Grude

Opina Grude smjetena je na samoj granici Bosne i Hercegovine iHrvatske, na rubovima

plodnoga Imotsko-bekijskog polja, te pripada irem prostoru omeenom Biokovom na jugu,
te planinskim masivimaVrana i vrsnice na sjeveru (opina Posuje). Sa svojih 16.358
stanovnika i povrinom od 218 etvornih kilometara opina po novom geopolitikom ustroju
pripada upaniji Zapadnohercegovakoj u sklopu Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovaj je prekrasni krajolik obrastao niskim raslinjem tipinim za krke krajeve. Blizina mora
daje ovomu kraju blagu klimu mediteranskih obiljeja.
Grude su bogate i prirodnim ljepotama - od brojnih jama i peina karakteristinih za ovaj
kameni, krki krajolik pa do - to je za ovo podruje neobino - brojnih izvora i vodenih
resursa (jezero Krenica, rijeka Matica- Tihaljina - Trebiat).
Danas Grude proivljavaju kulturnu i gospodarsku renesansu. Protekle su godine bile
obiljeene domovinskim ratom i borbom za opstanak, u kojoj su Grude figurirale kao jedan od
glavnih epicentara "pobune" protiv agresije tadanje JNA.
U Grudama je osnovano Hrvatsko vijee obrane i Hrvatska zajednica Herceg-Bosna.
Opina Grude nalazi se u zapadnom dijelu Hercegovine.
Grude su udaljene 49 km[1] od Mostara, 19 km[2] od Imotskog, te 100 km[3] od Splita. ine ju
sljedea naselja: Grude, Drinovci, Drinovako Brdo, Tihaljina, Gorica, Sovii, Grudsko Vrilo,
Vruice, Blaevii, Pocrte, Ruii, Dragiina, Ledinac, Medovii, Vinjica, Pogana Vlaka,
Borajna, Cerov Dolac i Puteevica. Kroz opinu protjee rijeka Trebiat, koja se ne naziva
cijelim svojim tokom tim imenom. Prate ju sljedea imena: Vrljika, Matica, Tihaljina, Mlade i
Trebiat.
Opina Grude je integrirana oko Grudskog polja. Ima sve karakteristike relativno zatvorene
krke depresije. Otvorena dolina Neretve i neposredni primorski prostor na nju imaju vrlo

malo utjecaja. U morfolokom pogledu teren je podijeljen na tri posebne jedinice i to:
sjeveroistona greda, dinarskog pravca pruanja na nadmorskoj visini od oko 590 m na ijem
se jugozapadnom rubu nalazi grad Grude. Zatim, prema jugoistoku se nastavlja depresija
Grudskog polja na nadmorskoj visini od 270 i 250 m iji se jugoistoni okvir zavrava s dva
manja rta, i to dueg na kojem se nalazi naselje Drinovci i kraeg na kojem se nalazi naselje
Blaevii. Najvia toka u ovom dijelu ruba grudskog polja je 674 m nadmorske visine.
Nadmorska visina naselja kree se od 160 do 560 metara nadmorske visine. Na prvoj
morfolokoj cjelini koja ini sjeveroistoni rub Grudskog polja zbog osnovnog geolokog
suptrarta (vapnenci) nalaze se mnoge vrtae i humovi, dok na jugozapadnoj gredi koja ini na
toj strani jugozapadni rub Grudskog polja i ranije spomenutu treu morfoloku cjelinu reljefa
ovog prostora tih fenomena nema, jer se teren uglavnom sastoji od dolomita i dolomitskih
vapnenaca. Zbog toga se na sjeverno istonom rubu Grudskog polja javljaju uslijed zagaenih
zona krka vrela, a uz jugozapadni rub uglavnom ponori. Vrela:Klokun u Tihaljini, Grudsko
vrilo. Ponori: ponor ainovac, Dambin ponor, Perkia ponor, Vidrinka ponor i Mikulia
ponor. Treba naglasiti da grad smjeten na junim i jugozapadnim padinama podbrijeja
Vitroa i sjeveroistonom rubu Imotsko-Grudskog polja ima povoljne prostorne uvjete
urbanog razvoja.
Prostor opine pripada zoni submediteranske klime humidnih odlika. Prosjena godinja
koliina padalina koja iznosi 1300 mm pokazuje da se prostor opine nalazi u neposrednom
primorskom zaleu. Nadmorska visina (260 - 560m) i neposredna blizina zalea Jadranskog
mora razlozi su izrazitijeg utjecaja sredozemne klime nego u susjednim podrujima Zapadne
Hercegovine. Raspored padalina tokom godine po kome se izdvajaju aridni ljetni mjeseci
(lipanj: 94 mm, srpanj: 35,2 mm i kolovoz: 67 mm) pokazuje da u vrijeme sazrijevanja i
razvoja biljaka vlada skoro prava sua kad je potrebno vriti navodnjavanje. Vegetacijsko
razdoblje traje od kraja veljae do kraja studenog ponekad i do kraja prosinca Srednja
temperatura zraka u prosincu iznosi 5,5 C. Temperature ispod 0 C javljaju se od prosinca do
poetka travnja. Snijeg je rijetka pojava bez dueg zadravanja. Tijekom godine se smjenjuju
dva regionalna vjetra: juni (jugo) iz doline Neretve ili s primorja i sjeverni (bura) iz
sjevernog kontinentalnog zalea. Tijekom godine je vie vedrih nego oblanih dana, pa je
itavo podruje s velikim brojem sunanih sati. To omoguava sazrijevanje poljoprivrednih
kultura, to je znaajno za mala domainstva.

