Serres e See Paul Ricoeur ZLO Preveo Ante ViuckovieIzazov filozofiji i teologiji Da flozofija i teologija susreéu lo kao éeazov ko~ Jjemu nema ravna, slau se priznajudi, katkad s velikim ttadasima, najvedl mislioc u jednoj fw drugoj discipli- ni, Nije vaino ovo priznanje nego naéin na koji je pric hhvaden izazoy, pace neuspjch: kao poxiv miss manje Ili kao tzazow mislii vif, ih misc drukeije? Problem poscavija u pitanje nagin miiljenja pod~ yrgnut zahtjeva 22 logithom dosijedaogéu, Heo znadi inrowremeno 2a ne-proturjedjem i za sustamnom cjelo- Ikupnotés. To je naéin koji previadava u teodicejskim, pokulajima, u tehnickom smislu termina koji se, ma Teaco se razlikovali u svojim odgovorima, slain u defi problema slignim izriZajima kao ito su: Kako se istovremeno, bez proturjetja, mogu tvrdit sjedeée wi retenice: Bog je evemocan; Bog je apeolurno dobar; clo pak postojt. Teodiceja se, dakle, pojavljuje kao borba u korst dosijednosti u odgovaranju na peimjedbu prema lkojo} bu pomirlive samo dvije regenice, ali nikada sve tslzajedno. Ono ito te naginom portarljanja problema pretpostavlja nije poreavijeno u pieanje, name, sam re- Eeniéni oblik u kojemu su izreéeni termini problema i pravilo dosljednosti kojemu, smatra se, riefenje mora Ludovoljic 'S druge se strane, doista, ne vodi raguna o tome da ove retenice iridu wontolotkos stanje milljenja koje je bilo pozome samo na jedan uznapredovalt tupanj 51 Ganiskn inionavr Ricoeur spekalacije | pod uvjecom spojenostt lamedu konfesto halnoga jez celigije | govora o korjenicom nastank vik stvari, u veijeme pred-kantovske merafizike, kako to tavtteno pokasuje Leibnizova teodiegja. Ne vodi fauna ni o tome da se zadaés mitljenja~ da, mish Boga i misli 2lo pred Bogom — moida ne iserpljuje reli razmiiljanjima koja su u skladu s ne-protusje’. ‘noBéu {+ nadom sklonoséa sustavno} cjelokupnost Da bismo pokazali ogranigent | relativni karakter po- stavijanja problema unutar dokaznog: okvirateodiceje, vaino je najprije odmjeriti Sirinu | slozenost problema pomoéu fenomenologije iskustva zla, potom razlikova- Trrazine govora koje je preila spelculacija 0 postankas i razlogu postojanja 21s, i konagno sjediniti napor millje- ja imavanog zagonctkom zla s edgovorima koji dolaze izdjelovanja | osjeéaja 1, Iskeustvo ala: izmedu osude i jadilcovke Zagnetku zla tvor! to iro mi, barem unutar tradi- ie tidovsko-Keiéanskoga Zapada, pod isti pojam, pprvom pristupu smjeftamo tako razligice fenomene kao eo su grijeh, pamja temre. Mode se Zak rei da se, u imjeri u kojoj se patnja neprestano uzima kao smjero- laa, pitanje zla razlikuje od onog o grijehu i krivnjt Dalle, prije nego ia kaiemo ito unutar fenomena (potinjonoge rla | unutar onog premplienoga upucuje pravcu zajednigke zagonerne dabine, val inzistirati na ‘jihovo) razliicostiw principu, U stragom smisia termina, moralno zlo ~ grijech w vjerskom jerikus ~ oznaguje ono ito Ijudsko djelovanje Gini objekiom okrivjivanja, optuibe i osude. Okriv- 52 SESE SEY Ijivanje se satofi & pripisivanju Zins, koji moral} prorudbi, nelom odgovornom subjeleu. Op- ‘utba obiljezava samu akciju kao prekslaj vakecoga exlé- koga koda unutar dotiéne zajednice. Osuda omaéava kamenu presudu prema kojoj je autor dina proglaien [krivoem I zaslubuje da bude kaZnjen. Ovdje se moralno solaris peso uj ko jeknzna man ‘ena parnja. Dtnja se, uzeta podjednako u strogoti svoga smisla, raulikuje od grijeha po suprotim obiljezima. Orv Ijivanj, koje moralno alo pripisuje odgovornomu po- Ginitelju, patnja podereava svoje bieno obiljedje podno- enja: ne dopueamo joj da dode; zabvaéa nas. Odatle innenadujuéa ravlititost njezinih uzroka: nesreta fizié- ke naravi, yjelesne i duhovne bolesti i nemodi, 2alose bog smrti dragih biea, zastrafujuta perspekciva vlatiee smrtnost, osjeéa} osobnog nedostojanscva, ied; 22 r22- lik od optutbe koja prokazuje moralno zastranjenje, pataja je obiljezena kao tista protivnost ugodi, kao ne~ Lugoda, odnosno kao smanjenje nate flaitke, psihitke | dubovae qelovitost. Sudu, konatne i nadasve, patnja tuprotrerija jadileovles; jer, ako prekria} Zovjeka dint Kervim, patnja ga Einl Erevom: to je ono to jadikovka ie. Buduéi da stvari stoje ovako, tto je to fro unatod ‘vom nepobitnom polaricetu poziva fllorofiju i teolo- ‘Bada rlo misle kao zajednidld korijen grijeha i parnje? “To je najprje lauzeena zararienost ovih dvaju fenome- nay #Jedne strane, kazna je fzidka i moralna patnja na dodana moralnom ziu, bilo da se radi o tjelesno} kez nf, Idavanju slobode, sramot, gla; stoga se sama leivnja naziva mukom, terminom kjt prelasi procljep 53Pavt RICOEUR famedu potinjenog i podnesenog ala: s druge strane, flaval je tazlog patnji nasije koje covjek éini nad éovje- Kom: uistinu, Cini alo uvijek je, Fzravno ili neizravno, Einiti Krivo drugome, dakle, Zinil da pat; v svojoj od- fosho} ~ dijalosko} ~ steukeurl pozinjeno 2lo jednogs hala! svo) odgovor