Professional Documents
Culture Documents
Praktikum Iz Osnova Organske Hemije
Praktikum Iz Osnova Organske Hemije
eksplozivan
oksidant
korozivan
tetan
iritantan
toksian
ekstremno toksian
zapaljiv
ekstremno zapaljiv
tetan po okolinu
zatita lica
zatita disajnih
organa
upotreba zatitnih
naoala
upotreba zatitnih
rukavica
upotreba
zatitne odjee
DRUGE OZNAKE
KLASA 1
KLASA 2
KLASA 3
eksplozivi
gasovi
zapaljive tenosti
KLASA 4
KLASA 5
oksidanti i peroksidi
KLASA 6
KLASA 7
KLASA 8
radioaktivni materijali
korozivni materijali
PRAKTIKUM IZ
OSNOVA
ORGANSKE HEMIJE
Milka MAKSIMOVI
Sanja AVAR
Danijela VIDIC
PRAKTIKUM IZ
OSNOVA
ORGANSKE HEMIJE
Sarajevo, 2009
PREDGOVOR
Autori
II
SADRAJ
1
Uvod
11
19
29
Sinteza 5,6-dibromholesterola
39
Sinteza 2,4,6-tribromfenola
45
53
10
Sinteza aspirina
61
11
73
12
Sinteza metilsalicilata
89
13
97
14
Sinteza iodoforma
105
15
Sinteza dibenzilidenacetona
111
16
119
17
Sinteza 7-hidroksi-4-metilkumarina
133
18
Polimerizacijske reakcije
141
19
151
20
161
21
171
22
179
23
189
24
197
25
205
26
229
27
243
28 Literatura
263
III
IV
Volumen
250 mL
_____________
500 mL
_____________
3. aa
4. aa
100 mL
_____________
250 mL
_____________
5. aa
6. Erlenmeyerova tikvica
400 mL
_____________
50 mL
_____________
7. Erlenmeyerova tikvica
8. Erlenmeyerova tikvica
100 mL
_____________
250 mL
_____________
25 mL
_____________
50 mL
_____________
100 mL
_____________
9. Menzura
10. Menzura
11. Menzura
12. Lijevak za filtriranje
Koliina
_____________
_____________
_____________
_____________
__________________
Student
_____________
_____________
_____________
__________________
Laborant
__________________
Datum
VI
Uvod
UVOD
STAKLENI PRIBOR
Staklo je najzahvalniji i najee upotrebljavani materijal u hemijskoj laboratoriji. Za izradu
laboratorijskog pribora koriste se dvije vrste stakla: obino staklo i hemijsko staklo.
Pribor od obinog stakla ne smije se zagrijavati, jer je neotporan na temperaturne promjene.
Od obinog stakla izradene su boce za reagense, kristalizirka, posudica za vaganje, menzura,
pipete, birete, odmjerne tikvice, lijevci (Slika 2.1).
Pribor od hemijskog stakla za razliku od obinog stakla, ima veu vrstou, bolju otpornost na
temperaturne promjene i bolju postojanost prema hemikalijama. Poznata su hemijska stakla:
"Pyrex", "Jena", "Duran" i "Boral". Od hemijskog stakla izraene su tikvice s ravnim i
okruglim dnom, epruvete, Erlenmeyerove tikvice, tikvice za destilaciju itd (Slika 2.2).
1
2
3
4
5
6
Slika 2.1 Pribor od obinog stakla: 1-eksikator; 2-menzura; 3-lijevak za filtriranje; 4-lijevak za
odvajanje; 5-satno staklo; 6-kristalizirka
1
2
3
4
5
6
Slika 2.2 Pribor od hemijskog stakla: 1-epruvete; 2-aa; 3-tikvica s ravnim dnom; 4-tikvica s
okruglim dnom; 5-tikvica za destilaciju; 6-Erlenmeyerova tikvica
PORCULANSKI PRIBOR
Dio laboratorijskog pribora izrauje se od porculana (Slika 2.3), koji ima veu mehaniku
vrstou i otpornost od stakla. Porculanske zdjelice i lonii izraeni su od vrlo kvalitetnog
porculana i mogu se zagrijavati na otvorenom plamenu, dok se tuak i avan, lijevci i ploice
ne smiju zagrijavati.
1
2
3
4
Slika 2.3 Porculanski pribor: 1-tuak i avan; 2-porculanski loni; 3-Bchnerov lijevak za filtriranje;
4-zdjelica za uparavanje
METALNI PRIBOR
Za izradu metalnog pribora koriste se najvie eljezo, platina, bakar, nikal i neke legure. Jedan
dio najvanijeg metalnog pribora prikazan je na Slici 2.4.
1
2
3
4
5
6
Slika 2.4 Metalni pribor: 1- kleme; 2-prsten; 3-muf; 4-stativ; 5-tipaljke; 6-tronoac
OSTALI PRIBOR
U preostali laboratorijski pribor spada pribor koji je nainjen od drveta, plastine mase,
metala, gume, pluta, i sl., kao i pribor izraen od vie materijala. Jedan dio tog pribora
prikazan je na Slici 2.5.
1
2
3
4
Slika 2.5 1-stalak za epruvete; 2-trokut za arenje; 3-mreica; 4-tipaljka za epruvete
______________________
*
Pri direktnom zagrijavanju staklenog posua u plamenu, plamen ne smije due vrijeme
zagrijavati jedno mjesto, jer moe doi do omekavanja stakla. Da bi se to izbjeglo,
zagrijavanje treba izvoditi tako da se pri tom pomie ili plamenik ili posuda.
Stakleno posue (ae, tikvice) preporuljivo je zagrijavati preko mreice, jer se time
umanjuje mogunost pucanja.
U sluaju kada je potrebno due i ravnomjernije zagrijavanje, pri stalnoj temperaturi,
upotrebljavaju se kupatila. Izbor kupatila ovisi o potrebnoj temperaturi zagrijavanja. Tako se
kod zagrijavanja do temperature vrenja vode (100C) najee koristi vodeno kupatilo. Za
temperature do oko 350C koriste se razliita uljna kupatila. Pri radu s njima treba paziti da
voda ne dospije u ulje, jer tada dolazi do prskanja ulja. Ako se pri radu ulje zapali ne smije se
gasiti vodom, ve se kupatilo prekrije salonitnom ploom. Za vie temperature koristi se
pjeano kupatilo, koje se sastoji od posude napunjene kvarcnim pijeskom. Za postizanje vrlo
visokih temperatura upotrebljavaju se elektrine pei raznih tipova.
1
2
3
Slika 3.3 1-trbuasta i graduisana pipeta; 2-bireta; 3-odmjerni sud
Odmjerni sudovi (Slika 3.3-3) su staklene posude krukastog oblika s ravnim dnom i dugim
uskim grlom na kojemu je prstenasta oznaka (marka) do koje treba napuniti sud. Na vrhu se
zatvaraju izbruenim grlom i epom, koji omoguuje da se otopine u tikvicama mogu dobro
izmijeati. Odmjerne tikvice slue za pripremanje otopina odreene koncentracije, a izrauju
se najee od 5, 10, 50, 100, 250, 500 i 1000 mL.
Menzura, bireta i odmjerne tikvice pune se ulijevanjem, a pipete usisavanjem tenosti na
donji otvor. Pri oitavanju volumena promatra se donji menisk tenosti, a treba se postaviti
tako, tj. posudu treba drati, da menisk bude u visini oiju (Slika 3.4).
Temperatura tenosti pri mjerenju treba biti priblino jednaka temperaturi pri kojoj je posuda
kalibrisana. Na svakoj kalibrisanoj posudi oznaena je temperatura pri kojoj je vrena
kalibracija (najee 20C).
Pipete, birete i menzure kalibrisane su na izljev. To znai da je odreeni volumen tenosti
postignut isputanjem tenosti iz posude, te se ne smije npr. kod pipete puhati da izae
"zadnja kap". Odmjerni sudovi kalibrisane su na uljev.
Upotreba mehanike propipete
Otrovne tenosti, lako isparljive tenosti i korozivne tenosti ne smiju se usisavati u pipetu
ustima, ve upotrebom mehanike propipete (Slika 3.5) koja je izraena od gume.
Propipeta se donjim otvorom navue na gornji otvor pipete. Stiskanjem prstima "ventila" A,
uz istovremeno stiskanje loptastog dijela, istisne se iz loptastog dijela zrak i propipeta je
spremna za usisavanje tenosti u pipetu. Usisavanje se vri stiskanjem "ventila" B. Usisavanje
treba vriti oprezno, da tenost ne ue u propipetu. Isputanje tenosti vri se pritiskanjem
"ventila" C.
Osim mehanike propipete, za rad s otrovnim tenostima, koriste se i klipne pipete, kao i
mikropipete s promjenjivim nastavcima.
1
2
3
Slika 3.6 Tehnike vage (1-vaga s jednim tasom; 2-vaga s dva tasa; 3-elektronska vaga)
1
2
Slika 3.7 1-reagens boca; 2-prahovka
vrste hemikalije uzimaju se iz boce istom plastinom ili metalnom kaikom ili patulom.
Prilikom uzimanja tenih hemikalija ne smije se ii pipetom direktno u bocu, ve se
hemikalija iz boce prelijeva u epruvetu ili au, te se odatle pipetom uzima potrebna koliina.
Viak se iz epruvete ili ae ne smije vratiti natrag u bocu.
Kad se iz boce vadi ep, treba ga staviti na stol tako da lei na svojoj iroj bazi. Ako je
stakleni ep na svojoj gornjoj strani spljoten dri se u ruci izmeu prstenjaka i malog prsta
(Slika 3.8).
U sluaju da se stakleni ep ne moe lako izvaditi iz boce treba lagano udarati epom po rubu
stola, a ako ni to ne uspije obratiti se asistentu.
Na bocama u kojima se uvaju hemikalije nalijepljene su etikete s nazivima hemikalija, te
prelijevanje treba izvoditi s one strane boce gdje se ne nalazi etiketa, kako se ista ne bi
otetila.
Bocu iz koje je uzeta potrebna koliina reagensa potrebno je odmah zaepiti i spremiti na
njeno mjesto.
10
11
OTAPALO
siretna kiselina
aceton
benzen
ugljik tetrahlorid
hloroform
cikloheksan
dimetil sulfoksid (DMSO)
etanol
dimetil eter
etil acetat
metanol
metilen hlorid
toluen
voda
teka voda (D2O)
FORMULA
C2H4O2
C3H6O
C6H6
CCl4
CHCl3
C6H12
C2H6SO
C2H6O
C4H10O
C4H8O2
CH4O
CH2Cl2
C7H8
H 2O
D 2O
VRELITE
(oC)
TALITE
(oC)
GUSTOA
(g/mL)
TOPIVOST U H2O
(g/100mL)
118.0
56.2
80.1
76.7
61.2
80.7
189.0
78.5
34.6
77.0
64.6
39.8
110.6
100.0
101.3
16.6
-94.3
5.5
-22.4
-63.5
6.6
18.4
-114.1
-116.3
-83.6
-98.0
-96.7
-93.0
0.0
4.0
1.049
0.786
0.879
1.594
1.498
0.779
1.092
0.789
0.713
0.894
0.791
1.326
0.867
0.998
1.107
topiva
topiv
0.18
0.05
0.80
<0.10
topiv
topiv
7.50
8.70
topiv
1.32
0.05
topiva
topiva
12
13
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
benzojeva kiselina
dibenzilidenaceton
m-dinitrobenzen
etanol
2-propanol
voda
PRIBOR I OPREMA
-
vaga
elektrini grija
vodeno kupatilo
aa
2 Erlenmeyerove tikvice
lijevak za filtriranje
stakleni tapi
Kofflerov aparat
Bchnerov lijevak
vakuum boca za filtriranje
filter papir
MJERE OPREZA
-
14
IZVOENJE VJEBE
Prekristalizacija
ZADATAK: Prekristaliziraj ________________________ iz _________________________.
9 Odvagaj odreenu koliinu vrstog spoja kojeg treba
prekristalizirati i zabiljei odvaganu masu.
9 U avanu homogeniziraj i sprai organski spoj.
9 Organski spoj prenesi u suhu Erlenmayerovu tikvicu (nikad u
au).
9 Zagrij pogodno otapalo za prekristalizaciju do kljuanja i
postepeno ga sipaj u Erlenmayerovu tikvicu u kojoj se nalazi
organski spoj, dok ne nastane zasiena otopina.
9 Otopinu ohladi i dodaj malo aktivnog ulja i ponovo je
paljivo zagrij.
9 Pripremi filter papir prema schemi na slici (konsultuj se s
asistentom koji od dva prikazana naina es koristiti).
9 Filtriraj vruu otopinu u au radi ukljanjanja neotopljenih
oneienja. Prije filtriranja lijevak je potrebno zagrijati.
9 Prilikom hlaenja filtrata dolazi do kristalizacije. au sa
kristalima stavi u ledeno kupatilo neko vrijeme.
9 Na Bchnerovom lijevku filtriraj nastale kristale, te ih isperi
hladnim otapalom, da se u potpunosti uklone tragovi
matinog luga.
9 Kristale istog spoja ostavi da se sue u sunici na
odgovarajuoj temperaturi (konsultuj se s asistentom), ili ih
ostavi u svoj radni stol da se sue na sobnoj temperaturi.
9 Odredi talite (i interval topljenja) suhog prekristaliziranog
organskog spoja.
9 Odvagaj prekristalizirani organski spoj i izraunaj prinos
prekristalizacije.
9 Na papirnoj laici napii svoje ime i prezime, te prinos,
talite i naziv spoja koji si prekristalizirao-la i predaj
asistentu.
15
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Navedi metode preiavanja organskih spojeva.
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Zato se taka topljenja spoja sniava u prisustvu neistoa? Objasni!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Koliki je prinos prekristalizacije tribromfenola ako si uzeo-la 5 g ovog spoja, a nakon
prekristalizacije vaga je pokazala 3.55 g istog spoja?
16
IZVJETAJ
Ime i prezime: _______________________________________
Datum: ___________________
Grupa:___________
Asistent: ___________________________________
Prinos: ____________________
Talite: _____________
PITANJA:
1. ta mogu biti razlozi da spoj ne iskristalizira u matinom lugu prilikom
prekristalizacije?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Objasni ulogu aktivnog uglja u prekristalizaciji!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
17
18
19
ist spoj destilira u intervalu 1-2C. Kada termometar pokae vee promjene temperature
zaustavlja se destilacija ili se zamjeni Erlemeyerica za sakupljanje destilata.
Aparaturu za destilaciju treba sastavljati paljivo da bi se izbjegle napetosti koje mogu
prouzroiti lom stakla. Danas se, uglavnom, koristi posue s bruenim dijelovima koje se
jednostavno spaja, ali, ako ono nije dostupno, pojedini dijelovi aparature spajaju se preko
probuenih plutenih ili gumenih epova koji su obloeni aluminijskom folijom.
Tikvica za destilaciju se puni, kroz lijevak, najvie do 2/3 svog volumena, a radi
ravnomjernog vrenja obavezno se dodaju kamenii za vrenje ili staklene kuglice.
Termometar se postavi tako da rezervoar ive bude 0.5 cm nie od otvora bone cijevi tikvice.
Hladilo se izabere prema vrelitu tenosti. Hladilo se prikljuuje na vodu tako da voda struji
prema gore (u suprotnom smjeru od kondenzata). Destilat se hvata na donjem otvoru hladila
preko nastavka za hvatanje destilata - tzv. "lule". Erlenmeyerova tikvica u koju se hvata
destilat ne smije biti vrsto fiksirana za aparaturu. Kada je aparatura za destilaciju potpuno
sastavljena i voda putena kroz hladilo, tikvica se poinje zagrijavati. Tikvica se zagrijava
plamenikom preko mreice, ili pomou vodenog, uljnog ili pjeanog kupatila.
Kad se temperatura destilacije ustali, izmijeni se, bez prekida zagrijavanja, Erlenmeyerova
tikvica s predfrakcijom i hvata glavna frakcija pri konstantnoj temperaturi ili u uskom
temperaturnom intervalu. Kad se temperatura pone mijenjati, destilacija se prekine, a treba je
svakako prekinuti kada u tikvici zaostane 2-3 mL tenosti. Obavezno se zabiljei temperatura
ili temperaturni interval u kojem destilira glavna frakcija tenosti.
20
Frakciona destilacija
Smjese tenosti ija se vrelita razlikuju za manje od 30C ne
mogu se odvojiti jednostavnom destilacijom, jer uz tenost
nieg vrelita ve na poetku destilacije destilira i tenost
vieg vrelita. Za odvajanje takvih smjesa tenosti
primjenjuje se frakciona destilacija.
5
4
2
1
10
1
4
8
7
8
9
10
Kapilara koja je postavljena u vertikalni odvod Claisenova nastavka ide gotovo do dna tikvice
i slui za regulaciju vrenja. Zbog razlike pritisaka sistema i okoline zrak struji kroz kapilaru i
mijea tenost. Lula koja se koristi kod ove destilacije ima brueni nastavak na oba kraja i
odvod za prikljuivanje na sisaljku na vodeni mlaz ili vakuum-pumpu.
Kod vakuum-destilacije kao posuda za prikupljanje destilata ne smije se nikad upotrebljavati
Erlenmeyerova tikvica nego samo tikvica s okruglim dnom (zbog opasnosti od implozije).
Pri otparavanju organskih otapala esto se koristi rotavapor iji su sastavni dijelovi
prikazani na Slici 5.5. Rotavapor je instrument koji radi na principu destilacije pri snienom
pritisku.
21
22
temperaturu zraka za hlaenje destilata. Slinu konstrukciju i ulogu ima i Vigreuxovo hladilo
(Slika 5.7-7) koje se najee koristi pri frakcionim destilacijama.
1
2
3
4
5
6
7
Slika 5.7 Hladila za destilaciju (1-Liebigovo hladilo; 2-Davisovo hladilo; 3-Grahamovo hladilo;
4-Friedrichovo hladilo; 5-hladilo za vakuum destilacije; 6-zrano hladilo;
7-Vigreuxovo hladilo.
23
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
etanol
aceton
2-propanol
PRIBOR I OPREMA
-
menzura
elektrini grija
vodeno kupatilo
aa
2 Erlenmeyerove tikvice
lijevak
Liebigovo hladilo
termometar
lula za destilaciju
tikvica za destilaciju
MJERE OPREZA
-
24
IZVOENJE VJEBE
Destilacija
ZADATAK: Predestiliraj ______________________________________________________.
9 Menzurom odmjeri odreeni volumen tenog spoja kojeg
treba preistiti.
9 Sastavi aparaturu za destilaciju.
9 Organski spoj prenesi pomou lijevka u suhu tikvicu za
destilaciju, do 2/3 volumena tikvice.
9 Termometar mora biti postavljen tako da se spremnik ive
nalazi na mjestu gdje pare tenog spoja odlaze u Liebigovo
hladilo u kojem se kondenziraju.
9 Destilaciju prekinuti u trenutku kada temperatura pone rasti,
to znai da je eljeni spoj predestiliran. Destilaciju nikad
vriti do kraja.
9 Kada se aparatura ohladi, rastavi je, a menzurom odmjeri
volumen predestiliranog spoja i izraunaj prinos destilacije.
9 Predestilirani spoj prenesi u Erlenmeyerovu tikvicu i zatvori
je odgovarajuim epom.
9 Na tikvici napii svoje ime i prezime, te prinos, taku
kljuanja i naziv spoja koji si predestilirao-la i predaj
asistentu.
25
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Na koji nain se vri zagrijavanje tikvice za destilaciju ako je vrelite 60C, odnosno
160C?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Kada se koristi vodeno hladilo za destilaciju ili kao povratno hladilo (refluks), voda
ulazi kroz nii otvor hladila, a izlazi na viem! Zato?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Koliki je prinos destilacije benzaldehida ako si uzeo-la 25 mL ovog spoja, a nakon
destilacije dobio-la si 17 mL istog spoja?
26
IZVJETAJ
Ime i prezime: _______________________________________
Datum: ___________________
Grupa:___________
Asistent: ___________________________________
Prinos: _____________________
Vrelite: _________________
PITANJA:
1. Kada se koristi Liebigovo, a kada zrano hladilo pri destilaciji?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Objasni kada se koristi vakuumska destilacija, a kada destilacija vodenom parom!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
27
28
UVOD
Elementarna analiza je prvi stepen u odreivanju sastava i strukture istog organskog spoja.
Organski spojevi su izgraeni od relativno malog broja elemenata. Elementi koji ulaze u
sastav organskih spojeva su: ugljik (karbon), vodik (hidrogen), kisik (oksigen), duik
(nitrogen), sumpor, halogeni elementi (hlor, brom, jod, fluor), fosfor i neki metali (npr.
eljezo, magnezij). Za njihovo dokazivanje koriste se uobiajene analitike reakcije, ali je
potrebno elemente iz kovalentno graenog organskog spoja prevesti u ionski spoj.
Ako se organski spoj pomijea sa bakar(II) oksidom i zagrije, ugljik prelazi u ugljik dioksid,
koji se dokazuje uvoenjem u otopinu barijum hidroksida, pri emu dolazi do taloenja
bijelog barijum karbonata. Voda nastala oksidacijom vodika izdvaja se u obliku kapljica na
hladnom dijelu epruvete. Kisik se ne dokazuje direktno u organskim spojevima.
Nitrogen, sumpor i halogeni elementi se dokazuju nakon razaranja organskog spoja
elementarnim natrijumom, pri emu nastaju ionski spojevi. Postupak razaranja organskog
spoja elementarnim natrijumom naziva se Lassaigneova proba.
NaCN
C, H, O, S, N, X Na X, X = F, Cl, Br, I
Na2S
Nitrogen iz organskog spoja arenjem sa natrijumom prelazi u natrijum cijanid. Dodatkom
svjee otopine eljezo(II) sulfata i eljezo(III) hlorida nastaje plavo obojenje koje potie od
eljezo(III) heksacijanoferata(II).
4 Fe
3+
Cijanidini ion se moe dokazati i reakcijom nastajnja dinitrobenzen dianiona koji je plavoljubiast u baznoj sredini.
O
O
+
N
NaCN
+
+
2NaOH
N
-
O Na
CN
O
+
O Na
+
O Na
NaCN
H2O
Na O
plavo-ljubiast
29
reakcijom sa trovalentnim ionima eljeza, pri emu nastaje crveno obojenje eljezo(III)
heksatiocijanata.
6NaSCN + FeCl3 Na3Fe(SCN)6 + 3NaCI
Sumpor preveden u sulfidni ion daje crni talog olovo sulfida sa olovo acetatom ili olovo
nitratom.
Pb2+ + S2- PbS
Sulfidni ion se moe dokazati i reakcijom sa natrijum nitroprusidom pri emu nastaje plavoljubiasto obojenje.
Na2S + Na2Fe(CN)5NO Na4[Fe(CN)5NOS] + 2NaOH
30
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
PRIBOR I OPREMA
-
stalak sa epruvetama
bakarna ica
aa
lijevak za filtriranje
Bunsenov plamenik
MJERE OPREZA
-
31
IZVOENJE VJEBE
Elementarna analiza nepoznatog organskog spoja
ZADATAK: Odrediti elemente koji se nalaze u nepoznatom organskom spoju.
DOKAZIVANJE KARBONA I HIDROGENA
9 Dokazivanje karbona i hidrogena se provodi istovremeno.
9 U epruveti pomijeaj uzorak sa malom koliinom bakarnog
oksida.
9 Epruveta se zaepi plutanim epom kroz koji je provuena
savijena staklena cjevica koja se uroni u drugu epruvetu sa
otopinom barijum hidroksida.
9 Epruveta se zagrijava plamenikom prvo postepeno, a zatim
intenzivnije.
9 Zamuenje u epruveti sa barijum hidroksidom je dokaz da je
izvojen CO2, jer je kao posljedica reakcije nastao bijeli talog
BaCO3.
9 Kapljice vode na hladnom dijelu epruvete su nastale usljed
oksidacije hidrogena.
