Veleuilite u ibeniku

Turistiki menadment

Hrvoje Vukas i Ivan Brkan

UPRAVLJANJE ZATIENIM PODRUJIMA
SEMINARSKI RAD

ibenik, 2015.

Hrvoje Vukas
FINANCIJSKA TRITA
SEMINARSKI RAD

Kolegij: Menadment turistikih destinacija

Mentor: Jasmina Sladoljev, univ. spec. oec.
Studenti: Hrvoje Vukas i Ivan Brkan
Broj indexa: 13833121

S AD R AJ :
UVOD.....................................................................................................................................1

UVOD

Potreba za aktivnim upravljanjem zatienim podrujima postala je jasna nakon to se

iskustveno pokazalo da se zatita nekog podruja ne moe postii samim proglaenjem
njegove zatite nego da je za zatitu prirode neophodno utjecati na aktivnosti koje se odvijaju
u tom podruju. Upravljanje zatienim porujima zapravo se, kao i bilo koje drugo
upravljanje, odnosi na upavljanje ljudskim djelatnostima koje se odvijaju u tom podruju, pri
emu se neke djelatnosti mogu ograniiti ili prilagoditi, dok se druge nastoje poticati.
Upravljanje zatienim podrujima ponekad se moe initi vrlo jednostavnim, a ponekad
nedostino kompliciranim ili besmislenim. Zapravo se radi o sloenom i zahtjevnom procesu
koji ako se provodi promiljeno i prilagoeno uvjetima u kojima se odvija, najee ipak ima
smisla.

2. POJAM ZATIENIH PODRUJA

Definicija zatienog podruja koju je prihvatio IUCN (International Union for the
Conservation of Nature and Natural Resources) je slijedea: Zatieno podruje je kopneno
i/ili morsko podruje osobito namijenjeno zatiti i odravanju bioloke raznolikosti te
podruje prirodnih i srodnih kulturnih bogatstava, kojima se upravlja posredovanjem pravnih
ili kakvim drugim djelotvornim sredstvima.
Iako sva zatiena podruja ispunjavaju openito namjenu sadranu u gornjoj definiciji, u
praksi se tone namjene upravljanja zatienim podrujima u velikoj mjeri razlikuju. Glavne
su namjene upravljanja i zatite u zatienim podrujima slijedee:
zatita divljine
ouvanje vrsta i genetske raznolikosti
pruanje usluga zatite okolia
zatita specifinih prirodnih i kulturnih znaajki
turizam i rekreacija
obrazovanje
odriva uporaba bogatstava prirodnih ekosustava
odranje kulturnih i tradicionalnih obiljeja.
Niti jedna od nabrojanih namjena upravljanja zatienim podrujima nema prioritet, niti se
moe provoditi samostalno niti neovisno o drugim namjenama, ve je potrebno, da bi se
kvalitetno upravljalo zatienim podrujima, objediniti sve namjene, te da sve namjene budi
jedna drugoj u slubi. Na primjer, uvoenjem obrazovanja mladih ili provoenjem pojedine
turistike aktivnosti ne smije se naruiti ekosustav zatienog podruja.
Zatiena podruja mogu se prekogranino povezivati sa zatienim podrujima druge drave.
Plan upravljanja i mjera zatienog podruja koje je prekogranino povezano, sporazumno se
utvruje s nadlenim tijelom drave u kojoj se nalazi prekogranini dio zatienog podruja.

