee. Bogovi, duhovna Bia koja susreemo od metamorfoziranih zvijezda, u
njihovim ivotima imaju razliit kozmiki smjer od onog kojeg slijede ljudska bia u
njihovoj zemaljskoj egzistenciji. Ovdje dodirujemo veoma vanu istinu o duhovnim
svjetovima, premda to obino nije prepoznato kada se o duhovnim svjetovima govori
teoretski i sa malo percepcije. Kada smo kao zemaljski ljudi svjesni u zemaljskoj
egzistenciji, imamo fiziko i etersko tijelo tako organizirano da kasnija iskustva uvijek
slijede ranija i nalazimo se noeni du odreene struje vremena. To je osobina naeg
fizikog i eterskog tijela da imaju takvo usmjerenje u kozmosu. Utoliko to smo
ljudska bia, sve doivljavamo u tom nizu.
Ona bia koja susreemo uzdiui se u ivot izmeu smrti i ponovnog roenja
kada otkrivamo stvarnost iza slika naih doivljaja spavanja kreu se i dolaze pred
nas iz suprotnog smjera. Tako da, u skladu s onim to se u zemaljskom ivotu naziva
vrijeme, moramo rei: Bogovi imaju duhovna tijela moglo bi se jednako dobro rei,
tijela od svjetlosti s kojima se kreu od najudaljenije budunosti prema prolosti.
Tijekom vremena izmeu smrti i ponovnog roenja naa tijela su takve iste
prirode; stjeemo ih ba kao to ovdje na Zemlji stjeemo fizike supstance naeg
fizikog tijela. Boanska tijela nas odjenu, i sa njima mi oko nas ocrtavamo ono to
sam u mojoj knjizi Teozofija nazvao duhovni-ovjek i ivotni-duh. Tako radei mi
zatiemo na smjer rezerviranim, i tako proivljavamo na ivot unazad dok ne
dosegnemo nae roenje i zaee. U ivotu na Zemlji mi poinjemo od roenja ili
zaea, i i ako pomislimo na krug tijekom egzistencije na Zemlji mi
kompletiramo gornju polovinu. Kada je ta egzistencija zavrena, kroz donju polovinu
kruga vraamo se do naeg roenja i zaea. Ba kao to naputajui na dom
moemo hodati u odreenom smjeru i vratiti se, kompletirajui krug u prostoru, tako
poto u svijetu u kojeg ulazimo nakon smrti nema prostora sada moramo
kompletirati krug u vremenu. U vremenu, to je izlazak vani i povratak. Izmeu
roenja i smrti mi izlazimo vani i zatim, imajui to iskustvo, idemo natrag kroz
doivljaje naih noi kao duhovnih stvarnosti, dok se ne vratimo u toku u vremenu u
kojoj smo poeli.
U ovom dobu materijalistikog miljenja malo je kazano o ovakvim krugovima
ivota, i ako emo nai rijei za izraziti ono to se zaista dogaa moramo ii natrag u
ljudskoj evoluciji na Zemlji. Ako se okrenemo staroj orijentalnoj mudrosti, s njenim
manje svjesnim uvidom u stvari nego ga mi imamo danas, i njenom snolikom
vidovitou, tamo nalazimo divan izraaj, evidentno izvuen iz uvida kojeg mi
80
moemo obnoviti ako prijeemo prag sa stvarnim razumijevanjem, i svjesno proemo

pokraj uvara kada ulazimo u duhovni svijet.
Kada je duhovni svijet opisan teorijama izgraenim u svakom sluaju poluintelektualno, to nije daleko od materijalistike slike kozmosa. One pokazuju ljudsko
bie kako poinje njegov ivot roenjem, zatim postaje dijete a kasnije omladinac ili
mlada djevojka, starei i pribliavajui se smrti a zatim neprestano po ravnoj liniji
koja naravno nikada nije dovedena do kraja. Svatko sa znanjem Inicijacije zna kako je
besmisleno govoriti o kraju. Ta staza nema zavretka: vraa se sebi. A predivan izraz
koriten od starih orijentalnih Inicijata za opisati tu injenicu je kota raanja.
Mnogo se govori o ovom kotau raanja, ali sada malo toga ukazuje na istinu.
Zapravo smo zavrili prvi okret tog kotaa na kraju naeg putovanja oko zvijezda, to
uzima oko treine naeg cijelog zemaljskog ivota odnosno, vrijeme, koje na Zemlji
provedemo u spavanju. Tada smo zavrili prvo okretanje, i u ivotu izmeu smrti i
ponovnog roenja moemo iekivati daljnje okretanje kotaa.
Tako stoje stvari kada, sa znanjem probuenim preko Imaginacije, Inspiracije i
Intuicije, utremo na put u svjetove koji lee iza vela ulnog svijeta. To su svjetovi koji
su jednom, u dalekom periodu evolucije, bili za ovjeka otvoreni kao nasljee iz
prolog doba, kada se udruivao s boanskim duhovnim biima na opisani nain. Tek
kada nas neki uvid u duhovne svjetove odvede natrag u drevna vremena, kada su ljudi
znali o tim svjetovima, postaje mogue razumjeti sve to nam je dolo dolje od stare
mudrosti. I zatim smo ispunjeni divljenjem za ovu prvobitnu mudrost ovjeanstva.
Tako da svatko tko je u dananje vrijeme primio Inicijaciju ne moe nego na te drevne
dane ovjekove zemaljske egzistencije gledati s divljenjem, s potovanjem.
Iz ovoga se moe vidjeti jo neto da jedino preko dananje duhovne znanosti
moemo doi do prave forme u kojoj su stvari bile percipirane od starih. Ljudi koji
ele uutkati duhovnu znanost nemaju naina za razumjeti jezik govoren od onih koji
su posjedovali prvobitnu mudrost ovjeanstva; stoga oni fundamentalno nisu u
stanju opisati stvari povijesno. Oni koji o duhovnom svijetu ne znaju nita esto su
sasvim naivni u nainu na koji izlau i tumae stare zapise prvobitnih naroda. Dakle,
u dokumentima koji moda sadre prvobitnu mudrost sada nejasnu, nalazimo kako
odzvanjaju predivne rijei kao kota raanja. Te rijei moraju biti shvaene
ponovno otkrivajui stvarnost na koju aludiraju. Ljudi koji ele dati sliku prave
povijesti ovjeanstva na Zemlji ne smiju stoga zazirati od toga da prvo naue
znaenje jezika koritenog u onim davnim danima.
Mogao sam sasvim dobro poeti oslikavajui povijesnu evoluciju ovjeanstva u
terminima koritenim u drevnim zapisima; ali tada ne biste uli rijei koritene isto
kao rijei, poto su toliko este u dananjem svijetu. Stoga, ako e netko dati pravu
sliku tog dijela svijeta stvarnosti proivljenog od ovjeka tijekom njegova povijesnog
perioda, treba poeti opisujui njegovu povezanost s duhovnim svjetovima. Jer jedino
na taj nain nam je omogueno da naemo svoj put u vezi koritenog jezika, i svega
to je napravljeno u tim drevnim vremenima da se odri veza s duhovnim svjetovima.
81
Juer sam opisao kako su druidski sveenici postavili kamenje i zastrli ga na takav
nain da su, zurei u sjenu baenu unutar te strukture i gledajui kroz stijene, mogli
doi do informacije u vezi volje duhovnih svjetova utisnute u fizikom. Ali je takoer
jo neto bilo povezano s tim. U duhovnom svijetu nema samo odlazak, ve takoer
uvijek i povratak. Ba kao to postoje snage vremena koje nas nose naprijed kroz
fiziku egzistenciju na Zemlji, a nakon smrti nas ponovno povlae natrag, tako i, u
strukturama postavljenim od Druida, postoje snage koje silaze odozgo a takoer i
snage koje se uzdiu odozdo. Stoga je u tim strukturama druidski sveenik gledao i
silaznu i uzlaznu struju. Kada su njihove strukture bile postavljene na odgovarajuim
mjestima, sveenici su mogli percipirati ne samo volju boanskih Duhova koja silazi
dolje iz kozmosa ve su jer u uzlaznoj struji jednodimenzionalno je prevladavalo
mogli percipirati dobre i loe elemente koji su pripadali lanovima njihove zajednice i
tekle od njih u kozmos. Dakle te stijene su sluile kao opservatorij za druidske
sveenike, omoguavajui im da vide kako su due njihova naroda stajale u odnosu na
kozmos. [Pogledajte tom od etiri predavanja koje je Dr. Steiner dao u rujnu, 1923, kratko nakon
povratka na kontinent iz Penmaenmawr-a. Tom je naslovljen: ovjek u prolosti, sadanjosti i
budunosti. Ta tri predavanja je slijedilo etvrto, Inicijacija Sunca druidskog sveenika i njegova
znanost Mjeseca.]
Sve te tajne, sve te misterije, povezane su sa stvarima koje su zaostale iz drevnih

vremena, a sada postoje u tako dekadentnom obliku. Mogu se razumjeti tek kada je
kroz snagu individualne Imaginacije, Inspiracije i Intuiciju, svijet Duha jo jednom
podignut iz svoje skrivene egzistencije i doveden u svijest.
Ta kruna kretanja to se naravno misli metaforiki, poto je kretanje u
jednodimenzionalnoj oblasti ponavljaju se stalno tijekom ovjekova ivota izmeu
smrti i novog roenja. I kao i ovo okretanje izlazak od roenja do smrti i povratak
od smrti do roenja tako i ostala imaju svoj tijek u cjelokupnom ovjekovu ivotu
izmeu smrti i ponovnog roenja, ali na takav nain da uvijek postoji promjena nivoa
izmeu iskustva odlaska i iskustva povratka. U prvoj rundi kotaa raanja, distinkcija
lei u naem doivljavanju odlazne polovine sve do smrti, i povratne polovine koja
traje, mjereno zemaljskim vremenom, treinu naeg ivota na Zemlji neposredno
nakon fizike smrti. Tada je prva runda kompletirana. Ostale slijede, i mi nastavljamo
raditi ovakve runde dok ne doemo na sasvim odreeno mjesto od kojeg moemo
putovati natrag na nain koji u opisati sutra. Nastavljamo kompletirati ove runde
kotaa dok ne dosegnemo toku, u naem ivotu kao cjelini, koja naznauje smrt koju
doivljavamo u naoj zadnjoj inkarnaciji.
Dakle u krugovima premda je nae prvo iskustvo nakon smrti gledanje unatrag,
ivljenje unatrag mi proivljavamo ono to prolazimo izmeu nae zadnje smrti i
zadnjeg roenja u zemaljsku egzistenciju. Svako od tih krunih putovanja u svom
odlasku odgovara kozmikom ivotu spavanja. Ako bi netko dalje opisivao ove
krugove, rekao bi da odlazak uvijek odgovara ivotu nakon smrti, u tome da ovjek
cijelim svojim biem vie izlazi u kozmiki svijet i svjestan je da ivi u njemu
postajanja jedno s njim.
82
Kada se ovjek vraa sebi iz kozmikog svijeta, taj povratak korespondira s

njegovim radom na onome to je tamo doivio, i sada shvaa da je ujedinjen sa
sobom. Kao to ovdje na Zemlji moramo imati izmjenu spavanja i budnosti za zdrav
ivot, izmeu smrti i novog roenja moramo uvijek doivjeti istjecanje u kozmos,
kada se osjeamo veliki i sveobuhvatni kao i sam kozmos, i kreacije i djela kozmosa
percipiramo kao naa vlastita. Identificiramo se s cijelim univerzumom tako potpuno
da kaemo: Ono to si promatrao s fizikim oima kao stanovnik Zemlje; ono to je
gledalo dolje na tebe u njegovoj fizikoj refleksiji kao zvjezdani kozmos u tome sada
ivi. Nisu to, meutim, fizike zvijezde ve boanska-duhovna bia koja sada
ujedinjuju njihovu egzistenciju s vaom. Vi ste se, takorei, rastopili u ivot kozmosa,
i boanska-duhovna bia kozmosa ive unutar vas. Vi ste se sa njima identificirali. To
je jedan dio iskustva koji prolazimo izmeu smrti i novog roenja bez obzira zovete
li to kozmika no ili kozmiki dan. Bogovima koji ive u duhovnom svijetu je
naravno svejedno koji se termin koristi na Zemlji. Da bi sebi donijeli kui ono to smo
tamo doivjeli, moramo koristiti zemaljski oblik govora, ali mora biti takav da
odgovara stvarnosti.
Vremenu u kojem rastemo s kozmosom, identificiramo se s cijelim kozmosom,
slijede druga vremena kada se povlaimo, takorei, u jednu toku unutar nas kada
sve to smo prvo doivjeli kao izliveni u cijeli kozmos sada osjeamo kao kozmiko
sjeanje, iznutra ujedinjeno s nama. Osjeamo kota raanja kako se neprekidno
okree, nosei nas vani u kozmos i natrag u sebe, da tamo u minijaturi doivimo sve
to smo doivjeli tamo vani. Zatim ponovno idemo vani, i ponovno se vraamo,
slijedei spiralnu stazu. Kota raanja moe zaista biti opisan kao spiralno kretanje,
stalno se okreui u sebi. Na ovaj nain, izmeu smrti i novog roenja, napredujemo
kroz izmjenjivanje samog iskustva i predaje. Rei to, meutim, vodi nas samo toliko
daleko da opiemo dogaaje na Zemlji tijekom dvadeset etiri sata govorei: Ljudsko
bie spava i budno je. Samo smo toliko otili daleko s ovakvim opisom ovjekova
iskustva izmeu smrti i novog roenja u duhovnom svijetu. Jer odlazna predaja i
povlaenje sebe ponovno natrag u duhovni svijet slini su budnosti i spavanju u
zemaljskom ivotu. I kao to u zemaljskom ivotu samo oni dogaaji koje je ovjek
proivio nalaze mjesto, tako i u kompletiranju ovih kotaa raanja i smrti involvirani
duhovni dogaaji su oni koje je ovjek stvarno doivio izmeu smrti i ponovnog
roenja. Da bi dokuili te dogaaje moramo formirati vrstu koncepciju o tome kako
stvari zaista stoje za ovjeka u zemaljskom ivotu.
Striktno govorei, ovjek je budan jedino u njegovu konceptualnom svijetu i blisko
povezanom dijelu njegova svijeta osjeaja. Kada neto eli napraviti, makar samo
uzeti olovku, njegova namjera ivi u konceptu i gaa dolje u volju, koja zatim pravi
zahtjev za miie, dok mu ne doe slijedei koncept o dohvaenoj olovci. Sva ta
aktivnost, izraavanje njegove volje i elje, za njegovu zemaljsku svijest ostaje
umotana u tamu; nalikuje njegovu ivotu spavanja. Mi smo normalno budni jedino u
naim konceptima i dijelu naeg ivota osjeaja. U drugom dijelu naih osjeaja,
dijelu koji odobrava ili ne odobrava akcije volje, i u samoj volji, mi spavamo.
83
Sada, mi nae misli ne nosimo s nama nakon smrti. U taj ivot nakon smrti
nosimo ih onoliko malo koliko ih sa sobom nosimo nou. U svijetu izmeu smrti i
novog roenja nae vlastite misli moramo formirati prema tom svijetu. Meutim, sa
sobom nosimo ono to lei u naoj podsvijesti nau volju i dio naih osjeaja
povezan s njom. Upravo sve ega smo nesvjesni u zemaljskom ivotu, sve to ivi u
naim impulsima i eljama, i u naoj volji koja je pod utjecajem osjetila, i sve to ivi
duhovno u naoj volji sa svim tim prolazimo kroz vrijeme izmeu smrti i ponovnog
roenja, pravei svjesnim nae kozmike misli o naim nesvjesnim iskustvima na
Zemlji.
Ako elimo razumjeti vremena proivljena neposredno iza vrata smrti, mora nam
biti jasno da iskustva koja od fizikog tijela dolaze pred duu uzimaju razliit aspekt
im vie ne posjedujemo fiziko tijelo. Nije to vae fiziko tijelo, sa svojim kemijskim
supstancama, koje doivljava glad i e; to su doivljaji due. Meutim preko fizikog
tijela su sve te udnje zadovoljene ovdje na Zemlji. Glad ivi u dui, i u zemaljskom
ivotu glad je zadovoljena preko tijela; preko tijela e je utomljena, premda e,
takoer, ivi u dui. Kada ste proli vrata smrti vie nemate fiziko tijelo, ali jo uvijek
imate e i glad. Nosite ih kroz vrata smrti, i treinu duljine vaeg ivota na Zemlji,
dok idete unatrag kroz vae noi, imate vremena odviknuti se od ei, gladi, i svih
drugih elja doivljenih jedino preko tijela. U tome se sastoji unutarnje iskustvo
nakon smrti te treine vaeg ivota na Zemlji: sve to moe biti zadovoljeno jedino
preko tijela ili u svakom sluaju jedino u zemaljskom ivotu oieno je od due,
i dua je osloboena od tih elja. Kasnije emo vidjeti to lei dalje.
Sada sam vam dao opis dijela ovjekova iskustva nakon to proe kroz vrata smrti
opis temeljen na onom u to smo danas ulazili. Sutra emo pogledati dalje u ivot
izmeu smrti i ponovnog roenja, u njegovu vezu s cjelokupnom zemaljskom
evolucijom ovjeanstva. Mora nam, meutim, biti jasan obim dogaaja koji ulaze u
zemaljski ivot. Veliki dio onoga to sada moe biti istraeno jedino preko
Imaginacije, Inspiracije i Intuicije jednom je ljudima bilo otvoreno preko neke vrste
instinktivne vizije. Za njih no nije bila tako zatvorena knjiga. Njihov budan ivot
odvijao se vie snoliko, i u svojim snolikim slikama otkrivao je vie duhovnog svijeta.
Sada bih vam elio skrenuti panju na neto to ete jasnije vidjeti tijekom
slijedeih par dana. ivimo u dobu kada su ljudska bia u najviem stupnju izloena
opasnosti od gubljenja svih veza s duhovnim svijetom. I moda, kako smo ovdje
toliko blizu centrima koji podsjeaju na stare europske Druide, bilo bi prikladno
spomenuti odreene simptome, koji, premda sami po sebi nisu tetni, pokazuju ne
samo to se odvija na Zemlji ve takoer i to se dogaa duhovno iza scena
egzistencije.
Sada razmotrite srednjevjekovnog ovjeka, ukljuujui njegovu sjenovitu stranu;
razmotrite takozvano mrano doba; sve to usporedite s dananjim ovjeanstvom.
Uzeti u samo dva simptoma koja nam mogu pokazati kako, sa duhovnog stajalita,
trebamo gledati na svijet. Okrenite se srednjevjekovnoj knjizi. Svako pojedino slovo je
kao oslikano. Izgleda nam zapravo da vidimo kako je oko poivalo na tim slovima.
84
Cjelokupno pievo raspoloenje due, kada je u onim danima poivao nad napisanim
slovima, bilo je podeeno da duboko ue u ono to god mu je dolo kao otkrivenje
duhovnih svjetova.
A sada razmotrite velik dio dananjih rukopisa to je jedva itljivo! Slova ne
mogu dati bilo to kao to je zadovoljstvo koje se ima od oslikavanja; baena su na
papir kao sa mehanikim pokretom ruke ili tako veoma esto izgleda. Nadalje ve
je poelo vrijeme kada vie nee biti nikakvog pisanja rukom nita osim strojnog
pisanja i vie neemo doivljavati nikakvu vezu s rijeima na papiru. To, i motorno
vozilo, dva su simptoma koja pokazuju to se odvija iza scena egzistencije, i kako su
ljudska bia voena sve dalje i dalje od duhovnog svijeta.
Nemojte misliti da elim stati pred vas kao tipini reakcionar koji bi elio
zaustaviti vozila i pisae strojeve, ili ak ovaj straan rukopis. Svatko tko shvaa kako
stvari u svijetu idu vrlo dobro shvaa da te stvari moraju biti; one su opravdane. Stoga
nema ni govora da ih se ukine; samo govorim da u vezi s njima trebamo paziti. Te
stvari moraju doi i moraju biti prihvaene na isti nain na koji prihvaamo no i dan,
premda se entuzijazam za njih moe nai uglavnom meu ljudima koji su snano
naklonjeni materijalizmu. Meutim, sav taj razvoj, neitljiv rukopis, nesretna buka
pisaih strojeva, i strana jurnjava motornih vozila sa svime se time treba suoiti
da bi ovjek mogao ispravno razviti energian pristup duhovnom znanju, duhovnom
osjeaju, i duhovnoj volji. Nije u pitanju borba protiv materijalnog, ve o upoznavanju
njene stvarnosti i nunosti; i takoer u vienju kako je esencijalno da snaga duha
treba biti dovedena protiv slamajue teine fizike egzistencije. Tada, preko ljuljanja
njihala izmeu vozila i pisaih strojeva i Imaginacije i uvida u duhovni svijet
plodovi duhovno znanstvenog rada zdrav razvoj ovjeanstva moe ii dalje, koji u
suprotnom sluaju moe biti jedino s predrasudama.
To treba rei posebno u Penmaenmawr-u, jer ovdje, s jedne strane, opaamo kako
Imaginacije starih dana Druida ostaju, kao to sam ve opisao; dok s druge strane
otkrivamo kako su silovito te Imaginacije unitene jurnjavom motornih vozila kroz
atmosferu.
85
PREDAVANJE X
OVJEKOV IVOT NAKON SMRTI
U DUHOVNOM KOZMOSU
Ako elimo pred nae due postaviti prirodu naih doivljaja izmeu smrti i
ponovnog roenja, iznad svega moramo dokuiti veliku razliku izmeu njih i onih iz
zemaljskog ivota. Ovdje na Zemlji mi to god da radimo izvravamo na takav nain
da jednom kada je napravljeno, od nas se odvaja vie ne pripada nama. Na primjer,
mi izraujemo razne stvari i one od nas postaju nezavisne. Veina ljudi ih se oslobaa
tako da ih proda. Stoga nalazimo da sve to ovjek pravi na Zemlji, kao rezultat
njegove volje, ide u svijet na takav nain da osjea relativno izriito kaem,
relativno malo povezanosti s tim. A misli iz kojih stvara neto na Zemlji klize
natrag unutar njega, u njegovo unutarnje bie, gdje ili ostaju samo pasivne ili postaju
sjeanja, navike, sposobnosti.
Izmeu smrti i novog roenja je razliito. Tamo, sve to ovjek postie utjee u
njega natrag, u izvjesnom smislu.
Sada se moramo sjetiti da ovdje na Zemlji mi izvravamo impulse nae volje na
stvari koje pripadaju carstvima prirode na minerale, biljke i ivotinje. Mi ih vie ili
manje oblikujemo, pomiemo okolo, i ak druge ljude postavljamo u kretanje.
U duhovnom svijetu, izmeu smrti i ponovnog roenja, mi smo meu isto
duhovnim biima, dijelom meu onima ija je cjelokupna egzistencija bila u
duhovnom svijetu, koja nikada nisu bila utjelovljena u zemaljskoj supstanci. Meu
takva bia spadaju vie hijerarhije Aneli, Ekskuziji, Serafini i Kerubini. Mogu se
uzeti i druga imena; ali ovdje se, takoer, nema potrebe svaati oko terminologije. Ta
imena su stara i asna; mogu se koristiti i sada za ono to ponovno otkrivamo u
duhovnim oblastima.
U skladu s tim, izmeu smrti i ponovnog roenja, ovjek boravi dijelom meu
takvim biima, a dijelom meu duama ljudi koji su odbacili njihova zemaljska tijela i
odjenula duhovna; ili meu onim duama koje ekaju njihov ponovni silazak na
Zemlju. Ta koegzistencija, tono je, zavisi nekako o tome da li smo povezani s takvim
duama, da li smo s njima stvorili vezu u zemaljskom ivotu. Jer one osobe s kojima
na Zemlji nismo bili u bliskom kontaktu malo imaju veze s nama u duhovnom svijetu.
O tome u imati vie za rei.
Zatim, takoer, ovjek stoji u odnosu s drugim biima koja nikada nisu bila tako
direktno utjelovljena u zemaljski ivot kao to je bio on sam, jer su ona na niem
stupnju i nisu spremna uzeti ljudski oblik. To su bia elementala koja ive u carstvima
prirode, u biljnom carstvu, u carstvu stijena, minerala, kao i u onom od ivotinja.
Dakle, izmeu smrti i ponovnog roenja, ovjek raste zajedno s cijelim duhovno
nastanjenim svijetom.
86
Moram dodati da su ta bia opaziva za inspiracijsku, intuitivnu i imaginativnu

