BIH U PRVIM GODINAMA KSHS

Rad vijea za BiH se svo vrijeme njegovog djelovanja odvijao pod pritiskom nasilja
koje je vreno najprije nad bonjakim stanovnitvom od Kulen Vakufa na zapadu, do Bilee
na istoku, od Odaka na sjeveru pa do Mostara, apljine i Bune na jugu.
Samo dan nakon to je Sarkoti predao vlast Narodnom vijeu za BiH odnosno
njegovim predstavnicima, u mjestu Vlakovci kod Bosanske Dubice ubijen je jedan beg
odnosno zemljoposjednik po imenu Mali beg Kulenovi. Taj zloin su poinili lokalni srpski
seljaci koji su opljakali svu Kulenovievu imovinu, kada je zapoeta istraga nije davala
nikakvih rezultata i niko od poinilaca nije priveden i niko nikad nije odgovarao za ovaj
zloin.
To je bio jedan simbolian in jer nastupilo je jedno vrijeme koje se u literaturi naziva
prevratom premda je to nedefiniran pojam, ali se eli ukazati na krupne ekonomske, socijalne,
politike i sve druge promjene koje se deavaju u ovom vremenu nakon odlaska AU. Taj
prevrat je imao u BiH brojne primjere nasilja, nezakonitog postupanja, stanje koje je u nekim
sredinama graniilo sa anarhijom, praeno brojnim pljakama, paljevinama, nerijetkim
sluajevima ubistva, nasilnikim ponaanjem, a narod je bio eljan da se uspostavi stabilna
vlast.
Nakon 1 novembra Bosna je postala poprite nekanjenih ubistava, otimaina,
paljevina, silovanja naroito po selima, a rtve su uglavnom bili zemljposjednici od kojih se
nerijetko otimala zemlja ali i stoka, novac te ostala imovina. Ti nasrtljivci su esto poslije
pljaki pristupili paljenju itnih hambara kako bi se nainila to vea teta i begovskih
ardaka ako bi to okolnosti dozvoljavale, a paralelno su se vrili napadi na podrune postaje i
kasarne kako bi se likvidirali i posljedni oblici vlasti, zakonitosti koja bi eventualno sprijeila
te nasrtaje na begovske posjede.
Akteri tih spomenutih nedjela su uglavnom bili seljaci i razni ovinistiki elementi,
ponajprije nekadanji seljaci zakupnici koji su u zakup drali begovsku zemlju, kmetska
selita jer je njima odazak AU predstvaljao takorei jedan signal za uzurpaciju
zemljoposjednikih imanja.
Prema brojnim izvjetajima tadanjih okruni kotarskih predstavitava, ali isto tako
policijskih i andarmerijskih zvaninika ti seljaci su se ponaali u prvim danima nakon

