Haruki Murakami

NORVEKA UMA

Juno od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa

O piscu:
Haruki Murakami roen je u Kjotu 1949.
godine. Odrastao je u Kobeu, a sada ivi u
blizini Tokija. Autor je romana Lov na divlju
ovcu, Tvrdokuhana zemlja udesa i Kraj
svijeta, Norveka uma, Plei plei plei,
Ljetopis Ptice--navijalice, Juno od granice,
zapadno od Sunca, Moj slatki Sputnik, Kafka
na obali; publicistike knjige Podzemlje:
napad plinom u Tokiju i japanska psiha, te
zbirki pria Slon nestaje i nakon potresa.
Dobitnik je mnogih knjievnih priznanja,
ukljuujui odnedavno i uglednu nagradu
Jomimuri. Djela su mu prevedena na
dvadeset i sedam jezika.

Za mnoge fetes
Imao sam 37 godina i bio sam pojasom svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz
gust oblani pokrov pribliavajui se hamburkoj zranoj luci. Hladne kie, svojstvene
mjesecu studenome, natapale su zemlju i sve obavijale sumornom atmosferom
flamanskog ulja na platnu: slubenike zrane luke u kabanicama, zastavu navrh niske
aerodromske zgrade, reklamni plakat BMW-a. Dakle evo opet Njemake.
im se zrakoplov spustio, iz zvunika na stropu poela se raz-lijegati tiha glazba:
milozvuna instrumentalna obrada Norveke ume1 od Beatlesa. Od te bih melodije
uvijek duboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jae nego ikad.
Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u ake da mi se lubanja ne raspukne. Ubrzo mi je
prila jedna od njemakih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam li bolestan.
Nisam rekao sam samo mi se vrti.
Sigurni ste?
Jesam, hvala.
Nasmijeila se i otila, a glazba se promijenila: sad je sviralo neto od Bilh/ja Joela.
Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u
1 Prevoditeljiine napomene se nalaze na str. 343-347.
tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, mislei na sve ono to sam u ivotu
izgubio: zauvijek prola vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeaje koje nikad
vie neu proivjeti.
Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poeli otkopavati poja-seve i vaditi prtljagu iz
pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeao sam miris trave, utio
vjetar na licu, uo krik ptica. Jesen 1969., a meni se pribliava dvadeseta.
Stjuardesa je opet dola provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pitala me
jesam li dobro.
Dobro sam, hvala rekao sam smijeei se. Samo me uhvatila neka sjeta.
Potpuno vas razumijem rekla je. I meni se to dogaa, dosta esto.
Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. Pa, dakle, elim vam sretan put.
AufWiedersehen.
AufWiedersehen.
Osamnaest je godina prolo od toga dana na livadi, a ja jo mogu u sjeanje prizvati
svaku njegovu pojedinost. Viednevna blaga kia isprala je ljetnu prainu i zaodjenula
gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do visine glave i
lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka lebdio je posred
ledenoplaviastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je nanosio bol. Daak vjetra
pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se odmah potom izgubio u umi,
umorei u kronjama i donosei nam na mahove udaljene glasove lavea - nejasan,
mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zvukove nismo
uli. Druge ljude nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptice kad su preplaene
prhnule uvis usred livade i odmaglile u umu. Dok smo tako lunjali, Naoko mi je govorila
o bunarima.
Pamenje je udna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaaja, nisam na njega
obraao ni najmanju pozornost. Nijednom mi nije palo na pamet da e on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a
pogotovo nisam sanjao da u ga se r8 godina poslije sjeati do u tanine. Toga dana ivo
mi se fukalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koja hoda

kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile su to te godine,
to ivotno doba kad mi se svaka slika, svaki osjeaj, svaka misao vraala poput
bumeranga. I to je jo gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi
nije bio ni na kraj pameti.
Sada mi se, meutim, u sjeanje prvi vraa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo
prohladan vjetar, obris breuljaka, lave psa: to su mi prva sjeanja, i vraaju mi se sa
savrenom bistrinom. Imam dojam da mogu pruiti ruku i vrkom prsta pratiti njihove
konture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga. Nikoga. Nema
Naoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo dogoditi? Sve to mi se
tada inilo vanim
- Naoko, ovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo
nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala mi je tek
pozadina, sam okoli, bez ljudi u prvom planu.
Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Ponem spajati predodbe
- njezina siuna, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i mirna;
njena, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan made; kaput od
kamelhara koji je nosila zimi; njezin obiaj da mi gleda ravno u oi kad me neto pita;
lagani drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na vjetrovitu vrhuncu) - i
najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer smo Naoko i ja uvijek bili
negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona okree prema meni, smijei se, jedva
primjetno krivi glavu u stranu i progovara, gledajui me u oi kao da u njima eli
ugledati odraz bjelice koja je sijevnula bazeniem kristalno istog vrela.
Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tuna je istina
da mi je za ono ega sam se mogao sjetiti
za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u suton
izduuju. Jednoga e dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je neizbjeno:
moje pamenje sve se vie udaljava od mjesta na kojemu je Naoko neko stajala - na
kojemu sam stajao onaj stari ja. Vraa mi se tek krajolik, pogled na onu livadu u
listopadu, stalno iznova, poput simboline scene u nekom filmu. Svaki put kad se pojavi,
kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, kae. Jo sam tu. Probudi se i
razmisli o tome. Razmisli zato sam jo tu. Ti me udarci ne bole. Uope ne osjeam bol.
Samo uplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga dana mora izblijedjeti.
Ali u hamburkoj zranoj luci udarci su bili dulji i jai nego inae. I upravo zato piem
ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno zato to sam takav. Da bih osjetio
kako sam neto do kraja razumio, moram to zapisati.
Dakle, da vidimo, o emu je Naoko toga dana govorila?
Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je moda
bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih drugih stvari
koje je tih mranih dana znala u svom umu najednom oivjeti. No kad mi ga je jednom
opisala, nikad vie nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od toga dana slika
neega to nikad nisam svojim oima ugledao ostala je neraskidivo povezana sa stvarnim
prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisati do najsitnijih
detalja. Nalazio se tono na granici izmeu livade i ume - mraan otvor u zemlji, irok
jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nikdkve oznake - ni ograde, ni
kamena oboda (bar nita vie od razine tla). Bila je to obina rupa, razjapljeno zjalo.
Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je poprimilo udnovatu

muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki blokovi, a u jedan od raspuklih

spojeva spuznuo je mali zeleni guter. Mogao si se nagnuti preko ruba i tako zuriti u
nitavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da
je zastraujue dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame svijeta
sabile u njega i nepovratno zgusnule.
On je jako, jako dubok rekla je Naoko, paljivo birajui rijei. Znala je tako
govoriti, usporila bi da pronae tono onu rije koju trai. Ali nitko ne zna gdje je
nastavila je. Znam samo da je negdje ovdje, u blizini.
Ruku duboko zabijenih u depove jaknice od tvida, nasmijeila mi se kao da eli rei:
"Istina je!"
Onda je iznimno opasan rekao sam ja. Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje
je. Upadne i to je kraj.
Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo.
Sigurno se dogaaju takve stvari.
Dogaaju, tu i tamo. Moda jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane, ne
mogu ga nai. Onda ovdanji ljudi kau: "Aha, pao je u poljski bunar."
To nije ba lijepa smrt rekoh.
Nije, to je grozna smrt rekla je Naoko, stresajui grumen sjemenki trave s jakne.
Najbolje bi bilo da slomi vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bi mogao
nita. Vie iz svega glasa, ali nitko te ne uje, ne moe oekivati da e te itko nai, po
tebi puu stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga, a visoko nad
glavom vidi malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako polako umire, na tome
mjestu, sasvim
sam.
Fuj, od same pomisli jei mi se koa rekao sam. Taj bi bunar trebalo nai i
ograditi zidom.
Ali nitko ga ne moe nai. Zato pazi da ne skrene sa staze.
Bez brige, neu.
Naoko je izvadila lijevu ruku iz depa i stisnula moju. Nita se ti ne brini rekla je.
Nita ti nee biti. Da tri ovuda usred noi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se
drim tebe, ni ja neu.
Nikad?
Nikad!
Zato si tako sigurna?
Jednostavno znam rekla je, stegnula mi jae ruku i zau-tjela. Ja znam takve
stvari. Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeam. Recimo,
kad sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne moe me namamiti nita mrano ni
zlo.
E pa onda imamo rjeenje rekao sam. Samo stalno mora biti ovako sa mnom.
Ti to stvarno misli?
Naravno.
Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u moje
oi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuina ispisujui udnovate
vrtlone are. Njezine prekrasne oi dugo su, dugo bile zagledane u mene. Onda se
ispruila koliko je duga i ovla prislonila svoj obraz uz moj. Bila je to udesna, topla
gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati.

 Hvala.
Nema na emu odgovorio sam.
Tako sam sretna to si to rekao. Jako sretna rekla je tuno se smijeei. Ali to
je nemogue.
Nemogue? Zato?
To ne bi bilo u redu. To bi bilo strano. To
Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju svakojake
misli i nisam je htio ometati, pa sam utio i hodao kraj nje.
To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni rekla je nakon duge utnje.
Kako ne bi bilo u redu? promrmljao sam.
Zar ne vidi? Jednostavno nije mogue da jedna osoba zauvijek uva drugu. Evo,
zamisli da se vjenamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko e me uvati dok tebe nema?
Ili ako ode na slubeni put, tko e me onda uvati? Mogu li cijeli ivot stalno biti
slijepljena s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos? Kad-tad bih ti
dosadila. Pitao bi se to radi od svog
ivota, i zato provodi sve svoje vrijeme dadiljajui tu enu. Ja to ne bih mogla
podnijeti. To ne bi bilo rjeenje mojih problema.
Ali nee cijeli ivot imati problema rekao sam, dotaknuvi joj lea. S
vremenom e nestati. A kad nestanu, onda emo razmisliti kako dalje. Moda e ti
morati pomoi meni. Ne ivimo ivot prema nekom proraunu. Ako me treba, iskoristi
me. Zar ne vidi? Zato si tako kruta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si napeta pa
uvijek oekuje najgore. Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti.
Kako to moe rei? upitala me glasom potpuno lienim osjeaja.
Naokin glas upozorio me da sam moda rekao neto to nisam smio.
Reci mi kako to moe kazati rekla je, zurei u tlo pod svojim nogama. Nisi mi
rekao nita to i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti." Zato mi to
govori? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako ivjela, jedino tako
znam ivjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila bih se u
komade, koje bi odnio vjetar. Zato ti to ne vidi? Kako moe rei da e me paziti ako
to ne vidi?
Nisam odgovorio.
Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego to misli.
Dublje...mranije...hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom? Kako
si to mogao uiniti? Zato me nisi ostavio na miru?
Upravo smo hodali kroz zastraujue tihu borovu umu. Sasu-ena trupla cvraka koji su
uginuli krajem ljeta leala su ratrkana po povrini staze i drobila se pod naim cipelama.
Kao da tragamo za neim to smo izgubili, Naoko i ja lagano smo kroili stazom.
Oprosti rekla je, uzimajui me pod ruku i odmahujui glavom. Nisam te htjela
povrijediti. Nemoj da te to to sam rekla zabrinjava. Zbilja, ao mi je. Samo sam bila ljuta
na samu sebe.
Valjda te jo ne razumijem potpuno rekao sam. Nisam ba tako pametan. Treba
mi vremena da neto shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju u te shvatiti bolje od ikoga na svijetu.
Zaustavili smo se u tihoj umi, oslukujui. Ja sam vrkom cipele prevrtao eere i
cvrke, a onda podigoh pogled prema komadiima neba koje je provirivalo kroz borove
grane. Naoko je stajala s rukama u depovima i razmiljala, oiju uprtih ni u to posebno.

 Kai mi neto, Toru ree. Voli li me?

Zna da te volim.
Hoe li mi uiniti dvije stvari?
Moete dobiti do tri elje, madam.
Naoko se nasmijeila i odmahnula glavom. Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da shvati
kako sam ti zahvalna to si me doao vidjeti ovamo. Nadam se da razumije koliko si me
razveselio. Ako me ita spasi, to e biti to. Moda ja to ne pokazujem, ali istina je.
Opet u ti doi rekao sam. A druga elja?
elim da me se uvijek sjea. Hoe li se sjeati da sam postojala, i da sam ovdje
ovako stajala uz tebe?
Uvijek rekao sam. Uvijek u se sjeati.
Nastavila je dalje hodati u tiini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i poigravala na
ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, blie nego prije. Naoko se popela na
maleno uzvienje, izila iz ume i pohitala niz blagu padinu. Ja sam iao dva-tri koraka
iza nje.
Doi ovamo doviknuo sam joj slea. Bunar bi mogao biti u blizini. Naoko je
zastala, nasmijeila se i uzela me za ruku. Ostatak puta preli smo hodajui jedno kraj
drugoga.
Zaista obeava da me nikad nee zaboraviti? pitala je gotovo aptom.
Nikad te neu zaboraviti rekao sam. Nikad te ne bih mogao zaboraviti.
Pa ipak, moje pamenje postaje sve mutnije, i ve sam zaboravio itav niz stvari. Dok
ovako piem prema sjeanju, esto osjetim alac zebnje. Sto ako sam zaboravio
najvaniju stvar? to ako negdje u meni postoji mrani ponor u kojemu su nagomilana
sva uistinu vana sjeanja, i sada se polako pretvaraju u mulj?
Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuvi ta izblijedjela, sve bljea,
nesavrena sjeanja na grudi, piem dalje ovu knjigu s oajnikim arom izgladnjela
ovjeka koji sie kosti. Ne znam za drugi nain da odrim obeanje koje sam dao Naoko.
Jednom davno, dok sam jo bio mlad, kad su sjeanja bila mnogo ivlja nego to su sada,
pokuavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi doao
taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao. Sve je bilo odvie
otro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poeti -kao to karta koja ima previe detalja
zna biti beskorisna. Ali sada shvaam da sve to mogu povjeriti nesavrenu mediju
pisanja jesu nesavrena sjeanja i nesavrene misli. Kako sjeanja na Naoko u meni sve
vie blijede, sve je dublje razumijem. Znam i zato je od mene traila da je ne zaboravim.
To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da e moja sjeanja na nju izblijedjeti. Upravo
me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjeam kako je postojala.
Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrivom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela.
J.
I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA
- zapravo, tek prije dvadeset - ivio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio sam
bruco. ivot u Tokiju bio mi je novost, kao i samaki ivot, pa su moji brini roditelji
pronali privatni dom u kojemu u ivjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzimala
veina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno e njihovu
nevjestu sinu pomoi da preivi. A trebalo je misliti i na troak. Dom je stajao kudikamo
manje nego privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebalo kupovati
previe pokustva. to se mene tie, ja bih vie volio unajmiti stan i ivjeti u udobnoj

samoi, ali znajui koliko su moji roditelji potroili na upisninu i kolarinu na privatnom
sveuilitu koje sam pohaao, nisam bio u poloaju da ita zahtijevam. Na kraju krajeva,
i nije mi bilo vano gdje ivim.
Smjeten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompleks
nasadio se na veliko etverokutno dvorite ograeno betonskim zidom. Gorostasno,
mono drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorili da je
staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podnoje i pogledali gore, od njegove guste i
lisnate zelene kronje ne biste vidjeli ni traak neba.
Poploena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati ravno
preko irokog dvorita, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska trokatnica. Bile
su to velike zgrade, s mnotvom prozora, i odavale su dojam stanova prenamijenjenih u
zatvorske elije, ili zatvorskih elija prenamijenjenih u stanove. No nisu se doimale
nimalo prljavo, niti su djelovale mrano. Kroz otvorene prozore dopirali su zvui radija, a
svi prozori imali su jednake zastore boje bijele kave koji nisu blijedjeli na suncu.
Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajedniku dvokatnicu, u kojoj je na
prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije za sastanke,
ak i sobe za goste, iju namjenu nikad nisam mogao dokuiti. Odmah do zajednike
zgrade stajala je trea spavaonica, takoer na tri kata. Posvuda su bili prostrani zeleni
travnjaci, a krune prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iza zajednike zgrade
bila je poljana za bejzbol i nogomet, te est teniskih terena. Kompleks je imao sve to bi
ovjek mogao poeljeti.
Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je upravljala
nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desniarskog ekstremista, a u
nainu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate - neega silno udnog. To se
vidjelo u brouri koju su davali novim studentima, kao i u kunom redu. Tako se
proglaavalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "teiti stvaranju ljudskih resursa koji e
sluiti naciji posljednjim dostignuima u osnovnim odgojnim naelima", i mnogi
financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju vodilju" priloili su svoj osobni doprinos
gradnji ustanove. To je bilo njezino javno lice, a iza toga lealo je neto krajnje mutno.
Neki su govorili da je to tos za izbjegavanje poreza, drugi su projekt smatrali reklamnim
trikom da bi se privukli sponzori, a trei da je gradnja studentskog doma samo izlika da
se na prijevaru doepaju prvoklasnog javnog graevinskog zemljita. No jedno je bilo
sigurno: u kompleksu je postojao privilegirani klub sastavljen od elitnih studenata s
razliitih sveuilita. Imali su "kruoke" koji su se
nekoliko puta na mjesec, a meu njima su bili i neki od jitelja. Svaki lan kluba mogao je
biti siguran da e nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja je od tih
teorija tona, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da je tu "neto sumnjivo".
Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljea 1968.
do proljea 1970. Zato sam ga tako dugo trpio, ne znam rei. Sto se tie svakodnevnog
ivota, bilo mi je praktiki svejedno je li ustanova desniarska, ljeviarska ili neto tree.
Svaki dan zapoinjao je sveanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i dravnu himnu.
Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom sreditu kompleksa, kako bi se
vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica.
Za zastavu je bio zaduen upravitelj istonog paviljona (moje zgrade). Bio je to visok
ovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset--ezdeset godina. ekinjasta kosa bila mu je
proarana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je dugaak oiljak. Saptalo se da

je zavrio ratnu pijunsku kolu u Nakanu, ali nitko nije u to bio siguran. Kraj njega bi
stajao student kojega je uzeo za pomonika. Ni tog tipa nitko nije dobro poznavao. Imao
je najkrau je frizuru na svijetu i uvijek je nosio mornarski modru studentsku odoru.
Nisam znao kako se zove ni u kojoj sobi ivi, nikad ga nisam viao u blagovaonici ni pod
tuevima. Nisam ak ni siguran da je bio student, iako je morao biti, s obzirom na
uniformu - a to mu je ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio
nizak, zdepast i nezdravo bljedolik. Svakoga jutra u est taj odvratni par dizao je zastavu
Izlazeeg sunca.
Kad sam tek stigao u dom, sama neobinost takve manifestacije esto bi me navela da
rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u dvoritu u
gotovo istom asu kad bi radio poeo pitati signal da je est. Uniforma je, naravno, nosio
svoju uniformu, s crnim konatim cipelama, a Nakano
kratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je drao ceremonijalnu kutiju od nelakiranog drva
paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spustio na postolje
stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredno smotan barjak. Njega
bi sa strahopotovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga potom prikvaio na ue koplja, i
ukazao bi se arkocrveni krug Izlazeeg sunca na djevianski bijelom polju. Uniforma bi
tada pritisnuo prekida za sviranje himne.
"Nek' vlast naeg gospodara..."
I zastava bi se poela penjati.
"Dok obluci ne postanu gromade..."
Tu bi ve stigla do polovice koplja.
"I ne prekrije ih mahovina."
Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoeni, pogleda uprtog u
zastavu, koja je pruala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar.
Sputanje zastave u predveerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu, ali
obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju.
Nacionalna zastava nou se nije vijorila.
Nisam shvaao zato se zastava nou sputa. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo
ljudi radilo je po cijele noi - graditelji eljeznikih pruga, taksisti, hostese u barovima,
vatrogasci, noni uvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskraena
zatita to je prua zastava. Ili moda to i nije bilo tako vano, moda nikome i nije bilo
stalo - osim meni. Ne da je meni bilo neto posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.
Prema pravilima o smjetaju studenti prve i druge godine spavali su u dvokrevetnim, a
tree i zavrne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile su malo due i ue od
tri sa etiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s aluminijskim okvirom, a kraj prozora
dva pisaa stola postavljena tako da stanari mogu uiti leima okrenuti jedan drugome. S
lijeve strane vrata stajao
je elini krevet na kat. Pokustvo je bilo vrsto i jednostavno, a sastojalo se od dva
garderobna ormaria, malenog ajnog stolia i ugraenih polica. ak i najdobroduniji
promatra teko da bi ovakav ugoaj bio mogao nazvati idilinim. U veini soba na
policama su stajali predmeti poput tranzistora, suila za kosu, elektrinih ajnika i kuhala,
instant kave, ajnih vreica, kocki eera, te obinih lonaca i zdjela za pripravu instant
ramen2. Na zidovima su stajali posteri iz mukih asopisa ili ukradeni plakati za porno
filmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstreman primjer u

moru uobiajenih golih ena, pop pjevaica i glumica. Na policama za knjige na pisaim
stolovima bili su udbenici, rjenici i romani.
Prljavtina koja je vladala u ovim mukim sobama bila je ua-savajua. Na dnu koara za
smee lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su sluile umjesto
pepeljara bile su vrhom pune opuaka, a kad bi se ovi poeli puiti, prelili bi ih kavom ili
pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama bili su ulijepljeni crnkastim
naslagama neistoe i neke neodreene tvari, a po podu su leali omoti instant ramena,
prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaeni poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio
pomesti i pobacati sve to u smee. Ako bi kroz sobu zapuhao vjetar ili propuh, podigli bi
se oblaci praine. Svaka soba imala je vlastiti grozomoran smrad, ali njegovi su sastavni
dijelovi bili isti: znoj, tjelesne izluevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo
rublje, a kako se nitko nije trudio redovito prozraivati madrace, iz tih znojem natopljenih
uloaka irio se oajan vonj. Gledano unatrag, nevjerojatno je to te kenjare nisu postale
leglom neke smrtonosne epidemije.
No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvanice. Pod i prozor bili su
besprijekorno blistavi, madraci su se zraili svakoga tjedna, sve olovke stajale su u
odgovarajuim stalcima, ak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je
bolesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore. Nisu
znali da se zastori uope mogu prati. Mislili su da su oni neki
polutrajan sastavni dio prozora. S tim ovjekom neto nije u redu govorili bi,
nazivajui ga nacistom ili smeekouljaem.
Mi ak nismo imali ni goliave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala u
Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu goliavu sliku, ali moj cimer ju je skinuo.
Sluaj, Vatanabe rekao mi je ja, ja ti nisam ba za te stvari i na zidu je osvanula
slika kanala. Goliavica mi nije bila neto posebno prirasla srcu, pa se nisam bunio.
Koji vam je to vrag? To je bila sveopa reakcija na Amsterdam kad bi netko od
deki doao u moju sobu.
Ma Smeekoulja ti na to drka rekao bih.
Ja sam to govorio kao alu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da sam na
kraju i sam u to poeo vjerovati.
Svi su me saalijevali to imam Smeekouljaa za cimera, ali mene to i nije toliko
diralo. Nije me gnjavio dok god sam odravao istou u svom dijelu sobe, a takav cimer
zapravo mi je i olakao ivot, u mnogo pogleda. Sam je sve istio, vodio brigu da se
madraci sunaju i provjetravaju, bacao smee. Katkad bi me omi-risao i posavjetovao da
se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih naao vremena. ak mi je znao rei kako je
vrijeme da odem na ianje ili potkreem dlake u nosu. Smetalo mi je jedino to bi poeo
pricati tone insekticida ako bi u sobu ula jedna jedina muha, jer sam se ja onda morao
sklanjati u susjednu kenjaru.
Smeekoulja je studirao zemljopis na dravnom fakultetu.
Kad smo se upoznali, rekao mi je Ja studiram z-z-zemljo-vide.
Voli zemljovide? pitao sam.
Aha. Kada diplomiram, radit u u Geodetskom uredu i izraivati z-z-zemljovide.
Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio ivot. Bio je to jedan od
prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je da drutvo zbilja
treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje ak oduevljava izrada zemljovida.
Ali udno je, ipak, bilo to to netko tko eli raditi

za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rije "zemljovid".
Smeekoulja esto uope nije mucao, osim kad bi izgovarao rije "zemljovid", a tu
nikad ne bi promaio.
-to ti studira? pitao me.
Dramsku umjetnost rekao sam.
Reirate predstave?
Ma ne, samo itamo scenarije i piemo referate. Raine, Io-nesco, Shakespeare, te
fore.
Rekao je da je za Shakespearea uo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima znao
bogzna to, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja.
Voli dramu? pitao je.
Pa i ne neto posebno.
To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogoralo. Bilo mi je ao to mu
to inim.
Mogao sam izabrati i druge stvari rekao sam. Etnologiju, azijsku povijest. Ali
sluajno sam izabrao dramu, i to je to
a to ba i nije bilo posebno uvjerljivo objanjenje.
Ne razumijem rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. Ja volim
z-z-zemljovide, pa sam odluio doi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-poalju
novac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukiji, je li?
Njegova logika imala je vie smisla od moje. Nisam se vie trudio ita mu objanjavati.
Onda smo izvlaili drijeb (ibice) za krevete. On je dobio kat.
Onako visok, kratko podiane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnu
kombinaciju: bijelu koulju, crne hlae, crne cipele, mornarsko modri demper. Kad bi
iao na fakultet, dopunio bi to jo jaknom od uniforme i crnom aktovkom: tipian
desniarski student. Zato su ga i zvali Smeekoulja. Ali njega politika zapravo uope
nije zanimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeu. Njega su zanimale
promjene na morskoj obali ili zavretak novog eljeznikog tunela. Drugo nita. Kad
bi poeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi
pobjegao ili zaspao.
Svako jutro u est budili bi ga zvui "Nek' vlast naeg gospodara". Sto je znailo da taj
pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i otiao u
kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjenost. Katkad sam imao
dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi nabore na runiku i
rasprostro ga na radijator da se osui, a onda bi vratio etkicu i sapun na policu. Na kraju
svega obavio bi jutarnju tjelovjebu uz radio, zajedno s ostatkom nacije.
Ja sam imao naviku itati do kasno u no i spavati do osam, pa ne bih doao k sebi ni kad
bi se on poeo motati po sobi i vjebati - sve do onoga dijela kad bi poeo s poskocima.
Poskoke je shvaao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi se zatresao. Trpio
sam to tri dana jer nam je reeno da zajedniki ivot zahtijeva i stanovitu spremnost na
odstupanje od svojih navika, ali etvrto jutro vie nisam mogao izdrati.
Hej, moe ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? rekao sam. Ne
da mi da spavam.
Ali ve je pola sedam! rekao bi, razjapljenih usta.
Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba jo spavam. Ne znam kako da ti objasnim, ali
kod mene je tako.

 Svejedno, na krov ne mogu. alili bi se oni s treeg kata. Ovdje je ispod nas
skladite.
Onda idi u dvorite. Na travnjak.
Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopati. A radio gimnastika se ne
moe vjebati bez glazbe.
Da, zbilja je imao neko staro smee od radija bez baterija. Ja sam imao portabl tranzistor,
ali samo FM, za glazbu.
Dobro, idemo onda nai kompromis rekao sam. Radi gimnastiku, ali izbaci
poskoke. Buno je ko sam vrag. Moe?
P-poskoke? Sto je to?
Poskoci su poskoci. Kad skae gore-dolje.
Ali toga nema.
Sad me ve poela boljeti glava. Dolo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati svoje.
Ustao sam iz kreveta i poeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju emisije za
jutarnju tjelovjebu radija. Na ovo sam mislio kazao sam.
Aha, to. Pa da, ima pravo. Nisam ni primijetio.
Eto, vidi sad? rekao sam, sjedajui na rub kreveta. To izbaci. Ostalo u
izdrati. Prestani skakati i pusti me da spavam.
Ali to nije mogue rekao je on kao da iznosi neku injenicu. Nita ne mogu
preskoiti. Ve deset godina svaki dan radim isto, i kad ponem, nesvjesno izvedem
cijelu kombinaciju. Da neto ispustim, ne bih mogao nastaviti.
Tu vie nisam imao to rei. to sam mogao rei? Najbri nain da to zaustavim bio je
da ekam dok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vraji radio kroz vraji prozor, ali
znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeekoulja je sve svoje stvari uvao kao oi
u glavi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne znajui to da kaem, pokuao me
utjeiti.
Sluaj, Vatanabe, a zato fino ne bi ustao i vjebao sa mnom? I otiao je na
doruak.
Naoko se kikotala kad sam joj priao o Smeekouljau i njegovoj radio gimnastici.
Nisam to inio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam poeo smijati. Iako
je njezin smijeak uas nestao, bilo mi je drago to se prvi put poslije dugo vremena
nasmijala.
Izali smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali etalitem uz postaju. Bila je nedjelja
popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali cijelo jutro
raistili su se do podneva, a juina je otpuhala niske oblake. Blistavo zeleno lie
treanja treperilo je na povjetarcu, rasipajui sunane zrake na sve strane. Bio je to jedan
od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili dempere i jakne preko ramena ili u rukama.
Na toplom
suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladii koji su igrali tenis na
terenima s druge strane etalita svukli su se u kratke hlaice. Ljetna svjetlost kao da nije
doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i razgovarale na klupi,
ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo avrljale na
suncu.
Petnaest minuta etnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamunu koulju i
ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave svoje svijetlosive
majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je ve mnogo puta oprana. Imao sam

dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo moj osjeaj, ne jasno sjeanje.
Tada jo nisam imao toliko sjeanja o Naoko.
Kako ti se svia ivot u zajednici? pitala je. Je li zabavno ivjeti s mnogo
drugih ljudi?
Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije strano, izdravam nekako.
Zastala je kod esme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupiem koji je
izvadila iz depa na hlaama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na
cipelama.
Misli da bih i ja to mogla?
Sto? ivjeti u studentskom domu?
M-hm.
Pa, to je valjda pitanje stava. ovjek bi se mogao ivcirati oko mnogo stvari - zbog
pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro radi
gimnastiku. Ali slino je kamo god da ode, snae se.
Pa valjda rekla je ona i kimnula. inilo mi se da neto premee po glavi. Onda me
pogledala ravno u oi, kao da prouava neki neobian predmet. Tada sam vidio da su joj
oi tako duboke i bistre da mi je srce poelo snano lupati. Shvatio sam da nikad dotad
nisam imao priliku ovako joj gledati u oi. Bilo je to prvi put da smo zajedno izali u
etnju ili dugo razgovarali.
Razmilja da ode u studentski dom? pitao sam.
A-a rekla je. Samo me zanimalo kako je ivjeti s drugima. I... Kao da se
trudila - a nije uspijevala - nai tonu rije ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila
pogled. Ma ne znam. Nema veze.
To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u korak pratio.
Ve gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smravjela da mi je
izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva sad su
nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala koata ili nezdrava izgleda: u
nainu na koji je smravjela bilo je neega prirodnog i nepomuenog, kao da se skrivala
u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala duga i uska. I mnogo ljepa
nego to sam je pamtio. Htio sam joj to rei, ali nisam znao kako da se lijepo izrazim.
Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji uo. Ona je
odluila sama otii u kino, a ja sam bio krenuo obii knjiare u Kandi - nita hitno u oba
sluaja. Predloila je da siemo s vlaka, a sluajno smo sili ba u Jotsuji, gdje postoji
ugodno etalite obraslo zelenilom kraj starog anca uz dvorac. Sad kad smo ostali sami
nismo imali o emu previe razgovarati, i nije mi ba bilo jasno zato je Naoko predloila
da siemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno drugome mnogoto rei.
Naoko je poela hodati im smo stupili na ulicu, a ja sam urno hodao za njom, nekoliko
koraka iza. Mogao sam je stii, ali neto me spreavalo. Hodao sam oiju uperenih u
njezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeu kopu za kosu, i kad je
okrenula glavu naas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i tamo bi se osvrnula da
neto kae. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao odgovoriti, a katkad opet neto
na to nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki put jednostavno ne bih uo to je
rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi izrekla to to je htjela rei, opet bi se
okrenula prema naprijed i
nastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za etnju.

Ali za Naoko to nije bila tek etnja, sudei prema njezinu hodu. Kod Iidabaija je
skrenula desno, izbila kraj anca, prela krianje kod Dinboa, popela se na brdo kod
Oanomizua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do Komagomea. Bila
je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je ve zapadalo i dan se
pretvorio u blagu proljetnu veer.
Gdje smo? pitala je Naoko, kao da prvi put opaa svijet oko nas.
U Komagomeu rekao sam. Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug.
Zato smo ovamo doli?
Ti si nas dovela. Ja sam samo iao za tobom.
Otili smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam edan, pa sam sam
popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijei otkako smo naruili pa sve
dok nismo pojeli. Iscrpla me etnja, a ona je sjedila s rukama na stolu i opet o neemu
mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izletita bila prepuna, govorili su na TV
vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do Komagomea, rekao sam u sebi.
Pa, ti zbilja ima kondicije rekao sam kad sam pojeo rezance.
Iznenadio si se? -Aha.
U koli sam bila dugoprugaica, tako da zna. Trala sam na 10.000 metara. A tata
me nedjeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Zna nau kuu - odmah do
planine. Uvijek sam imala jake noge.
Ne vidi se.
Znam odgovorila je. Svi misle da sam neka njena curica. Ali knjiga se ne sudi
po koricama. Nato se kratko nasmijeila.
A to vrijedi i za mene rekao sam. Mrtav sam.
Ooo, oprosti, cijeli dan te vuem naokolo.
Ali drago mi je to smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo rekao sam,
pokuavajui se prisjetiti o emu smo zapravo razgovarali.
Ona je neto petljala s pepeljarom na stolu.
Nego, ne znam... poela je bi li imao to protiv.. .hou rei, ako ti to nije
gnjavaa... Misli da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo pravo to
pitati.
Pravo? Kako to misli?
Zarumenjela se. Moda sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu.
Ne znam... Ne mogu to objasniti rekla je, navlaei rukave majice preko lakata i
opet dolje. Meke dlaice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod svjetlima
zalogajnice.
Nisam htjela rei "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakena na stol,
netremice je gledala u kalendar na zidu,
kao da se nada kako e ondje pronai pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, sklopila
oi i poela se poigravati kopom.
Nema veze rekao sam. Mislim da znam to eli rei. Ni ja ne znam kako bih
to rekao.
Nikad se ne mogu tono izraziti nastavila je Naoko. I to ve neko vrijeme.
Neto elim rei, ali dolaze mi samo pogrene rijei - pogrene ili tono suprotne od
onoga to mislim. Onda se pokuam ispraviti, ali samo sve pogoram. Sasvim izgubim
vezu s onim to sam na poetku htjela rei. Kao da sam podijeljena na-dvoje i sama se sa

sobom igram lovice. Jedna polovica lovi drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga
"ja" ima prave rijei, ali ova
"ja" ne moe je uhvatiti. Podigla je glavu i pogledala me u oi.
Razumije o emu govorim?
Svima je do neke mjere tako rekao sam. Svi se pokuavaju izraziti i smeta im
kad ne mogu.
Naoko kao da je razoarao moj odgovor. Ne, ni to nisam htjela rei rekla je ne
objanjavajui dalje.
No, rado u se opet nai s tobom rekao sam. Nedjeljom sam uvijek slobodan,
a etnja e mi goditi.
Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sindukuu presjela na liniju uo. ivjela
je u staniu daleko u zapadnom predgrau Kokubundi.
Kai mi kazala je kad smo se rastajali. Je li se moj nain govora promijenio?
Mislim da jest rekao sam ali nisam tono siguran kako. Da ti pravo kaem,
znam da smo se onda esto viali, ali ne sjeam se da smo mnogo razgovarali.
To je istina rekla je. No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu?
Samo nazovi. ekat u tvoj poziv.
Prvi put sam upoznao Naoko u estom razredu. I ona je ila u esti razred mondene
djevojake kole koju je vodila neka kranska misija. Ta kola bila je tako fina da su
onoga tko je previe uio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga najboljeg (i
jedinog) prijatelja Kizukija. Druili su se gotovo od roenja, jer su im kue bile udaljene
jedva dvjesto metara.
Kao to je sluaj s veinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos bio
oputen i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno drugome odlazili
u posjet, ruali ili igrali ma-dong sa svojim obiteljima. Nebrojeno puta izlazio sam s
njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku prijateljicu za mene, pa bismo nas etvero
otili do zoolokog vrta, na bazen ili u kino. Uvijek je dovodila lijepe djevojke, ali malo
odvie fine za moj ukus. Bolje sam se slagao s neto grubljim djevojkama iz moje
dravne kole, s kojima se moglo lake razgovarati. Nikad nisam znao to se dogaa u
glavama lijepih djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjerojatno ni one mene nisu
razumjele.
Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od traenja cura za mene, pa smo umjesto toga
poeli izlaziti nas troje, Kizuki, Naoko i ja: udno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvoenje etvrte osobe u
takvo nae drutvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijski talk
show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domain, a Naoko njegova pomonica.
Tu je sredinju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastinu stranu koja se
ljudima esto inila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana osoba. Ravnomjerno
bi rasporeivao svoje komentare i ale na Naoko i mene, pazei da se ni ona ni ja ne
osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo utjelo, usmjerio bi razgovor u
tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelovalo tee nego to je doista
bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoavati atmosferu oko sebe u svakom
trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neijim poglavito nezanimljivim komentarima
pronae zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajui s njim osjeali kao iznimno
zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim ivotom.

No unato tome on nije bio nimalo drutven. Ja sam mu u koli bio jedini pravi prijatelj.
Nikad nisam shvaao zato se tako bistar i sposoban govornik ne posveti irem svijetu
oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na nau malu trojku. A nisam
shvaao ni zato je za prijatelja odabrao ba mene. Ja sam bio obian djeak koji voli
itati knjige i sluati glazbu, i nisam se isticao ni na koji nain koji bi nekoga kao Kizuki
naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo se od samog poetka sloili. Otac mu je
bio zubar, poznat po svojoj strunosti i visokim cijenama.
Hoe da u nedjelju izaemo u etvero? pitao me tek to smo se upoznali.
Moja cura ide u djevojaku kolu, povest e neku zgodnu curu za tebe.
Moe rekao sam, i tako sam upoznao Naoko.
Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki iziao iz sobe,
Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o emu razgovarati. Doista, nismo
imali nijednu zajedniku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo vodu ili
petljali po neemu na stolu i ekali da se Kizuki vrati i opet zapone razgovor. Naoko
nije bila osobito priljiva, a meni je bolje ilo sluanje nego govorenje, pa mi je bilo
neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih karaktera: jednostavno nismo
imali o emu razgovarati.
Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna nakon
toga dogaaja nali smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a kad smo to
obavili, vie nismo znali to rei. Ja sam pokuao zapodjenuti razgovor o nekoliko
razliitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi Naoko i progovorila, u
njezinu glasu ula se neka otrina. Kao da se srdila na mene, ali nisam imao pojma zato.
Poslije se vie nismo vidjeli, sve dok se toga dana jednu godinu kasnije nismo sluajno
sreli na liniji uo u Tokiju.
Naoko se moda srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To moda
nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-vie shvaao kako joj je. Da sam mogao,
zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, to je bilo, bilo je, i ja tu nita nisam mogao.
Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ruka Kizuki je predloio da
odemo s nastave na biljar ili neto slino. Popodnevni sati nisu me posebno zanimali, pa
smo zajedno otili iz kole, laganim korakom spustili se nizbrdo do dvorane za biljar u
luci, i odigrali etiri partije. Kad sam dobio prvu, oputenu partiju, uozbiljio se i zaredao
pobjede u idue tri. To je prema naem obiaju znailo da ja plaam. Kizuki se tijekom
igre nijednom nije naalio, to je bilo vrlo udno. Poslije smo puili.
emu takva ozbiljnost? pitao sam.
Danas nisam htio izgubiti rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom.
Te je noi preminuo u svojoj garai. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje Honde
N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao motor. Nemam
pojma koliko je
trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili otili u posjet nekom bolesnom roaku, i kad
su otvorili garau da utjeraju auto, ve je bio mrtav. Radio je svirao, a ispod brisaa je
bio zataknut raun za benzin.
Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti to ga je nagnalo da
poini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da dam iskaz.
Rekao sam detektivu da Kizuki nije niim nagovijestio to kani uiniti, da je bio potpuno
isti kao i uvijek. Policajac je oito stvorio dosta loe miljenje o Kizukiju i meni, kao da
je savreno normalno da osoba koja markira iz kole i igra biljar poini samoubojstvo.

Sve je okonano laniem u novinama. Kizukijevi roditelji prodali su njegov crveni N360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u koli stajao jedan bijeli cvijet.
Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli izmeu Kizukijeve smrti i mojih ispita nisam
se mogao snai u svijetu oko sebe. Poeo sam spavati s jednom od djevojaka iz kole, ali
to nije potrajalo ni est mjeseci. Nita na njoj nije me dublje zaintrigiralo. Prijavio sam se
na privatni fakultet u Tokiju, i to takav s prijamnim ispitom za koji nisam morao mnogo
uiti, i poloio sam ga bez ikakva ushienja. Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio.
To je 800 kilometara odavde! preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu
maknuti iz Kobea. Htio sam poeti novi ivot negdje gdje nisam poznavao nikoga ivog.
Sad kad si spavao sa mnom vie ti nita ne znaim rekla je, plaui.
Nije tako uvjeravao sam je. Samo se moram maknuti iz ovoga grada. Ali
ona me nije bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmiljajui o svemu onome zbog
ega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u superbrzom vlaku4 za Tokio i
strano se grizao zbog onoga to sam uinio, ali vie to nisam mogao popraviti. Pokuat
u je zaboraviti.
Kad sam zapoeo novi ivot u studentskom domu, na meni je bilo da uinim samo jedno:
da prestanem sve shvaati tako
ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu izmeu sebe i svega drugoga. Da zaboravim na
biljarske stolove od zelene ohe, na crvene N-360 i bijele cvjetove na kolskim klupama;
na dim koji se die iz visokih dimnjaka krematorija, i na glomazne pritiskivae za papir u
policijskim sobama za obavijesne razgovore. Isprva se inilo da funkcionira. Uporno sam
se trudio zaboraviti, ali u meni je ostao nekakav neodreeni zrani uzao. Kako je vrijeme
prolazilo, vor je poeo poprimati jasne i jednostavne obrise, obrise koje mogu iskazati
rijeima, ovako:
Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov sastavni dio.
To je kliej izreen rijeima, ali u to doba nisam ih utio kao rijei, nego kao taj zrani
uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivau za papir, u etiri crvene i bijele kugle
na biljarskom stolu - i mi ivimo i udiemo je u plua kao finu prainu.
Do tog vremena smrt sam shvaao kao neto u potpunosti odvojeno i neovisno o ivotu.
Ruka smrti kad-tad e nas uzeti, osjeao sam, ali do dana kad posegne za nama ostavit
e nas na miru. To mi se inilo kao jednostavna, logina istina. ivot je tu, smrt negdje
ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje.
No te veeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i ivot) promatram u
tako jednostavnim okvirima. Smrt nije neto suprotno ivotu. Ona je ve tu, unutar moga
bia, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba nee dopustiti da to zaboravim. Kad je te
svibanjske veeri k sebi uzela sedamnaestogodinjeg Kizukija, uzela je i mene.
Proivio sam idue ljeto, u osamnaestoj, s tim vorom zraka u prsima, ali sve sam se
vrijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto to i pribliiti se istini,
utio sam, makar maglovito. No smrt je bila injenica, ozbiljna injenica, kako god je
ovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me guilo, vrtio sam se u krugu bez
izlaza. Bili su to udni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred ivota sve se vrtjelo oko smrti.
3
Idue subote nazvala me Naoko,
i te nedjelje otili smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Bolje rijei se
ne mogu sjetiti.

Kao i proli put, etali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, jo malo etali, naveer otili na
veeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije smetalo, a ja se
nisam posebno trudio odrati razgovor. Razgovarali smo o svemu to nam je palo na um o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti mali fragmenti nisu vodili
nikamo. Prolost uope nismo spominjali. Uglavnom smo hodali - i hodali, i hodali.
Sreom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo mogli cijeloga prehodati.
Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih iao tik iza nje.
Naoko je imala raznorazne kope za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi joj desno uho
bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeam, s lea. Kad god bi joj zbog neega bilo
neugodno, prevrtala bi kopu po prstima. I vjeito je tapkala rupiem po ustima. To bi
inila kad god bi neto htjela rei. Sto sam vie promatrao te njezine navike, vie mi se
poinjala sviati.
Naoko je pohaala djevojaki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu
malenu ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za
navodnjavanje s istom,
bistrom vodom, te bismo Naoko i ja esto etali uz njegovu obalu. Katkad bi me pozvala
u svoj stan i neto skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo to smo nas dvoje tako bliski.
Soba je bila malena i uredna, i toliko liena bilo kakvih ukrasnih drangulija da su samo
arape koje su se suile u kutu kraj prozora davale naslutiti ,da tu ivi enska osoba.
Vodila je tur, jednostavan ivot, gotovo bez ijednog prijatelja. Nitko od njezinih kolega
iz kole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijevala veoma pomno i bila okruena
gomilom prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shvatio sam da je i ona, ba kao i ja,
eljela otii nekamo na studij i poeti novi ivot daleko od svih koje poznaje.
Zna zato sam izabrala ovaj fakultet? rekla je s osmijehom. Jer nitko doma nije
iao ovamo. Od svih nas se oekivalo da odemo na neko elitnije mjesto. Kui?
Moj odnos s Naoko, meutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na mene,
a i ja na nju. Kad su zavrili ljetni praznici i poeo novi semestar, Naoko je poela hodati
kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me smatrala prijateljem,
zakljuio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo nimalo teko. I dalje smo
hodali po cijelom Tokiju onako krivudajui, penjali se uz brda, prelazili rijeke i
eljeznike tranice, etali i etali bez ikakva cilja. Stremili smo ravno naprijed, kao da je
naa etnja vjerski obred koji e zacijeliti nae ranjene due. Ako bi padala kia, uzeli
bismo kiobrane, ali etali bismo bez obzira na sve.
A onda je dola jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je lie japanskog brijesta. Miris
novoga godinjeg doba stigao je kad sam obukao prvi demper. Bio sam iznosio jedan
par cipela pa sam kupio nove, od antilopa.
Ne uspijevam se sjetiti o emu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o emu
posebnome. I dalje uope nismo spominjali prolost, i rijetko smo govorili o Kizukiju.
Umjeli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz alicu kave u potpunoj tiini.
Naoko je voljela da joj priam o Smeekouljau. Jednom je
otiao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se rano,
smrknuta lica. Reci mi, V-V-Vatanabe, o emu ti razgovara s c-c-curama? Ne
sjeam se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogrenoga. U srpnju je netko iz doma
skinuo Smeekouljaev pejza s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio
fotografiju Golden Gatea. Rekao mi je da ga zanima moe li Smeekoulja masturbirati
na Golden Gate. - Oduevio se - izvijestio sam ja poslije, to je nekoga drugog navelo da

objesi sliku gleera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti slika promijenila,
Smeekoulja bi se uzrujao.
T-t-tko to radi, koji im je vrag? pitao je.
I ja se pitam rekao sam. Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im biti
zahvalan.
Dobro, moda, ali udno je.
Moje prie o Smeekouljau uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo
nasmijati, pa sam esto govorio o njemu, iako se ba nisam ponosio sam sobom to ga na
taj nain iskoritavam. On je samo bio najmlai sin u ne ba imunoj obitelji koji je
odrastao u malo ozbiljniju osobu nego to je to za njega bilo zdravo. Izrada zemljovida
bio je jedini mali san u njegovu malom ivotu. Tko ga zbog toga ima pravo ismijavati?
No vicevi o Smeekouljau ve su postali nezaobilazno vrelo pria iz studentskog
doma, i vie to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino
nasmijeeno lice ve mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam nastavio
sve snabdijevati novim priama.
Naoko me jednom pitala samo jedanput imam li neku curu koja mi se svia. Rekao
sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. Bila je draga rekao sam bilo mi je
lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam,
katkad mi se ini da u srcu imam nekakvu tvrdu koticu, pa u njega ne moe ui ba
mnogo. Pitam se mogu li uope nekoga stvarno voljeti.
Jesi li ikada bio zaljubljen? pitala je Naoko.
Nikad rekao sam. Vie od toga nije me pitala.
Kad je prola jesen i kad su gradom poeli ibati hladni vjetrovi, Naoko bi esto hodala
stiui se uz moju nadlakticu. Kroz debeli tof njezina kaputa osjeao sam kako die.
Provukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj dep, ili bi se, kad je zbilja bilo hladno,
vrsto privila uz moju nadlakticu, drui. To nije znailo nita posebno. Ja bih samo
nastavio hodati, s rukama u depovima. Nae cipele s gumenim potplatima jedva da su
proizvodile ikakav zvuk na ploniku, osim suhog pucketanja kad bismo gazili po
irokom, smeuranom liu platane. Kad god bih zauo taj zvuk, saalio bih se nad
Naoko. Nije ona trebala moju ruku, nego neiju drugu. Nije trebala moju toplinu, nego
neiju drugu. Gotovo da sam se osjeao krivim to sam onaj koji jesam.
Kako je zima jaala, prozirna bistrina Naokinih oiju kao da se poveavala. Bila je to
bistrina koja nije znala kamo bi pola. Katkad bi se Naoko iz ista mira netremice
zagledala u mene. inilo se kao da neto trai, a u meni bi to pobudilo nekakav udan
osjeaj usamljenosti i nemoi.
Pitao sam se pokuava li mi ona time neto rei, neto to ne moe izraziti rijeima neto starije od rijei to ne zna u sebi dokuiti, i za to stoga nije bilo nade da e se ikad
pretoiti u rijei. Umjesto toga petljala bi neto oko kope za kosu, rupiem tapkala oko
krajiaka usta, ili me gledala onim pogledom lienim znaenja. Kad bi to inila, dolo bi
mi da je vrsto zagrlim, ali onda bih se pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne
povrijedim. I tako smo nas dvoje nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje
traila rijei u prostoru.
Deki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam nedjeljom
ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam naao djevojku. Nisam im mogao
objanjavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam ih pustio da misle

to god ele. Naveer bih morao izdrati salvu glupih pitanja - U kojem smo se poloaju?
Kakva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono to su htjeli uti.
I tako sam iz osamnaeste preao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i zalazilo,
zastava se dizala i sputala. Svake nedjelje iao sam na spoj s djevojkom svoga mrtvog
prijatelja. Nisam imao pojma to inim ili to u uiniti. Za seminare sam itao
Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaili gotovo nita. Na predavanjima nisam
naao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga. Drugi su u domu mislili da
elim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom knjigom, ali ja takve ambicije nisam
imao. Nisam elio biti ba nita.
Pokuao sam o tom osjeaju razgovarati s Naoko. Ona e, mislio sam, bar donekle
precizno moi shvatiti kako se osjeam. Ali nikad nisam mogao nai prave rijei. Kao
da sam se zarazio njezinom boleu nepronalaenja rijei.
Subotom naveer sjedio bih kraj telefona u predvorju i ekao da nazove Naoko. Drugi su
uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice svjetlosti to su
lebdjele u tom prostoru punom tiine, trsei se da proniknem u vlastito srce. Sto elim? I
to drugi ele od mene? Ali nikad ne bih pronaao odgovore. Katkad bih pruio ruku da
dosegnem estice svjetlosti, ali prsti su mi zahvaali u prazno.
Mnogo sam itao, ali ne mnogo razliitih knjiga: volio sam stalno iznova iitavati svoje
omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott Fitzgerald,
Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u domu ita takve
pisce. Oni su voljeli autore kao to su Kazumi Takahai, Kenza-buro Oe, Jukio Miima5,
ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio jo jedan razlog to ni s kim nisam
imao bogznato razgovarati, nego sam se drao svojih knjiga. Sklopio bih oi,
dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo
dovoljno za sreu.
U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon to
sam je nekoliko puta proitao, poela je za mene gubiti onaj nekadanji ar i ustupila
primat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome mjestu. Skinuo bih
ga s police kad bih zapao u takvo raspoloenje, i nasumce proitao neki odlomak.
Nijednom me nije razoarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni jedne jedine dosadne stranice.
Htio sam svima rei kako je to divan roman, ali nitko oko mene nije itao Velikog
Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge da itaju F. Scotta Fitzgeralda, premda
ne ba reakcionarni in, nije bilo preporuljivo 1968.
Kad sam napokon upoznao jedinog ovjeka u svome svijetu koji je proitao Gatsbyja, to
je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije godine stariji od mene, a
kako je studirao pravo na prestinom Tokijskom sveuilitu, bio je predodreen da
postane jedan od voa nacije. ivjeli smo u istom paviljonu i znali se iz vienja, sve do
jednoga dana kad sam ja sjedio na suncu u blagovaonici i itao Gatsbyja. Sjeo je kraj
mene i pitao me to itam. Kad sam mu rekao, pitao me svia li mi se. Ovo mi je trei
put rekao sam i svaki put naem neto novo to mi se svia jo vie nego
prethodni.
Ovaj ovjek kae da je triput proitao Velikog Gatsbyja rekao je kao da govori sam
sa sobom. Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj.
I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu.
Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se inio udnijim. U ivotu sam upoznao
mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav udak kao Nagasava. Gutao je knjige mnogo

pohlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji nije umro
prije bar trideset godina. Samo takvim knjigama vjerujem rekao je.
Nije da ne vjerujem u suvremenu knjievnost dodao je ali ne elim gubiti svoje
dragocjeno vrijeme na neku knjigu
koja nije prola test vremena. ivot je prekratak za to.
A kakve autore ti voli? pitao sam, glasom punim potovanja prema ovome
ovjeku koji je bio dvije godine preda mnom.
Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa odgovorio je smjesta.
Nisu ba moderni.
Zato ih i itam. Ako ita samo knjige koje svi itaju, mislit e samo ono to svi
misle. To je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti to to
ine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu. Ostali
deki su debili.
Tome se nisam nadao. Kako to moe rei?
Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo ig na elu. A osim toga, itali
smo Velikog Gatsbyja.
Neto sam nabrzinu preraunavao. Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina rekao
sam.
Pa to onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan.
Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni itatelj klasika, a i da su znali, ne
bi im bilo vano. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakovi. Bez pol muke upao je na
Tokijsko sveuilite, dobivao dobre ocjene, poloit e Ispit za dravnu slubu, zaposliti
se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat. Potjecao je iz imune obitelji. Otac
mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu je diplomirao na Tokijskom, da bi se
zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga dana naslijedio bolnicu. Nagasava je uvijek
imao mnogo novca u depovima, i vladao se veoma dostojanstveno. Ljudi su se prema
njemu odnosili s potovanjem, ak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatraio da neto
uini, ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nije imalo to misliti.
Nagasava je imao stanovitu uroenu crtu koja je privlaila ljude da ga slijede. Znao je
kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktine upute kojima e se drugi
pokoriti. Nad glavom
mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove moi kao aneoska aureola, i pri
samom pogledu na nju ovjeka bi obuzelo strahopotovanje prema tom viem biu.
Stoga su svi ostali u oku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja izabrao mene,
osobu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao
poeli ukazivati stanovito potovanje, ali kao da nisu shvaali kako sam odabran iz vrlo
jednostavnog razloga: to se Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljnjega,
zanimale su me udnovate, kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo drugo: njegove
dobre ocjene, aura, izgled - nita me od toga nije impresioniralo. A to je za njega oito
bilo neto novo.
Neke strane Nagasavina karaktera meusobno su se kosile do krajnosti. Njegova
ljubaznost katkad bi dirnula ak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan. Bio je
istodobno utjelovljenje izvanredne uzvienosti i okorjeli propalica. Umio je nadirati
naprijed, kao pravi optimistini voa, ak i dok mu se srce grilo od oaja i usamljenosti.
Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poetka, i nikad nisam mogao

shvatiti zato i drugima nisu bile jednako tako oite. On je ivio u nekakvu vlastitom
paklu.
No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova najvea
vrlina bila je potenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek priznavao svoje
nedostatke. Nikad nije pokuavao sakriti stvari koje bi ga mogle osramotiti. A prema
meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj ivot u studentskom domu
bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam otvorio srce, i u tom je smislu moj
odnos s Nagasavom bio stubokom drukiji od onoga s Kizukijem. Kad sam prvi put vidio
Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj curi, obeao sam sebi da mu se nikad, ni pod
kojim okolnostima, neu povjeriti.
Domom je kruilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je nekom
prigodom pojeo tri pua golaa. Druga je glasila da ima uasno velik penis i da je spavao
s vie od sto cura.
Ono o golaima bila je istina. Sam mi je to rekao. Tri komada, a bili su veliki, majku
im rekao mi je. Cijele sam ih gutnuo.
A zato, koji ti je bio vrag?
Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek doao u dom rekao je. Nastalo je neko
sranje izmeu brucoa i tree godine. Poelo je u travnju, a u rujnu je napokon eskaliralo.
Kao predstavnik prve godine otiao sam izgladiti stvari s treom. Kakvi su to bili
desniarski debili. Imali su drvene kendo maeve, oito im uope nije bilo do nekog
"izglaivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo rijeiti jednom za svagda. Meni
napravite to god hoete, ali druge deke pustite na miru." A oni su rekli: "OK, sad e
progutati par pueva." "Moe," rekao sam, "samo dajte." Kreteni su otili van i donijeli tri
uasno velika pua. Pa sam ih progutao.
I kako je bilo?
Kako je bilo? Progutaj jednog pa e vidjeti. Klizi ti niz grlo i u eludac... Hladan je i
ostane ti odvratan okus.. .bljak, najeim se kad se samo sjetim. Htio sam povratiti, ali
suzdravao sam se. Hou rei, da sam ih povratio, morao bih ih gutati ispoetka. Pa sam
ih probavio. Sva tri.
I to je onda bilo?
Otiao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A to sam drugo mogao?
Da, valjda.
Ali nakon toga nitko mi nita nije smio rei. ak ni trea godina. Ja sam jedini frajer
ovdje koji moe progutati tri pua golaa.
To sigurno.
to se tie veliine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim otiao na tuiranje u
domsku zajedniku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o sto cura, to je
vjerojatno bilo pretjerano. Moda 75 rekao je. Ne sjeam ih se svih, ali siguran
sam da ih je najmanje 70. Kad sam mu rekao da sam
ja spavao samo s jednom, kazao mi je Ma to se lako moe srediti. Idui put ide sa
mnom. Bez pol frke u ti nai jednu.
Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odvie lako, i
uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Otili smo u nekakav bar u ibuji ili indukuu
(on je imao svoja omiljena mjesta), nali par cura (svijet je bio pun cura u parovima),
razgovarali s njima, pili, otili u hotel, te se poseksali. On je znao sjajno voditi razgovor.
Ne da je imao bogznato rei, ali cure bi se zanijele dok su ga sluale, previe bi popile i

zavrile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo to su s nekime tko je tako pristojan,
zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo to to sam im i ja, samo zato to sam s njim,
oito postao jednako tako fascinantan. Nagasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi
uzvraale istim osmjesima divljenja kakve su slale njemu. Pleo je svoje ini, i taj me se
njegov dar svaki put dojmio. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske
vjetine bile su igra za malu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako
sam pao pod Nagasavin magini utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poeo sam mu
se na nov nain diviti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa
mnom, dok je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti troio na sve oko sebe. Ne da je
umirao od elje da spava s curama koje bi naao: za njega je to bila samo igra.
Ja nisam bio previe lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je bio lak
nain da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenje i
dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spavala neka
nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zastori odisali su
onom posebnom napadnou "hotela za jednu no", a meni bi glava plivala u mamurnoj
izmaglici. Onda bi se cura probudila i poela okolo pipkati traei gaice, i dok bi
oblaila arape rekla bi neto tipa: "Nadam se da si sino imao zatitu. Bio mi je najgori
mogui dan u mjesecu." Onda bi sjela
pred zrcalo i poela mrmljati da je boli glava ili joj minka pravi probleme i istodobno
nanosila ru ili lijepila lane trepavice. Meni bi bilo drae da s njima nisam morao
ostajati cijelu no, ali ovjek ne moe misliti na rok za izlazak do ponoi dok zavodi
ene (to se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom za preko
noi. To je znailo da moram ostati do ujutro i vraati se u dom pun gaenja prema sebi
i razoaran, dok mi je sunce bolo oi, u ustima kripao pijesak, a moja glava kao da je
pripadala nekome drugom.
Kad sam tako spavao s tri-etiri cure, pitao sam Nagasavu
Kad ovo napravi sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno?
To samo pokazuje da si ovjek na mjestu rekao je.
estitam. Apsolutno nita ne dobiva spavajui s jednom nepoznatom enom za
drugom. To te samo umara i tjera da se pone gaditi sam sebi. Tako je i meni.
I koga vraga onda nastavlja s time?
Teko je to rei. Hej, zna ono to je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i ovo.
Kad si okruen mogunostima, jedna od najteih stvari jest propustiti ih. Razumije?
Recimo.
Gledaj. Sunce zae. Cure izau piti. Lunjaju okolo i neto trae. Ja im to neto mogu
dati. To je najlaka stvar na svijetu, lako ko pero. Jo nisu ni skuile, a ja sam ih ve
obrlatio. To one i oekuju. To ja zovem mogunostima. Ima ih posvuda oko tebe. Kako
da ih ignorira? Ima nekakvu sposobnost i priliku da je upotrijebi: moe li utjeti i
pustiti da proe?
Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji rekao sam s osmijehom. Ne mogu
zamisliti kako je to.
Budi sretan da je tako rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog to je
Nagasava unato bogatstvu
svoje obitelji ivio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava nee raditi nita drugo
bude li mu dopustio da u Tokiju ivi sam,

otac ga je primorao da sve etiri godine fakulteta ivi u domu. Ne da je to Nagasavi

smetalo. On nije doputao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se prohtjelo
nabavio bi propusnicu za preko noi i otiao u potragu za curama, ili prespavao u stanu
svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za njega to je bilo poput
obinih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on traio.
Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se Hatsumi i
bila je njegova vrnjakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uinila mi se vrlo ugodnom. Nije
bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost, zapravo, bila je tako
obina da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati zato Nagasava nije naao neku
bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je zavolio. Povuena, inteligentna,
duhovita, njena, uvijek se odijevala besprijekorno ukusno. Meni se veoma sviala i znao
sam da kad bih ja imao djevojku kao to je Hatsumi, ne bih spavao okolo s nekakvim
lakim metama. I ja sam se njoj sviao, i silno se trudila da mi namjesti neku brucoicu iz
svoga kluba pa da moemo izlaziti u etvero, ali stalno sam se izvlaio kako ne bih
ponovio pogreke iz prolosti. Hatsumi je ila na apsolutno najbolji enski fakultet u
zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih princeza.
Hatsumi je nasluivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila. Bila
je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve.
Ne zasluujem curu kao to je Hatsumi jednom mi je rekao Nagasava. Morao sam
se sloiti s njim.
Te zime pronaao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploa u Sindukuu. Nisu
mnogo plaali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri veeri u tjednu paziti na lokal
- a davali su mi popust na ploe. Za Boi sam kupio Naoko album Henrvja Mancinija
na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Sam
sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih
rukavica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi grijale ruke.
Joj, ao mi je rekla je, pocrvenjevi. Kako sam to loe napravila!
Bez brige, dobra je veliina rekao sam, ispruivi prema njoj ruke u rukavicama.
Pa, bar nee morati drati ruke u depovima.
Naoko tijekom zimskih ferija nije otila kui u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer sam
radio u prodavaonici ploa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao to zanimljivo
raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko blagdana je bila
zatvorena, pa sam iao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli smo kuglice od rie i
juhu kao i svi .
Potkraj sijenja i u veljai te godine tota se dogodilo.
Krajem sijenja Smeekoulja je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znailo da
toga dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuio dok nisam nabavio
besplatne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar svirao jednu od
njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu etvrtu simfoniju. Ali kako se Smeekoulja
prevrtao po krevetu kao da e svaki as umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek tako
ostaviti, a nisam uspio nai nikoga dovoljno glupoga tko e ga umjesto mene njegovati.
Kupio sam leda i privezao mu ga za elo uz pomo nekoliko slojeva plastinih vreica,
brisao mu znoj s ela hladnim runicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, ak sam ga i
presvlaio. Cijeli dan vruica nije padala, ali idueg jutra skoio je iz kreveta i poeo
vjebati kao da se nita nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normalna. Bilo je
teko povjerovati da je ljudsko bie.

 udno rekao je Smeekoulja. Nikad u ivotu nisam imao temperaturu.

Zvualo je gotovo kao da mene okrivljuje.
Na to sam poludio. Ali imao si temperaturu navalio sam ja na njega, pokazujui
mu dvije propale karte.
Sva srea da su bile besplatne rekao je. Dolo mi je da mu zgrabim radio i bacim
ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom.
U veljai je nekoliko puta pao snijeg.
Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svau s jednim s tree godine s moga kata i
udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se tee ozlijedio, a Nagasava je sve
izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili, nakon ega mi je
postajalo sve neugodnije ivjeti u domu.
Akademska godina zavrila je u oujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih
bodova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko etvorki.
Naoko je postigla potreban prosjek da se upie u proljetni semestar druge godine. Jedan
smo ciklus godinjih doba priveli kraju.
Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija od mene,
budui da je moj roendan u studenome. Bilo je nekako udno to je napunila dvadesetu.
Osjeao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino kad bismo se
kretali naprijed-natrag izmeu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnaeste dola bi
devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je napunila dvadesetu. A
u jesen u i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest.
Na njezin roendan padala je kia. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i
tramvajem otiao do njezina stana. Trebali bismo proslaviti rekao sam. Da je bilo
obratno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je teko sam provesti dvadeseti roendan.
Tramvaj je bio krcat i tako se estoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu sobu torta
sliila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti dvadeset svijea koje
sam donio, upaliti ih, navui zastore i ugasiti svjetla, imali smo sve preduvjete za
roendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tortu i s uitkom pojeli
jednostavnu veeru. Ne znam, nekako je glupo imati dvadeset rekla je. Jednostavno nisam za to spremna. udno mi je. Kao da me netko otraga gura.
Ja imam sedam mjeseci za pripremu rekao sam smijui se.
Blago tebi! Jo ima devetnaest! rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu.
Dok smo jeli ispriao sam joj za Smeekouljaev novi demper. Dotad je imao samo
jedan, tamno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam demper bio
je lijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na njemu, sve je ive
nasmijavao. On nije mogao shvatiti zato.
-to je tako smijeno, Vatanabe? pitao je, sjedei kraj mene u blagovaonici.
Imam neto na elu?
Nita rekao sam, trudei se ostati ozbiljan. Nita nije smijeno. Lijep ti je
demper.
Hvala rekao je on, sav ozaren.
Naoko se pria jako svidjela. Ja ga moram vidjeti rekla je. Samo jednom.
Nema anse rekao sam. Nasmijala bi mu se u lice.
Misli?
Dam se kladiti. Ja ga viam svaki dan, pa ipak ne izdrim a da mu se tu i tamo ne
nasmijem.

Pospremili smo stol i sjeli na pod da sluamo glazbu i popijemo vino do kraja. Dok sam
ja ispijao svoju au, ona je popila dvije.
Naoko je te veeri bila neobino razgovorljiva. Priala mi je o svome djetinjstvu, koli,
obitelji. Svaka epizoda bila je dugaka, prepriana u najsitnije detalje, poput minijature.
Zadivila me snaga njezina sjeanja, ali dok sam sjedio i sluao sinulo mi je da neto nije
u redu s nainom na koji ona pria te prie: bilo je tu neega udnog, ak nastranog.
Svaka pria imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su povezane na neobian nain.
ovjek ne bi ni primijetio, a pria A pretvorila bi se u priu B, koja je bila sadrana u
prii A, a onda bi iz neega u prii B uslijedila pria C, i tako unedogled. Isprva sam
iznosio svoje komentare, ali nakon
nekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam plou, a kad je dola do kraja podigao
sam iglu i stavio drugu. Kad je zavrila i posljednja stavio sam prvu. Imala je samo est.
Ciklus je poinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a zavravao s Waltz for
Debbie Billa Evansa. Kia je padala uz prozor. Vrijeme je polako odmicalo. Naoko je i
dalje govorila sama sebi.
Napokon mi je sinulo to nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da se nekih
stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu vie od
Kizukija. I premda je neke teme odluila izbjegavati, beskonano se i nevjerojatno
detaljno raspriala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad je prije nisam uo da
govori s takvim arom, pa je nisam prekidao.
No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je priala vie od
etiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doem iza ponoi, kad su
vrata doma ve bila zakljuana. Kad sam dobio priliku, upao sam.
Pa, vojska mora na spavanje rekao sam, gledajui na sat. Stie zadnji vlak.
Moje rijei kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvatiti. Na djeli
sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s priom. Odustao sam od svega i smjestio se
u udobniji poloaj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio sam da je bolje ako
je pustim da sama prestane priati. Domska pravila i posljednji vlak nisu vie bili moja
briga.
No ona nije priala jo dugo. Nakon nekog vremena najednom je zautjela. Iskrzani rub
posljednje rijei koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje ga je otrgnula.
Nije ni zavrila ono to je govorila. Rijei su joj jednostavno isparile. Pokuala je
nastaviti, ali nije imala to. Neto je sad bilo nestalo, a to neto vjerojatno sam unitio ja.
Moda su moje rijei napokon stigle do nje, nakon to ih je polako razabirala, i sad su
zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo drala. Lagano rastvorenih usnica, svratila
je svoje napola fokusirane oi na moje. Izgledala je kao
nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utinicu iz zida. Oi su joj bile
nekako zamuene, kao prekrivene nekom tananom, prozranom opnom.
Oprosti to te prekidam rekao sam ali ve je kasno, pa...
Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o omot
ploe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadrivo, bujicom. Naoko
se nagnula na pod na sve etiri i, upirui se dlanovima o prostirku, poela plakati silinom
kao kad ovjek povraa. Nikad jo u ivotu nisam vidio nekoga da plae s takvom
estinom. Pruio sam ruku i spustio je na njezino uzdrhtalo rame. Onda sam je, gotovo
instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati
bez glasa. Koulja mi je postala vlana - a onda i posve promoena - od njezinih suza i

vrelog daha. Uskoro je prstima poela prelaziti preko mojih lea kao da neto trai, neku
vanu stvar koja je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridravao, desnom sam
joj milovao meku, ravnu kosu. I ekao sam. U tom poloaju, ekao sam da Naoko
prestane plakati. ekao sam i ekao. Ali Naokino plakanje nije prestalo.
Te sam noi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu rei. ak ni sada, gotovo
dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neu znati. Ali tada nisam
mogao drukije. Bila je u stanju poviene napetosti i zbunjenosti, i jasno mi je dala do
znanja da od mene trai olakanje. Ugasio sam svjetlo i poeo joj, komad po komad, to
sam njenije mogao, skidati odjeu. Onda sam se i ja svukao. Bilo je dosta toplo te
kiovite travanjske veeri, pa smo mogli goli stajati pripijeni jedno uz drugo bez osjeaja
studeni. Istraivali smo tijelo onoga drugog u mraku, bez rijei. Ljubio sam je i drao
njezine meke grudi u rukama. Ona je stiskala moj nabrekli ud. Njezin otvor bio je topao,
vlaan i podatan.
No ipak, kad sam uao u nju, Naoko se zgrila od boli. Je li joj
ovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se zbunim.
Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. Uao sam koliko sam
mogao i dugo ostao nepomian, grlei Naoko. A onda, kad se naoko smirila, usudio sam
se pokrenuti, i dugo sam odgaao vrhunac, kreui se polaganim, njenim pokretima.
Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula utnju. Njezin krik bio je
najtuniji zvuk orgazma koji sam ikad uo.
Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko zato nije spavala s Kizukijem. To je bila
pogreka. im sam postavio to pitanje, pustila me i opet poela bezglasno plakati. Izvadio
sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i smjestio je izmeu
plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu travanjsku kiu kako pada
s druge strane prozora.
Kia je s jutrom prestala. Naoko je spavala leima okrenuta prema meni. Ili moda uope
nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sve rijei, a tijelo
joj je bilo ukoeno, gotovo zaleeno. Nekoliko puta pokuao sam joj se obratiti, ali nije
odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame, ali na kraju sam izgubio
svaku nadu da u iz nje izvui neki odgovor i odluio ustati.
Po podu su jo bili razbacani omoti ploa, ae, vinske boce i pepeljara koju sam
upotrebljavao. Na stolu je ostalo pola uruene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme stalo.
Pokupio sam stvari s poda i otiao do sudopera te popio dvije ae vode. Na Naokinu
stolu stajao je rjenik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola visio je kalendar,
bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma. Kraj datuma nije bilo
nikakvih biljeki ni oznaka.
Pokupio sam odjeu i obukao se. Prednjica moje koulje jo je bila vlana i hladna.
Mirisala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i
nadugako porazgovarati jednom kad se smiri. Molim te, brzo me nazovi. Sretan
roendan.
Bacio sam jo jedan pogled na Naokino rame, iziao i tiho zatvorio vrata.
Ni nakon to je proao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala sustav
nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom otiao u Kokubundi. Nije je bilo, a s vrata je
bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i aluzine bili su vrsto zatvoreni. Upravitelj mi je
rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao pojma kamo je otila.

Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugako pismo na njezinu kunu adresu u Kobeu.
Gdje god bila, oni e joj ga valjda proslijediti.
Iskreno sam joj iznio svoje osjeaje. tota jo nisam razumio, napisao sam joj, i premda
se silno trudim da shvatim, trebat e vremena. Gdje u biti jednom kada to vrijeme
proe, sad ne mogu rei, i zato joj ne mogu nita obeati niti od nje ita traiti, kao ni
pisati joj laskave rijei. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o drugome. No ako mi ona
bude dala to vrijeme, dat u sve od sebe i nas dvoje emo se bolje upoznati. U svakom
sluaju, elim je opet vidjeti i s njom nadugako razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija,
izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao otvoreno govoriti o svojim osjeajima, pa
pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo vie nego to smo toga
bili svjesni. A to je nesumnjivo i razlog to je na odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru
i, na neki nain, zastranio. Vjerojatno nisam trebao uiniti to to sam uinio, pa ipak
vjerujem da drukije nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku osjeao
prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Mora mi odgovoriti na ovo pismo. Kakav god taj
odgovor bio, moram ga dobiti.
Odgovor nije doao.
Neto se u meni uruilo, i nita nije ulo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo
poprimilo je nekakvu abnormalnu lakou, a zvui su do mene dopirali nekako uplje, s
jekom. Na predavanja sam iao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i nikad nisam
razgovarao s kolegama, ali nisam imao to drugo raditi. U predavaonici sam sjedio sam u
prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam puiti.
Krajem svibnja poeo je studentski trajk. Sruimo sveuilite! galamili su svi.
Hajde, samo dajte, mislio sam. Sruite ga. Unitite. Razbijte. Briga me. To bi bio daak
svjeeg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomoi u vam ako treba. Samo dajte.
Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poeo sam raditi za
dostavljaku tvrtku. Sjedio sam s vozaem, tovario i istovarivao kamione, takve stvari.
Bilo je tee nego to sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva mogao ustati iz
kreveta. Ali plaa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu mogao sam zaboraviti na
prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u tjednu, a tri veeri i dalje sam
odlazio u prodavaonicu ploa. Slobodne veeri provodio sam s viskijem i knjigama.
Smeekoulja viski nije htio ni okusiti i uasno mu je smrdio, pa je dok sam ja leao
izvaljen na krevetu i cugao on kukao da zbog isparenja ne moe uiti i traio da iznesem
bocu van.
Ti se nosi van reao sam.
Ali ti zna da je piti u domu p-p-protiv pravila.
Zaboli me. Ti izai.
Prestao je kukati, ali sad sam se ja iivcirao. Otiao sam na krov i nastavio piti sam.
U lipnju sam Naoko napisao jo jedno dugako pismo, opet na kunu adresu u Kobeu. U
njemu je pisalo otprilike isto to i u prvome, ali na kraju sam dodao: ekati na tvoj
odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam proivio. Bar mi javi jesam li te
povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeao sam se kao da je duplja u meni opet
narasla.
U lipnju sam opet dvaput izaao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta bilo je
lako. Prva cura uasno se opirala kad sam je pokuao svui i navesti da legne u hotelski
krevet, ali kad sam sam poeo itati jer mi se vie jednostavno nije dalo gnjaviti, prila mi
je i poela se gnijezditi uz mene. A nakon to sam to oba-

vio s drugom, poela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam cura
spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li itao neto
od Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio ii? Mislim li da ima
prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali idueg jutra rekla je da eli
sa mnom dorukovati, i nastavila s bujicom pitanja dok smo jeli bezukusna jaja, tost i
kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li dobre ocjene? U kojem sam mjesecu
roen? Jesam li ikad jeo abe? Od nje me poela boljeti glava, pa sam brzo zavrio s
jelom i rekao da moram na posao.
Hou li te ikad opet vidjeti? pitala me, tuno gledajui.
Ma, sigurno emo se negdje sresti, vrlo skoro rekao sam i otiao. Sto ja to radim,
kvragu? To sam se poeo pitati im sam ostao sam, gadei se sam sebi. No drugo nisam
mogao. Moje tijelo udjelo je za enama. Sve vrijeme dok sam spavao s tim curama
mislio sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami, njezine uzdahe, zvuk
kie. to sam vie mislio na sve to, tjelesna se glad poveavala. Popeo sam se na krov s
viskijem i zapitao kamo sve to vodi.
Poetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo.
Molim te oprosti mi to ti nisam odgovorila ranije. Ali pokuaj me shvatiti. Dugo uope
nisam bila u stanju da ita napiem, a ovo sam pismo poinjala bar deset puta. Pisanje je
za mene bolan proces.
Poet u od zakljuka. Odluila sam pauzirati godinu na fakultetu. Slubeno sam upisala
pauzu, ali slutim da se nikad neu vratiti. Tebe e to sigurno iznenaditi, ali ja sam
zapravo o tome ve dugo razmiljala. Nekoliko puta sam ti pokuala spomenuti, ali nikad
se nisam znala natjerati da ponem. Bojala sam se i izgovoriti te rijei.
Pokuaj se ne uzrujavati toliko oko svega. to god da se dogodilo - ili nije - krajnji
rezultat bio bi isti. Moda ovo nije
najljepe reeno, i ao mi je ako sam te povrijedila. Hou rei, ne elim da sebe krivi za
ono to se dogodilo sa mnom. To je neto za to sam kriva samo ja. Odgaala sam to vie
od godinu dana, i na kraju sam ti sve veoma oteala. Sad vjerojatno vie to ne mogu
odgaati.
Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kui u Kobe i neko vrijeme ila doktoru. On mi
kae da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savreno, i razmiljam da
odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, vie nekakav sanatorij s mnogo
slobodnijim reimom. Detalje u ostaviti za idue pismo. Sad moram odmoriti ivce na
nekom tihom mjestu odsjeenom od svijeta.
Na svoj nain sam ti zahvalna za godinu druenja koju si mi darovao. Molim te, vjeruj
bar to, ako ni u to drugo ne vjeruje. Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama uinila. To je
doista ono to osjeam.
Zasad te, meutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne elim vidjeti: jednostavno nisam
spremna. im se osjetim spremnom, pisat u ti. Moda se onda moemo bolje upoznati.
Kako ti kae, to je vjerojatno ono to sad moramo: bolje se upoznati.
Zbogom.
itao sam i itao Naokino pismo, i svaki put ispunila bi me ista ona nepodnoljiva tuga
koju sam osjeao kad god bi se sama Naoko zagledala u moje oi. Nisam se znao s njom
nositi, nisam je imao kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi prelazi tijelom, ona
nije imala ni oblik, ni teinu, niti sam se njome mogao obaviti. Objekti iz okoline klizili
su kraj mene, ali njihove rijei nikad ne bi doprle do mojih uiju.

