KAKO BRZO SITUACIJSKI MISLITI - DONOENJE ODLUKA NA SPORTSKOM

TERENU
Doc. dr. sc. Renata Bari, Kinezioloki fakultet, Sveuilite u Zagrebu
Vrhunska izvedba u sportu podrazumijeva usvojenost i realizaciju tehniko-taktikih
elemenata i akcija koje mogu odolijevati pritisku natjecateljskih uvjeta. Uspjean sporta je
onaj koji u pravom trenutku uspije dati najbolje od sebe i na taj nain ostvariti prednost. Od
sportaa se oekuje da mogu na pravom mjestu i u pravo vrijeme donijeti odluku o izboru i
primjeni svojih sportskih vjetina i znanja, te na taj nain ispuniti 'misiju sporta' - izazov i
nadmetanje. Onaj sporta koji je tjelesno i mentalno spreman, opremljen boljim 'orujem' i
otvoren iskustvu trenutka kojem prilazi s veseljem, uivanjem i pozitivnom energijom ima
vee anse ostvariti svoje ciljeve.
Svaki je sportski nastup, neovisno o tipu sporta, u biti serija malih odluka. Sportai i treneri
trebali bi znati dobro procijeniti situaciju i uvjete u kojima se igra odvija, a donoenje prave
odluke jedan je od najvanijih zahtjeva koje svaki od njih mora savladati.
U tipinom sportskom okruenju u kojem postoje visoki zahtjevi za odluivanjem djeluju
razliiti akteri (sportai, treneri, rukovoditelji), postoje razliiti zadaci (npr. obrana, napad,
specifini taktiki zahtjevi) i specifini uvjeti (za vrijeme igre, na time-outu, u odnosu na
razliite protivnike i sl.). Nema univerzalnog recepta za odluivanje u sportu, ono se odvija u
interakciji razliitih faktora i mogue je izvui samo neke ope smjernice (Johnson, 2006).
to je kvalitetna odluka?
Odluivanje se moe definirati kao svjestan, produktivan proces koji obuhvaa izbor
izmeu dvaju ili vie moguih, i unaprijed pripremljenih, akcija, te provedbu odabrane akcije
kako bi se postigao unaprijed zadani cilj. Donoenje odluka je vjetina koja obuhvaa
analiziranje situacije (npr. obrane ili napada), oblikovanje moguih opcija reagiranja, te odabir
najprikladnije meu njima. Odluka je trenutak u procesu odluivanja u kojem oekivanja o
nekom djelovanju, na temelju procjene i usporedbe raspoloivih mogunosti, potiu
donositelja odluke da izabere akciju koja e najvjerojatnije, prema njegovoj procjeni
rezultirati u ostvarenjem cilja (Tipuri, 2010).
Da bi odluivanje bilo kvalitetno sporta treba prepoznati potrebu za donoenjem odluke i biti
svjestan vremenskog limita koji postoji pri odluivanju, a koji je determiniran ogranienjima
igre ili sportske situacije kao i namjerom stjecanja prednosti nad protivnikom.

Dobra odluka na sportskom terenu podrazumijeva kvalitetnu i brzu situacijsku analizu. Neki
sportai odluuju promptno, drugi previe dugo razmiljaju ak i kada se radi o sasvim
jednostavnim i manje vanim stvarima, a neki bjee od donoenja odluka, izbjegavajui tako
odgovornost. Iako vremenska struktura igre determinira tempo donoenja odluka, to osobito
vrijedi za sportove vee kognitivne sloenosti, brzo donoenje odluka ne mora biti nuno
odraz sportaeve efikasnosti budui da postoji rizik nepromiljenih odluka. Postoje sportai
koji su zbog straha od loe odluke skloni izbjegavanju kad god se radi o nekoj iole vanijoj
odluci, ve to preputaju suigraima ili treneru. Da bi odluivanje bilo kvalitetno, sporta
mora biti motiviran i zainteresiran za donoenje odluka, kao i biti svjestan vremenskih limita.
Proces donoenja odluka u sportu determiniran je nesigurnou dostupnih informacija i moguih
ishoda ali i preferencijama pojedinca, te nema jasnih kriterija to je tona odluka (Tenenbaum i
Bar-Eli, 1993). Kvalitetna odluka nekada predstavlja najjednostavnije rjeenje u konkretnoj

situaciji. S druge strane, kvalitetna odluka nije nuno i najracionalnija odluka, ve ona koja
maksimizira korisnost. Klasian racionalan pristup podrazumijeva odreivanje svih poeljnih
i nepoeljnih posljedica svakog od potencijalno raspoloivih ishoda odluke (Simon, 1959), to
zahtjeva da donositelj odluke procesira goleme koliine informacija. To je, uglavnom,
nemogu zadatak za ljudske kognitivne potencijale osobito u situacijama vremenskog pritiska jer
postoji previe relevantnih varijabli koje treba uzeti u obzir pri imalo sloenijem odluivanju, a
koje nije mogue istodobno drati u memoriji. Odluivanje na temelju svih moguih opcija
protivno je i injenici da se ljudska panja lako pomie od jedne do druge vrijednosti (koje se
mogu javiti u odluivanju), uz mogunost promjene sklonosti prema razliitim ishodima u skladu
s ovim pomacima. Osim toga, donoenje odluka vrlo je sloen proces i nema jednostavnog
recepta kako sve sloene i relevantne, manifestne i latentne aspekte odluivanja kombinirati u
jedinstvenu mjeru korisnosti (Tipuri, 2010). Stoga, suvremene teorije odluivanja istiu da

ljudi tee donoenju ne najboljih, ve zadovoljavajuih odluka, budui da se s jedne strane

odluke ne donose na potpuno racionalan nain jer na njih utjeu brojni subjektivni faktori, a s
druge nije mogue prikupiti sve informacije koje bi, u skladu sa klasinim racionalnim
pristupom, bile potrebne u prvom sluaju (Simon, 1959).
Vrhunski sportai svoju kvalitetu grade upravo na visokorazvijenoj sposobnosti odluivanja,
ali i donoenju kreativnih odluka. Kreativna odluka ne znai nuno revolucionarnu ideju, ve
jednostavno znai imati svje i nesputan pristup situacijskoj analizi i odabiru izmeu
mogunosti. Sportai lake donose kreativne odluke ukoliko postoji za to poticajna klima, tj.
ukoliko trener ili suigrai dobro prihvaaju takvo njihovo djelovanje te ako ono donosi
prednost. Kvalitetna odluka jest odluka koja ima svrhu proizalu iz prethodne analize