odlaska AU kao stvarni vlasnici imanja i begluka te nametali logiku po kojoj je odlaskom AU
iz BiH i definitivno rijeeno agrarno pitanje u toj zemlji.
Glavno odbor Narodnog vijea i Narodna vlada (GO i NVL) ulagali su napore kako bi
se zatitili svi graani bez obzira na vjeru i naciju. Meutim, bez efikasne vojske i policije sve
te njihove mjere su izgledale kao besplodne, improvizacije koje nisu mogle uroditi plodom
poevi od proglaenja prijekih sudova u nekim kotarevima, a i formiranja Narodne garde. Ta
garda je u nekim sredinama izazivala kontra efekat umjesto zatite graana neki gardisti su
bili izazivai nereda.
GO i NVL radili su i na prehrani najugroenijeg stanovnitva. Muslimanskom
stanovnitvu je u prvim godinama nakon prevrata bila osigurana pomo u iznosu od 500 000
kruna, ali je ta prva pomo izazvala reakciju u prvim redovima srpskih lanova vlade koji su
htjeli da se otvori pitanje stradalih tokom rata. Tako je Vojislav ola istakao :Ima ljudi koji su
jo od 1914 potpuno upropateni nemaju ni kue ni kuita ni koze ni vola od bive vlade
nemaju nikakve pomoi, a od ove vlade jo manje. Vojislav ola, Uro Kruni, Sabo Jeli su
na temelju takvih opaski traili da vlada daje svima jednako t da opljakane muslimanske
porodice nemaju nikakav prioritet u toj potpori. I Mehmed Spaho ukazivao je da je tu rije o
pomoi ljudima koji su ostali bez elementarne opskrbe usljed pljake koja je uhvatila maha
od 1 novembra 1918.
Vojo Pisarovi je to podrao ukazujui dvosmislenost ranije usvojenog zakljuka za
pomo opljakanom muslimanskom stanovnitvu uz dopunu da se pomo protegnei na ostali
narod kojeg je glad iscrpila, a glad je iscrpila narod u Zvornikom, Viegradskom,
Srebrenikom kotaru gdje je po njegovim opaskama najvea oskudica. Na kraju je zakljueno
da NVL im prije provede ranije usvojene zakljuke u pogledu gladi te da se pomogne
pograninim kotarevima ukoliko postoji prijeka potreba. U to vrijeme socijalna slika BiH je
ukazivala na izraenu bijedu i neimatinu, a ta nepovoljna slika bila je posredovana takorei i
dijelom novom ekonomskom politikom nove vlade. Glavni akteri su slobodni trgovci i
pekulanti koji su nabavljali ivotne namjernice u susjedstvu potom ih prodavali
konzumentima u BiH po daleko viim cjenama od nabavnih. Robe je bilo mnogo ali s
obzirom kakve su bile cijene to obilje robe nije moglo biti garancija bolje socijalne situacije
tako da je opskrba branom, mlijekom, solju, ali i ostalim potrebtinama postala prvorazredni
problem u tim prvim mjesecima nakon 1 novembra.

Obzirom na tu slobodnu trgovinu koja je imunim trgovcima dala mogunost brze i

lahke zarade, a obino stanovnitvo koje se slabije snalazile i dalje se moralo boriti za
preivljavanje. Najvie se tada uje sa glasom protiv postjee skupoe Socijaldemokratska
stranka BiH koja trai da se fiksiraju cijene, da se ne dozvoli brzo bogaenje pojedinih
eksponiranih drutvenih slojeva, da se izvri rekvizicijja cjelokupnog stonog fonda te ita, da
se to prije od strane vlade zaplijeni sva vercerska roba koja se nalazi na prostoru BiH. SDS
BiHje inicirao jedan radniki zbor skupoe koji je bio odran 30 septembra 1919 u Saraevu i
na tom zboru je usvojena rezolucija koja je odraavala vie prijedloga kako da se ublae
patnje obinih ljudi potencirajui kako je postojea skupoa neizdriva. Bosanski proletrijat
se zaloio za obustavu slobodne trgovine. Naglaena je pri tome potreba da se radnitvu i
siromanom svijetu daju namjernice po niim cjenama, da se uspostavi jedna socijalna skala
mogunosti plaanja na nain da vea bijeda manje plaa a bogatiji vie i da se bogatiji svijet
progresivno optereti.
Na tom skupu je data i statistika iz koje se moe zakljiti da su cijene ivotnih
namjernica u 1919 u Bosni bile vee deset, dvadeset pa i do trideset puta u odnosu na 1914
kada je rat poeo, a u istom tom vremenu radnike nadnice su uveane za 4-5 puta.
Problemom prehrane stanovnitva je doista pogaao itavu zemlju naroito pogranine
kotareve pa se to moe dobro vidjeti iz izvjetaja kojeg su zemaljskoj vladi za BiH 10 maja
1919 poslali Grdi Vasilje i ukrija Kurtovi gdje oni naglaavaju bijedu sirotinje koja je
ostala bez igdje ieg i sada mora ivjeti samo od onog to joj neko udjeli.
Grdi i Kurtovi pored bijede, gladi i siromatvatakoer u svom izvjetaju
problematiziraju sigurnosnu situaciju pograninih krajeva te na podruju Istone
Hercegovine, gdje ve neko vrijeme pljakai i razbojnici otimaju narodni imetak, te unose
nemir u ivot obinog svijeta. Njih dvojica navode kako je leglo pljakakih bandi u Crnoj
Gori, no meutim njihova zloddjela nebi bila mogua bez saradnje sa domaim jatacima iz
BiH. Od prvih dana nakon prevrata do danas istiu se pljake se vre iskljuivo nad
muslimanskim stanovnitvom, ali u zadnje vrijeme poelo se krasti i odvoditi hajvan i od
pravoslavnih.
Navodei kako bi uestalim kraama energino stati u kraj Grdi i Kurovi predlau
da se povea broj vojske u pograninim krajevima te da se u svakom selu uz granicu razdjeli
neto oruja pouzdanom svijetu, ali uz prismotru vojske i andara. Ove prijedloge zemaljska
vlada je proslijedila nadlenim andermerijskim strukturama koje su odgovarale kako se

