\

Boidar Finka
Zagreb

AKAVSKOM

DIJALEKTU

GRADiANSKIH

HRVATA

Ovaj se prilog temelji na podacima iz opirnog rada pok. sveu. prof

Stjepana Ivia pod naslovom " H-:vatska dijaspora u 16. stoljeu i jezik Hrvata
Gradianaca . Rad nije zavrio sum autor pa ga je priredio i doradio pisac
ovih redaka.
Objavljen je u ediciji Izabrana djela iz slavenske akcentuacije (Gesammelte Schriften zum slavischen Akzent) Stjepana Ivia, Milnchen, 1971, str.
723-798.
I

Nai sunarodnjaci izvan nacionalnih i dravnih granica veoma su brojni

i ive ratrkani gotovo na svim irinama i duinama zemaljske kugle. Neki
su se odselili tek u novije vrijeme, najee pojedinano ili u manjim skupinama, a neki su napustili svoju zemlju prije tri, etiri i vie stoljea, esto
u seobama koje su za sobom ostavile opustjele stare krajeve. Sada ive u nekim zemljama kao nai sunarodnjaci daleki potomci tih davno iseljenih Hrvata.
Jedna ovea i kompaktna hrvatska skupina potomaka nekadanjih iseljenika
ivi na podrujima dananje Austrije, Maarske i ehoslovake, s najpreteitijim svojim dijelom u austrijskoj pokrajini Gradie (njem. Burgenland)
pa su ti Hrvati i poznati pod imenom gr a d i a n s k i Hrvati ili Hrvati
G r a d i a n e i.
Danas je na interes za te Hrvate u dijaspori veoma intenzivan i raznolik,
a jednako su i oni ivo zainteresirani za to svestranije kulturne odnose s
domovinom svojih predaka s kojom ih vee ne samo osjeaj iste nacionalnosti
i iste jezine pripadnosti nego i zajednika povijest i prolost na zajednikom
zemljopisnom prostoru prije seobe.
Hrvatska dijaspora u Austriji, Maarskoj i ehoslovakoj samo je stjecajem prilika odnosno zbog meudravnog razmeivanja podijeljena dravnim
65

granicama, inae ima kontinuiran sliJed i ivi kao kompaktna narodnosna

skU!pina, iako meu tim Hrvatlima, ponekad i u stim naseljima, ive i pripadnici osnovnih nacija spomenutih drava.
Masovno iseljavanje predaka dananjih gradianskih Hrvata, odnosno
Hrvata u navedenim zemljama, bilo je najvie izazvano turskim osvajanjem
naih krajeva i svim posljedicama toga osvajanja. Kao to je poznato, Hrvatska
se do pod kraj 16. stoljea, do turskoga poraza pod Siskom god. 1953, svela
na >>Ostatke ostataka<< - reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae .
Bjeei pred Turcima, jedni se bjegunci prebacie preko mora u Italiju
(njihovi su potomci dananji molizanski Hrvati), a vei dio dospje u Zapadnu
Ugarsku i Donju Austriju, pa i u Moravsku juno od Brna. Manji je dio
dospio u susjednu Kranjsku (Bijela KraJina) i tajersku, zatim u Istru i u
druge mletake krajeve, ostavivi do danas jezinih tragova osobito u nekim
dijalektima slovenskog j ezika. 1)
Rauna se da su Hrvati u Austriji i Ugarskoj naselili oko 200 sela od kojih
se 180 nalazilo u sombatheljskoj i urskoj biskupiji (i to 54 u Vakoj ili
eljeznoj, 51 u opronjskoj, 4 sela u Moonjskoj, 2 sela u Zaladskoj, l selo
u urskoj upaniji i 54 sela u Donjoj .A:ustriji) i jo izvan spomenutih biskupija u 20 sela. 2) Po 1istom se .raunanju u navedene krajeve ilse1ilo ukupno oko
100.000 Hrvata.

