Professional Documents
Culture Documents
I Deo Metodologija Do30p Skript
I Deo Metodologija Do30p Skript
NAUKA
OBLIK PREDMETA:
- jednosni predmeti pod kojim se podrazumevaju jednosne celine;
- opti predmeti shvaeni kao a) jedno u mnogome, i b) mnogo jednog.
IV.
SLOENOST PREDMETA:
1) skup veza izmeu raznovrnih inilaca skupa je sluajna i preteno spoljanja;
npr. saobraajni udes. Skupovi mogu da budu: konani i beskonani, kontinuirani i
diskretni;
2) mnotvo jedinstvo raznovrsnih predmeta koji imaju neku zajedniku
kvalitativnu osobinu ili bitan odnos.
3) agregat je mnoina u kojoj su tano odreeni odnosi lanova jednih prema
drugima, ali unutar njih nije uspostavljen hijerahijski red. U drutvenom i pol.
smislu, agregati nemaju uspostavljen unutranji vrst poredak, dinamini su i sa
pokretakom potencijom.
Logiki deo koji sadri logike osnove, logika pravila metoda. Mada se ne
moe poricati stav da su logika pravila jednog sistema u sutini ista i da ona ne zavise
od metoda, ipak se u okviru raznih metoda ona razliito primenjuju i interpretiraju.
1)
Orijentaciona istraivanja iji je cilj izraivanje naunih osnova za
izradu projekta istraivanja koji ima preteno heuristike karakteristike, a o
ijem predmetu nema dovoljno saznanja u teroijskom naunom fondu i
dotadanjim istraivanjima.
2)
Deskriptivna istr. iji je nauni cilj da nauno opiu jedan proces,
pojavu;
3)
Klasifikatorska istr. imaju za cilj da izvre klasifikaciju ili tipologizaciju
predmeta istraivanja. Ovaj cilj zahteva utvrivanje bitnih obeleja predmeta i
na osnovu njih utvrivanje njegovog mesta u odreenom poretku.
4)
Inovatorsko-heuristika istr. usmerena su na otkrivanje nepoznatih,
ranijim istraivanjima neotkrivenih inilaca, svojstava i odnosa predmeta.
5)
Cilj eksplikativnih istr. je nauno objanjenje.
6)
Prognostika istr. iji je cilj nauno predvianje kretanja i razvoja
pojava i procesa u blioj ili daljoj budunosti.
9. Funkcija istraivanja u razvoju nauke:
a.
Fundamentalna istr. koja su usmerena na osnovna bitna nauna
saznanja koja se tiu razvoja nauke i u prvom redu naune teorije;
b.
Primenjena istr. nastoje da nauna saznanja naune teorije obrade
tako da utvrde mogunost njihove praktine primene.
c.
Razvojna istr. praktina reenja primenjenih istraivanja dalje
razvijaju i usavravaju;
d.
Akciona istr. (u pol. naukama), ova istraivanja ne moraju da imaju
naunu funkciju, pa ni nauni cilj. Ona su direktno podreena zahtevu
reavanja konkretnog pol. aktuelnog problema;
10. Kriterijum sloenosti istraivanja:
po kriterijumu obuhvata materije:
a) generalna
b) detaljistika istr.
po broju metoda primenjenih u sakupljanju podataka:
a) polimetodska
b) monometodska
po sloenosti projekata istr.:
a) jednostavna, sa samo jednim jedinstvenim projektom;
b) sa jednim sloenim projektom i vie potprojekata;
c) sa generalnim projektom, u okviru koga postoji vie posebnih projekata i u
okviru njih potprojekata.
komparativna istr smatraju se veoma sloenim istraivanjima zbog
neophodnosti da se identifikuju predmeti poreenja, kriterijumi i postupci poreenja.
panel istr. kao istraivanja obuhvataju vie slojeva i mogu vie puta da se
ponove u raznim vremenima, na istom ili slinom uzorku, istog predmeta i primenom
istih metoda.
