KOMENTAR ZAKONA

O ZABRANI DISKRIMINACIJE
sa objanjenjima i pregledom prakse
u uporednom pravu

Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu

Sarajevo, 2010

KOMENTAR ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE

sa objanjenjima i pregledom prakse u uporednom pravu
Autori
Faris Vehabovi
Midhat Izmirlija
Adnan Kadribai
Fotografija na naslovnici
Amer Kapetanovi
Lektorica
Beba E. Raidovi
Izdava
Centar za ljudska prava
Univerziteta u Sarajevu
Za izdavaa
Saa Madacki
Priprema rukopisa za DTP
Adnan Kadribai
Saa Madacki
DTP i tampa
tamparija Fojnica

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Zapis dostupan pod brojem
COBISS BIH ID= 17936134
ISBN 978-9958-541-04-9
Ovaj tekst ne mora nuno sadravati stavove Centra za ljudska prava. Miljenja iznesena u
izvjetaju predstavljaju stavove autora

Slobodno smijete:
dijeliti umnoavati, distribuirati i javnosti priopavati djelo, te remiksirati preraivati djelo

Sadraj
Predgovor................................................................................................................................................5
Uvod.........................................................................................................................................................7
lan 1. (Predmet Zakona)................................................................................................................. 22
lan 2. (Diskriminacija).................................................................................................................... 28
lan 3. (Oblici diskriminacije)......................................................................................................... 28
lan 4. (Ostali oblici diskriminacije).............................................................................................. 67
lan 5. (Izuzeci od principa jednakog postupanja)..................................................................... 71
lan 6 (Podruje primjene).............................................................................................................. 76
lan 7. (Centralna institucija za zatitu od diskriminacije)....................................................... 80
lan 8. (Voenje evidencije i koordinacija nadlenih institucija)............................................. 85
lan 9. (Praenje provoenja Zakona)........................................................................................... 92
lan 10. (Saradnja s organizacijama civilnog drutva)............................................................... 93
lan 11. (Zatita u postojeim postupcima)................................................................................. 97
lan 12. (Posebne tube za zatitu od diskriminacije)................................................................ 99
lan 13. (Nadlenost, rokovi i izvrenje)..................................................................................... 104
lan 14. (Privremene mjere obezbjeenja)................................................................................. 108
lan 15. (Teret dokazivanja)........................................................................................................... 111
lan 16. (Uee treih lica)............................................................................................................ 114
lan 17. (Kolektivna tuba za zatitu od diskriminacije)......................................................... 115
Strateko parnienje........................................................................................................ 115
lan 18. (Zatita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili uestvuju u postupku)................... 121
lan 19. (Povreda lana 2. stav (2) ovog zakona)....................................................................... 123
lan 20. (Povreda lana 7. st. (6) i (7) ovog zakona).................................................................. 124
lan 21. (Povreda lana 18. ovog zakona)................................................................................... 125
lan 22. (Zatitne mjere)................................................................................................................. 125
lan 23. (Objavljivanje rjeenja o prekraju)............................................................................... 126
lan 24. (Usaglaavanje ostalih propisa s ovim zakonom)....................................................... 127
Zakon o zabrani diskriminacije..................................................................................................... 131
Ustav Bosne i Hercegovine.............................................................................................................. 145
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine............................................................................... 151
Protokol br 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama............ 157

Predgovor
Principi ravnopravnosti i nediskriminacije su sastavni dio svih ugovora i
deklaracija o ljudskim pravima. Ne-diskriminacija je sama po sebi i ljudsko
pravo ali i najbitniji element svih drugih ljudskih prava. Pravila o ravnopravnosti
i nediskriminaciji se mogu pronai na meunarodnom, nadnacionalnom
i dravnom nivou. Iako je princip zabrane diskriminacije kljuni princip
Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, i iako je Bosna i Hercegovina
pristupila brojnim meunarodnim instrumentima koji nude obaveze za
uspostavljanje mehanizama za zatitu od diskriminacije, diskriminacija u
bosanskohercegovakom drutvu nikada nije u potpunosti iskorijenjena i dalje
predstavlja znaajan problem.
Nakon dvogodinjeg procesa zagovaranja, izrade i konsultacija Zakon o zabrani
diskriminacije Bosne i Hercegovine usvojen je u julu 2009. godine. Slino kao
i prilikom izrade direktiva Evropske unije koje se odnose na ravnopravnost i
zabranu diskriminacije, i u Bosni i Hercegovini inicijativu za izradu jedinstvenog
zakona koji bi nudio mehanizme za zatitu od diskriminacije pokrenule su
organizacije civilnog drutva. Ipak, bilo je potrebno jo dodatnih 18 mjeseci da
ovaj Zakon bude usvojen.
Borba protiv svih oblika diskriminacije i promoviranje ravnopravnosti zahtjeva
primjenu veeg broja instrumenata na razliitim nivoima. Direktiva Vijea
2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba, bez obzira na njihovo
rasno ili etniko porijeklo i Direktiva Vijea 2000/78/EZ o uspostavi okvira za
jednak tretman na podruju zapoljavanja i odabira zvanja predstavljaju kljune
dokumente u razvoju zakonodavstva u oblasti diskriminacije na nivou Evropske
unije i ove direktive su imale znaajan utjecaj na razvoj ovog Zakona.

Usvajanje jedinstvenog Zakona o zabrani diskriminacije podrazumijeva

uvoenje novih koncepata u jedan pravni sistem. Prije usvajanja ovog Zakona
kao instrumenti za zatitu od diskriminacije su smatrani samo Dom za ljudska
prava za Bosnu i Hercegovinu odnosno Ustavni sud Bosne i Hercegovine, ali
ovim Zakonom se iri broj tijela koje nude zatitu od diskriminacije te se sudska
zatita povjerava i opinskom nivou sudske vlasti.
Upravo zbog ove injenice e pojmovi neposredne i posredne diskriminacije,
uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja predstavljati koncepte koji e biti
najproblematiniji za razumijevanje i primjenjivanje, a pravosuu e biti
5

potrebno vei broj primjera iz prakse kako bi se u potpunosti stvorila slika o

znaaju ovog Zakona.
Cilj komentara je stoga prvenstveno da se objasne odredbe ovog Zakona
kako bi se omoguilo efikasnije zagovaranje i promoviranje ravnopravnosti
u drutvu odnosno da ukae na sve prednosti ovog Zakona u sudskoj zatiti
od diskriminacije. U nedostatku prakse u oblasti diskriminacije u Bosni i
Hercegovini ovaj Komentar takoer nudi pregled prakse meunarodnih tijela
a prije svega Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Evropskog suda za
ljudska prava Vijea Evrope i konano Evropskog suda pravde, s ciljem pregleda
tumaenja koncepta i pojmova koji su takoer sastavni ovog Zakona.
Prilikom izrade autori su se vodili da Komentar bude primjenjiv od strane svih
instrumenta za zatitu od diskriminacije u skladu sa odredbama ovog Zakona
i to:

Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine kao centralne

institucije za zatitu od diskriminacije;
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine koje je
zadueno za praenje provoenja ovog Zakona;
Pravosudnih organa i nevladinih i drugih organizacija civilnog
drutva kada je u pitanju sudska zatita odnosno kolektivna zatita od
diskriminacije; i konano
rtava diskriminacije kao pojedinca i grupa osoba koje e zahtijevati
zatitu od diskriminacije.

Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu je uvjeren da e izradom

Komentara Zakona o zabrani diskriminacije dati svoj doprinos potpunom
razumijevanju i dosljednoj primjeni ovog Zakona u praksi, jer e primjena ovog
Zakona trebala da doprinese smanjenju broja diskriminacijskih praksi i do
osiguranja postizanja ciljeva ravnopravnosti u drutvu.

UVOD
Zabrana diskriminacije definirana je u brojnim meunarodnim dokumentima
tako da Povelja Ujedinjenih nacija1 obavezuje sve lanice na potovanje ljudskih
prava i osnovnih sloboda za sve, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima2 (UDHR) garantuje svim ljudima
slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na bilo kakvu razliku
kao to je rasa, boja koe, spol, jezik, vjera, politiko ili neko drugo uvjerenje,
nacionalno ili drutveno porijeklo, imovina, roenje ili neki drugi status. Takoe
u lanu 7. Deklaracija utvruje da su svi pred zakonom jednaki i svi imaju
pravo na jednaku pravnu zatitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na
jednaku zatitu od bilo kojeg oblika diskriminacije kojim se kri ova Deklaracija,
kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.
Pakt o graanskim i politikim pravima (ICCPR) u lanu 2. ponavlja formulaciju
iz Univerzalne deklaracije, dok u lanovima 14., i 19. garantuje jednakost svim
osobama u sudskom postupku odnosno prava na uee u javnom ivotu. Pakt
u lanu 26., po uzoru na lan 7. Univerzalne deklaracije, utvruje da su:
Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije,
na jednaku zakonsku zatitu. Zakon treba da zabrani svaku diskriminaciju i
da garantuje svim licima jednaku i djelotvornu zatitu protiv diskriminacije
bilo na osnovu rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog i drugog
miljenja, nacionalnog i drutvenog porijekla, imovine, roda ili bilo koje
druge okolnosti.
Pored opih dokumenata Ujedinjeni narodi su usvojili i brojne instrumente koji
se bave specifinim ispoljavanjima diskriminacije. Tako Konvencija o ukidanju
svih oblika rasne diskriminacije (CERD) utvruje da su drave obavezne da
svim odgovarajuim sredstvima i bez odgode provode politiku koja tei da ukine
svaki oblik rasne diskriminacije, te se obavezuju da ne poine nikakvo djelo
rasne diskriminacije ili ne vre rasnu diskriminaciju protiv osoba, grupa osoba
ili ustanova kao i da postupaju tako da se sve javne vlasti i javne, nacionalne
i lokalne ustanove pridravaju ove obaveze. Svaka drava lanica obavezuje
se da ne podstie, brani ili podrava rasnu diskriminaciju koju provodi bilo
kakva osoba ili organizacija, te da svim odgovarajuim sredstvima, ukljuujui,
1
2

lan 55.(c) Povelje Ujedinjenih naroda.

lan 1. i 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

ukoliko to okolnosti zahtijevaju, zakonske mjere, zabrani rasnu diskriminaciju

koju provode osobe, grupe ili organizacije.3
Takoe u lanu 3. Konvencija poziva drave da osude posebno rasnu segregaciju
i apartheid i obavezuju se da sprjeavaju, zabranjuju i ukidaju na teritorijima
pod njihovom jurisdikcijom svaku praksu ove prirode.
U ovom kontekstu treba napomenuti i Konvenciju o suzbijanju i kanjavanju
zloina apartheida, Konvenciju protiv apartheida u sportu, zatim Konvenciju
o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (CEDAW) koja u lanu 2. definira
diskriminaciju ena kao svaku razliku, iskljuenje ili ogranienje u pogledu
spola, to ima za posljedicu ili cilj da enama ugrozi ili onemogui priznanje,
ostvarenje ili vrenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na politikom,
ekonomskom, drutvenom, kulturnom, graanskom ili drugom polju, bez
obzira na njihovo brano stanje, na osnovu ravnopravnosti mukaraca i ena,
zatim Konvenciju o politikim pravima ena, Konvenciju koja se odnosi na
diskriminaciju u pogledu zapoljavanja i zanimanja (ILO-C-111), Konvenciju
o zatiti prava radnika migranata i lanova njihovih porodica, Konvencija o
pravu djeteta (CRC) Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, Konvenciju
UNESCO-a protiv diskriminacije u oblasti obrazovanja kao i brojnim drugim
dokumentima usvojenim od strane Ujedinjenih naroda.
Meunarodni ugovori o promoviranju i zatiti ljudskih prava su uspostavili i
posebna tijela (komitete) koji imaju zadatak nadgledanja provedbe sporazuma
i razmatranja periodinih izvjetaja drava, pa su tako osnovana sljedea tijela:
1. Komitet za ljudska prava osnovan po odredbama ICCPR
2. Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava osnovan po odredbama
ICESCR
3. Komitet za ukidanje rasne diskriminacije osnovan po odredbama CERD
4. Komitet za prava djeteta osnovan po odredbama CRC
5. Komitet za ukidanje diskriminacije ena osnovan po odredbama CEDAW
Ugovorna tijela mogu izdati i ope komentare o nainima provedbe ugovora,
odnosno o zatiti prava. Opi komentari nisu pravno obavezujui za dravu,
mada mogu predstavljati korisnu pomo u vezi primjene pojedinih odredbi
meunarodnih ugovora. Neki od ugovora predviaju i mogunost podnoenja
individualnih predstavki tijelima za nadgledanje mada se drave rjee
3

lan 2. Konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije

obavezuju na mogunost podnoenja individualnih/ grupnih predstavki tijelima

Ujedinjenih naroda. Diskriminirane osobe mogu se pozivati na ove dokumente
s obzirom da su:
1. pravno obavezujui i
2. traiti sudsku zatitu ovih prava.
U sluaju da vie meunarodnih dokumenata definira ili titi ista prava pojedinac
ima pravo na zatitu po:
1. svim postojeim (usvojenim) instrumentima
2. odredbama sporazuma koje je tite na najbolji nain, odnosno po onome koji
osigurava najvei stepen zatite.
Evropska konvencija u pravnom poretku Bosne i Hercegovine se prema ustavnoj
odredbi iz lana II/24 nalazi iznad cjelokupnosti pravnog poretka Bosne i
Hercegovine. Iako se jo uvijek vodi rasprava o tome da li Konvencija ima
prioritet i iznad Ustava BIH5, nesumnjivo je da je ustavna odredba lana II/2 imala
znaajan utjecaj na pravni sistem Bosne i Hercegovine. U pogledu formulacije
o direktnoj primjenjivosti Evropske konvencije u Bosni i Hercegovini, moe se
rei da se radi o odredbi koja doputa neposrednu primjenu prava sadranih u
njoj od strane sudova u Bosni i Hercegovini i to bez donoenja naknadnih akata
za njihovu provedbu6. Stoga je analiza odredbi Konvencije, koje se odnose na
zabranu diskriminacije od bitnog znaaja za primjenu ovog zakona, a dodatno
i zato to su inom ratifikacije Konvencije7 otvorena vrata za zatitu prava pred
Evropskim sudom za ljudska prava. Znaajno je spomenuti i inicijativu da se
dopuni krivino djelo iz lana 239. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine koje
se odnosi na neizvrenje odluke Evropskog suda za ljudska prava, ime bi se
dodatno naglasio znaaj ovog mehanizma8.

Prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim
zakonima.

Analiza ovog pitanja se moe pronai u LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa
i meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja, gl.urednik M. ivanovi, strana
14 I 15, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009.

Ibid, strana 16

7
8

Dana 12. jula 2002. godine

U vrijeme pisanja ovog komentara Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona BiH se
nalazio u drugom itanju u Domu naroda PS BIH

lan 14.
Uivanje prava i sloboda predvienih u ovoj Konvenciji obezbijeuje
se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao to su pol, rasa, boja
koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno
ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno
stanje, roenje ili drugi status.
lan 14. Europske konvencije o ljudskim pravima predstavlja centralnu odredbu
Evropske konvencije koja zabranjuje diskriminaciju. Ovaj lan predstavlja jedan
od najire postavljenih instrumenata za zatitu od diskriminacije, meutim ne
nudi mogunost zatite svih prava i sloboda, nego samo onih zagarantiranih
u drugim lanovima Konvencije. Zbog toga je bitno analizirati ovu odredbu,
analizirajui uz nju i praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP).
Osnovi za diskriminaciju
a odredba u svojoj osnovi zabranjuje diskriminaciju prema otvorenoj listi
zabranjenih osnova budui da su koritene rijei na bilo kojoj osnovi kao to
je odnosno rijei drugi status. Na ovaj nain definirana odredba upuuje na
mogunost pozivanja na bilo koji osnov koji je mogao dovesti do diskriminacije
ali ESLJP je u svojoj praksi postavio odreena ogranienja. U predmetu Kjeldsen,
Busk Madsen and Pedersen protiv Danske9, Sud je rekao da se ova otvorena lista
odnosi samo na line osobine aplikanata koje kao takve ine te osobe razliitim
od ostalih osoba. Iz istog razloga je Sud odbio aplikanta u predmetu Magee
protiv Velike Britanije10 odbijajui da prihvati geografsku lokaciju u kojoj je
aplikant uhapen, kao linu osobinu.
Sadraj diskriminacije
Analizom odredbe lana 14. dolazi se do zakljuka da se ovdje radi o opoj
zabrani diskriminacije koja ne nudi pojam samog djela diskriminacije. Evropski
sud za ljudska prava je prvo tijelo koje je ponudilo tumaenje generalne odredbe
zabrane u prvoj presudi po lanu 14.11 Evropske konvencije o ljudskim pravima
u predmetu belgijskih jezikih manjina12:
Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v Denmark (Nos. 5095/71, 5920/72, 07/12/1976)

Magee v the United Kingdom (No. 28135/95, 06/06/2000)

10

Zabrana diskriminacije

11

Belgian Linguistics (Nos. 1474/62, etc., 23/07/1968)

12

10

Podnosioci zahtjeva u ovom predmetu, stanovnici Belgije koji

govore Francuski jezik, su zahtijevali pristup obrazovanju za djecu
na francuskom jeziku. Belgijska vlada je dozvoljavala samo dodatnu
nastavu na jeziku u regijama koje su smatrane jednojezinim, dok je
pravo na obrazovanje na maternjem jeziku postojalo u dvojezinim
regijama i u regijama koje su male poseban status. Podnosioci
zahtjeva su tvrdili da ovo razlikovanja potpada pod pojam
diskriminacije u smislu lana 14. Konvencije.
Ovo je bio prvi predmet u kojem su podnosioca zahtijevali ispitivanje povrede
lana 14. te je Sud morao da postavi ope odrednice samog pojma diskriminacije.
Ove odrednice su tokom godina donekle doraene dovodei do toga da je u
praksi Evropski sud za ljudska prava uspostavio metodologiju, odnosno test
kojim se utvruje diskriminatorno postupanje. Najjasniji primjer primjene ovog
testa se moe pronai u primjeru Rasmussen protiv Danske13 prema kojem se
postavljaju sljedea pitanja:
1. Da li injenice u sluaju padaju u domaaj jedne ili vie drugih
materijalnih odredbi Konvencije?
2. Da li postoji razlika u postupanju?
3. Da li se podnositelj zahtjeva nalazi u analognim situacijama u odnosu
na drugu grupu?
4. Da li razlika u postupanju ima objektivno i razumno opravdanje?
Da li injenice u sluaju padaju u domaaj jedne ili vie drugih materijalnih
odredbi Konvencije?
Ovo je glavni ograniavajui faktor lana 14. budui da se zatita od diskriminacije
garantuje samo u odnosu na prava i slobode priznate u Konvenciji. Drugim
rijeima, zatita iz lana 14. se nudi samo ako je dolo do diskriminacije u
uivanju drugih prava iz Konvencije kao to su npr. pravo na privatnost i
porodini ivot, pravo na slobodu vjeroispovijesti i slino. Zbog toga je Sud
imao obavezu da odbaci i one sluajeve diskriminacije u uivanju prava koja su
zagarantovana domaim pravom ali ne i Konvencijom kao to su npr. prava iz
oblasti zapoljavanja ili recimo socijalne zatite (vidi npr. Botta protiv Italije14).
Zato je esto ova odredba prozivana parazitskom jer nije nudila punu zatitu
od diskriminacije.
13

Rasmussen v Denmark (No. 8777/79, 28/11/1984)

14

Botta v Italy (No. 21439/93, 24/02/1998)

11

Ipak, Sud je uspio da proiri znaenja nekih prava iz Konvencije ukoliko doe
do diskriminacije u uivanju nekog prava koje spada u domaaj nekog prava iz
Konvencije (eng. ambit). Openito govorei, ovo se odnosi na ona prava koja
nisu eksplicitno navedena u Konvenciji, i na ovaj nain se postie proirenje
domaaja Konvencije.
U sluaju Rasmussen protiv Danske, Sud je (u stavu 29.) objasnio ovu mogunost:
lan 14. dopunjuje druge materijalnog odredbe Konvencija i protokola. On
stoga nema neovisno postojanje, jer ima uinak samo u odnosu na uivanje
prava i sloboda koje se tite tim odredbama.Iako primjena lanka 14. nuno ne
pretpostavlja krenje tih odredbi - - ne moe biti primjene, osim ako injenice u
pitanju padaju u domaaj jednog od tih prava ili sloboda
Tako je Sud u predmetu belgijskih jezikih manjina zakljuio da lan 6. (poteno
suenje) ne zahtijeva od drava lanica da omogue osobama pravo na albu,
ali je zakljuio da je mogue primijeniti lan 14. zajedno sa lanom 6. ukoliko
je odreenim osobama ili grupama u drutvu pravo na albu omogueno a
drugima nije. U svojoj praksi, Sud je, takoer, uspostavio standarde da kod prava
koja je mogue ograniavati (lanovi od lana 8. do lana 11.) nije dozvoljeno
initi isto ukoliko e se na taj nain diskriminirati.
Da li postoji razlika u postupanju?
U analizi prakse Suda mogu se prepoznati dva tipina primjera razliitog
postupanja. Prvi se odnosi na situacije kada aplikant tvrdi da je dolo do povrede
lana 14. kada se prema aplikantu razliito postupa u odnosu na druge osobe
prema kojima se, iako u slinoj situaciji, povoljnije postupa. Drugi aspekt se
odnosi na obavezu drava da, kada se dvije grupe nalaze u znaajno razliitim
poloaju, i razliito postupa prema njima15. U ovom sluaju aplikant tvrdi da
je osnov razliitog postupanja pripadnost odreenoj grupi, prema kojoj se
nepovoljnije postupa nego u odnosu na neku drugu grupu, iako su ove dvije
grupe sline i prema tome bi se trebalo prema obje grupe isto postupati. U
posljednje vrijeme, Sud sve vie obraa panju na dokazivanje de facto razliitog
postupanja, te je sve vie skloniji upotrebi statistikih podataka kao dokaza.
Tako je u predmetu Zarb Adami protiv Malte16 zakljuio da diskriminacija
Ovaj aspekt je posebno vidljiv u presudi u predmetu Thlimmenoss protiv Grke gdje jednako
postupanje koje se ogledalo u ograniavanju vrenja javnih raunovodstvenih poslova za sve osobe
koje su osuene za sva ostala krivina djela u odnosu na osobe koje su osuene uslovno zbog odbijanja
sluenja noenja uniforme iz razloga prigovora savjesti iz vjerskih uvjerenja, utvreno kao diskriminacija
u smislu lana 14.

15

Zarb Adami v.Malta(no. 17209/02, 24/05/2005)

16

12

koja je potencijalno u suprotnosti sa Konvencijom ne mora samo biti posljedica

zakonodavnih mjera ve i de facto situacije. to se tie upotrebe statistikih
podataka, Sud je u predmetu Hoogendijk protiv Nizozemske17 u svojoj odluci
naglasio: Gdje je aplikant u mogunosti da dokae, na bazi nespornih zvaninih
statistikih podataka, postojanje prima facie diskriminacije na dravi je
obaveza da to nije sluaj diskriminacije.
Da li se podnositelj zahtjeva nalazi u analognim situacijama u odnosu na
drugu grupu?
Da bi se dokazala diskriminacija, Sud je zakljuio da aplikant mora biti u
analognoj situaciji sa drugom osobom, odnosno grupom koja nesmetano
uiva svoja prava. Sud je za dokazivanje analogne situacije prihvatio i blai
oblik koji se odnosi na znaajno sline situacije sa situacijama u kojoj se druga
grupa nalazi.
Da li razlika u postupanju ima objektivno i razumno opravdanje?
Sud je zakljuio da objektivno i razumno opravdanje postoji ako postoji legitiman
cilj i postoji proporcionalan odnos izmeu cilja koji se elio postii i sredstava koja
su upotrijebljena18. Utvrivanje postojanja legitimnog cilja i proporcionalnosti
daje odreen nivou diskrecije odnosno slobodne procjene (eng. Margin of
Appreciation) dravama lanicama da ureuju odreene oblasti samostalno.
Pojam slobodne procjene je termin koji se koristi u meunarodnom javnom
pravu i odnosi se na pravo drava da procijene injenino stanje i prema njemu
utvrde nain na koji e primijeniti meunarodno pravo ljudskih prava. Ovo
najvie zbog toga to je veina meunarodnih dokumenata rezultat pregovora
veeg broja drava lanica koje u ovim dokumentima postiu suglasnost oko
onoga to e initi minimum standarda u oblasti ljudskih prava. Iz istog razloga i
Sud prihvata posebnu procjenu u odstupanju od instituta zabrane diskriminacije
posebno u onim predmetima u kojima ne postoji zajedniki stav drava lanica19
po nekom pitanju. U utvrivanju konsenzusa meu dravama lanicama, Sud
je u zadnje vrijeme sve vie skloniji da obraa panju i na druge dokumente
Hoogendijkv. the Netherlands(no.58641/00, 6/01/2005).

17

Na ispunjenost ovig uslova Sud je ukazao u sluaju Litgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva:[U]
smislu lana 14, razlika u postupanju je diskriminatorna ukoliko nema objektivnog i razumnog
opravdanja, odnosno, ukoliko ne slui postizanju legitimnog cilja ili ukoliko nema srazmere izmeu
cilja i naina na koji se on eli postii.

18

Frett v France (No. 36515/97, 26/02/2002)

19

13

kojima su drave lanice pristupile tako da je u predmetu Opuz protiv Turske20

podveo pojam nasilja nad enama pod oblik diskriminacije iz lana 14. tumaei
odredbe Konvencije o zabrani svih oblika diskriminacije ena (CEDAW) i Ope
preporuke broj 19. UN CEDAW komiteta.
Ova slobodna procjena je ograniena institutom preduzimanja posebne panje
za odreene sumnjive kategorije. U sluajevima kao to je rasa, dravljanstvo,
spol i dr., Sud postavlja naroito izraene razloge zbog kojeg je drava lanica
razliito postupala prema tim kategorijama.
Neki legitimni ciljevi koji su do sada bili koriteni su: u najboljem interesu
djeteta21, radi ouvanja jedinstva drave22, zatita sigurnosti i funkcioniranja
obrazovnih i finansijskih sistema23, zatita prava drugih24, zatita javnog
reda25 i sl.
Iako se uslov proporcionalnosti uvijek spominje kada je u pitanju utvrivanje
objektivnog i razumnog opravdanja, statistiki gledano ovaj uslov je koriten
samo u manje od pola predmeta povodom povrede lana 14. ak i kada se
ovaj uslov uzme u razmatranje, obino se koristi standardizirana formulacija
koja se odnosi na potrebu primjenu onih mjera koje su proporcionalne cilju
koji se eli postii. U predmetu Camp i Bourmi protiv Nizozemske26 Sud
je, nakon to je analizirao injenice predmeta, zakljuio da se veoma teko
moe zakljuiti da postoji indikacija o proporcionalnosti zatite koja je
pruena roditeljima i srodnicima preminulog gospodina Bourimi u odnosu
na njegovog vanbranog sina.

Opuz v Turkey (no. 33401/02, 09/09/2009)

20

Frett v France (No. 36515/97, 26/02/2002)

21

Belgijske jezike manjine

22

Zickus v Lithuania, (No. 26652/02, 07/04/09)

23

Lejla Sahin v Turkey (No. 44774/98, 10/11.2005)

24

ibid

25

Campand Bourimi v. The Netherlands (No. 28369/95, 03/10/2000)

26

14

PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU ZA ZATITU LJUDSKIH

PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA
lan 1. Opa zabrana diskriminacije
Uivanje svih prava odreenih zakonom osigurat e se bez
diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja koe,
jezik, vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno
porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili
drugi status.
Protokol br. 12 uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je
stupio na snagu 1. aprila 2005. godine, nakon to ga je i deseta zemlja prihvatila
u skladu sa procedurom iz lana 5. Bosna i Hercegovina je bila meu prvim
dravama lanicama koja je deponirala svoj potpis na Protokol br. 12.
Usvajanjem Protokola ostvaren je znaajan napredak u ljudskim pravima
u Evropi s obzirom da se ovim osnauje mehanizam za pojaanu akciju na
podruju ravnopravnosti i diskriminacije. Presudom u predmetu Sejdi i Finci
protiv BiH, prvi put je Sud utvrdio povredu odredaba lana 1. Protokola br. 12 i
ona u ovom trenutku predstavlja jedini primjer iz kojeg e biti mogue tumaiti
buduu primjenu ovog lana od strane Suda.
Jasno je iz formulacije lana 1. da se zatita protiv diskriminacije protee na
sva prava i slobode utvrene u Konvenciji ali se sada proiruje i na sva prava
odreena zakonom. Primjena koncepta diskriminacije koji je utvren za
primjenu lana 14. je potvren i u presudi Sejdi i Finci protiv BiH27, koja
ujedno predstavlja i prvu presudu po Protokolu broj 12. Tako je Sud u paragrafu
55.zakljuio da
Bez obzira na razlike u irini opsega izmeu ovih odredbi,
znaenje ovog pojma u lanu 1. Protokola br. 12. trebalo je
biti identino tumaenju iz lana 14. (vidjeti Obrazloenje
(Explanatory Report) uz Protokol br. 12., taka 18). Sud,
prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrenog tumaenja
diskriminacije, navedenog gore u tekstu, u primjeni istog pojma
prema lanu 1. Protokola br. 12. (u vezi sa sudskom praksom UN
Komiteta za ljudska prava u pogledu lana 26. Meunarodnog
Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina (nos. 27996/06 and 34836/06, 22/12/2009)

27

15

pakta o graanskim i politikim pravima, odredbe koja je slina,

ali ne i identina lanu 1. Protokola br. 12. uz Konvenciju,
vidjeti Nowak, Komentari CCPR, Izdavai N.P. Engel, 2005,
strana 597-634).
Kada je u pitanju opseg zatite koje nudi Protokol br. 12 u Obrazloenju uz
Protokol je naglaeno da se lan 1. odnosi na diskriminaciju u
a) u uivanju prava izriito odreeno prema domaem zakonu;
b) u uivanje prava prema kojem se moe izvesti zakljuak o jasnoj obavezi
institucija vlasti u skladu s domaim zakonom, tj. gdje postoje obaveze
vlasti da se ponaaju na odreeni nain;
c) ponaanju od strane institucija vlasti u vrenju diskrecijskih ovlasti (na
primjer, davanje odreene subvencije);
d) svaki drugi in ili propust od strane javne vlasti (na primjer, ponaanje
slubenika koji provodi zakon, pri kontroliranju nereda).
Tako je i Sud u predmetu Sejdi i Finci protiv BiH smatrao da nije potrebno
ulaziti u sadraj prava kandidovanja na izborima za Predsjednitvo, na koje
se inae, zbog svoje sadrine, ne bi primjenjivala odredba lana 3. Protokola 1.
kada je zakljuio
Slijedi da se ustavne odredbe koje ine aplikante nepodobnim
da se kandiduju na izborima za Predsjednitvo takoer moraju
smatrati diskriminatornim i kao takve predstavljaju povredu
lana 1. Protokola br. 12., a Sud ne smatra da u tom smislu postoji
bilo kakva bitna razlika izmeu Doma naroda i Predsjednitva
Bosne i Hercegovine.
Na ovaj nain, Sud je u ovom predmetu odluio da ne ulazi u dublje razmatranje ta je
sadrina prava kandidiranja na izbore za Predsjednitvo, iako je sadrinski funkcija
delegata u Domu naroda Parlamentarne skuptine BiH i lana Predsjednitva
BiH bitno razliita. Ovim je Sud samo potvrdio opredjeljenje iz Obrazloenja
uz Protokol br. 12, a koje se odnosi na odsustvo diskriminacije u uivanju prava
izriito odreenih prema domaem zakonu, dajui Protokolu br. 12 puni potencijal
za ostvarivanje zatite od diskriminacije bez ogranienja koja postoje u lanu 14.
Ipak, budui da je presuda u predmetu Sejdi i Finci protiv BiH veoma znaajna
za praksu Suda, jo uvijek je teko predvidjeti sve mogunosti Protokola 12. za
ostvarivanje jednakih prava pred zakonom i jednakih mogunosti, jer e vjerovatno
budue presude dodatno postaviti nove pravne standarde u ovoj oblasti.
16

Evropska unija
Sve do 2000. godine zakonodavne aktivnosti na nivou Evropske unije nisu bili
posebno zanimljive. Osim na polju ravnopravnosti spolova u zapoljavanju i
zabrane diskriminacije dravljana drugih lanica Unije, nije postojala pravno
regulirana zatita od diskriminacije na drugim osnovima. Ovakva situacija je
najvie bila uslovljena ciljem Zajednice koji se ogledao u kreiranju zajednikog
trita. Promjene postaju vidljive tek usvajanjem Povelje o osnovnim pravima i
usvajanjem lana 13. Amsterdamskog ugovora, koji je stvorio osnov za budue
direktive za jednak tretman i borbe protiv diskriminacije zasnovane na razlikama
na osnovu spola, rase ili etnikog porijekla, religije ili vjerovanja, invaliditeta,
starosti ili seksualne orijentacije.
Jedna od najvanijih karakteristika sistema EU je da pravo Zajednice, u oblastima
u kojim Zajednica ima nadlenost, ima prednost nad domaim zakonodavstvom.
Ova supremacija prava EU nalae da domai sudovi moraju primijeniti pravo
EU ukoliko su domai zakoni neusklaeni sa odgovarajuim pravom Zajednice.
Na nivou Unije se donose propisi koji u pravom smislu daju direktive kojima
se daju osnovni principi i rokovi za ugradbu ovih pravnih principa u domaem
zakonodavstvu. Drave takoer imaju pravo slobodne procjene kako e ugraditi
ove pravne principe u svoje zakonodavstvo. Pored toga, prema principima iz
presude Evropskog suda pravde u Predmetu 26/62 VanGend en Loos (1963)
ECR 1 pod odreenim pretpostavkama mogue je i da direktive imaju direktan
efekt i mogu ih koristiti pojedinci u postupcima pred sudovima u dravama
lanicama.
Potpisivanjem Lisabonskog sporazuma na snagu je stupila Povelja o osnovnim
pravima Evropske unije, koja ima snagu drugih sporazuma Unije. Na ovaj nain
osnovna prava i slobode koje su sadrane u ovoj Povelji prelaze u nadlenost
Zajednice. Prava i slobode koje su zagarantirane u ovoj Povelji su mnogo ira
i jaa od prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ova povelja sadri
posebno poglavlje broj IV koje se odnosi na ravnopravnost, i koje sadri zabranu
diskriminacije. Garantuje se jednakost svih pred zakonom (II-20), te opa
zabrana diskriminacije (II-21).
lan II-22 Povelje predvia da e Unija potovati kulturnu, vjersku i jeziku
razliitost, dok lan II-23 da e jednakost mukaraca i ena biti obezbjeena
u svim oblastima, ukljuujui rad, zaposlenje i zaradu. Povelja posebnu panju
posveuje promoviranju ravnopravnosti ranjivih grupa, kao to su djeca, starije
17

osobe i invalidi (lanovi II-24, 25 i 26). Iako je jo uvijek rano raspravljati o

utjecaju ove Povelje na pravo Zajednice koje definira zabranu diskriminacije,
ipak se moe oekivati da e doi do proirivanja dometa direktiva na sva prava
zagarantirana u ovom dokumentu.
Direktive Evropske unije sluile su naem zakonodavcu za donoenje odredbi
ovog zakona. To je i posebno naglaeno u obrazloenju Zakona:
Prijedlog Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: Zakon) usklauje
se sa direktivama Europske unije i to .
- Direktivom Vijea 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba, bez
obzira na njihovo rasno ili etniko porijeklo i
- Direktivom Vijea 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na
podruju zapoljavanja i odabira zvanja.
Domet i osnovi za zabranu diskriminacije
U odnosu na zatitu od diskriminacije prema lanu 14. EKLJPS direktive EU
sadre zabranu diskriminacije na zatvorenoj listi osnova i njihov domet je
ogranien.
Direktiva o rasnoj jednakosti, regulira diskriminaciju na osnovu etnike ili
nacionalne pripadnosti, a primjenjuje se u obrazovanju, socijalnom osiguranju,
ostvarivanju stanarskih prava i prometu roba i usluga.
Direktiva o jednakosti u zapoljavanju, usvojena u decembru 2003.godine,
regulira diskriminaciju na osnovu religije ili vjerovanja, seksualne orijentacije,
invaliditeta i starosti.
Jednak tretman je u ovim direktivama definiran kao odsustvo direktne i
indirektne diskriminacije. Uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju takoer
su definirani kao oblici diskriminacije.
Pod pojmom direktne diskriminacije
se smatraju one situacije gdje se jedna osoba tretira manje povoljno nego to se
tretira, ili se tretiralo, ili bi se tretiralo drugo lice u slinoj situaciji

18

U predmetu Frans Gschwind28 ESP je pojasnio da diskriminacija u skladu sa

pravom Evropske unije postoji, ukoliko se u odnosu na cilj i sadraj odredbe
koja se dovodi u pitanju, dvije grupe u slinim situacijama trpe razliit tretman.
Isto tako pod pojmom indirektne diskriminacije
smatrae se da je dolo do indirektne diskriminacije gdje bi jedna naizgled
neutralna odredba, kriterijum ili praksa stavila lica u posebno nepovoljan
poloaj u poreenju sa drugim licima, osim ako ta odredba, kriterijum ili praksa

nije objektivno opravdana legitimnim ciljem

a sredstva za postizanje tog cilja su odgovarajua i neophodna.

Zatita od diskriminacije
Na nivou Zajednice je prepoznata potreba da se pojedincima koji smatraju da su
rtve diskriminacije ponude mehanizmi za efektivnu zatitu od diskriminacije.
Zbog toga su direktive prepoznale neke mehanizme koji tee da otklone
pravne prepreke koje bi mogle da onemogue dokazivanje diskriminacije. Ovi
mehanizmi ukljuuju
Podjela tereta dokazivanja Ovaj mehanizam omoguava osobi koja se ali, da
ukoliko ponudi dovoljnu koliinu dokaza, iz kojih se moe pretpostaviti da je
dolo do diskriminacije, da e teret dokazivanja bit na strani za koju postoji
pretpostavka da je inila diskriminaciju.
Koritenje statistikih podataka Prepoznavajui ulogu statistikih podataka,
direktive pozivaju ali ne zahtijevaju da drave lanice uvedu pravila koja bi
omoguila da se diskriminacija dokazuje na osnovu statistikih dokaza.
Uspostava centralnog tijela Direktive su predvidjele obavezu da se uspostave
centralna tijela koja bi pruala nezavisnu pomo rtvama diskriminacije pri
podnoenju albe na diskriminaciju, obavljala nezavisne preglede situacije
u vezi diskriminacije i pripremala nazavisne izvjetaje i davala preporuke o
problemima koji se tiu takve diskriminacije.
Uloga organizacija Direktive su postavile zahtjeve da se udruenja ili druge
pravne osobe ukljue u pravne postupke na strani ili kao podrka rtvi.
C-391/97, Frans Gschwind v Finanzamt Aachen-Aussenstadt [1999] ECR I-5451

28

19

Izuzeci od diskriminacije
Direktive predviaju odreene izuzetke od diskriminacije. Oni ukljuuju
razumno prilagoavanje za osobe sa invaliditetom, posebne mjere, stvarni
odreujui kriterij za zaposlenje i izuzetke na osnovu starosti. Svi ovi izuzeci
moraju biti tako uspostavljeni da ne dovode do indirektne diskriminacije,
odnosno da se mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, te da su sredstva
za postizanje tog cilja odgovarajua i neophodna.
Razumno prilagoavanje za osobe sa invaliditetom
Direktiva o jednakosti u zapoljavanju zahtijeva od poslodavaca da u odreenim
sluajevima preuzmu odgovarajue mjere kako bi se omoguilo osobama da
uestvuju u radu, odnosno da se prekvalificiraju za posao koj je vie prilagoen
potrebama tih osoba.
Stvarni odreujui kriterij za zaposlenje
U odnosu na sve zabranjene osnove, direktive doputaju da poslodavci uspostave
stvarne kriterije koje oni smatraju odreujuim za odreeno zaposlenje. Ovi
kriteriji su takvi da omoguuju samo osobama npr. odreene rase, spola ili
starosti da obavljaju odreene poslove. Npr. ukoliko u predstavi reiser odlui da
zaposli osobu mukog spola da glumi ulogu Hamleta, smatrat e se da je muki
spol osobe stvarni odreujui kriterij za to zaposlenje. Isto tako ukoliko je ovo
prihvatljiv izuzetak za ovo zaposlenje to ne opravdava diskriminaciju po nekom
drugom osnovu, recimo spolnoj orijentaciji. Za ostvarenje ovog izuzetka nisu
prihvatljive ustaljene pretpostavke recimo da je za posao recepcionera potrebno
primiti mladu osobu enskog spola.
Izuzetak na osnovu starosti
Direktiva o jednakosti u zapoljavanju omoguava poslodavcima da uspostave
izuzetke koje se odnose na uslove za zapoljavanje i druga prava koja proistiu
iz radnog odnosa a koja se odnose na starost osobe. Stoga je mogue utvrditi
donju granicu za zapoljavanje osoba, uslove za penzionisanje radnika, te uslove
za napredovanje.

20

Posebne mjere
Direktive su u svrhu osiguranja pune ravnopravnosti u praksi, princip
ravnopravnog tretmana, propisale mogunost da drave lanice zadre ili
donesu posebne mjere radi spreavanja ili kompenzacije zbog nepogodnosti
vezanih za neki zabranjeni osnov.
U predmetu Kalanke a poslije toga Marschall, Evropski sud je razmatrao posebne
mjere koje su se odnosile na preferencijalni tretman ena prilikom zapoljavanja.
Tako je u predmetu Kalanke29 ESP razmatrao Bremenski propis o ravnopravnosti
prema kojem se davala prednost enama dravnim slubenicama u zapoljavanju
i unapreenju, ukoliko su jednako kvalificirane kao muki kandidati i ukoliko
su na tom stepenu sloenosti poslova ene zastupljene manje od 50%. Ovakav
stav ESP je bio veoma kritiziran, te je u predmetu Marschall30, Evropski sud
pravde potvrdio da automatizam u preferencijalnom tretmanu nije dozvoljen,
ali je ipak dozvolio davanje prednosti da se, ukoliko su dva kandidata jednakih
kvalifikacija, moe dati prednost kandidatu manje zastupljenog spola. Pored
toga, ESP je predvidio i dodatnu klauzulu koja omoguuje osobi koja je
dobila prednost da ukae na neki kriterij koji bi dao prevagu kvalifikacijama
tog kandidata. Na ovaj nain je ESP odbio da potvrdi bilo koji sistem kvota,
odnosno sistem koji je orijentiran ka rezultatima, ve je naglasio da se posebne
mjere mogu primjenjivati ukoliko se analizira svaki predmet pojedinano.
Slino ovim presudama u predmetu Abrahamasson31 ,ESP je odbio da prihvati
kvote kao nain postizanja ravnopravne zastupljenosti spolova na radnim
mjestima u visokom obrazovanju. Naime, vedska je zakljuila da je radi fer
raspodjele radnih mjesta u visokom obrazovanju izmeu ena i mukaraca
davati prednost kandidatima manje zastupljenog spola, ukoliko ti kandidati
zadovoljavaju minimum kriterija, ak i u onim situacijama kada postoje
kandidati drugog spola koji su bolje kvalificirani. ESP je zakljuio da se ovdje
radi o diskriminaciji budui da se ovom mjerom prednost daje samo zbog
spola kandidata. ESP je obrazlaui ovu presudu zakljuio da mjera koja je
primijenjena nije proporcionalna cilju koji se htio postii.

C-450/93, Kalanke v Freie Hansestadt Bremen [1995] ECR I-3051

29

C-409/95, Marschall v Land Nordrhein-Westfalen [1997] ECR I-6363

30

C-407/98, Abrahamsson v Fogelqvist [2000] ECR I-5539

31

21

lan 1.
(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogunosti
svim licima u Bosni i Hercegovini i ureuje sistem zatite od diskriminacije.
(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i meunarodnim standardima
koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvruju
se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvrne vlasti u Bosni
i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vre javna ovlatenja
(u daljnjem tekstu: nadlene institucije Bosne i Hercegovine), da svojim
djelovanjem omogue zatitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako
postupanje.
lan 1. Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa Jedinstvenim pravilima o
izradi pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine32 nosi naziv (Predmet
Zakona) i sadri informacije o cilju Zakona. Prilikom formuliranja predmeta
zakona zakonodavac je duan da spomene osnovni sadraj propisa koji vai za
cijeli sadraj pravnog propisa33.
Stav 1. lana 1. naglaava da se ovim Zakonom uspostavlja okvir za ostvarivanje
jednakih prava i mogunosti svim licima u Bosni i Hercegovini ali i da se ureuje
sistem za zatitu od diskriminacije. Dok emo u komentarima sljedeih lanova
vidjeti ta se podrazumijeva pojmom diskriminacija i koji sistem za zatitu od
diskriminacije se uspostavlja ovim zakonom, bitno je pojasniti pojam jednakih
prava i mogunosti odnosno pokuati razrijeiti pitanje ko su sva lica u Bosni i
Hercegovini.
Jednaka prava i mogunosti
Budui da se pojam jednakih mogunosti ne spominje nigdje drugo u zakonu
osim u lanu 1. stav 1. veoma je bitno pojasniti ta se podrazumijeva pod ovim
pojmom.
Postoje razliita tumaenja pojma jednakih mogunosti. Tradicionalno liberalno
razumijevanje ovog pojma podrazumijeva da jednake mogunosti omoguavaju
bilo kojem pojedincu, bez obzira na njegov socijalni status ili poziciju, jednake
startne pozicije u utakmici za ograniene resurse koji postoje u drutvu, bez da
mu se postavljaju bilo kakve pravne prepreke. Prema istom shvatanju, nikome
se ne moe uskratiti ulazak ili takmienje u utakmici ivota, samo zbog nekih
lan 8. stav 1. (Slubeni glasnik BiH, broj 11/05)

32

lan 8. stav 2.