u pretepljenom zlu drugoga: u ovo} Codld najviteg ulrétavanja krik Jadikovke je najokteiji, Trad se Zovjek osjeéa rtvom alode drugog Zovicka. O tome jednako dobro svjedoée Davidovi Pralt kao i ‘Marxova analiza orudenja koje rezulcra svodenjem go- veka na stanje robe. Slutnja da grijeh, patnja i smrt na razligite nagine laratavaju Ijudsko stanje & svom dubokom Jedinswvu Sdvela nas je korak dalje u praveu jedne jedinstwene Cine ala. Zasigueno, ovdje dosetemo todku uw kojo} ermeneutika simbola i mitova, koji nude prvo jeziéno posredniftvo zameienom i aljemom iskustvs, zamje- Sjuje fenomenologiju 2la, Dvije oznake koje spadaju w iakustvo ala upuéwja & praveu ovoga dubokoga jedin- Seva, Najprijesa strane moralnoga zla, opruzba nekoga odgovornoga potinitelja fadvaja na mratno} pozadini Rajjasniju zone iskustva Keivnje. Ova u svojoj dubini Sletiva osjecaj da smo bili zavedeni visim silama, koje nit ncée imatt muke demonisirai. Time mic samo tzt- Er onjcés] pripadnosti povijest la, koje je vee oduvieke fas 2a svakoga, Najvidijiviji uéinak coga Gudnoga iskus- ‘or pesivmosti, usamom sreu 2lo-€injenja, jest da se Ravjek exjeca deevor podjednako Kolko je i kriv, Tseu ejsnogu granice izmedu krivea i Ertve opazamo po- emo Ibs druge strane, Budui da je kazna patna koja fe smatea zasluzenom, tko 2na nije It svaka pacnja, na jedan il drugi natin, kazna za kalevu osobni ili Kole 34 Ze civnu pogretku, znanu ili neenanu? Iskurtvo Zalosti, © Kojemu éemo govorid na kraju, porveduje ovo pitanje Sredo natth sckulariziranih druftava. Ono je pojaéano Podjednakom demonizacijom koja od patnjc i grijeha Ein area) istih lis alla. To je mraéni cemelj, nikada do fanje demistificran, koji od ala ini jedna jedinscvenu zagonetku. IL, Rarine govora unutar spekulacije o ziu [Nije moguée okrenusi se prema teodicejama u stro- gom smislu jedi, rabrinutima 2a ne-proturjednost i Sisavnu celolupnost, a da se ne produ mnogovrsne fazine govora u Kojima se pokazuje rast racionalizaije. 1, Razina mita Mit je zasigurmo prvi vet! pxjelaz. Ito ie vibe razlo- ae “Najprije, ambivalentnore svetoga, utoliko So kao srenenduo facinonum, prema Rudolfa Ort, daje mics foe da preusme podjednalo mragau kao i svijecs Sera udskogn stanja. Potom, mit ujclovljiue djelo- {lho iskusrvo ala u voikim opisima poderka kozmigke tke: gdje ancropogenesa postaedijelom kozmogenc- 28 kiko to svjedoti djlo djelo Mireea Eliade. Govo- fetilako Je zapoteo avijee, mit kaze kako je dodlo do Faskoga sanjau evome globalno jadnom obliku. Od ‘Sige ttenjaglobalne ranunlivord velike su rcligi eiprtma Cliffrdu Gere, saéuvale vazmu Woloties {lop Hntegracije ethone | rmase w sveabubvatnu via- [Eo €eu hasnijim srupnjevima problem aa posta snsvedom laizom rligie 35Pau Ricowun ‘All uloga mitekoga poredka, vezana prema Georgeu Dumezilu uz njegov kormigki domet, ima kao por kirjepu i korektlv izobilje shema njegova tumazenja, Podrdje mira, kako to porvrduju literature Staroga Iseoka, Indije i Dalekoga istoka, otkriva se kao veliko spremitee pokusa, igre + najeazidiijim i najfancastié jim hipocezama. U tom golemom laboratorju nema ‘amislivoga rjetenja 4 odnosu na cjelokupni red stvari, Gakle na zagonetku zla, koje ne bi bilo iskulano. Da bi ovladale ovom beskonagnom razliicoséu, kompara- cvna povijes cligija i kuleurna anopologija urveduju, ipologije po Kojima se mitska pojalnjenja svrstavaja amedu monizma, dualizma, mjelovidh sjelenja ied. ‘Apstrakenikarakter ovihKlasiflkacija, koji proislai iz nelzbjeine metodoloike vjeitine, ne smije prekrict dvosmislenosti i paradokse, koji su éesto puta syjesno luragunat i koje veéina mitova gajt ito upravo u trenut- teu kada se tumadi podrijetlo 2la, kako svjedoti biblij- ski iavjeltaj 0 padu, orvoren drukdijim tamagenjima fod onoga koje je previadalo u krSéanskome Zapadu, Sijedeet poglavito ev. Augustina. Ova apscrakena sve" sravanja he smiju prekriel ni velika kolebanja, unutar Samoge mitskoga podrugja, lzmedu predodibi koje fgraniée + legendarnim prigama i folklorom odozdo 1 $ metafizitkom spekulactjom odozgo, kako se co vidi we velikim spisima hinduisticke misli. Medutim, upra- to po svojoj folldoristignoj strani mie sabire demonsku Neeanu iskustva ala, arckalirajudi je u jez. Po svojo) spekulativnoj strani on, obramno, sprema put racional- nim teodicejama stavljajuéi naglasak na probleme po- jet. Flozofima i tcolezima je postavijeno pleanje: Odakle dolaet zlo? oS 2 Swipen) muro Motel mit pospuno odgovort na ekivane ud Lait js po? Dylon, {hore plans saan uno} udlkoves=Do Indate, Zattot Neovo lc donod smo ujchu po i deja nl tri Noy itor be adgovors vat dio pens tesamo: Zato® nego Zatoj Jaco ova pone acon: oot od belanor tdi naloge, Unutar bol ioge podrdj, primjence, atan Je sad Seow ftv on Simca pode slope peiaje ule por Jr ako Je Ginpodn pore wo} marodom oa) ye thee “prass oin Dogon nor, mit mor promijenit gitar on ce- ba