situacije, ali i razumijevanja logike igre (sporta) iznad tehnike uvjebanosti. Kvalitetna
odluka jest ona koja donosi prednost, esto na nain onemoguavanja anticipacije sportaeva
sljedeeg poteza od strane protivnika. Sposobnost odluivanja jedna je meu najpoeljnijima
za sportae, osobito ukoliko se pita njihove trenere. Sportai koji imaju zavidnu razinu ove
sposobnosti su oni koji preuzimaju inicijativu u igri, ne ekaju da se stvari na terenu dogaaju
same od sebe, ve preuzimaju kontrolu i upravljaju situacijom.
Kognitivni model donoenja odluka u sportu
Donoenje odluka spada u kategoriju kognitivnih procesa i usko je vezano s
rjeavanjem problema (rjeavanje problema obino ukljuuje odluivanje). Takoer,
sposobnost odluivanja povezana je i s ostalim kognitivnim sposobnostima kao to su
sposobnost obrade informacija, panja, pamenje, ali i opa inteligencija. Kognitivni pristup
prouavanju psihologijskih fenomena koji je osobito istaknut u posljednjih 40-ak godina
promovira kognitivne mehanizme za objanjenje ponaanja i psihikih procesa pojedinca.
Naglasak je na prouavanju procesiranja informacija u pozadini ljudskog ponaanja i
doivljavanja, pa se kognitivno modeliranje moe koristiti za objanjavanje razliitih sloenih
fenomena, a tako i procesa donoenja odluka u sportu. Gilovich (1984) istie da je sport
najbolje stvarno ivotno okuenje za istraivanje procesa donoenja odluka, a predmet
mjerenja je osloboen ogranienja koja postoje u laboratorijskim uvjetima u kojima se
odluivanje esto istrauje. Dosadanja su istraivanja pokazala valjanost Sekvencijalnog
modela odluivanja koji je utemeljen na pretpostavkama o postojanju osnovnih mehanizama
procesiranja informacija (Dror, Busemeyer i Basola 1999; Townsend i Ashby, 1983), a taj je
model koriten i za objanjavanje procesa odluivanja u uvjetima vremenskog pritiska i
poveanog rizika, pa je naao svoju primjenu i u sportu (Johnson, 2006). Sekvencijalni model
spada u kategoriju dinaminih modela i za razliku od statikih koji sve mogue opcije
razmatraju u odreenom trenutku, ovdje se bira uzorak opcija izmeu kojih se odabire
odgovor. Sekvencijalni model podrazumijeva da se proces odluivanja odvija kroz nekoliko
odvojenih faza, a na svakoj razini mogue je donijeti neku subordinatnu odluku koja
determinira konaan ishod (Pitz i Sach, 1984). U pozadini ovih procesa postoje odreeni
kognitivni mehanizmi kada se pojavi problemska situacija identificiraju se njezine
karakteristike, odreene informacije prizovu se iz dugoronog pamenja i pojedinac smisleno
organizira sve informacije, predoavajui si razliite opcije rjeenja koja se potom evaluiraju,
integriraju i donosi se odluka (Tenenbaum i Bar-Eli, 1993).

Prouavanjem kognitivnih faktora koji utjeu na donoenje odluka u sportu istie se

vanost osjetnih i perceptivnih sposobnosti, pamenja, koncentracije, panje, ope kognitivne
sposobnosti i sposobnosti rjeavanja problema. Vanost kognitivnih faktora proizlazi iz
injenice da svaka sportska aktivnost zahtijeva kognitivni angaman koji djeluje na kvalitetu
donoenja odluka, a mogue je u odreenoj mjeri djelovati i poboljavati uinkovitost ovih
procesa (Tenenbaum i Bar-Eli, 1993), to ima bitne reperkusije za sportsku praksu.
Sekvencijalni model odluivanja polazi od pretpostavke o limitiranom kapacitetu panje kod
pojedinca. injenica da je na perceptivni sustav u odreenoj mjeri limitiran ogranienim
kapacitetom nae panje utjee na nau obradu informacija. U svakom trenutku za vrijeme
odreenog zadatka naa se panja premjeta na razliite izvore informacija (brzina kretanja,
blizina protivnika, praenje vremena i sl.) pri emu se vrednuje svaki aspekt zadatka/situacije
na temelju raspoloivih informacija. Takva procjena uvjetuje nau razinu aktivacije, kao i
nau razinu preferencije za pojedinu mogunost djelovanja (Johnson, 2006). Sukladno ovom
modelu, taj se proces nastavlja sve dok neka opcija ne prijee potrebnu razinu aktivacije
organizma koja pokree nau reakciju. Vrijednost pojedine opcije koju sporta ima na
raspolaganju odreuju razliiti faktori, od igraeva iskustva, preko prijanjih odluka, zatim
kognitivne procjene vjerojatnosti uspjenog djelovanja u konkretnoj situaciji, do emotivne
komponente. Drugim rijeima, ima li igra koji donosi odluku jau pozitivnu reakciju na
jednu, a slabiju na drugu opciju, odrabrat e prvu (na primjer igra moe dodati suigrau za
ut koji je u teoj uterskoj poziciji zato to misli da je drugi suigra koji je u objektivno
lakim okolnostima loiji uter). Natjecanje izmeu razliitih mogunosti moe trajati
odreeno vrijeme, no u sportu odluka esto mora biti donesena zbog vanjskog utjecaja (npr.
istek napada), to moe rezultirati odabirom dovoljno dobre, no ne i najbolje opcije.
Kognitivni procesi u odluivanju
Suvremeni teorijski pristupi slau se da proces obrade informacija u ljudskom mozgu
odvija paralelno, a ne nuno serijalno (Magill, 2007). Meutim, obrada je determinirana
ogranienim kapacitetom panje uvjetovanim dostupnou individualnih resursa potrebnih za
obradu. Sve dok granica raspoloivosti kapaciteta za obradu nije prijeena, osoba se moe
baviti sa vie stvari odjednom, a u suprotnom sluaju dolazi do potekoa. Dobitnik Nobelove
nagrade Daniel Kahneman, u svojoj teoriji panje (Kahneman, 1973) navodi kognitivni napor
(tj. panju) kao centralni pojam kojeg povezuje s mentalnim resursima pojedinca potrebnima
za

obavljanje

neke aktivnosti

kojeg moemo

fleksibilno

raspodijeliti

ovisno o

karakteristikama zadatka, osobe i situacije (Magill, 2007). Koliina dostupnog kognitivnog