Svjedoanstva o ivotu na ovim prostorima prisutna su jo u pretpovijesnim vremenima. Na

mjestu Ravlia peine, koja se nalazi u Drinovcima, pronaeni su tragovi ivota koji datiraju
iz razdoblja kasnijeg neolitika.
U kasnijim, povijesnim vremenima, na ovom je tlu bila vrlo iva nazonost Rimljana, ija je
trgovaka cesta koja je povezivala dva velika antika trgovaka sredita, Salonu i Naronu,
prolazila kroz ove krajeve. Nedavna arheoloka iskapanja na lokalitetu u Gorici potvruju da
je na ovom tlu u antikom vremenu postojala znaajna antika naseobina.
Srednjovjekovne steke u grudskoj opini pronalazimo praktiki na svakom koraku, to
dokazuje da je u to vrijeme ivot bujao. Nedvojbeno je to zasluga povoljnog geografskog
poloaja ovoga kraja, kao i relativno ugodne klime, spojene s bogatim prirodnim resursima.
Kraj srednjeg vijeka obiljeen je turskom ekspanzijom i osvajanjima. Tragovi dugotrajne
turske vladavine i danas su prisutni u govoru ovoga kraja i nekim obiajima koji su se zadrali
sve do danas. Nakon Turaka ovo podruje dolazi pod upravuAustro-Ugarske koja u kratkom
razdoblju gradi brojne kole i infrastrukturu potrebnu za funkcioniranje europske drave. Ipak
se ruralni karakter ovoga podruja odrao praktiki sve do danas.
Dva svjetska rata odnijela su puno mladih ivota i donijela glad. Propau Banovine
Hrvatske i Nezavisne

Drave

Hrvatske i

uspostavom

komunistike

jednopartijske

drave Jugoslavije, Grude i itava Zapadna Hercegovina, obiljeene su kao sredite

nacionalistikog i "profaistikog" hrvatstva, a samim tim nepoeljnima, jer se nisu mogle
uklopiti u ideologiju bratstva i jedinstva naroda. U nacionalno-preporodnom demokratskom
pokretu hrvatskoga naroda, poznatom kao Hrvatsko proljee (1967.-1971.), zapaen su
kulturni prinos dala trojica hrvatskih intelektualaca rodom iz grudske opine, knjievniciIvan
Alilovi, Anelko Mijatovi i Mile Peorda, od kojih su prva dvojica bili i u tamnicama, a sva
su trojica zavrili na tzv. crnim listama namijenjenim "hrvatskim nacionalistima". Konanim
padom Jugoslavije ovaj je prostor dobio kakvu takvu slobodu, no hrvatski se narod, pouen
povijesnim iskustvima, jo mora boriti za svoj vlastiti kulturni identitet i tradicionalne
vrijednosti izgraivane kroz prethodna stoljea.
Franjevci su u Grudama od 1895. Danas su u grudskoj upi tri sveenika iz Franjevakog
reda: Fra Bernard Mari, fra Ante aravanja i fra Stanko Pavlovi.

