Graevinar 4/2015

DOI: 10.14256/JCE.1191.2014

Primljen / Received: 15.12.2014.

Ispravljen / Corrected: 11.2.2015.
Prihvaen / Accepted: 20.2.2015.
Dostupno online / Available online: 10.5.2015.

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina

viekatne nearmirane zidane graevine

Autori:
Pregledni rad

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina viekatne nearmirane zidane graevine

Doc.dr.sc. Naida Ademovi, dipl.ing.gra.

Sveuilite u Sarajevu
Graevinski fakultet
naidadem@yahoo.com

U radu je prikazana seizmika procjena tipine viekatne nearmirane zidane stambene

zgrade bez serklaa. Numerika analiza provedena je pomou metode konanih
elemenata koristei eksperimentalne podatke o kvaliteti materijala konstitutivnih
elemenata zia i armiranog betona. Proraun je proveden nelinearnom statikom
metodom postupnog guranja (eng. Pushover Analysis) i nelinearnom dinamikom
metodom u vremenu (eng. Time History Analysis). Usporeen je razvoj pukotina
dobivenih primjenom obje proraunske metode kao i dijelovi histereznih krivulja.
Kljune rijei:
nearmirana zidana konstrukcija, nelinearno ponaanje materijala, metoda postupnog guranja, nelinearna
dinamika metoda u vremenu, razvoj pukotina
Subject review

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

Prof.dr.sc. Mustafa Hrasnica, dipl.ing.gra.
Sveuilite u Sarajevu
Graevinski fakultet
hrasnica@bih.net.ba

Capacity degradation and crack pattern development in a multi-storey

unreinforced masonry building
A seismic assessment of a typical unreinforced masonry residential building without tie
beams is presented in the paper. The numerical analysis was conducted according to the
finite-element method using experimental data on the quality of the masonry constitutive
elements and reinforced concrete. The computation was made using the nonlinear static
pushover analysis and nonlinear dynamic time history analysis. The crack development
pattern was compared for the procedures, as well as parts of the hysteresis curves.
Key words:
unreinforced masonry building, nonlinear material behaviour, pushover analysis, nonlinear time history
analysis, crack development
bersichtsarbeit

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

Kapazittsdegradation und Rissbildung eines mehrstckigen unbewehrten

Mauerwerksgebudes
In dieser Arbeit wird die seismische Beurteilung eines typischen mehrstckigen
unbewehrten Mauerwerksgebudes ohne Ringanker dargestellt. Numerische Analysen
wurden mittels der FEM durchgefhrt und beruhten auf experimentellen Daten zu den
Materialeigenschaften der Bestandteile von Mauerwerk und Stahlbeton. Zur Berechnung
wurde sowohl die nichtlineare statische Pushover-Methode, als auch die nichtlineare
dynamische Zeitverlaufsmethode angewandt. Fr beide Berechnungsmethoden wurden
der Verlauf der Rissbildung und die Hysteresekurven verglichen.
Schlsselwrter:
unbewehrtes Mauerwerksgebude, nichtlineares Materialverhalten, Pushover-Methode, nichtlineare
dynamische Zeitverlaufsmethode, Rissbildung

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

351

Graevinar 4/2015

1. Uvod
Veinu postojeih graevina u Bosni i Hercegovini predstavljaju
zidane zgrade. Tradicionalan nain gradnje zidanih objekata
podrazumijeva primjenu nearmiranog zia i drvene stropne
konstrukcije [1, 2]. Sredinom 30-ih godina prolog stoljea prvi
se put poinju primjenjivati polumontane armiranobetonske
stropne konstrukcije, i to se nastavlja u masovnoj izgradnji
nakon Drugog svjetskog rata. Veina ovih zgrada imala je do
pet katova, ali bez vertikalnih armiranobetonskih ukruenja serklaa. Seizmika otpornost tih zgrada osigurana je nosivim
zidovima poloenim u dva meusobno okomita smjera,
promatrano u tlocrtu, pri emu u pravilu postoji dovoljan broj
zidova u poprenom smjeru, dok je njihov broj iz funkcionalnih
razloga znatno manji u uzdunom smjeru zgrade.
Nekoliko snanih potresa koji su se dogodili u posljednjih
nekoliko desetljea naglaavaju vanost seizmike procjene
postojeih graevina ukljuujui i analizu potrebnih ojaanja i
poboljanja nosive konstrukcije.
Jedan od razornijih potresa koji je pogodio Balkanski
poluotok dogodio se 1963. godine u Skoplju, glavnom gradu
Makedonije. Magnituda potresa iznosila je 6,1 po Richteru,
a intenzitet IX po MSC ljestvici. Teko oteena i djelomino
uruena zidana stambena zgrada, prikazana na slici 1.,
predstavlja tipinu viekatnu nearmiranu zidanu stambenu
zgradu graenu u periodu izmeu 1950. i 1960. godine na
podruju zapadnog Balkana. Treba napomenuti da se slina
zgrada, istog tipa gradnje i priblino iste visine, detaljno
analizira u ovom radu. Iako su zgrade tog tipa bile izloene i
drugim jaim potresima u regiji, primjerice u Sloveniji, najvea
i najznaajnija oteenja zabiljeena su tijekom potresa u
Skoplju 1963. godine.