4

napora ovisi o razini pobuenosti koja se manifestira kao stupanj aktivacije tijela, ali i na
psiholokom planu kroz emocionalnu i mentalnu pobuenost. Sukladno ovoj teoriji, umjerena
pobuenost (koja odgovara blagom uzbuenju sportaa) predstavlja optimalno stanje u kojem
su preduvjeti za obradu informacija u situacijskim uvjetima, gledano sa aspekta sportaa,
najoptimalniji (Cox, 2005). Osim toga, prema ovom modelu, raspodjela kognitivnog napora i
efikasnost obrade, a samim time i odluivanja, ovisi i o sportaevoj procjeni karakteristika
situacije kao i otpornosti na distrakciju (npr. nevane informacije ili dogaaji koje privlae
sportaevu panju).
Najjednostavniji model obrade informacija podrazumijeva nekoliko faza: ulazdetekcija i identifikacija informacija u nekoj sportskoj situaciji, odabir odgovora; pripremu za
realizaciju tog odgovora (pokretanje odreenog motorikog programa) i izlaz, tj. sam odgovor
(realizacija pokreta). Izmeu faze ulaza i izlaza, tj. prijema i obrade informacija i
implementacije odgovarajueg motorikog odgovora aktivni su odreeni perceptivnomotoriki procesi kojima sporta analizira i organizira informacije koje dolaze iz okoline ili iz
tijela, s ciljem donoenja odluke (Tenenbaum i Bar-Eli, 1993). Na uinkovitost perceptivnomotorikih procesa djeluju odreeni kognitivni procesi koji omoguuju uinkovitu analizu
situacijskih uvjeta kao i odabir ponaanja u toj situaciji, kao to su, uz prethodno objanjenu
panju, osjeti, percepcija, pamenje i uenje.
Osjetni mehanizmi omoguuju doivljaj svijeta. Osjeti nastaju neposrednim
djelovanjem fizikalnih ili kemijskih energija na osjetne organe. Osjetni mehanizmi
omoguuju nam da razlikujemo podraaje iz vanjske ili unutarnje okoline, a za razumijevanje
znaenja tih podraaja, njihovu integraciju i interpretaciju zadueni su perceptivni procesi.
Drugim rijeima, percepcija je proces vieg reda kojim su osjeti organizirani u unutarnju
reprezentaciju svijeta (Rathus, 2000), a temelji se na povezanosti izmeu novopristiglih
osjetnih informacija i prizivanju i analizi ve ranije pohranjenih informacija u pamenju koje
pridonose razumijevanju i interpretaciji konkretne situacije. Dosadanja istraivanja koja
prouavaju perceptivne procese bitne za donoenje odluka u sportu istiu sposobnost vizualne
pretrage, odnosno sposobnost pretrage vizualnog polja i lociranja objekata u njemu, to je
povezano sa spacijalnom inteligencijom. Strategije vizualne pretrage vidnog polja
determinirane su specifinim tehniko-taktikim znanjem, simboliki pohranjenim u
dugoronom pamenju u obliku vizualnih prototipova i/ili kognitivnih shema. Takvo znanje
usmjerava promatraevu potragu su svakoj novoj sportskoj situaciji, u skladu s njezinim
najvanijim aspektima procjena kojih ovisi o iskustvu i kontekstualnim informacijama
(Williams, Davids i Williams, 1999). Pokazalo se da je sposobnost vizualnog skeniranja dobar
5

pokazatelj kognitivnih sposobnosti bitnih za igru, da ta sposobnost ovisi o sportskom iskustvu

(poetnici su manje uinkoviti od vrhunskih i imaju razliite strategije vizualne pretrage
polja) (npr. Allard i Starkes, 1980; Williams i sur., 1994). Slika 1 prikazuje tipian model
pretrage vizualnog polja u kojem je vidljiv medijatorski utjecaj panje kao kognitivnog
procesa koji utjee na procesiranje informacija izmeu senzorne analize i obrade odabranih
informacije, te njihove analize u skladu s pohranjenim shemama i rjeenjima u dugoronom
pamenju (Williams i sur, 1999; adaptirano prema Abernethy, 1988)

Prethodno
pohranjeno iskustvo
-oekivanja
Kontekstualne
informacije

Informacije iz
okoline

Vizualno
senzorno
pamenje

predpanja

Selektivna
panja

Relevantni
znakovi za
vizualnu
fiksaciju

Odluka i
selekcija
odgovora

panja

Slika 1: Kognitivni model strategije vizualne pretrage (selektivna panja kao medijacijski
proces)

Prema Atkinson-Shiffrinovom modelu pamenja (Zarevski, 2000), proces obrade

informacija i donoenja odluka temelji se na tri faze pamenja: senzornom, kratkoronom i
dugoronom. Senzorno pamenje je ogromnog kapacitete i vrlo kratkog trajanja (0,5-2 sec.),
pohranjuje podraaje u izvornom obliku, a o usmjeravanju nae panje ovisi koji e biti
upueni na daljnju obradu, a koji e se izgubiti iz sustava. Selekcija relevantnih podraaja u
sportskoj situaciji odvija se na razini senzornog pamenja (npr. koarka obraa panju na
udaljenost suigraa kojem eli dodati, na blizinu obrambenog igraa i vrijeme potrebno do
isteka napada). Ove se informacije prosljeuju na obradu u kratkorono pamenje koje je
ogranienog kapaciteta (u prosjeku 5-9 pojedinanih informacija), i ovdje se informacije
obrauju prije prijenosa u dugorono pamenje (koje je neogranienog kapaciteta i trajanja).
Ova dva skladita informacija u pamenju aktivna su u fazi procesiranja informacija u
sportskoj situaciji, odabira moguih reakcija i planiranja primjene odabrane. Na posljednje
utjee i proces uenja, tonije inkorporacije povratnih informacija dobivenih na temelju

iskustva s prethodnim odlukama (Johnson, 2006). Naime, prethodno iskustvo utjee na

