UVOD

Predratno desetljee bilo je nemirno, ispunjeno politikim krizama i intenzivnim

naoruavanjem vojno-politikih koalicija. Sve je bilo spremno za rat, ekao se samo povod.
Od sarajevskog atentata, pa do prve objave rata protekao je samo mjesec dana, a u prvoj
polovini 1914. ve se ratovalo. Mobilizirani Hrvati su kao graani Austro-Ugarske bili u
sastavu austrougarske kopnene vojske i mornarice, a dijelom i u ugarsko-hrvatskom
domobranstvu. Sudjelovali su od poetka rata na balkanskom i istonom bojitu,a kasnije i na
talijanskim bojitima. U hrvatskim zemljama uope, a napose u Dalmaciji u kojoj su
antiaustrijska i antiratna raspoloenja bila snano eksponirana uhieno je niz rodoljuba.
Pojedini hrvatski politiari (Frano Supilo, Ante Trumbi) da bi izbjegli uhienje emigrirali su
u Italiju,

a neto kasnije u Francusku i Englesku i osnovali svoj politiki forum

Jugoslavenski odbor.
Za razliku od Dalmatinskog i Istarskog sabora, kojih je rad jo prije izbivanja rata bio
obustavljen, Sabor Trojedne kraljevine u Zagrebu odravao je svoja zasjedanja i tijekom
ratnih godina. Za to je bio zasluan Istvan Tisza, predsjednik ugarske vlade, koji je elio da taj
Sabor, kao i zajedniki Hrvatsko-ugarski sabor djeluju i u tim okolnostima da bi se sauvalo
ustavno stanje i da bi se izglasavali zakoni. Zadnja, predratna 84. sjednica Sabora Trojedne
kraljevine odrana je 13.srpnja 1914.

RAD SABORA TIJEKOM 1915. i 1916. GODINE

14.6.1915. 85. sjednica (prva ratna saborska sjednica)
Sjednica je odrana pod predsjedanjem prvog potpredsjednika Sabora, Pere Magdia. Na
sjednici su bili nazoni i ban Ivan Skrlecz, lanovi zemaljske vlade i veina zastupnika. Od
odsutnih, neki su bili u vojsci, neki uhieni ili internirani, a neki su se nalazili u emigraciji.
Pero Magdi otvorio je sjednicu govorom u kojem je naglasio vanost borbe protiv
zajednikog neprijatelja zajedno s habsburkom monarhijom. Govorio je i o bivem savezniku
monarhije, Italiji koja sada posee za zemljitem koje nastanjuju Hrvati i Slovenci, te izrazio
elju za ostvarivanjem zahtjeva hrvatskog naroda za narodnim ujedinjenjem. Ljubo Babi
postavio je pitanje povrede zstupnikog imuniteta, jer su mnogi zastupnici uhieni i
progonjeni bez obzira na svoj status. Govorio je i Stjepan Radi. Upitao je bana hoe li se
zaloiti da se Fiume i Zara ponu slubeno nazivati samo hrvatskim imenom Rijeka i Zadar.
Ban je odgovorio da ne moe nita uiniti jer se Zadar nalazi u austrijskom dijelu Monarhije i
jer rijeki guverner nije podvrgnut banskoj vlasti, nego ugarskoj vladi. Radi je takoer
spomenuo pitanje potpore obiteljima mobiliziranih vojnika, a i dao prijedlog da sastanu
hrvatski i ugarski Kraljevinski odbor radi pregovora o financijskoj samostalnosti Hrvatske.
19.6.1915. 87. sjednica
Ivan Perii u svom govoru na 87. sjednici upozorava da su Hrvati u obje polovice monarhije
neravnopravni, to je pogubno, te da je nuno da im se da potpuna samostalnost. Predlae da
hrvatski ban uredi da se svi hrvatski javni dohoci ne izruuju nikome, nego da ostanu u
hrvatskoj zemaljskoj blagajni, a da se financijska nagodba s Maarima skine s dnevnog reda.
23.6.1915. 88. sjednica
Sjednicu obiljeava govor Ante Pavelia u kojem izjavljuje da Starevieva stranka prava
nee sudjelovati kod daljnjih raspravljanja o predloenoj zakonskoj osnovi kojom se
financijska nagodba izmeu kraljevine Ugarske i kraljevine Hrvatske produuje na godinu
dana, te da e glasati protiv te zakonske osnove, a isto oekuje i od sabora.
24.6.1915. 89. sjednica
Na 89. sjednici zapoinje rasprava o indemnitetu. Stjepan Radi u ime svoje stranke govori da
e oni, kao i ostala saborska oporba glasovati protiv zakona o indemnitetu. Ukazuje na to da
seljatvo sainjava vie od dvije treine hrvatskog stanovnitva, a vlada ne vodi brigu o
njihovim potrebama. Stjepan Zagorac takoer je odrao znaajan govor. Upozorio je na to da
treba razmiljati to e biti s hrvatskim narodom nakon rata. Kritizira Zemaljsku vladu i bana