Subotnje veeri i dalje sam provodio sjedei u hodniku. Nije bilo nade da e poziv stii,
ali nisam znao kako potroiti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku utakmicu i pretvarao
se da je gledam dok sam prazan prostor izmeu sebe i televizora rezao
napola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorio prostor
dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratio se u sobu i
zaspao.
Krajem mjeseca Smeekoulja mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od instant
kave, na poklopcu su bile probuene rupe za zrak, a unutra je bilo nekoliko vlati trave i
malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao neki obian crni kukac koji se
moe nai kraj neke bare, ali Smeekoulja me uvjeravao da je prava. Valjda umijem
prepoznati krijesnicu rekao je, a ja nisam imao razloga ni osnove da mu ne bih
vjerovao.
Dobro rekao sam krijesnica je. Lice joj je bilo nekako pospano, ali stalno se
pokuavala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala.
Naao sam je u dvoritu rekao je.
Ovdje? Blizu doma?
Aha. Zna onaj hotel u ulici? Oni putaju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova je
doletjela ovamo.
Dok je govorio, Smeekoulja je trpao odjeu i biljenice u crnu torbu s rukama.
Ljetni praznici poeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedini ostali
u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostao zbog seminara iz
praktine obuke. Sad kad je obuka zavrila, vraao se u planine Jamanaija.
Daj je curi rekao je. Sigurno e se odueviti.
Hvala rekao sam.
Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ruevinu. Zastava je bila sputena, a u
prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo tako malo studenata
palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u mraku, a lijeva osvijetljena.
No do mene je ipak dopirao miris veere - nekakva krem-juha.
Odnio sam svoju flairanu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na triku je visjela
bijela vesta koju je netko zaboravio
unijeti, i na veernjem se povjetarcu vijorila nalik na odbaenu ljuturu nekoga golemog
kukca. Popeo sam se elinim ljestvama u kutu krova na vrh domske cisterne za vodu.
Cisterna je jo bila zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana. Sjedio sam u skuenom
prostoru nad cisternom, naslonjen na ipku draa, licem u lice s gotovo punim bijelim
mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla indukua, slijeva Ikebukura. Farovi automobila
pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz jednog mjesta okupanog svjetlom do drugog. Nad
gradom se poput oblaka nadvijala potmula huka zbrkanih zvukova.
Krijesnica se blago arila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odvie slabaan, boja
preblijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjeao isijavale su
mnogo jaom svjetlou u ljetnoj tami, i ta blistava, uarena sliica stalno me pratila.
Moda je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica je
bubnula o staklenu stijenku i pokuala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio zamuen.
Pokuao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo biti. Pred
oima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdje. uo sam um vode
u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je drku ijim se okretanjem ustava

otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako malen da se nije vidio od trave na
obali. No je bila mrana, tako mrana da kad sam iskljuio bateriju vie nisam vidio
vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su nad vodenom masom to ju je zadravala
ustava, a njihov vrui ar odsijevao je u vodi nalik na kiu iskrica.
Sklopio sam oi i uronio u tu davnu tamu. S neobinom sam jasnoom uo vjetar. Oko
mene je pirkao lagani povjetarac, a za njim su u mraku ostajali udnovati blistavi repovi.
Otvorio sam oi i shvatio da je tama ljetne noi jo za nekoliko stupnjeva dublja nego to
je bila.
Odvrnuo sam poklopac staklenke i izvadio krijesnicu, te je poloio na petcentimetarski
rub cisterne. inilo se da ne moe
razabrati svoj novi okoli. Poela je posrtati oko poklopca elinog epa, a noice su joj
se hvatale u ukovrane ljuske boje. Kretala se nadesno dok nije dola do zapreke, a onda
je okruila nalijevo. Naposljetku se popentrala na ep i neko vrijeme ondje ostala uati,
nepomina, kao da je na izdisaju.
Jo naslonjen na ipku, promatrao sam krijesnicu. Ni ja ni ona dugo se nismo ni
pomaknuli. Vjetar je i dalje brisao oko nas, a u tami su utali nebrojeni listii japanskog
brijesta.
ekao sam cijelu vjenost.
Tek mnogo kasnije krijesnica se vinula u zrak. Kao da se najednom neega sjetila, rairila
je krila, i ve u iduem trenu proletjela je kraj ograde i otplovila u blijedu tamu. Hitro je
opisala luk oko cisterne kao da eli vratiti izgubljeni interval vremena. A onda, nakon to
je nekoliko sekunda lebdjela ondje kao da promatra kako se zakrivljena svjetlosna crta
stapa s vjetrom, napokon je odletjela na istok.
Dugo nakon to je krijesnica nestala, u meni je ostao trag njezine svjetlosti, a njezin
blijed, slabaan sjaj ostao je lebdjeti u gustoj tmini iza mojih kapaka nalik na izgubljenu
duu.
Vie sam puta pokuao ispruiti ruku u mrak. Moji prsti niega se nisu doticali. Slabaan
sjaj je ostao, tik izvan moga domaaja.
4
J.IJEKOM LJETNIH PRAZNIKA SVEUIlite je pozvalo interventnu policiju da suzbije nerede. Probili su barikade i uhitili
studente koji su bili unutra. To nije bilo nita novo. Svi studenti stalno su to radili.
Sveuilita nije bilo tako lako "sruiti". U njih su uloene goleme svote novca, i nisu se
namjeravala rasformirati samo zato to je hrpica studenata poela divljati. Zapravo,
studenti koji su blokirali kampus nisu ni eljeli sruiti sveuilite. Samo su htjeli
promijeniti strukture moi unutar samoga sveuilita, za to je mene bilo briga kao za
lanjski snijeg. Stoga, kad je trajk na kraju propao, ja nisam osjeao nita.
U rujnu sam otiao na kampus oekujui da u ondje zatei nered. Sve je bilo u
najboljem redu. Knjige nisu bile odvezene iz knjinica, nastavniki uredi nisu bili
demolirani, studentska referada nije bila spaljena do temelja. Bio sam kao gromom
pogoen. Koga su vraga onda radili iza tih barikada?
Kad je trajk neutraliziran i kad su pod policijskom opsadom opet poela predavanja, prvi
su u klupe sjeli kreteni koji su vodili trajk. Kao da se nita nije dogodilo, sjedili su i
hvatali biljeke, te na prozivanje odgovarali s "nazoan". Meni je to bilo nevjerojatno. Na
kraju krajeva, trajk je jo bio na snazi. Nije bilo nikakve objave da je zavren. Jedino je
sveuilite pozvalo policiju

i sruilo barikade, ali sam trajk i dalje je bio u tijeku. Kreteni su u vrijeme trajka
galamili kao ludi, prokazujui studente koji su mu se protivili (ili su samo izrazili
sumnju), a tu i tamo ak bi ih pokuali privesti pred svoje lakrdijake sudove. Namjerno
sam posjeivao te bive predvodnike i pitao zato pohaaju predavanja umjesto da
trajkaju, ali nisu mi znali dati izravan odgovor. to su i mogli rei? Da se boje kako e
zbog nepohaanja nastave izgubiti ocjene? Kad ovjek samo pomisli da su ti idioti urlali
neka se sveuilite srui! Dobar vic. Vjetar je zapuhao u drugom pravcu, i njihovi povici
postali su apat.
Hej, Kizuki, mislio sam, nisi propustio ama ba nita. Svijet je ivo sranje. Kreteni
dobivaju dobre ocjene i sudjeluju u stvaranju drutva na vlastitu ogavnu sliku i priliku.
Neko vrijeme pohaao sam nastavu, ali nisam se htio javiti kad su prozivali. Znam da je
to bila besmislena gesta, ali bilo mi je tako loe da nisam imao izbora. Time sam se samo
jo vie izolirao od drugih studenata. utei kad bi me prozvali, kod svih sam na
nekoliko sekunda stvarao nelagodu. Nitko od drugih studenata nije razgovarao sa mnom,
a ni ja s njima.
Do drugog tjedna rujna doao sam do zakljuka da fakultetska naobrazba nema smisla.
Odluio sam je shvatiti kao razdoblje obuke u vjetini svladavanja dosade. Nisam imao
nikakvu drutvenu misiju zbog koje bih odmah morao napustiti studij, pa sam nastavio
svaki dan pohaati nastavu, hvatati biljeke, a u slobodno vrijeme sjedio sam u knjinici i
itao ili traio podatke.
I premda je ve proao taj drugi tjedan rujna, od Smeekouljaa nije bilo ni traga. Takav
razvoj dogaaja nije bio samo neobian, nego epohalan. Fakultet je poeo, i bilo je
nezamislivo da Smee -koulja propusti predavanja. Njegov stol i radio prekrio je tanak
sloj praine. Njegova plastina alica i etkica za zube, limenka s ajem, insekticidni
sprej i ostalo stajali su uredno poredani na njegovoj polici.
Dok ga nije bilo odravao sam istou u sobi. U proteklih godinu i pol stekao sam
naviku urednosti, a kako nije bilo njega da posprema sobu, za to sam se morao brinuti ja.
Svaki dan meo sam pod, svaki trei prao prozor, madrac sam prozraivao jednom tjedno,
i ekao da se vrati kako bi me pohvalio.
Ali nije se vratio. Jednoga dana doao sam s predavanja, a sve njegove stvari bile su
odnesene i s vrata je bila skinuta ploica s njegovim imenom. Otiao sam u upraviteljev
ured i pitao to se dogodilo. Napustio je dom rekao je. Zasad ete biti sami u
sobi.
Nisam ga uspio nagovoriti da mi kae zato je Smeekoulja nestao. Tome ovjeku
najvea je srea u ivotu bila sve imati pod kontrolom i druge drati u mraku.
Smeekouljaev poster s ledenjakom neko je vrijeme ostao na zidu, ali na kraju sam ga
skinuo i stavio Jima Morrisona i Milesa Davisa. Sad mi je soba na neki nain vie
djelovala kao da je moja. Novcem koji sam utedio od plae kupio sam mali stereo.
Nou bih sam pio i sluao glazbu. Tu i tamo sjetio bih se Smeekouljaa, ali uivao sam
u samotnjakom ivotu.
Jednog ponedjeljka u pola dvanaest, nakon predavanja o Euripidu na Povijesti drame,
odvojio sam deset minuta da se proeem do oblinjeg restorania, gdje sam ruao
omlet i salatu. Lokal se nalazio u tihoj zabaenoj uliici i bio je neto skuplji od
studentske menze, ali mogao si se opustiti, a ti ljudi znali su kako se pravi omlet. "Ljudi"
su bili brani par koji je rijetko meusobno razgovarao, plus jedna konobarica za
ispomo. Dok sam sjedio kraj prozora i jeo, ula je skupina od etvero studenata, dva

studenta i dvije studentice, svi prilino lijepo odjeveni. Sjeli su za stol kraj vrata, te neko
vrijeme prouavali meni i razgovarali o jelima, a onda je jedno od njih konobarici
referiralo za to su se odluili.
Nije prolo dugo kad sam primijetio da jedna od djevojaka neprestano gleda u mom
pravcu. Imala je uasno kratku kosu, tamne naoale i bijelu pamunu mini-haljinu. Nisam
imao pojma
tko bi to bio, pa sam nastavio jesti, ali ubrzo je spuznula iz stolca i prila mi. Poloivi
ruku na rub moga stola, rekla je Ti si Vatanabe, zar ne?
Podigao sam glavu i bolje je pogledao. I dalje se nisam mogao sjetiti da sam je ikad
vidio. Bila je od onih djevojaka koje ovjek primijeti, pa da sam je ikad prije sreo, morao
sam je se odmah sjetiti, a na mojem fakultetu nije me ba mnogo ljudi znalo po imenu.
Slobodno sjednem? pitala je. Ili nekoga eka?
I dalje mozgajui, odmahnuo sam glavom. Ne, nitko nee doi. Izvoli.
Uz kloparanje drva o pod odmaknula je stolac i sjela prekoputa mene, gledajui me
netremice kroz sunane naoale, a onda je bacila pogled na moj tanjur.
Dobro izgleda rekla je.
Dobro je. Omlet s gljivama i salata od graka.
K vragu rekla je. No dobro, to u uzeti drugi put. Ve sam naruila neto
drugo.
to?
Makarone sa sirom.
Ni makaroni sa sirom im nisu loi rekao sam. Nego, poznajemo li se mi? Ne
sjeam se...
Euripid rekla je. Elektra. "Nijedan bog ne uje izgubljene Elektre glas." Zna predavanje od maloprije.
Zagledao sam se u nju. Skinula je sunane naoale. Napokon sam je se sjetio - brucoica
koju sam viao na Povijesti drame. Razlog to je nisam prepoznao bila je drastina
promjena frizure.
Aha rekao sam, pokazujui rukom visinu nekoliko pedalja ispod svog ramena
kosa ti je prije ljeta bila dovde.
Ima pravo rekla je. Ljetos sam stavila trajnu i ispala je jezivo. Htjela sam se
ubiti. Izgledala sam kao truplo na plai kojemu su se po glavi zalijepile travuljine. Pa sam
odluila, kad mi ve vie nije do ivota, mogu se isto tako i oiati. Bar je ljeti praktino.
Provukla je prstima kroz frizuricu i nasmijeila mi se.
Ali dobro ti stoji rekao sam, i dalje vaui omlet. Da vidim iz profila.
Okrenula se i nekoliko sekundi ostala u toj pozi.
Da, i mislio sam. Stvarno ti dobro stoji. Ima lijep oblik glave. I lijepe ui, sad kad se
vide.
Dakle, ipak nisam luda! Kad sam sve odrezala, i meni se uinilo da izgledam dobro.
Ali nijednom deku se ne svia. Svi mi kau da izgledam kao da sam stigla iz
konclogora. Zato su deki ludi za curama s dugom kosom? Najobiniji faisti! Zato svi
deki misle da su cure s dugom kosom najfinije, najslae, najenstvenije? Hou rei,
samo ja znam bar 250 cura s dugom kosom koju uope nisu fine! Stvarno.
Meni sad izgleda bolje nego prije rekao sam. A to sam i mislio. Koliko sam se
sjeao, s dugom kosom bila je obina zgouna studentica. A iz djevojke koja je sada
sjedila preda mnom izbijala je krepka, opipljiva ivotna snaga. Bila je nalik na ivotinjicu

koja je s dolaskom proljea stigla na svijet. Oi su joj se kretale kao da su i same

samostalan organizam koji uti radost, smijeh, ljutnju, uenje i oaj. Tako ivo i
izraajno lice nisam vidio odavno, i uivao sam gledati kako ivi i mie se.
Stvarno tako misli? pitala je. Kimnuo sam glavom, i dalje vaui salatu.
Ona je stavila naoale i stala me gledati iza stakala.
Ne lae, zar ne?
Volim se smatrati iskrenim ovjekom rekao sam.
Ludnica.
Nego, reci, zato nosi tako tamne naoale?
Kad mi je kosa tako naglo postala kratka, osjetila sam se ranjivo. Kao da me netko
golu bacio usred neke guve.
Ima smisla rekao sam, dovravajui omlet. Gledala me sa ivim zanimanjem.
Ne mora se vratiti k njima? pitao sam, pokazujui na njezino troje prijatelja.
Ma kakvi. Ii u kada donesu jelo. Prekidam te u ruku?
Nema vie u emu rekao sam, a kad nije pokazala namjeru da ode, naruio sam
kavu. Gazdina supruga je odnijela tanjure, te donijela mlijeko i eer.
A sada ti reci meni rekla je. Zato se nisi javio danas kad su prozivali? Ti jesi
Vatanabe, zar ne? Toru Vatanabe?
Taj sam.
Zato se onda nisi javio?
Danas mi nije bilo do toga.
Opet je skinula naoale, spustila ih na stol, i pogledala me kao da gleda u kavez neke
rijetke ivotinje u zoolokom vrtu. "Danas mi nije bilo do toga." Zvui kao
Humphrev Bogart. Hladnokrvno. Opasno.
Ne budi smijena. Ja sam obian deko, kao i svi drugi. ena mi je donijela kavu i
stavila je na stol. Otpio sam ne dodavi eer i mlijeko.
Pogledaj ti to. Pije sasvim crnu.
Nema to veze s Humphrevjem Bogartom strpljivo sam objasnio. Jednostavno
nisam za slatko. Mislim da si me sasvim pogreno procijenila.
Kako to da si tako pocrnio?
Protekla dva tjedna sam planinario. S ruksakom. I vreom za spavanje.
Gdje si bio?
Kanazava. Poluotok Noto. Sve do Niigate.
Sam?
Sam rekao sam. Tu i tamo bih naao neko drutvo.
Romantino drutvo? Nove ene u dalekim krajevima?
Romantino? Sad znam da si me pogreno procijenila. Kako e deko s vreom za
spavanje na leima i sav neobrijan nai neku romansu?
Ti uvijek tako putuje sam?
A-ha.
Voli samou? pitala me, naslanjajui obraz na aku.
Putuje sam, jede sam, sam sjedi u predavaonici...
Nitko ba toliko ne voli biti sam. Ja samo ne elim sebe iznevjeriti da naem
prijatelje, to je sve. To vodi u razoaranje.

Zataknuvi ruku naoala meu usnice, promumljala je "Nitko ne voli biti sam. Ja
samo mrzim razoaranje." Tu reenicu moe upotrijebiti ako ikad bude pisao
autobiografiju.
Hvala rekao sam.
Voli zeleno?
Zato pita?
Ima zelenu koulju.
Ne ba. Svejedno mi je to u obui.
"Ne ba. Svejedno mi je to u obui." Super mi je kako govori. Kao da razmazuje
gips, sve fino i glatko. Je li ti netko to ve kazao?
Nitko rekao sam.
Ja sam Midori rekla je. "Zelena". Ali zeleno mi grozno stoji. udno, zar ne?
Kao da sam ukleta, to kae? A sestra mi se zove Momoko: "Breskva-djevojka".
Stoji li njoj dobro ruiasto?
Stoji joj fantastino*. Ona je roena za ruiasto. To uope nije fer.
Za Midorin stol stiglo je jelo, pa joj je deko u jakni od raa-drasa doviknuo Hej,
Midori, doi, navali! Mahnula mu je kao da eli rei: "Znam."
Reci kazala je hvata li ti biljeke? Iz Drame?
Hvatam.
Neugodno mi je pitati, ali moe li mi ih posuditi? Dvaput sam izostala, a ne
poznajem nikoga u razredu.
Nema problema rekao sam, izvlaei biljenicu iz torbe. Provjerivi da nisam
unutra napisao nita privatno, pruio sam je Midori.
Hvala rekla je. Dolazi prekosutra na predavanje? -Aha.
Moemo se nai ovdje u podne. Vratit u ti biljenicu i astim te rukom. Osim...ako
te, recimo, kad ne jede sam pone boljeti eludac.
Ne pone rekao sam. Ali ne mora me astiti rukom samo zato to sam ti
posudio biljenicu.
Bez brige rekla je. Ja volim astiti ljude rukom. Nego, a da nekamo to
zapie? Nee zaboraviti?
Neu. Prekosutra. U dvanaest. Midori. Zelena.
S drugog stola netko je povikao Bre, Midori, ohladit e ti se jelo!
Ne obraajui pozornost na dozivanje, pitala me Jesi li uvijek tako govorio?
Mislim da jesam rekao sam. Nikad prije nisam primijetio. I doista, nitko mi
nikad nije rekao da govorim drukije.
Nekoliko sekunda inilo se da o neemu mozga. Onda je ustala, nasmijeila se i vratila za
svoj stol. Mahnula mi je dok sam prolazio kraj njihova stola, ali ostalo troje jedva da su
me pogledali.
U srijedu u podne u restoranu nije bilo ni traga od Midori. Namjeravao sam popiti pivo
dok je ekam, ali restoran se poeo puniti im je stiglo moje pie, pa sam naruio ruak i
poeo jesti sam. Zavrio sam u 12.35, ali Midori niotkuda. Plativi raun, iziao sam i
otiao do malenog svetita na drugoj strani ulice, gdje sam sjeo na kamene stube i ekao
da mi se glava razbistri i da Midori doe. U jedan sat sam odustao i otiao u knjinicu
itati. U dva sam otiao na predavanje iz njemakoga.
Kad je zavrilo, poao sam do studentske referade i potraio Midorino ime na popisu
studenata Povijesti drame. Jedina Midori u grupi bila je Midori Kobajai. Zatim sam

prelistao kartice studentskih dosjea i pronaao adresu i telefonski broj Midori Kobajai
koja se upisala na fakultet 1969. ivjela je u sjeverozapadnom predgrau Toima, s
obitelji. Uao sam u telefonsku govornicu i okrenuo taj broj.
Javio se neki ovjek. Knjiara Kobajai. Knjiara Kobajai?
Oprostite na smetnji rekao sam ali je li Midori moda doma?
Nije rekao je.
Mislite da je moda na fakultetu?
Hmm, ne, vjerojatno je u bolnici. Tko je treba, molim? Umjesto da odgovorim,
zahvalio sam mu i spustio slualicu.
Bolnici? Da se nije ozlijedila, ili razboljela? Ali ovjek je to rekao bez i najmanjeg znaka
zabrinutosti. "Vjerojatno je u bolnici", rekao je, bezbrino kao da je rekao: "U ribarnici
je." Razmatrao sam nekoliko drugih mogunosti dok mi i samo razmiljanje nije postalo
previe problematino, a onda sam se vratio u dom i ispruio na krevet da itam Lorda
Jima, kojega sam posudio od Nagasave. Kad sam proitao, otiao sam u njegovu sobu da
mu ga vratim.
Nagasava je upravo bio krenuo u menzu, pa sam s njim otiao na veeru.
Kako su proli ispiti? pitao sam. U kolovozu je odran drugi krug ispita vieg
stupnja za Ministarstvo vanjskih poslova.
Isto kao i uvijek rekao je Nagasava kao da to nije nita. Ode, poloi. Grupne
rasprave, razgovori...ko kad evi ensku.
Drugim rijeima, lako rekao sam. Kad e vas obavijestiti?
Poetkom listopada. Ako proem, idemo na veliku veeru.
I reci, kakvi deki stignu do drugog kruga? Sve superstarovi kao ti?
Ne budi glup. Sve sami idioti. Idioti ili udaci. Ja bih rekao da 95% deki koji ele
biti birokrati ne vrijede ni golo govno. Ne alim se. Jedva znaju itati.
Zato ti onda hoe raditi u Ministarstvu vanjskih?
Ima puno razloga rekao je Nagasava. Za poetak, fora mi je raditi vani. Ali
najvie zato da testiram svoje sposobnosti. A
ako sebe elim testirati, onda u to uiniti u najveoj moguoj areni - nacionalnoj.
Zanima me koliko se visoko mogu popeti, koliko moi mogu osvojiti u tom luaki
velikom birokratskom sustavu. Kui?
Zvui kao neka igra.
To i jest igra. Briga mene za mo i novac kao takve. Zbilja, briga me. Moda sam
sebinjak i gad, ali takva sranja meni su posve ravna. Mogao bih biti zen sveenik. Ali
ono to imam jest radoznalost. elim vidjeti to mogu postii u velikom opasnom
svijetu.
A "ideali" te ne zanimaju, pretpostavljam?
Nimalo. ivot ne trai ideale. Trai standarde ponaanja.
Ali moe se ivjeti i na mnogo drugih naina, zar ne? pitao sam.
Tebi se svia moj nain ivota, zar ne?
To sad nema veze rekao sam. Ja nikad ne bih mogao upisati Tokijsko
sveuilite; ne mogu spavati s kojom god curom poelim kad god mi doe; ne znam
razgovarati; ljudi mi se ne dive; nemam curu; i nee mi se otvoriti svijet kada dobijem
diplomu iz knjievnosti na drugorazrednom privatnom fakultetu. Kakve ima veze to mi
se svia tvoj nain ivota?
Hoe rei da mi zavidi na mom nainu ivota?

 Ne zavidim rekao sam. Navikao sam se biti ovo to jesam. I zapravo me boli
neka stvar za Tokijsko sveuilite ili Ministarstvo vanjskih poslova. Zavidim ti jedino to
ima takvu gala curu kao to je Hatsumi.
Nagasava je uutio i nastavio jesti. Kad smo veerali, rekao je Zna, Vatanabe, imam
dojam da emo se, moda deset-dvade-set godina nakon to odavde iziemo, opet negdje
sresti. I mislim da emo na neki nain biti povezani.
Zvui kao Dickens rekao sam s osmijehom.
Pa, malo da rekao je, uzvraajui mi osmijeh. Ali mene predosjeaj obino
ne prevari.
Izili smo iz blagovaonice i otili van u bar. Ondje smo pili do poslije devet.
Reci, Nagasava pitao sam to je u tvom ivotu "standard ponaanja"?
Smijat e se ako ti kaem rekao je.
Neu.
Dobro rekao je. Biti gospodin.
Nisam se nasmijao, ali zamalo sam pao sa stolca. Biti gospodin? Gospodin?
uo si me.
Sto to znai "biti gospodin"? Kako ti to definira?
Gospodin je onaj tko ne ini ono to bi htio, nego ono to treba uiniti.
Ti si najudniji tip kojega sam ikad upoznao rekao sam.
A ti si najnormalniji tip kojega sam ja ikad upoznao rekao je on. I platio za obojicu.
I idui tjedan otiao sam na predavanje iz drame, ali i dalje ni traga od Midori Kobajai.
Nakon to sam brzo pogledom prele-tio po prostoriji i uvjerio se da je nema, kao i obino
sjeo sam u prvu klupu i poeo pisati pismo Naoko dok sam ekao da doe profesor. Pisao
sam o svojim putovanjima preko ljeta - cestama po kojima sam hodao, gradovima kroz
koje sam prolazio, ljudima koje sam upoznao. I svake noi mislio sam na tebe. Sad kad
te vie ne mogu viati, shvaam koliko mi treba. Fakultet je neopisivo dosadan, ali radi
samodiscipline idem na sva predavanja i radim sve propisane zadae. Sve mi se ini bez
smisla otkako si otila. Volio bih s tobom lijepo i dugo popriati. Ako je mogue, volio
bih te posjetiti u sanatoriju, da se vidimo na nekoliko sati. I, ako je mogue, volio bih da
proeemo, jedno kraj drugoga, onako kako smo neko etali. Molim te, pokuaj
odgovoriti na ovo pismo - makar samo kratkom porukom. Nee mi smetati.
Ispisao sam etiri lista, savio ih, umetnuo u omotnicu i adresi-rao na Naoko, preko
obitelji.
Profesor je ve bio stigao i sad je brisao znoj s ela dok nas je prozivao. Bio je to nizak
ovjek alobna izgleda, a hodao je uz pomo metalnog tapa. Premda ne ba zabavna,
predavanja su na njegovu kolegiju uvijek bila dobro pripremljena i korisna. Nakon to je
komentirao kako je vrijeme uasno vrue, poeo je govoriti
0 uporabi deus ex machina kod Euripida i objasnio kako je pojam "boga" kod Euripida
bio drukiji nego kod Eshila i Sofokla. Govorio je nekih petnaest minuta, kad su se
najednom otvorila vrata predavaonice i ula je Midori. Na sebi je imala tamnoplavu
sportsku majicu, be pamune hlae i svoje uobiajene sunane naoale. Nakon to je
profesoru dobacila neku vrstu isprinog pogleda, sjela je kraj mene. Onda je iz torbe
uzela biljenicu - moju biljenicu - i pruila mi je. Unutra sam naao poruku: Oprosti za
srijedu. Ljuti li se?
Prolo je pola predavanja i profesor je upravo na ploi crtao shemu grke pozornice, kad
su se opet otvorila vrata i ula su dva studenata s kacigama. Izgledali su kao neki par

komedijaa, jedan visok, mrav i blijed, a drugi nizak, debeljukast i crnomanjast, s

dugom bradom koja mu nije dobro pristajala. Onaj visoki imao je pune ruke politikopropagandnih letaka. Niski je priao profesoru i rekao, prilino pristojno, da ele drugu
polovicu njegova predavanja iskoristiti za politiku raspravu, i nadaju se da e suraivati,
dodavi Svijet je pun problema koji su mnogo aktualniji
1 relevantniji od grke tragedije. Bila je to vie objava nego molba. Profesor je
odgovorio Cisto sumnjam da u svijetu postoje problemi koji bi bili mnogo aktualniji i
relevantniji od grke tragedije, ali vi me neete sluati, pa prema tome inite kako elite.
Uhvativi se za rub stola, spustio je noge na pod, uzeo tap
i epajui iziao iz uionice.
Dok je visoki student dijelio letke, onaj debeljukasti popeo se na podij i poeo drati
prodiku. Letci su bili puni uobiajenih slogana za naivine: "sruimo lane izbore za
fakultetskog predsjednika!" "zbijmo redove za novi svefakultetski trajk!" "unitimo
imperijalno-obrazovno-industrijski
kompleks!" Ono to su govorili nije mi smetalo, ali pisanje im je bilo problematino. U
sloganima nije bilo niega to bi pobudilo povjerenje niti uzbudilo strasti. A i debeljkov
govor bio je jednako lo stara pjesma s drukijim rijeima. Pravi neprijatelj ove ekipe
nije bila dravna vlast, nego nedostatak mate.
Idemo odavde rekla je Midori.
Kimnuo sam i ustao, te smo krenuli prema vratima. Debeljko mi je u tom trenutku neto
rekao, ali nisam ga razumio. Midori mu je mahnula i rekla Vidimo se.
Hej, jesmo li mi kontrarevolucionari? pitala me Midori kad smo izili. Hoe li
nas objesiti na telefonske stupove ako revolucija uspije?
Idemo prvo ruati, za svaki sluaj.
Dobro. elim te odvesti u jedan restoran. Ali malo je daleko. Ima vremena?
Aha. Slobodan sam do predavanja u dva.
Midori me autobusom odvela u Jotsuju i uvela u fini restoran gdje su kao specijalitet
sluili ruak u kutijama, na zaklonjenome mjestu odmah iza postaje. im smo sjeli,
posluili su nam juhu i dnevni meni u etvrtastim, crveno lakiranim kutijama. Za ovakav
je ruak vrijedilo sjesti na bus.
Odlina hrana rekao sam.
I jeftina. Dolazim ovamo jo od kole. Moja biva kola je tu blizu, u ulici. Bili su
jako strogi, morali smo bjeati da doemo ovamo. Ako bi te uhvatili da jede vani, dobio
bi ukor.
Bez naoala su Midorine oi izgledale malo pospanije nego proli put. Kad se nije
poigravala uskom srebrnom narukvicom na lijevoj ruci, trljala je krajiak oka vrhom
malog prsta.
Umorna si? pitao sam.
Malo. Ne spavam dovoljno. Ali dobro sam, ne brini se rekla je. Oprosti za ono
neki dan. Iskrsnulo mi je neto vano i nisam se mogla izvui. Odjednom, ujutro. Htjela
sam te nazvati u restoran, ali nisam se sjeala imena, a nisam znala tvoj kuni broj. Jesi
li dugo ekao?
Nije problem. Imam ja puno vremena.
Puno?
Daleko vie nego to mi treba. Kad bih ti bar mogao dati malo da se naspava.
Midori je naslonila obraz na ruku i nasmijeila mi se. Kako si dobar.

 Nisam dobar. Samo imam vremena na bacanje rekao sam. Nego, taj dan sam te
zvao kui i rekli su mi da si u bolnici. Neto nije u redu?
Zvao si me doma? pitala je, a izmeu obrva joj se stvorila tanka boria. Odakle
ti moj broj?
Naao sam ga u studentskoj referadi. To se moe.
Kimnula je jednom-dvaput i poela se opet poigravati narukvicom. Ja se toga nikad ne
bih sjetila. Vjerojatno sam i ja mogla pronai tvoj. Nego, za bolnicu u ti rei drugi put.
Sad mi se ne da. Oprosti.
Nema veze. Nisam htio biti znatieljan.
Nisi. Samo sam malo umorna. Kao majmun na kii.
Zar ne bi trebala onda poi kui da malo odspava?
Ne sad. Idemo.
Odvela me do svoje bive kole, nekoliko minuta hoda od Jotsuje.
Kad smo prolazili kraj postaje, pomislio sam na Naoko i nae beskrajne etnje. Sve je tu
poelo. Shvatio sam, da nisam te svibanjske nedjelje naletio na Naoko u vlaku, moj ivot
bio bi posve drukiji nego to je sad. Ali onda sam se predomislio: ne, ak i da se toga
dana nismo sreli, moj ivot moda uope ne bi bio drukiji. Morali smo se sresti. Ako ne
tada, onda neki drugi put. Nisam imao nikakve osnove da tako mislim: to je bio samo
osjeaj.
Midori Kobajai i ja sjedili smo u parku na klupi i gledali njezinu bivu kolu. Po
zidovima se penjao brljan, a pod strehama su se skupljali golubovi, odmarajui krila.
Bila je to lijepa stara graevina s duhom. Na igralitu je stajao veliki hrast, a odmah
kraj njega dizao se stup bijelog dima. U ljetnom sumraku dim je djelovao meko i mutno.
Zna li od ega je taj dim? pitala me Midori iznenada.
Nemam pojma rekao sam.
Pale higijenske uloke.
Stvarno? nisam znao to drugo rei.
Uloke, tampone, takve stvari rekla je s osmijehom. To je ipak enska kola.
Stari kuepazitelj ih kupi iz svih posebnih kanti i pali u pei. Odatle dim.
Uau.
Da, to bih i ja rekla sama sebi kad god bih iz uionice kroz prozor vidjela da se die
dim. "Uau." Samo razmisli: u koli je bilo gotovo tisuu djevojaka. Recimo da ih je 900
ve dobilo menstruaciju, i moda ih petina u svako doba ima krvarenje: 180 djevojaka.
Dakle, svaki dan u kantama ima uloaka od sveukupno 180 djevojaka.
Valjda - ali nisam ba siguran za raun.
No, puno je. 180 cura. Sto misli, kako je to skupljati i paliti toliko tih stvari?
Ne mogu zamisliti rekao sam. Kako sam mogao zamisliti kako je tome starcu?
Midori i ja nastavili smo gledati dim.
Zapravo nisam htjela ii u ovu kolu rekla je Midori. Malo je zatresla glavom.
Htjela sam ii u sasvim normalnu dravnu kolu s normalnim ljudima gdje bih se mogla
opustiti i zabaviti kao svaki normalan tinejder. Ali moji roditelji su mislili da e fino
djelovati ako budem ila u otmjenu kolu. Oni su me ovamo uvalili. Zna ve: tako ti je
to kad se iskae u osnovnoj. Nastavnica kae roditeljima: "S takvim ocjenama morala bi
ii tu i tu." I tako sam zavrila ovdje. Ila sam tu est godina, i nikad mi se nije svialo.
Stalno sam mislila kako u otii. A zna, imam pohvalnice to nikad nisam zakasnila ni
izostala ni dana iz kole. Toliko sam je mrzila. Shvaa?

 Ne, ne shvaam.
Zato to sam je toliko mrzila. Nisam htjela pustiti da me pobijedi. Da sam jednom
pustila da me sredi, bila bih gotova. Bojala sam se da u onda padati sve nie i nie.
Znala sam se odvui u kolu s temperaturom 39,5. Nastavnica me pitala jesam li bolesna,
a ja bih rekla ne. Kad sam zavravala, dali su mi pohvalnicu za besprijekorno pohaanje
nastave i tonost, i jo francuski rjenik. Zato sam sad upisala njemaki. Nisam htjela
ovoj koli dugovati nita. Ne alim se.
Zato si je toliko mrzila?
Jesi li ti volio svoju kolu?
Pa, nisam, ali nisam je ni neto posebno mrzio. Ja sam iao u normalnu dravnu
kolu, ali nikad o njoj nisam mislio nita posebno.
E pa u ovoj koli rekla je Midori, eui krajiak oka malim prstom bile su sve
same djevojice iz vie klase - blizu tisuu cura s pedigreom i dobrim ocjenama. Bogate
cure. Morale su biti bogate da bi preivjele. Visoke kolarine, vjeiti prilozi, skupe
ekskurzije. Recimo, ako bismo ili u Kjoto, smjestili bi nas u najelitniju gostionicu i
posluili nam obred aja na lakiranim stolovima, a jednom godinje vodili su nas u
najskuplji hotel u Tokiju da uimo ponaanje za stolom. Hou rei, ovo nije bila obina
kola. Od 160 cura s moje godine ja sam jedina bila iz graanske etvrti kao to je
Toima. Jednom sam pogledala u kolsku matinu knjigu da vidim gdje ive druge, i sve
do jedne ivjele su u nekom bogatakom naselju. No, ne, jedna cura je bila ak iz Cibe,
poljodjelski kraj, pa sam se s njom na neki nain sprijateljila. I bila je stvarno draga.
Pozvala me k sebi doma, ali ispriavala se to sam do nje morala tako dugo putovati. Ila
sam i bilo je nevjerojatno, golem komad zemlje, petnaest minuta je trebalo da ga pjeice
obie. Imali su fantastian vrt i dva psa velika kao osrednji auto, a hranili su ih
odrescima. Ali ta cura svejedno se sramila to ivi ak u Cibi. I to cura koju je kad bi
kasnila u kolu dovozio Mercedes Benz! Sa oferom! Ba kao u Zelenom obadu9: kapa,
bijele rukavice, sve kompletno. A ona je svejedno imala kompleks manje vrijednosti.
Zamisli! Moe li ti to vjerovati? Odmahnuo sam glavom.
Ja sam jedina u cijeloj koli ivjela u mjestu kao to je Kita--Otsuka Toima. I pod
"zanimanje roditelja" pisalo je "vlasnik knjiare". Svi s moje godine mislili su da je to ba
super: "Joj, blago tebi, moe itati koju god knjigu eli" i sve tako. Naravno, oni su u
glavi imali neku grdosiju od knjiare kao to je Kinokunija10. Nikad ne bi mogli
zamisliti sirotinjsku malu Knjiaru Kobajai. Vrata kripe kad se otvaraju i vide se samo
asopisi. Najbolje se prodaju enske revije s ilustriranim dodacima 0 najnovijim
seksualnim tehnikama. Lokalne kuanice ih kupe, sjednu za kuhinjski stol i proitaju od
korica do korica, a onda iskuaju savjete kad im muevi dou doma. A kakve samo
poloaje imaju! Je li to kuanicama po cijele dane na pameti? Dalje, dobro se prodaju
stripovi: Magazin, Nedjelja, Skok. I naravno tjednici. Dakle, ta "knjiara" prodaje gotovo
iskljuivo asopise. No, ima i neto knjiga, depnih, detektivskih, pustolovnih, ljubica.
To je sve to se prodaje. I one knjige s uputama: kako pobijediti u gou, kako uzgojiti
bonsai, kako odrati govor na vjenanju, kako voditi ljubav, kako prestati puiti, nema to
nema. Prodajemo ak i pisai pribor - kraj kase imamo gomilu kemijskih i grafitnih
olovaka i biljenica. Ali to je sve. Nema Rata i mira, nema Kenzabura Oea, nema Lovca
u itu. To je Knjiara Kobajai. Eto kako mi je "blago". Misli li ti da mi je blago?
Mogu tono zamisliti.

 Kui. Dolaze nam svi susjedi, neki ve godinama, a i isporuujemo na kunu

adresu. Posao ide dobro, vie nego dovoljno dobro da se prehrani etverolana obitelj;
nemamo dugova, dvije keri su na fakultetu, ali to je sve. Nema vika za dodatne
potrebe. Nisu me smjeli poslati u tu kolu. Stalno smo doivljavali okove. Morala sam ih
sluati kako mi gunaju svaki put kad bi kola traila prilog, i uvijek sam bila u smrtnom
strahu da e mi
nestati novca kad sam izlazila sa kolskim kolegicama i one su htjele jesti na nekom
skupom mjestu. Bijedan je to ivot. Jesu li tvoji bogati?
Moji? Ne, roditelji su mi obini radni ljudi, ni bogati ni siromani. Znam da im nije
lako plaati moj privatni fakultet u Tokiju, ali jedinac sam pa nije tako strano. Ne daju
mi veliki deparac pa imam honorarni posao. ivimo u standardnoj kui s malim vrtom i
imamo Tovotu Corollu.
Kakav posao ima?
Radim tri veeri na tjedan, u prodavaonici ploa u Sindu-kuu. Lako je. Samo sjedim
i uvam duan.
ali se? rekla je Midori. Ne znam, kad te pogledam ne bih rekla da si ikad bio
u stisci.
Istina je. I nisam. Ali nemam ni hrpu love. Ba kao i veina ljudi.
Pa, "veina ljudi" u mojoj koli bili su bogatai rekla je Midori, poloivi dlanove
na krilo. U tome i jest bio problem.
A sad e imati prilika koliko hoe da vidi svijet bez tog problema. I vie nego to
bi eljela, moda.
Hej, reci, to misli, to je najbolje kad si bogat?
Ne znam.
Moe rei ako nema novca. Recimo, kad bih ja predloila nekoj kolegici da
nekamo odemo, ona je mogla rei: "Zao mi je, nemam novca." to ja nikad ne bih mogla
rei u obrnutom sluaju. Ako bih ja rekla "nemam novca", to bi stvarno znailo
"nemam novca". Tuno. Ili, recimo, ako zgodna cura kae "Danas izgledam oajno, ne
ide mi se van", to je u redu, ali ako to isto kae runa cura, ljudi joj se smiju. Tako mi je
bilo. est godina, sve do prole godine.
Preboljet e ti to.
Nadam se. Fakultet mi je donio takvo olakanje! Pun je normalnih ljudi.
Nasmijeila se jedva primjetno podigavi usnicu i pogladila kratku kosu dlanom.
Ima li ti posao? pitao sam.
Aha, piem biljeke uz mape. Zna one brourice koje dobije uz mape? S opisima
raznih etvrti i brojem stanovnika i gradskim znamenitostima. Tu imate tu-i-tu
planinarsku stazu, a tu takvu-i-takvu legendu, ili neki zanimljiv cvijet ili pticu. Ja piem
te tekstove. Uasno je lako! Gotovo je za tren oka. Za samo jedan dan to naem podatke
u knjinici mogu napisati cijelu knjiicu. Samo treba svladati nekoliko tajni i pone
dobivati svakakve poslove.
Kakvih tajni?
Recimo, ubaci neto to nitko drugi nije napisao, i ljudi iz tvrtke za mape misle da si
mali genijalac, pa ti poalju jo posla. Ne mora biti nita veliko, neka sitnica. Recimo,
kad su u nekoj dolini izgradili branu, voda je prekrila selo, ali i dalje svakog proljea s
juga dolaze ptice koje se mogu vidjeti kako nadlijeu jezero. Ubaci jednu takvu

epizodicu i ljudi se odueve, jer je tako slikovita i sentimentalna. Prosjeni honorarac ne

gnjavi se s takvim stvarima, ali ja od onoga to piem mogu dobro zaraditi.
Da, ali mora nai takve "epizode".
Tono rekla je Midori nakrivivi glavu. Ali ako ih trai, obino ih i nae. A
ako ih ne trai, uvijek moe izmisliti neto bezopasno.
-Aha!
Mir rekla je Midori.
Rekla je da je zanima moj dom, pa sam joj ispriao uobiajene prie o dizanju zastave i
Smeekouljaevoj jutarnjoj gimnastici. Smeekoulja je posebno nasmijao Midori, kao,
uostalom, i sve druge. Rekla je da bi bilo zabavno obii dom. Nema tamo niega
zabavnog, rekao sam joj Samo nekoliko stotina deki u zama-zanim sobama koji piju i
drkaju.
To ukljuuje i tebe?
Ukljuuje svakog mukarca na licu Zemlje objasnio sam. Cure imaju
menstruaciju a deki drkaju. Svi.
ak i oni s curama? Mislim, seksualnim partnericama.
To s tim nema veze. Student s Keia11, moj susjed, drka prije svakog spoja. Kae da
ga to oputa.
Ja ne znam ba puno o tome. Dugo sam bila u enskoj koli.
A enske revije u to ne ulaze.
Nikako! rekla je, smijui se. Uglavnom, Vatanabe, ima li malo vremena u
nedjelju? Jesi li slobodan?
Slobodan sam svake nedjelje. Bar do est. Onda idem raditi.
Doi me posjetiti. U Knjiaru Kobajai. Knjiara e biti zatvorena, ali moram tamo
biti sama cijeli dan. ekam vaan telefonski poziv. Jesi li za ruak? Skuhat u ti neto.
To bi bilo lijepo rekao sam.
Midori je istrgnula list iz biljenice i detaljno mi nacrtala kako doi do njezine kue.
Crvenom olovkom ucrtala je veliko X na mjestu kue.
Ne moe promaiti. Ima velik natpis "Knjiara Kobajai". Doi u podne. Ruak e
biti gotov.
Zahvalio sam joj i stavio kartu u dep. Moram se vratiti na kampus rekao sam.
Njemaki mi poinje u dva. Midori je rekla da nekamo mora ii i sjela na vlak iz
Jotsuje.
U nedjelju sam ustao u devet, obrijao se, oprao rublje i objesio odjeu na krov. Dan je
bio prekrasan. U zraku se osjeao miris jeseni. Po dvoritu su se razletjeli crveni vilini
konjici, a za njima su jurila djeca iz susjedstva, zamahujui mreama. Kako nije bilo
vjetra, zastava Izlazeeg sunca mlitavo je visjela na motki. Obukao sam svjee izglaanu
koulju i iz doma krenuo pjeice na tramvajsku postaju. Studentska etvrt nedjeljom
prijepodne: ulice prazne, praktiki puste, veina duana zatvorena. Ono malo zvukova
odjekivali su posebnom jasnoom. Neka djevojka u klompama tapkala je asfaltnim
kolnikom, a kraj kuice na tramvajskoj postaji etvero-petero djece gaali su kamenjem
niz poredanih praznih konzervi. Cvjearnica je bila otvorena, pa sam uao i kupio
sunovrate. Sunovrati u jesen: udno. Ali uvijek mi se sviao taj cvijet.
Tri stare ene bile su jedini putnici u tramvaju tog nedjeljnog jutra. Sve su gledale mene i
moje cvijee. Jedna mi se nasmijeila. Uzvratio sam joj osmijeh. Sjeo sam na stranje
sjedalo i gledao kako kraj prozora promiu stare kue. Tramvaj gotovo da se doticao

njihovih nadnesenih streha. Na gornjoj terasi jedne kue bilo je deset stabljika rajice u
loncima, a kraj njih se na suncu ispruila velika crna maka. U vrtu druge kue
djevojica je puhala balone od sapunice. Odnekle je dopirala pjesma Ajumi Iide12, ak i
miris currvja koji se negdje kuhao. Tramvaj je vijugao kroz taj privatni svijet stranjih
dvorita. Usput je na postajama ulo jo neto putnika, ali tri starice i dalje su usrdno o
neemu razgovarale, okrenute jedna drugoj.
Siao sam blizu postaje Otsuka i slijedio Midorinu mapu krenuvi irokom ulicom u kojoj
se nije imalo bogznato vidjeti. Nijednom od duana kraj kojih sam prolazio, inilo se,
ne ide ba dobro, budui da su se smjestili u starim zgradama sa sumornim interijerima, a
na nekima od natpisa slova su ve izblijedjela. Sudei prema starosti i stilu gradnje, ovaj
dio bio je poteen tijekom ratnih bombardiranja, i cijeli blokovi ostali su netaknuti.
Neka mjesta bila su potpuno novoizgraena, ali gotovo sve je bilo proireno ili na
mjestima popravljano, i upravo ti dodaci uglavnom su izgledali otrcanije nego stare
zgrade.
U cijelom naselju vladalo je ozraje iz kojega se dalo naslutiti da su veini prvobitnih
stanara dosadili auti, prljav zrak, buka i visoke stanarine, pa su se preselili u predgrae, a
ostali su samo jeftini stanovi, poslovni apartmani, duani koji se nisu mogli prodati i
nekolicina tvrdoglavih ljudi koji nisu dali staru obiteljsku imovinu. Sve je djelovalo
mutno i musavo, kao umotano u suma-glicu ispunih plinova.
Nakon deset minuta hoda ovom ulicom stigao sam do benzinske postaje na uglu, gdje
sam skrenuo desno u blok prodavaonica, usred kojega je visio natpis Knjiare Kobajai.
Istina, nije bila velika, ali ni tako malena kako sam iz Midorina opisa pomislio. Bila je to
obina kvartovska knjiara, ista onakva u kakvu sam i sam
trao na dan kad bi izlazio strip za deke. Dok sam stajao pred njom, obuzelo me
nostalgino raspoloenje.
Cijelo proelje bilo je zatvoreno velikom metalnom roletom na kojoj je bio oglas za
asopis: "tjedni bunun kupite ovdje svakog etvrtka". Do podneva sam imao jo petnaest
minuta, ali nisam htio ubijati vrijeme lutajui naseljem s buketom sunovrata, pa sam
pozvonio na zvono kraj rolete i odmaknuo se nekoliko koraka unatrag da priekam.
Petnaest sekunda nitko nije odgovarao, i ba sam sa sobom raspravljao trebam li opet
pozvoniti kad sam uo kako se iznad mene uz tropot otvara prozor. Pogledao sam gore i
vidio Midori kako se naginje van i mae.
Ui povikala je. Podigni roletu.
Je li u redu? Malo sam uranio doviknuo sam joj.
Nema problema. Doi gore. Zauzeta sam u kuhinji. Zatvorila je prozor.
Roleta je uasno strugala dok sam je dizao pola metra od zemlje, provlaio se ispod i opet
sputao. U knjiari je bilo mrano kao u rogu. Uspio sam nekako napipati put do
stranjeg stubita, spotiui se o uvezane hrpe asopisa. Odrijeio sam cipele i popeo se
stubama do stambenog prostora. Unutranjost kue bila je mrana i sumorna. Stube su
vodile u jednostavan dnevni boravak s kauem i naslonjaima. Bila je to mala soba, a
kroz prozor je dopiralo slabo svjetlo, to me podsjetilo na stare poljske filmove. Slijeva je
bilo nekakvo spremite i vrata koja kao da su vodila u kupaonicu. Morao sam se oprezno
popeti strmim stubitem da doem na drugi kat, ali kad sam tamo stigao, bilo je toliko
svjetlije nego na prvom da sam osjetio veliko olakanje.
Tu sam zauo sam Midorin glas. Nadesno od stuba bilo je neto nalik na
blagovaonicu, a iza nje kuhinja. Sama kua bila je stara, ali kuhinja kao da je nedavno

bila obnovljena i opremljena novim elementima sa sjajnim, blistavim sudoperom i

slavinama. Midori je spremala jelo. U loncu se neto krkalo, a zrak je bio zasien
mirisom ribe s rotilja.
U hladnjaku ima piva rekla je bacivi pogled u mom
pravcu. Sjedni dok ja zavrim. Uzeo sam konzervu i sjeo za kuhinjski stol. Pivo je
bilo hladno kao da je u hladnjaku stajalo dobar dio godine. Na stolu je bila malena bijela
pepeljara, novine i dozica za sojin umak. Bili su tu i notes i olovka, s telefonskim brojem
i nekim brojkama koji su oito bili izrauni za kupnju.
Trebala bih zavriti za deset minuta rekla je. Moe izdrati?
Naravno da mogu rekao sam ja.
Onda se nabrusi. Spremila sam svata.
Pijuckao sam pivo i gledao Midori dok je kuhala leima okrenuta meni. Radila je brzim,
ustrim pokretima, odjednom obavijajui ni manje ni vie nego etiri kuharske
procedure. Najprije je kuala jelo na pari, a ve idue sekunde bila je kraj daske,
rezuckajui, onda je neto izvadila iz hladnjaka i istresla u zdjelu, a prije nego sam se
snaao ve je oprala lonac koji je upotrijebila. Otraga je podsjeala na indijskog
udaraljkaa - zazvoni u zvono, lupni o blok, udri u bivolju kost, svaki pokret bio joj je
precizan i ekonomian, savreno odmjeren. Zadivljeno sam je gledao.
Reci ako ti to mogu pomoi rekao sam, za svaki sluaj.
Ne treba rekla je Midori nasmijeivi se prema meni. Navikla sam sve obaviti
sama. Na sebi je imala uske plave
traperice i tamno modru majicu kratkih rukava. Gotovo cijela lea majice pokrivao je
znak Apple Recordsa. Imala je iznimno uske bokove, kao da je nekako preskoila
pubertet u kojemu se bokovi zaobljuju, i zbog toga je izgledala mnogo mukobanjastije
nego veina cura u uskim trapericama. Na svjetlu koje je dopiralo iz kuhinje obrisi
njezina stasa djelovali su nekako nejasno.
Stvarno nisi morala spremati takvu gozbu rekao sam.
Nije gozba odgovorila je Midori ne okrenuvi se prema meni. Juer nisam
imala vremena ii u pravu kupnju. Sad sam samo smijeala ono to sam imala u
hladnjaku. Stvarno, ne brini se. Osim toga, mi Kobajaiji imamo obiteljsku tradiciju da
lijepo doekamo goste. Ne znam zato, ali mi volimo primati goste. To je uroeno: kao
neka bolest. Ne da smo neto posebno ljubazni
niti nas ljudi vole ili neto tako, ali ako netko doe, moramo ga dobro ugostiti, po svaku
cijenu. Svi imamo istu tu manu, bilo to dobro ili loe. Evo, uzmi na primjer mog oca.
Jedva da ikad ita popije, ali kua je uvijek puna alkohola. Zato? Da se ima to posluiti
gostima! Zato se ne srami: pij koliko god piva hoe.
Hvala rekao sam.
Najednom mi je sinulo da sam sunovrate ostavio dolje. Odloio sam ih dok sam
odvezivao cipele. Vratio sam se dolje i naao deset jarkih cvjetova kako lee u tmini.
Midori je iz ormaria uzela visoku, tanku au i u nju rasporedila cvijee.
Oboavam sunovrate rekla je Midori. Jednom sam na kolskom natjecanju
pjevala Sedam sunovrata. Zna tu pjesmu?
Naravno.
Imali smo folklornu skupinu. Ja sam svirala gitaru.
Dok je servirala hranu na tanjure, pjevuila je Sedam sunovrata.

Midori je kuhala mnogo bolje nego to sam oekivao: bio je to nevjerojatan izbor
pohanih, ukiseljenih, kuhanih i peenih jela s jajima, skuom, svjeim lisnatim povrem,
plavim patlidanom, gljivama, rotkvicama i sezamovim sjemenkama, spravljenih u
profinjenom stilu Kjota.
Ovo je super rekao sam punih usta.
Dobro, a sad mi reci istinu rekla je Midori. Nisi oekivao da u tako dobro
kuhati, zar ne - sudei prema mome izgledu?
Pa i nisam rekao sam iskreno.
Ti si iz regije Kansai, pa voli ovakve blae okuse, zar ne?
Nemoj mi rei da si posebno zbog mene mijenjala svoj nain kuhanja?
Ne budi smijean! Ne bih se ba toliko trudila. Ne, mi uvijek ovako jedemo.
Dakle tvoja mama - ili tata - je iz Kansaija?
Ne. Tata mi je roen u Tokiju, a mama je iz Fukuime. Nitko od mojih roaka nije iz
Kansaija. Svi smo iz Tokija ili sjevernog Kanta.
Ne razumijem rekao sam. Kako onda zna kuhati sto-posto autentina
kansajska jela? Netko te nauio?
Pa, duga je to pria rekla je, jedui komad peenog jaja. Mama je mrzila sve
kune poslove i gotovo nikad nita nije kuhala. I uvijek smo morali misliti na posao, pa
je uvijek bilo "Danas imamo toliko posla, naruit emo dostavu", ili "Idemo samo kupiti
krokete kod mesara", i tako dalje. To sam mrzila jo kao mala, skuhali bismo veliki lonac
currvja i onda ga jeli tri dana. I tako sam jednoga dana - bila sam u petom razredu odluila da u ja kuhati za obitelj, i to propisno. Otila sam u veliku Kinoku-niju u
Sindukuu i kupila najveu, najljepu kuharicu koju sam nala, i svladala sam je od
korica do korica: kako odabrati dasku za rezanje, kako otriti noeve, kako oistiti ribu od
kosti, kako izrezati ploke svjee palamide, sve. Pokazalo se da je autor knjige iz
Kansaija, tako da su sva moja jela u tom stilu.
Hoe rei da si sve ovo nauila kuhati iz knjige?!
Stedjela sam novac i ila jesti u pravim restoranima. Tako sam nauila baratati
zainima. Imam dosta dobru intuiciju. Ali kao logiki mislilac ja sam beznadan sluaj.
Nevjerojatno je da si sama ovako nauila kuhati, a nisi imala nikoga da ti pokae.
Nije bilo lako rekla je Midori s uzdahom odrastati u kui u kojoj nikoga nije
bilo briga za hranu. Rekla bih im da hou kupiti noeve i lonce koji neto vrijede, a oni
mi ne bi htjeli dati novac. "I ovo to sad imamo je dobro", rekli bi, ali ja sam im rekla da
je to suludo, ne moe oistiti ribu od kosti s onakvim traljavim noevima kakve smo mi
doma imali, a oni bi onda rekli:
"A koga vraga bi uope istila ribu od kosti?" S njima se nije dalo razgovarati. Stedjela
sam deparac i kupila prave profesionalne noeve, lonce, cjedila i ostalo. Moe li ti to
povjerovati? Petnaestogodinjakinja tedi svaki novi da bi kupila cjedilo i brus i posude za tempuru1', a
druge cure u koli dobivaju goleme de-parce i kupuju si divne haljine i cipele. Zar me ne
ali?
Kimnuo sam, gutajui licu bistre juhe sa svjeim listovima dunsaija.
U estom razredu morala sam nabaviti peka za jaja - dugaku usku tavu za spravi
janje jaja a la daimaki14, ovakva kakva sad jedemo. Kupila sam ga od novca za koji sam
trebala kupiti novi grudnjak. Tri mjeseca ivjela sam s jednim grudnjakom. Moe li ti to
vjerovati? Naveer bih ga oprala, luaki se trudila da ga osuim, i idui dan bih ga

obukla. A ako se nije dobro osuio, to je bila tragedija. Nema nieg tunijeg nego nositi
vlaan grudnjak. Hodala sam okolo a iz oiju su mi curile suze. Kad samo pomislim da
sam se toliko napatila zbog pekaa za jaja!
Razumijem te rekao sam smijui se.
Znam da ovo ne bih smjela rei, ali zapravo mi je na neki nain laknulo kad mi je
mama umrla. Onda sam mogla voditi obiteljski budet na svoj nain. Mogla sam
kupovati to se meni svia. Tako da sad imam relativno kompletnu garnituru kuhinjskog
pribora. Tata nema pojma o budetu.
Kad ti je mama umrla?
Prije dvije godine. Od raka. Tumor na mozgu. Godinu i pol je bila u bolnici. Bilo je
grozno. Od poetka do kraja je patila. Na kraju je izgubila razum; stalno je morala biti
drogirana, a nije mogla umrijeti, ali na kraju je to praktiki bila eutanazija. To je najgora
vrsta smrti - bolesnik je u agoniji, a obitelj ivi u paklu. Potroili smo i zadnji jen. Hou
rei, davali su joj neke injekcije - bum, bum, 20.000 jena po dozi, i morala je imati
danononu
njegu. Imala sam toliko posla s njom da nisam mogla uiti, morala sam na godinu dana
odgoditi fakultet. I kao da sve to nije bilo dovoljno... Zastala je usred reenice, spustila
tapie i uzdahnula. Kako smo doli na ovako mrane teme?
Poelo je s grudnjacima rekao sam.
Uglavnom, jedi jaja i razmiljaj o onome to sam ti upravo ispriala rekla je
Midori s ozbiljnim izrazom na licu.
Pojevi svoj dio zasitio sam se, ali Midori je jela mnogo manje. Kuhanje mi upropasti
apetit rekla je. Raspremila je stol, stresla mrvice, donijela kutiju Maribora, stavila
cigaretu u usta i zapalila je ibicom. Uzevi u ruke au sa sunovratima, neko je vrijeme
prouavala njihove cvasti.
Mislim da ih neu staviti u vazu rekla je. Ako ih ostavim ovako, bit e kao da
sam ih ubrala kraj nekog ribnjaka i ubacila u prvo to mi je bilo pri ruci.
Ja ih i jesam ubrao kraj ribnjaka kod postaje Otsuka rekao
sam.
Zakikotala se. Zbilja si udak. ali se, a lice ti je smrtno ozbiljno.
Oslonivi se bradom na ruku, popuila je pola cigarete, a onda ju je zgnjeila u pepeljari.
Protrljala je oi kao da je pecka dim.
Cure bi trebale biti malo elegantnije kad gase cigarete. Ti si to napravila kao
drvosjea. Ne smije je tako gnjeiti u pepeljari, nego je lagano pritisne oko rubova
pepela. Onda se nee sva iskriviti. I cure nikad ne bi smjele puhati dim kroz nos. A
veina cura ne bi govorila kako su isti grudnjak nosile tri mjeseca dok nasamo jedu s
mukarcem.
Ja jesam drvosjea rekla je Midori, eui se kraj nosa. Nikad ne uspijevam
biti ik. Katkad pokuam iz vica, ali nikako
mi ne ide. Ima li jo kakvu kritiku za mene?
Cure ne pue Marlboro rekao sam.
Zato ne bi? Sve imaju jednako gadan okus. Poela je prevrtati crvenu kutiju
Maribora po rukama. Poela sam puiti proli mjesec. Nije da sam umirala od elje za
duhanom ili tako neto. Samo mi je dolo.
A zato? pitao sam.
Skupila je ruke i poloila ih na stol, te se zamislila. Zato ne? Ti ne pui?

 Prestao sam u lipnju rekao sam.

Kako to?
Bila mi je gnjavaa. Mrzim kad ostanem bez duhana usred noi. Ne volim da me
neto tako kontrolira.
Ti jasno zna to voli a to ne voli rekla je.
Moda rekao sam. Moda zato ljudi ne vole mene. Nikad i nisu.
To je zato to ti to pokazuje rekla je. Svima jasno daje do znanja da ti je
svejedno vole li te ljudi ili ne. To neke ljuti.
Govorila je gotovo mumljajui, s bradom u ruci. Ali ja volim razgovarati s tobom.
Ti tako neobino govori. "Ne volim da me neto tako kontrolira."
Pomogao sam joj da opere sue. Stojei kraj nje, brisao sam ono to je prala i sve slagao
na radnu plohu.
Onda rekao sam obitelj ti je danas izala?
Mama je u grobu. Umrla je prije dvije godine.
Da, taj dio sam uo.
Sestra mi je otila na spoj sa zarunikom. Vjerojatno se voze. Deko joj radi za neku
automobilsku tvrtku. Oboava aute. Ja ne oboavam aute.
Midori je zautjela i nastavila s pranjem. I ja sam zautio i nastavio s brisanjem.
A imam i oca rekla je nakon nekog vremena.
Dobro rekao sam.
On je u lipnju prole godine otiao u Urugvaj i otada je ondje.
Urugvaj?! Zato u Urugvaj?
Razmiljao je da se tamo preseli, vjerovao ili ne. Neki njegov stari kolega iz vojske
ondje ima farmu. I tako moj otac iz vedra neba objavi da ide i on, da ga ondje ekaju
nesluene mogunosti, sjedne na avion, i to je to. Dale smo sve od sebe da ga
odgovorimo, kao: "Zato bi iao na takvo mjesto? Ne govori jezik, jedva
da si ikad bio izvan Tokija." Ali nije sluao. Bio mu je straan ok kad je izgubio mamu.
Hou rei, kao da je malo skrenuo. Toliko ju je volio. Stvarno.
Na to nisam ba imao to odgovoriti. Zurio sam u Midori otvorenih usta.
to misli, to je rekao sestri i meni kad je mama umrla? "Mnogo bih vie volio da
sam izgubio vas dvije nego nju." Mene
je to ostavilo bez daha. Nisam mogla rei jednu rije. Razumije? Takva stvar se ne
govori. OK, izgubio je enu koju je volio, svoju ivotnu partnericu. Ja razumijem tu bol,
tugu, jad. alim ga. Ali ne moe rei kerima koje si zaeo: "Trebale ste vi umrijeti
umjesto nje." Hou rei, to je prestrano. Zar se ne slae?
Da, vidim to hoe rei.
Ta rana nikad nee zacijeliti rekla je, odmahujui glavom. Ali u mojoj obitelji
svi su malo drukiji. Svi smo pomalo udaci.
I meni se ini rekao sam.
Pa ipak, divno je kad se dvoje ljudi vole, zar ne? Hou rei, kad ovjek toliko voli
svoju enu da moe kerima rei da su one trebale umrijeti umjesto nje...!
Moda, sad kad tako kae.
A onda nas ostavi same i pobjegne u Urugvaj.
Nisam nita odgovorio, nego sam obrisao jo jednu posudu. Na kraju je Midori sve
sloila natrag u ormari.
A je li ti se otac javljao? pitao sam.

 Jednom razglednicom. U oujku. I to je napisao? "Ovdje je vrue" ili "Voe nije

ukusno kao to sam oekivao". Takve stvari. Mislim, daj molim te! Jednu glupu sliku
magarca! Potpuno je provikao! Nije napisao ak ni je li se sastao s tim tipom - tim
svojim prijateljem, ili to mu je ve. Dodue, pred kraj je dodao da e kad se sredi
poslati po mene i sestru, ali odonda ni rijei. I nikad nam ne odgovara na pisma.
to bi uinila kad bi ti otac rekao "Doi u Urugvaj"?
Otila bih bar da malo vidim kako je. Moda bi bilo zabavno. Sestra kae da bi ona
apsolutno odbila. Ne podnosi prljave stvari i prljava mjesta.
A Urugvaj je prljav?
Tko to zna? Ona misli da jest. Kao, ceste su pune magareih govana i sve vrvi od
muha, zahodi ne rade, a posvuda plaze guteri i korpioni. Moda je gledala neki takav
film. Ne trpi ni muhe. Njoj je samo do vonje kroz slikovite krajolike u skupim autima.
Nije valjda.
Hou rei, to fali Urugvaju? Ja bih ila.
A tko vodi knjiaru?
Sestra, ali to joj je grozno. Imamo strica u susjedstvu, on pomae i vri isporuke. I ja
pomognem kad imam vremena. Knjiara nije neka robija, pa se snalazimo. Ako nam
postane preteko, prodat emo je.
Voli li oca?
Midori je odmahnula glavom. Ne ba.
Zato bi onda pola za njim u Urugvaj?
Vjerujem u njega.
Vjeruje u njega?
Aha, nisam ba luda za njim, ali vjerujem u njega. Kako da ne vjerujem u ovjeka
koji ostavi kuu, djecu, posao, i ode u Urugvaj zbog oka to je izgubio enu? Razumije
to hou rei?
Uzdahnuo sam. Recimo, ali ne ba.
Midori se nasmijala i potapala me po leima. Nema veze rekla je. Zbilja nije
vano.
Tog nedjeljnog popodneva dogodila se sva sila udnih stvari. Blizu Midorine kue izbio
je poar, a kad smo se penjali na trei kat da gledamo, pao je nekakav poljubac. Zvui
glupo kada to tako kaem, ali tako je ispalo.
Nakon ruka pili smo kavu i razgovarali o fakultetu, a onda smo zauli sirene. Postajale
su sve glasnije, a i brojnije. Kraj
knjiare je protralo mnogo ljudi, neki su neto vikali. Midori je otila u sobu koja gleda
na ulicu, otvorila prozor i pogledala dolje. ekaj tu minutu rekla je i nestala; zatim
sam zauo topot nogu koje su se penjale stubama.
Sjedio sam, pio kavu i pokuavao se sjetiti gdje je Urugvaj. Da vidimo, Brazil je tu,
Venezuela tu, a Kolumbija negdje ovamo, ali nisam se mogao sjetiti gdje je tono
Urugvaj. Nekoliko minuta kasnije Midori je sila i rekla mi da brzo doem s njom.
Slijedio sam je do kraja hodnika i popeo se strmim, uskim stubitem do drvene terase s
motkama za ve od bambusa. Terasa je bila via od veine okolnih krovova, i s nje se
pruao dobar pogled na cijelo susjedstvo. Tri ili etiri kue dalje dizali su se golemi
oblaci crnog dima, i s povjetarcem plovili prema glavnoj ulici. Zrak je bio pun mirisa
paljevine.

 To gori kod Sakamota rekla je Midori, naginjui se na ogradu. Izraivali su

tradicionalne okvire za vrata i slino. Ali nedavno su zatvorili biznis.
Nagnuo sam se preko ograde i upeo da vidim to se dogaa. Pogled na vatru zaklanjala
nam je neka trokatnica, ali inilo nam se da poar gase tri-etiri vatrogasna vozila. U
usku uliicu u kojoj je gorjela kua moglo se ugurati samo dva, a ostala su stajala na
glavnoj ulici. Kako to ve biva, sve je bilo puno zablenutih promatraa.
Hej, moda bi trebala skupiti sve dragocjenosti i spremiti se za evakuaciju rekao
sam Midori. Vjetar sad pue u drugom smjeru, ali svaki as se moe okrenuti, a blizu
ti je benzinska postaja. Pomoi u ti da sve spakira.
Kakve dragocjenosti? rekla je Midori.
Pa, sigurno ima neto to eli spasiti - bankovne knjige, peate, pravne dokumente,
takve stvari. Gotovinu iz priuve.
Nikako. Neu pobjei.
Ni ako se kua zapali?
uo si me. Neka umrem.
Pogledao sam je u oi; gledala je ravno u mene. Nisam mogao
odrediti je li ozbiljna ili se ali. Neko vrijeme tako smo se gledali, i ubrzo sam se prestao
brinuti.
Dobro rekao sam. Shvatio sam. Ostat u s tobom.
Umrijet e sa mnom? pitala me Midori blistavih oiju.
Nema anse rekao sam. Pobjei u ako postane opasno. Ako ti se umire, umri
sama.
Gade bezosjeajni!
Neu umrijeti s tobom samo zato to si mi skuhala ruak. No da je bila veera...
Okej... Dobro, ostanimo tu pa emo malo gledati. Moemo pjevati pjesme. A ako se
dogodi neto loe, onda emo o tome razmiljati.
Pjevati pjesme?
Midori je odozdo donijela dva podna jastuka, etiri konzerve piva i gitaru. Pili smo i
gledali kako se die crni dim. Ona je pre-birala po gitari i pjevala. Pitao sam je ne misli li
da bi to moglo naljutiti susjede. Piti pivo i pjevati dok s gornje terase gleda kako u
susjedstvu neto gori - to mi se nije inilo ba najpohvalnijim ponaanjem.
Ma pusti to rekla je. Mi se nikad ne brinemo to susjedi misle.
Otpjevala je nekoliko narodnih pjesama koje je izvodila sa svojom grupom. Teko bih
mogao rei da je bila dobra, ali inilo se da uiva u muziciranju. Prola je sve stare
standarde - Lemon Tree, Puff (The Mdgic Dragon), Five Hundred Miles, Where Have Ali
the Flowers Gone?, Michael, Row the Boat Ashore. Isprva me pokuavala nagovoriti da
pjevam bas pratnju, ali bio sam tako lo da je odustala i dalje pjevala sama, za svoj gust.
Ja sam se bacio na ispijanje pive i sluao je kako pjeva, te motrio vatru. Nekoliko puta se
rasplamsavala i zamirala. Ljudi su galamili i izdavali naredbe. Novinarski helikopter
kloparao nam je nad glavama, fotografirao i onda odletio. Brinuo sam se da bismo i mi
mogli biti na slici. Policajac je kroz razglas vikao da se promatrai odmaknu. Neko dijete
plakalo je i trailo mamu. Negdje se rasprio staklo. Ubrzo
je vjetar poeo nepredvidljivo mijenjati smjer, bijele ljuskice pepela poele su nas
zasipati iz zraka, ali Midori je i dalje pijuckala i pjevala. Nakon to je prela sve pjesme
koje je znala, otpjevala je nekakvu udnu, za koju je rekla da ju je napisala sama:
Skuhala bih ti juhu,

AV lonca nemam ja. Isplela bih ti al,

AV vune nemam ja. Pisala bih ti pjesmu,
AV olovke nemam ja.
Zove, se Nemam nita izvijestila me Midori. Pjesma je bila zbilja grozna, kako
rijei, tako i melodija.
Sluao sam tu glazbenu papazjaniju i razmiljao da e kuu raz-nijeti eksplozija ako se
zapali benzinska postaja. Kad se umorila od pjevanja, Midori je spustila gitaru i klonula
na moje rame, kao maka na suncu.
Kako ti se svidjela moja pjesma? pitala je.
Oprezno sam odgovorio Jedinstvena je, originalna i vrlo dobro oslikava tvoju
osobnost.
Hvala rekla je. Tema je da nemam nita.
Da, to sam i mislio.
Zna rekla je kad mi je mama umrla...
Da?
Nisam bila nimalo tuna.
Joj.
A nisam bila tuna ni kad mi je tata otiao.
Stvarno?
Istina je. Zar nisam grozna? Bez srca?
Sigurno ima razloga za to.
Razloga. Hmm. U ovoj kui situacija je bila prilino komplicirana. Ali uvijek sam
mislila, hou rei, to su moji mama i tata, naravno da bih bila tuna kad bi umrli ili kad
ih nikad vie ne
bih vidjela. Ali nije tako bilo. Nita nisam osjeala. Ni tugu, ni usamljenost. Jedva da ih
se ikad sjetim. Ali tu i tamo ih sanjam. Katkad me mama bijesno gleda iz mraka i
optuuje me da sam sretna to je umrla. Ali ja nisam sretna to je umrla. Samo nisam jako
tuna. A iskreno reeno, nisam prolila ni jednu jedinu suzu. A kad mi je maka uginula
plakala sam cijelu no, kad sam bila mala.
Odakle toliko dima, pitao sam se. Plamen nisam vidio, a vatra kao da se nije irila. Samo
se taj stup dima vijugavo dizao u nebo. Sto li tako dugo gori?
Ali nisam samo ja kriva nastavila je Midori. Istina je da sam po prirodi malo
hladna. To priznajem. Ali da su me oni -tata i mama - malo vie voljeli, i ja bih bila u
stanju imati dublje osjeaje - osjeati, recimo, pravu tugu.
Misli da nisi dobila dovoljno ljubavi?
Nakrivila je glavu i pogledala me. Onda je kratko, odsjeno kimnula. Negdje izmeu
"ne dovoljno" i "nimalo". Uvijek sam bila gladna ljubavi. Bar jednom, bar jednom sam
htjela saznati kako je to kada dobije koliko ti treba - kad ti daju toliko ljubavi da vie ne
moe primiti. Bar jednom. Ali nikad mi je nisu dali. Nikad, nijednom. Kad bih im se
pokuala sklupati u krilo da ih neto zamolim, odgurnuli bi me i izderali se na mene.
"Ne! Preskupo je!" Samo sam to sluala. Tako da sam odluila kako u nai nekoga tko
e me bezuvjetno voljeti 365 dana godinje. Tada sam jo bila u osnovnoj koli, ali
odluila sam to za sva vremena.
Uau rekao sam. I je li ti se potraga isplatila?

 Tu nastupaju tekoe rekla je Midori. Neko je vrijeme gledala dim kako se die i
razmiljala. Valjda sam toliko dugo ekala na ljubav da sada traim savrenstvo. Zato
je teko.
ekati savrenu ljubav?
Ne, ak i ja znam da to ne postoji. Ja traim sebinost. Savrenu sebinost. Recimo,
kaem ti da mi se jede kola s jagodama. I ti prekine sve to radi, izjuri i kupi mi ga. I
vrati se sav zadihan, klekne na koljena i prui mi kola s jagodama. A ja kaem da mi se vie ne jede i
bacim ga kroz prozor. To ja traim.
Nisam siguran da to ima ikakve veze s ljubavlju rekao sam, malo zaprepateno.
Ima rekla je. Ti to samo ne zna. U ivotu jedne djevojke ima trenutaka kad su
takve stvari nevjerojatno vane.
Stvari kao to su bacanje keksa s jagodama kroz prozor?
Ba tako. A kad ja to uinim, elim da mi se mukarac ispria. "Sad shvaam,
Midori. Ba sam bio budala! Trebao sam znati da e te proi elja za keksom s
jagodama. Inteligentan sam i osjeajan kao magaree govno. Da ti se iskupim, idem ti
kupiti neto drugo. Sto bi htjela? Pjenu od okolade? Tortu od sira?"
I onda?
I onda bih mu ja dala svu ljubav koju zasluuje zbog onoga to je uinio.
Meni to zvui aavo.
Pa, meni je to prava ljubav. Ali nitko me ne razumije.
Midori je malo odmahnula glavom naslonjenom na moje rame.
Za neke ljude ljubav poinje od neega sitnog ili luckastog. Od neega takvog, ili
uope ne pone.
Nikad nisam upoznao curu koja razmilja kao ti.
To mi mnogi kau rekla je, cupkajui koicu oko nokta.
Ali ja jedino tako znam razmiljati. Ozbiljno. Samo ti govorim ono to vjerujem.
Nikad mi nije palo na pamet da razmiljam drukije od drugih ljudi. Ne trudim se biti
drukija. Ali kad iskreno neto kaem, svi misle da se alim ili da neto glumim. Kad se
to dogodi, osjeam kako mi je sve uasno teko!
I doe ti da pogine u poaru?
A, ne, to je drukije. To je samo pitanje znatielje.
Sto? Poginuti u poaru?
Ne, samo sam htjela vidjeti kako e reagirati rekla je Midori. Ali ne bojim se
smrti. Stvarno. Kao recimo ovdje, jednostavno bi me obavio dim, onesvijestila bih se i
umrla prije
nego to bih ita shvatila. To me uope ne plai, u usporedbi s onim kako sam vidjela da
su umrli moja mama i neki roaci. Svi moji roaci umiru u mukama od neke uasne
bolesti. To nam je u krvi, valjda. To je uvijek dugaak, dugaak proces, i na kraju gotovo
da se vie ne vidi je li ta osoba iva ili mrtva. Ostane samo bol i patnja.
Midori je zataknula Marlboro izmeu usnica i zapalila.
Takva me smrt plai. Sjenka smrti polako, polako nagriza sferu ivota, i ni ne snae
se a ve je sve mrano, ne vidi, a ljudi oko tebe doivljavaju te kao mrtvaca, a ne kao
ivog ovjeka. To mrzim. To ne bih mogla podnijeti.
Za pola sata poar je bio ugaen. Oito su ga uspjeli staviti pod kontrolu i pobrinuli se da
nitko ne strada. Sva su se vatrogasna vozila vratila u bazu osim jednoga, a gomila se

razila, amorei. Jedan policijski automobil ostao je regulirati promet, a na krovu mu se

vrtjela plava svjetiljka. Na oblinjim rasvjetnim stupovima smjestile su se dvije vrane i
promatrale uurbana dogaanja ispod sebe.
Iz Midori kao da je istekla sva energija. Klonulo se zagledala u nebo i jedva da je ita
govorila.
Umorna si? pitao sam.
Ne ba rekla je. Samo sam si dopustila da se opustim i odlutam. Prvi put nakon
dugo vremena.
Zagledala se u moje oi, i ja u njezine. Zagrlio sam je i poljubio. Ramena su joj se na
asak ukoila, a onda se opustila i na nekoliko sekunda sklopila oi. Rano jesensko sunce
bacalo je sjenu njezinih trepavica na obraz, i vidio sam kako njihova silueta podrhtava.
Bio je to njean i blag poljubac, koji nas nije trebao odvesti dalje. Vjerojatno toga dana
ne bih poljubio Midori da nismo proveli popodne na gornjoj terasi, na suncu, pijui pivo
i promatrajui poar, a i ona je nesumnjivo osjeala isto to. Nakon to smo dugo gledali
blistave krovove, dim, crvene viline konjice i druge stvari,
osjetili smo neto toplo i blisko, i vjerojatno smo oboje, napola svjesno, na neki nain
eljeli sauvati to raspoloenje. Bio je to takav poljubac. Ali kao u svakom poljupcu, i u
ovome je postojao element opasnosti.
Prva je progovorila Midori. Uhvatila me za ruku i rekla mi, a to joj je naizgled pomalo
teko palo, da se via s nekim. Rekao sam da sam to nasluivao.
Ima li ti neku curu koja ti se svia? pitala je.
Imam rekao sam.
Ali nedjeljom si uvijek slobodan, zar ne?
To je jako komplicirano rekao sam.
Tada sam shvatio da se kratka arolija toga ranojesenskog popo-dneva rasprila.
U pet sam rekao da moram na posao i predloio Midori da poe sa mnom na uinu. Rekla
je da mora ostati kod kue ako zazvoni telefon.
Mrzim po cijeli dan kod kue ekati poziv. Kada dan provedem sama, osjeam kao
da mi meso malo-pomalo trune - trune
i topi se, i na kraju ostane samo zelena lokvica koju upije zemlja. Ostane samo moja
odjea. Tako mi je kad cijeli dan ekam u kui.
Ja u ti praviti drutvo kad idui put bude morala ekati poziv rekao sam. Ali
samo ako je u ponudu ukljuen i ruak.
Odlino rekla je. A ja u za desert opet urediti da plane poar.
Midori iduega dana nije dola na predavanje iz Povijesti drame. Poslije sam otiao u
kafeteriju i sam pojeo hladan, bezukusan ruak. Onda sam sjeo na sunce i promatrao
dogaanja na kampusu. Dvije studentice kraj mene vodile su dug razgovor, sve vrijeme
na nogama. Jedna je na grudi privila teniski reket njeno i s ljubavlju kao da grli dijete, a
druga je drala neke knjige i LP Leonarda Bernsteina. Obje su bile lijepe i oito su
uivale u diskusiji. Iz
pravca studentskog kluba dopirao je zvuk basa koji je vjebao ljestvice. Naokolo su
stajale grupice od etiri-pet studenata koji su ba izraavali svoja trenutana miljenja,
smijali se i neto jedni drugima dovikivali. Na parkiralitu su vozili skateboarde. Preko
parkiralita preao je neki profesor s konatom aktovkom u ruci, zaobilazei ih. Na
dvoritu je neka studentica pod kacigom kleala na zemlji i ispisivala krupne znakove na
neki natpis, neto o amerikom imperijalizmu koji prijeti Aziji. Bio je to uobiajen

podnevni fakultetski prizor, ali dok sam sjedio i promatrao ga s ponovno probuenom
pozornou, postao sam svjestan neega. Svi koje sam vidio pred sobom na svoj su nain
izgledali sretno. Jesu li zaista bili sretni ili su tako samo izgledali, to nisam mogao
odrediti. Ali izgledali su sretni tog ugodnog ranog popodneva krajem rujna, i zbog toga
sam osjetio neku osamljenost koja mi je bila nova, kao da sam jedini koji se ne uklapa u
tu sredinu.
Kad bolje razmislim, u koju sam se sredinu uklopio posljednjih godina? Posljednja koje
sam se mogao sjetiti bila je dvorana za biljar blizu luke, gdje smo Kizuki i ja zajedno
igrali biljar u duhu pravog prijateljstva. Kizuki je te veeri preminuo, i otada se izmeu
mene i svijeta uvukao hladan, jak vjetar. Taj mladi Kizuki: to mi je njegovo postojanje
znailo? Na to pitanje nisam znao odgovor. Znao sam samo i to s posvemanjom
sigurnou - da mi je Kizukijeva smrt zauvijek ukrala jedan dio mladosti. Ali to to
znai, i kako e to zavriti, to je bilo daleko izvan moje moi shvaanja.
Dugo sam tako sjedio i gledao kampus i prolaznike, i nadao se, takoer, da u vidjeti
Midori. Ali nije se pojavila, i kad je zavrio podnevni odmor, otiao sam u knjinicu da
se pripremim za predavanje iz njemakoga.
Te subote popodne Nagasava je doao u moju sobu i predloio da te veeri opet odemo
van. On e mi urediti propusnicu preko noi. Rekao sam da u ii. Cijeli tjedan u glavi
mi je bila neka udna zbrka, i bio sam spreman spavati s bilo kim.
Kasno popodne istuirao sam se, obrijao i obukao istu odjeu -polo majicu i pamunu
jaknu - a onda smo Nagasava i ja veerali u blagovaonici, pa smo autobusom otili u
Sinduku. Malo smo etali ulicama punim ivota, a onda smo otili u jedan od naih
barova i sjeli, ekajui da se pojavi par kandidatkinja. Cure su u taj bar uglavnom
dolazile u parovima - osim ba te veeri. Bili smo ondje gotovo dva sata i pijuckali viskisodu, ali polako da bismo ostali trijezni. Napokon su za ank sjele dvije simpatine cure,
te naruile dus-votku i margaritu. Nagasava im je odmah priao, ali rekle su da ekaju
svoje deke. Svejedno smo s njima ugodno popriali dok im nisu doli mladii.
Nagasava me odveo da okuamo sreu u drugi bar, maleni lokal u nekakvoj slijepoj ulici,
u kojemu je veina gostiju ve bila pijana i glasna. Za stolom otraga sjedile su tri
djevojke. Pridruili smo im se i upustili se u kratki razgovor u petero, i atmosfera je
uskoro postala oputena, ali kad je Nagasava predloio da poemo nekamo drugamo na
pie, cure su rekle da se moraju vratiti u studentski dom jer im se uskoro zakljuavaju
vrata. Toliko o naoj "srei". Pokuali smo jo na jednome mjestu s istim rezultatom. Iz
nekog razloga nikako nismo mogli nai cure.
U pola dvanaest Nagasava je odustao. Oprosti to sam te bez veze vukao naokolo
rekao je.
Nema problema rekao sam. Vrijedilo je bar vidjeti da i ti katkad ima lo dan.
Moda jednom godinje priznao je.
Zapravo, vie mi nije bilo do eve. Dok sam te bune subotnje veeri lutao Sindukuom i
promatrao tajanstvenu energiju na-stalu iz mjeavine seksa i alkohola, poeo sam
osjeati da je moja vlastita seksualna elja neto bijedno i triavo.
Sto e sad, Vatanabe?
Moda u u non-stop kino rekao sam. Sto godina nisam pogledao film.
Ja onda idem k Hatsumi rekao je Nagasava. Ne ljuti se?
Jasno da ne rekao sam. Zato bih se ljutio?
Ako hoe, mogu te upoznati s curom koja e te pustiti da prespava.

 Ma ne, ba mi se gleda film.

Oprosti rekao je Nagasava. Iskupit u ti se za ovo jednom. I nestao je u
guvi. Otiao sam u fast food na cheese-burger i kavu da se malo istrijeznim, a onda sam
otiao u neku staru kinodvoranu pogledati Diplomca. Nije mi se ba jako svidio, ali nisam
imao to drugo raditi, pa sam ostao i pogledao ga jo jednom. Kad sam u etiri ujutro
iziao iz kina, krenuo sam lutati prohladnim ulicama Sindukua, zadubljen u misli.
Kad sam se umorio od etnje, uao sam u non-stop kafi i sjeo uz knjigu i alicu kave
ekati prvi jutarnji vlak. Ubrzo se kafi napunio ljudima koji su kao i ja ekali prve
vlakove. Priao mi je konobar i uz ispriku pitao smije li staviti jo nekoga za moj stol.
Rekao sam da nema problema. Nije mi bilo bitno tko sjedi preko-puta mene: itao sam
knjigu.
Pokazalo se da su mi se za stolom pridruile dvije djevojke. inilo mi se da smo vrnjaci.
Nijedna nije bila neka ljepotica, ali nisu bile loe. Obje su bile diskretno odjevene i
naminkane: nipoto tip cure koja u pet ujutro luta indukuom. Nagaao sam da su
sluajno zakasnile na posljednji vlak. Kao da im je odlanulo to sjede sa mnom: bio sam
uredno odjeven, naveer sam se obrijao, i kao kruna svega zadubio sam se u arobni
brijeg Thomasa Manna.
Jedna od njih bila je malo krupnija. Bila je odjevena u sivu komandosicu i bijele
traperice, nosila je veliku plastinu lisnicu, a na uima je imala velike naunice u obliku
koljke. Prijateljica joj je bila sitna cura s naoalama. Ona je imala plavi demper na
kopanje preko karirane koulje, i prsten s tirkizom. Manja je stalno skidala naoale i
prstima trljala oi.
Obje djevojke naruile su kavu s mlijekom i kola, i dugo su to konzumirale jer su bile
zadubljene u, kako se inilo, neku povjerljivu i ozbiljnu diskusiju. Krupna djevojka
nekoliko je puna nakrivila glavu, a mala je jednako esto odmahivala svojom. Nisam razabirao to govore jer
je iz stereoureaja glasno svirao Marvin Gaye ili Bee Gees ili neto slino, ali inilo se da
je niska cura ljuta ili uzrujana, a krupna ju je tjeila. Naizmjence sam iitavao pasuse u
knjizi i pogledavao u njihovu smjeru.
vrsto stisnuvi torbicu na grudi, manja djevojka je otila u zahod, a njena prijateljica mi
se u tom asu obratila.
Oprosti to ometam, ali zna li moda za neki bar tu blizu koji jo slui pia?
Zateen, odloio sam knjigu i upitao Poslije pet ujutro?
Da...
Ako mene pita, u 5.20 ujutro veina ljudi ide doma da se otrijezni i legne.
Da, znam rekla je, malo posramljeno ali moja prijateljica kae da mora neto
popiti. Vano je.
Onda ti nema druge nego da odete doma i neto popijete.
Ali ja moram uloviti vlak u 7.30 za Nagano.
Naite onda automat i neko lijepo mjesto gdje ete sjesti. To je sve to moete.
Znam da mnogo traim, ali bi li poao s nama? Dvije same cure tako neto ba i ne
mogu uiniti.
U Sindukuu sam ve doivio svakakva udna iskustva, ali nikad me jo u 5.20 ujutro
dvije nepoznate cure nisu pozvale na pie. Nije mi se gnjavilo s odbijanjem, a vremena
sam imao, pa sam iz oblinjeg automata kupio pune ruke sakea i grickalica, i tako smo

nas troje otili na prazno parkiralite kraj zapadnog izlaza iz postaje i odrali
improviziranu pijanku.
Cure su mi rekle da su se sprijateljile radei u putnikoj agenciji. Obje su te godine
diplomirale i dobile prvi posao. Manja je imala deka s kojim se viala godinu dana, ali
nedavno je otkrila da spava s drugom, i teko je to primila. Krupnija je sino trebala
otputovati u planine Nagana na bratovo vjenanje, ali odluila je provesti no s
potitenom prijateljicom i sjesti na prvi ekspres vlak u nedjelju ujutro.
ao mi je to kroz to mora prolaziti rekao sam sitnijoj
ali kako si otkrila da ti deko spava s drugom?
Polako pijuckajui ake, cura je nogom satirala neki korov.
Nisam nita morala shvaati rekla je. Otvorila sam vrata i vidjela ga kako to
radi.
Kad je to bilo?
Preksino.
Nevjerojatno. Vrata su bila otkljuana?
Da.
Zato ih nije zakljuao?
Kako bih ja to trebala znati?
Da, kako bi njoj sada trebalo biti? rekla je krupnija, koja je oito bila iskreno
zabrinuta za prijateljicu. Kakav joj je to samo ok bio. Zar nije to grozno?
Ne bih znao rei odgovorio sam. Trebala bi dobro porazgovarati s dekom. A
onda je pitanje hoe li mu oprostiti ili ne.
Nitko ne zna kako mi je obrecnula se mala, i dalje gazei travku.
Sa zapada se pojavilo jato vrana i preletjelo preko velike robne kue. Ve je svanulo.
Vlak za Nagano ubrzo je trebao stii, pa smo ostatak sakea dali beskuniku na
zapadnom izlazu, kupili peronske karte i otili otpratiti krupniju curu. Nakon to je vlak
nestao iz vida, malena i ja nekako smo zavrili u oblinjem hotelu. Nijedno od nas nije
ba umiralo od elje da spava s onim drugim, ali bilo je nekako nuno stvari privesti
kraju.
Ja sam se prvi svukao i sjeo u kadu estoko se bacivi na pivo. Ona je ula sa mnom i
uinila isto, pa smo se ispruili i tako bez rijei cugali pivo. Ali nikako se nismo mogli
napiti, a ni jednom ni drugom nije se spavalo. Koa joj je bila vrlo svijetla i glatka, i
imala je prekrasne noge. Dao sam joj kompliment za noge, ali jedva da je progunala
"Hvala".
Ali kad smo legli u krevet, postala je druga osoba. Uzvraala je na najmanji dodir mojih
ruku, izvijala se i stenjala. Kad sam uao
u nju zarila mi je nokte u lea, a dok joj se orgazam pribliavao tono esnaest puta
uzviknula je ime drugog mukarca. Koncentrirao sam se na brojanje kako bih odgodio
vlastiti orgazam. Onda smo oboje zaspali.
Kad sam se u pola jedan probudio, nje nije bilo. Nisam naao nikakvu poruku. Jedna
strana glave bila mi je neobino oteala od pijenja u tako udne sate. Istuirao sam se da
se razbudim, obrijao i sjeo u stolac, gol, te stao piti sok iz boce u hladnjaku i redom
razmatrati dogaaje od prethodne noi. Svaki prizor inio mi se nestvarnim i neobino
dalekim, kao da ga gledam kroz dva-tri sloja stakla, ali nije bilo sumnje da mi se sve to
dogodilo. Pivske ae jo su bile na stolu, a kraj umivaonika je leala upotrijebljena
etkica za zube.