svijest, jer s tim oblicima svijesti moe se vidjeti u svijet gdje ivimo izmeu smrti i
novog roenja.
Poto ovjek tada ivi na sasvim drugaiji nain, njegovo cjelokupno raspoloenje i
stanje su promijenjeni. Kada ovdje na Zemlji, na primjer vraam se na ovu istu
vanu temu radimo stroj, nae djelo, rukovanje i podeavanje dijelova, tee od nae
volje i naih misli. Ali sve to postaje odvojeno od nas. Kada smo izmeu smrti i novog
roenja mi u duhovnom svijetu gdje smo kao due stalno aktivni, uvijek neto
radei tamo iz naih aktivnosti sjaji neto to prepoznajemo kao misli koje ive u
svijetlu. Ovdje na Zemlji misao ostaje s nama; tamo, zasja u svemu to radimo,
svjetlucajui kao da je od svijetla. Tako da u duhovnom svijetu ne moemo nikada
napraviti nita bez da iz toga izvire misao. Ta misao nije kao misao zemaljskog
ljudskog bia koju esto moe prikriti, koliko god tetna mogla biti, jer to je osobna,
individualna misao. Ali u ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja misao koja izvire je
kozmika misao, koja izraava odgovor cijelog duhovnog kozmosa na ono to radimo.
Sada to sebi predstavite ivopisno. U ivotu izmeu smrti i novog roenja ovjek
je aktivan. Kroz njegovu aktivnost, svaka aktivnost due, svako dohvaanje, moglo bi
se rei svaki dodir, odmah se mijenja u kozmiku misao, tako da radei bilo to mi to
utiskujemo u duhovni svijet. Tada sa svih strana od kozmosa odzvanja odgovor; iz
onog to tamo radimo odbljeskuje to o tome kae kozmos, i ta kozmika presuda je
konana. Ali to nije sve. U tom bljeskanju kozmikog svijeta misli, svjetluca jo neto
druge misli za koje ne moemo rei da potjeu iz kozmosa. Tako nalazimo
briljantne bljeskove misli proete svakakvim tamnim mislima, svjetlucajui iz naeg
okruenja.
Dok nas svijetle svjetlucave misli iz kozmosa ispunjavaju dubokim osjeajem
zadovoljstva, one svjetlucave veoma esto, premda ne uvijek nose neto iznimno
uznemirujue; jer to su misli koje jo rade iz naeg ivota na Zemlji. Ako smo tijekom
zemaljskog ivota kultivirali dobre misli, one svjetlucaju, nakon smrti, iz zraeeg
kozmikog okruenja. Ako smo njegovali loe misli, zle misli, moe se rei da one
svjetlucaju prema nama iz sjajeih misli kozmike presude.
Na ovaj nain promatramo oboje, ono to nam kozmos govori i ono to smo sami
donijeli sa sobom u kozmos. To nije svijet koji se odvaja od osobe; on ostaje intimno
vezan s njom. Nakon smrti on nosi unutar sebe njegovu kozmiku egzistenciju, i, kao
sjeanje, njegovu posljednju egzistenciju na Zemlji. Njegov sljedei zadatak je ostaviti
po strani taj zemaljski ivot i prilagoditi se drugaijem nainu ivljenja, tako da u
pravom smislu moe postati kozmiko bie. Dok god smo u toj oblasti duhovnog
iskustva koju sam u mojoj knjizi, Teozofija, nazvao duevni svijet, zaokupljeni smo s
tim posljedicama svjetlucajuih zemaljskih misli, zemaljskim nainom ivota,
zemaljskim sposobnostima. Zbog toga ono to osjeamo da bi mogle biti predivne
kozmike forme pravimo u groteskne, i tako, pod vodstvom ovih izoblienih
kozmikih formi tijekom naeg prolaza kroz duevni svijet, mi lutamo kozmosom sve
dok nismo osloboeni svega to nas vee uz Zemlju. Zatim moemo nai put u oblast
87
u mojoj knjizi, Teozofija, nazvanu zemlja duha. Mi smo tada iza ostavili stanje due
uobiajeno za nas u fizikom ivotu na Zemlji, i moemo djelovati u savrenom skladu
sa savjetima onih duhovnih bia u iju oblast moramo ui poto je to jedina gdje je za
nas mogue da budemo.
Vidjeti ete da ovjek ne uzima sa sobom u svijet nakon smrti, bilo to da ivi u
njegovu fizikom i eterskom tijelu. To je odbaeno i tone daleko u kozmosu. Nosi sa
sobom jedino ono to je kao ego i astralno tijelo doivio unutar njegova fizikog i
eterskog tijela.
Iz toga slijedi neto od izvanrednog znaaja i vanosti. Dok se ovjek kree po
Zemlji, njegovo fiziko i etersko tijelo smatra o kojima malo zna, ali ih barem
osjea u svojoj moi rasta, i tako dalje kao svoje vlastito tijelo, ali na to nema prava.
Jedino ego i astralno tijelo su njegovi. Sve prisutno u njegovu fizikom i eterskom
tijelu ak i dok je na Zemlji vlasnitvo je boanskih duhovnih bia koja ive i
tkaju unutar njih, i nastavljaju svoj rad dok je ovjek pri spavanju odsutan. Bilo bi
loe za svakoga ako bi morao brinuti za vlastito etersko i fiziko tijelo u neprekidnoj
budnosti izmeu roenja i smrti. Stalno iznova on je obvezan predati njegovo fiziko i
etersko tijelo bogovima posebno tijekom djetinjstva, jer je tada spavanje vanije od
svega. Kasnije u ivotu spavanje djeluje jedino kao korektiv; zaista plodonosno
spavanje je spavanje koje djetetu dolazi u prvim godinama njegova ivota. Dakle
ljudsko bie svoje fiziko i etersko tijelo stalno mora preputati na skrb bogovima.
U proteklim dobima ljudske evolucije to je bilo tako jasno percipirano da je tijelo
nazvano hram bogova, jer je tako njegova predivna struktura doivljavana. I u svom
arhitektonskom radu to se najbolje moe vidjeti u orijentalnim graevinama, ali
takoer i u onima od Egipta i Grke slijeeni su zakoni fizikog i eterskog tijela. U
samom nainu na koji su Kerubini postavljeni na hramovima Istoka, u stavu sfinge, ili
u smjetaju stupova u svemu tome je rad boanskih duhovnih bia u fizikom i
eterskom tijelu napravljen da ponovno ivi. U tijeku evolucije, svijest o tome je bila
izgubljena; i danas se prema fizikom tijelu odnosimo kao prema naem vlastitom
nemajui pojma kako je to neopravdano dok kao zemaljska kreacija zapravo
pripada bogovima. Stoga, kada bilo tko danas govori o mom tijelu, kada govori kao
da je sam zasluan za zdravo funkcioniranje njegova tijela, to je samo primjer velike
arogancije modernog ovjeka podsvjesnog ponosa, naravno, izraenog bez svijesti o
njemu, ali ipak jadnog. To pokazuje kako govorei o njihovim tijelima kao vlastitim,
ljudi stvarno polau pravo na vlasnitvo bogova, i ponos je utjelovljen u samom
njihovu govoru.
Na sve ove stvari panja iznova mora biti skrenuta od duhovne znanosti; ona mora
pokazati kako je moralni element ve izmijean u naem obinom naturalistikom
ivotu i iskreno, kao to smo vidjeli u upravo navedenom sluaju, moe uzeti oblik
koji nikako nije zdrav. Ove stvari pokazuju kako, kroz izvorno duhovno znanje, na
cijeli ivot osjeaja postaje tako transformiran da, ako je duhovna znanost zaista
shvaena, ak i nain govora postaje drugaiji od naina na koji ljudi vole govoriti pod
utjecajem isto materijalistikog miljenja.
88
Da bi razumjeli daljnje iskustvo koje imamo izmeu smrti i ponovnog roenja,