RAINJAVANJE ORGANSKOG SPOJA
9 U epruvetu stavi 0.2-0.5 g organskog spoja i mali komadi
istog natrijuma.
9 Zagrijavaj epruvetu na plamenu uz veliki oprez.
9 Postepeno poveavaj zagrijavanje epruvete na plamenu, te
dovedi njen donji dio do usijanja.
9 Usijanu epruvetu razbij u ai u kojoj se nalazi 10-15 mL
destilovane vode.
9 au sa otopinom razorenog organskog spoja zagrij i vruu
otopinu profiltriraj da se uklone komadii stakla.
DOKAZIVANJE NITROGENA
Eksperiment 1 dokazivanje CN9 Na oko 2 mL filtrata dodaj 5-6 kapi 5% otopine eljezo(II)
sulfata i blago zagrij na vodenom kupatilu.
9 Epruvetu sa otopinama ohladi i dodaj razblaene sulfatne
kiseline do kisele reakcije.
32
Eksperiment 1
9 Na oko 2 mL filtrata dodati par kapi siretne kiseline i 5-6
kapi olovo-acetata.
9 Pojava crnog taloga** ukazuje na prisustvo sumpora.
**U sluaju da u uzorku nalazi iod, u reakciji sa olovo(II) acetatom
nastat e uti talog olovo(II) iodida.
Eksperiment 2
9 Na oko 1 mL filtrata dodaj par kapi 2% otopine natrijum
nitroprusida.
9 Pojava plavo-ljubiastog obojenja ukazuje na prisustvo
sulfidnog iona u filtratu.
33
34
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Napii hemijske reakcije koje se deavaju prilikom dokazivanja karbona i hidrogena u
nepoznatom organskom spoju!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Sumpor se u organskom spoju dokazuje dodatkom:
a) eljezo(II) sulfata i eljezo(III) hlorida
b) olovo(II) acetata
c) srebro hlorida
Oznai ta je tano!
4. Opii kako bi dokazao-la prisustvo ioda u nepoznatom organskom spoju!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
35
IZVJETAJ
Ime i prezime: _______________________________________
Datum: ___________________
Grupa:___________
Asistent: ___________________________________
Cl
Br
Cl
Br
36
PITANJA:
1. Odredi procentni sastav elemenata monohloretanske kiseline!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
37
38
Sinteza 5,6-dibromholesterola
SINTEZA 5,6-DIBROMHOLESTEROLA
UVOD
Holesterol je lipid koji se nalazi u elijskim membranama svih tkiva, a potreban je za
normalnu funkciju organizma (Slika 7.1). Holesterol se svrstava i u sterole jer je u njegovom
sastavu kombinacija steroida i alkohola. Veoma male koliine holesterola se nalaze i u
membranama nekih biljaka i gljiva.
Organizam koristi holesterol u stvaranju hormona, vitamina A, D i E, te unih kiselina.
Manji dio holesterola se nalazi u krvi. Ako se taj holesterol nakuplja na stijenkama krvnih
ila, moe doi do zaepljenja ili smanjenog krvnog protoka. Posljedice na zdravlje mogu biti
velike, pa se u takvim sluajevima koliina holesterola u krvi regulira medicinskim
preparatima.
H3C
21
12
11
CH3
19
10
CH3
18
13
25
CH3
26
CH3
27
16
14
23
17
24
22
20
15
H
7
Vrsta namirnice
mlijeko
obrano
sa 3,6% masti
jogurt (3,2% masti)
jogurt (3,2% masti)
maslac
punomasno u prahu
kisela pavlaka (10% masti)
slatka pavlaka (30% masti)
sirni namaz (30% masti)
Sadraj u hrani
holesterol
Vrsta namirnice
(mg/100 g)
2
govedina
14
svinjetina
13
teletina
225
jagnjetina
meso srce
109
43
jetra
111
mozak
50
hrenovke
105
mesni narezak
holesterol
(mg/100 g)
67
60
68
71
140
270
2000
50
92
39
21
12
11
1
2
CH3
19
10
25
CH3
H3C
26
CH3
17
14
12
H3C
27
15
21
O
11
16
5
4
18
13
23
H
3
CH3
24
22
20
OH
Br Br
19
10
5
4
23
H
17
25
14
27
15
H
7
Br
Br
Reakcija ukljuuje nukleofilni napad alkena na brom pri emu nastaje bromonijum ion. U
slijedeem koraku nastali bromonijum ion podlijee napadu nukleofilnog bromidnog iona, te
kao rezultat reakcije nastaje dibromholesterol sa atomima broma u trans i diaksialnoj
konfiguraciji.
Br
Br
+
+
Br
R
Br
Br
Br
Holesterol koji se izolira iz prirodnih izvora sadri male koliine (0.1-3.0%) 3-holestanola,
7-holesten-3-ol i 5,7-holestadien-3-ol. Kompletno preiavanje holesterola iz ovakve
smjese moe se izvriti reakcijom bromiranja. S obzirom da je 3-holestanol zasieni spoj,
nee reagovati sa bromom. 7-Holesten-3-ol i 5,7-holestadien-3-ol u reakciji sa bromom se
dehidrogeniziraju i prelaze u diene i triene i ostaju u reakcionoj otopini.
Holesterol dibromid kristalizira iz reakcione otopine, te se na taj nain izdvaja iz smjese. Ako
se nastali produkt debromira sa cinkovim prahom, kao rezultat reakcije, dobije se ist
holesterol.
40
CH3
26
CH3
16
18
13
24
22
20
CH3
CH3
Sinteza 5,6-dibromholesterola
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
PRIBOR I OPREMA
-
MJERE OPREZA
-
41
IZVOENJE VJEBE
Sinteza 5,6-dibromholesterola
9 Izvagaj 1 g holesterola.
9 U Erlenmeyerovoj tikvici od 50 mL otopi holesterol u 15 mL
dietiletera.
9 U lijevak za dokapavanje ulij oko 10 mL otopine broma u
acetatnoj kiselini.
9 Postavi Erlenmeyerovu tikvicu ispod lijevka za dokapavanje.
9 Postepeno, u kapima, dodavaj otopinu broma u acetatnoj
kiselini u otopinu holesterola u dietileteru. Primjetit e
iezavanje smee-narandaste boje broma.
9 Nakon nekoliko minuta poet e kristalizacija holesterol
dibromida.
9 Erlenmeyerovu tikvicu sa reakcionom smjesom prenesi u
ledeno kupatilo.
9 Mijeaj reakcionu otopinu staklenim tapiem da bi se
ubrzala kristalizacija.
9 Pripremi smjesu od 3 mL dietiletera i 7 mL acetatne kiseline.
9 Profiltriraj sirovi produkt na Bchnerovom lijevku i isperi ga
smjesom dietiletera i acetatne kiseline (3:7).
9 Prekristaliziraj sirovi 5,6-dibromholesterol iz metanola. Pri
prekristalizaciji koristi vodeno kupatilo, jer je metanol veoma
zapaljiv i ima nisko vrelite.
9 Odredi talite prekristaliziranog 5,6-dibromholesterola.
42
Sinteza 5,6-dibromholesterola
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Napii reakciju bromiranja 2-metil-2-butena!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Kako nastaje bromonijum ion?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
43
IZVJETAJ
Ime i prezime: _______________________________________
Datum: ___________________
Grupa:___________
Asistent: ___________________________________
SINTEZA 5,6-DIBROMHOLESTEROLA
masa holesterola:
koliina holesterola:
masa 5,6-dibromholesterola:
prinos 5,6-dibromholesterola:
talite 5,6-dibromholesterola (interval topljenja)
____________ g
____________ mol
____________ g
___________ %
______C (__________C)
PITANJA:
1. Koja je uloga acetatne kiseline u bromiranju holesterola?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Objasni praktinu primjenu reakcije bromiranja holesterola!
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
44
Sinteza 2,4,6-tribromfenola
SINTEZA 2,4,6-TRIBROMFENOLA
UVOD
Aromatski spojevi predstavljaju veliku grupu organskih spojeva koji u svojoj strukturi sadre
aromatsko benzensko jezgro.
Pojam aromatian spoj prvi je uveo njemaki hemiar August Hofmann 1855. godine, a
odnosio se na spojeve karakteristinog mirisa za koje se kasnije otkrilo da spadaju u klasu
terpena, prirodnih spojeva koji se nalaze u biljkama. Jedina slinost izmeu terpenskih
spojeva i aromatinih spojeva je u nezasienosti karbonskog skeleta.
Drugi njemaki hemiar, Hofmannov imenjak August Kekul, je 1865. postavio strukturu
benzena, ondosno, 1,3,5-cikloheksatriena (Slika 8.1).
H
H
H
H
H
Slika 8.1 Kekulove strukturne formule benzena
Nakon otkria elektrona, za koje je zasluan dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1906.),
Joseph Thomson, struktura benzena je predstavljena tako da su svi nespareni elektroni
karbonovog skeleta ekvivalentni (Slika 8.2).
H
H
H
Slika 8.2 Strukura benzena
45
nitriranje
sulfonovanje
Friedel-Craftsovo alkiliranje
Friedel-Craftsovo aciliranje
Zamjenom jednog ili vie atoma hidrogena drugim atomom ili grupama dolazi do promjene
karaktera aromatske molekule. Uticaj supstituenata svodi se na njihovu sposobnost da djeluju
kao elektron-donori (aktivatori) ili elektron-akceptori (deaktivatori) u narednim reakcijama
aromatske supstitucije. Supstituenti na benzenovom prstenu dirigiraju brzinu i poloaj
slijedee aromatske supstitucije. Tako aktivatori dirigiraju supstituciju u orto-poloaju (1,2poloaj) i para-poloaju (1,4-poloaj), a deaktivatori dirigiraju supstituciju u meta-poloaju
(1,3-poloaj) aromatskog prstena.
Na slijedeoj slici su navedeni neki od moguih supstituenata na aromatskom skeletu, te
njihov direkcioni uticaj na elektrofilnu aromatsku supstituciju.
46
Sinteza 2,4,6-tribromfenola
deaktivatori
(meta-poloaj)
deaktivatori
(orto- i para-poloaj)
aktivatori
(orto- i para-poloaj)
OH
Br
3 Br Br
Br
3H
Br
Br
Slika 8.7 Reakcija sinteze 2,4,6-tribromfenola
Zbog veoma jakih aktivacijsih osobina hidroksi-grupe, krajnji produkt reakcije je nastao
multistepenom supstitucijom svih aktivatorskih pozicija aromatskog prstena.
47
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
PRIBOR I OPREMA
-
MJERE OPREZA
-
48
Sinteza 2,4,6-tribromfenola
IZVOENJE VJEBE
Sinteza 2,4,6-tribromfenola
9 U Erlenmeyerovu tikvicu ulij 4 mL 5% vodene otopine
fenola i dodaj 20 mL destilovane vode.
9 Iz lijevka za dokapavanje dodavaj u kapima, uz mijeanje,
35 mL 3% vodene otopine broma, sve dok se ne zadri
smea boja smjese.
9 Pri svakom dodatku bromne vode opazit e nastanak bijelog
taloga 2,4,6-tribromfenola.
9 Talog 2,4,6-tribromfenola profiltriraj na Bchnerovom
lijevku i dobro isperi hladnom destilovanom vodom.
9 Osui sirovi 2,4,6-tribromfenol.
9 Sirovi tribromfenol prekristaliziraj uz dodatak 20 mL toplog
etanola i uz zagrijavanje na vodenom kupatilu.
9 Dobivenu otopinu profiltriraj u istu au, dodaj 40 mL
destilovane vode zagrijane na 70-80C, dobro promukaj i
ostavi da kristalizira.
9 Nastali talog profiltriraj na na Bchnerovom lijevku, isperi sa
5 mL hladnog 50% etanola i ostavi da se osui.
9 Odredi talite prekristaliziranog 2,4,6-tribromfenola, odredi
prinos i rezultate upii u svoj laboratorijski dnevnik.
49
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Napii reakciju bromiranja benzena! Zato je u ovoj reakciji potreban katalizator?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Predloi sintetski put kojim bi iz benzena i odgovarajuih anorganskih reagensa dobio-la:
a) p-nitrobrombezen
m-nitrobrombezen
50
Sinteza 2,4,6-tribromfenola
IZVJETAJ
Ime i prezime: _______________________________________
Datum: ___________________
Grupa:___________
Asistent: ___________________________________
masa fenola:
koliina fenola:
masa 2,4,6-tribromfenola:
prinos 2,4,6-tribromfenola:
talite 2,4,6-tribromfenola (interval topljenja)
____________ g
____________ mol
____________ g
___________ %
______C (_______C)
PITANJA:
ili
ili
ili
51
2. Koliki je prinos sinteze 2,4,6-tribromfenola ako si za sintezu uzeo-la 1 g fenola, a dobiola 3 g 2,4,6-tribromfenola?
52
UVOD
Organske kiseline se mogu opisati kao derivati karbohidrogena kojima je jedan atom
hidrogena zamijenjen COOH grupom. Ova funkcionalna grupa se naziva karboksilna grupa.
Njeno ime potie iz karbonilne (-C=O) i hidroksilne (-OH) grupe.
Organske kiseline ine veliku grupu spojeva, od kojih se mnogi, ukljuujui i kiselinske
derivate, nalaze u prirodi.
U laboratoriji se koriste etiri osnovne metode sinteze organskih kiselina:
a) oksidacija odgovarajuih polaznih spojeva
b) reakcija karbon-dioksida sa odgovarajuim Gringardovim reagensom
c) hidroliza kiselinskih derivata
d) dekarboksilacija odreenih dikarboksilnih kiselina.
Benzojeva kiselina i njeni derivati posjeduju znatno antimikrobno djelovanje na kvasce, te se
radi tog svojstva koriste kao prehrambeni aditivi u mnogim namirnicama. Dodaju se u
mariniranu ribu, vona punjenja, demove, umake za salatu, gazirana bezalkoholna pia i
pivo, takoer i u pekarske proizvode koji se ne fermentiraju prirodnim putem (jer unitavaju
kvasce). Koriste se za konzerviranje kiselih krastavaca, umaka i vonih sokova, takoer i za
jestive preljeve, ali i za zatitu drugih aditiva, sredstva za bojenje hrane i podeavanje
kiselosti hrane. Razgradni produkt benzoil peroksid koristi se za izbjeljivanje brana.
Benzojeva kiselina i benzoati nali su primjenu u kozmetikim proizvodima (paste za zube,
tekuine za ispiranje usta, razna kozmetika) i lijekovima, gdje je njihov dodatak reguliran, kao
i u hrani. Neka su ispitivanja pronala benzojevu kiselinu, njene soli i estere u mnogim
pastama za zube, kremama i losionima niskog pH do koncentracije od 0.5%, a takoer i u
nekim deodoransima. Neki lijekovi za lijeenje konih gljivinih oboljenja baziraju se na
benzoatima, dok se natrij benzoat koristi i u farmaceutskoj industriji kao konzervans.
No, tehnika upotreba je najvea: natrij benzoat se koristi kao aditiv u antifrizu i
postrojenjima sa vodenim hlaenjem. Plastine posude od polipropilena sadre natrij benzoat
koji im daje vrstou i prozirnost, a isti se primjenjuje i u fotografskoj industriji.
Benzojeva kiselina se prirodno pojavljuje u mnogim biljkama i ivotinjama, kao intermedijer
u sintezi drugih spojeva. Stoga je prirodni sastojak hrane, ukljuujui mlijeko i mlijene
proizvode. Prirodno prisutna benzojeva kiselina dosee maksimum od prosjenih 40 mg/kg
hrane. Visoke koncentracije prirodno prisutne benzojeve kiseline mogu se nai u nekom
bobiastom vou. Zrele bobice brusnice i borovnice sadre od 300 do 1300 mg/kg slobodne
benzojeve kiseline. Vei sadraj benzojeve kiseline moe se nai u suhim ljivama, kliniu i
ulju anisovih sjemenki (Tabela 9.1).
53
namirnica
mlijeko
jogurt
sir
voe (osim bobiastog)
krumpir, leguminoze, cerealije
sojino brano, jezgrasto voe
cvijetni med
bobiasto voe, brusnica i borovnica
sadraj benzoata
tragovi - 6 mg/kg
12 - 40 mg/kg
tragovi - 40 mg/kg
tragovi - 14 mg/kg
tragovi - 0,2 mg/kg
1,2 - 11 mg/kg
<100 mg/kg
300 - 1300 mg/kg
54
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
natrijum hidroksid
kalijum hidroksid
kalijum permanganat
benzaldehid
etanol
hloridna kiselina
voda
aktivni ugalj
PRIBOR I OPREMA
-
MJERE OPREZA
-
55
IZVOENJE VJEBE
Oksidacija kalijum permanganatom
9 U Erlenmeyerovoj tikvici od 100 mL otopi uz mijeanje 2.5 g
vrstog natrijum hidroksida u 50 mL destilovane vode.
9 Odvagati 4 g kalijum permanganata i podijeliti ga u etiri
porcije (koristi epruvete). Prvu porciju prebaciti u
Erlenmeyerovu tikvicu u kojoj je otopina natrijum
hidroksida.
9 Kada se kalijum permanganat otopio, u reakcionu smjesu
dodaj 2.5 mL benzaldehida.
9 Tokom reakcije primjetan je polagani gubitak ljubiaste boje
reakcione smjese. Kada se reakciona smjesa obezboji
(porcija kalijum permanganata je izreagovala), ubaci novu
porciju kalijum permanganata iz epruvete.
9 Na isti nain dodaj treu i etvrtu porciju kalijum
permanganata.
9 Erlenmeyerovu tikvicu sa reakcionom smjesom zagrijavaj na
vodenom kupatilu na temperaturi od 70C i povremeno
mijeaj staklenim tapiem.
9 Nakon dodatka etvrte porcije, reakcionu smjesu mijeaj jo
par minuta, te prekini zagrijavanje i ohladi Erlenmeyerovu
tikvicu na sobnu temperaturu.
9 Reakciju oksidacije zaustavi, odnosno ukloni viak kalijum
permanganata dodavanjem 3 mL etanola.
9 Ohlaenu smjesu filtriraj u istu au. Filtrat sadri
benzojevu kiselinu u formi topive natrijumove soli (natrijum
benzoat).
9 Dodaj koncentrovanu hloridnu kiselinu u kapima dok se ne
postigne kisela sredina u filtratu (koristi lakmus papir).
Nakon toga dodati jo 2-3 mL koncentrovane hloridne
kiseline pri emu e se istaloiti slobodna benzojeva kiselina.
9 Istaloenu benzojevu kiselinu filtriraj na Bchnerovom
lijevku i talog isperi s par mililitara hladne destilovane vode.
9 Sirovi produkt, benzojevu kiselinu, prekristaliziraj iz vode.
9 Osui prekristaliziranu benzojevu kiselinu, izvagaj svoj
produkat na papirnoj laici i odredi taku topljenja.
9 Rezultate upii u svoj dnevnik.
9 Na papirnoj laici upii svoje ime, podatke i naziv spoja
kojeg si sintetizirao, te predaj asistentu.
56
Cannizzarova reakcija*
9 U Erlemeyerovoj tikvici od 50 mL otopi 2.5 g kalijum
hidroksida u 3 mL destilovane vode.
9 Na ohlaenu otopinu dodaj 2.5 mL benzaldehida, tikvicu
zatvori odgovarajuim epom i smjesu mukaj dok se ne
dobije postojana emulzija.
9 Nakon stajanja od najmanje 24 sata, kristalnoj kai dodaj par
mililitara destilovane vode, odnosno dok se reakciona smjesa
ne otopi.
9 U reakcionu smjesu, uz oprez, dodaj koncentrovanu hloridnu
kiselinu do kisele reakcije (koristi lakmus papir) pri emu
dolazi do taloenja benzojeve kiseline.
9 Istaloenu benzojevu kiselinu filtriraj na Bchnerovom
lijevku i talog ispreri s par mililitara hladne destilovane vode.
9 Sirovi produkt, benzojevu kiselinu, prekristaliziraj iz vode.
9 Osui prekristaliziranu benzojevu kiselinu, izvagaj svoj
produkat na papirnoj laici i odredi taku topljenja.
9 Rezultate upii u svoj dnevnik.
9 Na papirnoj laici upii svoje ime, podatke i naziv spoja
kojeg si sintetizirao, te predaj asistentu.
*U ovoj proceduri se ne vri izolacija benzilnog alkohola.
57
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Objasni pojam reakcija disproporcioniranja!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii reakciju oksidacije toluena kalijum permanganatom!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Navedi derivate benzojeve kiseline i napii strukturne formule svakog od
predstavnika (ester, amid, hlorid i anhidrid)!
58
IZVJETAJ
Ime i prezime: _______________________________________
Datum: ___________________
Grupa:___________
Asistent: ___________________________________
masa benzaldehida:
koliina benzaldehida:
teorijski prinos benzojeve kiseline:
masa benzojeve kiseline (stvarni prinos):
prinos benzojeve kiseline:
talite benzojeve kiseline (interval topljenja)
____________ g
____________ mol
____________ g
____________ g
___________ %
______C (__________C)
masa benzaldehida:
koliina benzaldehida:
teorijski prinos benzojeve kiseline:
masa benzojeve kiseline (stvarni prinos):
prinos benzojeve kiseline:
talite benzojeve kiseline (interval topljenja)
____________ g
____________ mol
____________ g
____________ g
___________ %
______C (__________C)
PITANJA:
1. Koliki je prinos benzojeve kiseline ako si za sintezu oksidacijom kalijum permaganatom
uzeo-la 3 mL benzaldehida, a dobil-la si 1 g benzojeve kiseline?
59
60
Sinteza aspirina
10
SINTEZA ASPIRINA
UVOD
Aspirin, u svijetu svakako najire koriteni lijek, ima zanimljivu istoriju. Prije gotovo 2500
godina, u Grkoj je bilo zabiljeeno da koritenje ekstrakata kore vrbe i topole pomae kod
ublaavanje bolova i simptoma groznice. Postoje zapisi da su ameriki Indijanci, jo prije
Kolumbova vremena, pripremali specijalne ajeve od kore drveta vrbe za sniavanje visoke
temperature. Godine 1763., svetenik Edward Stone je donio ove ekstrakte i ajeve u Evropu,
a poetkom XIX stoljea, aktivni sastojak iz kore vrbe i cvjetova medunike koja je imala
sline terapeutske karakteristike, izoliran je i identificiran kao salicin (prema salix, latinskom
nazivu za vrbu). Po svojoj strukturi salicin je fenolski glikozid koji se u reakciji sa vodom,
hidrolizom, mogao prevesti u salicilalkohol (saligenin), a ovaj zatim oksidirati, dajui
salicilnu kiselinu. Pokazalo se da je salicilna kiselina ak efikasnija od salicina u sniavanju
temperature, a da ima i analgetska i antiinflamatorna svojstva.
CH2 OH
CH2 OH
O glukoza
salicin
OH
saligenin
COOH
OH
salicilna kiselina
Mada je sredinom prolog stoljea bilo mogue sintetizirati salicilnu kiselinu u laboratoriji,
koja se ve tada proizvodila u znaajnim koliinama za terapeutske svrhe, na alost, njena
kisela svojstva uzrokovala su ozbiljne nadraje sluzokoe usta, grla i stomaka. Godine 1875. u
upotrebu je uvedena njena natrijumova so i mada je so bila manje kisela, zapravo imala je ne
posebno ugodan slatkast ukus, ona nije smanjila stomane smetnje.
COO-Na+
OH
natrijum salicilat
Godine 1893. Felix Hoffman, hemiar koji je radio u Bayerovoj laboratoriji u Njemakoj,
otkrio je praktian sintetski put za dobivanje esterskog derivata salicilne kiseline,
acetilsalicilnu kiselinu.