33

22

arbitrarnih faktora kao to su drutveni poloaj ili rasa34. Ova definicija se

esto naziva i definicijom formalne jednakosti mogunosti, jer se odnosi
samo na zabranu formalnih prepreka koje se postavljaju ispred pojedinanih
takmiara od strane drave i u principu zahtijeva samo jednak tretman pred
zakonom. Kao posljedicu ovog tumaenja drava ima samo negativne obaveze
da se ne mijea u utrku, ali ne i obavezu da poduzima mjere kako bi osigurala
jednake mogunosti. Ovako posmatrajui jednake mogunosti zagarantirano
je jedino odsustvo diskriminacije. Ovaj formalni koncept je veoma esto
kritiziran jer ignorira postojee stvarne nejednakosti izmeu ljudi i koje ine
da ovo takmienje u stvarnosti nije fer zbog razliitih startnih pozicija koje
ljudi imaju u ivotu.
Kako bi se smanjile komparativne prednosti koje zbog odreenih okolnosti
posjeduju neki pojedinci, razvio se ideal supstantivnih jednakih mogunosti.
Prema ovom idealu, pojedinci koji imaju iste talente i iste ambicije e imati
jednake anse za uspjeh u takmienju u kojima se odreuje ko u drutvu zauzima
koje pozicije. Primjenjujui ovaj princip, znailo bi da zakoni mogu da osiguraju
da svi pojedinci imaju jednake mogunosti, uzimajui u obzir njihove razliite
startne pozicije, kako bi im se osigurao pristup eljenim dobrima. Ovaj princip
tei ka tome da se omogue jednake anse ali ne i rezultati. Koncept supstantivnih
jednakih mogunosti se najee koristi u modernom zakonodavstvu, zato jer je
ovaj koncept najkompatibilniji sa modernim ekonomijama slobodnog trita.
Primjenom ovog koncepta zakonima se osigurava otvaranje vrata trita (ili
vrata drutva) za podzastupljene ili ranjive grupe koje do tog trenutka nisu bile
u mogunosti da uestvuju na tritu, odnosno u drutvenom ivotu.
Uzimajui u obzir cjelokupnu strukturu ovog zakona dolazi se do zakljuka da
je zakonodavac uzeo u obzir oba tumaenja pojma jednakih mogunosti. Sa
jedne strane, zabranjuje se svaki oblik diskriminacije (lanovi 3. i 4.), posebno
obraajui panju na stvarni, de facto, uticaj na pojedince i grupe, dok se u lanu
5. definiraju izuzeci od diskriminacije koji u principu predstavljaju mogunost
da se uzimaju u obzir razliite startne pozicije, odnosno da se tamo gdje je to
potrebno primjenjuju privremene posebne mjere ili mjere opeg karaktera (pod
uslovima predvienim u lanu 5. stav 1.).
Ipak, ostvarivanje jednakih mogunosti za sve je izazov za itav pravni sistem
Bosne i Hercegovine, dok ovaj zakon moe da bude idealan mehanizam
za postizanje ovog ideala. Ostali zakonski tekstovi koji su na snazi u Bosni i
Hercegovini imaju zadau da u svojoj oblasti omogue uivanje prava i sloboda
Rossenfeld, Affirmativna akcija i pravda, strana 71.

34

23

uzimajui u obzir i efekte koje ti zakoni imaju na sve lanove drutva, dok se
koritenjem ovog zakona moe postii korigiranje pravnog sistema ukoliko je
to neophodno.
Jednako postupanje
Jednako postupanje predstavlja ideal sudske jednakosti koji se bazira na
osnovnoj postavci da se prema svim pojedincima u slinim situacijama treba
postupati slino ili jednako. Jednako postupanje se bazira na formalnoj slinosti
ne uzimajui u obzir iri kontekst. Zakoni ili prakse koji dovode do razliitog
postupanja stoga predstavljaju oblik direktne diskriminacije. Ipak, praksa je
pokazala da, ukoliko se zanemare razlike koje postoje meu pojedincima, a
politike se baziraju samo na otklanjanje diskriminacije meu slinima u
drutvu, ovaj koncept ne nudi pravi odgovor za postizanje ciljeva ravnopravnosti
u drutvu, ali osigurava osnovne preduslove za sve lanove drutva da na jednak
nain zatite svoja prava.
sva lica u Bosni i Hercegovini
Koritenjem pojma sva lica u Bosni i Hercegovini prilikom definiranja
predmeta ovog zakona na zakonodavac je jasno naglasio da sva lica bez
obzira na njihovo dravljanstvo imaju pravo na ostvarivanje jednakih prava i
mogunosti. Ovime je u potpunosti ispotovana odredba lana II/4 Ustava BiH,
koji takoer koristi isti pojam za subjekte zatite od diskriminacije.
U skladu sa principima meunarodnog javnog prava svaka drava ima pravo
da odlui ko su njeni dravljani i ima slobodu da definira koja prava pripadaju
njenim dravljanima. U ovom kontekstu dravljanstvo predstavlja status
graanina odreene drave35 odnosno odnosi se na pravnu vezu izmeu
odreene osobe i drave ije dravljnstvo ta osoba ima. Ova veza ne upuuje na
etniku pripadnost niti na vezu sa nacionalnom manjinom jer osoba moe da
ima dravljanstvo Bosne i Hercegovine a da je po etnikoj pripadnosti pripadnik
neke druge etnike skupine, odnosno pripadnik odreene nacionalne manjine.
Budui da drava ima pravo da definira prava koja pripadaju njenim dravljanima
u lanu 5. stav 1. taka e) kao jedan od izuzetka predvien je izuzetak koji
se odnosi na ostvarivanje prava koja su zasnovana na dravljanstvu na nain
predvien zakonom. Ipak ukoliko je neko pravo zagarantirano svim licima u
Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovo dravljanstvo pristup tim pravima
mora biti nediskriminatoran.
Vidi: pojam nationality u Oxford, Dictionary of Law, peto izdanje

35

24

Ovaj izuzetak je predvien i u Meunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika

rasne disriminacije (CERD)- (Sl. list R BiH br. 25/93, sukcesija 16.7.1993.
godine) u lanu 1. stav 2. gdje je ovaj izuzetak jasno naglaen, odnosno
propisano je da ova konvencija ne primjenjuje se na razlikovanja, iskljuivanja,
ograniavanja ili davanja prvenstva koje provodi drava lanica Konvencije
izmeu njenih dravljana i osoba koje nisu njeni dravljani.
Iako u lanu 2. ovog zakona dravljanstvo nije izriito predvieno kao
zabranjeni osnov za diskriminaciju, svaki oblik diskriminacije u pristupu
zagarntiranim pravima koji je baziran iskljuivo na dravljanstvu osobe trebao
bi potpasti pod druge okolnosti. Ovaj stav je zauzelo i Vijee za ljudska prava
Ujedinjenih naroda u predmetu Gueye i dr. protiv Franckuske, br. 196/1985 kad
je zakljuilo da dravljanstvo pada pod pojam drugi status iz drugog stava
lana 26. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima36.
Osnovno je pravilo meunarodnog prava ljudskih prava da su ljudska prava
univerzalna i da drave lanice svim osobama pod njenom jurisdikcijim moraju
garantirati ostvarenje istih bez diskriminacije. Ipak postoje odreena prava koja
pripadaju samo dravljanima odreene drave.
Prvo ogranienje se odnosi da drave u ostvarivanju prava ne smiju da
diskriminiraju osobe ne-dravljane nekog posebnog dravljanstva u odnosno
na osobe ne-dravljane nekog drugog dravljanstva, odnosno da prave razlike
izmeu ne-dravljana razliitih dravljanstava.
Ova zabrana je posebno propisana u Konvenciji o eliminaciji rasne diskriminacije
i zabranjuje razlikavanja koja su propisana zakonskim odredbama koje se odnose
na narodnost, dravljanstvo ili prijema u dravljanstvo (naturalizaciju) pod
uslovom da ove odredbe ne prave razliku u odnosu na neku posebnu dravljanstvo.
Komitet o eliminaciji rasne diskriminacije je u Opoj preporuci broj XI O nedravljanima pojasnio ovu odredbu potvrujui da u grupi ne-dravljana37
drave lanice ne smiju diskriminirati osobe nekog posebnog dravljanstva.
Tako je npr. Komitet o eliminaciji rasne diskriminacije u predmetu gospodina
D. protiv Francuske38 zakljuio da se ne radi o sluaju diskriminacije pri tome
Odluka Vijea, paragraf 9.4.

36
37

Komitet koristi pojam non-citizens

Communication No. 2/1989:France.10/05/91. CERD/C/39/D/2/1989. http://www.unhchr.ch/tbs/doc.

nsf/(Symbol)/dba49c7a14032085c125693b0037d039?Opendocument

38

25

vodei rauna o stavu koji je isti Komitet zauzeo u Opoj preporuci broj XI.
Naime, gospodin D. se alio da mu francuski zakoni, kao dravljaninu Sengala
koji boravi u Monaku, ne dozvoljavaju da bude primljen u Advokatsku komoru
Nice, budui da nije dravljanin Francuske.
Neka prava drave imaju obavezu osigurati samo svojim dravljanima. Osnovno
pravilo iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je da su: Svi su pred
zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zatitu zakona.
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima je zauzeo pravilo da sva
prava iz ove konvencije jednako ostvaruju i dravljani i ne-dravljani39. Izuzetak
od ovog pravila su samo lan 25. koji se odnosi samo na prava dravljana40
odnosno lan 13. koji se primjenjuje samo na ne-dravljane.
Meunarodni pakt o ekonmskim, socijalnim i kulturnim pravima (CESCR)
(Sl. list R BiH 25/93, sukcesija 1.9.1993. godine,) nakon to je zabranio
diskriminaciju u pristupu prava iz oblasti ekonmskih, socijalnih i kulturnih prava
(lan 2. stav 2.) u stavu 3. istog lana predvidio je izuzetak od ovog pravila da
zemlje u razvoju, uz dunu panju prema ljudskim pravima i svojoj nacionalnoj
privredi, mogu odrediti u kome e obimu garantovati ekonomska prava priznata
u ovom Paktu licima koja nisu njihovi dravljani, dok pristup garantiranim
pravima iz oblasti socijalnih i kulturnih prava mora ostati nediskiminatoran,
odnosno obim prava i mogunosti mora biti jednak za dravljane i nedravljane.
Pored toga, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije41 garantira u lanu
9. enama jednaka prava kao i mukarcima da steknu, promijene ili zadre svoje
dravljanstvo. Posebno se ovo pravo garantira u situacijama kada ene sklapaju
brak sa osobom drugog dravljanstva i utjecaj branog statusa na dravljanstvo.
Tako je na primjer u Mauricijusu na snazi bio zakon, koji je predviao da ukoliko
se ena dravljanka Mauricijusa uda za mukaraca dravljana neke druge drave,
da taj mukarac mora da podnese zahtjev za prebivalite u Mauricijusu, dok
ukoliko bi mukarac dravljanin Mauricijusa oenio enu drugog dravljanstva
ona bi automatski dobijala pravo na prebivalite u Mauricijusu.

Opa preporuka broj 15: Pozicija ne-dravljana prema Paktu, usvojena na 27. sjednici, 1986

39

lan 25. Svaki graanin treba da ima pravo i mogunost da bez ikakvih razlika navedenih u lanu 2. i bez
nerazumnih ogranienja: a) suenje u voenju javnih poslova, direktno ili preko slobodno izabranih
predstavnika; b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa opim i jednakim
pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izraavanje volje biraa; c) ima pristup
javnim slubama svoje zemlje uz ope uslove jednakosti.

40

http://arsbih.gov.ba/download.aspx?id=315

41

26

Stav 2. obavezuje sve nadlene institucije da svojim djelovanjem omogue

zatitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje. Zakon o zabrani
diskriminacije regulie oblast koja je u iskljuivoj nadlenosti institucija Bosne
i Hercegovine ali su odgovornost i obaveze za jednako postupanje jednako
podijeljene i u nadlenosti su svih zakonodavnih, sudskih i izvrnih vlasti
u Bosni i Hercegovini, te pravnih lica i pojedinaca koji vre javna ovlatenja.
Ovdje je zakonodavac namjerno pokuao da pobrajanjem grana vlasti naglasi
da obaveza jednakog postupanja iz ovog zakona proistie za sve ove nadlene
institucije Bosne i Hercegovine, time izbjegavajui mogunost da se ovaj zakon
primjenjuje samo od strane institucija koje postoje na dravnom nivou.
Ipak, sam pojam nadlene institucije Bosne i Hercegovine se prvi put uvodi
u zakonima kada se govori o obavezama i odgovornostima grana vlasti u Bosni
i Hercegovini, jer se obino pod pojmom institucije Bosne i Hercegovine
podrazumijevaju institucije na nivou Bosne i Hercegovine42. Ovdje se
najvjerovatnije radi o nedosljednosti zakonodavca jer bi vjerovatno ispravnije
rjeenje, koje bi pratilo tekst za koji se uvodi ova skraenica, bio pojam nadlene
institucije u Bosni i Hercegovini. Ova nedosljednost je posebno vidljiva ako
se primijeti koritenje ove skraenice u ostatku teksta Zakona gdje se koristi
ispravno nadlene institucije u Bosni i Hercegovini.
Uvodom u stav 2. lana 1. zakonodavac naglaava da Zakon razrauje pitanja
koja su definirana Ustavom Bosne i Herecegovine, a prije svega lan II, a posebno
zabranu diskriminacije iz lana II/4, listu pobrojanih prava iz lana II/3, Aneks
I (Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u Bosni i
Hercegovini).
Ustav Bosne i Hercegovine, kao i ustavi entiteta, sadre posebne odredbe koje
navode sve meunarodne dokumente za zatitu ljudskih prava, a koji se imaju
primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Pored ve pomenute Evropske konvencije za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tu je i itav niz drugih meunarodnih
dokumenata - Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948.);
enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949.) i Dopunski protokoli I-II
(1977.); Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951.) i Protokol (1966.);
Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957.); Konvencija o smanjenju
broja lica bez dravljanstva (1961.); Meunarodna konvencija o uklanjanju
svih oblika rasne diskriminacije (1965.); Meunarodni pakt o graanskim i
politikim pravima (1966.) i Opcioni protokoli (1966. i 1989.); Meunarodni
Vidi npr. Ustav BiH, lan IV. stav 4. taka c.

42

27

pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.); Konvencija o

uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979.); Konvencija
protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih tretmana ili
kanjavanja (1987.); Evropska konvencija o spreavanju muenja, nehumanog
ili poniavajueg tretmana ili kanjavanja (1987.); Konvencija o pravima djeteta
(1989.); Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i
lanova njihovih porodica (1990.); Evropska povelja za regionalne jezike i jezike
manjina (1992.); Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994.).
lan 2.
(Diskriminacija)
(1) Diskriminacijom e se, u smislu ovog zakona, smatrati svako razliito
postupanje ukljuujui svako iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prednosti
utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili
grupi lica na osnovu njihove rase, boje koe, jezika, vjere, etnike pripadnosti,
nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, politikog
ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, lanstva u sindikatu ili drugom udruenju,
obrazovanja, drutvenog poloaja i spola, spolnog izraavanja ili orijentacije,
kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu
onemogui ili ugroava priznavanje, uivanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj
osnovi, prava i sloboda u svim oblastima javnog ivota.
(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizika
ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naroito:
zaposlenja, lanstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke,
stanovanja, zdravstva, socijalne zatite, dobara i usluga namijenjenih javnosti
i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.
lan 3.
(Oblici diskriminacije)
(1) Neposredna diskriminacija je svako razliito postupanje po osnovama
odreenim lanom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili proputanje
djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti
dovedena u nepovoljniji poloaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u
slinim situacijama.
(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled
neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala uinak dovoenja nekog
lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan poloaj u odnosu na druga lica.
28

Opa razmatranja
Zakon o zabrani diskriminacije je odvojio pojam diskriminacije od pojmova
neposrednog, posrednog i ostalih oblika diskriminacije u kojima je definiran
sadraj razliitog postupanja. U odnosu na neke meunarodne dokumente
ovime je napravljena razlika u definiranju pojma diskriminacije koja ne
predstavlja nuno loe rjeenje ali ipak zahtijeva od osoba koje primjenjuju ovaj
zakon itanje lanova 2. i 3. u njihovoj ukupnosti. Jer da bi se dokazalo da je
dolo do diskriminacije nije dovoljno dokazati da je dolo do povrede nekog
prava i slobode iskljuivanjem, ograniavanjem ili davanjem prednosti zbog
nekog stvarnog ili pretpostavljenog osnova kako je to definirano u lanu 2. stav
1. Zakona, ve je potrebno uputiti na jedan od oblika diskriminacije iz lana 3.
odnosno lana 4.
Razdvajanjem pojma diskriminacije od oblika razliitog postupanja, prireiva
Zakona je vjerovatno nastojao da pomiri zahtjeve koje pred BiH postavlja acquis
i definiranje pojma na nain kako je to elaborirano u praksi Evropskog suda za
ljudska prava u pogledu tumaenja lana 14. EKLJPS.
To je takoer vidljivo i iz definiranja obuhvatnosti zabranjenih osnova jer je
vie nego oigledno da je lista zabranjenih osnova mnogo ira od one koja je
predviena u direktivama koje su ugraene u na pravni sistem, jer ukljuuje
i mnoge druge zabranjene osnove predviene drugim dokumentima koje je
potpisala i ratificirala Bosna i Hercegovina, ali i ostavlja listu otvorenom to je
zasigurno utjecaj definicije Zabrane diskriminacije lana 14. EKLJPS.
Subjekti diskriminacije
Diskriminacija zahtjeva postojanje dva subjekta diskriminacije. Budui da
se diskriminacijom kre ljudska prava pojedinaca ili grupa, prvi subjekt
diskriminacije je rtva odnosno rtve diskrimincije. Sa druge strane se nalaze
adresati obaveze, odnosni osobe koje se trebaju uzdrati od ponaanja koje moe
dovesti do diskriminacije.
Adresati obaveze
Zakonom je naglaeno da svi javni organi kao i sva fizika ili pravna lica, u javnom
i u privatnom sektoru imaju obavezu da se uzdre od diskriminacije. Adresati
obaveze u klasinom smislu prema meunarodnom pravu ljudskih prava su
uglavnom drave lanice, koje su imale obavezu da ne donose propise, odnosno
da se uzdre od radnji kojima bi se vrila diskriminacija, odnosno obavezu
da sprijee i sankcioniraju diskriminatorna ponaanja pojedinaca ili grupa.
29

Donoenjem zakona koji uspostavljaju zabranu diskriminacije u domaem

zakonodavstvu stvoren je okvir za zabranu diskriminatornog ponaanja od
strane fizikih osoba, ime je ova zabrana iz javne prela u privatnu sferu, budui
da sada osoba koja smatra da je rtva diskriminacije moe da pokrene postupak
za zatitu svog prava i bez uea institucija vlasti.
rtva diskriminacije
U veini sluajeva rtve diskriminacije su pojedinci koji zbog nekih stvarnih ili
pretpostavljenih karakteristika uglavnom samovoljom drugih osoba ili grupa
osoba dolaze u manje povoljan poloaj. Tako zabrana pristupa javnom mjestu osobi
isto zato to je pripadnik nacionalne manjine od strane osobe koja je ovlatena za
osiguravanje tog javnog mjesta predstavlja jedan od najtipinijih primjera.
Postavlja se pitanje da li i pravne osobe mogu da budu rtve diskriminacije?
Naime nije iskljuena mogunost da bi odreeno pravno lice zbog strukture
vlasnika (koji su recimo pripadnici odreene grupe prema nekim zajednikim
karakteristikama npr. spol, vjera, etnicitet, seksualna orijentacija) ali ZoZD
izriito ne spominje pravne osobe kao rtve diskriminacije. Iz pojma osoba
ili grupa osoba nije vidljivo da li se ovaj pojam odnosi i na pravna lica, ali ova
mogunosti nije ni iskljuena jer se izriito ne navodi da se ovaj pojam odnosi
samo na fizike osobe, kao to se to npr. ini kod adresata zabrane diskriminacije
u lanu 2. stav 2.
Ipak, ono to se postavlja kao osnovno pitanje je u pristupu kojim pravima
pravne osobe mogu da trpe drugaiji tretman jer prava i slobode se uglavnom
odnose na prava pojedinaca (fizikih osoba) ili grupa (fizikih) osoba. Kao
primjer se mogu navesti krivini zakoni u Bosni i Hercegovini koji predviaju
krivina djela Povrede ravnopravnosti u vrenju privredne djelatnosti43.
Ova se djela odnose na dovoenje u neravnopravan poloaj prema drugim
pravnim osobama u pogledu:

uvjeta za rad ili za vrenje prometa robe i usluga,

ili ogranii slobodnu razmjenu robe i usluga.

Zbog toga postoji pretpostavka da bi se mogao pokrenuti i odreeni postupak

zbog diskriminacije u sluaju da odreena pravna osoba smatra da je
diskriminirana u pristupu ovim pravima, a koristei mehanizme ovog zakona.
Vidi Krivini zakon BiH lan 204., Krivini zakon FBIH lan 241. Ili Krivini zakon Republike Srpske lan
260.

43

30

Grupe osoba su vrlo esto rtve diskriminacije i to u najveem broju sluajeva

posrednog oblika diskriminacije. Za postojanje diskriminacije grupe osoba
nije bitna njena veliina ali je pretpostavka da je ta grupa osoba dovedena u
nepovoljniji poloaj zbog nekog osnova lanova te grupe. Tako, na npr. javno
mjesto nije na jednak nain pristupano osobama sa invaliditetom koje zbog
svog invaliditeta koriste invalidska kolica u odnosu na druge osobe ili grupe
osoba koje ne koriste invalidska kolica.
Sadraj diskriminacije
dolo do razliitog postupanja, ukljuujui svako iskljuivanje, ograniavanje
ili davanje prednosti, na nain da je neka osoba ili grupa osoba
Zakon predvia tri oblika razliitog postupanja koje se ogleda u iskljuivanju,
ograniavanju ili davanju prednosti. Bitno je naglasiti da je u lanu 2. koritena
otvorena lista naina vrenja razliitog postupanja koji upuuju na oblike
diskriminacije u narednim lanovima.
Iskljuivanje se ogleda u onemoguavanju uivanja odreenih prava i sloboda
koja pripadaju drugim osobama ili grupama. Npr. iskljuivanje postoji kada je
pristup odreenim javnim mjestima ogranien samovoljom osobe ili odreenim
propisom koji se nalazi na ulazu na to javno mjesto odreenoj osobi ili grupi
osoba (npr. iskljuivanje pripadnika nacionalnih manjina, mladih i slino).
Ograniavanje se odnosi na situacije kada je uivanje odreenih prava i
sloboda omogueno ali ne na isti nain i u istom obimu kao i drugim osobama
ili grupama. Npr. ukoliko su prava i usluge iz oblasti zdravstvene ili socijalne
zatite dostupne odreenim kategorijama stanovnitva samo u ogranienim
vremenskim intervalima dok su drugima dostupne cijelo vrijeme.
Davanje prednosti se ogleda u zabranjenoj vrsti davanja prednosti iako nisu
ispunjeni zakonski uslovi da se takva prednost daje. Npr. davanje prednosti
odreenim kategorijama stanovnitva pri zapoljavanju zbog njihovog spola,
etnike pripadnosti ili politikog uvjerenja i slino.
Posljedica diskriminacije
Definiranjem dometa zabrane diskriminacije, odnosno posljedice nepovoljnog
poloaja kao povrede jednakog tretman u pristupu svim pravima i slobodama
koja su zagarantovana u naem pravnom sistemu, zakonodavac je pokazao svoje
opredjeljenje da se ovim zakonom uspostavi opa zabrana diskriminacije.
31

Ipak ako pogledamo odredbu lana 6. (Oblast primjene) primijetiti emo da

je i ovdje na zakonodavac pokuao da u to veoj mjeri udovolji i odredbama
acquisa a posebno direktiva koje se odnose na zabranu diskriminacije. Naime, u
direktivama u poreenju sa naim zakonom, a zbog ogranienosti nadlenosti
koje su na nivou Unije, oblasti koje su pokrivene zabranom diskriminacije su
mnogo ue od onih koje su zagarantirane ovim zakonom. Zbog toga je u lanu 6.
navedena otvorena lista oblasti primjene ovog zakona44, ali budui da je u lanu
2. zagarantirana zabrana diskriminacije u pristupu svim pravima i slobodama
u svim oblastima javnog ivota, za dokazivanje razliitog postupanja biti e
vjerovatno jednostavnije dokazati povredu jednakog postupanja u pristupu
nekom zagarantiranom pravu ili slobodi.
Stoga se na osnovu ove odredbe moe pozvati na razliito postupanje

U uivanju odreenog prava ili slobode koja je zagarantirana pojedincima

ili grupama u zakonima u BiH

Uivanju prava koje po svojoj sadrini zahtijeva odreene obaveze organa

vlasti, u situacijama kada nosioci obaveze svoju obavezu ne ispunjavaju
(npr. prilagodba prilaza javnom mjestu za osobe u invalidskim kolicima)

Prilikom koritenja diskrecione ocjene od strane organa koji ima zakonsku

osnovu za donoenje takve odluke (npr. prilikom davanja odreenih
povlastica ili koncesija)

Djelovanjem ili proputanjem djelovanja od strane organa vlasti (npr.

koritenje pretjerane sile kod kontroliranja nereda)

Izvori prava i sloboda u naem pravnom sistemu su mnogostruki. Cjelovit pregled

prava i sloboda45 zagarantiranih u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine se moe
pronai u izvjetaju Ljudska Prava u Bosni i Hercegovini 2008 - Pravo, praksa i
meunarodni standardi ljudskih prava sa ispitivanjem javnog mnenja. Jedan od
glavnih zakljuaka tog izvjetaja je da postaje jasno da bosanskohercegovake
vlasti, u periodu od potpisivanja Daytonskog mirovnog ugovora do danas, nisu
iskoristile potencijal koji je stvoren specifinim pozicioniranjem odredbi o
ljudskim pravima u pomenutom Daytonskom sporazumu, kao i Ustavu Bosne
i Hercegovine.46 Zbog toga se predvia da bi ovaj zakon mogao da predstavlja
O oblastima u kojima se primjenjuje ovaj Zakon vie u dijelu koji se odnosi na komentar lana 6.

44

Ovim Izvjetajem je pokrivena oblast graanskih i politikih prava, dok Centar za ljudska prava planira
izdavanje i Izvjetaja koji pokriva oblast ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava u 2010. godini

45

LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava
sa ispitivanjem javnog mnenja,gl.urednik M. ivanovi, strana 3., Centar za ljudska prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2009.

46

32

jedan od osnovnih mehanizama za ostvarivanje prava i sloboda garantiranih u

naem pravnom sistemu.
Pitanje namjere
Kada se utvruje razliito postupanje pitanje namjere nije bitno. To je jasno
naglaeno u lanu 2. stav 1. koritenjem alternacije svrha ili posljedica.
Osnovna je obaveza svih onih koji na bilo koji nain mogu da utiu na nain
kako se ostvaruju prava ili slobode da to ine na jednak odnosno ravnopravan
nain bez obzira na bilo koju stvarnu ili pretpostavljenu osobinu pojedinaca ili
grupa o ijem pravu ili slobodi se odluuje.
Nepostojanje potrebe da se dokae namjera je posebno znaajan kada se
radi o dokazivanju postojanja razliitog postupanja u sluajevima posredne
diskriminacije. Budui da se radi o sluaju u kojem neutralna odredba, kriterij
ili praksa dovodi osobu ili grupu osoba u nepovoljan ili manje povoljan poloaj
veoma bi bilo teko dokazivati namjeru donosioca takve jedne odredbe (obino
zakonodavno tijelo) ili kriterija odnosno svih onih osoba koji su utjecali na
uspostavljanje takve jedne prakse.
U predmetu Broeks protiv Nizozemske47 pred Komitetom za
ljudska prava (No. 172/1984, ICCPR) podnositeljica aplikacije
je tvrdila da je rtva krenja lana 26. Meunarodne Povelje o
graanskim i politikim pravima te da je dolo do neprihvatljivog
razlikovanja zbog spola. Nizozemski zakon o doprinosima u to
vrijeme nije predviao naknadu za vrijeme nezaposlenosti za
udate ene, dok je ta naknada bila zagarantovana mukarcima
bez obzira bili oni oenjeni ili ne. Komitet za ljudska prava je
zakljuio da je dolo do krenja lana 26. zbog diskriminacije na
osnovu spola i to bez obzira na nedostatak umiljaja da drava
lanica diskriminira ene.
Kao i u ovom zakonu, ovim predmetom je potvreno da se moe utvrditi
diskriminacija ak i kada je do nje dolo bez namjere.
S druge strane ovo postavlja nove izazove pred donosioce svih novih odredbi,
kriterija i praksi da analiziraju utjecaj istih na sve grupe uzimajui u obzir njihove
drugaije poloaje u drutvu kako bi se izbjeglo razliito postupanje.

Broeks v the Netherlands (No. 172/1984, ICCPR)

47

33

Oblici diskriminacije
Na zakon predvia dva osnovna oblika diskriminacije kao neposredni (direktni)
i posredni (indirektni) oblik kojima je definiran pojam razliitog postupanja
koji, kako je to ve navedeno, nije definiran u lanu 2. Ono to je razliito za
ova dva oblika jeste sama radnja razliitog postupanja, dok je pitanje pronalaska
uporeivaa i vremenske odrednice razliitog postupanja identino u oba oblika.
Neposredni oblik diskriminacije
Neposredni oblik diskriminacije predstavlja osnovni formalni oblik krenja
principa ravnopravnosti. Po samoj definiciji radi se o namjernoj diskriminaciji
koja ima za cilj da na direktan nain povrijedi neije pravo na jednako postupanje.
Vrlo esto osobe koje vre direktnu diskriminaciju, jer ne ele da osobe koje su
rtve diskriminacije zbog nekog stvarnog ili pretpostavljenog osnova, uivaju
jednaka prava kao drugi lanovi drutva. U ekstremnim sluajevima svrha direktne
diskriminacije je segregacija ili udaljavanje osoba s tim osobinama iz drutva.
Neposredni (direktni) oblik po svojoj prirodi moe da se sastoji u djelovanju ili
proputanju djelovanja, odnosno u injenju ili neinjenju.
Neposredni oblik razliitog postupanja injenjem moe se vriti dakle nekom
radnjom ili moe nastati donoenjem nekog propisa.
Primjer neposrednog oblika razliitog postupanja koji je nastao kao posljedica
donoenja odreenog propisa moe se vidjeti u sluaju Lovelace protiv
Kanade48. Naime, u Kanadi je na snazi bio zakon koji je kao posljedicu udaje
ene indijanskog porijekla odreivao gubitak tog statusa, dok mukarac koji
se oeni ne gubi ovaj status. Komitet za ljudska prava je zakljuio da u ovom
sluaju grupa ena koja se nalazi u identinom poloaju kao grupa mukaraca
trpi razliito postupanje.
Neposredni oblik injenjem izvren nekom radnjom moe se navesti primjer iz
predmeta Salgueiro Da Silva Mouta protiv Portugala49 kada je ESLJP zakljuio
da je povjeravanje roditeljskog staranja majci djeteta samo zbog seksualne
orijentacije oca, razliito postupanje i u ovom sluaju je zakljuio da se radi o
diskriminaciji.

Lovelace v Canada (No. 24/1977, ICCPR),

48

Salgueiro Da Silva Mouta v Portugal (No. 33290/96, 21/12/1999),

49

34

Neposredni oblik razliitog postupanja neinjenjem se obino odnosi na

radnju proputanja a posebno u sluajevima u kojima je neki organ ili institucija
nadlena omoguavanju uivanja odreenih prava ili sloboda. Tako u trenutku
kada Bosna i Hercegovina ratifikuje UN Konvenciju o pravima osoba s
invaliditetom nastaje obaveza iz lana 9. stav 1. a koja se odnosi na obavezu svih
drava lanica da
Kako bi se osobama s invaliditetom omoguilo nezavisno ivljenje
i potpuno sudjelovanje u svim podrujima ivota, poduzimaju
odgovarajue mjere kako bi im osigurale pristup, na ravnopravnoj
osnovi s drugim osobama,..
koje ukljuuju identifikaciju i uklanjanje prepreka i barijera
pristupanosti, odnose se, izmeu ostalog na:
(a) graevine, puteve, prijevoz i druge zatvorene i otvorene
prostore, ukljuujui kole, stambene objekte, zdravstvene
ustanove i radna mjesta;
Ukoliko odreeni organ vlasti ili vlasnik objekta koji po svojoj prirodi predstavlja
javno mjesto (kinodvorana, koncertna sala i sl.) koji je obavezan da postupa
prema ovoj obavezi, a ne poduzme odgovarajue mjere (npr. ne donese plan
za realizaciju ove obaveze ili jednostavno prilikom obnove prilaza ustanovi ne
prilagodi ivinjak) kako bi omoguio pristup svim osobama (ukljuujui osobe
sa invaliditetom) toj ustanovi, dolazi do razliitog postupanja prema osobama
sa invaliditetom.
Posredni oblik diskriminacije
Posredni oblik diskriminacije u meunarodnom pravu je pojam koji je prvi
put reguliran UN Konvencijom o eliminaciji rasne diskriminacije koja je
usvojena 1965. godine, i nakon toga je ova definicija koritena i u drugim
dokumentima UN-a. Evropska konvencija o ljudskim pravima iz 1950.
godine, kako je ve naglaeno, nije definirala sadraj pojma diskriminacije, ali
je praksom Evropskog suda za ljudska prava prvo definiran pojam direktne
diskriminacije. Iako je jo u svojim prvim presudama Sud razmatrao de facto
utjecaj diskriminacije, tek je nedavno u predmetima Thlimmenos protiv
Grke50, Hoogendijk protiv Nizozemske51 i D.H. protiv eke52 poeo da koristi
thlimmenosv. Greece (no. 34369/97), 06/04/2000)

50

Hoogendijkv. the Netherlands(no.58641/00, 6/01/2005).

51

D.H. v Czech Republic (No. 73907/01)

52

35

pojam indirektne diskriminacije. I u pravnom sistemu Evropske unije pojam

indirektne diskriminacije je utvren praksom Evropskog suda pravde, dok je
ovaj pojam prvi put reguliran direktivama, poevi od Rasne direktive.
Zakon o zabrani diskriminacije je definirao da posredni oblik razliitog
postupanja po svojoj prirodi nastaje kroz usvajanje naizgled neutralne odredbe,
kriterij ili prakse (l.3.st 2.). Ovaj posredni oblik razliitog postupanja se esto
naziva i prikrivenim jer se esto smatra da je donosilac ove odredbe imao
namjeru da kroz ovu naizgled neutralnu odredbu iskljui odreene osobe ili
grupe osoba iz mogunosti da uivaju odreeno pravo. Ipak, ova namjera nije
nuno potrebna i u veini sluajeva se radi o odredbama, kriterijima ili praksama
koje su eljele postii odreeni drutveno prihvatljiv cilj, ali jednostavno nisu
uzele u obzir razliit poloaj u kojima se odreene kategorije lica nalaze.
Kao jedan od najpoznatijih primjera za ovaj nenamjerni oblik posrednog
razliitog tretmana je sluaj Bhinder Singh protiv Kanade53.
Podnosilac pritube gdin Singh, pripadnik vjerske zajednice
Sikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne eljeznice
zato to je odbio da nosi radniku tvrdu kapu za vrijeme
radnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na radu
je zahtijevao od svih uposlenika eljeznice da nose radnike
tvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivna
mogunost ozljede glave. U isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdin
Singh pripada zahtijeva od svih mukih lanova da u javnosti
na svojoj glavi nose iskljuivo turban. Ovim pravilnikom svi
pripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe razliit tretman.
UN Komitet za ljudska prava je u ovom sluaju zakljuio da se
radi o sluaju posrednog razliitog tretmana, ali je zakljuio da
se radi i o doputenom razliitom postupanju jer ima legitiman
cilj i ispunjava uslov proporcionalnosti.
Kao primjer posrednog oblika kroz naizgled neutralni kriterija moe se navesti
primjer koji se odnosi na napredak policijskih slubenika u slubi54. Naime, U
Zakonu o policijskim slubenicama u odredbi lana 70. predvieni su kriteriji
za unapreenje policijskih slubenika u naredni vii in. Kriteriji i uslovi koji se
zahtijevaju od policijskog slubenika za unapreenje u naredni vii cilj su izmeu
ostalog da pribavi preporuku komisije za unapreenje. Komisija za unapreenje
Bhinder Singh v Canada (No. 208/1986, ICCPR).

53

Primjer je baziran na Zakonu i Pravilniku u primjeni u Bosni i Hercegovini

54

36

prilikom davanja preporuke izmeu ostalog cijeni da li je policijski slubenik

bio ocijenjen ocjenom dobar ili viom ocjenom za svoj rad tijekom posljednje
tri godine. Pravilnik o ocjenjivanju rada policijskih slubenika propisuje da
policijski slubenici koji su u periodu procjene efektivno radili manje od est
mjeseci ne mogu biti ocjenjivani.
Jasno je da je cilj ovog kriterija da se u naredni vii in unaprijede policijski
slubenici koji su imali najmanje ocjenu dobar, ipak grupa koja se nalazi u
razliitom poloaju su ene, policijske slubenice koje u odreenom vremenskom
intervalu koriste pravo na porodiljsko odsustvo, odnosno da zbog koritenja tog
prava trpe razliito postupanje zbog svog spola. U identinoj sluaju Thibault55
Evropski sud pravde je zakljuio da se radi o posrednom obliku diskriminacije.
Gospoa Thibault je, koristei se zakonom datim pravima,
koristei bolovanje i porodiljsko odsustvo, odsustvovala sa
posla vie od est mjeseci 1983. godine. Poslodavac je odbio da
izvri ocjenu njenoga rada, koja je bila neophodan uslova za
njen napredak u karijeri, jer nije ispunila ugovorom predvien
minimum od est mjeseci rada u toj godini. sud je ocijenio da
se ovakvim postupanjem poslodavca zaposlenica stavlja u
nepovoljan poloaj jer je bila trudna i jer se koristila zakonom
datim pravima koja ima u takvom stanju, te se stoga ovakav
postupak ocjenjuje diskriminatorskim.
Kao primjer posrednog oblika kroz naizgled neutralne prakse moe se nai
u znaajnoj presudi ESLJP u sluaju Nachova v Bugarske (Br. 43577/98 and
43579/98, 28/02/2004).
Naime, iako je postojao znaajan broj sluajeva i podataka
da su lanovi policije vrijeali i zlostavljali na rasnoj osnovi
pritvorenike Romske nacionalnosti, vlasti su postupke, koji su se
odnosili na ove navode, vodili kao i sve druge postupke unutranje
kontrole. Sud je zakljuio da je postojala obaveza vlasti da sve
navode koji se odnose na rasno motivirane zloine ispita bre
jer se u neproporcionalno velikom broju odnose na pripadnike
Romske zajednice.

C-136/95, Thibault [1998] ECR I-2011

55

37

Potreba pronalaska uporeivaa

Postojanje uporeivaa (komparator) je bitan segment dokazivanja razliitog
tretmana. Ipak ovaj postupak nije uvijek jednostavan. Za uspjeh postupka
dokazivanja razliitog postupanja veoma bitno je pronai osobu ili grupu osoba
u slinim situacijama jer samo u takvoj situaciji e se moi uporeivati pristup
odreenim pravima pokretaa postupka i uporeivaa. Ukoliko organ koji
postupa po zahtjevu pokretaa postupka zakljui da uporeiva nije ispravan,
on moe zakljuiti da nije ispunjen dio definicije razliitog postupanja. Veoma
je bitno povezati povoljniji poloaj uporeivaa zbog njegovih osobina koje su
uporedive sa osobinama podnositelja zahtjeva. Primjer koji dokazuje znaaj
pronalaska uporeivaa sa uporedivim osobinama je predmet Burden i Burden
protiv Velike Britanije56.
U ovom se predmetu podnositeljica koja je vei dio svog ivota
provela u porodinoj zajednici sa svojom sestrom alila da
je zbog obaveze plaanja takse na nasljedstvo iza svoje sestre
u nepovoljnom poloaju u odnosu na osobe u vanbranim
zajednicama ili homoseksualnim graanskim partnerima.
ESLJP je zakljuio da odnos osoba koje ive u porodinim
zajednicama kvalitativno drugaije prirode od one u kojima se
nalaze vanbrani i homoseksualni graanski partneri. Zajednica
vanbranih i homoseksualnih graanskih partnera, naveo je
sud, dok je osnovna veza izmeu sestara njihovo srodstvo a ne
injenica da su ivjeli u porodinoj zajednici.
U nekim situacijama kada je veoma teko pronai stvarnu osobu ili grupu
uporeivaa, prema meunarodnim praksama je mogue koristiti hipotetike
uporeivae. Ipak, prilikom navoenja hipotetikog uporeivaa, veoma je
bitno voditi rauna da se navede primjer osobe ili grupe osoba koje nemaju
osobine pokretaa postupka (npr. pripadnik/ci konstitutivnih naroda u odnosu
na nacionalne manjine i sl.). Ovaj problem je posebno naglaen kada se npr. radi
o enama koje trpe razliit tretman zbog trudnoe, jer u takvom sluaju nije
mogue nai odgovarajueg uporeivaa.
Takoer je veoma bitno da je uporeiva u slinoj situaciji, odnosno da se dvije
situacije one u kojoj se nalazi pokreta postupka i uporeiva mogu smatrati
slinim.
BurdenandBurdenv. The United Kingdom (no. 13378/05, 12/12/2006)

56

38

Tako je npr. u predmetu Angestelltenbetriebsrat der Wiener

Gebietskrankenkasse57 Evropski sud pravde zakljuio da razlika
u platama psihoterapeuta (u kojima su uglavnom zastupljene
ene i koje su manje plaene) i doktora ope prakse (u kojima
dominiraju mukarci i koji za svoj rad primaju znaajno vea
primanja) nije nastala zbog spola osoba nego zbog drugaijih
kvalifikacija doktora, odnosno zakljuio je da se ove dvije grupe
osoba ne nalaze u slinim situacijama.
Posebne potekoe nastaju prilikom pronalaska uporeivaa kod dokazivanja
diskriminacije u predmetima posredne diskriminacije. Ovdje je, takoer,
veoma bitno pokuati pronai hipotetikog uporeivaa vodei rauna o gore
navedenim primjerima u vezi sa osobinama druge grupe i slinosti situacije u
kojoj se nalazi ta druga grupa.
U predmetu C- 220/22 Angestelltenbetriebsrat der Wiener
Gebietskrankenkasse, Evropski sud pravde je zakljuio da je
poreenje duine trajanje dobrovoljnog neplaenog odsustva za
potrebe koritenje porodiljskog odsustva (koje statistiki koriste
uglavnom ene) i duine trajanja dobrovoljnog neplaenog
odsustva kojeg koriste pripadnici oruanih snaga (uglavnom
mukarci) nije ispravno budui da se u prvom sluaju radi o
koritenju prava iz radnog odnosa dok se u drugom sluaju radi
o koritenju prava koja su nastala zbog ispunjavanja graanskih
obaveza pripadnika oruanih snaga.
Vremenska odrednica razliitog postupanja
Zakon je predvidio da razliit tretman moe da rezultira nepovoljnijim poloajem
u sva tri vremenska naina izvrenja. Tako razliit tretman koji je nastao u
prolosti moe da dovede do diskriminacije i da bude predmet razmatranja ovog
zakona ak iako su posljedice takvog djelovanja prestale da postoje. Znai da za
pokretanje postupka za zatitu od diskriminacije nije potrebno da posljedice jo
uvijek traju.
Razliit tretman koji diskriminira osobe u trenutku pokretanja postupka za
zatitu od diskriminacije i za koji se pretpostavlja da e trajati sve do okonanja
postupka (sa pretpostavkom da je pitanje diskriminacije glavni razlog spora)
Case 309/97, Angestelltenbetriebsrat der Wiener Gebietskrankenkasse [1999] ECR I-2865

57

39

predstavlja vremenski nain izvrenja koji se deava u sadanjosti. Mogunost

podnoenja zahtjeva za odreivanje privremenih mjera osiguranja (lan 14.
Zakona) stoje na raspolaganju pokretau postupka. Ovaj zahtjev se pokree u
skladu sa zakonima o parninim postupcima u BiH i uglavnom se odnosi na
one predmete u kojima zbog diskriminatorskog djelovanja pokretau postupka
nastaje teta.
Razliit tretman koji bi mogao dovesti (neposredni oblik) ili bi imao uinak
dovoenja (posredni oblik) osobe ili grupe osoba u nepovoljan poloaj predstavlja
jedan kompleksniji oblik dokazivanja diskriminacije. Naime, pokreta postupka
u ovom sluaju mora da dokae da e djelovanje ili proputanje djelovanja
koje se nije jo desilo ali za koji postoji pretpostavka da e se desiti u skorijoj
budunosti dovesti osobe ili grupu osoba u nepovoljniji poloaj. Tako bi npr.
najava za postavljanjem plakata po gradovima kojim se zagovara nacionalna,
rasna ili vjerska mrnja mogla da bude povod za pokretanje odgovarajueg
postupka kako bi se takvo postavljanje onemoguilo jer bi moglo da dovede do
zakonom prepoznatog oblika diskriminacije iz lana 4. Zakona.
Drugi primjer bi se mogao odnositi na donoenje urbanistikog plana
odreene opine koja i pored toga to postoji obaveza osiguravanja pristupa
javnim mjestima ne predvidi obavezu izgradnje pristupne rampe za osobe sa
invaliditetom. Ukoliko nadleni organ za pripremu i donoenje urbanistikog
plana i pored upozorenja ne uspostavi planom ovu obavezu, postoji osnov za
pokretanje postupka za zatitu od diskriminacije.
Osnovi za diskriminaciju
Dimitrijevi razlikuje osobine pojedinca koje se ne stiu vlastitom voljom i koje
ga ine pripadnikom ire grupe, protiv koje je diskriminacija usmjerena, kao
to su pored rase i spol, roenje, porijeklo i jezik, te steene osobine kao to su
politika i druga uvjerenja ili imovina. Steene osobine nisu objektivno date, ali
se unose u spisak zabranjenih osnova diskriminacije iz dva razloga jedan koji
proizlazi iz ovjekovog prava da se slobodno opredjeljuje, a drugi zato to su te
osobine u mnogim sredinama esti i opasni osnovi diskriminacije.58

Dimitrijevi V. i drugi, Meunarodno pravo ljudskih prava, Beogradski centar za ljudska prava,
Beograd, 2007. str. 114.

58

40

Diskriminacija na osnovu rase,

boje koe, etnike pripadnosti i nacionalnog porijekla
Rasna diskriminacija prema odredbi Konvencije o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije podrazumijeva svako razlikovanje, iskljuivanje, ograniavanje
ili davanje prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom
ili etnikom porijeklu koji imaju za svrhu ili za rezultat da narue ili da
kompromitiraju priznavanje, uivanje ili vrenje, pod jednakim uvjetima, prava
ovjeka i osnovnih sloboda na politikom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom
polju ili u svakoj drugoj oblasti javnog ivota.59
Takoe, lan 4. pomenute Konvencije trai da drave poduzmu mjere kojima e:
1. osuditi propagandu i organizacije koje se rukovode idejama ili teorijama
zasnovanim na superiornosti neke rase ili grupe lica odreene boje koe ili
izvjesnog etnikog porijekla, te da poduzmu pozitivne mjere koje imaju za
cilj ukidanje poticanja na takvu, ili svako drugo djelo diskriminacije;
2. utvrditi kao krivino djelo irenje i poticanje ideja zasnovanih na superiornosti
ili rasnoj mrnji, kao i svaka djela nasilja i njihovog izazivanja protiv svih
rasa ili druge grupe lica druge boje koe ili etnikog porijekla, kao i pruanje
pomoi rasistikim aktivnostima to ukljuuje i njihovo finansiranje;
3. zabraniti organizacije i organiziranu, kao i svaku drugu vrstu propagande
koje potiu rasnu diskriminaciju, te propisati kanjivim djelom angaman u
ovim organizacijama i njihovim aktivnostima;
4. ne dozvoliti javnim vlastima i lokalnim institucijama da potiu ili pomau
rasnu diskriminaciju.
ECRI60 u Opoj politikoj preporuci broj 7 definira rasizam kao uvjerenje da
se po osnovu rase, boje koe, jezika, religije, dravljanstva/nacionalnosti (eng.
nationality), nacionalnog i etnikog porijekla opravdava nipodatavajue
postupanje prema osobi ili grupi osoba ili kao osjeaj o postojanju superiornost
osobe ili grupe osoba.61
Prema Opoj preporuci broj 24, CERD62 definira porijeklo kao diskriminaciju
meu lanovima zajednice po osnovu drutvenog poloaja kao to je kasta
lan 1. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije UN

59

ECRI - Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije

60

ECRI odbacuje teorije koje se baziraju na rasama, ali koristi izraz rasa za one osobe koje su openito i
pogreno percipirane kao pripadnici druge rase ime nisu iskljuene iz zakonom predviene zatite.