moramo se moi sjetiti to je reeno juer da, kako sve vie urasta u duhovni svijet,
ovjek gubi fiziki aspekt zvijezda i na njihovu mjestu tamo pojavljuje se duhovni
duplikat sjaja njihovih zraka koje oko susreu fiziki. Ba kao to je Zemlja boravino
mjesto ljudi koji, s njihovim egom i astralnim tijelom, ive na njoj kao duhovna bia,
tako i odreena duhovna bia borave na svakoj odreenoj zvijezdi. I tijekom njegova
fizikog ivota ovjek je takoer povezan s biima elementala koja borave u carstvima
minerala, biljaka i ivotinja. Takoer je kroz njegov obian tjelesni ivot povezan s
drugim ljudskim duama. Zatim, izmeu smrti i novog roenja, on je u vezi sa
stanovnicima na drugim zvijezdama, i njegov ivot je u stvari proveden u
doivljavanju svijeta zvijezda kroz njegov duhovni duplikat, kroz zajedniki ivot s
drugim boanskim duhovnim biima koja tamo borave.
Ve smo vidjeli kako, neposredno nakon zemaljskog ivota, prolazimo kroz
egzistenciju u duevnom svijetu, i kako je esencijalno proivjeti unatrag kroz sve to
smo prespavali u nesvjesnim slikama tijekom naih noi na Zemlji. Jedna treina
trajanja ovjekova zemaljskog ivota je tako provedena u odvikavanju od onoga to
njegove svjetlucave misli prenose u misli kozmosa. Svatko tko je ivio, recimo,
ezdeset godina, na Zemlji, prema tome e prolaziti kroz duevni svijet dvadeset
godina, dok ne odradi svoj izlazak iz svega to ga povezuje s fizikom egzistencijom.
Iznutra, tijekom tog vremena nakon smrti, doivljava svoje stupanje u odnos sa
svijetom zvijezda, a posebno s Mjesecom. Juer sam govorio o ovjeku kako opisuje
krug, takorei, kompletirajui prvu polovinu izmeu roenja i smrti, i povratnu
polovinu za treinu tog vremena. Sada bih dodao da osjea da se to kruenje odvija
oko egzistencije Mjeseca i duhova koji mu pripadaju. Kao to sam juer ukazao, nije
svjestan povratka do svog roenja, i tako njegovo kretanje zapravo i nije krug ve
spirala, progresivna spirala.
Razlog zato mi jednostavno ne kruimo oko Mjeseca, ve nastavljamo pristupati
drugom stanju egzistencije, djelomino je sila koja vodi naprijed od bia Merkura. Ta
bia su prilino jaa nego ona od Venere. Egzistencija je pozvana naprijed od bia
Merkura, dok je preko bia Venere zaustavljena, kao da je zavrena. Stoga je
esencijalni smjer ovjekova prolaska kroz duevni svijet takav da se osjea odnesen u
aktivnost Mjeseca, Merkura, Venere.
Sliku ovog oblika egzistencije moramo napraviti sasvim jasnom. Ovdje na Zemlji
kaemo: Kao ovjek ja imam glavu, aktiviranu uglavnom s onim to bi mogli nazvati
srednji mozak epifiza i tako dalje. U sredini mog tijela je moje srce, i u mom
cijelom sustavu bubrega organizam za metabolizam i kretanje. U duevnom svijetu
sve ovo ne bi imalo nikakvo znaenje; sve smo to ostavili po strani. Nakon smrti
kaemo: Kao ovjek ja se sastojim od onog to dolazi od mjeseevih duhova na
Mjesecu. To odgovara izreci na Zemlji: Ja imam glavu. I dok na Zemlji kaemo: U
mojim grudima ja imam srce to pokriva cijeli sustav disanja i cirkulacije u
duevnom svijetu kaemo: Unutar sebe nosim snage Venere. Opet dok na Zemlji
kaemo: Imam metaboliki sustav udova sa svim njegovim organima, od kojih je
glavni sustav bubrega, nakon smrti moramo rei: Snage koje dolaze od bia Merkura
89
ive u meni. Stoga na Zemlji moramo rei: Kao ovjek ja sam glava, grudi, nie tijelo
i udovi; a nakon smrti: Kao ovjek ja sam Mjesec, Venera, Merkur.
To se potpuno podudara s naom pravom unutarnjom egzistencijom tijekom
ivota. Jer naa cjelokupna fizika egzistencija ovdje na Zemlji zavisi o tome kako
glava, srce, i probavni sustav rade zajedno sve se svodi na to. Najmanji pokret ruke
ukljuuje akciju glave, srca i probavnog sustava, jer u igru ulaze stalne promjene u
odgovarajuim supstancama. Naa cjelokupna zemaljska egzistencija uzima svoj
smjer u glavi, srcu, udovima izraeno na veoma pojednostavljeni nain. Tako u
duevnom svijetu aktivnost sila Mjeseca, Merkura i Venere unutar nas ispunjava nau
cjelokupnu egzistenciju. I preko toga mi smo zapravo vraeni natrag u vrijeme kada
su ljudska bia doivljavala prirodnu egzistenciju u davno prolim epohama ljudske
evolucije epohama na koje sam tijekom ovih predavanja esto aludirao.
U onim danima ljudi su imali neku vrstu instinktivne vizije, i ovdje sam ve
govorio o odreenim vrstama toga koje se jo mogu nai. Iako na Zemlji, ovjek je
tada imao predosjeaj njegove veze, u ivotu izvan Zemlje, s Mjesecom, Merkurom i
Venerom. Zato je ta svijest danas nestala? Kada netko govori o ovim duboko
znaajnim stvarima koje lee iza vela fizikog svijeta i o kojima se moe govoriti
jedino iz oblasti izvan praga, raspiruje naravno neprijaznost, ili, elegantnije izraeno,
pobuuje suvremeni kriticizam. Jer danas je posebno teko izraziti rijeima istine o
Inicijaciji. To treba napraviti ili u takvim apstraktnim konceptima da ljudi danas nee
shvatiti to se mislilo, ili treba koristiti izraze koji stvarno pripadaju takvim istinama
i to mnoge ljude ini stvarno ljutima. Ta ljutnja se moe razumjeti, jer im je kazano
o svijetu kojeg se ele rijeiti, svijetu kojeg se boje i kojeg mrze. Ali to ne moe
sprijeiti da se o ovim stvarima pone iskreno govoriti u civiliziranim krugovima.
Kada bi netko pokazao veliko razumijevanje premda nam to ne bi mnogo pomoglo
prema ljudima koji mrze inicijacijsko znanje ne naravno netko d onih koji sjede
ovdje ve oni u svijetu vani trebao bi rei: Kako se ovjek prilagoava ivotu u
duevnom svijetu, nae se u uvjetima koji nalikuju na ranije stanje na Zemlji, kada je
imao instinktivno duhovno znanje o istini, i u tom znanju, ivjele su snage Mjeseca.
Na ovaj nain netko je otiao moda na pola puta, sasvim pristojno, prema dananjim
materijalistikim konceptima; ali to bi bilo dano previe apstraktno. Ako se netko ne
boji kriticizma koji e naravno doi od materijalistikih mislioca, treba govoriti
drugaije i rei: Kada su ljudi prolazili kroz daleku pretpovijesnu epohu u zemaljskoj
evoluciji o kojoj e poslije vie biti rijei ak su i na Zemlji bili u drutvu
duhovnih bia koja su bila u direktnoj vezi s kozmosom vie nego sa samom Zemljom.
Moemo rei da su boanski Uitelji, ne oni zemaljski, upravljali Misterijima i tada
poduavali ljudska bia na Zemlji.
U tako dalekim dobima ti Uitelji nisu odijevali fizika tijela od mesa, ve su na
ovjeku radili u njihovim eterskim tijelima. Tako su najvii Uitelji u Misterijima,
prema kojima su utjelovljeni ljudi stajali samo kao sluge, bili eterski i boanski; ali
boravili su meu ljudima na Zemlji. Stoga izraavamo neto veoma stvarno kada
kaemo: Jednom, u davno proteklom periodu ljudske evolucije, boanska duhovna
bia boravila su na Zemlji zajedno s ljudima. Nisu uvijek inila svoj prisutnost
90
poznatom ako je netko, recimo, jednostavno otiao u etnju, ali otkrivali su se ako je
osoba bila voena k njima na ispravan nain preko slugu u hramovima Misterija. To
se dogaalo samo u Misterijima, i preko Misterija ta su bia postala drugovi
zemaljskih ljudi. Od tada su se povukli od Zemlje na Mjesec, gdje sada borave kao u
kozmikoj citadeli, neopazivoj od zemaljske egzistencije, unutar mjeseeva
unutarnjeg bia. Dakle, kada razmatramo ovu unutarnju egzistenciju Mjeseca,
moramo na nju gledati kao na okupljalite onih bia koja su jednom, u eterskim
tijelima, bili veliki Uitelji ljudi na Zemlji. I zaista nikada ne bi trebali gledati na
Mjesec bez da kaemo: Jednom nai uitelji na Zemlji, sada su sakupljeni tamo.
Nita to zemaljskim ljudima dolazi od Mjeseca nije u njemu sadrano, ve samo
ono to Mjesec reflektira od ostatka kozmosa. Jer Mjesec svu kozmiku aktivnost
reflektira na isti nain na koji reflektira svjetlo. Stoga kada gledamo na Mjesec i
najjasnije vidimo njegovo svijetlo, to je zaista najmanje dio njega. Mi gledamo
zrcaljenje kozmikih aktivnosti, a ne unutarnji ivot Mjeseca.
Unutar Mjeseca ive ona bia koja su jednom ivjela na Zemlji, i tek tijekom
ovjekova ivota u duevnom svijetu, nakon smrti, on opet dolazi pod njihov utjecaj.
To su bia koja, u skladu sa prosudbom o dalekoj prolosti, rade korektivno na onom
to je ovjek napravio na Zemlji. Nakon smrti, dakle, u naoj epohi, ovjek zapravo
jo jednom dolazi u odnos s tim biima koja su ga prije, kao boanska duhovna bia,
uila i poduavala kao i cijelo ovjeanstvo na Zemlji.
Kada je ljudsko bie prolo kroz oblast Mjeseca, tada je njegov zakazani zadatak u
kozmosu ui u egzistenciju Sunca. Dok prvi krug, prva zavrena spirala, za svoju
sredinju toku ima egzistenciju na Mjesecu, ovo spiralno kretanje sada vodi ovjeka
korak dalje, i naputajui oblast Mjeseca, on ulazi u oblast Sunca.
Bilo koji prostorni dijagram koji bi ilustrirao proces ne bi mogao biti nego
prividan, jer to sve ima svoj tijek u jednodimenzionalnom, nadulnom. Meutim,
poto moramo koristiti zemaljske rijei, moemo rei: Kada je ovjek zavrio prvi
okret u oblasti Mjeseca, dolazi do oblasti Sunca, i Sunce, duhovno Sunce, tada stoji u
istom odnosu prema njemu kao to je prije Mjesec. ovjek sada postaje bie koje
pri ulasku u ono to sam u mojoj knjizi, Teozofija, nazvao zemlja duha, duhovna
oblast Sunca mora transformirati njegovu prethodnu Mjesec-, Venera-, Merkur-,
egzistenciju. On mora u stvarnosti postati drugaije bie. U zemaljskom ivotu on
kae: Ja sam bie glave, srca, grudi; bie metabolizma i udova. Neposredno nakon
smrti kae: Ja sam bie Mjeseca, Merkura, Venere. Ali onda to vie ne moe rei, jer
bi to znailo njegov zastoj u duhovnom svijetu, izmeu duevnog svijeta i pravog
svijeta duha. Sada mora proi kroz posebnu metamorfozu ak i njegova duevnoduhovna bia i postati ono to bi mogao opisati ovako: Sunce mora biti njegova koa.
Sve okolo mora biti Sunce. Kao to je ovdje na Zemlji nae fiziko tijelo umotano u
nau kou, tako sada, pri ulasku u ivot duha, moramo biti odjeveni u kou koja se u
potpunosti sastoji od duhovnih snaga Sunca.
Sada to nije lako zamisliti, jer na Zemlji mislite: Tamo je Sunce, sije na nas; Sunce
je u sredini i baca svoje zrake svuda okolo. Pri ulasku u oblast duhovnog Sunca
91
nalazimo da Sunce nije vie na odreenom mjestu ono je posvuda. ovjek je tada
unutar Sunca; ono sja na njega od periferije, i, u stvari je, duhovna koa entiteta koji
je postao. Nadalje, unutar oblasti duhovnog Sunca, imamo ono to mora biti opisano
kao organi. Na isti nain na koji u zemaljskom ivotu imamo glavu, srce, udove, i,
neposredno nakon smrti, Mjesec, Merkur, Veneru, tako i, nakon toga, imamo organe
koje moramo pripisati Marsu, Jupiteru, Saturnu.
To su tada nai unutarnji organi, ba kao to su srce, epifiza, bubrezi, na Zemlji.
Sve je to pretrpjelo metamorfozu u duhovno i ti novi organi, ne potpuno formirani
kada tek napustimo duevni svijet i uemo u svijet duha, sada moraju biti postepeno
razvijeni. U tu svrhu mi ne opisujemo samo jedan krug u egzistenciji Sunca, kao u
naoj egzistenciji Mjeseca, ve tri. U prvom krugu razvijen je duhovni organ Marsa; u
drugom, organ Jupitera, i u zadnjem krugu organ Saturna. Ako ih usporedimo s
zemaljskim periodima vremena, nalazimo da su ta tri kruga prijeena mnogo sporije,
oko dvanaest puta sporije nego relativno brzi krug Mjeseca. I tijekom cijelog tog
putovanja, dok ovjek ivi u svijetu duhovnih sfera i uestvuje u njegovim silama, on
je stalno aktivan. Ba kao to smo sa silama prirode aktivni ovdje, tako smo tamo
aktivni sa silama, biima, viih hijerarhija, ija je fizika manifestacija u okruujuim
zvjezdanim nebesima samo vanjska refleksija, kao i kod Sunca i Mjeseca.
Meutim, da bi naao svoj put iz oblasti Mjeseca do one od Sunca, ovjek mora
imati voenje koje sam ve spominjao. Vidjeli smo kako su, u najdrevnijim epohama
ovjeanstva, na Zemlji ivjela bia koja su se otada povukla, uanila se, takorei, u
kozmikom uporitu Mjeseca. Oni su bia s kojima ovjek, nakon smrti, najprije ulazi
u odnos. Ali ta bia su imala nasljednike koji su se, u epohama nakon drevnog
perioda hiperboreje, s vremena na vrijeme pojavljivali na Zemlji. Na Istoku su ih zvali
Bodhisattve. Premda su se uvijek pojavljivali utjelovljeni kao ljudi, ipak su oni
nasljednici bia sada uanenih na Mjesecu, i njihov ivot je proao u zajednici s tim
biima. Tu lei izvor njihove snage, izvor njihovih misli. I oni su bili bia koja su
jednom djelovala kao vodii ovjeanstva. Preko uenja koje su dali na Zemlji,
ljudima je bilo omogueno da imaju snagu, kako se njihovo putovanje kroz sferu
Mjeseca primicalo kraju, da prijeu u oblast Sunca.
U buduim predavanjima vidjet emo kako je, tijekom ovjekove zemaljske
evolucije, to postalo nemogue, i kako je Krist Bie moralo sii sa Sunca da izvri
Misterij na Golgoti tako da je ovjeanstvu, preko uenja tog Misterija, trebala biti
dana dovoljna snaga da prijee od duevnog svijeta do zemlje duha, od sfere Mjeseca
do sfere Sunca.
U drevnim danima evolucije Zemlje, utjecaj Mjeseca je bio blisko povezan s
Zemljom, i skrbio za njen duhovni element, uz sudjelovanje, neposredno ili posredno,
Bodhisattvi. Zatim su, kada je vrijeme bilo zrelo, nakon to je prva treina etvrte
post-atlantske epohe istekla, uinci Misterija na Golgoti, djelo Krista, uli. To djelo
Krista je bilo okrueno dvanaesterostrukom aktivnou Bodhisattvi, naznaeno
premda je to zaista bila stvarnost s dvanaest apostola. Tako je Krist, utjelovljen u
92
tijelu Isusa, snaga koja je, dolazei iz duhovne egzistencije na Suncu, sada ujedinila
Sebe s Zemljom.
Ako pogledamo Mjesec s eljom da ga razumijemo, radije nego da samo zurimo u
njega s naom duom i duhom zamraenim materijalizmom, i ako shvatimo da je
okupljalite bia koja ukazuju na proteklu evoluciju Zemlje, tada na isti nain
moramo gledati i na Sunce. Sunce je okupljalite onih bia koja ukazuju na budunost
evolucije Zemlje a sada takoer i na sadanjost, i iji je veliki predstavnik Krist, koji je
izvrio Misterij na Golgoti. Onoliko koliko ljudska bia apsorbiraju na Zemlji u
njihovu odnosu prema tom Misteriju, toliko e njihov ulazak u duhovnu zemlju Sunca
biti olakan, toliko im je omogueno da iznutra uzmu organ Marsa u sferi Marsa,
organ Jupitera u sferi Jupitera, i u sferi Saturna odgovarajui organ Saturna. To je
izvreno u trostrukim krugovima koji se odvijaju daleko sporije nego onaj od
Mjeseca; ipak je to takoer temelju evolucije svijeta. Potpuno ispunjenje onog to sam
upravo opisivao razvoj u ovjeka Marsa, ovjeka Jupitera, ovjeka Saturna doi
e tek u budunosti. Tijekom nae sadanje epohe nakon smrti moemo napraviti
samo krug oblasti Marsa, preko aktivnosti sila svijeta; nakon toga ne moemo vie
nego dodirnuti oblast Jupitera. Moramo proi kroz mnoge zemaljske ivote prije nego
moemo izmeu smrti i ponovnog roenja potpuno ui u oblast Jupitera i, jo
kasnije, onu od Saturna.
Da bi ovjek, premda jo ne moe ui u oblast Jupitera, mogao primiti, izmeu
smrti i novog roenja, neto od snaga Jupitera i takoer od Saturna, izmeu Marsa i
Jupitera su razbacani mnogi planetoidi; u njihovu vanjskom aspektu astronomi ih
stalno otkrivaju. Oni ine oblast koju u njenom duhovnom aspektu nakon smrti
doivljava ovjek jer jo ne moe dosegnuti Jupiter. Ona ima izvanredne osobine da je
duhovna kolonija, takorei, bia Jupitera i Saturna koja su se tamo povukla. I prije
nego je ovjek zreo za egzistenciju na Zemlji, u ovoj oblasti planetoida moe nai, koji
su tu u tu svrhu, vrstu pripremne zamjene, prije nego to moe ui u oblast Jupitera i
Saturna. Za sada, dakle, u vrijeme kada je ovjek proao kroz smrt i ponovno roenje,
postigao je svoju Mars-organizaciju, i apsorbirao je one snage Jupitera i Saturna koje
e nai u koloniziranim oblastima planetoida. S naknadnim uincima ovoga tek
moramo uiti o njima ljudsko bie se ukrcava na jo jedan zemaljski ivot.
Kako se taj ivot izmeu smrti i novog roenja, kojeg sam sada opisao u odnosu
prema svijetu zvijezda, moe dalje okarakterizirati, uti emo sutra.
93
PREDAVANJE XI
DOIVLJAJ PROLOSTI SVIJETA
Ako se osvrnemo na juer dane opise, trebamo biti svjesni da ovjek, ivei kroz
uzastopna vremena nakon smrti a moramo koristiti rije vremena u odnosu na
fizike uvjete najprije dolazi u oblast bia Mjeseca, a zatim prelazi na onu od bia
Sunca. Bia Mjeseca jo u izvjesnom smislu pripadaju zemaljskoj egzistenciji i
doivljaji kroz koje ovjek pod njihovim utjecajem prolazi u duevnom svijetu zaista
su kozmika sjeanja na zemaljsku egzistenciju. On takoer ima doivljaje vlastita
zemaljskog ivota, premda sada u obrnutom smjeru, i oni su ujedinjeni s presudama
kozmosa, kako sam ih juer nazvao. Te kozmike presude su nakon smrti ljudima
obznanjene preko bia Mjeseca. Mi tada dolazimo pod utjecaj tih bia, i ona su ta koja
uzrokuju da presude teku u nas, na isti nain kao i one koje teku u nas, ovdje na
Zemlji, od minerala, biljaka i ivotinja. Dakle moemo rei: Pri ulasku u duhovnokozmiku egzistenciju nakon smrti, ovjek stjee svoj prvi letimian pogled u takve
kozmike percepcije kako uvijek proizlaze od bia jednom povezanih sa Zemljom. Ve
smo imali priliku govoriti kako su ova bia, prije nego su uzela za svoje prebivalite
kozmiko uporite na Mjesecu, bili u drevnim Misterijima uitelji ljudskih bia.
Stoga, ono to je ovjek jednom doivio na Zemlji, u prvobitna vremena, sada
doivljava kada putuje kroz duevni svijet, pod utjecajem onih bia koja su se
uzdignula moda bi mogli rei da postanu stanovnici Mjeseca. Zaista moemo o
njima govoriti na ovaj nain ako se dovoljno uzme u obzir ono to je kazano na mom
zadnjem predavanju. Ti stanovnici Mjeseca, pod vodstvom onih koji su jednom bili
Uitelji ovjeanstva, sude sasvim razliito od naina na koji se stvari sude od ljudi na
Zemlji. Jer ljudi na Zemlji, u njihovu ivotu izmeu roenja i smrti, sada pristupaju
stupnju koji je od stanovnika Mjeseca kompletiran u davno prolim vremenima.
Raunajui zemaljskim godinama, moramo rei da su stanovnici Mjeseca, kada su
bili na Zemlji, prije 15000 godina potpuno izvrili ono to ljudska bia jo uvijek
moraju. Prolo je vie od 15000 godina od kada su ti stanovnici Mjeseca stekli mo
pravljenja sudova koji spajaju naturalistiko i moralno.
Mi na Zemlji drimo nae naturalistike sudove odvojeno, i kada dajemo miljenje
o kamenu ili ivotinji moralnost ostavljamo po strani. Mi kaemo: Priroda slijedi
samo amoralnu nunost. Ali to nije tono za svijet kao cjelinu. ak iako moemo
smatrati da moralni sud nije primjenjiv na pojedinanu ivotinju, ili na biljke, ili
iznad svega na minerale, u njihovim odvojenim formama egzistencije, ipak je sama
injenica njihove kreacije, uope to to su u svijetu, u potpunosti rezultat kozmikog
moralnog suda.
Sada ti stanovnici Mjeseca ve prosuuju u pogledu kozmike moralnosti. Stoga,
kada smo proli kroz vrata smrti i zajedno smo s njima, moramo sluati sve to
kozmos ima za rei o onom to smo mislili, eljeli, osjeali, htjeli i napravili na Zemlji.
94
Na cjelokupan zemaljski ivot je izloen svijetlu kozmikog suda, i uimo vrijednost

