PROBLEMI RAZVOJA ELEKTRONIKOG NOVCA1

Helmi HAMDI
Centar za ekonomske analize
Sveuilite Paul Cezanne Aix-Marseille III
Aix-en-Provence, Francuska

Pregledni znanstveni lanak*

UDK 004
JEL O33, E58

Saetak
Cilj je ovog lanka analizirati ekonomsku efikasnost elektronikog novca te identificirati razliite imbenike koji utjeu na rast njegove upotrebe. ira upotreba elektronikog novca u konanici moe potpuno izbaciti gotovinu iz upotrebe. Meutim, budunost
te monetarne inovacije je neizvjesna zbog sloenosti i neodreenosti elektronikog novca.
Ovaj lanak posebno identificira uinke stvaranja mree i postojanost navika kao glavne
initelje prihvaanja i ire upotrebe elektronikog novca.
Kljune rijei: e-novac, ICT, mrene eksternalije, postojanost navika

Svuda u svijetu poduzetnici i institucije utrkuju se kako bi razvili uinkovita sredstva razmjene na Internetu i World Wide Webu. Njihov je cilj stvoriti
jedinice kupovne moi koje su u potpunosti upotrebljive i elektroniki prenosive stvaran novac koji se moe upotrijebiti jednako jednostavno kao i konvencionalna valuta prilikom kupovine realnih dobara i usluga. Era elektronikog
novca uskoro e doi.
(Cohen, B. J., The future of Money, 2004)

* Primljeno (Received): 1.6.2007.

Prihvaeno (Accepted): 4.9.2007.
1

Prethodna verzija ovog lanka prezentirana je na 5. simpoziju Monetary policy and financial performance,
Tunis, 28. 29. travnja 2006. Zahvaljujem profesorima Jean-Pierreu Centiju, Pierreu Garellou i Thierryu Sebaghu
na komentarima i savjetima. Takoer zahvaljujem dvama anonimnim recenzentima na dragocjenim komentarima i
savjetima koji su pridonijeli kvaliteti rada.

289

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

1. Uvod
Posljednje desetljee 20. stoljea bilo je ekonomski vrlo uspjeno, karakterizirano znaajnim napretkom u tehnolokim inovacijama te njihovom primjenom u svim drutvenim i
ekonomskim aktivnostima. Neki istraivai smatraju da se kreemo prema novoj ekonomskoj eri ekonomiji utemeljenoj na znanju ili digitalnoj ekonomiji to bi moglo dovesti
do tree industrijske revolucije. Takva bi industrijska revolucija bila usporediva s prvom
industrijskom revolucijom, koju je obiljeio razvoj rotirajuih strojeva i parnog stroja na
kraju 18. stoljea, te s drugom industrijskom revolucijom, koju je karakteriziralo otkrie
elektrine energije i razvoj prometnica na kraju 19. stoljea (Mokyr, 1999).
I posljednje je desetljee 20. stoljea obiljeeno velikim padom trokova te poboljanjima u radu raunalne i telekomunikacijske industrije. Kao rezultat toga raunalo je
postalo sveprisutno veina ureda danas se koristi raunalima za svoje poslovne aktivnosti, te je sve vie kuanstava spojeno na Internet, ali i na druge mree. Takav je razvoj ohrabrio komercijalnu aktivnost na Internetu i omoguio da se sa sve vie razliitih
vrsta roba trguje elektroniki. Doveo je i do razvoja nekih novih oblika imovine. Novi
oblik novca koji je u posljednje vrijeme privukao najvie pozornosti zove se elektroniki novac. Pojam se odnosi na sustave plaanja u realnome i virtualnom svijetu iji je
cilj unaprijediti efikasnost postojeih sustava plaanja i zamijeniti novanice i kovanice
u maloprodajnim transakcijama.
Zapravo ne postoji univerzalna definicija elektronikog novca. Banka za meunarodna poravnanja (BIS, 1996:1) potvruje da je elektroniki novac teko definirati jer utjelovljuje specifina tehnoloka i ekonomska obiljeja. Osim toga, razvijene su razliite
verzije elektronikog novca koje se znatno razlikuju svojim obiljejima, tehnikom implementacijom te nainom na koji se vrijednost transferira (ibid., str. 2). Zbog svega toga
pojavilo se nekoliko definicija elektronikog novca (Baddeley, 2004). Europska centralna banka (ECB) definirala je 1998. elektroniki novac kao elektroniko spremite monetarne vrijednosti na tehnikom ureaju koji se moe iroko koristiti za plaanja obveza bez ukljuivanja bankovnih rauna u transakciju, ve da slui kao prepaid instrument
(ECB, 1998:7).
Unato velikom interesu za elektroniki novac, primjena takve monetarne inovacije
jo je u primarnoj fazi. Takvi se instrumenti znatnije ne koriste u Europskoj uniji, kao ni
u drugim industrijskim zemljama. Gotovina je jo uvijek najee sredstvo plaanja, posebno pri plaanju svakodnevnih maloprodajnih transakcija male vrijednosti.
Cilj je ovog rada analizirati elektroniki novac s ekonomskoga gledita te identificirati imbenike koji mogu sprijeiti njegov razvoj. Postojea literatura o temi elektronikog novca prilino je ograniena. Na primjer, Humphery i sur. (2001) te Stavins (2001)
prilaze problemu razvoja elektronikog novca s pozicije ponude. Oni navode da su razlozi spore primjene elektronikih sustava plaanja poput e-novca visoki fiksni trokovi koji od trgovaca zahtijevaju veliku poetnu investiciju. Drugi istraivai objanjavaju
problem razvoja e-novca sa stajalita potranje (Stavins, 1997; Bounie i sur., 2006). Oni
tvrde da koritenje elektronikog sustava plaanja zahtijeva mnoge prethodno definirane uvjete kao to su relativno visoka razina dohotka i obrazovanja, to nije potrebno za
druge instrumente plaanja.
290