ie tamo ipritr poteike da Ut pojtno. ka fo pesca judako anfe poralo ono ko jae nego a= gunensas da bi posto sabe Je obo ralvo ot ere ope tov To apes) mudd Pave | eajerde pohtojele ole aud thudcot ja one © nedobnad Fraka pao shtena, jr ona Joana on crob etl gilehs posal potas: Ovo fe tamatee Se bat © frond fe eebljoo tala pain hao SESTTES pal hoje calle od mordnogs a No Sno te pode tad nil ta sala ined od Rlokupnogs porcds svat moral poredae 0 som ‘id cone hadalnad Je prea motaon va vor 4: prem jaan trie kof ee Hoga prion ta Kanea Nor mudtor ste, badd de egumenci, ton prevorid i golemo spores os mune reborn ‘Tdeamades espera mud eda se uh es od emt cat Kojogs Potinje posjeledredcn prov poredalPaut RicoruR koji razlikuje dobre od zlih 1 koji se primjenjuje mje- redi kaznu prema veligint krivnje svakoga pojedinca. Imajudl u vidu smisao calc i grube pravde, sadainja sc razdioba zala ne mode uéiniti doli proizvolinom, nejed hnakom, nesrazmjernom: Zaito od taka umize ovaj. a fhe netko drug? Zaito smrr djeteta? Zao soliko pata preteranih 5 obzirom na abién sposobnost iadriljive- 0 obignih smrenika? ‘Ako knjiga 0 Jobu unutar svjetske lcerature zauzi- ima poznato mjesto, to je najprije stoga &to ona prew- ‘ima brigu oko jadikovke koja je postala plagem 1 oko plata uadignucoga na razinu prijepora. Uzimajuci za Riporeau prige shucaj prevednike koji peti pravednika bee poprefaka podvrgnuroga najeetim iskuienjima, ona nucimnju raspravumudrosti, potakenuts neskladom izmedu morainoga #la | zlo-patnje, dovodi do razine Shaino argumentirajuéega dijaloga izmedu Joba i nje- igovih prijaelja, Ali Jobova nas knjiga uzbunjuje motda Jo! vide zbog svoga zagonetnoga karaktera | ¥jerojar- hho namjerne dvosmislenosti svoga zakljucka. Zaveina teofanija ne donos! nikakav Izravni odgovor na Jobo- Yu osobnus patna, spekulacija ostaje orvorena u vibe Smjerova: vida Stvoricelja » neiseradivim planovima, achitekta je su mjere nemjerljive sIudskim nesreéa- ima, moie sugerirati —da je utjcha odgodena esharolog- Iki. — ili da je plaé neumjesan, nezgodan s obzirom na Boga. gospodara dobra i ala (prema rijeti zaije 45, 7: Ja tvorim syjetlost | stvaram tamu, ja stvaram sreca i dovodimn nesteéus), ii da sam plag mora prod kroz protiiéavajuce kuinje koje Gemo spomenut! u tzeéem Uijelu. Zar Jobova zadnja rij nije: »Sve rijedtavoje a0 ja porigem i kajem se u prahu i pepelus? Koje kajanje, 58 ako ne pokajanje zbog samog plata? I ne dolaa Ii Job snagom toga kajanja do toga da mofe Ijubiei Bogs ni- Taite, nuprot olladi Sotone, na potedea prie u koji jeumemuta rasprava? ‘Ova éemo pitanja ponovo zatedi u tredems dijels, aa eenutak demo se ograniditi na sljed spelulativne fied koju je orvorila mudrost. 5: Stupanj gnoze i antignostitke grone isso ne bi pretla i mudrost u ceodiceju da gno- va nije endigiaapekulacij na resi gigentomahije koje) su enage dobra upregauceu nemtleerdal eukab ¢ sojitama ts; u nekani da oslobodl sve dijelove eves [op au sarogeni a tmini matenje. Augusinowsld od- gover na oma tagitn vai ~ Kojo) save gure la Presse u peincip tla ~ gerd Je Jednus od chosal ET lpadnoga miljenja Budué! de ovdje ae lama tematal o grijehu krivi, ogranizieéemo se na vid topustinovake nauke Koja se odnosi na mero patnje tinutar elolupne inrerpretacife ala. Uisims,zapadno miljesje duguje gnoz! ho Je problem ala postavla lao protlemacign ceinuc nal mali? (Odatle dost Ho, ‘Ako se Augustin mogao opel eragitno} vill gno- 1 svrseavaunitar duals rekon, vod dna pone eee) en ovoge ima), to Je nalpeie Soke mogio podiit lozojorm, neoplaonisnor pomornis sfojem kof! je u sanja poral pojenoy- 1 privid raclonaliziranoga enita, Od flovof§ Augutin dobivn da slo ne mote Bl shwatene ka pita, Jor ‘allel sbkake snags milli nrezumnos, ens Jed 59 enaut RICOEUR oe, mist wdobrox. Dake, filorotse misao iskljuduje | Me lstaze supstanclalnoga ts. Zaurvras, pojalije se Sova tea meg. ona ex nibilo,sadedana wide} potpu loge sevranja be ovtarka, U ies weijome, drvgi negs- Inui pojum, pedruden prethodnome, suzima mjesto f Gauche dintance izmedu stvoritalja i soorenja. koji oputta govorti o nedenarky arvorenogs kao takvoge: comm tog nedostarka postaje shvaejvo da se a0 | scape obdatene slobodnim izborom mogu mudaljavai | Dd Boga | chaginjais prema onom Seo ima manje bit ia prema nei Gen pera conaka augustinovskogs nauk zashaiaje dae te prtzna onakvom kala jest, spo, name, izme- ‘uoneclogije | teologje » goworu novogs tipa, onom | omo-teo-efkom ‘Najeaznija potpora ovom nijekanju supsancialno- sina jore Ro priznanje la wemeljujekljdivo mo- ‘Siow visu tla Ako ptanje: Unde mali? gubi svaki J Savolot smisao, pianje koe gx samenjujer Unde ma~ June fctanna? COdekde dolaa to da mt Einimo no?) fini ds jlokupni problem aa upada unutar podruga lowanja, vole, lobodne volje. Grijch woul jedno cas lice ite, mii privaron, koe je Or 72) odgovornost bilo Coveka bilo rvigenijih