koju naa djela imaju za cijeli veliki univerzum.
Iz tih lekcija mi razvijamo impuls da dovrimo, ispravimo, ili na neki nain
postavimo ispravno, tijekom naeg slijedeeg ivota na Zemlji, to god da smo
napravili bilo da pomognemo ili ometemo evoluciju svijeta. I onda, dok smo tako pod
utjecajem bia Mjeseca, odnosimo impulse za nau buduu sudbinu za nau
karmu, kako ju je orijentalna mudrost uvijek zvala. Ti impulsi su dakle apsorbirani
dok je ljudsko bie jo pod utjecajem stanovnika Mjeseca, koji mu mogu rei koliko su
njegova zemaljska djela i misli vrijedni za kozmos.
Duhovna bia vieg svijeta, u ijem susjedstvu ovjek ivi dok je pod utjecajem
stanovnika Mjeseca, ona su grupirana u mojoj Tajnoj znanosti kao hijerarhija anela,
arhanela, arhaja. Od vrste bia u iju oblast ovjek ulazi nakon smrti, oni su prvi koji
ne moraju preivjeti fazu zemaljskog utjelovljenja. S njihove strane, oni stoje u bliskoj
vezi s biima jo viih hijerarhija. Ali ove hijerarhije anela, arhanela i arhaja
esencijalno se tiu ovjeka nakon smrti tijekom njegove egzistencije Mjeseca, dok su
vie hijerarhije jo izvan njegova vidokruga.
Sud anela je posebno vaan za djela pojedinog ovjeka, i upravo od anela ovjek
ui vrijednost koju njegova djela imaju u kozmosu kao cjelini. Od arhanela vie ui o
vrijednosti onog to je napravio u vezi s jezikom koji govori, s narodom kojemu
pripada, i od tog izvora takoer dolaze impulsi koji rade na njegovoj daljnjoj sudbini,
njegovoj karmi. Od arhaja ui kakvu e vrijednost njegova djela tijekom danog
perioda na Zemlji imati za vrijeme kada se jo jednom bude morao spustiti iz
duhovnih visina u zemaljsku egzistenciju.
Pomou svega to ovjek moe na ovaj nain postii ako se a molim vas da
imate ovo na umu ispravno pripremio za ivot nakon smrti kroz impulse koje moe
primiti na Zemlji, a posebno (kako emo kasnije vidjeti) kroz njegov stav prema
velikim voama ovjeanstva, moe zatim nai put preko od sfere stanovnika Mjeseca
do sfere stanovnika Sunca.
Stanovnike Mjeseca ve znamo kao ona bia koja su jednom ivjela na Zemlji i bili
blisko povezani s njom. U veoma, veoma ranijem dobu to je takoer bilo tono i za
bia stanovnike Sunca; ona su, takoer, uestvovala u zemaljskim stvarima.
Pri dolasku u oblast stanovnika Mjeseca ovjeku je sasvim jasno da se susree s
biima koja su jednom ivjela s njim na Zemlji. A kada ue u oblast bia Sunca,
preplavi ga neto kao snano kozmiko sjeanje na drevno doba doba koje ete u
Tajnoj znanosti nai opisano s drugog stajalita. Preuzet je od neega kao to je
sjeanje na beskonano drevno vrijeme, kada je Sunce, s njegovim stanovnicima, jo
bilo jedno s Zemljom. Nakon smrti, stoga, mi utiremo sebi put kroz duhovni kozmos
rastui u, takorei, dvije duhovne kozmike oblasti gdje se susreemo s onim biima s
kojima smo, jednom, kada smo ivjeli na Zemlji kao sasvim drugaija bia, bili blisko
udrueni.
95
Dakle idui kroz te doivljaje izmeu smrti i novog roenja gledamo natrag u
velika, mona sjeanja na evoluciju Zemlje u kozmosu. A ovjek, dok je ovdje na
Zemlji, prolazi samo dio ljudske evolucije, izmeu smrti i ponovnog roenja prolazi
dio kozmike evolucije, dio evolucije univerzuma. Ona bia koja nastanjuju Sunce su
takva da su se u udaljenim vremenima ve bila uzdigla iznad iskustava moguih za
zemaljska bia, i iznad onih moguih za bia Mjeseca.
Pri dosezanju oblasti bia Sunca, ovjek ulazi u sferu najvie mudrosti, gdje moe
ivjeti jedino ako se na Zemlji dovoljno za to pripremio.
Sada, juer sam rekao da prelazei iz duevnog svijeta u zemlju duha, ili, kako se
moramo izraziti danas, od sfere stanovnika Mjeseca do one stanovnika Sunca, ovjek
u njegovim putovanjima kroz kozmos nastavlja sporije. Dok kruenje Mjeseca uzima
oko treine trajanja njegova zemaljskog ivota, slijedei krugovi, kruenje Marsa,
Jupitera, i Saturna juer sam spomenuo kako ti krugovi nisu kompletirani
odvijaju se laganije, dvanaest puta sporije od kruenja Mjeseca.
Ako sada raunamo stvarno vrijeme, stiemo do slijedeeg rezultata. Moramo
krenuti od izvornog plana odluenog za ljudska bia od kozmosa. Tada nalazimo da
ovjek ide kroz period Mjeseca treinu vremena koje je proveo na Zemlji. Ako emo
uzeti za injenicu da je na poetku ivota vie vremena provedeno u spavanju, i dodati
vrijeme spavanja u kasnijem ivotu, nalazimo da ovjek treba oko trideset godina da
izvri prvi ciklus, onaj od Mjeseca. Svaki od slijedeih ciklusa uzima dvanaest puta
toliko, ili 36o godina za svaki ciklus. Ako slijedimo ovjeka u njegovim daljnjim
putovanjima kroz svjetove, nalazimo kako prolazi tri ciklusa. Ne dosee Saturn, ali
mora proi cikluse na izvorno dodijeljeni nain. Zatim mora ii natrag ponovno kroz
tri. Dakle kompletira tri ciklusa u smjeru prema vani i, na povratku prema slijedeem
zemaljskom ivotu, druga tri unatrag, to ini est. Tada imamo vrijeme izvorno
namijenjeno ovjeku. Jo u morati govoriti kako su stvari za ljudska bia danas
drugaija; ali prema izvornim kozmikim odlukama, vrijeme je bilo 2.160 godina.
to tih 2.160 godina znae? Trebate se samo sjetiti da se poloaj Sunca kod
proljetne ravnodnevnice godinu za godinu pomie naprijed. Zadnjih stoljea
napredovao je iz Ovna u Ribe, i priblino u 25.920 godina ili blizu 26.000 godina
Sunce putuje oko cijelog zodijakog kruga, i dvanaesti dio toga je 2.160 godina. U
2.160 godina Sunce napreduje od jednog znaka Zodijaka do slijedeeg. Izvorno je
odlueno da se ovjek treba vratiti na Zemlju kada se Sunce tako pomakne.
Kada razmatramo unutarnje razloge za ovaj broj, i usporedite s onim to sam sa
drugog stajalita rekao u Tajnoj znanosti, oni koji su proitali knjigu sjetiti e se da je
vrijeme potrebno da Sunce prijee od jednog znaka Zodijaka do slijedeeg dano kao
izvorna duljina intervala izmeu ovjekovih inkarnacija. Ako na to pogledamo s dvije
strane vie izvana, s kozmikog aspekta, kao u Tajnoj znanosti, i zatim sa strane
ovjekova unutarnjeg ivota kojim se bavimo danas dva broja su identina. Ovakve
stvari treba primijetiti; i vidjet e se da kada god je u duhovnoj znanosti napravljena
ispravna prosudba s jednog stajalita, a zatim drugi ispravni sud sa sasvim drugog
gledita, dvije prosudbe su iznutra u suglasju.
96
Svatko tko duhovnu znanost prosuuje sa danas uobiajenog stajalita sasvim

vjerojatno e pitati: to podupire tu vau duhovnu znanost? Naa prirodna znanost
poiva na opservaciji, pokusu; to je vrsto tlo sa kojeg kreemo. Ali isto tako se moe
rei: Kao zemaljski ovjek ja stojim na vrstom tlu, i stijena, takoer, ima vrsto tlo
ispod sebe kao i sve drugo na Zemlji. Kao i za vas astronome zaista je fantastino
da nam kaete da Zemlja slobodno pluta u nebeskom prostoru. Ako elite biti
razumni, morate rei da Zemlja, kao bilo koja velika masa stijena, negdje poiva na
vrstom tlu. To je relativno isto kao i optuiti antropozofiju da nema vrsto tlo na
kojem bi stajala. Naravno, ljudi bi se inili glupima, ak i samima sebi, ako bi rekli da
Zemlja ima neto na emu poiva, ali ne vide kako je glupo da duhovna znanost, koja
je noena vlastitim unutarnjim resursima, ba kao to se nebeska tijela kreu sa
vlastitim impulsima, ne moe poivati na osnovi pokusa i objanjenja. Ako bi samo
bili konzistentni u njihovim prosudbama, vidjeli bi kako je, u duhovnoj znanosti o
kojoj se ovdje radi, svaki korak napravljen s krajnjom tonou, i punom
odgovornou za svaku izjavu u vezi svijeta i bia u svijetu.
Dakle, nakon smrti, ovjek ulazi u svijet kojeg najprije doivljava zajedniki s
duama koje su, kao i on, kroz vrata smrti ule u duhovne svjetove nakon zemaljskog
ivota. ovjek tako raste upoznat sa sferom bestjelesnih ljudskih bia i s njima
nastavlja zemaljske odnose duhovno doivljene nou.
Ali smo takoer vidjeli kako se ovjek nalazi u drutvu drugih duhovnih bia,
stanovnika Mjeseca koja su jednom boravila s njim na Zemlji, i kako se, poslije,
uzdie u zajednicu Sunca. Ti stanovnici Sunca se takoer jednom bili stanovnici
Zemlje zajedno s ljudskim biima, premda u veoma udaljenim vremenima. Tu se
ovjek prvo sastaje s biima koja ine drugu hijerarhiju, opisanim u mojoj Tajnoj
znanosti kao Ekskuziji, Dinami, Kirioteti. To su bia s kojima mora raditi da bi u
svom slijedeem zemaljskom ivotu mogao manifestirati kozmiki elaboriranu karmu
izvedenu iz njegovih ranijih ivota na Zemlji.
Proavi kroz oblast stanovnika Mjeseca, ovjek zna ne s zemaljskim mislima
ve s kozmikim to je u kozmikom smislu napravio pogreno; shvaa vrijednost
za kozmiku evoluciju u cjelini svega to je napravio, mislio i osjeao. Ali svoj novi
zemaljski ivot ne moe pripremiti samo s kozmikim mislima. Stoga u sferi Mjeseca
upoznaje to je predodreen da bude u njegovoj slijedeoj zemaljskoj egzistenciji,
premda se stvarna priprema za nju ne moe napraviti na tom stupnju. Za to, mora se
uzdii do sfere Sunca, gdje ive bia koja su, ne moravi se vie baviti zemaljskom
egzistencijom, zaokupljena sa stvarima naeg cijelog planetarnog sustava.
Tako ovjekovo iskustvo kozmosa obuhvaa dvije duhovne oblasti, zajedno s
duhovnim biima koja u njima borave. Obuhvaa duevni svijet stanovnika Mjeseca, i
opseniju populaciju duhovne oblasti. Dok su stanovnici Mjeseca, jer su bili blisko
povezani s Zemljom u relativno nedavna vremena, ujedinili njihove interese s ljudima
Zemlje, i dok je Mjesec u nekom smislu samo kozmika kolonija, zauzeta sa i
orijentirana prema zemaljskim stvarima, sfera Sunca, iji stanovnici ive pod
vodstvom Ekskuzija, Dinama, Kirioteta, kozmika je cjelina, koja je zaokupljena
97
stvarima cijelog planetarnog sustava Marsom, Saturnom, Jupiterom, Venerom i

tako dalje, ukljuujui Zemlju i Mjesec.
Pri dolasku u ovu ogromnu sferu Sunca, gdje su nai interesi znatno poveani,
moemo raditi s Eksuzijima, Dinamima i Kiriotetima na pripremi duhovnog zametka
fizikog tijela koje se zatim moe za nas roditi od ljudskih roditelja. Nikakvi roditelji
nikada ne bi mogli proizvesti pogodno fiziko tijelo ako ne bi bilo pripremljeno
tijekom dugih perioda kroz rad izvren u suradnji s najviim, najuzvienijim
duhovnim biima u duhovnom kozmosu. Na esencijalni rad tamo rad vei i
napredniji od bilo ega postignutog tijekom naeg malog ivota na Zemlji je baviti
se, zajedno s biima vieg ranga, sa svime to se odvija meu tim biima kao duhovni
dogaaji, ba kao to ovdje postoje prirodni dogaaji; sa svime to se u njima odvija
kao umjetnost duha, ba kao to ovdje imamo umjetnost prirode. Sve nam to konano
omoguava da poveemo ono na emu se tako radilo u veliku, duhovnu, arhetipsku
sliku koja je duhovni zametak takorei nagovjetaj onog to e kasnije biti
roeno na Zemlji kao nae fiziko tijelo.
Kada ovjek, kompletirajui tri ciklusa, zapoinje povratno putovanje, njegov
interes za zemaljske stvari oivljava. Zatim jo uvijek mnogo godina prije roenja
gleda dolje na uzastopne generacije u zemaljskoj evoluciji, na kraju kojih e stajati
njegov otac i njegova majka. im napravi ovu potpunu promjenu smjera u kozmosu,
poinje usmjeravati panju na Zemlju. On gleda mnoge prethodne generacije svojih
predaka, jednu za drugom, sve dok, stoljeima kasnije, nisu roeni njegovi roditelji.
Njima dolje moe poslati moan, dalekosean duhovni zametak, umanjene veliine,
njegova budueg fizikog tijela, tako da taj duhovni zametak moe biti ujedinjen s
fizikim embrijem u tijelu majke.
Duhovni zametak je na poetku velik i velianstven, kao i sam kozmos. Dok je
ovjek na svom povratnom putovanju u fiziki svijet, i gleda generacije kroz koje
silaze njegovi roditelji, i dok se iz duhovnog svijeta aktivno bavi tim nizom generacija,
zametak postaje sve manji dok konano ne stie natrag u sferu Marsa, aktualnu
sferu Sunca, i zatim, proavi brzo kroz sferu Mjeseca, ne sie u njegov slijedei ivot
na Zemlji.
Neko vrijeme prije nego sam ovjek sie kao bie due, on unaprijed alje dolje
ovaj duhovni zametak, tako da ono to je pripremio za njegovo fiziko tijelo u fiziki
svijet ulazi prije njega. Zavravajui svoj rad za novi zemaljski ivot, moe ui u
drugaiji odnos s kozmosom odnos zaista s cijelim kozmikim eterom. I, kao
zavrni in njegova silaska, on izvlai iz duhovnih svjetova, iz cijelog svjetskog etera,
snage da oblikuje njegovo etersko tijelo.
Kada je ovjek duhovni zametak za njegovo fiziko tijelo ve poslao dolje
odnosno, kada je duhovni zametak konano stigao do roditelja na kraju svog dugog
putovanja dolje iz duhovnog svijeta sam ovjek, jo u duhovnom svijetu, sakuplja
eter oko njega tamo, i za kratko vrijeme postaje bie ega, astralnog tijela i etera, etera
koji je povuen iz svjetskog etera. Tek nakon zaea, tijekom treeg ili etvrtog tjedna
embrijskog perioda, ljudsko bie se ujedinjuje s organizmom koji je formiran
98
kombiniranjem duhovnog zametka s fizikim zametkom, i dodjeljuje etersko tijelo

izvueno iz svjetskog etera. ovjek tada postaje bie sastavljeno od fizikog tijela,
eterskog tijela sakupljenog u zadnjim trenucima njegove kozmike egzistencije, i
astralnog tijela i ega koji su proli kroz ivot izmeu smrti i ponovnog roenja.
Dakle, nakon doivljavanja isto duhovnog, ovjek silazi u jo jednu egzistenciju u
fiziki svijet.
Iz onog to vam je reeno zakljuili ste da dok prolazimo kroz ivot u svijetu
izmeu smrti i novog roenja, u sjeanju doivljavamo prola doba zemljine evolucije
evolucije svjetova, mogli bi rei. Tako proivljena svjetska sjeanja postaju
ovjekova djela, jer on s tim sjeanjima neto radi, u suradnji s viim biima o kojima
sam ve govorio i jo u govoriti. Ono to izvrava, dok je aktivno u sjeanju i
prisjeajui se u aktivnosti, daje znaajnu perspektivu u prolost Zemlje i svijeta.
Iskustva kroz koja prolazi dok je u vezi sa stanovnicima Mjeseca prizivaju u
njegovoj dui vrijeme tijekom kojeg je proao kroz ranije ivote na Zemlji u istom
odnosu prema njima kao sada. Pregledava seriju zemaljskih ivota koji nalikuju
sadanjem. Zatim gleda dalje natrag u vrijeme kada je, iako je bio na Zemlji, bio
mnogo blie povezan sa sadanjim stanovnicima Mjeseca; u vrijeme od kojeg je
odvojen onim to geolozi nazivaju ledeno doba. Osvre se na fazu u zemaljskoj
evoluciji koju ete u mojim knjigama nai opisanu kao atlantsko doba. Ali on prodire
jo dalje natrag do onog to je nazvano doba Lemurije, kada se ovjek jo uvijek moe
nai na Zemlji, iako u sasvim drugaijim uvjetima. Jo nije bio toliko usko vezan za
Zemlju da je utirao svojim nogama; vie je ivio kao etersko bie u okruenju Zemlje,
u njenoj atmosferi. To je mogao jer se u to vrijeme atmosfera sadravala uglavnom
vodenu otopinu koja je sada distribuirana izmeu mora i kontinenata, zajedno s
otopinama drugih supstanci koje su otada postale sadanja vrsta zemlja. Stoga je
ivio vie u zemljinu obujmu tijekom tog doba ovdje su opet imena nevana
nazvanog lemurijsko, to odgovara onom to prirodni znanstvenici zovu, donekle
opravdano, najstariji period Zemlje.
Onda gledamo natrag na doba kada je ovjek jo bio udruen s biima Sunca, sa
stanovnicima Sunca, prije nego se Sunce tijekom kozmike evolucije odvojilo od
Zemlje. To ne znai gledanje natrag na doba kada je, kako je opisano u Tajnoj
znanosti, sama Zemlja prolazila kroz njen period Sunca drugo po redu doba u
evoluciji Zemlje ve na rekapitulaciju tog kozmikog doba u zemaljskoj egzistenciji.
Ali ta rekapitulacija ne dolazi u prikazu. I tako ovjekovo znanje, kada je dopunjeno
onim to moe doivjeti izmeu smrti i novog roenja, postaje kozmoloko znanje.
Evolucija Zemlje napreduje kroz ponavljane stupnjeve, u konjunkciji s rezultatima
ljudskih djela izvrenih zajedno s viim biima. Zemljina prolost, u njenoj
povezanosti s cijelim planetarnim sustavom Suncem, Mjesecom, i svim planetima
zavisnim o njima postaje vidljiva u djelima ovjeka. Iz njih ovjek oblikuje dio
budunosti za koju je on odgovoran njegov slijedei zemaljski ivot. Meutim, u
isto vrijeme, ukljuen je u pripremu za budue svjetove, Jupiter, Veneru i Vulkan
99
egzistenciju, jer e se u svaki od njih po redu egzistencija Zemlje konano biti

