Trei hrvatsko-slovenski

slavistiki skup
***

Tretje hrvako-slovensko
slavistino sreanje
Opatija 7. i 8. travnja 2006.
Uredila

A P-S
Nakladnik: FFpress
Zbornik je objavljen u listopadu 2009. godine

SEPARAT
A P-S

Opis, propis i red rijei

8593

A P-S
Zagreb

Opis, propis i red rijei

Polazei od funkcionalistikih sintaktikih teorija u radu se prvo dovodi u pitanje
mogunost obuhvatnog jezikoslovnog opisa i doseg jezikoslovnog propisa na sintaktikoj razini. S toga se stajalita raspravlja o statusu reda rijei u reenici i/ili
iskazu kao sintaktiko-stilistikom problemu linearnoga ustrojstva. S tim se u vezi
pokazuje kako provjeru distribucijskih ogranienja vezanih uz uvrtavanje klitika u
linearno reenino ustrojstvo na sinkronijskoj razini u hrvatskom i slovenskom kao
bliskosrodnim jezicima s tzv. slobodnim redom rijei treba tretirati kao podlogu za
raspravu o neutralnosti i stilotvornosti pozicije klitika u navedenim jezicima.
Osnovna pitanja koja se pri tome postavljaju tiu se pravilnosti i dopustivosti specinih pozicija uvrtavanja klitika u linearnom reeninom ustrojstvu.
Izhajajo iz funkcijskoskladenjske teorije bo prispevek najprej osvetlil monost izrpnega jezikoslovnega opisa in delovanje jezikoslovnih pravil na skladenjski ravnini. Osrednje vpraanje bo status besednega reda v stavku in/ali izreku kot skladenjsko-stilistinega problema linearne zgradbe. V zvezi s tem se bo pokazalo, da moramo preverbo
distribucijskih omejitev, povezanih z uvranjem naslonk v linearno stavno zgradbo
na sinhroni ravni, v hrvaini in slovenini kot sorodnih jezikih s t. i. prostim besednim redom obravnavati kot osnovo za razpravo o nevtralnosti in stilotvornosti
mesta naslonk. Osnovna vpraanja, ki se pri tem zastavljajo, se nanaajo na pravilnost
in dopustnost specinih mest uvranja naslonk v linearni stavni zgradbi

1. Uvod
Da bih postavila okvir za izlaganje, rei u samo to da su termini navedeni u naslovu
odabrani s ciljem usmjeravanja panje na one sastavnice tumaenja statusa klitika
u suvremenim junoslavenskim jezicima koje mi se, to se dulje bavim tom temom,
ine tim vanijima.1 Bavei se redom rijei, a posebno pozicijom klitika u junoslavenskim jezicima, utvrdila sam da treba razjanjavati dvoje:
1

Ovaj se referat po tome na neki nain nastavlja na tekst Peti-Stanti 2003, ali jo i vie na tekstove objavljene u zbornicima posveenim prof. Pranjiu i Siliu, a u velikoj mjeri i na tekstove o
slovenskoj i hrvatskoj terminologiji Peti-Stanti 2006, 2007.

85

Trei hrvatsko-slovenski slavistiki skup / Tretje hrvako-slovensko slavistino sreanje

1. odnos izmeu gramatike (prije svega sintakse) i stilistike
2. odnos izmeu sustava i standarda.
Shvatimo li sintaksu kao znanstvenu disciplinu u okviru koje se tumae naela uvrtavanja strukturno-semantikih jedinica u reenino ustrojstvo, a stilistiku kao disciplinu u okviru koje se prouava doseg jezinostilskih jedinica, na samom poetku
treba postaviti logino pitanje o mjestu reda rijei i u jednoj i u drugoj disciplini.
Tvrdnja da je red rijei dio sintakse kojim su ureene zakonitosti linearnoga
slijeda u strukturi reeninoga ustrojstva na prvi se pogled moe uiniti samorazumljivom, no svatko tko je ikada koliko-toliko paljivo proitao bilo koju suvremenu
hrvatsku ili slovensku gramatiku zna da se red rijei redovito obrauje usputno,
na kraju sintakse ili ak izvan nje, kao dio jezikoslovnoga opisa za koji nije jasno
pripada li uope gramatici. Razlog je tomu, dakako, u injenici da red rijei, ili red
sintaktikih jedinica, kako god ga zvali, ne proizlazi jednoznano ni iz gramatikoga
ni iz obavijesnoga ustrojstva, premda mu je pravilnost s obzirom na prvo preduvjet,
a aktualizacija s obzirom na drugo komunikacijski ostvaraj.2

