Professional Documents
Culture Documents
5 Tha2 Romanička Arhitektura Skripta
5 Tha2 Romanička Arhitektura Skripta
ROMANIKA ARHITEKTURA
Samostanska crkva u Cluny-ju, Francuska na kojoj su jasno iskazani principi adicije i subordinacije
volumena u kreiranju arhitekture.
Statian, snaan,ogranien i tmuran - Romaniki stil u cjelini izgleda kao reakcija na vremena u
kojima je nastao - lagano buenje Zapadne Evrope iz Srednjeg vijeka .
Crkve i manastiri izgledali su kako tvrave sa svojim debelim, tekim zidovima. Ovaj moni, zemaljski
utisak je dodatno je naglaen horizontalnou struktura postignut je uz pomo polukrunih lukova,
friza, trokutastim zabatima, vijencima i praznim arkadama, opsenim smanjenjem veliine prozora, i
prilino skromnim ukrasima i odbacivanjem fasadnog maltera/ buke. Uinak fasadnog kamena je
jednostavan, tektonika gotovo primitivna; strukture se ine jasno definisane, ali skromne i
pojednostavljene.
S druge strane ova serija konstrukcija sa svojom sloenosti transepta, tornjeva i apsida, koje su se
uglavnom temeljile zahtjevima liturgije, dali su romanikim arhitektima priliku da stvore vanjsku sliku
velianstvenog, bogato strukturiranog nebeskog dvorca ili boije palae.
NAJZNAAJNIJI OBJEKTI
PALATINSKA KAPELA U AACHENU - centralno planirani objekat sa galerijama
San Vitale u Ravenni, biva rezidencija rimskih careva, koju je Teodorik prvi, veliki germanski osniva
drave pretvorio u svoj posjed nakon trijumfa nad Zapadnim Rimskim Carstvom, je poznata kao
model za ovu kapelu. Vano je, meutim ne misliti da su romanike crkve bile samo kopija strogog
starog modela. Na primjer, dvorska crkva u Aachenu i San Vitale u Ravenni, po kojoj je napravljena,
imaju malo toga zajednikog kada je rije o detaljima; vana obiljeja su bila osnovni oblik i duh
zgrade. Tako unutranjost dvorske crkve mnogo vie sadrajnija, jaa, tea i mranija od San Vitalea.
Nema zakrivljenih nia, nego oktogonalnu geometriju jasno definisanu stubovima, i lukovima u
prizemlju.
Romanika struktura kapele u Aachenu je bila dio velikog dvorskog kompleksa.
ITALIJA
Strukture nalik na kupole takoe se pojavljuju na u San Ambrogiu u Milanu (1117-55), gdje su dvije
od est uvala spojene uz pomo velikog preponskog svoda. Meutim, mraan utisak koji budi ova
graevina, proistie dijelom iz injenice da su boni prolazi skoro u visini lae tako da nema gornjeg
nivoa.
Italijanske nadsvoene graevine bile su esto nie od svojih njemakih dvojnika i esto su
podsjeale na peine i bile tmurne. Fasade su imale slinu zastarjelu sliku. San Michele u Pavia, koja
je imala uticajnu ulogu krunidbene crkve njemakog cara u Lombardiji kao i San Ambrogio imao je
snanu kamenu fasadu, na kojoj su prozori, otvori, lukovi krsta i grubog reljefa izgledali su ako da su
izrezbareni gotovo proizvoljno. Mala galerija unutar ruba krova zabatne ravni je jedini element koji
donosi neto svjetliji reljef.
Rad uraen u Pisi je u potpunosti drugaijeg raspoloenja. Izgradnja ansambla, koji se sastojao od
katedrale, zvonika, krstionice i groblja, zapoet je u 11. vijeku, kada je kraljevski grad bio na vrhuncu
svoje moi. Meutim, projekat nije bio zavren do 14. vijeka. Bez obzira na to, homogenost
kompleksa je sauvana upotrebom istih materijala i dizajnerskih obiljeja kroz: slijepe arkade i
galerija sa stubovima koje su na vrhu imale tornjeve razbijali su fasadu katedrale i vanjski izgled
zvonika (poznati Krivi toranj u Pisi) na nain koji je koliko stimulirajui toliko i jednostavan.
FRANCUSKA
Opatijska crkva u Clunyu koja je izgraena izmeu 1088. i 1130. kao sjedite reda na sjeveru, koji je
uglavnom podravao papu, je ekstreman primjer romanikog kompleksa. Ima dva istona transepta,
dva ukrtena tornja plus etiri druga tornja i dvospratni ambulatorijski kor sa zrakastim kapelama.
Znaajno je da ovim istonim kompleksom jasno dominiraju dvije zapadne kule i dodatak crkvi koji je
proirio lau prema zapadu sa nekoliko uvala, a to je dodato kasnije.
ZAKLJUAK_PRELAZAK U GOTIKU
Dogaaji u Francuskoj, koja je bila podijeljena kao i Italija, nakon pada Franakog carstva, pokazala je
odlunost za daljnji razvoj zapadnjake arhitekture. Budui da centralna svjetovna sila kao to je to
bilo carstvo vie ne postoji, veoma razliite kole arhitekture imale su mogunost da se razviju.
Njihova glavna briga bio je problem svodova, kojem se moglo samo pristupiti na
eksperimentalnoj bazi. Kako je strukturne izraune tek trebalo razviti, iskustvo i pokuaj i
pogreke bile su glavne metode i esto su rezultirale ruenjem strukture.
Normanske crkve su takoe bile bazirane na ovom modelu, od kojih je St. Etienne u Caenu (oko
1070) najbolji primjer. Normanska arhitektura meutim, vie je bila uspjena u svojim eksperimentima
sa artikulacijom i podjelom zidova. Iz umjetnikih i tehnikih razloga ovo je vodilo gotovo neminovno
razvoju krstastog svoda- zato jer je bavasti svod podijeljen samo poprenim lukovima, nije odgovarao
arkadama na prizemlju formiranih gradacijom i polu- stubovima, tako da nije ostalo glatke zidne
povrine. Oko 1100, rebra su izvuena ispod krstatsih dijelova lukova, nagovjetavajui razvoj u
smjeru gotikog stila- optiki, ako ne strukturalno. Ovo je vodilo estetskom povezivanju artikulacije
zidova i lukova.
Durhamska katedrala je sagraena izmeu 1091. i 1130. jedna je od mnogih crkava koje su
sagraene u Engleskoj nakon osvajanja Normanaca 1066. i slinog je izgleda kao St. Etienne. Mnogo
tipinih znaajki engleskih crkava tokom sljedeih vjekova ovdje se moe nai: kombinacija katedrale i
manastirske crkve, koja je neobina na kontinentu, izolovano mjesto se izdie nad rijekom Wear i novi
oblik transepta bazilike, koji je ukljuivao pomicanje transepta dalje prema sredini zgrade produenjem
kora sa etiri uvale na istoku.
Durham je imao prvi rebrasti svod, i svodovi iznad bonih prolaza bili su zamijenjeni lebdeim
nosaima kao potpora svodu lae.
Meutim tek je trebala da se pojavi struktura koja bi napravila stropove lakima. Jasno je da je sjeme
gotikog perioda posijano u Santiagu de Compostela, kao i u St. Etiennu i Durhamu. Meutim,
arhitektonska kola Ile de Francea koja je to kasnije pretvorila u arhitektonski stil koji se proirio
zapadnim svijetom.