prilinim pojaanjem andermerije u Hercegovini izalo u susret to ugroenom narodu

pograninih kotareva. Meutim, da to nije itina ukazuje da se u tom periodu pristupilo
formiranju leteih odreda i dobrovoljakih skupina ljudi spremni da se upuste u hvatanje tih
odmetnika.
Inae bonjacci na prostoru Istone Hercegovine su bili naroita meta raznih
pljakakih bandi naroito u kotarevima Bilea, Gacko i Nevesinje. To je bio jedan teak
period za muslimansko stanovnitvo BiH koje je biloo izloeno stalnim nasrtajima i nasilju.
Od ustava 1921 normaliziralo se stanje u veini gradova i sela BiH. Istona Hercegovina je
bila izuzetak djelom i usljed blizine Crne Gore i stalnih napada pljkakih bandi iz Crne Gore.
Uloga komita kao nasilnika koji su napadali na teritorij pojedinih sela (komite se veu za
jednu hajduku tradiciju na podruju Crne Gore) to je vrlo skopano sa otimainom goveda.
Tvrdilo se da ta goveda pripada srpskim porodicama da su otjerana 1914/15 za vrijeme nasilja
nad pravoslavnim stanovnitvom od strane AU ili pak da je rije o jednoj vrsti osvete
namirivanja tete. U biti moe se rei da je to bio jedan paravan za zloine koji su se vrili.
Te komite iz Crne Gore su zajedno sa lokalnim srbima iz Hercegovine dolazili i
pljakali. Ove bande su teila da unesu to vie anarhinosti na prostoru Istone Hercegovine
i vlastima je trebalo dugo dok su im stale u kraj. Ovo nasilje je tjeralo mnoge porodice na
iseljenitvo prema unutranjosti Bosne i Turskoj, ali bilo bi pogreno lokalizirati ovo nasilje
samo na prostor Istone Hercegovine, a kada je rije o akterima to treba vezati za spregu
izmeu komita i lokalnih bandita, jer je praksa da su pripadnici lokalnih vlasti imali
dvosmislenu ulogu u pojedinim zloinima. Ta dvosmislenost se mogla opisati kao
neosjetljivost vlasti prema nasrtajima na uslimansku populaciju. Negdje se ona granila i sa
direktnim nasiljem,a negdje sa oitim sauesnitvom u zatakavanju zloina koje su vrili.
Bila je izraena praksa da su ti napadani muslimani ili u Sarajevo u ured ulema
medlisa i tadanjeg reisu-l-uleme i traili zatitu. Vreni su zapisnici tako da su svi oni dvali
izjave ta su doivjeli i vidjeli. Zahvaljujui tim brojnim zapisnicima su i registrirani i brojni
sluajevi iz kojih se moe vidjeti teko stanje u kojem su se Bonjaci pojedinih kotareva nali
nakon odlaska AU. List Pravda koji je zastupao JMO pisao je vrlo iscrpno o tim primjerima
nasilja i zloina. Godine 1920 u haremu Careve damije u Sarajevu je odran protestni miting
kojeg su organizirali istaknuti lanovi JMO gdje je osuen postojei protumuslimanski reim
u Kraljevini koji ne ini nita da se zatite muslimani u KSHS.