2.1. Proglaavanje zatienih prirodnih vrijednosti

Nacionalni park i park prirode proglaava Hrvatski sabor. Stroge i posebne rezervate
proglaava Vlada RH uredbom na prijedlog Ministarstva. Regionalni park, znaajni krajobraz
i park-umu koji se nalaze na podruju upanije ili Grada Zagreba proglaava upanijska
skuptina ili Gradska skuptina Grada Zagreba uz prethodno pribavljenu suglasnost
Ministarstva i sredinjeg tijela dravne uprave nadlenog za poslove poljoprivrede i
umarstva. Spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture koji se nalaze na podruju

upanije ili Grada Zagreba proglaava upanijska skuptina ili Gradska skuptina Grada
Zagreba uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Ako Ministarstvo predloi zatitu, a
odgovarajue predstavniko tijelo ne donese akt o zatiti u roku od tri mjeseca od primitka
prijedloga,
tu
prirodnu
vrijednost
Vlada
RH
e
proglasiti
zatienom.
Divlje svojte koje su ugroene proglaava zatienim ili stogo zatienim svojtama
Ministarstvo pravilnikom na prijedlog Dravnog zavoda za zatitu prirode (Zavoda) na
temelju procjene ugroenosti pojedinih svojti i obveza koje proizlaze iz meunarodnih
ugovora
kojega
je
RH
stranka
i
koji
je
na
snazi.
Zaviajne udomaene svojte koje su ugroene utvruje i proglaava zatienim zaviajnim
udomaenim
svojtama
ministar
na
prijedlog
Zavoda.
Minerale, sigovine i fosile utvruje i proglaava zatienim prirodnim vrijednostima ministar
na prijedlog Zavoda.

2.2. Kategorije zatienih podruja

Zakon o zatiti prirode utvruje devet kategorija zatienih podruja:

Strogi rezervat
Nacionalni park
Posebni rezervat
Park prirode
Regionalni park
Spomenik priode
Znaajni krajobraz
Park uma
Spomenik parkovne arhitekture

Zatiena podruja su prema Zakonu o zatiti prirode razvrstana u devet prostornih

kategorija:
strogi rezervat (2), nacionalni park (8), posebni rezervat (78), park prirode (11), regionalni
park (0), spomenik prirode (103), znaajni krajobraz (70), park uma (38), spomenik
parkovne arhitekture (135). Jedno podruje nalazi se pod preventivnom zatitom. Neka od tih
podruja su pod meunarodnom zatitom (UNESCO ili RAMSAR podruje). Ukupna
povrina zatienih podruja je 5124,80 km to je 9,5% kopnenog podruja Republike
Hrvatske.
2.3. Javne ustanove za upravljnje zatienih podruja
Zatienim podrujima upravljaju Javne ustanove za upravljanje zatienim podrujima.
Osnovni cilj njihova djelovanja je upravljanje zatienim podrujima u smislu zatite,

odravanja i promicanja te osiguranja neometanog odvijanja prirodnih procesa i odrivog

koritenja prirodnih dobara.
Javne ustanove nacionalnih parkova i parkova prirode osniva Republika Hrvatska uredbom
Vlade. Javne ustanove za upravljanje ostalim zatienim podrujima i/ili drugim zatienim
dijelovima prirode osnivaju predstavnika tijela jedinice podrune (regionalne) samouprave
odlukom.
Trenutno u Republici Hrvatskoj djeluje 19 javnih ustanova na dravnoj, 21 na upanijskoj te 6
na lokalnoj razini.

3. DEFINICIJA UPRAVLJANJA ZATIENIM PODRUJIMA

Upravljanje zatienim podrujem je cikliki proces u okviru kojeg provoenjem unaprijed

odreenih aktivnosti pokuavamo postii ciljve koje smo si zadali. Taj procs ukljuuje
procjenu ili vrednovanje stanja podruja, definiranje ciljeva upravljanja i planiranje aktivnosti
koje je potrebno provesti da bi se oni postigli, provedbu tih aktivnosti uz istovremeno
praenje njihove provedbe i procjenu uinkovitosti te prilagodu planiranih aktivnosti ukoliko
se za tim pokae potreba, nakon ega se proces ponavlja.