2. Opis i red
Vratimo li se terminima iz naslova, jasno je kako valjan i iscrpan opis, a ni uravnoteen propis, nije mogu bez uoavanja reda, to drugim rijeima znai bez analize
sustava. Time u se pozabaviti u nastavku, koristei se pritom pojedinim primjerima
iz obaju jezika.
Iscrpan opis reda rijei pretpostavlja uoavanje i opisivanje svih tipova meusobnih linearnih odnosa sintaktikih jedinica i svih tipova njihova pozicioniranja u
reenici. Kad je rije o tipovima meusobnih linearnih odnosa, misli se prije svega
na antepoziciju i postpoziciju, a kad je rije o pozicioniranju jedinica u reenici, misli
se na inicijalnu, medijalnu i nalnu poziciju.
Kako je po mom miljenju od svih pozicija na koje u slovenskom jeziku moe
biti uvrtena klitika i sa stajalita sintaktikoga opisa i sa stajalita mogunosti tumaenja stilske obiljeenosti najzanimljivija inicijalna pozicija (IP), upravo sam nju
odabrala za oprimjerenje opisa.3 Pri tome se posebno bavim dvama izdanjima gra2

86

Da ne bih ponavljala ono o emu sam ve govorila i pisala, rei u samo to kako je neupitno da
klitike imaju svoje mjesto u iskazu (koje nije sasvim neovisno ni o mediju izricanja, tj. o pisanom
ili o govorenom iskazu) no da je jo uvijek otvoreno pitanje imaju li mjesto i u reenici kao gramatiko-semantikoj jedinici. O tome sam pisala u Peti-Stanti 2005, 2006, 2007a.
Rije je o poziciji koja jo uvijek nije dobro denirana u suvremenom slovenskom jeziku, tako da
je u svojim istraivanjima nastojim propitati. S kolegicom Jasnom Belc o tome sam na Drugom
kongresu Slavic Linguistic Society, koji je odran u Berlinu 22.-26.08.2007., odrala referat pod
naslovom Surface initial clitic placements in Slovene (and other South Slavic languages).