preferenciju svake mogue opcije djelovanja. U novoj situaciji takvih preferencija nema, no
uvijek postoji neko slino iskustvo koje moe pomoi, a uvijek vrijedi da prethodna dobra
odluka koja je poluila uspjeh poveava vjerojatnost donoenja sline odluke u slinoj
situaciji. Osim toga uenje utjee na donoenje odluka i u smislu eeg koritenja ranije
nauenih obrazaca reagiranja u nekoj konkretnoj sportskoj situaciji.
Odluivanje u sportu
Sportske situacije i zadaci koji trae odluivanje uglavnom su sloeni i dinamine
prirode i gotovo uvijek ukljuuju odreeni stupanj rizika. Provode se u dinaminom i najee
nestabilnom okruenju, a od sportaa se oekuje da se u promjenjivim i vremenski
ogranienim situacijskim uvjetima suoava s problemskim situacijama pod psiholokim
stresom.
Kljuno obiljeje procesa donoenja odluka u sportu jest njegova prirodnost (Johnson, 2006)
odluke donose akteri koji su dobro upoznati sa zadacima i situacijom u okruenju u kojem
im je to normalno initi. Druga karakteristika jest dinaminost odluka koju sporta donosi
primjerena je za odreeni trenutak i konkretnu situaciju, a kako se radi o dinaminom
okruenju timing je od izuzetne vanosti. S druge strane, odluka koju sporta donosi najee
je posljedica analize odreene problemske situacije koja trai rjeenje. Radi se o procesu koji
treba neko dodatno vrijeme, a osim toga i sama se situacija mijenja, to donosi nove
informacije i utjee na njihovu obradu, kao i na selekciju moguih odgovora (npr. u nekom
trenutku vidljiv je slobodan suigra, u drugom ne). Sljedea osobitost odluivanja u sportu
jest tempo donoenja odluka. Odluke se nekada donose u nekoliko sekundi, nekada i u
milisekundama, pod velikim vremenskim pritiskom. Iako su sportski zadaci sami po sebi
dinamini, odluke se mogu donositi situacijski (na licu mjesta, u pokretu i u aktualnom
trenutku) ili naknadno, na temelju dogaaja koji su se desili, s veim ili manjim vremenskim
odmakom. Sportai najee donose odluke promptno ('online'), dok treneri odluuju s
vremenskim odmakom. Vaan element odluivanja u sportu je i varijabilnost. Ovaj je faktor
nekada kljuan budui da neoekivanost smanjuje mogunost anticipacije od strane protivnika
i tako poveava prednost sportaa ili ekipe. Iako u nekim sportovima postoje razliita taktika
rjeenja, prednost stie onaj koji ne radi po receptu 'ako-onda', iako se ta metoda esto koristi
kod pouavanja (McPherson i Kernodle, 2003 u Johnson, 2006). Zahtjevi suvremenog sporta
nameu potrebu za razvojem i ostalih oblika pripreme iznad kondicijske i tehniko taktike, a

donoenje odluka jest djelomino i vjetina koja se moe usavriti, stoga je potrebno uzeti u
obzir sve navedene karakteristike.
Donoenje odluka u sportskoj situaciji moe biti dvojako, tj. deterministiko (tj. u skladu s
odabirom one opcije koja se smatra najuinkovitijom i za koju se oekuje siguran uspjeh) i
probabilistiko (u veini sluajeva odabrana je ona opcija sa najveim stupnjem korisnosti).
Openito je mogue rei da je proces donoenja odluka u sportu vrlo sloen i vrlo
situacijski specifian (Raab, Arnold i Tielmann, 2005) i s jedne strane ovisi o sposobnostima
sportaa, a s druge o karakteristikama zadatka/situacije. Na proces odluivanja u sportskoj
situaciji utjeu razliiti faktori.
Faktori koji determiniraju donoenje odluka u sportskoj situaciji
Faktori koji mogu utjecati na odluivanje u sportskoj situaciji mogu se podijeliti u
dvije grupe i meusobno interaktivno djeluju:
-

faktori koji se tiu samog sportaa

okolinski (kontekstualni, situacijski) faktori.

U prvu grupu faktora spadaju: kognitivne sposobnosti (percepcija, pamenje, inteligencija),

koncentracija, kognitivni stil, stil panje, osobni faktori (emocije, preferencije, stavovi,
motivacija) iskustvo, sportska kvaliteta.
Kognitivne sposobnosti
Uz ranije objanjene kognitivne procese ovdje e se dodatno objasniti pojam inteligencije.
Inteligencija je sposobnost snalaenja u novim situacijama, sposobnost uinkovitog
prikupljanja i koritenja informacija. Sporta se smatra inteligentnim kada se uspjeno moe
nositi sa zahtjevima sportske situacije, rjeavati probleme na koje nailazi i primjenjivati
naueno u njihovom rjeavanju. Ovako definirana inteligencija ovisi o varijabilnosti percepata
u konkretnoj sportskoj situaciji, te o kapacitetu mozga da pohrani, primjeni i/ili prizove
informacije koje su bitne za uspjenu izvedbu sportskog zadatka u konkretnoj situaciji.
Kognitivna superiornost omoguuje brzo prikupljanje, analizu, kategorizaciju i organizaciju
informacija, te uinkovito pronalaenje rjeenja. Bit situacijske efikasnosti pojedinog sportaa
nije imati bezbroj pohranjenih i nauenih rjeenja, ve znati koje u kojoj situaciji primijeniti.
Spacijalna inteligencija, kao specifina sposobnost analize prostornih odnosa, uoavanja
udaljenosti i poloaja objekata u prostoru, meusobno i u odnosu na promatraa, moe se
smatrati jednom od najvanijih za uspjeno djelovanje u sportu. Openito se smatra da je

izvedba motorike vjetine inteligentno ponaanje, zato to je posljedica kognitivne aktivnosti