Pojeo sam lagani ruak u Sindukuu i otiao do telefonske govornice da nazovem Midori
Kobajai, nadajui se da moda opet sama kod kue eka telefonski poziv. Pustio sam
da odzvoni petnaest puta, ali nitko se nije javljao. Dvadeset minuta poslije opet sam
pokuao, ali rezultat je bio isti. Onda sam sjeo na autobus i vratio se u dom. U sanduiu
kraj ulaza ekalo me preporueno pismo. Bilo je od Naoko.
5
Ova/a ti za pismo, pisala je Naoko.
Obitelj joj ga je poslala ovamo, rekla je. Ono je nipoto nije uznemirilo, nego veoma
razveselilo, a upravo mi se i sama spremala pisati.
Proitavi samo to, otvorio sam prozor, skinuo jaknu i sjeo na krevet. Iz oblinje kuice
za ptice uo sam gukanje golubova. Lahor je mrekao zavjese. Drei sedam ispisanih
listova od Naoko, prepustio sam se beskonanoj bujici osjeaja. Osjeao sam se kao da
su boje stvarnog svijeta oko mene poele blijedjeti samo zato to sam proitao nekoliko
njezinih reenica. Sklopio sam oi i dugo vremena sreivao misli. A onda, duboko
udahnuvi, nastavio sam itati.
Prolo je ve gotovo etiri mjeseca otkako sam stigla ovamo, pisala je dalje.
Otada sam mnogo mislila na tebe. Sto vie mislim, sve vie osjeam da sam prema tebi
bila nepravedna. Vjerojatno sam trebala biti bolja, pravednija osoba i drukije se ponijeti
prema tebi.
Ovo, meutim, moda nije najnormalniji nain promatranja stvari. Cure mojih godina
nikad ne rabe rije "pravedno".
Obinim mladim curama poput mene uglavnom je svejedno je li neto pravedno ili ne.
Njima glavno pitanje nije je li neto pravedno, nego je li ili nije lijepo, ili hoe li ih
usreiti. "Pravedno" je muka rije, da, ali ne mogu se oteti dojmu da je u ovom trenutku
to tono ona rije koja mi treba. A kako su pitanja ljepote i sree sada za mene postala
tako teki i zamreni problemi, kako mi se ini, umjesto toga se drim drugih mjerila recimo, je li neto pravedno, poteno ili openito istinito.
U svakom sluaju, vjerujem da prema tebi nisam bila pravedna i da sam te zbog toga
zavlaila i duboko povrijedila. Meutim, time sam istodobno i sebe zavlaila i jednako
tako duboko povrijedila. To ne kaem kao izliku ili opravdanje, nego zato to je istina.
Ako sam u tebi ostavila ranu, to nije samo tvoja, nego i moja rana. Zato me, molim te,
nemoj mrziti. Ja sam nesavreno ljudsko bie - mnogo nesavrenije nego to ti misli.
Upravo zato ne elim da me mrzi. Jer kad bi me mrzio, onda bih stvarno bila potpuno
shrvana. Ja ne mogu postupiti kao ti: ne mogu se uvui u svoju ljuturu i ekati da sve to
proe. Ne znam zasigurno da si ti takav, ali katkad o tebi imam takav dojam. esto ti na
tome zavidim, zato sam te moda toliko i zavlaila.
Ovo je moda previe analitiki nain gledanja na stvari, zar ne? Terapija koju ovdje
prakticiraju svakako nije previe analitika, ali kad si nekoliko mjeseci pod tretmanom
kao to sam ja, htio ti to ili ne postaje manje ili vie analitiki nastrojen. "Razlog ovome
je ovo, a ovo znai ovo, zbog toga i toga." Tako. Ne mogu odrediti pokuava li takva
analiza pojednostavniti svijet ili ga zakomplicirati.
U svakom sluaju, ini mi se da sam mnogo blie oporavku nego to sam bila, a i ljudi mi
ovdje govore da je tako. Ovo je prvi put nakon dugo vremena da sam uspjela sjesti i
mirno napisati pismo. Ono koje sam ti napisala u srpnju morala sam cijediti iz sebe
(premda, da ti pravo kaem, i

ne sjeam se vie to sam napisala - je li bilo grozno?), ali ovaj put sam vrlo, vrlo
smirena. isti zrak, spokoj i izolacija, dnevni raspored ivotnih aktivnosti, redovita
tjelovjeba: to mi je trebalo, ini mi se. Kako je divno moi nekome napisati pismo!
eljeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i uzeti olovku, ovako pretoiti
misli u rijei, to je doista velianstveno. Naravno, jednom kad ih uspijem staviti na papir,
otkrijem da mogu izraziti samo djeli onoga to elim rei, ali nema veze. Sretna sam
to sam u stanju osjeati da nekome elim pisati. I tako ti evo piem. Sad je pola osam
naveer, veerala sam i upravo se okupala. Kua je tiha, a vani je mrkli mrak. Kroz
prozor ne vidim ni jedno svjetlo. Obino odavde dobro vidim zvijezde, ali ne danas,
oblano je. Ovdje svi mnogo znaju o zvijezdama, i kau mi: "To je Djevica" ili "To je
Strijelac". Vjerojatno naue htjeli-ne htjeli, jer ovdje se jednom kad zae Sunce nema to
raditi. Zato znaju i tolike stvari o pticama, cvijeu i kukcima. Kad razgovaram s njima,
shvatim kolika sam neznalica bila kad su te stvari u pitanju, to je nekako lijepo.
Ovdje ivi sedamdesetak ljudi. Osim njih, osoblja (doktora, sestara, uredskog osoblja itd.)
ima neto malo vie od dvadeset. Ovo je tako prostrano i otvoreno mjesto da to uope
nisu veliki brojevi. Daleko od toga: bilo bi tonije rei da je imanje poluprazno. Veliko
je i proeto prirodom, i svi ive tiho - tako tiho da katkad ovjek ima osjeaj da je ovo
normalan, stvarni svijet, ali naravno nije. Ovdje nam je tako jer ivimo po nekakvim
pravilima.
Igram tenis i koarku. Koarkake ekipe sastavljene su od osoblja i (mrzim tu rije, ali ne
moe se izbjei) pacijenata. No kad se udubim u igru zaboravim tko su pacijenti, a tko
osoblje. To je malo udno. Znam da e ti ovo zvuati udno, ali kad tijekom utakmice
pogledam ljude oko sebe, svi mi izgledaju jednako deformirani.
Jednoga dana rekla sam to doktoru koji je zaduen za moj
sluaj, i rekao mi je da, na neki nain, imam pravo, i da nismo tu kako bismo popravili
deformaciju, nego se na nju navikli: da je jedan od naih problema to to ne moemo
prepoznati i prihvatiti vlastite deformitete. Kao to svaki ovjek ima osebujan nain na
koji hoda, ljudi takoer misle, osjeaju i shvaaju na osebujne naine, i premda ih
moda elimo ispraviti, to se ne dogaa preko noi, a ako pokuamo u neemu silom
djelovati, neto drugo se moe poemeriti. Naravno, on je to meni vrlo pojednostavljeno
objasnio, i to je samo mali dio naih problema, ali mislim da shvaam to je htio rei.
Moda se zbilja nikad ne moemo u potpunosti prilagoditi svojim deformitetima. Kad ne
znamo to initi s istinskom boli i patnjom koje izazivaju ti deformiteti, dolazimo ovamo
da od njih pobjegnemo. Dok smo ovdje, uspijevamo ivjeti a da ne nanosimo bol drugima
niti oni nama, jer znamo da smo "deformirani". Po tome smo drukiji od izvanjskoga
svijeta: veina ljudi ivi ivot nesvjesna svojih deformiteta, dok su u ovome naem
malenom svijetu upravo deformiteti preduvjet. Kao to Indijanci na glavi nose perje kako
bi pokazali kojem plemenu pripadaju, mi iznosimo svoje deformitete na vidjelo. I ivimo
tiho, da jedni druge ne povrijedimo.
Osim to se bavimo sportom, svi uzgajamo voe i povre: rajice, patlidane, krastavce,
lubenice, jagode, mladi luk, kupus, daikon rotkvice15, i tako dalje, i tako dalje. Uzgajamo
gotovo sve. Imamo i staklenike. Ovdje ljudi znaju mnogo o uzgoju voa i povra, i u to
ulau mnogo energije. itaju knjige u toj temi i pozivaju strunjake, te od jutra do mraka
razgovaraju o odgovarajuem gnojivu, pripremljenosti zemlje i slinim stvarima.
Zavoljela sam uzgoj voa i povra. Fantastino je gledati razliito voe i povre kako

svaki dan sve vie raste. Jesi li ikad uzgajao lubenice? Rastu naoigled, kao neke male
ivotinjice.
Svaki dan jedemo svjee ubrano voe i povre. Naravno,
slue nam i meso i ribu, ali kad ivi ovdje sve ti je manje do takvog jela, jer je povre
toliko svjee i ukusno. Katkad idemo van skupljati divlje raslinje i gljive. Imamo
strunjake za to (sad kad razmislim, ovdje je sve puno strunjaka), koji nam govore koje
biljke treba brati a koje izbjegavati. Zbog svega toga otkako sam dola dobila sam preko
tri kilograma. Kilaa mi je gotovo savrena, zahvaljujui tjelovjebi te redovitim i
zdravim obrocima.
Kad se ne bavimo poljodjelstvom, itamo, sluamo glazbu ili pletemo. Nemamo
televiziju ni radio, ali imamo vrlo pristojnu knjinicu s knjigama i ploama. U zbirci
ploa imamo sve, od Mahlerovih simfonija do Beatlesa, i stalno posuujem ploe koje
onda sluam u sobi.
Jedini je problem to jednom kada doe, vie ne eli otii - ili se boji otii. Dok smo
ovdje, osjeamo se smireno i spokojno. Nai deformiteti ine se prirodnima. Mislimo da
smo se oporavili. Ali nikad ne moemo biti sigurni da e nas i vanjski svijet isto tako
prihvatiti.
Moj doktor kae kako je vrijeme da ponem kontaktirati s "ljudima vani" - to znai s
normalnim ljudima u normalnom svijetu. Kada to kae, ja vidim jedino tvoje lice. Da ti
iskreno kaem, ne elim vidjeti roditelje. Previe se brinu za mene, pa se oneraspoloim
kad ih vidim. Osim toga, neke ti stvari moram objasniti. Nisam sigurna da ih mogu dobro
objasniti, ali to su vane stvari i ne mogu ih vie izbjegavati.
Pa ipak, ne elim te optereivati. Zbilja nikome ne elim biti na teret. Osjeam da mi
eli dobro. To me usreuje. U ovom pismu elim ti samo prenijeti tu sreu. Te tvoje
dobre elje vjerojatno su upravo ono to meni sada treba. Molim te, oprosti mi ako te ita
to sam ovdje napisala uznemirilo. Kao to sam ve rekla, mnogo sam nesavrenija nego
to ti misli.
Katkad se pitam: DA smo se ti i ja sreli pod sasvim normalnim okolnostima, i DA smo se
jedno drugome svidjeli,
to bi se dogodilo? DA SAM JA bila normalna i da si ti bio normalan (to ti naravno
jesi), i da nije bilo Kizukija, to bi se dogodilo? Naravno, to "DA" je puno preveliko.
Jako se trudim bar biti pravedna i potena. To je sve to sada mogu. Nadam se da u ti na
ovaj nain uspjeti prenijeti bar mali dio onoga to osjeam.
Za razliku od obinih bolnica, ovdje imamo slobodne sate posjeta. Ako nazove dan prije,
moe doi kad god eli. Moe ak i jesti sa mnom, a ima i gdje prespavati. Molim te,
doi mi u posjet kada ti bude zgodno. Jedva ekam da te vidim. Prilazem i mapu. Oprosti
to je ovo pismo ispalo tako dugako.
Proitao sam Naokino pismo do kraja, a onda jo jednom. Nakon toga siao sam u
prizemlje, kupio Colu iz automata, i pio je dok sam jo jednom itao pismo. Vratio sam
sedam ispisanih stranica u omotnicu i stavio je na stol. Na ruiastoj omotnici moje ime i
adresa bili su ispisani savrenim, siunim znakovima koji su bili tek mrvicu odvie
pravilni za jednu djevojku. Sjeo sam za stol i stao prouavati omotnicu. Adresa
poiljatelja otraga bila je Hostel Ami. udno ime. Nekoliko minuta razmiljao sam o
njemu, i zakljuio da je ono "ami" sigurno od francuske rijei "prijatelj".
Nakon to sam stavio pismo u ladicu stola, presvukao sam se i iziao. Bojao sam se da u
ako ostanem blizu proitavati pismo deset, dvadeset, tko zna koliko puta? Hodao sam

ulicama Tokija te nedjelje bez ikakva cilja, kao to sam to uvijek inio s Naoko. Lutao
sam od ulice do ulice, prisjeajui se njezina pisma od retka do retka, i premetao svaku
reenicu po mislima to sam bolje mogao. Kad je Sunce zalo, vratio sam se u dom i
nazvao meugradsku, Hostel Ami. Javila se ena na recepciji i pitala me kojim poslom
zovem. Pitao sam mogu li sutra popodne posjetiti Naoko. Ostavio sam ime i ona je rekla
da nazovem za pola sata.
Kad sam nazvao poslije veere, javila mi se ista ta ena. Da, mogu posjetiti Naoko, rekla
je. Zahvalio sam joj, spustio slualicu,
i u ruksak stavio istu odjeu i toaletni pribor. Onda sam opet uzeo arobni brijeg, te ga
poeo itati i pijuckati konjak, ekajui da mi se prispava. No svejedno nisam zaspao sve
do poslije jedan ujutro.
PONEDJELJAK UJUTRO U SEDAM,
im sam se probudio, umio sam se, obrijao i ne dorukovavi otiao ravno u ured
upravitelja doma da mu kaem kako odlazim na dvodnevno planinarenje. Ve je bio
navikao da u slobodno vrijeme odlazim na krae izlete, pa se nije iznenadio. Prepunim
prigradskim vlakom otiao sam do glavnog kolodvora i kupio kartu za superbrzi vlak za
Kjoto, doslovce uskoivi na prvi Hikari ekspres koji je kretao. Zadovoljio sam se kavom
i sendviem za doruak i odrijemao sat vremena.
U Kjoto sam stigao nekoliko minuta prije jedanaest. Prema Naokinim uputama gradskim
autobusom odvezao sam se do malenog terminala za sjeverna predgraa. Sljedei
autobus iao mi je tek u 11.35, kazali su mi, a vozi neto vie od sata. Kupio sam kartu i
otiao u knjiaru preko ceste da kupim mapu. Vrativi se u ekaonicu, prostudirao sam
mapu da vidim mogu li pronai tonu lokaciju Hostela Ami. Pokazalo se da je smjeten
mnogo dublje u planinama nego to sam zamiljao. Autobus e na svom pohodu prema
sjeveru morati prijei nekoliko brda, a onda se na kraju slijepog kanjona okrenuti i vratiti
u grad. Ja u sii pred sam kraj rute. Naoko je rekla da e kraj postaje biti pjeaka
staza, po kojoj u nakon dvadeset minuta hoda stii do Hostela Ami. Nije
ni udo to je tako tiho i mirno ako se nalazi tako duboko u brdima!
Autobus je krenuo s dvadesetak putnika, uz rijeku Kamo kroz sjeverni dio Kjota. Gusto
naikane gradske ulice zamijenile su prorijeene kue, a onda polja i prazni predjeli.
Krovovi od crnih ploica i plastenici privlaili su zrake jesenskog sunca koje su se
zasljepljujue odbijale od njih. Kad je autobus uao u kanjon, voza je poeo okretati
upravlja ovamo-onamo pratei zavoje i okuke na cesti, i meni je postalo slabo u elucu.
Jo sam osjeao okus kave koju sam jutros popio. Kad se broj zavoja poeo smanjivati
toliko da mi je postalo malo lake, autobus je uronio u sumornu cedrovu umu. Stabla su
po svemu sudei bila vrlo stara, izdizala su se visoko nad cestom, zaklanjala sunevu
svjetlost i na sve bacala mrane sjene. Vjetri koji je pirkao kroz otvorene prozore
autobusa najednom je postao vrlo hladan, a njegova vlaga ibala je kou. Cesta kroz
dolinu drala se rijene obale, a kroz drvee je vodila tako dugo da se ve poelo initi
kako je cijeli svijet zauvijek zakopan u cedrovoj umi - no u tom trenu uma je zavrila, i
nali smo se na otvorenom platou okruenom planinskim vrhovima. Svud oko nas
prostirale su se iroke zelene oranice, a rijeka kraj ceste djelovala je bistro i isto. U
daljini se nazirao tanki koni bijelog dima. U nekim kuama na suncu se suilo rublje,
a psi su zavijali. Pred svakim gazdinstvom drva za ogrjev bila su naslagana sve do strehe,
a negdje na hrpi obino je leala maka. Neko vrijeme uz cestu su se nizale takve kue,
ali nisam vidio ni ive due.

Takav se raspored u krajoliku ponovio bezbroj puta. Autobus bi uao u cedrovu umu,
izronio u selo, a onda opet u umu. U selima bi ljudi izlazili, ali nitko se nije ukrcavao.
etrdeset minuta nakon odlaska iz grada autobus je stigao do planinskog prijevoja s
kojega je nadaleko pucao pogled. Voza je zaustavio autobus i objavio da emo tu
priekati pet-est minuta: tko eli moe izii. U autobusu je sad ostalo samo etvero
putnika, ukljuujui i mene. Svi smo izili da se protegnemo ili zapalimo, promatrajui
daleko ispod sebe panoramu Kjota. Voza je otiao na stranu da obavi malu nudu.
Preplanuli mukarac pedesetih godina koji je uao u autobus nosei veliku kartonsku
kutiju vezanu pagom pitao me idem li planinariti. Da ne kompliciram, odgovorio sam
potvrdno.
S drugog kraja prijevoja naiao je drugi autobus i stao kraj naega. Voza je iziao,
kratko porazgovarao s naim, a onda su se obojica popela natrag u svoje autobuse. Nas
etvero vratili smo se na svoja sjedala, i autobusi su krenuli svaki na svoju stranu. Nije mi
odmah bilo jasno zato je na autobus morao ekati onaj drugi, ali nedaleko odatle niz
drugu stranu planine cesta se najednom suzila. Dva velika autobusa nikad se ne bi mogla
mimoii na cesti, ak je i pri prolasku kraj obinih automobila iz suprotnog smjera
trebalo dosta manevrirati, i uvijek se jedno ili drugo vozilo moralo ukloniti i uvui u
izboinu zavoja.
Sela uz cestu sad su bila daleko manja, a obraene ravne povrine jo ue. Planina je bila
strmija, a stranice su joj se primaknute prozorima autobusa. Ali inilo se da nemaju nita
manje pasa nego u ostalim mjestima, pa je prolazak autobusa izazivao pravo natjecanje u
zavijanju.
Kod moje postaje nije bilo niega - ni kua, ni polja, samo znak za autobusnu postaju,
potoi i poetak planinske staze. Objesio sam ruksak preko ramena i uputio se
puteljkom. Potok je tekao uz lijevu stranu staze, a na desnoj se pruala uma bjelogorice.
Uspinjao sam se blagom padinom nekih petnaest minuta, a onda sam stigao do puta koji
je vodio u umu s desne strane; prolaz je bio jedva dovoljno irok da kroz njega proe
auto. Na natpisu kraj ceste pisalo je: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen.
Na cesti koja je vodila kroz stabla bili su otro urezani tragovi guma. U umi bi se
povremeno zauo lepet krila. Zvuk je do mene dopirao neobino jasno, kao da je pojaan
u odnosu na druge umske glasove. Jednom sam izdaleka zauo neto to je sliilo pucnju
puke, ali bio je to slab, priguen zvuk, kao da je proao kroz nekoliko filtara.
Na kraju ume naiao sam na bijeli kameni zid. Nije bio vii od mene, a kako na vrhu nije
imao dodatnih zapreka, bilo bi mi ga lako preskoiti. eljezna crna kapija djelovala je
dosta vrsto, ali bila je irom otvorena, a u straarnici nije bilo nikoga. Kraj kapije je
stajao isti natpis: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen. Nekoliko sitnica ukazivalo
je na to da je straar do maloprije bio tu: u pepeljari su bila tri opuka, tu je bila i
poluprazna alica aja, na polici je stajao tranzistor, a sat na zidu otkucavao je vrijeme uz
trpko tiktakanje. Malo sam priekao da se ovjek vrati, ali kad se to nije dogodilo,
nekoliko puta sam pritisnuo neto to je sliilo zvoncu. Odmah iza kapije bilo je
parkiralite. U njemu je stajao minibus, Land Cruiser s pogonom na sva etiri kotaa, te
tamnoplavi Volvo. Na parkiralite je moglo stati tridesetak auta, ali sad su ondje bila
parkirana samo ta tri.
Prole su dvije-tri minute, a onda se na umskom puteljku pojavio uvar u mornarski
modroj odori na utom biciklu. Bio je to visok ovjek u ranim ezdesetima, prorijeene
kose. Naslonio je uti bicikl na straarsku kuicu i rekao ao mi je to ste morali

ekati ali nije zvuao kao da mu je ao. Na blatobranu bicikla bijelom je bojom bio
napisan broj 32. Kad sam mu rekao ime, podigao je slualicu i dvaput ga ponovio
nekome s druge strane, odgovorio "Da, a-ha, dobro" i spustio.
Idite u glavnu zgradu, molim vas, i traite dr. Iida rekao mi je. Idete ovom
stazom kroz drvee do krunog toka. Onda skrenite drugi izlaz ulijevo - jeste li
zapamtili? Drugi nalijevo -iz krunog toka. Vidjet ete staru kuu. Skrenite desno i
proite kroz jo jedan umarak do betonske zgrade. To je glavna zgrada. Lako je, samo
pazite na putokaze.
Skrenuo sam na drugi izlaz slijeva iz krunog toka kako mi je rekao, a na kraju staze
naiao sam na zanimljivu staru zgradu koja je neko oito bila neija kua za odmor.
Imala je njegovan vrt s lijepo oblikovanim stijenama i kamenim fenjerom. To je sigurno
bilo ladanje. Skreui desno kroz drvee, ugledao sam betonsku trokatnicu. Stajala je u
izdubljenom terenu pa njezina tri kata
nisu djelovala napadno. Bila je jednostavno projektirana i odavala snaan dojam istoe.
Ulaz je bio na drugom katu. Popeo sam se stubama i uao kroz velika staklena vrata, da
bih na recepciji zatekao mladu enu u crvenoj haljini. Rekao sam joj svoje ime i kazao da
su me uputili na dr. Iida. Nasmijeila se i pokazala mi na smei kau, tihim glasom
predlaui da ondje priekam. Onda je okrenula neki broj. Spustio sam ruksak s lea,
zavalio se u duboke jastuke na kauu i stao promatrati oko sebe. Predvorje je bilo isto i
ugodno, s ukrasnim lonanicama, ukusnim apstraktnim slikama i ulatenim podom. Dok
sam ekao, nisam skidao pogled s odraza svojih cipela na podu.
U jednom trenutku ena na recepciji obratila mi se da me umiri Doktorica e odmah
doi. Kimnuo sam glavom. Kakvo tiho mjesto, nevjerojatno! Nije bilo nikakvih
zvukova. Kao da su svi na popodnevnom odmoru. Ljudi, ivotinje, insekti, biljke, svi
zacijelo vrsto spavaju, pomislio sam, kad je tako tiho.
No nije prolo dugo kad sam zauo meko tapkanje gumenih potplata, i pojavila se zrela
ena ekinjaste kose. Hitro je prola predvorjem, sjela kraj mene, prekriila noge i uzela
me za ruku. Umjesto da je stisne, okrenula mi je aku i stala promatrati njezinu prednju i
stranju stranu.
Nita niste svirali, bar ne posljednjih nekoliko godina, zar ne? bile su prve rijei
koje sam zauo iz njezinih usta.
Ne rekao sam, zateen. Imate pravo.
Vidim to po vaim rukama rekla je nasmijeivi se.
Iz te je ene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je odmah
upadalo u oi, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su u njoj naglaavale
nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje bilo mjesto, kao da
su od roenja stajale na njezinu licu. Kad bi se nasmijeila, i bore su se smijeile s njom;
kad se mrtila, mrtile su se i bore. A kad se nije ni smijeila ni mrtila, bore su preko
njezina lica bile razmjetene na neki udno topao, ironian nain. Bila je to ena
u kasnim tridesetima koja, kako se inilo, nije bila samo dobar ovjek, nego je njezina
dobrota jednostavno privlaila. Svidjela mi se im sam je ugledao.
Onako neukrotivo podiana, kosa joj je strila u pramenovima, a preko ela su joj
nakrivo stajale ike, ali takva joj je frizura savreno pristajala. Imala je plavu radnu
koulju preko bijele majice kratkih rukava, iroke be pamune hlae i tenisice. Visoka i
mrava, gotovo uope nije imala grudi. Usnice su joj se neprekidno pomicale ustranu

krivei se pomalo ironino, a borie u kutovima oiju lagano su joj se trzale. Podsjeala
je na drvosjeicu: blagu, vjetu, ali pomalo umornu od ivota.
Uvuene brade i napuenih usta, neko me je vrijeme prelazila pogledom od glave do
pete. Zamiljao sam da e svakog asa isukati krojaki metar i poeti me sveg
premjeravati.
Znate li svirati neki instrument? pitala je.
Naalost, ne rekao sam.
teta rekla je. Bilo bi zabavno.
Valjda rekao sam. emu sva ta pria o instrumentima?
Iz depa na prsima izvukla je paket cigareta Seven Stars, stavila jednu u usta, zapalila je
upaljaem i poela puckati. Vidjelo se da u tome uiva.
Palo mi je na pamet da bih vam morala rei neto o ovoj ustanovi, gospodine Vatanabe, je li tako? - prije nego to vidite Naoko. Pa sam uredila da malo
porazgovaramo. Hostel Ami pomalo je neobian - to bi vas moglo zbuniti ako nemate
nikakvo predznanje. Imam pravo kad pretpostavljam da ne znate nita o njemu, zar ne?
Gotovo nita.
Pa, kao prvo... poela je, a onda pucnula prstima. Nego, jeste li ruali?
Sigurno ste gladni.
Imate pravo, jesam.
Doite onda sa mnom. Moemo razgovarati dok jedemo u menzi. Vrijeme ruka je
prolo, ali ako sada odemo, mogu nam neto spremiti.
Pourila se preda mnom niz hodnik i stubite do blagovaonice na prvom katu. Bila je to
velika prostorija u koju je moglo stati moda dvjestotinjak ljudi, ali samo je jedna
polovica bila u funkciji, a druga je bila pregraena, kao neki hotel izvan sezone. Na
dnevnom meniju bili su navedeni varivo od krumpira s rezancima, salata, naranin sok i
kruh. Pokazalo se da je povre ukusno ba kako je napisala Naoko, pa sam pojeo sve s
tanjura.
Vi oito uivate u hrani! rekla je moja pratilja.
Izvrsno je rekao sam. A i jedva da sam cijeli dan ita pojeo.
Ako elite, slobodno uzmite i moje. Ja sam sita. Evo, samo izvolite.
Hou, ako zbilja neete.
Imam mali eludac. Ne stane puno. Ali sve to propustim nadoknadim cigaretama.
Zapalila je jo jednu iz paketa Seven Stars. Nego, moete me zvati Reiko. Svi me
zovu imenom.
Reiko je oito silno uivala gledajui me kako jedem krumpi-rovo varivo koje je ona
jedva naela i vaem njezin kruh.
Vi ste Naokina doktorica? pitao sam.
Ja?! Naokina doktorica?! Napravila je facu. Zato mislite da sam doktorica?
Rekli su mi da traim dr. Iida.
Aha, sad razumijem. Ne ne ne, ja ovdje predajem glazbu. To je nekim pacijentima
terapija, pa me iz tosa zovu "Doktorica za glazbu" a katkad i "Doktorica Iida". Ali ja
sam i sama pacijent. Tu sam sedam godina. Radim kao nastavnica glazbe i pomaem u
uredu, pa je sad ve teko rei jesam li pacijentica ili zaposlenica. Zar vam Naoko nije
govorila o meni?
Odmahnuo sam glavom.

 To je udno rekla je Reiko. Ja sam njezina cimerica. Svia mi se ivjeti s njom.

Razgovaramo o svemu. I o vama.
to o meni?
Pa, najprije vam moram rei neto o ovoj ustanovi rekla je Reiko, ignorirajui
moje pitanje. Prvo morate znati da ovo nije
obina "bolnica". Ona ne slui toliko lijeenju koliko oporavku. Imamo, naravno,
nekoliko doktora, neprestano odravaju seanse, ali oni samo provjeravaju u kakvom su
ljudi stanju, mjere im temperaturu i slino, ne provode "terapiju" kao u obinim
bolnicama. Ovdje nema reetki na prozorima, a kapija je uvijek irom otvorena. Ljudi
slobodno ulaze i izlaze. Da bi vas uope ovamo primili, morate biti spremni na takvu
vrstu oporavka. U nekim sluajevima ljudi koji trebaju specijaliziranu terapiju na kraju
odu u specijalizirane bolnice. Je li dosad sve jasno?
Mislim da jest rekao sam. Ali od ega se sastoji taj "oporavak"? Moete li mi
dati neki konkretan primjer?
Reiko je otpuhnula oblai dima i popila ostatak soka od narane. Ve sam ivot
ovdje jest oporavak rekla je. Pravilan raspored aktivnosti, vjeba, izolacija od
vanjskog svijeta, ist zrak, mir. Na imanju imamo praktiki sve: ne treba nam televizija ni
radio. Mi smo kao one komune o kojima se toliko uje. Naravno, od komune se
razlikujemo utoliko to za dolazak ovamo treba hrpa love.
Hrpa?
Pa, nije ba nenormalno skupo, ali nije ni jeftino. Pogledajte samo sve te uvjete.
Imamo mnogo zemlje, malo pacijenata, veliko osoblje, a ja sam recimo ovdje ve dugo.
Tono, sad sam ve gotovo i sama zaposlenik, pa dobivam popuste, ali svejedno... Jeste
li sad za kavu?
Rekao sam da bih rado popio jednu. Ugasila je cigaretu i otila do anka, gdje je iz
termosice natoila dvije alice i donijela ih do naeg stola. U svoju je stavila eer,
promijeala, namrtila se i srknula.
Znate rekla je ovaj sanatorij nije profitna ustanova, tako da nam ne naplauju
onoliko koliko bi inae. Zemlju su dobili kao donaciju. U tu su svrhu utemeljili
korporaciju. Prije dvadesetak godina ovo je bio donatorov ljetnikovac. Vidjeli ste staru
kuu?
Rekao sam da jesam.
To je bila jedina graevina na imanju. Ondje su provodili grupnu terapiju. Tako je sve
poelo. Donatorov sin bio je sklon duevnim bolestima pa mu je specijalist preporuio
grupnu terapiju. Doktor je imao teoriju da kad bi skupina pacijenata ivjela na selu,
pomaui jedni drugima u fizikom poslu i kad bi im pri ruci bio doktor da ih savjetuje i
pregleda, time bi se mogle izlijeiti neke bolesti. Pokuali su, pa se ta operacija proirila i
registrirala, poeli su obraivati jo vie zemlje, a prije pet godina podigli su i glavnu
zgradu.
Sto znai da je terapija bila uspjena.
Pa, ne za sve. Mnogi se ne oporave. Ali ima i mnogo ljudi kojima nitko nije mogao
pomoi, a ovdje su se uspjeli potpuno oporaviti. Ovdje je najbolje to svi pomau svima.
Svi znaju da imaju neku manu, pa pokuavaju jedni drugima pomoi. Na drugim
mjestima to tako ne ide, naalost. Doktori su doktori, a pacijenti pacijenti: pacijent trai
pomo od doktora, a doktor prua pomo pacijentu. Ali ovdje svi pomaemo svima. Svi
smo jedni drugima zrcala, i doktori su ravnopravni s nama. Promatraju nas sa strane i

pritjeu nam u pomo ako vide da nam neto treba, ali katkad se dogodi da mi
pomaemo njima. Katkad smo mi u neemu bolji od njih. Recimo, ja jednog doktora
uim svirati glasovir, a jedan drugi pacijent bolniarku ui francuski. Takve stvari.
Pacijenti s problemima poput naih esto su obdareni specijalnim sposobnostima. Dakle,
ovdje su svi jednaki - pacijenti, osoblje - i vi. Dok ste ovdje, vi ste jedan od nas, pa u ja
pomoi vama i vi meni.
Reiko se nasmijeila, blago mrekajui svaku boriu na licu.
Vi pomaete Naoko i Naoko pomae vama.
Sto bih ja, onda, trebao? Dajte mi neki primjer.
Najprije odluite da elite pomoi i da vama treba pomo te druge osobe. Tada ste
posve iskreni. Neete lagati, neete nita uljepavati, neete zatakavati nita to bi za
vas moglo biti neugodno. To je sve to treba.
^
Pokuat u rekao sam. Ali recite, Reiko, zato ste tu ve sedam godina? Kad
ovako s vama razgovaram, ne mogu vjerovati da s vama neto nije u redu.
Ne dok Sunce ija rekla je mrano. Ali kada padne no, ponem sliniti i valjati
se po podu.
Zbilja?
Ne budite smijeni, alim se rekla je, odmahujui prije-zirno glavom. Sasvim
sam dobro - bar zasad. Ostala sam ovdje jer volim pomagati ljudima da se oporave,
pouavati glazbu, uzgajati povre. Ovdje mi se svia. Svi smo manje-vie prijatelji. U
usporedbi s tim, to imam u vanjskom svijetu? Meni je 38 godina, pribliava mi se
etrdeseta. Nisam kao Naoko. Nitko me ne eka da izaem, nemam obitelj kojoj se mogu
vratiti. Nemam nikakav konkretan posao, gotovo nijednog prijatelja. A nakon sedam
godina i ne znam to se vani dogaa. Dobro, tu i tamo proitam novine u knjinici, ali sve
to vrijeme nisam nogom kroila van. Ne znam to bih radila da odem.
Ali moda bi vam se otvorio novi svijet rekao sam. Vrijedi pokuati, zar ne?
Hmm, moda ste u pravu rekla je, prevrui po rukama upalja. Ali imam i ja
svoje probleme. Jednom vam mogu priati, ako budete htjeli.
Kimnuo sam u znak odgovora. A Naoko rekao sam je li njoj bolje?
Hmm, mislimo da jest. Na poetku je bila dosta zbunjena, i neko vrijeme smo dvojili,
ali sad se smirila i do te joj je mjere bolje da se moe verbalno izraavati. Definitivno ide
u pravom smjeru. Ali mnogo je ranije trebala doi na lijeenje. Simptomi su bili oiti jo
od vremena kad se ubio onaj njezin deko, Kizuki. Obitelj je to trebala uoiti, a i ona je
sama trebala shvatiti da neto nije u redu. Naravno, i kod kue je imala problema...
Problema? ispalio sam.
Niste znali? Reiko kao da se iznenadila vie od mene. Odmahnuo sam glavom.
Onda neka vam radije to kae Naoko. Spremna je za iskren razgovor s vama.
Reiko je opet promijeala kavu i otpila. Jo neto morate znati rekla je. Prema
ovdanjim pravilima, vi i Naoko neete smjeti biti sami. Gosti ne smiju ostati sami s
pacijentima. Uvijek mora biti prisutan promatra - a u ovom sluaju to sam ja. Zao mi je,
ali morat ete me trpjeti. U redu?
- U redu rekao sam ja sa smijekom.
Ali svejedno rekla je vas dvoje moete razgovarati o emu god elite.
Zaboravite da sam ja ondje. Ja ve znam gotovo sve o vama i Naoko:
Sve?

 Gotovo sve. Imamo grupne terapije, znate. Tako da mnogo saznamo jedni o drugima.
Usto, Naoko i ja razgovaramo o svemu. Mi ovdje nemamo mnogo tajni.
Pogledao sam Reiko otpijajui kavu. Da vam istinu kaem rekao sam zbunjen
sam. Jo ne znam je li ono to sam u To-kiju uinio Naoko bilo ispravno ili ne. Sve ovo
vrijeme razmiljam o tome, ali jo ne znam.
Ne znam ni ja rekla je Reiko. A ni Naoko. To ete sami morati odluiti.
Shvaate? to god da se dogodilo, vas dvoje to moete okrenuti u pravom smjeru - ako
se uspijete nekako dogovoriti. Moda ete se jednom kada to rijeite moi vratiti i
razmisliti je li ono to se dogodilo bilo ispravno ili nije. to kaete?
Kimnuo sam.
Mislim da nas troje moemo jedno drugome pomoi - vi i Naoko i ja - ako to zbilja
elimo, i ako budemo zbilja iskreni. Kad se troje ljudi tako potrudi, to moe biti jako
uinkovito. Koliko dugo moete ostati?
Pa, volio bih biti u Tokiju preksutra, rano predveer. Moram raditi, a u etvrtak imam
ispit iz njemakoga.
Dobro rekla je. Moete spavati kod nas. Tako nita neete plaati, a i moi
ete razgovarati bez brige o vremenu.
Kod vas? pitao sam.
Kod Naoko i mene, naravno rekla je Reiko. Imamo
odvojenu spavau sobu, a u dnevnom boravku je kau na razvlaenje, pa ete moi
dobro spavati. Bez brige.
To je doputeno? pitao sam. Zar mukarac smije biti u enskoj sobi?
Neete nas valjda usred noi silovati?
Gluposti.
Onda nema problema. Smjestite se kod nas pa emo se lijepo narazgovarati. To bi
bilo najbolje. Onda emo doista jedni druge shvatiti. A ja vam mogu svirati gitaru. Dobra
sam, znate.
Sigurno vam neu smetati?
Reiko je stavila treu cigaretu u usta i zapalila, nakrivivi kut usnica.
Naoko i ja smo ve razgovarale. Zajedno vas pozivamo da budete kod nas. Zar ne
mislite kako bi bilo pristojno da prihvatite poziv?
Naravno, sa zadovoljstvom.
Reiko je produbila bore u kutovima oiju i zagledala se u mene. Smijeno govorite
rekla je. Nemojte mi rei da oponaate onog deka iz Lovca u itu?
Nipoto! rekao sam sa smijekom.
I Reiko se nasmijeila, s cigaretom u ustima. Ali zbilja ste dobar ovjek. To vidim im
vas pogledam. Nakon to sam sedam godina gledala ljude kako ovamo dolaze i odlaze,
nauila sam takve stvari: neki ljudi mogu otvoriti srce, neki ne mogu. Vi ste meu onima
koji mogu. Ili, da budemo precizniji, moete ako to elite.
Sto se dogodi kad ljudi otvore srce?
Reiko je sklopila ruke na stolu, a meu usnicama joj se klatila cigareta. Uivala je u
ovome. Postanu bolji rekla je. Pepeo je pao na stol, ali ona kao da nije primijetila.
Reiko i ja izili smo iz glavne zgrade, preli preko brda, i proli kraj bazena, teniskih
terena i koarkakog igralita. Na teniskom terenu bila su dvojica mukaraca - jedan
mrav, srednjih godina,

a drugi mlad i debeo. Obojica su se dobro sluila reketima, ali za mene igra koju su igrali
nije bila tenis. inilo se kao da ih obojicu posebno zanima skakutanje teniskih loptica, pa
na tom podruju provode istraivanje. Udarali su lopticu naprijed-natrag s neobinom
koncentracijom. Obojica su bila do koe mokri od znoja. Mladi, koji se nalazio na kraju
igralita blie nama, primijetio je Reiko i priao nam. Izmijenili su nekoliko rijei,
smijeei se. Blizu terena neki ovjek bezizraajna lica kosio je travu velikom kosilicom.
Krenuvi dalje, naili smo na umarak, u kojemu se smjestilo 15-20 urednih kuica, malo
razmaknutih. Na ulazu u gotovo svaku stajao je isti onakav uti bicikl kakav je vozio
straar. Tu ive zaposlenici i njihove obitelji rekla je Reiko.
Imamo gotovo sve to nam treba, uope ne moramo ii u grad rekla je dok smo
hodali. Kad je rije o hrani, kao to sam rekla, proizvodimo gotovo sve. Jaja dobivamo
iz vlastita koko-arnika. Imamo knjige i ploe i dvorane za tjelesni, svoj minimar-ket, a
svaki tjedan dolaze nam frizeri i kozmetiari. Vikendom ak imamo filmove. Ako
trebamo ita drugo, moemo zamoliti nekoga od osoblja da nam to kupi u gradu. Odjeu
naruujemo preko kataloga. Ovdje uope nije problem ivjeti.
Ali ne smijete u grad?
Ne, to ne smijemo. Naravno, ako je neka posebna situacija, recimo ako moramo
zubaru, to je neto drugo, ali u pravilu ne smijemo u grad. Svatko moe otii odavde kad
god hoe, ali ako ode, vie se ne smije vratiti. Porui sve mostove za sobom. Ne moe
tek tako na nekoliko dana otii u grad i onda oekivati da e se vratiti. Ali to je i
logino. Svi bi stalno ili i vraali se.
Na kraju umarka naili smo na blagu padinu du koje su se u nepravilnim razmacima
nizale drvene dvokatnice; sve su bile nekako udne. Teko je rei zato, ali to sam
osjetio im sam ih vidio. Moja reakcija bila je slina osjeaju koji imamo kad vidimo
lijepo naslikano neto nestvarno. Palo mi je na pamet da bi ovako izgledalo kad bi Walt
Disnev stvorio animiranu verziju Munchove slike. Sve kue bile su identinog oblika i boje, gotovo kockaste, savreno vertikalno
simetrine, s velikim ulaznim vratima i mnotvom prozora. Put je vijugao izmeu njih
nalik na poligon neke autokole. Ispred svake kue bilo je lijepo oblikovano ukrasno
grmlje u cvatu. Sve je bilo pusto, a na svim prozorima bile su navuene zavjese.
Ovo se zove Zona C. Tu ive ene. Mi! Ima deset kua, u svakoj su etiri stana, po
dvoje u stanu. To je sveukupno osamdeset ljudi, ali trenutano nas je samo 32.
Ba je tiho.
Pa, sad nema nikoga rekla je Reiko. Ja sam dobila posebno doputenje da se
ovako slobodno kreem, ali svi drugi su na svojim aktivnostima. Neki vjebaju, neki
rade u vrtu, neki su na grupnoj terapiji, neki skupljaju umske biljke. Svatko sam sebi
odreuje raspored. Da vidimo, to Naoko sada radi? Mislim da je trebala raditi na lienju
i postavljanju tapeta. Zaboravila sam. Ima nekoliko takvih poslova koji ne zavravaju do
pet.
Reiko je ula u zgradu s oznakom "C-7", popela se stubama do kraja hodnika i otvorila
vrata zdesna, nezakljuana. Pokazala mi je stan, ugodnu, premda jednostavnu stambenu
jedinicu: dnevni boravak, spavaa soba, kuhinja i kupaonica. Nije imao nikakav dodatni
namjetaj ni nepotrebne ukrase, ali nije bio ni ogoljen. Na njemu nije bilo nita posebno,
ali tu sam se osjeao kao s Reiko: mogao sam se opustiti i izbaciti napetost iz tijela. U
dnevnom boravku bio je kau, stol i stolac za ljuljanje. U kuhinji je bio jo jedan stol. Na
oba stola bile su velike pepeljare. U spavaoj sobi bila su dva kreveta, dva pisaa stola i

ormar. Izmeu kreveta stajao je noni ormari na kojemu je bila lampa za itanje i
depna knjiga okrenuta licem nadolje. U kuhinji je bio mali elektrini tednjak koji se
slagao s hladnjakom i bio pogodan za kuhanje jednostavnijih jela.
Nema kade, samo tu, ali prilino je dojmljivo, zar ne? Kupelji i praonice rublja su
zajednike.
Gotovo i previe dojmljivo. Moja soba u domu ima strop i prozor.
E, ali niste vidjeli kakve su ovdje zime rekla je Reiko, lagano me gurnuvi prema
kauu i sjedajui kraj mene. Zime su duge i otre. Kamo god pogleda, samo snijeg,
snijeg i opet snijeg. Velika je vlaga, hladnoa prodire do kosti. Zimu provodimo
odgrui snijeg. Uglavnom sjedimo unutra na toplome, sluamo glazbu i razgovaramo
ili pletemo. Da nemamo ovoliko prostora, uguili bismo se. Vidjet ete ako nam doete
zimi.
Reiko je duboko uzdahnula zamiljajui zimu, a onda je skupila ruke na koljena.
Ovo e biti va krevet rekla je, potapavi kau. Mi emo spavati u spavaoj
sobi, a vi ovdje. Odgovara vam, zar ne?
Sigurno da odgovara.
Onda smo se dogovorili rekla je Reiko. Vraamo se oko pet. Naoko i ja do
onda moramo zavravati poslove. Nije vam problem ostati sam?
Nimalo. Uit u njemaki.
Kad je Reiko otila, ispruio sam se na kau i sklopio oi. Leao sam tako i uranjao u
tiinu, kad sam se najednom, iz ista mira, sjetio onog dana kad smo se Kizuki i ja ili
provozati motorom. I tada je bila jesen, shvatio sam. Jesen prije koliko godina? Da, etiri.
Sjetio sam se mirisa Kizukijeve konate jakne i brujanja one crvene Yamahe od 125
kubika. Odvezli smo se daleko na obalu i vratili se iste veeri, iscrpljeni. Usput se nije
dogodilo nita posebno, ali dobro sam se sjeao svega. U uima mi je zavijao otar
jesenji vjetar, a dok sam gledao u nebo stiui Kizukijevu jaknu, osjeao sam se kao da
sam izbaen u svemir.
Dugo sam ondje leao, dok mi je um lutao od sjeanja do sjeanja. Iz nekog udnog
razloga leei u ovoj sobi prisjeao sam se starih uspomena na koje sam rijetko, ako
uope, ikad prije mislio. Neke od njih bile su ugodne, ali u drugima se nazirao traak
tuge.
Koliko je to trajalo? Toliko sam se udubio u tu bujicu uspomena (a to je zbilja bila bujica,
nalik na izvor koji kulja iz stijenja) da nisam primijetio kad je Naoko tiho otvorila vrata i
ula. Otvorio sam oi i ugledao je. Podigao sam glavu i neko je vrijeme gledao u oi.
Sjedila je na naslonu kaua i gledala u mene. Isprva sam pomislio da je i ona privienje
koje mi je priredilo sjeanje. Ali to je bila stvarna Naoko.
Spava? proaptala je.
Ne rekao sam samo razmiljam. Ustao sam i upitao - Kako si?
Dobro rekla je, sa smijekom nalik na blijed, udaljen krajolik. Ali nemam
mnogo vremena. Sad ne bih smjela biti ovdje. Izila sam samo na minutu i odmah se
moram vratiti. Nije li mi frizura grozna?
Nimalo rekao sam. Ba je slatka. Frizura joj je bila jednostavna, kao u
kolarke, a na jednoj strani pridravala ju je kopa kakvu je neko imala. Dobro joj je
pristajala, kao da je uvijek takvu nosila. Izgledala je kao jedna od onih lijepih djevojica
koje se mogu vidjeti na drvorezima iz srednjeg vijeka.
To mi je velika gnjavaa, Reiko me ia. Stvarno misli da je slatko?

 Stvarno.
Mami je grozno. Otkopala je kopu, pustila kosu, zagla-dila je prstima i opet
privrstila kopu. Bila je u obliku leptira.
Htjela sam te vidjeti nasamo prije nego to se nas troje naemo. Nije da sam ti imala
neto posebno rei. Samo sam ti htjela vidjeti lice kako bih se naviknula da si tu. Inae bi
mi bilo teko, opet bih te morala upoznavati. Uasna sam s ljudima.
Onda? pitao sam. Funkcionira li?
Donekle rekla je, opet dodirujui kopu. Ali vrijeme je isteklo. Moram ii.
Kimnuo sam.
Toru poela je stvarno ti elim zahvaliti to si me doao posjetiti. Jako sam
sretna zbog toga. Ali ako ti je teret biti tu, mora mi odmah rei. Ovo je posebno mjesto, ima poseban sustav, i neki ljudi ne se mogu
uklopiti. Dakle, ako se tako bude osjeao, molim te budi iskren i reci mi. Nee me to
shrvati. Mi smo ovdje jedni prema drugima iskreni. Govorimo jedni drugima svakakve
stvari, potpuno iskreno.
Rei u ti rekao sam. Bit u iskren.
Naoko je sjela na kau i naslonila se na mene. Kad sam je obgrlio rukom, naslonila je
glavu na moje rame i priljubila lice uz moj vrat. Neko je vrijeme ostala tako, gotovo kao
da mi mjeri temperaturu. Dok sam je tako drao, osjeao sam neku toplinu u prsima.
Nakon nekog vremena ustala je ne rekavi ni rije i izila kroz vrata, jednako tiho kao to
je ula.
Kad je Naoko otila, zaspao sam na kauu. Nisam namjeravao, ali utonuo sam u dubok
san kakvim dugo nisam spavao, osjeajui da je Naoko svuda oko mene. U kuhinji su
bile posude koje Naoko upotrebljava, u kupaonici njezina etkica za zube, a u spavaoj
sobi krevet na kojemu Naoko spava. Dok sam spavao vrstim snom u tom njezinom
stanu, iz svake sam stanice svoga tijela iscijedio umor, kap po kap. Sanjao sam leptira
kako plee na polusvjetlu.
Kad sam se opet probudio, kazaljke na mome satu pokazivale su 16.35. Svjetlo se
promijenilo, vjetar je zamro, oblaci su imali drukiji oblik. Preznojio sam se u snu, pa
sam otro lice runii-em iz ruksaka i obukao istu majicu. Uavi u kuhinju, popio sam
malo vode i pogledao kroz prozor nad sudoperom. Pred sobom sam vidio prozor na
zgradi prekoputa, u kojemu je visjelo nekoliko papirnatih izrezanih likova - ptica, oblak,
krava, maka, vidio sam njihove jasno oblikovane obrise spojene u jedno. Kao i prije,
nigdje nije bilo nikoga, a nisu se uli ni ikakvi umovi. Osjeao sam se kao da ivim sam
u izvanredno odravanoj ruevini.
U Zonu C ljudi su poeli pristizati malo poslije pet. Gledajui kroz kuhinjski prozor,
vidio sam tri ene kako prolaze ispod. Sve su imale eire od kojih nisam mogao odrediti
koliko imaju godina, ali prema njihovim glasovima reklo bi se da nisu bile ba mlade. Ubrzo su nestale
iza ugla, a iz istog smjera pojavile su se jo etiri ene, te su i one, kao i ona prva
skupina, nestale iza istog ugla. Nad svime je lebdjela veernja atmosfera. S prozora
spavae sobe vidio sam drvee i liniju breuljaka. Nad brdskim lancem poigravale su
blijede zrake sunca.
Naoko i Reiko vratile su se zajedno u pola est. Naoko i ja pozdravili smo se kao da se
vidimo prvi put. Djelovala je kao da joj je zbilja neugodno. Reiko je primijetila moju
knjiga i pitala to itam. arobni brijeg Thomasa Manna, rekao sam joj.

 Kako si mogao ovamo donijeti takvu knjigu? pitala je. Naravno, imala je pravo.
Reiko je onda skuhala kavu za nas troje. Rekao sam Naoko da je Smeekoulja naglo
nestao, i kako mi je posljednjega dana dao krijesnicu.
Ba mi je ao to je otiao rekla je. Htjela sam da mi jo pria o njemu.
Reiko je pitala tko je Smeekoulja, pa sam joj ispriao o njegovim ludorijama i
izmamio iz nje salve smijeha. Svijet je bio miran i pun smijeha dok god se priaju prie o
Sme-ekouljau.
U est smo otili u glavnu zgradu na veeru. Naoko i ja jeli smo pohanu ribu sa zelenom
salatom, kuhano povre, riu i miso juhu. Reiko se ograniila na salatu od tjestenine i
kavu, te jo jednu cigaretu.
S godinama ovjek vie ne jede mnogo rekla je kao da eli objasniti.
U blagovaonici je bilo jo dvadesetak ljudi. Dok smo jeli, stiglo ih je jo nekoliko, a
nekolicina je otila. Osim to je tu bilo ljudi svih dobi, cijeli prizor djelovao je vrlo slino
kao veera u mome domu. Razlikovao se tek po jednolinoj glasnoi razgovora. Nije
bilo bunih glasova ni apata, nitko se nije glasno smijao niti okirano uzvikivao, nitko
nije galamio i pretjerano gestikulirao; uli su se tek tihi razgovori, svi jednakog
intenziteta. Ljudi su jeli u skupinama od tri do pet, i u svakoj je bio samo jedan govornik,
kojega su drugi sluali kimajui glavom i zainteresirano mumljajui, a kad bi ta osoba
zavrila, razgovor bi povela idua. Nisam uo to govore, ali nain njihova govora
podsjeao me na udnu partiju tenisa koju sam vidio u podne. Pitao sam se govori li i
Naoko tako kad je s njima, i, zaudo, osjetio sam alac usamljenosti pomijean s
ljubomorom.
Za stolom iza mene neki proelavi ovjek u bijelom koji je izgledao kao pravi doktor
drao je govor mladom ovjeku nervozna izgleda s naoalama i nekoj sredovjenoj eni
vjeverijeg lica, o uincima besteinskog stanja na izluivanje eluanih sokova. Sluali
su ga povremeno komentirajui: "Boe moj!" ili "Zbilja?" ali to sam due sluao kako
proelavi ovjek govori, sve sam manje bio siguran da je doista lijenik, unato bijelom
ogrtau.
Nitko u blagovaonici nije obratio posebnu pozornost na mene. Nitko se nije zagledao, pa
ak ni primijetio da sam ondje. Moja prisutnost kao da je bila posve normalan dogaaj.
Samo se jednom ovjek u bijelome okrenuo i pitao me Koliko ostajete?
Dvije noi rekao sam. Odlazim u srijedu.
Lijepo je ovdje u ovo doba godine, zar ne? Ali doite nam opet u zimu. Kad je sve
bijelo, onda je osobito lijepo.
Naoko e moda ve izii dok zasnijei rekla mu je Reiko.
Tono, ali svejedno, zima je vrlo lijepa ponovio je on mrko. Bio sam sve
nesigurniji je li doktor ili nije.
O emu vi ovdje razgovarate? pitao sam Reiko, koja kao da me nije posve
shvaala.
O emu razgovaramo? O obinim stvarima. to se toga dana dogodilo, ili koje knjige
itamo, ili kakvo e sutra biti vrijeme, znate ve. Nemojte mi rei da se pitate skau li
ljudi na noge i viu li neto kao: "Sutra e pasti kia ako veeras polarni medvjed pojede
zvijezde!"
Ne, ne, naravno da ne rekao sam. Samo se pitam o emu su svi ti tihi razgovori.

 Ovo je tiho mjesto, pa i ljudi govore tiho rekla je Naoko. Skupila je riblje kosti
u kraj tanjura na urednu hrpicu i potapkala usta rupiem. Ovdje nema potrebe dizati
glas. Nikoga ni u to ne mora uvjeravati, niti mora privlaiti neiju pozornost.
Valjda rekao sam, ali dok sam jeo u tom tihom okruenju, iznenaeno sam shvatio
da mi nedostaje amor ljudi. Poelio sam uti smijeh i ljude koji bez razloga viu i
govore pretjerane stvari. Od takve sam buke proteklih mjeseci bio umoran, ali dok sam
sjedio i jeo ribu u toj neprirodno tihoj prostoriji, nisam se mogao opustiti. Blagovaonica
je odisala ozrajem specijaliziranog sajma za alatne strojeve. Ljudi koje silno zanima
neko specijalizirano podruje okupljaju se na odreenome mjestu i razmjenjuju
informacije koje razumiju samo oni.
Kad sam se nakon veere vratio u sobu, Naoko i Reiko objavile su da e otii u
zajedniku kupaonicu Zone C i da se, ako nemam nita protiv tua, mogu istuirati u
njihovoj kupaonici. Tako u uiniti, rekao sam, i nakon to su otile svukao sam se,
istuirao i oprao kosu. U ormaru za knjige naao sam plou Billa Evansa i upravo sam
suio kosu i sluao je kad sam shvatio da je to ploa koju smo sluali u Naokinoj sobi na
njezin roendan, one noi kad je plakala i ja sam je zagrlio. Bilo je to prije samo est
mjeseci, ali inilo mi se da pripada mnogo davnijoj prolosti. Moda se tako inilo jer
sam o tome tako esto mislio - preesto, toliko da je moje poimanje vremena ve bilo
iskrivljeno.
Mjesec je bio tako sjajan da sam ugasio svjetla i ispruio se na kauu da posluam
glasovir Billa Evansa. Navirui kroz prozor, mjeseina je bacala duge sjene i
zapljuskivala zidove nijansama razblaena tua. Iz ruksaka sam izvadio tanku limenu
ploku, pustio da mi se usta napune konjakom iz nje, osjetio kako toplina lagano klizi
mojim grlom sve do eluca, a odatle se iri dalje po svim udovima. Nakon posljednjeg
gutljaja zatvorio sam ploku i vratio je u ruksak. Sad kao da se i mjeseina ljuljala u ritmu
glazbe.
Dvadeset minuta kasnije Naoko i Reiko vratile su se s kupanja.
O! Ovdje je bilo tako mrano da smo pomislile kako si se spakirao i vratio u Tokio!
uzviknula je Reiko.
Nema anse rekao sam. Ovako sjajan Mjesec nisam vidio godinama. Htio sam
ga gledati uz ugaeno svjetlo.
Ba je lijepo rekla je Naoko. Reiko, imamo li jo one svijee od zadnje
redukcije?
Vjerojatno, u ladici u kuhinji.
Naoko je iz kuhinje donijela veliku bijelu svijeu. Ja sam je zapalio, nakapao malo voska
u tanjur i zalijepio. Reiko je na njezinu plamenu zapalila cigaretu. Dok smo tako sjedili
uz svjetlost svijee usred nepomuene tiine, poelo mi se initi kao da smo ostali sami
na nekom dalekom rubu svijeta. Spokojne mjeseeve sjene i lelujave sjene svijee
susretale su se i stapale na bijelim zidovima stana. Naoko i ja sjedili smo jedno uz drugo
na kauu, a Reiko se smjestila u stolac za ljuljanje suelice nama.
Jesi li za malo vina? pitala me Reiko.
Smijete piti? pitao sam donekle iznenaeno.
Pa, ba i ne rekla je Reiko, eui usku s primjesom neugode. Ali uglavnom
nam gledaju kroz prste. Ako je samo vino ili pivo i ako ne pijemo previe. Moj prijatelj
koji radi ovdje tu i tamo mi poneto kupi.
Mi prireujemo vlastite pijanke rekla je Naoko nestano. Samo nas dvije.

 Lijepo rekao sam.

Reiko je iz hladnjaka uzela bocu bijelog vina, otvorila je vadiepom i donijela tri ae.
Vino je bilo pitko i ukusno, kao da je domae. Kad je ploa zavrila, Reiko je ispod
kreveta izvadila gitaru, i nakon to ju je ugodila njeno je promatrajui, poela je svirati
polaganu Bachovu fugu. Svako malo promaila bi neku notu, ali bio je to pravi Bach, s
pravim osjeajem topao, intiman, i pun radosti muziciranja.
Ovdje sam poela svirati gitaru rekla je Reiko. U sobama nema glasovira,
naravno. Samouka sam i nemam prste za
gitaru, pa nikad neu biti jako dobra, ali oboavam taj instrument. Malen je, jednostavan
i lagan, neto kao mala topla sobica.
Odsvirala je jo jednu kratku Baehovu skladbu, neto iz neke suite. Dok su mi oi
poivale na plamenu svijee, pijuckao sam vino i sluao Reikinog Bacha te osjeao kako
napetost u meni polako nestaje. Kad je Reiko zavrila s Bachom, Naoko ju je zamolila da
svira neto od Beatlesa.
Vrijeme je za glazbene elje rekla je Reiko, namigujui mi. Svaki dan me tjera
da sviram Beatlese, ja sam joj glazbeni rob.
Unato prosvjedu, Reiko je odsvirala sasvim pristojnu Michelle.
Ta je dobra rekla je. Tu pjesmu stvarno volim. Otpila je gutljaj vina i odbila
dim cigarete. Osjeam se kao da sam na velikoj livadi dok pada blaga kia.
Onda je odsvirala Nowhere Man i Juliju. Dok je svirala, tu i tamo bi sklopila oi i poela
mahati glavom. Nakon pjesme vratila bi se vinu i cigaretama.
Sviraj Norveku umu rekla je Naoko.
Reiko je iz kuhinje donijela porculansku macu koja moli. Bila je to kaica, i Naoko je iz
novanika izvadila novi od 100 jena te ga ubacila kroz prorez.
to sve ovo znai? pitao sam.
To je pravilo rekla je Naoko. Kad zatraim Norveku umu, moram staviti 100
jena u kaicu. Ta mi je omiljena, pa zato volim platiti za nju. Traim je kad mi se jako
slua.
A ja tako zaraujem za cigarete! rekla je Reiko.
Reiko je dobro razgibala prste, a onda je odsvirala Norveku umu. Opet je svirala
osjeajno, ali nije se preputala sentimentalnosti. I ja sam iz depa izvadio novi od
100 jena i ubacio ga u kaicu.
Hvala rekla je Reiko s draesnim osmijehom.
Ta pjesma zna me tako rastuiti rekla je Naoko. Ne znam, valjda zamiljam
sebe kako lutam nekom dubokom umom. Sama sam, hladno je i mrano, i nitko me ne dolazi spasiti. Zato je Reiko nikad ne
svira osim ako zatraim. To zvui kao Casablancal rekla je Reiko smijui se.
Nakon Norveke ume odsvirala je nekoliko bossa nova, a ja nisam skidao oiju s Naoko.
Kao to je napisala u pismu, izgledala je zdravije nego prije, onako preplanula, tijela
vrstog od tjelovjebe i rada na otvorenom. Oi su joj i dalje bile kao dva duboka, bistra
jezera, a njene malene usnice jo su stidljivo podrhtavale, ali sve u svemu njezina se
ljepota poela prometati u ljepotu zrele ene. Onaj otar rub - studena otrina tanke
otrice - koja bi se katkad mogla nazrijeti u sjenama njezine ljepote sad je gotovo nestala,
a umjesto toga nad njom je sada lebdio neki neobino blaen, tih spokoj. Ganula me ta
njezina nova, njena ljepota, i zaprepastila pomisao da se ena moe toliko promijeniti u
samo pola godine. Osjetio sam da me privlai jednako kao i uvijek, moda ak i vie

nego prije, ali pomisao na ono to je u meuvremenu izgubila takoer me raalostila.

Nikad vie nee je krasiti ona ljepota, zaokupljena samo sobom, koja kao da hodi
vlastitim, neovisnim putem, samo u mladih djevojaka i nigdje vie.
Naoko je rekla da je zanima kako provodim dane. Priao sam joj o studentskom trajku i
o Nagasavi. Bilo je to prvi put da sam joj ga spomenuo. Bio mi je pravi izazov tono joj
opisati njegovu udnovatu ljudskost, jedinstvenu filozofiju, te njegovu neusredo-toenu
etiku, ali inilo se da je Naoko napokon shvatila to joj elim rei. Zatajio sam injenicu
da s njim idem u lov na cure, te joj otkrio samo to da je taj neobini mladi jedina osoba
u domu s kojom se druim. Sve to vrijeme Reiko je vjebala Baehovu fugu koju je ve
odsvirala, povremeno uzimajui stanku da otpije vino i popui cigaretu.
Djeluje mi kao udna osoba rekla je Naoko.
I jest udan rekao sam.
Ali tebi se svia?
Nisam siguran rekao sam. Mislim da ne mogu rei
kako mi se ba svia. Nagasava ti se ne moe svidjeti ili ne svidjeti. On se ne trudi
svidjeti. U tom smislu vrlo je poten, ak stoik. Nikoga se ne trudi zavarati.
Stoik koji spava sa svim tim curama? E, to je zbilja udno rekla je Naoko, smijui
se. S koliko je cura spavao?
Mislim da je ve dolo do osamdeset rekao sam. Ali u njegovu sluaju, to je
brojka vea, svaki in sve mu manje znai. to i mislim da eli postii.
I ti to zove stoikim?
Za njega jest.
Naoko je neko vrijeme razmiljala o mojim rijeima. Ja mislim da je on mnogo
bolesniji u glavu nego ja rekla je.
I ja isto rekao sam. Ali on je u stanju sve svoje nastrane osobine uklopiti u neki
logiki sustav. Genijalan je. Da ga ovamo dovede, izaao bi za dva dana. "Ma da, sve ja
to znam", rekao bi. "Razumijem sve to vi tu radite." Takav je on tip. Takve ljudi potuju.
A ja sam valjda sasvim negenijalna rekla je Naoko. Ja uope ne razumijem to
oni ovdje rade - ba kao to ne razumijem ni sebe.
Nije to zato to nisi pametna rekao sam. Normalna si ti. Ja imam tone stvari
koje ne razumijem o sebi. Oboje smo normalni: obini.
Naoko je podigla noge na rub kaua i naslonila bradu na koljena. Htjela bih znati vie
o tebi.
Ja sam obian deko - imam obinu obitelj, obian odgoj, obino lice, obine ocjene,
obine misli u glavi.
Ti oboava Scotta Fitzgeralda... Nije li on rekao da ne treba vjerovati onome tko sebe
naziva obinim ovjekom? Ti si mi posudio tu knjigu! rekla je Naoko s nestanim
osmijehom.
Tono rekao sam. Ali ovo nije afektacija. Ja doista duboko u sebi vjerujem da
sam obian. Vidi li ti u meni neto to nije obino?
Naravno da vidim! rekla je Naoko pomalo razdraeno.
Zar ne shvaa? to misli, zato sam spavala s tobom? Jer sam bila previe pijana pa
bih spavala s bilo kim?
Ne, naravno da to ne mislim rekao sam.
Naoko je dugo utjela, gledajui u svoje none prste. Ne znajui to da kaem, otpio sam
vino.

 S koliko si ti cura spavao, Toru? pitala je Naoko siunim glasiem, kao da joj je
ta misao upravo pala na pamet.
Osam-devet odgovorio sam iskreno.
Reiko je gitara ispala u krilo. A nema jo ni dvadeset! rekla je. Kakav ti to
ivot vodi?
Naoko je i dalje utjela i promatrala me svojim bistrim oima. Ispriao sam Reiko o prvoj
djevojci s kojom sam spavao i kako smo raskinuti. Nisam je mogao zavoljeti, objasnio
sam. Onda sam joj ispriao kako sam pod Nagasavinim mentorstvom spavao sa svim
onim curama.
Ne opravdavam se, ali bio sam u agoniji rekao sam Naoko.
Viao sam te gotovo svaki tjedan, razgovarali smo, a znao sam da u srcu nosi samo
Kizukija. To me je boljelo. Jako me boljelo. Mislim da sam zato spavao s nepoznatim
curama.
Naoko je nekoliko trenutaka odmahivala glavom, a onda je podigla glavu i pogledala me.
Onaj put si me pitao zato nisam spavala s Kizukijem, zar ne? Zanima li te jo?
Mislim da to zbilja moram znati rekao sam.
I ja mislim rekla je Naoko. Mrtvi e uvijek biti mrtvi, a mi moramo ivjeti
dalje.
Kimnuo sam. Reiko je stalno iznova svirala onaj komplicirani dio, pokuavajui ga
nauiti.
Bila sam spremna spavati s njim rekla je Naoko, otkopavajui pangu i
rasputajui kosu. Po rukama je premetala tu stvaricu leptirova oblika. I naravno, on
je htio spavati sa mnom. Pa smo pokuali. Puno smo pokuavali. Ali nikad nije uspjelo.
Nismo mogli. Tada nisam znala zato, i jo ne znam. Voljela sam ga, i nisam se brinula
zbog gubitka nevinosti. Rado bih uinila sve to je traio od mene. Ali nikad nismo
uspjeli.
Naoko je opet podigla rasputenu kosu i privrstila je kopom.
Nisam se mogla navlaiti rekla je siunim glasiem. Nikad mu se nisam
otvorila. Tako da je uvijek boljelo. Bila sam
previe suha, previe je boljelo. Pokuali smo sa svim i svaim -kremicama i tako to - ali
i dalje me boljelo. Pa sam se koristila prstima, ili ustima. Uvijek bih mu to tako uinila.
Zna to elim rei.
utke sam kimao.
Naoko je upravila pogled kroz prozor, u Mjesec, koji je sada izgledao vei i sjajniji nego
ikad prije. Nikad nisam htjela govoriti o ovome rekla je. Htjela sam to zatvoriti
u srcu. Da bar jo mogu. Ali moram govoriti o tome. Ne znam odgovor. Hou rei, bila
sam dosta mokra onoga puta kad sam spavala s tobom, zar ne?
A-ha rekao sam.
Bila sam mokra od trenutka kad si uao u moj stan na moj dvadeseti roendan. Htjela
sam da me grli. Htjela sam da me svue, da me dira posvuda i da ue u mene. Nikad
se prije nisam tako osjeala. Zato? Zato se sve tako dogaa? Hou rei, njega sam
stvarno voljela.
A mene ne rekao sam. Zanima te zato si to osjeala prema meni, iako me nisi
voljela?
Oprosti rekla je Naoko. Ne elim te povrijediti, ali toliko mora shvatiti: Kizuki
i ja imali smo odnos koji je bio uistinu poseban. Bili smo zajedno od svoje tree godine.

Tako smo odrastali: stalno smo bili zajedno, stalno smo razgovarali, savreno smo se
razumjeli. Kad smo se prvi put poljubili - u prvom razredu srednje - bilo je jednostavno
prekrasno. Kad sam dobila prvu mjesenicu, otrala sam k njemu i rasplakala se kao malo
dijete. Tako smo bili bliski. Nakon to je umro, nisam znala kako se odnositi prema
drugim ljudima. Nisam znala to znai voljeti nekoga drugog.
Posegnula je za aom vina na stolu, ali uspjela ju je samo prevrnuti i proliti vino na sag.
Kleknuo sam i dohvatio au, te
je vratio na stol. eli li jo malo popiti? pitao sam. Naoko je neko vrijeme utjela,
a onda je najednom briznula u pla, sva uzdrhtala. Klonuvi, zarila je lice u ake i poela
jecati bez daha, s istom onom silinom kao one noi sa mnom. Reiko je odloila gitaru i
sjela kraj Naoko, milujui joj lea. Kad ju je obgrlila rukom, Naoko je zagnjurila lice na
njezine grudi poput djeteca.
Zna rekla mi je Reiko moda bi bilo dobro da se malo ode proetati. Moda na
dvadeset minuta. Oprosti, ali mislim da bi joj to pomoglo.
Kimnuo sam glavom i ustao, navlaei demper preko koulje. Hvala to ste uskoili
rekao sam Reiko.
Nema na emu rekla je ona namignuvi mi. Nisi ti kriv. Bez brige, kad se vrati
bit e dobro.
Noge su me odnijele niz cestu, koja je bila rasvijetljena udnovato nestvarnom
mjeseinom, i dalje u umu. Na takvoj mjeseini svi zvui poprimili su neki neobian
odjek. uplji zvuk mojih koraka kao da je dolazio iz drugoga smjera, kao da sluam
nekoga kako hoda po dnu mora. Iza sebe bih svako malo zauo neko krc-kanje ili
utanje. Nad umom je lebdjela teka koprena, kao da none ivotinje zadravaju dah i
ekaju da proem.
Na mjestu gdje se puteljak strmo uspinjao meu drvee sjeo sam i pogledao prema
zgradi u kojoj je ivjela Naoko. Bilo je lako pogoditi koja je njezina soba. Samo sam
trebao pronai jedini prozor u kojemu je podrhtavalo slabo svjetlo. Dugo, dugo sam
gledao u tu osvijetljenu toku. Podsjetila me na neto poput posljednjeg otkucaja
umirueg ara neke due. Htio sam skupiti ruke nad onim to je ostalo da ga odrim na
ivotu. Gledao sam i gledao onako kako je Jay Gatsbv noima gledao siuno svjetlo na
suprotnoj obali.
Kad sam se pola sata kasnije vratio na prednji ulaz zgrade, uo sam kako Reiko vjeba
gitaru. Tiho sam se uspeo stubama i kucnuo na vrata stana. Unutra nije bilo ni traga od
Naoko. Reiko je sama sjedila na sagu i svirala gitaru. Prstom je pokazala na vrata
spavae sobe da mi kae kako je Naoko ondje. Onda je spustila gitaru na pod i sjela na
kau, pozivajui me da sjednem kraj nje i rasporeujui ostatak vina na nae dvije ae.
Naoko je dobro rekla je, dotiui mi koljeno. Bez brige, samo se mora malo
odmoriti. Smirit e se. Malo se uzrujala. Hoe u meuvremenu proetati sa mnom?
Moe rekao sam.
Reiko i ja polagano smo se uputili stazom osvijetljenom ulinim lampama. Kad smo stigli
do teniskih i koarkakih terena, sjeli smo na klupu. Ona je ispod klupe dohvatila
koarkau loptu i poela je prevrtati po rukama. Onda me zapitala igram li tenis. Znam
igrati, rekao sam, ali nisam dobar.
A koarku?
Nije mi taj sport jaa strana rekao sam.

 A koji ti je sport jaa strana? pitala je Reiko, a krajici oka naborali su joj se u
osmijeh. Osim spavanja s curama.
Ni u tome nisam ba dobar rekao sam, a njezine su me rijei zapekle.
Samo se alim rekla je. Ne ljuti se. Ali zbilja, reci, to ti dobro ide?
Nita posebno. Imam stvari koje volim raditi.
Recimo?
Planinarenje. Plivanje. itanje.
Dakle, voli sve raditi sam?
Valjda. Nikad me ne bi mogle uzbuditi igre koje se igraju s drugim ljudima. U njih se
ne mogu uivjeti. Izgubim interes.
Onda mora doi na zimu. Idemo na skijako tranje. To bi ti se sigurno svidjelo,
cijeli dan tapka naokolo po snijegu, dobro se oznoji. Pod svjetlom uline svjetiljke
Reiko je promatrala svoju ruku kao da prouava neko antikno glazbalo.
Je li Naoko esto takva? pitao sam.
Tu i tamo rekla je Reiko, gledajui sad u lijevu ruku. Svako malo se uzruja i
tako rasplae. Ali to je u redu. Daje oduka
osjeajima. Strano je kada to ne moe. Kad ti se osjeaji nakupe unutra, stvrdnu i
odumru, onda si u velikoj gabuli.
Jesam li ja rekao neto to nisam smio?
Ba nita. Ne brini se. Samo iskreno govori to misli. To je najbolje. Moda katkad
malo boli, i netko se moe uznemiriti kao Naoko, ali dugorono je to najbolje. Tako se
mora ponaati ako zbilja eli da Naoko ozdravi. Kao to sam ti na poetku rekla, ne
smije toliko misliti da joj eli pomoi, nego se mora eljeti sam oporaviti tako to e
njoj pomoi da se oporavi. Tako se to ovdje radi. Dakle, mora biti iskren i rei sve to ti
padne na pamet, bar dok si tu. To vani nitko ne radi, zar ne?
Mislim da ne rekao sam.
Svojedobno sam viala svakakve ljude kako dolaze i odlaze odavde rekla je
moda ak previe ljudi. Tako da obino im nekoga vidim znam hoe li mu biti bolje ili
nee, gotovo instinktivno. Ali u Naokinu sluaju nisam sigurna. Uope nemam pojma
to e biti s njom. Koliko se meni ini, moe se stopostotno oporaviti ve idueg
mjeseca, ili ovako moe nastaviti jo godinama. Dakle, stvarno vam ne mogu rei to da
inite, osim onog najopenitijeg savjeta: budite iskreni i pomaite jedno drugome.
Zato vam je tako teko rei to e biti s Naoko?
Vjerojatno zato to je toliko volim. Mislim da mi osjeaji smetaju pa je ne vidim
jasno. Hou rei, zbilja je volim. Ali osim toga, ona ima gomilu drugih problema koji su
svi jedni s drugima upetljani, pa je teko razrijeiti samo jedan. Moda e dugo trebati da
se svi razmrse, ali neto bi ih moglo potaknuti da se razrijee svi odjednom. To je tako. I
zato u svezi s njom nisam sigurna.
Opet je uzela loptu, zavrtjela je u rukama i odbila o zemlju.
Najvanije je ne dopustiti sebi da izgubi strpljenje rekla je Reiko. To je jo
jedan savjet koji ti mogu dati: ne budi nestrpljiv. ak i ako je sve tako zamreno da ne
moe nita, ne oajavaj, nemoj da ti pukne film pa da pone cimati jedan koni
prije nego to se da odrijeiti. Mora shvatiti da e taj proces biti dugaak i da ete
polako rjeavati stvari, jednu po jednu. Misli da e moi?
Mogu pokuati rekao sam.

 Moda e dugo trajati, zna, a ak i onda moda se nee potpuno oporaviti. Jesi li
mislio na to?
Kimnuo sam glavom.
Teko je ekati rekla je, udarajui loptom o zemlju. Posebice kad si u toj dobi.
Samo sjedi i ekaj da se oporavi. Bez rokova, bez jamstava. Misli da e moi? Voli li
je toliko?
Nisam siguran rekao sam iskreno. Kao ni Naoko, ni ja nisam siguran to tono
znai nekoga voljeti. Premda je ona to malo drukije mislila. Ali ja elim dati sve od
sebe. Moram, inae neu znati kamo. Kao to ste rekli, Naoko i ja moramo spasiti jedno
drugo. To je jedini nain da ijedno bude spaeno.
A hoe li nastaviti spavati s curama koje sretne?
Ne znam ni to s time da radim rekao sam. to mislite? Da ekam i
masturbiram? Ni tu ba nemam kontrolu nad situacijom.
Reiko je spustila loptu na zemlju i potapala me po koljenu. Sluaj rekla je neu
ti rei da prestane spavati s curama. Ako tebi to ne smeta, onda je u redu. To je ipak tvoj
ivot, to ti mora odluiti. Ja samo kaem da se ne bi smio troiti na neki neprirodan
nain. Razumije to elim rei? To bi bila velika teta. Devetnaesta i dvadeseta godina
predstavljaju kljunu etapu u sazrijevanju karaktera, i ako dopusti sebi da postane
izopaen u toj dobi, to e ti u kasnijim godinama priinjavati bol. Istina je. Zato dobro o
tom razmisli. Ako se eli brinuti za Naoko, brini se za sebe.
Rekao sam da u razmisliti o tome.
I ja sam jednom imala dvadeset. Jednom davno. Moe li vjerovati?
Naravno da vjerujem.
U srcu?
U srcu rekao sam nasmijeivi se.
A bila sam i zgodna. Ne kao Naoko, ali bogme dosta zgodna. Nisam imala sve ove
bore.
Rekao sam da mi se njezine bore jako sviaju. Zahvalila mi je.
Ali nikad nijednoj drugoj eni nemoj rei da ti se sviaju njene bore dodala je.
Ja to volim uti, ali ja sam iznimka.
Bit u oprezan rekao sam.
Izvukla je novanik iz depa na hlaama i pruila mi fotografiju iz pretinca za kartice.
Bila je to kolor fotografija slatke djevojice od desetak godina na skijama u arenom
skijakom odijelu, koja je stajala na snijegu i draesno se smijala u kameru.
Nije li lijepa? Moja ki rekla je Reiko. Poslala mi ju je u sijenju. Sad joj je koliko? - devet godina.
Ima va osmijeh rekao sam, vraajui sliku. Reiko je stavila novanik u dep, te,
mrcnuvi, zatakla cigaretu meu usnice
i zapalila je.
Trebala sam biti koncertna pijanistica rekla je. Imala sam talenta, i ljudi su to
prepoznali i radili strku oko mene dok sam odrastala. Pobjeivala sam na natjecanjima i
imala najvie ocjene na konzervatoriju, a nakon diplome trebala sam studirati u
Njemakoj. Nijednog oblaka na vidiku. Sve je ilo savreno, a kad i nije, uvijek je
postojao netko tko e to popraviti. Ali onda se jednoga dana neto dogodilo, i sve se
raspalo. Bila sam na posljednjoj godini konzervatorija, i primicalo se dosta vano
natjecanje. Stalno sam vjebala za njega, ali onda mi se najednom mali prst na ruci

prestao micati. Ne znam zato, ali jednostavno je prestao. Pokuala sam ga masirati,
namakati u vruoj vodi, nekoliko dana pauzirati od vjebanja: nita nije pomagalo. Onda
sam se uplaila i otila doktoru. Proveli su sve mogue pretrage, ali nita nisu nali. Sa
samim prstom je sve bilo u redu, i ivci su bili u redu, tako su rekli: nije bilo razloga da
se prestane micati. Problem je morao biti psihike prirode. Onda sam otila psihijatru, ali
ni on nije znao to mi je. Vjerojatno stres pred natjecanje, rekao je, i savjetovao mi da se
na neko vrijeme maknem od glasovira.
*****
Reiko je duboko udahnula i ispuhnula dim. Onda je nekoliko puta istegnula vrat na
stranu.
I tako sam se otila oporaviti baki na obalu Izua1 . Mislila sam da u zaboraviti na to
natjecanje i istinski se opustiti, provesti nekoliko tjedana daleko od glasovira i initi to
mi doe. Ali bilo je beznadno. Mislila sam samo o glasoviru. Moda vie nikad neu
moi pomaknuti prst. Kako u ivjeti ako se to dogodi? Po mozgu su mi se stalno vrtjele
iste misli. A nije ni udo: do tada je glasovir bio cijeli moj ivot. Poela sam svirati s
etiri godine, i dok sam odrastala mislila sam samo na glasovir, ni na to drugo. Nikad
nisam obavljala kuanske poslove da ne ozlijedim prste. Ljudi su obraali pozornost na
mene samo zbog jednoga: mog dara za sviranje. Uzmite glasovir djevojci koja je tako
odrastala, i to ostane? A onda, kljocl U glavi mi je nastala potpuna zbrka. Sve se
smrailo.
Bacila je cigaretu na zemlju i ugasila je nogom, a onda jo nekoliko puta nakrivila vrat.
To je bio kraj moga sna o pijanistikoj karijeri. Provela sam dva mjeseca u bolnici.
Poela sam micati prstom ubrzo nakon to sam stigla, pa sam se vratila na konzervatorij i
diplomirala, ali neega je u meni nestalo. Neki dragulj energije ili neto takvo nestalo je ishlapjelo - iz moga tijela. Doktor je rekao kako nemam dovoljno umne snage da bih
postala profesionalni pijanist, pa mi je savjetovao da na to zaboravim. I tako sam nakon
diplome pouavala uenike kod kue. Ali razdirala me strana bol. Bilo mi je kao da mi
vie nema ivota. Imala sam tek malo vie od dvadeset, a najbolji dio ivota bio je iza
mene. Shvaa li kako je to uasno? Preda mnom su bile tolike mogunosti, a onda sam
se jednoga dana probudila i toga vie nije bilo. Gotovo je s pljeskom, nitko vie nee oko
mene raditi strku, nitko mi nee govoriti kako sam nevjerojatna. Dan za danom provodila
sam u kui pouavajui susjedsku djecu Beverovim vjebama17 i sonatinama. Bila sam
toliko jadna, stalno sam plakala. Sto li sam sve propustila! Sluala sam kako ljudi mnogo
manje daroviti od mene osvajaju druga
mjesta na natjecanjima ili dre recital u toj i toj dvorani, i suze bi mi potekle potokom.
Moji roditelji hodali su oko mene na prstima da me neim ne povrijede. Ali znala sam
koliko su razoarani. Njihova ki, kojom su se tako ponosili, najednom je postala bivi
duevni bolesnik. Ne mogu me ak niti udati. Kad ivi s nekim, osjea to misle, i to
mi je bilo grozno. Bojala sam se izii, bojala sam se da me susjedi ogovaraju. I onda,
kljocl Opet isto - zbrka, mrak. To mi se dogodilo u dvadeset etvrtoj, i taj put u
sanatoriju sam provela sedam mjeseci. Ne u ovom: u pravoj ludnici s visokim zidovima i
zakljuanim kapijama. Bila je to prljava ustanova bez glasovira. Nisam znala to u sa
sobom. Samo sam znala da elim to prije izii, pa sam se oajniki trudila oporaviti.
Sedam mjeseci: dugih sedam mjeseci. Tad su mi se poele pojavljivati bore.
Reiko se nasmijeila, a usnice su joj se iroko razvukle.