U Rogatici koja je prla jednu teku fazu svoje historije ti zloini su se dogaali
najee u vidu jedne saradnje izmeu tzv., dobrovoljakih druina i pojedinih pripadnika
andermerijskih patrola koji su ispoljavali jednu dozu ovinizma, tako da je vie dobrovoljaca
uglavnom pod zatitom andermerije vrilo upade u pojedine muslimanske kue pri emu su
najee maltretirali ukuane, otimali privatnu imovinu i ispoljavali razliite vidove
animoziteta prema svemu to je podrazumjevala muslimanska tradicija, vjera itd. Kotarski
ured u Rogatici nije preduzimao konkretne mjere kako bi s tome stalo u kraj.
Teror nad muslimanskim stanovnitvom u prvim godinama KSHS nosio je oblik jedne
vrste ovinistike kampanje protiv naroda koji je pripadao drugoj vjeri, kulturi i tradiciji, i u
tom smislu su na meti izgrednika ulavnom bili islamski simboli i vjerske linosti. Lokalni
organi vlasti ponovo nisu pokazivali potrebnu spremnost da se te vjerske institucije
muslimana zatite od netolerantnih graana, dobrovoljaca i oficira. U dokumentaciji je ostalo
vie razliitih svjedoanstava grubih nasrtaja na vjerske simbole bonjakog naroda prvih
godina prevrata. Kada je srbijanska vojska dola u varoicu u Istonom kraju Bosne raspisana
je za narod dobava hrane u naturi, i tu se govori kako je za imama ef., Ajanovia odreeno da
on dadne 100 kg ita i 100 kg krompira. Kada je on rekao da hode nisu toliko bogate kao
katoliko i pravoslavno svetenstvo ef., Ajanovi je molio da ga rijee te dunosti jer nema ni
ito ni krompir, a kao odgovor na to on je dobio dva amara i naredili suu da ga zatvore u
zatvor i istuku.
Ovakvih sluajeva je bilo mnogo i u uredu ulema medlisa su sabrani mnogi iskazi
ljudi koji su morali napustiti svoja sela pa su zatraili zatitu od reisa auevia, tako da su
ostali mnogi zapisnici onda na osnovu toga Demaluddin auevi je pisa pismo najeu
komandantu druge armije Stefanoviu u kojima je traio od njega da se kazne poinioci da se
muslimani tih krajeva stave u zatitu. Svi ovi navodi su dolazili do ministarstva unutranjih
djela i ministra Pribievia koji je bio veoma dobro upoznat sa svim to se deavalo u BiH.
auevi je redovito obavjetavao i pisao zemaljskoj vladi u Sarajevu i Atanasiji oli
kao predsjedniku o tim zloinima, ali uglavnom bez nekog konkretnog efekta. ZV je sa svoje
strane uglavnom ukazivala da nii organi vlasti ne rade dovoljno svoj posao i onda graani
umjesto da se obraaju njima oni se obraaju nenadlenim institucijama kao to su ulema
medlis, reisu-l-ulema i neke druge linosti. Tadanji predsjednik vlade Atanasije ola nije bio
zadovoljan tim stalnim prigovorima, pritubama i dopisima koja je slao auevi. auevi je
u to vrijeme 1918/19 bio najvii ne samo vjerski ve i drutveni autoritet Bonjaka