A P-S / Opis, propis, red rijei

matike slovenskoga jezika,4 zato to je rije o gramatici kojoj je iscrpan opis osnovni
zadatak, a upravo se opis inicijalne pozicije uvrtavanja klitika u ta dva izdanja bitno
razlikuje. Postavlja se pitanje, dakako, je li se u jeziku neto bitno promijenilo ili
se promijenio autorov stav o uvrtavanju klitika na tu poziciju. U izdanju iz 1982.
godine o tome se kae sljedee (Toporii 1982: 176):
Naslonke pa stojijo v slovenini lahko tudi isto na zaetku stavka (povedi). e Murko je navajal primere kot Se kralj Matja oenil je. krabec
je z tem v zvezi pisal, da sme stati naslonka isto na zaetku le tedaj, e je
naglaeni prvi stavni len, kateremu naslonka po pravilu sledi (ali kot je
omejeno, tudi vpraalni lenek ali veznika beseda), izpuen. Primere je
navajal take: Le hitro pojdi, je dale (za: (ker) je). Ptiar pravi: Aha! se je
e vjela (za: (senica) se je e). Te zebe?(za: (Ali) te ...)
S obzirom na to da Toporii prilikom oprimjerenja uope ne koristi primjere iz suvremenoga jezika, na osnovi onih koji su navedeni ne moe se zakljuiti vrijede li Murkove
teze i danas. Moda zbog toga, a moda i zbog kojeg drugog razloga, u posljednjem se
izdanju gramatike mogunost uvrtavanja klitike na IP opisuje posve drugaije, tako
da se uvelike ograniava uvrtavanje klitika na tu poziciju (Toporii 2004: 675-6):
Na zaetku povedi ali stavka stojijo proste naslonke le takrat, e sta pred
njimi izpuena veznika ali naglaena beseda (besedna zveza), za katerimi naslonke sicer lahko stojijo:
Si brala novo pesniko zbirko? (= A l i s i ...);
Le hitro pojdi, je dale (= pojdi, k e r je ...);
S e bo nadaljevalo (namre: t, berlo, lnek, razprva);
S e priporoamo (namre: Tudi za prihodnji...).
Sem gre za silo tudi Preernovo Je znala obljubit, j e znala odrei ... (namre Urka); ali pa moramo to imeti za umetno stavo.
Na osnovi navedenoga vidi se da Toporii uzima u obzir reenice u kojima dolazi do
elizije, no ne uvia kako to nije jedini tip reenica u kojima je mogue inicijalno uvrtavanje klitika u slovenskom jeziku. Da bi se u potpunosti razumjelo ogranienja o kojima
je rije, nije dovoljno samo nabrojati nekoliko reenica, nego treba uoiti tipove sintaktikih (ili sintaktiko-semantikih) konstrukcija u kojima je mogue klitiku uvrstiti
inicijalno i razluiti ih od onih u kojima to nije mogue uiniti. U tome se sastoji red.
S obzirom na to treba rei da ni u jednom ni u drugom izdanju gramatike nisu navedene reenice koje pripadaju sljedeim trima tipovima, a este su i u tekstovima i u
elektronskom korpusu suvremenog slovenskog jezika. Stoga navodim te tipove koje
sam uoila i kojima mislim da se treba baviti:
4

Toporii 1982. i Toporii 2004.

87

Trei hrvatsko-slovenski slavistiki skup / Tretje hrvako-slovensko slavistino sreanje

1. inverzija u zavisnosloenoj reenici
1.1 e kaj najde, mi sporoi!
2. uvrtavanje klitike neposredno iza upravnoga govora
1.2. Tvoje najbolj zanesljivo oroje je seveda tvoja pamet, me je poueval
estiti prior.
3. uvrtavanje klitike neposredno iza koordiniranoga veznika in
1.3. Tako mi je, kakor da so vsi odli in me pozabili tu nekje v podstreju.
1.4. In mi je zael pripovedovati o doloenem mojem obdobju.
Takve reenice vjerojatno nisu ni uoene ni opisane zato to klitike u njima nisu uvrtene apsolutno inicijalno pa pozicija njihova uvrtavanja nije prepoznata kao inicijalna,
nego je protumaena kao primjer netipinog uvrtavanja prema Wackernagelovu pravilu. Meutim, uvrtavanje klitika na IP potpuno se ograniava u jezicima podvrgnutim
dosljednoj primjeni toga pravila zato to je rije o intonacijskome ogranienju iz kojega
ono i proizlazi. Iz toga slijedi da je sagledavanje slovenskih primjera kao reenica u kojima je klitika uvrtena na IP mogue tek iz poredbene perspektive pa bismo kao opravdanje autoru moda mogli rei da stoga nije ni za oekivati da ih se prepozna kao IP u
slovenskome.5 S druge pak strane, jezikoslovna kompetencija pretpostavlja uoavanje
sustavnih, a ne samo na deskriptivnoj razini uoljivih elemenata, to ovaj svakako jest.
Uz to, u gramatici potpuno izostaje rasprava o tome je li rije o obinom, statistiki najeem, stilski neobiljeenom uvrtavanju klitika u taj tip reenica, ili bi
klitiku bilo mogue uvrstiti i na neko drugo mjesto, npr.
Brala sem novo pesniko zbirko?
Priporoam se.
Takve podatke smatram relevantnim podacima jezikoslovnoga opisa, pogotovo kad
je red rijei u pitanju.

