MATEMATIK

A
SEMINAR - SARAJEVO , 22. 01. 2009. GODINE

PRAENJE I VREDNOVANJE
ZNANJA UENIKA
METODE OCJENJIVANJA

Pri odreivanju nastavnih umijea

vana su tri elementa: ZNANJE,
ODLUIVANJE I RADNJE:
Oni doprinose uspjenoj nastavi i mogu se
saeti i opisati u sedam kategorija:

Planiranje i priprema: umijea potrebna

za odabir predvienih pedagokih ciljeva i
rezultata i naina kako ih najlake postii.

Izvedba nastavnog sata: umijea

potrebna za uspjeno ukljuivanje uenika u
uenje, osobito u odnosu na kakvou pouke.

Voenje i tok nastavnog sata: umijea

potrebna za organizaciju aktivnosti za
vrijeme nastave kojima se odrava uenika
panja, zanimanje i sudjelovanje.

Razredni ugoaj: umijea potrebna da bi se

razvili i odrali motivacija i pozitivni ueniki
odnos prema nastavi.
Disciplina: umijea potrebna da se odri rad te
da se rijee problemi uenikog neposluha.
Ocjenjivanje uenikog napretka: umijea
potrebna da se ocijeni ueniki napredak, a koja
ukljuuju formativno (pomae uenikovom
razvitku) i sumativno (evidentira postignua)
ocjenjivanje.
Osvrt i ocjena vlastitog rada: umijea
potrebna da se prosuuje o vlastitoj nastavi kako
bi se poboljala.

OCJENJIVANJE UENIKOG NAPRETKA

ocjenjivanje uenikovog rada u toku i poslije

nastave je temeljito, konstruktivno i
pravodobno
cilj povratnih informacija o ocjenama nije
samo ispraviti i ukazati na probleme, nego i
potaknuti uenika da se trudi i da ne izgubi
samopouzdanje, a to ukljuuje komentare o
uenikom radu, pomo ili rad s pojedinim
uenicima
primjenjuju se razni naini ocjenjivanja,
formativni i sumativni
postoje razne vrste evidencije o napretku

uenicima se prua prilika da sami ocjenjuju

svoj rad i napredak
ocjenjivanje uenikog rada slui tome da se
odredi koja su to problematina podruja,
koliko je poduavanje bilo uspjeno i je li
uspostavljen vrst temelj za daljni napredak
ocjenjivanje se sastoji od umijea uenja i
poduavanja te postupaka kojima se uenici
slue da bi napredovali.

OCJENJIVANJE JE POVEZANO SA OSVRTOM I

PROCJENOM VLASTITOG RADA

nastavni satovi se evaluiraju zbog budueg

planiranja i rada
nastavnik redovno razmilja o svom radu kako
bi uoio podruja koja valja poboljati
o svom sadanjem radu nastavnici razmiljaju i
prosuuju na razne naine
nastavnik redovno kritiki razmilja o tome bi li
se njegovo vrijeme i trud mogli bolje iskoristiti
nastavnik redovno kritiki razmilja o
postupcima i tehnikama kojima se bori protiv
stresa

SVRHE OCJENJIVANJA
Ocjenjivanje je svaka aktivnost kojom se
vrednuje uenikov uspjeh. Kakva je svrha
ocjenjivanja?
Najee svrhe su:

Osigurati nastavnicima povratne

informacije o uenikom napretku.

Uenicima osigurati pedagoke povratne

informacije.
Ocjenjivanje omoguuje uenicima da usporede
svoj uspjeh s oekivanim standardom.

Motivirati uenike.
Ocjenivake aktivnosti mogu biti poticaj
uenicima da dobro organiziraju svoj rad. Poticaj
se moe uglavnom temeljiti na unutranjoj
motivaciji, vanjskoj motivaciji ili na obje.

Osigurati evidenciju napretka.

Redovno ocjenjivanje omoguuje vam da
pismeno pratite ueniki napredak kroz due
razdoblje.
Posluiti kao izraz sadanjih postignua.
Moe posluiti da se odredi standard postignutog
uspjeha uenika u odreenom trenutku.
Ocijeniti ueniku spremnost za budue
uenje.
Ocjenjivanje moe posluiti kao znak jesu li
uenici spremni za odreeni tip uenja.