muslimana. auevi je imao jedan pristup u tim pismima koji nije bio po volji zvaninim
vlastima. Naime on se nije ustruavao da govoori o ti zloinima prilino otvoreno. Opisivao je
te pljake neasnim inom motivirane vjerskom netrepeljivou spram islama i muslimana
nazivajui ih turcima elei tako podjarmiti neki ar mrnje jer su turc osvojili srpsku
srednjovjekovnu dravu. auevi je upozoravao da od muslimana nakon svih tih pretrpljenih
zloina nebi trebalo vie oekivati da oni sjede skrtenih ruku i oekuju nove talase nasilja.
Moe se vidjeti obrat u raspoloenju ovog vjerskog voe jer samo nekoliko mjeseci ranije on
je pohvalno govorio o srpskoj vojsci kao zatitnici svih graana u novoj ujedinjenoj dravi.
Sredinom novembra je u Sarajevu odran jedan skup u ast srpsk vojske i tom
prilikom je auevi odrao zdravici i govor u kojem je govorio o naporu Srbije u Prvom
svjetskom ratu i pohvalio srpsku vojsku. Meutim, samo nekolik mjeseci kasnije auevi
prima vijest o tim nasrtajima na Bonjake na njihovu imovinu, ast i ivote pojedinih ljudi. I
on je smatrao unim da informira prije svega vojne vlasti, ali i zemaljske vlasti o tome, pri
emu on nije birao rijei to je stvaralo jednu vrstu averzije prema njemu. Kada je ukazivao
na jednu ovinistiku i nacionalistiku podlogu koja stoji iza tih pljaki upravo ni sama ZV a
ni ministarstvo unutranjih djela u Beogradu nisu se mogli sloiti sa takvim kvalifikacijama
koje je auevi davao. Naime, oni nisu mogli prihvatiti da su te pljake i paljevine imale
neku vjersku pozadinu, ve a se tu radi o jednoj vrsti drutveno politikog antagonizma jer je
poznato da u prolosti begovi su bili muslimani a kmetovi uglavnom pravoslavci. I da u tome
to nova vlast nije sasvim profunkcionisala da tu treba traiti razloge tim napadima.
U 1919 godini je jako teko bilo prihvatiti takvu argumentaciju s obzirom da se tada
najvei broj tih zloina deavao nad muslimanskim stanovnitvom. Meutim, s obzirom da su
se iz dana u dan mnoili ti izvjetaji sa primjerima bezakonja i zloina nad Bonjacima,
zemaljska vlada je osjetila moralnu obavezu kako tadanjem tuzlanoskom muftiji Ibrahimu ef.
Maglajliu tako i predsjednitvu ulema medlisa u Sarajevu. Zemaljska vlada u Sarajevu i
ministarstvo unutranjih djela nisu imali jednak odonos prema tim deavanjima i svakako je
ZV vie verbalno osuivala te zloine. Traeno je od vjerskih lica svih vjera da utiu na
prilike u narodu, da se vjerski autoriteti zaloe kako bi se smirile prilike. Postoje dokumenti
koji o tome govore.
Ministrastvo unutranjih djela na elu sa ministrom Pribieviem je pokazivalo veu
zabrinutost usljed tog bezakonja i nasilja duboko prisutnih vjerskih i etikih implikacija tih
zloina, na to je vie puta upozoravao odgovorne faktore u BiH. Tako je ministar Pribievi

esto apelirao na bosansku vladu da se ozbiljnije posveti zatiti muslimanskog stanovnitva

insistirajui da bi prolongiranje postojeeg stanja moglo biti pogubno za ope stanje u dravi.
Jednakost pred zakonom i kanjavanje izgrednika je odgovor na stalno uznemiravane
muslimanskih graana kae Pribievi.
Poloaj ZV u BiH s obzirom na dravnu vladu nije bila vlada u punom kapacitetu ve
ipak prije svega jedan vid inovnike vlade, ispostav dravne vlade u Beogradu. Tako da je
dravna vlada u politikom kapacitetu imala sve potpune ovlasti da vri vlast na svakom
pedlju KSHS. Ministarstvo unutranjih djela inzistiralo je na uvoenju javnog reda i mira,
provoenju zakona, kanjavanju izgrednika. Meutim, sasvim sigurno ministarstvo
unutranjih djela nije uinilo dovoljno na zatiti svih graana i na poboljanju sigurnosti u
BiH. Sasvim sigurno je bilo nuno to uiniti. Zemaljska vlada za BiH je imala vlastito
odjeljenje unutranjih poslova al je ipak bilo podreeno centralnoj vladi u Beogradu
formiranoj 20 decembra 1918.
Do 1 februara 1919 funkcionirala je NVL koja je imala vee politike i izvrne
ingerencije, ali nakon toga u BiH djelouje ZV za BIH koja je imala skuen djelokrug i koja je
bilo podreena dravnoj vladi, odnosno kraljevskoj vladi u Beogradu. Tak da je vlada u
Beogradu imala sve potrebne ovlasti da samostalno djeluje nakon konsolidacije stanja u
dravi. Meutim, ostae na neki nain jedna vrsta enigme da li je to bila jedna ciljana politika
kako bi se to vie tete nainilo muslimanskom stanovnitvu, a koliko se tu doista radilo o
anarhinom stanju