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Glavni doprinos ovog rada jest argument da upotreba elektronikog novca ovisi o dva
imbenika. Prvi su mrene eksternalije i dvostruka priroda (primjena i koritenje) trita
elektronikog novca. Drugi je imbenik problem postojanja navika psiholoki moment
koji se odnosi na tzv. vremensku ovisnost u razvoju i upotrebi elektronikog novca.
Ostatak rada strukturiran je na sljedei nain. U prvom odjeljku opisuje se razvoj elektronikih sustava plaanja (e-novac) i analizira njegova ekonomska efikasnost. Drugi odjeljak prikazuje ogranienja vezana za iru upotrebu elektronikog novca, ukljuujui mrene
eksternalije i postojanost navika. U zakljuku su predstavljeni glavni rezultati analize.
2. Informatika revolucija i inovacije vezane za novac
Elektroniki novac nije nov fenomen. Od informatike revolucije sredinom devedesetih i pada cijena raunala i poluvodia te rasta internacionalno poveznih raunalnih mrea
veina plaanja postala je elektronika. Trgovina putem Interneta poveala je primjenu
novih tehnologija te se stoga potranja novih elektronikih sustava plaanja poveala.
Meutim, ono to je uistinu novo jesu elektronika plaanja u maloprodaji te koritenje Internetom kao novim monetarnim tritem. Rezultat toga je injenica da se geografija novca promijenila (Cohen, 1998). Zbog informatike revolucije pojavio se nov oblik
elektronikih plaanja, koji je ubrzo privukao veliku pozornost diljem svijeta elektroniki novac (poznat i pod imenima elektronika gotovina, e-torba, e-valuta, digitalna valuta, digitalni novac ili digitalna gotovina). Danas novac postaje informacija spremljena na
mikroprocesoru ili u bazi podataka koja sadrava podatke o stanju rauna, osobne informacije, PIN broj, informacije o kupnjama te nagradama za lojalnost. Cilj takvog instrumenta jest neosporno poboljanje efikasnosti tradicionalnog sustava plaanja.
2.1. Razvoj elektronikih sustava plaanja
Elektroniki sustav plaanja postoji od ezdesetih godina prolog stoljea te od razvoja sustava elektronikog prijenosa novca (engl. Electronic Funds Transfer EFT), koji je
postajao sve sofisticiraniji te se upotrebljavao u sve veem broju zemalja (v. tabl. 1). EFT
implicira primjenu raunalne i telekomunikacijske tehnologije pri plaanju. Navedenim
su se sustavom koristile banke i druge financijske institucije kako bi razmjenjivale i prenosile velike koliine novca na nacionalnoj i meunarodnoj razini.
Osnova funkcioniranja EFT-a jest da se novac kree putem mrea kao supstitut gotovine ili ekova kako bi se obavila transakcija. Zadaa sustava jest skratiti vrijeme plaanja te smanjiti transakcijske trokove. Uporaba EFT-a znatnije se poveala s pojavom
i prihvaanjem bankomata, koji omoguuju izravni transfer novca na mjesto na kojemu
se roba prodala (Electronic Funds Transfer at Point of Sale EFTPOS). EFT se smatra
prvim stupnjem elektronizacije transakcije.
Poetkom 1980-ih godina, zahvaljujui razvoju tehnologija mrea te smanjenju trokova telekomunikacija i procesuiranja podataka, elektronika su plaanja postala korisnija s pojavom kreditnih i debitnih kartica, koje su nekoliko godina nakon to su se pojavile postale najpopularniji elektroniki instrument za male transakcije. Jednako tako,
razvoj enkripcije odigrao je veliku ulogu u uspjehu plaanja s karticama. Ta se inovacija
smatra drugim stupnjem elektronizacije transakcije.
291

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Tablica 1. Broj bankomata i POS terminala (u tis., kraj godine)

2001.
Kanada
35,6
Francuska
36,9
Njemaka
49,6
Italija
36,6
Nizozemska
7,1
vedska
2,6
vicarska
5,0
Ujedinjeno
36,7
Kraljevstvo

Bankomati
2002. 2003. 2004.
40,0
44,2
48,5
39,0
42,0
43,7
50,5
51,1
52,6
39,6
39,1
39,7
7,5
7,6
7,9
2,6
2,7
2,7
5,2
5,4
5,4
40,8

46,5

54,4

2005.
52,7
47,8
53,4
40,6
7,5
2,8
5,6

2001.
463,2
904,3
435,7
774,7
165,8
88,2
73,9

POS ureaji
2002. 2003. 2004. 2005.
494,9 520,6 546,0 571,4
956,4 1000,0 1060,0 1095,0
460,6 495,8 520,0 569,5
847,5 928,0 1,007,5 1045,0
177,2 186,3 195,0 206,4
102,0 108,1 161,1 176,6
80,7
80,0
88,1 110,2

58,3

772,0

810,6

861,3

920,0

974,1

Izvor: BIS, 2006.

Rast i prihvaanje plaanja karticama ostavilo je negativne posljedice na tradicionalne sustave plaanja. Mnoge su zemlje ostvarile prijelaz s uporabe papirnih instrumenata,
kao to su gotovina i ekovi, na sluenje elektronikim instrumentima. U mnogim se zemljama prvi put smanjio broj plaanja ekovima. Kao to pokazuje tablica 2, ekovi kao
vrlo popularan instrument plaanja gube trini udio, te se smanjuje njihov ukupan opseg
koritenja. Neke zemlje poput Nizozemske, Njemake i Belgije ve se sada kreu putem
drutva bez upotrebe ekova.
Tablica 2. Broj upotrijebljenih ekova u godini po stanovniku u nekim zemljama
Francuska
Ujedinjeno Kraljevstvo
Belgija
Italija
Njemaka
Nizozemska
panjolska

1990.
80
56
21
15
10
17
7

2004.
66
35
2
8
1
0
5

Izvor: European Central Bank, 2005.