COOH
OCOCH3
acetilsalicilna kiselina
Naeno je da acetilsalicilna kiselina, iako slabija kiselina, ima ista medicinska svojstva kao
salicilna kiselina, ali bez neprijatnog ukusa i ne uzrokuje stomane probleme. Acetilna grupa
efikasno maskira kiselost lijeka tokom njegovog unoenja u organizam i nakon to proe u
tanko crijevo, on se ponovo prevodi u salicilnu kiselinu koja onda ulazi u krvotok i vri svoje
analgetsko djelovanje. Bayer je nazvao svoj novi proizvod aspirin, izvodei njegovo ime iz
prefiksa a za acetil i nastavka -spir , prema latinskom nazivu Spirea ulmaria za biljku
meduniku iz ijeg cvijeta je salicilna kiselina bila prvi put izolirana. Lijek je patentiran
61
1899.godine, a 1915.godine Bayerov Aspirin je postao komercijano raspoloiv kao lijek bez
recepta. Zatieno trgovako ime jo je u vlasnitvu iste kompanije.
Danas je aspirin jedan od najee koritenih lijekova u svijetu. Njegova svojstva ga ine
monim analgetikom (uklanja bolove), antipiretikom (sniava visoku temperaturu) i
antiinflamatornim lijekom (smanjuje upale).
Meutim, aspirin nije bez mana. On jo uvijek uzrokuje izvjesne stomane nadraaje kod
nekih osoba i procjenjuje se da se oko 1 mL krvi gubi iz eluanog zida na svaki gram
unesenog aspirina, to moe dovesti do nedostatka eljeza ili ak ira na elucu. Ove
komplikacije se mogu izbjei prireivanjem aspirina sa posebnom mikro-prevlakom koja
sprijeava njegovo prijevremeno otapanje, odnosno uz upotrebu puferskih dodataka tabletama
aspirina.
Poznato je da aspirin utie na normalno zgruavanje krvi to moe biti prednost u prevenciji
sranih tegoba. Reye-ov sindrom, rijetka ali ozbiljna i esto fatalna bolest, povezuje se sa
aspirinom, to ograniava njegovu primjenu kod djece i mladih.
Tek posljednjih godina biohemiari su poeli da razumijevaju udesno djelovanje aspirina.
Smatra se da aspirin sprijeava stvaranje prostaglandina, jedne klase spojeva koji su
odgovorni za izazivanje bola, groznice ili lokalne upale.
Istorija aspirina je tipian primjer za mnoge medicinske preparate koji su danas u upotrebi, a
poeli su se primjenjivati kao sirovi biljni ekstrakti ili narodni lijekovi. Hemiari su prvo
izolirali aktivnu komponentu, odredili njenu strukturu, a zatim izvrili izmjene u cilju
poboljanja originalne supstance. Dalja poboljanja ovog popularnog i efikasnog lijeka bie
mogua onda kada se ustanovi taan mehanizam interakcije aspirina sa prostaglandinima.
TEORIJSKE OSNOVE EKSPERIMENTA
Esteri su vana klasa organskih spojeva iroko rasprostranjenih u prirodi koje organizmi
sintetiziraju tokom relativno kompleksnog, viestepenog procesa kataliziranog enzimima.
Meutim, laboratorijski i industrijski procesi dobivanja estera su prilino jednostavni.
Uobiajeni nain direktne esterifikacije karboksilne kiseline alkoholom je jednostavan
postupak, ali je prinos reakcije relativno mali, poto voda koja se stvara u reakciji vri
hidrolizu nastalog estera.
O
R O
alkohol
H + H O C R
H+
kiselina
O
R O C R + H2 O
ester
voda
Aspirin, koji prema svojim strukturnim karakteristikama spada u klasu estera, lako se
prireuje u laboratoriji u reakciji salicilne kiseline sa acetatnom kiselinom ili anhidridom
acetatne kiseline.
O
C
O H
OH
salicilna kiselina
62
O
+
H2SO4
C
H O
CH3
acetatna kiselina
C
O
O H
C
+ H 2O
CH3
O
acetilsalicilna kiselina
(aspirin)
Sinteza aspirina
Iako u gornjoj reakciji nastaje aspirin, zbog svoje male brzine, ova reakcija nije pogodna za
koritenje u ovom eksperimentu. Umjesto acetatne kiseline, kao izvor kiseline, koristie se
acetanhidrid, anhidrid acetatne kiseline, (anhidridi su derivati kiselina nastali iz dvije
molekule kiseline iz kojih je uklonjena molekula vode). Ovo je ista reakcija esterifikacije gdje
fenolska -OH grupa u salicilnoj kiselini igra ulogu alkohola, a acetanhidrid reaguje kao
kiselina. To je reakcija koja se primjenjuje pri komercijalnoj proizvodnji aspirina.
Acetanhidrid je efikasan acetilirajui agens zbog svoje relativne sigurnosti pri upotrebi i niske
cijene, a kao jedan od produkata reakcije, umjesto vode, nastaje acetatna kiselina koja pomae
odvijanje reakcije u desno.
O
H3C
OH
OH
H3C
O
O
H2SO 4
H3C
OH
O
ili H 3PO4
OH
O
O
CH3
salicilna kiselina
acetanhidrid
acetilsalicilna kiselina
63
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
salicilna kiselina
acetanhidrid
sulfatna kiselina (ili fosfatna kiselina)
etanol
otopina eljezo(III) hlorida (5% FeCl3)
fenol
PRIBOR I OPREMA
vaga
elektrini grija
vodeno kupatilo
ae, razliite veliine
Erlenmeyerova tikvica, 100 mL
Bchnerov lijevak
vakuum boca za filtriranje
satno staklo
epruvete
pipeta i propipeta
Pasterove pipete
termometar (360C)
aparatura za odreivanje take topljenja
filter papir
MJERE OPREZA
64
Sinteza aspirina
65
IZVOENJE VJEBE
Sinteza aspirina
66
Sinteza aspirina
67
[Fe(H2O) 6]
OH
3+
H3O
Fe(OH2)5
68
Sinteza aspirina
termina za laboratorijski
rekristalizacije.
rad.
Takva
je
metoda
69
PRIPREMNA VJEBANJA
_______________________________
_______________________________
_______________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Koja funkcionalna grupa reaguje sa acetatnom kiselinom pri nastanku aspirina?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. ta e nastati u reakciji esterifikacije u kojoj jedna molekula salicilne kiseline igra ulogu
kiseline, a druga ulogu alkohola, odnosno fenola?
5. ta su anhidridi kiselina?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
6. ta nastaje iz anhidrida, odnosno estera karboksilnih kiselina u reakciji sa vodom?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
70
Sinteza aspirina
IZVJETAJ
____________ g
____________ g
____________ g
____________ mL
____________ g/mL
____________ g
masa aspirina:
____________ g
_____________
_____________
_____________
_____________ g
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
_____________ g
_____________ C
______________ %
1
2
3
4
ispitivana
supstanca
fenol
salicilna kiselina
dobiveni produkt
nita
boja etanolne
otopine
PITANJA:
1. Objasni ulogu sulfatne, odnosno fosfatne kiseline, u sintezi aspirina.
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
71
2. Zato je vano da je laboratorijsko posue koje se koristi u sintezi asprina bude suho?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Zato se sirovi produkt ispire ledenom vodom?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Ako je za ovjeru vjebe potreban prinos od 50%, koliko aspirina treba da dobije u ovom
eksperimentu?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
6. Ukoliko se u epruveti sa dobivenim produktom, nakon dodatka otopine FeCl3, pojavi
crveno-ljubiasta boja, ta moe zakljuiti o istoi Tvog aspirina?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
72
11
SPEKTROFOTOMETRIJSKO ODREIVANJE
ASPIRINA
UVOD
O+ 3OH-
+ CH3 C O- +2H2O
C O-
C OH
O
acetilsalicilna kiselina
O
salicilat dianion
Kada se pomijea sa kiselom otopinom eljezo(III) hlorida, salicilat dianion stvara izrazito
obojeni eljezo(III) salicilatni kompleks koji ima sposobnost da apsorbira zraenje (svjetlost)
u vidljivoj oblasti elektromagnetnog spektra.
OC OO
3+
1. [ Fe(H2O)6]
2. H3O+ (pH 0.5-2.0)
O
Fe(H2O)4
C O
O
tetraakvasalicilat eljezo(III) kompleks
(ljubiasta boja)
73
= c
gdje je c brzina svjetlosti u vakuumu i iznosi 3.00 x 108 m s-1. Talasna duina, , predstavlja
rastojanje izmeu bilo koje dvije susjedne identine take talasa, kao to su dva susjedna
maksimuma i izraava se u jedinicama za duinu (m). Frekvencija talasa je broj talasnih
duina tog talasa koje prolaze kroz neku taku u jedinici vremena, obino u jednoj sekundi.
Jedinica za frekvenciju je s-1 i jo se naziva herc (Hz). Poto je produkt talasne duine i
frekvencije elektromagnetnog zraenja konstanta, zraenje vee talasne duine mora imati
niu frekvenciju i obrnuto. U odnosu na energiju, svjetlost se moe posmatrati kao estice
koje se nazivaju fotoni. Svaki foton nosi energiju koja je data relacijom:
E=h
gdje je h Planckova konstanta i iznosi 6.626 x 10-34 J s. Kombinacijom gornjih jednaina
dobije se:
E=
hc
E = h c~
Slika 11.1 Svjetlost putuje u talasima. Talasna duina svjetlosti moe se definisati kao rastojanje
izmeu dva brijega talasa. Svaka talasna duina odgovara odreenom nivou energije;
to je vea talasna duina, to je nia energija.
74
metar
Radio
talasi
TV
talasi
Mikrotalasi Infracrveno
zraenje
Ultravioletno
X zraci
zraenje
Frekvencija se poveava
Crvena
Narandasta
uta
Zelena
Plava
Ljubiasta
Slika 11.2 Elektromagnetni spektar je podijeljen u oblasti u zavisnosti od talasne duine ili frekvencije
zraenja. Vidljivi dio spektra predstavlja samo mali dio elektromagnetnog spektra koje nae
oko detektuje.
Na primjer, ako neka supstanca apsorbuje svjetlost od 650-700 nm, to spada u crvenu
svjetlost, sve ostale talasne duine e biti proputene. Ta supstanca e izgledati zeleno.
Meutim, neka supstanca moe apsorbovati vie od jedne boje i predvianje njenog izgleda
postaje neto tee.
Lambert-Beerov zakon
Osnovni zakon koji kvantitativno opisuje odnos izmeu energije apsorbovane svjetlosti i
koncentracije molekula u otopini poznat je kao Lambert-Beerov zakon koji se predstavlja
matematikim izrazom:
A = log I0/I = c l
gdje je:
A = apsorbansa
I0 = intenzitet upadne svjetlosti
I = intenzitet proputene svjetlosti
c = molarna (koliinska) koncentracija
l = duina puta svjetlosti
= molarni apsorpcioni koeficijent
75
U otopini, molekule neke supstance apsorbuju svjetlost u iroj oblasti talasnih duina sa
karakteristinom vrijednou za molarni apsorpcioni koeficijent na svakoj talasnoj duini.
Bilo koja od ovih talasnih duina moe se uzeti u Lambert-Beerovoj jednaini, ali najvei
stepen tanosti e se dobiti ako se koristi talasna duina maksimuma apsorpcije (max). Da bi
se odredila vrijednost za max , mora se odrediti apsorbansa u funkciji talasne duine, a
grafiki prikaz ovog odnosa naziva se apsorpcioni spektar.
0.14
0.12
0.10
apsorbansa nepoznatog
uzorka
y = 1.12 x + 0
0.08
0.06
koncentracija aspirina
u nepoznatom uzorku
0.04
0.02
0.00
0.00
0.02
0.04
0.06
0.08
0.10
0.12
c (mol/L)
Slika 11.4 Kalibraciona kriva
Kada se jednom odredi max, onda se mjeri apsorbansa za nekoliko razliitih koncentracija
ispitivanog uzorka kod talasne duine maksimuma apsorpcije. Dijagram apsorbanse u funkciji
koncentracije naziva se kalibraciona kriva koja se moe upotrijebiti za odreivanje nepoznate
koncentracije molekula u otopini (Slika 11.4). Alternativni postupak je odrediti molarni
apsorpcioni koeficijent, , iz nagiba kalibracione krive i onda uvrstiti ovu vrijednost u
jednainu Lambert-Beerovog zakona da se odredi nepoznata koncentracija.
Kada se jednom dobije kvantitativni odnos izmeu apsorbanse i koncentracije za dati sistem
(grafiki i/ili matematiki u obliku jednaine*), mogue je odrediti koncentracije nepoznatih
otopina mjerenjem njihovih apsorbansi.
*Lambert-Beerov zakon ima oblik y=mx + b, to predstavlja pravu liniju gdje je y apsorbansa
(A), m , nagib, je l, a b je odsjeak na y osi koji u ovom sluaju iznosi O.
Lambert-Beerov zakon vai kod razblaenih otopina (<0.01 mol/L), a neka odstupanja su
mogua kod viih koncentracija kada estice reaguju jedne sa drugim i gdje se mogu desiti
hemijske interakcije izmeu apsorbujuih specija i otapala. Mada oko moe dati kvalitativnu
analizu koncentracije otopljene supstance (to je boja intenzivnija, otopina je koncentriranija),
kvantitativna analiza se vri pomou spektrofotometra. To je instrument koji se koristi za
odreivanje talasne duine na kojoj neka supstanca apsorbuje svjetlost kao i intenziteta
apsorpcije.
Spektrofotometar je danas najee koriteno sredstvo za kvantitativnu analizu zbog svoje
iroke primjenljivosti, visoke osjetljivosti u oblasti koncentracija od 10-7-10-4 mol/L, relativno
visoke selektivnosti, dobre tanosti, sa relativnom grekom obino od 1-3% kod mjerenja
koncentracije, kao i zbog jednostavnog rada. Razliiti spektrofotometri se upotrebljavaju za
76
izvor zraenja: lampa koja emituje svjetlost koja se sastoji iz ire oblasti talasnih duina.
Za fotometrijska mjerenja u vidljivoj oblasti spektra, najee se koristi tungstenova
lampa.
ureaj za disperziju svjetlosti: filteri, prizme ili reetke mogu se koristiti za razdvajanje
svjetlosti u njene sastavne boje (talasne duine). Ovi dijelovi omoguavaju izbor
odreenih uskih oblasti talasnih duina.
odjeljak za uzorak: dio gdje se smjeta kiveta sa otopinom tako da svjetlost izabrane
talasne duine prolazi kroz tano odreenu debljinu otopine.
kiveta: epruvete ili specijalne elije sa dvije optike povrine, jednake debljine zidova i
tano definisanog unutranjeg promjera (duina puta svjetlosti) koje slue za dranje
otopine. Najee se koriste one duine 1.00 cm. Visoko kvalitetne kivete su napravljene
od kvarca i obino se isporuuju u paru, a proputaju svjetlost u oblasti 190-3600 nm. U
vidljivoj oblasti se mogu upotrijebiti i kivete od stakla ili plastike ija transparentna oblast
je 220-2500 nm, odnosno 300-800 nm.
detektor zraenja: detektori zraenja (npr. fotoelektronski multiplikator) proizvode
elektrinu struju koja je proporcionalna koliini zraenja koje pada na njih u jedinici
vremena. Elektrina struja se onda pojaava i pokree pero pisaa ili skree kazaljku na
mjernoj skali instrumenta.
77
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
acetilsalicilna kiselina
natrijum hidroksid
hloridna kiselina
eljezo(III) hlorid
PRIBOR I OPREMA
78
MJERE OPREZA
79
IZVOENJE VJEBE
Prireivanje standardne otopine za odreivanje odnosa apsorbansa/koncentracija
9 Priredi otopine potrebnih reagenasa, prema pravilima za
prireivanje analitikih otopina:
a) 50 mL otopine NaOH, 1.0 mol/L
b) 1 L otopine FeCl3, 0.02 mol/L, u HCl, 0.3 mol/L
9 Izvagaj priblino 0.080 do 0.100 g (sa tanou 3 decimalna
mjesta), iste acetilsalicilne kiseline u predhodno izvaganoj
Erlenmayerovoj tikvici od 100 mL. Iz razlike masa moe
odrediti tanu masu acetilsalicilne kiseline koja je dodata.
9 Dodaj 10 mL otopine NaOH, 1.0 mol/L i paljivo zagrij
smjesu do kljuanja na elektrinom grijau. Nastavi
zagrijavanje jo 10 minuta, pazei da otopina ne prska van,
to bi rezultiralo gubitkom uzorka*. Ostavi otopinu da se
ohladi na sobnu temperaturu.
80
81
82
83
PRIPREMNA VJEBANJA
2. Kolika je frekvencija zelene svjetlosti koja ima talasnu duinu od 500 nm? Koliko iznosi
energija te zelene svjetlosti?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Od ega zavisi boja neke otopine?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Od ega zavisi intenzitet boje neke otopine?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
5. Neka otopina ima plavu boju. U kojoj oblasti talasnih duina vidljivog spektra ona
apsorbuje svjetlost?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
6. Navedi tri parametra koji utiu na koliinu apsorbovane svjetlosti od strane nekog uzorka
u otopini.
___________________________________________________________
___________________________________________________________
84
7. Odredi vrijednost za apsorbansu otopine koja proputa samo 12% upadne svjetlosti.
9. Izraunaj apsorbansu za otopinu neke organske boje (0.0007 mol/L) u kiveti duine 2 cm,
ako je njen molarni apsorpcioni koeficijent 650 dm3 mol-1 cm-1.
85
IZVJETAJ
____________ g
____________ mol
____________ mL
____________mol/L
standardna
otopina
1
2
3
4
5
____________ mL
koncentracija, c, mol/L
apsorbanca,A
86
____________ g
____________ g
____________ mL
____________ mL
koncentracija aspirina
nepoznata
otopina
apsorbansa
iz kalibracione
krive
iz jednaine
pravca
A
B
____________ mol/L
____________ mol
____________ g
__________ %
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Alikvot (2 mL) otopine aspirina koja sadri 0.400 g aspirina u 100 mL otopine je
razblaen vodom do 50 mL. Izraunaj koliinsku koncentraciju razblaene otopine
aspirina.
87
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
88
Sinteza metilsalicilata
12
SINTEZA METILSALICILATA
UVOD
CH3
OH
O
(1)
OH
OH
(2)
OH
O
H3C
Metilsalicilat (Slika 12.2) je prirodni ester koji se nalazi u esencijalnom ulju zimzelena. Cijela
grupa biljaka koje proizvode ovaj ester su dobile naziv po njemu. Glavni zadatak ovog spoja u
biljkama je anti-herbivorno djelovanje tjeranje insekata koji napadaju biljno tkivo. Pored
ove toksine osobine, metilsalicilat djeluje i kao feromon koji upozorava druge biljke na
patogene viruse (duhanski virus) i parazite (orhidejske pele).
O
O
CH3
OH
89
OH
OH
H2O
U ovoj reakciji R1 i R2 predstavljaju alkilne i/ili aromatske supstituente koji mogu biti iste ili
razliite strukture.
Reakcija esterifikacije je ravnotena reakcija, to znai da se ne moe izvriti u potpunosti. S
obzirom da su esteri volatilni spojevi koji se mogu iz reakcionog sistema izolirati
destilacijom, reakciona ravnotea se tako moe pomjeriti u korist nastajanja produkata. Drugi
nain pomjeranja ravnotee reakcije u ovom pravcu je uklanjanje vode iz reakcionog sistema.
90
Sinteza metilsalicilata
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
PRIBOR I OPREMA
MJERE OPREZA
91
IZVOENJE VJEBE
Sinteza metilsalicilata
9 Pripremi vodeno kupatilo u digestoru.
9 Izvagaj oko 2.0 g salicilne kiseline i prenesi je u ist i suh
balon okruglog dna. Zabiljei tanu teinu salicilne kiseline
koja je odvagana (tanost do 0.001 g).
9 Prije nastavka procedure, provjeri da li je temperatura vode u
kupatilu izmeu 85-90oC, to odgovara optimalnim uslovima
eksperimenta.
9 U digestoru pipetom odmjeri 30 mL metanola i paljivo ga
dodaj u tikvicu, tako da se sa zidova sapere salicilna kiselina
koja se na njima eventualno zadrala.
9 Dodaj 1 mL koncentrovane H2SO4 u smjesu metanola i
salicilne kiseline i promukaj tikvicu tako da se sadraj
tikvice dobro izmijea.
9 Privrsti tikvicu klemom na stalak tako da je uronjena u
vodeno kupatilo. Na tikvicu postavi povratno Libigovo
hladilo.
9 Nakon zagrijavanja od 2 sata, izvadi tikvicu iz vodenog
kupatila i ohladi je.
Ekstrakcija metilsalicilata
9 Hladnu reakcionu smjesu prenesi u lijevak za odvajanje i
dodaj 15 mL dihlormetana. Nakon dodavanja organskog
otapala, dodaj i 20 mL destilovane vode.
9 Paljivo promukaj lijevak za odvajanje. Saekaj da je
slojevi razdvoje, te ispusti donji organski sloj kroz slavinu
lijevka u au od 50 mL, a vodeni sloj prebaci u odvod preko
otvora za ep lijevka.
9 Vrati organski sloj u lijevak i dodaj 20 mL 5% otopine
NaHCO3 i paljivo promukaj lijevak. Nakon mukanja,
otvori slavinu lijevka (okrenutu prema gore) da izae nastali
gasoviti CO2, koji je rezultat reakcije neutralizacije
neizreagirane salicilne kiseline.
9 Ispusti organski sloj (donji sloj) iz lijevka i sauvaj za
ponovljeni postupak ekstrakcije, a vodeni sloj (gornji sloj)
izlij kroz gornji otvor lijevka.
92
Sinteza metilsalicilata
Destilacija metilsalicilata
9 Preostali sadraj ae kvantitativno prenesi u tikvicu za
destilaciju.
9 Predestiliraj sirovi metilsalicilat koristei Bunsenov plamenik
za zagrijavanje tikvice. Koristi vazduno hladilo pri
destilaciji. Destilat prikupi u suhu, predhodno izvaganu
Erlenmeyericu.
9 Tokom
destilacije
metilsalicilata.
odredi
vrelite
sintetiziranog
93
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Koje funkcionalne grupe su prisutne u strukturi salicilne kiseline?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Napii reakciju sinteze metilsalicilata!
4. Objasni ulogu sulfatne kiseline u sintezi estera! Koju jo kiselinu moe koristiti u sintezi
umjesto sulfatne kiseline?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
94
Sinteza metilsalicilata
IZVJETAJ
____________ g
____________ mol
____________ g
___________ %
______C (_______C)
PITANJA:
95
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Zato se u postupku ekstrakcije metilsalicilata koristi 5% vodena otopina Na2CO3?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
96
13
UVOD
Esteri su organski spojevi koji spadaju u grupu derivata karboksilnih kiselina. Nastali su
reakcijom izmeu karboksilnih kiselina i alkohola.
Ova reakcija se provodi u prisustvu jake anorganske kiseline i naziva se reakcijom
esterifikacije.
Mnogi esteri imaju prijatan miris i zbog toga se koriste u industriji parfema i aditiva. Miris i
aroma mnogih prehrambenih proizvoda su u vezi upravo sa esterima. Na primjer,
metilsalicilat, C6H4(OH)COOCH3, je odgovoran za miris zimzelena, a etilformijat,
HCOOCH2CH3, mirie po rumu (Slika 13.1). Generalno, mnogi esteri imaju voni miris i
aromu.
