Pepeo iz zapustene njive nije ni jedno cartvo ucinio sretnim

Bio je to dug i naporan dan, sunce je veselo sijalo na nebu, smijeei see ljudima,
koje obasjava. Ptice se letjele okolo, kao da ele dokazati da ima jo puno vremena
do zalaska sunca i da e dan biti naporan vie nego to je bio. Seljaci,iscrpljeni od
rada i vruine,radili su na svojim oranicama, pripremajui se za predstojeu zimu.
Sinia i Nikola, lokalni mladii, koji nisu imali pretjeranog posla u oranicama, etali su
du obale rijeke Sanice, kako bi razgovarali o stanju u dravi i njihovoj budunosti.
Osjetili su oni ve davno da e doi do sukoba graana u dravi, i da e kad tad
morati uzeti puku, i da e morati braniti svoj komad zemlje. Proveli su skoro cijeli
dan pored rijeke, a navee je otiao svako svome domu, uz dogovor, da se i
sutradan vide na istom mjestu u isto vrijeme. Meutim, do toga nije dolo. U ranu
zoru, kad se niko nije ni nadao tome, cijelo selo je poelo da se trese, u daljini su se
mogla vidjet neka svjetlost, to nije svjetlost izazvana suncem, nego svjetlost
proizvedena od pucnja tenka. itelji sela su bjeili iz svojih domova, nosei sa sobom
samo ono to im je najpotrebnije. O stoci niko nije ni razmiljao, samo su mislili o
tome kako da ivu glave izvuku iz svega toga. Krovovi su padali sa kua,
zatrpavajui im put do bezbijedne sredine. Sinia je ve bio sa svojom porodicom
doao do kraja sela, sretan sto su svi njegovi tu, ivi i zdravi. Poto je vidio da nema
Marka, oprostio se sa svojom porodicom i brzo se vratio istim putem, kojim je i
doao. Nedaleko od mjesta na kojem se stara raja okupljala, bila je kua od Marke,
Nikola je doao do tog mjesta, i vidio da je Markina kua sva u ruevinama, i da je
samo tala ostala cijela. Potrao je do te tale, nadajui se da je Marko tu, sakriven u
podrumu, od napada. Ali njega tu nije bilo. Izaao je vani, obiao cijelu kuu i imao
je ta i vidjet. Grada, koja je drala terasu, pala je na Marka i prignijeila mu obje
noge. Nikola je svim snagama pokuavao da skloni tu gredu, ali bez uspjeha. Onda je
naao staru cijev, koristio je kao polugu, i oslobodio Marka. Jadnik, pomislio je da su
ga svi ostavili, bio se ve pomirio sa tim da mu je to zadnji dan, koji je proivio na
ovom svijetu, plakao je od sree, kad je vidio Nikolu. Nikola ga je natovario na lea i
ponio starim putem, kojim je ve prije, sa svojom porodicom preao. Kada su
prolazili pored rijeke, sjetili su se razgovara, koji su dan prije obavili, i kao da su
naslutili da e to biti ubrzo. Nikola je ubrzao svoj hod, bio je pri izmaku snage, jer je
nosio veliki teret na leima. Kada su doli na kraj sela, ugledali su ostale ljude iz tog
sela, uz vojno osiguranje i podrku. Istog trena su znali da su na sigurnom. Svi su se
divili tom njihovom prijateljstvu i hrabrou, koju je imao Nikola, dok je spaavao
svog druga.
Ni jedno carstvo nije bilo sretno, nakon zgarita iz naputanih oranica, ali je svako
carstvo bilo ponosno sa ljudima, koji bi dali i svoj ivot za najboljeg prijatelja.