OPASNOSTI OCJENJIVANJA

Prva i najvanija opasnost je da se uenici

koji iz povratnih informacija o vlastitom
napretku zakljue da zaostaju za svojim
kolegama. Zbog toga se mogu razoarati i
otuiti od kole.
Druga je opasnost da postupci za ocjenjivanje
uenikog napretka mogu oduzeti previe
vremena i energije koju bi bolje mogli utroiti
na druge aktivnosti.
Trea je opasnost da nastavnici i uenici
mogu veu panju obratiti dobrim uenicima.

VRSTE OCJENJIVANJA

Kao posljedica raznovrsnih ocjenjivakih

aktivnosti koje se koriste u kolama, najee se
spominju najvaniji pojmovi:
Formativno ocjenjivanje. Ocjenjivanje kojemu
je cilj poboljati uspjeno uenje uenika. To se
moe postii da se uenicima pomogne
povratnom informacijom ili da nastavnici dobiju
povratne obavijesti koje e im omoguiti da
ubudue djelotvornije zadovolje uenikove
pedagoke potrebe. Takvo ocjenjivanje je
usmjereno na pronalaenje greaka, potekoa ili
manjkavosti u uenikom radu i prua savjete
kako bi se rad u budunosti poboljao.
Sumativno ocjenjivanje. Ocjenjivanje koje
odreuje standard postignua dostignut u
odreenom trenutku, a najee se vri na kraju
obrazovnog razdoblja (polugodita ili godine).

Normativno ocjenjivanje. Uenikov uspjeh se mjeri

u usporedbi s uspjehom drugih uenika. Naprimjer, ako
se ocjenom odlian oznaava razina znanja koju
postie najboljih deset posto uenika, to bi znailo da
e, bez obzira na uenike rezultate, najboljih deset
posto uvijek dobiti ocjenu odlian.
Ocjenjivanje na temelju mjerila. Uenikov se
uspjeh ocjenjuje na temelju toga je li zadovoljan
odreeni opis postignua (mjerilo). To znai da e svi
uenici koji su zadovoljili to mjerilo biti ocijenjeni
pripadajuom ocjenom, bez obzira na uspjeh drugih
uenika. Tipini primjeri su stupnjevani testovi iz
matematike i jezika.
Dijagnostiko ocjenjivanje. Ono se preklapa s
formativnim ocjenjivanjem, ali precizno odreuje
potekoe u uenju, ili probleme. Odreenim testovima
mogu se odrediti pojedine potrebe i povezati s
posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
Interno ocjenjivanje. Ocjenjivake aktivnosti koje je
osmislio i proveo nastavnik kao dio njegovog
nastavnog rada.

Eksterno ocjenjivanje. Ocjenjivake aktivnosti koje

su osmislili ispitivai izvan kole, iako ih esto izvode
sami nastavnici, ali ih vanjski ocjenjivai
provjeravaju na temelju nasuminih uzoraka.

Neformalno ocjenjivanje. Ocjenjivanje utemeljeno

na praenju rada u razredu.

Formalno ocjenjivanje. Ocjenjivanje koje se

unaprijed najavi. To prua uenicima priliku da
ponove gradivo i da se pripreme za ocjenjivanje.

Trajno ocjenjivanje. Zavrna se ocjena temelji na

standardu postignua u raznim oblicima ocjenjivanja
tokom dueg razdoblja.

Jednokratno ocjenjivanje. Zavrna se ocjena

temelji na standardu postignua iskljuivo na kraju.

Objektivno ocjenjivanje. Ocjenjivanje s visokim

stupnjem podudarnosti ocjena razliitih
ocjenjivaa. Najbolji su primjeri toga testovi
viestrukog izbora.

Ocjenjivanje postupaka. Ocjenjivanje aktivnosti

kojim se ocjenjuju temelji na neposrednom
promatranju rada uenika.

Ocjenjivanje na temelju zavrnog proizvoda.

Ocjenjivanje utemeljeno npr. pismenom radu,
projektu, crteu ili ispitnom materijalu, koji se
predaju sa svrhom da ih se ocijeni.

Tipovi ocjenjivanja najee dolaze

u kontrastivnim parovima:

FORMATIVNO - SUMATIVNI
UTEMELJENIM NA NORMAMA MJERILIMA
UNUTARNJI - VANJSKI
NESLUBENI - SLUBENI
TRAJNI - JEDNOKRATNI
OCJENJIVANJE POSTUPKA - OCJENJIVANJE
ZAVRNOG PROIZVODA.