O
O
CH3
H
O
OH
CH3
metilsalicilat
etilformijat
Slika 13.1 Strukture nekih estera
OH
OH
H2O
97
OH
O
R
OH
O
Slika 13.3 Esterifikacija alkohola i anhidrida karboksilne kiseline
O
R
OH
Cl
O
Slika 13.4 Esterifikacija alkohola i kiselinskog hlorida
HCl
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Alkohol
Etanol
C2H5OH
Etanol
C2H5OH
n-Pentanol
C5H11OH
n-Pentanol
C5H11OH
Izopentanol
C5H11OH
n-Oktanol
C8H17OH
Benzil alkohol
C7H7OH
Izobutanol
C4H9OH
n-Propanol
C3H7OH
Metanol
CH3OH
Izobutanol
C4H9OH
Benzil alkohol
C7H7OH
Karboksilna kiselina
Dekanska kiselina
C10H21COOH
Butanska kiselina
C3H7COOH
Butanska kiselina
C3H7COOH
Propanska kiselina
C2H5COOH
Acetatna kiselina
CH3COOH
Acetatna kiselina
CH3COOH
Butanska kiselina
C3H7COOH
Mravlja kiselina
HCOOH
Acetatna kiselina
CH3COOH
Butanska kiselina
C3H7COOH
Propanska kiselina
C2H5COOH
Acetatna kiselina
CH3COOH
98
Miris
Groe
Ananas
Marelica
Ananas
Banana
Naranda
Rua
Malina
Kruka
Jabuka
Rum
Breskva
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
etanol
n-pentanol
izopentanol
n-oktanol
benzil alkohol
izobutanol
n-propanol
metanol
dekanska kiselina
butanska kiselina
acetatna kiselina
mravlja kiselina
propanska kiselina
koncentrovana sulfatna kiselina
PRIBOR I OPREMA
epruvete
Pasterove pipete
vodeno kupatilo
stakleni tapii
menzura
MJERE OPREZA
99
IZVOENJE VJEBE
9 Pripremi iste i suhe epruvete i svaku oznai brojem.
9 Prije poetka esterifikacije paljivo odredi miris svake
kiseline i alkohola kojeg e koristi i rezultate upii u
laboratorijski dnevnik.
9 Izvagaj 0.3 g, odnosno pipetiraj 1 mL izabrane karboksilne
kiseline (Tabela 15.1) u epruvetu s odreenim brojem.
9 U svaku epruvetu dodaj po 1 mL odgovarajueg alkohola
(Tabela 15.1).
9 Svaku epruvetu paljivo promukaj. vrsta kiselina se mora
otopiti. Ako je potrebno, koristi stakleni tapi.
9 Pasterovom pipetom u svaku epruvetu dodaj 2-3 kapi
koncentrovane sulfatne kiseline.
9 Dobro promijeaj reakcionu smjesu i identificiraj miris.
9 Ako po mirisu nije detektovan ester, reakcionu smjesu zagrij
2-3 minute na vodenom kupatilu.
9 Nakon hlaenja, pokuaj ponovo po mirisu identificirati
nastali ester.
9 Opaanja upii u laboratorijski dnevnik.
9 Ponovi eksperiment mijeajui alkohol i karboksilnu kiselinu
po tvom izboru i pokuaj identificirati miris estera.
Kombinacija alkohola i karboksilne kiseline ne smije biti ista
kao u navedenoj tabeli.
100
PRIPREMNA VJEBANJA
1.
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2.
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Predloi tri razliite kombinacije reagenasa za sintezu etilacetata!
101
IZVJETAJ
Broj
epruvete
Alkohol
Kiselina
Ester
Struktura
estera
Miris
Ester
Struktura
estera
Miris
102
Alkohol
Kiselina
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Dodatkom vode u epruvetu sa sintetiziranim esterom i nakon blagog zagrijavanja iezava
miris estera. Zato? Napii reakciju vode sa jednim od sintetiziranih estera!
103
104
Sinteza iodoforma
14
SINTEZA IODOFORMA
UVOD
Iodoform, CHI3, je uti kristalni, ali veoma volatilan organski spoj. Ima izrazit otar miris,
koji studente podsjea na miris prostorija u bolnicama. Netopiv je u vodi, ali je topiv u
mnogim organskim otapalima.
Prva sinteza iodoforma je napravljena je davne 1822. godine, a njegovu strukturu je etrnaest
godina kasnije odredio francuski hemiar Jean-Baptiste Dumas. Sinteza u laboratoriji se moe
izvesti koristei haloform reakciju (Slika 14.1) kojom iod i natrijum hidroksid reaguju sa
jednim od navedenih spojeva:
a) metil ketoni, CH3COR
b) etanal, CH3CHO
c) etanol, CH3CH2OH
d) sekundarni alkoholi koji se mogu oksidirati do metil ketona, CH3CH(OH)R
O
O
X2, OH
R
CH3
CHX3
R = H, alkil, aril
X = Cl, Br, I
105
+
R
3 I2
3 OH
+
R
CH3
3I
3 H2O
CI3
b) U slijedeem koraku dolazi do pucanja veze izmeu CI3 i ostatka molekule, pri emu
nastaje triiodmetanski ion.
O
+
R
OH
+
R
CI3
CI3
OH
+
R
106
OH
CI3
+
R
CHI3
Sinteza iodoforma
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
aceton
etanol
10% vodena otopina natrijum hidroksida
10% vodena otopina ioda u KI
PRIBOR I OPREMA
MJERE OPREZA
107
IZVOENJE VJEBE
Sinteza iodoforma
9 U Erlenmeyerovoj tikvici otopi 1 mL acetona u 10 mL vode i
dodaj 10 mL 10% otopine NaOH.
9 Iz lijevka za dokapavanje dodavaj u kapima, uz mijeanje,
10% otopina I2/KI sve dok se ne zadri smea boja smjese.
9 Ako se talog iodoforma ne pojavi nakon 5 minuta, otopinu
zagrijati na 60C na vodenom kupatilu. Ako smea boja
iezne dodaj jo otopine ioda dok smea boja ne bude
postojana.
9 Zatim dodaj nekoliko kapi otopine NaOH dok se ne ukloni
viak ioda, zatim razblai smjesu vodom i ostavi da stoji 10
minuta.
9 Talog iodoforma nastaje u formi heksagonskih kristala
karakteristinog mirisa.
9 Kristale iodoforma profiltriraj na Bchnerovom lijevku i
dobro isperi hladnom destilovanom vodom.
9 Osui sirovi iodoform.
9 Sirovi iodoform prekristaliziraj iz etanola. Etanol zagrijavaj
na vodenom kupatilu.
9 Odredi talite prekristaliziranog iodoforma, odredi prinos i
rezultate upii u svoj laboratorijski dnevnik.
108
Sinteza iodoforma
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Koja je uloga NaOH u sintezi iodoforma?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Ako si za sintezu iodoforma uzeo-la 2 mL etanola koliko si dobio-la iodoforma ako je
prinos reakcije 75%? (Vrijednost gustoe etanola potrai na boci u kojoj se nalazi
etanol.)
109
IZVJETAJ
____________ mL
____________ mol
____________ g
___________ %
______C (_______C)
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
110
Sinteza dibenzilidenacetona
15
SINTEZA DIBENZILIDENACETONA
UVOD
Dibenzilidenaceton je organski spoj empirijske formule C17H14O (Slika 10.1). To je vrsti uti
spoj, netopiv u vodi, ali topiv u polarnim organskim otapalima. Koristi se u zatiti od
sunevih zraka, te kao relativno labilan ligand u organometalnoj hemiji.
O
O
O
2
NaOH
CH3
H3C
Slika 15.2 Sinteza dibenziliden acetona aldolnom kondenzacijom
U ovom eksperimentu aceton je koriten kao spoj koji u baznim uslovima daje enolatni ion, te
na sebe adira benzaldehid, koji se dehidratizira i nastaje benzalna grupa. S obzirom da
molekula acetona posjeduje dva atoma vodika sa obje strane karbonilne grupe koji se mogu
enolizirati, molekula acetona moe adirati dvije molekule benzaldehida. Kondenzacija
acetona sa dvije molekule benzaldehida daje kao konani produkt molekulu
dibenzilidenacetona.
TEORIJSKE OSNOVE EKSPERIMENTA
A
B
Rezonantna struktura A najbolji je jednostavni prikaz karbonilne grupe jer svi atomi imaju
oktet elektrona, dok se strukturom B prikazuje njeno polarno svojstvo.
111
Nukleofilni reagensi se veoma lako adiraju na karbonilnu grupu. Slijed adicije zavisi od vrste
reagensa i uslova:
a) bazini uslovi
Obino se nukleofil najprije adira na karbonilni ugljikov atom. Napad na ugljikov
atom je olakan sposobnou kisikovog atoma da prihvati par elektrona. Reakcija se
dovrava odvajanjem protona (elektrofila) sa molekule otapala.
b) kiseli uslovi
U kiselim uslovima prvo dolazi do adicije elektrofila. Poto je karbonilni spoj
Lewisova baza, nastali adukt je konjugirana kiselina. Na takav adukt dolazi do adicije
nukleofila.
112
Sinteza dibenzilidenacetona
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
benzaldehid
aceton
etanol
natrijum hidroksid
PRIBOR I OPREMA
MJERE OPREZA
113
IZVOENJE VJEBE
Sinteza dibenzilidenacetona
9 Pripremi vodeno kupatilo u digestoru. Postavi u njega balon
ravnog dna i privrsti ga. Iznad balona postavi lijevak za
dokapavanje.
9 U ai od 50 mL izvagaj 3 g natrijum hidroksida. Vaganje
treba izvriti to je prije mogue jer natrijum hidroksid
reaguje sa CO2 iz zraka, pri emu nastaje natrijum karbonat.
9 Otopi izvagani natrijum hidroksid u 30 mL destilovane vode
i dodaj 25 mL etanola.
9 Tikvicu postaviti u vodeno kupatilo (ne zagrijavati) i
odravati temperaturu na 20-25C.
9 U lijevak za dokapavanje unesi 3 mL benzaldehida i 1 mL
acetona i promijeaj smjesu.
9 Uz energino mijeanje sadraja u balonu, iz lijevka za
dokapavanje
postepeno
dodavaj
polovinu
smjese
benzaldehida i acetona.
9 Nakon 15 minuta, dodaj preostalu smjesu iz lijevka za
dokapavanje, pazei da temperatura reakcione smjese ne
pree 20C. Jo 30 minuta nastaviti sa mjeanjem.
9 Nastali svijetlo uti talog profiltriraj na Bchnerovom lijevku
i dobro isperi hladnom destilovanom vodom, do neutralne
reakcije filtrata.
9 Osui sirovi dibenzilidenaceton.
9 Sirovi dibenzilidenaceton prekristaliziraj iz etanola. Etanol
zagrijavaj na vodenom kupatilu.
114
Sinteza dibenzilidenacetona
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Ako je eksperimentalni prinos sinteze dibenzilidenacetona 80%, izraunaj volumen
benzaldehida koji je potreban da bi se dobilo 2 g dibenzilidenacetona!
3. Ako bi u ovoj reakciji grekom izostavljen aceton kao reaktant, koji produkt benzaldehida
u reakciji sa NaOH bi mogao nastati?
115
IZVJETAJ
____________ mL
____________ mol
____________ mL
____________ mol
____________ g
___________ %
______C (_______C)
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Zato je aldehidna funkcionalna grupa reaktivnija od ketonske?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Imenuj po IUPAC nomenklaturi dibenzilidenaceton!
__________________________________________________________
4. Razmatrajui strukturu molekule dibenzilidenacetona, objasni zato si dobio-la uti spoj,
a koriteni reagensi za sintezu su bezbojni?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
116
Sinteza dibenzilidenacetona
117
118
16
UVOD
Upotreba boja u tekstilnoj industriji nije novost. Prema istorijskim knjigama, prva upotreba
boja za tkanine bila je u Kini jo prije 4600 godina. Kinezi su tada koristili biljne ekstrakte za
bojenje razliitih vrsta platna. U srednjem vijeku su francuzi i nijemci razvili prve industrije
boja bazirane na kultivaciji odreenih biljnih vrsta.
Upotreba sintetikih boja je, prema tome, relativno nova. Osamnaestogodinji istraivaki
pomonik William Henry Perkin (1838-1907), kasnije dobitnik Kraljevske medalje, je
sasvim sluajno otkrio sintezu organskih boja. U pokuaju da sintetizira kinin oksidacijom
aliltoluidina, Perkin je dobio crveno-smei vrsti spoj, koji definitivno nije bio kinin. Ponovio
je eksperiment, ali koristei anilin umjesto aliltoluidina. Anilin koji je koristi je bio izoliran iz
katrana i ustvari se sastojao iz smjese anilina, te orto- i para-toluidina (Slika 16.1).
H2C
NH
NH2
NH2
NH2
CH3
CH3
aliltoluidin
CH3
anilin
orto-toulidin
para-toulidin
Ovaj put izolirao je crne kristale. Kada je otopio kristale u etanolu, nastala je ljubiasta boja
koju znamo kao anilin-purpurna (Slika 16.2). To je bila prva sinteza organskih boja po kojoj
se Perkin obogatio i postao poznat.
H3C
HN
CH3
NH2
CH3
Slika 16.2 Strukturna formula anilin-purpura
Perkinovo otkrie je zainteresovalo i druge hemiare da istrauju hemiju organskih boja. Peter
Griess (18291888) je 1858. godine otkrio da se anilin moe prevesti u diazonijum so koja se
moe kuplovati sa drugim aromatskim spojevima u cilju dobivanja azo spojeva razliitih
obojenja. Generalna struktura azo boja je data na Slici 16.3, gdje X predstavlja H, OH, NR2,
ili neku drugu elektron-donorsku grupu, a Z predstavlja razliite organske funkcionalne
grupe.
119
X
N
N
Z
Slika 16.3 Generalna struktura azo boja
+
Z
120
NH2
NO
O
-H
H
N
OH
O H
-H2O
Spoj za kuplovanje
NH2
NH2
anilin
anilin
NH2
sulfanilna
kiselina
N-metilanilin
S
HO
CH3
NH2
p-nitroanilin
CH3
NH
CH3
N, N-dimetilanilin
H2N
NH2
NH2
m-fenilendiamin
m-nitroanilin
OH
+
fenol
HO
NH2
p-anisidin
OH
rezorcinol
HO
O
CH3
1-naftol
121
HO
NH2
2-naftol
m-anisidin
OH
O
salicilna kiselina
CH3
O
OH
NH2
O
sulfanilna kiselina
S
HO
NH2
p-toluidin
OH
H3C
8-anilin-1-naftalensulfonska
kiselina
NHO
NH2
OH
S
6-amino-4-hidroksi-2naftalensulfonska kiselina
O
H2N
OH
m-toluidin
CH3
7-amino-4-hidroksi-2naftalensulfonska kiselina
OH
S
H2N
OH
Tabela 16.1 Spojevi koje je mogue koristiti za sintezu diazionijum soli i za reakcije kuplovanja
u ovom eksperimentu
Sintetizirane azo boje su organska obojenja koja mogu biti uta, narandasta, crvena, smea
ili plava. Svaki spoj ima drugaiju boju, odnosno nijansu, jer ima drugaije supstituente na
aromatskom prstenu, a samim tim i drugaiju konjugaciju dvostrukih veza. Konjugovani
sistem apsorbira svjetlost u vidljivom podruju elektromagnetnog spektra. Generalno, to je
konjugovani sistem molekule vei, molekula e apsorbirati vee talasne duine vidljivog
dijela spektra:
bijela > uta > narandasta > crvena > zelena > plava
122
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
anilin
sulfanilna kiselina
p-nitroanilin
m-nitroanilin
p-anisidin
m-anisidin
p-toluidin
m-toluidin
N-metilanilin
N,N-dimetilanilin
m-fenilendiamin
fenol
rezorcinol
1-naftol
2-naftol
salicilna kiselina
8-anilin-1-naftalensulfonska kiselina
6-amino-4-hidroksi-2-naftalensulfonska kiselina
7-amino-4-hidroksi-2-naftalensulfonska kiselina
vodena otopina HCl, 1 mol/L i 3 mol/L
vodena otopina NaOH, 1 mol/L i 3 mol/L
natrijum nitrit
PRIBOR I OPREMA
aa od 50 mL, 2 komada
aa od 100 mL, 2 komada
stakleni tapi
ledeno kupatilo
lijevak za dokapavanje
satno staklo
Bchnerov lijevak
reo
tkanina za bojenje
123
MJERE OPREZA
124
IZVOENJE VJEBE
Diazotiranje aromatskih amino-spojeva
9 U ai od 100 mL izvagaj masu, odnosno odmjeri volumen
koja odgovara koliini od 0.01 mola amino spoja kojeg e
diazotirati. Prethodno izraunaj kolika je ta masa.
9 Otopi amino spoj u 8 mL 3 mol/L otopine HCl. Ako se spoj
nije otopio, paljivo ga zagrij ili dodaj jo 10 mL destilovane
vode.
9 Kada se sav spoj otopio, au prenesi u ledeno kupatilo u
kojoj ima termometar. Temperatura reakcione smjese tokom
cijelog eksperimenta ne smije prei 5C.
9 Ohladi smjesu u kupatilu, uz mijeanje staklenim tapiem.
Hlaenjem moe doi do ponovnog kristaliziranja soli amino
spoja, ali e daljnja reakcija uspjeno tei ako se bude
energino mijeala smjesa.
9 U ai od 50 mL izvagaj masu natrijum nitrita koja odgovara
koliini od 0.01 mol nitrita. Prethodno izraunaj kolika je ta
masa.
9 Otopi natrijum nitrit u 10 mL destilovane vode i otopinu
prenesi u lijevak za dokapavanje.
9 Iz lijevka za dokapavanje, postepeno u kapima dodaj otopinu
nitritne soli u otopinu amino spoja. Tokom dokapavanja
energino mijeaj otopinu u ledenom kupatilu.
9 Kada zavri dokapavanje, mijeaj reakcionu smjesu jo 5
minuta.
9 Sintetizirana diazonijum so se ne smije predugo ostavljati, te
se daljnje reakcije kuplovanja moraju uraditi to prije. Do
poetka slijedeih reakcija, ostavi diazonuijum so u ledenom
kupatilu.
125
126
Bojenje tkanine
9 Pripremi kupatilo za bojenje tako to e u ai od 100 mL
otopiti 50 mg boje koju si sintetizirao-la u 20 mL destilovane
vode.
9
127
PRIPREMNA VJEBANJA
1. ta predstavlja pojam reakcija diazotiranja? Koji amino spojevi stupaju u ovu vrstu
reakcije?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii reakciju diazotiranja p-nitroanilina!
128
IZVJETAJ
masa ______________________:
koliina ______________________:
____________ g
____________ mol
Reakcija diazotiranja:
2.
____________ g
____________ mol
____________ g
___________ %
Reakcija kuplovanja:
3.
____________ g
____________ mol
____________ g
___________ %
Reakcija kuplovanja:
129
4.
Bojenje tkanine
Vrsta tkanine
Azo boja
Boja tkanine
1. ______________________
______________________
______________________
2. ______________________
______________________
______________________
3. ______________________
______________________
______________________
4. ______________________
_______________________
_______________________
PITANJA:
1. Objasni zato polazni spojevi za sintezu azo boja su uglavnom blago obojeni, a nastali azo
spojevi su intenzivno obojeni!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii reakciju sinteze 2-naftol-1-azobenzena poev od kuplovanja anilina!
130
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
131
132
Sinteza 7-hidroksi-4-metilkumarina
17
SINTEZA 7-HIDROKSI-4-METILKUMARINA
UVOD
Kumarini spadaju u heterocikline spojeve koji u svojoj skeletnoj strukturi sadre atome
oksigena kao heteroatome. Kao prirodni produkti naeni su u mnogim biljkama. Samo ime
kumarin potie od karipske rijei coumarou za biljku tonkovac (Dipteryx odorata Willd.) iz
koje je kumarin (Slika 17.1) prvi put izoliran 1820. godine. Do danas je izolirano preko 2000
kumarinskih spojeva iz razliitih biljnih vrsta.
HO
H3C
HH H
O
H
OH
O
HO
1
HO
OH
HO
CH3
2
O
4
133
kumarin
O
OH
+
H3C
CH3
hromen
O
CH3
Koji e od ova dva produkta nastati, zavisi od upotrebljenog katalizatora. Uopteno, vae
slijedea pravila:
a) U prisustvu koncentrovane sulfatne kiseline nastaje kumarin. Jedino u sluaju kada se
kao fenolski derivat koristi -naftol nastaje smjesa kumarina i hromena.
b) Fenoli koji u prisustvu koncentrovane sulfatne kiseline daju kumarinske strukture, u
prisustvu polifosforne kiseline takoer daju iste strukture.
U upotrebi su jo neki katalizatori, preteno Lewisove kiseline: aluminijum(III) hlorid,
cink(II) hlorid, indij(III) hlorid, samarijum(III) nitrat, bizmut(III) nitrat, te kationske smole.
134
Sinteza 7-hidroksi-4-metilkumarina
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
PRIBOR I OPREMA
MJERE OPREZA
135
IZVOENJE VJEBE
Sinteza 7-hidroksi-4-metilkumarina
9 U Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL paljivo ulij 25 mL
koncentrovane sulfatne kiseline.
9 Tikvicu sa kiselinom prenesi u ledeno kupatilo i privrsti je
za laboratorijski stalak.
9 Iznad tikvice postavi lijevak za dokapavanje.
9 U ai od 50 mL otopi 1 g rezorcinola u 5 mL
etilacetoacetata i smjesu ulij u lijevak za dokapavanje.
9 Paljivo dokapavaj smjesu rezorcinola i etilacetoacetata u
Erlenmeyerovu tikvicu sa sulfatnom kiselinom (u porcijama
od 1-2 mL). Pri tome pazi da temperatura reakcione smjese
ne pree 10C.
9 Nakon
svakog
etilacetoacetata,
promijeaj.
dodavanja
smjese
rezorcinola
i
Erlenmeyerovu
tikvicu
energino
136
Sinteza 7-hidroksi-4-metilkumarina
137
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii reakciju sinteze 7-hidroksi-4-metilkumarina!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
138
Sinteza 7-hidroksi-4-metilkumarina
IZVJETAJ
masa rezorcinola:
koliina rezorcinola:
masa 7-hidroksi-4-metilkumarina:
prinos 7-hidroksi-4-metilkumarina:
talite 7-hidroksi-4-metilkumarina (interval topljenja)
____________ g
____________ mol
____________ g
___________ %
______C (_______C)
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
139
140
Polimerizacijske reakcije
18
POLIMERIZACIJSKE REAKCIJE
UVOD
Rije polimer je sloenica koja potie od grkih rijei: (poli) mnogo i (meros)
dio.
Polimerima se nazivaju materijali formirani od organskih makromolekula, koji se dobivaju
uspostavljanjem hemijskih veza jednostavnijih molekula organskih spojeva monomera. Na
primjer, makromolekula polietilena dobiva se spajanjem molekula etena (etilena):
n CH2=CH2 (CH2-CH2)n
Zbog vrlo velikog broja atoma sadranih u makromolekuli, polimeri imaju vrlo velike
relativne molekulske mase, koje premauju 1 000 000. Meutim, makromolekule polimernih
materijala su razliitih veliina, te se njihove relativne molekulske mase izraavaju kao
srednje vrijednosti, koje bi trebao pratiti i podatak o rasipanju oko srednje vrijednosti
(standardna devijacija). Veliine makromolekula polimera se mogu opisati stupnjem
polimerizacije, kao i prosjenim brojem monomera koji formiraju makromolekule polimera.
Postoji mnogo kriterijuma podjele polimera. Najoptija podjela je na organske i anorganske.
Pored toga mogu se podijeliti i na prirodne i sintetike polimere. Primjera za prirodne
polimere ima mnogo, jer imaju kljunu ulogu u gotovo svim biolokim procesima. Tako su
poznate prirodne makromolekule npr. proteini, zatim nukleinske kiseline. Zatim su vrlo
raireni u primjeni i poznati prirodni polimeri (u primjenu dolaze oplemenjeni): kauuk
(poliizopren), celuloza (polisaharid). Sa stajalita industrijskih materijala, meu prirodnim
polimerima najvanija su vlakna biljnog i ivotinjskog porijekla (celuloza, vuna, svila).