 Nedugo nakon to sam izila iz bolnice upoznala sam nekoga i udala se. Bio je godinu
dana mlai od mene, inenjer, radio je u tvornici zrakoplova, ja sam ga pouavala. Dobar
ovjek. Nije mnogo govorio, ali bio je srdaan i iskren. Uzimao je satove kod mene est
mjeseci, a onda me najednom zaprosio. Tek tako - jednoga dana dok smo poslije sata pili
aj. Vjeruje li ti to? Nikad nismo izlazili niti se drali za ruke. Uhvatio me posve
nespremnu. Rekla sam mu da se ne mogu udati. Rekla sam da mi je drag i svia mi se
kao osoba, ali iz nekih se razloga ne mogu udati za njega. Htio je znati iz kojih, pa sam
mu sve sasvim otvoreno objasnila - da sam dvaput bila u bolnici zbog sloma ivaca.
Rekla sam mu sve - to je bio uzrok, u kakvu sam stanju, i kako postoji mogunost da se
to ponovi. Kazao je da mora malo razmisliti, a ja sam mu rekla neka samo razmilja,
koliko god mu vremena treba. Ali kad je idueg tjedna doao na sat, rekao je da me i
dalje eli za enu. Zamolila sam ga da prieka tri mjeseca. Moemo se viati ta tri
mjeseca, rekla sam, i ako onda jo bude htio da se vjenamo, opet emo razgovarati.
Tijekom ta tri mjeseca izlazili smo jednom tjedno. Ili smo
posvuda, razgovarali o svemu, i poeo mi se jako sviati. Kad sam bila s njim, osjeala
sam kao da mi se ivot napokon vratio. Kad bih bila nasamo s njim, osjeala sam veliko
olakanje: mogla sam zaboraviti na sve grozne stvari koje su mi se dogodile. Pa to onda
ako nisam uspjela postati koncertna pijanistica? Pa to onda ako sam morala boraviti u
mentalnoj ustanovi? Moj ivot nije zavrio. ivot je i dalje prepun divnih stvari koje
dotad nisam iskusila. Ako ni zbog ega drugoga, bila sam mu silno zahvalna to je u meni
probudio te osjeaje. Kad su prola tri mjeseca, opet me zaprosio. I evo to sam mu
rekla: "Ako eli spavati sa mnom, nemam nita protiv. Ni s kim jo nisam spavala, a ti si
mi vrlo drag, pa ako eli da vodimo ljubav, nemam ba nita protiv. Ali udaja je neto
sasvim drugo. Ako se oeni mnome, preuzet e sve moje probleme, a oni su mnogo
gori nego to moe zamisliti."
Rekao je da ga nije briga, da ne eli samo spavati sa mnom, eli se oeniti, dijeliti sve
ono to imam u sebi. I to je zbilja mislio. Bio je ovjek koji e rei samo ono to stvarno
misli, i uiniti sve to je rekao. Pa sam pristala na udaju. Drugo nisam mogla. Vjenali
smo se, da vidimo, etiri mjeseca kasnije, mislim da je tako bilo. Posvaao se s
roditeljima zbog mene pa su ga se odrekli. Bio je iz stare obitelji iz ruralnog dijela
Sikokua. Raspitali su se o meni i saznali da sam dvaput bila u bolnici. Nije ni udo to su
se protivili tom braku. Uglavnom, nismo imali vjenani obred. Samo smo otili matiaru,
registrirali se i otputovali u Hakone na dvije noi. To nam je bilo dovoljno: bili smo
sretni. Napokon, do dana vjenanja ostala sam djevica. Bilo mi je 25 godina! Vjeruje li ti
to?
Reiko je uzdahnula i opet podigla koarkaku loptu.
Mislila sam da e dok god sam s njim sve biti u redu nastavila je. Dok god sam
s njim, problema nee biti. To je najvanije za ovakve bolesti kakve mi imamo: osjeaj
povjerenja. Ako se predam u ruke toj osobi, bit u dobro. Ako se moje stanje pone i
mrvicu pogoravati - ako mi se odarafi i jedna daska u glavi - on e odmah primijetiti,
pa e to neopisivo brino i strpljivo popraviti, on e opet zaarafiti ono to se razlabavilo, poslagat e sve upetljane
konce. Ako imamo taj osjeaj povjerenja, bolest se nee vratiti. Nema vie kljocl Bila
sam tako sretna! ivot je bio divan! Osjeala sam se kao da me netko izvukao iz
hladnog, uzburkanog mora, umotao u deku i poloio u topli krevet. Dvije godine nakon
vjenanja rodila sam dijete, i onda sam imala zbilja pune ruke posla! Praktiki sam

zaboravila na bolest. Ujutro bih ustala i obavila kuanske poslove, te se brinula o djetetu
i kuhala muu ruak kad bi doao s posla. Svaki dan isto, ali ja sam bila sretna. Bilo je to
vjerojatno najsretnije razdoblje u mom ivotu. Koliko je trajalo, pitam se? Bar do moje
trideset i prve. A onda, odjednom, kljocl Opet se dogodilo. Raspala sam se.
Reiko je zapalila cigaretu. Vjetar je zamro. Dim se dizao u ravnoj crti i nestajao u tami
noi. Tek tada primijetio sam da se nebo napunilo zvijezdama.
Neto se dogodilo? pitao sam.
Jest rekla je neto vrlo udno, kao da su mi postavili klopku. ak i sad me
proe jeza kad se toga sjetim. Reiko je slobodnom rukom protrljala sljepoonicu.
Oprosti to te silim da sve ovo slua. Doao si vidjeti Naoko, ne sluati moju priu.
Ali zbilja bih je volio uti rekao sam. Ako nemate nita protiv, rado bih uo sve
do kraja.
Pa poela je Reiko kad nam je ki krenula u vrti, opet sam poela svirati,
malo pomalo. Ne za druge ljude, samo za sebe. Poela sam s kratkim skladbama Bacha,
Mozarta, Scar-lattija. Nakon tako dugog razdoblja praznine, naravno, nije mi se odmah
vratio osjeaj za glazbu. I prsti mi se nisu htjeli micati kao neko. Ali bila sam presretna
to opet sviram glasovir. Drei ruke na tipkama, shvatila sam koliko sam voljela glazbu
- i udim za njom. Moi svirati sam sebi, to je divna stvar.
Kao to sam ve rekla, svirala sam od svoje etvrte godine, ali palo mi je na pamet da
nikad nisam svirala samo za sebe. Uvijek sam se trudila poloiti neki ispit ili uvjebati
zadanu skladbu da nekoga impresioniram. Sve su to, naravno, vane stvari ako kani
svladati neki instrument. Ali kad zade u odreene godine, mora poeti svirati sebi. To
je prava bit glazbe. Da bih to napokon shvatila, morala sam izii iz elitnog drutva i
prijei trideset prvi roendan. Poslala bih dijete u vrti i brzo posvravala sve po kui, a
onda bih sat ili dva provela svirajui omiljenu glazbu. Dosad jo sve u redu, zar ne?
Kimnuo sam glavom.
A onda mi je jednoga dana dola u posjet gospoa iz susjedstva, koju sam poznavala
iz vienja na ulici, i zamolila me da njezinoj keri drim sate glasovira. Nisam poznavala
njezinu ker
- iako smo ivjeli u istoj etvrti, kue su nam bile dosta daleko
- ali prema eninim rijeima mala je prolazila kraj moje kue i svidjelo joj se kako
sviram. Jednom me je i vidjela, i sada gnjavi majku da joj dajem sate. Bila je u etvrtom
razredu, i ve je uzimala satove od mnogih uitelja, ali uvijek bi neto polo po zlu, i sad
nije imala nikoga.
Odbila sam je. Imala sam rupu od nekoliko godina, i moda bi imalo smisla uzeti
apsolutnog poetnika, ali nisam mogla hvatati korak s nekim tko je ve godinama
odlazio na sate. Osim toga, imala sam previe posla oko svoje keri, i premda to nisam
eni rekla, nitko ne moe s djetetom koje stalno mijenja uitelje. Onda me ena zamolila
da bar uinim njezinoj keri uslugu i jednom se s njom upoznam. Bila je prilino
nasrtljiva, i vidjela sam da me nee tek tako pustiti na miru, pa sam pristala upoznati se s
djevojicom - ali samo upoznati. Tri dana kasnije djevojica je sama dola k meni. Bila je
pravi aneo, posjedovala je neku istu, draesnu, prozranu ljepotu. Imala je dugu sjajnu
kosu, crnu kao svjee zamijean tu, vitke, graciozne ruke i noge, bistre oi i njena
ustaca koja su izgledala kao da ih je netko isklesao. Kad sam je ugledala, ostala sam bez
rijei. Sjedei na mojem kauu pretvorila je moj dnevni boravak u otmjeni salon. Od

izravna pogleda na nju zaboljele su me oi: morala sam zakiljiti. Uglavnom, takva je
bila. I sad je jasno vidim.
Reiko je suzila oi kao da u tom asu zamilja djevojicu.
Razgovarale smo cijeli sat uz kavu - o svemu i svaemu: glazbi, njezinoj koli, ba
svemu. Odmah sam vidjela da je pametna. Znala je voditi razgovor: imala je jasna,
otroumna razmiljanja i uroeni dar da iz drugoga izmami miljenje. To je bilo gotovo
zastraujue. Tad jo nisam mogla odrediti to je ini tako zastraujuom. Samo sam
primijetila kako je zastraujue inteligentna. Ali pred njom sam izgubila svu normalnu
mo rasuivanja koju sam moda imala. Njezina ljepota i mladost toliko me se dojmila
da sam sebe poela promatrati kao nie bie, nezgrapni primjerak ljudske vrste koji o
njoj misli sve najgore zbog vlastita izopaenog i pokvarenog uma.
Reiko je nekoliko puta odmahnula glavom.
Da sam lijepa i pametna kao ona, bila bih normalno ljudsko bie. to ti jo treba ako
si tako pametan i tako lijep? Zato bi muio i gazio one slabije i manje vrijedne od sebe
ako te svi tako vole? Kakvog je razloga moglo biti za takvo ponaanje?
Je li vam uinila neto strano?
Pa, samo da kaem kako je mala bila patoloka laljivica. Jednostavno reeno, bila je
bolesno laljiva. Sve je izmiljala. A dok bi izmiljala sve te prie, i sama bi u njih
povjerovala. A onda bi sve oko sebe promijenila kako bi se uklopilo u njezinu priu. Um
joj je radio tako brzo da je stalno bila korak ispred tebe i raiavala stvari koje bi se
tebi inae uinile udnima, pa ti nikad ne bi palo na pamet da lae. Kao prvo, nitko nikad
ne bi posumnjao da bi takva lijepa djevojica lagala o najobinijim stvarima. ]a u svakom
sluaju ne. est mjeseci govorila mi je hrpe lai prije nego sam i izdaleka naslutila da
neto nije u redu. Lagala je o svemu, a ja nikad nisam posumnjala. Znam da zvui
blesavo.
O emu je lagala?
Kad kaem o svemu, mislim ba o svemu. Reiko se sarkastino nasmijala. Kad
ljudi neto slau, moraju izmisliti gomilu drugih lai kojima e potkrijepiti prvu. To se
zove "mitomanija". Kad prosjeni mitoman lae, obino je rije o bezazlenim
primjercima pa veina ljudi primijeti. Ali ta djevojica ne. Da bi
sebe zatitila, i ne trepnuvi je bila u stanju izrei najopakiju la. Zlorabila je sve to je
mogla. A lagala je manje ili vie ovisno o tome s kim je razgovarala. Majci ili bliskim
prijateljima koji bi odmah primijetili rijetko je lagala, a ako je morala, bila je jako, jako
paljiva i izmiljala lai koje ne bi procurile. Ili ako bi pro-curile, nala bi neko
opravdanje ili bi se ispriala onim svojim planim glasiem, a iz lijepih okica curile bi
joj suze. Pa se vie nitko nije mogao ljutiti na nju.
Jo ne znam zato je izabrala mene. Jesam li joj ja bila samo jo jedna rtva, ili izvor
spasa? Jednostavno ne znam. Naravno, to sada i nije vano. Sad kad je sve gotovo. Sad
kad sam ovakva.
Uslijedila je kratka tiina.
Ponovila je ono to mi je rekla njezina majka, da ju je dirnulo moje sviranje dok je
prolazila kraj kue. Nekoliko puta me vidjela na ulici i poela je prema meni gajiti
oboavanje. Upotrijebila je upravo tu rije: "oboavanje". Od toga sam jarko pocrvenjela.
Hou rei, da te "oboava" takva prekrasna lutkica! Ali ne mislim da je u tome sasvim
lagala. Ve sam bila zala u tridesete, i nikad nisam mogla biti tako lijepa i pametna kao
ona, a nisam ni imala nikakav poseban dar, ali oito sam imala neto to ju je privuklo k

meni, neto to joj je nedostajalo, pretpostavljam da je bilo tako. Zacijelo ju je to isprva

zainteresiralo. Kad se sada toga sjetim, ini mi se da je bilo tako. I ne hvalim se.
Ne, znam to hoete rei.
Donijela je sa sobom neke note i pitala smije li mi neto odsvirati. Pa sam joj
dopustila. Bila je to jedna od Bachovih invencija. Izvedba joj je bila...zanimljiva. Ili da
kaem udna? Jednostavno, nije bila uobiajena. Naravno da nije bila dotjerana. Ona nije
ila u pravu kolu, a ono malo satova to je uzimala bilo je neredovito; uglavnom je bila
samouka. Zvuk joj je bio neizvje-ban. Na audiciji za glazbenu kolu odmah bi je odbili.
Ali ona je to oivjela. Premda je 90% bilo grozno, preostalih 10% bilo je tu: pod njezinim
je prstima propjevalo: bila je to glazba. I to Bachova invencija! Pa me zainteresirala.
Poeljela sam saznati vie o njoj.
L
Ne treba rei da je svijet pun djece koja sviraju Bacha mnogo bolje od nje. Dvadeset
puta bolje. Ali veina njihovih izvedbi u sebi ne bi imala nita. Bile bi uplje, prazne.
Ova mala imala je lou tehniku, ali imala je malo onoga neeg to ljude privlai -ili bar
mene - da se uive u njezinu izvedbu. Pa sam odluila da bi je moda vrijedilo
poduavati. Naravno, nije dolazilo u obzir da je ponem pouavati ispoetka, tako da
postane profesionalka. Ali osjeala sam da od nje moda mogu stvoriti sretnu pijanisticu
kao to sam ja tada bila - i jo jesam - nekoga tko uiva muzicirati samo za svoju duu.
Ali pokazalo se da je to bila lana nada. Ona nije bila od ljudi koji bi nenametljivo inili
stvari za svoju duu. To dijete detaljno je proraunavalo sva sredstva koja su mu bila na
raspolaganju kako bi zadivilo druge. Znala je tono to treba uiniti kako bi je ljudi
cijenili i hvalili. I tono je znala kakvom e izvedbom namamiti mene. Sve je
proraunala, sigurna sam, i dala sve od sebe da uvjeba najvanije odlomke specijalno za
mene. Tono je mogu zamisliti kako to radi.
No ipak, ak i sad, nakon to mi je sve to postalo jasno, ja mislim da je to bila
prekrasna izvedba, i da je opet ujem, isti bi me trnci proeli. I sad kad znam sve o
njenim manama, lukav-tinama i laima, i dalje bih se najeila. Kaem ti, ima na svijetu
takvih stvari.
Reiko se suho i grubo nakaljala i zautjela.
I, jeste li je uzeli za uenicu? pitao sam.
Jesam. Jedan sat na tjedan. Subotom ujutro. Subotom nije ila u kolu. Nijednom nije
izostala sa sata, nijednom nije zakasnila, bila je idealna uenica. Uvijek je vjebala za sat.
Nakon svakog sata pojele bismo kola i malo avrljale.
U tom trenu Reiko je pogledala na sat kao da se najednom neega sjetila.
Zar se ne bismo trebali vratiti u sobu? Malo se brinem za Naoko. Nisi valjda ti sada
na nju zaboravio?
Naravno da nisam nasmijao sam se. Samo sam se udubio u vau priu.
Ako eli uti ostatak, sutra u ti ispriati. To je duga pria, preduga da se ispria
odjedanput.
Vi ste prava eherezada.
Znam rekla je, smijui se sa mnom. Nikad se nee vratiti u Tokio.
Vratili smo se istim putem po umskoj stazi i stigli do stana. Svijee su bile utrnute,
svjetla u dnevnoj sobi pogaena. Vrata spavae sobe bila su otvorena, a u dnevni boravak
dopiralo je svjetlo svjetiljke na nonom stoliu. Naoko je sjedila sama na kauu, u

polumraku. Presvukla se u komotnu plavu spavaicu, iji je ovratnik vrsto stegnula oko
vrata, a noge podvila pod sebe na kau. Reiko joj je prila i poloila joj ruku na tjeme.
Sad si dobro?
Jesam. Oprosti odgovorila je Naoko slabim glasiem. Onda se okrenula meni i
ponovila ispriku. Sigurno sam te uplaila.
Malo rekao sam s osmijehom.
Doi rekla je. Kad sam sjeo kraj nje, Naoko se nagnula prema meni, i dalje
podvijenih nogu, sve dok joj lice nije gotovo doticalo moje uho, kao da e mi otkriti
neku tajnu. Onda me ovla poljubila kraj uha. Oprosti rekla je jo jednom, ovaj put
ravno u moje uho, utianim glasom. A onda se odmaknula od mene.
Katkad sam tako zbrkana rekla je da ne znam to se dogaa.
To se i meni stalno dogaa rekao sam. Naoko se nasmijeila i pogledala me.
Ako bi htjela rekao sam volio bih da mi jo pria o sebi. Kako ivi tu. Sto
radi svaki dan. O ljudima koje susree.
Naoko mi je govorila o svome dnevnom rasporedu, izraavajui se kratkim, ali kristalno
jasnim reenicama. Buenje u est ujutro. Doruak u stanu. ienje ptinjaka. Zatim
uobiajeni poljodjelski poslovi. Ona je vodila brigu o povru. Prije ili poslije ruka imala
je ili jednosatnu sesiju s doktorom ili grupnu
raspravu. Popodne je mogla birati neki teaj koji je zanima, posao u polju ili sport. Ila je
na nekoliko teajeva: francuski, pletenje, glasovir, povijest starog vijeka.
Reiko me ui svirati glasovir rekla je. Poduava i gitaru. Svi se izmjenjujemo
kao uenici i nastavnici. Netko tko teno govori francuski poduava francuski, jedna
osoba koja se bavila sociologijom poduava povijest, druga koja dobro plete poduava
pletenje: imamo zbilja impresivnu kolu. Naalost, ja nemam neto to bih mogla
poduavati.
Ni ja rekao sam.
Ovdje u uenje ulaem mnogo vie energije nego na fakultetu. Puno radim i uivam
zbilja.
Sto radi poslije veere?
Razgovaram s Reiko, itam, sluam ploe, idem drugima u goste pa igramo igrice,
takve stvari.
Ja vjebam gitaru i piem autobiografiju rekla je Reiko.
Autobiografiju?
Ma alim se nasmijala se Reiko. Idemo spavati oko deset. Zbilja zdrav ivot,
zar ne? Spavamo kao mala djeca.
Pogledao sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do devet. Onda e vam se vjerojatno
uskoro prispavati.
U redu je. Danas moemo due ostati budne rekla je Naoko. Dugo te nisam
vidjela, elim jo razgovarati. Priaj.
Kad sam maloprije bio sam, odjednom sam poeo misliti na prolost rekao sam.
Sjea li se kad smo ti Kizuki i ja doli u bolnicu u posjet? Onu na moru. Mislim da je to
bilo u prvom srednje.
Kad sam operirala plua rekla je Naoko s osmijehom. Naravno, sjeam se. Ti
i Kizuki doli ste motorom. Donio si mi bombonijeru, i sve su se okoladice bile
rastopile. Bilo ih je uasno teko jesti! Ne znam, to mi djeluje kao da je bilo jako davno.

 Da, stvarno. Mislim da si tada pisala pjesmu, neku dugaku.

Sve cure u tim godinama piu pjesme zakikotala se Naoko. Sto te na to
odjednom podsjetilo?
I ja se pitam. Miris morskog vjetra, oleandri: najednom mi se pojavilo pred oima. Je
li te Kizuki esto posjeivao u bolnici?
Ma kakvi! Poslije smo se oko toga strano posvaali. Doao je jednom, i onda poslije
s tobom, i to je bilo to. Bio je grozan. A onaj prvi put nije mogao sjediti na miru pa je
ostao samo desetak minuta. Donio mi je narane i mumljao neto to nisam razumjela,
onda mi je ogulio naranu i neto dalje mumljao, a onda je otiao. Rekao je da je
alergian na bolnice. Naoko se nasmijala. Kad su te stvari bile u pitanju, uvijek je
bio kao dijete. Hou rei, nitko ne voli bolnice, zar ne? Zato ljudi i posjeuju bolesnike,
da im bude bolje, da ih malo obodre i tako to. Ali Kizuki to nije shvaao.
Ali nije se loe ponaao kad smo te nas dvojica doli posjetiti. Bio je normalan.
Jer si ti bio s njim rekla je Naoko. Uvijek je bio takav s tobom. Trudio se sakriti
svoje slabosti. Sigurna sam da si mu bio veoma drag. Bilo mu je stalo da vidi samo
njegovu najbolju stranu. Sa mnom nije bio takav. Iskljuio bi obrambene mehanizme.
Znao je biti vrlo udljiv. Jednog trena bi brbljao, a onda bi pao u depresiju. To se stalno
dogaalo. Takav je bio od malih nogu. Ali trudio se promijeniti, poboljati.
Naoko je ponovno prekriila noge na kauu.
Silno se trudio, ali nije pomagalo, pa bi se zbog toga jako naljutio ili rastuio. Imao je
mnogo dobrih i lijepih osobina, ali nikad nije mogao zadobiti samopouzdanje koje mu je
trebalo.
"Moram uiniti ovo, moram promijeniti ono", stalno je tako mislio, sve do samoga kraja.
Jadan Kizuki.
Pa ipak rekao sam ja ako se uvijek trudio pokazati mi najbolju stranu, rekao bih
da je uspio. Ja sam i vidio samo njegovu najbolju stranu.
Naoko se nasmijeila. Bio bi presretan kad bi te sad mogao uti. Bio si mu jedini
prijatelj.
I on meni rekao sam. Nikad nikoga drugog nisam mogao nazvati pravim
prijateljem, ni prije ni poslije njega.
Zato mi je bilo tako lijepo s vama dvojicom. Onda sam i ja vidjela samo njegovu
najbolju stranu. Kad smo nas troje bili zajedno, mogla sam se opustiti i zaboraviti na
brige. To su mi bili najdrai trenuci. Ne znam kako je tebi bilo.
Ja sam se brinuo to ti misli rekao sam, odmahnuvi glavom.
Problem je bio to to nije moglo trajati dovijeka rekla je Naoko. Nemogue je
odrati takve savrene male kruoke. Kizuki je to znao, a i ja, a i ti. Zar ne?
Kimnuo sam glavom.
Ali da ti pravo kaem nastavila je Naoko ja sam voljela i njegovu slabu stranu.
Voljela sam je kao to sam voljela njegovu dobru stranu. U njemu nije bilo ba niega
zlobnog ni podmuklog. Bio je slab, to je sve. Pokuala sam mu to rei, ali nije mi
vjerovao. Stalno mi je govorio da je to zato to smo zajedno od tree godine. Govorio mi
je da ga predobro poznajem: da ne vidim razliku izmeu njegovih jakih strana i mana, da
su mi one sve iste. Ali nije me mogao natjerati da promijenim miljenje. I dalje sam ga
jednako voljela, i nikad me nije zanimao nitko drugi.
Naoko me pogledala s tunim osmijehom.

 I dok smo bili samo djeca, imali smo zaista neobian odnos. Kao da smo bili
spojenim nekom tjelesnom vezom. Ako bismo bili razdvojeni, neka specijalna
gravitacijska sila opet bi nas spojila. Kad smo postali cura i deko, to je bila najprirodnija
stvar na svijetu. Nismo o tome morali razmiljati ni odluivati. Poeli smo se ljubiti u
dvanaestoj a dirati u trinaestoj. Ja bih otila u njegovu sobu ili on u moju, i onda bih ga
dovela do kraja rukama. Nikad mi nije palo na pamet da smo preuranili. To se dogodilo
normalno. Ako se htio igrati s mojim grudima ili picom, uope mi nije smetalo, ili ako je
htio svriti, nisam imala nita protiv da mu pomognem u tome. Sigurna sam da bismo se
oboje okirali kad bi nas netko optuio da smo neto skrivili. Jer nismo. Samo smo inili
ono to smo trebali. Oduvijek smo jedno drugome pokazivali sve dijelove tijela, lb je bilo
gotovo kao da nam naa tijela
zajedniki pripadaju. Ali isprva smo se trudili ne ii dalje od toga. Bojali smo se da ne
zatrudnim, a tada jo nismo imali pojma kako se to sprjeava... Uglavnom, tako smo
Kizuki i ja rasli zajedno, s rukom u ruci, kao nerazdvojan par. Gotovo da nismo osjeali
pritisak seksa ni tjeskobu koja nastaje kada djeci u pubertetu naglo naraste ego. Sto se
tie seksa bili smo potpuno otvoreni, a to se tie naih ega, budui da smo ih
meusobno upijali i dijelili, nismo ih bili jako svjesni. Shvaa to hou rei?
Valjda rekao sam.
Nismo mogli podnijeti razdvojenost. Da je Kizuki poivio, sigurno bismo bili
zajedno, i voljeli se, a onda bismo polako postali nesretni.
Nesretni? Zato?
Naoko je nekoliko puta prola prstima kroz kosu, zaeljavajui je. Skinula je kopu, pa
joj je kosa pala preko lica kad je nagnula glavu.
Jer bismo morali svijetu vratiti sve dugove rekla je, podiui oi u razinu s
mojima. Bol odrastanja. Nismo platili kad smo trebali, pa su nam rauni doli na
naplatu. Zato je Kizuki to uinio, i zato sam ja ovdje. Bili smo kao djeca koja odrastaju
gola na pustom otoku. Kad bismo ogladnjeli, jednostavno bismo ubrali bananu; kad
bismo osjetili usamljenost, zaspali bismo jedno drugome u naruju. Ali takve stvari ne
traju zauvijek. Brzo smo odrasli i morali smo ui u drutvo. Zato si nam ti bio tako
vaan. Ti si bio karika koja nas je povezivala s vanjskim svijetom. Preko tebe smo se
pokuavali uklopiti u vanjski svijet to smo bolje mogli. No na kraju, naravno, nismo
uspjeli.
Kimnuo sam glavom.
Ali nemoj misliti da smo te iskoritavali. Kizuki te stvarno volio. Jednostavno se tako
dogodilo da je naa veza s tobom bila naa prva veza s bilo kim drugim. I jo je. Kizuki je
moda mrtav, ali ti si jo moja jedina veza sa svijetom vani. I kao to te Kizuki volio, i ja
te volim. Nikad te nismo htjeli povrijediti, ali vjerojatno
jesmo; vjerojatno smo u tvome srcu ostavili duboku ranu. Nikad nam nije palo na pamet
da bi se takvo to moglo dogoditi. Naoko je opet spustila glavu i zautjela.
Hej, jesmo li za alicu kakaa? ponudila je Reiko.
Moe. Ba mi se pije rekla je Naoko.
A ja bih popio malo konjaka koji sam donio, ako vam ne smeta rekao sam.
Samo izvoli rekla je Reiko. Mogu i ja malo gucnuti?
Naravno rekao sam smijui se.
Reiko je donijela dvije ae pa smo nazdravili. Onda je otila u kuhinju skuhati kakao.

 Moemo li razgovarati o neemu malo veselijem? pitala je Naoko.

Ja nisam imao nikakvu veselu temu. Pomislio sam, da je bar Smeekoulja jo tu! Taj
tip znao je nadahnuti cijeli niz pria. Nekoliko takvih pria sve bi oraspoloilo. Nisam
mogao nita drugo doli nairoko prepriavati kako su deki u domu odvratni. Bilo mi je
muka od same prie o neemu tako odurnom, ali Naoko i Reiko su se praktiki previjale
od smijeha, njima je sve to bilo tako novo. Zatim je Reiko oponaala duevne bolesnike. I
to je bilo vrlo zabavno. Naoko je poslije jedanaest postala pospana, pa je Reiko razvukla
kau i dala mi jastuk, posteljinu i deke.
Ako ti usred noi doe da nekoga siluje, nemoj zgrabiti krivu rekla je.
Nenaborano tijelo na lijevom krevetu, to ti je Naoko.
Lae! Ja spavam na desnome rekla je Naoko.
Reiko je dodala Inae, uredila sam da sutra preskoimo dio popodnevnih obveza.
Mogli bismo nas troje otii na mali izlet. Znam lijepo mjestace tu u blizini.
Dobra ideja rekao sam.
ene su naizmjence oprale zube i povukle se u spavau sobu. Ja sam natoio konjak i
ispruio se na kauu, prevrui u glavi dnevne dogaaje od jutra do veeri. inilo mi se
da je dan bio
uasno dug. Soba se i dalje bjelasala na mjeseini. Osim to bi tu i tamo tiho zakripio
krevet, iz spavae sobe u kojoj su leale Naoko i Reiko jedva da se uo zvuk. Kad sam
sklopio oi, kroz tamu kao da su poeli plutati siuni dijagramski oblici, i moje ui
osjetile su u zraku zaostale vibracije Reikine gitare, ali ni jedno ni drugo nije potrajalo.
Stigao je san i ponio me u hrpu toplog mulja. Sanjao sam o alosnim vrbama. S obje
strane planinskog puteljka nizale su se alosne vrbe. Nevjerojatna koliina vrba. Puhao je
prilino otar vjetri, ali grane vrba nisu se ni zanjihale. Zato je tako? pitao sam se, a
onda sam vidio da se za svaku granu svakog stabla dre siune ptiice. Njihova teina
drala je grane nepominima. Dograbio sam tap i njime udario oblinju granu, nadajui
se da u otjerati ptice i omoguiti grani da se zanjie. Ali nisu htjele otii. Umjesto da
odlete, pretvorile su se u pticolike metalne komade koji su s trijeskom pali na zemlju.
Kad sam otvorio oi, inilo mi se da gledam nastavak svog sna. Mjeseina je punila sobu
istom mekom bijelom svjetlou. Nagonski, uspravio sam se u krevetu i poeo traiti
metalne ptice, kojih, naravno, nije bilo. Umjesto toga u dnu kreveta vidio sam Naoko
kako sjedi, nepomino, sama, zagledana kroz prozor. Na skupljena koljena naslonila je
bradu, podsjeala je na gladno siroe. Potraio sam sat koji sam ostavio kraj kreveta, ali
nije bio ondje gdje je trebao biti. Iz kuta pod kojim je padala mjeseina nagaao sam da
mora biti oko dva ili tri ujutro. Osjetio sam kako me mori e, ali odluio sam ostati
nepomian i gledati Naoko. Imala je istu onu plavu spavaicu u kojoj sam je vidio ranije,
a na jednoj strani kosu joj je pridravala kopa u obliku leptira, otkrivajui ljepotu
njezina lica na mjeseini. udno, pomislio sam, prije nego je legla skinula je kopu.
Naoko je ostala ukoeno sjediti, nalik na malu nonu ivotinjicu koju je mjeseina
izmamila van. Smjer svjetla prenaglasio je siluetu njezinih usnica. Naizgled silno krhka i
ranjiva, silueta je gotovo neprimjetno pulsirala u ritmu njezina srca ili gibanja
njezina unutarnjeg srca, kao da ape bezglasne rijei upuene tami.
Progutao sam slinu ne bih li tako ublaio e, ali u nonome miru taj se um uinio
silnim. Kao da joj je to bio znak, Naoko je ustala i tiho krenula prema uzglavlju moga
kreveta, uz jedva ujno utanje spavaice. Kleknula je na pod kraj moga jastuka, oiju

prikovanih za moje. Uzvratio sam joj pogled, ali njezine mi oi nita nisu govorile.
Neobino prozirne, sliile su prozorima u neki drugi svijet, ali koliko god da sam zurio u
njihove dubine, nisam vidio nita. Izmeu naih lica bilo je tek desetak pedalja, ali ona je
od mene bila udaljena svjetlosnim godinama.
Pruio sam ruku da je dotaknem, ali Naoko je ustuknula, a usnice su joj blago zadrhtale.
Trenutak kasnije podigla je ruke i polako poela otkopavati dugmad na spavaici. Bilo
ih je sveukupno sedam. Osjeao sam kao da i dalje sanjam dok sam gledao njezine
tanane, draesne prste kako otkopavaju dugme po dugme, odozgo nadolje. Sedam malih
bijelih dugmeta: kad ih je sve otkopala, Naoko je svukla haljetak preko ramena i posve
ga zbacila, kao kukac koji odbacuje svoju oklop. Ispod njega nije nosila nita. Na sebi je
sad imala samo kopu s leptirom. Onako gola, kleala je kraj kreveta i gledala me.
Okupano blagom mjeseinom, Naokino tijelo sjalo se poput novoroene puti i svojim
sjajem diralo u srce. Kad bi se pomaknula - a njezine su kretnje bile gotovo neprimjetne igra svjetlosti i sjene profinjeno bi za-titrala. Nabujale obline njezinih grudi, njezine
siune bradavice, urez njezina pupka, njezine bedrene kosti i stidne dlaice, svi su oni
bacali zrnate sjene, iji su se oblici mijenjali poput valia to mrekaju mirnu povrinu
jezera.
Kakva savrena put! pomislio sam. Otkad Naoko ima takvo savreno tijelo? Sto se
dogodilo s tijelom koje sam proljetos drao u naruju?
One noi dok sam je njeno svlaio uplakanu, Naokino tijelo ostavilo je na mene dojam
nesavrenosti. Grudi su joj djelovale
tvrdo, bradavice na udan nain ispupene, kukovi neobino ukoeni. Bez daljnjega, bila
je lijepa djevojka, a tijelo joj je bilo divno i zamamno. One me noi uzbudilo i ponijelo
golemom silinom. No ipak, dok sam grlio, milovao i ljubio njezinu golu put, bio sam
udno i mono svjestan neravnotee i nezgrapnosti ljudskoga tijela. Dok sam drao
Naoko u naruju, elio sam joj objasniti: "]a s tobom vodim ljubav. U tebi sam. Ali to
zapravo nije nita. Nema veze. To je samo zdruivanje dvaju tijela. Mi samo jedno
drugome govorimo stvari koje se mogu izrei samo trljanjem dvaju nesavrenih komada
puti. Na taj nain dijelimo svoju nesavrenost." Ali naravno, nikad tako neto ne bih
mogao rei i nadati se da u biti shvaen. Zato sam je samo nastavio vrsto grliti. I dok
sam je grlio, u njezinu sam tijelu utio nekakvo kamenito strano tijelo, neki dodatak
kojemu se nikad ne bih mogao primaknuti. A taj osjeaj istodobno je ispunjavao moje
srce osjeajima prema Naoko i mojoj erekciji podario zastraujuu otrinu.
No tijelo koje mi je Naoko sad iznijela na vidjelo nije bilo ni nalik onome koje sam te
noi grlio. Ova put prola je kroz brojne promjene ne bi li se ponovno rodila u svom
svojemu savrenstvu pod svjetlom Mjeseca. Od Kizukijeve smrti nestao je svaki znak
djevojake punanosti, a zamijenila ju je put zrele ene. Naokina tjelesna ljepota sada je
bila tako savrena da u meni nije budila nikakvu spolnu elju. Sve to sam mogao bilo je
netremice gledati, preneraeno, u te draesne obline struka i bokova, u zaobljenu rasko
grudi, u vitak trbuh koji se njeno gibao sa svakim udahom, te meku, crnu pubinu sjenu
podno njega.
Na taj mi je nain podastirala svoju golotinju moda pet minuta, sve dok se naposljetku
opet nije umotala u spavaicu i zakopala je odozgo nadolje. im je posljednje dugme
bilo na mjestu, ustala je i tiho kliznula prema spavaoj sobi, neujno otvorila vrata i
nestala.

Dugo sam ostao leati kao ukopan, sve dok mi nije palo na pamet da ustanem iz kreveta.
Naao sam sat koji je bio pao na
pod i okrenuo ga naspram svjetlosti Mjeseca. Bilo je 3.40. Otiao sam u kuhinju i popio
nekoliko aa vode, da bih se opet ispruio u krevet, ali san mi nije dolazio na oi sve dok
jutarnje sunce nije zavirilo u svaki kutak sobe i rastjeralo i posljednji traak blijeda
mjeseeva sjaja. Bio sam na rubu sna kad je ula Reiko i pljesnula me po obrazu, viui:
"Dobro jutro! Dobro jutro!"
Dok je Reiko slagala kau, Naoko je otila u kuhinju i poela pripremati doruak.
Nasmijeila mi se i poeljela mi dobro jutro.
Dobro jutro odgovorio sam. Stajao sam po strani i gledao je dok je stavljala vodu
da zavrije i rezala kruh na krike, sve vrijeme pjevuei, ali u njezinu dranju nisam
mogao naslutiti nita to bi ukazivalo da mi je prethodne noi pokazala svoje golo tijelo.
Oi su ti crvene rekla mi je dok je nalijevala kavu. Jesi li dobro?
Probudio sam se usred noi i nisam vie mogao zaspati.
Sigurno smo hrkale rekla je Reiko.
Nimalo rekao sam.
Dobro onda rekla je Naoko.
To kae samo zato to je pristojan rekla je Reiko zijevajui.
Isprva sam pomislio da se Naoko srami ili da glumi nevinace zbog Reiko, ali njezino
ponaanje nije se promijenilo ni kad je Reiko na trenutak izila iz sobe, a oi su joj bile
uobiajeno prozrane.
Kako si ti spavala? pitao sam Naoko.
Kao top odgovorila mi je s lakoom. Imala je jednostavnu iglu za kosu, bez
ikakva ukrasa.
Nisam znao kako to protumaiti, i za sve vrijeme doruka osjeao sam se isto. Dok sam
mazao maslac na kruh ili ljutio jaje, stalno sam dobacivao poglede Naoko, traei neki
znak.
Zato me stalno tako gleda? pitala je s osmijehom.
Mislim da je zaljubljen u nekoga rekla je Reiko.
I
L.
Jesi li zaljubljen u nekoga? pitala me Naoko.
Moe biti rekao sam ja, uzvraajui joj osmijeh. Kad su se njih dvije poele aliti
na moj raun, odustao sam od razmiljanja
0 onome to se te noi dogodilo i usredotoio se na kruh i kavu. Nakon doruka, Reiko i
Naoko rekle su da idu hraniti ptice u
ptinjaku. Ponudio sam se da poem s njima. Presvukle su se u traperice i radne koulje,
te bijele gumene izme. Smjeten u malenom parku iza teniskih terena, ptinjak je bio
opskrbljen svim vrstama peradi, od kokoi i golubova do pauna i papiga, a oko njega su
bile lijehe s cvijeem, ukrasno grmlje i klupe. Dvojica mukaraca etrdesetih godina, po
svemu sudei takoer pacijenti sanatorija, grabljali su lie koje je opalo po stazama.
ene su im prile da im poele dobro jutro, a Reiko ih je nasmijala jo jednom svojom
alom. U cvjetnim lijehama cvjetale su kozmeje, a ukrasno grmlje bilo je izvanredno
dobro njegovano. Ugledavi Reiko, ptice su poele agoriti i letjeti unutar kaveza.
Ona je ula u kuicu kraj kaveza i izila nosei torbu s hranom

1 vrtno crijevo. Naoko je privrstila crijevo na slavinu i odvrnula vodu. Pazei da im

koja ptica ne pobjegne, obje su hitro ule u kavez; Naoko je mlazom vode istila
prljavtinu a Reiko ribala dno kaveza partviom. Sitne kapljice vode presijavale su se pod
bljetavim zrakama jutarnjeg sunca. Paunovi su leprali po kavezu kako ih ne bi
poprskala voda. Jedna purica digla je glavu i pogledala me mrko poput nekakva
muiavog starca, a papiga na preki iznad mene izrazila je svoje negodovanje krianjem
i lepe-tanjem krila. Reiko je mijauknula papigi, koja se nato pokunjeno oduljala u
najdalji kut, ali ubrzo je poela dozivati Hvala! Ludo! Seronja!
Pitam se tko ga je nauio takve izraze? rekla je Naoko s uzdahom.
Ja nisam rekla je Reiko. Ja to nikad ne bih. Opet je poela mijaukati, i
papiga je umuknula.
Smijui se, Reiko je objasnila Frajer se jednom namjerio na maku. Sad ih se smrtno
boji.
Kad su zavrile s ienjem, odloile su orue i poele puniti hranilice. ljapkajui po
lokvicama na podu, purica se zajurila prema svojoj hranilici i zabila glavu unutra, previe
zaokupljena hranom da bi se obazirala na Naokino tupkanje po repu.
Svako jutro ovo radi? pitao sam Naoko.
Svako jutro! rekla je. Ovaj posao obino daju novim enama. Tako je lak.
Hoe vidjeti zeeve?
Moe rekao sam. Kuninjak je bio iza ptinjaka. Unutra je lealo desetak zeeva;
spavali su na slami. Naoko je poistila njihov izmet, stavila im hranu u kutiju i podigla
jedno mladune, trljajui ga o obraz.
Nije li presladak? ushieno je rekla. Dala mi je da ga drim. Topla krznena loptica
uurila se u mojim rukama, trza-jui nosiem.
Ne brini se, nee ti nita rekla je ona zecu, gladei ga po glavi prstom i smijeei
mi se. Bio je to tako blistav osmijeh, bez i jednog traka tuge, da sam se morao i sam
nasmijeiti. A to je znailo ono noas s Naoko? pitao sam se. Zasigurno sam znao da je
to bila prava Naoko, a ne san: nedvojbeno se svukla i pokazala mi svoje golo tijelo.
Reiko je zvidala neku simpatinu verziju Proud Mary dok je trpala sakupljen otpad u
plastinu vreicu i vezivala je pri vrhu. Pomogao sam im da ponesu orue i vreu s
hranom do kuice.
Jutro je moje omiljeno doba dana rekla je Naoko. Kao da sve poinje iznova,
sve ispoetka. Oko podneva postanem tuna, a mrzim kad zalazi Sunce. Dan za danom
proivljavam te osjeaje.
I dok proivljavate te osjeaje, vi mlaarija starite poput mene rekla je Reiko s
osmijehom. Mislite o tome kako je sada jutro ili no, i jo se ne okrenete, a ve ste
stari.
Ali ti voli starjeti rekla je Naoko.
Ba i ne rekla je Reiko. Ali svakako ne bih htjela opet biti mlada.
Zato? pitao sam.
Jer je to takva gnjavaa! rekla je. Onda je ubacila metlu u kuicu i zatvorila vrata,
sve vrijeme zviduui Proud Mary.
U stanu su ene izule izme i obule tenisice, te rekle da idu na farmu. Reiko je predloila
da ostanem itati ili neto slino, jer mi ne bi bilo zanimljivo gledati kako rade, a oni to
rade u skupini. A dok eka, moe oprati hrpu prljavog rublja koje smo ostavile kraj
umivaonika dodala je.

 alite se rekao sam, zateen.

Naravno da se alim nasmijala se. Ba si sladak. Zar ne, Naoko?
Stvarno jest rekla je Naoko.
Uit u njemaki rekao sam s uzdahom.
Da, radi zadau, budi dobar rekla je Reiko. Vratit emo se prije ruka.
Izile su kikoui se. uo sam korake i glasove mnotva ljudi koji su prolazili dolje.
Uao sam u kupaonicu i opet se umio, a onda posudio gric-kalicu i podrezao nokte. Za
kupaonicu kojom se koriste dvije ene, prostorija je bila nevjerojatno jednostavna. Osim
uredno poslaganih boica krema za ienje, balzama za usta i krema za sunanje, u njoj
nije bilo gotovo niega to bi se moglo nazvati kozmetikom. Kad sam zavrio s rezanjem
noktiju, napravio sam si kavu i popio je za kuhinjskim stolom, nad otvorenom knjigom iz
njemakoga. Skinuvi se u majicu kratkih rukava u suncem ispunjenoj kuhinji, dao sam
se na memoriranje svih oblika iz gramatike tablice, a onda me obuzeo udan osjeaj.
Uinilo mi se da nepravilne njemake glagole od ovog kuhinjskog stola razdvaja najvea
zamisliva razdaljina.
Dvije ene vratile su se s farme u pola dvanaest, naizmjence se istuirale i presvukle u
istu odjeu. Svi troje krenuli smo na ruak u blagovaonicu, a onda odetali do ulaza.
Ovaj put u stra-arskoj kuici bio je slubenik na dunosti. Sjedio je za stolom i jeo
ruak koji su mu vjerojatno donijeli iz menze. S tranzistora na
polici ula se stara sentimentalna pop melodija. Prijateljski nam je mahnuo u znak
pozdrava dok smo se pribliavali, i mi smo otpozdravili njemu.
Reiko mu je objasnila da idemo proetati izvan kruga ustanove i da emo se vratiti za tri
sata.
Ba fino rekao je. Imate sree s vremenom. Ali klonite se ceste kroz dolinu.
Blato je od onog pljuska. Sve drugo je u redu.
Reiko je upisala svoje i Naokino ime u knjigu, kao i datum i vrijeme.
Lijepo se provedite rekao je straar. I uvajte se.
Fin ovjek rekao sam.
Nije mu ovdje sve u redu rekla je Reiko, pokazujui na glavu.
Sto se tie vremena, meutim, imao je pravo. Nebo je bilo svjee isprano i plavo, a na
nebeskom svodu drao se tek trag bijelog oblaka nalik na tanku prugu slikarske boje.
Neko vrijeme hodali smo kraj niskog kamenog zida Hostela Ami, a onda smo se odmakli
i poeli penjati strmom, uskom stazicom, hodajui u koloni. Reiko je ila prva, Naoko u
sredini, a ja sam bio na zaelju. Reiko se uspinjala sigurnim korakom, kao ena koja
poznaje svaki kutak svake planine u okolici. Koncentrirali smo se na hodanje, jedva
razmjenjujui pokoju rije. Naoko je imala tamnoplave traperice i bijelu bluzu, a jaknu je
nosila u ruci. Gledao sam njezinu dugu ravnu kosu kako se njie lijevo-desno na spoju s
ramenima. Svako malo bi se osvrnula i dobacila mi pogled, smijeei se kad bi nam se
oi susrele. Staza se penjala tako visoko da me ve gotovo hvatala vrtoglavica, ali Reiko
nije usporavala korak. Naoko je urila da odri korak s njom, briui znoj s lica. Kako se
ve dulje vremena nisam uputao u takve aktivnosti u prirodi, ubrzo sam se zadihao.
Vi ovo esto radite? pitao sam Naoko.
Moda jednom na tjedan odgovorila je. Mui se?
Malo rekao sam.
Jo malo i stigli smo rekla je Reiko. Ovo su dvije treine puta. Hajde, deko si,
nisi?

 Da, ali nisam u formi.

Stalno se igra s curicama promrmljala je Naoko, kao sebi u bradu.
Htio sam joj odgovoriti, ali bio sam previe zapuhan da bih govorio. Svako malo crvene
ptice s kukmama na glavi prhnule bi preko nae staze, blistajui se nasuprot plavetnilu
neba. Polja oko nas bila su puna bijelog, plavog i utog cvijea, i posvuda su zujale
pele. Kreui se korak po korak, nisam mislio ni na to drugo osim na prizor koji mi je
bio pred oima.
Nakon jo deset minuta nagib se smanjio i stigli smo do neke visoravni. Ondje smo se
odmorili, otrli znoj, doli do daha i popili vode iz boca. Reiko je pronala neki list i od
njega napravila zvidaljku.
Zaavi meu visok ustalasan gusti, staza se poela lagano sputati. Hodali smo jo
nekih petnaest minuta, a onda proli kroz selo. Tu od ljudi nije bilo ni traga, a svih
desetak kua bile su u razliitim stadijima propadanja. Meu kuama je rasla trava koja
je dopirala ak do struka, a suhe bijele grudice golubljeg izmeta lijepile su se za rupe u
zidu. Na jednoj ruevnoj graevini preivjeli su samo stupovi, dok su druge djelovale kao
da se u njima moe ivjeti im se otvore aluzine. Te mrtve, tihe kue tiskale su se s obje
strane ceste dok smo prolazili.
Ljudi su do prije sedam-osam godina jo ivjeli u ovom selu obavijestila me
Reiko. Tu okolo bile su oranice. Ali svi se
pokupili. ivot je jednostavno bio preteak. Kad bi snijeg zimi zapadao, bili su u klopci.
A zemlja nije ba naroito plodna. U gradu bolje ive.
Kakva teta rekao sam. Neke kue izgledaju savreno upotrebljivo.
Jedno vrijeme tu su pokuali ivjeti neki hipiji, ali odustali su. Zime su im bile
preotre.
Malo dalje od sela naili smo na veliko ograeno podruje koje je nalikovalo panjaku.
Daleko na drugoj strani ugledao sam nekoliko konja kako pasu. Ili smo du linije
ograde, kadli je do nas dotrao veliki pas, maui repom. Stao je na stranje noge i
naslonio se na Reiko, njukajui joj lice, a onda je zaigrano skoio na Naoko. Zazvidao
sam pa je priao meni i poeo mi lizati ruku svojim dugim jezikom.
Naoko je potapala psa po glavi i objasnila da pripada panjaku. Kladim se da ima
ve dvadesetak godina rekla je. Zubi su mu tako loi da ne moe gristi nita tvrdo.
Cijeli dan spava pred duanom, a kad uje korake, dotri.
Reiko je iz ruksaka izvadila ostatak sira. Nanjuivi ga, pas je doskoio do nje i stao
mljaskati.
Ovog momka neemo jo dugo moi gledati rekla je Reiko, tapui psa po glavi.
Sredinom listopada potrpaju konje i krave u kamione i odvedu ih dolje u staju. Putaju
ih da pasu jedino ljeti, kad se otvara nekakva kavana za turiste. "Turiste"! Moda
dvadeset planinara dnevno. Hej, idemo neto popiti?
Dobra ideja rekao sam.
Pas nas je poveo do kavane, male bijele kue koja je sprijeda imala trijem, a sa strehe joj
je visio izblijedjeli natpis u obliku kavene alice. Odveo nas je uza stube i ispruio se na
trijemu, kiljei. Kad smo posjedali oko stola, izila je djevojka s konjskim repom,
odjevena u gornji dio trenirke i bijele traperice, i pozdravila Reiko i Naoko kao da su
stare prijateljice.
Ovo je Naokin prijatelj rekla je Reiko predstavljajui me.
Drago mi je rekla je ona.

 I meni odgovorio sam.

Dok su tri ene razmjenjivale neobvezne komentare, ja sam ispod stola milovao psa po
vratu. Imao je tvrd, ilav vrat od starosti. Kad sam ga poeao po kvrgavim mjestima, pas
je zatvorio oi i uzdahnuo od zadovoljstva.
Kako se zove? pitao sam djevojku.
Pepe rekla je.
Zdravo, Pepe rekao sam psu, ali nije se ni maknuo s mjesta.
Nagluh je rekla je djevojka. Mora mu glasnije govoriti ili te nee uti.
Pepe! povikao sam. Pas je otvorio oi i smjesta se pozorno osvrnuo oko sebe,
zalajavi.
Nita nije, Pepe rekla je djevojka. Samo ti spavaj da due ivi. Pepe je opet
kljoknuo kraj mojih nogu.
Naoko i Reiko naruile su au hladnog mlijeka, a ja sam zatraio pivo.
Idemo sluati radio rekla je Reiko. Djevojka je ukljuila pojaalo i nala neku FM
radiopostaju. Pjevali su Blood, Sweat and Tears, pjesmu Spinning Wheel.
Reiko se na licu vidjelo zadovoljstvo. Eto, zato smo ovdje! U sobi nemamo radio, pa
ako s vremena na vrijeme ne doemo ovamo, ja nemam blage veze to se vani slua!
Ti ovdje spava? pitao sam djevojku.
Ma kakvi! nasmijala se ona. Umrla bih od usamljenosti da ovdje prenoim.
Slubenik iz ispae me vozi u grad, a ujutro doem natrag. Pokazala je na kamionet s
pogonom na sva etiri, parkiran ispred oblinjeg ureda za ispau.
Ubrzo e na godinji, zar ne? pitala je Reiko.
Da, uskoro emo zatvoriti rekla je djevojka. Reiko joj je ponudila cigaretu pa su
zapalile.
Nedostajat e mi rekla je Reiko.
Ali vraam se u svibnju rekla je djevojka smijui se.
Na radiju su krenuli Cream s pjesmom White Room. Nakon promidbene poruke, doao
je red na Simona i Garfunkela i Scarborough Fair.
Ova mi se svia rekla je Reiko kad je pjesma zavrila.
Gledao sam film rekao sam.
Tko glumi?
Dustin Hoffman.
Ne znam tko je to rekla je, tuno odmahnuvi glavom. Svijet se mijenja kao
lud, a ja ne znam to se dogaa.
Zamolila je djevojku da joj donese gitaru. Odmah rekla je djevojka, ugasila radio i
donijela neku staru gitaru. Pas je podigao glavu i onjuio je.
To se ne jede rekla je Reiko, toboe strogo. Pred nama su se prostirale planine, a
njihovo grebenje otro je upiralo u nebo.
Ovo je kao neki prizor iz Moje pjesme, moji snovi rekao sam Reiko dok se ona
utimavala.
Sto je to? upitala je.
Prebirala je po icama traei prvi akord za Scarborough Fair. Oito je prvi put svirala tu
pjesmu, ali nakon nekoliko neuspjenih poetaka odsvirala ju je do kraja, bez zastajanja.
Do treeg puta imala ju je u prstima, i ak je poela improvizirati. Dobro uho rekla
mi je, namigujui. Ako neto ujem tri puta, obino to mogu i odsvirati.

Tiho pjevuei melodiju, odsvirala je cijeli Scarborough Fair. Zapljeskali smo joj, a
Reiko je uzvratila naklonom glave, kako i dolikuje.
Za Mozartov koncert dobivala sam vie aplauza rekla je. Ako odsvira Here Comes
the Sun od Beatlesa, kua je asti
mlijekom, rekla je djevojka. Reiko je u znak odobravanja podigla palac i zapjevala. Glas
joj nije bio pun, od previe puenja postao je pomalo hrapav, ali bio je to lijep glas koji je
naprosto plijenio. Gotovo da sam osjetio kako doista ponovno izlazi Sunce dok sam ondje
sjedio, pio pivo i gledao planine. Bio je to njean, topao osjeaj.
Reiko je vratila gitaru i zamolila da opet puste radio. Onda je predloila Naoko i meni da
se sat vremena nasamo proeemo oko jezera.
Ja bih jo malo sluala radio i druila se s njom. Ako se vratite do tri, to je u redu.
Zar smijemo tako dugo biti zajedno sami?
Pa, to je zapravo protiv pravila, ali k vragu sve. Nisam ja gart ;,
dedama. I meni treba odmor. A ti si doao ak iz Tokija, sigurno imate hrpu stvari o
kojima elite razgovarati. Dok je govorila, Reiko je pripalila novu cigaretu.
Idemo rekla je Naoko i ustala.
Poao sam za njom. Pas se probudio i neko vrijeme iao za nama, ali ubrzo mu je
dosadilo pa se vratio na trijem. Polako smo se zaputili ravnom stazom uz ogradu
panjaka. Naoko bi me svako malo uhvatila za ruku ili pod ruku.
Ovo je slino kao nekada, zar ne? rekla je.
Nije to bilo "nekada"! nasmijao sam se. To je bilo proljetos! Ako je to
"nekada", onda je ono otprije deset godina prapovijest!
I djeluje mi kao prapovijest rekla je Naoko. Nego, oprosti za ono sino. Ne
znam, bila sam sva ivana. Stvarno nisam to trebala uiniti nakon to si doao ak iz
Tokija.
Nema veze rekao sam. Oboje imamo mnogo osjeaja koje moramo otvoreno
izraziti. Dakle, ako eli nekoga odalamiti tim osjeajima, odalami mene. Onda emo
jedno drugo bolje shvaati.
I ako me bolje shvati, to onda?
Ne razumije, zar ne? rekao sam. Nije bitno to e onda biti. Neki ljudi uivaju
u itanju eljeznikih rasporeda i samo to rade po cijele dane. Neki od ibica izrauju
goleme makete brodova. Zato onda na svijetu ne bi postojao ovjek koji te pokuava
shvatiti i u tome uiva?
Neto kao hobi? rekla je ona zainteresirano.
Pa da, to bi se moglo nazvati hobijem. Veina normalnih ljudi nazvali bi to
prijateljstvom ili ljubavlju ili tako neto, ali ako ti to eli zvati hobijem, i to je u redu.
Reci kazala je Naoko i tebi se sviao Kizuki, zar ne? . Naravno rekao
sam.
A Reiko?
Jako mi se svia rekao sam. Zbilja je draga.
Kako to da ti se uvijek sviaju takvi ljudi - hou rei, ljudi
kao mi? Svi smo udni, uvrnuti, utapamo se - i ja, i Kizuki, i Reiko. Zato ti se ne sviaju
normalniji ljudi?
Jer ja vas tako ne vidim rekao sam nakon kraeg razmiljanja. Ja tebe, Kizukija
i Reiko ne smatram ni u kom smislu

"uvrnutima". Za mene su uvrnuti oni vani, oni koji jure okolo.

Ali mi jesmo uvrnuti rekla je Naoko. Ja to vidim. Hodali smo utke. Staza se
odmaknula od ograde i uvela nas u
kruno travnato polje obrubljeno drveem, nalik na jezerce.
Katkad se usred noi probudim strano uplaena rekla je Naoko, stiui se uz
moju ruku. Bojim se da nikad vie neu biti dobro. Da u uvijek ostati ovako
uvrnuta, da u ovdje ostarjeti
i uvenuti. Spopadne me takva jeza da se sva iznutra sledim. Uasno je.. .tako hladno...
Obgrlio sam je rukom i privukao blie.
ini mi se kao da me Kizuki iz tame doziva i prua mi ruku: "Hej, Naoko, ne
moemo vie biti ovako razdvojeni." Kad ga ujem da to govori, ne znam to uiniti.
I to onda ini?
Pa...ali nemoj ovo krivo shvatiti.
Dobro, neu.
Kaem Reiko da me zagrli. Probudim je, uvueni joj se u krevet i u naruje. I plaem.
Onda me ona miluje dok se taj led ne otopi i dok se opet ne zgrijem. Misli da je to
perverzno?
Nije. Ali volio bih da te ja mogu grliti rekao sam.
Pa grli me onda. Sada. Tu.
Sjeli smo na suhu travu livade i zagrlili se. Oko nas je bila visoka trava, i nismo vidjeli
nita osim neba i oblaka iznad nas. Njeno sam polegnuo Naoko i uzeo je u naruje. Bila
je meka i topla, i njezine su me ruke prigrlile. Poljubili smo se istinski osjeajno.
Reci mi neto, Toru proaptala mi je Naoko u uho.
to? pitao sam.
eli li spavati sa mnom?
Naravno da elim rekao sam.
Moe li ekati?
Naravno da mogu.
Prije nego to opet uinimo, elim se malo oporaviti. elim postati osoba koja e biti
vrednija toga tvog hobija. Hoe li me priekati?
Naravno da u priekati.
Je li ti se sada digao?
Misli na moj taban?
Blesane zakikotala se Naoko.
Ako me pita imam li erekciju, naravno da imam.
Daj budi ljubazan i prestani govoriti "naravno".
Dobro, prestat u.
Je li to teko?
to?
Kada ti se tako digne.
Teko?
Mislim, pati li se?
Ovisi kako gleda na to.
Hoe da ti pomognem da ti bude lake?
Rukom?
A-ha. Da ti iskreno kaem rekla je Naoko bode me otkako smo legli. Boli.

Odmaknuo sam kukove. Bolje?

Hvala.
Zna to? rekao sam.
to?
Hajde ipak.
Dobro rekla je s blagim osmijehom. Onda mi je otkopala zatvara na hlaama i
uzela moj kruti penis u ruku.
Topao je rekla je.
Poela je micati rukom, ali ja sam je zaustavio i otkopao joj bluzu, te posegnuo otraga
da joj otkopam grudnjak. Poljubio sam njezine meke ruiaste bradavice. Zatvorila je
oi i polako poela micati prstima.
Hej, dobro ti to ide rekao sam.
Daj budi dobar i zaepi rekla je Naoko.
Nakon to sam svrio, zagrlio sam je i opet poljubio. Naoko je zakopala grudnjak i
bluzu, a ja zatvara.
Hoe li ti sada biti lake hodati? pitala je.
Za sve si ti zasluna.
Pa, onda, mladi gospodine, ako vam je po volji, hoemo li jo malo proetati?
Dapae.
Zaputili smo se smo preko livade, kroz komad neposjeene ume, te preko jo jedne
livade. Naoko je govorila o svojoj pokojnoj sestri, objasnivi mi da je to malo kome
spomenula, ali osjea da bi meni morala ispriati.
Bila je est godina starija od mene, po karakteru smo bile sasvim razliite, ali
svejedno smo bile vrlo bliske. Nikad se nismo posvaale, nijednom. Istina je. Naravno,
uz tako veliku razliku u godinama, nismo ni imale oko ega.
Njezina sestra bila je jedna od onih djevojaka uspjenih u svemu - superstudentica,
supersportaica, omiljena, probitana, ljubazna, izravna, voljeli su je deki, voljeli su je
nastavnici, zidovi su joj bili puni pohvalnica. U svakoj koli postoji takva djevojka.
Ne govorim ovo zato to mi je sestra, ali ona nikad nije dopustila da je to pokvari, da
postane umiljena ili da se pone praviti vana. Jednostavno, to god si joj dao da uini,
ona bi to prirodnom sposobnou uinila bolje od svih drugih.
I zato sam kad sam bila mala odluila da u ja biti slatka curica. Dok je govorila,
Naoko je frkala vlat sladorovca. Hou rei, razumije, cijelo djetinjstvo sluala sam
kako je ona pametna, kako joj dobro idu sportovi, kako je omiljena. Naravno da sam
pretpostavila kako se nikad neu moi mjeriti s njom. Ali kako sam bar u licu bila malo
ljepa od nje, mama i tata su valjda odluili kako e me odgojiti da budem slatka. Od
samog poetka upisali su me u takvu kolu. Odijevali su mi barunaste haljinice, bluzice s
volanima, lakirane cipelice, vodili na satove glasovira
i balet. Zbog toga je sestra bila jo lua za mnom - zna ve: ja sam bila njezina preslatka
sestrica. Davala mi je preslatke darove, vodila me svuda sa sobom, pomagala mi sa
zadaom. ak me vodila na sastanke s dekima. Bolju stariju sestru nitko ne bi mogao
poeljeti.
Nitko nije znao zato se ubila. Isto kao i Kizuki. Potpuno isto. I njoj je bilo
sedamnaest, i nikad nije ni najmanjim znakom dala nasluti da e poiniti samoubojstvo.
Nije ostavila ni poruku. Zbilja, sve isto, zar ne?
Tako zvui.

 Svi su govorili da je bila previe pametna ili da je proitala previe knjiga. Ona je
zaista puno itala. Imala je tone knjiga. Nakon njezine smrti i ja sam ih gomilu proitala,
bilo je tako tuno. Na marginama su bile njezine zabiljeke, izmeu listova preano
cvijee, pisma od mladia, i kad god bih na tako neto naila rasplakala bih se. Puno
sam plakala.
Naoko je na nekoliko trenutaka zautjela i opet poela frkati travu.
Uvijek je sve obavljala sama. Nikad ni od koga nije traila savjet ni pomo. Mislim
da to nije bila stvar ponosa. Jednostavno je postupala onako kako joj se inilo prirodno.
Mama i tata navikli su se na to i mislili su da e biti dobro ako je puste na miru. Ja sam
se za savjete obraala sestri i ona bi mi uvijek pomogla, ali sama se nikome nije
obraala. Uvijek bi uinila ono to treba, i to sama. Nikad nije bila ljuta ili
neraspoloena. Bilo je ba tako, kaem ti, ne pretjerujem. Veina cura kad imaju
menstruaciju ili neto drugo postanu mrzovoljne i istresaju se na drugima, ali ona nije
inila ak ni to. Umjesto da postane zlovoljna, jako bi se smirila. To joj se dogaalo
moda jednom u dva-tri mjeseca: zatvorila bi se u sobu i ostala u krevetu, ne bi otila u
kolu, jedva da je ita jela, pogasila bi svjetla i iskljuila se. Ali nije bila mrzovoljna. Kad
bih se vratila iz kole, pozvala bi me u svoju sobu, posjela kraj sebe i pitala kako sam
provela dan. Ja bih joj ispriala svaku sitnicu - recimo, to sam se sve igrala s
prijateljicama, ili
I
to je rekla uiteljica, ili kakve sam dobila ocjene, takve stvari. Ona bi pomno sluala,
davala bi komentare i prijedloge, ali im bih ja otila - igrati se s prijateljicom, ili na sat
baleta - opet bi se iskljuila. Nakon dva dana iz ista mira bi se trgnula i otila u kolu.
To je trajalo moda etiri godine. Mama i tata isprva su se brinuli, mislim da su ili
lijeniku traiti savjet, ali, hou rei, ona bi poslije dva dana bila sasvim dobro, pa su
mislili da e proi samo od sebe ako je puste na miru, bila je tako vedra, uravnoteena
djevojica.
No nakon njezine smrti ula sam roditelje kako razgovaraju o tatinom mlaem bratu
koji je preminuo prije mnogo godina. I on je bio vedar i bistar, ali zatvorio se u kuu na
etiri godine - od svoje sedamnaeste do dvadeset i prve godine. A onda je najednom
jednoga dana otiao od doma i skoio pod vlak. Tata je rekao:
"Moda nam je to u krvi s moje strane."
Dok je Naoko govorila, prsti su joj nesvjesno ehali perjanicu sladorovca, rasipajui
vlakanca u vjetar. Kad je peteljka ostala gola, omotala ju je oko prsta.
Ja sam nala sestru mrtvu nastavila je. Ujesen, kad sam bila u prvom razredu. U
studenome. Bio je tmuran, kiovit dan. Sestra je tada bila u estom razredu. Vratila sam
se doma sa sata glasovira u pola sedam, mama je spremala veeru. Rekla mi je neka
kaem sestri da je gotova. Otila sam gore, pokucala na vrata i viknula: "Veera je
gotova!" ali nije bilo odgovora. U sobi joj je vladala potpuna tiina. To mi se uinilo
udnim, pa sam opet pokucala, otvorila vrata i povirila. Mislila sam da valjda spava. Ali
nije bila u krevetu. Stajala je kraj prozora i gledala van, a vrat joj je bio nakrivljen, ovako,
kao da misli. Soba je bila u mraku, svjetlo je bilo ugaeno, nita se nije vidjelo. "to
radi?" pitala sam je. "Gotova je veera." Tada sam primijetila da izgleda via nego inae.
Sto se dogaa? pitala sam se: strano udno! Zar je obula pete? Stoji li na neemu? Prila
sam blie i ba sam joj se opet htjela obratiti kad sam vidjela: nad glavom joj je bilo ue.
Sputalo se ravno s grede u stropu - hou rei, bilo je nevjero-

jatno ravno, kao da je netko u prostoru povukao crtu ravnalom. Sestra je na sebi imala
bijelu bluzu - da, jednostavnu bijelu bluzu ba kao ova - i sivu suknju, a prsti su joj bili
upereni u pod, kao u balerine, osim to je izmeu vrhova prstiju i poda bilo moda
sedam-osam pedalja praznog prostora. Upila sam svaki detalj. I njezino lice. Pogledala
sam joj lice. Nisam se mogla suzdrati. Pomislila sam: moram odmah ii dolje i rei
mami. Moram vritati. Ali tijelo me ignoriralo. Kretalo se samo od sebe, odvojeno od
moga svjesnog uma. Pokualo ju je skinuti s ueta, a um mi je govorio da potrim dolje.
Naravno, tako mala djevojica nije raspolagala s dovoljno snage, pa sam samo stajala i
iskljuila se, na moda pet-est minuta, potpuno tupa, kao da je neto u meni umrlo.
Ostala sam tako sa sestrom, u toj hladnoj, mranoj sobi, sve dok nije dola mama da vidi
to je. Naoko je odmahnula glavom.
Nakon toga tri dana nisam mogla govoriti. Samo sam leala u krevetu kao mrtva,
iroko otvorenih oiju, i gledala u prazno. Nisam znala to se dogaa. Naoko se
stisnula uz moju ruku.
Napisala sam ti u pismu, zar ne? Ja sam daleko nesavrenije ljudsko bie nego to ti
pretpostavlja. Moja bolest mnogo je gora nego to misli: ima mnogo dublje korijene. I
zato elim da ide dalje, ako moe. Ne ekaj me. Spavaj s drugim curama ako hoe.
Nemoj da te sputavaju misli o meni. ini ono to hoe. Inae u te moda povui za
sobom, a to zbilja ne elim. Ne elim ti se mijeati u ivot. Ne elim se nikome mijeati u
ivot. Kao to sam ve rekla, elim da me svako malo doe posjetiti, i da me se uvijek
sjea. To je sve to elim.
Ali to nije sve to ja elim rekao sam.
Troi ivot petljajui se sa mnom.
Nita ne troim.
Ali ja se moda nikad neu oporaviti. Zar e me zauvijek ekati? Moe li ekati
deset ili dvadeset godina?
, Previe se stvari boji rekao sam. Mraka, stranih snova,
mrtvih i njihovih moi. Mora ih zaboraviti. Sigurno e ozdraviti ako ih zaboravi.
Ako uspijem rekla je Naoko, odmahujui glavom.
Ako uspije izii odavde, hoe li ivjeti sa mnom? pitao sam. Onda u te
moi tititi od mraka i stranih snova. Onda u te grliti ja, a ne Reiko, kada ti postane
teko.
Naoko se jo jae stisnula uz mene.
To bi bilo divno rekla je.
Vratili smo se u kavanu malo prije tri. Reiko je itala knjigu i na radiju sluala Brahmsov
Drugi koncert za glasovir. Bilo je nekako posebno lijepo sluati Brahmsa na rubu travnate
livade, dok naokolo, koliko god pogled dosee, nema nikoga. Reiko je zvidukala uz
dionicu ela kojom poinje trei stavak.
Backhaus i Bohml8 rekla je. Jednom mi se ta ploa izlizala, jednom davno.
Doslovce. Utori su se izlizali jer sam je neprestano sluala, svaku notu. Isisala sam glazbu
iz nje.
Naoko i ja naruili smo kavu.
Jeste li se narazgovarali? pitala je Reiko.
I te kako rekla je Naoko.
Rei e mi sve o njegovu, mmm, zna ve, poslije.
To nismo radili rekla je Naoko, porurnenjevi.

 Ba nimalo? pitala me Reiko. Nita?

Nita rekao sam.
Do-o-osadno! rekla je, a na licu joj je bio izraz dosade.
Tako je rekao sam, pijuckajui kavu.
Prizor u blagovaonici bio je isti kao dan ranije - atmosfera, glasovi, lica. Samo se jelovnik
promijenio. Proelavi ovjek u bijelome, koji je juer govorio o izluivanju eluanih
sokova u uvjetima besteinskog stanja, sjeo je za stol s nama trima i dugo govorio o
suodnosu veliine mozga i inteligencije. Dok smo jeli sojine pljeskavice, uli smo sve o
obujmu Bismarckova mozga,
kao i Napoleonova. Odgurnuo je tanjur na stranu te nam kemijskom olovkom na
listovnom papiru stao crtati skice mozga. Poeo bi crtati, objavio: "Ne, nije dobro", i
poeo iznova. To se ponovilo nekoliko puta. Kad je zavrio, paljivo je spremio preostali
papir u dep na prsima, u kojemu je drao sveukupno tri kemijske olovke, te neto
obinih i ravnalo. Zavrivi s jelom, ponovio je ono to je meni rekao dan prije Zime
su ovdje zbilja lijepe. Morate nam opet doi kad bude zima i iziao iz blagovaonice.
Je li on lijenik ili pacijent? pitao sam Reiko.
A to misli?
Zbilja ne mogu odrediti. U svakom sluaju ne djeluje ba normalno.
Lijenik je rekla je Naoko. Doktor Mijata.
Da rekla je Reiko ali dam se kladiti da je najlui od svih ovdje.
G. Omura, straar, i on je dosta lud odgovorila je Naoko.
Tono rekla je Reiko, kimajui glavom dok je nabadala brokule. Svako jutro
radi gimnastiku kao mahnit, i iz svega glasa izvikuje budalatine. A prije nego to si ti
dola, Naoko, u uredu je radila djevojka, gica Kinoita, koja se pokuala ubiti. A prole
godine otpustili su bolniara Tokuimu koji je imao groznih problema s alkoholizmom.
Reklo bi se da bi pacijenti i zaposlenici trebali zamijeniti mjesta rekao sam.
I to odmah rekla je Reiko, maui vilicom. Napokon si shvatio kako ovdje
stvari funkcioniraju.
Valjda jesam.
Najnormalnije se osjeamo rekla je Reiko kad znamo da nismo normalni.
Po povratku u sobu Naoko i ja igrali smo karte, a Reiko je vjebala Bacha na gitari.
Kada sutra odlazi? pitala me Reiko kad je zastala da zapali cigaretu.
Odmah poslije doruka rekao sam. Autobus dolazi u devet. Moram naveer
stii na posao.
teta. Bilo bi lijepo da moe due ostati.
Kad bih ostao predugo, moda bih poeo ivjeti ovdje rekao sam, smijui se.
Moda i bi rekla je Reiko. A onda se obratila Naoko
Nego, da, moram ii Oki po groe. Sasvim sam zaboravila.
Da idem s tobom? pitala je Naoko.
A da mi posudi svoga mladog g. Vatanabea?
Moe rekla je Naoko.
Dobro. Onda nas dvoje idemo u jo jednu nonu etnju
rekla je Reiko, uzimajui me za ruku. Juer je bilo zamalo. Veeras idemo do
kraja.
Dobro rekla je Naoko, kikoui se. inite to vas je volja.

Noni zrak bio je prohladan. Reiko je preko koulje imala blijedoplavi demper na
kopanje, i hodala je ruku zabijenih u depove traperica. Podiui pogled prema nebu,
onjuila je zrak poput psa. Mirie na kiu rekla je. I ja sam ga onjuio, ali nita
nisam osjetio. Zaista, na nebu je mnotvo oblaka skrivalo Mjesec.
Ako si ovdje dovoljno dugo, naui pogoditi vrijeme po mirisu zraka rekla je
Reiko.
Uli smo na poumljen teren na kojemu su stajale kue zaposlenika. Reiko mi je rekla da
malo priekam, prila ulaznim vratima jedne kue i pozvonila. Otvorila joj je neka ena nesumnjivo domaica - i poela na pragu avrljati i smijuljiti se s Reiko. Onda je
skoknula unutra i vratila se s velikom plastinom vreicom. Reiko joj je zahvalila i
poeljela laku no, a onda se vratila k meni.
Vidi rekla je, otvarajui vreicu. U njoj je bila hrpa groa.
Voli groe?
Oboavam.
Pruila mi je grozd s vrha. Moe jesti. Oprano je. Hodali smo i jeli groe,
pijuckajui ljuske i kotice na zemlju. Bilo je svjee i veoma ukusno.
Tu i tamo dajem njenom sinu sate glasovira, pa mi svata daju. Ono vino koje smo
pili bilo je njihovo. Katkad ih zamolim da mi neto kupe u gradu.
Volio bih uti ostatak prie od juer rekao sam.
Dobro rekla je Reiko. Ali budemo li se stalno vraali doma kasno, Naoko e
postati sumnjiava.
Spreman sam na taj rizik.
Dobro onda. Ali ja bih nekamo pod krov. Veeras je malo prohladno.
Kad smo se pribliili teniskim terenima, skrenula je nalijevo. Sili smo uskim stubitem i
izbili pred nekoliko skladita u nizu. Reiko je otvorila vrata prvoga, ula i upalila svjetlo.
Ui rekla je. Premda se nema ba to vidjeti.
U skladitu su stajale uredno poslagane skije, izme i tapovi, a na podu je bila hrpa
opreme za ienje snijega i vree kamene soli.
Neko sam stalno dolazila ovamo vjebati gitaru - kad sam htjela biti sama. Ugodno
je, zar ne?
Reiko je sjela na vreu kamene soli i pozvala me da sjednem kraj nje. Uinio sam to mi
je reeno.
Nije ba prozrano, ali hoe li ti smetati ako zapalim?
Slobodno rekao sam.
To je jedina navika koje nikako da se rijeim rekla je mrtei se, ali pripalila je s
oitim uitkom. Nema ba mnogo ljudi koji u duhanu uivaju kao to je uivala Reiko. Ja
sam jeo groe, pomno gulei zrno po zrno, a ljuske i kotice bacao sam u limenku koja
je sluila kao kanta za smee.
Da vidimo onda, dokle smo stigli sino? pitala je Reiko.
No je bila olujna i mrana, a vi se penjete uz strmu liticu ne biste li dohvatili ptije
gnijezdo.
Nevjerojatan si, kako se samo ali, a mrtav si ozbiljan rekla je Reiko. Da vidimo, mislim da smo stigli do onoga da sam svake subote ujutro
davala djevojici satove glasovira.
Tako je.

 Pod pretpostavkom da sve ljude na svijetu podijelimo na dvije skupine - one koji
znaju pouavati i one koji ne znaju - ja bih rekla da uglavnom pripadam prvoj grupi
rekla je Reiko. Kad sam bila mlada nisam tako mislila, i pretpostavljam da nisam tako
o sebi ni htjela misliti, ali kad sam zala u stanovite godine i do neke mjere upoznala
sebe, shvatila sam da je ipak tako: ide mi pouavanje. Zbilja mi ide.
Siguran sam da je tako.
Prema drugima imam mnogo vie strpljenja nego prema sebi, i mnogo lake izvlaim
ono najbolje iz drugih nego iz sebe. Takva sam. Ja sam kao ono hrapavo na stranici kutije
ibica. Ali meni to odgovara. Uope mi ne smeta. Bolje biti prvorazredna kutija ibica
nego drugorazredna ibica. Rekla bih da sam s tim raistila nakon to sam poela
pouavati tu malu. Dok sam bila mlaa imala sam nekoliko uenika, strogo kao dodatna
aktivnost, a nisam shvaala da imam tu osobinu. Tek kad sam nju poela pouavati,
poela sam o sebi razmiljati na taj nain. Hej - pa meni ide pouavanje. Tako su dobro
funkcionirali ti sati.
Kao to sam juer rekla, njezina tehnika nije bila nita posebno, i nije bilo ni govora o
tome da postane profesionalna glazbenica, pa sam mogla raditi neoptereeno. Usto je ila
u ensku kolu iz koje svatko s iole pristojnim ocjenama automatski upada na fakultet,
to je znailo da se ne mora ubijati od uenja, a i njezina majka svesrdno se zalagala za to
da idemo lagano. Pa je nisam ni na to tjerala. Cim sam je vidjela, shvatila sam da takvu
djevojicu nije mogue ni na to natjerati, da e takvo dijete biti milo i drago, govoriti
"Da, da", ali ni u kom sluaju nee uiniti nita to joj se ne da. Pa bih joj prvo dopustila
da odsvira skladbu koju je sama htjela - sto posto u svom stilu. Onda bih joj ja istu
skladbu odsvirala na nekoliko razliitih naina, pa bismo razgovarale koji je najbolji ili
koji joj se najvie svia. Onda bih joj rekla
da je opet odsvira, i izvedba bi joj tada bila deset puta bolja nego prvi put. Sama bi
uvidjela to najbolje zvui pa bi to upotrijebila u vlastitoj izvedbi.
Reiko je na trenutak zastala, promatrajui uareni krajiak cigarete. Ja sam bez rijei jeo
groe.
Znam da imam dosta dobar smisao za glazbu, ali ona je bila bolja od mene. Mislila
sam, kakva teta! Mislila sam: "Da je bar poela raditi s dobrim uiteljem, da je dobila
pravu obuku, koliko bi uznapredovala!" Ali pogrijeila sam. Ona nije bila dijete koje
moe podnijeti pravu obuku. Takvih ljudi ima. Bog im je dao udesan talent, ali ne mogu
se potruditi da ga usustave. Na kraju ga potrate, raspu ga na sve strane. Nagledala sam se
takvih ljudi. Isprva ti se ini da su nevjerojatni. Ravno iz nota odsviraju neku uasno
teku stvar, i to od poetka do kraja, savreno. Gleda ih i ne moe doi k sebi. Misli:
"Ja to nikad ne bih mogla." Ali dalje ne ide. Oni vie ne mogu? A zato? Jer ne ele
uloiti dovoljno truda. Nisu im usadili disciplinu. Razmazili su ih. Dovoljno su daroviti
pa su u stanju svirati bez ikakva napora, i ljudi im od rane dobi govore kako su izvrsni, pa
im izgleda glupo truditi se i raditi. Uzmu neku skladbu koju bi neko drugo dijete moralo
vjebati tri tjedna, svre s njom u pola sata, pa nastavnik povjeruje da su u nju uloili
dovoljno truda i pusti ih da prijeu na iduu stvar. A oni i to naprave u pola sata i prijeu
na iduu skladbu. Nikad ne saznaju to znai kad te nastavnik goni ne bi li ti neto
utuvio; tako ostaju lieni kljunog elementa potrebnog za gradnju karaktera. To je
tragedija. I ja sam bila tome sklona, ali sreom sam imala vrlo strogog uitelja, pa sam
takve sklonosti obuzdala.