2.2. Roenje e-novca

Dva su razloga pojave elektronikog novca. Prvi, prema austrijskoj koli ekonomske analize (Menger, 1982; von Hayek, 1976; Centi, 1979, itd.) novac je kao socijalna
institucija podvrgnut ve zapoetoj institucionalnoj promjeni, te se interpretira kao posljedica spontane evolucije koja bi trebala premostiti nedostatke trampe i dvostruke koincidencije elja. Danas je e-novac posljednja faza tog razvoja te dodatni stupanj institucionalne promjene (Schmitz, 2001). Njegova je glavna uloga da podupire elektroniku tr-

292

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

govinu putem Interneta, omoguuje obavljanje transakcija, smanjuje njihove trokove te

da zamijeni plaanje novanicama i kovanicama u maloprodaji. Drugi se razlog nastanka
e-novca odnosi na informatiku revoluciju koju obiljeava integracija elektronikog procesuiranja informacija i telekomunikacijskih tehnologija te smanjenje geografskih razlika
putem kojih se informacije mogu prenositi diljem svijeta. Informatika je revolucija promijenila financijski sektor te je omoguila da sustavi plaanja postanu pouzdaniji i uinkovitiji, dajui dodatan razlog za pojavu novih monetarnih inovacija.
Za razliku od informatike revolucije, pojava e-novca nije tipina revolucija, ve samo
novi nain procesuiranja informacija te prenoenja kupovne moi. Prema White (1996),
mnoge financijske inovacije nisu nov oblik novca, ve drugaiji nain upotrebe postojeeg
novca u transakcijama. Bez obzira na posljedice navedenoga tehnolokog procvata, priroda novca jo je uvijek identina i svodi se na tri poznata obiljeja.2 Priroda novca nikada
se nee promijeniti te e novac i dalje biti samo posrednik u razmjeni dobara i usluga.
Kartica e-novca3 drugaije je sredstvo plaanja te omoguuje elektroniki prijenos
vrijednosti od kartice na terminal ili od kartice u novanik, kako u stvarnom vremenu,
tako i putem mrea. E-novac se smatra najvanijim dostignuem koje prenosi unaprijed
zadanu monetarnu vrijednost te se moe upotrebljavati za viestruke transakcije manje
vrijednosti. E-torbica se sastoji od mikroprocesora u kojemu su spremljene informacije
o monetarnoj vrijednosti koja se moe iskoristiti. Ona je vii stupanj tehnolokog razvoja u usporedbi s karticama s magnetnom trakom. Jednako tako, e-torbica je sigurnija, to
moe uvelike smanjiti prevare jer je kartice s ipom tee krivotvoriti nego kartice s magnetnom trakom.
Tablica 3. Obiljeja razliitih sustava e-novca u nekim zemljama, 2004.
Zemlja

Naziv
sustava

Procedura
punjenja

Belgija

Proton

bankomat,
telefon,
Internet
terminal
bankomat
bankomat

eka
Danska
Francuska

FUNCHIP
Danmn
Moneo

Njemaka
GeldKarte
bankomat
Nizozemska Chipknip poseban ureaj
za punjenje
vicarska
CASH
bankomat

Prenosivost
Prilagoeno za Multifunkcionalna
izmeu krajnjih plaanja putem obiljeja plaanja
korisnika
mrea
ne
ne
da (funkcija debitne
kartice i pristup
na bankomat)
ne
ne
ne
ne
ne
ne
ne
ne
da (funkcija debitne
kartice)
ne
da
da
ne
ne
> 70% izdanih na
debitnu karticu
ne
ne
da

Izvor: BIS, 2004.

2

Novac slui kao sredstvo razmjene, kao obraunska jedinica te kao spremite vrijednosti.

Elektroniki novac treba razlikovati od proizvoda koji se koriste komunikacijom putem mrea kako bi se pristupilo konvencionalnim sustavima plaanja.