Sintetike polimere razvrstavamo na nekoliko naina:
a) Prema porijeklu:
- prirodni oplemenjeni (kauuk, celuloza)
- sintetiki
b) Prema reakcijskom mehanizmu nastajanja (reakciji polimerizacije):
- adicioni (lanani)
- kondenzacioni (stupnjeviti)
c) Prema vrsti veza izmeu makromolekula i ponaanju pri zagrijavanju:
- plastomeri (termoplasti)
- duromeri (duroplasti)
- elastomeri.
d) Prema vrsti ponavljanih jedinica:
- homopolimeri (jedna vrsta ponavljanih jedinica)
- kopolimeri (dvije ili vie vrste ponavljanih jedinica)
141
Naziv
ABS
BR
CA
CN
CR
EP
NBR
NR
PA
PBT
PC
PE
PEEK
PET
PF
PI
PIB
PMMA
POM
PP
PPO
PPS
PS
PSU
PTFE
PUR
PVC
PVDF
SAN
SBR
TPUR
UP
akrilnitril/butadien/stiren
butadienski kauuk
celulozni acetat
celulozni nitrat (celuloid)
polihloroprenski kauuk
epoksidna smola
akrilonitril/butadien kauuk
prirodni kauuk
poliamid (najlon)
poli(butilen-tereftalat)
polikarbonat
polietilen
poli(eter-eter-keton)
poli(etilen-tereftalat)
fenol-formaldehidna smola (bakelit)
poliimid
poliizobutilen
poli(metil-metakrilat) (pleksiglas)
poli(oksimetilen)
polipropilen
poli(fenilen oksid)
poli(fenil-sulfid)
polistiren (polistirol)
polisulfon
poli(tetrafluor-etilen) (teflon)
poliuretan (linearni)
poli(vinilklorid)
poli(viniliden-fluorid)
poli(stiren/akrilonitril)
stiren-butadien kauuk
poliuretan (elastoplastomerni)
nezasiena poliesterska smola
Vrsta
plastomer, kopolimer
elastomer
plastomer
plastomer
elastomer
duromer
elastomer, kopolimer
elastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
duromer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
plastomer
elastoplastomer
plastomer
plastomer
plastomer, kopolimer
elastomer, kopolimer
elastomer
duromer
142
Polimerizacijske reakcije
plastinosti mijenjaju. isti vrsti polistiren je bezbojan, ali se moe bojiti razliitim bojama.
Moe se reciklirati, ali nije biorazgradiv, te teti okolini.
Najlon je poliamidna makromolekula termoplastinih osobina. To je polimer koji se prvi
poeo koristiti u komercijalne svrhe. Slui kao zamjena za prirodnu svilu. Najlonska vlakna
se koriste u razliite svrhe, od tkanja razliitih vrsta tkanina, ica za muzike instrumente, do
konopaca razliite vrstoe. vrsti najlon se koristi za zatitu razliitih metalnih komponenti.
Najlon se lako moe hidrolizirati jakim kiselinama, ali je teko biorazgradiv, pa takoer teti
okolini.
Stiren je jednostavni aromatski spoj koji sadri alkensku dvostruku vezu, pa stoga moe
stupiti u polimerizacijsku adicionu reakciju:
Adicionom reakcijom dva monomera se povezuju u jednu molekulu pri emu dolazi do
eliminacije dvostruke veze. Meutim, reakcija ne moe ii sama po sebi. Potrebno ju je
pokrenuti pomou neke nestabilne molekule, inicijatora. Benzoil peroksid ili t-butilbenzoil
peroksid su nestabilne molekule ije peroksidne veze pucaju pod uticajem temperature ili UV
zraenja, pri emu nastaju dva slobodna radikala. Slobodni radikal je dio molekule koji ima
jedan nespareni elektron.
Kada pukne centralna veza benzoil peroksida, nastaju dvije molekule, svaka sa nesparenim
elektronskim parom:
Sada se monomerne jedinice stirena adiraju jedna na drugu, te nastaje lanac koji sadri stotine
ili hiljade molekula stirena, pri emu nastaje polistiren:
143
.
S obzirom da su inicijatori reakcije nestabilni spojevi, treba izbjegavati izvore toplote i
plamena, pri radu s njima.
Drugi tip polimerizacijske reakcije se nazva kondenzacijskom reakcijom jer se dvije
monomerne jedinice kondenzuju u jednu veliku molekule, a u istom momentu se vri
eliminacije jedne male molekule.
Najlon 6,6 se sintetizira iz adipoil
heksametilendiamina, 1,6-diaminoheksana:
hlorida,
dihlorida
adipinske
kiseline,
U reakciji nastaje amidna veza izmeu adipoil hlorida i amina, pri emu se izdvaja molekula
HCl. Polimerna molekula naziva se najlon 6,6 jer je est C-atoma u molekuli acil-hlorida, te
est C-atoma u molekuli diamina. U reakcionu smjesu je potrebno dodati i NaOH da
neutralizira molekule HCl koje nastaju u reakciji pri svakom formiranju amidne veze. Duina
amidnog lanca zavisi od uslova reakcije. Obino, to se reakcija due zagrijava, bit e dui
lanac polimera.
144
Polimerizacijske reakcije
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
stiren
p-ksilen
t-butilbenzoil peroksid
5% vodena otopina 1,6-diaminoheksana
5% otopina adipoil-dihlorida u cikloheksanu
10% vodena otopina NaOH
PRIBOR I OPREMA
aa od 50 mL
epruvete
stakleni tapi
pjeano kupatilo
menzura
pipete, 5 i 10 mL
bakarna ica sa kukicom
MJERE OPREZA
145
IZVOENJE VJEBE
Sinteza polistirena
9 Pripremi i postavi pjeano kupatilo na grija. U kupatilo
uroni termometar sa skalom 0-200C. Zagrij pjeano
kupatilo na 140C.
9 Ulij 2.5 mL stirena u epruvetu i dodaj par kapi peroksidnog
inicijatora reakcije (t-butilbenzoil peroksid).
9 Postavi epruvetu u pjeano kupatilo. Ubrzo e reakciona
smjesa poprimiti utu boju.
9 Ukloni epruvetu iz pjeanog kupatila kad primjeti pojavu
mjehuria. Polimerizacija je egzotermna reakcija.
9 Pri nestanku mjehuria, ponovo postavi epruvetu u kupatilo.
Nastavi zagrijavanje epruvete sve dok reakciona smjesa ne
postane sirupasta.
9 Staklenim tapiem promijeaj reakcionu smjesu. Nemoj
ostavljati stakleni tapi u epruveti.
9 Izvadi epruvetu iz pjeanog kupatila i ohladi je. Uoit es
vrsti polistiren.
9 Dok se epruveta hladi, dodaj par kapi p-ksilena u epruvetu i
ponovo je zagrij. Par kapi tople otopine stavi na predmetno
staklo i saekaj da otapalo otpari. Dobio-la si polistirenski
film.
Sinteza najlona
9 U au od 50 mL uspi 15 mL 5% vodene otopine 1,6diaminoheksana (1).
9 Dodaj u au 10 kapi 10% vodene otopine NaOH i lagano
promijeaj smjesu.
9 Paljivo u smjesu pipetiraj 15 mL 5% otopine adipoil-hlorida
u cikloheksanu, ali izbjegavaj mijeanje otopina (2).
9 Primjetit e dva sloja otopina u ai.
9 Ubrzo e primjetiti nastajanje bijelog sloja najlona izmeu
te dvije otopine (3).
9 Uzmi bakranu icu (4) sa malom kukicom na kraju i paljivo
njome izvadi najlon (5) iz ae.
9 Postavi kukicu na sredinu ae i polako rukom vrti bakarnu
icu. Tako e izvui najlonske niti iz ae.
146
Polimerizacijske reakcije
147
PRIPREMNA VJEBANJA
Cl
Teflon
b)
Polivinilhlorid
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Zato najlon spada u kondenzacijske polimere?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
148
Polimerizacijske reakcije
IZVJETAJ
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Opii razlike u zapaenim fizikalnim karakteristikama polistirena i najlona!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
149
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii strukturu poliamidnog vlakna koje je nastalo reakcijom izmeu slijedee dvije
strukture:
150
Masti su po hemijskom sastavu esteri viih masnih kiselina i trovalentnog alkohola glicerola.
Masti koje su tene na sobnoj temperaturi se esto nazivaju i uljima. Generalno, agregatno
stanje masti zavisi od osobina masnih kiselina koje ih sadravaju. vrste ivotinjske masti se
uglavnom sastoje od zasienih masnih kiselina, dok biljne masti sadre velike koliine
nezasienih masnih kiselina. Pored stepena zasienosti masnih kiselina, na agregatno stanje
masti utie i duina ugljikovog lanca masne kiseline.
Zasiene masne kiseline se nazivaju tako jer ne sadre dvostruke veze ili druge funkcionalne
grupe u molekularnom lancu. Zasiene masne kiseline tvore ravne lance atoma i kao rezultat
toga mogu se zgusnuto skladititi u organizmu, dozvoljavajui veu koliinu energije po
jedinici volumena. Masno tkivo ovjeka i ivotinja sadri velike koliine dugolananih
zasienih masnih kiselina.
Skraeni opisni naziv masnih kiselina sadri samo broj atoma ugljika i broj dvostrukih veza u
njima (npr. C18:0 ili 18:0 - stearinska kiselina sadri 18 atoma ugljika i 0 dvostrukih veza
izmeu atoma ugljika, dok C18:1 - oleinska kiselina sadri osim 18 atoma ugljika i jednu
dvostruku vezu, te je ona nezasiena masna kiselina).
Najee zasiene masne kiseline u prirodi su:
Maslana kiselina (butanska): CH3(CH2)2COOH
Kapronska kiselina (heksanska): CH3(CH2)4COOH
Kaprilna kiselina (oktanska): CH3(CH2)6COOH
Kaprinska kiselina (dekadska): CH3(CH2)8COOH
Laurinska kiselina (dodekadska): CH3(CH2)10COOH
Miristinska kiselina (tetradekadska): CH3(CH2)12COOH
Palmitinska kiselina (heksadekadska): CH3(CH2)14COOH
Stearinska kiselina (oktadekadska): CH3(CH2)16COOH
Nezasiene masne kiseline su kiseline slinog oblika, osim to postoji jedna ili vie alkenskih
funkcionalnih grupa unutar lanca gdje svaki alken zamjenjuje jednostruku ugljinu vezu
"-CH2-CH2-" u dijelu lanca s dvostrukom vezom "-CH=CH-".
Takve dvostruke veze mogu biti formirane u cis ili trans konfiguraciji. U prirodi se
nezasiene masne kiseline pojavljuju samo u cis formi. Trans oblik iskljuivo nastaje
utjecajem ovjeka i njegove namjere da prerauje masnoe (npr. hidrogenizacijom).
Te razlike u geometriji izmeu cis i trans oblika nezasienih masnih kiselina, te izmeu
zasienih i nezasienih masnih kiselina igraju vrlo znaajnu ulogu u biolokim procesima
(kao to su u ljudskom tijelu) i u izgradnji biolokih struktura (u izgradnji elijske
membrane).
Dok kod zasienih masnih kiselina ne postoje dvostruke veze, dotle je poloaj dvostruke veze
kod nezasienih masnih kiselina bitan za svojstva istih. Zbog toga govorimo o poetku i kraju
lanca tih kiselina. Poetak je mjesto gdje se nalazi karboksilna grupa -COOH, dok je kraj
mjesto na lancu gdje se nalazi vezana tri atoma vodika na atomu ugljika (CH3-). Kraj se
naziva omega (), te prema mjestu prve dvostruke veze od tog kraja govorimo o omega-3,
omega-6 ili o omega-9 masnim kiselinama.
151
Palmitinska
kiselina
44 %
10 %
20 %
9%
11 %
13 %
Stearinska
kiselina
5%
4%
5%
7%
2%
6%
Oleinska
kiselina
39 %
23 %
55 %
40 %
28 %
26 %
Linolna
kiselina
11 %
51 %
21 %
52 %
58 %
55 %
Linoleinska
kiselina
7%
1%
1%
-
Tabela 19.1 Prosjean sadraj nekih masnih kiselina u jestivim biljnim uljima
152
Da bi se izolirale masne kiseline iz jestivog ulja, prvo se moraju prekinuti esterske veze sa
trovalentnim alkoholom glicerolom. Ovaj proces se naziva saponifikacija i predstavlja
hidrolizu estera masnih kiselina pod bazinim uslovima. Produkti saponifikacije su alkohol i
so masne kiseline.
Nastale smjesa soli masnih kiselina i glicerola se zakiseli, pri emu se ekstrakcijom mogu
izdvojiti slobodne masne kiseline. Radi jednostavnije separacije i identifikacije, masne
kiseline se trebaju prevesti u odgovarajue metilne estere koritenjem sulfatne kiseline kao
katalizatora:
Dobivena smjesa metilnih estera masnih kiselina (engl. FAME fatty acid methyl ester) moe
se analizirati hromatografijom na tankom sloju, gdje se poredi vrijednost retencionog faktora
(Rf) estera masne kiseline iz smjese i vrijednost retencionog faktora (Rf) estera masne
kiseline koritenog kao standarda (Slika 19.1).
front otapala
153
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
PRIBOR I OPREMA
vaga
Erlenmeyerova tikvica od 50 mL
pipete od 5 mL i 10 mL
vodeno kupatilo
lijevak za odvajanje
lijevak za filtriranje
zdjelica za otparavanje
filter papir
kapilare za nanoenje uzoraka na hromatografsku plou
hromatografska kada za razvijanje hromatograma
hromatografska ploa (silika gel)
eksikator sa elementarnim iodom
MJERE OPREZA
154
IZVOENJE VJEBE
155
156
PRIPREMNA VJEBANJA
1. Masne kiseline se mogu ekstrahirati petroleterom, dok njihove soli ne mogu jer su topive
u vodi. Objasni!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii reakciju esterifikacije linoleinske kiseline u odgovarajui metilni ester.
157
IZVJETAJ
I2/krob
bromkrezol zeleno
158
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Objasni ulogu anhidrovanog Na2SO4 u ovom eksperimentu!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Ako ima dvije zasiene masne kiseline u svom uzorku, jednu sa 10 C-atoma, a drugu sa
20 C-atoma, koja e se bre eluirati na hromatografskoj ploi? Objasni!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
159
160
20
UVOD
Sapun je natrijumova ili kalijumova so masnih kiselina koje se uglavnom sastoje od lanaca
koji sadre 10-18 C-atoma. Sirovine koje sadre preteno zasiene masti daju vrste sapune,
dok jako nezasiene masti daju mekane sapune. Obini sapuni najee su natrijeve soli i
vrste su konzistencije, dok teni sapuni sadre kalijumove soli masnih kiselina.
Sapun, kao to je natrijum stearat sastoji se od nepolarnog dijela molekule (C-lanac masne
kiseline) i polarnog dijela molekule (ionski karboksilat).
CH3CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2CH2COONa+
nepolarni dio
polarni dio
(topiv u ulju)
(topiv u vodi)
Zbog empirijskog pravila da se slino otapa u slinom, nepolarni dio molekule sapuna moe
otopiti masnu neistou, a polarni dio molekule je hidrofilan i topiv u vodi. Zbog te osobine
sapuna, masne neistoe se veu za sapun i odlaze na povrinu, gdje se lako mogu ukloniti
vodom, te sapun djeluje kao emulgator.
Tretiranjem masti i ulja sa jakim bazama kao to su natrijum hidroksid ili kalijum hidroksid,
dolazi do bazne hidrolize masti (saponifikacije) pri emu nastaje glicerol i so dugolanane
masne kiseline (sapun).
161
S obzirom da su sapuni soli jakih baza i slabih kiselina, oni reaguju slabo bazino u vodenoj
otopini. Meutim, sapun koji u sebi sadri slobodnu bazu moe nakoditi koi, svili ili vuni.
Zbog toga je veoma vano izvriti test na bazinost nakon sinteze sapuna.
Zbog dvije bitne osobine, danas su sapuni veinom zamijenjeni sintetikim deterdentima.
Prva je da su sapuni nereaktivni u takozvanoj tvrdoj vodi. Tvrda voda sadri znaajne koliine
kalcijumovih i magnezijumovih soli. Te soli taloe sapune:
2 C17H35COO-Na+ M2+ [C17H35COO-]2M + 2Na+
Druga osobina je da sapuni u kiselom mediju oslobaaju masne kiseline koje se takoer taloe
u vodenom mediju:
C17H35COO-Na+ H+ C17H35COOH + Na+
162
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
etanol
zasiena otopina NaCl
25% vodena otopina NaOH
jestivo ulje
5% vodena otopina FeCl3
5% vodena otopina MgCl2
5% vodena otopina CaCl2
mineralno ulje
PRIBOR I OPREMA
reo
Erlenmeyerova tikvica od 100 mL
Bchnerov lijevak
filter papir
epruvete
indikator papir
menzura
aa od 50 mL
stakleni tapi
MJERE OPREZA
163
IZVOENJE VJEBE
Sinteza sapuna
9 Postavi vodeno kupatilo.
9 Menzurom odmjeri 12 mL jestivog ulja (u laboratorijski
dnevnik upii koju si vrstu ulja koristio-la), i prenesi ga u
Erlenmeyerovu tikvicu od 100 mL.
9 Dodaj 10 mL etanola (slui kao otapalo) i 10 mL 25%
vodene otopine NaOH.
9 Zagrij reakcionu smjesu u kljualom vodenom kupatilu.
9 Tokom reakcije mijeaj reakcionu smjesu.
9 Nakon 20 minuta grijanja, miris etanola e ieznuti, to
indicira da je kraj reakcije.
9 Dobivena gusta masa predstavlja smjesu sapuna, glicerola, i
vika natrijum hidroksida.
9 Koristei ledeno kupatilo ohladi reakcionu smjesu.
9 Da bi izolirao-la sapun, dodaj 150 mL zasiene otopine NaCl
i energino izmjeaj smjesu. Ovaj postupak se naziva
isoljavanje sapuna.
9 Ovim se procesom poveava gustina otopine, pri emu sapun
ispliva na povrinu vodene otopine.
9 Profiltriraj sapun na Bchnerovom lijevku i isperi ga s 10 mL
hladne destilovane vode.
Ispitivanje osobina sapuna
EMULGATORSKE OSOBINE
9 U epruveti pomijeaj 5 kapi mineralnog ulja sa 5 mL vode.
9 Stvorit e se trenutna emulzija sitnih kapljica ulja u vodi.
9 U drugoj epruveti ponovi test, ali dodaj u epruvetu i mali
komadi sapuna koji si napravio-la.
9 Usporedi sadraj prve i druge epruvete i stabilnosti nastalih
emulzija.
9 Svoja zapaanja upii u laboratorijski dnevnik.
164
165
Uzorak 1
25 mL
1 mL
0.5 mL
5g
0.5 g
4g
5 mL
Uzorak 2
25 mL
1 mL
0.5 mL
5g
0.5 g
4g
-
Uzorak 3
25 mL
1 mL
5g
4g
5 mL
Uzorak 4
25 mL
0.5 mL
5g
0.5 g
4g
5 mL
aa 1
aa 2
166
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Kako bi natrijum stearat preveo-la su stearinsku kiselinu? Napii reakciju!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
167
IZVJETAJ
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
ISPITIVANJE OSOBINA SAPUNA
a) Emulgatorske osobine
_________________________________________
Epruveta 1
_________________________________________
_________________________________________
Epruveta 2
_________________________________________
b) Ispitivanje ponaanja sapuna u tvrdoj vodi
_________________________________________
Epruveta 1
_________________________________________
Epruveta 2
_________________________________________
_________________________________________
Epruveta 3
_________________________________________
_________________________________________
Epruveta 4
_________________________________________
_________________________________________
168
_________________________________________
PITANJA:
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Napii hemijsku reakciju za eksperiment ispitivanja osobina sapuna u tvrdoj vodi
(Epruveta 2)!
3. Sapuni ija je pH vrijednost iznad 8 tete koi. Zato? Da li je tvoj sapun dovoljno dobar
za kou?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
169
170
21
KVANTITATIVNO ODREIVANJE
VITAMINA C U VONIM SOKOVIMA
UVOD
Vitamin C ili askorbinska kiselina je vitamin topiv u vodi, a prisutan je u svjeem vou i
povru. To je jedan od najispitanijih i najvie opisanih vitamina. I naravno, prvi sintetski
dobiveni vitamin. Reaguje kao reducent u brojnim biolokim procesima. Vaan je za sintezu
kolagena i karnitina, te za metabolizam masnih kiselina. Najjai je antioksidans meu
vitaminima topivim u vodi. Inae je vitamin C poznat po skorbutu, bolesti koja nastaje zbog
njegovog nedostatka.
Ljudski organizam nije u mogunosti da sintetizira vitamin C, te ga ovjek mora unostiti
ishranom u organizam. Najbogatiji izvor vitamina C je raznoliko voe i povre. To su prije
svega agrumi (narande, mandarine, limun), ipak, vinja, crni ribiz, lisnato povre, kupus,
krompir, paprika i dr. U mlijeku i ivotinjskim tkivima se nalazi malo vitamina C.
Preporuene dnevne koliine (RDA) za odraslu zdravu osobu iznosi 60 mg dok se u terapiji
koriste i znatno vee doze.
U Tabeli 1 su date koliine vitamina C u nekom vou i povru (na 100 g ploda).
Plod
ipak
Ribizla
Crvena paprika
Kivi
Brokula
Naranda
Limun
Bijeli luk
Ananas
Jabuka
Vitamin C
(mg /100 g ploda)
2000
200
190
90
90
50
40
31
10
6
HO
O
HO
HO
OH
O
HO
O
OH
171
Vitamin C se oksidira u prisustvu ioda (triiodidnog iona) prema slijedeoj hemijskoj reakciji:
Istovremeno se iod reducira do iodidnog iona (I-). Na kraju reakcije, kada sav vitamin C
izreaguje, viak ioda reaguje sa skrobom kao indikatorom, pri emu nastaje plavi kompleks
iod-krob.
Na osnovu potroene koliine ioda koncentracije 0.01 mol/L, sadraj vitamina C u uzorcima
vonog soka se moe izraunati na slijedei nain:
n (C6H8O6) = c(I2) x V(I2)
m (C6H8O6) = n(C6H8O6) x M(C6H8O6)
(C6H8O6) = m(C6H8O6) / V
172
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
PRIBOR I OPREMA
menzura od 50 mL
bireta od 50 mL
pipeta od 10 mL
pipeta od 20 mL
aa od 100 mL, 2 kom
Erlenmeyerova tikvica od 250 mL, 4 kom
lijevak za filtriranje
filter papir
propipeta
Pasterova pipeta
MJERE OPREZA
173
IZVOENJE VJEBE
10
20
30
40
50
174
175
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Ako je u titraciji utroeno 15 mL 0.05 mol/L otopine ioda, koliko miligrama vitamina C
se nalazilo u uzorku?
176
IZVJETAJ
30 mL
30 mL
30 mL
_______mL
_______mL
_______mL
____________ mL
Koncentracija I2 u KI:
____________ mol/L
30 mL
30 mL
30 mL
_______mL
_______mL
_______mL
Volumen soka:
Volumen utroene otopine I2:
____________ mL
____________mg
____________ mg/mL
177
PITANJA:
1. Zato je potrebno zakiseliti uzorak sa HCl prije titracije?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Kako nastaje plava boja na kraju titracije?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Koliko vonog soka koji je analiziran treba popiti da bi se unijela minimalna potrebna
dnevna koliina vitamina C?
178
22
UVOD
-karoten
likopen
U jesenskom liu, kada dolazi do degradacije hlorofila (ija zelena boja inae prekriva utu
boju -karotena), upravo se i pojavljuje karakteristina uta boja usljed prisustva -karotena.
hlorofil A
Sve zelene biljke sadre smjesu karotina, ksantofila i hlorofila. Za ekstrakciju ovih pigmenata
mogu se upotrebljavati razliita otapala: aceton, metanol, petroleter. Za vrijeme ekstrakcije
treba izbjegavati svjetlost i zagrijavanje, poto svi pigmenti podlijeu oksidaciji i
izomerizaciji kada se izloe svjetlosti i toploti.
