BIH U DOBA ESTOJANUARSKOG REIMA

Moe se rei da je pojava estojanuarskog reima bila uslovljena sloenim politikonacionalnim pokretima u K SHS i u velikoj mjeri je velikosrpska hegemonistika politika bila
glavni generator krize, koja je sve vie sputavala parlamentarni reim kraljevine. Sama pojava
Seljako demokratske koalicije koju je inicirao dotadanji nositelj centralistike politike u
monarhiji Svetozar Pribievi kao voa samostalne demokratske stranke (SDS) koja je imala
vodeu ulogu u formiranju zajednike drave sa akcentom na politiku razvoja centralizma. On je
sada nakon to je dugo godina branio ideju centralizma, naao se u skroz drugom taboru sa
Stjepanom Radiem koji je bio nositelj federalizma. Tokom 1928. godine sve se vie zaotravala
politika kriza i u junu 1928. je kulminirala kroz krvoprolie tokom jedne od rasprava u narodnoj
skuptini. Jedan zastupnik radikalne stranke Punia Rai je pucao usred rasprave na jedan broj
zastupnika Hrvatske seljae stranke (HSS) i tom prilikom pogodio Ivana Pernara, Stjepana i
Pavla Radia, Ivana Granu, uru Basarieka. Pri emu su Pavle i Basariek podlegli ranama jo
u samoj skuptini, dok je Stjepan Radi umro u avgustu 1928. u Zagrebu.
Tada je u dravi vladala jedna koaliciona vlada na elu sa Veljom Vukieviem, a u njoj
su pored Demokratske stranke i Slovenske ljudske stranke bile zastpuljene i sama JMO preko
Mehmeda Spahe i ta vlada je odbacila svaku odgovornost za atentat, te oznaila Raiev in, kao
in neuravnoteenog pojednica, meutim ovo je uzdrmalo vladu pa je ona 4 jula 1928. odstupila.
Kralj je elio rijeiti krizu van parlamentarnih procedura, zastupnici Seljako demokratske
koalicije (SDK) su napustili Beograd i vratili se u Zagreb i traili novu vladu, da se raspusti
skuptina, te da se raspiu novi izbori, to je bilo rano jer su izbori odrani 1927 tako da je to za
kralja bilo neprihvatljivo. Unutar postojeeg parlamenta kralj je traio novu veinu za sastavanje
vlade, to je ak bilo ponueno i tad ranjenom Stjepanu Radiu to je on odbio.
Mandat za sastav je ipak povjeren Slovenskoj ljudskoj stranci tj. Antonu Koroecu. Tako
je prvi put nakon 1918. godine vladu u Beogradu formirao nesrbin, to je bila simoblika gesta
prema nesrbima i pokuaj smirivanja krize. SDK je reagirala na ovakav razvoj dogaaja iznosei
miljenje kroz rezoluciju da je to krivi put kojim se izlazi iz krize, jer je taj sistem hegemonije
samo iskoristio krvoprolie u Narodnoj skuptini kako bi zastupnicima SDK zatvorio vrata
parlamenta. U takvim okolnostima SDK nije mogla nastaviti svoj posao, a Radi i Pribievi su
optuili vladu ukljuujui Koroeca i Spahu da su na ovaj nain pomogli srbijasnkim

hegemonistikim krugovima, da jo jae zavladaju i nametnu svoj teror nad narodima u