293

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Prva praktina primjena e-novca bila je kartica Danmn, koju su osmislila danska
industrijska poduzea 1992. godine. Nakon tog izuzetno pozitivnog iskustva u mnogim
su zemljama uvedeni razliiti projekti. Kao to prikazuje tablica 3, funkcije i obiljeja
e-novca razlikuju se od zemlje do zemlje.
2.3. Zato e-novac?
Iako je gotovina brz i efikasan nain plaanja, nedostaci njezine upotrebe su brojni.
Usto, dranje gotovine prate mnogi trokovi, ukljuujui trokove blagajne, prevare, gubitka novca, uvanja, deponiranja, ali i trokove vezane za upravljanje gotovinom u financijskim institucijama. U svojoj kritici sluenja gotovinom James Gleick kae: Gotovina je prljava Gotovina je teka Gotovina je nepravedna Gotovina je udna,
tehnoloki govorei Gotovina je skupa Gotovina je zastarjela.
Cilj e-novca jest zamijeniti gotovinu u transakcijama male vrijednosti te izbjei njezine nedostatke. Francusko iskustvo s e-novcem pretoeno je u sustav Moneo4. Moneo je
kreiran kako bi se smanjili trokovi dranja gotovine te kako bi se kupovna mo mogla
privremeno prenositi na efikasniji nain. Taj bi se sustav trebao primjenjivati za razliite maloprodajne transakcije manje vrijednosti te bi u konanici trebao postati supstitut za
gotovinu. Moneo je moderno i brzo sredstvo plaanja koje e zasigurno postati vrlo prikladno za primjenu.
Sustav Moneo nudi velike prednosti potroaima, ali i trgovcima. Prednosti za potroae jesu vea brzina transakcije i potencijalne koristi u obliku popusta na budue kupnje. Dodatno, potroai ne moraju vie imati toan iznos gotovine za svaku kupnju.5 Jednako tako, uvelike e se smanjiti pogreke prilikom vraanja gotovine. Vlasnici Moneo
kartica trebaju nositi manje bankovnih kartica, posebno ako se ukljue funkcionalnosti
debitnih i kreditnih kartica, a usto bi se osjeali sigurnije (Gerald, 1996). Trgovci bi dobili gotovinu prije nego to bi uistinu dostavili dobra ili usluge, poveala bi se lojalnost
kupaca, ubrzao bi se proces plaanja na mjestu kupnje te bi se smanjili trokovi procesuiranja same transakcije. Ako bi korist od koritenja Moneo sustavom bila vea od trokova, trgovci bi mogli platiti kupcima da se koriste takvom karticom (Chakravorti i Victor, 2006).
Usto, Moneo ima znatne prednosti pred POS sustavima. Dok debitne i kreditne kartice nisu ba efikasan nain plaanja transakcija male vrijednosti jer trokovi vezani za transakciju postaju visoki za trgovca i kupca, elektroniki se novac moe koristiti uz mnogo
nie trokove. Kao to se vidi u tablici 4, plaanje e-novcem praeno je mnogo niim trokovima od drugih naina plaanja, prije svega od kreditnih i debitnih kartica. Drugi argument koji ide u prilog Moneo kartici jest da ona ima noviju tehnologiju enkripcije u
usporedbi s drugim karticama, to poveava sigurnost i ograniava mogunosti prevara.
Jednako tako, plaanje Moneo karticom dodatno smanjuje transakcijske trokove jer ne
zahtijeva nikakvu autorizaciju ni identifikaciju kupca.
4 Moneom se mogue koristiti uz pomo samostalnih kartica ili ip kartica to ih izdaju banke, a mogu se napuniti (funkcionalnost e-novca ugraena je u bankovnu/kreditnu karticu). Punjenje je mogue na bankomatima ili putem
Interneta primjenom specijalne aplikacije i itaa kartica.
5

294

Dranje gotovine ukljuuje oportunitetne trokove koji rastu s kamatnom stopom i inflacijom.

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Tablica 4. Troak razliitih oblika plaanja za kupca i izdavatelja (u dolarima)

Oblik plaanja
ekovi
kreditne kartice
debitne kartice
gotovina
e-torbica

Troak za izdavatelja
3,00
0,80
0,40
0,15
0,07

Troak za kupca
6,00
2,50
0,60
0,30
0,07

Izvor: Mair (1999)

Nasreu, nove tehnologije omoguuju kupnju dobara bez dranja gotovine, tj. imovine koja ne donosi kamate. U budunosti e se trgovina ostvarivati tako da e se rauni
u bankama i nebankarskim institucijama uveavati i smanjivati trenutano i simultano.
Nova tehnologija digitalnog plaanja omoguit e da se prava na realnu imovinu, kao to
su dionice, obveznice ili zlato, iskoriste kao sredstvo razmjene (Rahn, 2000).
2.4. Plaanja e-novcem i transakcijski trokovi
Plaanja na klasinom tritu novca zahtijevaju najmanje jednog kupca i jednog prodavatelja, a oba moraju imati raune u bankama koje su povezane preko klirinke kue.
Plaanja tradicionalnim instrumentima kao to su ekovi ili bankovni nalozi zahtijevaju
intervenciju financijskih posrednika poput banke.
Plaanje e-novcem slino je tradicionalnoj shemi postoje dvije stranke te jedna ili
dvije banke. Meutim, cijeli proces postaje efikasniji i laki. Transakcija ne zahtijeva nikakvu ifru i ne moe premaiti prethodno definiran iznos. Ako je iznos koji se nalazi na ipu
do kraja potroen, kartica se moe automatski ponovno napuniti kod trgovca, i to bez naplate bilo kakvih naknada, zahvaljujui posebnom POS ureaju. Jednom kada je ip napunjen,
korisnik nema potrebu traiti bankomat ili toan iznos gotovog novca. Dodatno, problem
krae ili gubitka novca smanjen je na minimum. Za transakciju e-novcem trenutano nije
potreban posrednik jer se novac putem jedinica (koje se zovu bitovi) transferira elektroniki
od kupca prodavatelju. Iznos novca koji je plaen spremljen je na terminalu prodavatelja te
se s vremena na vrijeme online prenese na njegov raun u financijskoj instituciji.
Plaanjem e-novcem smanjuju se transakcijski trokovi, a vrijeme se skrauje u usporedbi s drugim oblicima plaanja. Humphrey i sur. (2003:172) procjenjuju da trokovi
koritenja elektronikog novca iznose od treine do polovice trokova plaanja papirnatim novcem. Kad bi sve transakcije u nekoj zemlji postale elektronike, moglo bi se godinje utedjeti vie od 1% BDP-a.
3. Ogranienja razvoja e-novca
Kada je e-novac prvi put uveden, oekivalo se da e zbog svojih brojnih prednosti za
potroae, trgovce i financijske institucije postati novac 21. stoljea.6 Meutim, statistika
6

Elektronika sredstva plaanja jeftinija su od plaanja gotovinom ili ekovima (Humphrey, 2001).