i omoguuje realizaciju nekog cilja. Prema Tenenbaumu i Bar-Eliu (1993), a cjelokupna
kognitivna aktivnost moe se prezentirati kroz sljedee korake:
1. identifikacija, pronalaenje i percipiranje specifinih znakova iz okoline
2. pretraga i pronalaenje relevantnih situacijskih znakova (selekcija vanog od
nevanog)
3. identifikacija temeljnih obrazaca (razlikovanje pasivnih, npr. unutarnjih aspekata
situacije od dinaminih ili statinih vanjskih)
4. aktivacija kratkoronog pamenja s ciljem planiranja djelovanja
5. prizivanje informacija iz dugoronog pamenja i integracija aktualnih i prizvanih radi
sveukupne obrade i odabira rjeenja (npr. izvedba se moe poboljati ako se sporta
prisjeti upozorenja trenera o zadnjoj pogreci ili uputa vezanih uz tehniku izvoenja)
6. donoenje odluke.
Koncentracija, stil panje kognitivni stil
Sposobnost koncentracije nuan je preduvjet sportske uspjenosti. Koncentracija je
sposobnost

usmjeravanja

zadravanja

panje

na

odreenim

aspektima

neke

aktivnosti/situacije, dobra koncentracija podrazumijeva i sposobnost prilagodbe na ometajue

okolnosti i refokusiranje na bitno (Moran, 2006). Niti jedan sporta nije u stanju percipirati
sve elemente neke situacije, no mora moi prepoznati bitno i odrati svoju usmjerenost na te
bitne znakove u skladu s vlastitim kognitivnim i motorikim ogranienjima, koliinom
informacija i raspoloivim vremenom (Tenenbaum i Bar-Eli, 1993).
Razliiti sportovi s obzirom na svoje strukturalne i psihologijske osobitosti imaju razliite
zahtjeve za panjom. Postoje tzv. fokusirana i difuzna (ekspandirana) panja koje se razlikuju
veliinom polja i koliinom objekata u polju na koje je sporta usmjeren, a razlikuje se i
internalni i eksternalni fokus (ovisno o tome je li naglasak na unutarnjim procesima
pojedinca, npr. ili se sporta vie treba usmjeriti na ljude, dogaaje ili objekte u vanjskoj
okolini). Ukoliko sporta koristi nekongruentan stil panje u odnosu na konkretan sport ili
situacijske uvjete, ili ukoliko nije spreman mijenjati svoj stil panje u skladu sa situacijskim
promjenama, to e negativno djelovati na kvalitetu odluka koje donosi (Moran, 2006).
Kognitivni stil predstavlja karakteristian pristup rjeavanju problema koji je odreen
nainom primanja, pohrane i procesiranja informacija (Petz, 2005). Sposobnost sportaa da
izdvoji bitni detalj u dinaminoj okolini i prati njegovo kretanje i promjene neovisno o
promjenama okoline bitna je za uinkovito prikupljanje informacija i pravovremeno
9

djelovanje u skladu s donesenom odlukom. Ovakva se sposobnost zove neovisnost o polju i

definira se kao kapacitet pojedinca da percipira detalje u setu opih informacija. Neovisni o
polju imaju djelotvorniju selektivnu panju pa se lake usmjeravaju na vane elemente u
okolini istovremeno blokirajui percepciju nevanih. Ovisni o polju procesiraju informacije u
segmentima a onda su pri tome i dobri u pronalaenju veza izmeu tih segmenata, odnosno
kategorija informacija (Weller i suradnici, 1995). Sporta bi trebao moi dobro identificirati
objekt u odnosu na pozadinu, to osobito vrijedi za sportove s loptom, ali i detaljno analizirati
aspekte pojedinanog dogaaja, pa se moe rei da oni sportai koji mogu mijenjati svoj
kognitivni stil od ovisnog prema neovisnom imaju prednost u pronalaenju optimalnog
rjeenja problemske situacije u igri. Istraivanja ove tematike u sportu pokazala su da sportai
timskih sportova u veoj mjeri ovisni o polju, dok su sportai individualnih, osobito
zatvorenih sportova, vie neovisni (McLeod, 1985). Takoer, sporta ovisni o polju vie mogu
biti pod utjecajem vanjskih ometanja, dok kognitivni stil neovisnih o polju omoguuje
uspjeno noenje s nevanim i fokusiranje na bitno, to ima reprekusije na situacijsku analizu
i odluivanje (Tenenbaum i Bar-Eli, 1993).
Osobni faktori
-

emocije - injenica je da sporta nema puno vremena na raspolaganju za analizu i

odluivanje, to zahtijeva potrebu za izvrsnou, a istodobno i poveava rizik od pogreke, pa

je odluivanje esto popraeno negativnim mislima i strahom. Postoji deterministika,
reciprona povezanosti izmeu emocija, miljenja i ponaanja (Beck, 2007) i negativne
emocije blokiraju djelovanje budui da s jedne strane djeluju negativno na samopouzdanje, a s
druge potiu adrenalinske reakcije u tijelu koje ubrzavaju i mentalne i tjelesne procese.
Posljedino postoji vea mogunost donoenja pogrene odluke zato jer je sporta koji je
prestraen i pod pritiskom sklon donijeti brzopletu i pogrenu odluku bilo da ona ne odgovara
situaciji (pogreke ili propusti u situacijskoj analizi), bilo da ne odgovara njegovim
kapacitetima za realizaciju iste u aktualnoj situaciji (npr. zbog straha dolazi do stisnutosti
miia, a sporta odluuje utirati s poludistance i promauje).
-

preferencije, stavovi, vjerovanja svaka odluka ima svoj vrijednosni aspekt i donosi

se na temelju osobne procjene onog koji odluuje, u skladu s njegovim preferencijama,

stavovima, ak i vrijednostima. Nekada je mogue da sporta zbog djelovanja ovih faktora
izabere manje kvalitetnu odluku. Takoer, ovi faktori utjeu i na percepciju situacije i
formiranje mentalnih reprezentacija aktualne situacije ili potencijalnih rjeenja. Mogue je da
doe do pogreaka u odluivanju zbog nekih iskrivljenih vjerovanja sportaa (npr. sporta
10

povezuje vremenski odvojene, meusobno nezavisne dogaaje to utjee na njegovu sljedeu

odluku). Vjerovanje u vlastitu sposobnost odluivanja poveava vjerojatnost donoenja
intuitivnih odluka to moe rezultirati originalnim rjeenjima koje je teko anticipirati
(Simmons i Nelson, 2006).
-

motivacija zajedno s emocijama i motivacija je u vezi s tjelesnom pobuenou

sportaa. Za optimalno odluivanje koje zahtijeva znatan kognitivni angaman potrebna je