evorenja lap andele Takwom se nia ne mote tail uzrok evan lave se volje. Cont Fortunarum it ove moraine vis jean tvlatimajutak koji nas ovdjenajibezanima, da Jeu lot peecarum (grieh) lh poena (hazna)s esta Ws gralon vieja la prziva sa svoje strane kaznenu viz povijet ne posta duis koje je nepravedno upala Ho. 60 Ze Golema je cijena koju valja plattt za dosijednost nauka; njezina se velidina mora pojaviti prigodom anti- pelagijanske rasprave, odvojene od anci-manihejske 2a ite deserjeta. Da bi se utinila vjerodostojnom ideja keako je evaka patnja, ma kako nepravedno podijljena ili ma kako pretjerana bila, nadoknada za gee, valja sriichu dodati nad-osobnu dimenziju: povijesnu, naime fgenerizku: na Sto odgovara nauk o »istodnom grijchue {ii »grijehu prisodee. Neéemo ovdje lenosiei faze nje- gore nastanka (doslovno cumaéenje Post 3, spojeno paviowskom emfazom u Rim 5, 12-19, opravdanje letienja djece, itd.). Podertar Cemo samo eplatemo- Iogkt status Hl razinu govorn dogmaskogs iskaza 0 imoénom grijehu. U bit, ovaj iskaz sabire cemeljni vid iskustva ala, istovremeno osobnoga i zajednitko- fg skustva Iudske nemoéi nasuprot demonske moi ‘la koje je vee tu, prije bilo kaeve ale iniljative koja bi se moglo pripisati kakvoj voljnoj namjeri. No, ova Je zagonetka snage zla koja je veé tu smjeitena u kri- vv jssnoéu prividno razumskoga rumazenja: spajajucl tunutar pojma grijeha prirode dva hetcrogena pojma, ‘onoga o biolotkome prijenotu preke redenja ! onogs © orebnome pripisivanju krivaje, pojam se letotnogs Bricha pojavijuje kao krivi-pojam koji se mote pripi- Sango) enon, Shia none je sanilan, ynetruirana gnostitea forma govors, ona nacio- naliiranog mita sevens “Augustin se ini dubljim od Pelagia jer je shvatio leak je privativno »niktax u isto vrijeme sila vita od svake osobne volje i svakogs posebnoga hiijenja. Za- ‘uzvrat, Pelagie se €inl kitindsijim, jer svako bide ostavija slobodnim naruprot njegove odgevornosti, kako su to a i rruuahinaiecetoaantnn nesPaut RICOEUR veé utinili Jeremija i Ezekijel nijetuei da djeca plaéaju posresk fcr “Tete je co ito Augustin i Pelagije, nudedi deije opret ne inatice jedne strogo moralne visije nla, ostavljaju bes lodgovora protest nepravedne patnje, prvi osudujuci ga faa dutnjuu ime okrivijenosti a mast Ijudskoga toda, ddrugi nijeéuei ga w ime visokoeti¢ke zabrinutosti 2a od govornost. 4. Stupany teodieeje [Nema se pravo govoriti otcodiceji osim ale a) ieri- 24j problema 2la potiva na retenicama koje smjersju tunivognost; to je sluéaj s tri opéenito prihvagene rete- rice: Bog je svemogan; njegova je dobrota beskonaéna; 2lo postoji; b) cif je argumentiranja jasno apologets: [Bog nije odgovoran za zlo; €) upotrijebljena sredirva trcbaju udovoljidl logied ne-proturjedja | sustavno} cle- Tokupnost. Sada, ovi se uvjet! ne iepunjaju osim un tar okvira onto-teologij. spajajuei termine posudene religioznoga govora, bieno Bog, i termine koji se odnose nna metafzike (peimjerice, platonsica ili karteijansku), kao Sto su bitch, nikta, prvi uzrok, sorsshednost,besko- natnost. konaénort itd. Teodiceja je w stogorm smislu uijet onto-teologii. 4 'U tom pogledu, Leibnizava Teodiceja ostaje model SS jedne strane, svi su oblici 2a, a ne samo moralno zo (kao 1 augustinovsko} tadielj), nego jednako take { parnja i amre, uzeti u obsir | obuhvaéeni naslovom metaftithog ala, koje je neabjcini nedortarake svaleoga, ‘Stvorenoga bida, aka je ragna da Bog neve stwariei dru roga Boga. S druge strane, Klasiéna je logika obopagena, o I oS ——— pridodavanjem principa dovolinognalogs, koi se najav- Tjaje ks prinelp boljega, prineipu ne-pronurjednosti fod shvaéanja sevaranja kao rezultata natjecanja Srutat Botjega nzumijevanja lzmeda mnokera modela brijeta od kojth samo jedan «ori maksimam savrien- vas minimumom nedostataka. Pojam najboljega mo- sgucega evijera, koji je Voltaire colike inrugno 1 Candid fpakon katastrofe pocresa u Lisabonu, alje shvaéen sve dok se ne shvath ajegov recionalai Hvac, ragun maksi- ‘numa | minimuma éiji je rezultac a! model svijeca. Na {@j natin princip dovoljnog razlogn mote premostt jaz jzmed logitki moguéega, to jese ne-nemoguceg, {kon tingentnogn, to jest onoga io bi moglo biti i drukeije. "Neuepjch Teodicge, unutar samoga prostora miilje- ja ogranigenoga onto-teologijom, prolalasi iz toga ‘ko konatno shvaéanje koje se ne mote uzdignuti do ppodztaka tako golemoga raduna, ne mote nego sabrati Fuabacane znakove krajajega savzlenstva u odnost na nesavrdenstva unutar ravnovjesja dobra | la. Potreban je, dalle, énaini Ijudski optimizam kako bi se potvr- ilo da je zbroj porpuno poritivan. A kako mi nikada emamo nego samo mrvice principa boljega, moramo se zadovoljiti njegovom estetskom porporom, éijom snagom opreka Izmedu negativnoga | pozitivnoga pri- donosi skladu cjelovitost. Upravo ova nakana da se luspostavi prevaga pozitivnoga na vari dobra i zia na _gotovo-estetskom remelju propada u trenuteu u kojem ‘smo suoéeni sa zlima, bolovima, ja se pretjeranost, int se, ne bi mogla nadoknadit nilalovim poznatim savslenstvom. Jot jednom jadikovka, plaé pravednilea koji xpi, nif pojam oditere ala dobrom, kao Ho je vee uunitio ideju nadokenade.aut Ricorua [Najsnaiai, prema ne i sudbonosn udarae treban je dunijed Kant prosiv samoge temelia onto-tcolos og tora nu kajerma jos od Augustina do Lelbniza, sedine Teodieg Pornato je neumoljvo cabliane Hf searrtalne reologie Sto a je uéinila Krike dag uma fl Maula dylekake:Litens wojeonrolotke porpore to f dees Mbrika» ransendentainetafw. To ne SESE Bae problem zla nemo flozofse scene, Na- BIA Alton Je omjeltenjedino u profriéne podrutje, Fee Sad ho me sme bie 1 procv toga se djelvanje ec beatt, Misijenje se tas ponovo nailo wsitaaej “Tenoj ono) u koju ga je doweo Augustin: ne mofe se {ie pat ode delat lego odale dar da wine Slo, Kao u vjeme Augustine, problem je panic Fre Ae pnablem moralnog aia U svakom skesjus je rath § jane strane, patnja prexalebit verana wz podratje nomlinond w olsira kazne Snjetenajenajiéew nad Iino eabtoge sud Kotte promdbee abt REP Koj onim toga odobrava rcatimo priming f cee tel Setcas hojim je covjek obdaren po Piri rede drevenont | non uredena a reSjeguwanje Eovjek porvan. U odnoso na ova) moralak sa EE patna Je netareno wast obrity na esobno} Fein udburmo, all nadasve oa plane Koji Kant asia ren eiitickim. Suse ge poddjetavlo-pasne, ono Sc igublo vu filonofse osnovanos, re grag strane, problemacta koentge lt Ko oon se oneaca Religie ugrancta puboge mast Jearena t onom ixosnome genus unatoe pone} = slignortl. Ne samo da nikaleav priziv na pravnc i biolod- kee sheme ne dolaxi da bi radikalnom sli udijelio lad pau samumnost (Kane bi, u tom smislu, bio vide pelagi- janac nego augustinovac), nego principzla nije nikako favor u vremenskome smisla pojma: on je samo najviga ‘la maksima naie slobodne volje; ova najviéa maksima luremeljuje nagmuce (Hang) ke alu unutar cjelovitosts Ijudskoga roda (u tom smisli Kane je stavdjen uz bole ‘Augustinu), nasuprot sklonost! (Anlage) dobru, koja je konsticutivea dobro} volj. Ali razlog portojanja ovoga eorjenitoga zla je wncisteaZive (wnerforschbar): vea nas re postoje shvatljivi razloz! da blsmo mali odalde bi pam najpeije mogle do¢i moralno zlos. Kao Karl Jas- pers divim se over posljednjem priznanju: kao Augus- ‘in, i moida kao mitsko midljenje, on opaza demonski ‘temelj judske slobode, alts razborom mifljenja koje je tuvijek pozomo kalo ne bi prestupilo granice sposnaje | leak bi saduvalo razmak izmedu miiljenja i spoanaje po Pa ipak, spekulativno misljenje se ne smiruje pred jblemom ala. Kant nije dokrajéio racionalnu teolo- ju: on ju je prsilio da se sludi drugim ixvorimna tops ‘illjenja ~ toga Denken ~ Seo ga je ograniavanje spo- 2naje po objekctima stavilo u priguva. O tom svjedodi lanimai procvat sustava u epohi njemazkoga idealizma: Fichte, Schelling, Hegel, da ne spominjemo druge di- vove duha kao Sto su Hamann, Jacobi, Novalis. Hegelov primjer poscbno je znatsjan statke gleditta razind diskursa koji je ovdje nai, po ulori koju tamo igra alijalelticko milljenje i, u dijalektic, negativnost koja jo} jaméi dinamizam. Negacija je, na evim razinama, ‘ono ito prisiljava evau Figura Duha da se preokrene & 6 EP LLG LOE:Pavt RICOEUR o con Zo svoju suprotost {rod now fguru koja istovremeno ju Seldaae cuwn prethodnu, prema dvojakom smishy Pfspeove Aubebumg Dijleklea soko w svi stasima Pee eejcca epi { opiku: vl da nedeo ume kako Pree ele cies vifega U som smi, alo Je posvuda, “eV Sderude madidenos u mee kojo} porivenie wv saeeehjetue mad randorom, Tako Hegel mote ponove vee Reel problem teodiceje na fo8ki na Kojo} ga je ost PIS Talbnis, lien drugih iavoraosim principa dovolp hoga azloge "om pogledu znagajna su dva ecksca Pre a VL pogletja Fenomenclogije Duha\odnosi se nara Gad ikonne viaje slots nije ber interesa 0 8 sje Piumurar dugesckeije nalovljene -Semoga sebe i Dubs Der einer selbrgewine Gris ed Plineles eee ess epeed VAL. poglavla: Relig. Ora} i SSL aaaene Zio | ajogo opr, On polar ‘Sah podijaljen unutar samo scbe lamedu wu¥jereaja (osceang, koje nadabajuje vee Jude of (Cpaeificac we njhovim seria (bee éepa Satie u powjeste), tment Koj sui pa {imane t sijepo) duse'o kof} oe posije edt da oa nu ane ake ald pak nik ioeonn. Ses Oh taal opeutaje tovjekevo nari te uvjerenia. koi joreule phair Kontingentost i prota wT inonces genie. No ona, taker, mor spovjedi Toe Bia Ronaznose, svoju partikslarnos skriven TiS ern universlnowi, | konaéno hipoksc Sontne morainoga ieala Koj se sriva samo u rij serRinoemjermests ufo] fwrdoG sre, svijes koja aul SUITS Jatnsko enone djeltne ries Anccpi TEA Nictachcove Geneang morale, Hegel ops i saddrlano & samo) optubi ir koje se rada moralna vizija Srijera. U emu se onda sastoji voprose? U podjedna- Kom