 Uglavnom, bio mi je uitak pouavati je. Neto kao da vozi autocestom u monom
sportskom automobilu koji reagira na najmanji tvoj dodir - katkad i prebrzo. S takvom
djecom trik je u tome to ih ne smije previe hvaliti. Ona su toliko navikla na hvalu da
im to nita ne znai. To treba mudro i tedljivo rasporediti. I nita im ne moe
nametnuti. Mora ih pustiti da sami odlue. I ne smije ih pustiti da jure s jedne stvari na
drugu, nego
ih natjerati da stanu i razmisle. Ali to je sve. Ako sve to uini, rezultati e biti dobri.
Reiko je bacila opuak na pod i zgazila ga. Onda je duboko uzdahnula kao da se eli
smiriti.
Poslije sata popile bismo aj i razgovarale. Katkad bih joj pokazivala neke jazz
stilove - recimo, ovo je Bud Powell, a ovo Thelonious Monk. Ali uglavnom je govorila
ona. I kako je samo znala govoriti! Smjesta bi te uvukla u razgovor. Kao to sam ti juer
rekla, mislim da je veina onoga to je govorila bilo izmiljeno, ali bilo je zanimljivo.
Imala je dar zapaanja, precizno se sluila jezikom, bila je otra na jeziku i duhovita.
Znala je pobuditi emocije. Da, zbilja, to joj je ilo tako dobro znala je ovjeku
pobuditi emocije, ganuti te. I znala je da ima tu mo. Koristila se njome to je vjetije i
djelotvornije mogla. Bila je u stanju ovjeka navesti da osjea tono ono to je htjela ljutnju, tugu, suut, razoaranje, sreu. Manipulirala je ljudskim osjeajima samo kako
bi iskuala vlastitu mo. Naravno, to bi ovjek shvatio tek poslije. U tom trenutku nisam
pojma imala to mi radi.
Reiko je odmahnula glavom i pojela nekoliko zrna groa.
Bila je to bolest rekla je. Mala je bila bolesna. Bila je kao trula jabuka koja
kvari druge jabuke. I nitko je nije mogao izlijeiti. Tu bolest imat e do dana svoje smrti.
U tom smislu ona je jadno malo stvorenje. I ja bih je alila da nisam bila jedna od
njezinih rtvi. I ja bih nju smatrala rtvom.
Reiko je pojela jo nekoliko zrna groa. inilo se da razmilja kako najbolje nastaviti s
priom.
Pa, uglavnom, uivala sam u toj podui dobrih est mjeseci. Katkad bi me neto to je
rekla malo iznenadilo ili zaudilo. Ili bi neto govorila, i mene bi preplavio uas kad bih
shvatila kojom silinom mrzi nekoga, posve iracionalno, ili bi mi palo na pamet da je
jednostavno previe pametna, pa bih se pitala to zapravo misli. Ali, napokon, svi imaju
svoje mane, zar ne? I, na kraju krajeva, zato bih ja propitivala njezinu osobnost ili
karakter? Ja sam joj bila samo nastavnica glasovira. Moja je zadaa bila samo
pobrinuti se da vjeba. A osim toga, prava je istina bila da mi se sviala. Veoma mi se
sviala.
Pa ipak, pazila sam da joj ne kaem nita odvie osobno o sebi. Imala sam neki
predosjeaj kako je bolje da o takvim stvarima ne govorim. Postavljala mi je stotine
pitanja - umirala je od elje da sazna vie o meni - ali ja sam joj govorila samo
najbezazlenije podatke, sitnice iz djetinjstva, u koju sam kolu ila, takve stvari. Rekla je
da eli znati vie o meni, ali ja sam joj rekla da nema to: imam dosadan ivot, obinog
mua, obino dijete, i tonu kuanskih poslova. "Ali vi se meni tako sviate", rekla bi ona
i pogledala me ravno u oi, onako plaljivo. Kad bi to uinila, mene bi proeli trnci - ali
ugodni trnci. No ipak joj nikad nisam rekla vie nego to sam morala.
A onda, jednoga dana - mislim da je bio svibanj - usred sata je rekla da joj je loe.
Vidjela sam da je blijeda, da se znoji, pa sam je pitala eli li ii doma, ali rekla je da e
joj moda biti bolje ako malo prilegne. Pa sam je odvela - gotovo odnijela - u spavau

sobu. Imali smo strano malen kau, i mogla je lei jedino na krevet. Ispriala se to mi
priinja neugodnosti, ali ja sam je umirivala govorei da uope nema problema i pitala
eli li to popiti. Rekla je ne, samo eli da budem kraj nje, to sam rado uinila.
Nekoliko minuta kasnije zamolila me da joj izmasiram lea. Glas joj je zvuao kao da
joj je zbilja teko, i luaki se znojila, pa sam je poela svojski masirati. Onda se ispriala
i pitala me bih li joj skinula grudnjak, kao da je stie. Pa sam joj ga, eto, skinula. Imala
je pripijenu bluzu, pa sam joj je morala otkopati i zavui ruku otraga da joj otkopam
kvaice na grudnjaku. Imala je velike grudi za trinaestogodinjakinju. Dvaput vee od
mojih. I nije nosila neki prvi grudnjak za curice, nego model za odrasle, i to skup.
Naravno, ja na to tada nisam obraala pozornost, nego sam joj kao glupaa i dalje
masirala lea. Ona se i dalje ispriavala svojim alobnim glasiem, kao da joj je zbilja
ao, a ja sam joj stalno govorila u redu je u redu je.
Reiko je otresla pepeo cigarete na pod. Ja vie nisam jeo groe, nego sam svu pozornost
usmjerio na njezinu priu.
Nedugo zatim poela je jecati. "to ti je?" pitala sam je. "Nita", rekla je. "Oito je
neto", rekla sam ja. "Reci mi istinu.
Sto te mui?" A ona mi kae: "Katkad mi ovako doe. Ne znam to bih onda. Strano
sam usamljena i tuna, i ni s kim ne mogu razgovarati, i nikoga nije briga za mene. A
strano patim kad mi je tako. Ne mogu nou spavati, ne jede mi se, i veselim se jedino
to u doi ovamo na sat." Na to sam joj rekla: "Sa mnom moe razgovarati. Reci mi
zato ti tako doe." "Imam problema kod kue", kae ona. Ne moe voljeti roditelje, a ni
oni ne vole nju. Otac joj se via s drugom enom i gotovo ga nikad nema doma, a mama
zbog toga ludi pa se iivljava na njoj; tue je gotovo svaki dan, pa mrzi ii doma. Mala je
sad ve doslovce ridala, oi su joj bile pune suza, one njene prekrasne oi. Od tog prizora
i bog bi se rasplakao. Kaem ja njoj, ako ti je tako grozno ii doma, moe doi k meni
kad god hoe. Kad je to ula, baci se ona meni u naruje i kae: "Joj, strano mi je ao,
ali da nemam vas ne znam to bih. Molim vas, nemojte mi okrenuti lea. Ako mi
okrenete lea, neu imati kamo."
Pa sam joj, ne znam, zagrlila glavu, i milujem je i govorim: "Dobro je, dobro je", a
ona grli mene i gladi me po leima, i
odjednom meni postane jako udno, cijelim tijelom prolazi mi neka vruina. Hou rei,
kraj mene je ta mala, lijepa kao slika, na krevetu sam s njom, grlimo se, njene ruke glade
me po leima, nevjerojatno senzualno, moj mu nikad ne bi znao ni slino, i svaki put
kad me dotakne osjeam kako mi se sve spone u tijelu kidaju, i jo nisam ni svjesna, a
ona mi je ve skinula bluzu i grudnjak i gladi mi grudi. I tad mi je napokon palo na
pamet da je mala ista zadrta lezbijka. Jednom mi se to ve bilo dogodilo, u koli, s
jednom od cura iz estog razreda. I onda sam joj rekla da prestane.
"O, molim vas", govori ona, "samo jo malo. Tako sam
usamljena, tako sam usamljena, molim vas, vjerujte mi, imam samo vas, o, molim vas, ne
okreite mi lea", i uzme moju ruku i stavi je sebi na dojku - vrlo lijepu pravilnu dojku, i
jasno, ja sam ensko, ali kroz mene proe neka struja svaki put kad mi ruka doe u
doticaj s njezinom koom. Nemam pojma to bih. Samo ponavljam ne ne ne ne ne, kao
idiot. Osjeam se kao da sam paralizirana, ne mogu se pomaknuti. Uspjela sam odgurnuti
onu djevojku u koli, ali sad ne mogu nita. Moje tijelo ne slua. Ona mi dri desnu ruku
na sebi svojom lijevom, dok mi ljubi i lie bradavice, a desnom rukom mi miluje lea,
bok, stranjicu. I eto mene u spavaoj sobi, s navuenim zastorima, a djevojica od

trinaest godina praktiki me svukla do gola - sve mi je vrijeme nekako uspjela skidati
komad po komad odjee - i posvuda me dira, i ja se sva izvijam od uitka. Kad se sada
toga sjetim, djeluje mi nevjerojatno. Hou rei, to je suludo, zar ne? Ali tada kao da me
zaarala.
Reiko je zautjela da odbije dim cigarete.
Zna, ovo je prvi put da sam ovo rekla nekom mukarcu rekla je gledajui me.
Govorim ti to jer mislim da bih trebala, ali zbilja mi je neugodno.
Zao mi je rekao sam, jer nisam znao to drugo rei.
To se tako nastavilo neko vrijeme, a onda se njezina desna ruka poela sputati nie, i
poela me dirati preko gaica. Tada sam ve bila sva mokra. Sramim se rei, ali tako
mokra nisam bila nikad, ni prije ni poslije. Uvijek sam sebe smatrala nekako
ravnodunom prema seksu, pa sam se prenerazila to me to tako uzbuuje. A onda mi je
gurnula one svoje vitke, meke prste u gaice, i...pa, zna ve, ne mogu se natjerati da to
kaem. Hou rei, bilo je sasvim drukije nego kad te mukarac ondje dira svojim
nespretnim rukama. Zbilja. Nalik na perje, ili paperje. Mislila sam da e mi u glavi sve
eksplodirati. No ipak, negdje u mom posve zamuenom mozgu, pala mi je na pamet
misao da to moram prekinuti. Ako dopustim da se jednom dogodi, nikad neu prestati, a
budem li morala ivjeti s tom tajnom, u glavi e mi opet
zavladati potpuna zbrka. Pomislila sam i na svoju ker. to da me ona ovako vidi?
Subotom je obino do tri bila kod mojih roditelja, ali to ako se neto dogodi, pa se
neoekivano vrati kui? To mi je pomoglo da skupim snagu i pridignem se na krevetu.
"Prestani sada, molim te prestani!" povikala sam.
Ali ona nije htjela prestati. Umjesto da prestane, strgnula mi je gaice i poela se
koristiti jezikom. To sam rijetko doputala i muu, bilo mi je jako neugodno, a sad me je
lizala trinaestogodi-njakinja. Jednostavno sam odustala. Mogla sam samo plakati. I bilo
je boanstveno.
"Prestani!" vrisnula sam jo jednom i pljusnula je po obrazu to sam jae mogla.
Napokon je prestala, digla se i pogledala me u oi. Obje smo bile gole golcate, na
koljenima, na krevetu, i netremice smo se gledale. Njoj je bilo trinaest godina, meni
trideset i jedna, ali, ne znam, dok sam gledala to njezino tijelo, bila sam izvan sebe od
divljenja. Ta mi je slika jo ivo pred oima. Jedva sam mogla vjerovati da gledam tijelo
trinaestogodinje djevojice, i jo ne mogu vjerovati. U usporedbi s njom, moje je tijelo
bilo da se rasplae od jada. Vjeruj mi.
Nita nisam mogao rei, pa i nisam.
"to nije u redu?" kae ona meni. "Ovo vam se svia, zar ne? Znala sam im sam vas
upoznala. Znam da vam se svia. Mnogo je bolje nego s mukarcem - zar ne? Pogledajte
kako ste mokri. Sa mnom vam moe biti jo bolje ako mi dopustite. Istina je. Rasto-pit
ete se od uitka. Vi to elite, zar ne?" I imala je pravo. Bila je mnogo bolja od moga
mua. I ja sam zbilja htjela da nastavi. Ali nisam mogla dopustiti da se to dogodi. "Idemo
to initi jednom tjedno", rekla je. "Samo jednom tjedno. Nitko nee otkriti. To e biti
naa mala tajna."
Ali ja sam ustala iz kreveta i obukla kunu haljinu, te sam joj rekla da odlazi i da se
vie ne vraa. Samo me pogledala. Oi su joj bile potpuno tupe. Nikad ih jo takve nisam
vidjela. Izgledale su kao nacrtane na kartonu. Uope nisu imale dubinu. Nakon to je
neko vrijeme zurila u mene, bez rijei je pokupila odjeu i

to je polaganije mogla, kao da je to neka predstava, stala oblaiti komad po komad,

jedan po jedan. Onda se vratila u sobu s glasovirom i iz torbe izvadila etku. Poeljala se
i rupiem obrisala krv s usnica, obula se i otila. Dok je izlazila, rekla je: "Znate, vi ste
lezbijka. Istina je. Moete to skrivati, ali do smrti ete biti lezbijka."
Je li istina? pitao sam.
Reiko je napuila usnice i dala se na razmiljanje. Pa, i jest i nije. S njom mi je
definitivno bilo bolje nego s muem. To je injenica. Neko sam se vrijeme doista muila
oko tog pitanja. Moda sam i lezbijka, ali dotad nisam primijetila. Ali vie tako ne
mislim. to ne znai da nemam sklonosti. Vjerojatno ih imam. Ali nisam lezbijka u
pravom smislu te rijei. Nikad ne osjeam spolnu elju kad gledam neku enu.
Razumije?
Kimnuo sam.
Postoji vrsta djevojaka koje reagiraju na mene, i ja osjetim kad se to dogodi. Jedino se
tada to manifestira u meni. Ali, dok, recimo, grlim Naoko, ne osjeam nita posebno.
Kad je vrue, hodamo po stanu praktiki gole, zajedno se kupamo, katkad ak spavamo u
istom krevetu, ali ne dogaa se nita. Nita ne osjeam. Vidim da ima lijepo tijelo, ali to
je sve. Zapravo, Naoko i ja jednom smo igrale igricu. Pretvarale smo se da smo lezbijke.
Zanima te?
Nego to. Recite mi.
Kad sam joj ispriala ovu priu - mi jedna drugoj sve govorimo, zna - Naoko je
pokuala izvesti eksperiment. Skinule smo se i ona me pokuala milovati, ali uope nije
ilo. Samo me kakljalo. Mislila sam da u umrijeti od smijeha. Kad se samo sjetim toga,
sve me zasvrbi. Bila je tako nespretna! Kladim se da ti je drago to uti.
Jest, da ti pravo kaem.
Pa, uglavnom, to bi bilo to rekla je Reiko, eui se kraj obrve vrkom malog
prsta. Kad je mala otila iz moje kue, nala sam stolac i sjela, te pustila da mi misli
odlutaju, pitajui se
to da uinim. Duboko u sebi ula sam kako mi srce tupo udara. Osjeala sam da mi ruke
i noge tee cijelu tonu, a u ustima mi je bio okus kao da sam pojela nekog moljca, tako su
mi bila suha. Ali uspjela sam se odvui do kupaonice, znajui da e mi se ki brzo
vratiti. Htjela sam oistiti ona mjesta na kojima me mala dirala i lizala. Izribala sam se
sapunom, ribala sam i ribala, ali nikako se nisam mogla rijeiti sluzavog osjeaja koji mi
je ostavila. Znala sam da vjerojatno umiljam, ali nije pomagalo. Te noi sam traila od
mua da vodimo ljubav, gotovo kao da se elim rijeiti te ljage. Naravno, nita mu nisam
rekla - nisam mogla. Rekla sam mu samo neka ide polako, sporije nego inae. I iao je.
Koncentrirao se na svaki detalji, zaista je iao jako, jako sporo, i kako sam te noi
svrila, o da, tako neto nikad prije nisam doivjela, nikad otkako smo se uzeli. A to
misli, zato? Jer je u mome tijelu jo zaostao dodir njezinih prstiju. Samo zato.
O, Boe, kako je ovo neugodno! Pogledaj, preznojila sam se! Ne mogu vjerovati da
sve to govorim - on je sa mnom "vodio ljubav", "svrila" sam! Reiko se nasmijeila, a
usnice su joj se opet napuile. Ali ak ni to nije pomoglo. Prola su dva dana, pa tri,
no njen dodir je jo bio ondje. A njene posljednje rijei neprestano su mi odzvanjale u
glavi.
Idue subote nije dola. Srce mi je cijeli dan tuklo dok sam ekala i pitala se to u
uiniti ako se pojavi. Ni na to se nisam mogla koncentrirati. Ali nije dola. Naravno.
Bila je ponosno stvorenje, a sa mnom je na kraju podbacila. Nije dola ni idui tjedan, ni

tjedan nakon toga, i ubrzo je ve proao cijeli mjesec. Odluila sam da u uspjeti
zaboraviti to se dogodilo kada proe dovoljno vremena, ali nisam mogla zaboraviti. Kad
bih bila sama u kui, osjeala sam njenu nazonost i bila na rubu ivaca. Nisam mogla
svirati glasovir, nisam mogla misliti, nita nisam mogla raditi tih prvih mjesec dana. A
onda sam jednoga dana shvatila da svaki put kad iziem iz kue neto nije u redu.
Susjedi su me udno gledali. U njihovim oima vidjela sam neku novu distancu.
Pozdravljali su me pristojno kao i uvijek, ali u tonu njihova glasa
bilo je neega drukijeg, kao i u ponaanju prema meni. Moja prva susjeda, koja mi je
prije katkad znala doi u posjet, sad me izbjegavala. Ali pokuala sam se ne obazirati na
te stvari. Pone li primjeivati takve stvari, ima prve simptome bolesti.
A onda me jednog dana posjetila druga domaica s kojom sam bila dobra. Bile smo
istih godina, nae majke bile su prijateljice, a dijete joj je ilo u isti vrti kao moje pa
smo bile dosta bliske. Jednoga dana nenadano se pojavila i pitala me znam li da o meni
krui grozan tra. "Kakav tra?" pitala sam. "Gotovo da to ne mogu izgovoriti, toliko je
grozno", rekla je. "E pa kad si ovo rekla, sad mi mora rei sve do kraja."
I dalje mi nije htjela rei, ali napokon sam sve izvukla iz nje. Hou rei, i dola je
samo zato da mi kae to je ula, pa naravno da je na kraju sve izbrbljala. Prema njezinoj
prii, ljudi su govorili da sam zagriena lezbijka i da sam zbog toga stalno u duevnim
bolnicama. Govorili su da sam svukla svoju uenicu glasovira i pokuala joj svata raditi,
a kad se ona opirala, onda sam je tako jako pljusnula da joj je nateklo cijelo lice.
Naravno, okrenuli su priu naglavce, to je ve samo po sebi bilo loe, ali najvie me
okiralo to to su ljudi znali da sam bila u bolnici.
Moja prijateljica svima je govorila da me poznaje cijelu vjenost i da nisam takva, ali
djevojini roditelji povjerovali su u njenu verziju i sad su je irili po susjedstvu. Uza sve
to, jo su se raspitali o meni i tako su saznali da sam doista imala mentalnih problema.
Verzija koju je moja prijateljica ula bila je da je djevojica jednoga dana dola kui
sa sata - onoga dana, naravno - a lice joj je bilo naduto, usnica rasjeena i krvava, s bluze
joj je nedostajalo nekoliko dugmeta, ak joj i donji ve bio razderan. Moe li ti to
vjerovati? Sve je to, naravno, uinila da uini vjerodostojnom svoju priu, koju je mama
morala iz nje izvlaiti klijetima. Tono je vidim kako to ini - mae krv na bluzu, kida
dugmad, dere ipku na grudnjaku, tjera samu sebe da plae sve dok joj se oi ne
zacrvene, raupava kosu i onda majci pria cijelu tu hrpu lai.
Nije da krivim ljude to su joj vjerovali. I ja bih joj vjerovala, toj lijepoj lutkici
avolja jezika. Doe doma plaui, odbija govoriti jer ju je previe sram, a onda sve
provali iz nje. Naravno da e joj ljudi vjerovati. A da sve bude jo gore, to je tono, ja
sam zbilja bila u bolnicama zbog mentalnih poremeaja, zbilja je jesam udarila po licu
to sam jae mogla. Tko e meni povjerovati? Vjerojatno samo moj mu.
Prolo je jo nekoliko dana dok sam se borila s dilemom hou li mu rei ili ne, ali
kad sam mu rekla, vjerovao mi je. Naravno. Ispriala sam mu sve to se toga dana
dogodilo - kakve mi je sve lezbijske stvari radila, kako sam je pljusnula. Naravno, nisam
mu rekla to sam osjetila. To mu nisam mogla rei. I uglavnom, bio je izvan sebe od
bijesa i uporno govorio da e otii ravno njezinoj obitelji. Rekao je: "Ti si ipak udana
ena. Udana si za mene. I majka si. Nema anse da si lezbijka. Kakav vic!"
Ali ja ga nisam pustila da ide. Time bi samo sve pogorao. Ja sam znala. Ja sam znala
da je ona bolesna. Vidjela sam na stotine bolesnih ljudi, pa sam znala. Mala je bila trula
iznutra. Oguli li sloj one prekrasne koe, ispod bi naao samo gnjilo meso. Znam da je to

strano rei, ali istina je. I znala sam da normalni ljudi nikad ne bi shvatili kakva je
zapravo, da mi tu ne moemo izii kao pobjednici. Bila je strunjak za manipuliranje
osjeajima odraslih ljudi oko sebe, a mi nismo imali dokaze. Kao prvo, tko bi povjerovao
da je trinaestogodinja djevojka namamila u homoseksualnu stupicu enu u tridesetima?
to god mi rekli, ljudi bi vjerovali to hoe. to bismo se vie borili, bili bismo u
ranjivijoj poziciji.
Mogli smo samo jedno: odseliti se. Da sam ostala u toj etvrti, stres bi me slomio:
neto bi mi u glavi opet kljocnulo. A taj je proces ve poeo. Morali smo otii odatle,
nekamo daleko gdje me nitko ne poznaje. Ali moj mu nije bio spreman ii. Njemu jo
nije bilo posve jasno u kolikoj sam krizi. A trenutak nije mogao biti gori: volio je svoj
posao, napokon nam je uspio kupiti vlastitu kuu (ivjeli smo u montanoj kuici), a
keri je bilo lijepo u vrtiu. "ekaj malo," rekao je, "ne moemo tek tako dii sidro
i otii. Ja ne mogu tako lako nai posao. Morali bismo prodati kuu, nai novi vrti.
Trebat e mi bar dva mjeseca."
"Ja ne mogu ekati dva mjeseca", rekla sam mu. "Ovo e me zauvijek dokrajiti. Ne
alim se. Vjeruj mi, znam to govorim." Simptomi su se ve poeli pojavljivati: zvonilo
mi je u uima, ula sam glasove, nisam mogla spavati. Predloio je da ja odem prva, da
nekamo sama otputujem, a on e doi kad sve obavi.
"Ne," rekla sam, "ne elim ii sama. Raspast u se ako ne budem imala tebe. Trebam
te. Molim te, ne ostavljaj me." Zagrlio me i poeo preklinjati da izdrim samo jo malo.
Samo jedan mjesec, rekao je. On e se za sve pobrinuti - napustit e posao, prodati
kuu, urediti sve u vrtiu, nai novi posao. Moda moe dobiti mjesto u Australiji,
rekao je. Samo je traio da priekam mjesec dana, i sve e biti u redu. Sto sam na to
mogla rei? Da sam se usprotivila, to bi me samo jo vie izoliralo.
Reiko je uzdahnula i pogledala u arulju na stropu.
Ali nisam mogla izdrati mjesec dana. Jednoga dana to se opet dogodilo: kljoc\ I
ovaj put bilo je stvarno loe. Uzela sam pilule za spavanje i odvrnula plin. Probudila sam
se u bolnici, i to je bio kraj. Tek za nekoliko mjeseci smirila sam se toliko da bih mogla
razmiljati, i onda sam zamolila mua neka mi da razvod. Rekao je da se nema namjeru
rastavljati. "Moemo poeti iznova", rekao je. "Moemo otii na neko novo mjesto, samo
nas troje, i poeti sve ispoetka." "Sad je prekasno", rekla sam mu. "Sve je zavrilo kad si
traio da priekam mjesec dana. Ako si stvarno elio poeti iznova, nisi mi to trebao rei.
Sada kamo god da odemo, koliko god se daleko odselimo, stalno e se dogaati isto. I ja
u od tebe traiti isto, i patit e zbog mene. To vie ne elim."
Pa smo se rastavili. Ili bolje reeno, ja sam se rastavila od njega. Ali za dvije godine
opet se oenio. Jo mi je drago to sam ga natjerala da me ostavi. Zbilja. Znala sam da u
biti ovakva do kraja ivota, a nikoga nisam htjela povui za sobom. Nisam nikoga htjela
siliti da ivi u stalnom strahu kako u svaki as opet izgubiti razum.
Bio je divan prema meni: idealan mu, vjeran, snaan i strpljiv, netko kome sam
mogla u potpunosti vjerovati. Uinio je sve to je mogao ne bi li me izlijeio, i ja sam
uinila sve to sam mogla da se izlijeim, i zbog njega i zbog nae keri. I vjerovala sam
u oporavak. est godina sam bila sretna, od dana vjenanja. Pomogao mi je 99%, ali onaj
jedan posto je podivljao. kljocl Sruilo se sve to smo izgradili. U djeliu sekunde sve
se pretvorilo u nita. I to zbog te male.
Reiko je pokupila opuke koje je zgazila i bacila ih u limenu kantu.

 Grozna pria. Toliko smo se trudili, strano, gradili smo svoj svijet opeku po opeku.
A sruio se u jednom trenu. Nismo se ni snali, a ve vie niega nije bilo.
Ustala je i zabila ruke u depove. Idemo natrag. Kasno je.
Nebo se smrailo, sloj oblaka bio je deblji nego prije, Mjesec se nije vidio. Shvatio sam
da sada osjeam miris kie, kao Reiko. A s njim je bio pomijean miris svjeeg groa u
njezinoj vreici.
Zato ne mogu otii odavde rekla je. Bojim se stupiti u izvanjski svijet. Bojim
se upoznati nove ljude i osjetiti nove osjeaje.
Shvaam rekao sam. Ali ja mislim da vi to moete. Mislim da moete izii i
da ete uspjeti.
Reiko se nasmijeila, ali nije odgovorila.
Naoko je sjedila na kauu s knjigom. Noge su joj bile prekriene, a dok je itala, ruku je
prislonila na sljepooicu. inilo se kao da se prstima dotie svake rijei koja joj je ulazila
u glavu i tako je opipava. Po krovu su poele tapkati rasprene kapljice kie. Bila je
obavijena svjetlou lampe koja je oko nje lebdjela poput fine praine. Nakon dugog
razgovora s Reiko Naokina mladolikost dojmila me se na nov nain.
Oprosti to smo se toliko zadrali rekla je Reiko, tapui Naoko po glavi.
Je li vam bilo lijepo? pitala je Naoko, podiui pogled.
Naravno rekla je Reiko.
to ste radili pitala me Naoko tako nasamo?
Nisam slobodan rei, gospoice odgovorio sam.
Naoko se zakikotala i spustila knjigu. Onda smo svi troje jeli groe uz zvuke kie.
Kad ovako pada kia rekla je Naoko osjeam se kao da smo sami na svijetu.
Da bar nastavi padati, pa da nas troje ostanemo zajedno.
Ma jasno rekla je Reiko a kad biste se vas dvoje bacili na posao, ja bih vas
valjda hladila lepezom ili svirala glazbu za ugoaj na gitari, kao neka glupa geja? Ne,
hvala!
Ma, ja bih ti ga tu i tamo posudila rekla je Naoko, smijui
se.
Okej, onda sam za rekla je Reiko. Hajde, kio, pljusni!
Kia je doista pljusnula, i nastavila pljutati. S vremena na vrijeme udario bi grom. Kad
smo pojeli groe, Reiko se vratila cigaretama i izvukla gitaru ispod kreveta, te poela
svirati: najprije Desafinado i Djevojku iz Ipaneme, onda malo Bacharacha i nekoliko
pjesama Lennona i McCartnevja. Reiko i ja opet smo pijuckali vino, a kad ga je nestalo
podijelili smo preostali konjak iz moje ploke. Dok smo tako dugo u no razgovarali,
obuzelo nas je toplo, prisno raspoloenje, pa sam zajedno s Naoko poeo eljeti da kia
nastavi padati.
Hoe li me opet doi vidjeti? pitala je, gledajui me.
Naravno da hou rekao sam.
A hoe li mi pisati?
Svaki tjedan.
A hoe li dodati i nekoliko redaka za mene? pitala je Reiko.
Nego to rekao sam vrlo rado.
U jedanaest je Reiko razvukla kau i spremila mi krevet kao i no prije. Poeljeli smo
jedni drugima laku no i ugasili svjetlo. Kako nisam mogao zaspati, uzeo sam arobni
brijeg i bateriju iz

ruksaka i neko vrijeme itao. Neto prije ponoi odkrinula su se vrata spavae sobe i
Naoko se uvukla u krevet kraj mene. Za razliku od prethodne noi, sad se ponaala
normalno. Oi su joj bile fokusirane, pokreti ustri. Prislonivi usta na moje uho, proaptala je Ne znam, ne mogu spavati.
Ni ja rekao sam. Spustio sam knjigu i ugasio bateriju, te sam je zagrlio i poljubio.
Posvuda oko nas bila je tama i zvui kie.
A Reiko?
Bez brige, zaspala je. A kad ona spava, onda zbilja spava. A onda je Naoko upitala
Hoe li mi zbilja opet doi?
Naravno da hou.
ak i ako ti ne budem mogla nita dati?
Kimnuo sam u mraku. Osjeao sam njezine pune dojke. Dlanom sam pogladio obris
njezina tijela kroz spavaicu. Od ramena preko lea do bokova, stalno sam iznova
prelazio rukom preko nje, utiskujui liniju i mekou njezina tijela u mozak. Nakon to
smo neko vrijeme leali u tom njenom zagrljaju, Naoko mi je prislonila usnice o elo i
ustala iz kreveta. Njezina blijedoplava spavaica bljesnula je u tami, nalik na ribu.
Zbogom rekla mi je slabanim glasom. Sluajui kiu, utonuo sam u spokojan san.
Idueg jutra jo je kiilo - sipila je sitna, gotovo nevidljiva jesenja kiica, nimalo nalik na
jueranju provalu oblaka. Vidjelo se da kii samo po mrekanju lokvica i kapanju koje
se ulo sa streha. Kad sam se probudio, ugledao sam mlijenobijelu maglu kako okruuje
prozor, ali kako se Sunce dizalo, vjetri ju je otpuhao, pa su iz nje izronile okolne ume i
breuljci.
Kao i dan prije, dorukovali smo i otili poistiti ptinjak. Naoko i Reiko obukle su ute
plastine kabanice s kapuljaama. Ja sam navukao demper i nepropusnu vjetrovku. Vani
je zrak bio vlaan i studen. I ptice su se sklonile s kie, pa su se zbile u dno kaveza.
pP Ovdje je dosta hladno kad pada kia, zar ne? rekao sam Reiko.
Sad e sa svakom kiom postajati sve hladnije, dok ne padne prvi snijeg rekla je.
Oblaci iz Japanskog mora ovdje isputaju tone snijega.
to se zimi radi s pticama?
Unesemo ih unutra, naravno. to bismo drugo - da ih zaleene iskopamo iz snijega? I
onda ih odmrznemo, oivimo i povi-emo: OK, navali narode!
upnuo sam ianu mreicu, a papiga je zalepetala krilima i zakrijetala: "Seronja!"
"Hvala!" "Ludo!"
E njega bih ja rado zamrznula rekla je Naoko sjetno. Mislim da u stvarno
poludjeti ako to budem morala sluati
svako jutro.
Kad smo oistili ptinjak, vratili smo se u stan. Dok sam se pakirao, ene su odjenule
radnu odjeu. Zajedno smo izili iz zgrade i rastali se kraj teniskih terena. One su
skrenule desno, a ja sam nastavio ravno. Dovikivali smo pozdrave i ja sam obeao da u
opet doi. Naoko se blago nasmijeila i nestala iza ugla.
Na putu do kapije sreo sam nekoliko ljudi, sve u utim kabanicama kakve su imale
Naoko i Reiko, i svi su imali nataknute kapuljae. Po kii su sve boje bile neobino jarke:
tlo je bilo intenzivno crno, borove grane blistavo zelene, a ljudi omotani utom djelovali
su kao prikaze s onog svijeta koje smiju hoditi zemljom samo za kiovitih jutara. Lebdjeli
su nad tlom u tiini, nosei poljodjelske alatke, koare i vree.

uvar se sjetio moga imena i oznaio ga na listi posjetitelja dok sam izlazio. Vidim da
ste doli iz Tokija rekao je stari. I ja sam jednom bio ondje. Samo jednom.
Svinjetina im je famozna.
Je li? pitao sam, ne znajui to da mu odgovorim.
Nije mi se ba sviala hrana u Tokiju, ali svinjetina je bila da prste polie.
Vjerojatno ih uzgajaju na neki poseban nain.
Rekao sam da ne znam, sad sam prvi put tako neto uo. A kad ste to bili u Tokiju?
Hmm, da vidimo rekao je, nakrivivi glavu je li to bilo kad se oenio Njegovo
Velianstvo krunski princ? Moj sin je bio u Tokiju, pa sam rekao, morao bih bar jednom i
to vidjeti. Sigurno je to bilo 1959.
E, tako davno je svinjetina u Tokiju sigurno bila dobra rekao sam.
A danas? pitao je.
Nisam siguran, rekao sam, ali nisam ba uo da je neto posebno. To kao da ga je
razoaralo. Po svemu sudei, htio je nastaviti razgovor, ali rekao sam mu da moram stii
na autobus i krenuo prema cesti. Nad stazom uz potok mjestimice su jo lebdjele krpe
izmaglice, ali vjetri ih je odnosio prema strmim obroncima oblinje planine. Svako
malo zaustavio bih se u hodu, okrenuo, i bez ikakva posebnog razloga duboko uzdahnuo.
Osjeao sam se kao da sam doao na planet na kojemu vlada malo drukija sila tee. Pa
naravno, rekao sam sebi tuno: sad sam u izvanjskom svijetu.
Vrativi se u dom oko pola pet, smjesta sam se presvukao i otiao u prodavaonicu ploa u
Sinduku da odradim svoje radno vrijeme. Ja sam pazio na prodavaonicu od est do pola
jedanaest, neto malo bih i prodao, ali uglavnom sam sjedio kao oamuen i gledao
nevjerojatno aroliko mnotvo ljudi kako promie vani. Bilo je obitelji, parova, pijanaca,
mafijaa, ivahnih djevojaka u kratkim suknjama, bradatih hipija i barskih hostesa, te
nekih nedefiniranih tipova. Kad god bih pustio estoki rock, hipiji i odbjegla mlaarija
okupili bi se vani, plesali i udisali razrjeiva, ili bi samo sjeli na zemlju i besposliarili.
Kad bih stavio Tonvja Bennetta, nestali bi.
Odmah pokraj nalazila se prodavaonica u kojoj je neki sredovjeni ovjek pospanih oiju
prodavao "igrake za odrasle". Ja nisam mogao zamisliti zato bi itko htio kupiti
raznorazna seksi
pomagala koja je drao, ali inilo se da mu prodaja ide kao luda. U uliici koja se nalazila
dijagonalno nasuprot prodavaonici ploa vidio sam pijanog studenta kako povraa. U
igraonici preko-puta nas u drugom smjeru kuhar iz lokalnog restorana provodio je pauzu
igrajui tombolu uz novane oklade. Ispod streha prodavaonice koja je preko noi bila
zatvorena uao je neki garavi beskunik, ne miui se. U prodavaonicu je ula
djevojica ne starija od dvanaest, trinaest godina, namazana blijedoruiastim ruem, i
zamolila me da stavim Jumpin ]ack Flash od Rolling Stonesa. Kad sam pronaao plou i
pustio joj je, poela je puckati prstima u ritmu i drmati kukovima, te stala plesati po
duanu. Onda me zatraila cigaretu. Dao sam joj jednu od poslovoinih, koju je zahvalno
popuila, a kad je ploa zavrila, otila je bez ijednog "hvala". Svakih petnaestak minuta
zauo bih sirenu hitne pomoi ili policije. Naila su tri pijana direktora u odijelima i
kravatama, smijui se iz svega glasa i dovikujui "Dobra guzica!" lijepoj dugokosoj
djevojci u telefonskoj kabini.
to sam dulje gledao, postajao sam sve zbunjeniji. emu sve to, k vragu? Sto sve to
zapravo znai?

Poslovoa se vratio s veere i rekao mi Hej, zna to, Vata-nabe? Preksino sam
povalio malu iz butika. Ve prije nekog vremena bacio je oko na djevojku koja je
radila u oblinjem butiku, i svako malo odnio bi joj plou na dar.
Bravo rekao sam mu, nato mi je on ispriao sve o svom podvigu, u detalje.
Ako oe poeviti ensku, evo to ti je initi poeo je, sav pun sebe. Prvo,
mora joj nosit darove. Onda je mora napit. Ono, ba napit. I onda obavi poso. Lake ne
moe bit. Kui?
Zbunjeniji nego ikad, ukrcao sam se na putniki vlak i vratio u dom. Navukao sam
zastore, ugasio svjetla, ispruio se u krevet, i obuzeo me osjeaj da bi se Naoko svaki as
mogla uvui kraj mene u krevet. Sklopivi oi, osjeao sam kako joj se grudi meko
nadimlju o moja prsa, uo njezin apat, i osjetio obrise njezina tijela u svome naruju. U
tami sam se vratio u njezin mali svijet.
Osjetio sam miris livadske trave, uo nonu kiu. Mislio sam na nju golu, kakvu sam je
vidio na mjeseini, i zamiljao je kako isti ptinjak i gaji povre, a njezino meko, lijepo
tijelo bilo je umotano u onu utu kabanicu. Stiui svoj nabrekli penis, mislio sam na
Naoko dok nisam svrio. To kao da mi je malo razbistrilo mozak, ali nije mi pomoglo da
zaspim. Osjeao sam se iscrpljeno, oajniki sam elio zaspati, ali san mi jednostavno
nije htio doi na oi.
Ustao sam iz kreveta i stao kraj prozora, a moje oi odlutale su prema stijegu. Sad kad na
njoj nije bio nacionalne zastave, motka je sliila divovskoj bijeloj kosti koja je strila uvis
u nonu tamu. to li Naoko sada radi, pitao sam se. Naravno, sigurno spava, spava
dubokim snom, ogrnuta tamom u onom svome udnovatom malom svijetu. Uhvatio sam
se kako mislim: neka od tjeskobe bude sigurna bar u snovima.
7
1 DUEG JUTRA, U ETVRTAK, NA SATU
tjelesnoga nekoliko sam puta preplivao olimpijski bazen. Od takve energine tjelovjebe
glava mi se jo malo razbistrila pa sam ogladnio. Nakon to sam pojeo obilan ruak u
studentskom restoranu poznatom po svojim obilnim rukovima, krenuo sam u knjinicu
odsjeka za knjievnost pronai neke podatke, kadli sam naletio na Midori Kobajai. S
njom je bila neka sitna i graciozna djevojka s naoalama, ali kad me je ugledala, prila mi
je sama.
Kamo ide? pitala me.
Na knjievnost, u knjinicu rekao sam.
Daj pusti to i hajde na ruak sa mnom.
Ve sam jeo.
Pa to onda? Moe opet.
Na kraju smo otili u oblinju kavanu, gdje je ona pojela tanjur currvja a ja sam popio
kavu. Imala je bijelu koulju dugih rukava ispod ute vunene veste s uzorkom riblje kosti,
usku zlatnu ogrlicu i Disnevjev sat. Curry joj se oito sviao, a popila je i tri ae vode.
Gdje si bio? pitala je Midori. Zvala sam te ne znam koliko puta.
Neto si me htjela pitati?
Nita posebno. Samo sam zvala.
Razumijem.
Sto razumije?
Nita. Samo "razumijem" rekao sam. Onda, je li bilo novih poara?

 Ba je bilo zabavno, zar ne? teta nije velika, ali zbog onoli-kog dima sve je
djelovalo kao pravo. Super stvar. Midori je is-kapila jo jednu au vode, udahnula i
stala promatrati moje lice. Hej, to je tebi? pitala me. Izgleda kao odsutan
duhom.
Oi ti nisu fokusirane.
Dobro sam rekao sam. Vratio sam se s puta pa sam umoran.
Izgleda kao da si upravo vidio duha.
Tako dakle.
Hej, ima danas popodne predavanja?
Njemaki i vjeronauk.
Moe to preskoiti?
Njemaki ne mogu. Danas imam test.
Kad zavrava?
U dva.
Okej. Hoe da poslije odemo u grad na pie?
U dva popodne?!
Malo za promjenu, zato ne? Izgleda totalno odsutno. Hajde, doi piti sa mnom, da
se malo vrati u ivot. To i ja elim -piti s tobom da se malo vratim u ivot. Sto veli?
Dobro, moe rekao sam uzdiui. Potrait u te u knjievnom traktu u dva.
Nakon njemakoga sjeli smo na bus za induku i otili u neki avangardni bar po imenu
DUG, iza knjiare Kinokunija. Oboje smo za poetak uzeli votku-tonik.
Ja katkad svratim ovamo rekla je. Kod njih ti nije neugodno ako popodne pije.
A ti esto pije popodne?
Katkad rekla je, zveckajui ledom u ai. Katkad, kad svijet postane preteak
za ivot, doem ovamo na votku-tonik.
Zar svijet katkad postane preteak za ivot?
Katkad rekla je Midori. I ja imam svoje problemie.
Kakve?
S obitelji, dekima, neredovitim menstruacijama. Tako to.
Onda popij jo jednu.
I hou.
Mahnuo sam konobaru i naruio jo dvije votke-tonik.
Sjea se kako si me u nedjelju poljubio? pitala je Midori. Mislila sam na to.
Bilo je lijepo. Ba je bilo lijepo.
To je lijepo.
"To je lijepo" ponovila je za mnom. Kako udno govori!
Da?
No, razmiljala sam o tome. Razmiljala sam kako bi bilo lijepo da je to bilo prvi put
da me je neki deko poljubio. Kad bih mogla promijeniti redoslijed dogaaja u ivotu,
definitivno bih htjela da mi to bude prvi poljubac, definitivno. A onda bih cijeli ivot
mislila neto kao: Hej, to li se dogodilo s onim malim Va-tanabeom s kojim sam se prvi
put poljubila, na gornjoj terasi, sad mu je negdje 58? Zar to ne bi bilo super?
Da, stvarno rekao sam, krkajui pistaciju.
Hej, ma to je tebi? Zato si tako odsutan? Jo mi nisi ni odgovorio.

 Vjerojatno se jo nisam priviknuo na svijet rekao sam nakon kraeg razmiljanja.

Ne znam, osjeam se kao da ovo nije stvarni svijet. Ti ljudi, taj okoli: jednostavno
mi ne djeluju stvarno.
Midori je naslonila lakat na ank i pogledala me. U nekoj pjesmi Jima Morrisona bilo
je neto takvo, gotovo sam sigurna.
Ljudi su strani kad si stranac.
Mir rekla je Midori.
Mir rekao sam ja.
Stvarno bi trebao sa mnom u Urugvaj rekla je Midori, jo nalakena na ank.
Cura, obitelj, fakultet - daj sve to lijepo nogiraj.
Ideja nije loa rekao sam smijui se.
Zar ne misli da bi bilo divno kad bismo se rijeili svega i svih i otili nekamo gdje
nikoga ivog ne poznajemo? Katkad mi doe da to uinim. Zbilja, zbilja mi doe da to
uinim. Recimo, ti me odvede nekamo daleko, daleko, a ja bih ti rodila puno djece,
ilave kao mali bikii. I ivjeli bismo sretni do kraja ivota, i valjali se po podu.
Nasmijao sam se i popio treu votku-tonik.
Ali ti vjerojatno jo ne eli puno djece ilave kao bikii rekla je Midori.
Zaintrigirala si me rekao sam. Volio bih vidjeti kako izgledaju.
To je u redu, ne mora ih eljeti rekla je Midori jedui pistaciju. A ja evo pijem
popodne i govorim togod mi padne na pamet: "Ja bih sve nogirala i pobjegla." emu ii
u Urugvaj? Tamo imaju samo magarea govna.
Moda ima pravo.
Posvuda samo magarea govna. Govno tu, govno tamo, cijeli svijet je od magareih
govana. Hej, ovu ne mogu otvoriti. Evo ti je. Midori mi je pruila pistaciju. Namuio
sam se dok je nisam otvorio. Ali kako mi je u nedjelju laknulo] Ila sam s tobom na
gornju terasu, gledali smo poar, pili pivo, pjevali pjesme. Ne znam kad sam zadnji put
osjetila takvo potpuno olakanje. Ljudi me stalno na neto prisiljavaju. im me vide,
ponu mi govoriti to da inim. Ti me bar ni na to ne prisiljava.
Ne poznajem te dovoljno da bih te na ita prisiljavao.
Hoe rei, da me bolje poznaje, i ti bi me prisiljavao, kao i svi drugi?
Mogue rekao sam. Tako ljudi ive u stvarnome svijetu: stalno jedni druge na
neto prisiljavaju.
Ti ne bi. Ja znam. Strunjak sam kad treba nekoga prisiljavati
i kad tebe netko prisiljava. Nisi ti taj tip. Zato se s tobom i mogu opustiti. Ima li ti uope
pojma koliko na svijetu ima ljudi koji vole druge prisiljavati, a i da njih drugi na neto
prisiljavaju? Hr-petinal A onda oko toga prave veliku frku, kao, "Ja sam je prisilio", "Ti
si me prisilio!" To vole. Ali ja to ne volim. Ja to inim samo zato to moram.
A na to ti prisiljava druge ili drugi tebe? Midori je stavila kocku leda u usta i poela
je sisati.
eli me bolje upoznati? pitala je.
Aha, recimo.
Hej, sluaj, upravo sam te pitala: "eli li me bolje upoznati?" Kakav ti je to
odgovor?
Da, Midori, volio bih te bolje upoznati rekao sam.
Zbilja?
Da, zbilja.

 ak i ako bi morao odvratiti oi od onoga to ugleda?

Tako si loa?
Pa, na neki nain rekla je Midori mrtei se. Hou jo jedno pie.
Pozvao sam konobara i naruio etvrtu rundu pia. Dok nisu stigla, Midori je podboila
bradu rukom, jo nalakena na bar. Ja sam utio i sluao Theloniousa Monka kako svira
Honeysuckle Rose. U lokalu je bilo jo pet-est muterija, ali jedino smo mi pili alkohol.
Jak miris kave unosio je atmosferu prisnosti u sumornu unutranjost.
Jesi li slobodan ovu nedjelju? pitala je Midori.
Mislim da sam ti ve rekao, nedjeljom sam uvijek slobodan. Do est, kad moram na
posao.
Dobro onda, hoemo li se ove nedjelje druiti?
Moe rekao sam.
Doi u po tebe u dom u nedjelju ujutro. Ali ne znam jo kad. Je li to u redu?
Moe rekao sam. Nema problema.
A sada da te pitam: moe li pogoditi to mi se sada radi?
Ne mogu ni zamisliti.
Pa, kao prvo, elim lei na velik, irok, paperjast krevet. elim se udobno
raskomotiti, napiti, i da nigdje u blizini nema magareeg govna, i da ti lei kraj mene. A
onda, malo pomalo, skidao bi mi odjeu. Jaaako njeno. Onako kako majka svlai malo
dijete. Jaaako polako.
Hmm...
I onda se ja iskljuim i ugodno mi je, a onda najednom shvatim to se dogaa i
poviem: "Prestani, Vatanabe!" A onda kaem:
"Ti mi se stvarno svia, Vatanabe, ali viam se s drugim. Ne mogu ovo. Konzervativna
sam to se tie ovakvih stvari, vjerovao ti ili ne, zato molim te prestani." Ali ti ne
prestaje.
Ali ja bih prestao rekao sam.
Znam da bi. Nema veze, to je samo moja fantazija rekla je Midori. I onda mi ga
pokae. Svoju stvar. Kako stri nagore. Ja naravno smjesta zatvorim oi, ali ve sam ga
na trenutak vidjela. Pa kaem: "Prestani! Ne ini to! Ne elim neto tako veliko i tvrdo!"
Nije tako veliki. Obian je.
Nema veze, to je obina fantazija. I onda se ti jako rastui, i meni te bude ao pa te
pokuavam utjeiti. No, no, jadniak mali.
I kae da ti se to sada radi?
Ba tako.
A joj.
Otili smo iz bara nakon pet rundi votke-tonika. Kad sam pokuao platiti, Midori me
pljesnula po ruci i platila utavom novanicom od 10.000 jena koju je izvadila iz
novanika.
U redu je rekla je. Upravo su mi platili, a ja sam zvala tebe. Naravno, ako si
zadrti faist pa ne doputa da ti ena plati pie...
Ne, ne, u redu je.
A i nisam ti pustila da mi ga stavi.
Jer je tako velik i tvrd rekao sam.
Tako je rekla je Midori. Jer je tako velik i tvrd.

Onako pripita, Midori je promaila jednu stubu, pa smo zamalo pali niza stubite. Sloj
oblaka koji je zastirao nebo sad se povukao, i kasnopopodnevno sunce njenom je
svjetlou kupalo gradske ulice. Midori i ja neko smo vrijeme tumarali naokolo. Rekla je
da bi se rado popela na drvo, ali naalost u Sindukuu nije bilo za penjanje pogodnih
stabala, a Carski vrtovi su se zatvarali.
Ba teta rekla je Midori. Oboavam se penjati na
drvee.
Nastavili smo hodati i gledati izloge, i ubrzo su mi gradski prizori postali stvarniji nego
prije.
Drago mi je to sam naletio na tebe rekao sam. Mislim da sam se sad malo vie
priviknuo na svijet.
Midori je stala kao ukopana i zapiljila se u mene. Istina je rekla je. Oi su ti sad
mnogo fokusiranije nego prije. Vidi? Godi ti druenje sa mnom.
U to uope nema sumnje rekao sam.
U pola est Midori je rekla da mora doma spremiti veeru. Rekao sam da u se
autobusom vratiti u dom i otpratio je do
postaje.
Zna to mi se sada radi? pitala me Midori dok sam odlazio.
Nemam pojma na to sada misli rekao sam.
elim da mene i tebe zarobe gusari. Onda bi nas svukli i svezali jedno uz drugo,
licem u lice, gole, onim uadima.
Zato bi to napravili?
To su perverzni gusari rekla je.
Ti si perverzna rekao sam.
I onda nas zakljuaju u teretni prostor i kau: "Za sat vremena bacit emo vas u
more, pa se dotle zabavite."
I...?
I mi onda sat vremena uivamo, i valjamo se naokolo isprepletenih tijela.
I to je glavna stvar koja ti se sada radi?
Tako je.
A joj rekao sam ja, odmahujui glavom.
Midori je dola po mene u nedjelju ujutro u pola deset. Upravo sam se bio probudio i jo
se nisam ni umio. Netko mi je poeo udarati na vrata i vikati: "Hej, Vatanabe, neka
enska!" Siao sam u predvorje i zatekao Midori kako sjedi prekrienih nogu u
nevjerojatno kratkoj traper suknji, zijevajui. Svaki student na putu za doruak usporio je
i zabuljio se u njene duge, vitke noge. Imala je zbilja lijepe noge.
Jesam li dola prerano? pitala je. Sigurno si se tek probudio.
Moe priekati petnaest minuta? Da se umijem i obrijem.
Mogu ekati, ali svi mi deki bulje u noge.
A to si mislila, kad si dola u muki paviljon u tako kratkoj suknji? Naravno da
bulje.
No dobro, nema veze. Danas imam stvarno slatke gaice -sasvim su ruiaste, na
volanie i ipkice.
Tim gore rekao sam, uzdiui. Vratio sam se u sobu, umio i obrijao to sam bre
mogao, odjenuo plavu koulju s ovratnikom na kopanje i sivu sportsku jaknu od tvida, a
onda sam se vratio i izveo Midori van kroz kapiju. Oblijevao me hladan znoj.

 Reci, Vatanabe rekla je Midori, gledajui u paviljonske zgrade ovdje svi deki
drkaju - cap-ca-rap?
Vjerojatno rekao sam.
Misle li deki na cure kada to rade?
Valjda. Sumnjam da itko dok drka misli na burzu ili spreza-nje glagola ili Sueski
kanal. Ne, prilino sam siguran da gotovo svi misle na cure.
Sueski kanal?
Na primjer.
Dakle, oni valjda misle na neku odreenu curu, je li tako?
A zato to ne pita deka? rekao sam. Zato bih ti ja tako neto objanjavao
nedjeljom ujutro?
Samo me zanimalo rekla je. Osim toga, on bi se naljutio da ga tako neto pitam.
Rekao bi da djevojke ne smiju postavljati takva pitanja.
to je sasvim logian stav.
Ali mene zanima. To je ista znatielja. Misle li deki na neku odreenu curu dok
drkaju?
Odustao sam od izbjegavanja odgovora. Pa, ja da. Za druge ne znam.
Jesi li ikad mislio na mene dok si to radio? Reci mi istinu. Neu se ljutiti.
Ne, nisam, da ti pravo kaem odgovorio sam iskreno.
Zato? Nisam ti dosta zgodna?
Ma, zgodna si ti. Slatka si, i super ti stoje seksi kompletii.
Zato onda ne misli na mene?
Pa, kao prvo, tebe smatram prijateljicom, pa te ne elim uvlaiti u svoje seksualne
matarije, a kao drugo...
Ima neku drugu na koju mora misliti.
To bi otprilike bilo tono rekao sam.
Pristojan si ak i kad je o ovako neemu rije rekla je Midori. To mi se kod
tebe svia. Pa ipak, ne bi li me pripustio samo na kratko? elim biti u nekoj od tvojih
seksualnih matarija ili sanjarija ili kako god ih ve zove. Molim te to jer smo prijatelji.
Koga drugog mogu tako neto moliti? Ne mogu tek tako nekome prii i rei: "Kad
veeras bude drkao, moe li molim te jednu sekundu misliti na mene?" To te molim ba
zato to te smatram prijateljem. I elim da mi poslije kae kako je bilo. Zna, to si radio
i tako to.
Pobjegao mi je uzdah.
Ali ne moe mi ga metnuti. Jer smo samo prijatelji. Zar ne? Dok god mi ga ne
metne, moe raditi to god hoe, misliti to god hoe.
Ne znam, nikad to jo nisam radio s tolikim ogranienjima rekao sam.
Hoe li samo misliti na mene?
Dobro, mislit u na tebe.
Zna, Vatanabe, ne elim da dobije pogrean dojam da sam nimfomanka ili da
sam isfrustrirana ili da te izazivam. Mene te stvari jednostavno zanimaju. elim znati
kako je to. Odrasla sam okruena samim djevojkama u djevojakoj koli, to zna. elim
znati to deki misle i kako su im ustrojena tijela. I to ne samo iz dodataka enskim
asopisima, nego iz pravih praktinih analiza.
Praktinih analiza? progunao sam.

 Ali moj deko ne voli kad mene zanimaju stvari ili kad hou neto pokuati. Naljuti
se, zove me nimfaom ili ludaom. Ne doputa ak ni da mu popuim. E, to je jedna od
stvari koje umirem od elje prouiti.
A-ha.
I ti mrzi kad ti netko pui?
Ne, ne ba, ne mrzim.
Bi li se moglo rei da voli?
Da, moglo bi se. Ali moemo li o tome drugi put? Gledaj, pred nama je lijepo
nedjeljno jutro, i ne elim ga upropastiti priama o drkanju i puenju. Idemo razgovarati o
neemu drugom. Je li tvoj deko na istom fakultetu kao mi?
Ne, on ide na drugi, naravno. Upoznali smo se u koli, na sekciji. Ja sam bila u
djevojakoj koli, a on u mukoj, i zna kako to rade, zajedniki koncerti i tako to. Ali
ozbiljno smo prohodali poslije ispita. Hej, Vatanabe.
to je?
Samo jednom to uini. Misli na mene, dobro?
Dobro, pokuat u, idui put rekao sam, predajui se.
Sjeli smo na putniki vlak za Oanomizu. Kad smo u indukuu presjedali, na postaji
sam kupio tanki sendvi sa tanda kako
bih nadoknadio proputeni doruak. Kava koju sam uz to popio imala je okus po kuhanoj
tinti. Nedjeljni jutarnji vlakovi bili su puni parova i obitelji koji su krenuli na izlete.
Skupina djeaka s bejzbolskim palicama i jednakim dresovima jurili su po vagonu.
Nekoliko djevojaka u vlaku imale su kratke suknje, ali nijedna tako kratku kao Midori.
Midori je svako malo povlaila svoju nadolje. Neki mukarci buljili su u njezina bedra,
zbog ega mi je bilo neugodno, ali njoj to kao da nije smetalo.
Zna to bih sada voljela raditi? proaptala je kad smo ve neko vrijeme putovali.
Pojma nemam rekao sam. Ali molim te, nemoj sada o tome. Netko e te uti.
teta. Imala sam ludu ideju rekla je Midori, naoigled razoarana.
Nego, zato idemo u Oanomizu?
Vidjet e.
Kako se oko postaje Oanomizu nalazilo mnotvo dopunskih kola19, nedjeljom je taj
dio bio pun kolaraca koji su krenuli na nastavu ili pripremu za ispit. Midori se gurala
kroz guvu jednom rukom vrsto stiui remen torbice, a drugom moju ruku.
Bez ikakva upozorenja, upitala me Hej, Vatanabe, zna li ti razliku izmeu
konjunktiva sadanjeg i prolog u engleskome?
Mislim da znam rekao sam.
Da te onda pitam, emu takve stvari slue u svakodnevnom ivotu, molim te lijepo?
Ba niemu rekao sam. Moda nemaju nikakvu konkretnu svrhu, ali zbilja te
ue da neke openite stvari pone shvaati sustavnije.
Midori je na trenutak ozbiljno o tome promislila. Nevjerojatan si rekla je. To
meni nikad nije palo na pamet. Ja sam stvari kao to su konjunktiv, diferencijalni raun i
kemijski simboli uvijek smatrala posve beskorisnima. Totalnom gnjavaom. Pa sam ih
uvijek ignorirala. A sad se moram zapitati je li moj cijeli ivot promaen.
Ignorirala si ih?
Aha. Ono, za mene ne postoje. Nemam blagog pojma to znai "sinus" i "kosinus".
Nevjerojatno! Kako si onda poloila ispite? Kako si se upisala na fakultet?

 Ne budi smijean rekla je Midori. Da bi proao na pri-jamnome ne mora znati

nita! Samo ti treba malo intuicije - a ja imam sjajnu intuiciju. "Odaberite toan odgovor
od ponuena tri." Ja odmah znam koji je toan.
Moja intuicija nije dobra kao tvoja, pa do neke mjere moram biti sistematian. Kao
svraka koja skuplja komadie stakla u upljinu stabla.
Ima li to neku svrhu?
I ja se pitam. Vjerojatno je tako lake obavljati neke stvari.
Kakve stvari? Daj mi primjer.
Recimo metafiziko razmiljanje. Svladavanje nekoliko jezika.
Kakve koristi od toga?
Ovisi o osobi koja to ini. Nekima koristi, nekima ne. Ali to je uglavnom vjebanje.
Drugo je pitanje ima li neku svrhu ili nema. Kao to sam rekao.
Hmm rekla je Midori, naizgled impresionirana. Povela me za ruku nizbrdo.
Zna, Vatanabe, ti zbilja dobro zna objanjavati.
Ne znam ba rekao sam.
Istina je. Stotinu sam ljudi pitala emu slui konjunktiv u engleskome, i nitko mi nije
dao dobar i jasan odgovor kao ti. ak ni nastavnici engleskoga. Ili se zbune, ili naljute, ili
se samo nasmiju. Nitko mi nije dao iole pristojan odgovor. Da sam imala nekoga kao to
si ti kad sam postavljala to pitanje, da mi je to tako logino objanjeno, moda bi ak i
mene zainteresirao konjunktiv. K vragu!
Hmm rekao sam.
Jesi li ikad itao Kapital?
Aha. Ne cijeli, naravno, ali neke dijelove jesam, kao i veina ljudi.
Jesi li ga shvatio?
Neke dijelove sam shvatio, a druge nisam. Da bi itala knjigu kao to je Kapital
mora usvojiti neku osnovnu intelektualnu aparaturu. Ali mislim da razumijem osnovnu
ideju marksizma.
Misli da student prve godine koji nije itao takve knjige moe razumjeti Kapital na
prvo itanje?
To je gotovo pa nemogue, rekao bih.
Kad sam ja ila na fakultet, ulanila sam se u sekciju narodne glazbe. Samo sam
htjela pjevati pjesme. Ali drugi lanovi bili su obini prevaranti. Najeim se kad ih se
samo sjetim. Kad se ulani, prvo ti kau da mora itati Marxa. "Za idui put proitajte
od stranice te i te do stranice te i te." Netko je drao predavanje o tome kako narodne
pjesme moraju biti istinski povezane s drutvom i radikalnim pokretom. Pa kvragu sve,
otila sam doma i zbilja se potrudila to itati, ali nita ivo nisam razumjela. Bilo je gore
od konjunktiva. Nakon tri stranice sam odustala. Onda sam kao dobra mala pionirka
otila na idui sastanak i rekla da sam itala, ali nisam razumjela. Od tada pa nadalje
odnosili su se prema meni kao da sam idiot. Nemam kritiku svijest o klasnoj borbi, rekli
su, ja sam drutveni bogalj. Hou rei, bili su stvarno ozbiljni. I sve to zato to sam rekla
da ne razumijem neki tekst. Zar nisu bili grozni?
A-ha rekao sam.
A i njihove takozvane diskusije bile su grozne. Svi su govorili velike rijei i pretvarali
se da znaju o emu se govori. Ali ja bih postavila pitanje kad god neto nisam razumjela.
"to znai ta imperijalistika eksploatacija o kojoj govorite? Ima li to neke veze s
Istonoindijskom kompanijom?" "Znai li razaranje obrazovno-industrijskog kompleksa

da nakon diplome ne smijemo raditi za neku tvrtku?" I sline stvari. Ali nitko mi nita
nije htio objasniti. Ma kakvi - uasno bi se naljutili. Moe li ti to vjerovati?
Da, mogu rekao sam.
Jedan se proderao na mene: "Glupao, kako ivi kad uope nema mozga?" E pa
onda mi je bilo dosta. To nisam bila spremna trpjeti. Dobro, nisam jako pametna. Iz
radnike sam klase. Ali radnika klasa dri svijet u pogonu, i radniku klasu izrabljuju.
Kakva je to revolucija kad se samo razbacuje velikim rijeima koje ljudi iz radnike klase
ne razumiju? Kakvo je to sranje od socijalne revolucije? Hou rei, i ja bih rado
poboljala svijet. Ako nekoga stvarno izrabljuju, moramo to zaustaviti. U to ja vjerujem, i
zato postavljam pitanja. Zar nemam pravo?
Ima pravo.
I onda mi je sinulo. Sve su to lanjaci. Na pameti im je samo da impresioniraju nove
lanice svojim velikim rijeima kojima se tako ponose, pa da im mogu zavui ruku pod
suknju. A kada diplomiraju, oiaju se na kratko i naprijed u Mitsubishi, IBM ili Fuji
Bank. Nau lijepe supruge koje nikad nisu itale Marxa, dobiju djecu i daju im mondena
nova imena od kojih ti se povraa. Koji e obrazovno-industrijski kompleks oni razoriti?
Daj me nemoj nasmijavati! A ni novi lanovi nisu bili nita bolji. Ni oni nita ivo nisu
razumjeli, ali pretvarali su se da razumiju i smijali su mi se. Nakon sastanka bi mi rekli:
"Ne budi blesava! Pa to onda ako ne razumije? Samo se sloi sa svime to kau." Hej,
Vatanabe, imam ja stvari od kojih sam znala jo vie poludjeti. Hoe uti?
Naravno, zato ne?
Pa, jednom su sazvali kasnononi politiki sastanak, i svakoj djevojci su rekli da
napravi dvadeset riinih kuglica za zakusku. Hou rei, zamisli ti tu spolnu
diskriminaciju! Ja sam odluila da u za promjenu utjeti, pa sam posluno dola sa
svojih dvadeset riinih kuglica, sve po propisu, unutra umeboi, izvana nori20. I to
misli da sam dobila za svoj trud? Ljudi su se poslije alili jer su moje kuglice iznutra
imale samo umeboi, i nisam donijela nita uz njih! Druge djevojke napunile su svoje
kuglice ikrom ba-kalara i lososom, i jo su donijele lijepe debele krike prenih jaja. Tako
sam se razbjesnjela da nisam mogla govoriti! Sto si umiljaju
ti raspaivai "revolucije", s kojim vrajim pravom rade frku oko riinih kuglica? Neka
budu sretni to su dobili i umeboi i nori! Neka se sjete da u Indiji djeca umiru od gladi!
Nasmijao sam se. I to je dalje bilo sa sekcijom?
U lipnju sam se ispisala, toliko sam bila ljuta rekla je Mi-dori. Veina tih
studentskih tipova su totalni foliranti. Umiru od straha da e netko otkriti kako neto ne
znaju. Svi itaju iste knjige, svi prosipaju iste slogane, i oboavaju sluati Johna Coltranea i gledati Pasolinijeve filmove. Tebi je to "revolucija"?
Hej, mene nemoj pitati, ja revoluciju nikad nisam vidio.
Pa, ako je to revolucija, nek si je metnu zna kamo. Mene bi vjerojatno strijeljali to
sam stavila umeboi u riine kuglice. I tebe bi strijeljali, jer razumije konjunktiv.
Moglo bi se dogoditi.
Vjeruj mi, znam to govorim. Ja sam iz radnike klase. S revolucijom ili bez
revolucije, radnika klasa i dalje e jedva spajati kraj s krajem i ivjeti u istim svinjcima
kao i prije. A to je zapravo revolucija? Sigurno nije samo mijenjanje imena na gradskoj
vijenici. Ali ti frajeri to ne znaju - oni samo znaju svoje velike rijei. Reci mi, Vatanabe,
jesi li ikad vidio poreznika?
Nikad.

 E pa ja jesam. Puno puta. Upadnu ti u kuu i ponu se praviti vani. "A za to vam
slui ova knjiga poslovanja?" "Hej, dosta su vam traljavo voene te knjige." "Ovo vi
zovete poslovnim izdatkom?" "Pokaite mi sve svoje raune i to odmah." Mi dotle
uimo u kutu i kada doe vrijeme veeri moramo ih poastiti suijem deluxe - dostava u
kuu. E pa da ti kaem, moj otac nijednom nije utajio porez. Takav je on, potenjak iz
stare garde. Ali daj ti to reci porezniku. On samo kopa i kopa i kopa i kopa. "Prihod vam
je ovdje malo nizak, zar ne?" Pa naravno da je nizak
kad ne zarauje! Dolo mi je da vritim: "Idite kontrolirati one koji imaju novca!" Misli
da bi se poreznici drukije ponaali da doe do revolucije?
Malo vjerojatno, malo vjerojatno.
E pa eto onda. Ne elim vjerovati ni u kakvu vraju revoluciju. Vjerovat u samo u
ljubav.
Mir rekao sam.
Mir rekla je Midori.
Hej, kamo mi idemo?
U bolnicu rekla je. Tata mi je ondje. Danas je na mene red da budem s njim
cijeli dan.
Tata?! Mislio sam da je u Urugvaju!
To sam lagala rekla je Midori slubenim tonom. Cijeli ivot galami da bi u
Urugvaj, ali nikad nije uspio. Jedva da moe iz Tokija.
Koliko je bolestan? pitao sam.
Samo je pitanje vremena rekla je. Nastavili smo hodati u tiini.
Znam to govorim. To je isto imala i mama. Tumor na mozgu. Moe li ti to
zamisliti? Jedva su prole dvije godine otkako je umrla od tumora na mozgu, a sad ga je i
on dobio.
Hodnici Sveuiline bolnice bili su buni i puni vikend-posjeti-telja i pacijenata s manje
tekim simptomima, posvuda je lebdio onaj posebni miris bolnice, oblak
dezinfekcijskog sredstva i buketa cvijea koje su donijeli posjetitelji, te urina i madraca,
a sestre su jurile tamo-amo uz resko kloparanje potpetica.
Midorin otac bio je u poluprivatnoj sobi, u krevetu do vrata. Onako opruen, izgledao je
kao neko siuno stvorenje s kobnom ranom. Leao je postrance, mlitavo, klonula lijeva
ruka bila mu je nepomina, a u nju je bila zabodena intravenozna igla. Bio je to malen,
goljav ovjek koji je djelovao kao da e se jo vie smanjiti i stanjiti. Oko glave bio mu
je omotan bijeli zavoj, a nezdravo bijele ruke bile su istokane rupicama od injekcija i
intravenoznih dripova. Njegove poluotvorene oi zurile su u prazno, u neku fiksiranu
toku, nalik na dvije podlivene kugle
koje su se nekontrolirano trznule u naem smjeru kad smo uli u sobu. Fiksirale su nas
nekih deset sekunda, a onda su opet polako odlutale u prazno.
Od samog pogleda na te oi bilo je jasno da e uskoro umrijeti. Na njegovoj puti nije bilo
znakova ivota, tek blijedi traak neega to je neko bilo ivot. Tijelo mu je bilo nalik
na oronulu staru kuu iz koje su odstranjene sve instalacije, i sada eka da bude do
temelja sruena. Oko njegovih suhih usnica nicali su bu-senii brkova, nalik na korov.
Dakle, pomislio sam, ak i nakon to iz tijela nestane toliko ivotne snage, brada i dalje
raste.
Midori je pozdravila debeljka u krevetu kraj prozora. On joj je kimnuo i nasmijeio se,
oito nesposoban da ita kae. Nekoliko se puta nakaljao te, nakon to je iz ae kraj

jastuka otpio nekoliko gutljaja vode, premjestio je teinu i prevrnuo se na bok, okreui
se prema prozoru. Kroz prozor se vidio samo rasvjetni stup i nekoliko strujnih kablova,
nita vie, ak ni oblaak na nebu.
Kako se osjea, tata? rekla je Midori, govorei ocu u uho kao da iskuava
mikrofon. Kako si danas?
Njezin otac pomaknuo je usnice. 'Ne dobro', rekao je; umjesto da izgovori te rijei, on
kao da ih je oblikovao iz suhog zraka u dnu grla. 'Glava', rekao je.
Ima glavobolju? pitala je Midori.
'Je', rekao je on. Oito nije bio u stanju u jednom dahu izgovoriti vie od jednog-dva
sloga.
Pa, nije ni udo rekla je ona ba su ti je rezali. Naravno da te boli. Zao mi je, ali
budi hrabar. Ovo je moj prijatelj Vata-nabe.
Drago mi je rekao sam. Midorin otac dopola je rastvorio usnice, a onda ih opet
zatvorio.
Midori je rukom pokazala na plastini stolac kraj podnoja kreveta i ponudila mi da
sjednem. Posluao sam je. Midori je ocu dala da popije vode i pitala bi li pojeo neko
voe ili voni ele. 'Ne', rekao je, a kad je Midori poela navaljivati da neto pojede,
rekao je: 'Jeo sam.'
Na nonom stoliu kraj uzglavlja stajala je boca s vodom, aa, zdjelica i maleni sat.
Midori je iz velike papirnate vree ispod stola izvadila istu pidamu, donje rublje i
druge stvari, poravnala ih i sloila u ormari kraj vrata. Na dnu vreice bila je hrana za
pacijenta: dva grejpfruta, voni ele i tri krastavca.
Krastavci? to oni tu rade? pitala je Midori. Nemam pojma to je dolo mojoj
sestri. Na telefon sam joj rekla tono to da kupi, a sigurna sam da krastavce nisam
spominjala! Trebala je donijeti kivi.
Moda te nije dobro razumjela rekao sam.
Da, moda, ali da je promislila, shvatila bi da nisu krastavci. Hou rei, to e
pacijent s njima? Da sjedi na krevetu i vae sirove krastavce? Hej, tata, hoe
krastavac?
'Ne', rekao je Midorin otac.
Midori je sjela kraj uzglavlja i poela ocu priati svakakve novosti od kue. Slika na
televizoru postala je mutna pa je zvala servis; teta iz Takaida za nekoliko dana dolazi u
posjet; ljekarnik g. Mijavaki pao je s bicikla: takve stvari. Otac joj je odgovarao
mrmljajui.
Sigurno nee nita jesti? 'Ne', odgovorio je njezin otac.
A ti, Vatanabe? Hoe grejpfrut?
Ne odgovorio sam.
Nekoliko minuta kasnije Midori me odvela u televizijsku dvoranu i sjela na kau popuiti
cigaretu. Tri pacijenta u pidamama takoer su puili i gledali nekakvu politiku
diskusiju.
Hej proaptala je Midori, a oi su joj se zasjajile. Onaj stari sa takama gleda
mi u noge otkako smo uli. Onaj s naoalama u plavoj pidami.
A to si oekivala kad nosi takvu suknju?
Ali to je lijepo. Sigurno im je svima dosadno. Vjerojatno im ovo koristi. Moda im
uzbuenje pomogne da se bre oporave.
Samo da ne proizvede suprotan uinak.

Midori se zagledala u dim koji joj se dizao iz cigarete.

Zna rekla je moj tata nije tako lo. Katkad se naljutim na njega jer kae grozne
stvari, ali u dui je poten i istinski je volio mamu. Na svoj nain je proivio ivot to je
dublje mogao. Moda je malo slab, i uope nema glavu za posao, i ljudi ga ba ne vole,
ali mnogo je bolji od laljivaca i varalica koji stalno neto izglauju jer su tako
slatkorjeivi. Ja nisam nita bolja od njega, jednom kad neto kaem ni ja vie ne
poputam, tako da se stalno svaamo, ali on zapravo nije lo.
Midori mi je uzela ruku kao da podie neto baeno na ulici i stavila je sebi na krilo. Pola
moje ruke lealo joj je na suknji, a pola dodirivalo njezino bedro. Neko me vrijeme
gledala u oi.
Oprosti to sam te dovela na ovakvo mjesto rekla je ali bi li jo malo ostao sa
mnom?
Ostat u s tobom cijeli dan ako hoe rekao sam. Do pet. Volim biti s tobom, a
nemam nikakva drugog posla.
Kako obino provodi nedjelju?
Perem ve rekao sam. I glaam.
Vjerojatno mi ne eli priati o njoj...o svojoj curi?
Ne ba. Komplicirano je, i ja, nekako, ne bih to mogao dobro objasniti.
U redu. Ne mora mi nita objanjavati rekla je Midori. Ali smijem li ti rei to
ja mislim da se tu dogaa?
Smije. Imam dojam da e sve to ti izmisli biti zanimljivo.
Mislim da je udana.
Zbilja?
Da, ima negdje trideset i dvije, trideset tri, bogata je i lijepa, nosi bunde i cipele
Charles Jourdan21, svileno donje rublje, gladna je seksa, i voli raditi sve neke bljak
stvari. Vas dvoje nalazite se radnim danima popodne i onda gutate jedno drugo. Ali
nedjeljom je njezin mu doma pa se ne moe viati s tobom. Je li tako?
Vrlo, vrlo zanimljivo.
Trai od tebe da je vee i da joj vee oi, pa onda lie svaki centimetar njezina
tijela. Onda te tjera da joj svata gura, i zauzima nevjerojatne poze, kao ena od gume, a ti je slika polaroid fotoaparatom.
Zvui dosta zabavno.
Sve vrijeme umire od elje za seksom, pa ini sve to joj padne na pamet. I svaki dan
misli na to. Slobodna je sve vrijeme, pa stalno planira: Hmm, idui put kada doe
Vatanabe, radit emo ovo, ili radit emo ono. Legnete u krevet i ona poludi, isprobava
sve te poloaje, i u svakom svri triput. I kae ti: "Zar nemam fantastino tijelo? Mlade
cure vie te ne mogu zadovoljiti. Mlade cure ti ovo nee initi, zar ne? Ni ovo. Je li ti
dobro? Ali nemoj jo svriti!"
Ti si gledala previe pornia rekao sam smijui se.
Misli? Malo sam se brinula zbog toga. Ali pornie oboavam. Idui put mora me
odvesti da pogledamo neki, vrijedi?
Dobro rekao sam. Idui put kad bude slobodna.
Zbilja? Jedva ekam. Ii emo na pravi sado-mazo, s bievima, i, ono, kad curu
tjeraju da piki pred svima. To najvie volim.
Ii emo.
Zna to mi se najvie svia u porno kinima?

 Ne mogu ni zamisliti.
Kad god pone neka seksi scena, uje se onaj zvuk "Gut!" kad svi odjednom
progutaju knedlu rekla je Midori. Super mi je taj "Gut!" Tako slatko!
Kad smo se vratili u bolniku sobu, Midori je opet stala oca bombardirati reenicama, a
on je u znak odgovora neto mrmljao ili bi samo utio. Oko jedanaest supruga ovjeka u
drugom krevetu dola je muu presvui pidamu, oguliti voe i ostalo. Imala je okruglo
lice i izgledala dobroudno, i dugo je avrljala s Midori. Onda je dola bolniarka s
novim intravenoznim dripom i prije nego je otila jo malo je porazgovarala s Midori i
onom enom. Meni su oi lutale po prostoriji i kroz prozor do strujnih kablova. Svako
malo pojavili bi se vrapci i sletjeli na njih. Midori je razgovarala s ocem i brisala mu znoj s ela, pomagala mu da ispljune sluz u rupi i avrljala
sa suprugom njegova cimera i bolniarkom, a povremeno bi i meni uputila pokoju
reenicu i provjeravala intravenoznu napravu.
Oko pola dvanaest lijenik je stigao u vizitu, pa smo Midori i ja izali u hodnik da
priekamo. Kad je lijenik izaao, Midori ga je pitala kako je njezinu ocu.
Pa, tek smo operirali, drimo ga na analgeticima, pa je zato dosta izmoden rekao
je lijenik. Trebat e mi jo dva-tri dana da procijenim rezultat operacije. Ako je
uspjela, bit e u redu, a ako nije, onda emo morati donijeti neke odluke.
Neete mu vie otvarati glavu, zar ne?
To doista ne mogu rei dok za to ne doe vrijeme rekao je lijenik. Uau, kako
kratku suknju imate!
Nije li zgodna?
A to radite na stubama? pitao je doktor.
Nita posebno. Pustim da mi sve visi rekla je Midori. Bolniarka iza doktora
zakikotala se.
Nevjerojatno. Morate nam jednom doi da otvorimo vau glavu pa da vidimo to
ondje ima. Lijepo bih vas molio, dok ste u bolnici, idite dizalom. Ne treba mi jo
pacijenata. I ovako imam posla preko glave.
Ubrzo nakon vizite dolo je vrijeme ruku. Bolniarka je krenula od sobe do sobe,
gurajui kolica puna obroka. Midorin otac dobio je gustu juhu od mesa i povra, voe,
kuhanu ribu oienu od kosti, te povre ispasirano u nekakvu kaicu. Midori ga je
okrenula na lea i podigla okreui ruku u podnoju kreveta. Poela ga je hraniti
juhom. Nakon pet-est lica okrenuo je glavu na stranu i rekao: 'Vie ne.'
Mora pojesti bar jo toliko rekla je Midori. 'Poslije', rekao je on.
Nemogu si - ako ne jede kako treba, nikad nee vratiti snagu rekla je. Jo
ne mora pikiti?
'Ne', rekao je on.
Hej, Vatanabe, idemo dolje u kantinu.
Pristao sam, ali zapravo mi se i nije jelo. Kantina je bila puna doktora, sestri i posjetitelja.
Dugi nizovi stolaca i stolova ispunjali su golemu podzemnu pilju bez prozora u kojoj
kao da su sva usta jela ili govorila - nesumnjivo o bolestima, a glasovi su odzvanjali i
vraali se kao u tunelu. Tu i tamo kroz jeku bi se probila neka interna obavijest
lijenicima i sestrama. Dok sam ja zauzimao stol, Midori je kupila dva standardna obroka
i donijela ih na aluminijskom pladnju. Kroketi u umaku od vrhnja, krumpir-salata,
sjeckano zelje, povre na pari, ria i miso juha22: sve je to bilo naslagano na pladnju u

istim onakvim bijelim plastinim posu-dicama kakve su davali i pacijentima. Pojeo sam
pola, a ostalo ostavio. Midori kao da je uivala u jelu, i pojela je sve do zadnjeg zalogaja.
Nisi gladan? pitala je, pijuckajui vrui aj.
Pa i nisam rekao sam.
To je zbog bolnice rekla je, prelazei pogledom po kantini. To se dogaa kad
ljudi nisu navikli na ovo mjesto. Zbog mirisa, zvukova, ustajalog zraka, lica pacijenata,
stresa, razdraenosti, razoaranja, boli, umora to te dokraji. Neto te stegne u elucu
i ubije ti apetit. Ali kad se jednom navikne, uope nije problem. Osim toga, ne moe se
dobro brinuti za bolesnika ako sam dobro ne jede. To je istina. Znam to govorim jer mi
se to dogodilo s djedom, bakom, mamom, a sad i s tatom. Nikad ne zna hoe li
propustiti idui obrok, pa je vano jesti kad moe.
Vidim to hoe rei rekao sam.
Roaci dou u posjet, pa siu sa mnom ovamo na ruak, i uvijek pola ostave, ba kao
ti. I uvijek kau: "Joj, Midori, ba lijepo to ima tako dobar tek. Ja sam previe uzrujana
da bih jela." Daj se uozbilji, ja se tu brinem za pacijenta! Oni samo navrate i pokau malo
suuti. Ja briem govna i skupljam sluz i otirem znoj. Da je za ienje govana potrebna
samo suut, imala bih pedeset
puta vie suuti nego svi drugi! Umjesto toga oni vide kako jedem i onda me pogledaju i
kau: "Joj, Midori, ima tako dobar tek!" Sto misle da sam ja, magarac koji vue
zapregu? Imaju dovoljno godina da znaju kako svijet funkcionira, zato su onda tako
glupi? Lako je izgovarati velike rijei, ali vano je hoe li ili nee oistiti govna. I
mene neto zna zaboljeti, zna. I ja se iscrpim kao i svi drugi. I meni doe da se
rasplaem od muke. Hou rei, daj ti pokuaj gledati hrpu doktora kako se skupljaju na
gomilu i nekome otvaraju glavu, a nema nade da ga spase, i onda neto unutra prkaju, pa
jo jednom, pa jo jednom, i svaki put je ovjeku sve gore, sve je lui, pa da vidim kako
e se tebi to svidjeti! I povrh svega uteevina se topi. Ne znam hou li moi nastaviti s
fakultetom jo tri i pol godine, a nema anse da e moja sestra, ako se ovako nastavi,
moi platiti vjenanje.
Koliko dana u tjednu dolazi? pitao sam.
Obino etiri rekla je Midori. Ova bolnica navodno nudi kompletnu njegu, i
sestre su divne, ali jednostavno imaju previe posla. Dobro je da neki lan obitelji malo
uskoi. Sestra pazi na knjiaru a ja moram studirati. Ali svejedno stigne doi tri dana na
tjedan, a ja doem etiri. I jo tu i tamo svratimo. Vjeruj mi, kompletno radno vrijeme!
Kako se stigne druiti sa mnom ako si tako zauzeta?
Volim se druiti s tobom rekla je Midori, vrtei plastinu au.
Idi se proeci na nekoliko sati rekao sam. Ja u paziti na tvog oca.
Zato?
Mora se maknuti iz bolnice i opustiti, nasamo - ni s kim ne razgovarati, samo
razbistriti glavu.
Midori je oko minutu razmiljala o tome, a onda je kimnula. Hmm, moda ima pravo.
Ali zna li to treba raditi? Kako e se brinuti o njemu?
Gledao sam. Uglavnom sam shvatio. Provjeri ono intravenozno, da mu vode,
obrie znoj i pomogne mu da iskalje sluz.
Guska je ispod kreveta, a ako ogladni dat u mu ono to je ostalo od ruka. to god ne
budem znao, pitat u sestru.

