Filozofski fakultet

Univerzitet u Sarajevu
Odsjek za historiju

Esej: Raif Dizdarevi Vrijeme koje se pamti:

dogaaji I linosti

Profesor: Husnija Kamberovi

Student: MerimaBai

Sarajevo, 2015.

Raif Dizdarevi- Vrijeme koje se pamti

I Otpor staljninistikoj agresiji - od Staljina do Hruova
U grotlu staljinizma u Bugarskoj 1951 1954
Raif Dizdarevi je u Bugarskoj u ambasadi proveo tri godine, i to u periodu od 1951.
do 1954. To je bilo doba napada na Jugoslaviju, tu je kako kae doekao Staljinovu smrt.
Na samom poetku ovog poglavlja Raif Dizdarevi opisuje svoj odlazak u Bugarsku,
tj. kako i zbog ega je tamo otiao. Govori kako je 1951. premjeten iz Sarajeva u Beograd, u
Ministarstvo spoljnih poslova FNRJ. Dalje navodi da su godine kraja 40tih i poetka 50tih
bila veoma teke, vladalo je siromatvo, glad, uslovi za ivotu su bili svedeni na minimum. S
SSSR- om nije bilo nikakve suradnje, te nije postojao ni minimum za normalno
funkcioniranje ambasada BiH. Bilo je krenja ugovora, konvencija, te provokacija i tu je u
prvom redu prednjaila Bugarska. Jugoslavenski narod u ovim zemljama je bio gonjen bez
ikakve mogunosti da mu se prui bilo kakva zatita. Ukratko sve to je bilo jugoslavensko u
tom periodu moglo se nai na udaru vlasti. No, za Jugoslaviju dolazi do napretka onda kad
poinje stvarati povoljnu atomosferu za diplomatske odnose s zapadnim zemljama, u takvoj
atmosferi stvara se i plejada izuzetno sposobnih ambasadora, u takvoj situaciji i sam Raif se
naao u diplomatskoj slubi, iako nedovoljno pripremljen za takvu odgovornost.
Nakon to je otiao u Beograd bio je rasporeen za ambasadu u Bugarskoj, pripreme
su trajale nepuna 3 mjeseca. Pa navodi da je na posao iao bez poznavanja pravila protokola i
protokolarnog ponaanja, pa je u prvi nekoliko dana napravio nekoliko protokolarnih gafova,
no istie da je uio radei paljivo i primajui iskustvo, znanje i ponaanje. Kae da je uslov
rada ambasade bio u tekim uslovima, te da je ambasada bilo sve drugo a samo ne diplomacija
i diplomatska komunikacija. Svi u ambasadi su bili izloeni napadima, nasrtajima, kretanje im
je bilo ogranieno, ako bi ili van Sofije morali bi dobiti dozvolu .
Jugoslavenski dravljani u Bugarskoj bili su izvrgnuti najgrubljom teroriziranju. Svi
su bili primorani da se odreknu jugoslavenskog, a prime bugarsko dravljanstvo, onaj ko bi to
odbio bio je stalno na meti bugarske policije. Bilo im je ogranieno kretanje, bez politike
propusnice nisu mogli napustiti mjesto boravka, otputani su s posla, onemoguavan im je
kontakt s ambasadom, veliki broj jugoslavenskih graana je hapeno, proglaavano

jugoslavenskim agentima s monstruoznim optubama, mnogi su osuivani na dugu robiju, a

neki su bili i rtve sudskih ubistva. Primjer jednog suenja, jeste i onaj kad se sudilo
jugoslavenskoj dravljanki

Darinki Kosti, i 34 optuenih. Tad je sasluano preko 70

svjedoka za svega 4h.