3. Propis i red
Za razliku od opisa, propis se odnosi na procjenu i propisivanje onoga to se smatra
pravilnim u jeziku. Kad je rije o uvrtavanju klitika u reenino ustrojstvo, propis
se moe shvatiti kao popisivanje situacija u kojima se uvrtavaju klitike (za razliku
od onih situacija u kojima se uvrtavaju dugi oblici zamjenica i pomonih glagola),

88

Mogunost uvrtavanja klitika na IP u slovenskom u svim je sluajevima posljedica sintaktike

reformulacije Wackernagelova pravila.

A P-S / Opis, propis, red rijei

ali se moe shvatiti i kao odreivanje pravilnoga pozicioniranja klitika u linearnom
reeninom ustrojstvu.
S tim u vezi treba rei da tumaenje pozicije uvrtavanja klitika u reenino ustrojstvo, koliko god bilo malen segment ukupnoga opisa sintaktikoga ustrojstva nekoga
jezika, moe posluiti kao odlian test za detektiranje brojnih stavova o jeziku koji su
ugraeni u neku gramatiku, posebno kad to nije eksplicitno izreeno. Na pitanje zato
je to uope vano odgovaram sociolingvistikim argumentom - ne uoi li se da se prilikom opisa ne opisuje neutralna, nego da se propisuje poeljna struktura, proputa
se uvidjeti da je na djelu odreen tip jezine politike koji nije toliko uoljiv kao to su
nastojanja da se uredi leksik nekoga jezika (na primjer inzistiranje na purizmu), ali je
iznimno daleksean, zato to zadire u pitanja sustavnosti strukturnih jezinih obiljeja. Unato tumaenjima u nekim od suvremenih gramatika i jednoga i drugoga jezika,
u kojima se ba u vezi s klitikama kae kako se one uvrtavaju u reenicu mehaniki,
smatram da je red rijei u tim jezicima relativno slobodan te da je isto tako relativno
slobodna i pozicija klitika u njemu. Brojne varijacije u okviru te relativne slobode omoguuju stilsku ralanjenost, pri emu se klitike, unato nekim glasovima koji izriu
drugaije stavove, ne razlikuju bitno od ostalih, neklitinih jedinica.
Da bih pokazala ogranienja implicitnoga propisivanja, navodim primjer iz Sintakse hrvatskoga knjievnoga jezika iz kojega se vidi kako se istovremeno koriste i
strategije opisivanja i propisivanja. Da bi bilo potpuno jasno kako se uvrtavanju
klitika pristupa potpuno drugaije od onoga kako se pristupa opisivanju reda rijei
uope, navodim citat iz Katiieva sintaktikoga opisa (1996: 492):
Rijei se u reenicama redaju i premjetaju posebnim preoblikama. U hrvatskom knjievnom jeziku vlada u tom pogledu velika sloboda. Red rijei
je uglavnom slobodan i slui izraavanju stilskih tanina. Da bi se mogla
utvrditi stilska vrijednost i sluba pojedinih obrata u redu rijei, potrebno
je odrediti onaj poredak reeninih dijelova koji nije stilski nikako obiljeen i zato je neutralan.
Iz navedenoga se zakljuuje da postoji stilski neobiljeen red rijei, dakle onaj koji
je najei, koji ne nosi nikakve dodatne informacije vezane uz isticanje kojega reeninoga dijela, od kojega se onda moe odmaknuti i time redom rijei postii stilski
obiljeen izriaj, tj. stilsko isticanje.
im autor zapone govoriti o klitikama, tj. o rijeima bez vlastita naglaska, vidi
se da je njihova pozicija potpuno drugaija od one koja vrijedi za naglaene rijei. O
tome kae (Katii 1996: 495):
Od takva slobodna redanja izuzete su rijei bez vlastita naglaska (enklitike
i proklitike). Njihov je poloaj u reenici strogo i mehaniki odreen, pa
je zato uvijek i neobiljeen, jer se zna kakav e biti. Preoblike kojima se