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

Prema Europskoj makroseizmikoj ljestvici (EMS - 98)
graevine se mogu klasificirati u odnosu na njihovu seizmiku
otetljivost [4]. Razredi otetljivosti mogu biti u rasponu od A
do F, gdje razred A oznaava seizmiki najslabije ili najotetljivije
graevine, a razred F one za koje se oekuje najpovoljniji ili
najpoeljniji odgovor na utjecaj potresa. Sukladno kriterijima
iz EMS - 98 mogu se za pojedine klase otetljivosti i seizmiki
intenzitet procijeniti stupnjevi oteenja [2]. Stupnjevi oteenja
su od 1 do 5 i odgovaraju poveanju potresnog intenziteta.
Oteenje stupnja 1 znai manja oteenja nenosivih elemenata
i zanemarive tete na nosivoj konstrukciji, dok najvii stupanj
oteenja 5 upuuje na teka oteenja konstruktivnih elemenata
ukljuujui i djelomino ili potpuno ruenje konstrukcije.
Zgrada analizirana u ovom radu pripada razredu iju nosivu
konstrukciju ini neomeeno zie i armiranobetonski stropovi,
a mlaa je od 60 godina. Za 7. stupanj seizmikog intenziteta
prema opisnoj ljestvici (odgovara podruju grada Sarajeva za
povratni period od priblino 500 godina) mogu se oekivati
umjerena do velika oteenja, odnosno stupanj oteenja 3 4, [2].

2. Numeriko modeliranje analizirane zidane

zgrade
Modeliranje postojeih konstrukcija uslijed djelovanja
seizmikog optereenja sloen je zadatak s obzirom na niz
nepoznanica vezanih uz mehanika svojstva materijala od
kojih je izgraena konstrukcija kao i njenom nelinearnom
odgovoru na jaa podrhtavanja tla. Openito, razlikuju se dva
osnovna pristupa numerikom modeliranju zia. U prvom
pristupu, mikromodeliranje, modeliraju se pojedinano sve
komponente sustava, zidni element, mort, kao i sljubnice
izmeu zidnog elementa i morta, dok su u drugom pristupu,
makromodeliranje, zidni elementi, mort i sljubnice "razmazani"
u homogeni kontinuum [5]. Pristup mikromodeliranja se
primjenjuje kada je potreban jasniji uvid u lokalno ponaanja
zia, primjerice za konstruktivne detalje i manje elemente
sustava (prizme, mali uzorci zia i sl.). Ako je potrebno
modelirati cijelu konstrukciju za proraun, kao to je sluaj u
analiziranom primjeru viekatne zgrade, primjereniji je pristup
makromodeliranja, odnosno homogenizacije konstitutivnih
elemenata. Slijedi opis svojstsva materijala potrebnih za
modeliranje.

2.1. Svojstva konstitutivnih materijala

2.1.1. Tlana vrstoa zia
Slika 1. Teko oteena stambena zidana zgrada (pet katova) [3]

Sve je to bio i jedan od povoda za usvajanje prvih seizmikih

propisa u regiji, kojima je, izmeu ostalog, propisana obvezna
ugradnja armiranobetonskih ukruujuih elemenata (serklaa)
tijekom izgradnje zidanih zgrada. Danas, omeeno zie
predstavlja uobiajeni nosivi sustav zidanih zgrada.

352

Prema Eurokodu 6 [6], karakteristina tlana vrstoa zia

zidanog mortom ope namjene kada su sljubnice morta u
potpunosti ispunjene, i uzimajui u obzir faktor oblika , odreuje
se pomou izraza:
(1)

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina viekatne nearmirane zidane graevine

gdje su:
fk - karakteristina tlana vrstoa zia, izraena u N/mm2
K - konstanta koja ovisi o vrsti zidnog elementa i morta
fb - normalizirana tlana vrstoa zidnog elementa u smjeru
djelovanja optereenja, izraena u N/mm2
fm - normirana tlana vrstoa morta, izraena u N/mm2.

2.1.2. Modul elastinosti zia

Ne postoje li eksperimentalni podaci, Eurokod 6 [6] predlae da
se modul elastinosti odredi prema izrazu:
E = 1000 fk [MPa]

(2)

ili se moe primijeniti prijedlog Pauley - a [7], izraz (3):

E = 750 fk [MPa] (3)

Graevinar 4/2015

pri emu se za fk < 12 N/mm2 i fk > 80 N/mm2 preporuuju

vrijednosti d = 1,6 mm, odnosno d = 0,33 mm [10]. Vie
pojedinosti o tome vidljivo je u radovima [11-13].

2.1.4. Materijalna nelinearnost

Za nelinearno ponaanje zia odabrana je parabolina
zakonitost naprezanje - deformacija za tlak, koja se temelji
na Hillovom kriteriju teenja, bez poprenog omeivanja i bez
smanjenja pukotina u poprenom smjeru. Vlana zakonitost
temeljena na Rankineovom kriteriju teenja, opisana je pomou
eksponencijalnog dijagrama vlanog omekavanja. Ponaanje
na posmik nakon pojave pukotina definirano je pomou faktora
zadravanja njegovog linearnog ponaanja (eng. retention factor),
a koji iznosi = 0,01. Vie pojedinosti o tome u radovima [1113]. Odabrana materijalna nelinearnost prikazana je na slici 3.