transformirana.
Ako dublje pogledamo u ovakve stvari, moemo razumjeti kako su drevna
kozmika vremena bila dio svjetske evolucije Zemlje. Mi zaista gledamo natrag u
doba kada su dananji stanovnici Mjeseca davali instruktore ovjeanstva. Zatim su
se, zajedno s zadnjim velikim instruktorima, povukli u kozmiku utvrdu Mjeseca.
Meutim, stalno iznova na Zemlji, ljudi su bili roeni sa sposobnou da irom
njihova karmikog ivota ostaju u bliskoj vezi s iskustvima onih koji sada borave na
Mjesecu. Roeni stalno ponovno u tijeku evolucije svijeta, bili su kao ambasadori
velike zajednice unutar Mjeseca. Pojavljivali su se meu ljudima Zemlje tijekom prve,
druge i tree post-atlantske kulturalne epohe i na Istoku su razvili uzvienu
civilizaciju. Ti ambasadori Mjeseca su nazivani Bodhisattve. Boravili su na Zemlji kao
ljudi, ali u njima je ivjelo duhovno uenje koje je bilo dano izravno od velikih
mjeseevih uitelja na Zemlji.
Sada, u univerzumu esto postoje vremena kada stanovnici Mjeseca, jer su mnogo
blie vezani sa stanovnicima Sunca nego s onima od Zemlje, razvijaju posebno
intiman odnos s tim stanovnicima Sunca, tako da je, indirektno, preko ambasadora
Mjeseca nazvanih na Istoku Bodhisattve u starim orijentalnim civilizacijama,
mudrost Sunca mogla dosegnuti ljude na Zemlji. Zbog napretka napravljenog u
evoluciji Zemlje, postaje nuno da zemaljska civilizacija ne bude vie njegovana,
takorei, samo od bia Mjeseca. Cjelokupna evolucija Zemlje morala bi uzeti kurs
razliit od onog propisanog kozmikom mudrou, ako bi samo ambasadori Mjeseca
imali ulogu u njoj. Iz tog razloga dolazi do velikog, ogromnog dogaaja kojeg zovemo
Misterij na Golgoti.
Dok su u drevnija vremena to bili ambasadori Mjeseca koji su, u odreenoj mjeri,
na Zemlju donijeli mudrost Sunca, bio je to sam voa bia Sunca, najvii u rangu
duhova Sunca, koji je, preko Misterija na Golgoti, doao dolje na Zemlju u tijelo
ovjeka Isusa. Preko toga, stvorili su se sasvim drugaiji uvjeti za evoluciju Zemlje. U
nju je uvedena mudrost stanovnika Sunca kao impuls Krista Isusa; i pod tim
impulsom daljnji tijek evolucije Zemlje mora se stoga nastaviti.
U vrijeme Misterija na Golgoti, toliko mnogo mudrosti Mjeseca je ve bilo
raireno preko cijele Zemlje tako da je Gnoza, kao Pistis Sofija to je bila stara
mudrost Mjeseca mogla razumjeti prirodu Krista. Gnoza je esencijalno bila tenja
za shvatiti Njegov cijeli duhovni znaaj. Ali Gnoza je bila potpuno iskorijenjena. U
fazi evolucije koja je vodila do privremenog manjka razumijevanja Misterija na
Golgoti, prvi in je bio iskorjenjivanje Gnoze dolje, gotovo, do samih spisa njenih
oponenata.
Zamislite da nita nije ostalo od nae sadanje antropozofije osim onog to su
oponenti napisali o njoj, i to e vam dati nekakvu ideju o tome to ljudi znaju o Gnozi
iz vanjskih izvora. Njihovo znanje je ogranieno na miljenja oponenata, moda neko
upoznavanje s Pistis Sofijom i tako dalje, to ne razumiju. To je sve to znaju o Gnozi,
100
koja je zaista dar Mjeseca, iz prolosti, do prvih stoljea kranstva posebno prva
etiri stoljea, jer poslije toga vie nije shvaana. Bila je ono to se moe rei iz stare
mudrosti Mjeseca, iz Logosa Mjeseca, Logosu Sunca koji je doao na Zemlju
odnosno, Kristu. Svatko svjestan ovoga moe zaista razumjeti Gnozu, koja je uvelike
krivo prosuivana, i o kojoj su danas kazane neke udne stvari.
Nije mogue, meutim, da stvari ostanu takve, jer se evolucija Zemlje mora
nastaviti. Moramo napredovati od stare mudrosti Mjeseca do nove mudrosti Sunca,
za koju moramo nauiti da imamo neposredno razumijevanje. Sutra u morati opisati
kako je to esencijalno bila stara mudrost Mjeseca nakon to je praktino dola do
kraja ono to je jo govorilo ljudskim biima kroz formu yoga disanja, kroz
izmijenjen proces disanja. To je bila tenja po staroj mudrosti Mjeseca.
Taj yoga kult nije vie pogodan za zapadne ljude; oni moraju dosei Imaginaciju.
Za civilizaciju openito, to je nuan slijedei korak tenja da se doe do
Imaginacije. Ali postoje svakakve prepreke, a to znai da evolucija ljudske civilizacije
moe napredovati samo ako je prihvaen novi impuls od duha. To ovisi o intimnim
ljudskim sudbinama. Kada su se Bodhisattve pojavile, nikada nisu nali ljude
openito neprijateljske. Ta drevna vremena esto nam se mogu initi izvana kao
jeziva i strana, ali uvijek je bilo mogue naii na dobru volju kada su se donosili
impulsi iz duhovnih svjetova. Stoga su Bodhisattve nale ljude spremne primiti stari
Logos Mjeseca odnosno, refleksiju, Logosa Sunca. Ali nikada vie nee biti mogue
obratiti se ovjeanstvu na taj stari nain.
Meutim, stara mudrost Mjeseca, stari Logos Mjeseca, ne moe nestati kao i sve
ostalo, mora napredovati. Ali e morati biti shvaena kroz Rije Sunca, koja, izgubivi
svoju batinu u Gnozi, mora biti ponovno otkrivena. Nee biti mogue govoriti
ljudima pravim jezikom Sunca sve dok ne budu imali dobru volju da je susretnu. Dok
to ne naprave, uzalud e ekati dolazak nasljednika starih Bodhisattvi, jer to zavisi o
tome da li ga doekuju s razumijevanjem.
Danas postoji duboka napuklina izmeu ovjeanstva Istoka i ovjeanstva
Zapada. I oni koji ne idu dovoljno duboko u ove stvari ne mogu vidjeti kako su Istok i
Zapad podijeljeni, i kako Istok iekuje novog Bodhisattvu da im na njegov vlastiti
nain donese neto o emu Zapad ima samo nejasnu ideju. Dananja nacionalistika
trvenja irom Zemlje nisu jo bila dovoljno prevladana od univerzalne svijesti koja
esencijalno mora tei od Krist impulsa. Ljudi nikada nee otkriti kako se uzdii do tog
opeg ovjeanstva, tog izvornog Krist impulsa, i nikada nee moi razumjeti to bi
potencijalni Bodhisattva morao rei, sve dok se u njima ne razviju dovoljne duhovne
tenje da stvore most za svjetsko razumijevanje izmeu Istoka i Zapada.
Ovdje se dodirujem teme u koju sutra moramo ii dalje teme koja e pokazati
kako je sadanje vrijeme razliito od dana kada je ovjek iekujui ekao dolazak
Bodhisattve. Sada, prije nego se Bodhisattva moe obratiti ljudima, on e sam morati
ekati dok ne budu spremni razumjeti rijei koje e koristiti, jer ljudi su sada uli u
epohu slobode.
101
Ovaj ulazak u epohu slobode, u odnosu na nau sadanju temu, biti e predmet za
sutra. Ali sve kroz to ovjeanstvo mora proi, da bi pronalo najdublji impuls u
duhovnom svijetu gore, povezano je s mnogim naizgled nevanim kulturalnim
sustavima i simptomima nae civilizacije.
Oprostite mi na mijeanju velikog s trivijalnim, ali trivijalni simptomi ponekad
mogu baciti svijetlo na veliko. Prije par dana sam rekao da u ovoj oblasti, gdje se
Imaginacije tako vrsto dre duha, imamo ometanje od motornih vozila. Dodao sam
da nisam govorio nita protiv motornih vozila, jer u antropozofiji mi ne moemo
izraavati reakcionarne poglede, i kada je nuno i meni pae putovanje vozilom. Svijet
treba uzeti takav kakav jest. Ali sve jednostrano treba uvijek biti uravnoteeno sa
suprotnim. Dakle nema tete u vonji kolima pod pretpostavkom da to uzimamo, i
sve drugo te vrste, sa srcem usklaenim s duhovnim svijetom. Tada, ako nas druge
stvari osim vozila dou ometati, moi emo pritisnuti naporom nae vlastite snage i
slobode, jer sloboda je morala doi, i mora nas voditi natrag do Bodhisattve.
Ljudska bia e moi pomoi sama sebi, kada se radi o stvarima koja nam ine
uslugu mehaniki. Zaista se moe rei da e ljudi moi pomoi sami sebi u pogledu
onog to im doe putem vozila, pisaih strojeva, i tako dalje.
Meutim, s gramofonima, je drugaije oprostite to zakljuujem s ovakvom
oito trivijalnom napomenom. S gramofonima, umjetnost je potisnuta dolje u stroj.
Kada ljudi razviju strast za takvu stvar to je stvarno mehaniziranje onog to nam
dolazi dolje kao sjena duhovnog kada pokazuju entuzijazam za takve stvari kao to
su gramofoni, tada u vezi toga vie nemaju snage pomoi sebi. Tu Bogovi trebaju
pomoi.
Sada su Bogovi milostivi, i danas naa nada za budui napredak ljudske civilizacije
mora biti da e sami Bogovi u njihovoj milosti doi u pomo gdje je kao u sluaju
gramofona ovjekov ukus zastranio.
102
PREDAVANJE XII
Evolucija svijeta u vezi
s evolucijom ovjeka
Tijekom naih opservacija o svijetu i o ovjeku, vidjeli smo kako on u sebi nosi
samo ako je u obliku slike prolost svijeta, i kako je za njega mogue, postupnim
treningom, da prizove te slike. U naoj obinoj dnevnoj svijesti od svega toga nema
nieg, ve samo sjeanja naih iskustava tijekom zemaljskog ivota. Kada, meutim,
tu obinu svijest ovjek primjeni da slijedi put koji sam naznaio, tada, kako njegova
duhovna svijest postaje sve jasnija, u njemu se pojavljuje sve vie prole evolucije
svjetova. I doli smo do toga kako to iskustvo prolosti izmeu smrti i ponovnog
roenja treba biti obnovljeno.
Stoga moemo rei: Kada stvari koje nisu opazive za osjetila postanu to za
Imaginaciju, ovjek gleda natrag izvan sjeanja njegova trenutnog ivota. Gleda
natrag na sve to ga je oblikovalo, na snage rasta i ishrane koje su ga formirale od
iznutra od kojih sve proizlaze od duha.
I dalje, kod Inspiracije ovjek gleda u pred-zemaljsku egzistenciju, ali ne samo u
njegovu vlastitu. Ve smo vidjeli kako dosee vani izvan kozmikog otoka Zemlje do
velikog kozmikog oceana u kojem zvijezde imaju njihovo boravite, i uvia da su za
njega zvijezde postale boravina mjesta duhovnih bia.
Zatim, kako se pojavljuje Intuicija, ovjek zuri natrag u prole ivote na Zemlji. U
isto vrijeme cijeli proli ivot svijeta ulazi u opseg njegove vizije. On je, zapravo,
roen iz cijelog svijeta; cijeli svijet ivi u njegovu fizikom, eterskom i astralnom
tijelu, i tijekom zemaljske egzistencije najmanje ali ipak i u njegovu egu. Sve je to
u ovjeku, radi i tka unutar njega. Kao ljudska bia mi u sebi nosimo cijelu prolost
evolucije svijeta, na kojoj su radile bezbrojne generacije duha. Taj boanski rad
nosimo u izgradnji naih organa, i u silama koje tkaju i ive u njima; nosimo ga
unutar nas kada oni organi procvjetaju u percepciji i misli. Mi unutar sebe nosimo
rad koji se odvijao u cijeloj protekloj evoluciji svijeta. Kada sada, nakon to smo
barem u misli izotrili nau viziju u prolost, pogledamo svijet koji nas okruuje
ovdje na Zemlji, s obinom svijeu vidimo samo onoliko koliko nam nude osjetila i
to god da na intelekt moe napraviti s naim ulnim opservacijama. Iza oblasti
ulne percepcije lei sveobuhvatni svijet duha ivot aktivan u svim bojama i
zvukovima prirode, u svemu to doivljavamo kao toplinu ili hladnou, u svakom
aspektu prirodnih pojava koje utjeu na nas kao ljudska bia.
Osim fizike prirode otkrivene ulima, postoji prikrivena duhovna priroda
skriveno duhovno okruenje. Taj okruujui duhovni svijet, kojeg je samo sama
povrina vidljiva za ulnu percepciju, ak i sada u svojoj utrobi nosi buduu evoluciju
ovjeka. Ba kao to mi unutar nas u monim slikama nosimo cjelokupnu prolost i
103
mi samo smo rezultat tih slika, tako i u skrivenom ivotu prirode radi i tka ono to e
nas, u svom buduem odvijanju kao evolucija svijeta, odvesti u budunost. Tako
moemo postaviti pred nas ove vane rijei: ovjek unutar sebe nosi prolost svijeta;
vanjski svijet je nositelj njegove budunosti.
To su dva temeljna naela na kojima su svjetska evolucija i ljudska evolucija
temeljene. I zaista dolaze do izraaja u pojedinom ljudskom ivotu. Postoji velika
razlika izmeu svega to naginje vie prema ovjekovoj organizaciji glave, i svega to
ima vie veze s ostatkom njegova tijela. Da bi to rekli grublje, mogli bi rei: Sile rade
od srca prema organizaciji glave i dovode do odreene organizacije glave, s njenim
prekrivaem vrstom lubanjom. To je ispunjeno s najdivnijom konstrukcijom u
svijetu vijugama i isprepletenosti ljudskog mozga, u koje su ugraena osjetila.
Sve to ivi u tim silama, sve to utjee u ovjekovu glavu od njegovih grudiju i
srca, rezultat je prolosti. To je moglo postati ono to je sada u ovjeku jedino jer su
kao to sam ve rekao bezbrojne boanske generacije duha radile na tome, kroz
metamorfoze kozmikih planetarnih tijela. U mojoj Tajnoj znanosti pokazao sam
kako su evolucija Saturna, evolucija Sunca, evolucija Mjeseca, prethodile evoluciji
Zemlje u kojoj ivimo i tijekom koje su Saturn-, Sunce- i Mjesec-evolucije bile
rekapitulirane. Mi smo sada ve proli sredinu aktualne evolucije Zemlje, evolucije
ljudi na Zemlji.
Snage koje su se kroz duga razdoblja postupno razvijale, pod utjecajem boanskih
generacija duha, sve ive u fizikom tijelu zemaljskog ovjeka, i struje iz njegova srca
gore u njegovu glavu. Sve to stalno nosite u vaem fizikom, eterskom, astralnom i
egu, kao strujanje gore iz sredita vaeg bia prema vaoj glavi, bilo je pripremljeno i
na tome su radile generacije Bogova kroz nemjerljive periode vremena. I zadnji
element koji ivi u tim silama koje struje gore premda ljudi danas toga jo nisu
svjesni onaj je koji sebe izraava kao ovjekova karma prolost njegova vlastita
ega tijekom njegovih ivota na Zemlji.
Moemo to postaviti ovako. Ako duboko prodremo u te snage kozmike memorije,
najprije dolazimo do karme; zatim do raznih stadija evolucije Zemlje; nakon toga do
metamorfoza, planetarnih transformacija kroz koje je prola Zemlja prije nego je
postala aktualna Zemlja. Prije nego je mogla nastati Zemlja, trebalo je postojati
kozmiko tijelo, Saturn, koje se sastojalo samo od razrijeene topline. Saturn se zatim
morao upokojiti prije nego se uzdigne do nove egzistencije kao to je Sunce od kojeg
je nae Sunce, sada vidljivo vani u kozmikom prostoru, ostatak. U to vrijeme Sunce
je bilo kozmiko tijelo koje se sastojalo samo od zraka; to se opet trebalo upokojiti i
dati mjesto za kozmiko tijelo koje se sastoji od vode stari Mjesec. Zatim je Mjesec
zauzvrat dao mjesto za vrstu mineralnu supstancu Zemlje, na kojoj je ovjek, kao
zemaljsko bie, mogao poeti evoluirati.
Ali ba kao to imamo ove snage koje tee gore, tako unutar nas nosimo snage s
trendom prema dolje. One imaju neku vrstu sredinje toke u srcu, i cirkulirajua krv
nosi obje snage u kretanje naih udova. Te snage su aktivne u svakom pokretu naih
ruku; kada se uhvatite za neto, ili izvrite bilo kakvu obinu zemaljsku akciju, one
104
ulaze u svaki pokret kojeg napravite. One sada ne pripadaju prolosti; pripadaju
skrivenom svijetu oko nas. One e biti odnesene u utrobu prolosti koja e prolost
postati tek u budunosti kada ovjek proe kroz vrata smrti, i zamjeni zemaljsku
egzistenciju za ivot meu zvijezdama. To su snage u kojima je pripremljena
ovjekova budunost.
Do budunosti dolazi kroz meuigru tih snaga sa snagama prikrivenim u vanjskoj
prirodi. Dakle svijet nosi ovjekovu budunost unutar svoje vlastite evolucije. U
njemu postoji otra distinkcija izmeu tih gornjih snaga i donjih. Znanje koje se moe
stei nakon prolaska uvara praga snano nosi tu distinkciju.
Za obinu svijest, sve ispod srca ostaje nesvjesno. To ne znai da je ita manje
proeto svijeu, ali to je svijest izvan naeg normalnog dosega danas. Stoga ono to
ovjek doivljava iznutra razlikuje se od sadraja njegove svijesti. Svjestan je jedino
onog to je na povrini, to se die poput otoka iz njegovih drugih iskustava.
Kada moemo dalje prodrijeti u ljudsko bie, moemo vidjeti kako je danas jo
obdareno s tim podsvjesnim snagama. Moemo tada vidjeti kako ovjek izvodi neko
djelo koje mu, za taj trenutak njegova zemaljskog ivota, uzrokuje zadovoljstvo i
satisfakciju njegova glava je zadovoljna. Mogao je iz nekog razloga napraviti sasvim
lou stvar, ali njegova glava je zadovoljna, i implikacije njegova djela izbjegavaju
njegovu obinu svijest. No iako njegova glava moe biti savreno zadovoljna, to
podsvjesno utjee na ruku koja provodi djelo a podsvjesno je zaista jo jedan oblik
svijesti i njegova ruka drhti. Drhtanje ruke moe izvana biti neprimjetno, ali u
eterskom i astralnom tijelu postaje stvarno podrhtavanje. Tako moemo vidjeti
iznutra kako ovjek moe biti u njegovoj glavi zadovoljan s nekim djelom koje
podsvjesno uzrokuje drhtanje u astralnim i eterskim organima povezanim s njegovom
rukom ili nogom. U zadovoljstvu danom glavi od loeg djela, svijest je mogli bi rei
umrtvljena; ali drugi oblik svijesti se pojavljuje u dubinama ovjekova bia, i djelo
tamo uzrokuje drhtanje.
U tom drhtanju, pripremljena je budua karma. To je drhtanje pred licem sila
prikrivenih u prirodi, sila skrivenog svijeta. Drhtanje nagovjetava sud koji e biti
predan ovjeku od bia zvijezda, kada, sa ovog malog otoka Zemlje, odlazi vani u
iroki zvjezdani ocean.
Da to sumiramo: Unutar ljudskog bia, na razliite naine, i prolost i budunost
svijeta ive ak i u vanjskoj formi njegova fizikog tijela. ovjekova organizacija
glave, najljepi, najsavreniji proizvod evolucije svijeta, u velikoj je mjeri razbijena,
ak i duhovno, kada on prolazi kroz vrata smrti. S druge strane, njegova nia
organizacija, premda samo fizika u vanjskoj pojavnosti, zapravo je fizika slika onog
to ivi kao dua i duh u rukama i akama, u cijelom metabolikom sustavu udova.
Kroz taj sustav, kroz sve to moete vidjeti kao meso i krv oblikovano u ruke i ake,
teku duhovne snage. U buduem ivotu na Zemlji te snage e tei kroz organe koji
dovode do kretanja gornje i donje eljusti. Kosti glave u njihovoj plastinoj formaciji
tada e biti transformirane kosti ruku i nogu naravno mislim na njihov duhovni
dio, jer fiziko vene. Ono to sada sainjava vae ruke i noge u vaoj sljedeoj
105
inkarnaciji e postati govorei u smislu snaga i dinamike konfiguracija vae

