ESTETIKA

__________________________________________________________________________________________

FILOZOFSKI PRISTUP

Rije estetika svoje odreenje dobiva jo u grkom jeziku u znaenju nauke koja
se tie osjetila. U doba racionalizma, estetika postaje stvarna filozofska disciplina. Sa
filozofskog stanovita, estetika je filozofska disciplina koja ispituje lijepo, odnosno vrijedno
u umjetnosti, istrauje osnovne uslove i kriterije umjetnikog doivljaja, stvaranja i
prosuivanja, kao i uopte znaenje i smisao umjetnikog.
Prema nekim autorima, estetika je nauka ne samo o lijepom, nego i o runom,
to pomalo lii na kontradikciju. Pod estetikom se podrazumjeva:
1) Nauka ili filozofija o estetikim fenomenima
2) Nauka ili filozofija o umjetnostima
Veina kasnijih estetiara smatra da filozofija umjetnosti ne eli propisivati nikakva pravila
i norme za stvaranje ili doivljavanje umjetnosti, ve uopte, razjasniti to je lijepo.
Za osnivae estetike (iako ne pod tim imenom) smatraju se Platon i Aristotel.
Platon:
oblici su nezavisni, realni, boanski, nevidljivi i nepromjenjivi, oni dijele odlike stvari iji su
oblici, ali ih i uzrokuju. (str.3)
U njegovoj filozofiji nalazi se prva i presudna formulacija dualistikog sistema. On s jedne
strane prepoznaje metafiziku lijepoga, ali sa druge strane ukazuje na potrebu izgona
pjesnika iz drutva, te otklona od istine u likovnom prikazu. Ovo je pred-estetiko,
ontoloko shvatanje umjetnikih djela i lijepoga. Platon se u svojim djelima bavi odnosom
prema umjetnikovom shvatanju svijeta, te smatra da se isti u umjetnikim djelima samo
udaljava od istine, te smatra da samo filozofi dopiru do istine. On ovjeku sa raznolikim
umijeem odaje potovanje, no smatra da takvi nisu potrebni u gradovima (polisima). Na
poetku njegova filozofiranja sve to je fikcija se opisuje kao neprijatelj, neto to je
miljenju apsolutno strano.
Aristotel:
Oblik je ono to je bitno, svaka stvar postaje ono to jeste tek kada dobije oblik. On
odvaja oblik od sadraja. Aristotel, za razliku od Platona, visoko cijeni umjetniko
stvaralatvo svog doba, smatra da je umjetnost vrjednija od historije. Platon, suoen sa
pjesnicima i slikarima iji je doprinos istini i dobrom njemu bio sumnjiv tu djelatnost
odbacuje, dok Aristotel nastoji objasniti njihove osobine, pravila i pojavne oblike. Njegov
spis O pjesnikom umijeu smatra se poetkom neutralizacije, tj. estetizacije
pjesnitva, kojim su njegova znaenja za zajednicu marginalizirana. Njegovi iskazi o
ukraenom govoru, primjerenoj veliini, kao i drugo, ukazuju na vezivanje ljepote uz red,
harmoniju, svakodnevno na proizvod pjesnika.
- Platonova djela osnov spekulativno zasnovane estetike (filozofije umjetnosti)
- Aristotelova djela uzor teoretiarima koji predstavljaju smjer zasnovan na empirijskim
zakonomjernostima umjetnikog djela. (u samoj umjetnosti trae izvore estetskih normi).