89

Trei hrvatsko-slovenski slavistiki skup / Tretje hrvako-slovensko slavistino sreanje

enklitike smjetaju na svoje propisano mjesto djeluju iza primjene svake
druge preoblike, pa se enklitiki oblici pri svakom koraku u procesu preoblikovanja nau gdje im je mjesto.
Iz ovoga je citata pak vidljivo kako autor smatra da postoji propisano mjesto na
koje se uvrtavaju enklitike. Kad se prihvati teza o propisanom mjestu, onda nije
nikakav problem prihvatiti ni tezu da je poloaj klitika u reenici strogo i mehaniki odreen. Propisanim se mjestom, dakako, smatra druga pozicija u reenici,
o emu se od Wackernagelova teksta iz 1892. godine do danas moe nai brojne
radove, kako zastupnika sintaktikih, tako i prozodijskih teorija.
Ve s tim u vezi treba uoiti dva problema jedan proizlazi iz jezine, a drugi iz
jezikoslovne kompetencije.6 Naime, svatko tko poznaje suvremeni hrvatski knjievni jezik, pa svakako i Katii, zna da se klitike u njemu nalaze i na brojnim drugim
mjestima koje na povrinskoj razini nikako nije mogue protumaiti kao drugu
poziciju u reenici. Osim toga, jezikoslovac koji se bavi redom rijei, a osobito juni
slavist kojemu je na raspolaganju slovenska i hrvatska graa, mora se zapitati zato u
hrvatskom knjievnom jeziku jest mogue razdvajanje sintagme klitikom, dok to u
slovenskom jeziku nije te kako se u jednom, a kako u drugom jeziku razumije druga
pozicija o kojoj je rije. Katiiu je sve to jasno, no upravo se na tumaenju pozicije
tipine za hrvatski jezik, tj. mogunosti razdvajanja dijelova sintagme klitikom, vidi
da se odluuje za propis tamo gdje za njega nema nikakvoga opravdanja i tamo gdje
mu nije mjesto. U nastavku tvrdi ovako (Katii 1986: 495-6):
I kada je prva naglaena rije vrlo usko povezana s drugom, te kao jedinstvena sintagma stoje na istom mjestu u temeljnom gramatikom
ustrojstvu reenice, stavlja se enklitika iza prve. Time se niukoliko ne
slabi prisna sintaktika veza prve i druge naglaene rijei u reenici. [...]
Enklitiki oblici mogu ak rastaviti ime od prezimena, a da se veza meu
njima ni u emu ne okrnji. [...] Enklitiki oblici mogu rastaviti i dijelove
neodreenih zamjenica i priloga. [...] Razdvajanje enklitikom tako usko
povezanih izriaja, pri emu se, svakoj sintaktikoj strukturi unato,
do krajnosti strogo potuje temeljno pravilo o poloaju enklitik, nosi
stilska obiljeja pomna i dotjerana izraavanja. (istaknula A.P.S.)
Kao to se vidi, u tom se kratkom odlomku iznose normativni stavovi, premda se
nigdje izrijekom ne deklariraju kriteriji, zbog ega smatram da treba upozoriti na
probleme takvoga opisa. Iz teze o standardnosti nekoga jezika, pa onda i hrvatskoga,
kao o njegovoj ureenosti, doraenosti i ujednaenosti slijedi da se u normativnoj
gramatici propisuje ono to je doraeno i ujednaeno, zato to su upravo to zahtjevi
6

90

Razlikom izmeu prozodijskoga i sintaktikoga razumijevanja druge pozicije bavila sam se ve u

disertaciji, a onda i u brojnim radovima navedenima u bibliograji.