Skrleza zbog pasivnosti i nebranjenja interesa Hrvata, te navodi da Hrvati nisu ni Maari, ni
Srbi, ni Talijani ve ele kraljevstvo hrvatsko, samostalno i slobodno u okviru monarhije.
Na 91. sjednici, 26. lipnja 1915. dolo je do verbalnog duela izmeu Pere Magdia i Stjepana
Radia. Radi je zbog toga iskljuen iz Sabora sa 15 narednih sjednica. Kraljevim reskriptom
od 4. srpnja 1915. saborsko je zasjedanje bilo odgoeno, a nastavljeno je 5. prosinca 1915.
U nastavku saborskog rada bilo je sadrajnih i zanimljivih govora pojednih zastupnika.
Uglavnom govore o potrebi sjedinjenja svih Hrvata u monarhiji. Tijekom 1916. godine mnogo
se raspravlja o indemnitetu, raznim pitanjima s podruja gospodarstva, o oteanim uvjetima
ivota i rada u ratnim prilikama, o opskrbljivanju gradova ivotnim potreptinama, o
funkcioniranju organa uprave, produenju financijske nagodbe i sl. U raspravama je uvijek
dominirala politika u skladu s tenjama hrvatskog naroda. Kad je umro kralj Franjo Josip I. 21. studenog 1916. u Saboru se govorilo o njegovoj dugogodinjoj politici i odnosu prema
Hrvatima. Delegaciju Sabora Trojedne kraljevine na krunidbi njegova nasljednika Karla I.
(30. prosinca 1916.) predvodio je Bogdan Medakovi.
DOGAAJI 1917. i 1918. GODINE I NJIHOV ODJEK U RADU SABORA
Bitnije sjednice tijekom prve polovice 1917. godine obiljeava govor Dragutina Hrvoja na
159. sjednici (oujak 1917.) o tome kako su Hrvati protiv dualistikog ustrojstva monarhije,
jer je dualizam pogodba Nijemaca i Maara da bi vladali ostalim narodima u monarhiji, te
njegovo zalaganje za sjedinjenje hrvatskih i slovenskih zemalja. Bitno je napomenuti i 164.
sjednicu (lipanj 1917.) na kojoj Vitomir Kora u ime socijalistikog radnitva trai da se
dokinu uredbe kojima je ograniena sloboda sastajanja, govora, tampe i udruivanja.
Razdoblje 1917. godine obiiljeava i prvo ratno zasjedanje Carevinskog vijea u Beu.
Hrvatski zastupnici iz Dalmacije, Istre i zastupnici slovenskih zemalja imali su u tom vijeu
zasebni Jugoslavenski klub. 30. svibnja 1917. taj klub donio je Svibanjsku deklaraciju
Jugoslavenskog kluba u kojem su zahtijevali ujedinjenje svih zemalja u monarhiji, u kojima
ive Slovenci, Hrvati i Srbi, u jedno dravno tijelo. Tu deklaraciju podrala je i Starevieva
stranka prava na 164. sjednici od 5 lipnja 1917.
Pad vlade Istvana Tisze u Ugarskoj 1917., prouzroio je promjenu i Zemaljske vlade u
Banskoj Hrvatskoj. Tako je na 165. sjednici 12. srpnja 1917., ban Ivan Skerlecz obavijestio
Sabor o svojoj ostavci i ostavci vladinih odjelnih predstavnika. Ostavke su bile uvaene 29.
lipnja. Istog dana novim banom postao je Antun Mihalovich, a imenovani su i novi lanovi