61

CERD - komitet

62

41

ili slinog sistema nasljeenog statusa dok nacionalno i etniko porijeklo

podrazumijeva jezine, kulturne i historijske razliitosti. U Opoj preporuci
broj 8 CERD je utvrdio da e identifikacija odreene osobe kao pripadnika
odreene rasne ili etnike grupe ukoliko ne postoji opravdanje ovisiti
od samoodreenja osobe o kojoj se radi.. Rasa, u smislu zabrane rasne
diskriminacije, moe biti definirana i kao vjerovanje odreene grupe u njihov
poseban identitet. Takoe, CERD u Opoj preporuci broj 14 ukazuje da drave
ne mogu odluivati na osnovu vlastite diskrecione ocjene koje grupe ine
etnike, a koje domorodake.63
U najiroj definiciji rasna diskriminacija ukljuuje i svaki oblik diskriminacije
manjinskih grupa iji se identitet zasniva na jeziku, kulturi, vjeri, nacionalnom
ili etnikom porijeklu. Pojedinac moe biti diskriminiran po vie osnova u
istom trenutku, odnosno da diskriminacija po jednom osnovu moe utjecati i
na diskriminaciju po nekom drugom osnovu.64
CERD u Opem komentaru 31 o spreavanju rasne diskriminacije i upravljanju
sistemom krivine pravde uvodi dva indikatora, faktini i pravni, u pogledu
utvrivanja postojanja rasne diskriminacije. Faktini indikator moe predstavljati
mali broj zahtjeva, postupaka i osuda sluajeva rasne diskriminacije. Navedeno
ne treba uvijek shvatiti kao uspjeh pojedinih zemalja, nego kao i mogui
pokazatelj da rtve nemaju dovoljno informacija koje se tiu njihovih prava,
odnosno da se boje pogoranja svoga poloaja, te da nemaju dovoljno sredstava
za kompleksne sudske postupke.
Pravni indikator polazi od posrednih diskriminatornih posljedica pojedinih
zakona kao to moe biti zakonodavstvo o spreavanju terorizma, odnosno
zakoni iz oblasti imigracije, dravljanstva ili kanjavanje pojedinih grupa bez
zakonskog osnova.65
Takoe je UN Potkomitet za ljudska prava u Rezoluciji 2001/11 obuhvatio i druge osnove diskriminacije
kao to su novi oblici ropstva (a koje su utemeljni izmeu ostaloga i na rasi, boji koe, socijalnom
statusu, manjinskom statusu, porijeklu, nacionalnom i etnikom porijeklu ili rodu) te ostale grupe
koje posebno mogu biti rtvama rasne i etnike diskriminacije (migranti, domorodake skupine, rtve
trgovine ljudima, izbjeglice i azilanti). Vidi: Konvencija o zatiti prava radnika migranata i lanova
njihovih porodica.

63

U pogledu definiranja rase postoje razliita teoretska razmatranja koja polaze od definicije rase
kao bioloki utvrenih karakteristika osoba koje pripadaju odreenoj grupi do definicija koje rasu i
rasizam smatraju politikim konstruktom odnosno ideologijom za reguliranje sistema moi. Primjer je
faistika konstrukcija Jevreja kao nie rase (antisemitizam kao rasizam) koji pokazuje rasizam kao
ideologiju koja proizvodi pojam rase a ne rasa koji proizvodi rasizam vidi vie u Savi O. Zenike
sveske, Zenica 2006.

64

Vidi: Opi Komentar 31 CERD-a.

65

42

U presudi Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne
i Hercegovine, Sud je utvrdio korelaciju izmeu rase i etnike pripadnosti,
smatrajui da je definicija rase u ideji bioloke razlike osoba u fiziolokom
smislu kao to je boja koe ili facijalnih karakteristika, dok etnika pripadnost
ima ideju pripadnosti pojedinim zajednicama koje imaju istu nacionalnost,
religijsko uvjerenje, zajedniki jezik ili zajednike kulturne i tradicijske izvore.
Diskriminacija na osnovu etnike pripadnosti osobe smatra se oblikom rasne
diskriminacije.66
U sluaju Nachova i drugi protiv Bugarske67, Evropski sud za ljudska prava je prvi
put utvrdio postojanje rasne diskriminacije po lanu 14. u vezi lana 2. Podnosici
aplikacije su bili srodnici dva Roma koji su ubijeni od strane bugarske vojne
policije prilikom njihovog hapenja. Osim zahtjeva za utvrenje povrede prava
na ivot, tvrdili su da su ubistva rezultirala zbog postojanja rasne diskriminacije.
Sud je utvrdio pozivajui se i na predmet Menson i drugi protiv Ujedinjenog
Kraljevstva68 da drave moraju poduzeti mjere kako bi se razotkrili eventualni
rasistiki motivi i utvrdilo da li su u navedenim dogaajima bilo kakvu ulogu
igrali etniki motivirana mrnja ili predrasude. Ukoliko se to ne uini i ukoliko se
rasno podstaknuto nasilje i brutalnost tretira podjednako kao i sluajevi u kojima
nema rasistikih elemenata, to bi znailo da se zatvaraju oi pred specifinim
odlikama akata koji posebno destruktivno djeluju na temeljna prava. Ukoliko
se ne pravi razlika izmeu naina na koji se tretiraju situacije koje se u osnovi
razlikuju to se moe podvesti pod ponaanje koje se ne moe opravdati i koje je
u suprotnosti sa lanom 14 Konvencije.69 Visoke strane ugovornice moraju radi
povjerenja u sistem sprovoenja zakona osigurati da postoji razlikovanje istrage
incidenata koji ukljuuju primjenu sile, kako u pravnom sistemu, tako i u praksi,
kada je u pitanju upotreba prekomjerne sile i rasistiki motivirano ubistvo.
Tano je da e u praksi esto biti izuzetno teko dokazati postojanje rasistikih
motiva. Obaveza tuene drave u smislu istrage moguih rasistikih elemenata
kod djela nasilja podrazumijeva obavezu ulaganja maksimalnih napora, a
ne apsolutnu obavezu.70 Od nadlenih organa se oekuje da urade sve to se
u datoj situaciji moe razumno oekivati kako bi prikupili i osigurali dokaze,
upotrijebili sve to se u praksi moe uraditi da bi se utvrdila istina i donijela
Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina (nos. 27996/06 and 34836/06, 22/12/2009)

66

Nachova v Bulgaria (Nos. 43577/98 and 43579/98, 28/02/2004)

67

Mensonv. theUnitedKingdom(dec.), no. 47916/99, ECHR 2003-V)

68

Vidi Thlimmenos v. Greece (No. 34369/97, 06/04/2000)

69

Vidi Shanaghan v. the United Kingdom (no. 37715/97).

70

43

potpuno obrazloena, nepristrasna i objektivna odluka, bez izostavljanja

sumnjivih injenica koje mogu da ukazuju na rasistiki potaknuto nasilje.
U sluaju ei protiv Hrvatske71, Sud je proirio proceduralnu obvezu
ispitivanja rasistikog nasilja, na rasistiki motivirane napade koje su poinili
privatni pojedinci. Podnositelj zahtjeva (Rom), brutalno je pretuen od
skupine neidentificiranih skinheada. Istraga tog sluaja bila je povrna i nije
uspjela identificirati poinitelje. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je prekren
lanak 3. i lanak 14. u vezi s lankom 3. Sud je utvrdio krenje proceduralnog
elementa lanka 3. s obzirom na znatne nedostatke istrage. U odnosu
na lanak 14. Sud je istaknuo da je naelo koje je po prvi puta utvreno u
presudi u sluaju Nachova, da drave imaju dodatnu obvezu poduzimanja
svih opravdanih mjera kako bi razotkrile rasistike motive i utvrdile jesu li u
dogaajima ulogu igrale etnika mrnja i predrasude, jednako mjerodavna za
napade koje poine privatni pojedinci.
Takoe odreene manjinske i etnike grupe su identificirane kao zajednice
kojima je potrebna posebna zatita, to je naglaeno u ECRI Opoj politikoj
preporuci broj 3 koja poziva drave da se bore protiv rasizma prema romskim
zajednicama, Opoj politikoj preporuci broj 5 koja se odnosi na specifine
sluajeve muslimanskih zajednica i Opoj politikoj preporuci broj 9 koja se
odnosi na borbu protiv antisemitizma.
Na primjeru Bosne i Hercegovine, CERD je u Zakljunim komentarima
po izvjetaju pozvao dravu da ukloni pravne prepreke i osigura da Romi
imaju pravo na dokumente kojima mogu osigurati ostvarenje ekonomskih,
socijalnih i kulturnih prava kao to su rad, stanovanje, zdravstvena zatita,
socijalno osiguranje i obrazovanje,72 izraavajui i zabrinutost u pogledu
efikasne implementacije odredbi krivinih zakona u sluajevima rasne
diskriminacije traei da zemlja dostavi podatke o broju i vrsti sluajeva,
broju osuda i odreenih kazni, te obeteenja koje su date rtvama.73 Takoe
Komitet trai od Bosne i Hercegovine da prekine sa segregacijom u kolama,
odnosno da ukine jednonacionalne kole kao i dvije kole pod jednim
krovom to je prije mogue, ukljuujui i etniku diskriminaciju prisutnu
u udbenicima.

ei v. Croatia (no. 40116/02, 31/05/07)

71

Vidi Opu preporuku 27 CERD-a o Romima.

72

Vidi Opi komentar CERD-a po Izvjetaju Bosne i Hercegovine (2006).

73

44

U pogledu nacionalnosti treba imati na umu da se nacionalnost kao pojam

moe povezati sa dravljanstvom prema odredbi CERD 1(2) i (3)74 , odnosno
da do razlikovanja ove vrste esto dolazi zbog sklonosti da se nacija i drava
kao pojmovi izjednauju. U nekim jezicima termin dravljanstvo se oznaava
terminima koji dolaze od latinskog nation (eng. nationality, franc. nationalite).
Dravljanstvo je veza sa dravom, a ne sa nacijama ili nacijom unutar nje.
Nacionalno porijeklo, time bi, pripadalo dijelu definicije rasne diskriminacije.
U ovom smislu Evropski sud je utvrdio u sluaju Abdulaziz, Cabales i Balkandali
protiv Ujedinjenog Kraljevstvo75 da je drava povrijedila zabranu diskriminacije
po osnovu spola time to zakonodavstvo pravi razliku izmeu stranih dravljana,
ena i mukaraca, koji ve legalno borave u zemlji i ele da koriste prava vezana
za porodicu. Da su bile mukarci, trima tuiteljicama bi bilo mnogo lake da u
Britaniju dovedu osobe s kojima su u braku ili vjerene. Britanska vlada je ovo
razlikovanje opravdavala time to je rije o strancima i to titi trite rada od
nezaposlenosti, koju bi izazvali strani useljenici mukarci. Navedene argumente
drave, Sud nije prihvatio.
U pogledu zabrane diskriminacije po osnovu dravljanstva, Evropski sud
je u nizu odluka utvrivao krenje lana 14. kao u sluaju Gaygusuz protiv
Austrije76. Podnositelj zahtjeva je bio turski dravljanin koji je ivio i radio
u Austriji, a bio mu je uskraen oblik naknade za nezaposlene zato to nije
austrijski dravljanin. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da nema objektivnog i
valjanog opravdanja za diferencijalno postupanje. Vlada je podnijela argument
da posebna odgovornost koju drava ima za svoje dravljane opravdava
diferencijalno postupanje. Takoer je navedeno da relevantni zakoni definiraju
odreene izuzetke uvjeta nacionalnosti. Sud je istaknuo da je podnositelj
zahtjeva bio zakoniti rezident u Austriji i dok je bio zaposlen plaao doprinose
u fond osiguranja za nezaposlene. Nije dokazano da nije ispunio neke druge
uvjete za pomo, stoga je bio u slinoj situaciji kao i Austrijanac u odnosu na
njegovo pravo na ovaj odreeni doprinos. Diferencijalno postupanje nije bilo
utemeljeno na bilo kojem osnovanom ili objektivnom opravdanju. Prilikom
utvrivanja krenja prava, Sud je zakljuio da vrlo snani razlozi moraju biti
Konvencija se ne primjenjuje na razlikovanja, iskljuivanja, ograniavanja ili davanja prvenstva koje
sprovodi drava kada su u pitanju njeni dravljani ili lica koja nisu njeni dravljani, odnosno da se
nijedna odredba konvencije ne moe tumaiti kao da na bilo koji nain naruava zakonske odredbe
drava u pogledu nacionalnosti, dravljanstva ili prijema u dravljanstvo, pod uslovom da ove zakonske
odredbe ne prave razliku u odnosu na posebnu nacionalnost.

74

Abdulaziz, Cabales and Balkandali v the United Kingdom (Nos. 9214/80; 9473/81; 9474/81, 28/05/1985)

75

Gaygusuz v Austria (No. 17371/90, 16/09/1996),

76

45

podneseni prije nego se moe razmatrati da je diferencijalno postupanje zbog

nacionalnosti u skladu s Konvencijom.
U sluaju Koua Poirrez protiv Francuske77, podnositelju zahtjeva, koji je od
sedme godine ivota patio od jake fizike invalidnosti, uskraena je pomo za
odrasle invalide na osnovu toga to nije francuski dravljanin i jer ne postoji
reciproni sporazum izmeu Francuske i Obale Bjelokosti u odnosu na ovu
pomo. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je povrijeeno pravo iz lana 14. u vezi
s lanom 1. Protokola 1. Takoer je tvrdio da je diskriminiran na osnovi svoje
invalidnosti, ali Sud je smatrao da mu je zahtjev za pomo odbijen iskljuivo zbog
toga to nije ni francuski dravljanin niti dravljanin drave koja je potpisala
reciproni sporazum. Sud je smatrao da nije bilo ni utemeljenog ni objektivnog
opravdanja za razliku u postupanju izmeu francuskih dravljana ili dravljana
drava koje su potpisale reciproni sporazum i drugih stranaca. U skladu s tim,
Sud je zakljuio da je prekren lanak 14. u vezi s lankom 1. Protokola 1.
U sluaju Moustaquim protiv Belgije78 podnositelj zahtjeva, marokanski
dravljanin, deportiran je iz Belgije zbog svojih kriminalnih djelatnosti. ivio je u
Belgiji od djetinjstva i sva njegova blia obitelj je ivjela ondje. Tvrdio je da je rtva
diskriminacije na osnovi njegove nacionalnosti. Tvrdio je da se s njim postupalo
drukije u usporedbi s maloljetnim delikventima dvije kategorije: onima koji su
imali belgijsko dravljanstvo, budui da se oni nisu mogli deportirati; i onima
koji su bili dravljani neke druge drave lanice Europske zajednice, budui da
kaznena presuda nije bila dovoljna da bi podlijegali deportiranju. Sud je smatrao
da se podnositelj zahtjeva ne moe usporeivati s maloljetnim delikventima
jer su oni imali pravo prebivati u vlastitoj dravi i ne mogu biti deportirani iz
nje. Sud je smatrao da postoji objektivno i valjano opravdanje za povlateno
postupanje s dravljanima drugih drava lanica Europske zajednice jer Belgija
pripada, zajedno s drugim dravama, posebnom pravnom poretku. U skladu s
tim, nije bilo krenja lana 14.
Potrebno je napomenuti da se rasna diskriminacija moe manifestirati u
onemoguavanju jednakog uea u drutvenom ivotu, a postoje i oigledne
manifestacije rasizma kao to su govor mrnje, postojanje rasistikih organizacija,
te nasilja na rasnim osnovama.

Koua Poirrez v France (No. 40892/98, 30/09/2003)

77

Moustaquim v Belgium (No. 12313/86, 18/02/1991)

78

46

Diskriminacija po osnovu socijalnog porijekla i drutvenog poloaja

Utvrenje diskriminacije na osnovu socijalnog porijekla moe predstavljati
potekou to proizlazi iz nepostojanja ope definicije. Zbog navedenog
razloga i utvrivanje diskriminacije po navedenom osnovu nije se esto
pojavljivalo pred sudskim tijelima. Meunarodna organizacija rada definirala
je diskriminaciju na osnovu socijalnog porijekla kao situaciju kada pojedincu
drutveni poloaj, zanimanje ili kasta odreuje njegovo ili njeno budue
zanimanje, bilo da je njemu ili njoj uskraen odreeni posao ili zato to mogu
obavljati samo odreene poslove.
U sluaju Olsson protiv vedske79 podnositelji zahtjeva, mu i ena, bili su
vedski dravljani. Vlasti u vedskoj odluili su da njihova djeca moraju
doi pod dravnu skrb. Ova odluka bila je utemeljena na izvjetaju kojim se
utvrdilo da je ugroen razvoj djece, budui da su ivjela u okruenju koje je
nezadovoljavajue, zbog roditeljske nesposobnosti da ispune njihovu potrebu za
brigom. Podnositelji zahtjeva su osporili odluku i nain njenog provoenja. Sud
je naveo da je odluka o stavljanju djece pod skrb drave i odbijanje ponitenja
takve odluke utemeljena na drutvenim izvjetajima koja su bila potkrijepljena
izjavama osoba koje su bile dobro upoznate s pozadinom sluaja. Meutim,
mjere koritene u provedbi, koje su bile djelomino potaknute administrativnim
potekoama, nisu bile poduprte dostatnim razlozima koje bi ih opravdale kao
razmjerne opravdanom cilju koji se slijedio i bile su, stoga, nepotrebne. Sud
nije prihvatio da utvrivanje uplitanja u prava podnositelja zahtjeva nije bilo
utemeljeno na njihovom drutvenom porijeklu i stoga nije diskriminacijsko.
Diskriminacija po osnovu vjere
Kao i u sluajevima diskriminacije po drugim osnovama i diskriminacija po
osnovu vjere povezana je sa krenjima prava na slobodno ispovijedanje vjere,
slobode izraavanja i udruivanja odnosno krenja prava na privatnost i porodini
ivot. Lina uvjerenja koja spadaju pod zatitu lana 9. moraju dosegnuti
izvjestan nivo svijesti, ozbiljnosti, kohezije i vanosti i moraju biti takva da
se smatraju kompatibilnima sa potovanjem ljudskog dostojanstva. Drugaije
reeno, uvjerenje se mora odnositi na neki vaan i sutinski aspekt ljudskog
ivota i ponaanja i isto tako moraju biti takva da se smatraju dostojnima zatite
u evropskom demokratskom drutvu. Uvjerenje u pogledu potpomognutog
samoubistva ili jezikih sklonosti ili u pogledu odlaganja posmrtnih ostataka
Olssonv. Sweden (no. 10465/83, 24/03/1988)

79

47

poslije smrti ne obuhvataju uvjerenje u smislu navedene odredbe. S druge

strane, pacifizam, ateizam i veganizam su vrijednosno orijentirani sistemi koje
oigledno obuhvata lan 9., ba kao to obuhvata i politiku ideologiju kao to je
komunizam.80 (18 Prema lanu 9., sloboda ispoljavanja vjere nije ostvarljiva samo
u zajednici sa drugima, javno, i u krugu onih sa kojima se dijeli vjeroispovijest,
ve se vjera moe ispovijedati i nasamo, i privatno, odnosno to obuhvata
i pravo da se za svoju vjeru pokua privoljeti blinji, recimo uenjem, jer bi,
kada tog naela ne bi bilo, sloboda promjene vjere ili uvjerenja, vjerovatno
ostala mrtvo slovo na papiru.81
U sluaju Chaare Shalom Ve Tsedek82 vjerska organizacija nastojala je da ospori
odluku kojom su vlasti odbile da izdaju neophodnu dozvolu tom vjerskom tijelu
za obavljanje ritualnog klanja ivotinja shodno ultraortodoksnim uvjerenjima
tog udruenja. Jedna druga jevrejska organizacija dobila je dozvolu za klanje
ivotinja u skladu sa njenim obredom koji se samo marginalno razlikovao od
obreda udruenja koje je podnijelo predstavku. To udruenje je tvrdilo da je
odbijanje vlasti da im izda dozvolu predstavljalo
kako krenje lana 9., tako i krenje lana 14. u vezi sa lanom 9. Bilo je nesporno
da ritualno klanje predstavlja vjerski obred ija je svrha snabdijevanje Jevreja
mesom ivotinja zaklanih u skladu sa vjerskim propisima, a to je jedan od
bitnih aspekata obiaja te vjere:
Udruenje koje je podnijelo predstavku moe se pozivati na lan 9. Konvencije
kada je rije o odbijanju francuskih vlasti da mu izdaju dozvolu, zato to
ritualno klanje mora biti shvaeno kao neto to ne samo da je obuhvaeno
pravom garantiranim Konvencijom konkretno, pravom na ispoljavanje vjere i
vjerskih obiaja, u smislu lana 9.
Prije svega, Sud primjeuje da je, utvrivanjem izuzetka u odnosu na naelo
da ivotinje moraju biti omamljene prije klanja, francuski zakon praktino
realizirao pozitivnu mjeru drave, iji je cilj bio osiguranje djelotvornog
potovanja slobode vjeroispovijesti. [Nacionalno pravo], daleko od toga da
ograniava ostvarivanje te slobode, koncipirano je nasuprot tome tako da
Vidi Campbell and Cosans v. the United Kingdom (no.7511/76; 7743/76, 25/02/1982); Pretty v the
United Kingdom (No. 2346/02, 29/04/2002); Belgian Linguistics case; Vogt v. Germany (no. 17851/91,
02/09/1996); X v Germany (no.5935/72 30/09/1975) Arrowsmith v. the United Kingdom (no.7050/75,
1978); Angelini v Sweden (no. 10491/83, 1986); W v the United Kingdom (no.11095/84 07/03/1989);
Hazar, Hazar and Acik v. Turkey (no. 16311/90, 16312/90, 16313/90, 11/10/1991).

80

Kokkinakis v Greece (no. 14307/88, 25/05/1993)

81

Chaare Shalom Ve Tsedek v France (No. 27417/95, 07/04/1997),

82

48

osigura i organizira ostvarivanje i uivanje te slobode. Sud, pored toga, smatra

da injenica, da je tim pravilima koja se odnose na izuzetke iji je cilj ureenje
obiaja ritualnog klanja doputeno da taj obred vre samo klanice koje za to
ovlaste nadleni vjerski organi, sama po sebi ne navodi na zakljuak da je dolo
do mijeanja u slobodu ispovijedanja vjere. Kao i drava, i Sud smatra da je
u opem interesu da se izbjegne neregulirano klanje, koje bi se obavljalo u
sumnjivim higijenskim uslovima, te da je stoga bolje, ako ve mora da postoji
ritualno klanje, da se ono obavlja u klanicama koje su pod nadzorom javnih
vlasti... Meutim, kada drugi vjerski organ koji propovijeda istu vjeru docnije
uloi zahtjev za dozvolu za obavljanje ritualnog klanja, onda se mora utvrditi
da li metod klanja koji taj vjerski organ eli da sprovodi predstavlja ostvarivanje
slobode vjeroispovijesti garantirane lanom 9. Konvencije. Po miljenju Suda,
do mijeanja u slobodu vjeroispovijesti dolo bi samo ako bi nezakonitost
obavljanja ritualnog klanja onemoguila ultraortodoksnim Jevrejima da jedu
meso ivotinja zaklanih u skladu sa vjerskim propisima koje oni smatraju
primjenjivima. Ovdje, meutim, nije tako.
U sluaju Alujer Fernandez i Kabaljero protiv panije83, poreski obveznici
su se alili zbog toga to nisu mogli da izdvoje jedan dio svojih poreskih
plaanja za podrku svojim vjerskim zajednicama, smatrajui da to predstavlja
diskriminatorni tretman. Sud je utvrdio da sloboda vjeroispovijesti ne
podrazumijeva da e crkva ili njihovi pripadnici dobiti drugaiji poreski status
u odnosu na ostale poreske obveznike. Meutim, ako takvi sporazumi ili
aranmani postoje, oni u naelu, nisu u suprotnosti sa zahtjevima lanova 9 i 14
Konvencije, pod uslovom da postoji objektivno i razumno opravdanje za razliku
u postupanju i da i druge crkve koje to ele mogu sklopiti sline sporazume.
U ovom sluaju, budui da crkve o kojima je rije nikada nisu izrazile elju da
stupe u tu vrstu sporazuma ili da tee sklapanju takvih aranmana, predstavka
mora biti odbaena kao izrazito neosnovana.
U predmetu Hofman protiv Austrije84 podnositeljici zahtjeva oduzeto je
starateljstvo nad djetetom zbog toga to je bila povezana sa Jehovinim
svjedocima. Evropski sud je zauzeo stav da je neprihvatljivo da jedan domai
sud svoju odluku temelji na razlici u vjeroispovijesti, i pri tom je svoju odluku o
krenju Konvencije donio prema lanovima 8. i 14., budui da se ona odnosila
na staranje nad djetetom, to je jedan od aspekata porodinog ivota.

Alujer Fernandez and Caballero Garcia v. Spain (no 53072/99, 14/06/2001)

83

Hoffmann v Austria (No. 12875/87, 23/06/1993)

84

49

U sluaju Palau-Martinez protiv Francuske85 na slian nain je utvreno da je

prekren lan 8. u vezi sa lanom 14. prilikom donoenja odluke domaeg suda
o brizi za djecu poslije raspada braka. Odluka domaeg suda bila je donijeta na
osnovu uopene i stroge analize naela podizanja djece koje navodno namee
pripadnitvo Jehovinim svjedocima. Iako je to mogao biti relevantan inilac,
on nije mogao biti dovoljan inilac u odsustvu neposrednih, konkretnih
dokaza koji bi pokazali kako vjeroispovijest podnositeljice zahtjeva utie na
vaspitanje i svakodnevni ivot njeno dvoje djece s obzirom na to da je odbaen
podnositeljiin zahtjev da se podnese izvjetaj koji bi bio rezultat jednog
socijalnog istraivanja.
U sluajevima da je nacionalnim pravom ograniena legitimacija crkve, odnosno
njena mogunost da povede pravni postupak radi zatite svojih interesa, takoe
se moe otvoriti pitanje i u vezi sa garancijom pristupa Sudu iz lana 6., posebno
ako za druge vjerske organizacije takva ogranienja ne vae. U predmetu
Katolika crkva iz Kane protiv Grke86, crkva koja je podnosilac predstavke nije
mogla da povede pravni postupak radi zatite svojih imovinskih prava, dok su
to u isto vrijeme mogle da uine Pravoslavna crkva i jevrejska zajednica. Budui
da se ova situacija u sutini odnosila na pristup Sudu radi rjeavanja graanskih
prava, i budui da nije bilo objektivnog i razumnog opravdanja za ovakav
diskriminatorni tretman, Sud je utvrdio da je dolo do krenja lana 6., stav 1. u
vezi sa lanom 14.
Diskriminacija po osnovu politikog uvjerenja i lanstva u
sindikatu ili udruenju
Kao i u sluaju vjere ne postoji opa definicija uvjerenja u meunarodnom pravu.
Zato najznaajniji meunarodni dokumenti tite katalog prava koji je u vezi sa
politikim uvjerenjem kroz povezana prava kao to je sloboda misli, izraavanja,
udruivanja i uea u javnim poslovima zajedno sa zabranom diskriminacije
na osnovu uvjerenja. Zabrana diskriminacije po osnovu politikog ili drugog
uvjerenja sugerira da e zatita biti data i aktivnostima ispoljavanja ili izraavanja
opozicionih stavova ustaljenim politikim principima ili pravilima odnosno
jednostavnije reeno u sluajevima iznoenja suprotnog stava ili ideologije, to
naravno ne ukljuuje i zatitu eventualnih nasilnih metoda kojima se izraavaju
ova miljenja.

Palau-Martinez v France (No. 64927/01, 16/12/03)

85

Canea Catholic Church v Greece (Nos. 25528/94, 16/12/1997)

86

50

Diskriminacija po osnovu uvjerenja javlja se i u sluajevima zaposlenja u

oruanim snagama, javnoj slubi i to kada odluka o zaposlenju ili bilo kojim
uslovima angamana zavisi od politikog uvjerenja odreene osobe, odnosno
od njenog lanstva u sindikatu. Politiko uvjerenje i lanstvo u sindikatu mogu
se javiti kao osnovi diskriminacije kroz neposrednu akciju (kao to je odbijanje
zaposlenja zbog uvjerenja odreene osobe) ili posredne akcije (kao favoriziranje
neformalne mree radnika koji su povezani sa odreenom politikom opcijom ili
aktivnostima u sindikatu). Meunarodna organizacija rada87 je razliit tretman
na osnovu politikog uvjerenja opravdala kada zahtjevi politike prirode mogu
biti odreeni za odreeni posao, ali da nisu u suprotnosti sa Konvencijom i da
su strogo ogranieni karakteristikama pozicije (tano odreenim i definiranim),
te da su u proprociji, u sluajevima viih pozicija koje su direktno vezane za
vladine politike.
U sluaju Feldek protiv Slovake88, podnositelj zahtjeva, eki dravljanin, dao je
izjavu objavljenu u nekoliko slovakih novina, u kojima se pozivao na faistiku
prolost ministra slovake vlade. Dravni sudovi okarakterizirali su izjavu kao
klevetu. Podnositelj zahtjeva se alio da su slovaki sudovi prekrili njegovo
pravo na slobodu izraavanja te da objava teksta, u kojem se njegova izjava
proglaava klevetnikom, kri njegovo pravo na slobodu miljenja. Takoer se
alio da je diskriminiran na osnovi svog politikog uvjerenja. Sud je utvrdio
da je jasno i nedvojbeno utvrdio da je bilo uplitanja s pravom podnositelja
zahtjeva na slobodu izraavanja. Odluujui o tome jesu li mjere bile potrebne
u demokratskom drutvu, Sud je istaknuo da je podnositelj zahtjeva dao izjavu
kao dio politike rasprave o pitanjima opeg i javnog miljenja i Sud je naglasio
da je promocija slobodne politike rasprave vaan element demokratskog
drutva. U skladu s tim, Sud je utvrdio da je prekren lana 10. Sud, meutim,
nije utvrdio nikakve naznake da je mjera na koju se tuilo pridonijela razlici u
postupanju na temelju tuiteljeva politikog miljenja ili na bilo kojoj drugoj
relevantnoj osnovi pa u skladu sa ovim nije bilo povrede lana 14.
U sluaju Devenney protiv Ujedinjenog Kraljevstva89, podnositelj zahtjeva je bio
bez objanjenja otputen. Podnositelj je tvrdio da je jedini katolik meu stalno
zaposlenim osobljem hotelskog restorana i podnio je tubu Tribunalu nadlenom
za pravino zaposlenje zbog neopravdanog otkaza na osnovu vjerskog uvjerenja
ili politikog miljenja. Sudu za pravedno zaposlenje podnesena je potvrda koju
Vidi ILO General Survey (1996)

87

Feldek v Slovakia (No. 29032/95, 12/07/2001)

88

Devenneyv. The United Kingdom (no. 24265/94, 19/03/2002)

89

51

je potpisao Ministar vanjskih poslova za Sjevernu Irsku u odnosu na to da je

ugovor o radu podnositelja zahtjeva bio raskinut kako bi se titila javna sigurnost
i javni poredak. Iako je Sud jednoglasno smatrao da je prekren lanak 6. (1.)
Konvencije naveo je da nije potrebno dalje ispitati pritube iznesene temeljem
lanka 14. U mnogim sluajevima Sud nije utvrivao povredu po lanu 14. ako
je ve utvrdio da postoji ili ne postoji povreda drugog prava poput slobode
izraavanja ili prava na ivot.90
Diskriminacija po osnovu jezika
Pravo osoba koje pripadaju jezinim manjinama prepoznato je u brojnim
meunarodnim dokumentima91 koje je istovremeno i pojedinano i kolektivno
ljudsko pravo. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima92 predvia
da pojedinci koji pripadaju manjini nee biti uskraeni od prava da imaju,
zajedno sa drugim lanovima svoje grupe, svoj posebni kulturni ivot da
ispoljavaju i upranjavaju svoju sopstvenu vjeru ili da se slue svojim jezikom.
U sluaju Guesdon protiv Francuske (sluaj Breton)93, Komitet za ljudska
prava je smatrao da pravo na pravino suenje sadrano u lanu 14. Pakta
ne implicira da optueni treba imati mogunost da se izraava na jeziku koji
uobiajeno govori ili govori sa najmanjim potekoama ukoliko je sud siguran
da optuenik dovoljno poznaje jezik suda, pa time i nije obavezan da utvruje
da li bi optuenik koristio drugi jezik. U ovom sluaju podnosilac nije dokazao
da nije bio u stanju obratiti se sudu na jednostavnom ali dovoljnom francuskom,
tako da nije bilo krenja lana 14.
U sluaju belgijske lingvistike94, Evropski sud smatrao je da Konvencija ne
garantuje pravo roditelja da svoju djecu odgajaju na jeziku po svom izboru.
Naveo je da bi takvo tumaenje lana 14. dovelo do apsurdnih posljedica, jer
Vidi presude o zabrani turskih opzicionih partija Communist Party v. Turkey (no.1932/92,
30/01/1998); Incal v. Turkey (no.22678/63, 09/061998); Freedom and Democracy Party (ZDEP)
v. Turkey (no.23885/94, 08/12/1999); te odluke Yasa v. Turkey (no. 22495/93, 02/09/1998); Avsar v.
Turkey (no.25657/94, 10/07/2001); Kilic v. Turkey (no.22492/93, 28/03/2000); Sidiropoulos v. Greece
(no.26695/95, 10/07/1998)

90

Vidi Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionlanim, etnikim, vjerskim i jezinim manjinama,
Meunarodnu konvencija o zatiti radnika migranata i njihovih porodica i Evropsku povelju o
regionalnim i manjinskim jezicima.

91

lan 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima.

92

Guesdon v France (No. 219/1986, ICCPR)

93

Belgian Linguistics case (Nos. 1474/62, etc., 23/07/1968)

94

52

bi svako mogao zahtijevati bilo koji jezik obrazovanja na bilo kojem teritoriju
ugovornih strana. Sud je, meutim,smatrao
da pravo na obrazovanje i pravo na potovanje porodinog ivota koja garantuju
kako lan 2. Protokola tako i lan 8. Konvencije, trebaju biti osigurana bez
diskriminacije na osnovu jezika.
Sluaj Udruenje Ekin protiv Francuske95 se ticao knjige koja je objavljena u
Francuskoj koja je obraivala historijske, kulturoloke, lingvistike i drutvenopolitike vidove baskijskog pokreta. Francuske vlasti su zabranile knjigu tvrdei
da promovira separatizam i opravdava koritenje nasilja, te je stoga predstavljala
prijetnju javnom poretku. Podnositelj zahtjeva se alio da mjere koje zabranjuju
knjigu kre lan 10. i predstavlja diskriminaciju u odnosu na slobodu izraavanja
na osnovu jezika ili nacionalnog porijekla krei lan 14. u vezi s lanom 10. Sud
je smatrao da zabrana ne ispunjava hitnu drutvenu potrebu i nije razmjerna
zakonitom cilju koji se slijedi, i stoga nije bila potrebna u demokratskom
drutvu i stoga kri lanak 10. Sud nije smatrao potrebnim ispitati zahtjev na
osnovu lana 14.
U sluaju Kamasinski protiv Austrije96 radilo se o suenju osobi koja ne govori
njemaki jezik i koja je tvrdila da su sredstva tumaenja i prevoenja koja su
mu stavljena na raspolaganje bila neadekvatna i da je to krilo njegovo pravo na
pravino suenje i lana 14. na osnovi injenice da su mu uskraene prednosti
koje su bile dostupne optuenim koji govore njemaki jezik. Sud je smatrao
suvinim takoer ispitati osporene injenice temeljem lanka 14. budui da
je u sadanjem kontekstu pravilo nediskriminacije definirano u toj odredbi ve
sadrano u lanku 6. Na temelju injenica, Sud nije utvrdio krenje lanka 6.
U sluaju Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije97, stanovnici koji govore
francuski jezik u flamanskom dijelu Belgije tvrdili su da zakonodavstvo o
izboru lokalnih vladinih vijea ne doputa koritenje francuskog jezika, te da
su im time prekrena prava iz lana 14. u vezi sa lanom 3. Protokola 1. Sud je
utvrdio da imajui u vidu sveukupnu strukturu belgijske drave nije dolo do
povrede lana 14.

Association Ekin v France (No. 39288/98, 17/07/2001

95

Kamasinski v Austria (No. 9782/82, 19/12/1989)

96

Mathieu-Mohin and Clerfayt v Belgium (No. 9267/81, 2/03/1987)

97

53

Diskriminacija po osnovu spola, spolnog izraavanja i orijentacije

Spolna (rodna) diskriminacija zabranjena je kako meunarodnim i regionalnim
instrumentima tako i unutar nacionalnog pravnog sistema.98 U teorijskom
shvaanju pojam spol podrazumijeva bioloke karakteristike za razliku od
pojma rod (gender) koji predstavlja drutveno uvjetovanu kategoriju, mada se u
praksi ova dva pojma esto upotrebljavaju u istom znaenju.
Pored spomenutog sluaja Abdulaziz i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
Evropski sud je u nizu sluajeva utvrivao i diskriminaciju po osnovu spola.
U sluaju Unal Tekeli protiv Turske, podnositeljica zahtjeva smatrala je da
odbijanje dravnih vlasti da joj dopuste koritenje samo djevojakog prezimena
nakon udaje predstavlja krenje lana 8. Konvencije, samog po sebi i u vezi s
lanom 14. Sud se nije sloio s tvrdnjom drave da izbor imena nije obuhvaen
opsegom lana 8. Smatrao je da, iako se lan 8. izriito ne odnosi na imena,
ime osobe predstavlja sredstvo line identifikacije i porodine veze i da se stoga
odnosi na privatni i porodini ivot. Sud je istaknuo da postojanje opravdanja
mora biti procijenjeno u vezi s naelima koja inae prevladavaju u demokratskim
drutvima. Utvrdio je da injenine razlike izmeu oenjenih mukaraca i
udanih ena u Turskoj, njihova drutvena situacija i ekonomska nezavisnost ne
garantuju razliito postupanje. Sud je istaknuo polje slobodne procjene drave
u odnosu na mjere koje se moraju poduzeti u svrhu zatite porodice. Ponovio
je, meutim, da lan 14. zahtijeva da se svaka takva mjera, u naelu, jednako
primjenjuje kako na mukarce tako i na ene, osim ako se navedu snani razlozi
kojima bi se opravdala razlika u postupanju. Sud je istaknuo vanost jednakosti
spolova u sustavu Vijea Europe, kako openito u meunarodnom pravu, tako
i meu dravama lanicama. Takoer je istaknuo da je Turska jedina drava
koja zakonito namee muevo prezime kao prezime branog para. Sud je
smatrao da opravdani cilj porodinog jedinstva takoer moe biti postignut
eninim prezimenom. Zakljuio je da cilj odraavanja porodinog jedinstva
zajednikim porodinim prezimenom ne moe opravdati spolno utemeljenu
razliku u postupanju koja je istaknuta i utvrdio postojanje povrede lana 14. u
vezi s lanom 8.
Rasmussen protiv Danske99 bio je prvi sluaj Suda u vezi sa spolnom
diskriminacijom. Odnosio se na danski zakon koji je propisivao odreeni
vremenski rok za mueve za pokretanje postupaka kojima trae proglaavanje ne Vidi Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BIH broj 16/03 i 102/09)

98

Rasmussen v Denmark (No. 8777/79, 28/11/1984)

99

54

oinstva nad eninim djetetom dok takav vremenski rok za pokretanje postupka
nije postojao za enu i majku. Sud je pretpostavio da se mu i ena nalaze u
analognim situacijama i nastavio ispitivati postoji li objektivan i opravdan razlog
za takvo razliito postupanje. Smatrao je da su vremenski rokovi za pokretanje
postupaka za utvrivanje oinstva zakoniti kako bi se osigurala pravna izvjesnost
i zatitili interesi djeteta. Napomenuo je znaaj polja slobodne procjene drave s
obzirom na nedostatak zajednikog miljenja drava ugovarateljica o tom pitanju
i pomnom ispitivanju i ocjeni situacije drave u vrijeme donoenja osporenog
zakona. Uzimajui u obzir njezino polje procjene, Sud je utvrdio da drava nije
prekoraila naelo razmjernosti iz lana 14. i utvrdio da ne postoji krenje lana
14. u vezi s lanovima 6. i 8.
U sluaju Burghartz protiv vicarske100 podnositelji zahtjeva su bili par koji je
tvrdio da odbijanje vicarskih vlasti da im dopusti prijavu enina prezimena
kao njihova obiteljskog prezimena predstavlja diskriminaciju na osnovi spola.
Razmatrajui opravdanje, Sud je odbacio vladine argumente o tradiciji, te da
porodino jedinstvo zahtijeva jedno zajedniko prezime. Utvrenjem krenja
lana 14. pozvao se na sve ire tumaenje Konvencije u odnosu na izmijenjene
uvjete u dravama lanicama (posebice sve vei znaaj naela nediskriminacije)
i odbacio sva pozivanja na porodino jedinstvo i tradiciju.
U Petrovic protiv Austrije101 Sud je smatrao da dostupnost naknade za porodiljni
dopust za majke ali ne i za oeve ne kri lan 14. u vezi s lanom 8. Sud je smatrao
da, iako je postojala razlika u postupanju u zakonu na osnovi spola, razliito
postupanje moe biti opravdano. Drava nije prekoraila svoje polje slobodne
procjene i imala je pravo procijeniti opravdavaju li i do koje mjere razlike u
inae slinim situacijama razliito postupanje u pravu. U skladu s tim, razlika u
postupanju koja je istaknuta nije diskriminacijska u smislu lana 14.
U sluaju Van Raalte protiv Nizozemske102, podnositelj zahtjeva je tvrdio
da uskraivanje izuzea od obaveze plaanja doprinosa za djeji doplatak
mukarcu, kada je takvo izuzee dano eni u slinim okolnostima predstavlja
diskriminaciju na osnovu spola. Sud je utvrdio da ubiranje doprinosa od
neoenjenih mukaraca bez djece u dobi od 45 godina i vie ali ne od neudanih
ena bez djece nesumnjivo predstavlja razliku u postupanju s osobama u slinim
situacijama na temelju spola. Sud nije pronaao uvjerljive razloge kojima bi
Burghartz v Switzerland (No. 16213/90, 22/02/1994)

100

Petrovic v Austria (No. 20458/92, 27/03/1998)

101

Van Raalte v the Netherlands (No. 20060/92, 21/02/1997)

102

55

opravdao takvu razliku u postupanju i utvrdio postojanje krenja lana 14.

Konvencije u vezi s lanom 1. Protokola 1.
U Zarb Adami protiv Malte103 podnositelj zahtjeva se alio na diskriminacijsku
prirodu porotnike dunosti koja u praksi pravi iznimke za ene ali ne i za
mukarce. Sud je drao da se zahtjev ne odnosi na tekst domaih odredaba, s
obzirom da sam zakon u tom trenutku nije pravio razliku izmeu spolova, ve
na situaciju u praksi, primjerice nain na koji se sastavljaju popisi porotnika i
kriteriji za izuzee iz porotnike dunosti. To je rezultiralo time da je samo mali
postotak ena bio pozvan na porotniku dunost. Pozivajui se na prethodne
nalaze u Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva104 gdje je smatrao da
statistike same po sebi nisu dostatne za dokazivanje diskriminacijske prakse,
Sud je utvrdio da se u skladu sa statistikim dokazima graanska dunost
porotnike dunosti preteno namee mukarcima. U skladu s tim, postojalo
je razliito postupanje s mukarcima i enama. Naglaavajui da su potrebni
znaajni razlozi za opravdavanje razlike na osnovi spola i budui da nije naao
takve, Sud je utvrdio postojanje diskriminacije.
U nedavnom sluaju Opuz protiv Turske105, Sud je naao da drave imaju pozitivnu
obavezu da spreavaju privatno nasilje u porodici, te da obrazac nasilja prema
enama predstavlja dovoljan dokaz za postojanje diskriminacije utvrujui da
proputanje drave da zatiti ene od nasilja u porodici kri njihovo pravo na
jednaku zakonsku zatitu, i ovo proputanje ne mora biti uinjeno s namjerom.
Sud smatra da je podnositeljica predstavke bila u stanju da dokae, uz podrku
nespornih statistikih podataka, postojanje prima facie indicija da se nasilje u
porodici vri prije svega protiv ena, i da je opa i diskriminatorna pasivnost
turskih sudova stvorila klimu koja je poticala takvo nasilje.
Seksualna orijentacija se moe promatrati odvojeno od drugih vidova seksualnosti
ukljuujui spol u biolokom odreenju, rodni identitet ili rodno izraavanje.
Spolna (seksualna) orijentacija ukljuuje homoseksualne, heteroseksualne i
biseksualne osobe i razlikuje se od spolnog izraavanja jer obuhvata shvatanje i
samoodreenje osobe. Odreena osoba ne mora nuno izraavati svoju spolnu
orijentaciju svojim ponaanjem.
O prvim sluajevima seksualne orijentacije odluivalo se iskljuivo na temelju
lana 8., a Sud nije smatrao potrebnim utvrivati i povredu lana 14.
Zarb Adami v.Malta(no. 17209/02, 24/05/2005)

103

Hugh Jordan v the United Kingdom (No. 24746/94, 04/05/2001

104

Opuz v Turkey (no. 33401/02, 09/09/2009)

105

56

U sluaju Dudgeon protiv Ujedinjenog Kraljevstva106 i kasnije u sluajevima

Norris protiv Irske107 i Modinos protiv Cipra108, Sud je utvrdio da domai zakoni
koji kriminaliziraju privatne spolne odnose s privolom izmeu odraslih osoba
istog spola su u suprotnosti sa pravom na potovanje privatnog ivota definiranog
u lanu 8. Konvencije. U sluaju Dudgeon, Sud nije smatrao potrebnim ispitati
lan 14. u vezi s lanom 8., s obzirom na svoje rezultate na temelju lana 8.
Kasniji sluajevi slijedili su ovu metodu analize. Pravo na privatnost temeljem
lana 8. odnosi se na sve aktivnosti koje su izvorno privatne i primjenjuje se
jednako usko polje slobodne procjene.
U sluaju A.D.T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva109, podnositelj zahtjeva je
tvrdio da njegova osuda za grubu neprilinost predstavlja krenje prava na
potovanje njegova privatnog ivota temeljem samog lana 8. i u vezi s lanom
14. Primjenjujui ispitivanje, koje je Sud koristio u zahtjevima na temelju lana
8., kljuno pitanje bilo je jesu li poduzete mjere bile potrebne u demokratskom
drutvu. Sud je smatrao da su aktivnosti podnositelja zahtjeva istinski privatne.
Stoga je bilo garantirano isto usko polje slobodne procjene koje je mjerodavno
u drugim sluajevima koji ukljuuju intimne vidove privatnog ivota (npr.
Dudgeon). Argumenti koje je navela drava nisu bili dovoljni da bi opravdali
osporavane mjere. Sud je utvrdio postojanje krenja lana 8. i stoga nije smatrao
potrebnim ispitati sluaj i u odnosu na lan 14., u vezi s lanom 8.110
Nakon sluaja Dudgeon, uslijedili su brojne uspjeni zahtjevi na temelju
Konvencije da vea dobna granica privole za muka homoseksualna djela
nego za heteroseksualna djela predstavlja diskriminacijsko postupanje koje je
u suprotnosti s lanom 14. u vezi s lanom 8. U ovom podruju, ini se, da je
polje slobodne procjene drave usko. U sluaju Sutherland protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, Evropska komisija za ljudska prava smatrala je da postojanje
zakona, koji muke homoseksualne aktivnosti smatraju kaznenim djelom osim
ako su obje strane dale privolu i imaju 18. godina, dok dobna granica privole za
heteroseksualne aktivnosti, odreena na 16. godina, predstavlja povredu lana
14. Konvencije u vezi s lanom 8.111
Dudgeon v the United Kingdom (No. 7275/76, 22/10/1981),

106

Norris v Ireland (No. 10581/83, 26/10/1988

107

Modinos v Cyprus (No. 15070/89, 22/04/1993)

108

A.D.T. v the United Kingdom (No. 35765/97, 31/07/2000)

109

vidi Laskey, Jaggard and Brown v. the United Kingdom (no.21627/93, 21826/93, 19/02/1997)

110

vidi sluajeve S.L. v. Austria (no.45330/99 09/01/2003); L. and V. v Austria (no.39392/98, 39829/98,
09/01/2003); Woditschka and Wilfling v. Austria (no.69756/01 6306/02 21/10/2004); Wolfmeyer v
Austria (no. 5263/03, 26/05/2005); H.G. i G.B. v. Austria (no. 11084/02, 15306/02, 02/07/1995); Ladner v.
Austria (no. 18297/03, 03/02/2005); B.B v. the United Kingdom (no. 53760/00, 10/10/2004).