2.1.3. Tlana i vlana energija sloma

Prema Lourenu [8], a na temelju takozvanog modela Code90 [9]
za beton, vlana energija sloma se moe odrediti prema izrazu:
Gf = 0,025 (2 ft)0,7 [N/mm] (4)
gdje je:
ft - vlana vrstoa zia, izraena u N/mm2
uz pretpostavku da je omjer vlane i tlane vrstoe iznosi 5 %.
Indeks duktilnosti definiran je odnosom:
(5)
a za opeku se preporuuje vrijednost u iznosu od 0,029 mm
[10]. Odreivanje tlane energije sloma takoer se temelji na
takozvanom modelu Code90 [9] za vrnu deformaciju od 0,2 %,
kao to je prikazano na slici 2.

Slika 3. Nelinarno ponaanje zia [14]

3. Analizirana zidana zgrada

3.1. Opis konstrukcije
Analizirana je tipina stambena nearmirana zidana konstrukcija
koja se nalazi u Sarajevu, u naselju Grbavica (slika 4.), projektirana
i izgraena 1957. godine.

Slika 2. Tlana energija sloma prema modelu Code 90 [9]

Primjenjivost ove krivulje je u opsegu od 12 do 80 N/mm2, a

definira se pomou izraza:
Gfk = 15 + 0,43 fk - 0,036 fk2

[N/mm]

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

(6)

Slika 4. Promatrana zgrada izgraena 1957. godine

353

Graevinar 4/2015

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

Slika 5. a) tlocrt kata promatrane zgrade; b) tlocrt podruma; c) Herbst elementi

Zanimljivo je spomenuti da u to vrijeme nije bilo slubenih

seizmikih propisa. Nakon snanog potresa koji se dogodio
1963. godine u Skoplju dolazi do uvoenja i primjene prvih
seizmikih propisa. Tlocrt prikazan na slici 5. prikazuje nosivu
konstrukciju sa zidovima poloenim veinom u Y-smjeru.

3.2. Geometrijske izmjere i primijenjeni materijali

Izmjere zgrade u tlocrtu su 38,0 m 13,0 m, a ima 7 etaa
(podrum + prizemlje + 5 katova). Nosivu konstrukciju ine
zidovi od opeke koji su poloeni veinom u poprenom smjeru
(smjer Y), kao to se moe vidjeti na slici 5., i polumontane
stropne konstrukcije. Uzduni fasadni zidovi (smjer X)
oslabljeni su velikim brojem otvora (slika 4.), dok popreni
vanjski zidovi imaju po jedan otvor na svakom katu. Unutranji
popreni zidovi imaju otvore za vrata povrine od 2,3 m2 do 6,9
m2. Ukupna povrina otvora kod vanjskih zidova u uzdunom
smjeru iznosi 19,8 %, dok u Y pravcu iznosi samo 8,6 %. Prema
tome, horizontalna nosivost zidova u uzdunom pravcu
zgrade znatno je manja u odnosu na horizontalnu nosivost u
poprenom smjeru.
Unutarnji nosivi popreni zidovi (smjer Y) izgraeni su od pune
opeke i debljine su 0,25 m, a fasadni zidovi imaju i dodatnu
uplju opeku (debljine 0,125 m). Koritena je opeka uobiajenih
izmjera, 25 12 6.5 cm, povezana cementnim mortom.
Podrumski zidovi su izgraeni od armiranog betona. Zidovi u
smjeru Y debljine su 0,38 m, vanjski zidovi u smjeru X (uzduni)
0,30 m, a dva unutarnja zida 0,25 m (slika 5.b.). Stropne
konstrukcije su izgraene od polumontanih Herbst betonskih
upljih elemenata (slika 5.c.).

3.3. Vizualni pregled i eksperimentalna istraivanja

Vizualnim pregledom utvreno je da nije dolo do
promjena tlocrtnog plana konstrukcije niti do promjene
namjene, te da nema oteenja na zgradi. Obavljena je
provjera geometrijskih izmjera. Da bi se dobili podatci o
mehanikim i fizikalnim svojstvima materijala, provedena
su eksperimentalna istraivanja. Tonije, odreena je tlana
vrstoa opekastih elemenata i tlana vrstoa betonskih
zidova. Na temelju eksperimentalnih istraivanja, koje je
proveo Institut za materijale i konstrukcije Graevinskog

354

fakulteta u Sarajevu, odreene su tlane vrstoe elemenata

od opeke i betonskih valjaka. Na osnovi eksperimentalnih
rezultata odreeni su ulazni podaci potrebni za modeliranje
konstrukcije. Utvreno je da tlana vrstoa elemenata od
opeke odgovara klasi M150 (nova oznaka M15) i ispunjava
uvjete za nosive zidove. S obzirom na to da nije bilo mogue
provesti uzorkovanje morta iz postojee zgrade, odlueno
je da se na temelju brojnih prijanjih istraivanja koja je
provodio Institut za materijale i konstrukcije u Sarajevu
usvoji vrijednost tlane vrstoe morta u iznosu od 2,5 N/
mm 2. Na osnovi ispitivanja betonskih valjaka promjera
100 mm utvrena je marka betona MB25 koja priblino
odgovara klasi C20/25 prema Eurokodu 2. Armaturne ipke
su promjera = 14 mm, a vrsta elika odgovara ranije
primjenjivanom glatkom eliku GA240/360 (granica teenja
240 N/mm2). Mjesta uzorkovanja oznaena su na slici 5. za
elemente od opeke i za betonske elemente.