glave. Stoga sama fizika organizacija donosi refleksiju toga kako je ovjek proao
kroz zemaljski ivot. Svatko tko na pravi nain prouava artistiko oblikovanje
ovjekove glave moe u samoj formi njegove glave vidjeti kako je koristio njegove
ruke i ake u njegovim odnosima s drugim ljudima i s vanjskim svijetom tijekom
njegova prethodnog zemaljskog ivota. Jer djela ruku i nogu u jednoj zemaljskoj
inkarnaciji nastavljaju ivjeti u formaciji glave u slijedeoj inkarnaciji. Obina
frenologija je povrna u davanju svakakvih intelektualnih interpretacija o obliku
glave. Ali iza toga je duboka, okultna frenologija koja razmatra individualnost svakog
ovjeka i nije u skladu s opim pravilima frenologija koja je iz Intuicije sposobna
razluiti kako su transformacije ovjekove glave bile pripremljene kao rezultat
njegovih pokreta, njegova ponaanja i njegovih djela tijekom prethodnog ivota na
Zemlji.
To je, dakle, kako ljudsko bie danas stoji pred nama, i pred samim sobom,
pokazujui u onom to je postao kako su na njemu radile boanske generacije duha
kroz nemjerljive periode vremena. Naravno moe samo okvirno naznaiti kako
ovjekov ivot danas ilustrira u slikama sve to su te generacije bogova za njega
napravile, i za cijelo ovjeanstvo, kroz metamorfoze evolucije Zemlje Saturn,
Sunce i Mjesec.
Najprije uzmimo tri posebno znaajna impulsa u zemaljskom ivotu ljudskih bia.
Ako se sasvim jednostavno pogleda, s obinom svijeu, na uda otkrivena u
progresivnom razvoju ljudskog bia od prvih dana njegova ivota, moemo barem
dobiti neku ideju, neki osjeaj, o ogromnim dubinama iz kojih se onih prvih dana i
tjedana dua i duh bore da daju sve vie odreen oblik za mnogo toga to je kod bebe
jo bezoblino; i zatim postupno stave pod kontrolu kaotine pokrete ruku i nogu.
Dolazimo do osjeaja da nam je pokazano kako se duhovna aktivnost, prisutna u
beskrajnim dubinama skrivenog ivota prirode, izraava u ljudskom tijelu. I moemo
rei: Nema nieg na Zemlji tako divnog za gledati kao otvaranje unutarnjeg ljudskog
bia unutar vanjskog, tijekom razvoja djeteta u prvim godinama njegova ivota. Ako
znamo kako to gledati s pravim artistikim-religioznim uvidom, tada sve to se tamo
moe vidjeti, i poniznost koju moemo osjetiti pred licem tog otkrivenja duhovnog,
nadmauje sve druge artistike, znanstvene ili religijske impresije koje se mogu
primiti iz vanjskog svijeta.
Ali izdvojimo tri stvari u razvoju djeteta. U obinom ivotu kaemo: Dijete ui
hodati. U stvari, to je neto predivno. U tom uenju hodanja izvanredna koliina
pokreta je obuhvaena. U igru su pozvani svi udovi kada se, da bi se ispravilo, dijete
podie iz poloaja gdje mu je kraljenica paralelna s povrinom Zemlje. To uzimamo
zdravo za gotovo kao neto oito, ali to obiljeava trenutak u djetetovu ivotu kada
ono ui dati svim njegovim snagama razliitu, orijentaciju na Zemlji, i, uz pomo
simetrije onih sila i vlastite unutarnje ravnotee, ui se smjestiti unutar kozmosa kao
cjeline. U isto vrijeme, mi stvarno gledamo kako ljudsko bie raste van iz animalnog
svijeta. Jer to je trenutak kojeg ivotinja nikada ne moe doivjeti. Ona u sutini
106
ostaje s kraljenicom paralelnom sa Zemljom; jer ako se povue gore, kao to radi
majmun, to je u suprotnosti s njenom prirodnom organizacijom.
Ako emo formirati istinitu koncepciju ovjeka, moramo u pravom svijetlu moi
vidjeti ovo uenje hodanja od strane djeteta. Znanstvenici su usporedili kosti ljudskih
bia s onima od ivotinja, i nali da su one transformirane ivotinjske kosti, a
ovjekovi miii da su transformirani ivotinjski miii i tako dalje. Neka tako bude
sa svakim organom; razlika izmeu ovjeka i ivotinje jo uvijek se na taj nain nee
nai. Razlika se moe vidjeti jedino kada dokuimo kako, u trenutku uspravnog
stajanja, ljudsko bie sebe oslobaa od njegove veze s ivotinjom na poetku njegova
ivota, i uspostavlja svoju ravnoteu u cijelom svijetu. Nikada u svom ivotu ono ne bi
moglo stei vjetinu da to napravi da to nije pripremljeno u najudaljenijim danima;
sjeme za to je ve bilo u biu ovjeka tijekom egzistencije Saturna. Boanski Duhovi
su tada poloili sjeme za vjetinu koja nastupa kada dijete ui, kao to smo rekli,
hodati. Tada nije bilo ivotinja, jer one dolaze poslije, tijekom evolucije Sunca. Stoga
je ljudsko bie, kao to je izvorno planirano, starije nego ivotinje.
Sve to lei u tim nevidljivim silama koje omoguuju ovjeku da hoda vodi nas
natrag do svog izvora tijekom egzistencije Saturna.
Druga sposobnost koja se javlja u djetetu dolazi od njegove nove orijentacije u
prostoru; to uzrokuje da se sile okrenu unutra i pojave na drugaiji nain. Na primjer,
ja podignem komad krede; sila dolazi u smjeru prema unutra, praznei se u
unutarnjim organima. Ova unutra okrenuta sila, dolazei kroz udove iz smjera
pokreta, pojavljuje se u razvoju djeteta kada ono ui govoriti. Najprije, kada dijete
nalazi svoje oslonce u prostoru, sile uzimaju smjer prema vani; iste sile se potom
okreu prema unutra i dijete ui govoriti.
Znanost zna samo mali dio svega ovoga. Zna da denjaci imaju centar za govor na
lijevoj strani mozga, a ljevoruke osobe u desnoj polovini. Meutim, sve u mozgu to
ima veze s razvojem govora, najprije je u njemu radilo od udova kada dijete ui
hodati, dohvaati stvari, kretati se i skretati svoju panju na objekte. To izvire od sila
usmjerenih prema unutra, koje zatim izlaze od mozga u organe govora. Tu su, opet,
boanska duhovna bia pripremala ljudski organizam kroz bezbrojna stoljea, tako da
dijete moe govoriti. Ona boanska Bia, koja su tijekom perioda Saturna pripremala
ljudsko bie za hodanje, potom su tijekom perioda Sunca radila da doe do ove
sposobnosti za govor.
Trei dar razvijen od djeteta, i od cijelog ovjeanstva, kroz govor jer nije mogao
doi prije govora u zemaljskoj evoluciji bila je mo da se imaju misli. To je od
boanskih duhovnih Bia pripremljeno tijekom doba Mjeseca. Tako se odvijala
ljudska evolucija u prolim dobima svijeta; generacije duhovnih bia su pripremale
ovjeka za hodanje, govor, miljenje kroz evoluciju Saturna, evoluciju Sunca,
evoluciju Mjeseca.
U evoluciji svijeta tijekom doba Sunca, pojavile su se ivotinje naravno u obliku
razliitom od dananjeg. Sada se moraju hraniti biljkama, to u to vrijeme nisu
107
trebale, jer tada su bila stvorenja zraka i sainjena od zrane supstance. To je bilo za
vrijeme egzistencije Mjeseca kada su dodane biljke.
Zatim je evolucija prela u egzistenciju Zemlje, kada su ljudska bia razvila
vidljivu tjelesnu formu u kojoj su sile hodanja, govora i miljenja mogle boraviti. U
isto vrijeme se pojavilo mineralno carstvo i postalo esencijalni dio njegova organizma.
Na ovaj nain se moe opisati ovjekova prolost.
Ako elimo pogledati u ovjekovu budunost, u svijetlu sadanjih uvjeta na Zemlji,
moramo krenuti od njegova starijeg doba, to znai opisujui neto to danas uope
nije vidljivo. Kada dijete poinje hodati, govoriti, misliti, vanjski znakovi toga su
dovoljno jasni, ali kako je duhovni dio ovjeka pojaan u starijoj dobi daleko je od
evidentnog za svakoga bez duhovne vizije. Govorio sam o najdivnijem iskustvu
gledanja postupnog otkrivanja due i duha u rastuem tijelu mladog djeteta, i kako se,
ako se to vidi na pravi nain, moe biti preplavljen najdubljim religioznim osjeajem
u licu sveg znaenja koje taj artistiki proces prenosi. Ali takoer je predivno vidjeti
kako sve to je ovjek doivio kroz hodanje, govorenje i miljenje tijekom njegova
zemaljskog ivota nestaje u duhovnom. I zatim vidjeti kako su njegove misli i rijei,
sve to je radio i za to se borio s njegovim rukama, noeno natrag u ivot duha kada
prolazi kroz vrata smrti. Ba kao to ono to dolazi do izraaja u djetetovu hodanju,
govorenju, miljenju, pokazuje natrag na prethodne stupnjeve evolucije Zemlje,
evolucije Mjeseca, Sunca, Saturna, tako i sve to je ovjek doivio u njegovim mislima
ukazuje najprije od svega na njegov slijedei zemaljski ivot, a zatim na velike periode
u buduoj evoluciji Zemlje.
Dakle misli ovjeka pokazuju prema stupnju Jupitera u evoluciji svijeta i ovjeka
stupnju koji se moe dosegnuti tek kada je Zemlja prola kroz smrt i uzdigla se u
novu planetarnu evoluciju. Jer misli tada nee u nama ivjeti na njihov sadanji
fluktuirajui nain; one e uzeti odreen oblik i pojaviti se u samoj formi ovjeka.
Danas moemo nae misli zadrati za sebe, i u odreenim prigodama nae lice
moe izgledati savreno nevino, premda smo iznutra krivi. To neemo moi tijekom
egzistencije Jupitera. ovjekove misli e tada izazvati izraz njegova lica. Ljudska
forma e izgubiti njenu mineraliziranu vrstou; biti e iznutra fleksibilna i sastojati
se od sasvim mekane supstance. Loa misao koja se podie u nama odmah e se
pokazati drugim ljudima kroz promjenu u naem izrazu. Sve prirode misli e odmah
poprimati oblik; ovjek e tada ii okolo pod krinkom vlastitih postojanih misli i
temperamenta. Stoga ako je, tijekom egzistencije Jupitera, ovjek obian podlac, ili
ima samo animalne impulse, tako e i izgledati. To je prvi stupanj ovjekove
budunosti.
Drugi stupanj e predstaviti kreativna mo govora. Danas se govor javlja iznutra i
poslan je vani samo u zrak. U budunosti, izgovorena rije nee odumrijeti u zraku
ve e nastaviti postojati, i s njom ovjek e stvarati stvarne oblike. Tako da e u dobu
Jupitera imati snagu da sebe oblikuje mislima; u egzistenciji Venere davati e oblik
svijetu oko njega. Ako tijekom egzistencije Venere kada e sve supstance biti fine
kao zrak izgovori zlu rije, nastati e neto kao odbojna biljna forma. Stoga e
108
ovjek biti okruen kreacijama vlastita govora. Tijekom egzistencije Venere pojaviti e
se kreativni osjeaji, kreativni govor, i osjeaji koji kreiraju kroz rije.
Tijekom zadnje metamorfoze Zemlje, egzistencije Vulkana, aktivnosti izraene u
naem hodanju i pokretima ruku razviti e se dalje. Danas mi idemo raditi i koristimo
ruke da izvrimo djela, ali nita od toga nije trajno. Idem na neko mjesto; imam ovo
ili ono za napraviti. To naravno moe biti neto sasvim sloeno moda ak i
voenje rata. Zatim opet odlazimo, i u vanjskom svijetu od naih djela ne ostaje nita.
Tijekom egzistencije Vulkana, sve e ostajati. ovjek nee jednostavno ii okolo i
obavljati radnje; sve to radi e ostaviti otisak na egzistenciji Vulkana. Njegova djela
e biti aktualizirana, postati e stvarnosti.
Vidite kako egzistencija Zemlje ini radikalni rez izmeu prolosti i budunosti u
evoluciji svijeta i ovjeka. Sve do vremena Zemlje do svega su dovele boanske
generacije duha; do onoga to e slijediti dovesti e sam ovjek. Tako sloboda ulazi u
njegov ivot unutar kozmosa. U svijet je smjeten od bogova, i dana mu je slobodna
egzistencija. Od bogova je stekao sposobnost za hodanje, govor, miljenje ak i
oblik; ali za buduu evoluciju svijeta u to hodanje, govorenje i miljenje morati e
donijeti ono to on sam jest. On e upravo sada doivjeti sebe iz prolosti u
budunost. Dio prolosti, tono je, lei u njegovoj vlastitoj karmi; dio budunosti lei
u onom to je voljan napraviti za svoju vlastitu karmu u budunosti. Trenutno
odsluuje neku vrstu naukovanja izmeu prolosti i budunosti.
Sve ovo znai da stvari ne mogu ispasti potpuno sukladne originalno
namjeravanom planu na kojeg sam uputio juer. Tada sam govorio o 2.160 godina
koje moraju proi izmeu dvije inkarnacije. Ali tijekom zemaljskog ivota ovjek je
daleko od toga da apsorbira sve to bi mogao apsorbirati; stoga za mnoge ljude danas
interval izmeu smrti i novog roenja pokazuje se promijenjen ne vie za svakog
2.160 godina, ve bitno krae.
Ljudi koji su se potpuno predali zemaljskom ivotu, oni s odreenim kriminalnim
tendencijama, veoma su siromano opremljeni da odjedre u ocean zvjezdane
egzistencije; i nakon kratkog vremena izmeu smrti i ponovnog roenja uskoro se
vraaju zemaljskom ivotu. Drugi trebaju due vrijeme da proiste i usavre ono to
su tijekom ivota na Zemlji napravili od njihove due i duha. Dakle moe se rei da
oni s animalnim tendencijama, koji lako podlegnu instinktima i eljama, ubrzo se
vraaju na Zemlju, dok onima s normalnim duhovnim razvojem treba vie za
povratak. Ali takoer moe biti ljudskih bia koja, kroz dublji uvid tijekom zemaljskog
ivota u nain na koji se stvari sada odvijaju, mogu u sebi pobuditi samortvujuu
elju da se to prije vrate da bi pridonijeli buduem smjeru zemaljskih stvari. Jer ako
je ovjek svoj duh tijekom ivota na Zemlji ispunio ljubavlju, moe napraviti tri do
est tranzita, preko Marsa, Jupitera i Saturna, bre. Kada osobe s niim instinktima
prolaze kroz smrt, one se povlae drhtei pred tim krugovima i ne kompletiraju ih;
oni su posebno odbaeni od oblasti planetoida. Sutra u govoriti kako je ljudskim
biima danas omogueno da uu u razne krugove izlaui se odreenim utjecajima u
svijetu, u njihovu osobnom ivotu, u njihovu nacionalnom ivotu, i tako dalje.
109
Oni koji ispravno ulaze u oblast planetoida danas e provesti sedam ili osam
stotina godina izmeu jednog zemaljskog ivota i slijedeeg. To je normalno za ljude
koji zapravo nisu degradirane prirode. Ali kroz dublji uvid u stvari, i preko ljubavi
duhovnog svijeta, ivot izmeu smrti i novog roenja moe svjesno biti skraen. Oni
koji su mnogo stekli od njihova ivota na Zemlji mogu se relativno brzo vratiti, tako
da to prije mogu raditi na transformiranju zemaljske civilizacije i kulture.
Morao sam vas u mislima odvesti od zemaljskog svijeta u onaj od zvijezda i
njihovih stanovnika, tako da, na nain pogodan za sadanje vrijeme, vaa panja
moe biti skrenuta od svijeta u koji su ljudska bia obino zadubljena, na svijet u koji
moraju ui preko dubljeg znanja, ako ele pravilno doivjeti njihovu budunost.
Danas su, ljudi openito malo skloni da se odvoje od zahtijeva materijalnog svijeta i
trae duhovno direktno u fizikom svijetu oko njih. Nemamo vremena sada
razmiljati o preprekama koje se susreu kada su, u psihoanalizi, na primjer o
emu u informirati sutra napravljeni pokuaji da se istrai barem duhovni dio
ovjeka. Meutim, upravo iz direktne opservacije ulno opazivog, prava staza e se
otvoriti za one koji sada ele raditi potpuno unutar polja sadanje znanosti, ako tamo
zaista nastoje otkriti duhovno. To se moe napraviti. Nedvosmisleni dokaz toga e se
nai u brouri upravo izdanoj od naeg Instituta za fiziologiju i biologiju u Stuttgartu.
Tu je gospoa Dr. Kolisko objavila rezultate divnog malog istraivanja pod naslovom
Fizioloki i fizikalni dokaz efikasnosti najmanjih entiteta. [Ovaj traktat, preveden na
engleski, ukljuen je u tom pod naslovom Poljoprivreda sutranjice, izdano od gospoe Dr. Kolisko
1939.] Znate kako homeopatija voli raditi s visoko razrijeenim supstancama. Na taj
nain, dovodei fizike supstance u visoko razrijeeni oblik, otvoren je put u

duhovno. Gospoa Dr. Kolisko je sada uspjela pokazati, egzaktnom metodom, da su
najmanji entiteti, najvia razrjeenja, efikasna. Dugo vremena je najsavjesnije radila
po linijama koje sam naznaio, i sada je uspjela u proizvodnji otopina u omjeru 1 : 1
bilijun.
Ako je neka supstanca potpuno razgraena u ai vode, od ega je pola baeno a
ostala polovina ulivena u punu au vode, dobivamo otopinu 1 : 2. Kada je pola vode
opet baeno a ostatak uliven u punu au vode, dobijemo 1 : 4, i tako dalje. Sada je u
naem biolokom institutu u Stuttgartu, pomou egzaktnih znanstvenih metoda,
naen nain da se proizvedu precizne otopine od 1 : 1 bilijun tako stigavi do
takozvanih viih potentnosti. Rezultati se mogu vidjeti u sluaju, recimo, antimona, o
kojem sam govorio na medicinskom predavanju odranom ovdje. Nalazimo da je
biljni rast, na primjer, rast zrna penice, reduciran na najmanju stopu na oko
dvadeset prvoj potentnosti, a doveden do najvie stope na oko dvadeset devetoj ili
tridesetoj potentnosti. Dakle,vidite, supstanca je bila razrijeena u fluidu do visoke
potentnosti, i nalazimo da nie potentnosti imaju razliit uinak na biljni rast dok
najvie potentnosti ubrzavaju rast, to znai da daju najvei poticaj ivotnoj sili. Na
taj nain naeno je da se mogue razbiti isto materijalno, tako da se tamo moe
manifestirati duhovno. Jer ako podijelite materijalnu supstancu, ne na atome kao to
bi to atomisti, ve na takav nain da se dovede samo aktivnost njenih funkcija i sila,
tada pokazujete spremnost, rekao bih, da prijeete u duhovno proimajui samu
materiju duhom.
110
Sada moete zamisliti to to znai za preciznu opservaciju kako lijekovi djeluju na