koje je zavladalo nakon prevrata. Da li je doista zajednika drava sa

svojim elementima bila nedovoljno snana da titi sve graane pred zakonom na jednak nain.
Ako se uporedi uspostavljeni stepen rea nakon 1878 godine dolaskom AU i stanje kje je
zavladalo 1918 onda su to neusporedna sistema. Jedan od zakljuaka koji nesporno pomae
da se shvati cijela ta situacija jeste upravo ono to se vidi iz brojnih izvjetaja, a to je da vlasti
nisu pristupale adekvatnim mjerama kanjavanja izgrednika.
Kada se paljivije analiziraju pisma koja je Pribievi slao Atanasiju oli u Sarajevo
drava se po svoj prilici vie brinula za njen meunarodni kredibilitet i ugled nego to se
brinula za prava svojih raana muslimanske vjeroispovjesti. Ta nasilja s vie bila politiki
problem, zato to je to bilo jedno osjetljivo razdoblje za KSHS kada su se vodili meunarodni
i diplomatski pregovori sa tenjom da se u cjelosti provede poredak unutar kojeg je KSHS
imala odgovarajue mjesto.

Kada je jedan francuski novinar Rivea lista Temps doao u Jugoslaviju da obavi
nekoliko razgovora on je zapravo imao jednu viziju (doao je u tim prvim danima KSHS) i on
je doao i razgovarao sa nekim znaajnim linostima a najvie se zadrao i boravio u Bosni.
On je bio specijalni zaslanik lista Temps i tu je objavljivao svoje impresije razgovarajui sa
arijom brojnim politiarima, redakcijama raznih listova, oslukujui sve ono to arija
govori i formirao jednu svoju sliku o situaciji u Jugoslaviji naroito o BiH koju je on predoio
u tekstovima koji izlaze u Tempsu koji je izlazio u nastavcima, a kasnije sve to predoio u
svojoj knjizi. U podnaslovu te knjige je stajalo Jugoslavija-jugoslavena, Velika Srbijadiplomata. Teko je rei kga je i da li je ikoga predstavljao taj francuski novinar, zato je
napisao to to je napisao. Meutim, rije je o tome da su ti njegovi prikazi bili izrazito
nepovoljni u nekim svojim ocjenama za tek formiranu dravu odnosno vladajuu strukturu
gdje su Srbi preuzeli vlast uglavnom i odluivali o njenoj budunosti. On je problematizirao
taj velikosrpski karakter beogradske politike govorio je da beogradskim vlastodrcima nije
bilo stalo da se ta drava drugaije razvija do li kao neka vrsta supstituta za veliku Srbiju.
Naglasio je vanost da se radi na izgradnji jugoslavenskog zajednitva kao temeljnoj
pretpostavci opstanka i razvoja te nove drave. Ako je nastala ta knjiga. Meutim, im se ona
pojavila ministarstvo unutranjih djela naredbom br. 18 610 od 26 maja 1919 kojom je
zabranilo rasturanje pomenute knjige zbog neistinite tendeciozne i na nau tetu sadrina.
Tako a tu knjigu niko nije smio itati. On je tokom obilaska KSHS znaajnu panju posvetio
BiH i vodio razgovore sa politiarima, vjerskim voama i obinim svijetom.
Iako se ta knjiga nije smjela itati ipak je bh javnost bila upoznata sa tim njegovim
dojmovima putem lokalne tampe iji su urednici plasirali djelove vlastitih razgovora sa tim
francuskim publicistom. Donosili su ak i fragmente njegovih tekstova. Da domaa javnost
nebi bila uskraea za te stavove i za dojmove ovog francuskog novinara posebno su se
postarala dva lista Jugoslavija( to je bio rvatski list koji je izraavao stajalite jugoslovenski
nastrojenih hrvata) i Pravda ( koja je bila glasilo JMO), pa je na stranicama ovih listova
preneeni neki stavovi i djelovi tekstova a pored ostalih preneen je i dio razgovora kojeg je
Demaluddin vodio sa Riveom. Citiran je dio govora kojem auevi govori o poloaju
muslimana u kojem su se muslimani nali u toj novoj dravi.
Pribievi je govorio da j auevi preuveliao neke izgrede ope netolerancije to
tako nije bilo, ali i da nije primjereno da se takv izjave daju stranim novinarima. Pribievi
dalje trai ako bude takvih sluajeva jo da se njemu uputi dopis kako bi auevia odmah
poslao u mirovinu.