umjerena razina tjelesne pobuenosti. Nedovoljno motiviran sporta prenisko je pobuen to
negativno utjee na njegovu sposobnost odluivanja prvenstveno zato to je usporen i u
njegovom fokusu panje nalazi se i bitno i nebitno koje ne moe razluiti. Previe motiviran
sporta previsoko je pobuen, ubrzan i sklon brzopletim odlukama koje donosi na temelju
nedovoljnog broja informacija jer mu bitno ispada iz fokusa (Cox, 2005). Osim toga,
nedostatna motivacija moe naruiti kreativnost u odluivanju smanjiti sklonost donoenju
intuitivnih odluka a poveati odabir poznatog, tipinog, oekivanog rjeenja (Simmons,
Nelsons, 2006).
Iskustvo i razina kvalitete
Istraivanja u podruju sporta konzistentno pokazuju su iskusni sportai spretniji u
donoenju odluka i to prvenstveno na raun kvalitetnijeg naina prikupljanja informacija
(osobito vizualne pretrage polja), sposobnosti fokusiranja na najbitnije, kao i sposobnosti
breg i kvalitetnijeg stvaranja mentalnih predododbi sportske situacije (Gygax, WagnerEgger, Parris, Sieler, Hauert; 2008; William i Davids, 1998).
Istraivanja pokazuju i da se iskusni i kvalitetnije sportai bolje slue deklarativnim
znanjem u sportskoj situaciji (koje je opsenije) i bre donose odluke (Thiffault, 1980; prema
tenenbaum i Bar-Eli, 1993)). Openito se moe rei da to je sloenija situacija, to trai
kompleksnije odluke, razlika s obzirom na iskustvo dolazi jae do izraaja (Tenenbaum i Bar
Eli, 1993).
Vaan faktor koji utjee na kognitivno procesiranje jest i svjeina, odnosno koliina
umora, drugim rijeima kondicijska pripremljenosti i razina sportske forme. Sporta najboljih
kognitivnih kapaciteta, s najkvalitetnijom razinom situacijske pripremljenosti, s visokom
dozom kreativnosti i samopouzdanja, s velikim iskustvom

sve to zajedno nee moi

iskoristiti u pravoj mjeri ukoliko nije kondicijski spreman. Umor je, uz bol, jedan od
najsnanijih distraktora koji plijeni panju i negativno utjee na kognitivno procesiranje
osobito u situacijama dugotrajnog djelovanja u progresivno-diskontinuiranom reimu rada.
Pod utjecajem umora smanjuje se uinkovitost donoenja odluka, kao i uinkovitost njihove
11

realizacije, a raste broj pogrenih odluka (Thomson, Watt, Liukkonen, 2009). Kada su umorni,
sportai odluke donose bre, a odluke su nepreciznije i manje kvalitetne (Thomson, Watt,
Liukkonen, 2009). Royal i suradnici (2006) u svom su istraivanju pokazali da izloenost
naporu poveava kvalitetu, tonije preciznost donoenja odluka u laboratorisjkim uvjetima
sportai su najbolje odluke donosili ili pod velikim naporom ili u odmoru, dok su u fazi
umjerenog napora odluke bile nepreciznije.
U drugu grupu faktora spada vie karakteristika koje nisu pod izravnom kontrolom
pojedinca. To mogu biti tip sporta (individualni, ekipni / otvoreni i zatvoreni), vrsta sporta,
kognitivna sloenost pojedinog sporta, karakteristike same situacije, vremenska struktura igre,
oekivanja i pritisak drugih aktera sportske situacije (trenera, suigraa) i sl.
Tip i vrsta sporta. U svakom sportu, bez obzira radi li se o ekipnom ili individualnom
sporta mora donositi odluke, no ono to ih razlikuje jest taktika varijabilnost i razliiti
zahtjevi za koliinom i frekvencijom donoenja odluka. U ekipnim sportovima ovi su zahtjevi
vei. Podjela sportova na otvorene (one koji se dogaaju u promjenjivom, dinaminom
okruenju, djelovanje sportaa ovisi o promjenama u okolini i ovisno je o objektu
manipulacije igre, npr. kretanje lopte) i zatvorene (oni koji se dogaaju u stabilnom i
predvidivom okruenju) determinira tempo igre i njezinu predvidivost. U otvorenim
sportovima zahtjevi za eim i brim donoenjem odluka su vei, a sporta najee mora
odluivati na temelju veeg broja dostupnih informacija.
Kognitivna sloenost sporta ovisi o omjeru zastupljenosti kognitivne i motorike
komponente. Sportovi vee kognitivne sloenosti su oni koji zahtijevaju veu koliinu
kognitivnog procesiranja sportaa, to ovisi o strukturalnoj sloenosti sporta (to je sport
strukturalno sloeniji bilo po broju akcija ili njihovoj kompleksnosti kognitivno optereenje
je vee); o kretnoj sloenosti i zahtijevanim motorikim sposobnostima (to su kretne
strukture finije, preciznije, neoekivanije, to postoje vei zahtjevi za veim brojem
motorikih sposobnosti, osobito koordinacijom, ritminou i bimanualnom manipulacijom
kognitivno optereenje je vee) (Horga, 2009). Sportovi vee kognitivne sloenosti
zahtijevaju dublju obradu informacija kojih esto ima i vie, takoer su i taktiki sloeniji, to
dodatno utjee na proces odluivanja.
Vremenska struktura igre dvojako moe djelovati na odluivanje. S jedne strane
determinira vremenski okvir, a s druge strane tempo donoenja odluka. Vrijeme je esto
kritian faktor u odluivanju budui da vremenski pritisak moe negativno djelovati na
pojedince, osobito one koji nisu vjeti ili su nesigurni. U sportu je zahtjev 'brzo i tono'
12

