Spor oko zemljita iz 1502. godine.

Sada emo neto rei o zemljitu koje je pripadalo uz utvreni grad , a do

spoznaje o tome dolo se zahvaljujui sporu koji se vodio 1502. godine pred
osmanskim sudom u mjestru Brod to je dananja Zenica. Pored utvrivanja
tanih granica posjeda ilo se i ka utvrivanju injenice da posjed tvrave nije
udruen sa seoskim posjedima okolnih sela. Osmanlije su prilikom zauzea
zemalja konfiscirali samo dravnu imovinu dok u privatno vlasnitvo nisu
zadirali. Prijepis ovog sudskog akta sauvan je kod obitelji Jusi iz Mijakovia
iji su preci bili dizdari na Bobovcu.
U gradu je bila i posada, kojoj je zapovijedao jedan aga (dizdar)
i imao svoga ehaju (zastupnika).Gradu, odnosno posadi,
pripadao je ogroman posjed oko Bobovca. To potvruje jedna
isprava kadije u Brodu (Zenica), napisana sredinom muharema
908 (21 juli 1502), koja prua i druge dragocjene podatke iz
onog tamnog perioda bosanske prolosti. Original je napisan na
papiru dugom 26, a irokom 20 cm, nalijepljenom na svilenom
platnu, a prijepis na papiru 22/24 cm. Oba su primjerka poneto
oteena, ali svaki na drugom mjestu, pa je tekst potpun. Ovdje
donosim doslovan
prijevod, kako mi ga je napravio rahmetli profesor H. Mehmed
ef. Handi. Taj prijevod glasi:
ta je u ovom, slae se sa originalom. Prenio ga je siromah
Dervi Ali b. ejh Bedrudin, mevla(kadija) u mjestu boraca,
kadiluku Brod. Bog mu oprostio!
Ovo je napisano radi slijedeeg:
Neferi (vojnici) sa ehajom i agom tvrave Bobovca,koja
pripada brodskom kadiluku (kotaru),doli su erijatskom sudu i
izjavili slijedee:
Mi traimo da se odrede granice zemlje, kojom mi raspolaemo
u okolici spomenute tvrave. Prema izvjetaju obavijetenih te
granice zemlje u susjedstvuspomenute tvrave, kojom mi
raspolaemo,jesu slijedee:
Najprije ispod Ljestovake uprije niz potok, pa odatle gore na
klanac, koji ide
sredinom stijena, odatle opet gore prema Ljestovakim
glavicama, pa po stijenama do vinograda.Onda do drugog
vinograda na stijenama, odatle opet do stijene, gdje se orlovi
legu, odatle na Pogledski put, pa gore na Okvrgu Glavu, pa
odatle Hridu i Kiraul gradini, Okvrginom Samoboru i njivi
Sulejmana, a onda upravo strmo prema guvnu,pa opet strmo
guvnu Kalimdia Muslihudina,

pa na guvno apala Mehmeda, a odatle krilom Crvene Stijene

do mlinskog jaza (benta) i prelazi preko prelaza na potoku, pa
do benta mlinskog
upravo gore prema Hridskom prelazu, pa krovom Crvenih
Stijena do Branice, mjesta na kojem se teferii, po putu koji
dolazi iz grada, pa meama
njiva uz gornju stranu puta gore Okvrgi, pa na vrh Okvrge, pa
preko Mijakovia, Dragovia i puteva, koji dolaze iz grada, strmo
prema malom potoku
silazi, a odatle strmo do benta gradskog mlina, a onda gore s
gornju stranu Barak-baine bae do Suhodola, pa preko malog
Popravolja izlazi
na Okvrgu, a onda upravo gore glavi Okvrge do Kraljeva
Gumna, zatim rubom ume s gornju stranu Karaule do Hamzine
krevine s gornju stranu
esme, s gornju stranu jame iznad Klokota, na vrhu stijene, a
odatle strmom stijenom do potoka i zavrava se kod prelaza
ispod uprije.
Posjed tvrave u starim granicama nije udruen sa
stanovnicima okolnih sela. Ovo se saznalo od obavijetenih ljudi
iz
sela Koeve, koji su ostali od osvojenja sultana Mehmeda:
Grgur Olovi,
Ratko Petrein;
iz Mijakovia: Kolak Mahmut,Karaoz Jakub i Hamza;
iz Dragovia: ivan i njegovi sinovi, Saruda Hasan,
Dobreinov sin Alija,
Rodni Stepan, Pavle, Bogilja, Vuka i njegovi sinovi,
Saruda Nikola;
iz Glumia: stari Mihovil,Boidar i Miladin;
iz Rotanja: stari Juraj i Milorad;
iz Poljana: stari Juraj s rodom, i avi Ivan
koji je muselim i brat mu Vladislav, kova Petar;
iz Luia: ilja i sin mu Nesuh, Doli Mihovil;
iz Teave: stari Rodim;
iz Riica: Suda Alados i Bajramlu;
iz Sutiske: Telal Husein i knez;
iz Slavina:stari Nesuh.
Ti starci i pouzdani i izabrani sijedi ljudi dali su izvjetaj, i
spomenuta ograniena zemlja ostavljena je ljudima iz tvrave i
ovo je na zahtjev u

sidil uneseno sredinom muharema 908 godine.

Svjedoci:
Stari irmerd Pui,
Lufti-elebi sin Balibegov,
Ali-elebi sin Balibegov,
Dana Halil,
Vinitmi sin Dana Halilov,
Bekir-lu Sandak,
Musa halifa,
Mehmed-elebi iz Motanice,
Sulejman spahija,
ie Jusuf beg,
Aga Vrlice Alijaga,
Dobojski dizdar Mustafa-aga i drugi.