Valentina Mataija

Mongoli
potjeu od drevnih

tunguskih naroda na istoku

mongolsko pleme na ijem
je elu bio Khitan
poetkom 10. stoljea
utemeljilo je kinesku
dinastiju Liao
Keraiti, Naimani, Ujgurti,
Tatari, Kitari, Merkiti
klanske zajednice
zasnovane na krvnom
srodstvu vuku podrijetlo od
zajednikog pretka po
kojem klan dobiva ime
Na elu plemena (ulusa)
bio je kan (khna ili cham)

Roenje i djetinjstvo
Dingis - kana
Trei sin voe plemena

Borjigin, Yesgen
Pravo ime: Temudin
Roen sa zgruanom krvi
u aci
Zaruen za Burtu, provodi
tri godine u plemenu
unigirata
Smrt Yesgena pleme se
raspada na dvije skupine :
veu pod vodstvom
suparnike obitelji
Taychiut te manju oko
Yesgenove udovice
Oelon Eke i njezine
djece

Ujedinjenje mongolskih
plemena

Temudinovu enu Burtu otima pleme Merkiti

Savez s Toghrilom, voom plemena Kereiti
Sukob s Merkitima pobjeda Temudina
Savez s kineskim carom u borbi protiv Tatara
Bitka protiv Taychiuta pokazuje se

Temudinova uspjenost kao vojskovoe

Rat protiv saveznika Keraita zbog vladarske
ambicije Toghrilova sina
Temudin se proglauje Dingis - kakanom

Vojni pohod
Vojni pohod na Kinu
vjeba u dravi Hsi

Hsia
Pohod na sjever Kine
1211., opsada
Pekinga 1214.
Sklapanje mira
Osvajanje Pekinga
1215., Yel Zhucai
spaava ivote
Kineza

 Vojni pohod na zapad

Napad na Karakitai zbog sklanjanja plemena

Naimana
Napad na Khwarezm kojim vlada sultan Ala ad
Din Muhammad, nakon dvogodinje borbe
Khwarezm pada, a sultan bjei na otoke u
Kaspijskom jezeru, borbe nastavlja njegov sin
1221. upuena vojska na zapad osvojen
Azerbajan i Gruzija, a vojska prelazi i preko
Kavkaza gdje susree plemena Alana i Kumana
Kumani bjee u Rusiju gdje sklapaju savez s
ruskim knezovima, a 1223. na rijeci Kalki su
poraeni - prvi sukob Europljana s Mongolima

Dingis kanova drava

i vojska
Snanu, sredinju jezgru mongolske

vlasti u prvom razdoblju predstavljaju

linost velikog kana, njegova obitelj,
pristae i tjelesna straa
Vlast poiva na snanoj drutvenoj
koheziji i osobnom ugledu voa
kompromis izmeu tradicije
nomadske civilizacije i osebujnosti
sedentarnijeg svijeta
zbornik zakona Velika jasa

 Jezgru vojske i glavnu udarnu snagu inila

je Dingis kanova osobna garda keik

Mongolski vojnici bili su konjanici, a dijelili
su se na teko oklopljenu i laku konjanicu
Koristili su luk i strijele, koplja te maeve
Vojska je bila organizirana po dekadskom
principu
Arbat, zut, mjangat, tumen i horda
Ogavan narod Sotone koji nadire kao
vragovi iz Tartara pa se stoga pravedno
nazivaju Tartarima.

Dingis kanova smrt i

njegovi nasljednici
Pohod protiv Tanguta u dravi Hsi Hsia
U srpnju 1227. Dingis kan teko ozlijeen

pri padu s konja, umire 8. kolovoza 1227.

Pokopan na skriveno mjesto
Podjela zemlje na Dingiskanove sinove:
Jchi - podruje zapadno od rijeke Yenisey i

Aralskog jezera
Chagatia - podruje Kashgarija, danas juni dio
Sinkianga
Ogodai zapadna Mongolija
Toluij istona Mongolija

 Posljednji veliki kan

Batu kan

1235. izabran za glavnog

vojskovou u osvajanju
Europe
1236. osvojena Povloka
Bugarska
1238. zauzeto mnotvo
ruskih gradova ukljuujui
i Moskvu i Vladimir
1240. zapoinje veliki
pohod na junu Rusiju,
zauzet Kijev
Jedna vojna odlazi preko
Poljske te napada i
pustoi Moravsku,
Ugarsku i Hrvatsku

Literatura
Vidakovi, Nenad, Tomorad, Mladen,

Dingis kan: najvei osvaja Dalekog

istoka, Meridijani, br. 89., Meridijani,
Samobor 2004.
Mongoli ratnici stepe, Drvo Znanja, br.
116., Sysprint, Zagreb 2008.
Michael Prawdin, Dingis kan, Mladinska
knjiga Zagreb, Zagreb 1993.
Skupina autora, Povijest 7, Razvijeni srednji
vijek, Europappress holding, Zagreb 2007
Goldstein, Ivo, Grgin, Borislav, Europa i
Sredozemlje u srednjem vijeku, Novi Liber,
Zagreb 2006.

KRAJ