3.3.1. Svojstva primijenjenih materijala

Prema izrazu (1), i za vrijednost K = 0,45 tlana vrstoa zia
iznosi fk = 4,07 N/mm2. Konstrukcija je analizirana s obje
vrijednosti modula elastinosti. Prema izrazu (2), modul
elastinosti iznosi E = 4070 N/mm2, a prema izrazu (3) E =
3052,5 N/mm2. Meutim, dalje se prikazuje samo vrijednost
preporuena u Eurokodu 6.
Volumna gustoa primijenjene opeke iznosi 1900 kg/m3, no
kako bi se uzela u obzir nenosiva uplja fasadna opeka koja
predstavlja samo oblogu, vrijednost je poveana proporcionalno
masi, dok je debljina zadrana i iznosi d = 25 cm. Na taj nain
krutost zidova je ostala nepromijenjena (u tablici 1. oznaeno je
sa *).
Vlana energija sloma je odreena prema izrazu (4) i iznosi Gf =
0,10 N/mm. Tlana energija sloma odreena prema izrazu (6)
iznosi Gfk = 6,51 N/mm. Ulazni podaci su objedinjeni u tablici 1.
U usporedbi s mehanikim svojstvima postojeih zgrada, koje
se mogu pronai u [15-16] (vrijednosti naznaene u zagradama
tablice 1.), uoava se zadovoljavajua usklaenost.
Prema eksperimentalnim istraivanjima utvreno je da beton
odgovara marki MB25, to priblino odgovara klasi C20/25. U
skladu s tim usvojene su srednje vrijednosti prema Eurokodu 2
[17], to je prikazano u tablici 2.

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Graevinar 4/2015

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina viekatne nearmirane zidane graevine

Tablica 1. Svojstva zidova od opeke koritena prilikom modeliranja
Tlana
vrstoa fk
[N/mm2]

Tlana
energija
sloma, Gfk
[N/mm]

Vlana
vrstoa ft
[N/mm2]

Vlana
energija
sloma, Gf
[N/mm]

Posmina
vrstoa
prema EC6
[N/mm2]

Modul
elastinosti,
E
[N/mm2]

Poissonov
koeficijent

Gustoa

[kg/m3]

Fasadni zidovi od
opeke debljine
(25 + 12,5 cm)

4,07
(1,5-10)

6,51

0,20
(0,10-0,70)

0,10

1,02

4070
(1500-3800)

0,20

2700*

Unutarnji zidovi od
opeke debljine 25 cm

4,07
(1,5-10)

6,51

0,20
(0,10-0,70)

0,10

1,02

4070
(1500-3800)

0,20

1900

Svojstvo
Element

Tablica 2. Svojstva betonskih zidova usvojena za proraun

Svojstvo

Srednja tlana
vrstoa, fcm
[N/mm2]

Srednja vlana
vrstoa, fctm
[N/mm2]

Modul
elastinosti, E
[N/mm2]

Poissonov
koeficijent

Gustoa

[kg/m3]

Meukatna konstrukcija debljine 26,5 cm

24

2,2

27000

0,20

2190

Krov debljine 43,5 cm

24

2,2

27000

0,20

2050

Betonski zidovi debljine 38, 30 i 25 cm

24

2,2

30000

0,2

2400

Element

3.3.2. Nelinearno ponaanje

Nelinearno ponaanje zia definirano je pomou takozvanog Total
Strain Fixed Crack modela koji je poblie opisan u programskom
paketu DIANA [18]. Za nelinearno ponaanje zia odabrana je
parabolina veza zakonitosti naprezanje - deformacija za tlak,
koji se temelji na Hillovom kriteriju teenja, bez poprenog
omeivanja i bez smanjenja pukotina u poprenom smjeru,
s tlanom vrstoom zia koja iznosa fk = 4,07 N/mm2 i
odgovarajuom tlanom energijom sloma u vrijednosti od Gfk
= 6,51 N/mm. Vlana zakonitost, temeljena na Rankinovom
kriteriju teenja, opisana je pomou eksponencijalnog dijagrama
vlanog omekavanja, s vlanom vrstoom zia ft = 0,2 N/mm2
i vlanom energijom sloma Gf = 0,1 N/mm. Ponaanje na posmik
nakon pojave pukotina definirano je pomou posminog faktora
zadravanja = 0,01 [18]. Za vie pojedinosti upuuje se na [18,
11-13]. Materijalna nelinearnost prikazana je na slici 3.
Odabrano je Rayleighovo priguenje jer konstrukcija ima isti
konstruktivni sustav i isti materijal cijelom visinom zgrade. Za
nelinearnu statiku metodu postupnog guranja i nelinearnu
dinamiku metodu u vremenu primijenjena je ista metoda
iteracije (Newton - Raphson), a za integraciju u vremenu bilo je
nuno primijeniti implicitnu Hilbert - Hughes -Taylorovu metodu
[18]. Obrazloenje je za to u injenici da zie ima vrlo nisku
vlanu vrstou, prema tome postoji nagli prijelaz iz elastinog
podruja na trenutano raspucano stanje s razvojem vrlo velikog
broja pukotina, to vodi do krutosti priblino jednakoj nuli.

3.3.3. Model analizirane zidane zgrade

Konstrukcija je modelirana metodom konanih elemenata (eng.
Finite Element Method) sa zakrivljenim ravninskim (eng. shell)

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Slika 6. a) konani 3D model; b) razliiti materijali; c) fizikalna svojstva

elementima. Tu vrstu elemenata karakterizira 8 vorova s 5

stupnjeva slobode po voru (40 stupnjeva slobode svakog
elementa). Nakon formiranja mree konanih elemenata,
konani 3D model sastoji se od 84.523 vorova i 28.522
elementa (slika 6.a). Razliita materijalna i fizikalna svojstva
prikazana su na slikama 6.b i 6.c.