odustajanju dvaja momenata dha, w wzajamnom priznanju svojih partilularaost iu njihovu pomirenju, Gyo pomirenje nije drugo doli duh (konaéna) siguran samofa sebew. Kao kod svetoga Pavla, opravdanie 2 ‘ada iz descrukeije suda kaane. Ali, 2a raliles od Pavla, Guh je bez ranike Ijudski 1 bofansi, barem na ovom stupnju dijalekike. Posljednje rijedi poglavlja se éiaju fovako: Pomicbeno Da, 1 kojem dva Ja odustaju od oj opreéaih opstojncsti jest opstojnost do dvojao- ‘St profirenoga Ja, koje u tome ostaje jednako samome {chi koje u svojo} porpuno} orudenost iu avojo} por use) suprotnosti ima sigumost samoga sebe; ono je Bog koji se pokszuje u sredini onih koji se znaju kao Asta znanjes. (G. W. E Hegel, Phénomenologie der Gei- ‘ter FrankefurM.:, 41993., st. 494.) ‘Pitanje je, dakle, doznati ne izgraduje Ii ta dijalek- tila temovo, svojim logitkim izvorima kojima Leibniz nije ssspolagao, optimizam kot je illao tz iste smjelo- rtipiléts moida jo8 vecega razumskoga hibrive, Koja je ‘lbita pripfemljena patnjt rcava umutar viaje svijeta dj je pantragizam ber ortatka preazet u panlogizmu? “ENG drugi tekst odgovara izravnije na ovo pltanje kijget korjenito pomirenje, © kojem smo govori- lived svake usjehe koja je upuéena éovjeku kao Eri Ree jé'6 dobro poznato} sekeiji iz Uvoda u Filocofijin fébijetis posveceno) siukavorti razumas koja motda ‘situ 'Wod posjednju lukavost teodiceje. To Sto se ova (Glie DOladljuje unutar olevica flozofije povijesti, vet ‘Gi upozorava kako je sudbina pojedinaca porpuno Puede midbini duha naroda (Vollageis) § duha svi =sn Tt ween) De Spel agen Page Ai err ie one a oe cn a Seooreoes = Zo 1 botanskoga u okviru duh (Gets), koja je nadalje pre- kinula # mijedanjem religioanogs govora s Mlozofikim tunutar oncoteologije, ulkratko koja se odrekla samoga projelta tcodiceje. Primjer kofi smo zadriali jest ona} Karla Bartha koji je, ini nam se, odgovorio Hegel, kao to je Paul Tillich, unuearseudije drukéije od nate, edgovorio Schelling. 5. Stupanj vslombjenen dijalektike [Na poted poznatoga élanka u Kirchliche Dogma sit, naslovijenoga »Bog | niftavnox (Gort wnd das Nich- tig...) Barch priznaje da se amo »slomljenac teologija, to Jest eologija koja se odrekda sustavne totalizacie, mote angatirati na pogibelinom pues mittenja ala. Bit fe problem znati da It je do kraja ostao vjeran ovome podernome priznanju. “Teologija koja zlo priznaje nepomirljivom serarnol- 412 Botjom dobrorom i s dobrotom stvorenja doista je domilena teologija. Ovo} sevarnonti Barth rezervira vermin das Nichtige da bi ga korjenito razlikovao od nagasiome strane Vudskoga iskustva, 0 su je Letbni | Hegel jeding urelt u obzic.Valja mise onifea« koje Je procivne Bogu, »niftac koje nije samo nedostarak tIi- Eenost, nego korupelja {destrukelja, Tako se daje pravo re samo Kantovo} intuicii o neistaZivosti moralnoga dla, shvagenoga kao korjenico2lo, nego | protest Iud- ske patnje koja odbija biti uvuzena u krug moralnoga ala ime nadoknade {koja ne dopuita da bude upisana ppod zastava providnosti, io je drugo ime 2a dobrow sevaranja. Buduéi da je to polazna vodka, kako mistit tiie od Kiasiéne reodiccje? Mislett drake, A kalo i= slic deukije? Tiadedi w kristologiji dokerinalnt news 69 =——— Pave RICOEUR Dobro je poznata Barchova wwrdokornost alia, 10 je ono Sto je Krise pobijedio poniteavajudi samoga scbe ne Keldu, Uspinjudl se od Kelats k Bogu, valja ro da je Bog u Isusu-Kristu susreo i pobijedio nif, i da tao rl »paznajemow nica. Ovdje je ubljugena nota nade: bududl da je peijepors »nlftax posao samoga Boga, nade nas borbe protv ala dine njegovim su-borcima, I vile, ako vjerajemo kako je Bog tt Krista pobijedio zlo, mo- ramo vjerovati takoder da nas zlo ne moze uniftiti: nije vile dopateno govorii kao da ono jo ima mot, kao da bi pobjeda bila samo buduéa, Sroga se samo milljenje, koje se int teikim porvedujuéi stvarnost mniftac, mora tudinid laganim i ak radosnim porerdajuci da je vee pobijedilo. Jo jedino nedostaje porpuni pojavak nje- ova uniitenja. (Zabiljetimo usput da Barth daje mje- ‘0 ideji permiiso stare dogmatike samo da bl oznazio, (ora rualia famedu vet zadabivene pobjede i pokaza- ze pobjede: Bog »dopuitax da jot ne vidimo njegovo kkraljevstvo 1 da jot budemo pod prijemjom snlieax) Ulstinu, neprijatel) je veé portao slugs, ~ s2udni eluga ulstinu i koji de eakav i ostati. (Isto, st. 81). ‘Ako bismo ovdje prekinull ialaganje barthovske na- luke o alu, ne bismo pokazali u kojem smislu ova dija- lelaila, premda slomljena, zasluzuje ime dijalekeike, Doista, Barth riskira redl vide, neld kabu previte. Sto keade video odnosu Boga $ snidtan,a ito ne bi bilo sadr- ano unutar ispovijesti da je Bog u Krist susteo | pobi- jedio tlo? To ate sakoder niitas abjavjuje o Boguy ali u porve drukeijemu smisht od dobroga stvorenja, roenije da 2a Boga fzabrati u biblijeeom smisia izbora znadi odbaciti nesto, #10, bududt da je