295

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

pokazuje da je upotreba e-novca jo uvijek u poetnoj fazi. Prema EBC-u (2005), plaanja
prepaid kreditnim karticama ine samo 0,7% ukupnih skripturalnih plaanja u eurozoni.7
E-novac se bitnije ne koristi ni u Europskoj uniji, kao ni u drugim razvijenim zemljama.
U veini maloprodajnih transakcija kuanstava jo se uvijek rabi gotovina.
Osim dvaju razloga koje smo naveli na poetku rada (argumenti iz pozicije ponude
i potranje), sporu primjenu e-novca objasnit emo jo dvama razlozima. Prvi su mrene
eksternalije te dvostrana priroda trita (primjena i koritenje), a drugi je psiholoki utjecaj koji emo nazvati problemom postojanosti navika.
3.1. Prihvatljivost e-novca i efekt mrea
Koliko e se e-novac upotrebljavati, najvie ovisi o motivaciji koju imaju njegovi izdavatelji, potroai i trgovci (BIS, 1996:3).
Potranja potroaa ovisit e o prednostima i nedostacima e-novca u obliku plaanja naknada izdavateljima, sigurnosti to je potroai osjeaju pri koritenju e-novcem, o
lakoi koritenja te spremnosti trgovaca da prihvate e-novac.
Motivacija za izdavatelje obuhvaa prihode od naknada naplaenih korisnicima
kartice (trgovcima i potroaima), prihode od ulaganja preostalog iznosa novca te, za
banke-izdavatelje, utede od manjeg dranja gotovine (u opsegu u kojemu e-novac zamijeni gotovinu). Potencijalni nedostatak za izdavatelje mogu biti oekivani trokovi budue regulacije.
Spremnost trgovaca da prihvate e-novac usko je vezana za naknade koje e naplaivati izdavatelji ili operatori. Za potroae i trgovce kljuni e imbenik biti njihova spremnost da prihvate nove tehnologije. Veina istraivaa vjeruje da e upotreba e-novca
biti umjerena u kratkom i srednjem roku, dok u dugom roku e-novac moe postati iroko rasprostranjen.
Drugim rijeima, upotreba e-novca je kompliciran fenomen i ponajprije ovisi o interakciji izmeu korisnika proizvoda ili usluge. Navedene komplementarnosti mogu postati
smetnja na poetnom stupnju razvoja e-novca.
3.2. Ekonomska teorija mrenih eksternalija
Prema Schmalenseeu (1995), mrea se moe definirati kao skup direktno ili indirektno spojenih vorova. Schmalensee smatra da je glavno obiljeje mree injenica da postoje mrene eksternalije. Navedeni se koncept esto primjenjuje u ekonomskoj literaturi; jednako tako, esto se pojavljuje u literaturi o industrijskoj organizaciji i javnim financijama (Katz i Shapiro, 1986; Schamlensee, 1995; Economides, 1996).
Pojam mrene eksternalije odnosi se na pojavu da proizvod ili usluga dobivaju veu
vrijednost za potroaa to se vei broj ljudi njima koristi i na taj nain kontinuirano poveava broj korisnika mree. (Znatan dio vrijednosti proizvoda odnosno mree odnosi se
na druge njezine sudionike.) Navedeni se koncept jo naziva rastuim prinosima ili po7 Za razliku od fiducijarnog novca (koji ine novanice i kovanice), skripturalni oblici plaanja (kartica, ek,
novani transfer i sl.) omoguuju transfer novca na raunima kreditnih ili slinih institucija. Skripturalni se novac
transferira putem meubankarskih sustava plaanja.

296

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

zitivnom spiralom. esto se spominje u vezi s proizvodima koji se koriste digitalnom tehnologijom, tj. s proizvodima ija se uporaba znatno poveava s porastom broja potroaa. Telefoni, faks ureaji i operativni sustavi na raunalima slini su primjeri. Njihov je
uspjeh rezultat njihove kompatibilnosti s drugim proizvodima ili ugodnosti koritenja, ali
ne i superiorne ili inferiorne tehnologije u usporedbi s drugim konkurentima.
Vezano za Internet, koncept mrenih eksternalija populariziran je u naelu nazvanom Metcalfeov zakon, prema kojemu je vrijednost bilo koje mree proporcionalna kvadratu njegovih korisnika.8
Farrell i Saloner (1985) te Katz i Shapiro (1986) prvi prikazuju ekonomsku analizu
mrenih eksternalija. Oni su klasificirali mrene eksternalije u dvije skupine direktne i
indirektne. Direktne mrene eksternalije postoje kada poveanje veliine mree poveava broj drugih korisnika s kojima se moe izravno komunicirati. U takvoj mrei postoji
interakcija i komplementarnost meu korisnicima istog proizvoda ili usluge. Indirektne
mrene eksternalije postoje kada poveanje veliine mree poveava ponudu proizvoda
ili usluga dostupnih korisnicima mree.
Mrene eksternalije unose dinamike elemente za korisnike mrea (potroae) pri
donoenju odluke o ulasku u mreu, kao i za proizvoae takvih proizvoda pri donoenju
odluke o proizvodnji (Klenow, 2002). Potroa pri odluci o ulasku u mreu mora uzeti u
obzir buduu veliinu mree. Poduzea su motivirana ulagati u izgradnju mrea od kojih
mogu kasnije zaraivati rente.
Trita koja su sklona mrenim eksternalijama postaju uinkovitija to se vie ljudi
ukljuuje u istu mreu (tj. jedan proizvod), za razliku od segmentiranog trita, s mnogo
mrea (kompetitivno trite). Jednom kada se mrea uspostavi, trita favoriziraju vodei proizvod na tetu drugih.
3.3. Uvjeti upotrebe e-novca
E-novac je tipian proizvod koji se moe analizirati uz pomo koncepata mree i teorije mrenih eksternalija (Arnone i Bandiera, 2004:6).
U ekonomskoj se teoriji korisnost novca proporcionalno poveava s brojem ljudi koji
se njime koriste. U tom smislu novac je poput telefonske mree to je mrea vea, vrijednost posjedovanja telefona za prvotne je pretplatnike vea. Ekonomski subjekt prihvaa
novu valutu kao to je e-novac ako vjeruje da e se i drugi ljudi poeti njime koristiti. Kriterij prihvaanja e-novca temeljni je uvjet njegova uspjeha te objanjava njegovu vanost
u ekonomiji. Prema tome, iz analize karakteristika prihvaanja novca proizlazi da se novac
upotrebljava jer pojedinci vjeruju (anticipiraju) da e se i drugi njime koristiti.
Krueger (1999) smatra da e pojedinci prihvaati e-novac sve dok se njegova vrijednost sustavno i drastino ne smanji. injenica zbog koje pojedinac prihvaa novac proizlazi iz toga to ga i drugi prihvaaju. Anticipacijski faktor kljuna je determinanta prihvaanja novca, to moemo usporediti sa zakljukom Iwaija (1997): Novac je novac
jer se koristi kao novac.
8

Metcalfeov zakon nazvan je po Bobu Metcalfeu, izumitelju eterneta (Shapiro i Varian, 1999:184).