11. Kriterijum trajanja istraivanja.
1)
Blic traju veoma kratko, od jednog dana do najvie nekoliko nedelja;
2)
Kratkorona koja traju do 3 meseca;
3)
Srednjorona od 6 meseci do godinu dana;
4)
Dugorona traju due od jedne godine;
5)
Permanentna veoma su retka, a to su viekratno ponavljana
istraivanja istog predmeta, pa su veoma slina panel odn. longitudinalnim
istraivanjima.
da jedan predmet bude znak drugog predmeta prvi predmet (znak) mora
svojim znaenjem da ukazuje na drugi predmet. Dakle, znak mora da bude znak
neega.
predmet mora biti znak za nekoga, za neko svesno bie, koje shvata i razume
znaenje znaka.
Za politikologiju od posebnog znaaja su vetaki znaci, simboli i rei.
10
11
Osnovnu strukturu svakog jezika ine rei elementarni inioci jezika, jeziki izrazi
smisleni spojevi rei. Logiku strukturu rei ine termin spoljni izraz rei, nain
iskazivanja, pojam sadraj i znaenje rei i njeno ogranienje.
Bitno svojsvto jezika je njegova razumljivost, sposobnost da izrazi misli, znaenja,
shvatanja o objektima prakse. Mada su termini, pojmovi i znaenje jezika uglavnom
odreeni, jezik pati od nepreciznosti, koja oteava njihovo razumevanje. Postoje tri
izvora tekoa za razumljivost jezika:
a) sinonimnost (kada se za isti pojam koriste razni termini u manje-vie istom
znaenju);
b) homonimnost (kada se istim terminom izraavaju razni pojmovi);
c) uloga konteksta u znaenju (kada preciznost pojma, termina, jezikog
izraza zavisi od znanja o situaciji u kojoj se upotrebljava).
U nauci se pravi razlika izmeu prirodnog i vetakog jezika, obinog jezika i jezika
nauke i izmeu objekt-jezika i metajezika.
Prirodni jezik je onaj koji je nastao spontano, tokom razvoja drutva, njegove
prakse i njegovog znanja. To je jezik u svakodnevnoj upotrebi obinih subjekata,
zdravorazumski jezik. Odreenje obinog jezika korespondira sa odreenjem prirodnog
jezika.
Prema predmetu na koji se jezik odnosi prave se razlike izmeu objekt jezika
i meta jezika. Objekt jezik je onaj koji se bavi predmetima drutvene realnosti.
Taj jezik moe da bude kako prirodan, obian tako i nauni jezik ukljuujui
simbolike formalizovane jezike. On se odnosi na sve predmete ljudskog miljenja,
osim na sam jezik. Meta jezik se odreuje kao jezik o jeziku i smatra se jezikom
vieg reda, drugo-stepenim jezikom.
U ljudskom drutvu jezik se prevashodno realizuje kroz informisanje i komuniciranje.
INFORMACIJA (obavetavanje) mogua je izmeu oveka i oveka; oveka i maine i
izmeu maine i oveka. KOMUNIKACIJA (optenje) mogua je izmeu najmanje dva
svesna subjekta...
12
13
14
Teorija reprezentacije
Teorija asocijacije
Teorija apercepcije
Teorija negacije
Glavni problemi u vezi sa pojmom su:
o
Prvi problem je odnos povezanosti rei, pojma i predmeta. Razreava se
razlikovanjem rei i pojma, re je govorna predstava, opaaj a pojam je misao. To
stvara problem jezika (govora) i miljenja, koji se reava na dva naina:
stavom da su govor i miljenje razliiti;
stavom da miljenje i govor nisu razliiti.
o
Drugi problem je odnos izmeu pojma i predstave. U vezi s njim postoje tri
stanovita:
pojam jeste predstava;
pojam nije predstava;
pojam nije predstava ali nastaje uz predstavu.
o
Trei problem je odnos pojma prema subjektu i prema objektu. Tu su
suprotstavljeni stavovi:
pojmovi su identini predmetu objektivne stvarnosti;
pojmovi su adekvatne zamisli subjekata o objektivnim predmetima.
o
etvrti problem je odnos konkretnosti i apstraktnosti u pojmu. Logika
apstraktnost pojma moe se reavati shvatanjem:
o udaljenosti pojma od njegovog predmeta;
o izdvojenosti pojma od predmeta;
o nepotpunoj i nedovoljnoj sadrajnosti pojma;
o nepotpunosti odraza pojma kao misli u odnosu na predmet.