odbazeno, postoji na natin »nileas. Ova strana odbacivanja je na neki na- 70 in vlijeva Bobja rukaw, Nilta je ono ito Bog ne Zell. ‘Ono ne postojt nego jedino stogs Sto ga Bog ne Zl (to, 65.) Drugim tijetima, 2lo ne postoji nego kao objet njegove srdtbe. Tako je Bovja suverenost elo vita, premda viadavina nad snifta« ostaje neuskladiva = dobrim kraljevstvom nad dobrim strorenjem. Prvo ‘worl Bodji opus alienwm, razlidic od njegovoga opus propriums, porpuno i milori. edna retenica saZima Gro Gudno kretanje milljenjar »Buduct da Bog kraljwje {lijevom rukom, on je uzrok i gorpodar samog nifeae sto 64). ‘Doista Zudno misljenje o ovo) uskladenosti bez po- smirenja izmedu lijeve | desne Bodje rule. Mogli bismo fe najpeije pitad da li, u zadnji cenutak, Barth nije hhtlo edgovoriti na dlemu kojom Je zapoéela teodiceja: Pokazuje lise Boja dobroea doista u tome Sto se on od podedia sevaranja bori prociv ala, kalo to sagerica ‘eferencija na lavorni kaos u invjeltaju Portanke, nije i Bodjoj dobroti irtvovana njegova moé? Obratno, ako je Bog Gospodin »i s ljevorn rukome, nije i njegova dobrota ograniena njegovom srdsbom, njegovim od- Baelranjems | nije H'owo odbacivanje plsovofeno + ne-hujenjem? ‘Ako slijedimo ova crtu intecpretacje, valjat 6 rei leako Barth nije initao iz toodiceje i njezine logikee po- imirenja. Umjesto slomljene dijalektike nemamo nica ddl slabi kompromis. Namete se drugs interpretacija: to jest, aco je Barth prihvatio dilemu koja je pokrenula teodiceju, on je odbacio logiku ne-protarjedja i suscay- rhe cfelokupnosti koje su upravijale evim sjelenjima u teodiceji. Sve njegove reéenice valja, dalle, vat! prema Kerlegaardsko} logict paradolsa | lbrisatl eve sere po- ‘mirenja iz njegovih zagonetnih formula. nmaut Ricoxun Ali moguée je postavit i jo¥ radikalnije pitanje: Nije i Barth prekoratio granice koje je on sam nametnuo serogom kristoloikom govoru? [ nije Ii take ponovno fotvorio put spekulacijama renesansnih misilaca, koje je # kalevom snagom! — ponovno pretzeo Schelling, 0 demonskoj strani bofanseva? Paul Tllich se nije bojao ‘udiniet «aj korak koji Barth istovremeno potize iodbija, Ali onda, kako ée se miljenje saéuvati prot krajajega zanosa iro ga je Kant optutio terminom Schuoérmere, 2 koji Istovremeno oznatava | entuzijazam i misticke ludilo? [Nie lt mudrost u priznavanju aporerithoge obiljesja, illjenja zla, aporetidko obiljeZje steéeno samim napo- rom da te misli vide i drukeije? IIL, Misi, djclovati, osjotati Zaldjuéujuéi, htio bih podertati kako problem zla aij samo spekulatival problem: on zahdjeva usklade- ost izmedu mifljenja, djelovanja (u moralnom i poli- ‘utkom smislu) i duhovne pretvorbe osjecaja. 1. Misli Na razini miiljenja, na kojoj smo se drfali od txe- utka kada smo napustili stupanj mits, problem la saslubuje da ga se nazove isazovom, all u smisla koji se nije prestao obogadivan. Lzazoy, to je uvijek lznova ne luspjeh 2a uvijek prerane sincere i provolecija da se mislt vile i drukiije. Od stare reorije nadoknade do Hegela i Bartha, posao se milljenja alje prestao obogacivat, pod oltricom pitanja »zaitow sadréanoga « jadikovel Ereavas n emp of wmemrere es Ses Ze ps ipake vidjeli smo neuspjehe onco-reologija svih epo- tj neuspjch nije nikada pozivao na eiseaijedno- ssavnu Kapitulaciju, nego na izoftrenost spekulativne logike; trjumfirajuca Hegelova dijalektika i slomljena Barthova dijalekttla u tom su pogledu pougne: 2ago- netka je pozerna poredkoés, blint kriku jadanjas aporija je konaéna pocedkoéa, produle samoga rida milljenjs; ta) rad nije dokinut, nego ulljuéen w aporiju. Djelovanje i duhovnost su pozvani da ovo} aporiji dsj adgovor, koji je usmjeren na to da aporiju udini produkcivnom, ane rjefenje, to jest da se rad miBljenja areavi unutar okvira djelovanja i osjeéanja. 2. Djelovanje Za djelovanje, lo je prije svega ono ko ne bi smjelo postojati, ono prociv Sega se valja boris. U com smi- ly, akeija preokreée usmjerenost pogleda. Pod usjeca- jem mita spekulativno je milljenjeislo unatrag prema poset: Odakle dolaxi slo? — pita se. Odgovor — ne Hetenje djelovanja jest: Sto Enkei prov la? Idejom ‘zedaske koji valja ispunid, pogled Je okrenut prema buduénosti ion odgovara pogledu prema pozedcu koji valja otleric ‘Ne bi valjalo poyjerovati kako, stavijajuéi naglarake ta praksiénse borbu protiy tla, jo8 jedaom gubimo pat- hj iz vida, Bal naprotiv. Svako poéinjeno alo, vidjeli mo, jest lo koje espi drugi. Ciniei zlo znaéi éiniei da ddrugi pati. Nasilje ne prestaje tvorit jedinsevo izmedu ‘moralnoga 2a i patnje. Odatle, svako djelovanje, evéko { politcko, koje smanjuje kolikocu aaslja koje Eovjele ini prov drugih Ijudi, smanjuje cijenss pataje u svi- Jetu. Oduzmimo patnju zadanu Ijudima preleo drugils 3Paui Ricorun judi pogledajmo ko u evijetu ostaje od patnje;istinski refeno ne znamo, jer paenja je caliko protets nasiljem (Ova praktigni odgovor nije bez