Nismo pricali puno, al vreme je prolazilo Za nekoliko leta, tvoja kosa je porasla Duga, plava i usijana A u meni, u meni se rodise nove oci Oci koje bi te gledale na drugi nacin Oci koje bi samo pratile svaki pokret tvoje kose na onom julskom vetru Ali sa velikim ocima, dolazi i velika zelja I na tom uglu sam cak i pomislio ........ Oh plesali bi Svako leto kad bih dosao Ali reci mi, plavokosa lepotice Da li i tvoje oci prate Da li nose zelju da vole, cuvaju i brane Vreme je proslo od tada Kosa ti je porasla jos vise Oci su mi bile jos vece Ali daljina slama srca Daljina kroti i umara noge Daljina ne da ocima da razaznaju i vide te, moja plavokosa ljubavi Jednog dana dao sam ti opciju
Ja sam izabrao ovaj trenutak
Ti si izabrala buducnost Buducnost gde nam noge ne plesu na uzarenom betonu kako samo mi znamo, buducnost gde nase ruke nisu tako visoko i tako jake Buducnost gde oci ne prate pokrete na nacin na koji mi samo znamo Sreli smo se od tad Usne su se iz ljubaznosti pomerale Ali noge mi ne krecu se isto Ruke se ne drze cvrsto I oci se ne gledaju kao sto su nase umele, moja plavokosa lepotice I da me pitas, i sad bih izabrao ovaj trenutak Jos biram ovaj trenutak, ma koliko vremena proslo ili vetra produvalo Ali da si osecala sta sam ja osecao Mastala sta sam ja mastao I videla sta su mi oci videle onog julskog dana na vetru kad ti je porasla kosa Izabrala bi trenutak Poslusala bi oci Umanjila bi daljinu