preanskim krajevima, tako da je odbaena hegemonija nad nesrbima i zatraeno je da se ide na
promjenu ustava, jer taj Vidovdanski ustav je podloga za stanje hegemonije koje nesrbi sve tee
podnose u dravi i od kralja se oekivalo da rijei novonastalu situaciju.
Radia je na elu HSS zamijenio Vlatko Maek, koji je ve due vrijeme bio jedan od
istaknutih prvaka te stranke. U ovo vrijeme kada jaa nezadovoljstvo Hrvata dravnom
politikom, u BiH jaa jedan vid nezadovoljstva bosansko-hercegovakih Srba postojeim
stanjem usljed rezultata opinskih izbora, gdje je JMO sa HSS-om uspio da potisne srpske
stranke. Dolo je do snanog zaotravanja odnosa imeu voe bosanskih radikala Milana Srkia
i JMO, te se kroz razne komentare radikala govorilo da je formiran blok protiv Srba (katolikomuslimanski blok). Mnogi Srbi u BiH su bili nezadovoljni to je nakon izbora 1928. godine JMO
zauzela znaajne funkcije kao to su mjesto gradonaelnika Sarajeva, Mostara, Tuzle, Banja
Luke. Nezadovoljstvo se demonstriralo poetkom septembra 1928. na desetu godinjicu ulaska
srpske vojske u Sarajevo, tada je srpska nacionalna omladina povezana sa narodnom radikalnom
strankom priredila bakljadu i demonstracije pred sarajevskom gradskom vijenicom, gdje se
okupilo vie hiljada demonstranata i prvaci radiklane stranke su isticali srpski znaaj Sarajeva i
BiH, odbacujui mogunosti bilo kakve obnove granice na Drini u bilo kojem obliku i sve se to
popratilo povicima ivjela Velika Srbija, ivjeo Punia Rai. Na to je regirao Mehmed
Spaho traei da se takvi prvaci kazne.
U samom Zagrebu 1. decembra 1928. godine u doba slubene proslave desetogodinjice
nastanka K SHS dolo je do nemira i tom prilikom su ranjena 2 pripadnika policije. To
krvoprolie u Zagrebu posluilo je kao povod da se za vritelja dunosti velikog upana
zagrebake oblasti imenuje general Vojin Maksimovi i takva odluka je dovela do toga da se
demokratska stranka povukla iz vlade, pa je nakon njenog povlaenja 27. decembra 1928.
cjelokupna vlada Antona Koroeca podnijela ostavku. Kada je dao ostavku postavilo se pitanje:
ta dalje? Moe li se izai iz krize?
Unutar okvira postojeeg stranakog parlamentarnog poretka kralj je vrio konsultacije sa
stranakim prvacima pokuavajui da doe do dogovora za sastav vlade u okviru postojeeg
ustava. Takvo stanje dovelo ga je na razmiljanje da krene sa novim putem vladanja dravom.
Bitan trenutak jeste njegovo ubeenje da je parlament izgubio povjerenje i da ga treba mijenjati.
Da nije korisna poluga vlasti. Unutar srpkse inteligencije rodila se ideja antiparlamentarizma.

Kralj je imao bojazan da postojei parlamentarni rezim ne ugrozi dravu, i to ga je ujedilo da

treba raskinuti sa vidovdanskim ustavom i da treba da se napravi zaokret u voenju (upravljanju)
dravom. 5. januara je objavljen neupjeh svih konsultacija u pogledu pralamentarnog rjeenja. A
6. januara objavljena je Aleksandrova proklamacija Mome dragom narodu Srbima, Hrvatima i
Slovencima u njoj konkretno i nedvosmisleno stavljen je van snage ustav iz 1921., rasputena je
narodna skuptina, a sve nove zakone imao je donositi kralj ukazima. Isti dan su proglaena dva
zakona kojima su udareni temelji estojanuarske diktature.
1) Zakon o kraljevoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi- ovim zakonom kralj je proglaen
jedinim zakonodavcem i nositeljem cjelokupne vlasti u dravi to je bila osnova kraljevog
apsolutizma u biti do 1931. godine i do povratka na ogranieni parlamentarizam septembra 1931.
2) Zakon o dravnoj bezbjednosti- ovim zakonom kralj je ukinuo sve stranke i zabranio
formiranje svih stranaka koje bi imale vjersko ili plemensko obiljeje. To je podrazumjevalo da
e dravni sud kazniti svako djelovanje koje bi bilo upereno protiv dravnog reima.
Isti dan kraljevim ukazom formirana je vlada Petra ivkovia zapovjednika kraljeve
garde i od ljudi kraljevog povjerenja, te nekih ljudi iz drugih stranaka ( NRS; DS i dr.). Glavnu
ulogu u promociji novih dravnih vrijednosti imao je nekadanji radikal Milan Srki koji je
obavljao funkciju ministra pravde. Kasnije e Milan Srki biti i predsjednik vlade. Bilo je i
razmiljanja da bi uvoenje kraljeve diktature mogao biti pozitivan korak pa je Vlatko Maek
pozdravio kraljevu proklamaciju, istiui da je za jedan dan ukinut ustav koji je sedam godina
titio hrvatski narod. Meutim, potrajalo je jedno izvjesno vrijeme faktiki od 6. januara do 3.
oktobra 1929. dok se nije vidjelo kojim putem ide taj novi reim, jer se nije znalo da li e se
moi izvriti neki decentralisiki model.
No 3. oktobra kada je doneen zakon o nazivu drave i podjeli na upravna podruija,
bilo je jasno da je kralj jo snanije centralizirao zemlju, jer je u potpunosti razdrobio postojee
historijske granice i oktroirao novi poredak u kojem se prelo u novu fazu nacionalnog
sintetiziranja (ujedinjenja) te je sama drava nazvana Kraljevina Jugoslavija, time je inauguriran
nacionalni koncept integralnog jugoslavenstva, prema kojem su svi itelji Jugoslavije
Jugoslaveni. Sami termini Slovenac, Hrvat, Srbin nisu bili zabranjeni, ali se nisu koristili. Prema
ovom zakonu iz oktobra 1929. izvren je novi, radikalniji oblik centralizacije drave podjelom na
9 banovina na elu sa banom kao predstavnikom dravne uprave, a te banovine su dobile
nehistorijska imena po rijekama i geografskim oznakama sa upravom grada Beograda. Petar