 Mislim da e to biti dovoljno rekla je Midori smijeei se. Ali ima jo neto.
Poinje se gubiti, pa zna rei udne stvari -koje nitko ne razumije. Nemoj se brinuti ako
se to dogodi.
Snai u se rekao sam.
Kad smo se vratili u sobu, Midori je rekla ocu da mora neto obaviti i da u ga dotle ja
paziti. inilo se da on na to nema to rei. Moda mu to nita i nije znailo. Samo je
leao na leima i zurio u strop. Da nije svako malo trepnuo, netko bi pomislio da je
mrtav. Njegove oi bile su podlivene krvlju kao da je pio, i svaki put kad bi duboko
udahnuo nosnice bi mu se malo rairile. Osim toga, nije pomaknuo ni mii, i uope se
nije trudio odgovoriti Midori. Nisam mogao ni zamisliti to misli ili osjea u tmastim
dubinama svijesti.
Kad je Midori otila, pomislio sam da bih mogao pokuati s njim razgovarati, ali nisam
imao pojma to ni kako bih mu rekao, pa sam samo utio. Ubrzo je sklopio oi i zaspao.
Sjeo sam na stoli kraj uzglavlja i promatrao kako mu se povremeno trza nos, sve
vrijeme u nadi da nee ba sada umrijeti. Kako bi to udno bilo, mislio sam, kad bi ovaj
ovjek izdahnuo dok sam ja kraj njega. Na kraju krajeva, vidim ga prvi put u ivotu, a
vee nas samo Midori, djevojka koju sluajno poznajem s predavanja iz Povijesti drame.
Ali nije umirao, samo je spokojno spavao. Pribliivi uho njegovu licu, uo sam njegovo
slabano disanje. Opustio sam se i poeo avrljati sa enom pacijenta u susjednom
krevetu. Nije prestajala govoriti o Midori, mislei da sam joj ja deko.
Divna je to djevojka rekla je. Krasno se brine o ocu; dobra je, njena, osjeajna
i vrsta, i jo je lijepa. Budi dobar prema njoj. Nemoj je pustiti da ode. Drugu takvu
nee nai.
Bit u dobar prema njoj rekao sam ne ulazei u diskusiju.
Ja doma imam sina i ker. Njemu je 17, njoj 21, i nijednome od njih ne padne na
pamet da doe u bolnicu. im im zavri
kola, odu na surfanje ili spoj ili ve neto. Uasni su. Izmuzu iz mene deparac i
nestanu.
U pola dva otila je u kupnju. Obojica mukaraca vrsto su spavali. Soba je bila okupana
blagim zrakama popodnevnog sunca, i ja sam se osjeao kao da bih i ja svaki tren mogao
zadrijemati onako nasaen na stolac. ute i bijele krizanteme u vazi na stolu kraj prozora
podsjeale su da je jesen. U zraku je lebdio slatkast miris kuhane ribe od ruka. Sestre su
i dalje klaparale hodnikom, razgovarajui istim, prodornim glasovima. Svako malo
povirile bi u sobu i iroko mi se nasmijeile kad su vidjele da oba pacijenta spavaju. Bilo
bi mi drago da imam to za itanje, ali u sobi nije bilo knjiga, asopisa ni novina, samo
kalendar na zidu.
Mislio sam na Naoko. Mislio sam na nju golu, samo s kopom za kosu na sebi. Mislio
sam na krivulju njezina struka i tamnu sjenu stidnih dlaica. Zato mi se tako pokazala?
Zar je hodala u snu? Ili je to bila samo moja mata? Kako je vrijeme prolazilo i taj maleni
svijet nestajao u daljini, postajao sam sve manje siguran da su dogaaji te noi bili
stvarni. Ako bih sebi rekao da su bili stvarni, vjerovao sam da jesu, a ako bih si rekao da
su bili mata, izgledali su mi kao mata. Bili su odvie jasni i detaljni da bi bili mata, i
odvie zaokrueni i prelijepi da bi bili stvarnost: Naokino tijelo i mjeseina.
Midorin otac najednom se probudio i poeo kaljati, te tako prekinuo moje sanjarenje.
Pomogao sam mu da iskalje sluz u rupi i runikom mu obrisao znoj s ela.

 Hoete li popiti vode? pitao sam, na to je kimnuo po-maknuvi glavu oko etiri
milimetra. Pridrao sam mu staklenu boicu za vodu kako bi mogao malo pomalo
pijuckati, dok su mu suhe usnice podrhtavale a grlo se trzalo. Popio je i zadnju kap mlake
vode iz boce.
Hoete da vam dam jo malo? pitao sam. Uinilo mi se da mi neto hoe rei, pa
sam pribliio uho.
'Dosta je', rekao je tihim, suhim glasom - glas mu je bio ak tii i sui nego prije.
Zato ne biste neto pojeli? Sigurno ste gladni. Odgovorio mi je laganim kimanjem
glave. Po uzoru na Midori, podigao sam mu krevet i poeo ga naizmjence hraniti licama
povrtne kaice i kuhane ribe. Neizmjerno dugo trebalo mu je da pojede polovicu hrane, a
onda je malo odmahnuo glavom da mi signalizira kako mu je dosta. Ta kretnja bila je
gotovo neprimjetna; oito ga je boljelo ako bi se jae pomaknuo.
A malo voa? pitao sam ga.
'Ne', rekao je. Obrisao sam mu krajike usnica runikom i ponovno polegao krevet, a
onda sam iznio posue u hodnik.
Je li bilo fino? pitao sam. 'Uas', odgovorio je.
Da rekao sam smijeei se. I izgledalo je gadno. Midorin otac kao da se nije
mogao odluiti hoe li jae otvoriti oi ili ih zatvoriti, pa je samo utke leao i gledao
me. Pitao sam se zna li tko sam ja. Djelovao je oputenije sa mnom nego kad je tu bila i
Midori. Vjerojatno me zamijenio s nekim. Ili sam ja bar tako htio misliti.
Ba je lijep dan rekao sam, balansirajui na stolcu prekrienih nogu. Jesen je,
nedjelja, vrijeme je divno, kamo god odete, svugdje guva. Najljepe je na ovako lijep
dan odmoriti se negdje unutra. Naporno je s tim guvama. A i zrak je lo. Ja nedjeljom
uglavnom perem ve - ujutro ga operem, objesim na krov paviljona, skinem ga prije
zalaska Sunca, dobro ga izglaam. Glaanje mi uope nije problem. Posebno je
zadovoljstvo kad izravna neto to je bilo naborano. A i dobro mi ide. Naravno, isprva
mi nikako nije ilo. Sve sam guvao. Ali nakon mjesec dana prakse ve sam znao to
radim. I tako mi je nedjelja postala dan za pranje i glaanje. Danas, jasno, nisam stigao.
teta: propade jedan savren dan za pranje vea.
Ali nema veze. Sutra u ustati ranije da to obavim. Bez brige. Nedjeljom nemam
drugog posla.
Kad sutra ujutro sredim rublje i objesim ga da se sui, otii u na predavanje u deset.
Samo na to idem zajedno s Midori:
Povijest drame. Radim na Euripidu. On je bio stari Grk jedan od velike trojke grkih
tragiara, zajedno s Eshilom i Sofoklom. Navodno je umro u Makedoniji, od ugriza psa,
ali u to ne vjeruju svi. Uglavnom, to je taj Euripid. Meni se vie svia Sofoklo, ali to je
valjda stvar ukusa. Stvarno ne mogu rei koji je bolji.
Njegove drame odlikuju se nainom na koji se sve tako zapetlja da likovi padnu u
klopku. Razumijete? Pojavljuje se mnogo raznih ljudi, svi imaju svoje probleme, razloge
i opravdanja, i svaki ide za svojom idejom pravde ili sree. A posljedica svega jest da
nitko nita ne moe. Sto je i oito. Hou rei, praktiki je nemogue da pobijedi svaija
pravda i trijumfira svaija srea, pa nastupa kaos. I to mislite, to se onda dogodi?
Jednostavno -na kraju se pojavi neki bog i pone usmjeravati promet. "Ti izvoli tamo, ti
doi ovamo, ti se nai s njom, a ti sjedi i ekaj malo." Samo tako. On je tu da sve
popravi, na kraju se sve sredi. To zovu

"deus ex machina". Kod Euripida gotovo uvijek imamo deus ex machina, i upravo to je
podijelilo kritiare.
Ali razmislite malo - to bi bilo da u stvarnom ivotu postoji deus ex machina? Sve bi
bilo tako lako! Kad ti je teko ili se osjeti uhvaen u stupicu, odozgo se spusti neki bog i
rijei ti sve probleme. Ima li to lake? Uglavnom, to je Povijest drame. Na fakultetu
radimo manje-vie takve stvari.
Midorin otac nije govorio nita, ali sve vrijeme dok sam govorio nije skidao svoje prazne
oi s mene. Naravno, ja u tim oima nisam mogao vidjeti razumije li ita od onoga to mu
govorim.
Mir rekao sam.
Nakon tolike govorancije obuzela me strana glad. Za doruak nisam jeo gotovo nita, a
ruak sam pojeo samo dopola. Sad mi je bilo ao to za tim rukom nisam jeo vie, ali
aljenje mi nije pomagalo. Pogledao sam u ormari ima li to za jelo, ali naao sam samo
konzervu norija, pastile protiv kalja Vicks i sojin umak. Bila je tu i ona papirnata
vreica s krastavcima i grejpfrutom.
Ja bih pojeo malo krastavaca, ako smijem rekao sam
Midorinu ocu. Nije mi odgovorio. Oprao sam krastavce u umivaoniku i u zdjelu nakapao
malo sojina umaka. Onda sam umotao krastavac u nori, umoio ga u sojin umak i
pohlepno savakao.
Mmm, to je fino! rekao sam Midorinu ocu. Svjee, jednostavno, mirii na
pravo. Stvarno dobri krastavci. Mnogo bolja hrana od kivija.
Smazao sam jedan krastavac i bacio se na drugi. Bolesnika soba odjekivala je od moga
mljackanja. Tek nakon to sam pojeo cijeli drugi krastavac mogao sam odahnuti. Na
plinskom reou u hodniku pristavio sam vodu za aj.
Pije li vam se togod? Voda? Sok? pitao sam Midorina oca.
'Krastavac', rekao je.
Super rekao sam ja osmjehujui se. S norijem? Kratko je kimnuo. Opet sam
pridigao krevet. Onda sam
odrezao jedan zalogaj krastavca, umotao ga u ploku norija, sve zajedno nabo na
akalicu, umoio u sojin umak i ubacio u pacijentova nestrpljiva usta. Gotovo ne
promijenivi izraz lica Midorin otac vakao je i vakao komadi krastavca, da bi ga na
kraju progutao.
Kakvo je? Fino, zar ne? 'Fino', rekao je.
Dobro je kad je ovjeku hrana ukusna rekao sam. To je kao neki dokaz da si
iv.
Jeo je dok nije pojeo cijeli krastavac. Kad ga je pojeo, traio je vode, pa sam mu dao iz
boce. Nekoliko minuta kasnije rekao je da mora pikiti, pa sam ispod kreveta uzeo
staklenku za urin i pribliio je vrhu njegova penisa. Onda sam ispraznio staklenku u
zahod i isprao je. Zatim sam se vratio u bolesniku sobu i popio aj do kraja.
Kako se osjeate? pitao sam. 'Moja.. .glava', rekao je.
Boli?
'Malo', rekao je, lagano se mrtei.
Pa, nije ni udo, upravo su vas operirali. Mene, naravno, nikad nisu, pa ne znam kako
je to.
'Karta', rekao je.
Karta? Koja karta? 'Midori', rekao je. 'Karta.'

Nisam imao pojma o emu govori, pa sam utio. I on je na neko vrijeme zautio. A onda
mi se uinilo da govori 'Molim'. Sirom je otvorio oi i upro ih u mene. Naslutio sam da
mi neto eli rei, ali nisam imao ni najblau ideju to.
'Ueno', rekao je. 'Midori.'
Postaja Ueno? Kratko je kimnuo.
Pokuao sam rezimirati da vidim na to cilja: "Karta, Midori, molim, postaja Ueno", ali
nisam imao pojma to mu to znai. Pretpostavio sam da mu u glavi vlada zbrka, ali za
razliku od prije oi su mu sad bile strahovito bistre. Podigao je ruku za koju nije bila
prikvaena intravenozna naprava i ispruio je prema meni. To mu je vjerojatno
predstavljalo golem napor, jer se vidjelo kako mu ruka dre u zraku. Ustao sam i stisnuo
tu slabunjavu, naboranu ruku. Uzvratio mi je stisak s onoliko snage koliko je uspio
prikupiti i opet rekao: 'Molim.'
Ne brinite se rekao sam. Ja u se pobrinuti za kartu i Midori. Pustio je da
mu ruka padne na krevet i zatvorio oi. A onda, glasno udahnuvi, pao je u san. Uvjerio
sam se da je jo iv, a onda izaao da stavim jo vode za aj. Dok sam srkao vruu
tekuinu, shvatio sam da sam na neki nain zavolio tog malenog ovjeka na rubu smrti.
ena drugog pacijenta vratila se za nekoliko minuta i pitala je li sve u redu. Umirio sam
je i rekao da jest. I njezin mu vrsto je spavao i duboko disao.
Midori se vratila poslije tri.
Bila sam u parku, potpuno sam se iskljuila rekla je.
Uinila sam ono to si mi rekao, ni s kim nisam razgovarala, pustila sam mozak na
pau.
Kako je bilo?
Hvala, sad mi je mnogo bolje. Jo imam onaj osjeaj tromosti i zamora, ali tijelo mi
je mnogo laganije nego prije. Valjda sam bila umornija nego to sam mislila.
Kako joj je otac vrsto spavao, nismo imali to raditi, pa smo kupili kavu iz automata i
popili je u televizijskoj dvorani. Prijavio sam Midori sve to se dogodilo dok je nije bilo da joj je otac lijepo odspavao, onda se probudio i pojeo malo onoga to mu je ostalo od
ruka, onda je vidio mene kako jedem krastavac pa je i on traio, da je pojeo cijeli i
pikio.
Vatanabe, nevjerojatan si rekla je Midori. Mi ga svi kao ludi pokuavamo
natjerati da bilo to pojede, a tebi je pojeo cijeli krastavac! Nevjerojatno!
Ne znam, mislim da me samo vidio kako s apetitom jedem svoj.
Ili ti moda jednostavno zna ljude navesti da se opuste.
Nema anse rekao sam smijui se. Mnogi e ti rei da je upravo suprotno.
to misli o mome ocu?
Svia mi se. Ne da smo si bogzna to imali rei. Ali ne znam, djeluje mi kao dobar
ovjek.
Je li utio?
Stalno.
Trebao si ga vidjeti prije tjedan dana. Bio je grozan rekla je Midori, odmahujui
glavom. Kao da je potpuno skrenuo i podivljao. Gaao me aom, vikao grozote:
"Dabogda crkla, kravo glupa!" Od te bolesti ljudi znaju podivljati. Ne zna se zato, ali
ljudi najednom postanu strano pakosni. Isto je bilo i s mamom. Sto misli, to mi je
rekla? "Nisi ti moja ki! Mrzim te iz dna due!" Kad je to rekla, na sekundu mi se sve

zamrailo. Ali takve stvari sastavni su dio ove bolesti. Neto pritisne neki dio mozga pa
ljudi govore svakakve gadarije. ovjek zna da je to zbog bolesti,
ali svejedno zaboli. A to oekuje? Ja se tu ubijam od posla zbog njih, a oni mi govore
grozote.
Razumijem te rekao sam. Onda sam se sjetio udnih fragmenata koje mi je
promrmljao Midorin otac.
Karta? Postaja Ueno? rekla je Midori. Pitam se to mu je to znailo.
A onda je rekao Molim i Midori.
Molim te brini se za Midori?
Ili moda eli da ode u Ueno i kupi kartu. Red rijei je zbrkan, tko zna to je htio
rei? Znai li ti neto postaja Ueno?
Hmm, postaja Ueno. Midori je neko vrijeme razmiljala. Jedino se sjeam da
sam dvaput bjeala od kue, kad mi je bilo
osam i deset godina. Oba puta sjela sam na vlak iz Uena do Fuku-ime. Karte sam kupila
novcem koji sam uzela iz blagajne. Netko me doma jako naljutio, pa sam se htjela
osvetiti. Imala sam tetu u Fukuimi, dosta mi se sviala, pa sam otila k njoj. Tata me
vratio doma. Doao je po mene ak u Fukuimu - sto pedeset kilometara! U vlaku do
Uena jeli smo ruak iz kutije23. Tata mi je priao svata dok smo putovali, sitnice
izmeu kojih bi bio dug razmak. Recimo, o velikom potresu iz 1923.24 ili o ratu ili o
vremenu kad sam se rodila, stvari o kakvima obino nije govorio. Kad sad pomislim,
jedino smo se ta dva puta tata i ja lijepo narazgovarali, samo nas dvoje. Hej, moe li ti to
vjerovati? - tata je bio usred Tokija za vrijeme jednog od najveih potresa u povijesti, a
nije ga ni primijetio!
Ma nemoj mi rei!
Istina je! Vozio je bicikl s prikolicom kroz Koiikavu i nita nije osjetio! Kad je
stigao kui, s krovova u susjedstvu otpali su svi crjepovi, i svi u obitelji grlili su stupove
i tresli se od straha. Njemu jo nita nije bilo jasno, pa je, kae, upitao: "Koji vam je
svima vrag?" To je "draga uspomena" mog oca na Veliki potres u Kantu! Midori se
nasmijala. Takve su sve njegove prie iz starih dana. Drame ni od korova. Samo su
malo pomaknute. Ne znam, kad ih on pria, nekako dobije dojam da se u Japanu ve
pedeset-ezdeset godina nije dogodilo nita vano. Ustanak mladih asnika iz 1936., rat
za Pacifik, njemu je sve to nekako: "A, da, sad kad si spomenuo, mislim da se tako neto
dogodilo." Strano smijeno!
I uglavnom onda mi je u vlaku priao sve te prie, djelie pria, dok smo se vozili iz
Fukuime do Uena. A na kraju bi svaki put rekao: "to znai, Midori, da je sve isto kamo
god da ode." A ja sam bila dovoljno mala pa me to impresioniralo.
Dakle, to je tvoja "ugodna uspomena" na postaju Ueno? pitao sam.
Aha rekla je Midori. Jesi li ti kad pobjegao od kue, Vatanabe?
Nikad.
Zato?
Nisam imao dovoljno mate. Nije mi palo na pamet da pobjegnem.
Uasno si udanl rekla je Midori, krivei glavu kao da je istinski impresionirana.
Pitam se rekao sam.
No, uglavnom, mislim da je tata htio rei neka se brine za mene.
Zbilja?
Zbilja! Ja takve stvari razumijem. Intuitivno. Reci mi, dakle, to si mu odgovorio?

 Pa, nisam razumio to govori, pa sam samo rekao OK, ne brinite se, ja u se
pobrinuti i za tebe i za kartu.
To si mu obeao? Rekao si da e se brinuti za mene? pogledala me ravno u oi,
sa smrtno ozbiljnim izrazom lica.
Ne to brzo sam je ispravio. Stvarno nisam znao to govori, pa...
Bez brige, alim se rekla je ona sa smijekom. To mi je super kod tebe.
Midori i ja popili smo kavu i vratili se u sobu. Njezin otac jo je vrsto spavao. Izbliza se
ulo kako ravnomjerno die. Dok je popodne odmicalo, svjetlost na bolnikom prozoru bojila se priguenim, blagim tonovima
jeseni. Na elektrinoj ici otpoinulo je jato ptica, a onda su odletjele dalje. Midori i ja
sjedili smo u kutu sobe i sve vrijeme tiho razgovarali. itala mi je iz dlana i prorekla da
u doivjeti sto i petu, triput se eniti i poginuti u prometnoj nesrei. Nije lo ivot
rekao sam.
Kad joj se neto nakon etiri probudio otac, Midori je sjela kraj njegova jastuka, obrisala
mu znoj s ela, dala vode i pitala boli li ga jo glava. Dola je sestra da mu izmjeri
temperaturu, zabiljeila koliko je puta urinirao i provjerila intravenoznu aparaturu. Ja sam
otiao u televizijsku dvoranu i malo gledao nogomet.
U pet sam rekao Midori da idem. Njezinu ocu sam objasnio
Sad moram na posao. Prodajem ploe u Sindukuu, od est do pola jedanaest.
Svratio je pogled na mene i kratko kimnuo.
Hej, Vatanabe, ne znam kako da ti ovo kaem, ali zbilja sam ti zahvalna za ovo danas
rekla mi je Midori kad me otpratila do prijamnog altera.
Nisam bogznato uinio rekao sam. Ali ako ti jo mogu pomoi, doi u i
drugi tjedan. Volio bih opet vidjeti tvog oca.
Zbilja?
Pa, u domu ba nemam to raditi, a ako doem ovamo opet u dobiti krastavac.
Midori je prekriila ruke i peticom stala tapkati po linoleumu.
Voljela bih da opet idemo piti rekla je, lagano nakrivivi glavu.
A pornii?
Prvo emo to a onda idemo piti. I razgovarat emo o gadostima, kao i inae.
Nisam ja taj koji razgovara o gadostima pobunio sam se.
Nego ti.
Uglavnom, razgovarat emo o takvim stvarima, napiti se i otii u krevet.
A to e se onda dogoditi, zna rekao sam, uzdahnuvi. Ja u pokuati, a ti mi
nee dati. Je li tako?
Nasmijala se kroz nos.
Uglavnom rekao sam doi opet po mene u nedjelju ujutro. Doi emo ovamo
zajedno.
Da odjenem malo dulju suknju?
To svakako rekao sam.
No idue nedjelje ipak nisam otiao u bolnicu. Midorin otac umro je u petak ujutro.
Nazvala me u pola sedam ujutro da mi to kae. Ukljuila se zujalica za signalizaciju
telefonskog poziva pa sam potrao dolje u predvorje, prebacivi samo demper preko
pidame. Padala je tiha, hladna kia.
Maloprije mi je umro otac rekla je Midori slabanim, tihim glasom. Pitao sam je
mogu li joj ja kako pomoi. Hvala

 rekla je. Zbilja ne moe. Navikli smo na sprovode. Samo sam ti htjela javiti.
S usnica joj se otkinulo neto nalik na uzdah.
Nemoj dolaziti na sprovod. Mrzim takve stvari. Ne elim te ondje vidjeti.
Razumijem rekao sam.
Stvarno e me odvesti na porni?
Naravno da hou.
Neki stvarno odvratan.
Dobro u se raspitati.
Fino. Nazvat u te rekla je i spustila slualicu.
Proao je tjedan dana, a od Midori ni rijei. Nije nazvala, a u predavaonici joj nije bilo ni
traga. Kad god bih se vratio u dom, nadao sam se da e me zatei poruka od nje, ali
nikad ih nije bilo. Jedne noi pokuao sam odrati obeanje tako to sam mislio na nju
dok sam masturbirao, ali nije ilo. Nekoliko puta pokua
sao sam
se prebaciti na Naoko, ali taj put ak ni Naokino lice nije pomagalo. Bilo mi je tako
besmisleno da sam odustao. Potegnuo sam viski, oprao zube i otiao u krevet.
U nedjelju ujutro napisao sam Naoko pismo. Ispriao sam joj za Midorina oca. Iao sam
u bolnicu posjetiti oca kolegice s predavanja, i jeo sam krastavce kod njega u sobi. Kad je
uo kako mljackam, i njemu su se prijeli, pa je i on pojeo jedan isto tako mljackajui. Ali
pet dana kasnije je umro. ]o se ivo sjeam kako je tiho mljackao dok je vakao
komadie krastavca. Ljudi nakon smrti za sobom ostavljaju udnovata mala sjeanja. U
pismu je dalje pisalo:
Kad se ujutro probudim, leim u krevetu i mislim na tebe i Reiko u ptinjaku. Mislim na
pauna i golubove i papige i pu-rice - i na zeeve. Sjeam se utih kabanica s kapuljaama
koje ste ti i Reiko nosile onoga kinog jutra. Ugodno mi je misliti na tebe dok leim u
toplom krevetu. Osjeam se kao da ti vrsto spava sklupana kraj mene. I razmiljam
kako bi bilo divno da je tako.
Katkad mi uasno nedostaje, ali uglavnom ivim dalje, s onoliko energije koliko uspijem
skupiti. Kao to se ti svako jutro brine za ptice i njive, i ja svako jutro navijam vlastitu
oprugu. Dok ustanem, operem zube, obrijem se, doruku-jem, presvuem, odem iz doma
i stignem na fakultet, ve sam je jedno 36 puta dobro navinuo. Samome sebi kaem:
"OK, neka mi ovo bude dobar dan." Prije nisam primjeivao, ali kau mi da ovih dana
esto razgovaram sa sobom. Vjerojatno mumljam neto sebi u bradu dok navijam oprugu.
Teko mi je to te ne mogu vidjeti, ali moj ivot u Tokiju bio bi mnogo gori da nema
tebe. Upravo zato to ujutro u krevetu mislim na tebe uspijevam navinuti oprugu i
samome sebi rei da moram proivjeti jo jedan dobar dan. Znam da ovdje moram dati
sve od sebe, ba kao ti ondje.
Ali danas je nedjelja, a toga dana ne navijam oprugu.
Oprao sam rublje, i sad sam u sobi i piem ti. Kad zavrim ovo pismo, zalijepim marku i
ubacim ga u potanski sandui, neu vie imati to raditi sve dok Sunce ne zae.
Nedjeljom ni ne uim. Radnim danima dosta uim u knjinici izmeu predavanja, pa mi
za nedjelju ne ostane nita. Nedjeljna popodneva su tiha i mirna, i za mene usamljena.
itam knjige ili sluam glazbu. Katkad se sjetim razliitih ruta kojima smo nedjeljom
etali po Tokiju. Dosta si jasno mogu predoiti i to si na kojoj od etnja imala na sebi.
Nedjeljom popodne sjeam se svakakvih stvari.
Pozdravi Reiko. Naveer mi veoma nedostaje njena gitara.

Kad sam zavrio pismo, odetao sam se nekoliko ulica dalje do potanskog sanduia, a
onda sam u oblinjoj pekarnici kupio sendvi s jajima i Colu. Pojeo sam to za ruak dok
sam sjedio na klupi i gledao neke deke kako na mjesnom igralitu igraju bejzbol. Kako
je jesen odmicala, nebu je podarila intenzivnije plavetnilo i veu dubinu. Podigao sam
pogled i ugledao kako prema zapadu teku dva dimna traga, savreno paralelna, ba poput
tramvajskih tranica. Do mene se dokotrljala neispravna lopta, a kad sam im je dobacio,
mladi igrai skinuli su kape uz pristojno "Hvala, gospodine". Kao i inae u juniorskom
bejzbolu, bilo je mnogo slobodnih i ukradenih baza.
Kad je prolo podne vratio sam se u svoju sobu i krenuo itati, ali nisam se mogao
koncentrirati. Umjesto toga zatekao sam se kako zurim u strop i mislim na Midori. Pitao
sam se je li me njezin otac zbilja pokuavao zamoliti da se brinem na nju kad njega ne
bude, ali nisam mogao znati to mu je bilo na pameti. Vjerojatno me zamijenio s nekim.
U svakom sluaju, umro je u petak ujutro, dok je padala hladna kia, i sad vie nije bilo
mogue saznati istinu. Zamiljao sam da se nakon smrti skvrio i postao jo sitniji nego
prije. A onda su ga spalili u pei, pa je postao sam prah. A to je ostalo iza njega? Ne
bogznakakva knjiara u ne bogznakakvoj etvrti i dvije keri, od kojih je bar jedna bila vie nego malo udna. Kakav je
to bio ivot, pitao sam se. Dok je leao u bolnikom krevetu s razrezanom glavom i
zbrkanim mozgom, to li mu je bilo na umu dok me gledao?
Dok sam tako razmiljao o Midorinu ocu, obuzeo me takav jad da sam morao skinuti
rublje s krova i prije nego se potpuno osuilo, i krenuti u Sinduku da se proeem po
ulicama i tako ubijem vrijeme. Nedjeljne guve donijele su mi djelomino olakanje.
Knjiara Kinokunija bila je natrpana ba kao vlak u vrijeme pice. Kupio sam primjerak
Faulknerove Svjetlosti u kolovozu i otiao u najbuniji jazz kafi kojega sam se mogao
sjetiti, te stao itati knjigu sluajui Ornettea Colemana i Buda Povvella, i popio vruu,
gustu kavu neugodna okusa. U pola est zatvorio sam knjigu, izaao i otiao na laganu
veeru. Koliko jo takvih nedjelja koliko jo stotina nedjelja - lei preda mnom?
"Tihih, mirnih i usamljenih", rekao sam glasno sam sebi. Nedjeljom nisam navijao
oprugu.
8
O,
'KO SREDINE TJEDNA USPIO SAM porezati dlan na komadi razbijenog stakla.
Nisam primijetio da je jedna od staklenih pregrada na polici s ploama napukla. Nisam
mogao vjerovati koliko je krvi pokuljalo iz mene, toliko da je pod kraj mojih nogu postao
jarkocrven. Poslovoa je pronaao neke krpe i vrsto ih vezao oko moje rane. Onda je
nazvao Hitnu pomo. Inae od njega nije bilo bogznakakve koristi, ali sad je reagirao
iznenaujue uinkovito. Bolnica je, sreom, bila u blizini, ali dok sam stigao krpe su
ve bile natopljene crvenilom, a krv koju nisu mogle upiti kapala je po asfaltu. Ljudi su
mi se hitro micali s puta. inilo se da misle kako sam stradao u tunjavi. Nisam osjeao
nikakvu posebnu bol, ali krv nije prestajala curiti.
Doktor je hladnokrvno odmotao krvlju natopljene krpe, zaustavio krvarenje podvezavi
mi zglob, dezinficirao i zaio ranu, te mi rekao da doem sutradan. Kad sam se vratio u
prodavaonicu poslovoa mi je rekao da idem kui: napisat e da sam odradio smjenu.
Autobusom sam otiao do doma i krenuo ravno u Naga-savinu sobu. Bio sam napet zbog
porezotine pa sam s nekim htio razgovarati, a Nagasavu ve dugo nisam vidio.

Naao sam ga u sobi. Pio je konzervu piva i na televiziji gledao emisiju za uenje
panjolskoga. A koji se vrag tebi dogodio?
pitao je kad je vidio moj zavoj. Rekao sam mu da sam se pore-zao, ali da nije strano.
Ponudio me pivom, ali odbio sam.
Priekaj malo. Ovo e za minutu biti gotovo rekao je Nagasava i nastavio vjebati
panjolski izgovor. Ja sam stavio vodu da zavri i skuhao si aj iz vreice. Neka
panjolka recitirala je reenice za vjebu: "Nikad nisam vidio tako stranu kiu!", "U
Barceloni je poplava odnijela mnoge mostove." Nagasava je naglas itao tekst na
panjolskome. Kakve grozne reenice! rekao je. Stalno nam daju takva sranja.
Kad je emisija zavrila, iskljuio je TV i iz malenog hladnjaka uzeo jo jedno pivo.
Sigurno ti ne smetam? pitao sam.
Jasno da ne. Poludio sam od dosade. Sigurno nee pivo?
Ne, neu, zbilja rekao sam.
E, da, neki dan su izvjesili rezultate ispita. Proao sam!
Ispit za Ministarstvo vanjskih?
Tako je. Slubeno se to zove "Ispit za slubenike prvog razreda dravne slube za
vanjske poslove". Kakav vic!
estitam! rekao sam i pruio mu lijevu ruku.
Hvala.
Naravno, ja se uope ne udim to si ti proao.
Ne, ni ja nasmijao se Nagasava. Ali lijepo je kada to dobije slubeno.
Misli da e jednom kad upadne ii van?
Ma ne, najprije te godinu dana obuavaju. Onda te na neko vrijeme poalju van.
Pijuckao sam aj, a on je s oitim uitkom ispijao pivo.
Kad odem, ako hoe dat u ti ovaj hladnjak rekao je Nagasava. Volio bi ga
imati, zar ne? Super je za pivo.
Aha, volio bih, ali zar nee tebi trebati? ivjet e u nekom stanu, zar ne?
Ne budi glup! Kad izaem odavde, kupit u si veliki hladnjak. ivjet u na visokoj
nozi! Bilo mi je dovoljno etiri godine u ovoj
\
kenjari. Ne elim vie ni vidjeti neto ime sam se ovdje sluio. Samo reci, sve u ti dati
- televizor, termosicu, radio...
Uzet u sve to mi da rekao sam. Uzeo sam udbenik iz panjolskoga s njegova
stola i zabuljio se u njega. Uit e panjolski?
Aha. to vie jezika zna, tim bolje. A ja imam dara. Sam sam nauio francuski, i to
gotovo savreno. Jezici su kao igra. Naui pravila jednoga, i svi rade na istom naelu.
Kao i ene.
Aha, misaoni ivot! rekao sam, a u tonu mi je bila sarkastina otrica.
Nego, vodit ute na veeru.
Misli, u lov na ene?
Ne, pravu veeru. Ti, ja i Hatsumi - ii emo u neki dobar restoran. Da proslavimo
moj novi posao. Stari plaa, pa emo otii u neki zbilja skup.
Zar ne bi trebao voditi samo Hatsumi?
Ne, bit e bolje ako i ti doe. Bit e mi ugodnije, a i Hatsumi.
O, ne, opet Kizuki, Naoko i ja, sve ispoetka.
Ja u poslije prespavati kod Hatsumi, a tebe pozivamo samo na veeru.

 OK, ako to zbilja oboje elite rekao sam. Ali to e s Hatsumi? Kada ti zavri
obuka, premjestit e te van, i vjerojatno te godinama nee biti. Sto e biti s njom?
To je njen problem.
Ne razumijem rekao sam.
Digavi noge na stol, Nagasava je nategnuo pivo i zijevnuo.
Sluaj, ne planiram se eniti. To sam Hatsumi jasno rekao. Ako se eli za nekoga
udati, neka samo izvoli. Ja je neu spreavati. Ako me eli ekati, neka eka. To elim
rei.
Mustra si, moram ti priznati rekao sam.
Misli da sam govno, zar ne?
Mislim.
Sluaj, svijet je sam po sebi nepravedno mjesto. Ja nisam napisao pravila. Uvijek je
takav bio. Nikad nisam zavaravao Hat-sumi. Ona zna da sam ja govno i da me moe
ostaviti kad god odlui da joj je dosta. To sam joj rekao jo na poetku.
Nagasava je popio pivo i zapalio.
Zar tebe nita u ivotu ne plai? pitao sam.
Hej, nisam ja potpuni kreten rekao je Nagasava. Naravno da me ivot katkad
plai. Ali nije mi to polazna pretpostavka za sve drugo. Dat u mu sto posto od sebe i ii
to dalje mogu. Uzet u to elim i ostaviti ono to ne elim. Tako namjeravam ivjeti, a
ako poe po zlu, onda u zastati i zamisliti se. Ako razmisli, nepravedno drutvo je ono
drutvo koje ti doputa da svoje mogunosti iskoristi do krajnosti.
Meni to zvui kao prilino samoiv nain ivljenja rekao
sam.
Moda, ali ja ne ekam da mi ita padne u tanjur. Ja naporno radim na vlastiti nain.
Trudim se deset puta vie nego ti.
To je vjerojatno istina rekao sam.
Katkad se osvrnem oko sebe i zgadi mi se u elucu. Zato, kvragu, ti gadovi neto ne
rade?, pitam se. ivo im se jebe za sve, a onda kukaju.
Zaprepaten otrinom njegova tona, pogledao sam Nagasavu. Meni se ini da se ljudi
trude. Ubijaju se od posla. Ili ja pogreno gledam na stvari?
Nije to trud. To je obian fiziki rad rekao je Nagasava odsjeno. "Trud" o
kojem ja govorim vie je usmjeren na sebe i ima vie svrhe.
Hoe rei, kao to ti ui panjolski dok se svi drugi odmaraju?
Tako je. Do proljea u svladati panjolski. Engleski, njemaki i francuski imam u
malom prstu, a i talijanski u ubrzo. Misli da se takvo to dogaa bez truda?
Nagasava je odbio dim, a ja sam mislio na Midorina oca. On vjerojatno nikad nije ni
pomislio da pone uiti panjolski preko
televizije. Vjerojatno nikad nije ni razmiljao o razlici izmeu truda i fizikog rada.
Vjerojatno je bio prezauzet da bi mislio o takvim stvarima - zauzet poslom, i dovoenjem
odbjegle keri iz Fukuime.
Dakle, ta naa veera rekao je Nagasava. Odgovara ti u subotu?
Moe rekao sam.
Nagasava je odabrao otmjen francuski restoran u tihoj sporednoj uliici u Azabuu. Na
vratima je rekao svoje ime pa su nas dvojicu odveli u odijeljenu privatnu prostoriju. Na
zidovima malene odaje visjelo je nekih petnaest slika. Dok smo ekali da doe Hatsumi,

Nagasava i ja pijuckali smo neko fino vino i avrljali o romanima Josepha Conrada. On je
na sebi imao naizgled skupo sivo odijelo. Ja sam imao obian plavi blejzer.
Hatsumi je stigla petnaest minuta kasnije. Bila je pomno naminkana, imala je zlatne
naunice, prekrasnu tamnoplavu haljinu, te ukusne crvene salonke. Kad sam joj
komplimentirao na boji haljine, rekla je da se ta boja zove ponono plava.
Kakav otmjen restoran! rekla je.
Moj stari tu jede kad god doe u Tokio rekao je Nagasava. Jednom je i mene
vodio. Ja nisam ba lud za ovakvim snobovskim mjestima.
Ne kodi tu i tamo otii na ovakvo mjesto rekla je Hatsumi. Okrenuvi se meni,
upitala me Zar ne?
Valjda. Glavno da ne plaam ja.
Moj stari ovamo obino dovodi ljubavnicu rekao je Nagasava. Ima ljubavnicu u
Tokiju, zna.
Zbilja? pitala je Hatsumi.
Otpio sam gutljaj vina, kao da nita nisam uo.
Ubrzo je doao konobar pa smo naruili. Nakon to smo izabrali predjela i juhu,
Nagasava je naruio patku, a Hatsumi i ja kirnju. Hrana je stizala bez urbe, pa smo
polako uivali u vinu i razgovoru. Nagasava je najprije govorio o ispitu za Ministarstvo
vanjskih poslova. Veina ispitanika su smee, koje treba baciti u jamu bez dna, rekao je,
premda je mogue da u cijeloj toj hrpi ima i nekoliko pristojnih momaka. Pitao sam ga
misli li da je omjer kvalitetnih momaka naprama smeu vii ili nii nego u irem drutvu.
Isti je rekao je. Naravno. - Svugdje je isto, dodao je: to je nepromjenjiva
zakonitost.
Nagasava je naruio drugu bocu vina, te za sebe jo dupli Scotch.
Hatsumi je poela govoriti o djevojci s kojom me htjela spojiti. To je izmeu nas bila
vjena tema. Stalno mi je govorila o nekoj "slatkoj curi iz kluba", a ja sam stalno bjeao.
Ali zbilja je dobra, i zbilja zgodna. Idui put u je dovesti. Trebao bi razgovarati s
njom. Sigurno e ti se svidjeti.
Gubitak vremena, Hatsumi rekao sam. Ja sam previe siromaan da bih izlazio
s curama s tvog fakulteta. Ne znam s njima razgovarati.
Ne budi aav rekla je. Ova cura je jednostavna, prirodna i neizvjetaena.
Hajde, Vatanabe rekao je Nagasava. Samo se upoznaj s njom. Ne mora je
eviti.
To svakako ne! rekla je Hatsumi. Djevica je.
Kao to si i ti bila rekao je Nagasava.
Tono rekla je Hatsumi s blistavim osmijehom. Kao to sam i ja bila. Ali zbilja
rekla je obraajui se meni nemoj ti meni prodavati te fore da si "previe
siromaan". To s tim nema veze. Tono, na svakoj godini ima nekoliko superuobraenih
cura, ali mi ostale smo sasvim normalne. Ruamo u fakultetskoj kantini za 250 jena...
ekaj samo malo, Hatsumi rekao sam, prekidajui je. Na mojem fakultetu
imamo tri ruka: A, B i C. Ruak A stoji 120 jena, ruak B 100 jena, a ruak C 80 jena.
Mene svi gledaju ispod oka kad uzmem ruak A, a onaj tko si ne moe priutiti ruak C
jede rezance za 60 jena. Na takav fakultet ja idem. Misli li jo da mogu razgovarati s
curama s tvoga?

Hatsumi se nije mogla prestati smijati. Kako je to jeftinol rekla je. Moda bih ja
trebala tamo na ruak! Ali Toru, ti si zbilja tako divan deko, sigurno bi se dobro slagao s
ovom curom. Moda joj se ak svidi tvoj ruak za 120 jena.
Nema anse rekao sam, smijui se. Nitko to ne jede jer mu se svia; jedu jer si
drugo ne mogu platiti.
Uglavnom, ne sudi o knjizi prema koricama. Tono je da idemo na taj napuhani faks,
ali ima nas mnogo ozbiljnih ljudi koji ozbiljno razmiljamo o ivotu. Ne trae svi deka
sa sportskim autom.
To znam rekao sam.
Vatanabe ima curu. Zaljubljen je rekao je Nagasava. Ali nita nee rei o njoj.
Nita ga ne moe natjerati da progovori. On je zagonetka obavijena enigmom.25
Zbilja? pitala me Hatsumi.
Zbilja rekao sam. Ali ovdje nema zagonetke. Samo je komplicirano i teko je o
tome govoriti.
Zabranjena ljubav? Ooo! Meni sve moe rei! Otpio sam gutljaj vina da izbjegnem
odgovor.
Vidi to sam htio rei? rekao je Nagasava, ve na treem viskiju. Ne
progovara. Kad on odlui da neto nee rei, nitko to iz njega ne moe izvui.
Kakva teta rekla je Hatsumi, reui krikicu terine i prinosei je ustima. Da
ste se sloili, mogli smo izlaziti u etvero.
Da, mogli smo se napiti i malo se mijenjati rekao je Nagasava.
Dosta je bilo takvih pria rekla je Hatsumi.
Kakvih pria? Vatanabe je bacio oko na tebe rekao je Nagasava.
To nema veze s ovim o emu govorim promrmljala je
Hatsumi. Nije on takav ovjek. Ozbiljan je i brian. Ja to vidim. Zato mu i pokuavam
nai djevojku.
Ma da, ba je ozbiljan. Kao onaj put kad smo zamijenili enske, ono davno. Sjea
se, Vatanabe? Nagasava je to izrekao s blazirariin\ izrazom lica, a onda slistio ostatak
viskija i naruio jo jedan.
Hatsumi je spustila no i vilicu i obrisala usta ubrusom. Onda me pogledala i rekla
Toru, jesi li to zbilja uinio? Nisam znao kako joj odgovoriti pa nisam rekao nita.
Reci joj rekao je Nagasava. K vragu sve. Atmosfera je postajala otuna.
Nagasava je znao biti zloban kad se napije, ali veeras je njegova zloa bila uperena
prema Hatsumi, ne prema meni. To sam znao, pa mi je tim tee bilo dalje ondje sjediti.
Ba bih voljela uti rekla je Hatsumi. Zvui jako interesantno!
Bili smo pijani rekao sam.
U redu je, Toru. Ne krivim te. Samo me zanima to se dogodilo.
Pili smo u nekom baru u Sibuji, i upoznali s dvjema curama. Ile su na neki fakultet i
takoer su bile mrtve pijane. Uglavnom, ovaj...otili smo u hotel i spavali s njima. Bili
smo soba do sobe. Usred noi Nagasava mi je pokucao na vrata i rekao da se zamijenimo
za cure, pa sam ja otiao u njegovu sobu, a on u moju.
Curama nije smetalo?
Ne, i one su bile pijane.
Uglavnom, imao sam dobar razlog za to rekao je Nagasava.
Dobar razlog?

 Pa, cure su bile drukije. Jedna je bila stvarno zgodna, ali druga je bila runa ko pas.
inilo mi se da je to nepravedno. Ja sam dobio zgodnu, ali Vatanabea je zapala ona
druga. Zato smo se zamijenili. Zar ne, Vatanabe?
Da, valjda rekao sam. Ali meni se zapravo sviala ona koja nije bila lijepa. Bila je
ugodna u razgovoru i draga. Nakon seksa
ugodno smo razgovarali u krevetu, a onda se pojavio Nagasava i predloio da se
zamijenimo za partnerice. Pitao sam curu ima li to protiv, a ona je rekla da nema ako mi
tako elimo. Vjerojatno je mislila da ja elim povaliti ljepoticu.
I je li bilo zabavno? pitala me Hatsumi.
Misli, zamjena?
Cijela stvar.
Ba i nije. To se samo obavi. Tako spavati s curama i nije neto.
Zato to onda radi?
Zbog mene rekao je Nagasava.
Pitam Toma Hatsumi se otresla na Nagasavu. Zato ini takve stvari?
Jer me tu i tamo obuzme silna elja da spavam s nekim.
Ako si u nekoga zaljubljen, zar ne moe nekako s njom? pitala je Hatsumi nakon
kraeg razmiljanja.
Komplicirano je. Hatsumi je uzdahnula.
U tom trenutku otvorila su se vrata i stigla je hrana. Nagasavi je servirana njegova peena
patka, a Hatsumi ja dobili smo kirnju. Konobari su na nae tanjure sloili hrpu svjee
pripremljenog povra i prelili ga umakom, a onda su se povukli i ostavili nas same.
Nagasava je odrezao komad patke i s uitkom ga pojeo, te zalio viskijem. Ja sam uzeo
zalogaj pinata. Hatsumi nije ni taknula hranu.
Zna, Toru rekla je ne znam zato je tvoj poloaj tako "kompliciran", ali zbilja
mislim da to to si mi upravo ispriao nije
dobro za tebe. Ti nisi takav ovjek. to ti misli? Spustila je ruke na stol i pogledala
me ravno u oi.
Pa rekao sam i meni se katkad tako ini.
Zato onda ne prestane?
Jer katkad imam potrebu za ljudskom toplinom iskreno sam odgovorio. Katkad,
ako ne osjetim neto poput topline enske koe, obuzme me nepodnoljiva usamljenost.
Evo, dajte da ja rezimiram u emu je po mome miljenju stvar upao je Nagasava.
Vatanabeu se svia ta cura, ali zbog nekih kompliciranih razloga oni ne mogu u
krevet. Pa on sebi kae: "Seks je samo seks", i tu potrebu zadovolji s nekom drugom. to
tu nije u redu? Sve ima savrenog smisla. Ne moe sve vrijeme sjediti u sobi i natezati
maloga, zar ne?
Ali ako je zbilja voli, Toru, zar se ne bi mogao kontrolirati?
Moda rekao sam, stavljajui u usta komadi kirnje u umaku od vrhnja.
Ti ne razumije muke spolne potrebe rekao je Nagasava Hatsumi. Evo,
pogledaj mene. S tobom sam tri godine, i za to vrijeme spavao sam s mnogo ena. Ali
uope ih se ne sjeam. Ne sjeam im se imena, ne sjeam im se lica. Sa svakom sam
spavao tono jednom. Upoznam se, obavim to, zbogom. To je to. Sto tu nije u redu?
Ja zbilja ne trpim tu tvoju bahatost rekla je Hatsumi tiho.
Nije sad bitno spava li s drugima ili ne. Ja se nikad nisam stvarno ljutila na tebe to
me vara, zar ne?

 To se ak i ne moe nazvati varanjem. To je samo igra. Nitko nikome ne nanosi bol

rekao je Nagasava.
Mene to boli rekla je Hatsumi. Zato ti ja nisam dovoljna?
Nagasava je utio i mukao viski u ai. Nije da mi nisi dovoljna. To je druga faza,
drugo pitanje. U meni jednostavno postoji ta glad. Ako sam te povrijedio, ao mi je. Ali
nije stvar u tome jesi li mi dovoljna ili nisi. Ja mogu samo ivjeti s tom gladi. Takav sam
ovjek. To je ono to me ini onim koji jesam. Ja tu nita ne mogu, zar ne shvaa?
Hatsumi je napokon uzela jedai pribor u ruke i poela jesti ribu. Ali bar ne bi morao
uvlaiti Torua u svoje "igre".
Ali Vatanabe i ja, mi smo ti vrlo slini rekao je Nagasava.
Ni jednoga ni drugoga u biti ne zanima ita osim sebe. Okej, ja sam bahat a on nije,
ali ni jedan od nas nije u stanju brinuti se za ita drugo osim vlastitih misli, osjeaja ili
postupaka. Zato
moemo razmiljati o stvarima na nain koji je sasvim drukiji od bilo ijega. To volim
kod njega. Jedina je razlika da on to jo o sebi ne zna, pa zato oklijeva i osjea se
povrijeenim.
Koji ovjek ne oklijeva i ne osjea se povrijeenim? insistirala je Hatsumi.
Hoe rei da ti nikad te stvari nisi osjetio?
Naravno da jesam, ali ja sam sebe disciplinirao tako da ih svedeni na najmanju
moguu mjeru. ak e i takor odabrati najmanje bolan put ako ga dovoljno okira.
Ali takori se ne zaljubljuju.
"takori se ne zaljubljuju." Nagasava me pogledao. To je super. Za ovo nam
treba popratna glazba - cijeli orkestar s dvije harfe i...
Ne rugaj mi se. Ozbiljno govorim.
Jedemo rekao je Nagasava. As nama je Vatanabe. Moda bi bilo uljudnije od
nas da "ozbiljne" razgovore ostavimo za neku drugu prigodu.
Mogu ja otii rekao sam.
Nemoj rekla je Hatsumi. Molim te, ostani. Bolje je kad si ti tu.
Pojedi bar desert rekao je Nagasava.
Svejedno mi je, zbilja.
Svi troje nastavili smo neko vrijeme jesti u tiini. Ja sam pojeo ribu. Hatsumi je pola
ostavila. Nagasava je ve mnogo prije sma-zao patku i sad se sasvim posvetio viskiju.
Kirnja je bila izvrsna pokuao sam ja, ali nitko se nije nadovezao. Bilo je to kao da
sam bacio kamen u dubok bunar.
Konobari su odnijeli tanjure i donijeli ledenu kremu od limuna i espresso. Nagasava je
jedva taknuo desert i kavu, te je odmah preao na cigarete. Hatsumi je ignorirala kremu.
"A joj", mislio sam ja dok sam zavravao s jelom. Hatsumi je zurila u svoje ruke
poloene na stol. Kao i sva njezina odjea, i ruke su joj izgledale ik, elegantno i skupo.
Pomislio sam na Naoko i Reiko. to li one sada rade, pitao sam se. Naoko moda lei na
kauu i ita neku knjigu, a Reiko moda na gitari svira Norveku umu. Osjetio sam
snanu elju da opet odem u njihovu sobu. to, k vragu, uope radim ovdje?
Vatanabe i ja slini smo po tome jer nas ivo zaboli to nas nitko ne razumije rekao
je Nagasava. Po tome smo drukiji od drugih. Svi se brinu hoe li ih ljudi oko njih
razumjeti. Ali ja ne, a ni Vatanabe. Nas lagano zaboli. ovjek nema veze s drugima.
Je li to istina? pitala me Hatsumi.

_ Nije rekao sam. Nisam ja tako snaan. Ne mislim da je u redu ako me nitko ne
razumije. Imam ljude koje elim razumjeti i za koje elim da razumiju mene. Ali osim tih
nekoliko ljudi, pa, nekako imam dojam da tu nema nade. Ne slaem se s Nagasavom.
Mene jest briga hoe li me ljudi razumjeti ili ne.
To je praktiki isto ono to sam ja rekao rekao je Nagasava, uzimajui u ruku
kavenu liicu. To je isto! To je kao razlika izmeu kasnog doruka i ranog ruka. Isto
vrijeme, ista hrana, drugo ime.
Sad se Hatsumi obratila Nagasavi. Zar te nije briga razumijem li te ja ili ne?
Ti zbilja ne kui, zar ne? Osoba A razumije osobu B jer je pravi trenutak da se to
dogodi, a ne zato to osoba B eli da je razumije osoba A.
Dakle, pogreno je to ja elim da me netko razumije recimo ti?
Ne, nije pogreno odgovorio je Nagasava. Veina ljudi bi to nazvala ljubavlju,
ako misli da me eli razumjeti. Moj ivotni sustav mnogo je drukiji od tuih ivotnih
sustava.
Dakle, hoe rei da ti mene ne voli, zar ne?
Pa, moj i tvoj sustav...
Nosite se i ti i tvoj jebeni sustav! uzviknula je Hatsumi. To je bilo prvi i posljednji
put da sam je uo kako vie.
Nagasava je pritisnuo gumb kraj stola i konobar je donio raun. Nagasava mu je pruio
kreditnu karticu.
Oprosti zbog ovoga, Vatanabe rekao je Nagasava. Ot-pratit u Hatsumi. Ti se
sam vrati u dom, moe?
Ne mora mi se ispriavati. Veera je bila sjajna rekao sam, ali nitko mi nita nije
odgovorio.
Konobar je donio karticu, a Nagasava je provjerio iznos i potpisao se kemijskom
olovkom. Ustali smo i izali van. Nagasava je upravo htio zaustaviti taksi kad ga je
Hatsumi sprijeila u tome.
Hvala, ali danas mi se vie ne da bitHtobom. Ne mora me pratiti doma. Hvala na
veeri.
Okej rekao je Nagasava.
elim da me Toru otprati.
Okej rekao je Nagasava. Ali Vatanabe ti je praktiki isti kao ja. Moda je drag
deko, ali u dubini due ne moe voljeti nikoga. U njemu uvijek postoji dio koji je ostaje
budan i na distanci. On jednostavno ima tu glad koja ne prolazi. Vjeruj mi, znam o emu
govorim.
Mahnuo sam taksiju i pustio Hatsumi da ue prva. No dobro rekao sam Nagasavi
pobrinut u se da doe doma.
Oprosti to sam ti ovo priutio rekao je Nagasava, ali vidio sam da ve misli na
neto drugo.
Kad smo uli u taksi, pitao sam Hatsumi Kamo ti se ide? Natrag u Ebisu? Stan joj
je bio u Ebisuu. Odmahnula je glavom.
Dobro. Hoe da neto popijemo?
Da rekla je kimajui glavom.
Sibuja rekao sam vozau.
Prekriivi ruke i sklopivi oi, Hatsumi se zavalila u kut sjedala. Njezine malene zlatne
naunice svjetlucale su dok se taksi ljuljao. Njena ponono plava haljina kao da je bila

saivena da se uklopi u tamnu unutranjost taksija. Svako malo njene ovla naminkane,
lijepo oblikovane usnice lagano bi zadrhtale kao da se u zadnji tren suzdrala da ne
progovori sama sa sobom. Dok sam je gledao, shvaao sam zato ju je Nagasava odabrao
da mu bude posebna druica. Bilo je mnogo ljepih ena od Hatsumi, i Nagasava je
mogao osvojiti bilo koju. Ali Hatsumi je imala neko svojstvo od kojega bi vam srce
ustreptalo. Nije to bilo nita silovito. Njezina je
snaga bila profinjena, ali izazivala je duboke titraje. Gledao sam je cijelim putem do
ibuje i pitao se, premda nisam naao odgovor, kakve to emocionalne vibracije osjeam.
Nekih desetak godina kasnije napokon mi je svanulo. Bio sam u Santa Feu zbog intervjua
s nekim slikarom i ba sam sjedio u mjesnoj pizzeriji, pio pivo i jeo pizzu, te promatrao
udesno lijep zalazak Sunca. Sve je bilo proeto blistavim crvenilom - moja ruka, tanjur,
stol, cijeli svijet - kao da je sve zapljusnuo neki poseban voni sok. Usred takva
velianstvenog zalaza kroz glavu mi je sijevnula slika Hatsumi, i u tom trenutku shvatio
sam to je znailo ono treperenje srca. Bila je to neka vrst djetinje enje koja je zauvijek
ostala - i zauvijek e ostati - neispunjena. Zaboravio sam da postoje takve nevine, gotovo
igosane udnje: dugi niz godina zaboravio sam da su takvi osjeaji u meni ikad
postojali. Hatsumi je u meni probudila dio mojega "ja" koji je odavno leao uspavan. A
kad sam to shvatio, to je saznanje u meni pobudilo takvu tugu da sam gotovo briznuo u
pla. Bila je to apsolutno posebna ena. Netko je trebao uiniti neto - bilo to - da je
spasi.
Ali ni Nagasava ni ja to nismo uspjeli. Kao to su uinili i toliko drugi koje sam
poznavao, Hatsumi je dola do odreene toke u ivotu i odluila - gotovo impulzivno da e ga zavriti. Dvije godine nakon to je Nagasava otiao u Njemaku ona se udala, a
dvije godine nakon toga prerezala je vene iletom.
Tu vijest javio mi je, naravno, Nagasava. U njegovu pismu iz Bonna pisalo je:
"Hatsumina smrt u meni je neto ugasila. Ovo je nepodnoljivo tuno i bolno, ak i za
mene." Razderao sam njegovo pismo na komadie i bacio ga. Nikad mu vie nisam
pisao.
Hatsumi i ja otili smo u mali bar i strusili nekoliko pia. Nismo mnogo govorili. Kao
neki izdosaen stari brani par, sjedili smo jedno prekoputa drugog, utke pili i grickali
kikiriki. Kad se bar poeo puniti, izali smo u etnju. Hatsumi je rekla da e ona platiti raun, ali ja sam insistirao da platim jer sam je ja pozvao na pie.
U nonom zraku lebdjela je neka duboka studen. Dobro omotana blijedosivim
demperom na kopanje, Hatsumi je utke hodala kraj mene. Ruku zabijenih u depove,
nisam na umu imao nikakvo odredite pa smo samo lutali nonim ulicama. Ovo je ba
kao etnja s Naoko, palo mi je na pamet.
Zna li nejco mjesto u blizini gdje bismo mogli igrati biljar? pitala me Hatsumi
najednom.
Biljar? Ti zna igrati?
Aha, i to dosta dobro. A ti?
Igram pomalo. Nisam ba dobar.
Dobro onda. Idemo.
U blizini smo pronali dvoranu za biljar i uli. Bio je to malen lokal na samom kraju
zabaene uliice. Oboje smo odudarali od prljave dvorane za biljar - Hatsumi u
elegantnoj haljini a ja u plavom blejzeru i vojnikoj kravati - ali Hatsumi kao da to uope

nije zabrinjavalo dok je birala tap i kiksala ga. Iz torbe je izvadila kopu i privrstila
kosu na sljepooici da joj ne smeta pri igri.
Odigrali smo dvije partije. Hatsumi je bila dobra ba kao to je i rekla, a meni je smetao
debeli zavoj koji sam jo imao preko porezane ruke. Unitila me.
Izvrsna si rekao sam, divei se.
Hoe rei da izgled vara? pitala me dok je odmjeravala udarac, smijeei se.
Gdje si nauila tako igrati?
Moj djed - tatin tata - bio je stari plejboj. U kui je imao biljarski stol. Igrala sam s
bratom iz zabave, a kad sam malo narasla, djed me nauio pravim potezima. Bio je sjajan
ovjek - elegantan, naoit. Ali umro je. Uvijek se hvalio kako je jednom u New Yorku
upoznao Deannu Durbin26.
Ubacila je tri za redom, a onda etvrtu promaila. Ja sam uspio ugurati jednu, a onda
promaio lak udarac.
To je zbog zavoja rekla je Hatsumi da me utjei.
Ne, to je zato to dugo nisam igrao rekao sam. Dvije godine i pet mjeseci.
Kako to da tono zna?
No nakon to smo odigrali posljednju partiju preminuo je moj prijatelj rekao
sam.
Pa si prestao igrati?
Ne, zapravo ne rekao sam nakon to sam malo razmislio.
Samo vie nisam imao priliku igrati. To je sve.
Kako ti je umro prijatelj?
U prometnoj nesrei.
Odigrala je jo nekoliko poteza, ciljajui kugle smrtno ozbiljna lica i precizno
odmjeravajui jainu udarca. Dok sam je gledao u akciji - njezinu kosu pomno zadignutu
tako da joj ne upada u oi, sjaj njezinih zlatnih naunica, salonke vrsto poloene na pod,
njezine lijepe vitke prste uprte u zelenu ohu dok je ciljala
- osjeao sam kao da se njezina strana prljave dvorane za biljar pretvorila u dio nekog
otmjenog drutvenog dogaaja. Nikad prije nisam s njom bio sam, i bilo mi je to udesno
iskustvo, kao da me netko uzdignuo u viu sferu ivota. Poslije tree partije - u kojoj me,
naravno, opet unitila - rana mi je poela pulsirati, pa smo prestali.
/
Oprosti rekla je, i inilo se da se zaista brine. Nisam ovo smjela predloiti.
U redu je rekao sam. Nisam se jako porezao, i uivao sam u biljaru. Stvarno.
Dok smo izlazili iz dvorane, mrava ena, vlasnica lokala, rekla je Hatsumi Ima
dobro oko, sestro. Hatsumi joj se ljupko nasmijeila, zahvalila i platila raun.
Boli li te? pitala je kad smo izali.
Ne jako rekao sam.
Misli da se otvorila?
Ne, vjerojatno je u redu.
Znam! Trebao bi doi k meni. Ja u ti promijeniti zavoj. Imam dezinfekcijsko
sredstvo i sve. Hajde, tu sam blizu.
Rekao sam neka se ne brine, da u biti dobro, ali insistirala je da moramo provjeriti je li
se rana otvorila ili ne.
Ili moda ne voli biti sa mnom? eli se to prije vratiti u svoju sobu, je li to?
rekla je s vragoljastim osmijehom.

 Ni sluajno rekao sam.

Dobro onda. Pusti sad protokol. Brzo emo stii pjeice. Hatsumin stan nalazio se
petnaest minuta hoda od Sibuje
prema Ebisuu. Iako nije bila glamurozna, zgrada je bila i vie nego pristojna, s lijepim
predvorjem i dizalom. Hatsumi me posjela za kuhinjski stol i otila se presvui u
spavau sobu. Vratila se u gornjem dijelu Princetonove trenirke s kapuljaom i
pamunim hlaama - i bez zlatnih naunica. Stavila je kutiju s prvom pomoi na stol,
odvezala mi zavoj, provjerila je li rana jo zatvorena, nanijela malo sredstva za
dezinfekciju i povezala novi zavoj preko posjekotine. Sve je to izvela kao pravi strunjak.
Kako to da si dobra u toliko stvari? pitao sam je.
Volontirala sam u bolnici. Neto kao kad se igra medicinske sestre. Tako sam
nauila.
Kad je Hatsumi stavila zavoj, donijela je iz hladnjaka dvije konzerve piva. Popila je pola
svoga, a ja svoje i jo njezinu preostalu polovicu. Onda mi je pokazala slike drugih cura
iz kluba. Imala je pravo: neke su bile zgodne.
Kad bude htio djevojku, doi k meni rekla je. Ja u ti je odmah nai.
Na zapovijed.
Dobro, Toru, a sad mi reci istinu. Misli da sam stara svodnica, zar ne?
Donekle rekao sam iskreno, ali sa smijekom. I Hatsumi se nasmijeila. Lijepo se
smijala.
Reci mi jo neto, Toru rekla je. to misli o Nagasavi i meni?
Kako to ja mislim? O emu?
to misli da bih trebala raditi. Odsad pa nadalje.
Nema veze to ja mislim rekao sam, otpivi velik gutljaj hladnog piva.
Sve je u redu. Samo mi reci to misli.
Pa, da sam na tvome mjestu, ostavio bih ga. Naao bih nekoga s normalnijim
shvaanjima i ivio sretno do kraja ivota. Nema anse da s njim bude sretna. Kako on
ivi, nikad mu ne padne na pamet da usrei sebe ili druge. Ostane li s njim, samo e ti
propasti ivci. Meni je ve pravo udo to si ostala s njim tri godine. Naravno, meni je on
vrlo drag, na svoj nain. Zabavan je, ima mnogo dobrih osobina. Ima jake strane i
sposobnosti kakve ja nikad neu imati. Ali na kraju krajeva njegove ideje i nain ivota
nisu normalni. Katkad, kad razgovaram s njim, ini mi se kao da se stalno kreem u
krugu. Proces koji njega odvodi sve vie mene vrti u krugu. Osjeam se tako prazno!
Naposljetku, i sami nai sustavi potpuno su razliiti. Shvaa to hou rei?
Shvaam rekla je Hatsumi i donijela mi jo jedno pivo iz hladnjaka.
Usto, kad se zaposli u Ministarstvu vanjskih poslova i zavri godinu obuke, otii e
u inozemstvo. to e ti dotle raditi? ekat e ga? On se nema namjeru eniti.
I to znam.
Eto, nemam vie to rei.
Tako dakle rekla je Hatsumi. Polako sam napunio au pivom.
Zna, dok smo maloprije igrali biljar, neio mi je palo na pamet rekao sam. Bio
sam jedinac, ali u djetinjstvu se nikad nisam osjetio zakinuto, nikad nisam poelio imati
brau i sestre. Bio sam sretan to sam sam. Ali najednom, dok sam s tobom igrao biljar,
spopao me osjeaj da elim imati stariju sestru kao to si ti -tako ik i lijepu u ponono
plavoj haljini, sa zlatnim naunicama, i majstoricu s biljarskim tapom.

Hatsumi mi je uputila blistav, sretan osmijeh. To je najljepa stvar koju mi je itko u

posljednjih godinu dana rekao rekla je. Zbilja.
Ja ti samo elim rekao sam, zacrvenjevi se da bude sretna. Ali to je zbilja
suludo. Izgleda mi kao osoba koja bi mogla biti sretna s bilo kim, pa kako si onda
zavrila ba s Nagasavom?
Takve se stvari jednostavno dogode. Tu se ba i ne moe mnogo uiniti. U mom
sluaju to je svakako istina. Naravno, Na-gasava bi rekao da sam za to sama odgovorna, a
ne on.
Sigurno bi.
Ali Toru, nisam ni ja najpametnija cura na svijetu. U svakom sluaju sam malo
priglupa, i staromodna. Za "sustave" i "odgovornost" uope me nije briga. Ja se samo
elim udati i da me mukarac kojega volim svake noi dri u naruju i da radimo djecu.
To je meni dovoljno. To je sve to elim od ivota.
A ono to eli Nagasava s tim nema veze.
Ali ljudi se mijenjaju, zar ne? pitala me Hatsumi.
Hoe rei, odu van u svijet, dobiju po nosu i odrastu?
Aha. A ako dugo vremena bude daleko od mene, moda se njegovi osjeaji prema
meni promijene, zar ne?
Moda i bi, da je obian ovjek rekao sam. Ali on je drukiji. Ima uasno jaku
volju - jau nego to ti i ja moemo zamisliti. I svaki dan sve je snaniji. Ako ga neto
udari, on se potrudi jo ojaati. Radije e gutati pueve golae nego da pred ikim
poklekne. to oekuje od takva ovjeka?
Ali meni ne preostaje nita drugo nego da ga ekam rekla je Hatsumi, podboivi
bradu rukom.
Toliko ga voli?
Volim odgovorila je ona nakon kraeg oklijevanja.
A joj rekao sam ja uzdiui i popio pivo do kraja. Zacijelo je divno kad si tako
sigurna da nekoga voli.
Ja sam glupa staromodna djevojka rekla je. Jesi li za jo jedno pivo?
Ne, hvala, moram ii. Hvala na zavoju i pivu.
Dok sam stajao u hodniku i obuvao se, zazvonio je telefon. Hatsumi je pogledala mene,
zatim telefon, a onda opet mene.
Laku no rekao sam, izlazei. Dok sam zatvarao vrata, ugledao sam Hatsumi
kako die slualicu. Vie je nikad nisam vidio.
Kad sam se vratio u dom, bilo je pola dvanaest. Otiao sam ravno u Nagasavinu sobu i
pokucao mu na vrata. Nakon desetog pokuaja palo mi je na pamet da je subota naveer.
Nagasava je subotom naveer uvijek imao nonu propusnicu, pod izlikom da e
prespavati kod roaka.
Vratio sam se u svoju sobu, skinuo kravatu, stavio jaknu i hlae na vjealicu, obukao
pidamu i oprao zube. O, ne, pomislio sam, sutra je opet nedjelja! Nedjelja kao da je
stizala svaka etiri dana. Jo dvije nedjelje i bit e mi dvadeset godina. Ispruio sam se
na krevetu i zagledao u kalendar, dok su me preplavljivali mrani osjeaji.
Sjeo sam za stol da kao i obino u nedjelju ujutro napiem pismo Naoko. Pio sam kavu iz
velike alice i sluao stare albume Milesa Davisa. Vani je padala sitna kiica, a u mojoj
sobi bilo je ledeno kao u akvariju. Iz debelog dempera koji sam upravo izvadio iz kutije
za skladitenje irio se miris kuglica protiv moljaca. Visoko gore na prozorskom staklu

nepomino se prilijepila golema debela muha. Bez imalo povjetarca, zastava Izlazeeg
sunca mlitavo je visjela na koplju nalik na togu rimskog senatora. Mrav smei pas plaha
izgleda dolunjao je u dvorite i njukao svaki cvijet u cvjetnoj lijehi. Nikako mi nije bilo
jasno zato bi bilo koji pas po kii hodao naokolo i njukao cvijee.
Moje pismo bilo je dugo, i kad god bi me porezan desni dlan zabolio od olovke, pustio
bih da mi pogled odluta na kiovito dvorite.
Prvo sam pisao Naoko kako sam gadno porezao desnu ruku
na poslu u prodavaonici ploa, a onda sam joj napisao kako smo sino Nagasava,
Hatsumi i ja proslavili to to je Nagasava poloio ispit za Ministarstvo vanjskih poslova.
Opisao sam joj restoran i hranu. Hrana je bila sjajna, pisao sam, ali na pola veeri
atmosfera je postala neugodna.
Pitao sam se trebam li pisati o Kizukiju u svezi s tim da sam s Hatsumi igrao biljar, no
odluio sam da hou. Osjeao sam da bih o tome trebao pisati.
Jo se sjeam posljednjeg Kizukijeva poteza toga dana -onoga dana kad je preminuo. Bio
je to teak potez iskosa i nisam oekivao da e pogoditi. Ali inilo se da ga prati srea:
udarac je bio savren, i bijela i crvena lopta jedva da su ispustile ikakav um kad su se
okrznule na zelenoj ohi u posljednjem poenu toga dana. Potez je bio prekrasan, i
dandanas ga se ivo sjeam. Gotovo dvije i pol godine nakon toga nisam ni taknuo
biljarski tap.
Ali te veeri kad sam igrao s Hatsumi nisam pomislio na Kizukija sve do kraja prve
partije, i to me istinski okiralo. Uvijek sam pretpostavljao da u se, kad god igram
biljar, sjetiti Kizukija. Ali sjetio sam ga se tek kad je zavrila prva partija, kad sam kupio
Pepsi iz automata i poeo ga piti. Bilo je to zbog automata za Pepsi: u biljarskoj dvorani u
kojoj smo igrali stajao je jedan takav, i esto smo igrali u sok.
Osjeao sam se krivim to odmah nisam pomislio na Kizukija, kao da sam ga u neku
ruku iznevjerio. No kad sam se vratio u sobu, poeo sam o tome misliti ovako: otkako se
to dogodilo prole su dvije i pol godine, i Kizukiju je jo sedamnaest godina. Sto ne znai
da su moje uspomene na njega izblijedjele. Posljedice koje je izazvala njegova smrt jo
su tu, u meni, jasno ih vidim, neke od njih ak jasnije nego kad su bile svjee. elim rei
sljedee: ja u uskoro napuniti dvadesetu. Dio stvari koje smo Kizuki i ja dijelili kad
nam je bilo esnaest ili sedamnaest ve su ieznule, i koliko god plaem
neu ih vratiti. To ne mogu objasniti na bolji nain nego ovako, ali mislim da vjerojatno
razumije to sam osjeao i to ti elim rei. Zapravo, ti si vjerojatno jedina na svijetu
koja to moe shvatiti.
Sada mislim na tebe vie nego ikad. Danas pada kia. Kiovite nedjelje teko mi padaju.
Kad pada kia, ne mogu prati rublje, to znai da ne mogu ni glaati. Ne mogu u etnju, a
ne mogu ni leati na krovu. Sve to otprilike mogu jest staviti gramofon na automatsko
ponavljanje i stalno sluati Kind ofBlue dok gledam kiu kako pada u dvoritu. Kao to
sam ti ve napisao, nedjeljom ne navijam oprugu. Zato je ovo vraje pismo tako
dugako. Sad u zavriti. Idem u blagovaonicu na ruak.
Do vienja.
INI I IDUEGA DANA NA PREDAVANJU
nije bilo ni traga od Midori. to joj se dogodilo? Prolo je deset dana otkako smo se
posljednji put uli telefonom. Pomislio sam je nazvati, ali odluio sam da neu. Rekla je
da e ona zvati mene.

Toga etvrtka u blagovaonici sam sreo Nagasavu. Sjeo je kraj mene s punim pladnjem
hrane i ispriao se to je zbog njega naa "proslava" bila tako neugodna.
Nema veze rekao sam. Zahvalan sam ti na tako finoj veeri. Ali moram
priznati, udan nain da ovjek proslavi svoj prvi posao.
Itekako udan.
Prolo je nekoliko minuta; jeli smo u tiini.
Pomirio sam se s Hatsumi rekao je.
Ne udim se.
A koliko se sjeam, bio sam otar i prema tebi.
Otkud toliko ispriavanje? pitao sam. Jesi li bolestan?
Moda rekao je, kimnuvi nekoliko puta. Hatsumi mi kae kako si joj rekao da
me ostavi.
To je jedino logino rekao sam.
Da, valjda rekao je Nagasava.
Ona je divna cura rekao sam, srui miso juhu.
Znam rekao je on s uzdahom. Malo previe divna za mene.
Spavao sam kao zaklan kad je zazvonila zujalica za telefonski poziv. To me dozvalo iz
najdubljeg sna i bio sam potpuno zbunjen. Osjeao sam se kao da sam spavao glave
natopljene u vodi sve dok mi mozak nije nabubrio. Na satu je pisalo da je est i petnaest,
ali ja nisam imao pojma je li jutro ili veer, a nisam se sjeao ni koji je dan. Pogledao
sam kroz prozor i shvatio da na koplju nema zastave. Vjerojatno je veer. Dakle, zastava
ipak neemu slui.
Hej, Vatanabe, jesi li sada slobodan? pitala je Midori.
Ne znam, koji je dan?
Petak.
Jutro ili veer?
Pa veer! Kako si udan! Da vidimo, Sad je, mmm, est sati i osamnaest minuta
naveer.
Dakle, ipak je veer! Pa da, leao sam na krevetu i itao knjigu kad sam zadrijemao.
Petak. Mozak mi se pokrenuo. Petkom ne moram u prodavaonicu ploa. Da, slobodan
sam. Gdje si?
Na postaji Ueno. Hajde da se naemo u indukuu. Sad kreem.
Dogovorili smo vrijeme i mjesto i prekinuli vezu.
Kad sam stigao do DUG-a, Midori je sjedila na samom kraju anka s piem. Imala je
poludugi bijeli izguvani muki kaput, tanki uti demper, tamnoplave traperice i dvije
narukvice na jednoj ruci.
to pije? pitao sam.
Tom Collins.
Ja sam naruio viski-sodu, a onda shvatio da kraj Midorinih nogu stoji veliki putni
koveg.
Nije me bilo rekla je. Upravo sam se vratila.
Kamo si ila?
Na jug do Nare i sjeverno do Aomorija.
Na istom putovanju?!
Ne budi glnp. Moda sam udakinja, ali ne mogu istodobno putovati na sjever i na
jug. S dekom sam ila u Naru, a onda u Aomori sama.

Pijuckao sam viski-sodu, a onda kresnuo ibicu da Midori pripalim Marlboro koji je
drala meu usnicama. Sigurno ti je bilo grozno zbog sprovoda i svega.
Ma kakvi, sprovod je maji kaalj. Ve smo se ispraksirali. Obue crni kimono i
sjedi kao dama, a drugi obavljaju sve to treba - stric, susjed, tako to. Donesu ake,
narue sui, govore utjene stvari, plau, prenemau se, dijele stvari za uspomenu. To je
lako. Prava ala. U usporedbi s danononom njegom bolesnika, to je zbilja prava ala.
Sestra i ja bile smo izmodene. Nismo mogle ak ni plakati. Nije nam ostalo suza.
Ozbiljno. Ali onda za tobom ponu aptati: "Te cure su hladne ko led." Pa to onda, mi
nikad neemo plakati, takve smo nas dvije. Znam da smo mogle odglumiti, ali mi to
nikad ne bismo uinile. Gadovi! Sto su nas vie htjeli vidjeti da plaemo, to smo mi bile
odlunije da im neemo priutiti to zadovoljstvo. Sestra i ja smo sasvim drukiji tipovi,
ali kad je u pitanju neto takvo, posve smo usklaene.
Midorine narukvice zveckale su joj na ruci dok je mahala konobaru da narui jo jedan
Tom Collins i zdjelicu pistacija.
I onda je sprovod zavrio i svi su otili doma, a nas dvije pile smo ake do sutona.
Dokusurile smo veliku dvolitrenku, i jo pola nove, i sve vrijeme smo astile sve ive ovaj je idiot, ovaj seronja, ovaj izgleda kao ugav pas, onaj je svinja, onaj licemjer, onaj
prevarant. Nema pojma kako je to bio dobar osjeaj!
Mogu zamisliti.
Naroljale smo se i otile u krevet - obje smo bile mrtve pijane. Spavale smo satima, a
ako bi zazvonio telefon, samo smo ga pustile. Bile smo kao mrtve za cijeli svijet.
Napokon, kad smo se probudile, naruile smo sui i razgovarale to emo. Odluile smo
na neko vrijeme zatvoriti knjiaru i uivati. Mjesecima smo
se ubijale od posla i zasluile smo odmor. Moja sestra samo je htjela malo biti s dekom,
a ja sam odluila da u povesti svoga na piit na nekoliko dana pa emo se jebati kao
ludi. Midori je naglo zaklopila usta i protrljala ui. Ups, oprosti.
U redu je rekao sam. Pa ste otili u Naru.
Da. Uvijek mi se ondje svialo. Hramovi, park s jelenima.
I jebali ste se kao ludi?
Ne, uope, ak nijednom rekla je s uzdahom. im smo uli u hotelsku sobu i
bacili torbe, dobila sam mjesenicu. Pravi potop.
Morao sam se nasmijati.
Hej, nije smijeno. Uranila mi je tjedan dana! Kad mi se to dogodilo, nisam mogla
prestati plakati. Mislim da mi je to bilo od stresa. Deko mi se uuuasno naljutio. Takav
je: odmah se naljuti. A nisam ja bila kriva. Nije da sam ja htjela dobiti mjesenicu. Osim
toga, meni one ionako teko padaju. Prvih dan-dva nije mi ni do ega. Pazi da me se tih
dana kloni.
Volio bih, ali kako u znati? pitao sam.
Dobro, nosit u eir nekoliko prvih dana kad mi pone mjesenica. Crveni. To bi
trebalo upaliti rekla je smijui se. Ako me vidi na ulici u crvenom eiru, ne
razgovaraj sa mnom,
samo bjei.
Super. Kad bi bar sve cure tako rekao sam. I to ste
radili u Nari?
A to smo drugo mogli? Hranili smo jelene i etali naokolo. Bilo je grozno! Strano
smo se posvaali, i nisam ga vidjela otkako smo se vratili. Nekoliko dana sam se motala

tu, a onda sam odluila da u lijepo sama otii na put. Pa sam otila u Aomori. Prve
dvije noi bila sam kod prijateljice u Hirosakiju, a onda sam poela putovati okolo Simokita, Tappi, takva mjesta. Lijepo je. Jednom sam pisala brouru za kartu tog
podruja. Jesi li bio ondje?
Nikad.
Uglavnom rekla je Midori, otpila Tom Collins, a onda
razvalila pistaciju sve vrijeme dok sam putovala sama mislila sam na tebe. Mislila sam
kako bi bilo lijepo da si sa mnom.
Kako to?
Kako to?! Midori je pogledala kroz mene. Kako to misli "Kako to"?!
Ba tako. Kako to da si mislila na mene?
Moda zato to mi se svia, eto kako! Zato bih inae mislila na tebe? Tko bi ikad
razmiljao da eli biti s nekim tko mu se ne svia?
Ali ti ima deka rekao sam. Ne mora misliti na mene. Polako sam otpio
gutljaj viski-sode.
Hoe rei, ne smijem misliti na tebe ako imam deka?
Ne, nije to, samo...
Neka ti jedna stvar bude jasna, Vatanabe rekla je Midori, upirui prstom u mene.
Upozoravam te, u meni se nakupilo mjesec dana jada i bijede, i samo to nisam
eksplodirala. Zato pazi to mi govori. Nastavi li tako, suzama u poplaviti lokal.
Jednom kad ponem, mogu cijelu no. Jesi li spreman na to? Kad ponem plakati,
pretvorim se u zvijer, nema veze gdje sam! Ne alim se.
Kimnuo sam i uutio. Naruio sam drugu viski-sodu i pojeo nekoliko pistacija. Negdje
onkraj pljuskanja ejkera, zveckanja aa i struganja ledomata arah Vaughan pjevala je
starinsku ljubavnu pjesmu.
Izmeu mene i deka stvari ne timaju jo od incidenta s tamponom.
Incidenta s tamponom?
Aha, prije mjesec dana bila sam na piu s njim i nekoliko njegovih prijatelja, pa sam
im ispriala priu o eni iz mog susjedstva kojoj je izletio tampon kad je kihnula.
Smijeno, zar ne?
To zbilja jest smijeno rekao sam, smijui se.
Da, i svima drugima je bilo. Ali on je poludio i rekao da ne bih smjela priati o
takvim gadarijama. Kakav hladan tu!
Uau.
Divan je deko, ali kad je rije o takvim stvarima, zna biti uasno uskogrudan
rekla je Midori. Recimo, naljuti se ako odjenem rublje koje nije bijele boje. Zar ne
misli da je to uskogrudno?
Moda rekao sam ali to je samo stvar ukusa. Meni je djelovalo nevjerojatno
da takav tip eli curu kao to je Midori, ali tu misao zadrao sam za sebe.
A to si ti radio? pitala me.
Nita. Isto kao i uvijek rekao sam, ali onda sam se sjetio pokuaja da masturbiram
mislei na Midori kao to sam obeao. Rekao sam joj to tihim glasom kako drugi oko
nas ne bi uli.
Midorine oi su se razvedrile i pucnula je prstima. I kako je bilo? Dobro?
Ma kakvi, na pola puta mi je postalo neugodno pa sam prestao.
Hoe rei, izgubio si erekciju?

 Tako nekako.
K vragu rekla je ona i oinula me zlovoljnim pogledom. Ne smije dopustiti da
ti postane neugodno. Misli na neto
stvarno seksi. Smije, dajem ti doputenje. Hej, znam to! Idui put u te nazvati: "O, o,
to je super... O, osjeam to... Prestani, svrit u... O, nemojl" Govorit u ti takve stvari
dok to radi.
Telefon u domu stoji u predvorju kraj ulaznih vrata, ljudi stalno ulaze i izlaze
objasnio sam. Upravitelj doma zadavio bi me golim rukama da me vidi kako drkam na
takvom mjestu.
Joj, ba teta.
Nema veze rekao sam. Opet u pokuati sam, ovih dana.
Daj se potrudi rekla je Midori.
Hou rekao sam.
Pitam se je li stvar u meni rekla je. Moda jednostavno nisam seksi. Priroeno.
Nije to razuvjerio sam je. To je vie pitanje stava.
Zna rekla mi je imam jako osjetljiva leda. Kad mi lagano prstima prijee
preko lea...mmmmm.
Imat u to na umu.
Hej, idemo sad na porni! predloila je Midori. Neki odvratan sado-mazo.
Iz bara smo otili u jeguljarnicu27, a onda u jedno od najzapu-tenijih kina za odrasle u
indukuu na trostruku predstavu. U novinama nismo nali drugo kino koje bi
prikazivalo sado-mazo filmove. Unutranjost kina odisala je nekim nedefiniranim vonjem. Dobro smo tempirali: dok smo sjedali na mjesta, upravo je poeo sado-mazo film.
Bila je to pria o tajnici i njezinoj sestri kolarki koje otme skupina mukaraca i podvrgne
sadistikoj torturi. Mukarci su stariju tjerali da radi svakakve grozne stvari pod
prijetnjom da e joj silovati sestru, ali uskoro se starija sestra pretvori u pomahnitalu
mazohisticu, a mlaa se zapali od gledanja svih akrobacija na koje je tjeraju. Film je bio
tako sumoran i repetitivan da mi je vrlo brzo dosadio.
Da sam ja mlaa sestra, ja se ne bih tako lako zapalila rekla je Midori. Ja bih
jo gledala.
Siguran sam da bi rekao sam.
Uostalom, zar ti se ne ini da su joj bradavice malo pretamne za kolarku i djevicu?
Svakako.
Midorine oi bile su prikovane za platno. Bio sam impresioniran: onome tko se s takvom
estinom zadubi u film karta se i vie nego isplatila. Stalno mi je prenosila svoje misli:
"O, Boe, daj ti to pogledaj!" ili "Trojica odjednom! Razvalit e je" ili "Ja bih to na
nekome iskuala, Vatanabe." Uivao sam u Midori mnogo vie nego u filmu.
Kad su se tijekom pauze upalila svjetla, shvatio sam da u cijelom kinu nema nijedne
druge ene. Neki mladi koji je sjedio blizu nas - vjerojatno student - pogledao je Midori
i otiao sjesti ak na drugi kraj.
Reci, Vatanabe, digne li ti se kad gleda ovakve stvari?
Pa, da, katkad rekao sam. Zato ih i snimaju.
Dakle, svaki put kad pone neka takva scena, svakom mukarcu u kinu stvar se digne
u stav pozor? Njih trideset-etrdeset svi odjednom u vis? To je zbilja udno, ako ovjek
razmisli, zar
ner

 Da, valjda, sad kad si spomenula.