111

57

Sud je takoer razmatrao diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije

u uivanju prava na slobodu okupljanja u sluaju Baczkowski i drugi protiv
Poljske112. Ponositelji zahtjeva su bili lanovi nevladinih organizacija koji su
zagovarali prava homoseksualaca i lezbijki. Tvrdili su da je prekreno njihovo
pravo na mirno okupljanje temeljem lana 11. u vezi s lanom 14. budui da
im je zabranjeno organiziranje javne povorke kako bi se osvijetlila pitanja
manjina, ukljuujui prava homoseksualaca. Nakon njihova podnoenja
zahtjeva za dozvolu za odravanje povorke, dravne novine su objavile intervju
s gradonaelnikom Varave u kojemu je izriito izjavio da homoseksualna
propaganda nije obuhvaena opsegom neijeg prava na slobodu okupljanja.
Iako su podnositeljima zahtjeva navedeni razni razlozi za zabranu njihove
povorke (naime, kao propust je navedeno podnoenje mape ceste i spreavanje
daljnjih sukoba s drugim skupinama koje imaju suprotna miljenja), podnositelji
zahtjeva su tvrdili da je glavni razlog odbijanja bio utemeljen na njihovoj
seksualnoj orijentaciji. Iako je priznao zakonske osnove odbijanja dozvole za
odravanje povorke, Sud je istaknuo da su vlasti dale dozvolu drugim skupinama
za odravanje protesta. Sud je takoe istakao da je gradonaelnik dao izjavu dok
su podnositelji zahtjeva ekali odluku o svom zahtjevu. Na osnovi svoje prijanje
sudske prakse, Sud je utvrdio da se opravdano moe pretpostaviti da se izjava
gradonaelnika moe smatrati uputom onim zaposlenicima ija je karijera
ovisila o njegovoj odluci o zabrani povorke. Time je Sud utvrdio povredu lana
14. u vezi s lanom 11.
Polje slobodne procjene drave u odnosu na oruane snage je ire, mada je u
nizu sluajeva koje su pokrenuli homoseksualni pripadnici oruanih snaga
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, drava osuena za krenje lana 8. Konvencije.
U tim sluajevima, analiza opravdanja provedena je po osnovu lana 8., iako se
slini argumenti moda mogu primijeniti na opravdanje na osnovu lana 14.
U sluaju Smith i Grady protiv Ujedinjenog Kraljevstva113, podnositelji zahtjeva
su bili pripadnici Kraljevskog vojnog zrakoplovstva koji su otputeni iskljuivo
na temelju njihove homoseksualnosti u skladu s pravilima Ministarstva obrane
kojom se homoseksualci iskljuuju iz oruanih snaga. Podnositelji zahtjeva
su tvrdili da to pravilo kri njihovo pravo na privatnost po lanu 8. u vezi s
lanom 14. i da metoda istraivanja seksualne orijentacije podnositelja zahtjeva
predstavlja krenje lana 3. u vezi s lanom 14. Sud nije smatrao da je postupanje
doseglo najmanju razinu ozbiljnosti potrebne da bi bila obuhvaena opsegom
Bczkowski and others v. Poland (no. 1543/06, 3/05/2007)

112

Smith and Grady v the United Kingdom (Nos. 33985/96 and 33986/96, 27/09/1999)

113

58

lana 3. i u skladu s tim utvrdio da nema krenja lana 3. u vezi s lanom 4.

Postojalo je, meutim, krenje lana 8. budui da niti istraga provedena o
seksualnoj orijentaciji podnositelja zahtjeva niti njihovo otputanje na osnovi
njihove homoseksualnosti u skladu s pravilom Ministarstva obrane nisu bili
opravdani.114
Sud je naveo da drava ne smije diskriminirati na osnovi seksualne orijentacije u
sluajevima koji se odnose na djecu. Meutim, takoer je priznao da drave jo
imaju znatnu marginu procjene u sluajevima koji se odnose na homoseksualno
posvajanje zbog nedostatka konsenzusa drava na ovom podruju.
U sluaju Da Silva Mouta protiv Portugala115, podnositelj zahtjeva je tvrdio da
je portugalski apelacioni sud utemeljio svoju odluku da dodijeli roditeljsku
skrb nad njegovom keri njegovoj bivoj eni radije nego njemu na osnovi
njegove seksualne orijentacije krei lan 8. sam po sebi i u vezi s lanom 14.
Sud je utvrdio injenicu da apelacioni sud, razmatrajui seksualnu orijentaciju
podnositelja zahtjeva kao injenicu u donoenju svoje odluke o skrbnitvu nad
djetetom, predstavlja razliku u postupanju izmeu podnositelja zahtjeva i njegove
bive ene na osnovi seksualne orijentacije podnositelja zahtjeva. Dravni sud
je naveo da je nepotrebno ispitati je li homoseksualnost bolest ili seksualna
orijentacija prema ljudima istog spola. Bilo kako bilo, ona je odstupanje i djeca
ne smiju odrasti u sjeni abnormalnih situacija. Sud je bio miljenja da ti odlomci
presude lisabonskog apelacioniog suda upuuju na to da je homoseksualnost
podnositelja zahtjeva bila odluujui faktor u konanoj odluci i time predstavlja
razliku u odnosu na seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva koja se nije
smjela praviti temeljem Konvencije. Prihvaajui da je odluka apelacionog
suda slijedila zakoniti cilj, zatitu zdravlja i prava djeteta, razlika koju je pravio
u razmatranjima u odnosu na seksualnu orijentaciju podnositelja zahtjeva nije
bila prihvatljiva temeljem Konvencije. Nije postojao nikakav opravdani odnos
izmeu koritenih sredstava i cilja kojeg se slijedilo. U skladu s tim utvreno je
krenje lana 8. u vezi s lanom 14.
U sluaju Frette protiv Francuske116, zahtjev za prethodno odobrenje posvajanja
djeteta odbijen na osnovi njegova izbora naina ivota ne prua dostatno
jamstvo da djetetu moe pruiti prikladan dom. Podnositelj zahtjeva je tvrdio
Vidi sluajeve Lustig-Prean and Beckett v. the United Kingdom (no. 31417/96, 32377/96, 27/09/1999);
Beck, Copp and Bazeley v the United Kingdom (no. 48535/99, 48536/99, 48537/99, 22/10/2002); Perkins
and R. v. the United Kingdom (no. 43208/98, 44875/98 22/10/2002.)

114

Salgueiro Da Silva Mouta v Portugal (No. 33290/96, 21/12/1999)

115

Frett v France (No. 36515/97, 26/02/2002)

116

59

da je odbijanje njegova zahtjeva za odobrenje posvajanja bilo indirektno

utemeljeno iskljuivo na njegovoj seksualnoj orijentaciji. Tvrdio je da je odluka,
donesena u zakonitom sustavu koji odobrava posvajanje djeteta samcima,
nevjenanim posvojiteljima, uinkovito iskljuuje svaku mogunost posvajanja
kategoriji osoba koje su definirane po svojoj seksualnoj orijentaciji, naime
homoseksualcima i biseksualcima, ne uzimajui u obzir njihove pojedinane
osobine ili sposobnost odgajanja djeteta. Naveo je da je rtva diskriminacije na
osnovi njegove seksualne orijentacije, krei time lan 14. u vezi s lanom 8. Sud
se sloio da je odluka koju je osporavao podnositelj zahtjeva bila utemeljena na
njegovoj homoseksualnosti. Smatrao je, meutim, da zbog izostanka konsenzusa
u dravama ugovarateljicama i znanstvenoj zajednici o pitanju homoseksualnog
posvajanja, drava u ovom sluaju ima polje slobodne procjene irokog opsega.
Sud je odluio da odbijanje odobrenja posvajanja ne kri naelo razmjernosti
i da je opravdanje koje je dala drava objektivno i valjano tako da razlika u
postupanju na koju se alio nije diskriminacijska u smislu lana 14. Meutim,
presuda je bila kontroverzna i imala snano razliito miljenje. Suci koji su
imali razliito miljenje prigovorili su irokom polju slobodne procjene koja
je dana vladi u odnosu na ozbiljnost razlike na temelju seksualne orijentacije,
navodei da pozivanje u ovom sluaju na nedostatak zajednikog stajalita
meu dravama ugovarateljicama ili jedinstvenog naela o posvajanju od
strane homoseksualaca. koji bi omoguio dravama potpunu diskreciju ini
se u suprotnosti sa sudskom praksom Suda u odnosu na lan 14. Konvencije, te
kada je skriveno u ovako opim pojmovima, naginje tome da unazadi zatitu
temeljnih prava (razliito miljenje sudaca Bratza, Fuhrmanna i Tulkensa).
U sluaju E.B. protiv Francuske Sud je promijenio miljenje izneseno u
prethodno navedenom sluaju. Sluaj E.B protiv Francuske odnosio se na enu
u istospolnoj zajednici koja je htjela usvojiti dijete, a iji zahtjev je odbijen zbog
njene seksualne orijentacije. Nadleni francuski organi, izmeu ostalih, naveli
su kao razlog i nedostatak oinske figure za usvojeno dijete. Sud je razmatrajui
sluaj, kao implicitan razlog za odbijanje prava na usvojenje, naveo seksualnu
orijentaciju osobe. S obzirom da nije dokazana opravdanost razliitog tretiranja
Sud je utvrdio krenje lana 14.117
Evropski sud je donio odluke i u pogledu zatite prava partnera istog spola. U
sluaju Karner protiv Austrije118, podnositelj zahtjeva je tvrdio da je bio rtva
diskriminacije na osnovu svoje seksualne orijentacije, tako to mu je austrijski
Vrhovni sud uskratio status ivotnog partnera njegova pokojnog partnera,
E.B. v. France (no. 43546/02, 22/01/2008)

117

Karner v Austria (No. 40016/98, 24/07/2003)

118

60

u smislu relevantnih austrijskih zakona i time mu onemoguio nasljeivanje

partnerova stanarskog prava. Tvrdio je da je prekren lan 14. u vezi s lanom 8.
Sud je prihvatio argument drave da je zatita porodice u tradicionalnom smislu
znaajan i opravdan razlog koji moe opravdati razliku u postupanju. Meutim,
bio je to poprilino apstraktan cilj i mogla se koristiti velika raznolikost
konkretnih mjera kako bi se proveo. U sluajevima razlike u postupanju na
osnovi spola ili seksualne orijentacije, polje slobodne procjene dano dravama
lanicama, usko je. Stoga naelo proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i
cilja koji se eli ostvariti nije samo zahtijevalo da izabrane mjere budu prikladne
za ostvarivanje cilja; takoer je trebalo prikazati da je bilo potrebno iskljuiti
homoseksualne parove iz opsega zakona kako bi se ostvario taj cilj. Drava nije
podnijela nikakve argumente koji bi potkrijepili takav zakljuak i stoga nije
dostavila uvjerljive i znaajne razloge koji bi opravdali usko tumaenje sporne
odredbe. Time je postojalo krenje lana 14. Konvencije u vezi s lanom 8.119
Diskriminacija na osnovu imovine
Pravna praksa Evropskog suda temeljem upuuje na to da drave imaju iroko
polje slobodne procjene u pravljenju razlike na osnovi imovine. U sluaju
Larkos protiv Cipra120 dotine razliite mjere odnosile su se na situaciju razliitih
vrsta stanara kao osnovu za takvo postupanje. Meutim, mjere su definirale
razliite vrste stanara u skladu s vrstom najmodavca vlasnika imovine od kojeg
su unajmljivali stan. Sud je odredio da je osnova diskriminacije bila imovina
u smislu vrste najmodavca vlasnika imovine. Iako je naveo da drava ima
iroko polje slobodne procjene, Sud je utvrdio da je drava propustila dostaviti
objektivno i valjano opravdanje za razlike koje ispunjava uslove lana 14.
Konvencije, ak uzimajui u obzir njihovo polje slobodne procjene na podruju
nadzora imovine.
Sluaj Chassagnou i drugi protiv Francuske121 odnosio se na podnositelje
zahtjeva vlasnike zemljita koji su se protivili lovu na osnovi etike, ali su u skladu
sa zakonom bili obvezni postati lanovi odgovarajuih regionalnih udruga
lovaca. Osim toga, u skladu s istim zakonom, bili su obvezni prenijeti prava lova
na njihovoj zemlji udruzi tako da bi svi lovci na tom podruju mogli loviti na
njihovoj zemlji. Budui da su bili maloposjednici, nisu mogli izbjei te obveze
Vidi Simpson protiv Ujedinjenog Kraljevstva; .J. i D.P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva; C. i L.M. protiv
Ujedinjenog Kraljevstva ; Z.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva; Kerhoven i Hinke protiv Nizozemske; i
Mata Estevez protiv panjolske.

119

Larkosv. Cyprus (No 29515/95, 18/02/1999)

120

Chassagnou and others v France (Nos. 25088/94, 28331/95 and 28443/95, 29/04/1999)

121

61

u skladu sa zakonom, dok su vlasnici veih posjeda to mogli. Diskriminacija je

utvrena na osnovi razlike u postupanju izmeu vlasnika velikih i malih posjeda:
maloposjednici nisu mogli koristiti zemljite u skladu sa svojom savjesti (u
ovom sluaju zatita ivotinja). Utvreno je krenje lana 1. Protokola 1. u vezi s
lanom 14. kao i lana 11. u vezi s lanom 14.
U sluaju Darby protiv vedske122, podnositelj zahtjeva, finski dravljanin
britanskog porijekla, koji je radio u vedskoj morao je kao dio opinskog
poreza, plaati crkveni porez vedskim vlastima i nije imao pravo na smanjenje
iznosa njihovog poreza budui da nije imao prijavljeno prebivalite u vedskoj.
Istaknuo je krenje lana 9. i 14. Konvencije. Sud je utvrdio da je prirodnije
ispitati sluaj u skladu s lanom 14. u vezi s lanom 1. Protokola 1. koji se
odnosi na mirno uivanje imovine. U odnosu na pravo smanjenja tog poreza,
situacija podnositelja zahtjeva smatrala se slinom onoj drugih osoba, koje ne
pripadaju vedskoj crkvi. Sud je utvrdio da razlika u odnosu na uivanje tog
prava izmeu osoba koje imaju formalno prijavljeno prebivalite i osoba koje
nemaju prijavljeno prebivalite nema zakonitu osnovu temeljem Konvencije.
U sluaju Kjartan Asmundsson protiv Islanda123, podnositelj zahtjeva se alio
da je obustavom njegove invalidske mirovine prekren lana 1. Protokola 1.
Konvencije, samostalno i u vezi s lanom 14. Konvencije. Vlada je osporila
tvrdnju podnositelja zahtjeva da je primjena novih invalidskih kriterija na njega
nezakonita, diskriminacijska i nesrazmjerna interesima zajednice kojima se
teilo. Sud je prihvatio da je pitanje razmjera koje je sr sluaja: je li ostvarena
pravedna ravnotea izmeu zahtjeva opeg interesa zajednice i zahtjeva zatite
temeljnih prava pojedinca. Iako je Sud razmatrao sluaj na osnovu lana 1.
Protokola 1., kljuna injenica u razmatranju bila je da li je mjera razmjerna
ili je dolo do neopravdanog razliitog postupanja. Sud je prihvatio da je
uvoenje novih mirovinskih pravila bilo popraeno opravdanom zabrinutou
o potrebi rjeavanja financijskih potekoa fonda i da su provedene promjene
bile utemeljene na objektivnim kriterijima. Podnositelj zahtjeva je, meutim,
bio jedan od malobrojnih umirovljenika ije su mirovine obustavljene; velika
veina umirovljenika nije bila uope zahvaena. Sud je to teko mogao pomiriti
s financijskim potekoama fonda. Sud je smatrao da, iako uvedene promjene
prava na mirovinu mogu opravdano uzeti u obzir potrebe primatelja mirovine,
to razliito postupanje samo po sebi ukazuje na to da su osporene mjere bile
neopravdane u smislu lana 14. Sud je istaknuo da ovo razmatranje lana 14. ima
Darbyv.Sweden (no. 11581/85, 23/10/1990)

122

Kjartan Smundsson v. Iceland (60669/00, 30/03/2005)

123

62

veliku teinu u procjeni pitanja razmjernosti na osnovu lana 1. Protokola 1.

Diskriminacijska osobina uplitanja bila je pogorana injenicom da je zahvatila
podnositelja zahtjeva na posebno otar nain budui da ga je u potpunosti
liila njegove mirovine. U odnosu na ovu pozadinu, Sud je utvrdio da je kao
pojedinac podnositelj zahtjeva morao snositi pretjerani i nerazmjerni teret koji,
unato irokom polju slobodne procjene drave na podruju socijalnih zakona,
nije mogao biti opravdan zakonitim interesima zajednice na kojima su se
oslanjale vlasti. Bilo bi drukije da je podnositelj zahtjeva bio obvezan pretrpjeti
opravdano i razmjerno smanjenje a ne potpuno lienje svojih prava. Sud je
utvrdio da je prekren lan 1. Protokola 1.
Diskriminacija na osnovu veze sa nacionalnom manjinom
Sud je takoer razmatrao sluajeve diskriminacije na osnovi povezanosti
s nacionalnom manjinom. U Magee protiv Ujedinjenog Kraljevstva124,
podnositeljica zahtjeva je prigovorila da je bila diskriminirana na osnovi
nacionalnog porijekla i povezanosti s nacionalnom manjinom jer, izmeu
ostalog, nije imala pravo na advokata neposredno nakon uhienja u Sjevernoj
Irskoj temeljem vaeeg zakona o spreavanju terorizma, za razliku od
osumnjienih uhienih i pritvorenih u Engleskoj i Walesu temeljem slinih
zakona. Sud je smatrao da se razlika u postupanju ne moe objasniti na temelju
osobnih obiljeja, poput nacionalnog porijekla, ve na zemljopisnom podruju
na kojem je pojedinac uhapen i pritvoren. Zakoni mogu uzeti u obzir regionalne
razlike i obiljeja objektivne i opravdane prirode. Takve razlike ne predstavljaju
diskriminacijsko postupanje u smislu lana 14.125
Sluaj Ozgur Gundem protiv Turske126 odnosio se na kurdske dnevne novine koje
su se bile prisiljene zatvoriti zbog napada i uznemiravanja za koja su navodno
bile odgovorne turske vlasti. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da mjere koje su
nametnute Ozgur Gundem predstavljaju diskriminaciju na osnovi nacionalnog
porijekla i povezanosti s nacionalnom manjinom u skladu s lankom 14. Tvrdili
su da su vlasti svako izraavanje kurdskog identiteta smatrale zagovaranjem
separatizma i propagandom Kurdske radnike stranke (PKK). Stoga, zbog
nedostatka bilo kakvog opravdanja za nametnute restriktivne mjere, mjere se
mogu smatrati diskriminacijom. Turska vlada, s druge strane, tvrdila je da Ozgur
Gundem djeluje kao orue propagande za PKK. Sud je utvrdio da je prekren
Magee v the United Kingdom (No. 28135/95, 06/06/2000)

124

John Murray v. the United Kingdom (no.18731/91. 08/02/1996)

125

zgr Gndem v Turkey (No. 23144/93, 16/03/2000)

126

63

lan 10. Meutim, smatrao je da nije bilo razloga vjerovati da ograniavanje

slobode izraavanja moe potaknuti razliku u postupanju na temelju nacionalnog
porijekla podnositelja zahtjeva ili povezanosti s nacionalnom manjinom. U
skladu s tim, Sud je zakljuio da lan 14. nije prekren.
U Arslan protiv Turske127, Okcuoglu protiv Turske128 i Ceylan protiv Turska129
svaki je podnositelj zahtjeva tvrdio da je proganjan na temelju svog pisanja
jer su bila djela osobe kurdskog porijekla i odnosila su se na kurdska politika
pitanja. Svaki je tvrdio da je zbog toga bio rtva diskriminacije u suprotnosti s
lanom 14. Konvencije u vezi s lanom 10. Vlada je tvrdila da je svako uvjerenje
bilo utemeljeno iskljuivo na separatistikom sadraju i nasilnom tonu spornih
pisanja. Utvrdivi zasebno krenje lana 10, Sud nije smatrao potrebnim ispitati
tubu u skladu s lanom 14. U brojnim sluajevima navodnog krenja prava
na ivot i zabrane muenja u skladu s Konvencijom, podnositelji zahtjeva su
pokuali tvrditi da nerazmjerni uinak tih zlostavljanja na odreenu zajednicu
upuuje na diskriminacijsku politiku. Ponovno su potekoe u dokazivanju
osujetile uspjenost zahtjeva.
U Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva130, podnositelj zahtjeva je
tvrdio da su okolnosti ubojstva njegova sina predstavljale diskriminaciju.
Tvrdio je da su snage sigurnosti u razdoblju od 1969. do 1994. godine ubile
357 osoba u Sjevernoj Irskoj, a velika veina tih osoba su bili mladii katolike
ili nacionalistike zajednice. Tvrdio je da mali broj ubijenih protestanata i
mali broj progona i presuda pokazuje da je bilo diskriminacijskog koritenja
smrtonosne sile i nedostatak zatite nacionalistike ili katolike zajednice na
osnovi nacionalnog porijekla ili povezanosti s nacionalnom manjinom. Vlada
je odgovorila da nema dokaza da je bilo koja od tih smrti u Sjevernoj Irskoj bila
slina ili da su pokazivale ikakve razlike u postupanju. Puke statistike nisu bile
dostatne kako bi se utvrdili opseni navodi diskriminacije katolika ili nacionalista.
Sud je u odluci naveo da kada ope pravilo ili mjera ima neproporcionalno
kodljive uinke na odreenu skupinu, nije iskljueno da se to moe smatrati
diskriminacijskim bez obzira na to to nije tano usmjereno na tu skupinu.
Meutim, iako se statistiki ini da su veinu ubile snage sigurnosti, Sud ne
smatra da sama statistika moe otkriti praksu koja bi se mogla klasificirati
kao diskriminacijska u smislu znaenja lana 14. Sudu nisu podneseni nikakvi
Arslan v Turkey (No. 23462/94, 08/07/1999)

127

Okuoglu v Turkey (No. 24246/94, 08/07/1999)

128

Ceylan v Turkey (No. 23556/94, 08/07/1999)

129

Hugh Jordan v the United Kingdom (No. 24746/94, 04/05/2001)

130

64

dokazi koji bi ga ovlastili da zakljui da je bilo koje od tih ubojstava, osim etiri
koja su rezultirala presudama, ukljuivalo nezakonito ili pretjerano koritenje
sile lanova snaga sigurnosti.131
Diskriminacija po osnovu svake druge okolnosti
Ova kategorija u sutini obuhvaa sve ono to nije navedeno u lanu 1 Zakona.
Evropski sud je utvrdio da ova kategorija, izmeu ostaloga, obuhvaa brani
status, profesionalni status, vojni in i invaliditet.
Sluaj McMichael protiv Ujedinjenog Kraljevstva132 odnosio se na biolokog oca
djeteta koje je stavljeno u skrb drave i dano na posvajanje. Tvrdio je da je kotski
zakon po kojem zakonsko pravo na skrbnitvo ili sudjelovanje u postupku brige
za dijete prije nego to se vjena s majkom djeteta, diskriminatoran. Vlada je
tvrdila da zakon doputa ocu da zatrai odluku koja mu jami roditeljska prava.
Zbog te injenice, Sud je istaknuo izjavu Evropske komisije da je svrha dotinih
zakona identifikacija zaslunih oeva kojima mogu biti dodijeljena roditeljska
prava titei time interese djeteta i majke. S obzirom da je cilj dotinih zakona
bio opravdan i da su nametnuti uvjeti razmjerni, Sud je smatrao da razlika u
postupanju ima utemeljeno i objektivno opravdanje. U skladu s tim nije utvreno
krenje lana 14.
U sluaju Sahin protiv Njemake133, podnositelj zahtjeva je tvrdio da odluke
njemakog suda kojima je njegov zahtjev za pravom posjeta njegovom djetetu,
roenom u vanbranoj zajednici, osporen, predstavljaju krenje njegova prava
na potovanje njegova porodinog ivota i da je bio rtva diskriminacije u vezi
s lanom 8. Njemaki zakoni (po tumaenju sudova) oeve djece roene u
vanbranoj zajednice stavljaju u drukiji odnosno manje povoljan poloaj od
rastavljenih oeva. Za razliku od potonjih, bioloki oevi nemaju pravo posjeta
Vidi McKerr v. the United Kingdom (no.28883/95, 04/05/2001); ee v. the United Kingdom; Kelly and
others v. The United Kingdom (no.30054/96 04/05/2001); McShane v. the United Kingdom (no.43290/98,
e20/08/2002), kao i presude Kurt v. Turkey (no.24276/94, 25/05/1998); Tanli v. Tureky (no.26129/95
10/04/2001); Tanrikulu v. Turkey (no. 23763/94 08/07/1999); Bilgin v. Turkey (no. 23819/94, 16/11/2000);
eOnen v. Turkey (no. 22876/93, 14/05/2002); Ergi v. Turkey (no. 23818/94, 28/07/1998); Cakici v . Turkey
(1999); e v. Turkey (no.22496/93, 09/05/1998); Mahmut Kaya v. Turkey (no.22535/93, 28/03/2000);
Akdivar and others. v Turkey (no. 21893/93, 16/09/1996); Mentes and others v. Turkey (no.23186/94,
28/11/1997); Selcuk and Asker v Turkey (no.23184/94, 24/04/1998).

131

McMichael v the United Kingdom (No. 16424/90, 24/02/1995)

132

Sahin v Germany (No. 30943/96, 11/10/2001)

133

65

svojoj djeci. Nadalje, sud moe ponititi majino odbijanje prava posjeta kada je
pravo posjeta u interesu djeteta. Sud nisu uvjerili argumenti drave da oevima
djece roene u vanbranoj zajednici nedostaje interes za kontakt s njihovom
djecom i da u bilo kojem trenutku mogu napustiti ne-branu zajednicu. Sud je,
stoga, zakljuio da je prekren lan 14. u vezi s lanom 8.
U pogledu zatite prava osoba sa invaliditetom Evropski sud je u sluaju
Zehnalova i Zehnal protiv eke134 (2002.) odluio da podnositelji zahtjeva,
koji su bili u kolicima i koji su tvrdili da se kri pravo potovanja njihovih
privatnih ivota, bez diskriminacije jer mnoge javne zgrade nisu bile opremljene
pristupnim ureajima za osobe s invaliditetom (iako je to bilo propisano ekim
zakonima). Sud je smatrao da se lana 8. ne moe primijeniti, te se stoga nije
mogao primijeniti ni lan 14.
U sluaju Botta protiv Italije135, podnositelj zahtjeva, korisnik invalidskih kolica,
nije mogao dobiti pristup plai i moru na privatnom kupalitu zbog propusta
kupalita da osigura ureaje za osobe s invaliditetom (toalete i rampe) kako
propisuje talijanski zakon. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da propust talijanske
drave da poduzme korake da ispravi propuste privatnog kupalita kri
njegovo pravo na privatan ivot i razvoj njegove osobnosti po osnovu lana 8.
i predstavlja diskriminaciju suprotnu lanu 14. Sud je ispitao jesu li prava koja
je istaknuo podnositelj zahtjeva unutar opsega pojma potovanja privatnog
ivota. Sud je smatrao da se istaknuto pravo, naime pravo na pristup plai i
moru na mjestu udaljenom od njegovog uobiajenog prebivalita tokom njegova
godinjeg odmora, odnosi na meuljudske odnose tako irokog i neodreenog
opsega da ne moe postojati uvjerljiva izravna veza izmeu mjera koje je drava
morala poduzeti kako bi ispravila propuste privatnog kupalita i privatnog
ivota podnositelja zahtjeva. Sud je zakljuio da lan 8. nije mjerodavan i stoga
nije razmatrao lan 14.
Sluaj Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva136 odnosio se na domae zakone
u skladu sa kojima samoubojstvo nije predstavljalo kazneno djelo, ali je bilo
kazneno djelo nekomu pomoi u tome. Podnositeljica zahtjeva je tvrdila da
takvi zakoni diskriminiraju one koji, kao i ona, sebi ne mogu oduzeti ivot bez
tue pomoi. Sr njezine tvrdnje diskriminacije bio je utemeljena na injenici
da se s njom postupalo kao i s onima koji su se nalazili u znatno drukijim
Zehnalov and Zehnal v Czech Republic (No. 3862/97, 14/05/2002)

134

Botta v Italy (No. 21439/93, 24/02/1998).

135

Pretty v the United Kingdom (No. 2346/02, 29/04/2002)

136

66

situacijama. Oslanjala se na presudu u sluaju Thlimmenos137 tvrdei da su

dotine mjere diskriminacijske jer osobu s invaliditetom, ali ne i onu koja nema
invaliditet, spreavaju u koritenju prava poinjenja samoubojstva. Sud se sloio
s domaim sudom istaknuvi da je, budui da dotini zakoni ne predviaju
pravo na poinjenje samoubojstva u domaem pravu, pa je time i njen zahtjev
pogreno utemeljen.
lan 4.
(Ostali oblici diskriminacije)
(1) Uznemiravanje se smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj
ponaanje vezano za jedan od navedenih osnova iz lana 2. ovog zakona
ima za svrhu ili iji je efekat povreda dostojanstva lica i stvaranje
zastraujueg, neprijateljskog, degradirajueg, poniavajueg ili
uvredljivog okruenja.
(2) Spolno uznemiravanje je svaki oblik neeljenog verbalnog, neverbalnog ili
fizikog ponaanja spolne prirode iji je cilj ili efekat povreda dostojanstva
lica, posebno kada se njime stvara zastraujue, neprijateljsko,
degradirajue, poniavajue ili uvredljivo okruenje.
(3) Mobing je oblik nefizikog uznemiravanja na radnom mjestu koji
podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju poniavajui efekat na rtvu
ija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog
statusa zaposlenog.
(4) Segregacija je djelo kojim (fiziko ili pravno) lice odvaja druga lica na
osnovu jedne od nabrojanih osnova iz lana 2. ovog zakona, u skladu s
definicijom diskriminacije sadranom u lanu 2. ovog zakona.
(5) Izdavanje naloga drugima za vrenje diskriminacije i pomaganje drugima
prilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije.
(6) Podsticanje na diskriminaciju je svako zagovaranje nacionalne, rasne ili
vjerske mrnje i zabranjeno je.
U odreenom broju drugih zemalja138, navedeni osnovi smatraju se oblicima
diskriminacije. Zakon definira mobbing kao specifian vid nefizikog
Thlimmenos v Greece (No. 34369/97, 06/04/2000)

137

Izuetak je Estonija gdje je neeljeno ponaanje usmjereno protiv osobe u podreenom ili zavisnom
poloaju.

138

67

uznemiravanja na radnom mjestu dok definicija uznemiravanja i seksualnog

uznemiravanja slijedi izrazito jasnu definiciju navedenih oblika diskriminacije
utvrenih u tzv. Rasnoj direktivi i Okvirnoj direktivi Evropske Unije.139
Pitanje koje stvara dilemu je definiranje neeljenog ponaanja, odnosno
usvajanja objektivnih ili subjektivnih kriterija ili moda oba, kao to pokazuje
primjer Velike Britanije koja kombinira i subjektivni i objektivni element, pa se
neprihvatljivim ponaanjem smatra ono za koje se razumno smatra da ima takav
efekat, imajui u vidu sve okolnosti, a posebno percepciju rtve.
Takoe treba napomenuti razliku izmeu uznemiravanja po osnovu spola kao
oblika diskriminacije od spolnog uznemiravanja koje se ne temelji na spolu
nego na seksualnoj privlanosti odnosno odbijanju seksualnih kontakata zbog
nedostatka uzajamnog seksualnog interesa koje druga strana oekuje i nada se
pri spolnom uznemiravanju.140 Kod spolnog uznemiravanja razlikujemo fiziko
ponaanje kao to su nepoeljni fiziki kontakti, poput nepotrebnog dodirivanja,
glaenja, tipanja ili pripijanja uz tijelo druge osobe pa do napadanja ili
prisiljavanja na spolni odnos.
Spolno uznemiravanje moe biti i verbalno ponaanje seksualne prirode koje
obuhvata neugodna nametanja, predlaganje ili insistiranje na spolnom odnosu,
stalno iskazivanje elje za vianjem van radnog mjesta i nakon to je jasno
iskazano neprihvaanje prijedloga, uvredljiva flertovanja, sugestivne primjedbe
i insinuacije te pohotnost.
Neverbalno ponaanje kao oblik spolnog uznemiravanja obuhvata predoavanje
pornografskih i seksualno sugestivnih slika, predmeta, ili pisanih materijala, kao
i zvidanje, podsmjehivanje ili seksualno sugestivnu gestikulaciju.
Podcjenjivanje ili ismijavanje osobe koja se fiziki ugroava ili plai zbog neijeg
spola, uvrede zbog spola, izgleda i oblaenja, uvredljivi i poniavajui komentari
predstavljaju oblik seksualnog uznemiravanja.141
Prve definicije mobbinga polazile su od postupka sistematske neprijateljske i
neetine komunikacije od strane jedne ili vie osoba prema, u najveem broju
Direktiva 2000/78/EC (General Framework for Equal Treatment in Employment and Occupation) i
Direktiva 2000/43/EC (Race Equality Directive)

139

Vidi vie oli M. Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu u Bodiroga Vukobrat N. i drugi (ur.)
Mobbing, Drutvo psihologa Primorsko goranske upanije, Rijeka, 2006. str.60.

140

Ibid.

141

68

sluajeva, jednoj osobi koja je na taj nain dovedena u bespomonu poziciju

koja joj onemoguuje odbranu, te se u toj poziciji dri ponavljanjem mobbinga
dui vremenski period. Kasnije definicije mobbinga naglaavaju neetinost i
grupnu dimenziju mobbinga za razliku od bullyinga koji predstavlja pojedinani
akt ponaanja ili bossinga koji uz individualnu komponentu naglaava i smjer
aktivnosti mobbinga.
U teoriji postoje dva osnovna vida mobbinga: vertikalni i horizontalni mobbing.
Kod vertikalnog mobbinga hijerarhijski vii pozicionirani zaposlenici (moberi)
izlau mobbingu nie pozicioniranog zaposlenika. Horizontalni mobbing
podrazumijeva mobiranje osobe unutar istog pozicijskog ili hijerarhijskog reda.
Ciljevi mobbniga su destrukcija i unitenje linog, profesionalnog i drutvenog
digniteta i integriteta mobirane osobe.142
U sluaju Hagan protv Australije podnsilac zahtjeva, Australijanac
domorodakog etnikog porijekla, tvrdio je da je uznemiren zbog naziva
sportskog objekta iz 60-ih godina E.S. Nigger Brown Stand koji je nazvan
po imenu slavnog sportiste i javne linosti. Termin nigger predstavljao je
njegov nadimak, dat najvjerovatnije po nazivu kreme za cipele, a to nije bilo
usmjereno protiv Browna, jer nije bio pripadnik ni crnake ni aboridinske
zajednice. Nakon to Hagan nije uspio sa zahtjevom kod nadlenih australskih
tijela da se iz naziva ukloni termin nigger, u svom zahtjevu je utvrdio da
su prekreni lanovi 2., 3., 4., 5., 6. i 7. CERD i da se radi o rasno uvredljivom
terminu i uope jednim od najuvredljivijih termina u engleskom jeziku.
Komitet je naao, bez obzira to se radilo o 60-im godinama, da se koritenje
navedenog termina danas moe smatrati uvredljivim, naroito za aboridinsku
zajednicu i preporuio da se vie ne koristi.
U amerikom sluaju Robinson protiv Jacksonville Shipyards Inc., zaposlenica
kompanije bila je kontinuirano izloena slikama golotinje od strane kolega
mukaraca. Pored toga, kolege mukarci obraali su joj se terminima
bebo, eeru i draga. Uz to postavljali su opscene napise usmjerene
protiv zaposlenice na radnom mjestu, te inili brojne uvredljive primjedbe
prema rtvi. Iako se rtva alila na spomenutu atmosferu uznemiravanja,
nadreeno kompanijsko osoblje nije joj pomoglo. Domai sud je utvrdio da je
uznemiravanje bilo utemeljeno na spolu, te da je poslodovac znao ili trebao znati
za uznemiravanje, te da je shodno tome propustio poduzeti odgovarajue mjere.
Vidi vie Simono A. i drugi, Mobbing u suvremenom drutvu u Bodiroga Vukobrat N. i drugi (ur.)
Mobbing, Drutvo psihologa Primorsko goranske upanije, Rijeka, 2006. str.60.

142

69

Segregacija se esto definira kao posebni i oiti vid direktne rasne diskriminacije.
Prema Zakonu o rasnim odnosima Velike Britanije, rasna segregacija postoji i
ako su objekti, usluge i oprema koji su osigurani segregiranoj grupi jednakog
ili boljeg standarda. Takoe, jednak tretman moe iskljuiti ranjivu grupu od
mogunosti koje su date drugim grupama.
Jedan od najpoznatijih primjera legalne segregacije bio je prisutan u junim
saveznim amerikim dravama. Vrhovni sud SAD je u uvenom sluaju Brown
protiv Board of Education, a u pogledu rasne segregacije u kolama, utvrdio da
princip odvojeni, ali jednaki predstavlja povredu ustavnog principa o jednakosti.
Meunarodne institucije su utvrdile da su u istonoevropskim zemljama Romi
esto segregirani u sistemu obrazovanja, stanovanja ili javnim slubama. U
Opoj preporuci broj 19. (Rasna segregacija i apartheid), CERD primjeuje da
potpuna ili djelomina rasna segregacija moe biti posljedica vladine politike,
ali djelimina segregacija moe biti rezultat i nenamjernog djelovanja privatnih
pojedinaca. U mnogim gradovima uslovi stanovanja mogu biti razliiti zbog
razlike u dohotku, koja je nekada kombinirana i sa razlikom u rasi, boji koe,
porijeklu, nacionalnom ili etnikom porijeklu. Rasna segregacija tako moe
nastati i bez poticaja ili direktnog mijeanja javnih vlasti.
Kao to je napomenuto prilikom objanjenja osnova diskriminacije, CERD je
po izvjetaju Bosne i Hercegovine zatraio da vlasti prekinu sa segregacijom u
kolama, odnosno da ukinu jednonacionalne kole kao i dvije kole pod jednim
krovom to je prije mogue, ukljuujui i etniku diskriminaciju prisutnu u
udbenicima.

70

lan 5.
(Izuzeci od principa jednakog postupanja)
Zakonske mjere i radnje nee se smatrati diskriminacijskim kada se svode
na nepovoljno razlikovanje ili razliito postupanje ako su zasnovane na
objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Sljedee mjere nee se smatrati
diskriminacijskim kada se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji
razuman odnos proporcionalnosti izmeu sredstava koja se koriste i cilja
koji se nastoji realizirati i kada:
a) proizilaze iz provoenja ili donoenja privremenih posebnih mjera
osmiljenih bilo da se sprijee ili nadoknade tete koje lica trpe a koje
su odreene osnovama navedenim u lanu 2. ovog zakona i to naroito
za pripadnike ugroenih grupa, kao to su: invalidna lica, pripadnici
nacionalnih manjina, ene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga
drutveno iskljuena lica, civilne rtve rata, rtve u krivinim postupcima,
raseljena lica, izbjeglice i azilanti; odnosno da se omogui njihovo puno
uee u svim oblastima ivota;
b) su zasnovane na obiljeju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih
u lanu 2. ovog zakona kada, u ogranienim okolnostima, zbog prirode
konkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili konteksta
u kojem se izvravaju, takvo obiljeje predstavlja stvarni i odreujui
uslov u pogledu izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit e predmet povremenih
preispitivanja;
c) su zasnovane na razlikovanju, iskljuivanju ili davanju prednosti u
vezi sa zapoljavanjem kao lana osoblja institucije koje se obavlja u
skladu s doktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjima
ili uenjima konkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da je
razlikovanje, iskljuenje ili davanje prednosti izvreno savjesno kako ne
bi dolo do povrede vjerskih osjeanja pripadnika te vjeroispovijesti ili
te vjere;
d) odreuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnog
odnosa i odreuju starosnu dob kao uslov za penzionisanje;
e) su zasnovane na dravljanstvu na nain predvien zakonom;
f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagoavanja s ciljem osiguravanja
principa jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci su
zato prema potrebi u konkretnom sluaju duni preduzeti odgovarajue
mjere, radi omoguavanja da invalidno lice ostvari pristup, uestvuje ili
71

napreduje u zaposlenju, odnosno da uestvuje u obuci, ako takve mjere ne

nameu nesrazmjeran teret poslodavcu;
g) stavljanje u nepovoljniji poloaj pri ureivanju prava i obaveza iz
porodinog odnosa kada je to odreeno zakonom, a posebno s ciljem
zatite prava i interesa djece, to mora biti opravdano legitimnom svrhom,
zatitom javnog morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama
porodinih zakona;
h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, ukljuuju u lanstvo, te u djelovanju
koje je u skladu s naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskih
zajednica u BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koje djeluju
u skladu sa ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine,
uvjerenja ili ciljevi.
U nastojanju ostvarivanja stvarne jednakost u drutvu, dravni organi mogu
poduzeti i odreene mjere koje se nee smatrati diskriminacijom ako su usmjerene
na ispravljanje ve postojeih nejednakosti. Takve mjere se nazivaju pozitivnim
ili afirmativnim. U pogledu terminolokog odreenja, pojam afirmativna
akcija/radnje se esto izjednauje sa terminom pozitivna diskriminacija. Sve
vie se u teoriji i praksi naputa koritenje termina pozitivna diskriminacija
kao kontradiktornog samog po sebi. Diskriminacija podrazumijeva arbitrarno,
nepravedno i nelegitimno razlikovanje i takvo postupanje nikada ne moe
biti pozitivno. U sluaju da je razlikovanje opravdano i legitimno, onda takvo
postupanje ne moe biti nazvano diskriminacijom. S druge strane termin
pozitivna akcija/radnja/mjera ekvivalentan je terminu afirmativne akcije odnosno
mjera. Kao to se vidi iz prethodne odredbe na zakonodavac se opredijelio za
termin zakonske mjere i radnje koje se nee smatrati diskriminacijom ako su
utemeljene na objektivnoj i razumnoj opravdanosti. Afirmativne radnje/mjere
mogu se definirati kao konzistetan paket mjera, privremenog karaktera, sa
ciljem ispravljanja pozicije lanova odreenih grupa u jednom ili vie aspekata
njihovog drutvenog ivota, a radi osiguranja stvarne jednakosti.143
Meunarodni instrumenti poznaju pozitivne ili afirmativne mjere pa se npr.
u lanu 2. CERD drave pozivaju da, ako okolnosti to zahtijevaju, poduzmu
pozitivne mjere, dok CEDAW obavezuje drave da poduzmu posebne privremene
mjere kako bi se ubrzano ostvarila de facto ravnopravnost mukaraca i ena.
Navedene mjere ne mogu za posljedicu imati odravanje nejednakih ili razliitih
prava, kada se ostvare ciljevi zbog kojih su mjere i poduzete. Pozitivnim/
afirmativnim radnjama i mjerama nastoji se osigurati jednakost grupa koje
Izvjetaj Ekonomskog i socijalnog vijea UN E/CN.4/Sub.2/2002/21. od 17.06.2002

143

72

su historijski bile obespravljene, ispraviti drutvena odnosno strukturalna

diskriminacija, osigurati razliito i proporcionalno predstavljanje razliitih
grupa, drutvena ukljuenost i poboljanje standarda pripadnika pojedinih
grupa, prevencija drutvenih nemira itd. U sluaju uvoenja pozitivnih mjera,
mora se napraviti balans u zatiti grupnih i individualnih prava, pa su nacionalni
i meunarodni sudovi jasno utvrdili da pozitivne mjere moraju biti razumne i
objektivno opravdane, te da postoji odnos proporcionalnosti izmeu koritenih
sredstava i cilja koji se eli postii, te su esto ograniene vremenom.
Praksa pokazuje da diskriminacija moe postojati u sluajevima kada se sa
razliitim pojedincima ili grupama postupa drugaije. U sluaju Thlimmenos
protiv Grke podnositelj zahtjeva, Jehovin svjedok, bio je osuen zbog odbijanja
izvrenja naredbe koja se ogledala u tome da je odbio obui vojnu odoru u
trenutku ope mobilizacije. Podnositelj zahtjeva se alio da ga je zbog osude
Izvrni odbor grkog Instituta ovlatenih knjigovoa odbio imenovati ovlatenim
knjigovoom, te da je zakon propustio napraviti razlikovanje izmeu osoba koje
su osuene zbog svojih vjerskih uvjerenja i onih koji su osueni po drugim
osnovama. Podnositelj zahtjeva pozivao se na povredu lana 14. u vezi s lanom
9. to je Evropski sud i usvojio. Sud je ovim proirio svoju raniju sudsku praksu
na situacije u kojima drava bez objektivnog i valjanog opravdanja propusti
postupati drugaije s osobama ije su situacije znaajno drugaije.144
U praksi se pitanje da li se pojedinci nalaze u razliitim situacijama nekada
ocjenjuje u odnosu na opravdanje koje odredi drava. Drave pokuavaju
neutralizirati razliku koju navodi podnositelj zahtjeva tvrdei da se grupe mogu
razliito kategorizirati, naroito kada podnositelj zahtjeva utemelji svoj zahtjev
na kategorijama poput rase, spola ili vjere. Navedene osnove diskriminacije, Sud
podvrgava veem stepenu ispitivanja od drugih klasifikacija traei vre razloge
kako bi eventualno opravdao drugaije postupanje. Na primjer, podnositelj
zahtjeva moe tvrditi da je bilo drukijeg postupanja na osnovu spola; drava
moe odgovoriti da je s pojedincima postupala drugaije na temelju drugih
manje sumnjivih kriterija, poput staa na poslu koji nije vezan za spol.
Diskriminacijom se nee smatrati ono postupanje koje ima objektivno i
razumno opravdanje i to u sluajevima kada se takvim postupanjem slijedi
zakoniti cilj i kada su koritena sredstva opravdano proporcionalna cilju koji
se nastoji ostvariti.