I logika konkretnost pojma moe se reavati shvatanjem:
bliskosti pojma i predmeta;
povezanosti koja je u pojmu izraena.
sadrajnosti pojma;
adekvantosti sadraja pojma, strukturi i sadraju predmeta.
o
Peti problem je odnos pojedinanog i opteg kod pojma. Vie je filozofski i
ideoloki, nego metodoloki, a razreava se apstrahovanjem i konkretizacijom.
o
esti problem je odnos svojstava nepromenljivosti i razvojnosti pojma, koji je
reavan u okvirima zakona istinitog zamiljanja predmeta.
Svaki pojam ima sadraj i obim.
Sadraj pojma ine misaone odredbe kao misaoni izrazi odredaba predmeta.
Obim pojma ine svi pojmovi predmeta na koji se dati pojam odnosi.
U shvatanju odnosa izmeu sadraja i obima pojma, postoji sukob izmeu zastupnika
formalne logike i dijalektiara materijalista. DM prioritet daju sadraju pojma i
smatraju da ukoliko je obim pojma vei, utoliko je i sadraj pojma bogatiji. Nasuprot
njima, zastupnici formalne logike istiu da rast obima pojma vodi siromaenju
njegovog sadraja, jer je apstraktniji i optiji pa obuhvata samo zajednika opta
svojstva, a izostavlja posebna i pojedinana.
Pojmovi se odnose na predmete razne sloenosti. Stoga je i njihov jeziki izraz
razliite sloenosti. On moe biti samo jedna re, ali i sistem rei.
Po svojim bitnim svojstvima pojam je subjektivno objektivan. Subjektivan jer je
tvorevina ljudskog miljenja dakle, subjektivne aktivnosti. Objektivnost pojma je u
objektivno istinitom sadraju kojim se izraava predmet objektivne stvarnosti.
Pojam je statian i dinamian:
15
16
17
18
Da bi se jedna kombinacija rei, simbola ili rei i simbola mogla smatrati iskazom, ona
mora da bude predmetna, da se odnosi na bilo koji stvarni ili idealni predmet.
Strukturu iskaza ine termini i pojmovi i veza izmeu njih, znaenje iskaza, oblik
iskaza, istinitost iskaza i njen smisao.
Iskaze moemo razlikovati po vie kriterijuma. Npr. po stepenu istinitosti u rasponu
od istinitih do pogrenih; po smislenosti sasvim odreenog smisla do neodreenog
smisla.
Raznovrsnost predmeta i sadraja iskaza podrazumevaju i razne naine utvrivanja
smislenosti iskaza ali su dva dominatna;
1. utvrivanje smislenosti, istinitosti i znaenja iskaza o odreenim
predmetnim oblastima nauka, metodama tih nauka;
2. je postupak utvrivanja loginosti iskaza.
Oblici u kojima se iskazi javljaju takoe su raznovrsni. Po formi iskaz moe biti
tvrdnja, odricanje, pitanje i naredba.
Iskazi se razlikuju i po sloenosti. Moe se sastojati iz samo jedne rei, vie rei ili iz
vie reenica, takoe mogu biti kombinacije samo rei, samo simboli ili i rei i
simbola.
Po pripadnosti jezikim sistemima razlikujemo:
iskaze naunih, i
iskaze obinih, govornih
jezika
zatim razlikovanje iskaza:
predmet jezika, i
formalizovanih jezika.