355

Graevinar 4/2015
Za usvojene etverostrane elemente odabrana je Gaussova
integracijska shema u ravnini s 3 3 toaka integracije na
svakoj strani, to predstavlja minimum prema Zienkiewiczu
[19]. Kako bi se uzelo u obzir nelinearno ponaanje kroz
debljinu elementa, odabrano je 5 toaka, to je definirano
Simpsonovim pravilom. Newton - Raphsonova metoda
odabrana je kao metoda iteracije.
Linearni statiki proraun i modalna analiza provedeni su za
cijelu konstrukciju. Primijenjene su stvarne krutosti elemenata,
no proraunom se pokazalo da su stropne konstrukcije krute u
svojoj ravnini, to omoguava raspodjelu horizontalnih sila na
zidove prema njihovoj krutosti. Za nelinearnu statiku analizu
metodom postupnog guranja i nelinearnu dinamiku metodu u
vremenu zadrana je ista gustoa mree konanih elemenata,
no s obzirom na simetrinost konstrukcije odlueno je da se
proraunom obuhvati samo pola konstrukcije uz primjenu
odgovarajuih rubnih uvjeta. U skladu s tim, pola konstrukcije
je modelirano s 45.443 vora i 15.759 elemenata. Kod primjene
nelinearne dinamike metode u vremenu zgrada je izloena
djelovanju potresa Petrovac iz 1979. godine, koji je skaliran na
razliite vrijednosti vrnog ubrzanja tla ag u iznosu od 0,1 g,
0,2 g i 0,43 g.

4. Rezultati

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

poveavaju horizontalne sile u razinama katova, a pri
konstantnom gravitacijskom optereenju. Horizontalne sile
su aplicirane samo u smjeru " Y" i promatran je pomak
vora na vrhu zgrade, oznaen s 44014 (slika 8.). Raspodjela
horizontalnog optereenja po visini je proporcionalna masi
konstrukcije. Krivulje kapaciteta su odreene uspostavljajui
vezu izmeu koeficijenta optereenja definiranog pomou
izraza (7), i horizontalnog pomaka.
(7)

gdje je:
suma svih reakcija na dnu konstrukcije pri svakom
FH - 
inkrementu u horizontalnom smjeru,i
FV - 
suma svih reakcija na dnu konstukcije pri svakom
inkrementu u vertikalnom smjeru (gravitacijsko
optereenje).
Odabran je kontrolni vor koji se nalazi na osi simetrije u krovnoj
ravnini, vor broj 44014, te dva dodatna vora koja se nalaze na
istom pravcu (vor 44035 i 43935) kako bi se utvrdilo ponaanje
stropne konstrukcije (slika 8.).

4.1. Linearni statiki proraun

Linearni statiki proraun je proveden radi provjere reakcija,
razine naprezanja i relativnih deformacija uslijed djelovanja
vlastite teine. Kako je navedeno u poglavlju 3, stropne
konstrukcije su modelirane kao linearno elastine i trebalo
je provjeriti jesu li glavna vlana naprezanja u meukatnim
konstrukcijama manja od vlane vrstoe. Kao to se moe
vidjeti na slici 7., ploa je najveim dijelom izloena vlanim
naprezanjima koja su manja od 2,2 MPa, s koncentracijom
vlanih naprezanja na mjestima oslanjanja na zidove to je
uzrokovano uvjetima kompatibilnosti.

4.2. Metoda postupnog guranja

Primijenjena je metoda postupnog guranja koja predstavlja
nelinearni statiki proraun u kojem se inkrementalno

Slika 8. Pozicija vorova; oznaka zidova; pravac horizontalne sile

Analizirani su horizontalni pomaci vorova

na vrhu konstrukcije na istoj horizontalnoj
liniji (43935, 44035 i 44014), kako bi se
dokazala pretpostavka o aksijalno krutim
stropnim konstrukcijama. Pomaci tih
vorova su isti, to ukazuje na aksijalno
kruto ponaanje stropnih konstrukcija
(slika 9).
Slika 7. Vlano naprezanje u ploi prvog i drugog kata u krajnjem stadiju

356

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina viekatne nearmirane zidane graevine

Graevinar 4/2015

Meutim, u drugom koraku, pri vrijednosti koeficijenta optereenja

= 39,7 %, dolazi do nastanka velikog broja novih pukotina i njihovo
prostiranje je posebno izraeno na nosivom zidu W-Y6. Od ove
razine optereenja uoeno je stvaranje veeg broja pukotina na
nosivim zidovima W-Y5, W-Y4, to se nastavlja na zidu W-Y1,
dok istovremeno zidovi W-Y2 i W-Y3 imaju znatno manju koliinu
pukotina u odnosu na navedene zidove. Razlozi lee u veliinama
krutosti pojedinih zidova i oito dolazi do preraspodjele naprezanja.
Preraspodjela seizmikog optereenja mogua je uslijed duktilnosti
zidova, pri emu se seizmiko optereenje prenosi s najoteenijih
dijelova na manje oteene i neoteene zidove. Na taj nain dolazi
do disipacije energije tijekom odgovora konstrukcije na seizmiko
djelovanje.