ljudski organizam, jer uinak se zaista moe vidjeti. Otopina je pripremljena; imate je
u laboratorijskoj boci, i u tu potentnost ubacite zrno penice; zatim u potentnost u
slijedeoj boci ubacite drugo zrno, i tako dalje zrna i zrna penice. Jer tijekom ovog
egzaktnog istraivanja cijele prostorije su bile ispunjene s tim klijajuim zrnjem,
pokazujui uinak svake potentnosti na tlu iz kojeg zrnje nie. To je ono to treba
napraviti u znanosti danas, da bi se materijalno znanje dovelo u oblast duha. Znate
kakva prepirka je bila izmeu homeopata i alopata u vezi efikasnosti najmanjih
entiteta u viim potentnostima. Cijela stvar do sada je bila pitanje miljenja alopati
imaju jedan stav, homeopati drugi. To, meutim, nije stvar dranja strane
homeopatima, ve o znanstvenom utemeljenju stvarnih injenica. U budunosti e
naravno biti poznato kada lijekove treba primijeniti na direktni alopatski nain, a
kada u otopini ispravne potentnosti, tako da mogu imati eljeni uinak na pacijenta
posebno na njegovo etersko tijelo, koje predstavlja ivotne sile. Znati emo tono gdje
treba povui crtu ovdje treba dati alopatski tretman, ovdje homeopatski. Jer ba
kao to su drugi znanstveni eksperimenti izvreni s krajnjom tonou, tako je i u
ovom sluaju gospoa Dr. Kolisko pokazala u njenoj brouri, s istom tonou, kako
najmanji entiteti stvarno rade. Ono to je prije bilo samo pretpostavka podignuto je
na nivo vanog znanstvenog predmeta.
Ali sve to pokazuje na jo neto. Samo u toj brouri pogledajte tono izraene
krivulje koje pokazuju kako sile rasta idu gore i dolje; primijetite kako krivulje treba
nacrtati prema tome da li je potentnost jaka ili slaba, kako s odreenim otopinama
postoji minimum rasta, a u vie razrijeenim otopinama viih potentnosti
maksimum; zatim povratak na minimum, opet natrag na maksimum i tako dalje.
Dakle, uz iznimno savjesno praenje krivulje, stjee se neposredan uvid u ritam koji
radi u svemu materijalnom ritam koji je zaista izraz duhovnog. Kod ljudskih bia,
moemo se okrenuti od sustava metabolizma do ritmikog sustava; mogue je i u
prirodi, takoer, nai na sasvim egzaktan, znanstveni nain njen ritmiki sustav. To je
upravo ono to se moe vidjeti u ovom djelu, za koji vjerujem da se moe pokazati kao
pravi orijentir, ne samo u kontroverzi izmeu homeopatije i alopatije ve u svim
pitanjima koja se tiu naeg uvida u prirodu. Ako se rezultati ovog istraivanja
ispravno procjene, zakoni prirode u budunosti nee vie biti traeni samo na
sadanji atomistiki nain, mjerei i vaui; biti e prepoznato kako u svim
materijalnim stvarima postoji ritam, i kako je u ritmu dogaaja u prirodi izraen
ritam kozmosa.
elio sam skrenuti vau panju na ovo kao na put to vodi van iz egzaktne znanosti
koji mora biti otvoren. Sutra u nastaviti da pokaem kako u psihoanalizi, na primjer,
postoji vrsta teoretske averzije prema svakom stvarnom postavljanju na put koji vodi
od fizike prirode do duhovnog. Ali ako e ljudi u civilizaciji ii naprijed a ne natrag,
biti e duni da uzmu put prema duhu.
111
PREDAVANJE XIII
ovjekov ulazak u razdoblje slobode
Iz juer danih opisa zakljuili ste da ovjek postupno treba stei slobodu u
sadanjem periodu svjetske i ljudske evolucije. Gledajui natrag u prolost evolucije
svijeta, nalazimo kako je, u odnosu na njegove najvanije aktivnosti, njegovo hodanje,
govorenje, miljenje, ovjek bio pripremljen odozgo od boanskih duhovnih bia.
Vidimo kako je, da bi se osiguralo da ono to su ta boanska bia ostvarila u ovjeku
tijekom njegove zemaljske egzistencije ima uinka, ako i samo nesvjesno, on uvijek
izmeu smrti i ponovnog roenja odveden u asocijaciju s tim biima.
Sjetiti ete se da sam govorio da je ovjek voen kroz snage Sunca i Mjeseca, i
zatim, u oblasti Sunca, kroz Mars, Jupiter, Saturn, u svijet zvijezda, shvaen duhovno.
Tome bi dodao da kada ovjek u ivotu izmeu smrti i ponovnog roenja mora,
takorei, ponoviti svoje korake poslije, kao u sadanjosti, napredujui u oblast
planetoida do percepcije impulsa Saturna, na svom povratnom putovanju dolazi u
odnos s najuzvienijim boanskim duhovnim biima viih hijerarhija Prijestoljima,
Kerubinima, Serafinima. To su duhovna bia iji impulsi se proteu i duhovnom i
prirodnom egzistencijom. Dok ulaze u zakone prirode i ulijevaju im ivot i duh, imaju
svrhu dovoenja do trajne harmonije izmeu tih zakona prirode i moralnog ivota
cijelog kozmosa. To su bia koja se nikada nisu pojavila u fizikom obliku, ipak u
duhovnom svijetu ispoljavaju teko shvatljivu mo na Zemlju, i ine moguim da
moralni zakon bude doveden u stalnu harmoniju s prirodnim zakonom. I tako, poto
ovjek tijekom njegove egzistencije izvan Zemlje moe impulsima prolosti stalno
davati nov ivot, on u svojoj evoluciji dosee toku kada moe raditi u skladu s tim
izvan-zemaljskim impulsima.
Meutim, u sadanjoj epohi evolucije svijeta i ovjeka, suoeni smo s zadatkom da
uzmemo pod nau vlastitu slobodnu kontrolu sve to je u prolosti bilo manje ili vie
stvar prisile, odreene za sva ljudska bia od viih moi.
Kada pregledavamo tu evoluciju svijeta i ovjeka nalazimo da se u odreenom
vremenu ovjek susreo s potekoama koje je trebalo prevladati na njegovu putu od
toga da bude ekskluzivno voen od boanskih duhovnih bia do svjesnog rada da se
uzdigne do znanja tih bia i tako do stjecanja ljudske slobode. Ta toka u vremenu,
koja u izvjesnom smislu oznaava najveu krizu u cijeloj evoluciji ovjeka, dolazi
otprilike 333 godine poslije Misterija na Golgoti. Ovakvi datumi su samo priblini
zato jer se vrijeme raunalo na razne naine. Prema naem sadanjem raunanju, 333
godine nakon Misterija na Golgoti dolo je do te krize.
Ako pogledamo natrag na taj kritini trenutak, moemo ga opisati vie-manje na
slijedei nain. Da se evolucija ovjeanstva i ona od same Zemlje nastavila kakva je i
bila, da su ljudi ostali pod vodstvom boanskih duhovnih bia koja su ih vodila do tog
112
vremena, tada bi, poto je bila namjera tih bia da ovjek treba stei slobodu, ona bila
steena ali s kakvim rezultatom? U to vrijeme to bi znailo poremetiti ravnoteu
izmeu dva dijela ovjekova astralnog tijela.
Promislite o vezi izmeu fizikog tijela i astralnog tijela: prvo emo se zadrati na
astralnom tijelu. Prije godine 333 vei dio astralnog tijela je bio aktivan u biti u
gornjem ovjeku, a njegov manji dio u njegovu donjem tijelu srednji ovjek je
izmeu ta dva. A poto je u onim vremenima gornji dio astralnog tijela bio snaniji,
preko njega su boanska duhovna bia vrila na ovjeka njihov najvei utjecaj. U
skladu s planom za ovjeanstvo, ljudska evolucija se odvijala na takav nain da sve
do oko 3.000 godina prije Krista vrijedili su ti uvjeti za astralno tijelo, ali sa 1.000
godina prije Krista donji dio astralnog tijela je postajao vei a gornji dio relativno
manji, sve dok, u godini 333, dva dijela ne postaju jednaka. To je bila kritina
situacija 333 godine nakon dolaska Krista, i od tada se gornji dio ovjekova astralnog
tijela stalno smanjuje. To je smjer uzet od njegove evolucije.
Nije mogue slijediti evoluciju ovjeka u njenoj realnosti ukoliko nismo u stanju
shvatiti to se dogaa ovjekovu astralnom tijelu tijekom zemaljske evolucije. Ako
ljudska bia ne bi pretrpjela ovo smanjenje u gornjem dijelu astralnog tijela, njihov
ego nikada ne bi mogao dobiti dovoljno utjecaja i nikada ne bi mogli postati slobodni.
To smanjenje u astralnom tijelu dakle pridonosi pobuivanju slobode. Ve sam rekao
da nema smisla pitati se zato bogovi nisu tako uredili sve da ljudskim biima prue
zadovoljstvo. Bogovi su morali stvoriti univerzum koji je nerazdvojno bio mogu.
Mnogo toga to ljudima daje najvee zadovoljstvo poiva na tome, izmeu drugih
stvari koje, dok nisu osvijetljene, uope nisu ugodne. Ovo smanjenje astralnog tijela
je povezano s jo neim, jer o veliini astralnog tijela u gornjem dijelu ovjeka ne o
njegovoj veliini kao cjeline zavisi njegova mo da kontrolira, s egom i astralnim
tijelom, njegovo fiziko i etersko tijelo. Stoga e vjerojatno svi ljudi imati njihovo
zdravlje umanjeno od tog smanjenja u astralnom tijelu. Do pravog koncepta ljudske
evolucije moemo doi samo ako prepoznamo da slobodu na Zemlji treba platiti
openitim slabljenjem zdravlja. Ne, naravno, u obliku kolere ili tifusa, ali sloboda se
nee stei bez da s njom doe neka vrsta bolesti.
Ako bi sve ljudske snage nakon godine 333 ostale kakve su bile, ovjek bi na
Zemlji postajao sve slabiji, sve vie nemoan. I zemaljski ivot bi doao do svog kraja
kroz tu potpunu dekadenciju ovjeanstva.
U toj toki se dogodilo ono to bih elio opisati kako slijedi. Na skupu onih
boanskih duhovnih bia o kojima sam govorio da pripadaju Suncu, bilo je odlueno
da dolje na Zemlju poalju svog predstavnika, Krista, da tamo proe kroz neto to bi
boanska bia povezana s ovjeanstvom doivjela po prvi puta. Roenje i smrt
zasigurno nisu ono to materijalisti zamiljaju da jesu, ve su dio ovjekove zemaljske
egzistencije. Nijedno od boanskih duhovnih bia iznad ovjeka aneli, arhaneli, i
tako dalje sve do najviih nikada nisu upoznala smrt, ve samo metamorfoze. Ona
se mijenjanju iz jednog oblika u drugi, ali ona nisu roena i ne umiru. ovjek,
takoer, mijenja oblik, ali u isto vrijeme ostavlja po strani njegovo fiziko i etersko
113
tijelo, tako inei roenje i smrt radikalnijom promjenom nego to je bilo koja
promjena doivljena od viih hijerarhija. Tako su voe u harmonijama i impulsima
Sunca rijeile da dolje na Zemlju poalju Krista, kao bie koje jo nije doivjelo
roenje i smrt, tako da bi On mogao proi kroz isto ljudsku sudbinu. Misterij na
Golgoti, stoga, nije samo stvar ovjeanstva; to je takoer stvar bogova, i to se moe
staviti u rijei kao to su ove: Bogovi Sunca su se susreli i savjetovali o koracima koje
trebaju poduzeti da od ovjeanstva odbiju opasnost da postane sve slabije kroz
propadanje astralnog tijela.
I tako je dolje na Zemlju poslan Krist i proao je kroz roenje i smrt naravno ne
kao ljudsko bie ve kao boansko bie. Posljedica je bila da su preko Misterija na
Golgoti, preko injenice kristove smrti, u evoluciju Zemlju ule snage za iscjeljenje
onih drugih snaga koje su, u ve opisanom smislu, bile uzrok bolesti. Tako je Krist za
ovjeanstvo postao, u samoj istini, veliki kozmiki i zemaljski iscjelitelj ovjeanstva.
Drugim rijeima, Njegove su snage ule u sve to u ljudskim biima treba iscijeliti,
tako da ovjek, imajui u jednu ruku tendenciju prema dekadenciji, ali u drugoj
spasonosne snage Krista, moe nai svoj put do slobode. Stoga, u evoluciji svijeta su
poduzete mjere da se osigura da se, 333 godine prije velike krize, dogodi Misterij na
Golgoti.
Ljudska evolucija na Zemlji, u skladu s tim, nije mogla ii naprijed bez te prijetnje
katastrofalne univerzalne bolesti, koja poinje u 333 godini. Zatim, preko Misterija na
Golgoti, dolazi veliko univerzalno iscjeljenje. Sve dakle napravljeno od ovjeka bez
ego-svijesti, sve to je izvedeno iz dubljih snaga koje tee njegovu daljnjem padu,
moe biti iscijeljeno preko ujedinjenja s Kristom. To je ono to Misterij na Golgoti
znai za zemaljsku i ljudsku evoluciju.
Situacija koju sam upravo opisivao je bila poznata, sve do etvrtog stoljea nakon
dolaska Krista, odreenim ljudima koji su jo imali neko znanje o injenicama kroz to
to su apsorbirali duhovni ivot njihova vremena. U svim vremenima prije Misterija
na Golgoti postojali su stari Misteriji, gdje su uenici bili poduavani u vezi ovjekove
protekle zemaljske evolucije, dolasku Krista, i to bi se trebalo dogoditi u buduoj
evoluciji ovjeanstva. Pokazana im je u velikim i monim slikama veza ovjeka na
Zemlji s duhovnim biima viih svjetova. U vrijeme Misterija na Golgoti jo je tu i
tamo bilo izoliranih pojedinaca koji su, iako jedva napredniji od uenika starih
Misterija, sauvali neko znanje o ovim stvarima znanje kasnije nazvano Gnoza. Bili
su razbacani preko Zapadne Azije, Afrike, June Europe. Njihovo znanje, njihova
mudrost, pruala se do izvora dogaaja u evoluciji Zemlje i ovjeka, i do mone uloge
koju je za stanovnike Zemlje igrao Misterij na Golgoti. Ali ti ljudi, koji su jo imali
znanje o starim tajnama Misterija, bili su ispunjeni anksioznou. Znali su da za
ovjeanstvo dolazi kriza. Znali su da u budunosti ljudsko razumijevanje nee moi
dokuiti dubine zemaljske i ljudske evolucije.
Dakle, kod odreenih osobnosti prva etiri kranska stoljea mogue je
prepoznati anksioznost ne u vezi zemaljskih stvari ve u vezi smjera evolucije
svijeta. Hoe li ljudi biti dovoljno zreli, pitali su se, da prime ono to je Misterij na
114
Golgoti donio? To je, u prva etiri stoljea nakon Misterija na Golgoti, bilo veliko
pitanje za one koji se mogu nazvati nasljednicima velikih posveenika.
Od tih koji su u tim prvim stoljeima jo bili inicirani u kranske Misterije dola
je, na primjer, predivna pjesma. Priala je o dolasku Krista na Zemlju, ali je takoer
dala u impresivnoj dramatskoj formi premda je pjesma kao cjelina bila ep
snane slike ovjeka u bliskoj budunosti, koji vie ne bi mogao shvatiti potrebu za
iscjeljujuim elementom u ljudskoj evoluciji. Nakon to su te slike otkrile neto od
onog to su bogovi odluili sa Sunca na nain koji sam spomenuo i nakon to je
silazak Krista u ovjeka Isusa impresivno opisan, pjesma nastavlja oslikavati kako e
u ljudskoj evoluciji biti, u novom, metamorfoziranom obliku, revitalizacija starog
Demeter-Izis bia. Pokazano je kako e se to bie tovati u posebnom, snano
oslikanom ljudskom obliku, dolazei u budunosti kao sveano obeanje
ovjeanstvu.
Ti pjesnici-sveenici, kako bi ih mogao nazvati, prva etiri kranska stoljea, ili
barem najistaknutiji meu njima, opisali su kako e u daljnjoj evoluciji nastati
odreeni kult, prakticiran od svih koji e postii uenje i ivot u duhu. Za takve ljude
biti e utemeljen nekakav rtveni in.
Ep je oslikao mlaeg ovjeka koji e ui u cjelokupan put na koji je ljudska
evolucija u to vrijeme bila shvaena. Pokazano je kako e prijei od mladosti do
zrelosti razvijajui kult Djevice. Ovo ritualno tovanje, taj rtveni in, pokazan kao
nuan za sve koji e postati ueni i mudri, ako e ovjeanstvo pronai vezu s onim to
je ljudima dolo preko Misterija na Golgoti, bilo je portretirano u ivopisnim bojama.
Mona poema, puna boje, nastala je u onim ranim stoljeima kranstva. I meu
onima koji su vie-manje ivjeli u atmosferi ove pjesme bio je takoer slikar-sveenik,
koji je, istina je, te scene naslikao na jednostavan nain shvaen od obinog puka; ali
njihove slike su imale snagu i ile su pravo do srca.
To je ono to je ta pjesma ostvarila. Ali zajedno sa svime to je nedvosmisleno
dolo od Gnoze, kasnije je od crkve iskorijenjena. Trebamo se samo sjetiti kako je bila
takozvana sluajnost da su kasnije spisi Scotusa Erigene bili sauvani, i nee izgledati
apsurdno kada duhovno istraivanje tvrdi da je ta najvea od pjesama, koja evocira
Novi zavjet, bila istrijebljena u korijenu i granama od kasnije crkve, tako da u
slijedeim stoljeima nita od nje nije ostalo. Ipak je ta pjesma bila tamo.
Iskorijenjena je, zajedno sa svim jednostavnim ali impresivnim slikama povezanim s
njom. Prikrivena u njoj bila je sva anksioznost osjeana u to vrijeme od nasljednika
starih posveenika. Kroz tu pjesmu zvonili su teki tonovi elegije.
Sada, meu onima koji nisu slijedili Augustina u sasvim razliitoj struji, brojni
ljudi su zadrali sposobnost da razumiju ove stvari sve do u etvrto stoljee, ak i do
poetka petog. Ali to razumijevanje nije moglo ostati ivopisno koliko je jednom bilo;
duhovne snage naroda u Junoj Europi nisu vie za to bile pogodne. Tako su se
temelji razumijevanja kristalizirali u dogmama koje su opstale, iako se to ne bi moglo
dogoditi da dogme nisu sauvane u jeziku koji je postajao sve vie beivotan
latinskom jeziku. To prenoenje latinskog u Srednji vijek od uenih ljudi imalo je
115
uinak umrtvljavanja jednog ivog razumijevanja, tako da je konano sve to se znalo