Vidi DH and others v Czech Republic (no. 57325/00, 07/02/2006)

144

73

U belgijskom lingvistikom sluaju, Evropski sud utvrdio je ispitivanje

opravdanosti za drugaije postupanje, te naglasio vanost kako objektivnih
ciljeva tako i odnosa proporcionalnosti: O tom pitanju Sud smatra da je
prekreno naelo jednakosti postupanja ako razlika nema objektivno i razumno
opravdanje. Postojanje takvog [objektivnog i razumnog] opravdanja mora biti
procijenjeno u odnosu na cilj i uinke odreene mjere uzimajui u obzir naela
koja inae prevladavaju u demokratskim drutvima. Razlike u postupanju u
koritenju nekog prava navedena u Konvenciji ne moraju samo teiti zakonitom
cilju: lan 14se jednako kri kada se jasno utvrdi da ne postoji opravdan odnos
proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja kojemu se tei.145
U posljednjim sluajevima, Sud je ograniio pristup opravdanju u sluajevima
diskriminacije. U sluaju Timishev protiv Rusije, Sud je utvrdio da nijedna
razlika u postupanju, koja je iskljuivo ili do znaajne mjere utemeljena na
etnikom porijeklu osobe, ne moe biti objektivno opravdana u savremenom
demokratskom drutvu, koje je izgraeno na naelu pluralizma i potovanja
razliitih kultura, a prema principima Direktive Europske unije o rasnoj
jednakosti i Okvirne direktivi o jednakosti, koje ne doputaju objektivno
opravdanje diskriminacije.
U DH i drugi protiv Republike eke, Sud je smatrao da kada je razlika u postupanju
utemeljena na rasi, boji koe ili etnikom podrijetlu, pojam objektivnog ili
razumnog opravdanja mora se tumaiti to je mogue preciznije. Nadalje je naveo
da opravdanje koje nudi vlada da su uenici smjeteni u posebne kole nakon
testova koji su pokazali da imaju niu intelektualnu sposobnost nepouzdani s
obzirom na kulturoloku pristranu prirodu testova. Utvrdio je da postoji opasnost
da su testovi bili pristrani i da rezultati nisu analizirani u odnosu na posebnosti i
posebne osobine romske djece koja su ih polagala. U tim okolnostima ti testovi ne
mogu sluiti kao opravdanje za pobijane razlike u postupanju. Navedene presude
su citirane i u sluaju Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine.
Malo se sluajeva bavi pitanjem zakonitog cilja, jer veina drava priznaje da
kada se jednom utvrdi razlika u postupanju, ona mora biti razumno opravdana.
Pokazalo se, meutim, da drava jednostavno moe dokazati da razlika u
postupanju ima zakoniti cilj.
Vidi Marckx v. Belgium (no.6833/74, 13/06/1979); Rasmussen v. Denmark (no.8777/79, 28/11/1984);
Abdulaziz v. UK (no. 9214/80, 9473/81, 9474/81, 28/05/1985); Inze v. Austria (8695/79, 28/10/1987);
Thlimmenos v. Greece (no.34369/97, 06/04/2000).

145

74

U belgijskom lingvistikom sluaju, zakoniti cilj bila je efikasna provedba

politike razvoja lingvistikog jedinstva dvaju velikih lingvistikih podruja. U
Marckx protiv Belgije cilj je bio poduprijeti i potaknuti tradicionalnu porodicu.
U Abdulaziz, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva cilj je bio
zatiti trite rada i javni red.
Dokazujui zakoniti cilj za drukije postupanje, drava ne mora dokazati samo
prirodu zakonitog cilja kojeg slijedi, nego uvjerljivim dokazima, mora dokazati
i vezu izmeu zakonitog cilja kojeg slijedi i drugaijeg postupanja koje osporava
podnositelj zahtjeva. U sluaju Darby protiv vedske, vedska vlada nije
pokuavala opravdati diskriminacijsku poreznu politiku jer je ona u stvarnosti
bila utemeljena samo na administrativnoj pogodnosti. U tom sluaju, podnositelj
zahtjeva radio je mnogo godina u vedskoj a da nije formalno prijavio svoje
prebivalite. Trebao je platiti crkveni porez za crkvu kojoj nije pripadao, dok su
osobe u slinim situacijama, koje su prijavile svoje prebivalite, bile izuzete od
tog poreza. Sud nije utvrdio nikakav zakoniti cilj za tako razliito postupanje i u
skladu s tim utvrdio je krenje lana 14.
Utvrenje proporcionalnosti zahtijeva procjenu postoji li opravdani odnos
proporcionalnosti izmeu koritenih sredstava i cilja koji se eli ostvariti. U
navedenom belgijskom lingvistikom sluaju, Sud je istaknuo da Konvencija
ne brani razlike u postupanju koje su utemeljene na objektivnoj procjeni
znatno razliitih injeninih okolnosti i koje, budui da su utemeljene na
javnom interesu, postiu pravednu ravnoteu izmeu zatite interesa zajednice i
potovanja prava i sloboda koje Konvencija osigurava.
Ispitivanje proporcionalnosti podrazumijeva i pitanje da li je teta, koju
je podnositelj zahtjeva pretrpio u svrhu zakonitog cilja, pretjerana. U
belgijskom lingvistikom sluaju Sud je utvrdio da propisi koje je Belgija
usvojila u svrhu promicanja jezinih regija mogu biti opravdani i ne utjeu
znaajno na prava pojedinaca.
U sluaju Paulik protiv Slovake, Sud je prihvatio da zakoniti interes zatite
porodinih veza i interesa djece moe opravdati razlike u postupanju, mada su
koritena sredstva u konkretnom sluaju, naime branjenje podnositelju zahtjeva
da ospori oinstvo, neproporcionalna cilju koji se slijedio, pa je iz tog razloga
utvreno krenje lana 8. u vezi s lanom 14.

75

lan 6.
(Podruje primjene)146
(1) Ovaj zakon se primjenjuje na postupanje svih javnih tijela na nivou
drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine,
opinskih institucija i tijela, te pravnih osoba s javnim ovlatenjima, kao
i na postupanje svih pravnih i fizikih osoba, u svim podrujima ivota a
posebno u sljedeim podrujima:
a) Zapoljavanja, rada i radnih uvjeta, ukljuujui pristup zaposlenju,
zanimanju i samozapoljavanju kao i radne uvjete, naknade, napredovanja
u slubi i otputanja s posla.
b) Obrazovanja, nauke i sporta, ukljuujui predkolsko, osnovno, srednje i
visoko obrazovanje, i javno i privatno. Nadalje, dostupnost obrazovanja
ne bi trebala zavisiti od useljenikog statusa djece ili njihovih roditelja.
c) Socijalne zatite ukljuujui socijalno osiguranje, socijalne naknade,
socijalnu pomo (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i nain
postupanja prema korisnicima socijalne zatite.
Relevantni dokumenti koji reguliraju oblasti osim onih navedenih u komentaru ovog lana:
- Direktiva Vijea EU 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba, bez obzira na njihovo rasno
ili etniko porijeklo;
- Direktiva Vijea EU 2000/78/EZ o uspostavi okvira za jednak tretman na podruju zapoljavanja i
odabira zvanja;
- Direktiva Vijea EU 75/117/EEC od 10.02.1975. o usklaivanju prava drava lanica u vezi s primjenom
naela jednake plae za mukarce i ene;
- Direktiva Vijea EU 76/207/EEC od 9. 02.1976. o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i
ene pri zapoljavanju, profesionalnom usavravanju, napredovanju i uslovima rada;
- Direktiva 2002/73/EC Evropskog parlamenta i Vijea EU o izmjenama Direktive 76/207/EEC Vijea
o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i ene pri zapoljavanju, profesionalnom
usavravanju, napredovanju i usloviam rada;
- Direktiva Vijea EU 86/378/EEC od 24. jula 1986. o primjeni naela jednakog postupanja za mukarce i
ene u profesionalnim sistemima socijalne sigurnosti;
- Direktiva Vijea EU 96/97/EC od 20.12.1996. o izmjenama Direktive 86/378/EEC o primjeni naela
jednakog postupanja za mukarce i ene u profesionalnim sistemima socijalne sigurnosti;
- Direktiva Vijea EU 92/85/EEC od 19. oktobra 1992. o uvoenju poticajnih mjera za unapreenje zatite
na radu trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili doje;
- Direktiva Vijea EU 97/80/EC od 15. decembra 1997. o teretu dokazivanja u sluajevima diskriminacije
na osnovu spola,
- Direktiva Vijea EU 2000/78/EC od 27. novembra 2000. koja ustanovljuje opi okvir za jednako
postupanje pri zapoljavanju i izboru zvanja;
- Direktiva Vijea EU 2000/43/EZ o primjeni naela ravnopravnosti osoba bez obzira na njihovo rasno ili
etniko porijeklo;
- Konvencija o zatiti ljudskih prava i digniteta ljudskih bia u primjeni biologije i medicine - Oviedo,
04. april 1997. godine Vijee Evrope, Bosne i Hercegovine je zemlja potpisnica (Genetsko nasljee);
- Evorpska Socijalna Povelja (brano stanje), te su proireni sa narednim osnovima: zdravstvenog stanja,
obrazovanja, drutvenog poloaja, rodni identitet i izraavanje.

146

76

d) Zdravstvene zatite ukljuujui dostupnost skrbi i lijeenja, i u odnosu na

nain na koji se prua skrb i lijee pacijenti.
e) Obuke ukljuujui poetno osposobljavanje i stalno struno usavravanje,
sve vrste i sve nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog strunog
usavravanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, ukljuujui i stjecanje
praktinog radno iskustva.
f) Pravosua i uprave ukljuujui aktivnosti policije i drugih slubenika
za provedbu zakona, slubenika pogranine kontrole, vojno i zatvorsko
osoblje. Konkretno, sve osobe e biti jednake pred sudovima i tribunalima.
g) Stanovanja ukljuujui pristup stanovanju, uvjete stanovanja i raskid
ugovora o najmu.
h) Javnog informiranja i medija.
i) lanstva u profesionalnim organizacijama, ukljuujui lanstvo u
organizaciji radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji iji lanovi
obavljaju neko odreeno zanimanje; ukljuenost u takve organizacije i
pogodnosti koje pruaju takve organizacije.
j) Roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, ukljuujui,
na primjer, prilikom kupovine robe u trgovini, prilikom podnoenja
molbe za zajam u banci i u odnosu na pristup diskotekama, kafiima i
restoranima.
k) Obavljanja privredne djelatnosti, ukljuujui pravo o trinoj
konkurenciji, odnose izmeu preduzea i odnose izmeu poduzea i
drave.
l) Uea u kulturnom i umjetnikom stvaralatvu.
m) Jednakom ueu u javnom ivotu svih graana.
n) Porodice, pri emu e brani drugovi uivati potpunu jednakost prava
kao i odgovornosti u pogledu brane zajednice, tokom trajanja brane
zajednice i njene rastave ukljuujui i prava i odgovornosti u pogledu
podizanja djece.
o) Prava djeteta ukljuujui one mjere zatite koje su potrebne shodno
njihovom statusu maloljetnika, od strane njihove porodice, drutva i
drave.

77

Bosna i Hercegovina se, nakon rata 1992.-1995. nala u vrlo delikatnoj situaciji
u pogledu potivanja ljudskih prava. Rat, kao najdrastiniji oblik krenja
najvrednijih ljudskih vrijednosti ivota i slobode i drugih ljudskih prava, u Bosni
i Hercegovini je bio dodatno optereen elementima evidentne diskriminacije
na nacionalnoj osnovi uz teka krenja ratnog i humanitarnog prava, to je
potvreno i nizom presuda Tribunala za ratne zloine poinjene na podruju
bive Jugoslavije, Presudom Meunarodnog suda pravde u Hagu ali i Odlukom
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/98 u kojima je, izmeu ostalog,
potvren poinjeni genocid u podruju Srebrenice, iroko rasprostranjeno
etniko ienje, preseljavanje stanovnitva, teki ratni zloini i drugi, najtei
oblici krenja ljudskih prava. Rat u BiH je okonan potpisivanjem Opeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Daytonski
sporazum) iji Anex 4. je predstavljao novi Ustav BiH.
Anex 4. dakle Ustav BiH u svom lanu II/6. utvruje:
Implementacija
Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima
posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno
primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.
Dakle, samim Ustavom BiH je utvrena obaveza da sva javna tijela,
poevi od sudova, organa uprave na svim nivoima vlasti, od dravnog do
najnieg jedinica lokalne samouprave, potuju prava iz lana II/2. Ustava
BiH. Podsjeanja radi, lan II/2. Ustava BiH navodi ljudska prava koja se
tite ustavnim tekstom, ali posebno upuuju na direktnu primjenu Evropske
konvencije za zatitu osnovnih ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska
konvencija), a iji sastavni dio je lan 14. koji utvruje zabranu diskriminacije
u vezi sa ostvarenjem prava iz Evropske konvencije i Protokol broj 12. uz
Evropsku konvenciju koji prua dodatne garancije u pogledu zabrane
diskriminacije na taj nain da zabranu diskriminacije ne vezuje za ostvarenje
prava zatienih Evropskom konvencijom, ve daje jednu iru osnovu za
zabranu diskriminacije, koja ukljuuje svako postupanje javnih vlasti bez
obzira na oblast drutvenog ivota iz kojega je takvo ponaanje proisteklo. U
sutini, moe se postaviti pitanje svrhe donoenja posebnog Zakona o zabrani
diskriminacije, obzirom da ve postoji ustavni princip zabrane diskriminacije
po bilo kojoj osnovi, osim onih pobrojanih u lanu 14. Evropske konvencije
i ratifikacijom Protokola broj 12. Meutim, imajui u vidu da stav 1. lana
78

1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju navodi uivanje svih prava

odreenih zakonom, onda se moe pronai opravdanje za donoenje posebnog
Zakona o zabrani diskriminacije.147
U stavu 1. ovog lana se izriito ukazuje da pobrojane oblasti, u kojima se
zabranjuju diskriminacije, ne ukljuuje samo one nabrojane ve se koristi
formulacija u svim podrujima ivota to praktino znai da svaka osoba
moe procijeniti da li je u bilo kojom oblasti dolo do diskriminatorskog odnosa
spram nje od strane javnih vlasti, kako bi se odluila za eventualno pokretanje
postupka u cilju svoje zatite, odnosno sankcioniranja zabranjenog ponaanja.
Zato ovaj lan i ne treba posmatrati kao limitirajui u smislu samo onih oblasti
nabrojanih u ovom lanu, ve samo kao primjer oblasti u kojima najee dolazi
do diskriminatorskog odnosa javnih vlasti. Iako je vano istai da svaka od
pobrojanih oblasti ima svoje specifinosti, moe se izvesti opa ocjena da svako
drugaije postupanje, u bilo kojoj oblasti ivota, ukoliko ne postoji razumno
opravdanje, predstavlja diskriminaciju pa zbog toga i nije neophodno svaku od
pobrojanih oblasti posebno definirati i isticati jer sam tekst stava 1. ovog lana
upuuje na sva podruja ivota, a ne samo pobrojane. Ono to takoer predstavlja
obavezu, jeste korekcija cjelokupnog zakonodavstva, koje u sebi sadri odredbe,
koje mogu dovesti do diskriminacije, a takvih propisa je na teritoriji Bosne i
Hercegovine jako puno usvojeno u proteklom periodu.
Apsurdna ustavna situacija u Bosni i Hercegovini je tim vea jer isti ustavni tekst,
pored stavljanja zatite ljudskih prava i zabrane diskriminacije na najvii mogui
demokratski nivo, drugim svojim odredbama direktno uvodi diskriminaciju u
organizaciju vlasti, izborni sistem i druge oblasti javnog ivota, favorizirajui
iskljuivo nacionalnu pripadnost konstitutivnih naroda, a zanemarujui prava
pojedinaca, odnosno grupa koje ne pripadaju konstitutivnim narodima. U stvari,
u sam tekst Ustava BiH je ugraena diskriminacija ime se vri konfrontacija
unutar pojedinih odredbi Ustava to dodatno komplicira primjenu ovoga zakona.
Posebnu oteavajuu okolnost za primjenu ovog zakona predstavlja i injenica
da ovakva, ustavom uspostavljena diskriminacija, traje od 14. decembra 1995.
godine, kada je Ustav BiH stupio na snagu, i da je itav niz zakona, podzakonskih
Jedan od osnovnih ciljeva direktiva o antidiskriminaciji je obezbijediti rtvama diskriminacije vie
instrumenata koje e koristiti za pokretanje aktivnosti protiv diskriminacije na osnovu rase ili etnikog
porijekla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, seksualne orjentacije i dobi. Kao to je Evropski sud pravde
(ECJ) naveo vezano za diskriminaciju izmeu mukaraca i ena da je borba protiv diskriminacije dio
drutvenih ciljeva zajednice. Princip da je nediskriminacija kljuna za vrijednosti EU ojaan je Poveljom
o osnovnim pravima koja u lanu 21 (1) izjavljuje da je diskriminacija na brojnim osnovama zabranjena.
Konkretnije, Direktiva o rasnoj jednakosti (2000/43/EC) potvruje da su rasizam i diskriminacija kamen
spoticanja za drutvenu i ekonomsku integraciju.

147

79

akata, poslovnika, pravilnika i drugih opih akata, donesen na razliitim nivoima

vlasti, poevi od opina, preko kantona, entiteta do nivoa drave i potreban je
veliki napor da se stave van snage svi propisi koji se temelje na diskriminatornim
odredbama Ustava BiH.
Kao samo jedan mali, ali ne i jedini primjer o neusklaenosti Ustava BiH i
Evropske konvencije, uzeti su l. IV/1. i V/1. Ustava BiH koji utvruju nain izbora
lanova Predsjednitva i delegate u Dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine i dati razlozi za njihovu neusklaenost na osnovu prakse Evropskog
suda za ljudska prava. O potvrdi ovakvih stavova u vezi sa postojanjem diskriminacije
u samom ustavnom tekstu kao i prateem, Izbornom zakonu BiH, izjasnila se i
Venecijanska komisija u svom Miljenju,148 koje je i potvreno presudom Evropskog
suda za ljudska prava u predmetu Finci i Sejdi protiv Bosne i Hercegovine.
lan 7.
(Centralna institucija za zatitu od diskriminacije)
(1) Centralna institucija nadlena za zatitu od diskriminacije je Ombudsmen
za ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen
Bosne i Hercegovine).
(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadlenosti:
a) zaprima pojedinane i grupne albe u vezi s diskriminacijom;
b) fizikim i pravnim licima koja su podnijela albu zbog diskriminacije
daje potrebna obavjetenja o njihovim pravima i obavezama, te
mogunostima sudske i druge zatite;
c) povodom albe Ombudsmen Bosne i Hercegovine moe odluiti da
ne prihvati albu ili da pokrene postupak istraivanja;
d) predlae pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbama
Zakona o medijaciji;
e) prikuplja i analizira statistike podatke o sluajevima diskriminacije;
f) podnosi godinji, a prema potrebi i vanredne izvjetaje o pojavama
diskriminacije Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine,
Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skuptini
Republike Srpske i Skuptini Brko Distrikta Bosne i Hercegovine;
Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima Visokog predstavnika, Venecijanska
komisija, Miljenje broj CDL-AD (2005) 004, Venecija, od 11. marta 2005. godine,

148

80

g) informira javnost o pojavama diskriminacije;

h) na vlastitu inicijativu, provodi istraivanja u oblasti diskriminacije;
i) daje miljenja i preporuke s ciljem spreavanja i suzbijanja
diskriminacije, te predlae odgovarajua zakonska i druga rjeenja
nadlenim institucijama u Bosni i Hercegovini;
j) ima pravo da pokree i uestvuje u postupku za zatitu od
diskriminacije za prekraje propisane ovim zakonom;
k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvrnim organima;
l) podie svijest o pitanjima vezanim za rasizam i rasnu diskriminaciju
u drutvu;
m) unapreuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednako
postupanje.
(3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvjetaja, miljenja
i preporuka o pojavama diskriminacije sarauje s organizacijama
civilnog drutva koje se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava
i organizacijama koje se bave zatitom prava grupa izloenih visokom
riziku diskriminacije.
(4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine prua pomo licima ili grupama lica
koja se obraaju meunarodnim tijelima za zatitu od diskriminacije u
davanju uputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i
preporuka.
(5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine e u svrhu
ostvarivanja svoje nadlenosti uspostaviti poseban odjel koji bi iskljuivo
razmatrao predmete navodne diskriminacije u pogledu postupanja
javnih tijela na nivou drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne
i Hercegovine, opinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim
ovlatenjima, kao i postupanje svih pravnih i fizikih lica, u svim
oblastima ivota.
U budet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine
bit e uvrtena posebna budetska stavka neophodna za funkcioniranje
specijalnog odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije.
(6) Sve dravne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brko Distrikta Bosne
i Hercegovine, opinske, institucije i pravna lica s javnim ovlatenjima,
te ostala pravna i fizika lica duna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i
81

Hercegovine, najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva,

dostaviti traene podatke i dokumente.
(7) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su saraivati s
Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore i
obavjetenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i o
efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.
Uspostavljanje tijela za borbu protiv diskriminacije je preporuka Evropske
komisije i nekih specijaliziranih agencija iz lana 13. Rasne149 i lana 20. Direktive
o provedbi naela jednakih mogunosti i jednakoga tretiranja mukaraca i ena
u pitanjima zapoljavanja i obavljanja zanimanja (preureena verzija)150.
Ulogu ovog tijela u skladu sa odredbama lana 7. u Bosni i Hercegovini obavlja
Ombudsman za ljudska prava Bosne i Hercegovine. Bitno je naglasiti da je
postojanje institucije Ombudsmana uveliko olakalo posao pri izradi teksta
Zakona jer je pratei dobre prakse u zemljama Evropske unije prireiva
Zakona ulogu centralnog tijela mogao da povjeri upravo ovoj instituciji. Prema
obrazloenju prijedloga Zakona Ovu funkciju je 14 od 25 zemalja Evropske
unije povjerilo instituciji Ombudsmana, dok je 5/25 veinu funkcija povjerilo
parlamentarnim komisijama. Irska i Bugarska imaju posebna tijela za borbu
protiv diskriminacije koje imaju kvazi-sudske ovlasti budui da mogu izricati
prekrajne kazne u kvazi-sudskom postupku.
Budui da je donesen nakon viedecenijskog razvoja relevantnih meunarodnih
standarda, te nakon jednako dugog perioda djelovanja ove institucije u mnogim
dravama svijeta, najvei dio Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH (Sl.
Glasnik BiH br. 32/00). iz 2001. godine predstavlja najvii izraz dostignua i
standarda vezanih za rad ove institucije151. Stoga je i jasno da je prireiva
Zakona mogao da prepozna nadlenosti koje direktive zahtijevaju od ovog tijela
u odredbama Zakon o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine
Funkcije koje su nabrojane u ovom lanu su uraene prema preporukama EC, te
Drave lanice e odrediti tijelo ili tijela za promovisanje ravnopravnog tretmana svih lica bez
diskriminacije na osnovu rasnog ili etnikog porekla. Ova tijela mogu initi dijelovi agencija odreenih
na nacionalnom nivou za odbranu ljudskih prava ili za zatitu prava pojedinaca.

149

Drave lanice e imenovati tijelo ili tijela za promicanje, analiziranje, praenje i pruanje potpore
jednakom tretiranju svih osoba, bez diskriminacije na temelju spola, i provesti potrebna rjeenja. Ta
tijela mogu biti dio nadlene agencije za zatitu ljudskih prava i prava pojedinaca na nacionalnoj razini.

150

LJUDSKA PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI 2008 - Pravo, praksa i meunarodni standardi ljudskih prava
sa ispitivanjem javnog mnenja,gl.urednik M. ivanovi, strana 39., Centar za ljudska prava Univerziteta
u Sarajevu, Sarajevo 2009.

151

82

se poklapaju sa nadlenosti institucija Ombudsmana u Bosne i Hercegovine.152

Gore navedene direktive zahtijevaju da nadlenosti ovog tijela obuhvataju :
bez prejudiciranja prava rtava i udruenja, organizacija i drugih pravnih
entiteta iz lana 7(2)., pruanje nezavisne pomoi rtvama diskriminacije
pri podnoenju albe na diskriminaciju,
obavljanje nezavisnih pregleda situacije u vezi diskriminacije,
objavljivanje nazavisnih izvetaja i davanje preporuka o problemima koji
se tiu takve diskriminacije.
Nadlenosti Ombudsmana BiH su mnogo ire od zahtjeva postavljenih u
direktivama jer su definisane prema odredbama Generalne preporuke broj
2. Posebna tijela za borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i
netolerancije na dravnom nivou153 i Parikih principa o dravnim institucijama
za ljudska prava154. Tako prema Principu broj 3. Generalne preporuka broj
2. Kljune nadlenosti tijela za suzbijanje diskriminacije ukljuuju pravnu
pomo osobama koje smatraju da su trpile diskriminaciju odnosno proces
ispitivanja prijave koji e na pravi nain usmjeriti zahtjev osobe koja se ali.
Ako se utvrdi da postoje elementi diskriminatornog postupanja, tijelo treba da
provede nezavisnu istragu, odnosno mora imati dovoljno ovlasti da zahtijeva
pristup informacijama koje posjeduju organi vlasti. Ukoliko doe do pokretanja
sudskog ili upravnog postupka, ova tijela trebaju da imaju mogunost da budu
na zahtjev i odobrenje stranke prisutna tokom ovog postupka. Pozitivne obaveze
ovih tijela ukljuuju obavezu da prikupljaju informacije o oblicima i pojavama
diskriminacije, upozoravaju javnost o uestalosti i oblicima diskriminacije
i na osnovu prikupljenih informacija imaju pozitivnu obavezu da predlau
zakonodavnim i/ili izvrnim tijelima izmjene ili dopune postojee legislative
kako bi se onemoguile budue diskriminatorne prakse.
Stav (5) lana 7. predvia uspostavljanje posebnog odjela koji bi iskljuivo
razmatrao predmete navodne diskriminacije. U okviru institucije Ombudsmana
BiH ve je uspostavljen Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije kojim
rukovodi ef Odjela koji je ujedno i pomonik Ombudsmana, i koji ima
nadlenosti u skladu sa odredbama lana 7.
Obrazloenje prijedloga Zakona

152

Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije, 13. juni 1997. godine

153

Usvojeni od strane Generalne skuptine UN (85. Plenarna sjednica, od 20. 12.1 1993. godine)

154

83

Ovaj odjel prima albe i ex officio pokree istrage u sluajevima kada utvrdi
krenje i probleme u ostvarivanju prava proisteklih iz Evropske konvencije
za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Meunarodne konvencije o
uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencije o uklanjanju svih oblika
diskriminacije u odnosu na ene, Okvirne Konvencija za zatitu nacionalnih
manjina, a posebno u sluajevima kada utvrdi bilo kakav oblik diskriminacije
zasnovan na rasi, boji, spolu, jeziku, politikom ili kakvom drugom miljenju,
nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovinskom stanju.
Prema Zakonu o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine (Slubeni
glasnik BiH, broj 19/02, 32/06) ova institucija razmatra predmete koji se
odnose na povredu ljudskih prava, poinjenu od strane bilo koje institucije u
Bosni i Hercegovini155. Iako se nadlenost Ombudsmana uglavnom odnosi na
zatitu pojedinaca od organa vlasti, lan 5. je proirio ovu nadlenost na nain
da e Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije moi da postupa i po
pojedinanim albama koje se odnose na navodne diskriminacije u pogledu
postupanja svih pravnih i fizikih lica, u svim oblastima ivota.
Instituciji Ombudsmena/Ombudsmana za ljudska prava BiH moe se obratiti
svako fiziko i pravno lice. alba se izjavljuje pismeno, putem pote, fax-a,
e-mail-a ili linim dostavljanjem. Institucija Ombudsmena/Ombudsmana za
ljudska prava BiH, ukoliko utvrdi diskriminaciju, izdaje preporuke sa mjerama
kako bi se ispravile povrede principa jednakog postupanja. Iako preporuke
Ombudsmana nisu obavezujue one mogu svojom snagom argumenta da poslue
kao dobra osnova za koritenje drugih mehanizma za zatitu od diskriminacije.
Pored toga, u skladu sa stavom (7), nadlene institucije u Bosni i Hercegovini
su obavezne saraivati s Ombudsmanom Bosne i Hercegovine i davati pismeno
odgovore i obavjetenja u roku koji je Ombudsman Bosne i Hercegovine
odredio o efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.Obaveza
saraivanja je dodatno naglaena i kroz mogunost kanjavanja za prekraj
novanom kaznom iz lana 20. za one institucije koje odbiju da sarauju sa
institucijom Ombudsmana, to je takoer jedna od novina koja se odnosi na
dosadanju obavezu saradnje sa ovom institucijom, jer Zakon o ombudsmanu
ne sadri prekrajne odredbe.

lan 2. Institucija e razmatrati predmete koji se odnose na slabo funkcioniranje ili povrede ljudskih
prava i sloboda poinjene od bilo kojeg organa vlade.

155

84

Obavjetenja o pravima i obavezama

Iako institucija Ombudsmana nije nadlena da pie podneske ili albe u ime
pojedinaca Odjel je nadlean da fizikim i pravnim licima, koja su podnijela
albu zbog diskriminacije, daje potrebna obavjetenja o njihovim pravima i
obavezama, te mogunostima sudske i druge zatite. Pored toga, Ombdusman je
nadlean da prua pomo licima ili grupama lica koja se obraaju meunarodnim
tijelima za zatitu od diskriminacije u davanju uputstava, savjeta, konsultacija u
toku postupka, prijedloga i preporuka. Ako je to mogue, Ombudsman moe
da predloi pojedincima i grupama da pokrenu postupak medijacije u skladu s
odredbama Zakona o medijaciji.
Na ovaj nain e uloga Ombudsmana omoguiti pojedincima i grupama da
ispravno formuliu svoje zahtjeve vezane za diskriminaciju, prije nego to
podnesu zahtjev u postupku za zatitu od diskriminacije. Do uspostavljanja
odreene sudske prakse, u postupanju u sluajevima diskriminacije, podrka
pojedincima i grupama od strane Ombudsmana e biti veoma znaajna.
lan 8.
(Voenje evidencije i koordinacija nadlenih institucija)
(1) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini dune su voditi redovnu
evidenciju svih sluajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene
podatke obavezno dostavljati Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice
Bosne i Hercegovine.
(2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviru
zakonom utvrenih nadlenosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenih
podataka o pojavama i obimu diskriminacije, najmanje jednom godinje
pripremati Vijeu ministara Bosne i Hercegovine izvjetaj, a prema
potrebi i posebne izvjetaje koji sadre prijedlog mjera za spreavanje i
suzbijanje pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini.
(3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine duno je jednom
godinje izvjetavati, posredstvom Vijea ministara Bosne i Hercegovine, i
Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije i
u vezi s tim predlagati konkretne zakonodavne ili druge mjere.
(4) U skladu s odredbama ovog lana, ustanovit e se posebne evidencije u
zakonodavnim, izvrnim i sudskim organima radi evidencije sluajeva
diskriminacije utvrene u krivinim, parninim, vanparninim i
izvrnim postupcima.
85

(5) Centralna baza podataka za poinjena djela diskriminacije bit e

uspostavljena u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i
Hercegovine.
(6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine e, u roku
od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilnik
o nainu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni i
Hercegovini kojim se definira sadraj i izgled upitnika za prikupljanje
podataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za
postupak prukupljanja potrebnih podataka.
Znaaj podataka o predmetima diskriminacije
Mnogo puta je Bosni i Hercegovini skrenuta panja od strane tijela koje prate
provedbu meunarodnih ugovora na potrebu prikupljanja i razvrstavanja
podataka. Tako su npr. tijela Ujedinjenih naroda, nakon razmatranja izvjetaja
Bosne i Hercegovine, u svojim zakljunim komentarima izrazile svoju
zabrinutost o nedostupnosti podataka razvrstanih po razliitim kriterijima.
Posebno je naglaena zabrinutost to je zadnji popis uraen 1991. godine, to
je prije oruanog sukoba koji je uzrokovao znaajne demografske promjene na
teritoriji drave lanice156.
Posebno je naglaena i zabrinutost posljedica zastarjelosti ovih podataka u
ocjeni obim etnike diskriminacije na teritoriji drave lanice157.
I drugi komiteti158 su u svojim zakljunim komentarima pozvali Bosnu i
Hercegovinu da prikuplja podatke, kako bi prepoznala posebne potrebe svih
pojedinaca i ugroenih grupa, kreirala politike, da se omogui uivanje prava za
sve, odnosno razvila metode za procjenu uticaja politika.
Zakon o zabrani diskriminacije, uspostavljenjem okvira za ostvarivanje jednakih
prava i mogunosti, stvorio je preduslove ali i obavezu svih onih koji utiu na
ostvarivanje prava i sloboda, da prilikom postupanja vode rauna o posebnim
interesima pojedinaca i grupa osoba.
Zakljuna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, CERD/C/BIH/CO/6, 11. april 2006.
Godine, paragraf 8.

156

Ibid

157

Komitet o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Komitet o pravima djeteta, Komitet za

eliminaciju diskriminacije ena

158

86

S druge strane, kod posrednog oblika diskriminacije koji predvia postojanje

naizgled neutralnih odredbi, kriterija ili praksi, koje imaju uinak dovoenja
nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan poloaj, ovim zakonom
je propisana obaveza razmatranja razliitih poloaja koje korisnici prava iz
takvog propisa imaju u trenutku donoenja tog propisa.
Na ovaj nain je naglaena potreba prikupljanja podataka, kako bi nosioci
obaveza u skladu sa ovim zakonom, pri definiranju novih zakona, politika i mjera
za otklanjanje diskriminacije koristili podatke koji su relevantni za tu politiku,
a posebno kako bi se izbjegla mogunost da tim djelovanjem nastanu situacije
posredne diskriminacije. Podaci o pojavama i sluajevima diskriminacije imaju
mnogostruki znaaj za primjenu ovog zakona.
Prije svega, podaci o pojavama i sluajevima diskriminacije su neophodni
kako bi vodili i podrali razvoj novih politika. Dostupnost podataka je bitna
kako bi se prepoznale razliite potrebe grupa koje postoje u drutvu, kako bi
se postiglo ostvarivanje jednakih prava i mogunosti svih tih grupa u drutvu.
Nemogunost ostvarivanja jednakih prava i mogunosti u drutvu, dovodi do
neiskoritavanja ljudskih resursa koji postoje u drutvu, utie na kvalitet ivota
i esto vodi ka dezintegraciji drutva, te vrlo esto dovodi do situacija posredne
diskriminacije. Naime, ukoliko donosilac odreene odredbe ili kriterija,
odnosno uspostavljanjem odreene prakse zanemari razliit poloaj u kojem se
nalaze, recimo, ene koje koriste porodiljsko odsustvo prilikom napredovanja159
u slubi, ili prilikom izgradnje zdravstvene ustanove radi ostvarivanja prava na
socijalnu zatitu prihvati pristup, kojim sve graane tretira kao grupu graana,
koji ine veinu u toj teritorijalnoj jedinici, a zanemari razliit poloaj u kojem se
nalaze osobe u invalidskim kolicima i ne predvidi obavezu izgradnje pristupne
rampe, nastat e situacija posredne diskriminacije.
Podaci o pojavama i sluajevima diskriminacije su takoer neophodni u sudskim
postupcima, kada osobe koje pokreu postupak za zatitu od diskriminacije, a
pogotovo kada ele da koriste statistike podatke, kako bi se ispunili uslovi iz
lana 15. stav 1. kako bi teret dokazivanja preao na stranu navodnog prekrioca
da nije prekrio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u
predmetu rasprave, ali mogu da budu i znaajne, kako bi se podrao zahtjev za
utvrivanje diskriminacije.

Vidi primjer - Gospoa Thibault iznad

159

87

U vrenju svojih obaveza, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i

Ombudsman za ljudska prava BiH morat e koristiti ove podatke kako i mogli
da nadziru primjenu ovog zakona i da izvjetavaju zakonodavna i izvrna tijela,
odnosno javnosti.
Konano, podaci su nezamjenjivi, prilikom provoenja istraivanja, koja slue
za bolje razumijevanje pojava i sluajeva diskriminacije u drutvu.
Prikupljanje podataka
U lanu 8. je propisana obaveza prikupljanja podataka o sluajevima prijavljene
diskriminacije (stav 1.), prikupljanja podataka o pojavama i obimu diskriminacije
(stav 3.) i voenja evidencija o sluajevima diskriminacije (stav 4.).
Stav 5. je predvidio i kreiranje centralne baze podataka, koja e biti uspostavljena
u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
S ciljem usklaivanja metodologije prikupljanja podataka, Zakonom je propisana
obaveza donoenja pravilnika o nainu prikupljanja podataka o predmetima
diskriminacije u Bosni i Hercegovini od strane MInistarstva za ljudska prava i
izbjeglice BiH.
Ovim pravilnikom bi se trebao definirati sadraj i izgled upitnika za prikupljanje
podataka o predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak
prikupljanja potrebnih podataka.
Kako bi podaci koji se prikupljaju postigli znaaj koji bi mogli imati za ostvarivanje
jednakih prava i mogunosti, neophodno je da sadre informacije o:

grupama osoba koje posjeduju osobine predviene u lanu 2..

sva prava i slobode i sve oblasti primjene iz lana 6.

informacije o pojavama, uzrocima i posljedicama predmeta

diskriminacije

Podaci o sluajevima diskriminacije treba da ukljuuju osnovne informacije o

broju i vrsti pritubi koji se podnose odreenoj instituciji vlasti ili organizaciji.
Ovi podaci mogu da sadre i dodatne informacije koje se odnose na razliite
profile osoba koje se ale na diskriminaciju, a posebno osobine te osobe ili
grupe koja podnosi pritubu. Ukoliko se radi o materijalima i dokazima
koji su koriteni prilikom pokretanja odreenih pravnih radnji, onda e oni
88

biti izvrsni izvori informacija o diskriminaciji, a posebno izvrsna osnova za

kvalitativna istraivanja koja mogu da ponude razliite uglove o nainu na
koji je dolo do diskriminacije, motivima, razlozima i argumentima. Dodatna
analiza ovih predmeta moe, takoer, da poslui i kao izvrstan izvor o odgovoru
pravosudnog sistema na izazove diskriminacije, a posebno informacije o
dokaznom materijalu, koje je sud smatrao dovoljno ubjedljivim za dokazivanje
sluajeva diskriminacije.
Podaci o sluajevima diskriminacije nastaju u nadlenim institucijama u Bosni
i Hercegovini koje na bilo koji nain imaju doticaja sa ovim sluajevima. Ova
tijela najee ukljuuju policiju, tuilatva, sudove i Ombudsmana, ali veoma
esto i organe uprave koje provode upravni postupak. Podaci o sluajevima
diskriminacije takoer mogu pristii i iz nevladinog sektora koji prua podrku
rtvama diskriminacije.
Budui da razliiti akteri mogu da budu ukljueni u procesuiranje sluajeva
diskriminacije (ukljuujui policiju, tuilatvo, sudove i Ombudsmana),
uvezivanje informacija moe takoer da ponudi dodatne informacije o
funkcioniranju pravosudnog sistema. Tako bi ove informacije mogle da ponude
uvid u broj predmeta koji se pokreu radi zatite od diskriminaciju u odnosu na
broj predmeta koji zavre presudom, znaaj uloge Ombudsmana kao i da upute
na sve one prepreke koje ometaju dokazivanje pojava diskriminacije.
Pravilnik e takoer morati da razvije razliite modele prikupljanja podataka
od razliitih nosioca obaveze. Tako e podaci o predmetima diskriminacije
koji se vode u sudovima vjerovatno biti mogue dobiti od Visokog sudskog i
tuilakog vijea koje je razvilo Sistem za automatsko upravljanje predmetima
u sudovima - CMS. CMS je zvanini elektronski informativni sistem pravosua
Bosna i Hercegovine koji koristi veina uposlenika, i koji omoguava da svi
radni procesi u sudovima budu povezani u jedinstvenu logiku i organizacionu
cjelinu. Pretpostavlja se da e koritenjem ovog sistema biti mogue generirati
izvjetaje, koji bi pokrili kategorije, koje su od interesa za provoenje svrhe
lana 8. ak i podaci koji budu ukazivali na broj predmeta koji se odnose na
prijavljene i procesuirane predmete diskriminacije, bit e od velikog znaaja za
praenje stanja ravnopravnosti. Dio pravilnika, koji se odnosi na izgled upitnika
za sudove, morat e se razviti u saradnji sa VSTV-om, kako bi se unaprijed
prepoznale mogunosti ali i ogranienosti CMS softvera.
Poseban izazov e svakako predstavljati dio pravilnika koji se odnosi na
upitnik koji e koristiti organi uprave osobito zbog injenice da je u Bosni i
89

Hercegovini primijenjen jedan slojevit sistem uprave, ali i iz injenice da o veini

prava pojedinaca i grupa odluuju organi lokalne samouprave. Za ovaj dio e
posebno znaajno biti da se razvije modalitet saradnje, kako bi se omoguila
koordinacija od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Jedan od
modela koji je ve primijenjen u Bosni i Hercegovini jeste model razvijen za
potrebe provoenja zakona o slobodi pristupa informacijama160. Za izradu
ovog pravilnika interesantni bi mogli biti dijelovi ovih zakona koji se odnose na
obavezu donoenja vodia i imenovanju dunosnika. Na slian nain pravilnik bi
mogao propisati obavezu svih organa uprave u Bosni i Hercegovini da imenuju
dunosnika za dostavljanje informacija Ministarstvu, ukljuujui i dostavljanje
kontakt podataka tog dunosnika, kao i obavezu izrade vodia ili pravilnika
koji bi upoznavao osobe o mogunosti da se ale ukoliko trpe jedan od oblika
diskriminacije. Na ovaj nain bi se osigurao sistem za prikupljanje i dostavljanje
podataka o predmetima diskriminacije.
Zakon ne definira rok u kojem bi se ovi podaci trebali dostaviti Ministarstvu
zbog voenja centralne baze podataka, ali budui da se godinje izvjetava Vijee
ministara i Parlamentarna skuptina, pretpostavka je da e pravilnik predvidjeti
da se ove informacije dostavljaju godinje.
Izvjetavanja o obimu i pojavama diskriminacije
Same informacije koje se odnosne na predmete diskriminacije vjerovatno nee
moi da ponude odgovore o uzrocima diskriminacije, jer e nuditi samo mali
dio svih razliitosti koje postoje u drutvu i nee omoguavati Ministarstvu
da podnosi prijedloge zakonodavnih ili drugih mjera u skladu sa stavovima
2. i 3. lana 8.
Stoga e za ispunjavanje ovih obaveza biti neophodno da se informacije dobivene
iz evidencija o sluajevima diskriminacije uporede sa drugim izvorima koji nude
informacije o razliitim kategorijama drutva. U druge izvore podataka spadaju
statistiki podaci, istraivanja, ankete, situaciono testiranje, kvalitativna i druga
istraivanja. Samo na ovaj nain e biti mogue vriti obaveze predviene u
lanu 8. Zakona, a posebno izvjetavati Vijee ministara BiH, odnosno javnost o
obimu i pojavama diskriminacije u drutvu.

Odnosi se podjednako na zakon donesen na nivou Bosne i Hercegovine i na zakone usvojene na

entitetskom nivou

160

90

Zatita linih podataka

Prilikom dostavljanja ovih podataka Ministarstvu, sva tijela moraju voditi
posebnu panju kada je u pitanju zatita linih podataka. Prilikom razvijanja
pravilnika posebnu panju treba obratiti da se prikupljaju samo oni podaci koji
su neophodni za provoenje svrhe lana 8. i Zakona u cijelosti.
Zakon o zatiti linih podataka Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne
i Hercegovine br. 49/06) je jedan kompleksan zakonski tekst kojim je preuzet
odgovarajui acquis tj. Direktiva o zatiti pojedinaca u odnosu na obradu linih
podataka i razmjenu tih podataka (oktobar 24, 1995.). Ovaj zakon primjenjuje
se na line podatke koje obrauju svi javni organi, fizika i pravna lica, osim ako
drugi zakon ne nalae drugaije161. U smislu istog, lini podaci znae bilo koju
informaciju koja se odnosi na fiziko lice na osnovu koje je utvren ili se moe
utvrditi identitet lica.
U pravilu Zakon o zatiti linih podataka zabranjuje obradu linih podataka
bez saglasnosti nosioca podataka koja se daje u pismenoj formi i mora biti
potpisana162, ali predvia i izuzetak ukoliko obraiva vri obradu linih
podataka u skladu sa zakonom ili je obrada neophodna da bi se ispunile
nadlenosti utvrene zakonom163.
Pored ove zabrane ovaj zakon takoer zabranjuje obradu posebnih kategorija
linih podataka a koji se odnose na line podatke koji otkrivaju:
a) rasno porijeklo, dravljanstvo, nacionalno ili etniko porijeklo,
politiko miljenje ili stranaku pripadnost, ili lanstvo u sindikatima,
religijsko, filozofsko ili drugo uvjerenje, zdravstveno stanje, genetski
kod, seksualni ivot;164
Zakon je predvidio i niz izuzetaka od kojih je opi izuzetak iz take g)
najprimjenjiviji za prikupljanje podataka o predmetima diskriminacije a
koji se odnosi na obradu podataka od posebnog javnog interesa. Pored toga,
radi spajanja evidencija odnosno u ovom sluaju prilikom dostave podataka
Ministarstvu, neophodno je da osoba koja obrauje line podatke potuje
prava na zatitu privatnog i linog ivota nosioca podataka, jer u suprotnom je
zabranjeno dostavljanje podataka.
lan 2. Zakona

161

lan 5.

162

lan 6. stav 1. taka a)

163

lan 9. i lan 2.