Slika 9. Krivulje kapaciteta za vorove 44014, 44035 i 43935

4.2.1. Metoda postupnog guranja - razvoj pukotina

U nastojanju da se bolje shvati nelinearno ponaanje
konstrukcije, odabrane su tri karakteristine toke na krivulji
kapaciteta koje odgovaraju koeficijentima optereenja =
24,3; 39,7 i 51,8 % (slika 9.). Analizirane su glavne relativne
vlane deformacije na poprenim nosivim i fasadnim nosivim
zidovima.
Prva razina, faktor optereenja = 24,3 % odgovara poetku
uoenog nelinearnog ponaanja konstrukcije, druga razina je =
39.7 %, a trei faktor optereenja = 51,8 % predstavlja konano
stanje koje odgovara zavretku prorauna. Na ovaj se nain
moe pratiti razvoj oteenja odnosno pojave pukotina.
Kao to se moe vidjeti na slici 10., formiranje pukotina
uoeno je na nosivim zidovima paralelno pravcu djelovanja
sile (pravac Y). Pri tome se prve pukotine formiraju oko otvora
uslijed koncentracije naprezanja i takozvanih slabih mjesta na
konstrukciji. S druge strane prve pukotine koje se javljaju na
fasadnim zidovima (pravac X) nalaze se na gornjim katovima, a
tek nakon njihove pojave stvaraju se pukotine u prizemlju zida
W-X1. Pukotine najprije nastaju na nosivom zidu W-Y1, a nakon
toga se pojavljuju na nosivim zidovima W-Y3 i W-Y4. Seizmiki
odgovor konstrukcije dominantno ovisi o zidovima poloenim u
smjeru Y.

Slika 11. Glavne vlane relativne deformacije nosivog zida W-Y6 i

fasadnog zida W-X1 ( = 39,73 %)

Slika 12. Glavne vlane relativne deformacije nosivih zidova W-Y5 i W-Y6
( = 51,8%)

Slika 10. Glavne vlane relativne deformacije nosivih zidova W-Y1, W-Y4 i fasadnog zida W-X1
( = 24,3 %)

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Takoer, primjetna je koncentracija

oteenja na fasadnom zidu (W-X1) u
visini prizemlja. Jasno se uoava formiranje
vertikalnih pukotina na mjestima krianja
uzdunih i poprenih zidova te na mjestima
otvora (slika 11.).
Mjesto stvaranja najveih pukotina nalazi se
u dijelu izmeu podruma i prizemlja. Moe
se zakljuiti da je podrum znatno krui,
dok se gornji dio konstrukcije ponaa kao
"drugo" tijelo koje ima znatno vee pomake.
Ovakvo ponaanje se moe objasniti

357

Graevinar 4/2015

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

otvora. Kod ove vrste konstrukcija

uobiajena je pojava dijagonalnih
pukotina uzrokovanih djelovanjem
horizontalnih sila od potresa u ravnini
zida. U podruju oko otvora uslijed
savijanja dolazi i do pojave vertikalnih
pukotina. Horizontalne pukotine koje
se javljaju lokalno, uglavnom u gornjim
etaama, mogu se pripisati istom
posmiku uslijed malog vertikalnog
optereenja.
Slika
16.
prikazuje
prostiranje pukotina na polovini zgrade
Slika 13. Horizontalni pomak kontrolnog vora 44014 u funkciji vremena
gdje se jasno vidi najvea koncentracija
pukotina na zidovima W-Y6 i W-Y4, dok su najire pukotine
velikom razlikom u krutosti izmeu podruma od armiranog betona
zastupljene na prizemnoj etai fasadnog uzdunog zida W-X1
i gornjih katova koji su izgraeni od opeke. Konano, pri koeficijentu
kao i na zidu W-X3. Lokalne pukotine vee irine nalaze se i na
optereenja = 51.83 %, najvei broj pukotina se nalazi na nosivim
poprenim nosivim zidovima u blizini otvora, gdje od poetka
zidovima W-Y6 i W-Y5 uzrokovanih posmikom (slika 12.).
potresa dolazi do koncentracije naprezanja. Moe se uoiti i
preraspodjela naprezanja s vie oteenih na manje oteene
4.2.2. Nelinearna dinamika metoda u vremenu - razvoj
elemente. Slika 17. prikazuje konanu sliku stalnih nepovratnih
pukotina
pukotina nakon prestanka djelovanja potresa.
a) ag = 0,1 g
Da bismo mogli promotriti razvoj oteenja konstrukcije
tijekom potresa, nuno je analizirati stanje (distribuciju glavnih
vlanih relativnih deformacija) u razliitim koracima. Na slici
13. je prikazana promjena horizontalnih pomaka u funkciji
vremena za kontrolni vor 44014 (kao i u sluaju analize
metodom postupnog guranja). Maksimalni pomak iznosi
-11,38 mm pri vremenu od 7,65 s.
Zanimljivo je promatrati plastine odnosno trajne deformacije.
Prve nepovratne deformacije, odnosno stalna oteenja,
javljaju se u vremenu t = 3,29 s na fasadnim uzdunim zidovima
(W-X1 i W-X3) i to na gornjim katovima u podruju oko otvora.
Istovremeno su manja oteenja zapaena na poprenom zidu
Slika 15. Oteenja zidova W-Y6 i W-X1 u 7,79 s djelovanja potresa
(W-Y1) ispod prozora na najviem katu, kako je prikazano na
slici 14.