Baumgarten (1714.-1762.)
Prvi upotrebljava termin estetika i po njemu ona, kao osjetilna spoznaja, podrazumjeva
nauku o lijepom u umjetnosti i prirodi. Za njega je savrenstvo ulnog saznanja kao
takvog zapravo ljepota.
Kant (1724.-1804.)
Transcedentalna estetika = nauka o svim apriornim principima osjetilnosti.
lijepo je ono to se svia samo po sebi, bez interesa za realnu egzistenciju i za
posjedovanje predmeta. - ova njegova definicija postaje klasika, mada su njegove
estetske koncepcije ostale zatvorene u jedan sistem koji svojim shematskim aprorizmom
onemoguava pristup umjetnosti. Kantov sistem je trolan: on pored teorijske i praktine
ljudske aktivnosti razlikuje jo i umjetniko-stvaralaku.
Schiller (1759.-1805.)
On ostvaruje vlastitu duhovnu sintezu u kojoj sredinje mjesto ima narav i namjena
ljepote, njena veza sa stvarnou, dobrotom i istinom; za njega je umjetnost estetski
odgoj ovjeanstva.
Hegel (1770.-1831.)
Njegovo uenje odlikuje sistematinost. Po njemu, estetika je filozofija umjetnosti, njen
predmet je carstvo lijepog, lijepog u umjetnosti, ali ne i u prirodi. Lijepo je osjetilni privid
ideje. Smatra da ideja i njeno oblikovanje u umjetnosti treba da budu primjereni jedno
drugom.
Schelling (1775.-1854.)
Pokuava zasnovati umjetnost kao apsolutnu sintezu meusobnog proimanja slobode
i nunosti, svjesne i nesvjesne djelatnosti, konanog i beskonanog, uzdiui je tako na
pijedestal najviih vrijednosti.
Herbart (1776.-1841.)
Predstavnik formalistike estetike. Definira estetiku kao nauku o ocjenjivanju, tako da ona
obuhvata i etiku.
Fechner (1801.-1887.)
Zahtijeva eksperimentalno empirijski i induktivni postupak u estetici. Njegovi nastavljai
su izvrili brojna ispitivanja da bi eksperimentalno utvrdili neke pravilnosti estetskog
prosuivanja.
Hippolyte Taine (1828.-1893.)
Sljedbenik Fechnera. Smatra da je umjetniko djelo proizvod osobina naroda u kojem je
nastalo, podneblja i vremenskih okvira i historijskih prilika iz kojih proizilazi. Smatra da je
estetika filozofija umjetnosti.
Benedetto Croce (1866.-1952.)
Smatra da postoje 2 temeljne forme ljudske spoznaje: intuitivna (od nje se putem
fantazije dolazi do spoznaje individualnog, do slike) i logika (putem intelekta dolazi se
do spoznaje univerzalnog - do pojmova). Estetiku definira kao nauku o izrazu. Ljepotu
definie kao uspio izraz.

Objektivistika estetika: ljepotu pokuava iznai izvan suda, osjeta i osjeaja, jer su
reaktivna stanja u subjektu izazvana objektima koji imaju posebnu estetsku vrijednost.
Subjektivistika estetika: lijepo definie kao izvedeno svojstvo, vrijednost suprotna biu,
zasnovana na subjektu.
Marksistiki orijentirani teoretiari ukazuju na socijalne korelacije umjetnikih djela.

STANOVITE TEORIJE UMJETNOSTI

Estetika je filozofska disciplina koja izuava ulna saznanja, tj. koja izuava lijepo i
umjetnost. U uem smislu, estetikom se naziva:
1) Opta metajezika teorija: Estetika - filozofska disciplina koja izuava ulnu
spoznaju, evalvativne kategorije prosuivanja i tradicijom odreene domene
estetskog.
2) Opta metafilozofska teorija: Estetika - filozofska disciplina koja izuava umjetniki
lijepo, pojam i smisao umjetnosti, tj. teorije umjetnosti.
Zadatak estetike, filozofije i teorije umjetnosti je da ponudi optu definiciju umjetnosti,
tj. definicije pojedinih specifinih umjetnosti i njihovih disciplina.
Postoje tri pristupa definiranju umjetnosti:
a) suglasno tradiciji (ideja zatvorenog koncepta - opta ideja umjetnosti ili pojedinih
disiplina koju odreuje konaan broj aspekata na osnovu kojih se moe rei ta
jeste, a ta nije umjetnost.)
b) na osnovu materijalnih, morfolokih i medijskih aspekata umjetnikog djela
(modernistiki pristup)
c) na osnovu konceptualnog, stilskog i vrijednosnog prepoznavanja konteksta
pojavnosti umjetnikog djela i rada umjetnika (avangarda, neoavangarda i
postavangarda, bitan je otvoreni koncept za redefiniranje pojma umjetnosti).
Otvoreni koncept se zasniva na stavu da su koncepti umjetnosti historijski,
kontekstualno i konceptualno promjenjivi, vieznani i raznovrsni. Ameriki
estetiar Weitz tvrdi da su opte definicije pojma umjetnosti zasnovane na
otvorenim konceptima besmislice, te da je mogue dati samo parcijalne definicije
specifinih disciplina koje vrijede u specifinom vremenu i kontekstu. To znai da
umjetnost ne treba prilagoavati definicijama, ve definicije umjetnosti revidirati
suglasno razvoju i transformacijama umjetnosti.
Za neoavangardu i postavangardu nije svojstveno samo djelovanje u svijetu
umjetnosti ili produkovanje umjetnikih djela, ve i istraivanje, analiza i rasprava
prirode umjetnosti.
Za konceptualnu umjetnost, analiza i rasprava o definicijama umjetnosti jeste
sredite umjetnikog rada. Kosuth je pokazao da izmeu definicije umjetnosti i
umjetnikog djela postoji direktna relacija, tj. umjetnika djela su izrazi ili formalne
posljedice definicije umjetnosti.
3) skup pravila, oblika izraavanja, normi upotrebe umjetnikih medija, vrijednosti i
ciljeva izraavanja i stvaranja koje razvijaju pripadnici jednog stila, pokreta, grupe
ili jedan umjetnik u okviru svog opusa (lirska apstrakcija, estetika postslikarske
apstrakcije ili estetika minimalne umjetnosti). U likovnim umjetnostima, estetskim
se naziva likovni fenomen koji izaziva estetski uinak (npr.doivljaj lijepog) ili koji
zadovoljava kriterijume estetike teorije.Estetikim se nazivaju teorije pomou
kojih se uspostavlja analiza
filozofskog pojma lijepo, definiraju estetski
vrijednosni kriteriji, pravila fil. interpretacije umjetnikog rada ili teorije umjetnosti.
Prema objektu, estetika se dijeli na dva smjera:
1) filozofska estetika koja se bavi filozofskim opim pitanjima (kao to je pojam
lijepog, jezik estetike, mo suenja..) Primjeri takve estetike su estetika teorija Kanta i
Hartmanna
2) primjenjena estetika koja se bavi konkretnim tematizacijama pojma lijepo u
kulturi, umjetnosti i prirodi (estetika filma, filozofija knjievnosti, ambijentalna estetika,
estetika muzike..)