Slika 1. Proces prilagodljivog (adaptivnog) upravljanja(1)

3.1. Upravljanje zatienim podrujem

Zatienim prirodnim vrijednostima upravljaju javne ustanove.
JU za upravljanje nacionalnim parkovima i JU za upravljanje parkovima prirode osniva Republika

Hrvatska uredbom Vlade Republike Hrvatske, a osnovna im je djelatnost zatita, odravanje i

promicanje zatienih podruja u cilju zatite i ouvanja izvornosti prirode, osiguravanja
neometanog odvijanja prirodnih procesa i odrivog koritenja prirodnih dobara.
JU za upravljanje ostalim zatienim podrujima i/ili drugim zatienim prirodnim
vrijednostima osnivaju jedinice podrune (regionalne) samouprave ili Grada Zagreba
odlukom upanijske skuptine ili Gradske skuptine Grada Zagreba.
Javnom ustanovom upravlja upravno vijee koje donosi statut, plan upravljanja, godinji

program zaite, odravanja, ouvanja, promicanja i koritenja zatienog podruja te ostale

ope akte kao temeljne dokumente za upravljanje zatienim podrujem.
Koncept zatite prirode u Republici Hrvatskoj, kao i proglaavanje pojedinih podruja
zatienima ureuje se posebnim zakonom Zakonom o zatiti prirode (sada vaei NN
70/05). Zakon utvruje sustav zatite i cjelovitog ouvanja prirode i njezinih vrijednosti.
Priroda je u smislu Zakona sveukupna bioloka i krajobrazna raznolikost, a ve je Ustavom
RH odreeno da su priroda i njezine vrijednosti od interesa za RH i da uivaju njezinu
osobitu zatitu.
Za razliita zatiena podruja zakonom su propisani razliiti postupci proglaenja i nain
upravljanja.
Pojedina pitanja vezana za upravljanje zatienim podrujima ureena su drugim zakonima, a
osobito:
- Zakonom o prostornom ureenju (NN, br. 30/94),
- Zakonom o gradnji (NN, br. 52/99),
- Zakonom o umama (NN, br. 52/90 proieni tekst, 5/91, 9/91,61/91, 26/93 i 76/93),
- Zakonom o lovu (NN, br. 10/94, 44/98),
- Zakonom o obavljanju turistike djelatnosti (NN, br. 8/96)
- Zakonom o vodama (NN, br. 107/95),
- Zakonom o poljoprivrednom zemljitu (NN, br. 54/94, 65/94)
Nacionalne parkove i parkove prirode proglaava Hrvatski sabor. Stroge i posebne rezervate
proglaava Vlada RH uredbom na prijedlog Ministarstva. Regionalni park, znaajni krajobraz
i park-umu koji se nalaze na podruju upanije ili grada proglaava upanijska skuptina ili
gradska skuptina uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva i sredinjeg tijela dravne
uprave nadlenog za poslove poljoprivrede i umarstva. Spomenik prirode i spomenik
parkovne arhitekture koji se nalazi na podruju upanije ili grada proglaava upanijska
skuptina ili gradska skuptina uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Ako Ministarstvo
predloi zatitu, a odgovarajue predstavniko tijelo ne donese akt o zatiti u roku od tri
mjeseca od primitka prijedloga, tu prirodnu vrijednost Vlada RH e proglasiti zatienom.

4. KLASIFIKACIJA I OSNOVNA OBILJEJA ZATIENIH

PODRUJA

4.1. Klasifikacija zatienih podruja

Najvanija i istodobno najuinkovitija mjera za ouvanje prirode irom svijeta je
proglaavanje njenih posebno vrijednih dijelova zatienim podrujima zbog brojnih funkcija
koje kao zatiena podruja donose. Najvanije funkcije zatienih podruja su:
1. ouvanje bioloke raznovrsnosti i krajobrazne raznolikosti,
2. ouvanje ekosustava i specifinih stanita raznih biljnih i ivotinjskih vrsta,
3. omoguavanje znanstvenih istraivanja i ekoloke edukacije,
4. omoguavanje prihvatljive uporabe u svrhu rekreacije i turizma,
5. pomo ouvanju kulturne batine lokalnog stanovnitva,
6. unapreenje ekonomije lokalnih zajednica.

