Kao majka, eljela bih da te mogu nauiti puno nekih stvari iz mojih iskustava.

I stalno brinem
da neu biti u stanju da to uinim, da neu uspjeti da te nauim najvanije ivotne lekcije zbog
svakodnevnice koju prolazim. Takoer se bojim da neu moi da te zatitim od svih nepravdi i
boli koje te oekuju na tvom putu kroz ivot.

Povremeno bih voljela da mogu

napraviti tit, da te zagrlim vrsto rukama i ne putam. A znam da e jednog dana ovaj izvor
radosti u mojim rukama odrasti. Napustiti e gnijezdo i suoiti se sa svijetom. I takoer znam,
duboko u mom srcu, da sve dobro, loe, olakanje, potekoa, bol i radost koje te oekuju na
tvom putu nije pod mojom kontrolom niti e ikada biti. Sve to mogu uraditi jeste da te
pripremim za ovo putovanje koje zovemo ivotom. Ukoliko postoji jedina lekcija koju bih te
nauila u ovom ivotu je sljedea:
Nemoj dozvoliti da izvor tvoje ivotne sree bude vanjski. Umjesto toga, neka tvoj osjeaj sree
proizlazi iznutra, iz tebe same.
Istina je postoji veliki broj vanjskih stvari koje e ti pruiti osjeaj sree. Igrake, nova odjea i
obua, ukusna hrana, slatkii koji izazivaju vodu na usta, odmori, druenje s prijateljima, ljubav
roditelja, nova soba, nevjerovatan posao, upis na prestian univerzitet, tvoj ivotni saputnik i
vaa djeca. Ali sve ove stvari e nesumnjivo donijeti puno radosti u tvoj ivot, inAllah.
Meutim, ono to treba da shvati da su sve ove stvari privremene, a time i zadovoljstvo koje
proizlazi iz njih je privremeno. Ovi isti prijatelji koji ti unose toliko smijeha u ivot mogu se

jednog dana udaljiti od tebe i biti zauzeti vlastitim ivotima. Kola koji rado gricka e se pojesti.
Ta nova soba/kua koju uzbueno ukraava e ostariti. Suprunik od ijih rijei se tvoje srce
topi od radosti e takoer uiniti da te srce zaboli. Ti isti ljudi koji su ti se juer divili i hvalili te
sutra e te kritikovati. Roditelji koji su te obasipali ljubavlju i brigom takoer e te izgrditi,
disciplinirati i jednog dana oni e umrijeti, ostavljajui te slomljenom i praznom.
Takva je priroda ovoga svijeta. To je poput vonje toboganom. to vie tvoja srea zavisi od
mjesta, stvari i ljudi to e vie biti razoarana. Zato? Jer upravo te stvari o kojima si ovisna su
po svojoj prirodi privremene i nesavrene. ta onda uraditi? Izgubiti svu nadu i zapasti u oaj?
Ne, odgovor je da trebamo poloiti nade u neto to je savreno, bez mana, trajno, najbolje od
svih pomagaa. I to je, moja draga keri, Allah, s.v.t.. Samo On, s.v.t., e ti pomoi kad te svih
napuste. Samo On, s.v.t., zna tvoje strahove i On, s.v.t., e ukloniti te iste strahove iz tvog srca.
Samo On, s.v.t., zna broj suza koje si prolila i zbog ega. Samo On, s.v.t., e odgovoriti kada
Ga god pozove. Samo On, s.v.t., te voli bezuvjetno ak i kad zabrlja. Samo On, s.v.t., e ti
oprostiti, ak i onda kada ne zasluuje oprost. Samo On, s.v.t., e nastaviti da se brine o tebi
ak i ukoliko si Ga ti zaboravila. Samo On, s.v.t, e izlijeiti tvoje srce onda kada su ga drugi
slomili.
Ko god se vrsto dri Allaha, s.v.t., dri se najvre veze. Takva osoba se nikada nee osjeati
izgubljeno, samo ili uplaeno.
Tvoje najjae oruje na ovom svijetu, moja voljena keri, je svjetlo imana u tvom srcu. To je
svjetlost koja bi trebala biti izvorom tvoje sree. Vjeruj mi, ukoliko ti Allah, s.v.t, bude izvor
sree tek onda e biti u stanju da se suoi sa svim situacijama i okolnostima, ak i sa
najteim, sa sreom i olakanjem. Ovo je krajnji put do mira i radosti.
- See more at: http://akos.ba/obrazovanje-odgoj/kutak-za-zenu/pismo-jedne-majke-mojojnajdrazoj-kceri#sthash.XuovP5Nk.QhfOhIh3.dpuf