. Danas je broj hrvatskih sela i broj Hrvata mnogo manji. Prema Mohlu 3)
na podruju su se dananjega Gradia ponijemila 24 naa sela, u Donjoj
Austriji sva (54 sela), a pomaarilo ih se 17, dakle bi gubitak iznosio priblino
polovicu. Mnogi su se Hrvati prelili .i u Slovake. Od mnogobrojnih hrva.t skih
sela (oko 20) na teritoriju dananje ehoslovake ostala su donekle hrvatska
samo 3 sela kod Mikulova (Frelihov, Prerava i Dobro Pole) u Moravskoj i :)
sela u Slovakoj (Hrvatsko Novo Selo, Dubrava i Hrvatski Grob).
Seobe naih ljudi u navedene krajeve nisu izvrene odjednom niti su
svi iseljenici s istih podruja. ini se ipak da su najintenzivnije seobe izvrene
tridesetih i etrdesetih godina 16. stoljea, odnosno do potkraj toga stoljea,
po nekim podacima najvie 1533. god. u Gradie i 1584. god. u Moravsku pa
se upravo te godine uzimaju kao godine doseljenja i prema njima se odreuju
i slave jubilarne obljetnice boravka tih Hrvata u novoj domovini. 4)
Glavnina preseljenika potjee s podruja sjeverno od Velebita do Pokuplja
Pounje i dio Bosanske krajine (podruje Valahije), zatim s podruja oko Siska i sisakog Posavlja te zapadne Slavonije. Tako dakle veina
preseljenika potjee iz krajeva koji su u vrijeme seobe bili (dijelom su jo i
danas) akavski, a manji dio s graninih akavsko-tokavskih, kajkavska-tokavskih, kajkavska-akavskih ili tokavskih ~ kajkavskih podruja. I dananji
hrvatski gradianski govori najveim svojim dijelom pripadaju akavskom
narjeju tvorei jedan poseban njegov dijalekat, tokavaca je znatno manje,
a kajkavci su u neznatnom broju sela. I s obzirom na podrijetlo s podruja
gdje su ve bile u procesu neke dijalekatske interferencije i s obzirom na
razmjetaj preseljenika na novim podrujima gdje su takoer stvoreni uvjeti
ukljuujui

66

za dijalekatske interferencije, ima meu gradianskim govorima i mijeanih

i prijelaznih govora; osobito su takvi oni govori koji su izvorno bili kajkavski.
Hrvatskogradianski

akavski dijalekat iskoriten je i kao osnovica za

knjievni jezik koji ima ve prilinu tradiciju. Sada se
pripremaju i temeljni prirunici (rjenik i gramatika) za taj knjievni jezik.
Bit e stoga korisno da se i naa struna i kulturna javnost upozna s glavnim
osobinama akavskoga dijelekta u Gradiu; posebice se nae zanimanje potencira zbog injenice to je taj dijalekat u viestoljetnoj izolaciji pa nije
slijedio razvojni put srodnih d'i jalekata u naoj zemlji. A svoje je inovacije
stvarao ili samo unutarnjim poticajima ili drukijim izvanjskim utjecajima
nego akavski dijalekti u naoj zemlji. 5)
hrvatskogradianski

II
Ope

napomene o

gradianskim akavskim

govornim osobinama

Hrvatski se akavski gradianski dijalekat moe u

podijeliti u dvije grupe:

najopenitijoj

ra-

lambi

U prvoj, veoj grupi razvoj je iao tako da je od nekadanjih dugih vokala

e i o (tj. e, 6) i od nekadanjih kratko naglaenih vokala e i o (tj. e, o) rezultat
isti, tj. dvoglasni izgovor ie i uo.
U drugoj, manjoj grupi samo je od nekadanjih dugih vokala e i o (tj. e, 6)
rezultat dvoglasni izgovor ie, uo, a od e i o ili se razvilo e i 5 (tj. e i o s akutom i duljenjem tih vokala, ali ne i s diftongacijom, npr. u Frakanavi) ili je
ostalo prvotno stanje, tj. e i o (npr. u Stinjakima).
U nekim je govorima zastupljen fonetski arhaizam uvanjem glasovnoga
skupa lj (tj. 1-i) i nj (ti. n-i) to znai da nije dobiveno ! i n (grafemi ! i n
oznaavaju

ovdje svaki samo po jedan glas, i to grafem

l onaj glas koji

po knjievnom pravopisu piemo dvoslovom lj, a n onaj glas koji piemo dvo~lovom nj). Tako je npr. dobiveno stabauje < stabal-je (Panjgrt) ili stabaoje
< stabal-je (Geca).
Poetno j (tj. j-), prvotno ili protetsko, prelazi u nekim govorima u d'
(tj. glas blizak naemu knjievnom , ali vie prednje artikulacije i obino
okluziv, a ne afri:kata). Otuda ima d'ime < jime, D'ive < Jive, d'ajce < jajce,
d'uha < juha, d'ezik < jezik i dr.