ivkovi je izjavio da je osnova da se drava podijeli na banovine uzeta na temelju

najobjektivnijih kriterija kako bi se rasteretila sredinja uprava i izvri odreena decentralizacija,
vodilo se rauna da granice banovine budu prirodne pa da se povezuju u saobraajnom smislu
odreeni krajevi sa banskim sreditima. Koroecu se izalo u susret zbog ulaska u diktatorsku
vladu pa je cjelokupna Slovenija ula u jednu banovinu, dok su ostalim dravama razbijene
historijske granice.
Kada je BiH u pitanju osjetio se udar na njen idividualitet. Milan Srki je imao utjecaja
na to, kao ministar pravde. Poznata je njegova nesnoljivost prema politici autonomije BiH koju
je vodio Mehmed Spaho. Tako da je BiH podijelio na banovine koje su prelazile historijske
granice BiH. Od 4 banovine na koje je BiH podijeljena samo su dvije imale sredite u BiH
( Vrbaska i Drinska) dok Zetska (Cetinje) i Primorska (Split) nisu. Ovakvo stanje trebalo je da
marginalizira poloaj muslimana. U jednoj banovini (Primorskoj) veinsko stanovnitvo bilo je
katoliko, dok je u ostale tri (Vrbaska, Zetska i Drinska) veinu imalo pravoslavno tj. srpsko
stanovnitvo. Tako je Milan Srki uklonio BiH sa politike karte i u njoj stvorio srpsku premo.
Moe se rei da je BiH najgore prola u toj novoj administrativnoj podjeli kraljevine Jugoslavije.
Reakcije na estojanuarski reim su bile razliite. Bilo je onih koji su smatrali da je dobro
da je kralj oktroirao novo stanje, jer od partizanskog (viestranakog) poretka nije bilo koristi.
Neki su smatrali da je dobro to je kralj ukinuo stranke i da e sada biti vie reda i zakonitosti.
No, bilo je i onih protiv takvog novog stanja. Politiari koji su ostali izvan novih politikih
okvira otili su u neku vrstu prinudne mirovine. Sam Spaho je otiao u mirovinu jer je odbio da
uestvuje u novoj vlasti, a stranka JMO je bila rasputena. Srbi su imali vie razloga za
zadovoljstvo novim poretkom. Kod Hrvata i Bonjaka bila je jedna vrsta revolta, koji nije
poprimio ozbiljnu formu. auevi je dao izjavu da je kod muslimana novi reim primljen sa
zadovoljstvom. Listovi Novo vrijeme i Hikmet su pozitivno pisali o estojanuarskom reimu.
Poeo se formirati sloj elite koja je eljela podrkom reima da utre sebi put za napredovanje u
politikom, kulturnom i drugom pogledu. Gajret je bio takav, kako bi se postavio kao jedan vid
novog nacionalnog vostva muslimana, jer je to ranije sprijeavala JMO.
Ve poslije 1929. godine poinju da se naziru novi nacrti ustavnosti, kojim bi se obnovio
politiki ivot. Trebalo je izraditi novu nacionalnu ideologiju i narodnu volju politikog
aktivizma. To e doi do izraaja u oktroiranom ustavu, septembra 1933. godine. Tim ustavom
deklarativno su proklamovane slobode, no odredba nemogunosti stranakog djelovanja, dovodi