164

91

Iako se moe uiniti da ovaj zakon zabranjuje prikupljanje podataka koji su

neophodni za izvravanje obaveza iz lana 8. i openito svrhe ZoZDa moe se
zakljuiti da isti samo postavlja okvire za zatitu linih podataka koji se obrauju
kako se ne bi podaci koristili da se utvrdi identitet nosioca podataka. Zbog toga
e pravilnik o prikupljanju podataka morati sadravati konkretne odredbe o
adekvatnim mehanizmima zatite linih i posebnih kategorija podataka.
lan 9.
(Praenje provoenja Zakona)
Provoenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
Bosne i Hercegovine.
U obrazloenju prijedloga Zakona je navedeno da Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice je duno pratiti primjenu ovog Zakona, to je definirano kroz
sistem prikupljanja informacija o predmetima diskriminacije koji su obaveza svih
nadlenih organa u Bosni i Hercegovini.
Unutar Ministarstva za ljudska prava u skladu sa lanom 8. Pravilnika o
unutranjoj organizaciji, poslovi vrenja nadzora nad primjenom ovog zakona
e najvjerovatnije biti povjeren Sektoru za ljudska prava, koji je nadlean za
utvrivanje i provoenje politike u oblastima ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Sektor za ljudska prava je takoer zaduen da zaprima pojedinane albe i
prua strunu pomo graanima, preduzima sve potrebne radnje u ostvarivanju
i zatiti ljudskih prava u skladu sa zakonima u oblasti zatite ljudskih prava i
meunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama.
Zbog znaaja zabrane diskriminacije i promocije jednakih prava i mogunosti
od velikog znaaja e biti praenje efikasnosti provoenja ovog zakona. To je i
naglaeno u obrazloenju Zakona kada je predlaga predvidio da u odnosu na
karakter i sadraj ovog Zakona, procjenjujemo da je nakon njegovog stupanja na
snagu potrebno planirati njegovo preispitivanje u toku najmanje tri godine njegove
implementacije.
U jednom dijelu, funkcija praenja provoenja Zakona je podijeljena sa
institucijom Ombudsmana koji u okviru svojih nadlenosti definiranih lanom
7. vri znaajnu ulogu, ali ipak Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH kao
lanica Vijea ministara BiH moe da podnosi nacrte Zakona i tako direktno
inicira izmjene i dopune Zakona na nivou Bosne i Hercegovine.
92

lan 10.
(Saradnja s organizacijama civilnog drutva)
U izradi izvjetaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planova
koji se odnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadlene
institucije obavezne su saraivati s organizacijama civilnog drutva koje
se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje
se bave zatitom prava osoba i grupa osoba izloenih visokom riziku od
diskriminacije.
Civilno drutvo je jedan od elemenata trodijelnog okvira koji ine drava,
ekonomija i civilno drutvo. Civilno drutvo je primarni lokus kreiranja
ideologije za izgradnju konsenzusa i legitimiziranje moi, to znai, kreiranja
i odravanja kulturalne i socijalne hegemonije dominantne grupe putem
suglasnosti, a ne prisilom.
Civilno drutvo je arena u kojoj se natjeu konfliktni interesi (zapravo klasni
interesi) i bez direktne dominacije i prisile drava i trite moraju za svoju
legitimnost pridobiti suglasnost civilnog drutva. Sastoji od akcija graana (svih
ljudskih bia), pojedinano i zajedno, usmjerenih poboljanju svoje zajednice
i drutva. Takve akcije su temelj na kojem poiva demokratija, pluralizam,
potovanje ljudskih prava, dobra vladavina i kohezivnost drutva.
Civilno drutvo je podruje institucija, organizacija, mrea i pojedinaca
smjetena izmeu porodice, drave i trita, u koje se ljudi udruuju dobrovoljno
radi zagovaranja svojih zajednikih interesa. U svojoj najjednostavnijoj formi,
civilno drutvo predstavlja skup institucija i udruga/organizacija koje spajaju
ljude uz vladu i privatni sektor.
Puno je definicija civilnog drutva, ali sve one na kraju imaju zajedniki
nazivnik. Pod time se misli na organizacije civilnog drutva koje se nazivaju
volonterskim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim i treim sektorom te im je
zajednika sloboda udruivanja i djelovanje u kojem se prepoznaje ope dobro.
U to se, naravno, ne ubrajaju politike stranke koje se bore za vlast. Ukratko
reeno, civilno drutvo jest antiteza dravi jer je ono svojevrsna opozicija dravi
i dravnoj kontroli.
Pod civilnim drutvom se najee podrazumijeva prostor besprisilne kolektivne
akcije okupljene oko zajednikih interesa, ciljeva, vrijednosti. Civilno drutvo se
smjeta u prostor drugaiji od onog drave, trita i porodice. Civilno drutvo
93

se sastoji od formalnih i neformalnih organizacija - graanskih inicijativa.

Razvijeno civilno drutvo je osnovni preduvjet za nastajanje i odravanje pravne
i demokratske drave.
Civilno drutvo obuhvaa organizacije kao to su: registrirane humanitarne
organizacije (udruenja i fondacije), organizacije za zatitu (enskih, djejih)
ljudskih prava, religijske, ekoloke organizacije, profesionalna udruenja,
poslovna udruenja, sindikati, grupe samopomoi, drutveni pokreti,
zagovarake grupe, koalicije i druge.165
Bosna i Hercegovina i civilno drutvo
Nedostatak politike kulture u Bosni i Hercegovini, diskriminacija, nedostatak
transparentnosti i iskljuenost civilnog drutva iz procesa donoenja odluka
nastavlja se i usporava izgradnju demokratskih institucija u Bosni i Hercegovini.
U posljednjih desetak godina postignuto je veoma malo uspjeha u graenju
demokratskih institucija. Rjeavajui brojne probleme u razliitim oblastima
u postratnom i tranzicijskom periodu, izvrna i zakonodavna vlast u Bosni i
Hercegovini je zanemarila svoju odgovornost prema graanima i graankama,
a sva vana pitanja rjeavala su se u uskim politikim krugovima daleko od oiju
javnosti, a esto i izvan institucija sistema.
Zakonodavni proces koji podrazumijeva donoenje i izmjenu zakona, politika,
strategija, razliitih reformi, budeta itd. je naroito nedostupan javnosti.
Osnovni problemi na koje nailaze organizacije civilnog drutva prilikom
aktivnog ukljuivanja u zakonodavni proces su: nepostojanje konkretne i
pravovremene najave pripreme i izrade zakona; neobjavljivanje nacrta zakona
unaprijed, nego tek po usvajanju; potpuni izostanak ili vrlo rijetke kvalitetne
javne rasprave i savjetovanja, bez jasno utvrenih kriterija za njihovo provoenje;
ogranien pristup informacijama; postojanje tek minimalnog pravnog okvira za
saradnju; donoenje velikog broja zakona po hitnom postupku ime se izbjegava
mogunost javne rasprave o predloenom tekstu; svoenje uloge parlamenata na
najmanju moguu mjeru; nepouzdanost i izostanak informacija o tome kakav e
u konanici biti sadraj usvojenog zakona. Kada se zakon konano donese ostaje
problem njegove (ne) primjene u praksi. Tako je samo de iure uinjen iskorak ka
ostvarivanju ljudskih prava, a de facto stanje se ne mijenja ili je ak i gore.
Grupa autora, Jaanje uloge profesionalnih udruenja u oblasti pravosua u Bosni i Hercegovini
JUP, BiH, Faris Vehabovi, Uloga profesionalnih udruenja u oblasti pravosua, ADI, 2009. godine,
dostupno na http://adi.org.ba/dokumenti/jup_web_format.pdf

165

94

Bosna i Hercegovina je lanica Vijea Evrope i trenutno se nalazi u fazi procesa

pridruivanja Evropskoj uniji. To je pokrenulo brojne reforme dosadanje
dravne i zakonodavne strukture ali i donijelo drastine promjene u ivote
obinih ljudi. Stoga je, posebno za profesionalna udruenja, kao jedan od
segmenata civilnog drutva od sutinske vanosti da se informiraju o i aktivno
ukljue u reformske procese.
Naravno, kada se govori o civilnom drutvu, podrazumijeva se da su organizacije
koje ga ine istinski nezavisna udruenja/fondacije koje djeluju svako na
svom podruju i imaju razvijene profesionalne odnose sa drugim slinim
udruenjima u regiji kao i meusobno povezana sa drugim slinim udruenjima,
kako bi, u odreenom trenutku, zajedniki djelovali u cilju postizanja odreenih
ciljeva. Nerijetko se deava da su tzv. nevladine organizacije direktno vezane sa
nekim od vladajuih ili opozicionih politikih partija, zbog ega je neophodno
insistirati na neovisnosti udruenja i fondacija koji ine civilno drutvo.
Nadalje, organizacije koje ine civilno drutvo mogu biti formirane i za pojedina
podruja, odnosno da imaju suen djelokrug interesovanja to i daje najbolje
rezultate u njihovom djelovanju, jer mogu da se posvete samo nekim pitanjima i
ponude neophodne informacije za odreenu oblast drutvenog ivota.
Kada se govori o Bosni i Hercegovini i civilnom drutvu, pravo pitanje bi bilo
da li ono svojim djelovanjem zaista i ostvaruju postavljene ciljeve i da li u radu
organizacija civilnog drutva uestvuje veliki broj graana ili se odluke donose
u uskom krugu ljudi? Masovnost lanstva udruenja jeste jedan od osnovnih
ciljeva svakog lana civilnog drutva jer se na taj nain obezbjeuje dodatna
teina djelovanja u ukupnim drutvenim odnosima.
Imajui u vidu sve navedeno o civilnom drutvu, sutinsko znaenje lana
10. Zakona se odnosi na obavezu uspostave institucionalne saradnje izmeu
organa vlasti i civilnog drutva i to posebno onog njegovog dijela koji se
prevashodno bavi praenjem stanja potivanja i promoviranja ljudskih prava
kao i organizacijama koje se bave zatitom prava osoba i grupa osoba izloenih
visokom riziku od diskriminacije. Sutinsko znaenje ove odredbe se moe
svesti na uspostavu formalnih mehanizama za uee organizacija civilnog
drutva u procesima donoenja odluka na svim nivoima vlasti i uvaavanja
i koritenja postojeih znanja i iskustava civilnog drutva kroz uspostavu
formalnih mehanizama uea i konsultacija prilikom izrade izvjetaja,
pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se odnose na stanje ljudskih
prava i pitanja diskriminacije.
95

Ovakva praksa konsultiranja civilnog drutva u procesu donoenja odluka je

poela da se primjenjuje u okviru Ministarstva pravde BiH166 i, u najkraem,
sutina saradnje se ogleda upravo u injenici da ovo ministarstvo, prilikom
izrade zakona i drugih stratekih dokumenata, na vrijeme informira javnost da
se moe ukljuiti u kreiranje konkretnog dokumenta pri emu je svaki prijedlog
legitiman i obavezuje Ministarstvo da ga razmotri i pismeno se o njemu izjasni.
Iako se ovakvo postupanje ini suvie kompliciranim, praksa je pokazala da
ono znaajno ne usporava proces usvajanja dokumenata koji su predmet javnih
konsultacija, ali bitno utie na poboljanje kvaliteta dokumenta, potujui
demokratske principe i transparentnost djelovanja javnih vlasti.
Inae, Direktiva 2000/78/EZ potie socijalni dijalog167 vlade sa socijalnim
partnerima u svrhu stimuliranja jednakog tretmana putem praenja uobiajenih
postupaka na radnom mjestu, kolektivnih ugovora, kodeksa ponaanja te
naunih istraivanja ili razmjene iskustva i dobre prakse te potie dijalog
s organizacijama civilnog drutva koje imaju legitiman interes u tome da
doprinesu suzbijanju diskriminacije168. Direktiva 2000/43/EZ potie socijalni
dijalog sa potencijalnim partnerima169 i organizacijama civilnog drutva170.
Zakonom nije definirano tijelo koje je duno vriti saradnju sa civilnim drutvom
nego je koritena formulacija nadlena tijela, pri emu se moe konstatirati
jedna pozitivna i jedna negativna crta takve, uopene, formulacije. Ona pozitivna
se ogleda u tome da svako javno tijelo u svom djelovanju mora saraivati sa
civilnim drutvom pri izradi izvjetaja, strategija, zakona i sl. u oblasti praenja
stanja ljudskih prava, a oblasti u kojima je mogua diskriminacija se nikako ne
mogu svesti samo na jednu oblast drutvenog ivota, pa je bio neophodan iri
obuhvat i nametanje obaveze svim nadlenim tijelima. Negativna crta se ogleda u
tome da nedefiniranje jednog tijela, izuzev institucije Ombudsmana BiH, koje je
duno da prati stanje ljudskih prava i preduzima aktivne korake u prezentiranju
i suzbijanju krenja ljudskih prava, ukljuujui i konsultacije i saradnju sa
civilnim drutvom, na odreeni nain, razvodnjava obavezu iz ovoga lana jer
Istina, tek nedavno je u okviru Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine usvojena Strategija razvoja
sektora pravde 2008.-2012., dostupna na http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Projekti/SRSP u BiH.
Meutim, iako nedavno usvojena, ova strategija je proizvod pritiska koji vri me unarodna zajednica
na domae vlasti i nije rezultat politike volje i potreba domaih aktera, meu koje spadaju i lanovi
profesionalnih udruenja u ovoj oblasti i njihova aktivna uloga.

166

lan 13. Direktive 2000/78/EZ

167

lan 14. Direktive 2000/78/EZ

168

lan 11. Direktive 2000/43/EZ

169

lan 12. Direktive 2000/43/EZ

170

96

nije realno oekivati da svaka javna institucija i organ podjednako vode sve vrste
evidencija i praenja stanja ljudskih prava u smislu ove zakonske odredbe.
Pogreno bi bilo vezati pojam saradnje sa organizacijama civilnog drutva samo
za neka podruja, npr. voenje socijalnog dijaloga izmeu vlasti i sindikalnih
organizacija iako je oblast radnih odnosa vjerovatno najzastupljenije podruje u
kojem dolazi do diskriminatornog djelovanja u drutvu, pa u tom smislu treba
ukazati i da se, prema Meunarodnoj organizaciji rada (MOR), socijalni dijalog
odnosi na ... sve tipove pregovaranja, konsultacija i razmjene informacija
izmeu predstavnika vlasti i socijalnih partnera ili izmeu samih socijalnih
partnera o pitanjima od zajednikog interesa, vezanih uz ekonomsku i socijalnu
politiku...171
Uopeno govorei, naela i modaliteti saradnje se moraju definirati na
principima: otvorenosti i poziva na trajnu saradnju, finansijsku podrku
projektima i aktivnostima, ueu u radu tribina, okruglih stolova, radionica,
konferencija u organizaciji aktera civilnog drutva, partnerstva u projektima
i obavezi konsultacija organizacija civilnog drutva u svim aktivnostima od
znaaja za pitanja zatite ljudskih prava i zabrane diskriminacije.
lan 11.
(Zatita u postojeim postupcima)
(1) Svaka osoba ili grupa osoba koja smatra da je diskriminirana moe traiti
zatitu svojih prava putem postojeih sudskih i upravnih postupaka.
(2) U sluajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilazi
iz upravnog akta, alba u upravnom postupku i eventualno pokretanje
upravnog spora temeljem zatite od diskriminacije, a kojom se zahtijeva
ponitenje takvog upravnog akta, nee sprijeiti osobu iz stava 1. ovog
lana da pokrene sudski postupak za zatitu od diskriminacije.
(3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u lanu 12. ovog zakona, kao pojedinani ili
zajedniki, mogu se traiti u svrhu podnoenja tube u parninom postupku.
Ve je pomenuto da je Ustav BiH izdigao zatitu ljudskih prava na jedan zavidan
nivo pa je samim time u relevantne zakone u BiH, ve ugraena zatita ljudskih
prava (izuzev zakona koji se temelje na diskrimatornim odredbama Ustava
BiH kao npr. Izborni zakon). Time je omoguena ravnopravnost uesnika u
Dostupno na: www.if.hr

171

97

sudskim i upravnim postupcima ali i ustavna obaveza svih organa i tijela da

potuju ljudska prava i direktno primjenjuju Evropsku konvenciju. Ovaj pojam
direktne primjene Evropske konvencije je dodatno ojaan formulacijom da je
Evropska konvencija iznad svakog drugog prava odnosno zakona kako neki
prevode lan II/2. Ustava BiH (koji jo nikada nije zvanino preveden i objavljen
u slubenim glasilima)172. No, bez obzira na pitanje prevoda pojma above all
other law iz lana II/2. Ustava BiH, nesporno je da Evropska konvencija ima
autoritet ustavnog principa pa samim tim, nesporno ima hijerarhijski vie
mjesto u odnosu na zakone koji se primjenuju u BiH.
Takva pozicija ljudskih prava, a posebno Evropske konvencije i njenog Protokola
broj 12. daje pravo svakoj osobi ili grupi osoba da se pozove na ovo svoje ustavno
pravo i zahtijeva njihovu primjenu u ranoj fazi postupka, odnosno tokom
itavog postupka, a upravno ili sudsko tijelo je, u skladu sa svojom ustavnom
obavezom iz lana II/6. Ustava BiH duno ...primjenjivati ljudska prava i
osnovne slobode....
Meutim, formulacija stava 2. ovog lana ostavlja mnogo prostora za razliita
tumaenja jer utvruje da se u toku upravnog postupka, dakle u toku ili nakon
okonanja prvostepenog upravnog postupka, moe istovremeno pokrenuti
postupak radi zatite od diskriminacije, to je sa aspekta funkcioniranja pravnog
poretka, vrlo upitno. Jedan od osnovnih principa funkcioniranja pravnog
poretka se temelji na pravu na albu ime se daje mogunost drugostepenom
organu da ispravi eventualnu povredu nastalu prvostepenim aktom, a kada
se radi o upravnom postupku, i mogunost pokretanja upravnog spora, dakle
i pravo na sudsku zatitu. Nain na koji je formuliran ovaj stav ukazuje na
uvoenje suprotne prakse, da se istovremeno vode dva postupka jedan
koji se tie prava zbog kojeg je pokrenut upravni postupak i drugi koji se tie
zatite od diskriminacije sa mogunou da oba postupka imaju razliite ili iste
ishode ime se nepotrebno optereuje postupak, bilo da se radi o upravnom ili
sudskom postupku. Pri tome, iz formulacije stava 3. ovog lana jasno proizilazi
da se postupak za zatitu od diskriminacije pokree u skladu sa procesnim
pravilima parninog postupka, dakle tubom u parninom postupku koja nema
posebnih dodirnih taaka sa upravnim postupkom, odnosno sporom, pa samim
Zakljuiti prema predgovoru prvog Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Carla Bildta, u
Ustavnim tekstovima OHR (izd.) Sarajevo, 1996, koji je u svakom sluaju dobra podloga za razjanjenje:
The English language contained in this booklet is the agreed text contained in the Peace Agreement.
The Bosniac, Serb and Croat texts which the parties have been using themselves. A legal expert from
Sarajevo has looked at these texts, and believes that each of them represents an accurate translation
of the English (sic!).

172

98

time se otvara i mogunost za razliito odluivanje to samo dodatno moe

zakomplicirati sam postupak zatite od diskriminacije. Zbog toga je neophodno
u budunosti preformulirati ovaj stav, a postoji nekoliko naina da se to uradi
i omogui zatita uesnika u sudskom postupku. Mogue je ovaj problem
rijeiti na nain da se omogui okonanje upravnog postupka i upravnog spora
i da se tek onda omogui pokretanje postupka radi zatite od diskriminacije.
Takoe je mogue problem rijeiti na nain da se, ukoliko je istaknut prigovor
diskriminacije, zaustavi upravni postupak, a stranka uputi na pokretanje tube
za zatitu od diskriminacije u odreenom roku, pa ako stranka ne pokrene
tubu, nastaviti upravni postupak, odnosno ukoliko sud u parninom postupku
utvrdi postojanje diskriminacije, primijeniti odluku iz parninog na upravni
postupak. Naravno da postoji jo itav niz mogunosti kako bi se rijeio ovaj
problem, ali svakako da ovakva formulacija zasluuje panju ukoliko doe do
izmjena i dopuna ovog lana.
lan 12.
(Posebne tube za zatitu od diskriminacije)
(1) Osoba ili grupa osoba koje su izloene bilo kojem obliku diskriminacije,
prema odredbama ovog Zakona, ovlateni su podnijeti tubu i traiti:
a) utvrivanje da je tuenik povrijedio tuiteljevo pravo na jednako
postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio moe
neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tuba
za utvrivanje diskriminacije);
b) zabranu poduzimanja radnji kojima se kri ili moe prekriti
tuiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvre radnje
kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tuba za zabranu
ili otklanjanje doskriminacije);
c) da se naknadi materijalna i nematerijalna teta uzrokovana povredom
prava zatienih ovim Zakonom (tuba za naknadu tete);
d) da se presuda kojom je utvrena povreda prava na jednako postupanje
na troak tuenika objavi u medijima, u sluaju kada je diskriminacija
poinjena kroz medije (tampane, printane i elektronske), odnosno
bilo koje vrste.
(2) Sud i druga tijela koja provode postupak duna su radnje u postupku
poduzimati hitno, osiguravajui da se sve tvrdnje o diskriminaciji to
prije ispitaju.
99

(3) Kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom injeninom i pravnom osnovu,

zahtjevi se mogu istai zajedno (kumulativno) u jednoj tubi o kojoj se
odluuje u parninom postupku, ako su svi zahtjevi u meusobnoj vezi i
ako je isti sud stvarno nadlean za svaki od tih zahtjeva..
(4) O tubama iz stava 1. ovog lana odluuje nadlean sud primjenjujui
odredbe zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i
Hercegovini, ako ovim Zakonom nije drugaije odreeno.
Kada su u pitanju postupci za zatitu od diskriminacije, potrebno je uzeti u obzir
injenicu da evropsko pravo utvruje da je pravo na zabranu diskriminacije
regulirano zakonom na isti nain kao uporediva domaa prava. Ukoliko su
albe dozvoljene u zatiti drugih osnovnih prava prema zakonima u Bosni i
Hercegovini, one bi trebalo da budu dozvoljene i u sluajevima diskriminacije.
1. Zatita od diskriminacije moe se ostvaritivati na dva naina. Ona moe
biti pruena u postupku pred kojim stranka trai zatitu nekog svog prava
koje je zbog diskriminacije povrijeeno, gdje e o postojanju diskriminacije
odluivati sud kao o prejudicijelnom pitanju. Uz to, stranka moe, po svome
izboru zatitu ostvarivati i posebnom tubom za zatitu od diskriminacije iz
ovog lana. Ako se zatita od diskriminacije na prejudicijelan nain ostvaruje
u postupku u kojem se titi pravo ugroeno ili povrijeeno zbog diskiminacije,
primjenjuju se procesna pravila iz posebnih zakona, osim odredbi o teretu
dokazivanja, na koje se primjenjuje naelo okretanja tereta dokazivanja iz
lana 15.173
Tuba je parnina radnja kojom se pokree parnini postupak. Podnoenjem tube
stavlja se u pokret mehanizam za ostvarivanje pravne zatite u graanskopravnim
predmetima. S obzirom na dispozitivni karakter graanskopravnih odnosa,
naelo dispozitivnosti nalazi svoju primjenu i u postupku za ostvarivanje
zatite prava iz tih odnosa, pa i samo pokretanje tog postupka zavisi iskljuivo
od volje subjekata koji imaju prava na zatitu. Parnini postupak se, dakle, ne
pokree po slubenoj dunosti, ve iskljuivo na inicijativu stranke. Bez tube,
ije podnoenje zavisi od dispozicije tuioca titulara ugroenog prava nema
parnice. Pored ovog principa, postoji i nekoliko izuzetaka koji nisu od znaaja za
zatitu od diskriminacije pa nee ni biti posebno elaborirani.
Obzirom da se u postupku radi zatite od diskriminacije ovo pravo ostvaruje prema pravilima parninog
postupku, u okviru ovog komentara su date samo osnovne naznake i specifinosti toga postupka, a
komentari ZPP-a su dostupni i primjenjivi i na ove postupke.

173

100

Podnoenjem tube poinje tei parnini postupak, iako se druga stranka jo

nije ukljuila, ali sama parnica poinje tei tek dostavljanjem tube tuenom.
Podnoenje tube i pokretanje parninog postupka proizvodi za stranku
odreene procesnopravne i materijalnopravne uinke: prekidaju se rokovi
zastarjelosti potraivanja i dospjelosti; prema injenicama koje su postojale u
trenutku podnoenja tube sudu, odreuje se nadlenost suda; pravo tuioca
na izbor nadlenog suda kod elektivne nadlenosti konzumira se podnoenjem
tube sudu itd.
Najei kriterij za podjelu tubi je sadraj pravne zatite koja se njima trai, pa se
po ovom kriteriju tube dijele na kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne.
Kondemnatorne ili osuujue tube upravljene su na inidbu ili proputanje
inidbe ili proputanje. Kondemnatornom tubom trai se osuda tuenog da
neto uini, trpi ili propusti. Ova vrsta tube obino slui ostvarenju postojeih
potraivanja ili, ako se radi o tubi na proputanje, trai se zabrana poduzimanja
protivpravnih radnji nakon to je do poduzimanja takvih radnji ve dolo ili
radnji ije preduzimanje tek prije.174 Po kondemnatornoj tubi moe biti donesena
kondemnatorna presuda ako se njome prihvaa kondemnatorni zahtjev ili
negativna deklaratorna presuda ako se radi o presudi kojom se kondemnatorni
zahtjev odbija. Ako kondemnatorni tubeni zahtjev bude prihvaen, on e biti
podoban za izvrenje, odnosno tvoriti izvrni naslov.
Deklaratorne ili utvrujue tube upravljene su na utvrenje nekog prava ili
pravnog odnosa.
Konstitutivne ili preobraajne su tube usmjerene na ostvarenje neke pravne
promjene. Konstitutivnom tubom se trai ustanovljenje nekog pravnog odnosa,
izricanje promjene sadraja nekog pravnog odnosa ili njegovo razvrgnue.175
S obzirom da do pravne promjene koja se trai preobraajnom tubom dolazi
neposredno pravomonou presude, ove presude nisu podobne za prinudno
izvrenje. Presuda kojom se konstitutivna tuba usvaja moe imati dejstvo od
pravomonosti presude (ex nunc) ili retroaktivno dejstvo (ex tunc).176
Posebna tuba za diskriminaciju je novi nain zatite prava na jednako
Dika-izmi, Komentar Zakona o parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298).

174

Dika-izmi, Komentar Zakona o parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000., str. 298).

175

Grupa autora, Komentari zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici
Srpskoj, Sarajevo, 2005.

176

101

postupanje. U njoj tuitelj moe traiti da se utvrdi postojanje diskriminacije

(deklaratorna antidiskriminacijska tuba), da se zabrane diskriminirajue radnje
ili naloi poduzimanje radnji za uklanjanje diskriminacije (kondemnatorna
antidiskriminacijska tuba) te da se tuitelju koji je rtva diskriminacije naknadi
teta kroz dodjelu novane ili nenovane satisfakcije (tuba za naknadu tete
uinjene diskriminatornim djelovanjem odnosno tuba za objavu presude koja
je utvrdila diskriminaciju).
Stav 1. ovog lana, utvruje da se zatita od diskriminacije ostvaruje podnoenjem
tube za utvrenje (kondemnatorne) tube upravljene na inidbu ili proputanje
inidbe ili proputanje, odnosno osude tuenog da neto uini, trpi ili propusti.
Sadraj tube openito u parninom postupku, podrazumijeva da ona mora
sadravati:
1. osnov za nadlenost suda,
2. odreen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraivanja (tubeni
zahtjev),
3. injenice na kojima tuilac zasniva tubeni zahtjev,
4. dokaze kojima se utvruju te injenice,
5. naznaku vrijednosti spora,
6. pravni osnov tubenog zahtjeva, i
7. druge podatke koje u skladu s odredbama lana 334. Zakona o parninom
postupku, mora imati svaki podnesak.
Navedeni elementi predstavljaju obavezni sadraj tube, sa izuzetkom pravnog
osnova tube, pa ukoliko tuba ne sadri jedan od tih elemenata, sud e pri
prethodnom ispitivanju tube pozvati tuioca da nedostatke otkloni, a u
protivnom e tubu odbaciti. Tubeni zahtjev za zatitu od diskriminacije
osnovni je element tube koji mora biti odreen u pogledu glavne stvari,
odnosno utvrenja da je dolo do povrede zatienog prava, ali i sporednih
potraivanja, jer tuilac ne moe prepustiti sudu da ovaj presudom utvrdi koja
pravna posljedica proistie iz navedenog dogaaja.177
2. Formulacija stava 2. ovog lana obavezuje sud i druga tijela koja provode
postupak zatite od diskriminacije da radnje u postupku poduzimaju hitno,
osiguravajui da se sve tvrdnje o diskriminaciji to prije ispitaju. Slinu obavezu
za hitno postupanje u parninom postupku sudovi imaju kada odluuju
Pozni, Graansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 199.

177

102

o radnim sporovima, u kojima, prema lanu 420. Zakona o parninom

postupku, sudovi preduzimaju posebne mjere radi hitnog rjeavanja spora,
obzirom da se u ovim parnicama raspravlja o egzistencijalnim pravima
zaposlenih. Obzirom na vrijednost zatienog prava u postupku zatite od
diskriminacije, potpuno je opravdana formulacija ovog stava da se i u ovim
postupcima, utvrdi obaveza hitnog postupanja to podrazumijeva skraenje
sudskih rokova ali i skraenje razmaka izmeu roita, uz rezervu da
strankama ipak treba ostaviti dovoljno vremena za preduzimanje procesnih
radnji, ali ipak samo onoliko koliko je prema datim okolnostima nuno za
preduzimanje konkretne procesne radnje.
3. U pogledu formulacije iz stava 3. ovog lana, koji se odnosi na isticanje vie
tubenih zahtjeva u jednoj tubi (osoba ili grupa osoba), Zakon o parninom
postupku odreuje uslove pod kojima se u jednoj tubi moe raspraviti vie
spornih odnosa izmeu istih stranaka (objektivna kumulacija tubenih
zahtjeva). Objektivna kumulacija najee nastaje kada se jednom tubom
obuhvati vie zahtjeva protiv istog tuenog koji proizilaze iz istog injeninog
i pravnog osnova. Zahtjevi se mogu kumulativno isticati u jednoj tubi samo
kada je za sve zahtjeve predviena ista vrsta postupka. Ako ova pretpostavka
nije ispunjena, sud nee odbaciti tubu, ve postupke razdvojiti i o zahtjevima
posebno raspravljati. Ukoliko se u tubi istakne vie zahtjeva koji nisu
povezani istom injeninom i pravnom osnovom, oni se mogu kumulativno
istaknuti u jednoj tubi samo kad je isti sud stvarno nadlean za svaki od
tih zahtjeva.178 Pored objektivne kumulacije, Zakon o parninom postupku
predvia i eventualnu ili supsidijarnu kumulaciju u sluaju kada tuilac
kumulativno istakne zahtjeve koji su u meusobnoj vezi, tako to e od suda
traiti da usvoji sljedei od tih zahtjeva samo ako nae da onaj koji je u tubi
istaknut ispred njega nije osnova. Konano, od alternativne obaveze treba
razlikovati procesnu facultas alternative prema kojoj tuilac, ako je ovlaten
traiti samo jednu inidbu, moe istovremeno s podnoenjem tube ili do
zakljuenja glavne rasprave, tuenom ponuditi da umjesto izvrenja odreene
inidbe isplati odreeni iznos novca.
4. O tubama iz stava 1. ovog lana odluuje nadlean sud primjenjujui odredbe
zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako
ovim Zakonom nije drugaije odreeno.
Uee treih osoba iz ovog lana utvruje kao mogunost i obavezu Rasna Direktiva u lanu 7.2.; EU
Direktiva za jednakost u pristupu zaposljenju lan 9.2..; ali i nai zakoni o parninom postupku (l. 369.
372. ZPP-a FBiH i RS). U lanu 17., takoer je predviena mogunost podnoenja kolektivne tube, a
ovu mogunost i obavezu predvia Rasna Direktiva u lanu 7.2.; EU Direktiva za jednakost u pristupu
zaposljenju lan 9.2.

178

103

lan 13.
(Nadlenost, rokovi i izvrenje)
(1) Ako ovim Zakonom nije drugaije propisano, a u skladu sa zakonima o
sudovima u oba entiteta i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, za sporove
po tubi iz lana 12. ovog Zakona nadleni su u prvom i drugom stepenu
sudovi ope mjesne nadlenosti.
(2) U postupcima propisanim u lanu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljena
revizija.
(3) Po osnovu tubenog zahtjeva iz lana 12. taka b. i d. ovog zakona nadleni
sud moe odluiti da alba ne zadrava izvrenje ili odreuje krai rok za
ispunjenje radnje koja je naloena tueniku.
(4) Rok za podnoenje tube na osnovu lana 12. ovog zakona iznosi 3 mjeseca
od dana saznanja o uinjenoj povredi prava, a najdalje jednu godinu od
dana uinjenja povrede. Rok za podnoenje zahtjeva za reviziju iznosi 3
mjeseca od dana uruenja drugostepene presude.
Pravila o mjesnoj nadlenosti odnose se na teritorijalno razgranienje
nadlenosti pojedinih stvarno nadlenih sudova. Ope mjesno je nadlean onaj
sud pred kojim svaki tuitelj moe protiv neke osobe pokrenuti sve parnice,
osim onih za koje je predviena iskljuiva mjesna nadlenost nekog drugog
suda. U odreivanju pravila o opoj mjesnoj nadlenosti polazi se od naela da
tuitelj treba slijediti forum tuenog. Ovakva odredba ima za cilj olakati poloaj
tuenog i ona se presumira, izuzev da je nekom odredbom izriito propisana
mjesna nadlenost drugog suda.
Za suenje u sporovima protiv pravnih lica polazni kriterij odreivanja ope
mjesne nadlenosti jeste njihovo registrirano sjedite; protiv jedinica lokalne
samouprave nadlean je sud na podruju kojeg se nalazi njihovo predstavniko
tijelo. Za suenje u sporovima protiv entiteta, odnosno drave Bosne i
Hercegovine, ope mjesno nadlean je sud na podruju kojeg tuitelj ima
prebivalite odnosno sjedite u Bosni i Hercegovini, a ako nema prebivalite ni
boravite u Bosni i Hercegovini, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi
zakonodavno tijelo tuenog.
U onim sluajevima u kojima zakon doputa ili nalae mjesnu nadlenost
drugog suda, osim suda ope mjesne nadlenosti, nadlean je i drugi odreeni
104

sud. U ovim sluajevima se radi o izberivoj mjesnoj nadlenosti (sporovi

radi naknade tete i sl.). Atrakcijska nadlenost je poseban oblik odreivanja
mjesne nadlenosti u konkretnoj pravnoj stvari i u takvim sluajevima nadleni
sud se odreuje po pravilima o atrakciji, koji moe biti elektivan, iskljuivo i
supsidijarno nadlean za rjeavanje odreenog spora, a moe se utemeljiti i
meunarodna nadlenost.
Pravo izbora iskoriteno je podnoenjem tube. Isti sud je nadlean i za
protivtubu. Za antidiskriminacijske sporove vane su neke odredbe relevantnog
ZPP-a o mjesnoj nadlenosti suda kao npr. u sporovima o zakonskom
uzdravanju, o vanugovornoj odgovornosti za naknadu tete, branim
sporovima, u paternitetskim sporovima, u sporovima povodom djelatnosti
jedinice pravnog lica, u sporovima protiv fizikog ili pravnog lica sa sjeditem
u inostranstvu, u sporovima iz radnih odnosa u kojima je tuitelj radnik osim
suda ope mjesne nadlenosti mjesno je nadlean i sud na podruju kojeg se rad
obavlja ili se obavljao, ili sud na podruju kojeg se rad morao obavljati te sud na
podruju kojeg je zasnovan radni odnos.
Primarni kriterij za odreivanje ope mjesno nadlenog suda za fizike osobe je
kriterij prebivalita. U nedostatku posebne definicije pojma prebivalita prema
ZPP-u i u odreivanju sadraja ovog pojma trebalo bi poi od njegove definicije u
Zakonu o prebivalitu i boravitu dravljana Bosne i Hercegovine179. Odredbom
lana 3. stav 1. taka 7. tog zakona odreeno je da se pod prebivalitem smatra
opina ili disktrikt u kojem se dravljanin nastani s namjerom da tamo stalno
ivi. Utvrivanje prebivalita je olakano zato to ono mora biti formalno
registrirano, to slui kao osnov dokazivanja o prebivalitu, jer dravljanin BiH
moe imati samo jedno prebivalite na teritoriji BiH, dok se centralna evidencija
vodi i odrava kod Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH. Ipak,
ako se desi da tueni nema prebivalite, opa mjesna nadlenost se odreuje
prema njegovom boravitu, to se moe primijeniti i na strane dravljane. Opa
mjesna nadlenost Suda BiH za sporove s meunarodnim elementom ureena
je odredbama lana 46. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih
zemalja u odreenim odnosima.180
2. Prema ZPP-u revizija je svrstana u vanredne pravne lijekove i moe se izjaviti
u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude uz mogunost
Slubeni glasnik BiH broj 32/01

179

Grupa autora, Komentari zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici
Srpskoj, Sarajevo, 2005.

180

105

meritornog odluivanja samo onda kada je vrijednost spora iznad 10.000

KM sa izuzetkom da vrhovni sudovi entiteta mogu dozvoliti reviziju i ako
vrijednost spora ne prelazi ovaj iznos kada se ocijeni da bi odluivanje po
reviziji bilo od znaaja za primjenu prava u drugim sluajevima.
Na karakter revizije, kao vanrednog pravnog lijeka, uveliko je uticala sudska
praksa Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH koji su zauzeli
stanovite da nije od znaaja klasifikacija pravnog lijeka po domaem pravu
ve karakter pravnog lijeka, odnosno njegovi uinci, ukoliko se taj pravni lijek
moe primijeniti na konkretnu situaciju, odnosno konkrenti spor. S obzirom
da revizija, kao vanredni pravni lijek, moe dovesti do preinaenja presude
drugostepenog suda ili ukidanja presude drugostepenog suda i vraanja na
ponovno odluivanje, kao i mogunost da se u postupku revizije iznose nove
injenice i predlau novi dokazi ukoliko se odnose na povrede odredaba
parninog postupka, koje su uinjene u postupku pred drugostepenim sudom,
zauzet je stav da se revizija, ukoliko je doputena, mora posmatrati kao integralni
dio sudskog postupka, pa tek nakon iscrpljivanja i toga pravnog lijeka, stranka
se moe obratiti Ustavnom sudu BiH ili Evropskom sudu za ljudska prava, za
zahtjevom zatite ustavnih, odnosno prava iz Evropske konvencije izbjegavajui
rizik da njena apelacija/aplikacija bude odbaena zbog neiscrpljivanja pravnih
lijekova. Time je revizija, ukoliko je doputena, praktino svrstana u redovne
pravne lijekove koje je neophodno iscrpiti da bi se stekao pravni osnov za
eventualno daljnje procesuiranje u cilju zatite ustavnih, odnosno ljudskih prava
iz Evropske konvencije. Zbog navedenog je od velikog znaaja da je stavom 2.
ovog lana revizija u antidiskriminacijskim postupcima uvijek doputena, bez
obzira na ogranienja koja su data u ZPP-ima u pogledu doputenosti revizije i
samim tim, mora biti iscrpljena ukoliko se eli izbjei rizik odbaaja od strane
Ustavnog suda BiH ili Evropskog suda za ljudska prava u eventualnom daljnjem
postupanju. Ovakva formulacija daje mogunost strankama u postupku da se
obrate nadlenim revizijskim sudovima i daju jo jednu mogunost strankama
da se o ovom pitanju jo jednom raspravi. Iako ova mogunost moe dovesti do
razvlaenja sudskog postupka, od velike je vanosti da se o ovom pitanju raspravi
u okviru redovnog sudskog postupka, prije nego to predmet eventualno, dospije
na Ustavni sud BiH ili Evropski sud za ljudska prava.
3. Kako je Zakon o zabrani diskriminacije postavio fleksibilne modalitete
primjene, razumljivo je da stav 3. ovog lana predvia mogunost da sud
odlui da alba ne zadrava izvrenje ili da moe odrediti krai rok za
ispunjenje radnje koja je naloena tueniku. Ovakva formulacija daje
mogunost da se posljedice diskriminacije, utvrene u prvostepenom
106

postupku, mogu odmah, dakle u to kraem roku, eliminirati i pruiti

satisfakciju diskriminiranoj osobi, odnosno grupi tuenika. Od posebnog je
znaaja i mogunost skraenja roka za ispunjenje radnji u cilju eliminiranja
kontinuirane diskriminacije koju je utvrdio prvostepeni sud u svojoj presudi
jer se na taj nain prua brza pravda, a upravo takvo postupanje moe
sprijeiti daljnje tetne posljedice iji karakter, s obzirom na zatieno pravo,
ima veliki znaaj, kako za pojedinca, tako i za zajednicu u cjelini.
Stav 3. ovog lana ne predvia mogunost primjene svih taaka lana 12.
ovog zakona, ve samo taaka b. i d. koje su iskljuivo sraunate na zabranu
poduzimanja radnji kojima se kri ili moe prekriti pravo na jednako
postupanje, odnosno izvrenja radnji kojima se uklanja diskriminacija ili njene
posljedice uz mogunost da se presuda kojom je utvrena povreda prava na
jednako postupanje na troak tuenika objavi u medijima, u sluaju kada je
diskriminacija poinjena kroz medije.
4. Stav 4. ovog lana utvruje rok od tri mjeseca za podnoenje tube iz
lana 12. od dana saznanja o uinjenoj povredi prava (subjektivni rok), a
najdalje jednu godinu od dana uinjenja povrede (objektivni rok). Rokovi su
subjektivni ako poetak njihovog toka zavisi od saznanja ovlatenog lica za
dogaaj koji je bitan za njihovo raunanje i ovi rokovi su u pravilu dosta kratki.
Nasuprot subjektivnim, objektivni rokovi su, po pravilu, dui i raunaju se
od nastupanja neke znaajne, najee objektivne okolnosti, nezavisno od
injenice i vremena saznanja za tu okolnost lica koje tu radnju treba poduzeti.
Iz razloga pravne sigurnosti i spreavanja zloupotreba procesnih ovlatenja
kod subjektivnih rokova, nije rijedak sluaj kombinovanja subjektivnog i
objektivnog roka za preduzimanje izvjesnih procesnih radnji. Zbog tekoa
tanog utvrenja poetka toka subjektivnog roka, ovi rokovi se kombiniraju
sa objektivnim rokovima, koji su dui, tako da nakon isteka toga objektivnog
roka, lice ovlateno na preduzimanje procesne radnje, gubi pravo da tu
radnju preduzme, iako subjektivni rok jo nije protekao ili pak nije ni poeo
da tee.
Odredbom stava 4. i rok za izjavljivanje revizije je produen sa 30 dana, kako je
to utvreno ZPP-om, na tri mjeseca, ime se daje dovoljno vremena da se u ovoj
specifinoj oblasti obave dodatne radnje u cilju kvalitetnije pripreme daljnjeg
postupanja pred nadlenim sudovima.
Pored ovih rokova, rokovi se uopeno mogu klasificirati i kao zakonski i
sudski. Zakonski rokovi su rokovi koje nije mogue produavati, jer je njihovo
107

trajanje utvrdio zakonodavac prilikom usvajanja zakona. Razliito od zakonskih

rokova, sudski rokovi su oni koje odreuje sud, imajui u vidu okolnosti svakog
pojedinanog sluaja, ali u granicama koje su utvrene zakonom i to, u pravilu,
na prijedlog zainteresiranog lica i to samo u sluajevima kada za to postoje
opravdani razlozi. Zbog toga i stranke koje pokuavaju da dokau da su rtve
diskriminatornog postupanja, trebaju iskoristiti mogunosti koje prua ovaj
zakon u cilju ubrzanja sudskog postupka radi postizanja to bre satisfakcije,
odnosno eliminiranja posljedica diskriminacije, ukoliko je sud i utvrdi.
lan . 14.
(Privremene mjere obezbjeenja)
Sud moe u postupcima iz lana 11. i 12. ovog zakona odrediti privremenu
mjeru shodno pravilima zakona o parninom postupku koji se primjenjuju
u Bosni i Hercegovini.
Obzirom da odredba ovog lana nije precizna u pogledu predmeta nad kojim
bi se izvrila privremena mjera obezbjeenja, a da se ukazuje da je neophodno
primijeniti pravila parninog postupka koji se primjenjuje u Bosni i
Hercegovini, odnosno da se ne odreuje na ta se odnosi ovaj lan, neophodno
je ukazati da postoje dva naina na koja se moe primijeniti ovakva formulacija
i to u odnosu na:
1. Osiguranje dokaza za koje postoji opravdana bojazan da se dokaz nee
moi izvesti ili da e njegovo kasnije izvoenje biti oteano (lan 169.
ZPP-a);
2. Sudske mjere osiguranja koje ukljuuju i osiguranje na imovini protivnika
u cilju osiguranja trabine (lan 268. ZPP-a).
Osiguranje dokaza (l. 169. - 173. ZPP-a)
Osiguranje dokaza za koje postoji opravdana bojazan da se dokaz nee moi
izvesti ili da e njegovo kasnije izvoenje biti oteano, primjenjuje se ovisno od
okolnosti svakog konkretnog sluaja i moe se zatraiti tokom postupka, a i prije
pokretanja parnice predloiti da se taj dokaz izvede, pa ak i tokom postupka
po prijedlogu za ponavljanje postupka. Stranka koja predlae provoenje tog
dokaza moe predloiti da se taj dokaz izvede i prije, te da se na glavnoj raspravi
upotrijebi tako to e se proitati zapisnik o njegovom izvoenju. U postupku
obezbjeenja dokaza mogu se koristiti sva dokazna stredstva pa i sasluanjem
108

stranaka, jer novi ZPP tretira sasluanje stranaka kao dokazno sredstvo u
jednakoj ravni, u pogledu dokazne snage, sa drugim dokaznim sredstvima kao
to su isprave, vjetaenje, uviaj i sl.
Da bi bio pokrenut ovaj postupak, neophodno je da postoji prijedlog stranke
ili stranaka, jer bez ovog prijedloga, ne moe biti pokrenut ovaj postupak. Nije
nevano napomenuti da trokovi ovog postupka snosi ona strana koja ga je i
pokrenula, ali se oni mogu potraivati u okviru parninih trokova u parninom
postupku u okviru kojeg je i zatraeno osiguranje dokaza.
Sudske mjere osiguranja (l. 268-290 ZPP-a)
Sudske mjere osiguranja su novitet u pravnom poretku Bosne i Hercegovine.
Njihova svrha je vremenski ogranienje trabine predlagatelja osiguranja koje se
mogu odrediti prije ili u toku parninog postupka.
Privremene mjere: Sredstva vremenskih ogranienog osiguranja budueg
ostvarenja vjerovnikova potraivanja na temelju izvrne isprave (konzervacijska
funkcija), ali u odreenom sve irem krugu sluajeva namirenja, potraivanja
vjerovnika, prije okonanja postupka o glavnom pitanju (anticipativna funkcija),
odnosno provizornog ureenja odnosa meu strankama do njihovog konanog
ureenja (regulacijska funkcija). Treba, meutim, naglasiti da nee uvijek biti
mogue povui otru granicu izmeu pojedinih mjera s obzirom na njihovu
funkciju zato to e se neke od njih esto biti vie funkcionalne, u pravilu
anticipativnog-regulacijskog karaktera.181
Ipak, i pored ova dva instituta iz parninog postupka, nemogue je zaobii ono
to ini sutinu privremenih mjera u antidiskriminacijskim postupcima, a koje
se, najopenije, mogu svesti na obustavu vrenja odreenih radnji ili ponaanja,
kojim nastaje teta za jednu od stranaka, a koja je takve prirode da ne bi mogla
biti adekvatno nadoknaena ukoliko se njeno dejstvo ne bi sprijeilo i prije
pravosnanog okonanja parninog postupka. Onako kako su mjere osiguranja
postavljene u ZPP-u jasno upuuju da njihova svrha u opem smislu nije
identina svrsi koja se eljela postii ovakvom odredbom lana 14. jer se njihovo
dejstvo moe svesti na osiguranje dokaza i osiguranje trabine.
Meutim, jo jednom treba podsjetiti da je zabrana diskriminacije pravo koje
je sr korpusa ljudskih prava koja moraju biti zatiena u svim dostupnim
M. Dika, Godinjak 1. Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Zagreb, 1994., str. 144.