Krajnje se l (tj. -1) u gl. pridjevu radnom gubi u nekim govorima, npr.
bi < bil (Veliki Boritof), u nekima prelazi u -u, npr. biu < bil jednako kao
i kotau ili kotau < kotal i kao u navedenom primjeru stabauje < stabal-je
(Panjgrt).
Od morfolokih karakteristika valja spomenuti znatno i veoma proireno
irenje nastavka -ov l l-ev u gen. pl. imenica svih rodova, npr. iglov (prema igla),
rebrov (prema rebro), pripetenev (prema pripeteiie), materev (prema mati) itd.

67

iri se i zavretak -oh iz lok. pl. koji duljenjem i drugim fonetskim promjenama ob~no daje ~ua [ih -ua]* (poto je h otpalo), npr. na tlUa ll na tlua 'na
tlima', na kolua 'na kolima' (Hrvatski Jandrof), na kolUa (Frakanava),
na vratila // na vratua 'na vratima', (za) nadrua 'u zanjdarju', na navua
'u navama' (Koljnof i dr.).
Poznat je nom. pl. kao ffisa, Vazma i sl., tj. imenice mukog roda mogu
u pluralu dobivati zavretak karakteristian za imenice srednjeg roda. Toga,
uostalom, ima i u akavskim govorima u Hrvatskoj. !vii je upozorio na primjer nom, pl. liipta prema nom. sg. lapat na podruju juno od Karlovca, a
sada znamo da je ta ista pojava prisutna i u nekim drugim akavskim
govor~ma. 6 )
Izmeu semantikih osobina veoma je uoljiva upotreba rijei nek < neg(o)
u znaenju 'samo', npr. on nek spi 'on samo spava', to se dade razumjeti iz primjera kao to je 'on nita ne radi nego samo spava'. Ta je semantika rijei
nek ula i u opi gradianskohrvatski. knjievni jezik.

Potanji prikaz

gradianskih akavskih

govora

Gradianski su akavski govori u velikoj veini ikavsko-ekavski. Time

se oni oslanjaju na veoma prostrano podruje akavskih ikavsko-ekavskih govora u Hrvatskoj koji zauzimaju sredinje podruje izmeu akavskih ikavskih
govora na jugoistoku (otprilike od zadarskog podruja do jugoistone granice
akavskog narjeja) i ekavskih govora na sjeverozapadu (od Bakarskog zaljeva
prema sjeverozapadu). Ikavsko-ekavsko se dakle podruje prostire izmeu navedenih podruja ikavskih i ekavskih akavskih govora uz obalu i na otocima,
a zauzima i gotovo sve akavsko podruje u unutranjosti (liko-pokupsko i
goransko podruje gdje se govori akavski). Taj se podatak slae i potvruje
uvodnu tvrdnju da gradianskohrvatski akavski govori potjeu upravo s
podruja akavskih govora u unutranjosti, koje je podruje prije i u vrijeme
seobe obasezalo mnogo ire prostranstvo nego je dananje prostranstvo akav
skih govora u unutranjosti Hrvatske sjeverno od Velebita, a ti su govori bili
i onda kao to su i danas ikavsko-ekavski. Iako u gradianskohrvatskim a
kavskim govorima kao i u akavskim govorima u Hrvatskoj koji su ikavsko-ekavski ima raznih odstupanja u koliini i vrsti ikavizma ili ekavizma, ipak
se moe potvrditi ope pravilo da se ti ekavizmi i ikavizmi ravnaju po poznatom zakonu Jakubinskoga 7) po kojem ekavski refleks jata dolazi u slogovima
ispred prednjojezinih suglasnika i stranjoJezinih vokala, tj. ispred t, d, l,
n

n, r, s, z kad im slijede vokali stranje artikulacije tipa o i u. Usp. npr. testo

prema misit(i). Tako je i ded < dedo, mesto, breza, delo, leto za razliku od
dite, mliko, dpa, sime i sl.
O podrujima odakle potjeu gradianski Hrvati govori i njihova akcentuacija. Ta se akcentuaclja prislanja vie svjeverozapadnim nego jugoistonim
akavskim govorima, tj. u svojem je proienom obliku onakva kakva je i
akcentuacija na akavskom prostoru u unutranjosti Hrvatske ako se, dakako,

* Dvoglasni izgovor zbog

oznaen

68

posebnim znakom.

tehnikih

razloga nije mogao biti, ni ovdje ni drugdje,

svede na izvorno stanje. S obzirom na vanost akcentuacije i za upoznavanje

naih govora i za upozoravanje na meudijalekatske odnose, ovdje se tek s
neznatnim kraenjima i minimalnim izmjenama donosi sustavni prikaz glavnih
osobina hrvatskogradianske akavske akcentuacije kako ga je formulirao
sam prof. Ivii:8)
Gradianska akavska

akcentuacija u najvie govora je ovakva:

l) Ima tri akcenta: kratkosilazni,

ak.