297

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Menger navodi: Tek kada su najvie traena dobra mogla postati novac, ta je injenica poveala inicijalno veliku trnu vrijednost tih dobara. Svaki ekonomski subjekt donosi manje trna dobra na trite () te, prema tome, ima velik interes zamijeniti robu
koju posjeduje robom koja je postala novac (Menger, 1892:250).
Slika 1. imbenici koji utjeu na razvoj e-novca

pouzdanost
=
reputacija

prihvatljivost
=
anticipacija

mrene
eksternalije

kritina
masa

prihvaanje
elektronikog
novca

vremenska
ovisnost
=
postojanost navika

Kao to prikazuje slika 1, prihvaanje, pouzdanost i anticipacija osnovni su razlozi

koji omoguuju irenje mree. Meutim, navedeni razlozi nisu dovoljni jer veliina mree
takoer zahtijeva meuovisnost potranje, to znai da mrea mora dosegnuti minimalnu
potrebnu veliinu prije nego to dospije u ravnoteu. Economides i Himmelberg (1995)
takvu minimalnu veliinu mree nazivaju kritinom masom.9
3.4. Problem meuovisnosti i paradoks kritine mase
Oliver i sur. (1985) definirali su kritinu masu kao manji segment populacije koji
eli napraviti velik doprinos kolektivnoj akciji, dok veina radi malo ili nita. Kritina
masa ili poetna baza ima kljunu ulogu pri zaetku razvoja mree.
Koncept kritine mase formalizira paradoks kokoi i jajeta10 mnogi potroai ne
ele kupiti neki proizvod jer je poetna baza relativno malena, ali ona je relativno malena zato to je nedovoljan broj potroaa kupio proizvod. Prema tome, u tom e se primje9 Ona se jo naziva kvaka-22, problem kokoi i jajeta (bez ponude nema potranje, bez potranje nema ponude). Za vie detalja vidjeti Osterberg i Thomson (1998) te Oliver i sur. (1985).
10 Iz drugoga gledita taj paradoks moemo formulirati ovako: ako trgovac odbije uloiti u novi sustav, sustav
e se koristiti malo ili nimalo, pa eventualni zahtjev potroaa za takvim sustavom za trgovca postaje skup. Vidjeti Katz i Shapiro (1986).

298

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

ru ispuniti oekivanja da proizvod nije podloan mrenim eksternalijama. Meutim, za

odreen raspon trokova postoje oekivanja o pozitivnim razinama prodaje. esto postoje i mnogostruke ravnotee. Potroai i proizvoai mogu se koordinirati kako bi dospjeli u jednu od ravnotea (Economides i Himmelberg, 1995:7).
Kartice elektronikog novca, kao i druge inovacije koje podrazumijevaju stvaranje
mree izmeu proizvoaa i potroaa, proizvod su koji nuno ukljuuje mrene eksternalije te mora dosegnuti kritinu masu korisnika prije nego to se ponu uspjeno koristiti.
Navedeni se fenomen u literaturi naziva dvostranim tritem. Literatura s tog zanimljivog
podruja objanjava da razvoj instrumenata plaanja ponajprije ovisi o dvije vrste eksternalija vezane za njihovu primjenu i uporabu. Mrene eksternalije postoje jer prosjeni potroa ima koristi od takvog instrumenta samo ako se i drugi potroai i trgovci koriste istim
instrumentom plaanja. Dodatno, ukupna korist od upotrebe kartice e-novca premauje
koristi koje izravno ostvaruje pojedinani potroa. Pristupanjem jednog korisnika mrei
poveava se korist za druge korisnike. U takvoj situaciji nastaje tzv. kvaka 22. Tako e
se kritina masa korisnika postii kada ovisnost potranje izmeu trgovca i potroaa ne
bude vie ekonomski znaajna te kada se potroaeva oekivana korist ne bude vie znatnije mijenjala ovisno o novim lanovima mree (Osterberg i Thomson, 1998). Oito e
potroaeve koristi rasti kako sve vie trgovaca bude prihvaalo novi instrument plaanja,
dok e trgoveve koristi rasti to potroa bude ee koristio novi instrument. Dodatno,
atraktivnost takvog instrumenta moe biti umanjena zbog nekompatibilnosti i konkurentnosti sustava, to se dogodilo s videorekorderima prije nekoliko desetaka godina.
Paradoks se odnosi na injenicu da je u poetku potrebno uloiti velike iznose novca
u ureaje i sustave prije nego to prikljuivanje takvoj mrei postane komercijalno isplativo. Prema tome, koritenje i rasprostranjenost mree e-novca kompleksno je pitanje upravo zato to e meuovisnost potranje ostati prepreka11 sve dok mrea ne dosegne kritinu masu, i to samostalno ili uz pomo regulatora. Prema analizi Katza i Shapira (1986),
rast mree po svojoj prirodi moe biti samoispunjavajui. Spora primjena instrumenata
e-novca ponovno je dobar primjer koji potvruje tu analizu.
3.5. Problem postojanosti navika
Je li lako ostvariti kritinu masu u koritenju e-novcem? Odgovor je negativan jer je
potreban velik broj korisnika sustava: trgovci moraju investirati u specijalne POS ureaje kako bi uope mogli prihvaati e-novac12, a potroai se moraju sluiti e-novcem za
maloprodajne transakcije kao supstitutom za kovanice i novanice. Stoga je sr problema
uvjeriti velik broj korisnika da ponu upotrebljavati e-novac.
Jedan od razloga zato se ljudi malo koriste novim instrumentima plaanja, koji je
esto u literaturi zanemarivan, jest navika upotrebe gotovine i ekova za maloprodajne
transakcije. Na primjer, u nekim zemljama kao to je Francuska plaanje ekom postalo
je dijelom kulturnog naslijea. Stoga e se navika plaanja ekovima teko promijeniti.
11 Potroaeve koristi od novog instrumenta plaanja ovise o tome koliko e trgovaca prihvatiti novi oblik plaanja. No trgovci nee uloiti u nove sustave sve dok ne bude sigurno da e postojati dovoljno velika potranja koja
e opravdati poetni troak. O vie detalja vidjeti Osterberg i Thomson (1998).
12