181

109

pravnim postupcima i koja moraju imati poseban tretman u primjeni upravo

zbog osjetljivosti zatienog prava. Isti je sluaj i sa zabranom diskriminacije,
pa u ovom kontekstu valja pomenuti da Ustavni sud BiH, iako nije Ustavom
BiH izriito ovlaten za donoenje privremenih mjera. Privremene mjere su
regulirane lanom 77. Pravila Ustavnog suda BiH kojim je utvreno da se one
mogu donijeti na zahtjev apelanta u interesu stranaka ili pravilnog voenja
postupka i da e one ostati na snazi do donoenja konane odluke Ustavnog
suda BiH. Vrlo slina situacija je i sa Evropskim sudom za ljudska prava, jer,
iako nije izriito ovlaten Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava, da
ih donosi, lanom 39. Pravila postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava
je utvreno da Sud moe donijeti privremenu mjeru kada prijeti nastupanje
neposredne, nenadoknadive tete za aplikanta. Zato su navedene ove dvije
institucije? Iz prostog razloga to je njihov primarni zadatak da tite ljudska
prava, a kako smo ve rekli, zabrana diskriminacije je oduvijek bila sadrana
u Evropskoj konvenciji za ljudska prava kao jedan od temeljnih principa od
dana usvajanja te konvencije 1950. godine. Zbog toga i sudovi u primjeni pravila
parninog postupka moraju biti fleksibilni kod odreivanja privremenih mjera
iz lana 14. ovog zakona kako se ne izgubila svrha njihovog postojanja, a to
moe dovesti u pitanju i primjenu itavog antidiskriminacionog zakona.
Zbog svega navedenoga, moe se rei da su privremene mjere, onako kako su
utvrene lanom 14. sredstva vremenski ogranienog osiguranja budueg
ostvarenja vjerovnikovog potraivanja. One se mogu odrediti prije pokretanja i
tokom trajanja sudskog ili upravnog postupka ili nakon okonanja tih postupaka,
sve dok izvrenje ne bude provedeno, pod pretpostavkom da vjerovnik,
odnosno rtva, uini vjerovatnim da je povrijeeno njegovo pravo na jednakost
stavljanjem u nepovoljniji poloaj od druge osobe u uporedivoj situaciji i radi
otklanjanja opasnosti od nenadoknadive tete, ponajprije teke povrede prava na
jednako postupanje ili sprjeavanje nasilja.182 ini se loginim povezati primjenu
privremenih mjera sa pojmom vjerovatnosti postojanja diskriminacije iz lana 15.
kao preduslova za njihovo usvajanje kao to je to sluaj i kod tereta dokazivanja
postojanja diskriminacije, pri emu rtva treba svoj zahtjev uiniti vjerovatnim,
kako bi uspjela u parnici, pokrenutoj radi dokazivanja postojanja diskriminacije.
Prijedlog za odreivanje privremene mjere treba biti odreen u pogledu sadraja
trabine ije se osiguranje trai, kakvu vrstu mjere trai, vrijeme trajanja mjere i
sredstva kojima e se mjera prisilno ostvariti.
ime Pavlovi, Komentar Zakona o suzbijanju diskriminacije sa sudskom praksom, komplementarnim
propisima, prilozima i stvarnim kazalom, Zagreb, 2009., str. 194.

182

110

Iako nije izriito naveden u lanu 14., pojam nenadoknadive tete je nezaobilazan
kada se razmatra pitanje privremenih mjera u antidiskriminacionim postupcima.
Kod odreivanja pojma nenadoknadivosti, teta moe biti imovinska i
neimovinska. Nenadoknadivost podrazumijeva apsolutnu nepopravljivost,
odnosno relativnu nepopravljivost tete ime se moe dovesti u pitanje svrha
sudske odluke, odnosno njeno izvrenje. S tim u vezi je i pitanje svrhe donoenja
privremene mjere u predmetima male vrijednosti, ali se svakako taj princip ne
bi mogao primijeniti za antidiskriminacione postupke, jer zatieno pravo, kao
takvo, ima veliku vrijednost.
lan 15.
(Teret dokazivanja)183
(1) U sluajevima kada osoba ili grupa osoba navode injenice u postupku
iz lana 12 ovog Zakona, potkrepljujui navode o tome da je zabrana
diskriminacije prekrena, navodni prekrilac duan je dokazati da
nije prekrio naelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u
predmetu rasprave.
(2) U sluajevima u kojima osoba smatra da je snosila posljedice
diskriminacije, kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava 1. ovog
lana mogu se koristiti i statistiki podaci ili baze podataka.
(3) U sluajevima kada osoba smatra da je snosila posljedice diskriminacije
zbog proputanja razumnog prilagoavanja, teret dokazivanja lei na
protivnoj strani.
Evropski standard u pogledu dokazivanja jednakog postupanja ogleda se u
pristupu prema kojem osoba, koja se poziva na diskriminaciju, mora uiniti
vjerovatnim da je dolo do diskriminacije, te uiniti vjerovatnim (dokazati
opravdanu sumnju) da bi zbog nejednakog postupanja moglo doi do
diskriminacije, pri emu teret dokazivanja (onus probandi) injenice da do
nejednakog postupanja nije dolo zbog diskriminacije lei na protivnoj strani,
odnosno na strani tuenog.184
lan 15. ovog Zakona ukljuio je i primjenu Direktiva o teretu dokazivanja (97/80/EC).

183

U ovaj Zakon je ukljueno jedno od najvanijih proceduralnih pravila koje se razvilo u praksi zemalja
EU. Ovo novo proceduralno pravilo predvia primjenu Rasne Direktive i EU Direktive za jednakost u
pristupu zaposljenju.

184

111

Pod teretom dokaza moemo, ponajprije, razumjeti pravnu dunost nekoga

procesnog subjekta da dokae neku injenicu ili neko injenino stanje (predloi
dokaz ili dokaze za neku injenicu odnosno injenino stanje) u tom smilu
da dunost dokazivanja te injenice (injeninog stanja) tereti iskljuivo toga
subjekta: ako taj subjekt ne dokae odnosnu injenicu, nijedan drugi procesni
subjekt ne treba je i ne smije dokazivati. Mora se uzeti da ta injenica ne postoji.185
Donoenje pravilne odluke o sporu temelji se na pravilnoj primjeni pravnih
pravila na konkretno injenino stanje. Zbog toga je polazna osnova za rjeavanje
spora pravilno utvrenje injeninog stanja na koje e sud primijeniti pravo.
Sutina utvrenja injeninog stanja se moe podvesti pod pojam dokazivanja
koje predstavlja niz radnji suda i stranaka u klasifikaciji onih dokaza koji su od
znaaja za utvrenje injeninog stanja, odnosno obuhvata prijedloge stranaka
za izvoenje dokaza, rjeavanje koji dokazi treba da budu izvedeni, podnoenje
dokaza od strane obje strane u postupku i njihovo pribavljanje od strane suda,
izvoenje dokaza i njihovu ocjenu.
Pod teretom dokazivanja u subjektivnom smislu podrazumijeva se teret
predlaganja dokaza kojima se potkrepljuju tvrdnje o injenicama od ijeg
postojanja zavisi uspjeh strane u parnici. Teret dokazivanja u objektivnom
smislu podrazumijeva dunost stranke da dokae injenice na kojima
zasniva zahtjev. Prema ZPP-u, dunost iznoenja injenica je iskljuivo na
strankama, a teret dokazivanja injenica lei na stranci koja mora dokazati
injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, meutim specifinost ove odredbe
antidiskriminacionog zakona je upravo u teretu, jer je on teite, u pogledu
tereta dokazivanja, stavio ne na stranku koja istie svoj zahtjev, ve na stranu
tuenog, koji, da bi uspio u parnici, mora dokazati da su zahtjevi neopravdani,
odnosno da nisu utemeljeni. Primjenom ovakve odredbe o okretanju tereta
dokazivanja, tueni se dovodi u situaciju u kojoj se, prema ZPP-u, u pravilu,
nalazi tuitelj, odnosno tueni ima dunost da sudu prui dokaze koji kod
suda treba da stvore uvjerenje u istinitost njegovih navoda (subjektivni teret
dokazivanja); dunost tuenog je da tim sredstvima dokae svoje injenine
navode, jer e u protivnom snositi rizik nedokazanosti tih navoda (objektivni
teret dokazivanja), tj. izgubiti parnicu, ako sud ne doe do uvjerenja o
postojanju sporne injenice. Iako su novi ZPP-i unekoliko izmijenili ovakav
pristup kod tereta dokazivanja i obje strane u postupku obavezali da dokazuju
svoje tvrdnje, odnosno zahtjeve, odredba ovog lana je vrlo jasna da je
Vladimir Bayer, Jugloslavensko krivino procesno pravo knjiga druga, etvrto izdanje, Zagreb, 1986.,
str. 68.

185

112

teret dokazivanja iskljuivo na strani tuenog, a tuitelj ima samo pravo da

svoj zahtjev uini to vjerovatnijim. Objanjenje za ovakav pristup se nalazi
u sutini koncepta rtve s obzirom na zatieno pravo, odnosno zabranjeno
ponaanje, koje esto rtvi nije mogue dokazati zbog nedostupnosti dokaza.
Zbog toga i stav 2. ovog lana uvodi mogunost koritenja statistikih podataka
i podataka pohranjenih u baze podataka koje su, u najveem broju sluajeva,
rtvi nedostupne, jer se najee ovi podaci uvaju kod dravnih organa i
njihova tajnost je garantirana zakonom, a time i najee nedostupna rtvama
diskriminacije.186 Upravo zbog toga se posebno i istie obaveza tuitelja da
svoje tvrdnje uini vjerovatnim ukazivanjem na mogunost pribavljanja
relevantnih informacija koje bi dokazale njegove tvrdnje.
U ocjeni postojanja dovoljne vjerovatnosti kao pravnog standarda suprotstavljaju
se dvije logike teze jesu li izgledi o postojanju diskriminacije preteniji nego
izgledi da diskriminacije nije bilo? Vjerovatnost mora postojati u vrijeme
podnoenja zahtjeva za zatitu naela zabrane diskriminacije. Stupanj izvjesnosti
mora biti takav da se u sudskom ili drugom postupku odluka o postojanju
diskriminacije ini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi
se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je
dolo do diskriminacije.187
Konano, prebacivanje tereta dokazivanja na aktivnu diskriminacijsku stranu je
u skladu sa naelima iz Smjernice 2000/78/EC I 97/80/EC od 15. decembra 1997.
godine Vijea EU u sluaju diskriminacije utemeljene na spolnoj pripadnosti.
Logino bi bilo zakljuiti da se ovakav pristup ne bi mogao primijeniti u krivinim
i prekrajnim postupcima, jer bi okrenuti teret dokazivanja doveo u pitanje
jedan od temeljnih principa na kojima se temelje ovi postupci presumpciju
nevinosti koja je jedan od temeljnih elemenata prava na pravino suenje iz
lana 6. Evropske konvencije. Zbog toga bi bilo dobro ugraditi ovaj izuzetak u
eventualne budue izmjene antidiskriminacionog zakona, kao to je to sluaj u
Republici Hrvatskoj (lan 20. stav 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije).

Za prebacivanje tereta diskriminacije u sluajevima indirektne diskriminacije veoma vaan znaaj imaju
i statistiki podaci, gdje se zbog velike razlike u, recimo zastupljenosti spolova, kod nekog poslodavca
moe traiti od njega da dokazuje zbog ega dolo je do takve razlike.

186

ime Pavlovi, Komentar Zakona o suzbijanju diskriminacije sa sudskom praksom, komplementarnim

propisima, prilozima i stvarnim kazalom, Zagreb, 2009., str. 200.

187

113

lan 16.
(Uee treih lica)
(1) U postupku koji se pokree u skladu s lanom 12. ovog zakona moe se kao
trea strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su rtve diskriminacije
pridruiti tijelo, organizacija, ustanova, udruenje ili drugo lice koje se u
okviru svoje djelatnosti bavi zatitom od diskriminacije lica ili grupe lica
o ijim se pravima odluuje u postupku.
(2) Sud e dopustiti uee tree strane samo uz pristanak lica na ijoj strani
se trea strana eli umijeati.
(3) Bez obzira na ishod parnice, trea strana sama snosi trokove svog uea
u parnici.
Strana koja se pridruuje postupku nije stranka u postupku, ve tree lice
koje se pridruuje postupku zato to ima pravni interes da stranka kojoj se
pridruuje u tom postupku ne izgubi spor. Opi uslov je da se trea strana u
okviru svoje djelatnosti bavi zatitom od diskriminacije lica ili grupe lica o
ijim se pravima odluuje u postupku. Postojanje navedenog uslova mora se
dokazati. S obzirom da se u prvom stavu odreuje da se postupak pokree u
skladu sa lanom 12. Zakona, koji predvia da e se postupak, ako nije drugaije
propisano, voditi prema odredbama zakona o parninom postupku, slijedi
da tree lice moe stupiti u postupak od trenutka podnoenja tube, u toku
prvostepenog i drugostepenog postupka, pa sve do pravosnanosti odluke
o tubenom zahtjevu. Izjava o stupanju u postupak mora se dostaviti licu na
ijoj se strani trea strana eli umijeati da bi dala pristanak. Zakonodavac ne
utvruje da li sud automatski prihvata uee tree strane ako postoji pristanak
lica na ijoj se strani eli umijeati. Analogno odredbi lana 370. ZPP-a svaka
strana moe osporiti umjeau pravo da uestvuje u postupku i traiti da se isti
odbije, pa bi u tom smislu tueni mogao osporavati uee tree strane. Prema
navedenoj odredbi ZPP-a protiv odluke suda kojom se prihvata uee umjeaa
nije dozvoljena posebna alba, to znai da je posebna alba dozvoljena protiv
rjeenja suda kojim se odbija uee tree strane. 188

Komentar Zakona o parninom postupku u FBiH i RS, Sarajevo 2005, str. 603

188

114

lan 17.
(Kolektivna tuba za zatitu od diskriminacije)
Udruenja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrirane u skladu
s propisima koji reguliraju udruivanje graana u Bosni i Hercegovini, a
imaju opravdani interes za zatitu interesa odreene grupe ili se u okviru
svoje djelatnosti bave zatitom od diskriminacije odreene grupe lica, mogu
podnijeti tubu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje,
ako uine vjerovatnim da je postupanjem tuenog povrijeeno pravo na
jednako postupanje veeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi ija
prava tuilac titi.
Prilino iroko odreujui subjekte koji mogu podnijeti kolektivnu tubu
za zatitu od diskriminacije, a to su udruenja, tijela, ustanove i druge
organizacije koje su registrirane u skladu sa propisima koji reguliraju
udruivanje graana u Bosni i Hercegovini, zakljuujemo da kolektivnu
tubu podnose udruenja graana, fondacije, vjerske zajednice189 i politike
stranke. Postavlja se pitanje da li odreenje tijela i ustanova podrazumijeva
tijela javne vlasti i javne ustanove s obzirom da njihov poloaj nije reguliran
sa propisima kojima se regulira udruivanje graana. Smatramo, da polazei
od smisla navedene odredbe, sva registrirana pravna lica koja imaju opravdani
interes za zatitu prava na jednako postupanje odreene grupe mogu podnijeti
kolektivnu tubu. Opravdani interes postoji kada je voenje postupka za
zatitu interesa odreene grupe voeno ciljevima zbog kojih su osnovane.
Navedena lica moraju u tom smislu uiniti vjerovatnim da je postupanjem
tuenog povrijeeno pravo na jednako postupanje, pa nije potrebno sa punom
izvjesnou utvrditi postojanje injenica o postojanju diskriminacije ve samo
uiniti vjerovatnim postojanje injenica. Tuba se podnosi protiv fizikog ili
pravnog lica koji je diskriminirao vei broj osoba, to znai da se ovaj vid
zatite ne moe upotrijebiti ukoliko je rtva pojedinac.
Strateko parnienje
Strateko parnienje, kao mehanizam za sudsko ostvarenje odreenih prava i
sloboda, veoma esto se spominje u kontekstu zatite od diskriminacije. Budui
da je Zakon prepoznao znaaj uea nevladinih organizacija u postupcima za
Prema lanu 2. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica crkve i vjerske
zajednice su zajednice, ustanove i organizacije vjernika, osnovane u skladu s vlastitim propisima,
nauavanjima, vjerama, tradicijama i praksom, kojima je priznata pravna sposobnost i koje su upisane
u Registar crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.

189

115

zatitu od diskriminacije kao treih lica u lanu 16. te je dao aktivnu legitimaciju
onim organizacijama koje ispunjavaju uslove predviene u lanu 17. da podnose
tube, stvoren je zakonski okvir, koji opet stvara mogunost za pokretanje
postupaka, koji su u svojoj prirodi od stratekog znaaja za ostvarivanje jednakih
prava i mogunosti. U oblasti pokretanja postupaka za zatitu i ostvarivanje
ljudskih prava, ukljuujui i zabranu diskriminacije, razvijen je koncept
stratekog parnienja (eng. Strategic litigation) koji za cilj ima da kroz postizanje
uspjeha u jednom predmetu, podstakne znaajne promjene u ostvarivanju
spornog prava. Zbog zakonske mogunosti i znaajnih dostignua koji su ovim
konceptom postignuti u drugim zemljama, u nastavku e biti posveena panja
mehanizmima za voenje stratekih predmeta.
Strateki predmeti su oni predmeti koji imaju potencijala da podstaknu izmjene
ili dosljedniju primjenu zakona odnosno oni predmeti koji mogu da dovedu do
primjene promjena u drutvu. Znaaj postizanja uspjeha u ovim predmetima
ima za cilj da dovede do dugotrajnije promjene ije posljedice nadilaze odabrani
pojedinani predmet. Ipak veoma je teko procijeniti koji predmeti su strateki.
Mnogi predmeti koji su prema svojim posljedicama imali strateke posljedice
su nastali bez posebne namjere da se vodi strateko parnienje. Kao uslov za
podnoenje kolektivne tube, Zakon je predvidio uslov vjerovatnosti da je dolo
do povrede prava na jednako postupanje veeg broja lica, to u osnovi predstavlja
jedan od stratekih ciljeva.
Razlika izmeu obinih i stratekih predmeta za zatitu od diskriminacije
su u tome to su prvi zainteresirani za uspjeh u tom predmetu i zatitu prava
pojedinca dok strateki predmeti tee ka iroj drutvenoj promjeni. Stoga je prije
nego to se pokrene odreeni strateki predmet potrebno pokuati procijeniti
utjecaj voenja jednog postupka za zatitu od diskriminacije u odnosu na sve
druge naine postizanja stratekih ciljeva (npr. javne kampanje zagovaranja i sl.).
Osnovni ciljevi stratekog parnienja se odnose na dosljedno tumaenje
i primjenu zakona i drugih propisa na sve osobe i grupe, ali i prepoznavanje
nedostataka u zakonima u odnosu na standarde zabrane diskriminacije.
Dosljedno tumaenje i primjenu zakona i drugih propisa ukoliko odreena
institucija vlasti pogrenim tumaenjem dovodi do diskriminacije odreene
grupe lica. Pogreno tumaenje odreenog propisa moe biti posljedica
namjernog uskraivanja prava odreenoj grupi ili pojedincu, a moe biti i
posljedica nejasne formulacije u zakonu. Uspjeh u stratekom parnienju,
stoga, moe doprinijeti dosljednijoj primjeni tog propisa odnosno usvajanjem
116

podzakonskog akta koji razjanjava nain primjene spornog propisa u vidu

pravilnika, odluke ili uputstva.
Izmjene zakona i propisa koje dovode do povrede jednakih prava i mogunosti.
Ovo je jedan od najei ciljeva stratekog parnienja, pogotovo ako se uzmu
u obzir obaveze na odsutnost posredne diskriminacije iz zakona, odnosno
obaveze Bosne i Hercegovine u odnosu na standarde zabrane diskriminacije i
ljudskih prava. Iako e nekada biti potrebno da se pokrene postupak pred sudom
vie instance (npr. Ustavni sud, Evropski sud za ljudska prava i sl.) kako bi se
izmijenio odreeni zakon ili propis i time uskladio sa nekim meunarodnim
standardom, postizanje ovog stratekog cilja ima utjecaj na ostvarivanje
prava velikog broja graana. Uspjeh aplikanata Sejdi i Finci protiv Bosne i
Hercegovine, kao predmet koji je u svojoj osnovi strateki, bi trebao da omogui
uklanjanje diskriminatorne odredbe iz Ustava BiH, odnosno omogui veem
broju osoba da budu birani za mjesto u Predsjednitvu BiH, odnosno za Dom
naroda Predstavnikog doma BiH.
Drugi ciljevi stratekog parnienja
Podrka vladavini prava. Osobe koje su zastupane kroz ove postupke uz pomo
organizacija su najee osobe koje bez ove podrke ne bi bile u prilici da zatite
svoja prava. Ovaj cilj e vjerovatno biti jedan od najeih ciljeva stratekog
parnienja u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i dosljednu primjenu ovog zakona.
Pravno obrazovanje. Voenje predmeta koji koriste standarde jednakih prava i
mogunosti i mehanizme predviene u ovom zakonu e dovesti do upoznavanja
lanova sudstva, tuilatva i nevladinih organizacija o konceptu zabrane
diskriminacije i ljudskih prava, predmeta koji do sada nisu bili esti u naoj
pravnoj praksi.
Razvijanje civilnog drutva i stvaranje koalicija. Strateko parnienje ima
znaajan potencijal da doprinese razvoju i saradnji izmeu organizacija civilnog
drutva a najvie zbog potrebe prikupljanja podataka za voenje stratekog
parnienja i mogunosti da se kroz saradnju maksimiziraju efekti uspjeha
pojedinanog predmeta.
Prikupljanje podataka o povredama Zakona. Voenje stratekih predmeta
podrazumijeva detaljnu pripremu predmeta a uspjeh u ovim predmetima
ukazuje na i najtee oblike krenja principa jednakih prava i mogunosti.
117

Priprema predmeta je vrlo esto praena i dubljim analizama podataka o veem

broju sluajeva koji mogu da nakon uspjeha u pojedinanom predmetu dovedu
i do ostvarenja prava za vei broj osoba.
Odgovornost institucija vlasti. Strateko parnienje, ak i kada postigne svoj cilj,
naglaava odgovornost institucija da izmeu ostalog vode rauna o posrednoj i
neposrednoj diskriminaciji, odnosno da vre procjenu utjecaja zakona i politika
na sve lanove i grupe u drutvu.
Mijenjanje svijesti javnosti i osnaivanje ranjivih grupa. Poseban znaaj
predmeta stratekog parnienja je u mogunosti da se promijeni svijest javnosti
o nekim osobinama odreenih ranjivih grupa, ali i podigne svijest o pravima i
mogunostima da se ista zatite. Konano na ovaj nain se osnauju i pojedinci
i ranjive grupe da prepoznaju krenje i pokrenu postupak da zatite svoja prava.
Ipak, u odnosu na druge tehnike, strateko parnienje ima i svoja ogranienja.
Odabir predmeta
Jedan od najveih izazova za uspjeh stratekog parnienja je odabir dobrog
predmeta. Organizacije civilnog drutva, koje predstavljaju vei broj pripadnika
ranjivih grupa, odnosno posjeduju informacije o veem broju potencijalnih
stranaka, prije nego to odaberu predmet sa najpovoljnijim injenicama za
voenje stratekog parnienja, bi trebale da obrate panju na osobine osobe ili
grupe osoba koje e zastupati, injenicama predmeta i dostupnim dokazima.
Iako je pretpostavka da sve potencijalne stranke ne ostvaruju jednaka prava i
mogunosti za postizanje stratekog cilja, bitno je prepoznati koja od ovih
stranaka ima najbolje osobine za zastupanje u stratekom postupku. Budui
da ostali ciljevi stratekog parnienja ukljuuju i podizanje i mijenjanje svijesti
javnosti o problemima ugroenih grupa, bitno je da zastupana stranka bude
u prilici da utie na postizanje ovog cilja. Strategije za postizanje ovog cilja
ukljuuju i saradnju sa medijima, te je stoga bitno da i stranka bude upoznata
sa injenicom da e biti u prilici da za medije i javno govori o povredi svog
prava i grupe koju predstavlja. Bitno je takoer da stranka bude upoznata sa
svim posljedicama uspjeha, odnosno neuspjeha stratekog predmeta, a posebno
o posljedicama na stranku i njegovu porodicu. Posebno je bitno izvriti analizu
mogunosti viktimizacije stranke, odnosno stvoriti mehanizme podrke u
sluaju iste.

118

injenice predmeta moraju biti takve da ih sud ne moe ignorirati. Obino

su to sluajevi diskriminacije odreene grupe u odnosu na druge grupe u
pristupu osnovnim ljudskim pravima (graanskim i politikim ili ekonomskim
i socijalnim) koji imaju posebno teke posljedice na lanove te grupe.
Radi podupiranja ovih injenica, bitno je takoer izabrati predmet o kojem se
mogu prikupiti dokazi ili dokazi ve postoje. Zbog toga, moe biti korisno da
se pone sa jednostavnim, oiglednim sluajevima neposredne diskriminacije
za koje je dostupan dovoljan broj dokaza, kako bi se uspjehom u tim sluajeva,
otvorio put za kompleksnije predmete. ak i ukoliko su takvi sluajevi dovoljno
jasni po pitanju dokaza, treba posebno voditi rauna o pribavljanju one koliine
dokaza koja je potrebna da bi se utvrdila osnovanost da je dolo do povrede
zabrane diskriminacije, kako bi se koristila mogunost iz lana 12. odnosno
kako bi se prebacio teret dokazivanja na navodnog prekrioca.
Situaciono testiranje
U nedostatku jasnih dokaza za dokazivanje sluaja diskriminacije, strateko
parnienje je razvilo koncept situacionog testiranja. Situaciono testiranje
predstavlja instrument za dokumentiranje i obezbjeivanje dokaza, koji bi mogli
da osiguraju uspjeh u postupku. Za potrebu provoenja ovog instrumenta,
anagauje se osoba ili grupa osoba koja dobrovoljno, provjerava postoji li u
nekom sluaju diskriminacija. U toj ulozi moe se nai jedna osoba, ili vie njih
zajedno, kada se lino i neposredno ukljui ili ukljue u neku situaciju, ne bi
li tako lino i na licu mjesta provjerili da li se u toj situaciji potuje zabrana
diskriminacije. Na primjer, kada osoba zaposlena na osiguranju, ne dozvoli
osobi da ue na odreeno javno mjesto zbog pretpostavke da je ta osoba Rom,
organizuje se vei broj osoba romske i veinske populacije kako bi se provjerilo
da li je do ovog ogranienja dolo samo zbog pripadnosti nacionalnoj manjini.
Pored toga, iskljuuju se i svi drugi mogui faktori za ovo ograniavanja tj.
izbjegava se da se na bilo koji nain isprovociraju osobe na osiguranju, kao
na primjer, da se runo ponaaju ili sa sobom nose hranu. Ukoliko je samo
osobama romske populacije ogranien ulaz, prikupljeni dokazi se koriste kako
bi se dokazala vjerovatnost ogranienja prava zbog diskriminacije na osnovu
pripadnosti nacionalnoj manjini. U primjeni ZoZDa na ovaj nain bi se izmeu
ostalog mogla prikupiti i potrebna veina dokaza za koritenje mogunosti iz
lana 15., budui da je u ovakvim i slinim predmetima uvijek teko doi do
drugih dokaza, osim recimo iskaza svjedoka.
119

Koga ukljuiti u jedan strateki predmet?

Ako analiziramo ciljeve stratekog parnienja, doi emo do zakljuka da
voenje jednog stratekog predmeta zahtijeva ukljuivanje veeg broja razliitih
aktera kako bi se osigurao strateki cilj. Nesumnjivo je da je za voenje predmeta
potrebna stranka i grupa stranaka, organizacija civilnog drutva kao trea strana
ili pokreta postupka, tuena strana i odgovarajue sudsko ili upravno tijelo.
Pored ovih osoba i tijela, bitno je ukljuiti i medije koji bi mogli da prate ovaj
predmet, kako bi se uticalo na postizanje i drugih ciljeva stratekog parnienja,
te direktno ili indirektno i druge organizacije civilnog drutva, koje predstavljaju
lanove slinih problema. Zbog posebne uloge Ombudsmana Bosne i
Hercegovine, bitno je dostavljati informacije i ovoj instituciji kao i Ministarstvu
za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
Ogranienja stratekog parnienja u Bosni i Hercegovini
Uloga presedana. Budui da u Bosni i Hercegovini nije naglaena uloga
presedana sudskih odluka, ovo moe da ogranii efekte uspjeha stratekih
predmeta, ali, ukoliko se strateko parnienje postavi ispravno, te se ukljue
mehanizmu za maksimiziranje efekata ovih odluka.
Neusaglaenost zakona sa meunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine.
Po pitanju izbora pravnih argumenata, korisno je dosljedno podsjeati sudije
na njihovu obavezu da tumae domae zakone, kako bi isti bili u skladu sa
meunarodnim zakonom, ukljuujui meunarodno obiajno pravo (koje
je obavezujue za sve drave bez obzira na ratifikaciju), oslanjajui se na
pretpostavku da su donosioci zakona namjeravali da zakon bude usklaen sa
ustavnim i meunarodnim pravom. Ova sudska dunost proizlazi iz lana 27.
Beke konvencije o Zakonu o sporazumima koji obavezuju sudove, kao i sve
ostale dravne organe, da se pridravaju meunarodnih obaveza drave bez
obzira na sadraj domaeg zakona. Obrazlaui da domai zakoni moraju da
se tumae tako da sprovode meunarodno pravo, traimo da se meunarodno
pravo ugradi u nepotpune domae propise pozivanjem na dunost drave, koja
takoer obavezuje svoje sudove, da u potpunosti izvre svoje meunarodne
obaveze. Mi se oslanjamo na pravilo da drava ne moe da se pozove na svoj
interni zakon kako bi opravdala neprimjenjivanje meunarodnog sporazuma.
Uspjeh stratekog parnienja. Uspjeh stratekog parnienja se skoro nikad ne
moe garantirati. Zbog toga se u praksi esto, nakon neuspjeha jednog predmeta,
pokreu i drugi predmeti sa modifikovanim pravnim strategijama, dok se ne
postigne uspjeh.
120

Precedentski efekti odluka. Budui da u Bosni i Hercegovini nije naglaena

uloga presedana sudskih odluka, ovo moe da ogranii efekte uspjeha stratekih
predmeta osim ako predmet ne doe do ustavnog suda ili ak do nekog
meunarodnog tijela.
Nedostatak podrke javnosti. Izostanak podrke javnosti za uspjeh stratekog
parnienja ne mora nuno imati utjecaja na odluku o krenju principa jednakog
postupanja, ali ove odluke, kao to je to ve naglaeno, imaju potencijal da
pokrenu javne diskusije.
Uloga zastupane stranke. Stranke, koje su zastupane u stratekim predmetima
u svakom trenutku imaju pravo da odustanu od nastavka voenja postupka (npr.
zbog nagodbe), to moe da dovode do odsustva strateki postavljenih ciljeva.
lan 18.
(Zatita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili uestvuju u postupku)
Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili uestvovalo u pravnom postupku za
zatitu od diskriminacije nee trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanja
ili uestvovanja.
lan 18. zabranjuje trpljenje posljedica ukoliko osoba pokrene ili uestvuje u
bilo kojem postupku za zatitu od diskriminacije. Ovaj pojam se u uporednom
pravu u identinom obliku naziva i viktimizacija, iako na zakon ne koristi
taj pojam. Viktimizacija obino nastaje kao reakcija od strane osobe za koju
se navodi da je diskriminirala prilikom pokretanja postupka, i predstavlja
nastavak povrede ravnopravnog tretmana. U teim sluajevima, na ovaj nain,
eli se postii da osobe odustanu od postupka ili od uestvovanja u postupku,
uskraujui im dalje neka prava. Na ovaj nain se ne vri diskriminacija
ve dolazi do povrede lana 18. i stoga nije potrebno ispuniti test razliitog
postupanja. Budui da viktimizacija nije definirana kao oblik diskriminacije,
osobama koje trpe posljedice iste, nee biti na raspolaganju mogunost iz
lana 15. koja se odnosi na teret dokazivanja, ali se pretpostavlja da e u toku
postupka koji je ve pokrenut moi da koriste privremene mjere osiguranja iz
lana 14. pozivajui se na zabranu viktimizacije.
Poseban problem kod primjene ove odredbe e postojati, jer ne upuuje da se
radi o nekom obliku povrede ravnopravnog postupanja, niti definira obaveze
za odreena lica. Pretpostavka je da se ovdje radi o opoj zabrani trpljenja
121

posljedica, dok su sva lica koja su navedena u lanu 1. stav 2. duna da sprovode
sve mjere koje su potrebne da ne doe do viktimizacije.
Dva su osnovna oblika viktimizacije prepoznata u ovom lanu:
Viktimizacija osobe koja je prijavila diskriminaciju
Osnovni uslov za postojanje ovog oblika viktimizacije je postojanje pravnog
postupka za zatitu od diskriminacije i da je osoba koja trpi posljedice ista osoba
koja je pokrenula taj pravni postupak. Na primjer, osoba koja je trpila mobing
od strane kolega na poslu, zatrai pravnu zatitu od poslodavca, a poslodavac,
umjesto da prui pravnu zatitu povrijeenom, premjesti tu osobu na drugo,
nie radno mjesto ili mu da otkaz.
Viktimizacija osoba koje uestvuju u pravnom postupku
Ovaj oblik postoji u sluajevima kada osoba, koja nije sama prijavila
diskriminaciju, ali je spremna da pomogne ili pomae drugom licu da ostvari
pravnu zatitu od diskriminacije, trpi odreene posljedice. Na primjer, osoba
koja je prisustvovala situaciji u kojoj je dolo do uznemiravanja ili npr. mobinga
i spremna je da svjedoi o toj situaciji, sada sama trpi uznemiravanje ili mobing.
U acquis-u, pojam viktimizacije postavlja zahtjeve dravama lanicama da uvedu
takve mjere koje su potrebne za zatitu pojedinaca od svakog nepovoljnog
tretmana ili nepovoljne posljedice kao reakcije na albu ili na postupak koji se
vodi radi sprovoenja potovanja principa ravnopravnog tretmana.190
U predmetu C-185/97, Coote (1998) ECR I-5199191 bivi poslodavac je odbio
da preda preporuke sa ocjenom rada za svog biveg zaposlenika, koje e biti od
posebnog znaaja za njegovo potencijalno budue zaposlenje, jer je zaposlenik
podnio tubu zbog diskriminacije na osnovu spola. Sud je u obrazloenju objasnio:
Princip efektivne sudske kontrole, bi izgubio na svojoj efikasnosti
ako se zatita koju nudi sud ne bi odnosila na radnje koje poduzima
poslodavac kao reakciju na pravni postupak koji je pokrenuo
zaposlenik radi zatite principa jednakog tretmana. Strah od takvih
radnji poslodavaca, bi obeshrabrila sve zaposlenike koji smatraju
Vidi npr lan 9 Direktive 2000/43/EC

190

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:61997J0185:EN:HTML

191

122

da su rtve diskriminacije da pokreu pravne postupke, ime bi se u

konanici provoenje cilja direktive dovelo u opasnost
ESLJP je takoer u sluaju Fogarty protiv Velike Britanije192 prihvatio koncept
viktimizacije. U ovom sluaju apelant se alio na povredu lana 14. u sluaju
kada je u skladu sa domaim zakonodavstvom pokrenuo postupak protiv osobe,
koja ju je diskriminirala, i zbog toga je trpila neravnopravan tretman.
Odustajanje od postupka zbog straha od viktimizacije moe biti jedan od
ozbiljnih faktora koji mogu da ugroze predmete koji se odnose na diskriminaciju.
Dodatni razlog za strah mogu biti situacije u kojima se ukazuje na diskriminaciju
od strane osoba koje odluuju o uivanju javnih usluga u oblasti obrazovanja,
zdravstvene ili socijalne zatite, odnosno onih osoba koje e i u budunosti
odluivati o javnim uslugama za osobe koje se ale na diskriminaciju.
Kako bi se ovaj problem prevaziao, neophodno je da organizacije koje pruaju
pomo rtvama diskriminacije, nastave da budu aktivno ukljuene u periodu
trajanja ali i nakon to se predmet okona, odnosno da u sluajevima da doe
do viktimizacije insistiraju na izricanju prekrajnih kazni. Sa druge strane,
poslodavci takoer trebaju da poduzmu sve neophodne mjere kako bi se sprijeila
viktimizacija, pruajui svu neophodnu podrku svojim zaposlenima, u toku
postupka, ali i nakon. Samo podrka okoline e omoguiti provoenje predmeta
diskriminacije koji predstavljaju znaajan primjer posljedica diskriminacije.
lan 19.
(Povreda lana 2. stav (2) ovog zakona)
(1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan poloaj na
osnovama nabrojanim u lanu 2. (Diskriminacija), stav (1), na nain
opisan u l. 3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije)
ovog zakona, kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od
1.500 KM do 5.000 KM.
(2) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice u
dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta
Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim
ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu
od 700 KM do 1.500 KM.
Fogartyv. the United Kingdom (no. 37112/97, 21/11/2001)

192

123

(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to
novanom kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM.
(4) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi
po preporuci Ombudsmena Bosne i Hercegovine, pravno lice e se kazniti
novanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno lice
u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od
1.000 KM do 3.000 KM.
(5) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi
po nalogu suda, pravno lice e se kazniti novanom kaznom u iznosu od
3.500 KM do 10.000 KM a odgovorno lice u pravnom licu ili fiziko lice
kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM.
lan 20.
(Povreda lana 7. st. (6) i (7) ovog zakona)
(1) Pravno lice kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000
KM do 5.000 KM ako:
a) ne dostavi podatke ili dokumente na zahtjev Ombudsmena Bosne i
Hercegovine, odnosno ako ih ne dostavi u propisanom roku i ne dozvoli
uvid u njih, u suprotnosti s lanom 7. (Centralna institucija za zatitu od
diskriminacije), stav (6) ovog zakona;
b) ne sarauje s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i ne daje pismeno
odgovore ili obavjetenja, odnosno ne izvijesti o uinku preporuka datih
s ciljem otklanjanja diskriminacije, u suprotnosti s lanom 7. stav (7)
ovog zakona.
(2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno
lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko
Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s
javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u
iznosu od 500 KM do 1.500 KM.
(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to
novanom kaznom u iznosu od 450 KM do 1.000 KM.

124

lan 21.
(Povreda lana 18. ovog zakona)
(1) Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri ili lice
koje je na bilo koji nain uestvovalo u postupku zatite od diskriminacije
dovede u nepovoljan poloaj na osnovu toga to je to lice prijavilo
diskriminaciju ili uestvovalo u postupku, u suprotnosti s lanom 18.
(Zatita lica koja prijave diskriminaciju ili uestvuju u postupku) ovog
zakona, kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM
do 10.000 KM.
(2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno
lice u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko
Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s
javnim ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u
iznosu od 1.000 KM do 3.500 KM.
(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to
novanom kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM.
(4) Ako prekraj iz stava (1) ovog lana uini s namjerom odgovorno lice
u pravnom licu, odgovorno lice u pravnom licu kaznit e se novanom
kaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM, i ako je uini s namjerom
fiziko lice, fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 1.500
KM do 4.000 KM.
lan 22.
(Zatitne mjere)
(1) Za prekraje propisane ovim zakonom mogu se izrei zatitne mjere
oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja odreene profesionalne
djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dunosti.
(2) Zatitne mjere oduzimanja predmeta obavezno se izriu svaki put kada
je prekraj izvren koritenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti
bili namijenjeni izvrenju prekraja ili su predmeti nastali zbog izvrenja
prekraja.

125

lan 23.
(Objavljivanje rjeenja o prekraju)
Rjeenje o prekraju propisano ovim zakonom objavljuje se u javnim
medijima koji su dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Zakonodavac je poglavlje nazvao kaznenim (prekrajnim) odredbama, mada
je iz navedenih odredbi vidljivo da se radi o kaznama za poinjeni prekraj.
Zakon razlikuje kazne za pravno lice, fiziko lice, te za odgovorna lica u
dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta Bosne
i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlatenjima
i u drugom pravnom licu kada krei lan 2. Zakona dovedu neko lice ili
grupu osoba u nepovoljan poloaj, odnosno krenja lana 7. u sluajevima
nedostavljanja traenih dokumenta ili odbijanja saradnje sa Ombudsmanom
Bosne i Hercegovine, te u sluajevima krenja lana 18. i stavljanja u nepovoljan
poloaj lica koja su prijavila diskriminaciju ili uestvovala u postupku za zatitu
od diskriminacije.
Kada je postupanjem odreene osobe prekrena i krivina norma, npr. poinjeno
je krivino djelo povrede ravnopravnosti ovjeka i graanina193, postavlja se
pitanje razgranienja prekrajnog i krivinog djela. U tom sluaju mogue je
voenje paralelnih postupaka, pri emu treba imati na umu da osoba, koja bi
eventualno u krivinom postupku bila proglaena krivom za krivino djelo koje
obuhvata i obiljeje prekraja, ne moe nakon toga biti kanjena i u prekrajnom
postupku. Prekraj je zapravo obuhvaen krivinim djelom, pa se primjenom
naela ne bis in idem protiv iste osobe ne moe voditi prekrajni postupak. U
sluaju da je osoba ve kanjena za prekraj prije okonanja krivinog postupka,
kazna za prekraj uraunava se u kaznu za krivino djelo,194 a pravosnana odluka
za poinjeni prekraj ne utie na kvalifikaciju i provoenje krivinog postupka.
U pogledu objavljivanja rjeenja o prekraju u javnim medijima, koji su dostupni
na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, nastoje se proiriti informacija o
provedenom postupku na koje bi se mogle pozivati i druge zainteresirane osobe.

lan 145. KZ BiH, lan 177. KZ FBiH, lan 162. KZ RS, lan 174. KZ BDBiH.

193

lan 57. KZ FBiH.

194

126

lan 24.
(Usaglaavanje ostalih propisa s ovim zakonom)
(1) U sluaju neusaglaenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima
po ovom zakonu, primjenjivat e se ovaj zakon.
(2) Svi zakoni i opi propisi bit e usaglaeni s odredbama ovog zakona u
roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvreni u
meunarodnim ugovorima i sporazumima s vjerskim zajednicama, ime
se ne dira u njihovu djelatnu, normativnu i organizacionu autonomiju i
princip punog uivanja prava vjerskih sloboda i izraavanja.
Direktna primjena ovog zakona
Zakon je u Poglavlju V predvidio odreene izuzetke od primjene zakona koji
definiraju postupke za zatitu drugih prava. U stavu 1. je stoga predvieno
da e u sluaju neusaglaenosti drugih zakona koji definiraju postupke, biti
primijenjene odredbe ovog zakona. Ovo se prije svega odnosi na odredbe
zakona o parninom i upravnom postupku, gdje bi se odredbe ovog zakona
iz poglavlja V trebale primjenjivati direktno. Ipak, pravilo iz stava (1) bi se
trebalo koristiti samo izuzetno, dok bi se i ovi zakoni trebali usaglasiti sa
ovim zakonom.
Obaveza usaglaavanja zakona
Zakon o zabrani diskriminacije je predvidio osnovnu obavezu usaglaavanja svih
zakona i opih propisa u roku od godinu dana. Meutim, budui da je garancija
jednakih prava i mogunosti u Bosni i Hercegovini starija od ovog zakona,
sa pravom se postavljaju pitanja: Koje zakone i ope propise je neophodno
usaglaavati? i Kako vriti usaglaavanje? .
Ako analiziramo sadraj Zakona, primijetit emo nekoliko segmenata u kojima
je mogue izvriti zakonodavne intervencije u drugim zakonima.
Prije svega, neophodno je ukloniti sve odredbe koje diskriminiraju odreene
osobe ili grupe, a u onim oblastima gdje je to mogue, uvesti obaveze koje
se odnose na zabranu diskriminacije, prekrajne odredbe, posebne mjere
privremenog ili opeg karaktera i izmjene i dopune procesnih zakona.
127

Ako se postavi pitanje koji su zakoni prioritetni za usaglaavanje, oigledan

odgovor bi bio da je neophodno izmijeniti sve one zakone i ope propise
koji sadre odredbe koje stavljaju odreenu osobu ili grupu u nepovoljniji
poloaj. Tipian primjer diskriminacije kroz zakone i ope propise su odredbe
Ustava BiH, a analogno tome i odredbe Izbornog zakona BiH, koji, kako je
to potvreno u presudi Sejdi i Finci protiv BIH, diskriminiraju pripadnike
nacionalnih manjina u pristupu Predsjednitvu BiH i Domu naroda
Parlamentarne skuptine BiH. I u ovom sluaju je ESLJP razmatrao pitanje
objektivne i razumne opravdanosti ovog razliitog postupanja prije nego to
je zakljuio da se radi o sluaju diskriminacije. U ovom primjeru olakavajua
okolnost je uee ESLJP, jer je presudom razjanjeno pitanje oko kojeg jo
uvijek ne postoji konsenzus u BiH.
U pogledu posebnih mjera opeg ili privremenog karaktera, na pravni sistem je
pun primjera u kojem se odreenim grupama zbog njihovog razliitog poloaja
u drutvu daju posebna prava. Iz tog razloga, npr. ene su zbog svog biolokog
odreenja zatiene u oblasti rada i imaju privilegiran poloaj u odnosu na
mukarce u pristupu recimo porodiljskom odsustvu, te je zakonima o radu
predvieno da ugovor o radu prestaje kada zaposlenik navri 65 godina ivota
i 20 godina staa osiguranja, ime se osobama sa ovim uslovima zbog njihove
dobi prekida radni odnos zbog meugeneracijske solidarnosti. Bitno je kod
utvrivanja izuzetaka od jednakog postupanja, odnosno uvoenja posebnih
mjera, voditi rauna da ovi izuzeci budu objektivni i da se mogu razumno
opravdati195. Meutim, bitno je naglasiti da dodatni problem kod razmatranja
objektivne i razumne opravdanosti, predstavlja injenica da ovo pitanje napreduje
i evoluira u skladu sa promjenama u drutvu. Ako samo analiziramo napredak
u ostvarivanju enskih prava i sloboda u 20. stoljeu, dolazimo do zakljuka da
je u samo 50 godina ovaj pojam doivio nevjerojatan prevrat. Isto tako, kada
je u pitanju pravo homoseksualnih osoba da usvajaju djecu, ESLJP je u dva
navrata u samo 6 godina razlike donio dvije apsolutno suprotne odluke, gdje je
u sluaju Frete protiv Francuske u 2002. godini zakljuio da je zabrana usvajanja
za homoseksualne osobe opravdana zbog najboljeg interesa djeteta, ali je ve
u sluaju E.B. protiv Francuske zakljuio da je ovo razlikovanje neopravdano i
stoga predstavlja diskriminaciju.
U posljednje vrijeme je takoer primijeena tendencija uvoenja u tekstove
zakona odredbi kojima se zabranjuje diskriminacija. Zakoni koji sadre ove
Zakonske mjere i radnje nee se smatrati diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje
ili razliito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti.

195

128

odredbe se odnose na razliite oblasti. Tako se npr. u oblasti radnih odnosa,

odredbe o zabrani diskriminacije mogu nai u Zakonu o radu Republike
Srpske196 i u Zakonu o dravnoj slubi u institucijama Bosne i Hercegovine.
Interesantno je da ova dva zakona predviaju i novane kazne za prekraj za
povredu lanova koji zabranjuju diskriminaciju197. Zakon o dravnoj slubi u
institucijama Bosne i Hercegovine je otiao i korak dalje kada je predvidio da
se Prilikom imenovanja posebnih komisija za izbor Agencija vodi rauna o
ravnopravnoj zastupljenosti spolova198 razraujui time obavezu osiguranja
jednakog pristupa resursima pripadnicima oba spola. U oblastima diskriminacije
na osnovu lanstva u udruenju Zakon o hartijama od vrijednosti RS zabranjuje
diskriminaciju lanova i korisnika strukovnog udruenja. U oblasti medija
Zakon o komunikacijama (Slubeni glasnik BiH, broj 31/03 i 75/06) kao jedan
od regulatornih principa naglaava princip nediskriminacije. Zakon o javnom
radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br.
78/05 od 8. novembra 2005. godine) je uveo zabranu da se u programima
podstie i iri nacionalna, rasna ili vjerska mrnja i netrpeljivost, antisemitizam
i ksenofobija, te podstie na diskriminaciju i neprijateljstvo prema pojedincima
ili grupama zbog njihovog porijekla, boje koe, politikog uvjerenja, religije,
zdravstvenog stanja, spola, seksualnih ili drugih odreenja ili osobina. Zakon o
policijskim slubenicima Bosne i Hercegovine199 u lanu 105. taka 26. je kao teu
povredu slubenih dunosti predvidio vrenje diskriminacije pri izvravanju
dunosti, po osnovu rase, boje koe, spola, jezika, religije, politikog ili drugog
opredjeljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla ili bilo po kojem drugom
osnovu. Stoga se moe zakljuiti da jedan od naina usaglaavanja zakona moe
biti i ukljuivanje odredbe koja e zabranjivati diskriminaciju i gdje je to mogue
predviati i mehanizam za spreavanje i zatitu.
to se tie predlaganja izmjena i dopuna, formalni predlagai zakona u osnovnom
zakonodavnom postupku su svi poslanici, komisije domova Parlamentarne
skuptine BiH, Dom naroda, kao i Predsjednitvo BiH i Vijee ministara u okviru
svojih nadlenosti200. U skladu sa obavezama iz lana 8., nacrte zakona, koji e biti
upueni na sjednice Vijea ministara Bosne i Hercegovine, u najveem broju e
(Slubeni glasnik RS, broj 55/ 07)

196

lan 54. Disciplinska odgovornost 2. Povrede slubenih dunosti mogu biti: m) diskriminacija, te nasilje
na osnovu spola ili spolne orijentacije, uznemiravanje na osnovu spola i seksualno uznemiravanje, kao i
svaki drugi oblik diskriminacije, u skladu sa zakonom.