akut i dugosilazni;

2) kratkosilazni akcenat se prenosi s posljednjeg sloga u primjerima kao

s do

>

selo i vino

>

vino;

3) akavski akut na posljednjem slogu prelazi

npr. leti: > leti, cf. kru 'krv', ali dril 'drv' (Geca);

obino

u dugosilazni, dakle

4) dugosilazni akcent koji je postao od ak. akuta na posljednjem slogu

u veini govora skae ostavljajui duinu na vokalu, dakle npr. leti ( < leti)
> leti;

5) kao leti > leti vladaju se i primjeri gdje je dugosilazni u zatvorenom

n

slogu mjesto kratkosilaznog akcenta, npr. otac ( < otac) > otac;
6) krajnji zatvoreni slog, bez obzira n~ krajnji konsonant, s kratkosilaznim
akcentom dulji se g o t o v o u v i j e k i dobiva obino dugosilazni akcent,
koji se u vieslonih rijei vlada prema toki 5), dakle: mi > mi, i mi > i
mi; danas > danas;
7) duina iza iskonskog akcenta nema, dakle vidi

>

vidi;

8) duine ispred kratkosilaznog akcenta ostaju, a ispred dugosilaznog ili

cak. akuta obino nestaju, da1M e npr. misil:i > mis'ili, ali gen. sg. ruke (< ruke)
> ruke > rukie (ie- < -e), instr. sg. ruku (< ruku) > rruikii; kriii > krii,
grizu > grizu i dr.

9)
-

ak.

akut u primjerima kao sua, piemo ostaje;

10) kratkosilazni akcenat u sluajevima kao klinac pi'ilca izmjenjuje se s akutom, daikle klinac- klinca,

klinca, palac -

ll) od a, e (kojega god postanja) i o osim na krajnjem slogu bude

dakle blato > blato, zeta > zeta > zii~ta, kolo > kolo > kuolo;

a, e i 5,

12) z a t v o re n i slogovi s vokalom i i u i osim krajnjih s kratkosilaznim

akcentom dulje se dobivajui ak. akut, dakle npr. izma > ima, rina,
> rina, misllmo > mislimo i dr.

U ovih 12 toaka sadrana pravila pokazuju osobito promjenu i, U, O, a,

e u i, il, 6, a, e, i to za o, a, e u otvorenom i zatvorenom slogu, a za i, u u
z a t v o r e n o m slogu.

Duljenja ne bude samo u nekim sluajevima; nema ga na kraju rijei, npr.

gen. sg. dna; ispred infin~tivnoga -t, npr. pisat > pisat, molit > molit, ali

69

grist < gristi, priest

prema riiia.

<

prest < presti; u nekim primjerima, kao nrpr. riiio,

U sumarnom pregledu akcenats'~ih osohina hrvatsikogradianskiih akav

skih govora r azlono je rei da se glavne akcenatske osob1ne veu za govorne.
tipove kakvri. su u mjestima Stinjaki, Frakanova, Boritof i Novo Selo.

Evo za ilustraciju nekoliko komparativnih prirrnjera:

l. vino, otac - o ca, leti, sfla, klinci (S tinj akii);
2. v1no, otac- oca, leti, s ua, klinci (Frakanaya);
3. vino, otac - oca, leti, sua, klinci (BoPitof i Novo Selo).

Za odreivanje vremena seoba .i nj,i hovih i shodita vaan je pokazatelj

i leksJ.ka graa. Na temelju se te grae tak!oer moe rei da se gradianski
govori i leksiki povezuju s naiin a:kavskim g :worima na j'ugu od Kupe i sa
susjednima kajkavskllima iZJmeu Kupe i Save. 9 )
Gradianski akavci n,p1
r. mjesto rije.i .kia imaju rije godlina (lili guodina)
isto onako kako tu rije u znaenju 'kia' imaju oi kajkavci na jug od Save
i akavci na jug od Kupe. Ishl je odnos i u uporaoi rijei vekU (kajkavski) ili
vakli (akavski) kako nazivaju ot~ose Gradianci i nai kajkavci i akavci
juno od Save i Kupe. Gradianska je i J'lije zjillo 'otvor u star~nske Jpei',
a ~ije zUlo (zjulo) u istom znaenju poznaju i akavci !C>Iko Karlovca. Hrvatskogradianska je i rije lapiit > Hipat 'njiva', a tu dje 1govoTe i tkaj'kavci i a
kavci na jug sve do Otoca, s lokalnim akcentom lapat Hi lapat.