Dizdarevi dalje navodi jednu priu kada je u Ambasadu doao Momir Seferovi, 27.
marta 1952. jugoslovenski dravljanin. Naime, on je jo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije,
pobjegao u Bugarsku jer je bio sindikalni aktivista, u Bugarskoj je zasnovao porodicu,
zaposlio se. Bez najave dolazi u ambasadu s molbom da ga repatriraju u Jugoslaviju, jer su on
i njegov sin ranije mjesecima mueni, te mu je sin ubijen. Nakon to bi Momir odbijao da
prihvati bugarsko dravljanstvo i prizna da je jugoslavenski pijun on bi ga muili a potom bi
isto inili i s sinom, nakon ega su obojica bivali pretueni i to je trajalo nekoliko mjeseci,
nakon ega su sina ubili a njega pustili mislei da nee preivjeti jo dugo.
Momir je traio da se svjetska javnost i UN, obavjeste o ovom inu. 1952.
Ministarstvo inostranih poslova FNRJ uputilo je notu ambasadi Bugarske u Beogradu u
kojoj protestuje zbog ubojstva Ivana Seferovia i muenja Momira Seferovia. traila je da se
Momir prebaci u Jugoslaviji, ali i posmrtni ostaci njegova sina. No, u tom trenutku bilo je
nemogue da Momir dobije vizu za Jugoslaviju kao i da ga ilegalno prebace, jedino je mogao
ostati u ambasadi i ekati.
9. juna dok je Momir bio u dvoritu ambasade i igrao se s kerkicom jednog kolege,
grupa maskiranih ulo je kroz stranji ulaz koji je bio namjenjen za unos velikog tereta u
ambasadu a nakon toga ga onesvijestili i stavili u automobil. Na njegovo vritanje svi si izali
iz ambasade, ali je bilo kasno. To je bila povreda eksteritorijalnosti diplomatskog
predstavnitva bez presedana u diplomatskim odnosima. O tim dogaajima obavjeten je
Beograd, a zatim i sainjena protestna nota koja zahtijeva poduzimanje odreenih mjera, a u
prvom redu putanje Momira. Bugarska vlada je odbila razmotriti tu notu, a u svojoj noti je
itav sluaj prikazala lanim. Vlada FNRJ-a je nakon razmatranja stvarnog stanja saoptila da
bugarska vlada odbija njihove zahtjeva, te je obavjestila da povlai cjelokupno diplomatsko
osoblje.
Ambasade FNRJ u Sofiji, izuzev jednog ataea Ambasade, koji e ostati zbog
obavljanja najneophodnijih tekui poslova. A taj atae je upravo bio Raif Dizdarevi. Svi
ostali lanovi ambasade su u roku od nekoliko dana otili iz Bugarske. Bugarska vlada i

Ministarstvo vanjskih poslova nije kontaktiralo s Dizdarevie, kontakti su svedeni na

minimum.
Sve obaveze i odgovornosti Ambasade sad su bile sruene na Raifa Dizdarevia. Ono
to se dalje oekivalo bili su vei napadi na ambasadu pa ak i vojno-agresivne provokacije, u
sluaju napada plan je bio da se osoblje prebaci do vicarske ambasade, koja je bila blizu ali i
da se unite svi dokumenti, depee i ifrovane poruke. Bugarski pritisak na Ambasadu je
zaista bio maksimalan,

oko Ambasade je uvijek bila grupa agenata bezbjednosti i

pripremljenih auta za praenje.

Poto je bio u opasnosti ali i pod stalnim praenjem

Dizdareviu je ponueno da s porodicom useli u stan u Ambasadi, no on je to odbio, iz

razloga to bi tako bio zatovoren, te bio gubio kontakt s vanjskim svijetom. Preselio se u
slobodan stan vojnog izaslanika, koji je bio blizu ambasade.
No, nakon useljenje dolo je do osvete policije, koja se nalazila i iznad i ispod
Raifovog stana, a potom i upad u stan, dok je Raif bio na veeri kod francuskog ambasadora.
U stanu su postavili prislune instalacije, to je Raif ubrzo otkrio, pored toga na putu do
ambasade bio je saobraajac koji je uvijek psovao Raifu kad bi ovaj prolazi na putu do
ambasade, tek po Staljinovoj smrti i na Raifovo inzistiranje saobraajac je uklonjen.
1952. godine u Finskoj su se odravale ZOI, fudbalska utakmica izmeu Jugoslavije i
SSSR je igrana 20.7. Raif je s nekoliko lanova Ambasade utakmicu pratio s izletita Vitoa,
zbog ega je bio kasnije i kanjen, naime, uslijedila je bugarska nota u kojoj su se nalazile
izmiljotine, poput onih da su se Raif s lanovima ambasade ponaao neprimjereno ime je
htio izazvati incident i sl. Nakon toga on je pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova Bugarske
ime mu je ogranieno kretanje, pa mu je saopteno da se kree samo podrujem male Sofije,
traio je da mu se dostavi plan male Sofije, no to nikad nije uinjeno, tako da je na svakom
mjestu mogao da pree granicu male Sofije, nakon godinu dana pozvan je u Ministarstvo gdje
mu je saopteno da mu je ogranienje ukinuto.
Nakon ovih deavanja uslijedilo je i hapenje Raifove suproge Sene, koja je ila u
Beograd, a jedina je imala diplomatski paso, tj. diplomatski imunitet. U Beograd je ila preko
Dimitrovgrada, i trebala je da ponese ifriranu poruku od Dizdarevia. No na eljeznikoj
stanici Slivnica, Seni je policijac oduzeo paso, a potom je i uhapena, bez ikakvih
objanjena. Sopteno joj je da e biti vraena u Sofiju. Vraena je u Sofiju, i osloboena na
stanici. Taj in je znaio krenje diplomatskog imuniteta, nakon toga je uslijedila nota
Ministarstva inostranih poslova FNRJ, no odgovor Bugarske je bio da je Sena sama napustila