Drugi film bio je prilino normalan porni, dakle jo dosadniji nego prvi. U njemu je bilo
mnogo scena oralnog seksa, i svaki put kad bi poeli s felacijom ili kunilinktusom ili
pozom ezdeset i devet, cijelim kinom razlegli bi se glasni zvuni efekti sisanja i srkanja
s vrpce. Dok sam ih sluao, na neki udan nain me ganulo to provodim ivot na ovom
naem bizarnom planetu.
Tko li se samo sjeti ovih zvukova rekao sam Midori.
Meni su super\ rekla je ona.
Bio je tu i zvuk penisa koji ulazi i izlazi iz vagine. Nikad prije nisam primijetio da takvi
zvui postoje. Mukarac je stalno dahtao, a ena je govorila uobiajene izraze: "To!" i
"Jo!" - dok se grila ispod njega. ulo se i kripanje kreveta. Takvi su se prizori
nastavljali unedogled. inilo se da Midori isprva u njima uiva, ali ak je i njoj nakon
nekog vremena dosadilo pa je predloila da odemo. Izali smo i nekoliko puta duboko
udahnuli. Prvi put u ivotu uinilo mi se da je zrak u Sindukuu ist i zdrav.
Ba je bilo zabavno rekla je Midori. Moemo jednom opet.
Stalno rade iste stvari rekao sam.
Pa, to drugo mogu? Svi mi stalno radimo iste stvari. Tu je imala pravo.
Pronali smo jo jedan bar i naruili pie. Ja sam opet pio viski, a Midori je popila trietiri koktela neke nedefinirane vrste. Kad smo opet izali, Midori je rekla da joj se penje
na drvo.
Ovdje ba nema drvea rekao sam. A ak i da ima, previe si nesigurna na
nogama da bi se sad penjala.
Ti si uvijek tako razuman, k vragu, sve upropasti. Pijana sam
jer elim biti pijana. to tome fali? A ako i jesam pijana, svejedno se mogu penjati na
drvo. K vragu, popet u se na sam vrh velikog, debelog, visokog stabla i pikit u po
svima!
Da ti se moda ne ide na zahod?
Aha.
Odveo sam Midori u zahod na postaju induku, ubacio novi u otvor i ugurao je
unutra, a onda sam na oblinjem tandu kupio veernje novine i itao dok sam je ekao
da izae. Ali nije izlazila. Nakon petnaest minuta sam se zabrinuo, pa sam ve htio ui i
vidjeti to je s njom, ali onda je napokon izala, blijeda u licu.
Oprosti rekla je. Zaspala sam.
Jesi li dobro? pitao sam, ogrui je svojim kaputom.
Ba i nisam rekla je.
Vodim te doma. Samo treba otii doma, prirediti si lijepu dugu kupku i otii u
krevet. Iscrpljena si.
Neu ii doma. Zato bih? Doma nema nikoga. Ne elim spavati sama na takvome
mjestu.
Ba super rekao sam. Nego to e?
Idemo u neki hotel za jednu no pa u spavati dok me ti cijelu no grli. Kao top.
Sutra ujutro negdje emo dorukovati pa emo zajedno na predavanja.
To si sve vrijeme planirala, zar ne? Zato si me i nazvala.
Naravno.
Trebala si zvati deka, ne mene. To je jedino logino. Zato slue deki.
Ali ja elim biti s tobom.

 Ne moe biti sa mnom rekao sam. Kao prvo, do ponoi se moram vratiti u
dom. Inae u zakasniti. Jednom kad sam to napravio imao sam stranu frku. A kao
drugo, ako odem s nekom curom u krevet, htjet u spavati s njom, i nikako ne elim
leati i suzdravati se. Ne alim se. Na kraju bih te mogao prisiliti na neto.
Hoe rei, udario bi me, svezao i silovao otraga?
Hej, ja se ne alim.
Ali tako sam usamljena! elim biti s nekim! Znam da ti radim grozote, postavljam
zahtjeve a nita ti ne dajem zauzvrat, govorim to mi god padne na pamet, izvlaim te iz
sobe i tjeram da me vodi naokolo, ali ti si jedini kojemu takve stvari mogu raditi! Nikad
ni s kim nisam mogla istjerati svoje, nijednom u ovih dvadeset godina ivota. Tata,
mama, oni na mene nikad nisu obraali ni najmanju pozornost, a moj deko, pa, on
jednostavno nije takav tip. On se naljuti ako ja hou da bude po mome. Pa se
posvaamo. Ti si jedini kome mogu govoriti takve stvari. A sad sam stvarno, stvarno,
stvarno umorna, i elim zaspati dok sluam kako mi netko govori koliko mu se sviam i
kako sam lijepa i tako to. Samo to elim. A kad se probudim, bit u puna energije i nikad
vie neu postavljati takve sebine zahtjeve. Kunem se. Bit u dobra.
Razumijem te, ali ja tu ne mogu nita.
Hajde, molim te! Inae u sad sjesti na zemlju i cijelu no plakati ko kina godina. I
spavat u s prvim koji mi se obrati.
To je upalilo. Nazvao sam studentski dom i traio Nagasavu. Kad je doao na telefon,
pitao sam ga moe li urediti da izgleda kao da sam se vratio. Sa enskom sam, objasnio
sam.
Dobro rekao je. Svrha je plemenita. Bit e mi drago da ti mogu pomoi. Samo
u okrenuti ploicu s tvojim imenom na
"u sobi". Bez brige. Samo ti ostani koliko god hoe. Ujutro moe ui kroz moj prozor.
Hvala. Dunik sam ti rekao sam i spustio slualicu.
Sreeno? pitala je Midori.
Uglavnom rekao sam ja s uzdahom.
Sjajno, idemo u disko, jo je rano.
ekaj malo, mislio sam da si umorna.
Za ovako neto nisam. -A joj.
I imala je pravo. Otili smo u disko, i dok smo plesali energija joj
se malo pomalo vraala. Popila je dvije viski-kole i nije silazila s podija dok joj elo nije
bilo okupano znojem.
Kako je ovo zabavnol uzviknula je kad smo sjeli za stol da se odmorimo.
Ovako nisam plesala ve sto godina. Nemam pojma, kad pokree tijelo, na neki nain ti
se duh oslobaa.
Tvoj duh je uvijek osloboen, rekao bih ja.
A, ne rekla je ona odmahujui glavom i smijeei se.
No, sad kad mi je bolje, umirem od gladi! Idemo na pizzu. Odveo sam je u pizzeriju
za koju sam znao i naruio toeno
pivo te pizzu s inunima. Ja nisam bio previe gladan pa sam pojeo samo etiri od
dvanaest kriki. Midori je pojela ostalo.
Ti si se bogme brzo oporavila rekao sam. Jo maloprije si bila blijeda i
nesigurna na nogama.

 Zato to je netko sasluao moje sebine zahtjeve odgovorila je. To me

oslobodilo. Uau, kako je dobra ova pizza!
Ali reci mi, doma ti zbilja nema nikoga?
Nema. Sestra mi je kod prijateljice. E, ta se zbilja boji svoje sjene. Ne usudi se sama
spavati u kui ako mene nema.
Hajde da onda zaboravimo tu glupost s hotelom za jednu no. Ondje se ovjek samo
osjea jeftino. Idemo k tebi doma. Sigurno ima posteljinu i za mene.
Midori je razmiljala o tome oko minutu, a onda kimnula.
Dobro, provest emo no kod mene.
Sjeli smo na liniju Jamanote do Otsuke, i ubrzo smo dizali metalnu roletu koja je titila
izlog Knjiare Kobajai. Na roleti je stajao papirnati natpis: privremeno zatvoreno. U
mranoj knjiari osjeao se jak miris starog papira, kao da roleta ve dugo nije otvarana.
Pola polica bilo je prazno, a veina asopisa stajali su u zaveljajima za remitendu. Onaj
osjeaj praznine i jeze koji me obuzeo pri prvom posjetu sad se samo produbio.
Prostorija je izgledala kao naputena brodska olupina.
Ne planirate opet otvoriti? pitao sam.
Ma kakvi, prodat emo je rekla je Midori. Podijelit emo novac i neko vrijeme
ivjeti same, bez iije "zatite". Sestra
mi se idue godine udaje, a ja imam jo tri godine fakulteta. Trebale bismo dobiti
dovoljno da izdrimo bar toliko. A ja u i dalje raditi honorarno. Kad jednom prodamo
knjiaru, neko vrijeme ivjet u sa sestrom u stanu.
Misli da e je netko htjeti kupiti?
Vjerojatno. Znam enu koja tu hoe otvoriti predionicu vune. Nedavno me pitala
hou li prodati lokal. Jadni tata. Toliko se muio da otvori knjiaru, malo pomalo je
otplaivao zajam, a na kraju jedva da mu je ita ostalo. Sve se otopilo, kao pjena na
rijeci.
Ali imao je tebe rekao sam.
Mene? nasmijala se Midori. Duboko je udahnula i izdahnula. Idemo gore. Tu
dolje je hladno.
Gore me posjela za kuhinjski stol i otila ugrijati vodu za kupanje. Dok se bavila time, ja
sam pristavio kotli za aj. Dok smo ekali da se rezervoar zagrije, sjedili smo suelice
za kuhinjskim stolom i pili aj. Brade naslonjene na ruku, dugo me netremice promatrala.
ulo se samo otkucavanje sata i zujanje motora hladnjaka koji se ukljuivao i iskljuivao
usporedo s termostatom. Sat je pokazivao da se brzo primie pono.
Zna, Vatanabe, kad te ovjek bolje pogleda, ima dosta zanimljivo lice.
Misli? pitao sam, malo povrijeen.
Kod mene ti lijepo lice moe puno postii rekla je. A tvoje.. .pa, to ga vie
gledam, sve vie mislim: "Nije ni tako lo."
I ja isto rekao sam. Svako malo sam sebi kaem: "Ma k vragu, nisam ni tako
lo."
Hej, nisam mislila nita loe. Ne znam ti ja ba dobro izraziti osjeaje. Zato me ljudi
pogreno shvate. Samo hou rei da mi se svia. Jesam li ti to ve rekla?
Jesi rekao sam.
Hou rei, nije samo meni teko shvatiti mukarce. Ali shvatit u ja na kraju, malopomalo.

Midori je donijela kutiju Maribora i zapalila. Kad pone od nule, mora mnogo
nauiti.
Nita udno.
Joj, zamalo sam zaboravila! Hoe upaliti tapi tamjana za mog oca?
Poao sam za Midori u sobu s budistikim oltarom, zapalio tapi tamjana pred
fotografijom njezina oca i sklopio ruke.
Zna to sam neki dan radila? pitala me Midori. Skinula sam se do gola pred
tatinom slikom. Skinula sam sve do zadnje krpice da me dobro pogleda. Kao u nekom
poloaju iz joge. Ono, "Evo, tata, ovo su ti moje cice, a ovo pika."
Koji ti je vrag bio da to napravi? pitao sam.
Ne znam, samo sam mu htjela pokazati. Hou rei, pola mene nastalo je iz njegove
sperme, zar ne? Zato mu ne bih pokazala? "Evo keri koju si napravio." Bila jesam
malo pijana. Vjerojatno je to djelomice bio razlog.
Vjerojatno.
Ula je moja sestra i zamalo se sruila. Ja stojim pred tatinim spomen-portretom gola,
rairenih nogu. I ti bi se malo iznenadio.
Mislim da bih.
Objasnila sam joj zato to radim i rekla: "Dakle, Momo (zove se Momo), skini se i ti,
sjedni kraj mene i pokai mu", ali nije htjela. Otila je sva u oku. Ona ti je malo
konzervativna.
Drugim rijeima, relativno je normalna, hoe rei.
Reci, Vatanabe, kako se tebi svidio moj otac?
Ne znam se ba ponaati kad nekoga tek upoznam, ali nisam imao nita protiv da
ostanem sam s njim. Bilo mi je ba ugodno. Razgovarali smo o svemu i svaemu.
O emu?
O Euripidu rekao sam.
Midori se glasno nasmijala. Kakav si ti udakl Nitko ne razgovara o Euripidu s
ovjekom na samrti kojega je tek upoznao!
Pa, nitko takoer ne sjedi pred spomen-portretom svoga oca rairenih nogu!
Midori se zakikotala i zazvonila u zvonce na oltaru. Pa-pa, tatice. Mi se sad idemo
malo zabaviti, a ti se ne brini i lijepo spavaj. Vie se ne pati, je li tako? Mrtav si, dobro?
Sigurna sam da se ne pati. Ako se pati, idi se aliti bogovima. Reci im da je to okrutno.
Nadam se da e sresti mamu i da ete se pohvatati. Vidjela sam ti pimpek kad sam ti
pomagala da se popiki. Stvarno je impresivan! Dakle, samo navali. Laku no.
Naizmjence smo se okupali i presvukli u pidame. Ja sam dobio novu pidamu njezina
oca. Bila mi je malo tijesna, ali bolja nego nikakva. Midori je za mene stavila madrac na
pod oltarne odaje.
Ne boji se spavati pred oltarom?
Uope. Nita nisam skrivio rekao sam, smijeei se.
Ali bit e sa mnom i grlit e me dok ne zaspim, je li tako?
Tako je rekao sam.
Praktiki visei s ruba Midorina malenog kreveta, drao sam je u naruju. Nos mi je
pritisnula o prsa a ruke stavila na moje bokove. Desnu ruku obavio sam oko njezinih
lea, a lijevom rukom drao sam se za okvir kreveta da ne padnem. Situacija nije bila
previe seksualno poticajna. Moj nos poivao je na njezinoj glavi, pa me njena kratka
kosa svako malo zakakljala.

 Hajde, reci mi neto rekla je Midori, lica zagnjurenog u moja prsa.

to eli da kaem?
Bilo to. Neto to e me oraspoloiti.
Stvarno si zgodna rekao sam.
"Midori" rekla je. Reci moje ime.
Stvarno si zgodna, Midori ispravio sam se.
to ti to znai, stvarno zgodna?
Tako zgodna da je tvoja ljepota u stanju uruiti planine i isuiti oceane.
Midori je podigla glavu i pogledala me. Ti zbilja zna s rijeima.
Kada to kae, srce mi se smeka kazao sam s osmijehom.
Reci neto jo ljepe.
Stvarno mi se svia, Midori. Puno.
Koliko puno?
Kao proljetni medvjedi rekao sam.
Proljetni medvjedi? Midori je opet podigla glavu. to ti sad pak to znai?
Proljetni medvjedi.
Jednoga proljetnog dana ee sam umom, i odjednom naie slatko malo mladune
medvjeda s barunastim krznom i sjajnim okicama. I kae ti: "Zdravo, mala damice.
Hoe da se valjamo?" I onda se ti i medvjedi cijeli dan grlite i valjate po brdacu
punom djeteline. Lijepo, zar ne?
Da. Jako lijepo.
Eto, toliko mi se svia.
To je najbolja stvar koju sam ikad ula rekla je Midori, privinuvi se uz mene.
Ako ti se toliko sviam, uinit e to god ti kaem, zar ne? Nee se naljutiti, je li tako?
Naravno da neu.
I uvijek e se brinuti za mene, zauvijek.
Naravno da hou rekao sam, milujui njezinu kratku, meku, djeaku kosu.
Ne brini se, sve e biti u redu.
Ali ja se bojim rekla je.
Njeno sam je grlio, i ubrzo su se njezina ramena poela dizati i sputati, i zauo sam
kako pravilno die u snu. Iskrao sam se iz kreveta i otiao u kuhinju, gdje sam popio pivo.
Nimalo mi se nije spavalo, pa sam pomislio da bih mogao itati knjigu, ali u blizini nisam
mogao nai nita vrijedno truda. Palo mi je na pamet da se vratim u Midorinu sobu i
potraim neku knjigu, ali nisam htio preturati okolo da je ne probudim.
Neko vrijeme sam sjedio i gledao u prazno, pijuckajui pivo,
a onda sam se sjetio da sam u knjiari. Siao sam, upalio svjetlo i poeo traiti po
policama s broiranim izdanjima. Nije bilo mnogo meni zanimljivih knjiga, a i one koje
su bile uglavnom sam ve proitao, ali morao sam nai neto za itanje, bilo to.
Odabrao sam izblijedjeli primjerak U rvnju Hermanna Hessea koji je vjerojatno ve
dugo stajao neprodan u knjiari, i ostavio novac kraj blagajne. Bio je to moj mali
doprinos smanjenju dugova Knjiare Kobajai.
Sjedio sam tako za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i itao U rvnju. Taj sam roman
prvi put proitao kad sam se upisao u kolu. A sada, oko osam godina kasnije, itao sam
istu tu knjigu u kuhinji neke djevojke, u tijesnoj pidami njezina preminulog oca.
Smijeno. Da nije bilo svih tih udnih okolnosti, vjerojatno nikad ne bih ponovno
proitao U rvnju.

Knjiga je na trenutke bila zastarjela, ali kao roman nije bila loa. Polako sam je iitavao i
uivao u svakom retku, dok sam usred noi sjedio u tihoj knjiari. Na polici u kuhinji
stajala je pranjava boca konjaka. Natoio sam si malo u kavenu alicu i stao pijuckati.
Zgrijao me, ali ni od njega mi se nije prispavalo.
Malo poslije tri otiao sam provjeriti kako je Midori, ali ona je vrsto spavala. Vjerojatno
je bila mrtva umorna. Kroz prozor je iz bloka duana dopiralo meko bijelo svjetlo nalik
na mjeseinu i punilo sobu. Midori je spavala leima okrenuta svjetlu. Leala je potpuno
nepomina, kao zaleena. Nagnuvi se nad nju, zauo sam njezino disanje. Spavala je
isto kao njezin otac.
Kraj kreveta je stajao koveg s njenih netom zavrenih putovanja. Preko stolca je bio
prebaen njen bijeli kaput. Pisai stol bio joj je uredan, a na zidu nad njim visio je
kalendar sa Snoopvjem. Gurnuo sam zastor u stranu i bacio pogled na opustjele duane.
Svi su bili zatvoreni, sa sputenim metalnim roletama, a jedino to je djelovalo kao da
eka zoru bio je automat za prodaju koji se grbio ispred prodavaonice alkoholnih pia.
Svako malo zrak bi protrnuo od cviljenja kamionskih guma. Vratio sam se u kuhinju,
natoio si jo jedan konjak, i nastavio itati U rvnju.
Kad sam zavrio, na nebu se ve razdanjivalo. Napravio sam si instant kavu, na stolu
pronaao malo papira i kemijsku olovku, te Midori napisao poruku: Popio sam ti malo
konjaka. Kupio sam knjigu U rvnju. Vani je svanulo, pa idem doma. Do vienja. A
onda, nakon kraeg oklijevanja, napisao sam: Ba si slatka kad spava. Oprao sam alicu
od kave, ugasio svjetlo u kuhinji, siao, tiho digao roletu i izaao. Brinuo sam se da u
biti sumnjiv nekom susjedu, ali u pet i pedeset i neto ujutro na ulici nije bilo nikoga.
Samo su vrane uale na krovu i smrknuto promatrale ulicu. Pogledao sam
blijedoruiaste zastore na Midorinu prozoru, otpjeaio do tramvajske postaje, odvezao
se do kraja linije i odetao se do doma. Usput sam pronaao kafi koji je bio otvoren pa
sam dorukovao riu i miso juhu, ukiseljeno povre i peena jaja. Obiao sam dom i
kucnuo otraga na prozor Nagasavine sobe u prizemlju. Odmah mi je otvorio.
Kavu? pitao me.
Ma ne.
Zahvalio sam mu, otiao u svoju sobu, oprao zube, skinuo hlae, uvukao se u krevet i
vrsto stisnuo oi. Naposljetku se nada mnom sklopio san bez snova, nalik na teke
olovne dveri.
Svaki tjedan pisao sam Naoko, i ona bi mi esto otpisala. Pisma joj nikad nisu bila odvie
duga. Ubrzo su se u njima poela spominjati hladna jutra i veeri mjeseca studenog.
Vratio si se u Tokio ba kad se jesensko vrijeme ustaljivalo, pa neko vrijeme nisam znala
rei je li se u meni otvorila praznina jer te nema ili zbog promjene godinjeg doba. Reiko
i ja stalno razgovaramo o tebi. Kae da te svakako pozdravim. Dobra je prema meni kao i
uvijek. Mislim da bez nje ne bih podnijela boravak ovdje. Kad sam usamljena, plaem.
Reiko kae da je dobro to mogu plakati. Ali usamljenost zbilja boli. Kad sam nou
usamljena, iz tame mi se javljaju ljudi. Njihov je govor nalik na cviljenje stabala na
nonom vjetru. Kizuki;
moja sestra: stalno mi tako govore. I oni su usamljeni, i trae nekoga s kim e
razgovarati.
Kad sam nou usamljena i trpim bol, esto itam tvoja pisma. Zbunjuju me mnoge stvari
izvana, ali tvoji opisi svijeta oko tebe donose mi divno olakanje. Strano udno! Pitam
se, zato je tako? Pa ih stalno iznova itam, a i Reiko ih ita. Onda razgovaramo o

stvarima o kojima pie. Jako mi se svidjelo ono o ocu te cure Midori. Svakoga tjedna
veselimo se dolasku tvoga pisma, to nam je jedna od malobrojnih razonoda da, na
ovakvu mjestu pisma su nam razonoda.
Trudim se svaki tjedan odvojiti vrijeme da ti piem, ali kad jednom sjednem pred prazan
list papira, osjetim depresiju. I ovo pismo se zbilja silim napisati. Reiko galami na mene
da ti odgovorim. Ali nemoj me krivo shvatiti. Imam gomilu stvari o kojima s tobom
elim razgovarati, za koje ti elim rei. Samo mi je teko sve to izraziti rijeima. Zato mi
je tako teko pisati pisma.
Kad smo kod Midori, zvui mi kao zanimljiva osoba. Iz tvog pisma stekla sam dojam da
je moda zaljubljena u tebe. Kad sam to kazala Reiko, ona mi je rekla: "Pa naravno da je
zaljubljena! ak sam i ja zaljubljena u Vatanabea!" Svaki dan beremo gljive, skupljamo
kestenje i jedemo ih. I to doista svaki dan: riu s kestenjem, riu s gljivama matsutake ,
ali tako su ukusni da ih se nikad ne zasitimo. Ali Reiko ne jede mnogo. I dalje pui
cigaretu za cigaretom. Ptice i zeevi su dobro.
Do vienja.
Tri dana nakon moga dvadesetog roendana stigao mi je paket od Naoko. U njemu sam
naao bordo pulover okruglog izreza i pismo.
Sretan roendan! Nadam se da e ti ova dvadeseta godina biti lijepa. Meni e po svemu
sudei dvadeseta godina zavriti jadno, ali tebi elim da bude sretan kao ti i ja zajedno. Doista. Reiko i ja zajedniki
smo ti isplele ovaj demper. Da sam ga plela sama, ne bi bio gotov do idueg
Valentinova. Dobra polovica je Reikina, a loa moja. Reiko sve radi izvrsno, pa katkad
gledajui nju mrzim samu sebe. Hou rei, ja ni u jednoj jedinoj stvari nisam ba jako
dobra!
Do vienja.
Budi dobro.
U paketu je bila i poruka od Reiko.
Kako si? Za tebe je Naoko moda vrhunac sree, ali meni je ona obina eprtljavica. Ali
ipak smo ti uspjele dovriti demper do roendana. Ba je lijep, je li? Same smo izabrale
boju i kroj.
Sretan roendan.
IO
JN.AD SE SADA SJETIM 1969. GODINE,
pred oima mi je samo movara - duboko, ljepljivo tresetite koje kao da e mi usisati
cipelu kad god koraknem. Izmoren hodam kroz mulj. Ispred i iza sebe ne vidim nita,
samo nepreglednu movarnu tamu.
I vrijeme je sporo klipsalo u ritmu s mojim teturavim koracima. Ljudi oko mene odavno
su krenuli dalje, a moje vrijeme i ja jo smo zaostajali, probijajui se kroz mulj. Svijet
oko mene stajao je na rubu velike promjene. Smrt je ve odnijela Johna Coltranea,
kojemu su se sada pridruili i toliki drugi. Ljudi su vritali da e nastupiti revolucionarni
obrati - koji su, inilo se, uvijek bili tu negdje iza ugla. Ali "obrati" koji su nastupili bili
su obine dvo-dimenzionalne kulise, pozadine bez sadraja i znaenja. Povlaio sam se
od dana do dana, rijetko podiui glavu, oiju prikovanih za beskonanu movaru koja je
leala preda mnom, sputao desnu nogu, dizao lijevu, sputao lijevu, dizao desnu, nikad
ne znajui gdje sam tono, nikad ne znajui kreem li se u pravom smjeru, znajui
samo da moram nastaviti, korak po korak.

Napunio sam dvadesetu, jesen je ustupila mjesto zimi, ali u mome ivotu nita se bitno
nije promijenilo. Posve ravnoduan, iao sam na predavanja, tri veeri na tjedan radio u
prodavaonici
ploa, tu i tamo itao Velikog Gatsbyja, a nedjeljom bih prao rublje i pisao Naoko duga
pisma. Katkad bih izaao s Midori na ruak, u zooloki vrt ili kino. Prodaja Knjiare
Kobajai protekla je po planu, pa su se Midori i njena sestra preselile u trosobni stan blizu
Miogadanija, u malo elitniju etvrt. Kad se sestra uda, rekla je Midori, ona e unajmiti
vlastiti stan. U meuvremenu me jednom pozvala na ruak u njihov novi stan. Bio je to
sunan, lijep stan, i Midori se oito daleko vie svialo ivjeti tu nego nad Knjiarom
Kobajai.
Svako malo Nagasava bi predloio da odemo na neku od naih ekskurzija, ali ja bih
uvijek imao drugog posla. Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti. Ne da mi spavanje s
curama nije bilo privlano: ali kad bih pomislio na cijelu proceduru - pie u gradu,
traenje pravih kandidatkinja, razgovor, odlazak u hotel - bilo je to previe truda. Jo sam
se vie divio Nagasavi jer je nastavljao dalje s tim ritualom a da mu nikad nije dosadio.
Moda je ono to mi je rekla Hatsumi imalo uinka: mogao sam sebe navesti da budem
daleko sretniji samo mislei na Naoko nego da spavam s nekom glupom bezimenom
djevojkom. U meni je jo ivjelo sjeanje na Naokine prste koji me dovode do vrhunca
usred travnatog polja.
Poetkom prosinca pisao sam joj i pitao smijem li je posjetiti tijekom blagdana. Reiko mi
je odgovorila da e me rado ugostiti. Objasnila mi je da Naoko ima problema s pisanjem
i da zato ona odgovara umjesto nje. Ne moram misliti da je Naoko posebno loe: neka se
ne brinem. To dolazi u valovima.
Kad su stigli blagdani, potrpao sam stvari u ruksak, obukao izme za snijeg i krenuo put
Kjota. Onaj udni doktor imao je pravo: zimske planine zastrte snijegom bile su
nevjerojatno lijepe. Kao i prvi put, dvije sam noi spavao u stanu s Naoko i Reiko, te s
njima proveo tri dana radei uglavnom isto to i prije. Kad bi zalo Sunce, Reiko je
svirala gitaru, a mi smo sjedili i razgovarali. Umjesto na izlet, otili smo na skijanje.
Poslije sat vremena nabadanja po planinama na skijama ostali smo bez daha i sasvim se
oznojili. Kad smo imali vremena, pomagali smo stanarima i
osoblju u odgrtanju snijega. Doktor Mijata za veerom je skoio do naeg stola da objasni
zato je srednji prst dui od kaiprsta, a kod nonih prstiju je drukije. Straar Omura
opet mi je govorio
0 tokijskoj svinjetini. Reiko su se svidjele ploe koje sam donio iz grada. Skinula je
nekoliko melodija i vjebala ih na gitari.
Naoko je bila jo manje priljiva nego jesenas. Kad smo svi troje bili zajedno, sjedila je
na kauu i smijeila se, ali jedva da je ita govorila. Reiko je brbljala kao da eli to
nadoknaditi. Ali ne brini se rekla mi je Naoko. Takvo mi je razdoblje dolo.
Mnogo mi je zabavnije sluati vas dvoje nego da sama govorim.
Reiko je samoj sebi zadala neke poslove kako bi se maknula iz kue da bismo Naoko i ja
mogli otii u krevet. Ljubio sam joj vrat, ramena i grudi, a ona me je rukom dovela do
klimaksa kao
1 prije. Dok sam je poslije grlio, rekao sam joj kako sam svih ovih mjeseci osjeao
njezin dodir, i da sam mislio na nju dok sam masturbirao.
Ni s kim drugim nisi spavao? pitala je Naoko.
Nijednom rekao sam.

 Dobro onda, evo ti jo neto to e pamtiti. Skliznula je nadolje i poljubila mi

penis, a onda ga obuhvatila svojim toplim ustima i poela prelaziti jezikom preko njega, a
sa svakim pokretom usnica njezina duga ravna kosa zanjihala bi se preko moga trbuha i
prepona, sve dok nisam drugi put svrio.
Hoe li to pamtiti? pitala je.
Naravno da hou rekao sam. Uvijek u to pamtiti. vrsto sam je zagrlio i
zavukao joj ruku u gaice, dotaknuvi
njezinu jo suhu rodnicu. Naoko je odmahnula glavom i maknula mi ruku. Neko smo se
vrijeme utke grlili.
Na kraju semestra planiram se iseliti iz doma i potraiti stan rekao sam. Dosta
mi je domskog ivota. Ako nastavim honorarno raditi, moi u si pokriti trokove. Bi li
dola u Tokio pa da ivimo zajedno, kao to sam ti ve predlagao?
O, Toru, hvala ti. Tako sam sretna to si me to pitao!
Ne kaem ja da ovdje nije lijepo rekao sam. Tiho je,
okolina je savrena, a Reiko je divna osoba. Ali nije to mjesto na kojemu bi ovjek
mogao dugo ostati. Za to je previe specijalizirano. to si due tu, to ti je tee otii,
siguran sam.
Umjesto da odgovori, Naoko je upravila pogled prema van. Kroz prozor se nije vidjelo
nita osim snijega. Teki snjeni oblaci visjeli su nisko na nebu, a izmeu njih i snijegom
prekrivene zemlje utisnuo se najmanji mogui razmak.
Dobro razmisli o tome, bez urbe rekao sam. to god se dogodilo, ja u se do
kraja oujka preseliti. Kad god odlui, moe doi.
Naoko je kimnula glavom. Obavio sam je rukama oprezno kao da drim neko umjetniko
djelo satkano od krhka stakla. Obgrlila me rukama oko vrata. Bio sam gol, a ona je na
sebi imala naj-oskudnije mogue bijelo donje rublje. Tijelo joj je bilo tako lijepo da sam
ga s uivanjem mogao gledati cijeli dan.
Zato se ne mogu navlaiti? promrmljala je Naoko. To se dogodilo samo onaj
put. Na moj dvadeseti roendan, u travnju. One noi kad si me drao u naruju. to nije
u redu sa mnom?
To je isto psiholoki, siguran san rekao sam. Samo polako. Nema urbe.
Svi moji problemi su isto psiholoki rekla je Naoko. to ako se nikad ne
oporavim? to ako do kraja ivota ne budem sposobna za seks? Hoe li me ti svejedno
voljeti? Hoe li ti ruke
i usta uvijek biti dovoljni? Ili e rjeavati problem seksa spavajui s drugim
djevojkama?
Ja sam roeni optimist rekao sam.
Naoko se uspravila u krevetu i navukla majicu kratkih rukava. Preko toga je obukla
flanelsku koulju i spuznula u traperice. I ja sam se odjenuo.
Pusti me da promislim rekla je Naoko. A promisli i ti.
Hou rekao sam. A kad smo kod usta, ono to si sad radila bilo je super.
Lagano se zacrvenjela i blago nasmijeila. I Kizukiju se svialo.
On i ja imali smo otprilike isti ukus i shvaanja rekao sam ja sa smijekom.
Sjeli smo za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome, te popili kavu i razgovarali o starim
danima. Sad je ve vie govorila o Kizukiju. Znala je zastati da pomno odabere rijei.
Svako malo poeo bi padati snijeg. Nebo se nije razvedrilo sva tri dana to sam bio ondje.

 Mislim da u u oujku opet moi doi rekao sam na odlasku. Posljednji put
zabundano sam je zagrlio odjeven u zimski kaput, i poljubio sam je u usta.
Do vienja rekla je.
Dola je i 1970. godina koja je donijela neke sasvim nove glasove, i to je stavilo toku
na moje tinejderske godine. Sad sam mogao zakoraiti u sasvim novu movaru. Onda je
dolo vrijeme ispitima, koje sam poloio relativno lako. Ako nema to drugo raditi pa
sve vrijeme provodi na predavanjima, nije potrebna neka posebna sposobnost da proe
zavrne ispite.
U domu su se, meutim, pojavili problemi. Neki mladii aktivni u jednoj od politikih
struja zadrali su kacige i eljezne ipke i skrili ih u svojim sobama. Imali su okraj s
nekim bejzbolaima, upraviteljevim tienicima, te su dvojica od njih ozlijeeni, a
estorica izbaeni. Dugo nakon incidenta osjeao se ok, te su se gotovo svakoga dana
dogaali manji obrauni. U domu je vladala teka atmosfera, i svi su bili na rubu ivaca. I
mene je zamalo premlatio neki bejzbola, ali umijeao se Nagasava i uspio izgladiti
situaciju. U svakom sluaju, bilo je vrijeme da odem.
Jednom kad sam poistio veinu ispita, poeo sam ozbiljno traiti stan. Nakon tjedan
dana traenja naao sam odgovarajui stan ak u predgrau Kiidodi. Lokacija nije ba
bila povoljna, ali bila je to kua: samostojea kua - pravo blago. Izgraena kao vrtna
kuica ili ve neka koliba, stajala je odvojeno na uglu povelike okunice, a izmeu nje i
glavne kue sterao se velik, zaputen vrt. Gazda e se sluiti glavnim ulazom, a ja
stranjim, pa u tako imati svoj mir. Imala je jednu poveliku sobu, malu kuhinju i kupaonicu, te nezamislivo veliku garderobu. Imala je ak i verandu s pogledom na vrt.
Kuu je izdavao ugodan stari brani par, i to daleko ispod trine cijene, pod uvjetom da
se stanar bude spreman iseliti dogodine ako se njihov unuk odlui doseliti u Tokio.
Uvjeravali su me da u tu moi ivjeti sasvim po svojoj volji; oni nee postavljati
nikakve zahtjeve.
Nagasava mi je pomogao pri selidbi. Uspio je na posudbu dobiti kombi za prijevoz mojih
stvari, te mi darovao obeani hladnjak, televizor i veliku termosicu. Njemu moda vie
nisu trebali, ali meni su bili savreni. I on sam trebao se iseliti za dva dana, u stan u
etvrti Mita.
Pa, sad se vjerojatno dugo neemo vidjeti rekao mi je na odlasku zato se uvaj.
Jo sam siguran da emo se nakon mnogo godina sresti na nekom udnom mjestu.
Ve jedva ekam rekao sam.
A onaj put kad smo zamijenili cure ona runjikava je bila daleko bolja.
Nego to rekao sam ja, smijui se. Nego, Nagasava, brini se za Hatsumi. Tako
dobru curu teko je nai. I mnogo je ranjivija nego to izgleda.
Da, znam rekao je, kimajui glavom. Zato sam se nadao da e je ti uzeti kad
meni dosadi. Vas dvoje bili biste sjajan par.
Ba! rekao sam.
Samo se alim rekao je Nagasava. Uglavnom, budi sretan. Nekako mi se ini da
e doivjeti jo mnoga sranja, ali tvrdoglava si ti faca, sigurno e se snai. Mogu li ti
dati jedan savjet?
Samo daj.
Ne saalijevaj se rekao je. To rade samo pizdeki.
Imat u to na umu rekao sam. Rukovali smo se i poli svatko na svoju stranu,
on u svoj novi svijet, a ja natrag u movaru.

Tri dana nakon selidbe pisao sam Naoko. Opisao sam joj svoju novu kuu i koliko mi je
laknulo to sam se maknuo od idiota u domu i svih njihovih kretenarija. Sad mogu poeti
novi ivot, s novim razmiljanjima.
Moj prozor gleda na veliki vrt, koji svim makama u susjedstvu slui kao sastajalite.
Volim se ispruiti na verandi i promatrati ih. Nisam siguran koliko ih se okupi, ali to je
pravi maji opor. Sunaju se u skupinama. Mislim da im nije previe drago to sam se ja
tu naselio, ali kad sam jednom iznio komad starog sira, doplazilo ih je nekoliko i malo su
gricnule. Vjerojatno emo se uskoro sprijateljiti. U oporu je i jedan prugasti maak
napola izgrizenih uiju. Nevjerojatno je koliko slii mom bivem upravitelju u domu.
Samo ekam da pone dizati zastavu.
Fakultet mi je malo daleko, ali kad mi pone trea godina, neu imati puno jutarnjih
predavanja, pa i nee biti tako strano. Moda je i bolje jer u u vlaku imati vremena za
itanje. Sad samo moram ovdje nai neki lagan posao koji mogu raditi tri-etiri dana u
tjednu. Onda se mogu vratiti svom ivotu i navijanju opruga.
Ne elim te pourivati, ali travanj je dobro vrijeme za nove poetke, i stalno mi se ini da
bi za nas bilo najbolje kad bismo tada poeli ivjeti zajedno. I ti bi se mogla vratiti na
fakultet, ako sve bude dobro. Ako ti bude problem ivjeti sa mnom, mogu ti nai stan
negdje blizu. Najvanije nam je da uvijek budemo blizu. Ne mora to biti sad u proljee,
naravno. Ako ti misli da je bolje u ljeto, i to mi odgovara. Samo mi javi to misli.
Dobro?
Planiram neko vrijeme raditi prekovremeno. Da pokrijem trokove selidbe. Trebat e mi
dosta novca za razne potreptine kad jednom ponem ivjeti sam: tave, lonce, posue,
takve stvari. U oujku u biti slobodan, i svakako te elim
doi vidjeti. Koji ti datum najbolje odgovara? Onda u isplanirati put u Kjoto. Veselim
se to u te vidjeti i jedva ekam da mi odgovori.
Iduih nekoliko dana kupovao sam potrebne stvari u oblinjoj oping etvrti u
Kiidodiju, i poeo sam sam sebi spremati jednostavna jela. U oblinjem skladitu
kupio sam neto dasaka i dao ih izrezati da si napravim pisai stol. Mislio sam da bih na
njemu mogao uiti, a zasad i jesti. Napravio sam police i opskrbio se lijepom zalihom
zaina. Bijela maka od nekih est mjeseci odluila je da joj se sviam, pa je poela jesti
kod mene. Nazvao sam je Galebica.
Jednom kad sam donekle sredio stan, otiao sam u grad i naao honorarni posao kao
pomonik u slikarskom atelijeru. Tako sam radio dva solidna tjedna. Plaa je bila dobra,
ali posao je bio ubitaan, a od isparavanja mi se vrtjelo u glavi. Svaki dan nakon posla jeo
sam u jeftinom restoranu, zalio sve pivom, otiao doma i poigrao se s makom, a onda
zaspao kao zaklan. Od Naoko sve to vrijeme nije stizao odgovor.
Upravo sam bio usred slikanja kad mi je na pamet pala Midori. S njom nisam bio u
kontaktu ve gotovo tri tjedna, shvatio sam, i nisam joj ak ni rekao da sam se preselio.
Spomenuo sam joj da planiram selidbu, i rekla je: "O, je li?" Tada smo posljednji put
razgovarali.
Otiao sam do govornice i okrenuo njezin broj. ena koja se javila vjerojatno je bila
njena sestra. Kad sam rekao svoje ime, rekla je Samo malo ali Midori se nije javila.
A onda se sestra, ili tko god je to ve bio, vratila na liniju. Midori kae da je previe
bijesna da bi razgovarala s tobom. Preselio si se a da njoj to nisi ni spomenuo, je li?
Nestao si tek tako i nisi joj ni rekao kamo ide, je li? E, pa sad je ljuta ko ris. A kad ona

poludi, nema pomoi. Pretvori se u zvijer. Molim vas, moete li mi je dati? Objasnit
u joj.
Kae da je ne zanimaju tvoja objanjenja.
Mogu li onda vama objasniti? Jako mi je ao to vam ovo prireujem, ali biste li me
samo sasluali i prenijeli joj?
A, ne! Morat e to sam. Kakav si ti to mukarac? To je tvoja odgovornost, ti to
uini, i uini to kako treba!
Nije bilo nade. Zahvalio sam joj i spustio slualicu. Nisam se mogao ljutiti na Midori to
je bijesna. Dok sam se selio, useljavao i zaraivao novac za dodatne trokove, nisam je se
ni sjetio. Za to vrijeme ak mi ni Naoko nije pala na pamet. To kod mene nije bilo
neobino. Kad god bih se neim poeo baviti, sve drugo bih iskljuio.
Ali onda sam poeo misliti kako bi meni bilo da je situacija bila obratna i da se Midori
nekamo preselila, a da mi nije rekla niti mi se javila tri tjedna. Bio bih povrijeen - i to
jako, bez sumnje. Ne, mi nismo ljubavnici, ali na neki nain otvorili smo se jedno
drugome dublje nego ljubavnici. Ta pomisao nanijela mi je veliki jad. Kako je samo
strano raniti nekoga do koga ti je zaista stalo -i to nesvjesno.
im sam se vratio s posla, sjeo sam za svoj novi stol i poeo pisati Midori. Napisao sam
joj kako se osjeam, to sam iskrenije mogao. Ispriao sam se, bez objanjenja i
opravdanja, to sam bio tako bezobziran i beutan. Nedostaje mi, napisao sam. elim
te vidjeti to prije. elim da vidi moju novu kuu. Molim te, pii mi, napisao sam, i
poslao pismo preporuenom potom.
Odgovor nije stigao.
Poinjalo je neko udno proljee. Cijele blagdane proveo sam ekajui pisma. Nisam
mogao na putovanje, nisam mogao doma roditeljima. ak se nisam mogao ni honorarno
zaposliti, jer nisam mogao znati kad e stii pismo od Naoko, u kojemu e pisati neka
doem na taj i taj datum. Popodneva sam provodio u oblinjoj oping etvrti u
Kiidodiju, gledajui dvostruke projekcije ili itajui u jazz kafeu. Ni s kim se nisam
viao, gotovo ni s kim razgovarao. Jednom na tjedan pisao bih Naoko. Nikad joj nisam
spomenuo da eljno iekujem odgovor. Nisam je htio ni
na koji nain optereivati. Pisao sam joj o svome poslu kod slikara, o Galebici, o
rascvjetanoj breskvi u vrtu, o dragoj staroj gospoi koja prodaje tofu, o opakoj staroj
gospoi u oblinjem restoranu, o jelima koje sam spremam. No ona nije otpisala.
Kad god bi mi dojadilo itanje ili sluanje ploa, malo bih radio u vrtu. Od gazde sam
posudio grablje, metlu i vrtlarske kare, pa sam vrijeme provodio upajui korov i
obrezujui grmlje. Nije trebalo mnogo pa da vrt postane lijep. Jednom me vlasnik
pozvao na aj, pa smo na verandi velike kue ispijali zeleni aj, vakali riine krekere i
avrljali. Nakon umirovljenja dobio je posao u nekoj osiguravajuoj tvrtki, kazao je, ali i
odatle je otiao poslije nekoliko godina, i sad se odmara. Kua i zemljite ve su dugo u
obitelji, djeca su mu odrasla i osamostalila se, pa moe pod stare dane udobno ivjeti ne
radei nita. Zato on i njegova ena stalno zajedno putuju.
To je lijepo rekao sam.
Nije rekao je on. Putovanja uope nisu zabavna. Ja bih mnogo radije radio.
Zapustio je vrt, rekao je, jer nigdje u blizini nije bilo pristojnog vrtlara i jer je dobio razne
alergije zbog kojih nije mogao sam raditi. Od koenja trave poeo bi kihati.

Kad smo popili aj, pokazao mi je kuicu koja je sluila kao skladite i rekao da mogu
uzeti to god unutra naem, manje-vie kako bi mi zahvalio to sam uredio vrt. Nama
ne treba nita od toga rekao je stoga slobodno uzmi.
Kuica je bila prepuna svakakvih stvari - bio je tu stari drveni abar, djeji bazen,
bejzbolske palice. Naao sam stari bicikl, blagovaoniki stol praktine veliine s dva
stolca, zrcalo i gitaru. Ovo bih posudio, ako nemate nita protiv.
Slobodno uzmi rekao je on opet.
Cijeli dan zabavljao sam se s biciklom: istio sam hru, podmazivao leajeve, pumpao
gume, podeavao brzine, a na kraju sam ga odnio u radionicu za popravak kako bi mu
ugradili novu sajlu mjenjaa brzina. Kad je bilo gotovo, izgledao je kao nov. Sa stola
sam oistio debeli sloj praine i ponovno ga prelakirao. Zamijenio sam ice na gitari i
zalijepio dio trupa koji je otpadao. icom sam sastrugao hru na vijcima i podesio ih.
Nije to bila neka gitara, ali bar sam uspio odrati melodiju. Shvatio sam da gitaru nisam
imao u rukama jo od kole. Sjeo sam na trijem i polako stao svirati Up on the Roof od
Driftersa. Zaprepastio sam se kad sam shvatio da se jo sjeam veine akorda.
Zatim sam uzeo nekoliko drvenih dasaka i izradio si etvrtasti sandui za pisma. Obojio
sam ga u crveno, napisao na njega svoje ime i postavio ga pred vrata. Sve do treeg
travnja u moj je sandui od pote stiglo jedino neto to su mi proslijedili iz doma:
obavijest odbora za proslavu godinjice mature iz moje kole. Proslava godinjice mature
bila je zadnje u to sam se htio uputati. U tom sam razredu bio s Kizukijem. Bacio sam
ga u ko.
Popodne etvrtog travnja u sanduiu sam naao pismo. Na poleini je pisao Reiko Iida.
karama sam lijepo i uredno prore-zao peat i izaao na trijem da ga proitam. Imao sam
dojam da vijesti nisu dobre, a tako je i bilo.
Najprije se Reiko ispriala to sam tako dugo ekao na odgovor. Naoko se upinjala da mi
pie, rekla je, ali nikako nije uspijevala napisati pismo do kraja.
Ponudila sam se da ti ja piem umjesto nje, ali svaki put kad sam joj ukazala na to da nije
u redu to ti ne odgovara, odgovarala je da je stvar previe osobna, da e ti pisati sama, i
zato ti nisam pisala ranije. Zao mi je, zbilja. Nadam se da e mi oprostiti.
Znam da ti je zacijelo bilo teko dok si cijeli mjesec ekao odgovor, ali vjeruj mi, i
Naoko je ovaj mjesec bio jednako tako teak. Molim te, shvati kroza to prolazi. Stanje
joj nije dobro, moram najiskrenije rei. Dala je sve od sebe da stane na svoje noge, ali
zasad rezultati nisu dobri.
Gledano unatrag, sada vidim da je prvi simptom njezina
problema bio gubitak sposobnosti da pie pisma. To se dogodilo pred kraj studenoga ili
poetkom prosinca. Onda je poela uti glasove. Kad god bi pokuala neto napisati, ula
bi ljude kako joj neto govore, i zato nije mogla pisati. Glasovi bi joj smetali da odabere
rijei. Nije bilo tako strano sve do tvoga drugog posjeta, pa ja to nisam ozbiljno
shvaala. Svima nama koji smo ovdje ti simptomi dolaze u ciklusima, manje-vie. U
njenom sluaju nakon tvoga odlaska jako su se pogorali. Sad joj je teko i voditi obian
razgovor. Ne moe nai rijei, i to je uasno zbunjuje - zbunjuje i plai. A "stvari" koje
uje postaju sve gore.
Svaki dan imamo sastanak sa specijalistom. Naoko, doktor i ja sjedimo i razgovaramo, te
pokuavamo locirati to se to tono u njoj slomilo. Meni je palo na pamet da bi bilo dobro
ukljuiti i tebe u neku od naih sesija, ako je to mogue, i doktor se sloio, ali Naoko je
bila protiv. Mogu ti rei tono koje je bilo obrazloenje: "elim da se moje tijelo oisti

od svega ovoga kad se susretnem s njim." Nije u tome problem, rekla sam joj ja; sada joj
treba pomoi da se to prije oporavi, i navalila sam na nju sa svih strana, ali nije se
predomislila.
Mislim da sam ti jednom objasnila kako ovo nije specijalizirana bolnica. Imamo
medicinske strunjake, naravno, i oni pruaju djelotvorne tretmane, ali koncentrirana
terapija je neto drugo. Svrha ovoga mjesta jest stvoriti blagotvorno okruenje u kojemu
e pacijent izlijeiti sam sebe, a to ne ukljuuje pravi medicinski tretman. to znai da
ako se Na-okino stanje jo pogora, vjerojatno e je morati prebaciti u neku drugu
bolnicu ili medicinsku ustanovu, ili ve neto. Meni bi to bilo jako bolno, ali to bismo
morali uiniti. to ne znai da se ne bi mogla vratiti ovamo na nekakav privremeni
"dopust". Ili, jo bolje, mogla bi se izlijeiti i sasvim zavriti s bolnicama. U svakom
sluaju, inimo sve to moemo, i Naoko ini sve to moe. U meuvremenu se jedino
moe nadati njezinu oporavku, i alji joj i dalje ta pisma.
Pismo je bilo datirano 31. oujka. Kad sam ga proitao, ostao sam na trijemu i pustio da
mi pogled odluta u vrt, koji je sada sav bujao od svjeine proljea. Bila je tu i stara
trenja, a njezini pupoljci bili su u punom cvatu. Puhao je blag povjetarac, a dnevna
svjetlost sve je bojila neobino zamuenim, zagasitim bojama. Galebica je odnekud
dolunjala, i nakon to se neko vrijeme eala o ogradu verande, ispruila se kraj mene i
zaspala.
Znao sam da bih morao ozbiljno razmisliti, ali nisam imao pojma kako. A, da iskreno
kaem, uope mi nije bilo do razmiljanja. Uskoro e doi vrijeme kad vie neu imati
izbora, a kada doe to vrijeme, dobro u o svemu promisliti. Ali ne sada. Ne sada.
Cijeli dan zurio sam u vrt naslonjen na stup i milovao Gale-bicu. Osjeao sam se
potpuno iscijeeno. Popodne je odmaklo, pribliio se sumrak, a vrt su zaogrnule
plaviaste sjene. Galebica je nestala, ali ja sam i dalje zurio u cvjetove trenje. U
proljetnoj polutami izgledali su kao meso koje se rascvalo kroz kou nad zagnojenim
ranama. Vrt se napunio slatkastim, tekim smradom trulog mesa. I onda sam pomislio na
Naokinu put. Naokina prelijepa put leala je preda mnom u tami, kroz kou su joj
praskali bezbrojni pupoljci, zeleni i uzdrhtali na gotovo neprimjetnom lahoru. Zato tako
lijepo tijelo mora biti tako bolesno, pitao sam se. Zato ne ostave Naoko na miru?
Uao sam i navukao zavjese, ali ak ni unutra nisam mogao pobjei od mirisa proljea.
Ispunjao je sve, od tla navie. Ali meni je miris proljea sada u glavu prizivao jedino
onaj gnjili smrad. Zatvoren iza zastora, osjeao sam estoko gnuanje prema proljeu.
Mrzio sam ono to e mi proljee donijeti; mrzio sam tupu, pulsirajuu bol koju je
budilo u meni. Nikad u ivotu nisam nita mrzio takvom silinom.
Puna tri dana nakon toga proveo sam kao da se budim na dnu mora. Jedva da sam uo to
mi ljudi govore, a i njima je bilo jednako teko razumjeti mene. Cijelo tijelo kao da mi je
bilo umotano u neku vrstu membrane, koja je spreavala izravan dodir izmeu mene i
vanjskoga svijeta. Ja nisam mogao dotaknuti "njih", a "oni" nisu mogli do mene. Bio sam
posve nemoan, i dokle god sam bio u takvu stanju, "oni" nisu mogli doprijeti do mene.
Sjedio sam naslonjen na zid i zurio u strop. Kad bih ogladnio, okusio bih prvo to mi je
palo pod ruku, popio malo vode, a kad bi me dotukla tuga, ubio bih se u viskiju. Nisam se
kupao, nisam se brijao. Tako su prola ta tri dana.
estog travnja stiglo je pismo od Midori. Pozvala me da se naemo na kampusu i
ruamo, desetoga kad smo imali upise na predavanja. Odugovlaila sam s pisanjem to
sam due mogla, to znai da smo kvit, pa hajde da se pomirimo. Moram priznati, nedo-

staje mi. itao sam pismo, ukupno etiri puta, i opet nisam shvaao to mi eli rei. Sto
to moe znaiti? Mozak mi je bio tako smeten da nisam vidio vezu izmeu reenica.
Kako emo postati "kvit" ako se naemo na dan upisa? Zato je htjela da odemo na
"ruak"? Polako sam se gubio. Um mi je postao mlitav, poput ras-kvaenog korijenja
neke podzemne biljke. Ali nekako sam znao da se moram iz toga trgnuti. A onda su mi na
pamet pale one Nagasavine rijei: "Ne saalijevaj se. To rade samo pizdeki."
Dobro, Nagasava. Nego to uo sam sebe kako mislim. Uzdahnuo sam i ustao na
noge.
Prvi put u nekoliko tjedana oprao sam rublje, otiao u javnu kupaonicu i obrijao se,
oistio kuu, nakupovao hranu i za promjenu skuhao pristojan obrok, nahranio
izgladnjelu Galebicu, pio samo pivo, i trideset minuta vjebao. Dok sam se brijao, u
zrcalu sam otkrio da postajem suhonjav. Oi su mi bile izbuljene. Jedva sam sebe
prepoznao.
Idueg jutra otiao sam na podugaku vonju biciklom, a nakon to sam doma ruao, jo
jednom sam proitao Reikino pismo. Zatim sam ozbiljno promislio to sljedee uiniti.
Glavni razlog zbog kojega sam tako teko primio Reikino pismo bio je taj to je ono
uzdrmalo moju optimistinu vjeru da se Naoko
oporavlja. Sama Naoko jednom mi je rekla: "Moja bolest mnogo je gora nego to misli:
ima mnogo dublje korijene." A Reiko me upozorila da se ne moe znati to e se
dogoditi. Pa ipak, dvaput sam vidio Naoko i dobio dojam da je na putu oporavka. Bio
sam pretpostavio da je jedini problem hoe li skupiti hrabrost da se vrati u stvarni svijet,
i da emo ako to uspije nas dvoje udruiti snage i pokuati zajedno.
Reikino pismo sruilo je imaginarnu kulu koju sam izgradio na toj lomnoj pretpostavci, a
za njom je ostala samo poravnana povrina liena osjeaja. Morat u nekako vratiti
uporite. Naokin oporavak vjerojatno e trajati dugo. A ak i onda zacijelo e biti jo
slabija i imat e manje samopouzdanja nego ikad. Morat u se prilagoditi takvoj novoj
situaciji. No koliko god snaan postanem, to nee rijeiti sve probleme. To sam znao. Ali
nita drugo nisam mogao: morao sam drati glavu gore i ekati da se oporavi.
Hej, Kizuki, mislio sam. Za razliku od tebe, ja sam odluio ivjeti - i to najbolje to
znam. Znam, bilo ti je teko. K vragu, teko je i meni. Zbilja teko. A sve zato to si se ti
ubio i ostavio Naoko. Ali ja to nikad neu. Nikad, nikad joj neu okrenuti lea. Kao
prvo, zato to je volim, i zato to sam snaniji od nje. I postat u jo snaniji. Sazrijet u.
Odrasti. Jer moram. Uvijek sam mislio da bih volio zauvijek imati sedamnaest ili
osamnaest, kad bih mogao. Ali vie ne. Vie nisam tinejder. Sad imam osjeaj
odgovornosti. Nisam vie onaj isti koji sam bio kad smo se druili. Sad imam dvadeset. I
moram platiti cijenu da bih nastavio ivjeti.
K vragu, Vatanabe, a to je tebi bilo? pitala je Midori. Pa ti si gola kost i koa!
Tako loe izgledam, je li?
Previe znamo ve ega s onom tvojom udanom curom, dam se kladiti.
Nasmijeio sam se i odmahnuo glavom. Ni s kim nisam spavao od poetka listopada.
Fju! Nemogue. To ti je est mjeseci!
ula si me.
Nego kako si onda izgubio toliko kila?
Odrastanjem rekao sam.

Midori mi je stavila ruke na ramena i pogledala me udnovato mrko, ali ubrzo joj se
licem razlijegao njean osmijeh. Istina je rekla je. Neto je drukije. Promijenio
si se.
Rekao sam ti, odrastao sam. Sad sam odrastao ovjek.
Fantastian si, kako ti samo radi mozak rekla je kao da sam je zbilja
impresionirao. Idemo jesti. Umirem od gladi.
Otili smo u restorani iza odsjeka za knjievnost. Naruio sam specijalitet dana, pa je i
ona.
Hej, Vatanabe, ti se ljuti na mene?
Zato bih?
Sto ti nisam odgovorila, samo da ti vratim. Misli da nisam smjela? Hou rei,
ispriao si se i sve to.
Da, ali ja sam bio kriv. Tako to ide.
Sestra mi kae da nisam smjela. Da sam bila previe nepopustljiva i djetinjasta.
Da, ali bilo ti je bolje, zar ne, kad si mi tako vratila? -Aha.
Dobro onda, to je to.
Ti zbilja zna oprostiti, zar ne? rekla je Midori. Ali reci mi istinu, Vatanabe,
zbilja se nisi seksao est mjeseci?
Nijednom.
Dakle, onda kad si me stavio na spavanje, sigurno ti je bilo gadno.
Da, mislim da jest.
Ali nisi, zar ne?
Sluaj, ti si mi sada najbolja prijateljica rekao sam. Ne elim te izgubiti.
Zna, da si me tada pokuao na neto prisiliti, ne bih ti se mogla oduprijeti. Bila sam
previe iscrpljena.
Ali bio mi je prevelik i pretvrd rekao sam.
Midori se nasmijeila i dotaknula moje zapee. Malo prije
toga odluila sam da u ti vjerovati. Sto posto. Tako sam uspjela onako zaspati, sasvim
spokojno. Znala sam da e sve biti dobro, da sam s tobom sigurna. I zbilja sam spavala
kao top, zar ne?
Nego to.
S druge strane, da si mi rekao: "Midori, idemo to obaviti. Onda e sve biti super", ja
bih to vjerojatno napravila. Nemoj sad misliti da te hou zavesti ili da te draim. Samo ti
kaem to mislim, totalno iskreno.
Znam, znam.
Dok smo ruali, pokazali smo jedno drugome upisne knjiice i otkrili da smo se upisali
na dva ista kolegija. Sto je znailo da u je viati najmanje dvaput tjedno. Kad smo to
rijeili, Midori mi je ispriala kako ivi. Isprva se ni ona ni sestra nisu mogle naviknuti na
ivot u stanu - jer je prelako, rekla je. Navikle su po cijeli dan trati naokolo kao lude,
njegovati bolesnike, pomagati u knjiari, ili ve to drugo.
Ali napokon se navikavamo rekla je. Ovako smo stalno trebale ivjeti - ne
brinuti se za tue potrebe, nego se pruati kamo god nam je volja. U poetku smo obje
bile ivane, kao da nam tijelo lebdi nekoliko pedalja od zemlje. Nije nam se to inilo
stvarnim, kao da stvarni ivot ne moe biti takav. Obje smo bile napete, kao da e se sve
svakog asa sruiti.
Dvije brinice rekao sam s osmijehom.

 Pa, ivot je dosad prema nama bio okrutan rekla je Midori. Ali to je u redu.
Dobit emo sve to nam je ostao duan.
Siguran sam u to rekao sam poznajui tebe. Ali reci mi, to ti sestra sada radi?
Prijateljica joj je nedavno otvorila minkerski butik s modnim dodacima. Sestra joj
tamo pomae triput tjedno. Inae studira kulinarstvo, nalazi se sa zarunikom, ide u kino,
dri sve etiri u zraku, i jednostavno uiva u ivotu.
Midori me onda pitala kako ja sada ivim. Opisao sam joj kuu, te veliki vrt i maku
Galebicu, kao i gazdu.
Je li ti lijepo? pitala je.
Dosta rekao sam ja.
Tko bi rekao rekla je Midori.
Da, a i proljee je rekao sam.
A ti nosi taj fora pulover koji ti je djevojka isplela. okiran, spustio sam pogled na
bordo demper. Kako si
znala?
Stvarno si potenjaina rekla je Midori. Nagaam, naravno! Uglavnom, to ti
je?
Ne znam. Pokuavam skupiti malo entuzijazma.
Ne zaboravi, ivot je bombonijera.
Odmahnuo sam glavom nekoliko puta i pogledao je. Moda nisam ba pametan, ali
katkad nemam pojma o emu govori.
Zna, u bombonijeri ima sortirane okolade, i neke ti se sviaju, a neke ne? I onda
pojede one koje ti se sviaju, pa ti ostanu samo one koje ti se ba ne sviaju? Uvijek
mislim na to kad mi se dogodi neto tuno. "Sad samo da ove smaem, i sve e biti u
redu." ivot je bombonijera.
Pa, nekakva filozofija jest.
Ali istina je. Znam iz iskustva.
Ba smo pili kavu kad su ule dvije djevojke. inilo se da ih Midori poznaje s fakulteta.
Njih tri usporedile su upisne knjiice i pretresle milijun tema: "Sto si dobila iz
njemakog?" "Taj i taj je stradao u fakultetskim nemirima." "Super cipele, gdje si ih
kupila?" Napola sam sluao, ali osjeao sam kao da njihove opaske dolaze s one strane
svijeta. Pijuckao sam kavu i gledao prizor pred izlogom. Bio je to tipian proljetni
fakultetski prizor na poetku nove godine: na nebu je visjela izmaglica, trenje su cvale,
novi studenti (to se odmah vidjelo) nosili su pune ruke knjiga. Osjeao sam da sam malo
odlutao i pomislio kako Naoko ove godine opet ne moe nastaviti studij. Kraj prozora je
stajala aica puna anemona.
Kad su se dvije djevojke vratile za svoj stol, Midori i ja otili smo se proetati po okolici.
Uli smo u nekoliko antikvarijata,
kupili neto knjiga, otili u drugi kafi na jo jednu kavu, odigrali fliper u igraonici, i
sjeli na klupu u park te razgovarali zapravo, govorila je Midori, a ja sam uglavnom
neto gunao u znak odgovora. Kad je rekla da je edna, otrao sam do kioska i kupio
nam dvije Cole. Kad sam se vratio, zatekao sam je da neto brzo kraba kemijskom
olovkom na papiru s linijama.
to je to? pitao sam.
Nita rekla je.
Moram ii obavijestila me u pola etiri. Moram se nai sa sestrom u Ginzi.

Otpjeaili smo do postaje metroa i razili se. Na odlasku mi je Midori u dep gurnula
komad papira, etverostruko presavijenog. Proitaj ovo kada doe kui rekla mi
je. Proitao sam u vlaku.
Piem ti ovo pismo dok ti kupuje sok. Ovo mi je prvi put u ivotu da piem pismo
nekome tko sjedi kraj mene na klupi, ali osjeam da jedino tako mogu doprijeti do tebe.
Hou rei, uope me ne slua. Zar ne?
Shvaa li da si mi danas uinio groznu stvar? Nisi ni primijetio da imam drukiju
frizuru, zar ne? Cijelu vjenost trudim se oko nje, pokuavam pustiti kosu, i krajem
prolog tjedna napokon sam je uspjela urediti tako da se ve moe nazvati djevojakom,
a ti nisi ni primijetio. Izgledalo je dosta dobro, pa sam mislila da u te malo okirati kad
me vidi prvi put nakon tako dugog vremena, ali ti to nisi ni registrirao. Zar ne misli da
je to uasno? Sigurna sam da se ne sjea ni to sam danas imala na sebi. Hej, ja sam
ensko! Pa to onda ako te neto mui? Moe me bar jednom pristojno pogledati! Da si
samo rekao: "Zgodna frizura", oprostila bih ti to si utonuo u milijun misli, ali ne!
Zato u ti slagati. Nije istina da se idem nai sa sestrom u Ginzi. Planirala sam
prespavati kod tebe. ak sam ponijela i pidamu. Istina je. U torbi imam pidamu i
etkicu za zube.
Kakva sam ja glupaa! Hou rei, ak me nisi ni pozvao da vidim tvoju kuu. No,
dobro, kvragu sve, oito eli biti sam, pa u te pustiti na miru. Idi, razmiljaj, koliko ti
srce eli!
Ali nemoj me krivo shvatiti. Nisam sasvim ljuta na tebe. Samo sam tuna. Bio si tako
dobar prema meni kad sam ja imala problema, a sad kad ih ti ima, ja kao da ti nikako ne
mogu pomoi. Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja pokuam pokucati na vrata, ti
samo na sekundu podigne pogled i isti as se vrati unutra.
Sada te vidim kako nosi sokove - hoda i misli. Nadala sam se da e se spotaknuti, ali
nisi. Sad sjedi kraj mene i pije Colu. Gajila sam jo tu zadnju nadu da e primijetiti i
rei: "Hej, frizura ti je drukija!" ali ne. Da jesi, poderala bih ovaj papir i rekla: "Idemo k
tebi. Skuhat u ti finu veeru. A poslije se moemo maziti u krevetu." Ali ti si osjeajan
kao elina ploa. Zbogom.
P.S. Molim te, ne obraaj mi se kad se idui put sretnemo.
Nazvao sam Midorin stan s postaje kad sam siao s vlaka u Ki-idodiju, ali nitko se
nije javljao. Kako nisam imao to drugo raditi, lutao sam po etvrti i traio neki honorarni
posao koji bih mogao poeti raditi kad ponu predavanja. Bit u slobodan cijelu subotu i
nedjelju, a mogao sam raditi i ponedjeljkom, srijedom i etvrtkom poslije pet; ali uope
nije bilo lako pronai posao koji bi odgovarao takvom rasporedu. Odustao sam i otiao
doma. Kad sam izaao kupiti namirnice za veeru, opet sam nazvao Midorin stan.
Njezina sestra rekla mi je da Midori jo nije dola doma, i da nema pojma kada e se
vratiti. Zahvalio sam joj i spustio slualicu.
Nakon to sam pojeo, pokuao sam pisati Midori, ali nakon nekoliko neuspjenih
pokuaja odustao sam i umjesto toga krenuo pisati Naoko.
Proljee je stiglo, pisao sam, i poinje nova akademska godina. Rekao sam joj da mi
nedostaje, da se nadam kako emo se ve na
neki nain uspjeti sastati i razgovarati. U svakom sluaju, pisao sam, odluio sam ojaati.
Koliko ja vidim, to je jedino to mogu.

I jo neto. Moda to ima veze samo sa mnom, i tebi to moda nee biti vano, ali vie ni
s kim ne spavam. To je zato to ne elim zaboraviti posljednji put kad si me dotaknula.
To mi je znailo mnogo vie nego to moe zamisliti. Stalno na to mislim.
Stavio sam pismo u omotnicu, zalijepio marku i dugo sjedio za stolom zurei u njega.
Bilo je to mnogo krae pismo nego inae, ali imao sam dojam da e me Naoko tako
moda bolje razumjeti. Natoio sam si palac i pol viskija, popio ga u dva gutljaja i otiao
spavati.
Sutradan sam blizu postaje Kiidodi naao posao koji sam mogao raditi subotom i
nedjeljom: bit u konobar u malecnom talijanskom restoranu. Uvjeti su bili dosta slabi,
ali bili su ukljueni trokovi prijevoza i topli obrok. A kad god netko iz popodnevne
smjene ponedjeljkom, srijedom ili etvrtkom uzme slobodan dan (a to se dogaalo esto),
ja u ga zamijeniti. To mi je savreno odgovaralo. Poslovoa je rekao da e mi nakon tri
mjeseca povisiti plau, i htjeli su da ponem raditi odmah u subotu. Bio je to mnogo
pristojniji ovjek od idiota koji je vodio prodavaonicu ploa u indukuu.
Opet sam pokuao nazvati Midorin stan, i opet joj se javila sestra. Midori se od juer nije
vratila, rekla je, umornim glasom, i sad se ve i ona brine: imam li pojma kamo je otila?
Ja sam znao samo da Midori u torbi ima pidamu i etkicu za zube.
Na predavanju u srijedu vidio sam Midori. Na sebi je imala tamnozeleni pulover i tamne
naoale koje je onoga ljeta esto nosila. Sjedila je u posljednjem redu i razgovarala s
mravom
djevojkom s naoalama koju sam ve jednom vidio. Priao sam joj i rekao da poslije
elim s njom razgovarati. Prvo me pogledala djevojka s naoalama, a onda i Midori.
Frizura joj je, zaista, bila neto enstvenija nego prije: zrelija.
Nalazim se s nekim rekla je, lagano krivei glavu.
Neu te dugo zadrati rekao sam. Pet minuta. Midori je skinula naoale i
zakiljila u mene. Izgledala je kao
da promatra ruevnu, naputenu kuu stotinjak metara dalje.
Ne elim razgovarati s tobom. alim rekla je. Djevojka s naoalama me pogledala,
a oi su joj govorile: Kae
da ne eli razgovarati s tobom. alim.
Sjeo sam u desni kraj prvog reda (predavanje je bilo o djelima Tennesseeja Williamsa i
njihovu mjestu u amerikoj knjievnosti), a kad je zavrilo, polako sam izbrojio do tri i
okrenuo se. Midori nije bilo.
Travanj je bio odvie samotan mjesec da bi ga ovjek proveo sasvim sam. U travnju su
svi oko mene izgledali sretno. Ljudi su zbacivali kapute i uivali u drutvu na suncu razgovarali su, igrali lovice, drali se za ruke. Ali ja sam uvijek bio sam. Naoko, Midori,
Nagasava: svi su otili od mene. Sad nisam imao nikoga da mu kaem "Dobro jutro" ili
"Ugodan dan". Nedostajao mi je ak i Smeekoulja. Cijeli mjesec proveo sam s tim
osjeajem beznaa i samoe. Nekoliko puta pokuao sam razgovarati s Midori, ali
uvijek bih od nje dobio isti odgovor: "Sad ne elim razgovarati s tobom", a iz tona
njezina glasa znao sam da tako i misli. Stalno je bila s onom curom s naoalama, ili bih je
viao s nekim visokim mladiem kratke kose. Imao je nevjerojatno duge noge i uvijek je
bio u bijelim tenisicama.
Travanj je doao kraju i stigao je svibanj, ali svibanj je bio jo gori od travnja. U sve
dubljem svibanjskom proljeu nisam imao izbora morao sam prepoznati treperenje
svoga srca. To se obino dogaalo na zalasku Sunca. U blijedom veernjem sumraku,

dok je u zraku lebdio blag miris magnolije, moje srce bez upozorenja bi se poelo
nadimati, i treperiti, i trnuti od boli. Pokuavao
sam vrsto zatvoriti oi i stisnuti zube, te ekao da proe. I prolo bi - ali polako, bez
urbe, a za sobom bi ostavilo tupu bol.
U takvim trenucima pisao sam Naoko. U svojim pismima opisivao bih samo dirljive,
ugodne i lijepe stvari: miomirise raznih trava, njeni dodir proljetnog lahora, svjetlost
Mjeseca, film koji sam gledao, pjesmu koja mi se svidjela, knjigu koja me ganula. I
samog bi me utjeila ta pisma kad sam ih pregledavao. I sam sam osjeao da je svijet u
kojemu ivim lijep. Napisao sam bezbroj takvih pisama, ali od Naoko i Reiko ni glasa.
U restoranu u kojemu sam radio upoznao sam studenta mojih godina po imenu Itoh.
Dugo je potrajalo dok taj krotki, povueni student s odsjeka za ulja na platnu nekog
umjetnikog fakulteta nije sa mnom stupio u razgovor, ali na kraju smo poeli poslije
posla odlaziti u oblinji kafi i razgovarati o svemu i svaemu. I on je volio itati i sluati
glazbu, pa bismo obino razgovarali o knjigama i ploama koje nam se sviaju. Bio je to
mrav, zgodan deko s mnogo kraom kosom i daleko iom odjeom nego to je
uobiajeno u studenata likovnjaka. Nikad nije govorio mnogo, ali imao je tono definiran
ukus i stavove. Volio je francuske romane, posebice Georgesa Bataillea i Borisa Viana29.
Sto se tie glazbe, najdrai su mu bili Mozart i Ravel. Ba poput mene, i on je traio
prijatelja s kojim e moi razgovarati o takvim stvarima.
Itoh me jednom pozvao u stan. Nije bio tako zabaen kao moj: bila je to udna
jednokatnica iza parka Inokaira. Njegova soba bila je prepuna slikarskog pribora i
platna. Zamolio sam ga da mi pokae svoje radove, ali rekao je da mu je neugodno ita
mi pokazivati. Pili smo Chivas Regal koji je otuio iz oeva stana, prili gavune na pei
na ugljen, i sluali kako Robert Casadesus^0 izvodi Mozartov koncert za glasovir.
Itoh je bio iz Nagasakija. Imao je djevojku s kojom je spavao kad god bi otiao doma,
rekao je, ali u posljednje vrijeme veza im ba nije timala.
Zna kakve su cure rekao je. Kad napune dvadeset ili dvadeset i jednu,
najednom ih spopadnu svakakve ideje. Postanu
superrealistine. A kad se to dogodi, sve to je na njima nekada izgledalo slatko i
draesno, sad pone izgledati obino i depresivno. Kad se sad naem s njom, nakon to to
obavimo ona me pone ispitivati: "Sto e nakon diplome?"
I, to e nakon diplome? pitao sam ga.
vaui zalogaj gavuna, odmahnuo je glavom. A to mogu? Studiram slikarstvo! Ako
se ovjek pone oko toga brinuti, nitko vie nee studirati slikarstvo! To se ne radi za
novac. I dakle ona kae, ono: "Zato se ne bi vratio u Nagasaki i radio kao nastavnik
likovnog?" Ona planira biti nastavnica engleskog.
Vie nisi ba lud za njom, zar ne?
Pa, ukratko priznao je Itoh. I tko, zaboga, eli biti nastavnik likovnog? Neu
cijeli jebeni ivot uiti tinejdersku stoku kako se crta!
To s tim nema veze rekao sam ja. Zar ne misli da bi trebao prekinuti s njom? I
zbog nje i zbog sebe.
Naravno da bih trebao. Ali ne znam kako bih joj to rekao. Ona planira cijeli ivot
provesti sa mnom. Kako joj, kvragu, mogu rei: "Hej, trebali bismo prekinuti. Vie te ne
volim"?
Pili smo Chivas bez leda, a kad nam je nestalo gavuna, narezali smo krastavce i celer i
umakali ih u miso. Dok su mi meu zubima hrskale krike krastavca, sjetio sam se

Midorina oca, a to me podsjetilo kako mi je ivot jednolian i bljutav bez Midori, pa sam
se gadno oneraspoloio. Nisam ni shvatio, a ona mi je postala silno vana.
Ima ti curu? pitao je Itoh.
Aha rekao sam, a nakon pauze dodao ali sad ne mogu biti s njom.
Ali razumijete se, zar ne?
Nadam se. emu inae sve? rekao sam ja i nacerio se. Itoh je utianim glasom
govorio o Mozartovoj veliini. Mozarta
je znao napamet, onako kako djeak sa sela poznaje brdske staze. Njegov otac oboavao
je glazbu i od najmlaeg ga je djetinjstva okruio njome. Ja nisam toliko znao o klasinoj
glazbi, ali sluajui ovaj Mozartov koncert uz Itohove inteligentne i osjeajne komentare ("To - taj dio",
"A ovo?"), osjeao sam kako me obuzima mir, prvi put nakon tako dugo vremena.
Gledali smo polumjesec kako visi nad parkom Inokaira i popili Chivas Regal do
posljednje kapljice. Fantastian viski.
Itoh je rekao da mogu prespavati, ali ja sam mu rekao da imam nekog posla, zahvalio na
viskiju i otiao od njega prije devet. Na putu kui iz govornice sam nazvao Midori. Na
moje veliko iznenaenje ovaj se put javila.
alim rekla je ali ne elim sad s tobom razgovarati.
Znam, znam. Ali ja ne elim da na odnos ovako zavri. Ti si mi jedna od
malobrojnih prijatelja, i boli me to te ne mogu vidjeti. Kad u moi razgovarati s
tobom? Bar mi to reci.
Kad se meni bude razgovaralo s tobom rekla je.
Kako si? pitao sam.
Dobro rekla je i spustila slualicu.
Sredinom svibnja stiglo mi je pismo od Reiko.
Hvala to tako esto pie. Naoko vesele tvoja pisma. A i mene. Ne ljuti se to ih itam,
zar ne?
Oprosti to ti tako dugo nisam mogla odgovoriti. Da iskreno kaem, bila sam malo
iscrpljena, a nema ni dobrih vijesti. Naoko nije dobro. Neki dan dola joj je mama iz
Kobea. Nas etvero - ona, Naoko, doktor i ja - dugo smo razgovarali, i doli do zakljuka
da Naoko neko vrijeme mora boraviti u pravoj bolnici, na intenzivnom tretmanu, a onda
e se moda vratiti ovamo, ovisno o rezultatima. Naoko kae da bi, ako je mogue,
voljela ostati tu i sama sebe izlijeiti, i znam da e mi nedostajati i brinut u se za nju,
ali injenica je da ju je ovdje sve tee drati pod kontrolom. Uglavnom je dobro, ali
katkad joj osjeaji postanu iznimno nestabilni, a kad se to dogodi, ne smijemo oka
skidati s nje. Nitko ne
moe znati to je kadra uiniti. Kad joj ponu te intenzivne epizode s glasovima, posve se
zatvori u sebe i samuje.
Zbog ega se i sama slaem kako je za Naoko najbolje da se neko vrijeme lijei u pravoj
ustanovi. Mrzim to to moram rei, ali to je sve to moemo. Kao to sam ti ve jednom
rekla, strpljenje je najvanije. Moramo raspetljavati te zamrene konce jedan po jedan, ne
gubei nadu. Bez obzira kako beznadno njezino stanje moda izgleda, prije ili kasnije
nai emo taj razmotani koni. Ako se nalazi u mrklom mraku, moe samo sjediti
dok ti se oi ne priviknu na tamu.
Dok ti ovo primi, Naoko e ve biti u drugoj bolnici. ao mi je to ti javljam kad je
odluka ve donesena, ali sve se dogodilo brzo. Nova bolnica je vrlo dobra, s dobrim

doktorima. Dolje u ti napisati adresu: molim te, pii joj tamo. I meni e javljati kako
napreduje, pa u ti javiti to saznam. Nadam se da e vijesti biti dobre. Znam da e ti
ovo biti teko, ali ne gubi nadu. I premda Naoko vie nije tu, molim te, pii katkad i meni.
Do vienja.
Toga proljea napisao sam gomilu pisama: svaki tjedan jedno za Naoko, nekoliko za
Reiko, i jo nekoliko za Midori. Pisao sam pisma u predavaonici, pisao sam pisma za
stolom kod kue, s Ga-lebicom u krilu, pisao sam pisma za praznim stolovima tijekom
stanke u talijanskom restoranu. Osjeao sam se kao da pisanjem pisama drim na okupu
komadie svoga raspadnutog ivota.
Midori sam pisao: Travanj i svibanj su za mene bili bolni, osamljeni mjeseci jer nisam
mogao razgovarati s tobom. Nisam imao pojma da proljee moe biti tako bolno i
osamljeno. Bolje imati tri veljae nego ovakvo proljee. Znam kako je sada prekasno da
to kaem, ali super ti stoji nova frizura. Stvarno je slatka. Sad radim u talijanskom
restoranu, i kuhar me nauio praviti izvrsne pagete. Volio bih ti ih uskoro skuhati.
Svaki dan iao sam na fakultet, radio u restoranu dva ili tri puta tjedno, s Itohom
razgovarao o knjigama i glazbi, proitao nekoliko romana Borisa Viana koje mi je
posudio, pisao pisma, igrao se s Galebicom, kuhao pagete, radio u vrtu, masturbirao
mislei na Naoko, i pogledao puno filmova.
Bila je ve gotovo polovica lipnja kad je Midori poela razgovarati sa mnom. Dva
mjeseca jedno drugome nismo rekli ni rije. Poslije jednog predavanja sjela je kraj mene,
naslonila bradu na ruku i ostala tako sjediti, nita ne govorei. S druge strane prozora je
kiilo - bio je to pravi pljusak, kao u kinoj sezoni, pljutao je bez imalo vjetra, i namakao
sve pod sobom. Dugo nakon to su drugi studenti izmiljeli iz predavaonice Midori je
ostala sjediti kraj mene bez rijei. Onda je iz depa na trapericama uzela cigaretu
Maribora, stavila je u usta i pruila mi ibice. Kresnuo sam ibicu i pripalio joj cigaretu.
Midori je napuila usnice i njeno mi puhnula oblak dima u lice.
Je li mi dobra frizura? pitala je.
Fantastina je.
Koliko fantastina?
Toliko da bi se od njene ljepote sruila sva stabla u svim umama svijeta.
Zbilja tako misli?
Zbilja tako mislim.
Neko vrijeme nije skidala oiju s mojih, a onda mi je pruila desnu ruku. Primio sam je.
Izgledala je kao da joj je laknulo ak i vie nego meni. Otresla je pepeo na pod i digla se
na noge.
Idemo jesti. Umirem od gladi rekla je.
Kamo hoe da idemo? pitao sam.
U restoran robne kue Takaimaja u Nihonbaiju.
Zato ba tamo?
Tamo katkad volim otii, to je sve.
Pa smo podzemnom otili do Nihonbaija. Sve je bilo gotovo pusto, moda zato to je
cijelog jutra kiilo. Miris kie ispunio je
cijelu veliku, prostranu robnu kuu, i svi zaposlenici na licima su imali izraz tipa "A to
emo sad?" Midori i ja otili smo u restoran u podrumu, i nakon to smo pomno
pregledali plastinu hranu u izlogu, oboje smo se odluili za klasinu hladnu platu s

riom, ukiseljenim povrem, ribom na aru, tempurom i piletinom terijaki31. Unutra je

bila sve samo ne guva, iako je bila sredina dana.
Boe, kad li sam zadnji put ruao u restoranu robne kue pitao sam se naglas,
pijui zeleni aj iz jedne od onih dopadljivih bijelih alica kakve se mogu nai samo u
restoranima robnih kua.
Ja volim raditi ovakve stvari rekla je Midori. Ne znam, onda se osjeam kao da
radim neto posebno. Vjerojatno me to podsjea na djetinjstvo. Roditelji me gotovo
nikad nisu vodili u robne kue.
A ja potajno sumnjam da moji nita drugo i nisu radili. Moja mama bila je luda za
robnim kuama.
Blago tebi!
O emu ti to? Ja ba ne volim ii u robne kue.
Ne, hou rei da ti je blago to im je bilo stalo do tebe pa su te svugdje vodili.
Pa, bio sam dijete rekao sam.
Kad sam ja bila mala, sanjala sam o tome da u kad odrastem sama otii u restoran u
robnoj kui i jesti to god poelim. Kakav isprazan san! Zar je zabavno natrpati puna
usta rie na ovakvome mjestu ako si sam? Hrana i nije tako sjajna, restoran je samo velik,
prepun, zaguljiv i buan. No svejedno svako malo pomislim kako u doi ovamo.
Bio sam strano usamljen ova dva mjeseca rekao sam.
Da, znam. Pisao si mi u pismima rekla je Midori ravnim glasom. Nego, idemo
jesti. Sad ne mogu ni o emu drugome misliti.
Pojeli smo sve prene, peene i ukiseljene stvarice u odvojenim odjeljcima ukusnih
lakiranih kutija u obliku polumjeseca,
popili bistru juhu iz lakiranih zdjela, te zeleni aj iz onih bijelih alica. Midori je nakon
ruka zapalila cigaretu. Kad je popuila, bez rijei je ustala i uzela kiobran. I ja sam
ustao i uzeo svoj.
Kamo sad eli ii? pitao sam.
Na krov, naravno. To je idui korak nakon ruka u restoranu robne kue.
Na krovu po kii nije bilo nikoga, na odjelu za kune ljubimce nije bilo prodavaa, a na
kioscima i kuici za prodaju karata za djeji zabavni park rolete su bile zatvorene.
Otvorili smo kiobrane i poeli lutati meu mokrim drvenim konjima, vrtnim stolcima i
tandovima. Bilo mi je nevjerojatno da u Tokiju postoji tako pusto mjesto. Midori je rekla
da eli pogledati kroz teleskop, pa sam ubacio novi i pridrao joj kiobran dok je ona
kiljila kroz okular.
U jednom kutu krova bio je natkriveni prostor za igru s nizom atrakcija za djecu. Midori i
ja sjeli smo jedno kraj drugoga na nekakvu platformu i promatrali kako pada kia.
Reci, dakle kazala je Midori. Neto mi eli rei,
znam.
Neu se opravdavati rekao sam ali onaj put bio sam zbilja potiten. Mozak mi
je bio posve smuen. Nita nisam registrirao. Ali kada te vie nisam mogao viati, jedna
stvar postala mi je kristalno jasna. Shvatio sam da sam do tada uspio preivjeti jedino
zato to sam u ivotu imao tebe. Kad sam izgubio tebe, bol i samoa zbilja su me dotukli.
Zar nema pojma kako su meni ova dva mjeseca bila bolna i usamljena bez tebe?
Ovo me sasvim zateklo. Ne rekao sam. To mi nikad nije palo na pamet. Mislio
sam da si ljuta na mene i da me ne eli vidjeti.