NabPajanje neki h lek.Sii.kih slaganja izmeu hrva.tskogradiansklih govo['a

i naih kajkavskih i akavskih govora na pod~ujima ro dakle je po,t ekla glavn1na gradiranskih prese1jenr1ka zakljuit emo jednom izrazitom jezinom osobinom tipinom za jedne i za druge spomenute govore. Ono .to bi se u naem
knjievnom jeziku reklo kondicionalom za prolost, ka2luje se u Gradiiu perfektom glagola htjeti, npr. otac mu je tl(l) govorit 'Oitac hi mu goV'OI1io'. Takva
je upotreba glagola htjeti 1ipina i za mnoge ll i:ko-pokupske govore.
Razumljivo je to Hrvati Gradianci nemaju u svojim govorima turskih
kojih u veoj ili manjoj mjeri ima u svim naim govorima, pogotovu
u onima koji se nalaze na podrujima nekadanje turske dominacije ili direktnijeg turskog utjecaja. Turcizmi su u gradianskim govorima izostali iz jednostavnoga razloga to su preci dananjih hrvatskih Gradianaca napustili
svoju zemlju upravo bjeei od Turaka i ispred Turaka. Nekoliko turcizama
poznatih i gradiancima (npr. ep - iep, baa, dilber) dolo je i primljeno
u gradianske govore posredno, uglavnom preko pjesama u kojima se nalaze
spomenute i jo neke druge riJei turskoga (orijentalnoga) podrijetla.
rijei

70

Podaci o govornim osobinama nekih dijalekatski reprezentativnih sela

BORITOF

Upitna je zamjenica:

a.

A k e e n a t:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

dan > dan

no > n6 l l nuo, sud > sfid, on > uon
pero > pero
potok > potok > potuok > potuok
v!no > vino
'
n!mac nimac
leti > leti, vode > vo die > vOdi e
v

8. p!sal > pisal - p!sali > pisali, vezal > viezal - vezali > vezali
9. rilke > rfikie l l rukie, trese > tresie
10. c!dimo > cidimo > cid1mo, analoki i cidim, predemo > prediemo > prediemo, analoki i prediem
11. vidi > vidi, prodali - prodali > pruodali
12. ree > rie (ali: berie < bere < bere, orie < ore < ore; koe > koie
> ko.ie > kuoie, ali: guve > guve, crikve > orikve)
13. vee > viee, pie > pie, pored: viee, pie
14. guva > guva, pored: guva .
15. deseti > desieti
16. korito > korito
l 7. ist > ist; zatvoreni krajnji naglaeni slogovi uvijek su dugi, npr. otac >
otac > otac, kficak < kilcak, ali pas (psa)
] 8. sito > sito
19. izma > izma, jutro > jutro, guska > guska, koritce > korice, sitce >
sice, rina, gen. pl. rian, britva, piple ...
20. klinac - klinca > klinac - kllnca, ponedqak
ponedqka > ponedi~ak
-

ponedi~ka

21. teki, slatki, vrli ... gen. pl. lopat

22. ak. akut koji je dao dugosilazni na kraju: sud
i zeto): miloj zi et e zi et.

>

sfid, ziet

>

ziet (v'hzeti

G l a s o v i:

a) o, e, a > o, e, a (< o i 6, e i e, a i a s tromim akcentom - osim na kraju):

bOga, zeta, aba > buoga, zieta, aba; dasku > diisku, dakle je: 6 = 5 ili uo,
e = e iLi rie, a = a (obino a s tromim akcentorrn 'iE a): kuora, pl. siela, piera,
lieto, lopata > lopata itd.
b) 6, e > ilo, ie (< e, e, e nazalno): bilog, milost, nuo l l no, ilon, pie
e) u, i, r u zatvorenom slogu, ako prvi suglasnik niie i. l, ~ m, n, r , v, bude

71

ii, I, r (s ak. a;kutom): zutra, guska, tikva, erina, vrtnli., grdne; usp or. i

primjere pod br. 19

d) l. e = i: clJdlim, cid'Lmo. ilnolma (cf. sieno), nimac,

pooedi~ak,

divuoj ka, rie.