Od 1950. se javljaju brojne estetike kole:

1.

egzistencijalistika estetika koja se zasniva na izuavanju, analizi i raspravi

subjekta moderne epohe
2. marksistika estetika koja se zasniva na analizi drutvenih uvjeta i odnosa u
kojim umjetniko djelo nastaje
3. fenomenoloka estetika zasniva se na analizi i raspravi estetskog fenomena,
estetskog doivljaja i estetske svijesti
4. hermeneutika estetika koja se bavi mogunostima definiranja pojma
umjetnikog djela i tekstova o umjetnosti kao i primjenama filozofskog diskursa
na umjetniko djelo ili tekst
5. analitika estetika ona koja konceptualnim, logikim i lingvistikim modelima
analizira jezik umjetnosti
6. estetika teorije informacija ima zadatak da statistikim, informatiarskim i
kibernetskim modelima opie, objasni i interpretira stvaranje, izgled i
komunikaciju umjetnikog djela sa okolinom
7. semiotika estetika smatra da se umjetniko djelo moe prikazati kao model ili
poredak znakova kojima se uspostavljaju odreena estetska znaenja i efekti
8. semioloka estetika je razvijeniji stupanj semiotike zasnovan na ideji da
umjetniko djelo nije dovren sistem vec samo 'tren' zabiljeen
9. formalistika estetika posmatra umjetniko djelo kao zatvoren autonomni
sistem
10. neomarksistika estetika je estetika 60-70 godina i zasniva se na preispitivanju
pojma 'modernosti'
11. psihoanalitika estetika izvedena iz psihoanalize S. Freuda a zasniva se na
interpretaciji umjetnikog djela kao izraza nesvjesnog

Uz nastajanje sve veeg broja kola estetike raste i broj kritika tako da dolazi do kraja
estetike kao teorijske discipline u tom periodu. Kraj estetike oznaava:

Kraj modernistikog koncepta autonomije umjetnosti kroz interdisciplinarnost

Tendencije da se granice umjetnosti prekorae sintezom umjetnosti i njenih
teorija sa ivotom
Dolazi do kritike aksiolokih sistema filozofije i estetike (aksiologija prouavanje
vrijednosti)

Postmodernistika estetika a ne postoji a za taj period (od ranih 70-ih) su karakteristine:

Teorija umjetnosti koja ima interpretativne karakteristike

Filozofski pristupi koji se bave analizom pojedinih i fragmentarnih problema
umjetnosti
Filozofske strategije dekonstrukcije
Paraestetske strategije istraivanja i rasprave o granicama teorije umjetnosti i
kulture
Strategije teatralizacije i estetizacije filozofskog diskursa