197

lan 24. Stav (5) Zakona o dravnoj slubi u institucijama Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH,
broj 19/02 broj 43/09)

198

(Slubeni glasnik BiH, broj 27, d 15. juna 2004. godine)

199

lan 99. Poslovnika o radu Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine

200

129

vjerovatno podnositi upravo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH, koje

je kako je ve i reeno zadueno da izvjetava o obimu i pojavama diskriminacije
odnosno da predlae mjere za spreavanja i suzbijanje diskriminacije.
Na osnovu lana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina
Bosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavnikog doma, odranoj 8. jula 2009.
godine, i na 33. sjednici Doma naroda, odranoj 23. jula 2009. godine, usvojila je

130

Z A K O N O Z A B R A N I D I S KR I M I N A C I J E
POGLAVLJE I. OPE ODREDBE

lan 1.
(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i
mogunosti svim licima u Bosni i Hercegovini i ureuje sistem zatite od
diskriminacije.
(2) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i meunarodnim standardima
koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvruju
se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvrne vlasti u Bosni i
Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vre javna ovlatenja (u daljnjem
tekstu: nadlene institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem
omogue zatitu, promoviranje i stvaranje uslova za jednako postupanje.
lan 2.
(Diskriminacija)
(1) Diskriminacijom e se, u smislu ovog zakona, smatrati svako razliito
postupanje ukljuujui svako iskljuivanje, ograniavanje ili davanje
prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema
bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje koe, jezika, vjere,
etnike pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom
manjinom, politikog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, lanstva u
sindikatu ili drugom udruenju, obrazovanja, drutvenog poloaja i spola,
spolnog izraavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za
svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogui ili ugroava priznavanje,
uivanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava i sloboda u svim
oblastima javnog ivota.
(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizika
ili pravna lica, i u javnom i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naroito:
zaposlenja, lanstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke,
stanovanja, zdravstva, socijalne zatite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i
javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.
131

POGLAVLJE II. OBLICI DISKRIMINACIJE

lan 3.
(Oblici diskriminacije)
(1) Neposredna diskriminacija je svako razliito postupanje po osnovama
odreenim lanom 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili proputanje
djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla biti
dovedena u nepovoljniji poloaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica
u slinim situacijama.
(2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled
neutralna odredba, kriterij ili praksa, ima ili bi imala uinak dovoenja
nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan poloaj u odnosu na
druga lica.
lan 4.
(Ostali oblici diskriminacije)
(1) Uznemiravanje se smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj
ponaanje vezano za jedan od navedenih osnova iz lana 2. ovog zakona ima
za svrhu ili iji je efekat povreda dostojanstva lica i stvaranje zastraujueg,
neprijateljskog, degradirajueg, poniavajueg ili uvredljivog okruenja.
(2) Spolno uznemiravanje je svaki oblik neeljenog verbalnog, neverbalnog ili
fizikog ponaanja spolne prirode iji je cilj ili efekat povreda dostojanstva
lica, posebno kada se njime stvara zastraujue, neprijateljsko, degradirajue,
poniavajue ili uvredljivo okruenje.
(3) Mobing je oblik nefizikog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva
ponavljanje radnji koje imaju poniavajui efekat na rtvu ija je svrha ili
posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.
(4) Segregacija je djelo kojim (fiziko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovu
jedne od nabrojanih osnova iz lana 2. ovog zakona, u skladu s definicijom
diskriminacije sadranom u lanu 2. ovog zakona.
(5) Izdavanje naloga drugima za vrenje diskriminacije i pomaganje drugima
prilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije.
(6) Podsticanje na diskriminaciju je svako zagovaranje nacionalne, rasne ili
vjerske mrnje i zabranjeno je.
132

lan 5.
(Izuzeci od principa jednakog postupanja)
Zakonske mjere i radnje nee se smatrati diskriminacijskim kada se svode na
nepovoljno razlikovanje ili razliito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj
i razumnoj opravdanosti. Sljedee mjere nee se smatrati diskriminacijskim kada
se njima ostvaruje legitiman cilj i ako postoji razuman odnos proporcionalnosti
izmeu sredstava koja se koriste i cilja koji se nastoji realizirati i kada:
a) proizlaze iz provoenja ili donoenja privremenih posebnih mjera osmiljenih
bilo da se sprijee ili nadoknade tete koje lica trpe a koje su odreene
osnovama navedenim u lanu 2. ovog zakona i to naroito za pripadnike
ugroenih grupa, kao to su: invalidna lica, pripadnici nacionalnih manjina,
ene, trudnice, djeca, omladina, starija lica i druga drutveno iskljuena lica,
civilne rtve rata, rtve u krivinim postupcima, raseljena lica, izbjeglice i
azilanti; odnosno da se omogui njihovo puno uee u svim oblastima ivota;
b) su zasnovane na obiljeju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih
u lanu 2. ovog zakona kada, u ogranienim okolnostima, zbog prirode
konkretnih profesionalnih aktivnosti koje su u pitanju ili konteksta u kojem
se izvravaju, takvo obiljeje predstavlja stvarni i odreujui uslov u pogledu
izbora zvanja. Ovaj izuzetak bit e predmet povremenih preispitivanja;
c) su zasnovane na razlikovanju, iskljuivanju ili davanju prednosti u vezi
sa zapoljavanjem kao lana osoblja institucije koje se obavlja u skladu s
doktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjima ili uenjima
konkretne vjeroispovijesti ili vjere, s obzirom da je razlikovanje, iskljuenje
ili davanje prednosti izvreno savjesno kako ne bi dolo do povrede vjerskih
osjeanja pripadnika te vjeroispovijesti ili te vjere;
d) odreuju maksimalnu starosnu dob najprimjereniju za prekid radnog
odnosa i odreuju starosnu dob kao uslov za penzionisanje;
e) su zasnovane na dravljanstvu na nain predvien zakonom;
f) su zasnovane na realizaciji razumnih prilagoavanja s ciljem osiguravanja
principa jednakog postupanja u odnosu na invalidna lica. Poslodavci su zato
prema potrebi u konkretnom sluaju duni preduzeti odgovarajue mjere,
radi omoguavanja da invalidno lice ostvari pristup, uestvuje ili napreduje
u zaposlenju, odnosno da uestvuje u obuci, ako takve mjere ne nameu
nesrazmjeran teret poslodavcu;
g) stavljanje u nepovoljniji poloaj pri ureivanju prava i obaveza iz porodinog
odnosa kada je to odreeno zakonom, a posebno s ciljem zatite prava i
133

interesa djece, to mora biti opravdano legitimnom svrhom, zatitom javnog

morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama porodinih zakona;
h) prilikom zasnivanja radnog odnosa, ukljuuju u lanstvo, te u djelovanju koje
je u skladu s naukom i poslovanjem registriranih crkava i vjerskih zajednica
u BiH, kao i druge javne ili privatne organizacije koje djeluju u skladu sa
ustavom i zakonima, ako to zahtijevaju vjerske doktrine, uvjerenja ili ciljevi.
POGLAVLJE III. ZATIENA PRAVA

lan 6.
(Oblast primjene)
Ovaj zakon primjenjuje se na postupanje svih javnih tijela na nivou drave,
entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, opinskih institucija i
tijela, te pravnih lica s javnim ovlatenjima, kao i na postupanje svih pravnih i
fizikih lica, u svim a posebno u sljedeim oblastima:
a)zapoljavanja, rada i radnih uslova, ukljuujui pristup zaposlenju, zanimanju
i samozapoljavanju kao i radne uslove, naknade, napredovanja u slubi i
otputanja s posla;
b) obrazovanja, nauke i sporta. Dostupnost obrazovanja ne bi trebalo da zavisi
od useljenikog statusa djece ili njihovih roditelja;
c) socijalne zatite, ukljuujui socijalno osiguranje, socijalne naknade,
socijalnu pomo (naknade za stanovanje, naknade za mlade, itd.) i nain
postupanja prema korisnicima socijalne zatite;
d) zdravstvene zatite, ukljuujui dostupnost zatite i lijeenja, i u odnosu na
nain na koji se prua zatita i lijee pacijenti;
e) obuke ukljuujui poetno osposobljavanje i stalno struno usavravanje,
sve vrste i sve nivoe profesionalnog usmjeravanja, naprednog strunog
usavravanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije, ukljuujui i sticanje
praktinog radnog iskustva;
f) pravosua i uprave, ukljuujui aktivnosti policije i drugih slubenika za
provoenje zakona, slubenika pogranine kontrole, vojno i zatvorsko
osoblje. Konkretno, sva lica bit e jednaka pred sudovima i tribunalima;
g) stanovanja ukljuujui pristup stanovanju, uslove stanovanja i raskid ugovora
o najmu;
134

h) javnog informiranja i medija;

i) lanstva u profesionalnim organizacijama, ukljuujui lanstvo u organizaciji
radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj organizaciji iji lanovi obavljaju neko
odreeno zanimanje; ukljuenost u takve organizacije i pogodnosti koje
pruaju takve organizacije;
j) roba i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, ukljuujui npr.
prilikom kupovine robe u trgovini, prilikom podnoenja molbe za zajam u
banci i u odnosu na pristup diskotekama, kafiima i restoranima;
k) obavljanja privredne djelatnosti, ukljuujui pravo o trinoj konkurenciji,
odnose izmeu preduzea i odnose izmeu preduzea i drave;
l) uea u kulturnom i umjetnikom stvaralatvu;
m) jednakom ueu u javnom ivotu svih graana;
n) porodice, pri emu e brani drugovi uivati potpunu jednakost prava kao i
odgovornosti u pogledu brane zajednice, tokom trajanja brane zajednice i
njene rastave ukljuujui i prava i odgovornosti u pogledu podizanja djece, u
skladu s odredbama porodinog zakona;
o) prava djeteta, ukljuujui one mjere zatite koje su potrebne shodno njihovom
statusu maloljetnika, od strane njihove porodice, drutva i drave.
POGLAVLJE IV.
INSTITUCIJE NADLENE ZA ZATITU OD DISKRIMINACIJE
lan 7.
(Centralna institucija za zatitu od diskriminacije)
(1) Centralna institucija nadlena za zatitu od diskriminacije je Ombudsmen za
ljudska prava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsmen Bosne i
Hercegovine).
(2) Ombudsmen Bosne i Hercegovine u okviru svoje nadlenosti:
a) zaprima pojedinane i grupne albe u vezi s diskriminacijom;
b) fizikim i pravnim licima koja su podnijela albu zbog diskriminacije daje
potrebna obavjetenja o njihovim pravima i obavezama, te mogunostima
sudske i druge zatite;
c) povodom albe Ombudsmen Bosne i Hercegovine moe odluiti da ne
prihvati albu ili da pokrene postupak istraivanja;
135

d) predlae pokretanje postupka medijacije u skladu s odredbama Zakona o

medijaciji;
e) prikuplja i analizira statistike podatke o sluajevima diskriminacije;
f) podnosi godinji, a prema potrebi i vanredne izvjetaje o pojavama
diskriminacije Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, Parlamentu
Federacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skuptini Republike Srpske i
Skuptini Brko Distrikta Bosne i Hercegovine;
g) informira javnost o pojavama diskriminacije;
h) na vlastitu inicijativu, provodi istraivanja u oblasti diskriminacije;
i) daje miljenja i preporuke s ciljem spreavanja i suzbijanja diskriminacije,
te predlae odgovarajua zakonska i druga rjeenja nadlenim institucijama
u Bosni i Hercegovini;
j) ima pravo da pokree i uestvuje u postupku za zatitu od diskriminacije
za prekraje propisane ovim zakonom;
k) prati zakonodavstvo i daje savjete zakonodavnim i izvrnim organima;
l) podie svijest o pitanjima vezanim za rasizam i rasnu diskriminaciju u
drutvu;
m) unapreuje politike i prakse koje imaju za cilj da osiguraju jednako
postupanje.
(3) Ombudsmen Bosne i Hercegovine pri izradi redovnih izvjetaja, miljenja
i preporuka o pojavama diskriminacije sarauje s organizacijama civilnog
drutva koje se bave zatitom i promoviranjem ljudskih prava i organizacijama
koje se bave zatitom prava grupa izloenih visokom riziku diskriminacije.
(4) Ombudsmen Bosne i Hercegovine prua pomo licima ili grupama lica koja
se obraaju meunarodnim tijelima za zatitu od diskriminacije u davanju
uputstava, savjeta, konsultacija u toku postupka, prijedloga i preporuka.
(5) Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine e u svrhu
ostvarivanja svoje nadlenosti uspostaviti poseban odjel koji bi iskljuivo
razmatrao predmete navodne diskriminacije u pogledu postupanja javnih
tijela na nivou drave, entiteta, kantona i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine,
opinskih institucija i tijela, te pravnih lica s javnim ovlatenjima, kao i
postupanje svih pravnih i fizikih lica, u svim oblastima ivota.
U budet Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine bit e
uvrtena posebna budetska stavka neophodna za funkcioniranje specijalnog
136

odjela/specijalnih odjela za borbu protiv diskriminacije.

(6) Sve dravne institucije, entitetske, kantonalne i tijela Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine, opinske, institucije i pravna lica s javnim ovlatenjima, te ostala
pravna i fizika lica duna su, na zatjev Ombudsmena Bosne i Hercegovine,
najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, dostaviti traene
podatke i dokumente.
(7) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini obavezne su saraivati s
Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i davati pismeno odgovore i
obavjetenja u roku koji je Ombudsmen Bosne i Hercegovine odredio i o
efektu preporuka datih s ciljem otklanjanja diskriminacije.
lan 8.
(Voenje evidencije i koordinacija nadlenih institucija)
(1) Nadlene institucije u Bosni i Hercegovini dune su voditi redovnu
evidenciju svih sluajeva prijavljene diskriminacije, a prikupljene podatke
obavezno dostavljati Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i
Hercegovine.
(2) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, u okviru
zakonom utvrenih nadlenosti, ima obavezu, na osnovu prikupljenih
podataka o pojavama i obimu diskriminacije, najmanje jednom godinje
pripremati Vijeu ministara Bosne i Hercegovine izvjetaj, a prema potrebi
i posebne izvjetaje koji sadre prijedlog mjera za spreavanje i suzbijanje
pojava diskriminacije u Bosni i Hercegovini.
(3) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine duno
je jednom godinje izvjetavati, posredstvom Vijea ministara Bosne i
Hercegovine, i Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine o pojavama
diskriminacije i u vezi s tim predlagati konkretne zakonodavne ili druge
mjere.
(4) U skladu s odredbama ovog lana, ustanovit e se posebne evidencije u
zakonodavnim, izvrnim i sudskim organima radi evidencije sluajeva
diskriminacije utvrene u krivinim, parninim, vanparninim i izvrnim
postupcima.
(5) Centralna baza podataka za poinjena djela diskriminacije bit e uspostavljena
u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
(6) Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine e, u roku od
137

90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti pravilnik o nainu

prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini
kojim se definira sadraj i izgled upitnika za prikupljanje podataka o
predmetima diskriminacije i ostala pitanja vezana za postupak prukupljanja
potrebnih podataka.
lan 9.
(Praenje provoenja Zakona)
Provoenje ovog zakona prati Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i
Hercegovine.
lan 10.
(Saradnja s organizacijama civilnog drutva)
U izradi izvjetaja, prilikom pripreme zakona, strategija i drugih planova koji se
odnose na stanje ljudskih prava i pitanja diskriminacije sve nadlene institucije
obavezne su saraivati s organizacijama civilnog drutva koje se bave zatitom i
promoviranjem ljudskih prava i organizacijama koje se bave zatitom prava lica
i grupa lica izloenih visokom riziku od diskriminacije.
POGLAVLJE V.
POSTUPCI ZA ZATITU OD DISKRIMINACIJE
lan 11.
(Zatita u postojeim postupcima)
(1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminirana moe traiti zatitu
svojih prava putem postojeih sudskih i upravnih postupaka.
(2) U sluajevima u kojima povreda prava na jednako postupanje proizilazi
iz upravnog akta, alba u upravnom postupku i eventualno pokretanje
upravnog spora na osnovu zatite od diskriminacije, a kojom se zahtijeva
ponitenje takvog upravnog akta, nee sprijeiti lice iz stava (1) ovog lana
da pokrene sudski postupak za zatitu od diskriminacije.
(3) Svi konkretni zahtjevi navedeni u lanu 12. ovog zakona, kao pojedinani
ili zajedniki, mogu se traiti u svrhu podnoenja tube u parninom
postupku.

138

lan 12.
(Posebne tube za zatitu od diskriminacije)
(1) Lice ili grupa lica koja su izloena bilo kojem obliku diskriminacije, prema
odredbama ovog zakona, ovlateni su da podnesu tubu i trae:
a) utvrivanje da je tueni povrijedio tuioevo pravo na jednako postupanje,
odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio moe neposredno dovesti do
povrede prava na jednako postupanje (tuba za utvrivanje diskriminacije);
b) zabranu preduzimanja radnji kojima se kri ili moe prekriti tuioevo
pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvre radnje kojima se
uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tuba za zabranu ili otklanjanje
diskriminacije);
c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna teta uzrokovana povredom
prava zatienih ovim zakonom (tuba za naknadu tete);
d) da se presuda kojom je utvrena povreda prava na jednako postupanje na
troak tuenog objavi u medijima, u sluaju kada je diskriminacija poinjena
kroz medije (tampane, printane i elektronske), odnosno bilo koje vrste.
(2) Sud i druga tijela koja provode postupak duna su radnje u postupku preduzimati
hitno, osiguravajui da se sve tvrdnje o diskriminaciji to prije ispitaju.
(3) Kada se svi zahtjevi zasnivaju na istom injeninom i pravnom osnovu,
zahtjevi se mogu istai zajedno (kumulativno) u jednoj tubi o kojoj se
odluuje u parninom postupku, ako su svi zahtjevi u meusobnoj vezi i
ako je isti sud stvarno nadlean za svaki od tih zahtjeva.
(4) O tubama iz stava (1) ovog lana odluuje nadleni sud primjenjujui
odredbe zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u Bosni i
Hercegovini, ako ovim zakonom nije drugaije odreeno.
lan 13.
(Nadlenost, rokovi i izvrenje)
(1) Ako ovim zakonom nije drugaije propisano, a u skladu sa zakonima o
sudovima u oba entiteta i Brko Distriktu Bosne i Hercegovine, za sporove
po tubi iz lana 12. ovog zakona nadleni su u prvom i drugom stepenu
sudovi ope mjesne nadlenosti.
(2) U postupcima propisanim u lanu 12. ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija.
(3)Po osnovu tubenog zahtjeva iz lana 12. taka b) i d) ovog zakona nadleni
139

sud moe odluiti da alba ne zadrava izvrenje ili odreuje krai rok za
ispunjenje radnje koja je naloena tuenom.
(4)Rok za podnoenje tube na osnovu lana 12. ovog zakona je tri mjeseca od
dana saznanja o uinjenoj povredi prava, a najdue jednu godinu od dana
uinjenja povrede. Rok za podnoenje zahtjeva za reviziju je tri mjeseca od
dana uruenja drugostepene presude.
lan 14.
(Privremene mjere osiguranja)
Sud moe u postupcima iz lana 11. i 12. ovog zakona odrediti privremenu
mjeru shodno pravilima zakona o parninom postupku koji se primjenjuju u
Bosni i Hercegovini.
lan 15.
(Teret dokazivanja)
(1) U sluajevima kada lice ili grupa lica navode injenice u postupku iz lana
12. ovog zakona, potkrepljujui navode o tome da je zabrana diskriminacije
prekrena, navodni prekrilac duan je dokazati da nije prekrio princip
jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave.
(2) U sluajevima u kojima lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije,
kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava (1) ovog lana mogu se
koristiti i statistiki podaci ili baze podataka.
(3) U sluajevima kada lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije
zbog proputanja razumnog prilagoavanja, teret dokazivanja lei na
protivnoj strani.
lan 16.
(Uee treih lica)
(1) U postupku koji se pokree u skladu s lanom 12. ovog zakona moe se kao
trea strana na strani lica ili grupe lica koja tvrde da su rtve diskriminacije
pridruiti tijelo, organizacija, ustanova, udruenje ili drugo lice koje se u
okviru svoje djelatnosti bavi zatitom od diskriminacije lica ili grupe lica o
ijim se pravima odluuje u postupku.
(2) Sud e dopustiti uee tree strane samo uz pristanak lica na ijoj strani se
trea strana eli umijeati.
140

(3) Bez obzira na ishod parnice, trea strana sama snosi trokove svog uea u
parnici.
lan 17.
(Kolektivna tuba za zatitu od diskriminacije)
Udruenja, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su registrirane u skladu
s propisima koji reguliraju udruivanje graana u Bosni i Hercegovini, a
imaju opravdani interes za zatitu interesa odreene grupe ili se u okviru
svoje djelatnosti bave zatitom od diskriminacije odreene grupe lica, mogu
podnijeti tubu protiv lica koje je povrijedilo pravo na jednako postupanje, ako
uine vjerovatnim da je postupanjem tuenog povrijeeno pravo na jednako
postupanje veeg broja lica koja uglavnom pripadaju grupi ija prava tuilac titi.
lan 18.
(Zatita lica koja prijavljuju diskriminaciju ili uestvuju u postupku)
Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili uestvovalo u pravnom postupku
za zatitu od diskriminacije nee trpjeti nikakve posljedice zbog takvog
prijavljivanja ili uestvovanja.
POGLAVLJE VI.
KAZNENE (PREKRAJNE) ODREDBE

lan 19.
(Povreda lana 2. stav (2) ovog zakona)
(1) Pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan poloaj na
osnovama nabrojanim u lanu 2. (Diskriminacija), stav (1), na nain opisan u l.
3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona, kaznit
e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM.
(2) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice
u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta
Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim
ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od
700 KM do 1.500 KM.
(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to
novanom kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM.
141

(4) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi
po preporuci Ombudsmena Bosne i Hercegovine, pravno lice e se kazniti
novanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno lice
u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od
1.000 KM do 3.000 KM.
(5) Ako se prekraj iz stava (1) ovog lana uini proputanjem da se postupi po
nalogu suda, pravno lice e se kazniti novanom kaznom u iznosu od 3.500
KM do 10.000 KM a odgovorno lice u pravnom licu ili fiziko lice kaznit e
se novanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM.
lan 20.
(Povreda lana 7. st. (6) i (7) ovog zakona)
(1) Pravno lice kaznit e se za prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000
KM do 5.000 KM ako:
a) ne dostavi podatke ili dokumente na zahtjev Ombudsmena Bosne i
Hercegovine, odnosno ako ih ne dostavi u propisanom roku i ne dozvoli
uvid u njih, u suprotnosti s lanom 7. (Centralna institucija za zatitu od
diskriminacije), stav (6) ovog zakona;
b) ne sarauje s Ombudsmenom Bosne i Hercegovine i ne daje pismeno
odgovore ili obavjetenja, odnosno ne izvijesti o uinku preporuka datih s
ciljem otklanjanja diskriminacije, u suprotnosti s lanom 7. stav (7) ovog
zakona.
(2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice
u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta
Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim
ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od
500 KM do 1.500 KM.
(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to
novanom kaznom u iznosu od 450 KM do 1.000 KM.
lan 21.
(Povreda lana 18. ovog zakona)
(1)Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri ili lice koje
je na bilo koji nain uestvovalo u postupku zatite od diskriminacije dovede
u nepovoljan poloaj na osnovu toga to je to lice prijavilo diskriminaciju
142

ili uestvovalo u postupku, u suprotnosti s lanom 18. (Zatita lica koja

prijave diskriminaciju ili uestvuju u postupku) ovog zakona, kaznit e se za
prekraj novanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM.
(2) Za prekraje iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i odgovorno lice
u dravnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brko Distrikta
Bosne i Hercegovine, opinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim
ovlatenjima i u drugom pravnom licu, i to novanom kaznom u iznosu od
1.000 KM do 3.500 KM.
(3) Za prekraj iz stava (1) ovog lana takoer e se kazniti i fiziko lice, i to
novanom kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM.
(4) Ako prekraj iz stava (1) ovog lana uini s namjerom odgovorno lice u
pravnom licu, odgovorno lice u pravnom licu kaznit e se novanom
kaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM, i ako je uini s namjerom
fiziko lice, fiziko lice kaznit e se novanom kaznom u iznosu od 1.500
KM do 4.000 KM.
lan 22.
(Zatitne mjere)
(1) Za prekraje propisane ovim zakonom mogu se izrei zatitne mjere
oduzimanja predmeta i zabrane obavljanja odreene profesionalne
djelatnosti, poslovne aktivnosti ili dunosti.
(2) Zatitne mjere oduzimanja predmeta obavezno se izriu svaki put kada je
prekraj izvren koritenjem tih predmeta, odnosno kada su predmeti bili
namijenjeni izvrenju prekraja ili su predmeti nastali zbog izvrenja prekraja.
lan 23.
(Objavljivanje rjeenja o prekraju)
Rjeenje o prekraju propisano ovim zakonom objavljuje se u javnim medijima
koji su dostupni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.

143

POGLAVLJE VII.
PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE
lan 24.
(Usaglaavanje ostalih propisa s ovim zakonom)
(1) U sluaju neusaglaenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po
ovom zakonu, primjenjivat e se ovaj zakon.
(2) Svi zakoni i opi propisi bit e usaglaeni s odredbama ovog zakona u roku
od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvreni u meunarodnim
ugovorima i sporazumima s vjerskim zajednicama, ime se ne dira u njihovu
djelatnu, normativnu i organizacionu autonomiju i princip punog uivanja
prava vjerskih sloboda i izraavanja.
lan 25.
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slubenom
glasniku BiH.

144

USTAV BOSNE I HERCEGOVINE201

PREAMBULA
Oslanjajui se na potovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,
Posveeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju,
Ubijeeni da demokratski organi vlasti i pravine procedure najbolje stvaraju
miroljubive odnose unutar pluralistikog drutva,
U elji da podstaknu opte blagostanje i ekonomski razvoj kroz zatitu privatnog
vlasnitva i unapreenje trine privrede,
Voeni ciljevima i naelima Povelje Ujedinjenih naroda,
Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politiku nezavisnost Bosne
i Hercegovine u skladu sa meunarodnim pravom,
Odluni da osiguraju puno potovanje meunarodnog humanitarnog prava,
Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Meunarodnim
paktovima o graanskim i politikim pravima, odnosno o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju
nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, kao i drugim
instrumentima ljudskih prava,
Podsjeajui se na Osnovna naela usaglaena u enevi 8. 9. 1995. godine i u
Njujorku 26. 9. 1995. godine, Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi
(u zajednici s ostalima), i graani Bosne i Hercegovine ovim utvruju Ustav
Bosne i Hercegovine:
2. Demokratska naela
Bosna i Hercegovina je demokratska drava koja funkcionie u skladu sa
zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.

Ustav Bosne i Hercegovine. Sarajevo. OHR, Office of the High Representative neslubeni prevod

201

145

lan II
Ljudska prava i osnovne slobode
1. Ljudska prava
Bosna i Hercegovina i oba entiteta e osigurati najvii nivo meunarodno
priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za
ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao to je predvieno u Aneksu 6 Opteg
okvirnog sporazuma.
2. Meunarodni standardi
Prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i
Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
3. Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska prava i slobode iz stava
2. ovog lana, to ukljuuje:
a) Pravo na ivot.
b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto muenju niti neovjenom ili
poniavajuem tretmanu ili kazni.
c) Pravo lica da ne bude drano u ropstvu ili potinjenosti, ili na prisilnom ili
obaveznom radu.
d) Pravo na linu slobodu i sigurnost.
e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga
prava u vezi sa krivinim postupkom.
f) Pravo na privatni i porodini ivot, dom i prepisku.
g) Slobodu misli, savjesti i vjere.
h) Slobodu izraavanja.
i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja s drugima.
j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.
k) Pravo na imovinu.
l) Pravo na obrazovanje.
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivalita.
146

4. Nediskriminacija
Uivanje prava i sloboda, predvienih u ovom lanu ili u meunarodnim
sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u
Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to je pol, rasa,
boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,
povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili drugi status.
6. Implementacija
Bosna i Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, organi vlasti, te organi kojima
posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti su, odnosno
primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode na koje je ukazano u stavu 2.
7. Meunarodni sporazumi
Bosna i Hercegovina e ostati ili postati strana ugovornica meunarodnih
sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava.
8. Saradnja
Svi nadleni organi vlasti u Bosni i Hercegovini e saraivati sa, i obezbijediti
neogranien pristup: svim meunarodnim posmatrakim mehanizmima
ljudskih prava koji se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima
koja se uspostave bilo kojim meunarodnim sporazumom navedenim u Aneksu
I ovog Ustava; Meunarodnom tribunalu za bivu Jugoslaviju (a naroito e se
pridravati naredbi koje su izdate po lanu 29. Statuta Tribunala); i bilo kojoj
drugoj organizaciji ovlatenoj od strane Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda sa
mandatom koji se tie ljudskih prava ili humanitarnog prava.
lan III
Nadlenosti i odnosi izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
2. Nadlenosti entiteta
c) Entiteti e ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zatitu lica pod svojom
jurisdikci-jom, odravanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa,
koje e funkcionisati u skladu sa meunarodno priznatim standardima uz
potovanje meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz
lana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajuih mjera.

147

3. Pravni poredak i nadlenosti institucija

b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice e se u potpunosti pridravati
ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i
Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao
i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opta naela meunarodnog prava
su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
lan VI
Ustavni sud
1. Sastav
Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet lanova.
a) etiri lana bira Predstavniki dom Federacije, a dva lana Skuptina
Republike Srpske. Preostala tri lana bira predsjednik Evropskog suda za
ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjednitvom.
b) Sudije e biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljava
takvoj kvalifikaciji i ima pravo glasa moe biti imenovan za sudiju Ustavnog
suda. Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu
biti dravljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne drave.
c) Mandat sudija imenovanih u prvome sazivu bie pet godina, izuzev ako
podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na osnovu konsenzusa ostalih
sudija. Sudije koje su imenovani u prvome sazivu ne mogu biti reimenovani.
Sudije koje e biti imenovani nakon prvog saziva sluie do navrenih 70
godina ivota, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na
osnovu konsenzusa ostalih sudija.
d) Za imenovanja koja se budu vrila nakon isteka perioda od pet godina od
prvih imeno-vanja, Parlamentarna skuptina moe zakonom predvidjeti
drugaiji nain izbora troje sudija koje bira predsjednik Evropskog suda za
ljudska prava.
2. Procedure
a) Veina svih lanova suda sainjava kvorum.
b) Sud e, veinom glasova svih lanova, usvojiti svoja pravila o radu. Sud e
voditi javne rasprave, a svoje odluke e javno obrazlagati i objavljivati.
148

3. Jurisdikcija
Ustavni sud e podravati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadlean da odluuje o bilo kojem sporu koji se javlja
po ovom Ustavu izmeu dva entiteta, ili izmeu Bosne i Hercegovine i jednog
ili oba entiteta, te izmeu institucija Bosne i Hercegovine, ukljuujui ali ne
ograniavajui se na to pitanje:
- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom
dravom u skladu sa ovim Ustavom, ukljuujui i odredbe koje se odnose
na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim
Ustavom.
Sporove moe pokrenuti lan Predsjednitva, predsjedavajui Vijea ministara,
predsjedavajui, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skuptine;
jedna etvrtina lanova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skuptine, ili
jedna etvrtina lanova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
b) Ustavni sud takoer ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana
u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg
suda u Bosni i Hercegovini.
c) Ustavni sud je nadlean u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni
i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o ijem vaenju njegova odluka
ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne
i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili doma-aja nekog opteg pravila
meunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
4. Odluke
Odluke Ustavnog suda su konane i obavezujue.
lan X
Izmjene i dopune
2. Ljudska prava i osnovne slobode
Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne moe se eliminisati, niti umanjiti bilo
koje od prava i sloboda iz lana II ovog Ustava, niti izmijeniti ova odredba.

149

Aneks I Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u

Bosni i Hercegovini
1. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948)
2. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949) i Dopunski protokoli
I-II (1977)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
4. Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957)
5. Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961)
6. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)
7. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i Opcioni
protokoli (1966 i 1989)
8. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979)
10. Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih
tretmana ili kanjavanja (1984)
11. Evropska konvencija o spreavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg
tretmana ili kanjavanja (1987)
12. Konvencija o pravima djeteta (1989)
13. Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova
njihovih porodica (1990)
14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
15. Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994)
lan 14. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija)
Zabrana diskriminacije
Uivanje prava i sloboda predvienih ovom konvencijom osigurava se bez
diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao to su spol, rasa, boja koe, jezik,
vjeroispovijest, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,
veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje ili drugi status.
150

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine202

lan 1.
Ovim pravilima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Pravila) ureuje se, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustav), organizacija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustavni sud), postu-pak pred Ustavnim sudom i druga pitanja znaajna
za rad Ustavnog suda.
lan 9.
1. Vijee od pet sudija odluuje o predmetima iz nadlenosti Ustavnog suda
iz lana VI/3.b) Ustava koji nisu stavljeni na dnevni red Ustavnog suda
u plenarnoj sjednici, o emu donosi jednoglasnu odluku. Ukoliko nije
postignuta jednoglasna odluka, predmet se prosljeuje Ustavnom sudu
u plenarnoj sjednici u tekstu koji e biti izmijenjen i dopunjen u skladu sa
prijedlogom koji je dobio podrku veine lanova Vijea.
1. Uesnici u postupku
lan 15.
b. stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom i
sud, odnosno organ ija je presuda, odnosno odluka, predmet apelacije (lan
VI/3.b) Ustava);
2. Uvjeti za dopustivost apelacije iz lana VI/3.b) Ustava
lan 16.
1. Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno
odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogui
prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac
apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je
koristio.

Objavljena u Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 60/05, 64/08 i 51/09.

202

151

2. Ustavni sud e odbaciti apelaciju kao oigledno (prima facie) neosnovanu

kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da
predoene injenice ni na koji nain ne mogu opravdati tvrdnju da postoji
krenje Ustavom zatienih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi
da ne snosi posljedice krenja Ustavom zatienih prava, tako da je ispitivanje
merituma apelacije nepotrebno.
3. Ustavni sud moe iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadlenog
suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna krenja prava i temeljnih sloboda
koja tite Ustav Bosne i Hercegovine ili meunarodni dokumenti koji se
primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
4. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedeih sluajeva:
1. Ustavni sud nije nadlean za odluivanje;
2. apelacija je anonimna;
3. podnosilac apelacije je odustao od apelacije;
4. protekao je rok za podnoenje apelacije;
5. apelaciju je podnijelo neovlateno lice;
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud ve odluivao, a iz navoda ili dokaza
iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odluivanje;
7. apelant je zloupotrijebio pravo na podnoenje apelacije;
8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;
12. apelant je prethodno pokrenuo istovjetan postupak pred Domom za
ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu;
13. apelant je propustio da u ostavljenom roku dopuni/precizira apelaciju;
14. apelacija je preuranjena;
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove mogue po zakonu.

152

4. Pravila postupka
lan 18.
1. Zahtjev o pokretanju postupka upuen Ustavnom sudu alje se potom ili se
predaje neposredno Ustavnom sudu.
2. Podnesak iz stava 1. ovog lana smatra se primljenim danom prijema u
Ustavnom sudu, odnosno danom predaje podneska poti preporueno.
lan 19.
2. Apelacija iz lana VI/3.b) Ustava treba da sadri:
osporenu presudu suda u Bosni i Hercegovini;
odredbe Ustava i/ili meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji
se primjenjuju u Bosni i Hercegovini;
navode, injenice i dokaze na kojima se apelacija zasniva;
u nedostatku osporene presude/odluke razloge za podnoenje apelacije;
potpis podnosioca apelacije.
3. Apelacija iz stava 2. ovog lana podnosi se na posebnom obrascu dostupnom
u Pisarni Ustavnog suda ili na web-siteu Ustavnog suda. Obrazac je dostavljen
u prilogu ovih pravila i ini njihov sastavni dio.
5. Podnosilac zahtjeva/apelacije duan je obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama
adrese, pravnog i injeninog stanja u vezi sa zahtje-vom/apelacijom, koje su se
desile nakon podnoenja zahtjeva/apelacije Ustav-nom sudu.
6. Ako podnosilac zahtjeva/apelacije ima zastupnika, zastupnik mora priloiti
punomo za zastupanje u pisanom obliku.
lan 22.
1. Ustavni sud dostavlja zahtjev o pokretanju postupka (odnosno apelaciju)
donosiocu osporenog akta radi davanja odgovora, odnosno dostavljanja spisa.
2. Ustavni sud dostavlja apelaciju i drugoj stranci u postupku u kojem je donesena
presuda/odluka koja se pobija apelacijom s ciljem davanja odgovora.
153

3. Nedostavljanje odgovora ne utie na tok postupka pred Ustavnim sudom.

4. U sluaju odbacivanja apelacije Ustavni sud moe donijeti odluku, a da
prethodno apelacija nije dostavljena drugoj stranci na izjanjavanje.
7. Akti Ustavnog suda
lan 59.
1. Nakon vijeanja i glasanja Ustavni sud donosi odluke.
2. Odluke Ustavnog suda su:
o dopustivosti zahtjeva/apelacije;
o meritumu zahtjeva/apelacije (potpuna ili djelimina);
o prestanku vaenja odredbe nesaglasne sa Ustavom;
o obustavi postupka;
o privremenoj mjeri.
lan 61.
1. Ustavni sud donosi odluku o meritumu kada usvaja ili odbija zahtjev/apelaciju.
2. Ustavni sud usvaja zahtjev/apelaciju kada, u skladu sa svojim nadlenostima
iz l. VI/3.a) i VI/3.b) utvrdi povredu Ustava, odnosno u skladu sa svojim
nadlenostima iz lana VI/3.c) utvrdi povredu Ustava i zakona Bosne i
Hercegovine ili utvrdi inkompatibilnost u pogledu postojanja ili domaaja
nekog opeg pravila meunarodnog javnog pra-va koje je bitno za odluku
Ustavnog suda.
3. Ustavni sud odbija zahtjev/apelaciju kada, u skladu sa svojim nadlenostima
iz l. VI/3.a) i VI/3.b) utvrdi da ne postoji povreda Ustava, odnosno da ne
postoji povreda u smislu nadlenosti Ustavnog suda iz lana VI/3.c) Ustava.
lan 64.
1. Odlukom kojom usvaja apelaciju Ustavni sud ukida osporenu odluku i predmet
vraa sudu, odnosno organu koji je donio tu odluku na ponovni postupak.
Ako je do donoenja odluke Ustavnog suda promijenjen zakon koji odreuje
154

nadlenost za postupanje u toj pravnoj stvari sud, odnosno organ koji je donio
ukinutu odluku, duan je bez odla-ganja dostaviti predmet nadlenom sudu,
odnosno organu.
2. Izuzetno, ako Ustavni sud utvrdi da je apelacija osnovana moe, prema prirodi
Ustavom utvrenih prava i osnovnih sloboda, sam odluiti o meritumu
predmeta i odluku dostaviti nadlenom organu radi osiguranja podnosiocu
apelacije ustavnih prava koja su mu povrijeena.
3. Ustavni sud moe sam odluiti u meritumu iz stava 2. ovog lana samo ako je
data mogunost izjanjavanja drugoj stranci u postupku prema lanu 22. stav
2. ovih pravila.
4. U obrazloenju odluke Ustavni sud navodi koje je ustavno pravo povrijeeno
i u emu se sastoji povreda.
5. Sud, odnosno organ ija je odluka ukinuta, duan je donijeti novu odluku
pri emu je obavezan potovati pravno shvatanje Ustavnog suda o povredi
Ustavom utvrenih prava i osnovnih sloboda podnosioca apelacije.
6. Postupak pred sudom, odnosno organom iz stava 5. ovog lana, hitan je.
10. Privremene mjere
lan 77.
1. Malo vijee moe, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti
strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u
interesu stranaka ili pravilnog voenja postupka.
2. Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda moe, u nemogunosti sazivanja Malog
vijea, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog lana.
3. Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijee od pet sudija moe, na
vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1.
ovog lana.
4. Odluka o mjeri iz stava 1. ovog lana odmah se dostavlja donosiocu osporenog
akta i stranci.
5. Malo vijee, odnosno predsjednik Ustavnog suda, ako ocijeni svrsishodnim
moe odluiti o dostavljanju mjere iz stava 1. ovog lana i drugim organima.
6. Odluka o privremenoj mjeri iz stava 1. ovog lana proizvodi pravno djelovanje dok
Ustavni sud u plenarnoj sjednici, odnosno Vijee od pet sudija, ne odlui drukije.
155

7. Malo vijee, odnosno predsjednik Ustavnog suda, moe traiti informacije od

stranaka o svakom pitanju koje je povezano s privremenom mjerom.
8. Postupak za donoenje privremene mjere hitan je, a odluka kojom se usvaja
zahtjev za donoenje privremene mjere je obavezujua do donoenja konane
odluke Ustavnog suda.

156

PROTOKOL BR. 12 UZ EVROPSKU KONVENCIJU

Rim, 4. novembra 2000. godine
Drave lanice Vijea Evrope potpisnice ove konvencije,
uzimajui u obzir osnovna naela prema kojima su sve osobe jednake pred
zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zatitu;
odlune preduzeti daljnje korake za unapreenje jednakosti svih osoba
kolektivnim jaanjem ope zabrane diskriminacije putem Konvencije za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda potpisane u Rimu 4. novembra 1950. (u
daljnjem tekstu: Konvencija);
ponovo potvrujui da naelo nediskriminacije ne sprjeava drave stranke
u preduzimanju mjera za unapreenje potpune i djelotvorne jednakosti, pod
uvjetom da postoji objektivno i razumno opravdanje za te mjere;
sporazumjele su se kako slijedi:
lan 1.
Opa zabrana diskriminacije
1. Uivanje svih prava odreenih zakonom osigurat e se bez diskriminacije na
bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja koe, jezik, vjera, politiko ili drugo
miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini,
imovina, roenje ili drugi status.
2. Nikoga ne smiju diskriminirati javna tijela na bilo kojoj osnovi, kako je i
navedeno u stavu 1.
lan 2.
Teritorijalna primjena
1. Svaka drava moe, u trenutku potpisivanja ili deponiranja svoje isprave o
ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju, odrediti teritoriju ili teritorije na koje
e se primjenjivati ovaj protokol.
2. Svaka drava moe naknadno, izjavom upuenom glavnom sekretaru Vijea
Evrope, proiriti primjenu ovoga protokola na bilo koju drugu teritoriju
157

navedenu u izjavi. U odnosu na takvu teritoriju, Protokol stupa na snagu

prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana
kada glavni sekretar primi takvu izjavu.
3. Svaka izjava data na osnovu prethodna dva stava moe se, u odnosu na
svaku teritoriju utvrenu u takvoj izjavi, povui ili izmijeniti obavjetenjem
upuenom glavnom sekretaru. Povlaenje ili izmjena stupaju na snagu prvoga
dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od dana kada
glavni sekretar primi takvo obavjetenje.
4. Izjava data u skladu sa ovim lanom smatrat e se da je data u skladu sa stavom
1. lana 56. Konvencije.
5. Svaka drava koja je dala izjavu u skladu sa stavovima 1. i 2. ovoga lana moe
u bilo kojem trenutku nakon toga izjaviti, u ime jedne ili vie teritorija na koje
se izjava odnosi, da prihvata nadlenost suda da zaprima pojedinane zahtjeve
nevladinih organizacija ili grupa pojedinaca kako je predvieno lanom 34.
Konvencije u odnosu na lan 1. ovoga protokola.
lan 3.
Odnos prema konvenciji
Drave strane smatraju odredbe lanova 1. i 2. ovoga protokola dopunskim
lanovima Konvencije i sve e se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s tim.
lan 4.
Potpisivanje i ratifikacija
Ovaj protokol je otvoren na potpisivanje dravama lanicama Vijea Evrope
koje su potpisale Konvenciju. Protokol podlijee ratifikaciji, prihvatanju ili
odobravanju. Drava lanica Vijea Evrope ne moe ratificirati, prihvatiti
ili odobriti ovaj protokol, a da prethodno ili istovremeno nije ratificirala
Konvenciju. Isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju bit e deponirani
kod glavnog sekretara Vijea Evrope.
lan 5.
Stupanje na snagu
1. Ovaj protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka
razdoblja od tri mjeseca od dana kada je deset drava lanica Vijea Evrope
158

pristalo da budu obavezane Protokolom u skladu sa odredbama lana 4.

2. U odnosu na drave lanice koje naknadno izraze pristanak da budu obavezane
Protokolom, Protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon
isteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana deponiranja isprave o ratifikaciji,
prihvatanju ili odobravanju.
lan 6.
Depozitarne funkcije
Glavni sekretar Vijea Evrope duan je obavijestiti sve drave lanice Vijea
Evrope o:
a. svakom potpisu;
b. deponiranju svake isprave o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju;
c. svakom datumu stupanja na snagu ovoga protokola u skladu sa lanovima
2. i 5;
d. svakom drugom aktu, obavjetenju ili saopenju u vezi sa ovim protokolom.
U potvrdu prethodno navedenog su dolje potpisani, za to propisno ovlateni,
potpisali ovaj protokol.
Sastavljeno u Rimu 4. novembra 2000. na engleskom i francuskom, pri emu
su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji e biti pohranjen
u arhive Vijea Evrope. Glavni sekretar Vijea Evrope e dostaviti ovjerene
prijepise svakoj dravi lanici Vijea Evrope.203

Dostupno na: http://bs.wikisource.org/wiki/Evropska_konvencija_o_ljudskim_pravima/Protokol_broj_12.

203

159

Odredbe krivinih zakona koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a koje

se odnose na nejednako postupanje:
IZAZIVANJE NARODNOSNE, RASNE I VJERSKE MRNJE, RAZDORA I
NETRPELJIVOSTI
KRIVINA DJELA PROTIV SLOBODE I PRAVA OVJEKA I GRAANINA
SPREAVANJE POVRATKA IZBJEGLICE ILI RASELJENE OSOBE
KRIVINA DJELA PROTIV RADNIH ODNOSA
KRIVINA DJELA PROTIV OVJENOSTI I VRIJEDNOSTI ZATIENIH
MEUNARODNIM PRAVOM

160

161

162