2. e = lieta, sieno (cf. inokoa)

e) - l > 0 ~u glagol. pr.djeva radnoga): duoa 'doao'
f) J o nekoHk'O fonetskih osobina: Si eno ali inokoa, ua mj. sua,
visina; ledvenica mj. ledenica.
g) Govori se samo: viera i vierat.

VJi~na

mj.

I z m orf o l o g i j e:

Nom. pl. voli one volovi, ali samo svatovi.

U promjeni brojeva karakte11istino je: dvimi, trimi (kolimi), ali dual:
u'ima, oima.
U s p or e d b e:

Boritof (alkavski): duOa sam po poslu

Bandol (tokavskii): doa sam po poslu (posl u)

FRAKANAVA
Upitna je zamjenica

a:

Fonetika i akcenat:

e > Frakanava, gen. Frakanavie (cf. od sriedie), voda > voda, gen. sg.
vode > vodie, starina - od starinie
2. 6 > uo: sobuota (:sobota?, sabota?), utuorka) (:utorak), na kolila
3. a, o, e (preneseno) > a, o, e: diiska, ak. sg. dasku, voda, ak. sg. vodiu, zemja,
ak. sg. zemju. Uspor. i ove primjere: s tobom, delali, debeli (: debeli). Prema
tome raz1ilka o :ilo moe pomoi za utvrivanje akcenta oak. alkuta, kratkosHaznog i dugosilla~nog, tj. n6 illi no daje nuo, danas nfro, ali (!Jok.) l l
linstr. pl. (s) popi > (s) popi, koje prema tome ne odigo.va;r a star 1jemu popi,
tj. nije bilo stadija: nom. sg. pop, nom. pl. popi, instr. pl. popi, nego je od
stadija: a) pop - popi - popi nastaJ.o b) pop - popi - popi, e) !Pop popi-popi. - Moglo je biti ovako:
l.

l. stadij: pop -

2.
3.
4.
5.

stadtj:
studli:j:
s:tadtj:
stadij:

popi - popi
pop - popi - popi
pop - popi - popi
pilo p - popi - popti
pil op - popi - pu opi.

RazliJka: 6, e > ilo, ie, i o, e > o, e treba da poslui za odreivanje kronologije i kvalitete akcenta u pol-oaju. Prema tome bli bi1lo, npr.:
72

a) trgovac - t rgov- ca -+ trguov-ca -+ trguov-ca

trgovac -- trgovca -+ trgilovca -+ trguovca
b) lonac- lonca - lonci -+ lonci l l lonci, gen. pl. lonac
lonac - looca - lOnci -+ lonci - lilonoi l l luonai, gen. pl. lonac.
Ako je poloajna duljima 6 ilri o stara, cmda je uo mogue; mora1o je dakle
biti jedno vrijerrne:
l. lonac- Lonca- Lonci- lOnac, onda:
u

2. lonac- lonca- looci -

lOnac, onda:
3. lonac- lonci:i - lilonoi l l luonci- lonac
4. lonac - landi - lilonci l l luonci - lonac
5. lornac - lonca - lilonci l l luonci - lonac.
Ako duljenje nije sta,ro, 0111da bi u poloa.Jju o daval.o o, dCl!kle divojak >
dlivojk (gen. pl.), a jednako i divojka (norm. sg.).
4. -av > au: Frakanauci, frakanauski
5. -ul > -u: il 'uo'
6. -l > - u: rekau (rekla), vakau (< vakal)
7. -rl > -r: zapr .. . ilmr.
Po Ivievu miljenju, a:kcenat je kao u Jurkovu Se1u ru 2UJmberku, samo
je zatvoren slog o.tegnut. Pri tome se pojam za:tvorenosh sloga ne mora u svemu podudara ti sa stanjem u hrvatskom knjievnom jeziku, npr. lapat lapti > lapat- lapti ( = lii-pti).
Iz morfologije:
nom. sg. vakau, gen. sg. vakla, lok. sg. vakli, lok. pl. vakli
nom. pL lapti: nom. sg. lapat, lok. pl. na lapti: lok. sg. !ll'a liipb
nom. pl. sela > sela, lok. pl. seli > seli
nom. pl. snopi, i:nstr. pl. snopi
nom. pl. kola, l'Ok. pl. lmlila ~kolua), instr. pl. kuoh (ku51i)
nom. sg. sta.r ac, nom. pl. starci, gen. pl. st arcuou, instr. pl. starci
nom. l l ak. pl. vrata (zapri vrata), lok. pl. vratua (a stoji na vratUa)
Pr.idjev odreeni kiseli, debeli , iroki.
N e k e n o v o t v or i n e:
l. povij em -

povijemo - povijedil (:pijem ... ) od ilnfilnitiva povit (cf. u

Otarijama: povijem - povijerrno - poviju; Usp. Rad JAZU 180, 56)
2. lok pl. -o: na kolila, na navua, na klila
3. gl. iter. -evat (cf. u Otarijama: oekleva1, ib.)
STINJAKI
Upitna je zamjenica

a.