Plaanje e-novcem podrazumijeva dva razliita troka za trgovca troak po transakciji i troak po iznosu.

299

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Istodobno, navike posrednika (banaka) pri izvrenju transakcija takoer mogu biti razlog
spore implementacije novih instrumenata. Potroai su tijekom vremena stekli povjerenje
u financijske posrednike, te nisu navikli izvravati transakcije bez njihova sudjelovanja.13
Zato potroai nisu spremni na promjenu. Velikom broju potroaa potrebno je vie vremena kako bi se upoznali s funkcioniranjem novog sustava plaanja. Stoga e veina njih
radije priekati kako bi vidjeli razvoj situacije jer ele stei vie povjerenja prije nego to
prihvate inovaciju. Takva je postojanost navika vjerojatno jak razlog zato se e-novac ne
koristi u veem opsegu.14
Postojanost navika nije nov fenomen. Mnogim je prijanjim inovacijama trebalo
mnogo godina prije nego to se mogao osjetiti njihov ekonomski utjecaj. Na primjer, u
1889. godini samo se 5% amerikih poduzea te 3% kuanstava koristilo elektrinom
energijom, ak osam godina nakon to je puten u rad prvi elektrini generator u New
Yorku (David, 1994). Dvadeset godina poslije samo je 50% tvornica iskoritavalo elektrinu energiju u svojim proizvodnim aktivnostima.
Slino je bilo s dosadanjim inovacijama na podruju instrumenata plaanja. U 1995.
godini samo je 15% francuskih dravljana imalo kreditnu ili debitnu karticu; danas ih
89% posjeduje kartice, a taj broj jo uvijek raste. Usporedimo li trenutanu situaciju s
e-novcem s navedenim povijesnim iskustvima, moemo zakljuiti da emo trebati priekati neko vrijeme kako bismo vidjeli vei broj korisnika elektronikog novca. Meutim,
u dananje vrijeme e-novac bi se mogao bre razviti upravo zbog injenice da se problem
postojanosti navika moe lake prebroditi u digitalnoj ekonomiji i drutvu znanja. Prema
tome, ekonomija bez gotovine moda i nije tako daleko.
4. Zakljuak
Napredak u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama omoguili su razvoj
novih oblika elektronikih plaanja, kako u realnom svijetu (kartinih proizvoda), tako
i u virtualnom svijetu (softverskih proizvoda). Razlog sve vee rasprostranjenosti navedenih proizvoda jest njihova vea uinkovitost u usporedbi s tradicionalnim sustavima
plaanja. Meutim, statistike potvruju da je razvoj elektronikog novca u poetnoj fazi
te da je gotovina jo uvijek najvaniji oblik plaanja pri maloprodajnim transakcijama.
Prema tome, protivno nekim oekivanjima, gotovinu jo uvijek nije zamijenio nijedan
oblik elektronikog novca.
Ovaj je rad pokuao odgovoriti zato se upotreba elektronikog novca nije znatnije
proirila. Jedan od razloga jest injenica da je e-novac prilino sofisticiran oblik plaanja
te zahtijeva investicije u nove tehnologije kod trgovaca, kao i razvijanje novih vjetina
u korisnika. U radu su istaknuta dva dodatna razloga. Prvi su mrene eksternalije kao i
za druge inovacije, broj korisnika elektronikog novca mora dosegnuti odreenu kritinu
masu kako bi upotreba bila isplativa za sve sudionike. Drugi je razlog postojanost navika u koritenju tradicionalnim oblicima plaanja kao to su ekovi i gotovina. Promije13 Na primjer, potroai nisu navikli napuniti kartice na specijaliziranim ureajima slinim bankomatima bez
posrednitva banke.
14

300

Zahvaljujem anonimnom recenzentu za navedenu napomenu.

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

ne li se navike, jednostavnije bi se mogla dosegnuti kritina masa potrebna za izgradnju