Atanasija ola je u svom odgovoru napisao neto to je prdstavljalo jedan vid demanta o
onome o emu je auevi pisao, gdje je ola naveo da se tu ne radi o zloinima koji su se
desili u BiH ve da se tu radi o nekim zloinima koji su se desili na prostoru Sandaka, tanije
na prostoru Bijelog Polja prije dolaska srpske vojske. Kae da je za svaku osudu to je
auevi povjerovao pribjeglicama i nasjeo na njihova kazivanja umjesto da je sve to dao
provjeriti.
Pribievi trai od ole da on zatrai od auevia da on demantira te izjave da on to
nije rekao, a ola je odgovorio da se ne moe satrati moguim da bi reisu-l-ulema to mogao
demantovati kad se iznova deavaju primjeri nasilja na imovinu, ast i ivote muslimana. A
to se tie penzije to jednostavno nije bilo mogue zbog toga to je reis mogao biti
penzionisan samo ak izgubi kvalifikacije. Jedino je hodinska kurija mogla pokrenuti
postupak smjene onda kada on u smislu moralnog vladanja samog sebe degradira. Meutim,
kako to nita nije u konkretnom sluaju to nije mogue. ola je to izjavio da bi iznio
nezadovoljstvo sa uspostavljanjem dotadanjeg reda za svoje sunarodnjake. Tako da i sam
Pribievi nije vie insistirao na takvom zahtjevu.
Treba rei da je tada u BiH ve bila sprovedena muslimanska organizacija u smislu
formiranja politikih stranaka pa su se muslimani okupili oko stranke kja je nazvana
Muslimanska organizacija, a potom na osnivakoj skuptini februar 1919 godine JMO.
JMO je gradila svoj imid i popularnost i poziciju u muslimanskom narodu na temelju
napada na vladu, ukazivanjem na veoma loe prilike u kojima ive muslimani. Tako da se na
neki nain ona podudarala sa uevievim angamanom i u 1919 godini dolo je do jedne
vrste podudarnosti u nastojanjima te stranke i vjerskog voe.
Srpska javnost i srpska politika je veoma negativno se ponijela prema vjerskom poglavaru bh
muslimana. Unutar te srpske javnosti koja je izdavala i poseban list Srpska zora napala je
auevia nazvavi ga eksponentom crno-utog reima u BiH. Srpska zora je u jednom
svom lanku istakla da je na sramotu slobode to je auevi jo uvijek reisu-l-ulema te da
srpski narod oito slabo zna vladati. auevi je postao reisu-l-ulema 1914 bio je reisu-lulema tokom Prvog svjetskog rata. Poetkom rata se ponaao kao i brojni drugi muslimani,
veoma lojalno AU vlasti. 1917/18 on se potpuno razoarao u taj reim tako da je on kad je
Anton Koroec doao u Sarajevo da bi vidio kakvo je raspoloenje stanovnitva prema
deklaraciji Jugoslavenskog kluba od 30 maja 1917 rekao radite ta hoete ja u podrati
svaku vau inicijativu, meni je dosta tue vladavine.

Srpska zora spoitava da je auevi bio po volji AU reimu premda to nije bilo tako.
Srpskoj zori odgovara Pravda istiui kako je napad na reisu-l-ulemu napad na 600 000
bh muslimana, a pri tome je prolo vrijeme kada su jedni samo zapovjedali, a drugi su samo
sluali i pokoravali se.