Slika 14. Stalna oteenja uoena u vremenu t = 3.29 s

Slika 15. (lijevo) prikazuje razvoj posminih pukotina (elastinih

i plastinih) u vremenu 7,79 s, dok slika 15. (desno) prikazuje
samo trajne pukotine. Naglaena je koncentracija oteenja
na donjim etaama konstrukcije kao i u podrujima oko

358

Slika 16. 
Prostiranje stalnih nepovratnih pukotima
konstrukciji u 7,79 s djelovanja potresa

na

cijeloj

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina viekatne nearmirane zidane graevine

Graevinar 4/2015

Slika 19. prikazuje horizontalni pomak kontrolnog vora 44014

u funkciji vremena.

Slika 19. Horizontalni pomak kontrolnog vora 44014

Slika 17. Prostiranje pukotina na cijeloj konstrukciji nakon prestanka
djelovanja potresa (0,10 g)

Razmatrajui openito ponaanje odabrane tipine zidane

konstrukcije u BiH, moe se uspostaviti korelacija s
eksperimentalnim istraivanjima koja je proveo Tomaevi
1991. godine [15], gdje je takoer uoeno da se koncentracija
oteenja javlja na podruju prve etae sline zgrade, to je
prikazano na slici 18.

Nakon vremena t = 4,19 s dolazi do izuzetno velikih oteenja

konstrukcije i proraun je zaustavljen. Razvoj stalnih pukotina
u vremenu t = 3,71 s prikazan je na slici 20. Vrijednost
maksimalnog pomaka na vrhu konstrukcije (kontrolni vor
44014) iznosi oko 30 mm. Koncentracija oteenja je oita na
donjim etaama konstrukcije s postupnim prostiranjem prema
vrhu zgrade.

Slika 18. Eksperimenti na etverokatnoj zidanoj zgradi [15]

Prizemlje kod analiziranog primjera viekatne zgrade odgovara

prvoj etai modela zgrade ispitane eksperimentalno, s obzirom
na to to realna viekatna zgrada ima relativno krutu podrumsku
etau od armiranog betona. Stoga se ova vrsta zidane konstrukcije
moe modelirati kao takozvani storey mechanism model [15, 20].
Osnovne pretpostavke ovog modela su: dobra veza izmeu zidova
i aksijalno krute ploe u svojoj ravnini. Ovo znai da se seizmike
sile prenose na zidove sukladno njihovim krutostima, a to je i
pokazano primijenjenim modelom u prethodnim poglavljima.
b) ag = 0,2 g
Slijedi prikaz prorauna konstrukcije na djelovanje istog zapisa
potresa, pri emu je vrno ubrzanje tla skalirano na ag = 0,2 g.

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Slika 20. Stalne pukotine u vremenu t = 3,71 s

c) ag = 0,43 g
Izlaganjem konstrukcije na djelovanje stvarnog zapisa
potresa koji se dogodio u Petrovcu 1979. godine, pri emu
maksimalno ubrzanje tla iznosi ag = 0,43 g, znaajni pomaci
su oiti ve od t = 3,65 s (slika 21.), to uzrokuje ruenje
konstrukcije. Na slici 22. pokazana su oteenja i vidljiv je
slom konstrukcije na kontaktu izmeu podruma i prizemlja

359

Graevinar 4/2015

Slika 21. Horizontalni pomak kontrolnog vora 44014

Naida Ademovi, Mustafa Hrasnica

Slika 23. Dijelovi histereznih petlji i krivulja kapaciteta

Dijelovi histereznih krivulja dobivenih proraunima za tri razine

optereenja potresom, te krivulja kapaciteta koja je rezultat
metode postupnog guranja prikazani su na slici 23. Kao to se
moe vidjeti, konstrukcija pri djelovanju potresa od ag = 0,10 g
ima relativno male pomake. Oito je da se znaajna oteenja
i disipacija energije pojavljuju pri maksimalnom ubrzanju tla od
ag = 0,20 g, dok je cjelokupni kapacitet konstrukcije iskoriten
pri djelovanju jakog potresa kao to je zapis Petrovac. Bitno je
jo napomenuti da pri djelovanju potresa od ag = 0,20 g dolazi
do neprihvatljivo velikog meukatnog pomaka od 5,77 %, pa
konstrukcija za taj intenzitet optereenja nije sigurna [11-12].

5. Zakljuak

Slika 22. Slom konstrukcije

uslijed nagle promjene krutosti. Uoeno oteenje i ruenje

konstrukcije moe se povezati sa zgradom prikazanom
na slici 1., koja je pretrpjela teka oteenja i djelomino
uruavanje nakon djelovanja potresa u Skoplju. Moe se
zakljuiti da su takve zidane zgrade, tipine za itavu regiju
zapadnog Balkana, vrlo osjetljive na jae potrese, te da se
mogu oekivati teka oteenja.