Na meunarodnoj razini klasifikacijom zatienih podruja bavi se IUCN (International

Union for the Conservation of Nature and Natural Resources) - Meunarodni savez za
ouvanje prirode. IUCN je najstarija i najvea globalna ekoloka mrea na svijetu. Osnovana
je 1948. godine, a obuhvaa 83 drave lanice, 108 vladinih agencija, 766 nevladinih agencija
i 81 meunarodnu organizaciju. Okuplja oko 10.000 strunjaka i znanstvenika iz drava
irom svijeta. Cilj mu je koritenje prirodnih resursa na znanstvenim osnovama te zatita
rijetkih vrsta i ugroenih prirodnih stanita.
Da bi poveao razumijevanje i svijest o namjeni zatienih podruja, IUCN je razvio
meunarodnu klasifikaciju (tipologiju) zatienih podruja koje dijeli u est kategorija s
razliitim temeljnim ciljevima (tablica 1). Ouvanje zatienih podruja temelji se na
osnovnim ciljevima koji ovise o samom podruju i o tipu zatiivanja. Ovaj sustav je temeljen
na ekologiji. Zatiena podruja prve kategorije imaju najvei stupanj ekolokog integriteta, s
najmanjim stupnjem ovjekovog utjecaja. Kako kategorije rastu od prve prema etvrtoj,
stupanj ljudskog utjecaja na ekologiju raste. Zatiena podruja pete kategorije su zatieni
krajolici (krajobrazi). To su krajolici oblikovani od strane ovjeka, u kojima postoji i kontrola
regionalnog planiranja. Pod estu kategoriju spadaju krajolici za rekreaciju i iskoritenje
resursa kao sjea drva.
Meutim ovakva klasifikacija ne prepoznaje ulogu posjetitelja ili turista u parkovima, osim u
negativnom smislu. Mjesta s najmanjom posjeenou imaju najvei rejting. Svejedno,
zatiena podruja druge kategorije, esto nazivani nacionalni parkovi, imaju vrlo visoku
posjeenost zbog izuzetnih prirodnih ljepota i visokog publiciteta.

OZNAKA
Ia
Ib
II
III
IV
V
VI

KATEGORIJA
Strogi prirodni rezervat
Podruje divljine
Nacionalni park
Spomenik prirode
Podruje upravljanja stanitem
Zatieni krajobraz
Zatieno gospodarsko
podruje

NAMJENA PODRUJA
Stroga zatita
Stroga zatita
Zatita ekosustava i rekreacija
Zatita prirodnih osobina
Zatita aktivnim gospodarenjem
Zatita podruje i rekreacija
Trajna uporaba prirodnih
ekosustava

Tablica 1. Kategorije zatienih podruja

Dobar nain za razumijevanje uloge posjeenosti unutar klasifikacijskog sustava je

razmiljanje o doputenom tipu aktivnosti. Od prve do etvrte kategorije, ljudske aktivnosti
postaju nametljive. Lokacije prve kategorije imaju mali broj posjetitelja i vrlo malo uplitanja
tehnologije. Kategorija 2 i 3 doputaju izgradnju turistike infrastrukture, kao to su ceste,
turistiki centri i kampovi, unutar manjeg djela parka. Zatiena podruja etvrte kategorije
dozvoljavaju i rekreaciju kao to je lov. U petoj kategoriji dozvoljen je i nivo ljudskog
utjecaja kao to su farme, kue i proireni turistiki sadraji. Isto to vrijedi i za estu
kategoriju, s dodatkom da su doputene i aktivnosti kao rudarenje, sjea drva, komercijalni
ribolov i te ostali mehanizmi rekreacije.
Kategorije II. i V. najvanije su za turizam s obzirom da su to prostori u kojima se paralelno
odvija zatita prirode i njeno koritenje za rekreaciju i odmor. Savjet Europe u svojim
uputama navodi koje se vrste rekreacije mogu izvoditi u ovim podrujima. Tako se za
kategoriju II. navodi: Nacionalni parkovi najpoznatiji su od svih zatienih podruja. U
njima je zatita stroga, ali ide ruku pod ruku s obrazovanjem javnosti i sa sudjelovanjem u
planiranju lokalnog razvoja. U nacionalnim parkovima drava je odgovorna za njenu zatitu.