voz, odbila ponudu da je prebace do granice, a sve s ciljem izazivanja incidenta. Nakon toga
uslijedio je i napad na Raifa, prilikom ulaska u zgradu, i opet kao rekacija uslijedile su note,
uslijedili protesti, i lai. Ni jedan dan nije proao a da nije bilo nekog incidenta
No, 5.3.1953. godine umire Staljin, i tad nasupa vrijeme neizvijesnoti, sam Raif je tu
smrt doekao u Bugarskoj. Nakon Stljinove smrti proglaeno je vanredno stanje, a diplomate
Jugoslavije su bili u potpunosti blokirani, oko njih se stalno nalazili agenti i vozila koja su ih
pratila.
Dizdarevi zakljuuje da je bug. rukovodstvo bilo u strahu, u strahu od razvoja koji bi
mogao dovesti do plaanja rauna zbog pokornosti SSSR- u...
I nakon nekoliko mjeseci nakon Staljinove smrti, stanje se nije proboljavalo, i dalje
su nastavljane propagande, lai i vrijeanja prema jugoslavenskim diplomatama. Kretanje je i
dalje bilo ogranieno, bili su u bolkadi. No, iz Moskve nakon nekoliko mjeseci dolaze signali
u Beograd da ele oivjeti diplomatske kontakte i da su spremni imenovati svog ambasadora u
Beogradu. Vlada FNRJ je to bez vee urbe prihvatila.
Stav Jugoslavije je bio postepena

normalizacija odnosa

na principima aktivne

miroljubive koegzistencije. SSSR- ov ambasador u Beogradu Vasilij Valjkov dolazi u Beograd

1953. a nakon toga je imenovan i jugoslavenski ambasador u Moskvi, Dobroivoj Vidi.
Bugarska je pratila radnje Moskve, sama nije mogla pratiti Moskvu u normalizaciji odnosa,
ali isto tako nije ni mogla zaostajati za Moskvom i tim promjenama. Dizdarevi dalje situaciju
obajnjava priom da ga je u augustu 1953. godine nazvali iz protokola Ministarstva
inostranih poslova Bugarske, i saoptili da ima tog dana prijem kod ministra Mine Nejeva, a
ranije, je dakle imao kontakt samo s najniim diplomatskim inovnikom Kalinikovima. U
11h Dizdarevi je bio kod ministra. Nejev je poeo s uvodom da eli normalizaciju odnosa,
to eli i bug. vlada te kako s tom eljom u BG ele uputiti svog ambasadora.
Nakon ovog prijema Dizdarevia u zvali vii funkcioneri ministarstva inostrani
poslova, naelnici odjeljenja, no, ponaanje bugarske policije je i dalje ostalo isto. Nastavila
se kontrola Ambasade, praenje i provokacije. Jugoslavenska vlada je dala agreman za
bugarskog ambasadora, a nakon toga i u Bugarsku dolazi jugoslavenski ambasador Mito
Miljkovi, nakon ega ponovno dolazi do popunjavanja jugoslavenske ambasade u Sofiji
slubenicima. Raif je ostao u ambasadi jo dobar dio 1954. godine.