STAV
Osnovne tekoe u definisanju stava i njegovom razumevanju proistiu iz najmanje tri
osnova:
1. stav je po jezikoj formi, iskaz odreenog sadraja i oblika;
2. stav je po formi, strukturi i predmetnosti veoma slian sudu;
3. termin stav se u obinom, politikom pa i naunom jeziku koristi u uem i
irem znaenju. U uem oznaava se stav u skladu sa vaeom definicijom, a u
irem znaenju terminom stav oznaavaju se sudovi, zakljuci, postavne
teorije.
ei stav definie kao smisaoni iskaz odreene saznajne vrednosti. U tom smislu, svaki
iskaz kojim se neto tvrdi, odrie, doputa, pretpostavlja kao istinito, kao lano ili kao
verovatno, jeste stav.
SUD
Sud je iskaz, specijalan stav, on je predmetan i smislen, predstavlja spoj pojmova,
predikata i subjekata, kategorino je afirmativan ili kategoriki negativan i jasno
izraava valenciju tj. stepen odreene saznajne vrednosti.
Upravo stepen odreenosti i saznajne vrednosti je kriterijum za razlikovanje suda od
stava uopte koji je neodreene saznajne vrednosti.
Sud ne moe biti proizvoljan i neosnovan, mora biti potkrepljen argumentima i izloen
verifikaciji.
19
atributivni sudovi sudovi iji su predmet svojstva odreenog objekta odn.
predikat iskazuje svojstvo subjekta. Ovi sudovi mogu biti.
atributivni kvalitativni (bave se svojstvima, kvalitetima), npr. ovek je
smrtan;
atributivni kvantitativni (bave se koliinama, veliinama), npr. Goran je
visok 180 cm;
atributivni o stanju (bave se stanjima), npr. Grad je u izgradnji.
relacioni sudovi sudovi iji su predmet razne vrste odnosa. Tako postoje:
1. kvalitativni relacioni sudovi kojima se sudi o odnosima kvaliteta;
2. kvantitativni relacioni sudovi koji sude o odnosima koliina, veliina, itd.
3. vremenski relacioni sudovi koji se tiu vremenskih redosleda,
4. uzroni relacioni sudovi koji sude o uzrocima i posledicama;
5. funkcijski sudovi koji izraavaju funkcionalnu zavisnost predikata i subjekata;
6. korporativni sudovi izraavaju identinost i razliku, slinost, podudarnosti;
7. procesni sudovi iji su predmeti procesi, dogaanja i sl.;
8. sudovi imenovanja iji je predmet davanje imena, naziva i pridavanje
znaka ...;
9. injenini sudovi sudovi o stvarnim, faktikim injenicama, o praktinim ili
teorijskim..)
10. vrednosni sudovi odnose se na neke vrednosti u drutvu;
11. sudovi ocene i sudovi procene oni u kojima subjekt koji ocenjuje
procenjuje i dominantnu ulogu. Ovi sudovi su mogui i verovatni.
Sudovi po logikom sadraju:
o
sudovi po kvalitetu su sudovi kojima se iskazuje ono to se zamilja i
izraavaju kvalitet logikog sadraja suda. Postoje:
potvrdni ili afirmativni sudovi kojima se tvrdi mogunost da postoje ili
da stvarno postoje predmeti suda; npr. U demokratskom sistemu postoji vie
pol. stranaka.
negativni sudovi koji imaju odricanje postojanja predmeta suda ili
nekih njegovih odredaba; npr. Jednopartijski sistemi nisu demokratski.
U okviru ovog suda postoje.
a)
negacija suda kojom se odrie neko tvrenje ili neki pozitivan sud;
b)
limitativni sud kojim se afirmie negativan pojam ili se afirmie
negacija;
c)
negacija negacije sud dvostruke negacije koji se, po smislu,
izjednaava sa afirmativnim sudom.
upitni sudovi iji je logiki sadraj postavljanje pitanja o postajanju ili
mogunosti postojanja nekog predmeta, odnosa itd.
o
sudovi po kvantitetu su sudovi iji je logiki sadraj obim pojma subjekta u
sudu. Ti sudovi su:
1.
generalni u kojima je pojam subjekta opti pojam, te je
kvantititativno neodreen; npr. ovek je politiko bie.
2.
individualni iji je subjekt individualan pojam; npr. Goran je lan
stranke.