mree korisnika e-novca.
Drava bi mogla imati potencijalno vanu ulogu u mijenjaju postojanosti navika te
bi mogla promovirati upotrebu e-novca. Na primjer, poticanjem koritenja e-novcem pri
plaanju parkiranja ili usluga javnog prijevoza, broj korisnika elektronikih oblika plaanja znatno bi se mogao poveati, te bi se tako lake ostvarila kritina masa potrebna za
postizanje pozitivnih uinaka mrenih eksternalija.
S engleskog preveo Mladen Fruk
LITERATURA
Arnone, M. and Bandiera, L., 2004. Monetary Policy, Monetary Areas, and Financial Development with Electronic Money. International Monetary Fund Working
Paper, No. 04/122.
Baddeley, M., 2004. Using E-Cash in the New Economy: An Economic Analysis of
Micropayment Systems [online]. Journal of electronic commerce, 5 (4), 239-253. Available from: [http://www.csulb.edu/journals/jecr/issues/20044/Paper3.pdf ].
BIS, 1996. Implications for Central Banks of the Development of Digital Money.
Basel: Bank of International Settlements.
BIS, 2004. Survey of developments in electronic money and internet and mobile payments. Basel: Bank of International Settlements.
BIS, 2006. Statistics on payment and settlement systems in selected countries. Basel:
Bank of International Settlements.
Bounie, D. and Abel, F., 2006. Les dterminants de la dtention et de lusage des
instruments de paiement: lments thoriques et empiriques. Revue dEconomie Financire, 174.
Centi, J. P, 1979. Currency competition and the monetary union. Unpublished PhD
dissertation. Aix-Marseille University.
Chakravorti, S. and Victor, L., 2006. Payment instrument choice: The case of prepaid cards. Economic Perspectives, 2Q, 29-44.
Cohen, B. J., 2004. The future of Money, chapter seven. Princeton: Princeton University Press.
David, P., 1994. Positive Feedbacks and Research Productivity in Science: Reopening Another Black Box in O. Grandstrand. Economics of Technology. London: Elsevier Science, 65-89.
European Central Bank, 1998. Report on electronic money. Bucharest: European
Central Bank.
European Central Bank, 2005. The Blue Book. Bucharest: European Central Bank.
Economides, N., 1996. Economics of Networks. International Journal of Industrial Organization (14), 673-700.

301

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Economides, N. and Himmelberg, Ch., 1995. Critical Mass and Network Evolution in Telecommunications in G. Brock, ed. Toward a Competitive Telecommunication
Industry: Selected Papers for the 1994 Telecommunications Policy Research Conference. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum, pp. 4763.
Farrell, J. and Saloner, G., 1985. Standardization, Compatibility and Innovation.
RAND Journal of Economics (16), 70-83.
Gerald, S. 1996. The electronic purse: An Overview of Recent Development and Policy Issues. Bank of Canada.
Goodhart C. A. E. and Krueger, M., 2001. The Impact of Technology on Cash
Usage. The magazine of De La Rue, (4), 9-11.
Hamdi, H. and Bougi, G., 2007. The credibility of central banking facing e-money
development. Working paper, University Aix-Marseille III.
Hayek, F. von., 1976. Denationalisation of Money: An Analysis of the Theory and
Practice of Concurrent Currencies. Londres: Institute of Economic Affairs.
Humprey D., Pulley L. and Vesala J., 1996. Cash, Paper, and Electronic Payments:
a Cross-Country Analysis. Journal of Money, Credit and Banking, 28 (4), 914-939.
Humphrey D., Kim, M. and Vale, B., 2001. Realizing the Gains from Electronic
Payments: Costs, Pricing and Payment Choice. Journal of Money, Credit and Banking,
33 (2), 216-234.
Humphrey, D. [et al.], 2003. What does it Cost to Make a Payment. Journal of
Network Economics, 2 (2), 159-174.
Iwai, K., 1997. Evolution of money. Paper presented at the Workshop on Evolution
and Economics, Certosa di Pontignano, Siena.
Katz, M. L. and Shapiro, C., 1986. Technology Adoption in the Presence of Network Externalities. Journal of Political Economy, 94, 822-841.
Krueger, M., 1999. Toward a moneyless world. Paper prepared for the International
Atlantic Economic Conference Vienna, March 16-23, 1999.
Mair, P., 1999. The Australian retail payments systems, some unresolved issues.
Discussion paper, April 1999.
Menger, C., 1892. On the origin of money. Economic Journal, 2 (83), 239-55.
Mokyr, J., 1999. Are We Living in the Middle of an Industrial Revolution? Federal Reserve Bank of Kansas City Economic Review, (14), 31.
Oliver, P. E., Marwell, G. and Teixeira, R., 1985. A theory of the critical mass.
I. Interdependence group heterogeneity, and the production of collective action. American Journal of Sociology, 91 (522-556).
Osterberg, W. and Thomson, J., 1998. Network Externalities: The Catch-22 of Retail Payment Innovations. Economic Commentary, Federal Reserve Bank of Cleveland.
Klenow, J. P., 2002. Evidence on Learning and Network Externalities in the Diffusion of Home Computers. Federal Reserve Bank of Minneapolis and NBER.
Rahn, R. W., 2000. The Future of Financial Privacy: Private Choices versus Political Rules in The Future of Money and Financial Privacy, Chapter 6.
302

H. Hamdi: Problemi razvoja elektronikog novca

Financijska teorija i praksa 31 (3) str. 289-303 (2007.)

Schmalensee, R., 1995. On Antitrust Issues Related to Networks. Testimony before the Federal Trade Commission, Hearings on Global Competition/High-Tech Innovation, December 1.
Schmitz, S. W., 2001. The Institutional Character of Electronic Money Schemes:
Redeemability and the Unit of Account in M. Latzer and S. W. Schmitz, eds. Carl Menger and the Evolution of Payment Systems: From Barter to Electronic Money. Cheltenham, UK and Northampton, MA: Edward Elgar.
Stavins, J., 2001. Effect of consumer characteristics on the use of payment instruments. New England Economic Review, 20-31.
Stavins, J., 1997. A Comparison of Social Costs and Benefits of Paper Check Presentment and ECP with Truncation. New England Economic Review (July/August), 2744.
White, L. H, 1996. The Technology Revolution and Monetary Evolution in J. A.
Dorn, ed. The Future of Money in the Information Age. Washington, D.C.: CATO Institute.

H e l m i H a m d i : Some Ambiguities Concerning the Development

of Electronic Money
Abstract
The aim of this paper is to analyse the economic efficiency of electronic money and
to identify the different factors hindering its growth. It is argued that the introduction of
electronic money might eventually make paper money obsolete. Nevertheless, prospects
for the development of this monetary innovation remain uncertain due to the complexity
and ambiguity of electronic money products. In particular, the paper identifies network
effects and habit persistence as major factors hindering the adoption and more widespread use of electronic money.
Keywords: e-money, ICT, network externalities, habit persistence.

303