hrvatske Zemaljske vlade Vinko Krikovi, Milan Rojc, Aleksandar Badaj i Aurel Rauer.
Jedno od vanijih pitanja za vrijeme ove vlade bilo je pitanje uvoenja opeg, jednakog,
neposrednog i tajnog prava glasa. Rasprava o Zakonu o izbornom redu za Sabor kraljevina
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije zapoela je na 203. sjednici, 13. prosinca 1917., a na 208.
sjednici, 19 prosinca 1917., taj zakon je prihvaen. Sabor Kraljevina Hrvatske i Slavonije
trebao je imati otada 122 izborna kotara, od kojih svaki bira po jednog zastupnika. Pravo glasa
ima svaki muki zaviajnik bilo koje opine na teritoriju Hrvatske i Slavonije ako je navrio
24. godinu ivota, a nije iskljuen od izbornog prava.
U daljnim zasjedanjima uglavnom se izraava briga za budunost hrvatskog naroda, a
ponovno se spominje i narodno ujedinjenje. U zadnje dvije godine rata (1917. i 1918.) reim
je sve vie poputao i moglo se donekle postupno slobodnije javno djelovati te su se mogli
organizirati i javni skupovi. Hrvatske politike stranke tee koncentraciji, to je posebno
izraeno u Dalmaciji. Tamo je na sastanku stranakih prvaka i saborskih zastupnika 2. srpnja
1918. zakljueno da dotadanje politike stranke prestaju postojati i da se, umjesto njih osniva
Narodna organizacija. Nedugo nakon toga na politikom skupu u Suaku osnovana je
Narodna organizacija Slovenaca, Hrvata i Srba za Hrvatsko primorje i Istru, a slino se
dogaa i u Sloveniji, gdje je osnovan opeslovenski Narodni svet.
Satrevieva stranka prava, Hrvatska puka seljaka stranka, Srpska narodna radikalna
stranka i Socijaldemokratska stranka objavile su 24. rujna 1918. da su se udruile s Narodnom
organizacijom i Narodnim svetom. Predstavnici te politike udruge sastali su se 5. listopada
1918. u Zagrebu i osnovali Narodno vijee Slovenaca Hrvata i Srba. To vijee imalo je
zadau da realizira ujedinjenje svih Slovenaca, Hrvata i Srba u narodnu slobodnu i neovisnu
dravu Slovenaca, Hrvata i Srba ureenu na demokratskim naelima. Tri dana kanije u to
vijee se ukljuila i Hrvatsko-srpska koalicija.
RASKID DRAVNOPRAVNIH ODNOSA S AUSTRIJOM I UGARSKOM
Pred kraj rata, rasulo Austro-Ugarsko postalo je sve vidljivije. Vidjevi to se zbiva na
junoslavenskom prostoru u sklopu Austro-Ugarske, te pratei politiku aktivnost eha i
Slovaka, car i kralj Karlo I. nastojao je sprijeiti raspadanje Monarhije pa je 16. listopada
1918. objavio manifest kojim je obeavao federalistiki ureenu saveznu dravu. Sredinji
odbor Narodnog vijea SHS 19. listopada 1915. izdao je svoju Deklaraciju, kojom je odbacio
rjeenje ponueno carsko-kraljevskim manifestom, i zahtijevao potpuno samostalnu i
neovisnu junoslavensku dravu.

Saborsko zasjedanje, odgoeno saborskom odlukom od 19. srpnja 1918., hitno je odlukom
saborskog predsjednitva sazvano za 29. listopada 1918. Na toj sjednici odlueno je da se
prekida dravnopravni odnos izmeu Hrvatske i Ugarske, uspostavljen jo 1102. godine, kao i
dravnopravni odnos izmeu Hrvatske i Austrije, uspostavljen 1527. godine. Takoer je
donesena odluka o uspostavljanju suverene drave Slovenaca, Hrvata i Srba.