3.
univerzalni kojima je pojam subjekta pojam roda, klase, skupa pojava
i lanova mnoine; npr. Sve politike partije se bore za vlast.
4.
partikularni sudovi pojmom obuhvataju zamisao dela skupa ili klase
predmeta ili pojava. Oni mogu izraavati i posebna svojstva nekih lanova
skupa; npr. Neki lanovi stranke su neaktivni.
20
Sudovi po modalitetu:
tiu se vrste i nunosti veze izmeu odredaba predmeta suda. Spadaju:
a)
Problematini sudovi u kojima se veza izmeu predmeta i subjekta
predmeta, zamilja kao neizvesna od toga kakva je ona stvarno. Svi iskazi koji
sadre re moda spadaju u problematine sudove. Npr. Naa stranka e
moda naglo omasoviti.
b)
Verovatan sud izraava veu ili manju verovatnou postojanja ili
vaenja nekog suda. Takvi su svi sudovi na osnovu nepotpunih i nesigurnih
podataka, ukljuujui i prognostike sudove i statistike zakone.
c)
Asertorian sud je sud o pojedinanoj injenici ije postojanje nije
nuno, pa ni njeno zamiljanje nije nuno na osnovu korienih primera. Npr.
Postoji pet vrsta teke vode ili npr. Ova tabla je crna.
d)
Apodiktian sud je zamiljanje predmeta nunog postojanja stvari,
kvaliteta, kvantiteta i odnosa. Npr. Politika je upravljanje optim interesima.
e)
Normativan sud svojim sadrajem odreuje neki zahtev, propisuje
normu ponaanja i sl. Npr. Vlada mora da polae raune parlamentu.
21
b)
Induktivno zakljuivanje iz vie posebnih, pojedinanih stavova izvodi
opti stav (zakljuak). Pravi predmet induktivnog zakljuivanja su veze vie
posebnih odredaba s optom odredbom.
c)
Deduktivno zakljuivanje za predmet ima veze opte odredbe sa
posebnom, pa i individualnom. Iz opteg stava izvodi se poseban stav.
Silogizam je vrsta deduktivnog zakljuivanja. Njegovu strukturu ine tri pojma prvi
vii pojam, srednji (najvaniji) i trei koji je zakljuak. Srednjim pojmom povezuju se
prvi i trei. Silogizam, zavisno od premisa, moe da bude kategorian, disjunktivan i
hipotetian. U obinom i naunom miljenju bitnu ulogu imaju tri osnovna oblika
hipotetikog silogizma:
deduktivni modus ponendo ponens u kome se na osnovu razloga izvodi
posledica;
modus tollendo tollens u kome se zakljuuje na osnovu nepostojanja
posledica o nepostojanju razloga;
redukcioni modus ponendo ponens u kome se iz postojanja posledica,
zakljuuje o postojanju razloga.
Zakljuci se mogu klasifikovati na vie naina, ali je dovoljan kriterijum predmeta, i
po tom kriterijumu imamo:
22
prirodne nauke;
iji je predmet istraivanja opti (fizika i hemija)
ivi svet (biologija)
neivi svet (geologija i astronomija)
drutvene nauke
injenica je da ne postoji jedna opteprihvaena klasifikacija nauka. Pitanje predmeta
i metoda razliito se postavlja za razliite grupe nauka, s toga treba objasniti
postojee distinkcije izmeu:
I.
a.fundamentalne nauke iji rezultati slue kao polazne premise za
izvoenje osnovnih stavova primenjenih nauka (logika, matematika, teor. fizika...)
b.primenjene nauke bave se praktinim problemima, sadre
objanjenje neposrednih iskustvenih pojava, a oslanjaju se na prikupljanje i
klasifikovanje podataka.
II.
a.opte nauke koje se odnose na opte odredbe predmeta i metoda
jedne nauke kao celine.
b.specijalne nauke koje se odnose na posebne, specijalne segmente
jedne nauke kao celine.