NEGATIVNA OBILJEJA POSTOJEIH

OCJENJIVAKIH POSTUPAKA:

prenaglaenost normativnih postupaka, pa su uenici

kojima je rad u koli teak osueni na niske ocjene

prenaglaenost sumativnog ocjenjivanja, pa pismeni

izvjetaji ne pomau uenicima da shvate kakve
probleme imaju i kako ih mogu rijeiti

prenaglaenost kognitivnog, na sadraj usmjerenog

kolskog kurikuluma, koji ne priznaje druge vrste
postignua

uenici su pasivni primatelji ocjenjivakih postupaka na

koje malo utjeu i ne znaju koja se mjerila primjenjuju

pojedina postignua i problemi su skriveni, to

umanjuje informacijski sadraj sumativne izjave.

ZAKLJUAK:

MNOGI AUTORI ZA POBOLJANJE

OCJENJIVAKIH POSTUPAKA NAVODE:

VIE FORMATIVNOG OCJENJIVANJA

OCIJENITI VIE ASPEKATA POSTIGNUA
BOLJA ODREENOST PEDAGOKIH
CILJEVA
INDIVIDUALIZIRANIJA BRZINA UENJA
UKLJUIVANJE UENIKA KAO PARTNERA
U OCJENJIVANJE

MJESTO I ULOGA
TESTA ZNANJA U
KOLSKOJ PRAKSI

Subjektivno i objektivno
provjeravanje u koli

Provjeravanje je sistematsko prikupljanje

podataka o tome kako se uenici pribliavaju
eljenim postignuima, odnosno odgojno obrazovnim ciljevima. U kolskoj praksi vri se
subjektivno i objektivno provjeravanje.
Subjektivnim provjeravanjem u koli uitelj se
slui kada utvruje postignua uenika na
osnovu svog linog utiska i na osnovu kriterija
kojeg je sam postavio. Pod utjecajem je znaaja
kojeg pridaje predmetu, njegovog
temperamenta te strunog i opeg ivotnog
iskustva. Subjektivne forme provjeravanja su:
usmeno i pismeno provjeravanje.
Objektivnim provjeravanjem nastoji se iskljuiti
subjektivni faktor linosti uitelja.

Usmeno provjeravanje

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Usmeno provjeravanje je vrlo nepouzdano za

donoenje konane odluke. Meutim, moe
pruiti prvu dijagnostiku orijentaciju o
ueniku i potai diskusiju u razredu.
Nedostaci:
sva pitanja nemaju podjednaku vrijednost;
neefikasno je;
omoguava intervenciju i favoriziranje;
zahtijeva previe vremena;
ne ostavlja nikakav objektivan trag
uenikovog
odgovora;
ne postoji mogunost kontroliranja teine
pitanja.

Pismeno provjeravanje

1.
2.
3.
4.

1.
2.
3.

Pismeno provjeravanje je vrlo priznat vid provjere

znanja u koli. Uitelj sam konstruira pitanja koja se
odnose na nastavno gradivo. Moe se koristiti u svakom
nastavnom predmetu uz potivanje izvjesnih pravila:
namjena rada treba biti jasna uitelju i ueniku
sadraj pismenog rada treba da zavisi od njegove
namjene;
treba biti adekvatan ciljevima nastave i mogunostima
uenika;
pitanja moraju biti konkretna i jasna.
Nedostaci:
obuhvaaju samo mali dio gradiva;
iziskuju mnogo vremena za pregled;
prisutnost subjektivnih faktora u ocjenjivanju
(raspoloenje uitelja, rukopis, urednost, stil itd).

Objektivno mjerenje - test

1.
2.
3.
4.

1.
2.
3.
4.

Test predstavlja niz nastavnih situacija na koje uenik treba

da reagira na jedan odreeni nain da bi ih uspjeno rijeio.
Prednosti upotrebe testa:
njime se moe vrlo pouzdano i detaljno utvrditi ishod nastave.
iskljuena je lina jednadba ocjenjivaa.
bodovanje je brzo i automatizirano.
uenici ne mogu maskirati svoje znanje
Nedostaci :
zanemareno je opirnije izlaganje
ogranienost na injenino znanje
potekoe u konstruiranju
mogunost pogaanja odgovora.

Tipovi kolskih testova

1.
2.

1.
2.
3.

Kod izrazito kolskih testova razlikuju se

testovi prema sadraju i prema namjeni.
Prema sadraju dijele se na:
testove brzine
testove snage
Prema namjeni dijele se na:
inventarni
dijagnostiki
prognostiki

Test znanja

1.

2.

3.