A P-S / Opis, propis, red rijei

koji se postavljaju pred knjievni ili standardni jezik. Iz toga slijedi da je, Katiievom terminologijom, razdvajanje usko povezanih izriaja koje nosi stilska obiljeja
pomna i dotjerana izraavanja stilski neobiljeena, normativno preporuljiva pozicija klitika u hrvatskom knjievnom jeziku. To postaje posebno jasno kad se proita
njegova tvrdnja (Katii 1996: 496) kako takvo odustajanje od toga da se usko
povezane sintagme rastave enklitikom nosi stislko obiljeje leernijega i prisnijega
izraavanja (istaknula A.P.S.).
Na osnovi svega navedenoga smatram, dakle, da bi, kad je o opisu i propisu rije,
trebalo govoriti o sljedeim problemima:
1. Kako je mogue odustati od pozicije klitika za koju se kae da je strogo
i mehaniki odreena? Strogo i mehaniki odreenim, naime, unutar jezine strukture drim samo ono o emu nema dvojbe, tako da se svaki
odmak od strogo i mehaniki odreenog smatra pogrekom, a ne stilskom
mogunou.
2. Kako je mogue obiljeje koje je toliko rijetko da ga se prije moe smatrati
iznimkom nego pravilom, kao to je rastavljanje sintagmi klitikom, proglasiti poeljnim obiljejem biranoga stila? injenica da je rije o rijetkom
obiljeju lako se dokazuje pretraivanjem svakoga elektronskoga korpusa
hrvatskoga jezika, ali i itanjem velike veine tekstova napisanih na tom
jeziku, pa ak i tekstova reprezentativnih autora koji se uzimaju kao uzor
u gramatikama.

4. Zakljuak
Na kraju ovoga kratkoga izlaganja elim istaknuti kako se ini da su dananji stavovi
o navedenim problemima, prije svega izneseni u gramatikama, bar dijelom posljedica suvremenih normativnih posezanja u strukturu jezika. To se osobito dobro vidi
usporede li se opisi i tumaenja veine suvremenih slovenskih i hrvatskih jezikoslovaca s tumaenjima njihovih prethodnika s poetka 20. stoljea (u slov. prije svega
Matija Murko i Anton Breznik, a u hrv. Tomo Mareti) od kojih se bitno razlikuju.
Jednostavnim se provjerama dokazuje kako su ograniavajui propisi, oni koji
se tiu prozodijskih obiljeja, stalni (klitika ne moe biti uvrtena na inicijalnu poziciju u hrvatskom niti se njome moe rastaviti sintagma u slovenskom) no naela
uvrtavanja na tono odreene pozicije nisu (npr. nije tona tvrdnja da se klitika u
hrvatskom uvijek nae na propisanoj poziciji, ve i zbog toga to ne postoji propisana pozicija). Posljedica takvoga mehanikoga pristupa klitikama i neutemeljenog
inzistiranja na odreivanju pravilnoga i nepravilnoga je da se proputa uoiti i protumaiti stilotvorne mogunosti koje se svakodnevno koriste u obama jezicima.

91

Trei hrvatsko-slovenski slavistiki skup / Tretje hrvako-slovensko slavistino sreanje