o Kristovu postajanju ovjekom, o slanju Duha, i o velikom iscjeljenju o kojem sam
govorio, postalo okotalo u dogmama. Te dogme su se irile kroz latinski jezik, samim
rijeima koje vie nisu imale nita s pravim sadrajem uenja. Dakle, u irenju
zapadnog uenjatva kroz medij latinskog, tu se odvilo postupno suenje vatrenog,
fosfornog elementa koji je proimao istrijebljenu pjesmu.
Zatim dolaze svi mladi narodi Sjevera, uzburkani vie sa Istoka, i oni su primili
Krist impuls u latiniziranom obliku kroz koji je gubio vitalnost.
Moramo zamisliti ovaj Krist impuls kako dolazi sa Juga, i narode koji se ire na
Sjeveru prihvaajui sasueno kranstvo jer je njihovim mladenakim duhovnim
snagama nedostajalo snage da daju svje ivot veliini koja je u temeljima hladnih
dogmi. Posljedica svega toga je danas jo s nama. ak i sada u onim sjevernim
krajevima prividno se mogu nai jer sve je to samo prividno snage za koje se ini
da su prekasno primile Krist impuls, ve okotao u dogmi, ali su pozvane, iz direktnog
znanja o duhu, da ponovno otkriju sve tajne injenice Golgote i Kristova ulaska u
zemaljski ivot sve to, meutim, treba biti ponovno otkriveno u potpunoj slobodi.
Jer ak i injenica da nakon godine 333, kranstvo, u njegovu umrtvljenom stanju,
prokrivi iz Italije svoj put gore, dok su mlade rase ljudi klizile dolje, iji nasljednici
su sada raireni preko Rusije, vedske, Norveke, Srednje Europe, Engleske, jo
uvijek ivei pod istim utjecajem do svega je toga dolo tako da, konano, ljudska
bia mogu dohvatiti Krist impuls u slobodi.
To je sada zadatak onih naroda koji su, kao predstavnici civilizacije, prvi kojima
treba donijeti antropozofiju, koji e prihvatiti sve povezano s Kristom Isusom, i
prepoznati da bi bez Krist impulsa svi ljudi postali samo stupovi soli. Moemo
koristiti ovaj fiziki izraz, jer Krist impuls ulazi u fiziko pravo u iscjeljenje fizikog.
Krist je postao veliki duhovni fosfor koji radi na prevladavanju procesa formiranja
soli u ovjeku. Christus verus Phosphorus ova fraza se mogla uti sa svih strana u
prva tri stoljea kranstva. Takoer je glavni motiv u izgubljenoj pjesmi koju sam
opisao.
Dakle, izmeu prolosti i budunosti, moramo uzeti nae mjesto u sadanjosti, a
isto tako biti u mogunosti pogledati natrag. Naravno, nemam vas elje dogmatski
nagovarati na ono to sam upravo ispriao o izgubljenoj pjesmi i zaboravljenom
uenju. To je daleko od moje namjere. Ali metode koje vode do istraivanja ovjekova
pravog duhovnog smjera donose nam znanje o ovakvim injenicama, ne manje
vjerodostojno od injenica otkrivenih od moderne znanosti i daleko vjerodostojnije
od njenih hipoteza. Ba kao to nitko ne moe biti prisiljen da se zanima za pitanja
koja je, pod utjecajem sadanjeg materijalizma, uvijek odbacivao, tako i nitko tko je u
njih siguran kao u vlastiti ivot nee biti odvraen da o njima govori onima koji, s
vrstim osjeajem za smjer ljudske evolucije, mogu opaati stvarnost takvog impulsa
na djelu.
Nakon etvrtog stoljea kranstva, spominjana pjesma nije vie postojala, ali u
odreenim krugovima mnogi njeni detalji su preneseni usmenom predajom, i
116
nastavili ivjeti u sjeanju. Ali lanovi tih krugova su sprijeeni od rastue moi crkve
od javnog govora o takvim pojavama tijekom ranih kranskih stoljea. Jedan od onih
koji je jo imao nekakvu predstavu o pjesmi premda su od nje znali jedino u dosta
promijenjenom i oslabljenom obliku i nekakvu ideju o raspoloenju iz kojeg je
proizala, bio je uitelj Dantea. Zaista se moe rei da je Danteova Komedija, iako
dogmatski naklonjena, dugovala neto od svoje inspiracije onom to je bilo tamo u
prvih nekoliko kranskih stoljea.
Naravno da sam sasvim svjestan primjedbi koje se mogu dati na ovakvo
tumaenje povijesti mogao bi ih i sam dati. Ali prepoznavanje, kao to se mora,
briljivosti autora povijesti poduavane u naim kolama, i sa svim uvaavanjem
preciznosti koja se oslanja na zapisima i savjesnom povijesnom kriticizmu, to sve to
vrijedi? Ne moe se tvrditi da je to prava povijest, stvarna povijest, jer ne uzima u
obzir one zapise koji su tijekom vremena otili na sporedni kolosijek. Stoga, iako
dokumenti mogu biti podloni najsavjesnijem kriticizmu, prava povijest e biti
otkrivena jedino na isti nain kao i pravo znanje o prirodi i o nebesima kroz
duhovno istraivanje. ovjek stoga mora nai snage ne samo da govori o svijetu
zvijezda, kao to smo mi radili ovdje, ve takoer da u uobiajenu prezentaciju
povijesti uvede sve to joj nedostaje jer je u interesu odreenih krugova bilo da nas
lie relevantnih dokumenata. Ali impulsi u onim unitenim dokumentima nastavljaju
ivjeti u duama ljudskih bia; ive u onima koji su doli poslije i udjeli za impulsima
koji nisu vie zapisani ali su jednom bili tako ivi u ovjeanstvu. Stoga nee za ljude
biti nuno samo ako ele u njihovoj evoluciji dosegnuti budunost za njih
namijenjenu da transformiraju, u odreenoj mjeri, mnoge od njihovih koncepata;
takoer e morati transformirati njihov stav prema istini.
Govorei fundamentalno: moramo ponovno nai na put do Krista. Krist mora
ponovno doi. To pretpostavlja da e tijekom sadanjeg stoljea biti ljudi koji mogu
razumjeti na koji e nain Krist objaviti Njegovu prisutnost, s kakvom krinkom e se
pojaviti. Inae stranu uznemirenost mogu uzburkati ljudi koji e, imajui u
podsvjesnim dubinama njihova bia slutnju ovog dolaska Krista u duhu, predstaviti
to ostalima na okantno povran nain. Jasna vizija u ovjekovu evoluciju tijekom
bliske budunosti biti e mogua jedino kada je sve vei broj ljudi dovoljno zreo da
vidi kako duhovno istraivanje moe napraviti pravi napredak; ljudi koji u duhovnom
svijetu mogu otkriti to ljudi trebaju za ispravno oblikovanje njihova budueg smjera.
Ako to ne uspije, postajati emo sve vie upleteni u sve to prijei na pristup
duhovnom ne toliko to se tie ideja i koncepata, koliko u naem opem pristupu.
U idejama i konceptima dananjice ima dosta toga to slii na pokret prema onom
to treba biti pravi cilj znanja u nae vrijeme. U stvari, meutim, to nekako slui da
omete ljude da vide nalaze prirodne znanosti u pravom svijetlu. Ostavljeni su pipajui
injenice, takorei, u mraku. Promotrite kako danas s opim irenjem znanstvenih,
medicinskih koncepcija ujemo o ovjeku koji u kasnijem ivotu poinje patiti od
ivanih problema koji utjeu na njegovu cjelokupnu fiziku konstituciju i vode do
izvornih simptoma bolesti. Nai sadanji lijenici shvaaju, tada, kako su nemoni da
prevladaju te simptome na neki jasan nain, ili od patologije prijeu na terapiju. Kao
117
neposredni suvremenik glasovitog bekog lijenika, Breuera, sjeam se da je imao

pacijenta kod kojeg fiziki pregled nije mogao otkriti nikakvo patoloko stanje. Bilo je
odlueno da se pribjegne hipnozi, koja je u to vrijeme postala veoma popularna. Pod
hipnozom, naeno je da je pacijent imao, u ranijem periodu njegova ivota, strano
iskustvo, koje ga je opteretilo uasom. Onoliko koliko je bilo mogue, to iskustvo je
bilo potisnuto u oblast podsvijesti, nesvjesnog, stvarajui tamo skrivenu oblast
due. Premda sam ovjek nije nita znao o tome, to je bilo u njegovu ivotu i prijetilo
njegovu zdravlju. ovjek dakle u sebi moe imati neto to, poevi kao duevno
iskustvo, ima uznemirujue naknadne uinke; to u njegovoj dui uspostavlja izoliranu
oblast koje on nije svjestan.
Mislilo se da ako se pacijent sjeti njegovog iskustva, i tako ga postane potpuno
svjestan, sama ta svjesnost bi vodila do njegova izljeenja.
Ovakvi sluajevi e se u ivotu danas sretati sve uestalije. Ali ako emo shvatiti
zato su ljudi tako esto unesreeni na taj nain, duhovno znanje nas mora poduiti
to se dogaa kada se gornji dio astralnog tijela smanjuje, dok u njegovu donjem
dijelu postoji tendencija da akumulira podsvjesne provincije due. Moramo se uzdii
od znanja o ovjekovoj dui do povijesnog znanja o duhu, do kozmikog duhovnog
znanja, da bi objasnili ovakvu pojavu. Poznavao sam Breuera dobro; bio je ovjek
dubine; i, poto je osjeao da se sa naim sadanjim stupnjem znanja ne moe dalje
napredovati u ovim stvarima, odustao je od ove linije istraivanja. Tada je postao
ukljuen u druge interese, posebno u one od Freuda i njegovih sljedbenika. Iz toga je
nastala psihoanaliza, koja poiva na neem istinitom, jer pojava zaista postoji. Izvor
fizikih simptoma treba traiti u dui; ideja je sasvim dobra. Ali znanje potrebno da se
ovlada pojavom nee se nai tu, jer to mora postati duhovno znanje.
Stoga ta psihoanaliza, koja se mora baviti sasvim prirodnim, povijesnim
smanjenjem u ovjekovu gornjem astralnom tijelu, u rukama je ljudi koji nisu samo
amateri u istraivanju due i duha, ve takoer i amateri u istraivanju fizikog tijela,
ne znajui kako tu slijediti djelovanje duha. Dakle imamo dva oblika diletantizma
zajedno; zaista su slini, jer ti ljudi znaju onoliko malo o stvarnom ivotu ovjekove
due i duha koliko i o njegovu fizikom i eterskom ivotu. Dva podruja na kojima su
diletanti podudaraju se; a kada dvije sline osobine rade jedna na drugoj, mnoe se:
a x a = a2, ili d x d = d2; dakle diletantizam x diletantizam = diletantizam na kvadrat.
Tako stvarno dolazi do toga da se neto ispravno, bazirano na pravim temeljima,
pojavljuje amaterski zbog nemoi sadanjeg istraivanja. U svemu tome, meutim,
moemo vidjeti stremljenje u pravom smjeru. Neto kao psihoanalizu ne bi trebalo,
dakle, tretirati kao izum vraga, ve kao naznaku da ovo nae doba eli neto to nije u
stanju postii, i da e neto kao psihoanaliza prosperirati tek kada bude temeljeno na
duhovnom istraivanju. Inae e nam psihoanaliza doi u udnom obliku u koji je
vodi Jungova logika.
Jung je zaista sposoban da napie, na primjer, reenicu kao ova: Moe se rei da je
preko skrivenih provincija due, ovjek jednom bio disponiran pretpostaviti
postojanje boanskog bia. Jung zatim dodaje (on je, naravno, naklonjen ateizmu):
118
Oito je da takvo bie ne moe postojati. Psihoanaliza, meutim, tvrdi da ovjek,

imajui tu dispoziciju da vjeruje, mora pretpostaviti postojanje boanskog bia da bi
sauvao ravnoteu u dui. Za savjesnu osobu a ne mogu nikad zanijekati da je
ovjek kao Jung i savjestan i precizan to stvarno znai: Obvezni ste da ivite s
neistinom jer ne moete ivjeti s istinom. Nema istine u teizmu, ali morate s tim
ivjeti. Na naem stupnju razvoja takve stvari se ne uzimaju ozbiljno; meutim, one
moraju, biti uzete sa svom moguom ozbiljnou.
Dakle sa svih strana, bez da se shvaa, javljaju se te podsvjesne enje. Oni od vas
koji su uli ili proitali druge moje cikluse predavanja znati e da sam esto
naglaavao kako, od duhovne percepcije, nije ispravno rei: Na primjer, svijetlost
struji od Sunca, ide beskrajno u beskonanost kozmikog prostora, uvijek opadajui u
intenzitetu s kvadratom udaljenosti.
Stalno sam govorio da duhovna percepcija daje drugaiju sliku. Ideja da svijetlo iz
sredita struji u beskonanu udaljenost nije tona. Ba kao to tetiva na luku moe
biti rastegnuta samo do odreene toke, i onda odskoi natrag, tako i svijetlo ide
samo do odreene toke i uvijek se vraa. Ono se samo ne iri; takoer je elastino,
ritmino. Stoga Sunce ne samo da zrai svijetlo ve ga stalno prima natrag; jer na
kraju njegova vanjskog kursa intenzitet zraka je razliit i njihov kurs moe biti
promijenjen. elim samo ukazati na to kako se to otkriva u vezi vie spoznaje,
kozmikog znanja o svijetu pravog znanja duhovne znanosti.
Molim da ne uzmete ove opaske kao naznaku bilo kakvog nedostatka respekta za
znanost s moje strane. Cijenim znanost u potpunosti; ne moe je se dovoljno hvaliti, i
treba prepoznati visoki nivo inteligencije koju donosi u ivot danas. Ali njene izjave o
svijetlu, na primjer, amaterske su u usporedbi s istinom. Vano je da se doe do
istine, makar samo da se unese u sve ove prevladavajue ideje, s kojima ovjek ne zna
to bi, impuls koji sadanje istraivanje moe podii u duhovnu oblast.
U odreenim okultnim krugovima postoji loa praksa: ueniku su dana razna
okultna uenja, ali nikada nije doveden do toke koja pokazuje odakle su izvedena.
Uenja su dana u slikama, ali uenik nije voen do stvarnosti koje se ogledaju u
slikama. Stoga je njegova dua okruena svijetom slika, i on nikada ne dolazi do toga
da vidi da preko slika treba uiti o cijelom kozmosu.
Iz tog razloga, nakon to se pojavila moja Teozofija, trebala je slijediti Tajna
znanost. Tu su slike dane u Teozofiji odvedene u stvarnost zvjezdanog svijeta, u
evoluciju Zemlje preko Saturna, Sunca, Mjeseca, i tako dalje. Te dvije knjige su
komplementarne.
Kada se u bilo kojoj sferi ljudima ne dade nita osim slika, oni su s njima
obrubljeni. Osobe koje prakticiraju pogrenu vrstu okultizma rade to s uenikom u
koga nisu sigurni, i tim sredstvom ga vode u ono to je nazvano okultno
utamnienje. On je tada okruen s zbunjujuim slikama od kojih nema bijega
stvarni zatvor od slika. Tako je mnogo okultnog zla prakticirano, i jo se i danas
prakticira. Postoje ak i duhovna bia koja su odreene ljude vodila u to okultno
119
zarobljenitvo; ali za duu pojava je upravo jednaka. Ta duhovna bia su osloboena

u prirodi kada priroda nije shvaena duhovno, ve gledana kao da su atomski procesi
bili dio prirode. Tako je u prirodi zanijekan duh. Oni duhovi koji uvijek tee raditi
protiv ljudi ahrimanski duhovi tada postaju aktivni u prirodi, zaokruujui
ovjeka svakakvim slikama, tako da su i u ovom sluaju, takoer, ljudska bia okultno
utamniena.
Velik dio onoga to se danas zove znanstveni pogled ne znanstvene injenice, jer
one mogu biti pouzdane ne sastoji se ni od ega drugog osim slika opeg okultnog
zarobljavanja koje prijeti da preuzme ovjeanstvo. Opasnost lei u okruivanju ljudi
svugdje s atomistikim i molekularnim slikama. Nije mogue, okrueni takvim
slikama, gledati one slobodnog duha i zvijezda; jer atomistika slika svijeta je kao zid
oko ovjekove due duhovni zid zatvora.
Ovaj pregled nam moe pokazati, u svijetlu duhovne znanosti, za ime danas treba
ispravno teiti. injenice prirodne znanosti su uvijek plodonosne i vode vani u iroke
oblasti duha, ako im se ne pristupi s predrasudama okultnog zatvora na koji je, u
osnovi, znanost sada ograniena. Te stvari za nas moraju biti duboko unutarnje
iskustvo, ako elimo uzeti nae pravo mjesto u evoluciji Zemlje i ovjeanstva, u
skladu s njenom prolou i njenom budunou. To je sve ono to nam se obraa
kada u nekoj oblasti imamo pred naim oima dokaz ljudskih aspiracija u prolosti a
sada ih moemo vidjeti u punom svijetlu duha i due.
Kada se ovdje popnemo na brda i doemo do kamenja Druida, koja su spomenici
duhovnih aspiracija onih drevnih vremena, moe nam biti upozorenje da e tenje
onih ljudi starine koji su udjeli za duhom, i na njihov nain traili dolazak Krista,
nai ispunjenje jedino kada mi, jo jednom, imamo znanje o duhu, preko duhovne
vizije koja je na nain potrage za Njegovim dolaskom. Krist mora opet doi. Jedino
tako ga ovjeanstvo moe upoznati u Njegovom duhovnom obliku, kao to je
jednom, u tjelesnom obliku, proao kroz Misterij na Golgoti.
To je neto to se ovdje, gdje su ovakvi plemeniti spomenici prolosti sauvani,
moe osjetiti na posebno iv nain.
120

Rudolf Steiner - Evolucija Svijesti

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Rudolf Steiner - Evolucija Svijesti

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EVOLUCIJA

Prvi koraci prema imaginativnoj spoznaji

Prijevod: Monte Christo

fizikog ovjeka uz pomo zakona koji pripadaju vanjskom svijetu opaenom od

Drugim rijeima: ovjek je u njegovu ulnom ivotu uvijek predan trenutku, i u

U cjelokupnom ivotu ljudskog bia na Zemlji, miljenje igra sasvim pasivnu

spoznaje, koje smo prizvali meditacijom i koncentracijom, je nalazei prijelaz od isto

devetnaest, i tako dalje. Esencijalna stvar je da nikada ne posustane u svojim

Ono to je sada iz ovoga steeno to je poveanje nae unutarnje aktivnosti, aktivni

mogli potisnuti cijeli ivotni tableau odjednom putajui da se pojavi a zatim ga

obratno. Tako se stjee unutarnja mobilnost, tako da se postepeno postane sposoban

temeljena na prvobitnoj maglici, u fizici demonstriranoj pokusom koji je trebao

Ispunjavalo je njihove budne sate sa snolikim slikama imaginacije; i od tih slika su

pred-zemaljski doivljaji potpunije zaboravljeni nego oni od zemaljskog ivota. To je

to govori duhovni istraitelj zapravo je mudrost koju ja sam posjedujem trebalo

Moderno inicijacijsko znanje mora podsjetiti na ono to je ivjelo u ovjekovoj

se borimo u koli, to god smo napravili da izotrimo nau zemaljsku inteligenciju

greke u drugu, ako ne mogu bez predrasuda razmotriti slijedee.

mora opadati s udaljenou. Jaka je na poetku a zatim postaje slabija, jo slabija,

Sada, supstanca ovog metabolikog sustava udova ne proizlazi od Zemlje. Premda

instinktivnih percepcija duhovnog svijeta. Daljnji napredak u evoluciji ovjeanstva

to radimo na odreeni nain. Tu volja dolazi na svoje, trei lan ovjekove

Dakle, kroz to to smo u mogunosti rei Ja hou, mi na nae etnje idemo

U svijetu II: biti bez odjee

Ako tu toku dosegnemo svjesnom imaginacijom, dalja prolost zasvijetli na

nalazimo duhovno u tim stjenovitim masama, ali ovdje se duhovno sastoji od

Penmaenmawr-u nalazimo da je taj duevni element u atmosferi razliit nego

To posebno vrijedi za ljude koji vode izolirane ivote na otocima, u planinskim

fascinacije. Na taj nain vanjska senzibilnost je oslabljena, unutarnja senzibilnost je

unutarnjim duevnim snagama ispuniti prostor inae osvijetljen fizikim Suncem

sjedinjeno sa sjeanjima koja su ve vezana s njegovim eterskim i fizikim tijelom.

poloenim na njihove vrhove. Ako je to tako ureeno da u odreenim prigodama

naeg prethodnog zemaljskog ivota. To ovjeku omoguuje da prenese sa sobom taj

S ovim stvarima, onoliko koliko ih moderno inicijacijsko znanje moe otkriti

tako tijekom noi doivljavamo to ponavljanje unatrag isprepleteno sa sjeanjima na

moemo obnoviti ako prijeemo prag sa stvarnim razumijevanjem, i svjesno proemo

Sve te tajne, sve te misterije, povezane su sa stvarima koje su zaostale iz drevnih

Kada se ovjek vraa sebi iz kozmikog svijeta, taj povratak korespondira s

Moram dodati da su ta bia opaziva za inspiracijsku, intuitivnu i imaginativnu

Da bi razumjeli daljnje iskustvo koje imamo izmeu smrti i ponovnog roenja,

Na cjelokupan zemaljski ivot je izloen svijetlu kozmikog suda, i uimo vrijednost

Svatko tko duhovnu znanost prosuuje sa danas uobiajenog stajalita sasvim

stvarima cijelog planetarnog sustava Marsom, Saturnom, Jupiterom, Venerom i

kombiniranjem duhovnog zametka s fizikim zametkom, i dodjeljuje etersko tijelo

egzistenciju, jer e se u svaki od njih po redu egzistencija Zemlje konano biti

inkarnaciji e postati govorei u smislu snaga i dinamike konfiguracija vae

nain, dovodei fizike supstance u visoko razrijeeni oblik, otvoren je put u

Sada moete zamisliti to to znai za preciznu opservaciju kako lijekovi djeluju na

uinak umrtvljavanja jednog ivog razumijevanja, tako da je konano sve to se znalo

neposredni suvremenik glasovitog bekog lijenika, Breuera, sjeam se da je imao

Oito je da takvo bie ne moe postojati. Psihoanaliza, meutim, tvrdi da ovjek,

zarobljenitvo; ali za duu pojava je upravo jednaka. Ta duhovna bia su osloboena

You might also like