Test znanja je test kojim se mjere postignuti

rezultati u uenju i vjebanju.
Dijele se na:
testove znanja u uem smislu - testovi kojima
se ispituje poznavanje samih injenica
(matematikih formula, gramatikih pravila itd.)
testove sposobnosti primjene znanja - ispituju
sposobnost primjene nauenih naunih
injenica.
testove postignutog nivoa znanja vrijeme
rjeavanje nije ogranieno.

Planiranje izrade testa znanja

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

Osnovni elementi za izradu testa znanja su:

odreivanje cilja koji se eli postii primjenom
testa znanja;
odreivanje sadraja testa
odreivanje teine zadataka
izbor tipa zadataka
izrada zadataka
nizanje zadataka u odreeni poredak
predvianje obrade testa
vrednovanje zadataka
izvjesna korekcija
badarenje testa
sastavljanje konane forme testa

1. Odreivanje cilja
Ono to se eli utvrditi testom znanja mora biti
jasno definirano, jer od postavljenih ciljeva
zavisi koje e se nastavne oblasti uzeti u obzir.
Nastavne oblasti (osnovne aritmetike operacije)
Vidovi ponaanja:
1.
Uoavanje veza izmeu sabiranja i mnoenja
2.
Uoavanje veza izmeu oduzimanja i dijeljenja
3.
Rjeavanje zadataka u kojima ima vie od jedne
aritmetike operacije

2. Sadraj testa

Prvi aspekt ovog elementa zahtijeva da se

utvrdi individualni zadatak testa, odnosno
odredi predmet koji e se ispitivati i unutar
njega ue nastavne oblasti, dok drugi
aspekt zahtijeva da se stalno vodi rauna
o vidovima ponaanja - obrazovnim
ciljevima. Vidovi ponaanja koji se
smatraju znaajnijim biti e zastupljeni u
veem broju pitanja. Test treba da sadri i
po nekoliko lakih i teih zadataka.

Matematika
Nastavna oblast
Broj zadatak
1.
Skup realnih brojeva
3
2.
Pitagorina teorema
4
3.
Proporcionalnost
3
4.
Cijeli racionalni izrazi
6
Obrazovni ciljevi:
1.
pamenje i reprodukcija osnovnih pojmova,
termina, pravila i principa.
2.
razumijevanje i interpretacija nauenog
gradiva.
3.
praktina primjena znanja

3. Odreivanje duine testa

Broj zadataka u konanoj verziji testa znanja

ovisi od postavljenih ciljeva i statistikih
karakteristika zadataka, koji se dobiju nakon
badarenja testa.
Ukoliko su zadaci testa po prirodi homogeni,
odnosno vrednuju jedan vid ponaanja,
njihov broj moe biti manji nego kod
heterogenih sadraja kada se vrednuje vie
nastavnih oblasti i oblika ponaanja.

Broj zadataka zavisi i od trajanja ispitivanja.

4. Odreivanje teine zadataka

Teina zadataka ovisi od predvienih

ciljeva ispitivanja.
Ukoliko se eli utvrditi da li su uenici
savladali neke kauzalne odnose zadaci
e biti tei.
Idealna teina strukture testa je ona u
kojoj je veina zadataka srednje teine,
tj. na koje ispravno odgovara 50%
uenika.

5. Odreivanje tipova zadataka

Prilikom odreivanja tipa

zadataka u testu uzima se u obzir
eljeni stupanj objektivnosti,
sadraj testa i nain obrade
materijala.
Ne preporuuje se da test sadri
vie od 3 do 4 tipa zadataka.

5.1. Klasifikacija tipova

zadataka

1.
2.
3.
4.
5.
6.

Pitanja u testu dijele se na testove

objektivnog tipa:
alternativni izbor
viestruki izbor
pridavanje
prisjeanje i dopunjavanje
sreivanje
kombinirani zadaci i esej zadaci

5.1.1 Alternativni izbor

Kod pitanja ove vrste uenik se izjanjava da li je dana
tvrdnja ispravna ili pogrena, ili odgovara sa DA ili NE.
npr. Prava je jednoznano odreena sa dvije take?
DA NE (zaokrui pravilan odgovor)

PREDNOSTI: uenici ih lako shvate, mogu se primijeniti na

razliite sadraje, potiu motivaciju i interes kod
uenika, pogodni su za provjeravanje poznavanje
injenica i lako i brzo se ocjenjuju
NEDOSTACI: imaju niu vrijednost za mjerenje znanja, niska
osjetljivost, velika mogunost pogaanja odgovora.