Pojam estetike
Estetika je filozofska disciplina koja prouava lijepo i umjetnost, a kao filozofska disciplina
utemeljena je u 18. stoljeu.
Platon se u brojnim dijalozima bavi estetikom i tvrdi da za razliku od 'lijepih predmeta,
djela i misli' postoji ideja ljepote, tj. Lijepo je samo po sebi to je uvijek sa sobom
identino. Dakle, sta god da je lijepo u sebi treba da sadri dio te ideje ljepote.
Platon ljepotu, uz dobro i istinu, uzdie meu najvie vrijednosti ali sam negira vrijednost
umjetnosti, te trai da umjetnici proizvode djela koja bi imala didaktiku vrijednost, tj. koja
bi mogla koristiti dravi.
Njegov uenik Aristotel uoava apstraktnost i neosnovanost platonovih ideja te ih
odbacuje.
Plotin se zalae za filozofiju koja je na neki nain obnavljanje platonizma.
Ova tri filozofa uspostavljaju vezu izmeu lijepog i umjetnosti te filozofskih pitanja.
U srednjem vijeku nema pokuaja da se definira jedinstvena bit svih umjetnosti te je za
Srednji vijek ljepota neto to se otkriva, a ne stvara.
Estetika kao disciplina postaje mogua tek kad se dimenziji osjetilnog pripie i vlastita
sposobnost spoznaje.
Za dvadeseto stoljee je karakteristino da umjetnika djela nastaju pod uticajem
prostora na kojem se stvara.

Pojam vrijednosti
Vrijednost je oznaka odnosa izmeu ovjeka i nekog premeta gdje se prema mjerilima
predmeti odreuju kao poeljni.
- pojam vrijednosti se u filozofskoj upotrebi javlja dosta kasno, s pojavom ekonomije i to
kao nadomjetaj za pojedine metafizike termine (lijepo, dobro, istinito)
- pojam vrijednosti se zasniva na uvjerenju da je mogue uspostaviti vezu izmeu
faktikog vjerovanja i objektivnih vrijednosti
Rickertov sistem dijeli svijet kroz trostruku podjelu:

Svijet objekata
Svijet vrijednosti vrijednosti 'nisu', one 'vae' / novokantovci (kola jugozapadne
Njemake) kao oslonac nauke vide postojanje transcedentnog)
Svijet imanentnog onog to djeluje iz unutranjosti stvari ili osoba

- transcedentno tema ili pitanje koje nije u potpunosti stvar logike ili matematike, tj. ono
sto lei izvan podruja ulnih iskustava
- za pojam 'vrijednosti' vae 'idealni' zakoni na podruju istine, ljepote i dobra prema
kojima je neki sud istinit ako odgovara zakonu istinitosti
- vrijednosti, tj. ideali su neto zbog ega se djeluje i oko ega se vodi borba, to je neto
gdje 'nauka ne pomae'

Pojam umjetnosti
- umjetnost predstavlja posebnu ljudsku djelatnost kao i proizvode te djelatnosti
- u poetku je smatrana kao djelatnost kipara, slikara i graditelja dok poezija npr. nije bila
tu ukljuena jer se smatralo da je za stvaranje poezije neophodno nadahnue,
opsjednutost..
- najutjecajnija podjela umjetnosti je ona koju daje M. Capella a to je na:
Gramatiku
Retoriku
Geometriju
Aritmetiku
Astronomiju
Muziku /muzika teorija/
Dijalektiku
- definicija umjetnost razdvaja od obrta, dakle kipari, a posebno slikari svoja djelovanja
objanjavaju znanjem s jedne strane, a posebnom obdarenou s druge
- umjetnosti se prvu put institucionaliziraju otvaranjem akademije za likovne umjetnosti
1563. godine i to po uzoru na literarne akademije

Pojam lijepog
- estetikim, tj. lijepim se smatra ono to svojom dopadljivou predstavlja poseban
aspekt neke pojave, zbivanja ili predmeta
Eros /ljubav/ predstavlja ustvari ljubav prema lijepom, ali samim tim eros /kao ljubav/ nije
lijep ve ta ljubav predstavlja posredovanje izmeu lijepoga i runoga, smrtnoga i
besmrtnoga.
Lijepo u ovom sluaju nije predmet posebnog, lijepo je nezaustavljivo, sudbonosno /lijepi
cvijet nije lijep jer je svijet, on ostaje svijet i kada ljepote nestane; istinski lijepo je u
svakom pogledu lijepo, dakle ljepota bia nastaje prisutnou i vidljivou ideje/.
- lijepo se svia bez pojma, lijepo se ne prepoznaje kao takvo
Kant govori o svianju koje je mogue samo ako je sud koji govori o ljepoti bezinteresan,
tj. ako prevazilazimo subjektivno stajalte te govorimo sa stanovita ovjeanstva
- ljepota se jo pojavljuje kao simbol moralnosti
- kantova pozicija je najvra osnova za priznavanje posebnosti lijepog mimo ljudskog
proizvoenja (ovjek mora biti genije da bi stvorio umjetnost, a genijalnost nije naprosto
ljudska sposobnost; putem nje priroda namee svoje zakonitosti)

________________________________________________________________