Otkrie hromatografije kao metode odvajanja pripisuje se ruskom botaniaru Cvetu, koji je
ovom metodom razdvojio hlorofil i druge pigmente biljnog ekstrakta. Za odvajanje je
upotrijebio staklenu kolonu ispunjenu vrstim CaCO3 kao adsorpcionim sredstvom. U gornji
179
dio kolone unio je biljni ekstrakt i kolonu isprao petroleterom. Prilikom ispiranja, pojedine
komponente biljnog ekstrakta kretale su se kroz kolonu razliitom brzinom i meusobno
razdvojile u obojene trake ili zone. Sadraj kolone je tada paljivo izvaen, pojedine trake
isjecanjem radvojene i analizirane.
TEORIJSKE OSNOVE EKSPERIMENTA
gasna hromatografija
tena hromatografija
Prema mehanizmu
odvajanja
podiona
adsorpciona
ionoizmjenjivaka
gel
kolonska
planarna
Hromatografija na papiru
180
Kada se otopina neke supstance u nekom otapalu dovede u kontakt s drugim otapalom koji se
ne mijea s prvim, otopljena supstanca e se zbog razliite topivosti u ova dva otapala
raspodjeliti izmeu njih. Ova metoda razdvajanja je vrlo praktina i esto se koristi u
organskoj hemiji (Slika 22.1).
181
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
PRIBOR I OPREMA
lijevak za dokapavanje
porculanski avan
Erlenmeyerova tikvica od 100 mL
Papir za hromatografiju
Kade za hromatografiju
UV lampa
Sunica
Vodeno kupatilo
Epruvete
kapilare
MJERE OPREZA
182
IZVOENJE VJEBE
a)
b)
c)
aceton
3
2
1
petroleter
7
8
9
APLICIRANJE PIGMENATA
9 Izrei trake hromatografskog papira za epruvete vodei
rauna o smjeru kretanja mobilne faze.
9 Pri dnu trake nacrtaj grafitnom olovkom liniju oko 1 cm od
dna. Na ovom mjestu e biti aplicirani uzorci.
9 Kapilarom 5-10 puta nanesi ekstrakt vodei rauna da se
prethodna mrlja osuila.
9 Spusti trake u epruvete u kojima se nalazi mobilna faza
vodei rauna da naneseni uzorci ne budu uronjeni u mobilnu
fazu.
183
RAZVIJANJE HROMATOGRAMA
9 Spusti papir u epruvetu, vodei rauna da se ne lijepi uz
zidove epruvete i da stoji ravno.
9 U epruvetu koja stoji u stalku spusti hromatografski papir i
saekajte dok mobilna faza ne dostigne gornju liniju.
9 Izvadi papir i zabiljei opaanja.
9 Razdvojene mrlje na zraku mogu izblijediti pa ih je potrebno
oznaiti grafitnom olovkom.
9 Nakon razvijanja hromatograma zapaa se razliita
efikasnost separacije s obzirom na polarnost mobilne faze.
Mogue je zapaziti etiri odvojene mrlje razliitih boja i to
sljedeim redosljedom od dna ka vrhu:
- Hlorofil A
- Hlorofil B
- Ksantofil
- -karoten
184
PRIPREMNA VJEBANJA
1. ta je hromatografija?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. ta je Rf vrijednost i kako se odreuje?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Koji karotenoid se nalazi u paradajzu, a koji u mrkvi?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Koja organska otapala se najee koriste kao ekstrahenti iz vodenih biljnih ekstrakata?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
185
IZVJETAJ
Mobilna faza
Boja mrlje
a
b
Aceton : petroleter
1 : 9
c
d
e
a
b
Aceton : petroleter
2 : 8
c
d
e
a
b
Aceton : petroleter
3 : 7
c
d
e
186
Uzorak 1
____________
Rf
Uzorak 2
___________
Rf
Uzorak 3
__________
Rf
PITANJA:
1. Zbog ega nije potrebno vriti detekciju razdvojenih komponenta biljnih pigmenta?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Na osnovu ega zakljuuje ta je najpogodnije otapalo koji e koristiti za razvijanje
hromatogama?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
187
188
23
UVOD
Prirodni produkti su podjeljeni u dvije velike grupe spojeva. Metaboliti koji su uobiajeni za
veliki broj organizama, poznati kao primarni metaboliti, npr. amino kiseline. Openito oni
imaju dobro definisanu ulogu u biohemijskom sistemu. Druga velika grupa prirodnih
produkata poznata je pod imenom sekundarni metaboliti meu koje spadaju i esencijalna ulja.
Esencijalna ulja razlikuju se od masnih ulja po njihovoj isparljivosti i injenici da nisu
saponibilni, daju specifian miris cvijetu, listu i drvetu ili su izvedeni iz komponenata biljaka
enzimatskom reakcijom. Esencijalna ulja esto su zapaljiva, topiva u alkoholu i eteru i samo
slabo topiva u vodi. Mogu sadravati ugljikovodike, alkohole, fenole, etere, aldehide, ketone,
kiseline i estere.
Mnoge aromatine biljne vrste koje sadre esencijalna ulja poznati su zaini. To su esto
kompleksne smjese razliitog sastava. Mirisne komponente su najee povezane sa esterima,
a karakteristini okus i aroma mnogih zaina rezultat je prisustva aromatskih aldehida i
ketona (Slika 23.1). Primjeri takvih spojeva su eugenol (klinii), vanilin (tapii vanilije),
cimetaldehid (cimet) i karvon (kim).
CH3
O
CH2
H
HO
HO
O
CH3
Eugenol
O CH3
Vanilin
O
Cimetaldehid
H2C
CH3
Karvon
Slika 23.1 Primjeri aromatskih aldehida i ketona esto naenih u esencijalnim uljima
Eugenol (C10H12O2) je svijetlo uti uljasti spoj koji pripada klasi fenilpropanoidnih spojeva.
Nalazi se u esecijalnom ulju klinia, kima, cimeta i lovora. Ime je dobio po latinskom imenu
klinia, Eugenia aromaticum ili Eugenia caryophyllata, kao glavni sastojak esencijalnog ulja
(72-90%). Koristi se u proizvodnji parfema i kao pojaiva okusa hrane. Prva komercijalna
sinteza vanilina se vrila iz eugenola.
Vanillin (C8H8O3) bijeli kristalni spoj koji se najvie koristi u industriji hrane i pia kao
pojaiva okusa. U dananje vrijeme se dobiva organskom sintezom, ali se moe i izolirati iz
tapia vanilije (Vanilla planifolia).
Cimetaldehid (C9H8O) je uti uljasti spoj koji se nalazi u kori biljaka roda Cinnamomum, iji
je najznaajniji predstavnik biljka zvana cimet (Cinnamomum verum). Zbog svojih
aromatinih osobina koristi se u industriji hrane i pia.
Karvon (C10H14O) je bezbojni teni spoj koji pripada klasi terpenskih spojeva,
najzastupljenijim spojevima u esencijalnim uljima. Ovaj keton se nalazi u mnogim
esencijalnim uljima, ali je njegov sadraj najvei u plodovima kima (Carum carvi).
189
Prije izolacije biljni materijal iz kojeg se dobiva esencijalno ulje se mora osuiti i usitniti.
Izolacija esencijalnog ulja iz biljnog materijala se moe vriti slijedeim metodama:
a) hidrodestilacija;
b) destilacija vodenom parom;
c) ekstrakcija organskim otapalima
d) anfleriranje;
e) maceracija;
f) presovanje.
Hidrodestilacija je metoda koja se najee koristi za izoliranje esencijalnih ulja. Ovaj metod
se bazira na injenici da su navedene supstance veoma slabo topive u vodi. Procedura se
sastoji u destilaciji vode iz vodene otopine koja sadri organske spojeve pri emu para nosi sa
sobom i organske spojeve. Para se moe stvarati u sistemu i van njega. U sistemu se para
stvara intenzivnim kljuanjem vode pomijeane sa materijalom koji sadri spojeve koje je
potrebno izolirati, uz povremeno dodavanje vode kako bi se nivo vode odravao konstantnim.
190
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
PRIBOR I OPREMA
-
Aparatura za destilaciju
Erlenmeyerove tikvice 250 mL, 125 mL
Menzura 100 mL
Lijevak za odvajanje, 150 mL, 250 mL
Vodeno kupatilo
Univerzalni pH papir
MJERE OPREZA
-
191
IZVOENJE VJEBE
Hidrodestilacija
9 Sastavi aparaturu za hidrodestilaciju, zagrijavanje vri na
elektrinom grijau, a koristi vodeno hladilo.
9 Izvagaj 14-16 g klinia, smrvi ih u avanu kako bi voda
lake prodrla u njih. (20-25 g kima, odnosno 15-20 g
tapia cimeta).
9 Stavi biljni uzorak u tikvicu za destilaciju i preko njega
naspi oko 2/3 vode.
9 Prikljui vodu na hladilo i ukljui grija kako bi smjesa
lagano prokljuala da se ne stvara pjena. Kada kljuanje
otpone, pojaaj grijanje.
9 Prikupljaj destilat u Erlenmeyerovu tikvicu dok god vidi
emulziju koja izlazi iz hladila (destilacija obino traje 4560 min). Trebalo bi da prikupi najmanje 150-200 mL
destilata.
9 Izbaci ostatke biljnog materijala iz balona dok je jo vru
ili ga napuni do vrha vodom, snano izmjeaj i prebaci u
veu au, otopinu iz ae dekantiraj u odvod, a vrsti
ostatak baci u kantu za smee.
Ekstrakcija
9 Prebaci destilat u lijevak za odvajanje od 250 mL i dodaj
25 mL dihlormetana.
9 Protresi lijevak nekoliko puta, (previe intenzivno
mijeanje moe prouzrokovati stvaranje emulzije).
Okreui lijevak za odvajanje naopako, kroz ventil
moe ispusti gasove koji nastaju pri ekstrakciji.
Napomena: Formiranje emulzije moe predstavljati ozbiljan
problem tokom ekstrakcije, usporava cijeli
postupak i uzrokuje gubitak produkta.
192
193
Eugenol u
kliniima
Destilacija
Eugenol u destilatu
Ekstrakcija sa CH2Cl2
Eugenol u CH2Cl2
ekstraktu
Ekstrakcija sa KOH
Eugenol u baznom
ekstraktu
Isperi sa CH2Cl2
Zakiseli sa HCl
otapala
prema
Ekstrahuj sa CH2Cl2
Eugenol
194
gore
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Na koji nain se vri suenje organskog ekstrakta?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Navedi funkcionalne grupe koje se nalaze u strukturama slijedeih spojeva:
a) eugenol
_________________________________________________________________
b) vanilin
_________________________________________________________________
c) cimetaldehid
_________________________________________________________________
d) karvon
_________________________________________________________________
195
IZVJETAJ
Grupa:__________
2.
PITANJA:
1. ta moe uticati na prinos eugenola?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Objasni ta se deava sa eugenolom u svakom koraku ekstrakcije!
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
196
24
UVOD
Alkaloidi su prirodni organski spojevi koji sadre nitrogen, a tako su nazvani zbog njihovog
bazinog ("alkalijama slinog") karaktera kojem je razlog upravo nitrogen. Danas je poznato
vie od 12 000 alkaloida, pa pripadaju jednoj od najbrojnijih grupa prirodnih spojeva.
Izrazitog su, ali razliitog, fiziolokog djelovanja na organizam ovjeka i ivotinja. Djeluju
ve u vrlo malim koliinama. Neki se u malim dozama koriste kao jaki i nezamjenjivi
lijekovi, dok su gotovo svi u veim koliinama vrlo jaki otrovi. U biljkama alkaloidi ne
dolaze u slobodnom obliku, ve su vezani za neke organske kiseline (na primjer: oksalnu,
octenu, mlijenu, vinsku, limunsku i druge) ili u obliku estera, amida i glikozida. isti
alkaloidi veinom su bijeli sitnokristalni praci ili tekuine. Netopivi su u vodi, ali topivi u
anorganskim kiselinama i u organskim otapalima. Njihove su soli vrste, topive u vodi, a
netopive u organskim otapalima.
Spojevi koji se javljaju u prirodi imaju razliite vrste primjene. Jedan od esto koritenih je i
kofein. Koristi se kao stimulans u nekim lijekovima, a veina nas ga koristi svakodnevno u
piima dobivenim ekstrakcijom iz kafe ili aja vruom vodom. Kofein poticajno djeluje na
sredinji ivani sistem, osobito na koru velikog mozga i neka sredita u produenoj modini.
Pia koja ga sadre izazivaju stanje budnosti, te prolazno i kratkotrajno uklanjaju znakove
umora. Kofein umor ne uklanja u cijelosti ve samo privremeno ublaava simptome, a kad
djelovanje popusti, osjeaj umora jo je intenzivniji. To obino navodi na uzimanje nove doze
kofeina ime zakidamo jedan od osnovnih naina kojim nas tijelo upozorava da mu je
potreban odmor.
Primarni izvor kofeina je zrno kafe, Coffea arabica, koje sadri oko 2-3% kofeina. Sadraj
kofeina u napitku varira od 40 do 120 mg, u zavisnosti od naina pripreme. Kafa takoe
sadri tragove srodnog alkaloida teofilina, ali ne i teobromina. aj je drugi vaan izvor
kofeina i mada sadri vie kofeina nego kafa, uobiajeni ajni napitak sadri mnogo manje
kofeina. Za razliku od kafe, aj sadri male koliine teobromina i neto vii nivo teofilina.
O
H3C
N
N
CH3
kofein
CH3
CH3
N
N
H3C
H3C
NH
HN
O
teobromin
CH3
teofilin
Listovi biljke ajevac, Camellia sinensis, od kojih se spravlja aj, vrui aromatini napitak
blago gorkog i oporog mirisa, sastoje se primarno od celuloze kao osnovnog gradivnog
materijala svih biljnih elija. Na sreu, celuloza nije topiva u vodi, pa pri ekstrakciji vruom
vodom, mnogo topiviji kofein moe se razdvojiti. Takoe u vodi su topivi i sloeni spojevi,
tanini. Ovo su obojeni fenolski spojevi velikih molekulskih masa (500-3000) koji imaju kiseli
karakter. Ako se neka bazna so kao to je natrijum karbonat doda vodenoj otopini, tanini e
reagovati i formirati soli. Ove soli su ne topive u organskom otapalu, kao to su hloroform ili
dihlormetan, ali su topivi u vodi. Kako je kofein slabije topiv u vodi
(2 g/100g hladne
vode), a mnogo je topiviji u organskom otapalu (14 g/100g dihlormetana), kofein moemo
197
ekstrahovati iz bazne otopine aja dihlormetanom, a natrijumove soli tanina ostaju u vodenoj
otopini. Otparavanjem dihlormetana ostaje sirovi kofein, koji se moe preistiti sublimacijom.
198
EKSPERIMENTALNI RAD
ZADATAK VJEBE
-
HEMIKALIJE I REAGENSI
-
OPREMA I PRIBOR
-
MJERE OPREZA
- Ne udiite pare organskih otapala.
- Ekstrakcije dihlormetanom i prekristalizaciju radite u digestoru.
- Oprez pri radu sa vruim priborom.
199
IZVOENJE VJEBE
Izolacija
9 U au od 600 mL naspi oko 200 mL vode i dodaj 15 g natrijum
karbonata.
9 Zagrijavaj na reou, uz mijeanje, dok se karbonat ne otopi.
9 Izvagaj oko 15 g aja.
9 Dodaj aj u au sa vodenom otopinom natrijum karbonata i
zagrij smjesu do kljuanja.
9 Smanji grijanje i pusti da lagano kljua poklopljeno satnim
staklom oko 30 min.
9 Prekini zagrijavanje i pusti da se otopina ohladi (hlaenje moe
ubrzati stavljanjem ae pod mlaz hladne vode).
9 Profiltriraj dobivenu smjesu preko Bchnerovog lijevka.
9 Pokvasi ostali vrsti ostatak sa 10 mL destilovane vode i
profiltriraj uz pritiskanje malom Erlenmeyerovom tikvicom
kako bi dobili maksimalnu koliinu tenosti.
9 Ostavi au u ledeno kupatilo da se ohladi ispod sobne
temperature.
Ekstrakcija
9 Prebaci filtrat u lijevak za odvajanje od 500 mL.
9 Dodaj 30 mL dihlormetana.
9 Promukaj sadraj nekoliko puta i ostavi da se razdvoje slojevi.
(Nemoj mukati previe intenzivno kako bi izbjegli stvaranje
pjene).
9 Ispusti dihlormetanski dio u istu au od 250 mL pazei da se
slojevi to preciznije odvoje ne isputajui vodu iz gornjeg sloja.
9 Ponovi ekstrakciju na isti nain jo 3 puta sa po 15 mL
dihlormetana.
Suenje
9 Dodaj 15-20 g anhidrovanog natrijum sulfata u Erlenmeyerovu
tikvicu sa dihlormetanskim slojem kako bi izvrili suenje.
9 Uz povremeno mijeanje, ostavi otopinu da stoji 10 min (ako je
otopina mutna, prebaci je u novu suhu tikvicu i dodaj novu
porciju natrijum sulfata).
200
UZORAK AJA
zagrijavanje
AJ
Netopivi ostatak
Ekstrakcija
CH2Cl2
KOFEIN u CH2Cl2
Destilacija
CH2Cl2
KOFEIN
201
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
N
N
CH3
kofein
__________________
__________________
__________________
__________________
CH3
CH3
H3C
H3C
NH
HN
N
teobromin
____________________
____________________
____________________
____________________
CH3
teofilin
___________________
___________________
___________________
___________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Kofein je jednako topiv i u metanolu, kao i u dihlormetanu. Zato se u ovoj vjebi
ekstrakcija kofeina ne vri metanolom?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
202
IZVJETAJ
1. Zato je vano dobro ohladiti vodeni ekstrakt aja prije dodatka dihlormetana za
ekstrakciju?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Kojim metodama je mogue izvrti preiavanje kofeina?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Zato je bolje izvriti ekstrakciju kofeina tri puta sa po 20 mL dihlormetana, a ne
jedanput sa 60 mL dihlormetana?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
203
204
25
UVOD
Postoji mnogo razloga zato bismo mogli eljeti da identificiramo neki organski spoj. U
hemiji prirodnih produkata, na primjer, moemo otkriti neku egzotinu biljku koja sadri neki
sastojak sa terapeutskim djelovanjem. Ako bismo iz kompleksne smjese biljnog ekstrakta
mogli izolirati samo jedan spoj koji ima ta korisna svojstva, mogli bismo direktno ili
indirektno otkriti novi koristan lijek iz tog izoliranog spoja. Kinin, prvi moan lijek protiv
malarije, otkriven je upravo na ovaj nain.
Identifikacija bioloki aktivnih komponenti u kompleksnim prirodnim smjesama nije
jednostavan zadatak. Prvo, spoj mora biti izoliran iz smjese u istoj formi. Onda se moraju
prikupiti informacije o strukturi na osnovu kojih bi se jednoznano odredio hemijski identitet
spoja. Ako je ispitivani spoj jedan od poznatih organskih spojeva, onda je relativno lako,
poreenjem osobina, utvrditi njegov identitet. Tako je spoj izoamilacetat,
feromon * koji lui obina pela, izoliran i identificiran poreenjem sa poznatim spojem u
prilino kratkom vremenu. S druge strane, mnogi istraivaki timovi irom svijeta istraivali
su kompleksan sistem otrova pele tokom vie od 40 godina i mada je nekih etrdesetak
spojeva identificirano, kompletan sastav otrova pele jo uvijek nije ustanovljen.
Naravno da postoje i mnogi drugi razlozi za identifikaciju organskih spojeva osim onih koje
su navedeni u hemiji prirodnih produkata. Pred hemiarem koji se bavi kriminalistikom moe
se postaviti zadatak da utvrdi prirodu zaplijenjene droge koja e se upotrijebiti kao dokazni
materijal u nekom sudskom postupku ili da identificira neki egzotian otrov. Hemiar u
oblasti zatite ivotne okoline mogue je da e morati identificirati neki neeljeni organski
zagaiva. Hemijski okeanograf e eljeti da identificira organske spojeve koji se nalaze u
morskoj vodi, a ''astrohemiar'' e se moda koristiti specijalnih tehnikama za detekciju
organskih spojeva u atmosferi neke udaljene planete ili ak u ogromnom meuzvjezdanom
prostoru.
Odreivanje sastava neke hemijske smjese, ili ak izolacija i identifikacija samo jedne
komponente u smjesi, dugotrajan je i teak zadatak koji zahtijeva specijalna znanja i znatno
iskustvo. Neosporno da je problem postavljanja molekularne strukture organskog spoja
znatno olakan posljednjih pedesetak godina ukljuivanjem razliitih spektroskopskih tehnika
koje se intenzivno primjenjuju u organskoj analizi.
U savremeno opremljenoj laboratoriji vre se kompleksna instrumentalna fiziko-hemijska
ispitivanja ve u ranim fazama organske analize, naroito infracrvena spektroskopija (IR) i
spektroskopija nuklearne magnetne rezonance (NMR), kao i masena spektrometrija (MS),
esto u kombinaciji sa gasnom hromatografijom (GC/MS), koje u kratkom vremenu daju
dragocjene podatke o strukturi nekog organskog spoja.
Meutim, i pored ogromnog razvitka instrumentalnih metoda, kvalitativna organska analiza
zasnovana na klasinim hemijskim metodama, ostaje vana i nezamjenljiva dopuna
instrumentalnoj organskoj analizi. Tako nije ukinuta potreba da se ue osnovne, relativno
jednostavne metode organske analize, posebno zato to se mogu izvoditi i u slabije
opremljenim laboratorijama, to je od velikog praktinog znaaja.
Feromoni su specifini spojevi koje lue insekti da bi prenijeli poruke jedni drugima, npr. u cilju
seksualnog privlaenja ili slanja upozoranja na opasnost.
205
Prema hemijskoj literuturi, procjenjuje se da organski spojevi ine vie od 90% od 50 miliona i neto
vie ukupno do danas poznatih spojeva. (Chemical Abstract 2009)
206
Funkcionalna
grupa
O
C OH
O
Klasa spojeva
Primjer
Alken
H2C
Alkin
HC
Karboksilna
kiselina
CH3COOH
Ester
HCOOCH2CH3
Amid
CH3CONH2
CH2
CH
C O C
O
C N
O
Aldehid
HCHO
Etilmetanoat
(etilformijat)
Amin
CH3NH2
Haloalkan
(Alkilhalogenid)
CH3Cl
CH3CH2OH
CH3CH2OCH2CH3
CH3
(aromatski
karbohidrogen)
Fenol
OH
Upotreba
meuprodukt;
regulator rasta
biljaka
meuprodukt;
sredstvo za
zavarivanje
meuprodukt;
kisela
komponenta
sireta
Aromatini
dodatak u
limunadi
Metanamin
(metilamin)
Otapalo; aditiv
za plastine
mase i za
denaturaciju
alkohola
Prisutan u dimu
koji se koristi za
suenje
unke i ribe
Otapalo za
lakove; (Nemoj
ga dovesti u
kontakt sa
plastikom i
rayonom!)
Aktivni sastojak
alkoholnih pia;
otapalo
Sredstvo za
tavljenje koe
Hlormetan
(metilhlorid)
Lokalni
anestetik
Etoksietan
(etileter)
Otapalo
Metilbenzen (toluen)
Meuprodukt;
otapalo
Hidroksibenzen
(fenol; karbolna
kiselina)
Dezinficijens
Propanon (aceton)
Alkohol
OH
Etanska kiselina
(acetatna kiselina;
siretna kiselina)
CH3COCH3
Keton
OH
direktno vezana
na benzenski
ciklus
Etin
(acetilen)
Metanal
(formaldehid)
Eten
(etilen)
Etanamid (acetamid)
C H
O
Etanol (etilalkohol)
207
Cilj ovog eksperimenta nije identifikacija datog spoja kao hemijske individue, ve samo
utvrivanje razliitih reaktivnih grupa u molekuli, to omoguuje da se nepoznati spoj uvrsti u
jednu od potpuno definisanih klasa organsko-hemijske sistematike. S obzirom na ovako
skromno postavljen cilj, mora i izbor supstanci za analizu biti vrlo ogranien na prilino malu
listu lako pristupanih supstanci ija se svojstva nalaze u literaturi.