5.1.2 Viestruki izbor

Ovaj tip zadataka visoko je objektivan i pouzdan. Od
ponuenih odgovora samo je jedan ispravan, a ostali
su pogreni. Ova pitanja potiu uenika na
razmiljanje.
npr. Kvadrat je :
1.
geometrijsko tijelo
2.
paralelogram
3.
kocka

PREDNOSTI: koristan je za mjerenje razumijevanja i

rasuivanja sadraja, angairaju vie misaone
procese, ocjenjivanje je objektivno i brzo, faktor
pogaanja je nizak i mogu se obraivati raunarski.
NEDOSTACI: uenici niih razreda teko razumiju uputu.

5.1.3. Pridruivanje
U ovoj grupi zadataka dane su dvije do tri grupe rijei
koje se najee dovode u vezu, odnosno svaka rije iz
jedne grupe je u vezi sa nekom rijei iz druge grupe.
npr. Svakom geometrijskom liku iz skupa A pridrui njegovu osobinu iz skupa B.

A
Pravougaonik
Romb
Trapez

B
dvije naspramne stranice
paralelne i razliite
jednake dijagonale
dijagonale se sijeku pod
pravim uglom

PREDNOSTI: pogodan je mjerenje sposobnosti uvianja odnosa, brzo

i lako objektivno ocjenjivanje, ekonomini su i pogodni za
raunarsku obradu.
NEDOSTACI: potekoe konstruiranja

5.1.4. Prosto prisjeanje i

dopunjavanje

Zasniva se na dopunjavanju zapoetog

niza. Zovu se i zadacima kratkog odgovora.

npr.
Pitagorina teorema vrijedi samo za ______ trougao .
PREDNOSTI: visoka valjanost i pouzdanost, mogunost
pogaanja je minimalna i razvija navike temeljitog i tanog
uenja.
NEDOSTACI: vrlo niska objektivnost, ocjenjivanje traje due,
meu odgovorima je i polovinih koje je teko ocijeniti i
ocjenjivanje traje due.

5.1.5. Sreivanje
Ovi zadaci pogodni su za ispitivanje vremenskog
redoslijeda, kauzalne povezanosti, redoslijeda
nekih postupka i sreivanje injenica u nekom
odreenom kriteriju.
Npr. Oznai brojevima od 1 do 4 redoslijed po kome se vri geometrijska
konstrukcija.
-

dokaz
analiza
diskusija
konstrukcija

PREDNOSTI: pogodan je za ispitivanje sposobnosti logikog

miljenja i sreivanje injenica po odreenom kriteriju.
NEDOSTACI: zahtijevaju puno vremena i teko ih je konstruirati.

5.1.6 Kombinirani zadaci

U pojedinim nastavnim sadrajima

postoje takvi sadraji i ciljevi
obrazovanja koji se najuspjenije mogu
ispitati kombiniranim zadacima.

6. Planiranje izrade zadataka u

testu

1.
2.

3.

Da bi svaki zadatak bio valjan,

korisno je razmotriti sljedea pitanja:
Da li se ovim zadatkom moe postii
ono to se eli?
Da li e on pruiti adekvatnu
informaciju o tome kako je uenik
savladao nastavnu materiju?
Da li svaki zadatak pored ope upute
zahtijeva i neko dodatno objanjenje?

7. Redoslijed zadataka u testu

Ako su zadaci homogeni raspored

zadataka nije znaajan. Meutim, ako
su zadaci heterogeni preporuljivo je
da se ide od jednostavnijih ka teim.
Gradacija ne treba biti pravolinijska,
nakon to se daju jedan ili dva laka
zadatka, redoslijed ostalih treba
izmijeati.

8. Vrednovanje teine zadataka

Neophodno je odrediti koliko e se

dobivati bodova za pojedine zadatke.
Najpodesniji nain vrednovanja je onaj
kada se svaki zadatak u testu vrednuje
jednim bodom.

9. Korektura

Ako se koriste zadaci objektivnog

tipa i poeljno je uzeti u obzir i
moguu korekturu zbog
mogunosti pogaanja odgovora.
Pri tome se broj ispravnih
odgovora oduzima od broja
neispravnih odgovora i dijeli sa
dva.

10. Probno ispitivanje testa

Nakon konstruiranja testa

neophodno je izvriti probno
ispitivanje i utvrditi: greke i
slabosti zadataka, nejasne upute,
indeks tekoe svakog zadatka,
diskriminativnu vrijednost
zadataka, pouzdanost i valjanost
testa itd.

HVALA NA PANJI