najee prisutan; nekada se 'tono' rtvuje nautrb ovoga 'brzo', no kvaliteta donoenja
odluka pod pritiskom vremena ne ovisi samo o kognitivnim kapacitetima pojedinca, ve i o
njegovom znanju i uvjebanosti, pa se na taj faktor moe djelovati.
Socijalni pritisak djeluje na odluivanje pod vidom oekivanja i/ili manifestnih
zahtjeva drugih (suigraa, trenera) u sportskoj situaciji. Problem nastaje kada se miljenje i
odluka sportaa razlikuje od toga to od njega okolina oekuje, ime se unosi jo jedan
dodatni faktor koji oteava odluku. Sporta tada procesira ne samo aktualnu situaciju, ve i
posljedice priklanjanja vlastitoj ili tuoj odluci, ime gubi na vremenu i riskira anticipaciju
protivnika. Dodatni problem jest ako nastupe dvojbe manifestirane kao neodlunost koja se
javlja kao posljedica promjena donesene odluke. S obzirom da je vremenski faktor u sportskoj
situaciji najee presudan, nekada je bolje ostaviti sportaa da djeluje samoinicijativno, u
skladu s manje kvalitetnom odlukom, nego riskirati ovakve probleme.
Kako unaprijediti donoenje odluka u sportskoj situaciji?
Usprkos sloenosti procesa odluivanja i brojnim faktorima koji interaktivno djeluju i
utjeu na donoenje odluka na sportskom terenu, praktina vanost ove tematike nalae
potrebu za nekim smjernicama.
Preporuke koje se odnose na poboljanje procesa odluivanja i situacijskog promiljanja na
terenu mogu se podijeliti na rad vjetinama koje omoguuju kvalitetnu integraciju kognitivnih
procesa i maksimalnu iskoristivost kognitivnih kapaciteta s jedne, te na vjetine koje u veoj
mjeri osiguravaju inicijativnost i sigurnu provedbu vlastitih odluka u djelo s druge strane.
S obzirom da je donoenje odluka kognitivni proces, uinkovitost odluivanja moe u
odreenoj mjeri poboljati trening kognitivnih sposobnosti. Takav trening moe obuhvaati
tehnike za unaprjeenje koncentracije i fokusiranja, trening periferne svjesnosti, ali i bilo koji
vid aktivnosti koji zahtijeva sloeno, strateko kognitivno djelovanje. Prethodna su
istraivanja pokazala da postoji mogunost transfer perceptivno-motorikih vjetina nauenih
u nekom drugom okruenju na sportski teren. Analogno tome mogue je preporuiti
koritenje kompjuterskih igara tipa strategija, neovisno o tome jesu li sadraji sportski i bliski
ciljanom sportu ili nisu. Analiza veeg broja razliitih sportskih situacija, to treneri najee
i koriste u svrhu specifine pripreme za natjecanje, pomae identifikaciji bitnih i kritinih
elemenata problemske situacije bez djelovanja stresa na sportaa. Poboljanje ovih vjetina
kao i pronalaenje razliitih rjeenja moe se uvjebavati uz snimku ili na terenu, moe biti
voeno od trenera ili producirano od sportaa (brainstorming tehnika) (Raab, Arnold,
13

Tielemann, 2005). Pri tom je vano stvoriti poticajno okruenje u kom se sportai osjeaju
slobodno izrei svoje miljenje, to je odgovornost trenera. Takoer, ove je procese mogue u
odreenoj mjeri poboljavati primjenom paradigme sekundarnog zadatka (npr. za vrijeme
izvedbe zadatka trener od sportaa trai rad na paralelnom zadatku koji je irelevantan za
izvedbu, ali zahtijeva kognitivni angaman npr. juda za vrijeme bacanja mora percipirati
podraaj (npr. proitati rije) koje mu trener pokazuje.
Vaan segment djelovanja na sposobnost odluivanja jest specifini situacijski trening,
usvajanje velikog broja razliitih opcija koje se pohranjuju u pamenju i prizivaju i koriste u
konkretnoj situaciji. Takav trening donosi dodatnu dobit ako se provodi u uvjetima
simuliranog natjecateljskog pritiska, npr. uz odreene distraktore (prisustvo publike,
neravnopravno vrednovanje uinka u korist protivnika uz naglaeno penaliziranje pogreke i
sl.)
Odluivanje kao sloen i vrlo osjetljiv proces u velikoj mjeri ovisi i o psiholokoj pripremi
sportaa. U tom je segmentu bitna razina samopouzdanja i mentalne vrstoe, kao i
sposobnost pronalaenja vlastite zone optimalnog funkcioniranja (Hanin, 2000) koja
podrazumijeva optimalnu razinu tjelesne pobuenosti, emocionalne i kognitivne usmjerenosti
i kontrole. U tom je segmentu poeljna suradnja sa sportskim psihologom koji u okviru
psiholoke pripreme, kroz psihoedukaciju i primjenu specifinih psihologijskih tehnika, moe
pomoi sportau u unaprjeenju procesa postavljanja ciljeva, u poboljanju koncentracije,
podizanju samopouzdanja i kontroli emocija faktorima koji mogu naruiti uinkovito
odluivanje. Jedna od vrlo korisnih tehnika u ovom segmentu jest vizualizacija tehnika koja
na odreeni nain spaja sportaevu pripremu s terena s psiholokom pripremom. Primjenom
vizualizacije mogue je imaginativno uvjebavati odreene taktike varijante ime se moe
pozitivno djelovati na irenje perceptivnog polja, uvjebavanje razliitih stilova panje, ali je
ovu tehniku mogue koristiti i kao koncentracijsku tehniku. Sportski psiholog moe pomoi
sportau pri identifikaciji njegovog stila panje i analizi primjerenosti tog stila u odnosu na
zahtjeve situacije. U svakom sluaju, svaki rad na sebi, tako i u podruju donoenja odluka,
trai poveanje svijesti o sebi. U ovom segmentu osim sportaa veliku ulogu ima i trener, ali i
sportski psiholog, koji mu zajedno mogu pomoi pri osvjeivanju tipinih obrazaca
ponaanja i djelovanja i/ili miljenja i doivljavanja, to pod vidom subjektivnih faktora
utjee na donoenje odluka i njihovo provoenje u djelo.
Usprkos potrebi za unaprjeenjem vlastitog djelovanja i svjesnou vlastitih propusta ili
pogreaka, ljudi nisu uvijek skloni promjenama. Kognitivno-socijalni psiholozi viekratno su
14

pokazali da ljudi perseverativno zadravaju nedovoljno dobre mehanizme ponaanja, ak i