do toga da se ta sloboda okarakterie kao ograniena ili skuena. Podrazumjevalo se da e se

ustrojiti novo zakonodavno tijelo ( narodno predstavnitvo) i sa tim u vezi da ce se sprovesti novi
parlamentarni izbori. Narodno predstavnitvo sada je sastavljeno na dvodomnoj osnovi: Narodna
skuptina i Senat. Senat je trebao dodatno ojaati uticaj dvora, jer su senatori imenovani, a ne
birani, pa je to uticalo na veliku mo dvora. Sam izborni zakon koji je donesen propisivao je
javno glasanje, a bila je i obaveza da se postavi jedna zemaljska, ne stranaka. lista sa
kandidatima u svim kotarevima. Ona stranka ili grupa koja hoe da izae na izbore mora imati
podrku u svim kotarevima.
Stranke nisu mogle imati podrku samo u svoje birake baze unutar plemena i vjere, ve
trebaju biti ope stranke sa glasaima u cijeloj dravi. Ova skuptina je bila nazvana privremeno
narodno predstavnitvo a izbori su odrani 8. novembra 1931. godine na Mitrovdan. Do tada
zabranjene stranke su pozvale birae da ne glasaju, a bila je prijavljena samo jedna nestranaka
zemaljska lista na elu sa Petrom ivkoviem. Meutim, kada su izbori sprovedeni bilo je 1330
kandidata i pokazalo se da je veoma mali broj kandidata na listi koji ranije nisu djelovali unutar
nekih politikih stranaka. S druge strane birai su se opredeljivali prema ranijoj stranakoj
opredeljenosti, npr. ako je kandidat bivi HSS-ovac Hrvati su vie glasali za njega i sl. To je
pokazivalo da se vie formalno, a ne sutinski uspjelo nametnuti ideja jugoslavenstva na
izborima.
Konkretno na prostoru BiH u velikom broju kotareva bilo je kandidata razliite
vjeroispovjesti, pa se odmah znalo ko je na vladinoj listi da e biti izabran i ko e biti izabran u
onom kotaru koji ima prevagu neke vjerske zajednice. Ve uoi izbora bilo je upozorenja da se
pojavljuju kandidati koji raspiruju vjersku mrnju to je protivno dravnoj politici i ustavu. Tako
da je reim teko mogao da rijei taj problem razliitosti jednim dekretom. Nakon zavrenih
izbora poelo se raditi na formiranju jedne stranke unutar kandidata koji su izabrani na izborima.
Formirana je stranka koja je bila hibrid ranijih stranaka ( jugoslovenske, seljake, demokratske,
radikalske) nazvala se Jugoslovenska radikalno seljaka demokratija (JRSD), pogrdno je zvana
jare se dere!
Sam nain kako se ta stranka razvijala izazavalo je kritike naroda 1932. godine.
Pojavljivali su se disidenti ranijih stranaka koji su podravali JRSD. Neki su bili nezadovoljni
upravo tom partizanskim obiljeijima unutar JRSD. Jedna grupa se odvojila i formirala novu
stranku pod nazivom Jugoslovenska narodna stranka, meutim ova stranka nije zaivjela.

JRSD se transformisala u novu stranku kako se ne bi dalje rasparavala. Tako je stvorena

jugoslovenska nacionalna stranka (JNS) koja je bila nositeljica estojanuarskog reima i
dosljedno ga branila i nakon kraljeve smrti. Milan Srki je i dalje bio agilan u smislu bilo
kakvog poputanja ranijim strankama. Znaajno je doprinosio radiklizaciji politike scene. To je
i kralj uvidio da od Srkia ima vie tete nego koristi pa ga je 1934. godine prinudio da se
povue, tako da Srki od 1934. ne predstavlja bitnu politiku linost u Jugoslaviji, a ni u BiH.
Kralj nastoji da tokom 1934. godine ide ka nekoj vrsti parlamentarizma, no nije bilo
potpuno jasno na koji je nain kralj nastojao obnoviti stranaki ivot. Te procese evolucije
politikog i drutvenog reima presjekao je atentat u Marseju 1934. godine gdje je ubijen kralj
Aleksandar. To je bio poetak zabijanja klina u lijes reima, koji se nije mogao oporaviti nakon
smrti kralja. To ubistvo zapoelo je proces udaljavanja od diktatorskog reima.