U ovom eksperimentu, bie obuhvaeno samo nekoliko klasa organskih spojeva: alkani,
alkeni, alkoholi, aldehidi, ketoni, karboksilne kiseline i fenoli. Ispitivanjem osobina
poznatih spojeva iz svake od ovih klasa, dobie se kratak uvid u karakteristina svojstva
svake klase spojeva, to e pomoi da se identificira nepoznati spoj poreenjem njegovih
osobina sa osobinama poznatih organskih spojeva. Pri interpretaciji rezultata vano je imati
na umu da su negativni nalazi esto vani kao i pozitivni rezultati u identificiranju nepoznatog
spoja. Svaki od izabranih testova na odreene funkcionalne grupe moe se izvesti uz mali
utroak vremena i materijala, a da pri tome prui vane podatke o tome kojoj klasi dati spoj
pripada.
TESTOVI NA FUNKCIONALNE GRUPE
Karbohidrogeni (ugljikovodici)
Karbohidrogeni su najjednostavnija klasa organskih spojeva koji sadre samo atome karbona i
hidrogena. Prema svojim strukturnim karakteristikama dijele se u dvije velike grupe: alifatski
i aromatski. Alifatski karbohidrogeni se dalje mogu podijeliti na alkane, alkene i alkine koji
imaju i svoje ciklike analoge.
Alkani imaju karbonove atome povezane samo jednostrukim kovalentnim vezama i jo se
nazivaju zasieni karbohidrogeni. Najjednostavniji predstavnik alkana i ujedno
najjednostavniji organski spoj je metan koji ima samo jedan karbonov atom.
H
H
H
metan
Alkani su klasa hemijski relativno inertnih spojeva koji pokazuju negativan test sa iodom kao
gotovo univerzalnim reagensom na organske spojeve. Molekule koje sadre -elektrone ili
208
nevezane elektronske parove grade sa iodom smee obojenu otopinu, kao posljedica stvaranja
kompleksa izmeu ioda i raspoloivih elektrona u tim molekulama.
C
C
I2
:O:
I2
Otopina ioda i zasienih spojeva koji nemaju raspoloivih elektrona i ne uestvuju u ovoj
reakciji ostaje ljubiasta.
Openito, izostanak jednostavnih reakcija za identifikaciju alkana, kao rezultat njihove
hemijske indiferentnosti, je upravo njihov najvaniji znak raspoznavanja.
Alkeni su nezasieni karbohidrogeni koji imaju jednu ili vie karbon-karbon dvostrukih
veza u molekuli, dok je karakteristika alkina prisustvo karbon-karbon trostrukih veza. Ovi
nezasieni karbohidrogeni su hemijski prilino reaktivni spojevi i vrlo lako stupaju u reakciju
sa bromom koji se adira na njihove dvostruke, odnosno trostruke karbon-karbon veze.
+
Br
Br
Br
C C
C C
C C + Br 2
Br
crveno-sme
bezbojan
+ 2 MnO-4 + 4 H2O
ljubiast
C + 2 MnO 2 + 2 OH
:OH
.. :OH
..
sme
Ovaj test nije strogo selektivan jer mu podlijeu i neke druge funkcionalne grupe koje se
o
o
mogu oksidirati sa KMnO4 (fenoli, veina aldehida, 1 i 2 alkoholi itd.), iako sporije i pod
neto snanijim uslovima (vea koncentracija KMnO4, via temperatura i razliita pH
vrijednost otopine).
Alkoholi
Spojevi koji sadre hidroksilnu (-OH) funkcionalnu grupu vezanu na zasieni karbonov atom
svrstavaju se u alkohole. Mogu se smatrati organskim derivatima vode u kojima je
hidrogenov atom zamijenjen alkilnom grupom.
C O H
Prema vrsti karbonovog atoma koji nosi -OH grupu, alkoholi se mogu klasificirati kao
o
o
o
o
primarni (1 ), sekundarni (2 ) ili tercijarni (3 ). Kada je -OH grupa vezana na 1 karbonov
atom, tj. onaj koji na sebe ima vezan samo jedan karbonov atom, alkohol se svrstava u
o
primarne. Sekundarni alkoholi imaju -OH grupu vezanu na 2 karbon, koji je vezan na dva
209
susjedna karbonova atoma, odnosno tercijarni alkoholi imaju 3 karbonov atom koji je vezan
na tri druga karbonova atoma.
R''
R CH2 OH R CH OH R C OH
1o alkohol
R'
2o alkohol
R'
3o alkohol
+ H2Cr2O7
H2SO4
narandast
Cr2(SO4)3 +
zelen
RCOOH
ili
R 2C O
R OH + HCl
topiv
ZnCl 2
R Cl + H OH
netopiv
R-OH + [Ce(NO3)6]
ut
210
2[R-O-Ce(NO3)5] + H+ + NO3
crven
Aldehidi i ketoni
R C H
R C R'
aldehid
keton
karbonilna
grupa
Karbonilna grupa u aldehidima i ketonima je veoma reaktivna i ove dvije klase spojeva esto
reaguju slino. Svi aldehidi i ketoni brzo reaguju sa, 2,4-dinitrofenilhidrazinom koji se jo
naziva Bradyev reagens i grade slabo topive 2,4-dinitrofenilhidrazone. Boja ovih kristalnih
derivata varira od ute do crvene, zavisno od prisustva drugih grupa u susjedstvu karbonilne
grupe.
H
RC O
ili
NO2
H
RC NNH
NO2
+ H2NNH
NO2
H+
ili
NO2
NO2
R2C O
R2C NNH
NO2
Pored velikog broja reakcija u kojima reaguju slino, aldehidi i ketoni se razliito ponaaju
prema djelovanju blagih oksidirajuih reagenasa. Aldehidi se lako oksidiraju do kiselina koje
imaju isti broj karbonovih atoma.
O
R C H
[O]
aldehid
O
R C OH
kiselina
Ketoni koji nemaju hidrogen vezan na karbonilnu grupu, mogu se oksidirati samo pod
drastinijim uslovima (jai reagensi i vie temperature) poto njihova oksidacija do kiseline
zahtijeva raskidanje karbon-karbon veze. Testovi koji slue za razlikovanje aldehida od
ketona zasnivaju se upravo na injenici da se ove dvije klase spojeva oksidiraju pod razliitim
uslovima.
Reakcija srebrenog ogledala ukljuuje oksidaciju aldehida u odgovarajuu kiselinu uz
upotrebu amonijakalne otopine srebro nitrata kao oksidirajueg reagensa. Ovaj reagens,
poznat kao Tollensov reagens, reducira se do metalnog srebra koje se taloi na zidovima
reakcione posude kao srebreno ogledalo.
2 Ag+NO3- + 2 NaOH
Ag2O
+ H2O + 2 Na+NO3-
2 Ag(NH3)2+OH-
O
+
R C H + 2 Ag(NH3)2 OH
Ovaj reagens je vrlo blag tako se da pored ketona, ni alkoholi ne mogu oksidirati pod ovim
uslovima.
211
Kao oksidirajui reagens koji se koristi za razlikovanje aldehida od ketona moe posluiti i
2+
bakar(II) ion, Cu , u alkalnoj otopini, kompleksiran sa K, Na-tartaratom, poznat kao
2+
+
Fehlingov reagens. Aldehidi reduciraju bakar(II) ion, Cu u bakar(I) ion, Cu . Otopina se pri
tome mijenja iz plave u prljavo zelenu i postepeno se izdvaja crvenkasti talog bakar(I) oksida,
Cu2O.
O
2+
R C H + 2 Cu
+ 5 OH
K,Na-tartarat
plav
O
R C O- + Cu2O + 3 H2O
crven
Metilketoni se mogu razlikovati od drugih ketona pomou iodoform testa. Iodoform test
ukljuuje hidrolizu i cijepanje metilketona, pri emu nastaje uti talog iodoforma, CHI3,
O
R C CI3 + 3 KI + 3 H2O
R C CH3 + 3 I2 + 3 KOH
KOH
O
R C O- K+ + CHI3
ut
Pozitivan test daju i spojevi koji se lako oksidiraju do metilketona pod ovim reakcionim
o
uslovima: 2 alkoholi koji imaju metilnu grupu u susjedstvu hidroksilne grupe.
O
Acetaldehid je jedini od aldehida koji daje pozitivan test jer ima grupu CH3 C
za koju je karakteristina iodoform reakcija, kao i etanol koji se moe oksidirati do
acetaldehida.
Karboksilne kiseline
Karboksilna grupa COOH ima hidroksilnu OH grupu vezanu na karbonov atom karbonilne
grupe, ali njena hidroksilna grupa, za razliku od alkoholne OH, pokazuje kisela svojstva.
Tako karboksilne kiseline reaguju sa natrijum bikarbonatom, NaHCO3 i natrijum karbonatom,
Na2CO3, i grade u vodi topive natrijumove soli i karbonsku (ugljinu) kiselinu koja se dalje
raspada na vodu i karbon(IV) oksid (ugljendioksid), koji se oslobaa kao gas. Mjehurii
izdvojenog gasa, CO2, se kreu ka povrini otopine i to je propraeno karakteristinim
umeim zvukom.
O
R C OH + NaHCO3
R C
O
+ CO2 + H2O
O- Na+
212
Fenoli
Da bi se neki spoj klasificirao kao fenol, njegova molekula mora imati najmanje jednu -OH
grupu direktno vezanu na benzenov prsten. Najjednostavniji lan ove familije, fenol, dao je
ime cijeloj klasi- fenoli.
OH
fenol
Za razliku od alkohola koji takoe sadre -OH funkcionalnu grupu, fenoli su slabo kiseli i
mogu se neutralizirati natrijum hidroksidom, a njihovi benzenovi prstenovi se lako oksidiraju.
Test za dokazivanje fenolske funkcionalne grupe zasniva se na stvaranju obojenog kompleksa
u prisustvu eljezo(III) iona, Fe3+.
OH
3-
O
6
Fe
+ Fe 3+
+ 6H
ut
ljubiast
Pozitivan test daje veina fenola, a boja varira od intenzivno ljubiaste do crveno-smee ili
zelene boje.
213
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
Indikator fenolftalein
Elementarni iod, I2
Dihlormetan (metilenhlorid), CH2Cl2
Etanol, 96%
Aceton
10% vodena otopina NaOH
Brom u dihlormetanu, 2% otopina Br2 u CH2Cl2. Dihlormetan (metilenhlorid) se
koristi umjesto uobiajenog otapala, tetrahlormetana (karbontetrahlorida), CCl4, jer je
manje toksian. Otopina broma u dihlormetanu treba da je svjee pripremljena i uva
se u tamnoj boci.
Baeyerov reagens-1% vodena otopina permanganata, KMnO4 (0.06 mol/L)
Jonesov reagens: Priredi suspenziju od 13.4 g CrO3 u 11.5 mL koncentrovane H2SO4 i
paljivo je dodaj, uz mijeanje, u toliko vode koliko je potrebno da ukupan volumen
otopine iznosi 50 mL. Ovako prireeni reagens ostavi da se ohladi na sobnu
temperaturu prije upotrebe.
Lucasov reagens: Otopi 16.0 g anhidrovanog zink(II) hlorida, ZnCl2, u 10 mL
koncentrovane hloridne kiseline, HCl, uz hlaenje na ledenom kupatilu.
Cer-nitratni reagens: Otopi 4.0 g amonijum-cer(IV) nitrata, [(NH4)2Ce(NO3)6], u 10
mL otopine nitratne kiseline, 1.0 mol/L HNO3. Ako je potrebno, pripremu reagensa
uradi uz zagrijavanje u cilju potpunog otapanja.
Bradyev reagens: Otopi 1.0 g 2,4-dinitrofenilhidrazina u 5.0 mL koncentrovane
H2SO4. Ova otopina se polako dodaje, uz mijeanje, u smjesu od 10 mL H2O i 35 mL
96% etanola. Nakon mijeanja, ako je potrebno, profiltriraj otopinu.
Tollensov reagens-amonijakalna otopina srebro nitrata: Pripremi 5% vodenu otopinu
AgNO3, 10 % vodenu otopinu NaOH i koncentrovanu otopinu amonijaka, NH4OH,
koji se pomijeaju neposredno prije upotrebe prema datoj proceduri.
Vano: Viak Tollensovog reagensa treba unititi sa HNO3 jer moe stvoriti
eksplozivne fulminate!
3 Ag2O + 2 NH3 (aq)
2 Ag3N + 3 H2O
eksplozivan
Sve navedene reagense dobie pripremljene od laboranta, a ovdje je dat opis njihovog prireivanja u
sluaju potrebe da to student uradi samostalno.
214
PRIBOR I OPREMA
epruvete, manje
Pasterove pipete
porculanska ploica za testove
vodeno kupatilo (aa sa vodom)
termometar
indikator papir
MJERE OPREZA
215
IZVOENJE VJEBE
U cilju identifikacije nepoznatog organskog spoja, dobie od asistenta JEDAN uzorak koji
predstavlja monofunkcionalni organski spoj (ima samo jednu funkcionalnu grupu), to ga
svrstava u jednu od klasa organskih spojeva koje imaju svoje predstavnike meu poznatim
uzorcima koji e Ti biti na raspolaganju.
Spisak moguih supstanci koje mogu biti date kao poznati uzorci organskih spojeva:
alkani: heksan, pentan, metilcikloheksan
alkeni: penten-1, penten-2, cikloheksen
aldehidi: benzaldehid, propanal, formaldehid, glukoza
ketoni: aceton, cikloheksanon, acetofenon, metil etil keton
alkoholi: etanol, cikloheksanol, terc.butanol, n-butanol
fenoli: fenol
karboksilne kiseline: acetatna kiselina, benzojeva kiselina, buterna kiselina
Kako ne postoji neko jedinstveno uputstvo za rad sa nepoznatim uzorkom, data je shema koja
moe biti pomo u planiranju redoslijeda hemijskih reakcija potrebnih u cilju identifikacije
funkcionalnih grupa (Slika 25.2). Na bazi tako dobivenih rezultata treba izvesti i druge
testove za potvrdu prisustva pojedinih funkcionalnih grupa.
Sve testove na nepoznatom uzorku izvodi paralelno sa poznatim spojem koji daje
POZITIVAN test i sa kontrolnom probom (koja sadri otapalo i reagens, ali BEZ analiziranog
uzorka) i koja daje NEGATIVAN test. Na ovaj nain je olakana interpretacija pozitivnih
reakcija, a eventualno oneieni ili nedovoljno svjei reagensi mogu se tako otkriti i
zamijeniti novim. Vrlo je vano da detaljno opie sva svoja opaanja i rezultate pri izvoenju
svakog pojedinanog testa i to prikae u Izvjetaju.
Pri izvoenju hemijskih testova, svi reagensi se uzimaju pomou kapaljke ili Pasterove pipete.
216
Test sa NaHCO3
(+ )
(-)
alkan
alken
aldehid
alkohol
keton
fenol
Test sa KMnO4
(-)
(+ )
alkan
keton
alkohol
alken
aldehid
fenol
Test sa 2,4-dinitrofenilhidrazinom
Test sa FeCl3
(-)
alkan
alkohol
Iodoform test
(-)
(+)
(+) NIJE metil
metil keton
alkohol
keton
(-)
alkan
(-)
alkan
Test sa 2,4-dinitrofenilhidrazinom
(-)
alken
(+)
Test sa bromom
(+)
Test sa iodom
Test sa dihromatom
(+)
o
1 i 2 alkohol
(-)
3 alkohol
Lucasov test
trenutno
fenol
(-)
alken
aldehid
(+)
keton
Test sa cer-nitratom
(+)
aldehid
alken
Test sa Fehlingovim
reagensom
(+)
Test srebrenog
ogledala
(+)
aldehid
3 alkohol
Slika 25.2 Shema za identifikaciju nepoznatih organskih spojeva
217
TEST SA IOD-KOMPLEKSOM
Na bijelu porculansku ploicu stavi mali kristal ioda, a zatim
dodaj 2-3 kapi ispitivane tenosti. Alkani daju negativan test
i ljubiasta boja ioda ostaje nepromijenjena. Svi ostali
organski spojevi koji grade kompleks sa iodom daju smee
obojenu otopinu.
Napomena: Test se izvodi samo na tenim uzorcima.
TEST SA BROMOM
U manju epruvetu unesi 2 kapi nepoznate ispitivane tenosti
(ili par kristalia ako je uzorak vrst) i otopi ih u 0.5 mL
dihlormetana. Dodaj 2 kapi 2% otopine broma u
dihlormetanu, uz mukanje. Gubitak crvenosmee boje
broma je dokaz prisustva nezasienog karbohidrogena.
Napomena: Nemoj udisati pare reagensa i obavezno izvodi test u
digestoru.
TEST SA PERMANGANATOM:
BAEYEROV TEST NEZASIENOSTI
U manju epruvetu otopi 2 kapi ispitivanog uzorka u 0.5 mL
istog acetona (bez primjesa alkohola) i dodaj 2-3 kapi 1%
otopine KMnO4, uz mijeanje. Pozitivan test nezasienosti je
promjena ljubiaste boje permanganata u talog smeeg
mangan(IV) oksida, MnO2.
Napomena: Test je negativan ako se ne obezbojava vie od 3 kapi
otopine permanganata.
218
219
220
221
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Ispii strukturne formule za sva etiri alkohola molekularne formule C4H9OH i oznai
svaki kao 1o, 2o ili 3o alkohol.
OH
e)
f)
O
CH3 C O
C
OH CH O CH CH CH CH
3
2 2 2 3
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
4. Koje je IUPAC ime za:
a) acetaldehid
b) aceton
c) n-pentil metil keton?
222
___________________________________________
___________________________________________
____________________________________________
etanol
1-propanol
cikloheksanol
terc-butanol
______________________________________
______________________________________
______________________________________
______________________________________
223
b)
O
CH3CH2 C CH2CH3
d)
224
CH3CH2OH
e)
c)
CH3 C
CH3 CH
CH3 O CH2CH2CH2CH3
CH2CH3
OH
f)
O
CH3 C
CH2CH3
IZVJETAJ
Ime:_________________________Grupa:__________Lab.broj______
Datum:_______________________Asistent:_____________________
TESTOVI SA POZNATIM SPOJEVIMA
Ime spoja
Strukturna formula
Test/reagens za
dokazivanje
funkcionalne grupe
Opaanja i rezultati
alkan:
alken:
alkohol:
aldehid:
keton:
karboksilna
kiselina:
fenol:
POZITIVAN test
sa poznatim
uzorkom
NEGATIVAN test
sa kontrolnom
probom
NEPOZNATI
UZORAK
225
PITANJA:
2. Ima dvije epruvete ispunjene bezbojnom tenou. Epruvete nisu obiljeene, ali ima
podatak da se u jednoj nalazi destilovana voda, a u drugoj vodena otopina glukoze (vidi
formulu ispod!). Kojim od jednostavnih testova izabranih u ovom eksperimentu moe
odrediti u kojoj epruveti je glukoza, a da ne proba ukus otopine?!
H
O
C
H C OH
HO C H
H C OH
H C OH
CH2OH
____________________________________________
____________________________________________
____________________________________________
____________________________________________
____________________________________________
____________________________________________
226
4. U epruveti se nalazi smjesa od tri organska spoja: etanol, benzojeva kiselina i fenol.
Koristei se testovima datim u ovoj vjebi predloi postupak za njihovo dokazivanje.
Kako moe iskoristiti prednost u razliitoj kiselosti ovih spojeva u smjesi za njihovo
uspjeno i jednostavno razdvajanje?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
5. Nacrtaj strukturu spoja molekularne formule C5H8O koji daje pozitivan iodoform test, a
ne obezbojava otopinu permanganata.
6. Nacrtaj strukturu spoja molekularne formule C5H8O koji daje pozitivan Tollensov test, a
ne reaguje sa bromom u metilenbromidu.
7. Nacrtaj strukturu spoja molekularne formule C5H8O koji sa Bradyevim reagensom, 2,4dinitrofenilhidrazinom, gradi talog, obezbojava otopinu broma, ali ne daje iodoform test.
227
228
26
UVOD
Pod imenom ugljikohidrati obuhvaena je velika grupa organskih spojeva koji igraju vanu
ulogu u biljnom i ivotinjskom svijetu. eera ima u soku svih biljaka; krob je glavni
sastojak sjemenki i gomolja; lie, stabljike i stabla najveim dijelom sastoje se od celuloze;
glikogena ima u ivotinjama.
Naziv su dobili jo u ono vrijeme kada se nita nije znalo o njihovoj strukuturi, ve se o njima
zakljuivalo prema kvantitativnoj elementarnoj analizi. Francuski hemiari, Proust i GayLussac su suhom destilacijom eera, celuloze i kroba dobili ugljik i vodu, te su spojeve
nazvali hydrates de carbone, to odgovara njihovoj optoj formuli, Cx(H2O)y
Ugljikohidrate proizvode zelene biljke procesom fotosinteze koja predstavlja hemijsku
sintezu, ili fiksiranje ugljik-dioksida i vode u prisustvu hlorofila kao katalizatora, pomou
energije dobivene apsorpcijom vidljive svjetlosti:
x CO2 + x H2O Cx(H2O)y + x O2
ugljikohidrat
229
taka topljenja je im je srazmjeno visoka, pa se esto pri zagrijavanju prije raspadaju nego to
se istope.
O
O
O
HO
HO
OH
OH
OH
HO
HO
HO
OH
OH
OH
OH
D-riboza
OH
D-glukoza
OH
D-galaktoza
Hemijske osobine monosaharida dosta su sline osobinama aldehida i ketona, pa zato oni
mogu da se dokau pomou nekih reakcija koje su karakteristine za te karbonilne spojeve.
Disaharidi
Disaharidi nastaju vezivanjem dva ista ili razliita monosaharida meusobno povezana
glikozidnom vezom. To su vrsti kristalni spojevi, otapaju se u vodi, a podjeljeni su na
redukujue i neredukujue eere. Redukujui disaharidi pokazuju reakcije karakteristine
za aldehide jer su monomerne jedinice vezane preko glikozidnog C-atoma jednog
monosaharida i najee C-4 atoma drugog monosaharida, tako da je glikozidna OH-grupa
drugog monosaharida ostala slobodna. Neredukujui disaharidi pokazuju reakcije
karakteristine i na aldehide i na ketone, ali se ne redukuju jer je glikozidna veza
uspostavljena preko oba glikozidna C-atoma oba monosaharida. Saharoza je najpoznatiji
neredukujui disaharid, graen iz molekula glukoze i fruktoze.
Polisaharidi
Proteini spadaju u sloene organske spojeve koji ine glavni dio elijske protoplazme koja je
nosilac svih ivotnih funkcija. Sam naziv proteini potie od grke rijei proteios to u
prevodu znai prvi, najvaniji. Organizam sadri vie hiljada razliitih proteina i svaki se
odlikuje specijalnom strukturom koja im dozvoljava da vre specifinu funkciju. Svi proteini
su graeni iz aminokiselina koje su meusobno povezane peptidnom vezom. Hidrolizom
proteina, kao krajnji produkti dobiju se aminokiseline. Uope, proteini su amorfni spojevi,
mada se pod specijalnim uslovima mogu dobiti u kristalnom obliku. Neki su proteini topivi u
vodi (albumin), neki u neutralnim otopinama soli, dok su svi netopivi u zasienoj otopini
aluminijum sulfata. Neki proteini grade bazne, a neki kisele otopine, to zavisi od vrste
aminokiselina koje ulaze u njihov sastav. Proteini spadaju u veoma reaktivne spojeve, jer
sadre razliite funkcionalne grupe: -COOH, -NH2, -OH, -SH, -S, -S-. Ako se proteini zagriju
na 60C ili ako im se dodaju otopine tekih metala ili jake kiseline, vri se njihova
koagulacija, pri kojoj oni mijenjaju svoje prvobitne fizike, hemijske i bioloke osobine. Taj
proces je poznat pod imenom denaturacija.
