Vlaga

Sino je leinar sletio na krov nae kue,

grekom,
jer je mislio da tu ima rupa kroz koju se moe provui
da erupa vene naih zidova,
a to je samo bilo crnilo upalog dimnjaka,
nikakva rupa.
Ugasili smo vatru jer se dim poeo iriti posvuda
sa oitom namjerom da nas pogui
ili istjera iz kue i spali je do temelja,
znajui da mu to ne bi polo za rukom dok god smo unutra.
Leinar se svako malo sputao do prozora
i kuckao kljunom u staklo
kako bi stavio do znanja da nema namjeru da ode
i da e,
prije ili kasnije,
ui unutra.
Zaspala sam, uguena strahom koji nosi jastuk.
Jedan sat se te noi izgubio
jer bio je mart mjesec i kazaljke su se morale pomjeriti.
Taj jedan sat,
u kom se svo bie ponitilo,
kotao me glave.