Grude, kao i cijeli hercegovaki kraj, krajem Prvog svjetskog rata pogodila je velika sua i
glad. Fra Didak Bunti i hercegovaki franjevci imali su glavnu ulogu u akciji spaavanja
djece tijekom 1917. i 1918. godine, kada je u cijeloj Hrvatskoj, a prvenstveno u Slavoniji,
zbrinuto oko 17.000 gladne hercegovake djece. Osim franjevaca, bitan doprinos spaavanju
imao je i Sredinji odbor za zbrinjavanje obitelji vojnika palih u ratu i njihove siroadi. Tako
se u Prvome svjetskom ratu razvila u Hrvata do tada neviena manifestacija ljudske
solidarnosti u spaavanju djece, koja je ostavila dubok trag u kolektivnoj svijesti
hercegovakih ljudi. Bila je to, za junoslavenske krajeve, nezapamena humanitarna akcija
koja je obuhvatila svu ugroenu djecu, bez obzira na njihovu etniku pripadnost. Franjevci su
poveli katoliku djecu, Hamdija Kreevljakovi muslimansku, a srpski su uitelji i prote
poveli pravoslavnu djecu u srpska sela sjeverno od Save. Teko je ustvrditi koliko je tono
djece spaeno, jer se sve odvijalo u ratnim okolnostima, no procjene govore da se radilo o 25
tisua zbrinute djece. Djeca su uglavnom smjetavana u imunije obitelji u sjevernijim
krajevima gdje je bio manji natalitet, a ponegdje je vladala i "bijela kuga". Udomitelji su bili
duni starati se o njima kao o vlastitoj djeci, ne praviti razlike izmeu smjetene djece i
ostalih ukuana, biti strpljivi u procesu prilagodbe, paziti na prehranu i osobnu higijenu te ih
adekvatno odijevati, davati im nakon nastave i obveza u crkvi poslove koji su adekvatni
njihovom tjelesnom i duevnom razvoju. Djeca su imala besplatnu zdravstvenu zatitu, za to
je bio zaduen kotarski lijenik, a u sluaju tee i ozbiljnije bolesti, kao i u smrtnim
sluajevima, bili su duni obavijestiti roditelje i Sredinji zemaljski odbor. Postupak prekida
smjetaja bio je podrobno propisan. U postupku prekida smjetaja bio je mjerodavan Sredinji
zemaljski odbor. Udomitelji su bili duni skrbiti se o djeci dok od Sredinjeg zemaljskog
odbora ne dobiju sporazum za povratak djece njihovim kuama.
Nakon

okonanja

Prvog

svjetskog

rata

i stvaranja Kraljevstva

Srba,

Hrvata

Slovenaca okolnosti se bitno mijenjaju. Mnogi uzroci koji su doveli do egzodusa

hercegovake djece nisu bili prevladani jer je u poratno vrijeme i dalje vladala neimatina.
Sredinji odbor za spaavanje djece i brigu za obitelji ratnika, sukladno novom dravnom
ustrojstvu, pretvara se u Oblasni odbor za zatitu djece. Oblasni je odbor pod neposrednom
kontrolom, prvo Dravnih odjeljenja za zatitu djece, a potom Ministarstva za socijalnu
politiku, sa sjeditem u Beogradu. Predsjednik Oblasnog odbora i dalje je profesor Josip
ilovi, a dunost tajnika obavlja uro Basariek. Osnovna zadaa Oblasnog odbora vie nije
zbrinjavanje gladne djece u sjevernim pokrajinama, nego njihov povratak u krajeve iz kojih su
otili. Povratak djece koji je vodila Oblasna dravna zatita djecetakoer je bio dobro

pripremljen. Njezini slubenici su obilazei djecu navodili da je 90% djece izrazito

zadovoljno uvjetima svog smjetaja i da se nije eljelo vratiti kui te da su se mnoga skrivala i
bjeala pred njima. Prioriteti povratka napravljeni su uvaavajui etika naela. Vraala su se
djeca iz podruja koja nije okupirala talijanska vojska. Prvo su se vraala djeca koja su imala
oba roditelja iva, zatim ona koja su imala jednog, a zatim siroad, i to samo ona koja su
imala skrbnike. Za siroad koja nisu imala skrbnike preporuka je bila da ostanu kod
dotadanjih hranitelja, gdje bi se kolovala za razliita, uglavnom zanatska zvanja. Ako se
djeca nisu mogla dalje kolovati zbog nepismenosti, ostala bi raditi na poljoprivrednom
imanju kod udomitelja. Pri tome bi u obiteljima koje nemaju vlastitu djecu bilo smjeteno
jedno dijete, a ako udomitelji imaju dijete, onda bi se u obzir uzimao spol djeteta. Kod obitelji
koje imaju muko dijete, bilo bi smjeteno ensko i obratno. Prema slubenim podatcima,
kui se do 20. kolovoza 1918. vratilo 9.451 dijete, a 2.819 je ostalo u Slavoniji. Ove brojke
moraju se uzeti okvirno jer je stvaran broj djece smjetene u Hrvatskoj bio znatno vei te se
moe pretpostaviti da ih je najvjerojatnije i vei broj ostao. Tako je samo iz Ruia u lipnju
1919. u Slavoniji bilo smjeteno jo 87 djece. Nakon organiziranog povratka
u Hercegovinu 1918., 1919. i 1920. prestaje praenje djece, kako onih koji su ostali u
Slavoniji, tako i onih koji su se vratili u svoje domove.