III.
a.normativne nauke iji je predmet o tome kakva bi stvarnost trebala
da bude ili kako treba da delujemo da ona bude takva.
b.faktike nauke istrauju kakva stvarnost zaista jeste.
IV.
a.teorijske nauke iji je cilj utvivanje zakona, optih i konstatnih
odnosa.
b.istorijske nauke nastoje da misaono rekonstruiu konkretne
pojedinane pojave.
V.
a.deskriptivne nauke imaju za cilj da opiu odreene vrste pojava;
b.eksplikativne nauke imaju za cilj da objasne klase pojava;
c.instrumentalne nauke bave se izgraivanjem isntrumenata saznanja.
23
24
6.
aproksimativan
7. Z normalan i granian
8. Z individualan i kolektivan
25
1.
26
27
28
Vrste dokaza:
Argumenti tj. dokazi, bitan su inilac dokazivanja, a razlikuju se po dokaznoj snazi,
znaaju i nainu izvoenja. Meu dokazima moe postojati hijerarhija, pa se moe
utvrditi postojanje glavnog dokaza. Uobiajena klasifikacija dokaza poznaje sledee
vrste:
1. analitike dokaze do kojih se dolazi kroz ove procedure:
analizom stavova argumenata (Dekartov analitiki dokaz). Moe da bude
izveden i iz aksioma i naunih zakona. Takvim deduktivnim dokazom dokazuju
se naune teoreme.
analizom stavova teze (Antiki analitiki dokaz) i esto se koristi u
raspravama.
2. sintetike dokaze koji nastaju sintezom stavova razloga;
3. induktivne dokaze do kojih se dolazi indukcijom na osnovu stavova razloga;
4. deduktivne dokaze koji se dedukuju iz stava teze ili stava razloga;
5. direktne dokaze koji se izvode neposredno iz istinitosti stava;
6. indirektne dokaze koji proizilaze iz nestabilnosti stava antiteze.
Bitna svojstva valjanih dokaza su:
a)
da se zaista odnose na tezu, stav i predlog koji se dokazuje;
b)
da je dokaz dovoljan;
c)
da je dovoljno odreen, jasno iskazan i precizan, i posebno da je istinit
ili dovoljno verovatan.
Pogreke u dokazivanju
Postoje dva tipa greaka:
1. greke razloga, i
2. greke demonstracije
razloga
Najee pogreke razloga su:
1. neodreenost i konfuznost razloga i to kao:
iskaza koji moe da bude viesmislen,
u iskazu se mogu nalaziti neodreeni pojmovi.
2. jednostranost razloga koji moe tano tvrditi o sporednim, ali izostaviti
sutinske odredbe.
3. razlog moe da bude slab odn. nedovoljan.
4. razlog moe da bude pogrean, pa je i dokaz na osnovu njega pogrean.
Pogreke demonstracije razloga su u sutini pogreno shvatanje veza izmeu stavova
teze i stavova razloga namerno ili nenamerno. To su uglavnom:
a)
pogreka uoptavanja u kojoj se deo tretira kao celina;
b)
zakljuak ne sledi, odn. nema odgovarajue veze izmeu razloga i teze,
c)
pogreka zahteva razloga ili odsustvo razloga,
d)
izmena i zamena teza,
e)
promaaj u predmetu dokazivanja.
Opovrgavanje
Osnovna pravila o svojstvima teze (antiteze), argumenata i postupaka su ista u
opovrgavanju kao i u dokazivanju. Sutinska odredba opovrgavanja je u tome to je
ono dokazivanje neistinitosti teze odn. istinitosti antiteze. Istinito je samo ono to nije
opovrgnuto (Poper). Neuspeh opovrgavanja je dokaz istinitosti.
Proverljivost vrednosnih sudova
U logici i nauci uopte postoje dva suprotna stanovita o proverljivosti:
29
(suprotno prethodnom), vrednosti su objektivne, one se mogu
objektivno proceniti, a vrednosne injenice se mogu prosuivati isto kao i
empirijske injenice.
Kada se razmatraju vrednosni sudovi neophodno je razlikovati sudove o vrednostima i
sudove zasnovane na vrednostima.
30