N e k e fon e t s k e i a k e e n a t s k e o s o b i n e :
n

l. e > ie: orien, grizie, svieu zieca, restie // restie riebac

2. e > e l l ('ile): reklli, de~a, zi eca (gen. s g.)

73

e > ull

e (samo sporadiki): cista 'cesta', gil:izdo, dlte, misto, did;

delat, sieno, ort:e1e, koliena, ali kolino (cf. pl. imiena u Pinkovcu)
4. 6 > 6 l l uo: domOm
5. o > o: pro. al

3.

()

()

6. a > a: r;~ebac, obraz

7. > : liee
8. ~ > !: va dilpF, ak i j

> !:

u,le 'oie'

9. h > 0: trohu > tro 'malo '

10. v > va: va dupF
ll. e- > 0: ezik > zik 'jezik'
12. o- > 0: brve < obrve, blOk 'oblok'
13. i- > 0: glica (u bora) 'iglica'
Dakle, poetni neakcentuiran vokal

>

0: uspor. br. ll , 12, 13.

()

14. ra > re: restie, ri.eba c

15. r > er l l ar: f. umerla: m. umar, per~e 'priie'
16. -m -n, odnosno -am
dan'
()

l/

-n > um l /n : imun 'imam, edfin dun 'jedan

()

17. a) ist obra z, zik 'jezik', rlebac

b) pero, vino
e) berie .. . restie
d) lito, pl. lita, nebesa, restie
Poluakut esto: tromi akcenat > a
Iz

morfologije:

na oriu, na ziku, na laptil orie, va dupli .. .

Nek olik o leksi

kih

(oekivana

morfologija)

p o d a t a k a:

la jat 'psovati', nimun koli 'nemam kada', tro ( = trohu) 'malo', zril.e 'i.to ', ur
( = jur) 've', mustai 'brkovi', gilni zubi (prema gutni zubi u Boritofu), guta
'jabuica' , perle 'prije', tedun 'tjedan' (cf. u Bandolu tajdan ta je dan), liee
'lea', naa mista su Hpa: nae misto je lipo.

BILJE SKE

1)Cakavskih utjecaja ima u slovenskom t er s k o m dijalektu (v. RamoJ,

Kratka zgodovina 127), a b j e l o kr a j i n s k i je dijalekat jo i danas , mjeovit
h rvatsko-slovenski govor (v. Ramov, Dialekli). O seobama naih bjegunaca na dananji slovenski teritor.ij v. J . Mal, U s koke seobe i slovenske pokrajine, SEZ 30
(1924) i u A. lVIelika, Slovenija - Geografski opis, 1935, 864-6.

74

2) Usp. Adolf Mohl, Horvatok bevandorlasa 1533-ban, Budapest 1915.

3) Usp. bibliografski podatak pod br. 2
4) Potanje je o vremenu iseljavanja i o podrujima odakle se vrilo iseljavanje
pisao M. UjevJ u knjiici pod naslovom >>Gradia nski Hrvati u izdanju Drutva
sv. Jeronima, Zagreb, 1934. Ima, dakako, i druge starije i novije literature, nae
i strane, o tom problemu. U nae se vrijeme tim problemom intenzivno i uspjeno
bave i sami Gradianci.
5) Velika veina gradianskih govora ima artikulaciju po kojoj je ekspiratorna
sila razdijeljena na slogove tako da akcentuirani slog ne odvaja od neakcentuiramh.
prema emu se taj izgovor pribliuje maarskom; to se osobito osjea kod starijih
inteligenata koji su svrili maarsk e kole (usp. npr. izgovor gospodine). N a taj su
nain ostali vokaLi dobro sauvani, ali je intonacija u nekim govorima stradala; zacijelo je gdjeto pod utjecajem maarskog jezika silazna intonacija obladala (npr.
u P etrovu Selu govore )isla i jasla). Kako maarskt jezik nema nae a, a ima a,
to oni koji su proli kroz srednje i eventualno i vie maarske kole, i za 111ae -ii
(tj. a na kraju rijei) uzimaju maarsko a (a); tako Se npr. u Petrovu Selu ujP.
srida mj. srida, o(d) etrka do etrka, ot pietka do pietka (Duljenje vokala
u drugim prHilkama nije i ste vrste.).
Kad znamo da su gotovo svi potomci naih bjegunaca d v o j e z~ n i, a stariji
obino i
tr o j ez i n i, jer uz hrvatski jezik znaju i njemaki :i maarski, oncta
se ne bismo smjeli uditi da )ie na izgovor jo jae stradao. (Usp. u I via, e. d.
str. 749.)
6) Usp. npr. B. Finka i A. ojat, Govor otoka irja. Rasprave Instituta za jezik
JAZU br. l, str. 164-5. (Zagreb, 1968).
i) Usp. Ivi , e. d. str. 753.
8) Usp. Ivi e. d. str. 755-6.
9. Usp. Ivi, e. d. str. 758.