Grude u Drugom svjetskom ratu

U Drugom svjetskom ratu i porau s prostora opine Grude poginula je 1301 osoba. Od toga
1260 mukaraca i 41 ena. Njih 1113 su bili vojnici (uglavnom domobrani i ustae, ali je bilo i
partizana, te lanova njemake vojske), a 188 civila. Najvie rtava je bilo 1945. godine, ak
900. Od ukupnog broja poginulih, 199 ih je poginulo u borbi, 231 strijeljan ili ubijen na neki
drugi nain, 102 umrla od ranjavanja, bolesti ili muenja, 711 nestao u ratu ili na Krinom
putu, a 58 ih je poginulo nesretnim sluajem. Prosjek starosti rtava je 27 godina. Maloljetnih
rtava je bilo 49.

Grude u Domovinskom ratu

Na dan pada Vukovara, 18. studenog 1991., u Grudama je osnovana Hrvatska zajednica
Herceg-Bosna. Prvi glavni grad bile su Grude, a kasnije je to postao Mostar. Utemeljena je

kao odgovor na velikosrpsku i muslimansku agresiju na hrvatska mjesta u BiH. Osim Gruda,
u

sastav

su

uli

i Jajce, Kreevo, Busovaa, Vitez, Novi

Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica,Dobretii, Kakanj, Vare, Kotor

Varo, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji
Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica,Posuje, Mostar, iroki
Brijeg, Ljubuki, itluk, apljina, Neum, Stolac i Ravno. U Grudama je, 08. travnja 1992.,
osnovano iHrvatsko vijee obrane kao oruana snaga i najvie izvrno i upravno tijelo
Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te glavna oruana snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini za
vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. HVO je nakon Daytonskog mirovnog sporazuma
definiran kao hrvatska komponenta Vojske Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon reforme
obrane 2005. godine, transformiran je u 1. pjeaku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri
pukovnije u okviru Oruanih snaga Bosne i Hercegovine. Isti dan kada je osnovan HVO,
poelo je prvo bombardiranje Gruda. Napadi su vreni na civilne i gospodarske objekte, a
najgore je prola zgrada u sreditu Gruda koja je kasnije nazvana Betonka zbog svoje snage i
izdrljivosti. U njoj je bila ostala samo jedna obitelj, i to znameniti grudski slikar i nekadanji
nastavnik Stjepan Mikuli Bili, supruga mu Slava i djeca Zora, Ivana i Zoran. I na sreu svi su
preivjeli. Grude su granatirane jo tri puta, 21. i 22. travnja, te 8. svibnja. U tim
granatiranjima ivot su izgubile dvije osobe - Gruanka Nevenka orluka i 10-godinji
Mostarac Sanel egetalo koji je s obitelji i mnotvom drugih izbjeglica putovao za Hrvatsku.
Nakon okupacije Mostara i zaustavljanja tenkova JNA u Pologu, djelatnici Doma zdravlja
iroki Brijeg poeli su se pripremati za rad u ratnim uvjetima. Dom zdravlja iroki Brijeg
inicirao je sastanak 24. rujna 1991. godine na kojem su bili ljenici iz DZ iroki Brijeg, Mr.
Mate Boban, te predsjednik SO iroki Brijeg Anelko Mikuli. Na sastanku je zakljueno da
se hitno osposobe prostorije Duhane stanice u Grudama za ratnu bolnicu. Razlozi uspostave
ratne bolnice bili su udaljenost od bojinice i komunikacijska povezanost s ostalim hercegbosanskim opinama i gradom Splitom. 26. rujna 1991. odran je i sastanak u Grudama, te je
prihvaeno da ratna bolnica bude u Grudama. Dogovoreno je da se pouri s adaptacijom
operacijske dvorane i ostalih prostorija. Graevinski radovi povjereni su GP "Novogradnja", a
montiranje operacijske dvorane "Fealu" iz irokog Brijega. Na drugom sastanku u Grudama,
1. listopada 1991., odlueno je da se preuzmu poljske bolnice u Ljubukom i apljini, te je
dogovoreno da se teki ranjenici evakuiraju u Split, dok bi se laki lijeili u Grudama.