udinka na speku: lativnome planu: prije nego opeuzimo Boga ili speku- liramo 0 demonskome podrijetiu zla u samome Boga, djelujmo etidi i politigki prot ala. Prigovorit é¢ se da prakitnl odgovor nije dostatan: najprije, patnja koju zadajw judi, kako je reteno na poéetku, raspodijeljena je proizveljno i sijepo, na ta Gin da je bezbrojne mase osjeéaju nezaslugenom,; zadr~ ava se ideja da postoje nevine Zreve kako to okrutno Iustrira mehanizam Erevenoga jarea kod René Girarda, Drugo, postoji iavor patnje invan nepravednoga djclo- vvanja ljudi protiv drugih Ijudis prirodne katastrofe (ne zaboravimo prepirku zapoters potresom u Lisabon), bolest i epidemije (prisjetimo se demogratskih kata, strofa zbog kuge, kolere te jof i danas zhog gube, a da rak ni ne spominjemo), starenje | smrt. Pitanje, odatle, postaje: ne vibe szalto?s, nego ~zakto jaze, Praktizni od govor nije vibe dostaean, 3. Orjetaj Emocionalni odgovor ito bih ga htio pridodati prake- ‘dénom odgovoru ue se preobrazbi kojima se osjeeai, koji hrane jadikoviu | plag, mogu smatrati ueinkom mudrosti obogaéene flozofskim i tcoloskim posrednis- vom. Za model ove preobrazhe uzco bih proces falo- vanja, onako kako ga Freud opisuje u poznatom excja aaslowjenom soplakivanjei melankonijas, Oplalcvanje je tame opisane kao oslobadanje, jedino po jedno, od. svih priveienosti preko kojih gubitak objekta ljubavi 74 Ze cxjefamo kao gubitak nas sami, Ovo odvajane, koje Freud native Salovanjr, odobada nas 2x nova afte te lagaajn Hii bihpromatrati madrostsnlezinim flozafakim i celotkim fadancima, kao dubovnu pomo€ procesu Jalovanja misleti na Aoalitacinna promjens jacikovke {plaga. Icinerani kojt ex opiat| ne prevendiea ni na lleva primjernose. On predicate jan od mogudth puters na kojem mijengs djlovanje enjefanje mop Foret jedno drape, ‘Pr main da nclektualnuaporiiu udinimo produk- sivnom jat da proces ialovanja integra Resnange koje ono protima. Na sklonone pretinjlin dase onjear ju krvima za sm wvogn objelea lube, ol gore on {klonost irava da samc sebe opr da udu okrucn igra tree koja inputs, valja moGi brao odvratit: ne, Bog co nije io: jot manje helo kxzni me. Ova ma spetulaimome plant, neupjch se tore nadoknade thor incepriratt'u proces Halovanj, kao enlobadanje oo opeutivanja Koje na neki natin’ xagoljuje parse kao nemslufens. (U tom je vid mala Knjign rabina Hiarolde S. Kachnera s When ba ohngs happen to god proptr, Sciocken Boke, 1981, od walike pastoraine po- ‘modi. Red: ne nam vais star se take dogadajur ijt porto sls) o je nulearazina odvhorjvania plats, jednoresmno propuicenoga sbi sarsome. Drug stupan) oduhovljvanjajadikowanja jest pur sci gu dase profir plat prot Bogs. To je put na jem je angulirano éitavo djelo Elica Wiestla, Sami codnos Savers, u mj u hoje) fe urajamnl proces feo tga mpotall Bog I ovjee poriva date angatiramo na tom patu, sve do sricalacjenteolope protests Gene 73 oo eeocce3 Pave RicoruR, indonesia likim teodicejama i koju se sam Barth dudio ponoval rie hn Rea ony etna pele wegetrepetu se lon reeeeernc scr Opa ip en ale Oui ‘Treéi stupanj oduhovijavanja jadikovanja, pougenl aperton gia bp tone rota ere a fe lo econ pede ped en oa fo tg al Eom es 2 a ee Sent aman enog Bevis vt echt pan pa a Sak se Boge nny set i mah. Vt Liar Soe a en sent ah a fell agama re dls JE cae re a il pe ag Sa etic eva ee age a jon adh aes ae mae era: Ln cna err peta dio ere Sm da Bg amt eg einen sale Tanta plat cere sme ns a det Boga mats Moscone 76 Ze usita ~ 10 jest teologija po kojoj je sam Bog umro w (Krista — ne ovnatava nifta ivan odgovarajude pretwor- be plata. Cini mi se da je obzor prema kojem je usmje- tesa ova mudrott odricanje ramih elja kojima rana proisvodi plat: odrieanje najprijetlje da nam se napla- Epo zashugama, odricanje 2elje da budemo pottedeni {Enje, odricanje djetinjega sastoka Slje 2a besmrtno- [au koja de udinic da prihvatimo vlastiru sere kao vid ‘ovoga negacivnoga dijela kojem Barth paijivo razli- ltuje agresivno wniftar, das Nicheige, Signa mudrost je moide orisana na koncu knjige © Jobu, kada se kate da je Job dospio do ljubavi Boga nizatta, Sincél cako da Sotona izgubi svoju poems okladu. Ljubiti Boga fnlzaito, co znadi porpuno laid iz kruga nadoknade, w eojem jadikovanje jo uvijeleoxtaje arobljeno, toliko oliko se dreva fall zbog nepravednosti svoje sudbine. Moida ovsj obzor mudrost, unutar idovsko-krs- éanskoga Zapada, presijeca onaj obzor budistike mu- rose u Kako} togki koju bi samo produljeni dijalog ‘idovsleo-krdéanstva | budizma mogao identificrat [Ne bih htio ova osamljena iskustva mudrosti od- vojiti od exidke | politike borbe prociy 2a, koja mode okupitl sve Ijude dobre volje. U odnosu na tu borbu. ova su iskustva, kao akcije nenasilaogs orpora, antici- pacije u formi parabole Hudskoga sanja u kojem é, ad bude suzhijeno nasilje, agoneda prave patnje, ne- tumanjive patnje, bit iavedena na svjedo.