III

Karte
Da bi se dobio priblian uvid odakle potjeu nai bjegunci, kako su razmjeteni na podrujima u Austriji, Maarskoj i ehoslovakoj gdje danas ive
njihovi potomci, kada su se iselili i kojoj dijalekatskoj grupi pripadaju, -donosi se 6 karata na kojima su obuhvaeni svi ti podaci. Naslovom karata
odreen je i njihov sadraj, a legendama se na kartama utvruje potanja difel'encijacija obuhvaenih podataka. Karte su, prema tome, same po sebi dovoljno obavijesne i ne zahtijevaju posebne komentare, osim onih koji su obuhvaeni ili uvodno ili u prikazu govornih osobina.

75

OIJELEKATSKE GRANICE
l PRIJE SEOBA

1.

legenda:
Ill\

76

dancu'\. Ka jkavski

~o

nelr.Qd

/!//

dono>

akavsk i

\ \ \\

nelc.od

i$

danas

Starosrokavsk ,

; ,
,,,

f'lekod

Grad, i.v

-&-

Potomc , u

.e.

Po tomci v /'"1adars koi

Potomci v Zap . Mad.arsk.o i

Z v mberlt.v
1

i dr.

Slo va koj

..,

2. PODRUCJA

VRIJEME

SEOBE

legenda:
opron[

1.

1522.-27

2.

15311533

Sta1erska

15'37 - 1~45

zqp. Madiarsk.q,Ve deirJ' J<.oynof ,Sv Nikvla

i5'!i6 - 15'6(

Do11iq

Ausfrr/P.

"" Pink.v
s~d"i~ i qornfe Gro cU i

5opronj

Nora ~~~~a l Brati$/OVO Hr. Grob

l

77

( -fronl

..,.,,;.,lt

Vr73S'IN

IIN1J .l

Sl.

~, )

ti>ISJ. 'VAl/H

4. HRVATSKA NASELJA
U EHOSLOVAKOJ.

legenda:
Hrva/Ake akayk flaufja
Hot'fiVIkoj ,.. rijci Dyi
Hulja
u l'forav1ktj :

Hf'11Gtlka

danka

u podfutcvfju

kofOflija

111'

iz

**-

J. 1701.
Protoc.
COflv. Po11011 . FI'Oiru ifl.

Oh.. rY. p,...,, S. l'tQ

;" Hv",. N .V. P. 3-,.;,i$
Co!Mtr St.ocba,.

Srrit:l.

tlo"""r
....

lcojlcovlt

lt.olottj
iz ,. 110.. pre;,. p,..~ . Co""
F'bun . Frtruf"' .. ;" . Strict.

ON.rv. Prev. S.
~."., .

11"o ;"

N.V.P. J-.,.;".,

s.&. ch ..

e,.,,.,,..

.......,.

\~~
79

5. PODRIJETLO

NEKIH

,..~

<'

L
~ \

.-

,-,111111

l~

!..'1111 f

\\

~ ~~/
-~~~ %"'{"{(/
~

\\

~ h:4'~/leti

'~~~-~//
~~ ./

t\
\

\
,
legenda: ,
~

80

GRADISCANACA

,."...~.,.....,,)
l
(."\,

,..

~ akavci

od Vojn ica ( c1sti ikqvci)

/111/

.tok.avci

rz

!!lli

510k.QIIcr

od k.ostajnice (isti ikare/)

zop. 5/ovonife ( .r"sti ilu:tvci)

6. RAZMJETAJ
AKCENATSKIH

NEKIH
TIPOVA

legenda:
~ u~ etac ,.,~

~~

/ltt

Ot.:lC

O{.J

oci
Jet~

/1~ 1,' l(qJA:flv$k.i

81