360

Na osnovi pokazanih rezultata moe se uoiti da konstrukcija ima

tipino posmino ponaanje. Kod zidova koji su paralelni djelovanju
optereenja, dolazi do pojave tipinih dijagonalnih pukotina uslijed
horizontalnog ciklinog optereenja. Na mjestima otvora oita je
koncentracija oteenja uslijed koncentracije naprezanja. Djelovanje
potresa uzrokuje najvea oteenja na nosivim zidovima koji
upravljaju ponaanjem cijele konstrukcije, to se moe vidjeti na
poprenim zidovina (smjer Y) donjih katova. Oteenja su posebno
izraena izmeu podruma i prizemlja, to se moe povezati s
diskontinuitetom u materijalu od kojeg je zgrada izgraena i velikom
razlikom u krutosti. Najvea oteenja su uoena na donjim katovima
gdje je evidentiran najvei meukatni pomak, to uzrokuje znaajne
deformacije i zahtjeve duktilnosti na niim katovima. Takav nain
ponaanja uoen je na slinim zgradama u Skoplju kao rezultat
djelovanja potresa iz 1963. godine, kao i na eksperimentima koje
je Tomaevi provodio u Sloveniji. Na fasadnim zidovima uoeno je
postupno prostiranje oteenja s niih prema viim etaama. Takoer
se moe zakljuiti da seizmiko optereenje uzrokuje degradaciju
krutosti viekatnih zidanih konstrukcija.

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

Degradacija kapaciteta i razvoj pukotina viekatne nearmirane zidane graevine

Graevinar 4/2015

LITERATURA
[1] Hrasnica, M.: Seizmika analiza zgrada, Gradjevinski fakultet
Sarajevo, 2005 (in Bosnian).
[2] 
Hrasnica, M.: Damage assessment of masonry and historical
buildings in Bosnia and Herzegovina, Damage assessment and
reconstruction after war or natural disasters, eds. Ibrahimbegovi,
Zlatar, Springer Verlag, pp. 33356, 2009., doi: http://dx.doi.
org/10.1007/978-90-481-2386-5_13

[11] Ademovi, N.: Structural and seismic behavior of typical masonry

buildings from Bosnia and Herzegovina, MSc thesis. University of
Minho, 2011.
Ademovi, N.: Ponaanje zidanih konstrukcija u BiH pri
[12] 
dejstvu zemljotresa sa stanovita savremenih teoretskih i
eksperimentalnih saznanja, doktorska disertacija, Graevinski
fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2012 (in Bosnian).

[3] Petrovski, T. Jakim: Damaging Effects of July 26, 1963 Skopje

Earthquake, International Conference 40 years 1963 Skopje
Earthquake, European Earthquake Engineering (SE-40EEE), pp.116, 2003.

[13] Ademovi, N., Hrasnica, M., Oliveira, D.V.: Pushover analysis and
failure pattern of a typical masonry residential building in Bosnia
and Herzegovina, Engineering Structures, Vol. 50, pp.13-29, 2013.,
doi: http://dx.doi.org/10.1016/j.engstruct.2012.11.031

[4] 
European macro seismic scale 1998, EMS-98, Vol.15. Luxemburg:
Center Europen de Godynamique et de Sismologie, (ed.
Grunthal, G.) pp. 1101, 1998.

[14] 
Mendes, N. Loureno, P.B.: Seismic assessment of masonry
Gaioleiro building in Lisbon, Portugal. Journal of Earthquake
Engineering, 14(1), pp. 80101, 2010.

[5] Rots, J.G.: Numerical simulation of cracking in structural masonry,

Heron, 36(2), pp. 49-63, 1991.

[15] Tomaevi, M.: Earthquake-resistant design of masonry buildings.

Tom. I., Imperial College Press, 1999., doi: http://dx.doi.
org/10.1142/p055

[6] Eurocode 6: Design of masonry structures. Part 11: General

rules for reinforced and unreinforced masonry structures.
European Pre-standard ENV 1998. Bruxelles: Comite Europeen
de Normalisation; 2002; 1996.
[7] Paulay, T., Priestley, M.J.N.: Seismic Design of Reinforced Concrete
and Masonry Buildings, John Wiley & Sons, Inc.1997.
Loureno, P.B., Barros, J.O., Oliveira, J.T.: Shear testing of
[8] 
stack bonded masonry, Construction and Building Materials,
Vol. 18, pp.125-132, 2004., doi: http://dx.doi.org/10.1016/j.
conbuildmat.2003.08.018
[9] 
Model Code 90CEB-FIP: Comit Euro-International du Bton
dInformation Lausanne, Thomas Telford Services, 1993.
[10] Loureno, P.B.: Recent Advances in Masonry Modeling: MicroModeling and Homogenization (Chapter), Multiscale Modeling in Solid
Mechanics: Computational Approaches, eds. U. Galvanetto & M. H.
Aliabadi, Imperial College Press, London, pp. 251-294, 2010.

GRAEVINAR 67 (2015) 4, 351-361

[16] Sori, Z.: Zidane konstrukcije, drugo izdanje, Hrvatski savez

graevinskih inenjera, Zagreb, 2004.
[17] 
Eurocode 2: Design of concrete structures. Bruxelles: Comite
Europeen de Normalisation; 2002.
DIANA 9.4. TNO.: Displacement method ANAlyser 9.4. Finite
[18] 
element analysis. Users manual, release 9.4. Netherlands, 2009.
[19] Zienkiewicz, O.C., Taylor, R.L., Zhu, J.Z.: The finite element method: its
basis and fundamentals. Elsevier, 2005.
[20] Tomaevi, M.: Dynamic Modeling of Masonry Buildings: Storey
Mechanism Model as a Simple Alternative, Earthquake Engineering
and Structural Dynamics, Vol. 15, pp. 731-749, 1987., doi: http://
dx.doi.org/10.1002/eqe.4290150606
[21] Eurocode 8: Design of Structures for Earthquake Resistance, Part
1: General rules, seismic action, and rules for buildings, Brussels,
2004.

361