Professional Documents
Culture Documents
Ervina 2 Final
Ervina 2 Final
SEMINARSKI RAD
UVOD
Izgaranjem fosilnih goriva velik dio osloboene energije beskorisno odlazi u atmosferu, a tek
se manji dio pretvara u koristan rad. Produkti izgaranja su vrlo opasni plinovi (sumporni
dioksid) koji oneiuju zrak. Rafinerije nafte u atmosferu otputaju amonijak, razliite
organske kiseline, sumporni oksid, spojeve uglikovodika. Veliki su zagaivai zraka i
nadzvuni zrakoplovi koji isputaju puno duikovih oksida, a motorna vozila u atmosferu
otputaju znatne koliine ugljinog dioksida, ugljinog monoksida i duikovog oksida.
Efekat staklenika
Kao glavni krivac do sada je proglaavan ugljen dioksid (CO2), ija je koncentracija u
atmosferi podignuta izgaranjem fosilnih goriva (ugljena, nafte, plina). No, zadnja istraivanja
ukazuju na to da ugljen dioksid nije najvei uzronik zagrijavanja! Zahvaljujui mjehuriima
zraka zarobljenim u polarnom ledu bilo je mogue odrediti sastave atmosfere od 1850. godine
do danas. Rezultati pokazuju da je promjena klime zadnjih dvadesetak godina najveim
dijelom uzrokovana troposferskim ozonom (O3), metanom (CH4), hlorofluorougljenicima
(CFC), i vrlo sitnim esticama ai!
Troposfera je dio atmosfere koji se protee do 10 km visine. Poznati ozonski omota, koji nas
titi od UV zraenja i kojeg hlorofluorougljenik i metan unitavaju, nalazi se izmeu 20 i 30
km visine. Meutim, troposferski ozon jedan je od najopasnijih vrsta zagaenja u velikim
gradovima jer je vrlo opasan za zdravlje.
Vrlo sitne estice praine (aerosoli) igraju isto bitnu ulogu. Dok neki odbijaju sunevo
zraenje i time sputaju temperaturu atmosfere, drugi imaju suprotan uinak. Kao a, na
primjer, koja je crna i dobro apsorbira zraenje, i uz to omoguuje stvaranje naoblake sa
sitnim kapima vode, dok nezagaen zrak ima oblake s velikim kapima. Takvi nezagaeni
oblaci znatno efikasnije odbijaju sunevo zraenje. Na primjer: satelitska slika istone obale
SAD-a pokazuje naoblaku sa sitnim kapima, dok podruje iznad Kanade ima neto ii zrak i
normalne oblake.
Okeani takoer igraju veliku ulogu jer akumuliraju ogromnu koliinu topline i odreuju
klimatska zbivanja u atmosferi. Stoga su vrlo bitan faktor u predvianjima promjena klime.
Meutim, ova saznanja imaju i pozitivnu stranu. Predvianja nekih naunika govore da bi
smanjenje zagaenja zraka navedenim plinovima i aerosolima bilo neusporedivo bitnije i
jednostavnije od smanjenja CO2, dok se veina naunika slae da su najvei krivci za
zagrijavanje gasovi koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva.
OZONSKA RUPA
Ozonska rupa je geografski ograniena pojava smanjivanja ozonskog sloja u atmosferi. Prvi
puta su otkrivene u 1970-tim, i to u junoj hemisfer. Ozonski sloj je dio stratosfere na visini
od 12 - 50 km. Uzroci pojave ozonskih rupa su sporne. Neki naunici tvrde da su to prirodne
pojave, dok drugi tvrde da je ovjek uzrok toga.
U skladu sa miljenjem da ovjek izaziva nastanak ozonskih rupa, navodi se da one nastaju i
zbog ovjekova uticaja na okolinu i koritenja staklenikih plinova u industriji (ti plinovi
doprinose unitavanju zemljinog ozonskog omotaa i zbog toga na povrinu pristie vea
koncentracija pogubnih ultraljubiastih zraka sa Sunca). Iako su gotovo sve drave, lanice
Ujedinjenih nacija tokom 1990-tih smanjile ili potpuno obustavile upotrebu staklenikih
plinova, zbog "zakanjelog" efekta djelovanja jo najmanje nekoliko desetljea e biti
prisutan fenomen pojave ozonkih rupa. Pretpostavlja se da e ovjekov utjecaj na ozonske
rupe isputanjem staklenikih plinova nestati negdje oko 2050. godine.
ZAKLJUAK
Razumna, kontrolirana i smanjena upotreba kemijskih sredstava i poduzimanje odgovarajuih
mjera koje spreavaju zagaenje voda i zraka znai, istovremeno, i smanjenje zagaenosti tla i
smanjenja stvaranja ozonskih rupa. Zagaena zemljita postaju izvor daljeg zagaenja
prirode, te je neophodno da se zagaenje tla svede na to manju mjeru i da se poduzmu
adekvatne mjere spreavanja daljeg zagaenja.