5. ZATIENI PROSTORI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Zatita prirodnih resursa nesumnjivo je jedna od najsloenijih aktivnosti suvremenog ljudskog

drutva, stoga je uinkovito institucionalno ustrojavanje sustava zatite okolia na razini
dravne uprave te lokalne samouprave, od iznimne vanosti za sve zemlje, pa tako i za
Republiku Hrvatsku.
U Hrvatskoj broj zatienih podruja iznosi 447, a povrina ukupnog zatienog podruja je
532.064,28 ha, to je 9,5 % kopnenog podruja Republike Hrvatske. Zatiena podruja su
prema Zakonu o zatiti prirode razvrstana u devet prostornih kategorija: strogi rezervat (2),
nacionalni park (8), posebni rezervat (78), park prirode (11), regionalni park (0), spomenik
prirode (103), znaajni krajobraz (70), park uma (38), spomenik parkovne arhitekture (135).
Jedno podruje nalazi se pod preventivnom zatitom. Neka od tih podruja su pod
meunarodnom zatitom (UNESCO ili RAMSAR podruje).

Graf 1. odnos povrina zatienih podruja

Najvei dio zatiene povrine odnosi se na parkove prirode koji u ukupnim zatienim
podrujima zauzimaju oko 61 % povrine i nacionalne parkove koji zauzimaju oko 18 %
povrine. Nacionalne parkove i parkove prirode proglaava Hrvatski sabor.
Vea zatiena podruja nalaze se u sve etiri biogeografske regije Hrvatske - alpskoj,
kontinentalnoj, mediteranskoj i panonskoj. Oba stroga rezervata nalaze se u planinskom
podruju (alpska biogeografska regija). Svi nacionalni parkovi nalaze se na krkom podruju
tj. u alpskoj i/ili mediteranskoj biogeografskoj regiji. Parkovi prirode rasporeeni su u svim
biogeografskim regijama.

Velika veina (oko 80%) ukupne povrine zatienih podruja u Hrvatskoj otpada na dvije
kategorije: parkovi prirode i nacionalne parkove. Uz te dvije kategorije najveu vrijednost po
bio raznolikosti i ekolokoj ouvanosti imaju i strogi rezervati. Za navedene kategorije postoji
i najvei interes razliitih skupina korisnika, a ujedno im prijeti i najvea opasnost od
prekomjerne turistiko - rekreacijske saturacije.
Zatieno podruje

Godina proglaenja Povrina / ha

Strogi rezervati
SR Bijele i Samarske stijene
SR Hajduki i Roanski kukovi

1985
1969

1125
1296

Nacionalni parkovi
NP Brijuni
NP Kornati
NP Krka
NP Mljet
NP Paklenica
NP Plitvika jezera
NP Risnjak
NP Sjeverni Velebit

1983
1980
1985
1960
1949
1949
1953
1999

3397
21567
11059
5292
9506
29685
6342
11153

Parkovi prirode
PP Biokovo
PP Kopaki rit
PP Lastovsko otoje
PP Lonjsko polje
PP Medvednica
PP Papuk
PP Telaica
PP Uka
PP Velebit
PP Vransko jezero
PP umberak - Samoborsko gorje

1981
1967
2006
1990
1981
1999
1988
1999
1981
1999
1999

19543
23176
19583
51151
22612
34337
7001
16034
203608
5746
34121