kad su svjesni njihove neuinkovitosti. ak i kada imaju nove informacije i upute za
poboljanja, ljudi nisu skloni operativno to provesti u djelo, tonije, promjene su male. U
tome ih esto ometaju njihovi stavovi, vjerovanja, ranija uenja, sklonosti tipinim
atribucijskim pogrekama i sl., a takav otpor najlake dolazi do izraaja u situacijama velikog
rizika, pa tako i u sportskom natjecanju. To daje odgovor na uenje trenera, gledatelja i sl. o
ponavljanju pogreaka sportaa. S jedne strane ista situacija izgleda drugaije iz sigurne
perspektive, a s druge strane, pod pritiskom djeluju svi ovi procesi, osobito ukoliko osoba
smatra da ima ekskluzivnu odgovornost za posljedice. Pod pritiskom su sportai, ali i njihovi
treneri, nekada skloni percipirati natjecanje kao dogaaj nad kojim nemaju potpunu kontrolu,
to pojaava doivljaj stresa i naruava odluivanje.
Zakljuak
U suvremenom sportu jedan od osnovnih izazova jest kako pronai nove naine stjecanja
prednosti nad protivnikom, za to je potrebno raditi na samom terenu, ali jo vie izvan njega i
to ne samo u pripremi, ve i u potrazi za novim mogunostima djelovanja. Donoenje odluka
kao sloen fenomen od presudne je vanosti na sportskom terenu. Brzina situacijske analize i
pronalaenje najadaptivnijeg odgovora za svakog je sportskog profesionalca veliki izazov. U
ovom je lanku objanjen proces donoenja odluka u sportskom kontekstu, uvjeti u kojima se
ono odvija i faktori koji na odluivanje djeluju. Svakom poboljanju prethodi potreba za
promjenom, kao i oblikovanje eljenog ciljanog stanja kome se tei. Vanost donoenja
odluka u sportu omoguuje realizaciju sportskog djelovanja, mogue je rei da je odluivanje
prisutno u svakom segmentu, neovisno o kojem se sportu radi, koliko aktera na terenu ima i u
kojim se uvjetima sportski proces odvija. Sukladno tome, potreba za unapreenjem ovog
segmenta je vrlo lako razumljiva, a spoznaje o cijelom procesu nune su kako bi napredak bio
ostvariv.

Literatura:
Allard F, Starkes JL (1980). Perception in sport: Volleyball. Journal of Sport Psychology: 2,
22-33.
Beck, J.S. (2007). Kognitivna terapija. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Cox, R.H. (2005). Psihologija sporta. Jastrebarsko: Naklada Slap.

15

Dror, I.E.; Busemeyer, J.R. i Basola, B. (1999). Decision making under time pressurwe: An
independent test of sequential sampling models. Memory & Cognition: 27(4), 713725.
Gilovich, T. (1984). Judgmental biases in the world of sport. U: W. F. Straub i J.M.Williams
(Ur.). Cognitive Sport Psychology (str. 31-41). New York: Sport Science Associates.
Gygax P.M.; Wagner-Egger P.; Parris B.; Seiler R.; Hauert, C. (2008). A Psycholinguistic
Investigation of Football Players' Mental Representations of Game Situations : Does
Expertise Count? Swiss journal of psychology: 67(2) 85-95.
Hanin, Y. L. (2000). Individual zones of optimal functioning (IZOF) model: Emotionperformance relationships in sport. In Y. L. Hanin (Ed.), Emotions in sport (pp. 6589).
Champaign, IL: Human Kinetics.
Horga. S. (2009). Psihologija Sporta.Zaprei: Uvez d.o.o.
Johnson, J.G. (2006). Cognitive modelling of decision making in sports Psychology of Sport
and Exercise: 7, 631-652.
McLeod, B. (1985). Field dependence as a factor in sports with preponderance of open or
closed skills. Perceptual and Motor Skills: 60, 369-370.
Magill, R.A. (2007). Motor learning and Control. Concept and applications.(8th Ed.). New
York: Mc Graw Hill.
Moran, A.P. (2006). The Psychology of Concentration in Sport Performers. A COgnitive
Analysis. New York: Psychology Press.
Petz, B. (2005). Psihologijski rjenik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
Pitz, G.F. i Sachs, N.J. (1984). Judgment and decision: Theory and application. Annual review
of Psychology:35, 139-163.
Raab, M., Arnold, A. i Tielemann, N. (2005). Judgment and Decision making in Sports:
techniques for Tactic Training, Tactics for Technique Training. http://www.uniflensburg.de/~raab/pub/proceedings/PR31_Raab_2005_AIS_Decisionmaking.pdf
(pretraivano 3. sijenja 2010)
Rathus, A. S. (2000). Temelji psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap
Royal, K.A, Farrow D., Mujika I., Halson S.L., Pyne D. i Abernethy B. (2006).The effects of
fatigue on decision making and shooting skill performance in water polo players.
Journal of Sports Science. 24(8):807-15
Simon, H. (1959). Theories of Decision-making in Economics and Behavioral Science,
American Economic Review: 49, 253-83.

16

Simmons, J.P. i Nelson, L.D. (2006). Intuitive Confidence: Choosing Between Intuitive and
Nonintuitive Alternatives. Journal of Experimental Psychology: 135(3), 409-428.
Tenebaum, G. i Bar-Eli, M. (1993). Decision making in sport: A cognitive perspective. U:
R.N. Singer, M. Murphey i L.K: Tennant (Ur.): Handbook of Research on Sport
-Psychology (str. 171-193); New York: MacMillian.
Thomson, K., Watt, A. i Liukkonene, J. (2009). Differences in ball sports athletes speed
discrimination skills before and after induced fatigue. Journal od Sports Science and
Medicine, 8, 259-264.
Tipuri,

D.

(2010).

Strategije

optimizirajuih

zadovoljavajuih

odluka.

http://web.efzg.hr/dok//OIM/dtipuric//Strategije%20optimiziraju%C4%87ih%20i
%20zadovoljavaju%C4%87ih%20odluka.pdf (pretraivano, 4. sijenja 2010)
Weller H.G., Repman, J., W.L. i Rooze, G. (1995). Improving the effectiveness of learning
through Hypermedia and based instruction. The Importance of Learner
Characteristics. Computers in Human Behaviour: 11, (3-4), 451465.
Williams, A.M., Davids, K. i Williams, J.G. (1999). Visual perception and action in sport.
London: Routledge.
Williams, A.M. i Davids, K. (1998). Visual search strategy, selective attention, and expertise
in soccer. Research Quarterly for Exercise and Sport: 69(2), 111 - 128.

Zarevski, P. (2000). Struktura i priroda inteligencije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

17