 Kako moe biti takav idiot? Naravno da sam te eljela vidjeti! Rekla sam ti koliko
mi se svia! Kad se meni netko svia, onda mi se zbilja svia. Kod mene ti to ne ide
tako, as mi se svia, as ne. Zar ni to ne zna o meni?
Ma, da, ali...
Zato sam bila tako ljuta na tebe! Htjela sam te dobro utnuti nogom u guzicu. Hou
rei, tako se dugo nismo vidjeli, a ti si bio tako odsutan jer si mislio na tu drugu curu da
mene nisi ni pogledaol Kako se ne bih naljutila? Ali osim svega toga, dugo sam imala
dojam da bi za mene bilo bolje kad bih te se neko vrijeme klonila. Da raistim neke
stvari u glavi.
Kakve stvari?
Na odnos, naravno. Dolo je dotle da mi je u drutvu s tobom bilo mnogo ljepe
nego s njim. Hou rei, zar ti to nije udno? I komplicirano? Naravno da mi se on jo
svia. Malo je samoiv i uskogrudan i donekle faist, ali ima mnogo dobrih strana, i on je
prvi mukarac za kojega sam se ozbiljno zainteresirala. Ali ti, no, ti mi znai neto
posebno. Kad sam s tobom osjeam da je sve onako kako treba biti. Vjerujem u tebe.
Svia mi se. Ne elim te pustiti. Postajala sam sve zbunjenija, pa sam otila k njemu i
pitala ga to da uinim. Rekao mi je da se prestanem viati s tobom. Rekao je, ako se
kanim viati s tobom, neka onda raskinem s njim.
I to si uinila?
Raskinula sam s njim. Samo tako. Midori je stavila cigaretu Maribora u usta,
zaklonila je rukom i zapalila, te uvukla dim.
Zato?
Zato?! vrisnula je. Jesi li ti lud? Zna engleski ko-njunktiv, razumije
trigonometriju, moe itati Marxa, a ne zna odgovor na tako jednostavno pitanje? Zato
uope mora pitati? Zato prisiljava djevojku da takvo to kae? Ti mi se svia vie
nego on, to je sve. Voljela bih da sam se zaljubila u nekoga malo zgodnijeg, naravno. Ali
nisam. Zaljubila sam se u tebel
Pokuao sam neto rei, ali osjeao sam kako mi rijei zastaju u grlu.
Midori je bacila cigaretu u lokvicu. Daj molim te makni taj izraz s lica! Rasplakat e
me. Ne brini se, ja znam da ti voli
drugu. Nita ne oekujem od tebe. Ali bar me moe zagrliti. Ova dva mjeseca bilo mi je
gadno.
Otvorio sam kiobran pa smo otili iza igraonice i vrsto se zagrlili. Naa tijela uprla su
se jedno o drugo, i usnice su nam se spojile. Miris kie lijepio se za njezinu kosu i traper
jaknu. Djevojaka tijela tako su meka i topla! Osjeao sam kako se njezine grudi tiskaju
o moja prsa kroz odjeu. Kad sam posljednji put osjetio tjelesni dodir nekog ljudskog
bia?
Onaj dan kad sam te posljednji put vidjela, te veeri sam razgovarala s njim i
prekinuli smo rekla je Midori.
Volim te rekao sam joj. Iz dna due. Nikad te vie ne elim pustiti. Ali ja tu ne
mogu nita. Ne mogu napraviti taj potez.
Zbog nje? Kimnuo sam glavom.
Reci mi, jesi li spavao s njom?
Jednom. Prije godinu dana.
I od onda je nisi vidio?
Jesam, dvaput. Ali nita nismo radili.

 Zato? Zar te ne voli?

Teko je to rei rekao sam. Vrlo je komplicirano. I zbrkano. I traje ve jako
dugo. Ne znam vie to je to. A ne zna ni ona. Samo znam da imam odgovornost kao
ovjek, i ne mogu joj okrenuti lea. Tako mi se bar sada ini. ak i ako me ona ne voli.
Daj da ti samo jedno kaem, Vatanabe rekla je Midori, prislanjajui obraz uz moj
vrat. Ja sam prava, iva djevojka, u ilama mi kola prava, topla krv. Ti me dri u
naruju, i ja ti govorim da te volim. Spremna sam uiniti sve to mi ti kae. Moda sam
malo luda, ali dobra sam cura, i potena, i marljiva, i prilino sam zgodna, imam lijepe
cice, dobro kuham, a otac mi je ostavio zakladu. Hou rei, sjajna sam prilika, zar ne?
Ako me ti ne uzme, na kraju u otii nekamo drugamo.
Treba mi vremena rekao sam. Treba mi vremena da
promislim i sve posloim u glavi, da donesem odluku. Oprosti, ali to je sve to sada mogu
rei.
Da, ali ti mene zbilja voli iz dna due, zar ne? I nikad me vie ne eli pustiti, zar ne?
To sam rekao i to mislim.
Midori se odmaknula od mene s osmijehom na licu. Dobro, ekat u! Vjerujem ti
rekla je. Ali kad me uzme, uzet e samo mene. I kad me dri u naruju, mislit e
samo na mene. Je li to jasno?
Savreno sam razumio.
Briga me to e mi uiniti, ali ne elim da me povrijedi. Toga mi je u ivotu bilo
dosta. Vie nego dosta. Sada elim biti sretna.
Privukao sam je blie i poljubio u usta.
Baci taj prokleti kiobran i zagrli me objema rukama - vrsto! rekla je.
Ali bit emo mokri do gole koe!
Pa to onda? Prestani razmiljati i vrsto me zagrli! Puna dva mjeseca ekam na ovo!
Spustio sam kiobran i zagrlio je na kii. Jednolian um guma s autoceste omotao nas je
poput magle. Kia je padala bez prestanka, bez zvuka, natapajui njezinu i moju kosu, i
poput suza tekla niz nae obraze, po njezinoj traper jakni i mojoj utoj najlonskoj
vjetrovci, te se irila u tamnim mrljama.
A da se vratimo pod krov? pitao sam.
Doi k meni. Nikoga nema doma. Ovako emo se oboje prehladiti.
Istina je.
Ovo je kao da smo upravo preplivali rijeku rekla je Midori, smijeei se.
Kakav dobar osjeaj!
Na odjelu rublja kupili smo povelik runik i naizmjence otili u zahod obrisati kosu.
Onda smo sjeli na podzemnu, i doplativi karte otili do njezina stana u Miogadaniju.
Pustila me da se istu-iram prvi, a onda je otila i ona. Dok se moja odjea suila, Midori mi je posudila da odjenem kupai ogrta, a ona se presvukla u polo majicu i suknju.
Sjeli smo za kuhinjski stol popiti kavu.
Priaj mi o sebi rekla je Midori.
to o sebi?
Hmm, ne znam, to mrzi?
Piletinu i spolne bolesti i brijae koji previe govore.
to jo?
Samotne travanjske noi i ipkaste tabletie za telefon.

 to jo?
Odmahnuo sam glavom. Niega se vie ne mogu sjetiti.
Moj deko - hou rei, moj bivi deko - imao je gomilu stvari koje je mrzio.
Recimo, kad ja nosim prekratke suknje, ili kad puim, ili to se prebrzo napijem, ili kad
govorim gadosti, ili kada kritiziram njegove prijatelje. Dakle, ako ti se ita na meni ne
svia, samo reci, pa u vidjeti to mogu.
Niega se ne mogu sjetiti rekao sam nakon kraeg razmiljanja. Nema niega.
Zbilja?
Svia mi se sve to obue, i svia mi se to ini i govori i kako hoda i kako se
napije. Sve.
Hoe rei, zbilja sam u redu ovakva kakva sam?
Ne znam kako bi se mogla promijeniti, pa si valjda dobra takva.
Koliko me voli? pitala je Midori.
Dovoljno da se svi tigrovi na svijetu otope i postanu kao maslac rekao sam.
Ludnica rekla je ona s notom zadovoljstva u glasu. Bi li me opet zagrlio?
Legli smo u njezin krevet i zagrlili se, ljubei se dok nam je zvuk kie punio ui. Onda
smo razgovarali o svemu i svaemu, od nastanka svemira do vlastitih sklonosti kad je
rije o tvrdoi kuhanih jaja.
Pitam se to mravi rade kad pada kia rekla je Midori.
Nemam pojma rekao sam. Oni su marljivi, pa vjerojatno tada iste kuu ili
rade inventuru.
Ako su tako marljivi, zato ne evoluiraju? Isti su od pamtivijeka.
Ne znam rekao sam. Moda im tjelesna graa nije pogodna za evoluciju - za
razliku od, recimo, majmuna.
Hej, Vatanabe, puno ti stvari ne zna. Ja sam mislila da zna sve.
Svijet je velik rekao sam.
Planine su visoke, a mora duboka rekla je Midori. Gurnula mi je ruku ispod
kupaeg ogrtaa i napipala moj nabrekli penis. Progutavi knedlu, rekla je Hej,
Vatanabe, alu na stranu, ovo nee ii. Ja nikad ne bih mogla primiti ovakvu veliku,
tvrdu stvar. Nema anse.
ali se rekao sam s uzdahom.
Aha rekla je ona, kikoui se. Ne brini se. Sve e biti u redu. Sigurno e ui.
Ovaj, mogu li pogledati?
Samo izvoli.
Midori se zavukla ispod pokrivaa i sveg me isprepipala, nategnula kou mog penisa,
odvagnula teinu mojih testisa na dlanu. Onda je provirila van i uzdahnula. Savreno!
rekla je. Ne laskam ti! Stvarno mi je savren!
Hvala rekao sam osjeajui istu zahvalnost.
Ali zbilja, Vatanabe, ti to ne eli raditi sa mnom, zar ne -dok sve to ne rijei?
Nema anse da ne elim s tobom rekao sam. Toliko to elim da u poludjeti.
Ali to jednostavno ne bi bilo u redu.
Kako si tvrdoglav! Da sam ja na tvome mjestu, jednostavno bih to uinila - a onda bih
poslije razmiljala.
Je li?
Samo se alim rekla je Midori slabanim glasiem. Vjerojatno ne bih ni ja, da
sam na tvome mjestu. I to volim kod tebe. To stvarno volim kod tebe.

 Koliko me voli? pitao sam, ali nije odgovorila. Umjesto toga stisnula se uz mene,
prislonila mi usnice na bradavicu i poela micati ruku kojom mi je obujmila penis. Prvo
to mi je palo na pamet bilo je kako to ini sasvim drukije nego Naoko. Obje su bile
njene i divne, ali neto je tu bilo drukije, pa je ovo djelovalo kao posve drukije
iskustvo.
Hej, Vatanabe, kladim se da misli na onu drugu curu.
Ne mislim slagao sam.
Zbilja?
Zbilja.
Jer to bi mi zbilja bilo grozno.
Ja ne mogu misliti ni na koga drugog rekao sam.
Hoe mi dirati grudi, ili dolje? pitala je Midori.
O, volio bih, ali radije ne. Ako uinimo sve to odjednom, bit e mi previe.
Midori je kimnula glavom i poela neto ukati pod pokrivaem, te svukla gaice i
prislonila ih uz vrak mog penisa.
Moe svriti u njih rekla je.
Ali uprljat u ih.
Daj prestani! Rasplakat e me rekla je Midori, kao da je na rubu suza. Samo
ih trebam oprati. Zato se nemoj suzdravati, svri kad god hoe. Ako se brine za moje
gaice, kupi mi nove. Ili nee moi svriti jer su moje?
Ma kakvi rekao sam.
Hajde onda, idemo.
Kad sam svrio, Midori je paljivo razgledala moju spermu. Uau, koliko toga ima!
Previe?
Ma ne, ludice, u redu je. Samo ti svravaj koliko hoe rekla je s osmijehom.
Onda me poljubila.
Naveer je Midori otila u kupnju i skuhala veeru. Jeli smo za kuhinjskim stolom,
tempuru i riu s grakom, i sve zalili pivom.
Jedi puno da ima puno sperme rekla je Midori. Onda u ja biti ljubazna i
pomoi u ti da je se rijei.
Hvala lijepa rekao sam.
Znam ja svakakve naine. Uila sam iz enskih asopisa dok smo jo imali knjiaru.
Jednom su imali specijalno izdanje o tome kako se brinuti oko mua da te ne bi varao dok
si trudna i ne moe se seksati. Ima gomila naina. Hoe da iskuamo?
Jedva ekam rekao sam.
Nakon to sam se rastao od Midori, na postaji sam kupio novine, ali kad sam ih u vlaku
otvorio, shvatio sam da nemam ama ba nikakvu elju da ih itam, i zapravo nisam ni
shvaao to pie. Samo sam bio u stanju zuriti u nerazumljivu tiskanu stranicu i pitati se
to e mi se sada dogoditi, i kako e se stvari oko mene promijeniti. Osjeao sam kako
svijet svako malo podrhtava. Duboko sam uzdahnuo i zamirio. to se tie onoga to sam
toga dana uinio, ni najmanje se nisam kajao; zasigurno sam znao da, kad bih sve morao
ispoetka, ovaj bih dan proivio na posve isti nain. vrsto bih grlio Midori na kinom
krovu; smoio bih se s njom do gole koe; i dopustio bih da me u krevetu prstima dovede
do vrhunca. U to nisam sumnjao. Volio sam Midori, i bio sam sretan to mi se vratila.
Nas dvoje moemo uspjeti, to je bilo sigurno. Kao to je sama Midori rekla, ona je prava,
iva djevojka kojoj ilama tee krv, i svoje je toplo tijelo predavala mome naruju. To je

bilo sve to sam mogao uiniti kako bih potisnuo snanu elju da je skinem do gola,
raskrilim njezino tijelo i utonem u njezinu toplinu. Nikako se nisam mogao natjerati da je
zaustavim jednom kad mi je uhvatila penis i poela micati ruku. Htio sam da mi to ini,
ona je to htjela, i bili smo zaljubljeni. Tko je to mogao sprijeiti? Bila je to istina: volio
sam Midori. I vjerojatno sam to ve neko vrijeme znao. Samo sam jako dugo izbjegavao
taj zakljuak.
Problem je bio u tome to takav razvoj dogaaja nikako nisam mogao objasniti Naoko.
To bi u svakom asu bilo dovoljno teko, ali sad kad je bila u ovakvom stanju, nikako joj
nisam mogao rei
da sam se zaljubio u drugu djevojku. A osim toga, ja sam jo volio Naoko. Koliko god
uvrnuta ta ljubav bila, volio sam je. Negdje u sebi jo sam uvao iroko, otvoreno
prostranstvo, nedirnuto, samo za Naoko.
Mogao sam jedino napisati Reiko pismo i sve priznati, potpuno iskreno. Kod kue sam
sjeo na verandu, promatrao kako nona kia lije na vrt, i slagao reenice u glavi. Onda
sam otiao do stola i napisao pismo. Gotovo mi je nepodnoljivo to ti sada moram pisati
ovakvo pismo, poeo sam. Ukratko sam opisao svoj odnos s Midori i objasnio to se toga
dana dogodilo.
Uvijek sam volio Naoko, i jo je volim. Ali ovo to postoji izmeu Midori i mene na neki
je nain odlueno i konano. To ima neku neodoljivu snagu koja me vue u budunost.
Prema Naoko osjeam silno mirnu, njenu i istu ljubav, ali ono to osjeam prema
Midori posve je drukiji osjeaj. On samostalno stoji i hoda, ivi i die, vibrira i drma
same temelje moga bia. Ne znam to u. Zbunjen sam. Ne elim se opravdavati, ali
vjerujem da sam ivio to sam iskrenije mogao. Nikad nikome nisam lagao, i godinama
sam se trudio ne povrijediti ljude. No ipak sam se sada naao u ovom labirintu koji me
baca tamo-amo. Kako je to mogue? Ne mogu to objasniti. Ne znam to da uinim.
Moe li mi ti rei, Reiko? Samo se tebi mogu obratiti za savjet.
Te veeri poslao sam pismo preporuenom potom.
Reikin odgovor stigao je pet dana kasnije, s datumom 17. lipnja.
Da ponem s dobrim vijestima. Naoko se oporavlja mnogo bre nego to je itko mogao
oekivati. Jednom sam s njom razgovarala telefonom, i govorila je krajnje lucidno.
Moda e se ak ubrzo ovamo vratiti. A sad o tebi.
Mislim da sve shvaa preozbiljno. Divno je to voli nekoga, i ako je ta ljubav iskrena,
nitko se nee gubiti u labirintu. Mora imati vie vjere u sebe.
Moj savjet vrlo je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako snano privlai, prirodno
je da si se u nju zaljubio. To moe zavriti dobro, a i ne mora. Ali takva je ljubav. Kad se
zaljubi, prirodno je da se preda. Tako ja mislim. To je jednostavno oblik iskrenosti.
Kao drugo, to se tie pitanja treba li spavati s Midori ili ne, to sam mora odluiti. Ja tu
nita ne mogu rei. Razgovaraj s Midori i doi do vlastitog zakljuka, onako kako se tebi
ini najbolje.
Kao tree, nemoj to rei Naoko. Ako se stvari razviju do te mjere da joj svakako bude
morao rei, onda emo ti i ja zajedno smisliti neki dobar plan. Zasad samo uti. Prepusti
to meni.
etvrta stvar koju moram rei jest da si za Naoko bio takav izvor snage da ak i ako
prema njoj vie ne gaji ljubavne osjeaje, jo joj umnogome moe pomoi. Dakle, ne
mozgaj o tome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljan nain. Svi mi (a pod time
mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavrena smo ljudska bia koja ive u

nesavrenu svijetu. Ne ivimo s mehanikom preciznou bankovnog rauna niti

mjerimo svoje linije i kutove ravnalima i kutomjerima. Imam li pravo?
Meni se ini da je ta Midori sjajna cura. Ve iz tvog pisma razumijem zato te privukla.
A razumijem i zato te privlai Naoko. U tome nema niega grenog. Takve se stvari
stalno dogaaju u ovom naem velikom svijetu. To je kao da amcem isplovi na
prekrasno jezero po divnom danu, i misli kako su i nebo i jezero divni. Dakle, prestani
se gristi. Stvari e se razviti onako kako se moraju razviti ako im dopusti da idu svojim
prirodnim tokom. Koliko god se ti trudio, ljudi e biti povrijeeni kada za to doe
vrijeme. Takav je ivot.
Znam da zvuim kao da govorim s propovjedaonice, ali vrijeme je da naui tako ivjeti.
Previe se trudi prilagoditi ivot svojim idejama. Ako ne eli zavriti u ludnici, mora
se malo vie otvoriti i prepustiti se prirodnom toku ivota. Ja sam obina nemona i
nesavrena ena, ali svejedno katkad pomislim kako ivot moe biti prekrasan! Vjeruj mi,
to je istina! Dakle, prestani s time to sada radi i budi sretan. Potrudi se da bude sretan!
Ne moram ni rei da mi je ao to ti i Naoko niste doekali sretan kraj. Ali tko moe rei
to je najbolje? Zato treba zgrabiti svaku ansu za sreu koja se ukae, i ne brinuti se
previe za druge. Iskustvo mi govori da u ivotu ne dobijemo vie od dvije-tri takve
anse, i ako ih propustimo, kajat emo se do kraja ivota.
Svaki dan sviram gitaru, ni za koga posebno. ini mi se malo besmisleno. Ne volim ni
mrane, kine noi. Nadam se da u opet imati priliku svirati gitaru i jesti groe u sobi
s tobom i Naoko.
No, dobro, do tada... Reiko Iida
11
IVeiko mi je pisala nekoliko puta
nakon Naokine smrti. Nisam ja kriv, rekla je. Nitko nije kriv, kao to se nikoga ne moe
kriviti ni za kiu. Ali nisam joj odgovorio. to sam mogao rei? emu bi to sluilo?
Naoko vie nije bilo na ovome svijetu; postala je tek aica pepela.
Naoko je pokopana krajem kolovoza u Kobeu, u krugu obitelji, a kad je sprovod zavrio,
vratio sam se u Tokio. Stanodavcu sam rekao da me neko vrijeme nee biti, a efu u
talijanskom restoranu da se neu vraati na posao. Midori sam napisao kratku poruku:
zasad joj nita ne mogu rei, ali nadam se da e me jo malo ekati. Idua tri dana
proveo sam u kinima, a kad sam pogledao sve nove filmove u Tokiju, spakirao sam
ruksak, uzeo iz banke svu uteevinu, otiao na postaju induku i sjeo na prvi ekspresni
vlak koji je odlazio iz grada.
Kamo sam sve putovao ne mogu se sjetiti. Dosta se jasno sjeam prizora, zvukova i
mirisa, ali imena gradova nekamo su nestala, kao i svako poimanje redoslijeda u kojemu
sam putovao od mjesta do mjesta. Iao bih od grada do grada vlakom ili autobusom, ili
bih stopirao kamione, vreu za spavanje irio sam na praznim parkiralitima, postajama,
parkovima, na obali rijeka ili
mora. Jednom sam ih nagovorio neka me puste da prespavam u kutu mjesne policijske
postaje, a drugi put spavao sam kraj groblja. Nisam mario gdje spavam, dokle god
nikome nisam smetao i dok sam u vrei za spavanje mogao ostati koliko elim. Iscrpljen
od hoda, upuzao bih u nju, sasuo u grlo malo jeftinog viskija i vrsto zaspao. U ljubaznim
gradovima ljudi su mi davali hranu i tablete protiv komaraca, a u ne tako ljubaznim
pozvali bi policiju da me najuri iz parka. Meni je bilo svejedno. Samo sam htio spavati u
nepoznatim gradovima.

Kad bi mi ponestalo novca, nekoliko bih dana radio kao nadniar dok ne bih zaradio
koliko mi treba. Za mene je uvijek bilo posla. Iao sam od grada do grada, bez ikakva
odredita na umu. Svijet je bio velik, pun udnih stvari i neobinih ljudi. Jednom sam
nazvao Midori jer sam joj morao uti glas.
Semestar je odavno poeo, zna rekla je. Na nekim kolegijima ve trae eseje.
to kani? Shvaa li da te nema ve cijela tri tjedna? Gdje si? Sto radi?
Oprosti, ali ne mogu se vratiti u Tokio. Ne jo.
I to je sve to e mi rei?
Sada ti zbilja nemam vie to rei. Moda u listopadu... Midori je poklopila bez
rijei.
Nastavio sam putovati. Svako malo odsjeo bih u nekom jeftinom prenoitu da se
okupam i obrijem. Ono to sam vidio u zrcalu izgledalo je strano. Sunce mi je isuilo
kou, oi su mi bile upale, na obrazima sam imao mrlje i posjekotine. Izgledao sam kao
da sam upravo ispuzao iz neke pilje, ali to sam ipak bio ja. To sam bio ja.
Tada sam ve putovao obalom, to sam dalje mogao od Tokija - moda sam bio u
Totoriju ili na skrivenoj strani Hjoga. Bilo je lako sam hodati obalom mora. Uvijek sam u
pijesku mogao nai udobno mjesto za spavanje. Zapalio bih vatru od naplavljenog drva i
ispekao malo suhe ribe koju bih kupio od mjesnog ribara. Onda bih progutao malo viskija
i sluao valove, mislei na Naoko. Bilo je previe udno misliti da je mrtva i vie nije dio
ovoga svijeta. Nisam mogao usvojiti tu istinu. Nisam to mogao povjerovati. uo sam kako se u
poklopac njezina lijesa zabijaju avli, ali jo se nisam priviknuo na pomisao da se vratila
u nitavilo.
Ne, njezina slika jo je bila previe iva u mome sjeanju. Jo sam je vidio kako ustima
obuhvaa moj penis, kako joj kosa pada po mome trbuhu. Jo sam osjeao njezinu
toplinu, njezin dah, i onaj bespomoni trenutak kad nisam mogao nita drugo nego
svriti. Svega sam se toga sjeao jasno kao da se dogodilo prije pet minuta, i bio sam
siguran da je Naoko jo kraj mene, da mogu samo ispruiti ruku i opipati je. Ali ne, ona
nije bila ondje; njezina put na ovome svijetu vie nije postojala.
Onih noi kad nisam mogao spavati pred oi su mi se vraali prizori s Naoko. Nikako ih
nisam mogao potisnuti. U meni se naguralo previe uspomena na nju, i im bi jedna od
njih pronala i najmanju pukotinu, ostale bi nezadrivo pokuljale van, nalik na
nezaustavljivu bujicu: Naoko u utoj kabanici kako onoga kinog jutra isti ptinjak i
nosi vreu s hranom; uruena roendanska torta i onaj osjeaj kad su Naokine suze
promoile moju koulju (da, i tada je kiilo); Naoko kako hoda kraj mene u zimskom
kaputu od kamelhara; Naoko kako dira kopu za kosu koju je uvijek nosila; Naoko kako
me netremice gleda onim svojim nevjerojatno bistrim oima; Naoko kako sjedi na kauu,
nogu podvuenih ispod plave spavaice, brade naslonjene na koljena.
Uspomene bi me estoko preplavile nalik na valove nadolazee plime, i otplavile moje
tijelo na neko nepoznato novo mjesto -mjesto gdje ive mrtvi. Ondje je ivjela Naoko, pa
sam mogao s njom razgovarati i drati je u naruju. Na tome mjestu smrt nije bila
presudni element kojim je zavravao ivot. Ondje je smrt bila tek jedan od mnogih
elemenata od kojih se sastojao ivot. Ondje je Naoko ivjela sa smrti unutar sebe. A meni
je rekla: "Ne brini se, to je samo smrt. Nemoj da ti smeta."

Na tome udnom mjestu nisam osjeao tugu. Smrt je bila smrt, a Naoko Naoko. "U emu
je problem?" pitala me s plahim osmijehom. "Ja sam tu, zar nisam?" Njezine dobro
poznate male
kretnje blaile su moje srce nalik na iscjeljujui balzam. "Ako je ovo smrt," pomislio
sam, "onda smrt i nije tako loa." "Istina je," rekla je Naoko, "smrt nije bogzna to. To je
samo smrt. Ovdje mi je sve tako lako." Naoko mi je govorila u intervalima izmeu udara
tamnih valova.
No na kraju bi se plima povukla, a ja bih ostao na plai sam, bespomoan, nisam mogao
ii nikamo; tuga bi me obavila dubokom tamom, a onda bi potekle i suze. Manje sam
osjeao da plaem, a vie da iz mene suze cure same, nalik na znoj.
Iz Kizukijeve smrti nauio sam jedno, i vjerovao sam da je ta spoznaja postala dio mene
u obliku filozofije: "Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov sastavni
dio."
ivei svoj ivot mi hranimo smrt. Premda istina, bila je to samo jedna od istina koje
moramo nauiti. Iz Naokine smrti nauio sam ovo: nijedna istina ne moe izlijeiti tugu
koju osjeamo kad izgubimo voljenu osobu. Nikakva istina, nikakva iskrenost, nikakva
snaga, nikakva ljubaznost tu tugu ne mogu izlijeiti. Samo moemo do kraja izdrati tu
tugu, i neto iz nje nauiti, ali ono to nauimo nee nam pomoi da se suoimo s
iduom tugom koja e nas zadesiti bez upozorenja. Sluajui nou valove, oslukujui
um vjetra, dan za danom ja sam mislio takve misli. S naprtnjaom na leima i pijeskom
u kosi, kretao sam se sve dalje na zapad, ivei od viskija, kruha i vode.
Jedne vjetrovite veeri, dok sam leao umotan u vreu za spavanje, i plakao, uz neku
brodsku olupinu, kraj mene je proao mladi ribar i ponudio mi cigaretu. Primio sam je i
prvi put zapalio u vie od godinu dana. Pitao me zato plaem, i gotovo refleksno rekao
sam mu da mi je umrla mati. Ne mogu podnijeti tu tugu, rekao sam mu, pa sam krenuo na
put. Izrazio mi je duboku suut i iz kue donio veliku bocu sakea, te dvije ae.
Vjetar je brisao preko pjeskovite plae, a mi smo sjedili i pili. Rekao mi je da je i sam u
esnaestoj godini izgubio majku. Nikad zdrava, iscrpla se radei od jutra do mraka.
Sluao sam ga samo
napola, pijuckajui ake i svako malo protisnuvi neto u znak odgovora. Osjeao sam
se kao da sluam priu iz nekog dalekog svijeta. Sto on to govori, k vragu, pitao sam se, i
najednom me preplavio estoki gnjev: dolo mi je da ga zadavim. Koga briga za tvoju
majku? Ja sam izgubio Naoko! Njezina prekrasna put sad je nestala s ovog svijeta! Kog
mi vraga govori o svojoj jebenoj majci?!
Ali moj gnjev nestao je jednako brzo kako se razbuktao. Sklopio sam oi i nastavio
odsutno sluati beskrajnu ribarevu priu. Naposljetku me upitao jesam li jeo. Nisam,
rekao sam, ali u ruksaku imam kruha i sira, jednu rajicu i komadi okolade. Sto sam
ruao, pitao me. Kruh i sir, rajicu i okoladu, odgovorio sam. ekaj tu rekao je on
i otrao. Pokuao sam ga zaustaviti, ali odjurio je u mrak ne osvrui se.
Mogao sam samo nastaviti piti ake. Po obali su bili razbacani komadii papira od
petardi koje je netko ispalio na pijesku, a valovi su udarali o alo uz divlju riku. Maui
repom, priao mi je mrav pas i stao njukati oko moje logorske vatrice ne bi li naao to
za jelo, ali na kraju je odustao i otiao dalje.
Mladi ribar vratio se pola sata kasnije s dvije kutije suija i novom bocom sakea. Gornju
kutiju neka pojedem odmah jer u njoj ima ribe, a u donjoj su samo rolice norija i prene
opne tofua^2, pa e potrajati cijeli dan sutra. Napunio nam je ae sakeom iz nove boce.

Zahvalio sam mu i sam pojeo sve iz gornje kutije, premda je tu bilo i vie nego dovoljno
hrane za dvojicu. Kad vie nismo mogli piti ake, ponudio mi je da prespavam kod njega,
ali kad sam rekao da bih radije spavao sam na obali, nije navaljivao. Ustajui, iz depa je
izvadio smotanu novanicu od 5.000 jena i gurnuo mi je u dep na koulji. Uzmi
rekao je kupi si neto zdravo za jelo. Izgleda grozno. Rekao sam da je za mene
uinio i vie nego dovoljno i da ne mogu primiti jo i novac, ali nije ga htio uzeti natrag.
Nije to novac rekao je to su moji osjeaji. Ne misli previe o tome, samo uzmi.
Mogao sam mu samo zahvaliti i primiti novac.
Kad je otiao, najednom sam se sjetio svoje nekadanje djevojke, one s kojom sam prvi
put spavao u zavrnom razredu srednje kole. Proli su me trnci kad sam shvatio kako
sam se runo ponio prema njoj. Jedva da sam i pomislio na njezine misli i osjeaje, ili na
bol koju sam joj nanio. Bila je tako draga i blaga, ali ja sam tada njezinu dobrotu uzeo
zdravo za gotovo, i uope nisam o tome dalje razmiljao. Sto li ona sada radi, pitao sam
se. I je li mi oprostila?
Preplavio me val munine, i povraao sam kraj starog broda. Glava me boljela od previe
sakea, i osjeao sam se loe jer sam lagao ribaru i uzeo njegov novac. Vrijeme mi je da
odem u To-kio, odluio sam; ne mogu ovako dovijeka. Ugurao sam vreu za spavanje u
ruksak, provukao ruke kroz remene i otpjeaio do mjesne eljeznike postaje. ovjeku
na blagajni rekao sam da elim to prije stii u Tokio. Provjerio je red vonje i rekao da
ujutro mogu stii do Osake ako budem presjedao s jednog nonog vlaka na drugi, a
odatle mogu superbrzim vlakom. Zahvalio sam mu i novanicom od 5.000 jena koju mi
je dao ribar kupio kartu za Tokio. Dok sam ekao vlak, kupio sam novine i provjerio koji
je datum: 2. listopada 1970. Dakle, putovao sam cijeli mjesec. Znao sam da je vrijeme za
povratak u stvarni svijet.
Mjesec dana putovanja nije me ni obodrilo, niti ublailo udarac koji mi je nanijela
Naokina smrt. U Tokio sam stigao u priblino istom stanju kao to sam i otiao. Nisam se
ak ni mogao natjerati da nazovem Midori. Sto sam joj mogao rei? Kako bih poeo?
"Sad je sve gotovo, ti i ja moemo biti sretni zajedno"? Ne, to nije dolazilo u obzir. No
kako god ja to izrekao, injenice su bile iste: Naoko je mrtva, a Midori je jo tu. Naoko je
sada bila hrpica bijelog pepela, a Midori ljudsko bie koje ivi i die.
Preplavio me osjeaj da sam neto oskvrnuo. Premda sam se vratio u Tokio, danima sam
bio zatvoren u svojoj sobi. Pamenje mi je i dalje bilo prikovano za mrtve, a ne za ive.
Sobe koje sam u njemu odvojio za Naoko bile su zamraene, pokustvo prekriveno
bijelim prevlakama, prozorske daske pranjave. Vei
dio dana provodio bih u tim sobama. I mislio sam na Kizukija. "Dakle, napokon si uzeo
Naoko", uo sam sebe kako mu govorim. "No, dobro, ionako je bila tvoja. Sad je moda
ondje gdje joj je mjesto. Ali na ovome svijetu, na ovome nesavrenom svijetu koji
pripada ivima, ja sam za nju uinio sve to sam mogao. Pokuao sam izgraditi novi ivot
za nas dvoje. Ali pusti sada to, Kizuki. Dajem ti je. Tebe je, ipak, izabrala. Objesila se u
umi mranoj kao dubine njezina srca. Jednom davno ti si u svijet mrtvih odvukao dio
mene, a sad je Naoko u taj svijet odvukla jo jedan dio mene. Katkad se osjeam kao
kustos u muzeju - u golemom, praznom muzeju, u koji nitko nikada ne zalazi, a ja ga
uvam, ni za koga osim za sebe."
etvrti dan po mome povratku u Tokio dobio sam pismo od Re-iko. Preporueno. Bila je
to jednostavna poruka: Ve tjednima ne mogu stupiti u kontakt s tobom, pa se brinem.
Molim te nazovi me. U devet ujutro i devet naveer ekat u kraj telefona.

Nazvao sam je te veeri u devet. Reiko se javila im je prvi put odzvonilo.

Jesi li dobro? pitala je.
Manje-vie rekao sam.
Smijem li te prekosutra posjetiti?
Posjetiti? Misli, ovdje u Tokiju?
Upravo tako. elim da porazgovaramo.
Odlazi iz sanatorija?
Jedino tako te mogu posjetiti, zar ne? U svakom sluaju, i vrijeme mi je da odem.
Ovdje sam ipak ve osam godina. Budu li me jo drali, poet u trunuti.
Bilo mi je teko progovoriti. Nakon krae utnje Reiko je nastavila Bit u u
superbrzom vlaku u 15.20, prekosutra. Hoe li me doekati na postaji? Jo se sjea
kako izgledam? Ili te vie ne zanimam sad kad je Naoko mrtva?
Ni govora rekao sam. Vidimo se na postaji u Tokiju prekosutra u 15.20.
Lako e me prepoznati. Ja u biti stara gospoa koja nosi kutiju za gitaru. Takvih
nema ba mnogo.
I doista, lako sam u guvi uoio Reiko. Imala je muki sako od tvida, bijele hlae i crvene
tenisice. Kosa joj je bila kratka kao i uvijek, a okolo su joj kao i obino strili uperci. U
desnoj ruci imala je smei konati koveg, a u lijevoj crnu kutiju za gitaru. im me
ugledala srdano mi se i naborano nasmijeila, i ja sam se zatekao kako joj uzvraam
irokim osmijehom. Uzeo sam njezin koveg pa smo otpjeaili do vlaka za zapadna
predgraa.
Hej, Vatanabe, koliko ve ima tu stranu facu? Ili se to danas u Tokiju tako nosi?
Malo sam putovao, stalno sam jeo smee rekao sam. Kako ti se svidio
superbrzi vlak?
Uasan je! rekla je. Ne moe otvoriti prozore. Htjela sam kupiti lunch-paket u
nekom bifeu na postaji.
Prodaju ih u vlaku, zna.
Da, bezobrazno skupe plastine sendvie. To ne bi pojeo ni pas s maslom. Meni su se
uvijek sviali rukovi na postaji Go-tenba.
Nekada davno, prije superbrzog vlaka.
Pa, i ja potjeem iz davnina otprije superbrzog vlaka!
U vlaku za Kiidodi Reiko je kroz prozor promatrala krajolik Musaina zainteresirano
kao turist.
Je li se jako promijenilo u ovih osam godina? pitao sam.
Ti ne zna to ja sada osjeam, zar ne, Vatanabe?
Ne, ne znam.
Bojim se rekla je. Toliko se bojim da bih mogla isti as poludjeti. Ne znam to
bih trebala uiniti ovako izbaena van u svijet, sama. Zastala je. Sluaj, "isti as
poludjeti". Zgodan izraz, zar ne?
Nasmijeio sam se i primio je za ruku. Ne brini se rekao sam. Bit e ti dobro. I
dovde te dovela vlastita snaga.
Nije me moja snaga izvukla odande rekla je Reiko. Nego Naoko i ti. Nisam
mogla izdrati bez Naoko, i morala sam doi u Tokio kako bih razgovarala s tobom. To
je sve. Da se nita nije dogodilo, vjerojatno bih cijeli ivot provela ondje.
Kimnuo sam.
to namjerava raditi odsad pa nadalje? pitao sam Reiko.

 Idem u Asahikavu rekla je. Gore, u divljinu Hokaida! Moja stara prijateljica s
fakulteta ondje ima glazbenu kolu, i ve dvije-tri godine me moli da joj pomognem.
Rekla sam joj da je ondje prehladno za mene. Hou rei, napokon izaem na slobodu, i
sad bih trebala ii u Asahikavu? Teko se uzbuditi oko takvog mjesta - to je neka rupa.
Nije tako strano rekao sam ja, smijui se. Bio sam ondje. Nije lo gradi. Ima
posebnu atmosferu.
Siguran si?
Apsolutno. Mnogo bolje nego da ostane u Tokiju.
No, dobro rekla je. Ionako nemam kamo, a stvari sam ve poslala. Hej,
Vatanabe, obeaj da e me doi posjetiti u Asahikavu.
Naravno da hou. Ali mora li ii odmah? Ne moe malo ostati u Tokiju?
Voljela bih se zadrati koji dan, ako mogu. Mogu prespavati kod tebe? Neu ti
smetati.
Nema problema rekao sam. Imam veliku garderobu u kojoj mogu spavati, u
vrei za spavanje.
Ne mogu ti to uiniti.
Ne, zbilja. Garderoba je golema.
Reiko je ritmino tapkala po kutiji za gitaru koju je drala meu nogama. Vjerojatno
u se morati malo prilagoditi prije nego odem u Asahikavu. Jednostavno nisam
naviknuta na vanjski svijet. Mnogo stvari ne razumijem pa sam napeta. Moe li mi malo
pomoi? Samo tebe mogu pitati.
Uinit u sve to mogu da ti pomognem rekao sam.
Nadam se da ti ne ometam planove rekla je.
Nemam nikakve planove koje ti moe omesti rekao sam.
Pogledala me i blago iskrivila krajeve usnice u osmijeh, ali nije rekla nita.
Ostatak puta do postaje Kiidodi govorili smo malo, kao i u autobusu do moje kue.
Razmijenili smo nekoliko nasuminih komentara o promjenama u Tokiju, Reikinu
boravku na Glazbenoj akademiji i mojem putu u Asahikavu, ali o Naoko nismo govorili.
Prolo je deset mjeseci otkako sam posljednji put vidio Reiko, ali dok sam hodao kraj nje
osjeao sam se neobino smiren i utjeen. Poznat mi je taj osjeaj, mislio sam, a onda mi
je palo na pamet da sam se tako osjeao dok sam hodao ulicama Tokija s Naoko. I kao
to smo Naoko i ja dijelili mrtvog Kizukija, Reiko i ja dijelili smo mrtvu Naoko. Zbog te
pomisli nisam mogao dalje razgovarati. Reiko je jo neko vrijeme govorila, ali kad je
shvatila da ja nita ne govorim, i ona je uutjela. U autobusu nismo progovorili ni rije.
Bilo je to jedno od onih ranih jesenskih popodneva kad je svjetlost otra i jasna, ba
kakva je bila godinu dana ranije, kad sam posjetio Naoko u Kjotu. Oblaci su bili bijeli i
uski kao kosti, nebo prostrano i visoko. Miris povjetarca, dubina svjetla, siuni cvjetii
u travi, fina jeka koja je pratila zvukove: sve mi je to govorilo da je jesen opet tu, i da se
razdaljina izmeu mene i mrtvih sa svakim ciklusom godinjih doba poveava. Kizukiju
je jo bilo sedamnaest, a Naoko dvadeset i jedna: zauvijek.
O, koliko mi je lake kad sam na ovakvu mjestu! rekla je Reiko, osvrui se oko
sebe kad smo sili s autobusa.
Jer nema niega rekao sam.
Dok sam je kroz stranja vrata i vrt vodio do svoje kuice, Reiko se dojmilo sve to bi
ugledala.
Ovo je fantastino! rekla je. Sam si izradio te police i stol?

 Aha rekao sam, nalijevajui nam aj.

Oito si vjet s rukama. I kako ti je sve uredno!
Smeekouljaev utjecaj rekao sam. Pretvorio me u manijaka. Ali gazda se ne
ali.
Joj, tvoj gazda! Trebala bih mu se predstaviti. Ono je njegova kua, na drugoj strani
vrta?
Predstaviti? Zato?
Kako to misli "zato"? Neka stara udakinja pojavi se kod tebe i pone svirati gitaru,
to e ovjek misliti? Bolje odmah poeti ispravno. ak sam mu donijela kutiju slatkia.
Vrlo lukavo rekao sam.
Ta ti mudrost dolazi s godinama. Rei u mu da sam ti teta s majine strane, da sam
te dola posjetiti iz Kjota, zato mi ne proturjei. U ovakvim sluajevima razlika u
godinama dobro doe. Nitko nee posumnjati.
Reiko je iz torbe uzela kutiju slatkia i smjerno se otila upoznati. Ja sam sjedio na
verandi, ispijao jo jednu alicu aja i igrao se s makom. Prolo je dvadeset minuta, a
kad se Reiko napokon vratila, iz torbe je izvukla limenku riinih krekera i rekla da je to
dar za mene.
O emu ste tako dugo razgovarali? pitao sam, vaui kreker.
O tebi, naravno rekla je Reiko, grlei maku i trljajui obraz o nju. Kae da si
vrlo pristojan mladi, ozbiljan student.
Sigurna si da je mislio na mene?
Ni najmanje ne sumnjam da je mislio na tebe rekla je, smijui se. A onda je uoila
moju gitaru, uzela je, utimala, i odsvirala Desafinado Antonija Carlosa Jobima. Ve
mjesecima nisam uo Reikinu gitaru, pa me preplavio onaj stari osjeaj topline.
Vjeba gitaru? pitala je.
Leala je u gazdinom spremitu pa sam je posudio, i svako malo neto drndam po
njoj. To je sve.
Poslije u te poduiti. Potpuno besplatno. Reiko je spustila gitaru i skinula sako
od tvida. Sjedila je naslonjena na stup verande i puila cigaretu. Na sebi je imala kariranu
koulju od madrasa kratkih rukava.
Lijepa koulja, zar ne? pitala je.
Lijepa je rekao sam. Koulja je zbilja bila zgodna, sa zanimljivim uzorkom.
Naokina je rekla je Reiko. Sigurno nisi znao da nosimo istu veliinu. Posebice kad
je tek dola u sanatorij. Poslije se malo udebljala, ali jo smo nosile otprilike isti broj:
bluze, hlae, cipele, eire. Nismo mogle dijeliti jedino grudnjake. Ja nemam praktiki
nita. Pa smo uvijek razmjenjivale odjeu. Zapravo, to je bilo vie kao zajednika
imovina.
Sad kad je to spomenula, uvidio sam da je Reiko graena gotovo identino kao Naoko.
Zbog oblika njezina lica i njenih tankih ruku i nogu uvijek sam imao dojam da je sitnija i
mravija nego Naoko, ali zapravo je bila iznenaujue vrste grae.
I sako i hlae su njeni rekla je Reiko. Sve je njeno. Smeta ti to me vidi u
njenim stvarima?
Nimalo rekao sam. Siguran sam da bi Naoko bilo drago da netko nosi njezinu
odjeu - posebice ti.
udno je to rekla je Reiko, pucnuvi tiho prstima. Naoko nije ostavila nikakvu
oporuku - osim za odjeu. Nakrabala je reenicu na notesu na stolu. "Neka svu moju

odjeu dobije Reiko." Ba je bila udna, zar ne? Zato bi se brinula ba za odjeu dok se
spremala umrijeti? Koga briga za odjeu? Sigurno je imala gomilu drugih stvari koje je
htjela rei.
Moda nije rekao sam.
Odbijajui dim cigarete, Reiko kao da je utonula u misli. A onda je rekla eli uti
cijelu priu, od poetka do kraja, zar ne?
elim rekao sam. Molim te, reci mi sve.
Pretrage u bolnici u Osaki pokazale su da se Naokino stanje popravlja, ali da bi trebala
ondje ostati malo dulje kako bi mogli nastaviti s intenzivnom terapijom, u cilju
dugoronog oporavka. To sam ti rekla i u pismu - onome koje sam ti poslala oko desetog
kolovoza.
Da. Proitao sam to pismo.
Pa, 24. kolovoza nazvala me Naokina majka i pitala smije li me Naoko posjetiti u
sanatoriju. Naoko je htjela spakirati stvari koje je ostavila kod mene, i kako me neko
vrijeme nee moi viati, htjela je sa mnom razgovarati, moda ak i prespavati u naem
stanu. Rekla sam da moe. J ja sam nju jako htjela vidjeti i razgovarati s njom. I tako su
idueg dana, dvadeset i petog, stigle Naoko i njena majka, taksijem. Nas tri zajedno smo
radile, pakirale Naokine stvari i brbljale. Kasnije popodne Naoko je rekla da mama moe
ii doma, ona je dobro, pa su pozvali taksi i mama je otila. Uope se nismo brinuli jer
je Naoko bila izvrsno raspoloena. Zapravo, dotad sam bila jako zabrinuta. Oekivala
sam da e biti potitena, iscrpljena, mrava. Hou rei, znam koliko pretrage, terapija i
ostalo u takvim bolnicama znaju izmoriti ovjeka, pa sam zbilja dvojila kako e proi
posjet. Ali im sam je ugledala, odmah sam se uvjerila da je dobro. Izgledala je mnogo
zdravije nego to sam oekivala, smijala se, alila i govorila mnogo normalnije nego kad
smo je posljednji put vidjeli. Bila je kod frizera i sad se hvalila novom frizurom. Pa sam
pomislila da nema mjesta brizi, ak i ako joj mama ode i ostavi nas same. Naoko mi je
rekla kako e ovaj put dopustiti tim bolnikim doktorima da je jednom zauvijek izlijee,
a ja sam rekla da bi to vjerojatno bilo najbolje. I tako smo nas dvije izale u etnju, i sve
smo vrijeme razgovarale, uglavnom o budunosti. Naoko mi je rekla kako bi jako voljela
da nas dvije izaemo iz sanatorija i negdje zajedno ivimo.
Da zajedno ivite? Ti i Naoko?
Tako je rekla je Reiko slegnuvi ramenima. Ja sam joj rekla da meni to
odgovara, ali to s Vatanabeom? A ona je rekla:
"Ne brini se, ja u s njim sve urediti." To je sve. Onda je govorila gdje emo ivjeti i to
emo raditi, takve stvari. Nakon toga otile smo u ptinjak i igrale se s pticama.
Uzeo sam pivo iz hladnjaka i otvorio ga. Reiko je zapalila jo jednu cigaretu, a na krilu
joj je mirno spavala maka.
Ta cura sve je bila smislila. Sigurna sam da je zato bila puna energije, nasmijeena i
onako ila. Moralo joj je to biti silno olakanje kad je smislila to e tono uiniti.
Zavrile smo s pretresanjem njenih stvari, a ono to joj nije trebalo spalile smo u metalnoj
bavi u vrtu: biljenicu koja joj je sluila kao dnevnik i sva pisma koja je primala. I tvoja
pisma. To mi je bilo malo udno, pa sam je pitala zato pali takve stvari. Hou rei,
uvijek je pomno spremala tvoja pisma na sigurno mjesto i stalno ih itala. Rekla je:
"Rjeavam se svega iz prolosti da se mogu ponovno roditi u budunosti." Pa, ja sam joj
povjerovala na rije. A to je u neku ruku i logino. Sjeam se da sam pomislila koliko

elim da ozdravi i bude sretna. Toga dana bila je tako draesna i ljupka: da si je samo
vidio!
Kad je to bilo gotovo, otile smo u blagovaonicu na veeru, ba kao neko. Onda
smo se okupale, a ja sam otvorila bocu dobrog vina koje sam uvala za posebne prilike
kao to je ta, pa smo pile, a ja sam svirala gitaru. Beatlese, kao i uvijek, Norveku umu,
Michelle, njezine omiljene pjesme. Obje smo se osjeale dosta dobro. Ugasile smo
svjetlo, skinule se i legle u krevet. No je bila uasno sparna. Prozori su nam bili irom
otvoreni, ali nije bilo ni daka vjetra. Vani je bilo mrano kao u rogu, skakavci su kriali,
a miris ljetne noi bio je tako teak da je u sobi bilo teko disati. A onda je najednom
Naoko poela govoriti o tebi - o onoj noi kad je spavala s tobom. Do u najsitnije detalje.
Kako si joj skinuo odjeu, kako si je dirao, kako je osjetila da je vlana, kako si uao u
nju, kako je bilo divno: sve mi je to ivo i detaljno opisala. Pa sam je pitala: zato mi to
sada govori, odjednom? Hou rei, do tada mi nikad nije otvoreno govorila o seksu.
Naravno, imale
smo otvorene razgovore o seksu u okviru terapije, ali bilo joj je neugodno ii u detalje. A
sad je nisam mogla zaustaviti. Bila sam okirana.
Rekla mi je: "Ne znam, jednostavno mi se o tom razgovara. Prestat u ako ti se ne
slua." "Ne", rekla sam, u redu je. "Ako o neemu mora govoriti, najbolje je da sve
istrese. Sluat u to god mi eli rei."
Tako da je nastavila s priom: "Kad je uao u mene, nisam mogla vjerovati koliko
boli. To mi je ipak bilo prvi put. Bila sam tako vlana da je odmah skliznuo unutra, ali
svejedno mi se u mozgu zamrailo - toliko je boljelo. Gurnuo ga je to je dublje mogao,
mislila sam, ali onda mi je digao noge i uao jo dublje. Od toga su mi cijelim tijelom
proli srsi, kao da se namaem u ledenoj vodi. Ruke i noge su mi utrnule, a kroz mene je
proao val hladnoe. Nisam znala to se dogaa. Mislila sam da u toga asa umrijeti, ali
bilo mi je svejedno. Ali on je shvatio da me boli, pa se prestao micati, i dok je jo bio
duboko u meni poeo me posvuda ljubiti - kosu, vrat, grudi - i to dugo, dugo. Malo
pomalo u moje tijelo vratila se toplina, i onda se vrlo polako poeo micati. O, Reiko, bilo
je tako divno! inilo mi se da e mi se mozak rastopiti. Htjela sam zauvijek tako ostati,
zauvijek leati u njegovu naruju, do kraja ivota. Tako je bilo prekrasno."
Pa sam je onda pitala: "Ako je bilo tako prekrasno, zato nisi ostala s Vatanabeom i
nastavila to initi svaki dan?" Ali ona je rekla: "Ne, Reiko, znala sam da se to vie nikad
nee dogoditi. Znala sam da je to neto to e mi doi jednom, i otii, i nikad se nee
vratiti. To se dogaa jednom u ivotu. Nikad prije nisam osjetila tako neto, a ni ikad
poslije. Nikad nisam osjetila da to elim ponovno raditi, i nikad vie nisam bila tako
vlana."
Ja sam joj, naravno, objasnila da se to esto dogaa mladim enama i da u veini
sluajeva proe s godinama. Napokon, taj put je uspjelo: nema mjesta brizi da nee opet.
I sama sam imala svakakve probleme kad sam se tek udala.
Ali ona je rekla: "Ne, nije to, Reiko. To me uope ne zabrinjava. Samo ne elim da
itko ikada vie ue u mene. Ne elim da me netko na taj nain oskvrne - nitko."
Popio sam pivo, a Reiko je popuila drugu cigaretu. Maka se protegnula na Reikinu
krilu, pronala novi poloaj i opet zaspala. Reiko kao da nije znala kako nastaviti sve dok
nije zapalila treu cigaretu.

 Nakon toga Naoko je poela jecati. Ja sam sjela na rub njezina kreveta i poela je
milovati po kosi. "Ne brini se," rekla sam joj, "sve e biti u redu. Lijepa mlada djevojka
kao to si ti mora imati mukarca da je grli i usreuje." S Naoko su se cijedili znoj
i suze. Uzela sam veliki runik i obrisala joj lice i tijelo. ak su joj i gaice bile posve
mokre, pa sam joj pomogla da ih skine - e sad samo malo, ne umiljaj nikakve gluposti,
nije tu bilo niega kakljivog. Stalno smo se kupale zajedno. Bila mi je kao mlaa sestra.
Znam, znam rekao sam.
E pa uglavnom, Naoko je htjela da je zagrlim. Rekla sam da je daleko prevrue za
grljenje, ali rekla je da je to posljednji put to se vidimo, pa sam je zagrlila. Samo malo.
Izmeu nas sam stavila runik kako se naa znojna tijela ne bi lijepila. A kad se smirila,
opet sam je obrisala, obukla joj spavaicu i smjestila u krevet. Odmah je vrsto zaspala.
Ili se moda samo pretvarala da spava. Bilo kako bilo, te je noi izgledala tako draesno i
ljupko, lice joj je bilo kao u trinaest- ili etrnaestogodinjakinje kojoj nitko od roenja
nije uinio nita naao. Vidjela sam taj izraz na njezinu licu i znala da mirna srca mogu
zaspati.
Kad sam se u est ujutro probudila, nije je bilo. Spavaica joj je bila ondje, gdje ju je
bacila na pod, ali odjee, tenisica i baterije koju sam uvijek drala kraj kreveta nije bilo.
Odmah sam znala da neto nije u redu. Hou rei, ve i samo to to je uzela bateriju
znailo je da je otila po noi. Za svaki sluaj pregledala sam njezin stol i nala poruku:
Neka svu moju odjeu dobije Reiko. Smjesta sam sve probudila pa smo je krenuli traiti
na sve strane.
Pretraili smo svaki pedalj imanja, od spavaonica do okolne ume. Trebalo nam je pet
sati da je naemo. ak je ponijela svoje ue. Reiko je uzdahnula i pogladila maku.
Hoe aja? pitao sam.
Hou, hvala rekla je Reiko.
Stavio sam vodu da zavri i donio kotli aja na verandu. Pribliavao se zalazak Sunca.
Dnevno svjetlo je oslabilo, a duge sjene stabala protezale su se ak do naih nogu.
Pijuckao sam aj i promatrao udnovato nepravilan vrt s neobinom mjeavinom utih
planinica, ruiastih azaleja i visokih zelenih nandina.
Onda su doli bolniari i odnijeli Naoko, a policija me poela ispitivati. Ne da je tu
bilo mjesta sumnji. Postojala je ta neka oprotajna poruka, i bilo je oito da je rije o
samoubojstvu, a oni su kao normalno prihvatili da je samoubojstvo jedna od stvari koje
duevni bolesnici rade. Tako da je sve bilo prilino pro forma. im su otili, ja sam ti
brzojavila.
Kakav je to bio tuan mali sprovod rekao sam. Njezinu obitelj oito je
uznemiravalo to ja znam da je Naoko preminula. Sigurno nisu htjeli da ljudi saznaju
kako je to bilo samoubojstvo. Vjerojatno nisam smio ni otii. Zbog ega mi je bilo jo
gore. im sam se vratio, dignuo sam sidro i krenuo na put.
Hej, Vatanabe, idemo u etnju. Moemo kupiti i neto za veeru. Umirem od gladi.
Moe. Jede li ti se neto posebno?
Sukijaki rekla je. Godinama to nisam jela. Sanjala sam o sukijakiju - kako se
natrpavam govedinom, mladim lukom, rezancima, prenim tofuom i povrem.
Naravno, to emo kupiti, ali nemam tavu za sukijaki.
Prepusti to meni. Ja u je posuditi od tvoga gazde. Otrala je do glavne kue i vratila
se s povelikom tavom, plinskim reoom i gumenim crijevom.
Nije loe, ha?

 Nije loe!
Kupili smo sve sastojke u oblinjim duaniima - govedinu,
jaja, povre, tofu. Ja sam izabrao dosta pristojno bijelo vino. Htio sam platiti, ali Reiko je
insistirala na tome da plati sve.
Zamisli samo kako bi mi se obitelj smijala kad bi uli kako sam neaku dopustila da
plati hranu! rekla je Reiko. Osim toga, imam sa sobom dosta gotovine. Zato se ne
brini. Nisam iz sanatorija izala bez novia.
Reiko je oprala riu i stavila je da se kuha, a ja sam na verandi posloio sve za kuhanje.
Kad je sve bilo spremno, Reiko je izvadila svoju gitaru i iskuala je svirajui laganu
Bachovu fugu. Kod tekih dijelova namjerno bi usporila ili ubrzala, poela svirati
uzdrano ili pak sentimentalno, oito uivajui u raznolikosti zvukova koje je izvlaila iz
glazbala. Kad je svirala gitaru, Reiko je izgledala kao sedamnaestogodinjakinja koja
uiva u novoj haljini. Oi su joj se blistale, i puila je usnice u lagani smijeak. Kad je
zavrila, naslonila se na stup i zagledala u nebo, kao da je utonula u misli.
Smijem li te neto pitati? pitao sam.
Naravno rekla je. Samo sam razmiljala kako sam gladna.
Zar ne planira vidjeti mua ili ker dok si tu? Sigurno su negdje u Tokiju.
Blizu, u Jokohami. Ali ne, ne planiram ih vidjeti. Sigurno sam ti ve rekla: bolje je za
njih ako nemaju vie veze sa mnom. Poeli su novi ivot. A i meni bi bilo strano da ih
vidim. Ne, najbolje je da ih se klonim.
Zguvala je praznu kutiju cigareta Seven Stars i iz kovega izvadila novu. Potrgala je
markicu i stavila cigaretu u usta, ali nije zapalila.
Kao ovjeku meni vie nema pomoi rekla je. Ti gleda u blijedo sjeanje na
ono to sam neko bila. Najvaniji dio mene, ono to je bilo unutra, odavno je umro, i
sad funkcioniram samo preko automemorije.
Ali ti se meni sada svia, Reiko, ovakva kakva si, bila ti blijedo sjeanje ili ne. I moda moje miljenje nije bitno, ali zbilja mi je drago to nosi
Naokinu odjeu.
Reiko se nasmijeila i zapalila cigaretu upaljaem. Za tako mladog mukarca doista
zna kako usreiti enu.
Osjetio sam kako crvenim. Samo govorim ono to stvarno mislim.
Da, znam rekla je Reiko smijeei se.
Kad je ubrzo nakon toga bila gotova ria, nauljio sam tavu i posloio u nju sastojke za
sukijaki.
Reci mi da ovo nije san rekla je Reiko, njuei zrak.
Ne, ovo je stopostotno stvaran sukijaki rekao sam. Empirijski govorei,
naravno.
Umjesto da razgovaramo, bacili smo se na sukijaki uz pomo tapia, popili puno piva, i
zavrili s riom. Privuena mirisom, pojavila se i Galebica, pa smo s njom podijelili
obrok. Kad smo se dosita najeli, naslonili smo se na stupove trijema i tako sjedili
promatrajui mjeseinu.
Jesi li sad zadovoljna? pitao sam.
Sasvim progunala je. Nikad u ivotu nisam toliko jela.
Sto sad eli raditi?
Popuiti cigaretu i otii u javnu kupaonicu. Kosa mi je katastrofa. Moram je oprati.
Nema problema. U ulici imamo jednu.

 Reci, Vatanabe, ako smijem pitati, jesi li spavao s tom curom Midori?
Misli, je li bilo seksa? Ne jo. Odluili smo da neemo dok se situacija ne sredi.
Pa sad se sredila, zar ne?
Odmahnuo sam glavom. Misli, sad kad je Naoko mrtva?
Ne, ne to. Ti si donio odluku davno prije nego je Naoko umrla - da nikad nee
napustiti Midori. Bila Naoko mrtva ili iva, to nema veze s tvojom odlukom. Odabrao si
Midori. Naoko
je odabrala smrt. Sad si odrastao, pa mora preuzeti odgovornost za svoje odluke. Inae
e sve upropastiti.
Ali ja je ne mogu zaboraviti rekao sam. Kazao sam Naoko da u je ekati, ali
nisam uspio. Na kraju sam joj okrenuo lea. Ne kaem da je itko kriv za to: to je samo
moj problem. Mislim da bi se sve tako zavrilo i da joj nisam okrenuo lea. Naoko je sve
vrijeme birala smrt. Ali to nema veze s ovim. Ne mogu oprostiti sam sebi. Ti mi kae da
se nita ne moe uiniti kad se osjeaji promijene, da je to prirodno, ali moj odnos s
Naoko nije bio tako jednostavan. Ako razmisli, ona i ja bili smo zdrueni na granici
izmeu ivota i smrti. Tako je bilo od samog poetka.
Ako osjea bol zbog Naokine smrti, savjetovala bih ti da zadri tu bol do kraja
ivota. A ako iz toga moe neto nauiti, naui. Ali isto tako, nevezano s tim, mora biti
sretan s Midori. Tvoja bol nema veze s vaim odnosom. Povrijedi li je jo vie, rana e
biti preduboka i nee to vie moi popraviti. Dakle, koliko god ti bilo teko, mora biti
jak. Mora jo vie odrasti, postati pravi odrastao ovjek. Otila sam iz sanatorija i dola
ak u Tokio da ti to kaem - cijelim putem u onom lijesu od vlaka.
Shvaam to mi govori rekao sam Reiko ali ja jo nisam spreman krenuti
dalje. Hou rei, bio je to tako tuan mali sprovod! Nitko tako ne bi smio umrijeti.
Reiko je ispruila ruku i pogladila me po glavi. Svi emo jednom tako morati
umrijeti. I ja, a i ti.
Otpjeaili smo kraj obale rijeke do pet minuta hoda udaljene javne kupaonice, i doma
smo se vratili osvjeeni. Otvorio sam bocu vina pa smo sjeli na verandu i pili.
Hej, Vatanabe, moe donijeti jo jednu au?
Naravno rekao sam. Ali zato?
Priredit emo svoj sprovod za Naoko, samo nas dvoje. I nee biti tako tuan.
Kad sam joj pruio au, Reiko ju je do vrha napunila i poloila
na kamenu svjetiljku u vrtu. Onda je sjela na verandu, naslonila se na stup s gitarom u
rukama, i zapalila cigaretu.
A sada donesi kutiju ibica. Najveu koju nae.
Donio sam veliki paket kuhinjskih ibica za domainstvo i sjeo kraj nje.
A sada elim da stavi jednu ibicu na zemlju svaki put kad odsviram neku pjesmu,
samo ih poslai u nizu. Ja u svirati sve pjesme kojih se sjetim.
Prvo je odsvirala njenu, prekrasnu verziju Dragog srca Henrvja Mancinija.
Darovao si Naoko tu plou, zar ne? pitala je.
Jesam. Za pretproli Boi. Tu pjesmu je jako voljela.
I ja je volim rekla je Reiko. Tako je njena i lijepa... Odsvirala je jo
nekoliko dionica iste melodije prije nego je
otpila vino. Pitam se koliko pjesama mogu odsvirati prije nego to se potpuno
napijem. Bit e ovo lijep sprovod, zar ne - ne tako tuan?

Reiko je prela na Beatlese, te odsvirala Norveku umu, Yes-terday, Michelle, i

Something. Otpjevala je Here Comes the Sun, a onda odsvirala The Fool on the HM. Ja
sam nanizao sedam ibica.
Sedam pjesama rekla je Reiko, otpivi jo vina i zapalivi novu cigaretu. Ti
deki zbilja su znali to je ivotna tuga, i blagost.
Pod "ti deki" Reiko je, naravno, mislila na Johna Lennona, Paula McCartnevja i
Georgea Harrisona. Nakon kratkog predaha, Reiko je zgnjeila cigaretu i opet uzela
gitaru. Odsvirala je Penny Lane, Blackbird, Juliju, When Vm 64, Nowhere Man, And I
Love Her i Hey ]ude.
Koliko je to pjesama?
etrnaest rekao sam.
Uzdahnula je i upitala me A ti? Zna li ti neto odsvirati -moda jednu pjesmu?
Nema anse. Uasan sam.
Onda sviraj uasno.
Donio sam svoju gitaru i poeo nabadati Vp on the Roof. Reiko se odmarala uz vino i
cigarete. Kad sam zavrio, zapljeskala je.
Onda je odsvirala gitarsku obradu Ravelove Pavane za preminulu infantkinju te
prekrasno istu izvedbu Debussvjeve Mjeseine.
Obje sam usavrila nakon to je Naoko umrla rekla je Reiko. Njen glazbeni
ukus do samoga kraja nije se uzdigao iznad sentimentalnoga.
Zatim je odsvirala nekoliko Bacharachovih pjesama: Close to You, Raindrops Keep
Falling on my Head, Walk on By, Wedding Bell Blues.
Dvadeset rekao sam.
Ja sam ena-duboks! uzviknula je Reiko. Moji profesori onesvijestili bi se da
me sada vide.
Nastavila je pijuckati, odbijati dimove i svirati: nekoliko bossa nova, Rogersa i Harta,
Gershvvina, Boba Dvlana, Raya Charlesa, Carole King, Beach Boyse, Stevieja Wondera,
Sukiyaki Song od Kjua Sakamota33, Blue Velvet, Green Fields. Katkad bi sklopila oi i
kimanjem pratila melodiju ili tiho pjevuila.
Kad smo popili vino, preli smo na viski. Vino iz ae u vrtu prolio sam po kamenoj
svjetiljci, te nalio viski.
Kako stojimo brojano? pitala je Reiko.
etrdeset i osam rekao sam.
Kao nau etrdeset i devetu pjesmu Reiko je odsvirala Eleanor Rigby, a pedeseta je bila
repriza Norveke ume. Nakon toga odmorila je ruke i otpila malo viskija. Moda je to
dosta rekla je.
I jest odgovorio sam. udesno.
Reiko me pogledala u oi i rekla Sluaj me sad, Vatanabe. elim da zaboravi na onaj
tuan mali sprovod koji si vidio. Zapamti samo ovaj divni na.
Kimnuo sam.
A evo jo jedna prie rekla je, i kao pedeset i prvu skladbu odsvirala svoju
omiljenu Bachovu fugu. Kad je zavrila, rekla je glasom koji je bio tek malo ujniji od
apta A da to obavi sa mnom, Vatanabe?
udno rekao sam. I ja sam upravo na to mislio.

Uli smo unutra i navukli zastore. A onda, u zamraenoj sobi, Reiko i ja pali smo jedno
drugom u zagrljaj kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Skinuo sam joj bluzu i hlae,
a onda i donje rublje.
Imala sam udan ivot rekla je Reiko ali nikad nisam mislila da e mi gaice
skidati mukarac devetnaest godina mladi od mene.
Hoe ih radije sama svui?
Ne, samo daj. Ali nemoj da te okiraju sve moje bore.
Volim tvoje bore.
Rasplakat e me proaptala je.
Posvuda sam je izljubio, posebno pazei da jezikom prijeem preko svih naboranih
mjesta. Imala je grudi kao curica. Milovao sam ih i grickao bradavice zubima, a onda sam
zavukao prst u njenu toplu, vlanu rodnicu i poeo ga pomicati.
Krivo mjesto, Vatanabe proaptala mi je Reiko u uho. To je samo bora.
Ne mogu vjerovati da se u ovakvom asu ali!
Oprosti rekla je. Bojim se. Nisam ovo radila godinama. Osjeam se kao
sedamnaestogodinja curica: dola sam deku u njegovu sobu, i odjednom sam gola.
Da ti pravo kaem, i ja se osjeam kao da nasrem na sedamnaestogodinju curicu.
Drei prst u njenoj "bori", pomicao sam joj usnice uz vrat sve do uha i prstima drao
bradavicu. Kad joj se disanje pojaalo i grlo poelo podrhtavati, rairio sam njene duge
vitke noge i lagano uao u nju.
Pazit e da ne zatrudnim, zar ne? Vodi brigu? promr-mljala mi je Reiko u uho.
Bilo bi mi strano neugodno da u ovim godinama zatrudnim.
Bez brige rekao sam. Samo se opusti.
Kad sam uao do kraja, zadrhtala je i ispustila uzdah. Gladei je po leima micao sam se
u njoj, a onda najednom, bez upozorenja, svrio. Bila je to silovita, nezadriva
ejakulacija. Grevito sam je stisnuo dok je moja sperma ritmino brizgala u njezinu
toplinu.
Oprosti rekao sam. Nisam se mogao zaustaviti.
Ne budi smijean rekla je Reiko, pljesnuvi me po kriima. Za to se ne mora
brinuti. Zar ti je to uvijek na pameti kad to
radi s curama?
Da, uglavnom.
E pa sa mnom ne mora na to misliti. Zaboravi. Samo se prepusti, koliko god hoe.
Je li bilo dobro?
Fantastino. Zato se i nisam mogao suzdrati.
Nije vrijeme za suzdravanje. U redu je. I meni je bilo divno.
Zna, Reiko rekao sam.
to?
Trebala bi opet nai ljubavnika. Sjajna si. Ovo je strana teta.
Pa, razmislit u rekla je. Ali pitam se imaju li u Asahi-kavi ljudi ljubavnike i
tako to.
Kad mi se nakon nekoliko minuta opet digao, uao sam u nju. Reiko je zadrala dah i
izvila se ispod mene. Micao sam se polako i bez rijei, grlio je, i razgovarali smo. Bilo je
divno tako razgovarati. Ako bih rekao neto duhovito to ju je nasmijalo, njezini drhtaji
kroz penis su preli na mene. Dugo smo se tako grlili.
O, ovo je divno rekla je Reiko.

 Nije ni micanje loe rekao sam.

Hajde. Pokuaj.
Podigao sam joj bokove i uao to sam dublje mogao, a onda
sam stao uivati u osjeaju kruenja sve dok naposljetku, kad sam se do kraja nauivao,
nisam svrio.
Sve u svemu te smo noi etiri puta zdruili tijela. Na kraju svakog puta Reiko mi je
leala u naruju, blago uzdrhtala, sklopljenih oiju, i duboko uzdisala.
Nikad vie ovo ne moram raditi rekla je Reiko do kraja ivota. O, molim te,
Vatanabe, reci da je istina. Reci da se sada mogu opustiti jer sam ovo radila dovoljno za
cijeli ivot.
To ti nitko ne moe kazati rekao sam. Ne moemo znati.
Pokuao sam uvjeriti Reiko da bi putovanje zrakoplovom bilo bre i lake, ali ona je
insistirala da u Asahikavu poe vlakom.
Volim trajekt do Hokaida. I nemam elju letjeti zrakom rekla je. Otpratio sam je
na postaju Ueno. Nosila je gitaru, a ja
njezin koveg. Sjeli smo na klupu na peronu da priekamo vlak. Reiko je na sebi imala
isti sako od tvida i bijele hlae koje je nosila kad je stigla u Tokio.
Zbilja misli da Asahikava nije tako loa? pitala je.
Lijep je to grad. Ubrzo u te doi posjetiti.
Zbilja?
Kimnuo sam. I pisat u ti.
Oboavam tvoja pisma. Naoko je spalila sva ona koja si joj poslao. A bila su tako
dobra!
Pisma su samo listovi papira rekao sam. Spali li ih, ono to je u tvom srcu
ostaje; zadri li ih, ono to nestaje nestat e.
Zna, Vatanabe, zapravo se bojim sama ii u Asahikavu. Zato mi svakako pii. Kad
god itam tvoja pisma, osjeam da si sa mnom.
Ako to eli, stalno u ti pisati. Ali ne brini se. Poznajem ja tebe: dobro e ti biti
kamo god da ode.
I jo neto. Imam dojam da je u meni neto zapelo. Da ne umiljam?
Samo blijedo sjeanje rekao sam i nasmijeio se. I Reiko se nasmijeila.
Ne zaboravi na mene rekla je.
Neu te zaboraviti rekao sam. Nikad.
Moda se vie nikad neemo vidjeti, ali kamo god da odem, uvijek u pamtiti tebe i
Naoko.
Vidio sam da plae. Prije nego to sam shvatio to inim, ve sam je stao ljubiti. Drugi
ljudi na peronu zurili su u nas, ali to mi vie nije bilo vano. Bili smo ivi, ona i ja. I
samo smo morali misliti na to kako emo nastaviti ivjeti.
Budi sretan rekla mi je Reiko dok se ukrcavala na vlak. Savjetovala sam ti sve
to sam mogla. Vie ti nemam to rei.
Samo da bude sretan. Uzmi moj dio sree i Naokin, i spoji ih u jedno za sebe.
Uhvatili smo se za ruke, a onda se rastali.
Telefonirao sam Midori.
Moram razgovarati s tobom rekao sam. Imam milijun stvari o kojima moram s
tobom razgovarati. Milijun stvari o kojima moramo razgovarati. Na ovom svijetu elim
samo tebe. elim te vidjeti pa da razgovaramo. elim da ponemo ispoetka.

Midori mi je uzvratila dugom, dugom tiinom - tiinom nalik na sve magliaste kie
svijeta koje padaju na sve netom pokoene livade svijeta. ela pritisnutog o staklo,
sklopio sam oi i ekao. Napokon je tiinu prekinuo Midorin tihi glas Gdje si sada?
Gdje sam sada?
vrsto epavi slualicu, podigao sam glavu i okrenuo se da vidim to se nalazi izvan
telefonske govornice. Gdje sam? Nisam imao pojma. Ni najblaeg pojma. Gdje je ovo?
Pred oima su mi promicali samo bezbrojni obrisi ljudi koji su odlazili u nita. I opet sam
iznova stao zazivati Midori iz samog sredita ovoga mjesta zakopana u nitavilu.

Prevoditeljiine napomene!
1. Prema konvenciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, naslovi glazbenih brojeva ostavljeni
su u izvorniku, osim u sluaju skladbe koja je i naslov knjige, te ope prihvaenih
prijevodnih ekvivalenata.
2. Kamen je tipino japansko jelo, rezanci obino poslueni u juhi s mesom ili
povrem.
3. Honda je 1967. godine lansirala N-360, svoj prvi mini-auto, duljine samo 3 m. Ovaj
model ubrzo je osvojio trite i postao kultni statusni simbol medu mladima.
4. Tzv. bullet train (vlak-metak) jest superbrzi japanski putniki vlak.
5. Japanski knjievnici. Kenzaburo Oe (r. 1935) u svojim se romanima bavi uglavnom
odnosom mita, povijesti i suvremenog japanskog drutva; dobitnik Nobelove nagrade za
knjievnost 1994-(najpoznatije djelo Tihi pla). Jukio Miima (Yukio Mishima) (192570) pie o srazu tradicionalnih japanskih vrednota i duhovnog siromatva dananjice;
zavrio ivot harakirijem.
6. Riine kuglice (moi) tradicionalno su jelo koje Japanci jedu za Novu godinu, obino
u miso juhi, ali i kao dodatak drugim jelima. Toan postupak izrade propisan je
tradicijom, a prave se od posebne vrste rie i vrlo su ljepljive, te se svake godine nakon
novogodinjeg slavlja u medijima pojavljuje podatak o tome koliko se ljudi zaguilo jedui
taj specijalitet.
7. Osamu Dazai (1909-48.) japanski knjievnik (najpoznatiji roman Sunce na zalazu);
nekoliko se puta pokuavao ubiti, da bi na kraju i uspio poinivi dvostruko
samoubojstvo zajedno s ljubavnicom.
8. Obred aja tradicionalni je japanski ritual koji simbolizira slogu, mir, istou i
potovanje prema gostu. Obred aja odrava se u prostoriji koja slui samo za tu prigodu,
a svaki pozvani gost (obino ih je etiri) ima u tom ritualu svoju ulogu. Sastoji se od
tono utvrenih etapa i moe trajati do etiri sata, a osim nekoliko vrsta aja slui se i
bogat obrok od tradicijom propisanih jela, od kojih svako ima svoju simboliku.
9. Zeleni obad je kultna kriminalistika televizijska serija prikazivana 1966-7., slavna
prvenstveno zbog borilakih sekvenci u kojima nastupa Bruce Lee kao Kato, vjerni
pratitelj glavnog junaka.
10. Kinokunija je najvei lanac knjiara u Japanu.
11. Sveuilite Keio najstarije je japansko sveuilite, osnovano 1858. g., a od njega je
prestinije tek dravno Tokijsko sveuilite.
12. Ajumi Iida (Ayumi Ishida) je japanska pjevaica koja je 1968. objavila jedan od
najpopularnijih japanskih evergrina Blue Light Yokohama.
13. Tempura je tradicionalno japansko jelo od komadia morskih plodova, povra i
voa pohanih u dubokom ulju.
pri14. Dunsai je biljka iz porodice lopoa koja se u Japanu rabi za pravu raznih jela; jaja
daimaki japansko je jelo slino rolanom zapeenom omletu.
15. Daikon rotkvice su divovske japanske rotkvice oblika nalik na veliku mrkvu (duge
20-35 cm> promjera do 10 cm), blagog okusa i bijele boje, neizostavni sastojak mnogih
japanskih jela.

16. Izu je poluotok zapadno od Tokija, rekreacijsko sredite poznato po mineralnim

vrelima.
17. Ferdinand Beyer (1803-63) autor je prve poetnice za uenike glasovira. Njegova
tradicionalna metoda, premda zastarjela, i danas je najpopularnija u Japanu, zemlji
napredne tehnologije, gdje je uenje glasovira dobilo maha 1950-ih kao metoda
mentalnog oporavka od ratnih strahota.
18. Wilhelm Backhaus (1884-1969), njemaki pijanist i Karl Bohm (1894-1981)
austrijski dirigent.
19. Dopunske kole (japanski duku) specijalizirane su ustanove koje pomau
uenicima da se pripreme za polaganje prijamnih i drugih ispita, ali i da bolje svladaju
neke predmete. U Japanu i drugim istonoazijskim zemljama ovakva mrea dopunskih
kola toliko je razgranata da one praktiki tvore paralelni obrazovni sustav.
20. Umeboi je ukiseljena japanska marelica, tradicionalni japanski specijalitet koji se
esto jede s riom te takvo jelo podsjea na japansku zastavu (crveni krug na bijelom
polju), a stavlja se i u sredinu riine kuglice. Nori su listovi morskih algi koji se obino
omataju oko riinih kuglica, ali rabe se i u mnogim drugim jelima.
21. Charles Jourdan, slavni francuski proizvoa cipela, sinonim za luksuz. Njegove
cipele nosila je izmeu ostaloga i Brigitte Bardot, a proslavio se po tome to je svaka
njegova kolekcija cipela imala ogranien broj modela, ali svi su se oni proizvodili u
preko dvadeset boja i svim veliinama, te tri irine.
22. Miso juha je tradicionalna japanska slatkasto-slana juha iji su glavni sastojci riba,
morske alge i soja. Sadri aktivne mikroorganizme i dio je tradicionalnog japanskog
doruka, a obino se slui u lakiranim zdjelicama s poklopcem i pije se izravno iz zdjele.
23. Japanski bento, ili ruak iz kutije, tradicionalni je obrok koji se jede izvan kue, a
svaka japanska domaica posebno se dii
vjetinom spravljanja takve ukusne i za oko privlane porcije jela. Obino se sastoji od
rie, ribe ili mesa i komada ukiseljenog ili kuhanog povra, a tradicionalno se pakira u
lakiranu kutiju. Takvi rukovi prodavali su se i na eljeznikim postajama, a u japanskim
kolama dugo nisu postojale menze pa je raskoan bento postao statusni simbol meu
uenicima.
24. Dana 1. rujna 1923. ravnicu Kanto pogodio je potres jaine 7,9 stupnjeva Richterove
ljestvice, koji je potpuno unitio grad Joko-hamu i okolicu. U njemu je ivot izgubilo oko
150.000 ljudi.
25. Izraz "a riddle wrapped up in an enigma" prvi je put upotrijebio Winston Churchill
1939. da njime oznai nemogunost predvianja ruskih postupaka, i otada je uao u
jezik.
26. Deanna Durbin (r. 1921.), kanadska glumica i pjevaica iz zlatnoga doba
Hollywooda. Premda najbolje plaena glumica svoga doba, u dobi od 28 godina zbog
udaje se povukla i otila ivjeti u Francusku.
27. Restorani u kojima se prodaju raznorazni specijaliteti od jegulja rasprostranjeni su u
Japanu.
28. Gljive matsutake vaan su sastojak tradicionalne japanske kuhinje, veoma skupe jer
se teko uzgajaju, a postoji i tradicija darivanja ovih gljiva koja se odrala ak i u
moderno doba meu japanskim poslovnim ljudima.
29. Georges Bataille (1897-1962.), francuski knjievnik i filozof; Boris Vian (1920-59.),
francuski romanopisac. Obojica su se bavila temama seksualnosti, nasilja i smrti.

30. Robert Casadesus (1899-1972.), francuski pijanist i skladatelj.

31. Terijaki je tradicionalni japanski nain pripremanja jela, pri kojemu se peeni ili
kuhani komadii mesa namau u slatkoj marinadi od sojina umaka, riina vina, sakea i
eera.
32. Tijekom proizvodnje tofua (sojinog sira) na povrini se skupljaju debele opne, koje se
skupljaju i sue, te rabe pri pripremi raznih jela.
33. Kju Sakamoto (1941-85.), japanski pjeva iji je najvei hit Sukiyaki Song 1963.
dospio na prvo mjesto amerike top-liste. Premda se u pjesmi ne govori o jelu sukijaki,
nego o autorovoj nesretnoj ljubavi, na Zapadu joj je nadjenuto takvo, "tipino japansko"
ime " radi lake pamtljivosti. Kju Sakamoto je poginuo u zrakoplovnoj nesrei.

O prevoditeljici
Maja Tanik roena je 1974. u Zagrebu, a djetinjstvo je provela u Novom Slankamenu
(Srijem), to ju je uvelike formiralo kulturalno i jezino. Diplomirala je engleski i
panjolski jezik i knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao mlai
asistent na Katedri za englesku knjievnost toga fakulteta. Dosad objavila sljedee
prijevode: romani Taxi Anne Davi - (Hena-com, Zagreb, 2002), Bijes Salmana
Rushdieja (Vukovi & Runji, Zagreb, 2002 Godinja nagrada Drutva hrvatskih
knjievnih prevodilaca za najbolji prijevod proze), Teko je nai dobra ovjeka Flannerv
O'Connor (AGM, Zagreb, 2003), Pouda Josephine Hart (Mirakul, Zagreb, 2003), Misli...
Davida Lodgea (Vukovi & Runji, Zagreb, 2004). Za Zagrebaku nakladu prevodi
integralnu strip-ediciju Harolda Fostera Princ Valiant. Na Treem programu Hrvatskoga
radija te u knjievnim asopisima objavila je prijevode niza fikcionalnih i nefikcional-nih
tekstova. Prevodi i za televiziju.