Stoga mislim da je jedna od osnovnih pretpostavki promiljanja reda rijei kao
sintaktikoga i stilistikoga problema postavljanje kriterija na osnovi kojih se moe
raspravljati o normiranju na toj razini jezikoslovne analize. Ti se kriteriji tiu prije
svega odreivanja reprezentativnosti i opsega grae koja bi trebala biti podlogom
svake ozbiljne analize, pri emu ostaju otvorena pitanja koji se korpus uzima u obzir
(npr. elektronski ili korpus tekstova najboljih pisaca ili varijeteti svih funkcionalnih stilova), ali i odreivanja statusa klitika u jeziku.
Poznata je injenica da se i u slovenskom i u hrvatskom klitike vrlo esto (bez
detaljne analize korpusa teko je rei da li i najee) uvrtavaju na drugu poziciju
u reenici. To je, dakle, ona pozicija, koju je mogue smatrati stilski neutralnom,
neobiljeenom pozicijom. Ono to, po mom miljenju, dovodi u pitanje pojam neutralnosti prilikom rasprave o redu rijei, jest injenica da ne mora svako uvrtavanje
na drugu poziciju biti stilski neutralno.
S tim je u vezi zanimljivo primijetiti da se u slovenskom i u hrvatskom, jezicima
koji su prvo genetski srodni, potom u neposrednom kontaktu, a zatim i tipoloki
bliski, bitno razlikuje i status klitinih jedinica i tumaenje Wackernagelova pravila
ili uvrtavanja klitika na 2P.
U slovenskom je od samoga poetka rije o sintaktikoj interpretaciji pravila,
jer se prvom jedinicom smatra prva sintaktika cjelina, neovisno o tome sastoji li se
ona od jedne ili od vie naglaenih rijei. Uz to, klitine je jedinice pod odreenim
uvjetima mogue uvrstiti u reenicu inicijalno, dakle na mjesto na kojem im ne prethodi jedinica na koju bi se mogle osloniti, to znai da su prozodijski neutralne. U
hrvatskom je jasno da je rije o prozodijskoj interpretaciji pravila, zato to se prvom
jedinicom smatra samo prva prozodijska jedinica. To se dokazuje dvama testovima
- time to je rastavljanje sintagme klitikom u hrvatskom mogue, dok u slovenskom
nije i injenicom da klitiku u hrvatskom ni pod kojim uvjetima nije mogue uvrstiti
na poziciju na kojoj nema fonolokoga oslonca.
No sve se to ne vidi kad se pred oima ima neusustavljen opis ili neutemeljen propis.

92

A P-S / Opis, propis, red rijei

Literatura
BARI, Eugenija (et al.) (2003): Hrvatska gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
FRANKS, Steven (1999): Optimality Theory and Clitics at PF u: FASL Meeting 1998,
ed. Katarzyna Dziwiek, Herbert Coats i Cynthia M. Vakarelyska, Michigan.
FRANKS, Steven i Holloway King, Tracy (2000): A Handbook of Slavic Clitics.
Oxford Studies in Comparative Syntax: New York, Oxford
HOCK, Heinrich (1996): Whos on rst? Toward a prosodic account of P2 clitics
u: Approaching Second: Second Position Clitics and Related Phenomena, ur.
A.Halpern i A. Zwicky, Stanford; 199-270.
KATII, Radoslav (1986): Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika. Nacrt za
gramatiku. Zagreb: HAZU.
PETI, Anita (1993): Problemi historijske sintakse zamjenica u junoslavenskim
jezicima (model linih zamjenica). u: Croatica, prinosi prouavanju hrvatske
knjievnosti, godite XXIII/XXIV, sv. 37/38/39; 285-301.
PETISTANTI, Anita (2003): O jezinoj i jezikoslovnoj kompetenciji (poredbeno
prouavanje slovenskoga i hrvatskoga danas. u: Zbornik referatov z Drugega
slovensko-hrvakega slavistinega sreanja. Ljubljana: Oddelek za slavistiko,
Filozofska fakulteta; 107-117.
PETISTANTI, Anita (2007): Prosodic Proof of Syntactically Fixed Position. u:
Tones and Theories: Proceedings of the International Workshop on BaltoSlavic Accentology. Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; 213-228.
PETISTANTI, Anita (2007): Besedni red pri krabcu in pri Maretiu. u: Filoloke
studije. Skopje: Institut za makedonska literaturata: Filoloki fakultet, 2007; 516
PETISTANTI, Anita (2007): Wackernagelovo pravilo - norma ili mogunost. u:
Sintaktike kategorije. Osijek: Filozofski fakultet, Osijek, Institut za hrvatski
jezik i jezikoslovlje, Zagreb: 173-187.

93