230
Aminokiseline
O
HS
OH
OH
NH2
NH2
cistein
fenilalanin
N
H
OH
prolin
LIPIDI
Masti i ulja su se u prirodi nalaze jako rasprostranjeni u velikoj koliini, kao biljne i
ivotinjske masti. Po hemijskom sastavu to su smjese estera trihidroksilnog alkohola glicerola
i viih monokarboksilnih masnih kiselina s ravnim C-lancem i parnim brojem C-atoma.
Hidrolizom lipidnog materijala obino se dobivaju i zasiene i nezasiene masne kiseline.
Trigliceridi mogu biti esteri istih ili razliitih masnih kiselina. Masti koje u svom sastavu
posjeduju fosfatnu estersku vezu nazivaju se fosfolipidima. Najznaajniji fosfolipidi su lecitin
i cefalin. U ovu grupu spojeva spadaju i steroidi, koji po hemijskom sastavu nisu esteri ve se
sastoje od tetraciklusa. Meu steroide se ubrajaju neki od najistaknutijih bioloki aktivnih
spojeva. Meu njima su steroidni alkoholi (holesterol), une kiseline, seksualni hormoni,
hormoni nadbubrene lijezde i srani aglikoni.
holesterol
triglicerid
231
Fehlingova reakcija
Fehlingova reakcija je reakcija na prisustvo redukujuih ugljikohidrata. Reakcija se zasniva
na redukciji bakar(II) sulfata do bakar(I) oksida, pri emu se aldehidna grupa ugljikohidrata
oksiduje do kiseline.
Tollensova reakcija
Tollensova reakcija je reakcija na prisustvo redukujuih ugljikohidrata. Reakcija se zasniva na
redukciji srebro nitrata do elementarnog srebra. Reakcija je poznata i pod nazivom reakcija
srebrnog ogledala.
Talona reakcija
Talona reakcija je reakcija na prisustvo polisaharida. Reakcija se zasniva na koloidnim
osobinama polisaharida. krob, glikogen i dekstrini su u vodi u koloidnom stanju, dok su u
organskim otapalima netopivi. Celuloza je potpuno netopiva u vodi.
Lugolova reakcija
Lugolova reakcija je karakteristina na prisustvo polisaharida. Reakcija se zasniva na
kompleksiranju molekula ioda sa polisaharidom pri emu nastaje obojenje. krob daje modro,
a glikogen crveno obojenje.
232
O
OH
OH
O
O
NH2CRHCOOH
OH
+R
+ CO2 + 4H2O
H
Biuret reakcija
Biuret reakcija je reakcija karakteristina na prisustvo peptidne veze. Ako se otopina proteina
tretira otopinom bakar(II) sulfata u baznoj sredini, u prisustvu peptidne veze nastaje biuret
koji se kompleksira sa bakarnim ionom dajui crveno-ljubiasto obojenje.
Ksantoproteinska reakcija
Ksantoproteinska reakcija je reakcija karakteristina na aromatske aminokiseline. Pri
zagrijavanju koncentrovane nitratne kiseline sa aromatskim aminokiselinama ili proteinom
koji ih sadrava nastaje crveno-uti talog koji potie od nitro derivata aromatskih
aminokiselina.
O
O
OH
+
NH3
HO
O 2N
OH
+
NH
NO2
(a)
NH3
(b)
nitrirani tirozin (a) i triptofan (b)
233
Fosfo-vanilinska reakcija
Fosfo-vanilinska reakcija je reakcija karakteristina za nezasiene masne kiseline. Nezasiena
masna kiselina reakcijom sa sulfatnom kiselinom daje karbonijum ion koji sa fosfovanilinskim esterom gradi ruiasto kompleksno jedinjenje.
234
ZADATAK VJEBE
HEMIKALIJE I REAGENSI
PRIBOR I OPREMA
epruvete, manje
Pasterove pipete
vodeno kupatilo (aa sa vodom)
termometar
indikator papir
MJERE OPREZA
235
IZVOENJE VJEBE
U cilju identifikacije nepoznatog spoja, dobie od asistenta JEDAN uzorak, koji spada u
jednu od klasa produkata primarnog metabolizma koji imaju svoje predstavnike meu
poznatim uzorcima koji e Ti biti na raspolaganju.
Spisak moguih supstanci koje mogu biti date kao poznati uzorci:
Steroidi: holesterol
Masne kiseline: jestivo ulje
Proteini: bjelance
Aminokiseline: valin, leucin, triptofan, glicin, cistin
Polisaharidi: krob, glikogen
Disaharidi: saharoza, maltoza
Monosaharidi: glukoza
Sve testove na nepoznatom uzorku izvodi paralelno sa poznatim spojem koji daje
POZITIVAN test i sa kontrolnom probom (koja sadri otapalo i reagens, ali BEZ analiziranog
uzorka) i koja daje NEGATIVAN test . Na ovaj nain je olakana interpretacija pozitivnih
reakcija, a eventualno oneieni ili nedovoljno svjei reagensi mogu se tako otkriti i
zamijeniti novim. Vrlo je vano da detaljno opie sva svoja opaanja i rezultate pri izvoenju
svakog pojedinanog testa i to prikae u Izvjetaju.
Pri izvoenju hemijskih testova, svi reagensi se uzimaju pomou kapaljke ili Pasterove pipete.
236
EKSPERIMENTALNI RAD
237
TALONA REAKCIJA
Na 2 mL uzorka u epruveti dodaj 2 mL 96%-tnog
etanola. Prisutni polisaharidi e se istalooti. Talog
profiltriraj i ispitaj talog i filtrat na reakciju s iodom.
LUGOLOVA REAKCIJA
Na 5 mL uzorka u epruveti dodaj par kapi Lugolovog
reagensa. Pojava obojenja ukazuje na prisustvo
polisaharida.
NINHIDRINSKA REAKCIJA
Na 2 mL uzorka u epruveti dodaj 2 mL svjeeg 0.2%-tne
vodene otopine ninhidrina. Zagrijavanjem epruvete
nastaje plavo ili ljubiasto obojenje u prisustvu slobodne
amino-grupe.
BIURET REAKCIJA
Na 2 mL uzorka u epruveti dodaj 2-3 mL 5%-tne otopine
NaOH i nekoliko kapi 1%-tne otopine bakar(II) sulfata
ne mjeajui. Na povrine otopine nastaje plavi talog
bakar(II) hidroksida, a izmeu plavih slojeva ljubiasti
prsten kao znak pozitivne biuret reakcije.
KSANTOPROTEINSKA REAKCIJA
Na 2 mL uzorka u epruveti dodaj 2 mL koncentrovane
nitratne kiseline i zagrij reakcionu smjesu do kljuanja.
U prisustvu aromatskih aminokiselina nastaje uti talog.
Ako se na ohlaenu otopinu doda koncentrovani
amonijum hidroksid, uta boja prelazi u narandastu.
SALKOWSKYEVA REAKCIJA
U epruvetu stavi 2 mL uzorka i paljivo dodaj 2 mL
koncentrovane H2SO4, zatvori je epom i polako
promukaj. U prisustvu holesterola, nakon kratkog
vremena gornji sloj postaje crven, a donji ut, sa zelenom
fluorescencijom.
LIBERMANNOVA REAKCIJA
U epruvetu stavi 2 mL uzorka, dodaj 10 kapi anhidrida
siretne kiseline i 2 kapi koncentrovane H2SO4. Bez
mukanja izmijeaj reakcionu smjesu. Kao pozitivan test
javlja se prvo ruiasto, zatim plavo, pa zeleno obojenje.
238
SAPONIFIKACIJA
U epruvetu naspi 2 mL uzorka, dodaj 10 mL 10%
otopine NaOH u etanolu i dri epruvetu sa reakcionom
smjesom u kljualom kupatilu neko vrijeme (5-15 min).
Ohladi otopinu, i pri tome nastaje sapun.
FOSFO-VANILINSKA REAKCIJA
Na 2 mL uzorka u epruveti stavi 0.5 mL koncentrovane
H2SO4 i 2 mL fosfo-vanilinskog reagensa. Zagrijavanjem
epruvete na vodenom kupatilu, u prisustvu nezasienih
masnih kiselina, nastaje ruiasto obojenje.
239
PRIPREMNA VJEBANJA
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Kako es holesterol razlikovati od jestivog ulja?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
240
IZVJETAJ
Ime:_________________________Grupa:__________Lab.broj______
Datum:_______________________Asistent:_____________________
TESTOVI SA POZNATIM UZORCIMA
Vrsta spoja
Test/reagens za dokazivanje
funkcionalne grupe
Opaanja i rezultati
Steroid:
Masna kiselina:
Protein:
Aminokiselina:
Polisaharid:
Disaharid:
Monosaharid:
POZITIVAN test
sa poznatim
uzorkom
NEGATIVAN test
sa kontrolnom
probom
NEPOZNATI
UZORAK
241
PITANJA:
1. ta moe zakljuiti na osnovu topivosti nepoznatog uzorka u vodi?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
2. Kojim karakteristinim reakcijama podlijeu masne kiseline?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
3. Zato mora nositi rukavice kada vri ninhidrinsku reakciju, ili ksantoproteinsku
reakciju?
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
___________________________________________________________
242
Dodatak
27
DODATAK
Osnovni podaci o spojevima koritenim u eksperimentima
ACETANHIDRID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
ACETATNA KISELINA
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
ACETON
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
ADIPOIL HLORID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
etanoil-etanoat
C4H6O3
102.09
108-24-7
73.1 C
139.8 C
Izrazito zapaljiv; u kontaktu s koom
stvara opekotine; iritacija respiratornog
trakta; oteenje oiju.
H3C
H3C
O
O
etanska kiselina
CH3COOH
58.08
64-19-7
16.5 C
118.1 C
Izrazito zapaljiv; u kontaktu s koom
stvara opekotine; iritacija respiratornog
trakta.
H3C
O
HO
2-propanon
C3H6O
58.08
67-64-1
94.9C
56.53C
Izrazito zapaljiv; iritacija koe, oiju i
respiratornog trakta; poremeaj centralnog
nervnog sistema.
heksadienoil-dihlorid
C6H8Cl2O2
183.03
111-50-2
105-107 C
Iritacija koe i oiju; izaziva opekotine na
koi.
6-AMINO-4-HIDROKSI-2-NAFTALENSULFONSKA KISELINA
6-amino-4-hidroksi-2-naftalensulfonska
IUPAC naziv:
kiselina
Molekulska formula:
C10H9NO4S
Molekulska masa:
239.25
CAS:
90-51-7
H2N
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe i oiju.
CH3
H3C
Cl
O
O
Cl
OH
S
O
OH
243
7-AMINO-4-HIDROKSI-2-NAFTALENSULFONSKA KISELINA
7-amino-4-hidroksi-2IUPAC naziv:
naftalensulfonska kiselina
H2N
Molekulska formula:
C10H9NO4S
Molekulska masa:
239.25
CAS:
87-02-5
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe i oiju.
OH
[(NH4)2Ce(NO3)6]
m-ANISIDIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
244
NH4OH
aminobenzen
C6H7N
93.13
62-53-3
6.3C
184.13C (zavisno od koncentracije)
Kancerogen; cijanotian.
8-ANILIN-1-NAFTALENSULFONSKA KISELINA
7-(fenilamino)naftalen-2-sulfonska
IUPAC naziv:
kiselina
Molekulska formula:
C6H5NHC10H6SO3H
Molekulska masa:
299.34
CAS:
82-76-8
Taka topljenja:
215-217 C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe i oiju; dijareja.
1-amino-3-metoksibenzen
C7H9NO
123.15
104-94-9
-1- 1 C
250 252C
Uzrokuje dermatitis.
OH
S
NH2
OH
S
HN
NH2
Dodatak
p-ANISIDIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1-amino-4-metoksibenzen
C7H9NO
123.15
536-90-3
57-60 C
243C
Iritacija koe; digestijom uzrokuje
cijanozu.
ASPIRIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2-acetoksibenzenska kiselina
C9H8O4
180.157
50-78-2
135 C
140 C
Alergen.
BAKAR(II) OKSID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
BAKAR(II) SULFAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
bakar(II) sulfat
CuSO4
79.54
1317-38-0
1201C
Iritacija koe i oiju; uzrokuje dermatitis.
BARIJUM HIDROKSID
IUPAC naziv:
barijum hidroksid
Molekulska formula:
Ba(OH)2
Molekulska masa:
159.61
CAS:
7758-98-7
Taka topljenja:
110 C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe.
BENZALDEHID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
benzaldehid
C6H5CHO
106.12
100-52-7
26 C
178.1 C
Iritacija koe i oiju; lokalni anestetik;
iritant.
NH2
CH3
O
O
OH
CuO
CuSO4
Ba(OH)2
245
BENZEN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
BENZIL ALKOHOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
benzen
C6H6
78.11
71-43-2
5.5 C
80.1 C
Iritacija koe i oiju; kancerogen;
narkotik.
fenilmetanol
C7H8O
108.14
100-51-6
-15 C
205 C
Iritacija koe, oiju i respiratornih
organa.
OH
BENZOJEVA KISELINA
IUPAC naziv:
benzenska kiselina
Molekulska formula:
C6H5COOH
Molekulska masa:
122.12
CAS:
65-85-0
Taka topljenja:
122.4 C
Taka kljuanja:
249 C
Opasnosti:
Iritacija koe; iritacija sluznog
drijela.
BROM
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
C21H14Br4O5S
698.01
76-60-8
-225C
-
BUTANSKA KISELINA
IUPAC naziv:
butanska kiselina
Molekulska formula:
C4H8O2
Molekulska masa:
88.10
CAS:
107-92-6
Taka topljenja:
7.9 C
Taka kljuanja:
163.5 C
Opasnosti:
Opekotine koe; iritacija sluznog
drijela.
246
OH
brom
Br2
159.80
7726-95-6
-7.2 C
58.8C
Ekstremno otrovan; iritacija koe.
BROMKREZOL ZELENO
3,3',5,5'-tetrabrom-mIUPAC naziv:
krezolsulfonftalein
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Br2
Br
Br
OH
HO
Br
Br
CH3
CH3
OH
S
O
H3C
HO
O
Dodatak
t-BUTILBENZOIL PEROKSID
IUPAC naziv:
t-butilperoksibenzoat
Molekulska formula:
C11H14O3
Molekulska masa:
194.23
CAS:
614-45-9
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
75-76 C
Opasnosti:
Izrazito nestabilan; eksplozivan;
iritacija koe, oiju i respiratornog
trakta.
CIKLOHEKSAN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
CIMETALDEHID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
CINK HLORID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
DEKANSKA KISELINA
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
O
O
CH3
CH3
CH3
cikloheksan
C6H12
84.16
110-82-7
6.5 C
80.74 C
Iritacija koe, oiju i
respiratornog trakta.
3-fenil-2-propenal
C9H8O
132.16
104-55-2
-7.5 C
248 C
Iriracija koe.
cink hlorid
ZnCl2
136.31
7646-85-7
275 C
756 C
Iritacija koe i oiju. Izaziva
opekotine na koi.
dekanska kiselina
C10H20O2
172.26
334-48-5
31 C
269 C
Iritacija koe i oiju.
ZnCl2
H3C
HO
O
DIBENZILIDENACETON
IUPAC naziv:
1,5-difenil-3-pentadienon
Molekulska formula:
C17H14O
Molekulska masa:
234.29
CAS:
538-58-9
Taka topljenja:
110112 C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe.
247
1,6-DIAMINOHEKSAN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1,6-heksandiamin
C6H16N2
116.21
124-09-4
42 C
205 C
Iritacija koe i oiju; izaziva opekotine.
5,6-DIBROMHOLESTEROL
5,6-dibromo-(3)-holest-3IUPAC naziv:
ol
Molekulska formula:
C27H46Br2O
Molekulska masa:
546.46
CAS:
Taka topljenja:
112-114C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe.
DIHLORMETAN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
DIETILETER
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
m-DINITROBENZEN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
H2N
NH2
21
H3C
18
12
19
1
2
3
11
13
CH3
10
5
4
CH3
17
CH3
27
16
14
15
Br
Br
etoksietan
C4H10O
74.12
60-29-7
116.3 C
34.6 C
Ekstremno zapaljiv i eksplozivan; iritacija
koe; narkotik.
1,3-dinitrobenzen
C6H4N2O4
168.12
99-65-0
88 - 90C
300-303C
Ektremno toksian; brzo se apsorbira kroz
kou; iritacija koe; uzrokuje poremeaje
reproduktivih organa.
Cl
Cl
H3C
O
CH3
O
+
H2N
NH
Ektremno zapaljiv.
248
CH3
25
23
dihlormetan
CH2Cl2
84.93
75-09-2
-96.7 C
40 C
Iritacija koe i oiju; uzrokuje depresiju CNS;
mutagen.
2,4-DINITROFENILHIDRAZIN
IUPAC naziv:
1-hidrazino-2,4-dinitrobenzen
Molekulska formula:
C6H6N4O4
Molekulska masa:
198.14
CAS:
119-26-6
Taka topljenja:
198 - 202 C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
26
24
22
20
Dodatak
ETANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
etanol
C2H6O
46.07
64-17-5
114.3 C
78.4 C
Izrazito zapaljiv; iritacija koe i oiju.
ETILACETAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
etil-etanoat
C4H8O2
88.105
141-78-6
83.6 C
77.1 C
Iritacija oiju i respiratornih organa.
ETILACETOACETAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
etil-acetoacetat
C6H10O3
130.14
141-97-9
-45 C
180.8 C
Iritacija oiju i respiratornih organa.
EUGENOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
m-FENILENDIAMIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
FENOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2-metoksi-4-(2-propenil)fenol
C10H12O2
164.20
97-53-0
9 C
256 C
Iritacija oiju, koe i respiratornih
organa.
OH
H3C
O
H3C
O
CH3
O
H3C
O
O
CH3
CH2
O
H3C
1,3-diaminobenzen
C6H8N2
108.11
108-45-2
64 - 66 C
282 - 284 C
Iritacija koe i oiju; taksian inhalacijom.
hidroksibenzen
C6H5OH
94.11
108-95-2
40.5 C
181.7 C
Izrazito otrovan; iritacija koe i oiju;
akutno trovanje.
HO
H2N
NH2
OH
249
FENOLFTALEIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2-(bis-(4-hidroksifenil)metil)benzojeva
kiselina
C20H14O4
318.32
77-09-8
262.5 C
Iritacija koe i oiju; kancerogen.
HO
O
O
heksan
C6H14
86.18
110-54-3
95 C
69 C
Iritacija koe i oiju i respiratornih
organa; uzrokuje depresiju CNS.
7-HIDROKSI-4-METILKUMARIN
IUPAC naziv:
7-hidroksi-4-metil-2H-1-benzopiran-2-on
Molekulska formula:
C10H8O3
Molekulska masa:
176.17
CAS:
90-33-5
Taka topljenja:
190 - 192C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe i oiju i respiratornih
organa.
HLOR
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
hlor
Cl2
70.90
7782-50-5
-101.5C
-34.4 C
Izrazito otrovan; iritacija koe i oiju;
akutno trovanje; oteenje plua.
250
OH
H3PO4
H3C
CH3
CH3
HO
Cl2
HCl
Dodatak
HOLESTEROL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
(3)-holest-5-en-3-ol
C27H46O
386.65
57-88-5
148 - 150 C
360 C
-
21
H3C
18
12
19
10
IOD
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
IODOFORM
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
IZOBUTANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
IZOPENTANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
17
14
27
15
CrO3
iod
I2
253.80
7553-56-2
113 - 114C
183 C
Iritacija i oteenje koe, oiju i
respiratornih organa; tetan uticaj na rast
fetusa.
I2
triiodometan
CHI3
393.73
75-47-8
123 C
217 C
Iritacija koe, oiju i respiratornih organa;
dezinfekciono sredstvo.
3-metil-1-butanol
C5H12O
88.17
123-51-3
-117.2 C
132 C
Iritacija i isuivanje koe.
CH3
16
2-metil-1-propanol
C4H10O
74.12
78-83-1
-108 C
108C
Iritacija koe, oiju i respiratornih organa;
dezinfekciono sredstvo; djeluje kao
narkotik.
CH3
25
23
CH3
13
CH3
11
26
24
22
20
I
I
I
CH3
H3C
OH
H3C
H3C
OH
251
KAFEIN
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
3,7-dihidro-1,3,7-trimetil-1H-purin-2,6dion
C8H10N4O2
194.19
58-08-2
227-228 C
178 C (sublimira)
Iritacija koe; utie na CNS.
KALCIJUM KLORID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
kalcijum hlorid
CaCl2
110.99
10043-52-4
772 C
1935 C
Iritacija oiju.
CaCl2
kalijum hidroksid
KOH
56.10
1310-58-3
420 C
1327 C
U dodiru s koom stvara duboke rane;
teka oteenja oiju.
KOH
IUPAC naziv:
KALIJUM HIDROKSID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
KALIJUM IODID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
CH3
H3C
N
O
N
CH3
kalijum iodid
KI
166.00
7681-11-0
681 C
1330 C
Iritacija koe, oiju i respiratornih organa;
tetan uticaj na rast fetusa.
KI
KALIJUM PERMANGANAT
IUPAC naziv:
kalijum permanganat
Molekulska formula:
KMnO4
Molekulska masa:
158.03
CAS:
7722-64-7
Taka topljenja:
240 C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe.
KMnO4
KARVON
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
252
1-metil-4-izopropenil6-cikloheksen-2-on
C10H14O
150.22
6485-40-1
231 C
Iritacija koe.
CH3
O
H2C
CH3
Dodatak
p-KSILEN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
LIMONEN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1,4-dimetilbenzen
C8H10
106.16
106-42-3
13.2 C
138.35 C
Iritacija koe i oiju; narkotik; uzrokuje
dermatitis.
CH3
H3C
4-izopropenil-1-metilcikloheksen
C10H16
136.24
5989-27-5
-95.2 C
176 C
Iritacija koe i oiju.
CH3
H3C
MAGNEZIJUM HLORID
IUPAC naziv:
magnezijum hlorid
Molekulska formula:
MgCl2
Molekulska masa:
95.21
CAS:
7786-30-3
Taka topljenja:
714 C
Taka kljuanja:
1412 C
Opasnosti:
Iritacija koe i oiju.
METANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
metanol
CH3OH
32.04
67-56-1
97 C
64.7 C
Toksian; uzrokuje poremeaje
reproduktivih organa; narkotik.
N,N-DIMETILANILIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
N,N-dimetilanilin
C8H11N
121.19
121-69-7
2 C
194 C
Toksian; kancerogen.
N-METILANILIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
N-metilanilin
C7H9N
107.15
100-61-8
-57C
196C
Toksian; kancerogen.
CH2
MgCl2
H3C
H3C
OH
HN
CH3
CH3
253
METIL SALICILAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
METIL STEARAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
MRAVLJA KISELINA
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1-NAFTOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2-NAFTOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
NATRIJUM
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
254
metil-2-hidroksibenzoat
C6H4(HO)COOCH3
152.14
119-36-8
-9C
220 - 224 C
Iritacija koe i oiju; kongenitalna
deformacija fetusa.
metal-stearat
CH3(CH2)16COOCH3
298.51
112-61-8
31 -35C
442 443C
Iritacija koe, oiju i respiratornog trakta
metanska kiselina
CH2O2
46.02
64-18-6
8.4 C
101 C
Opekotine na koe; iritacija oiju; teko
trovanje inhaliranjem.
O
O
OH
C17H35COOCH3
O
OH
1-hidroksinaftalen
C7H10OH
144.17
135-19-3
94-96 C
278-280 C
Iritacija koe i respiratornog trakta;
dijareja.
OH
2-hidroksinaftalen
C7H10OH
144.17
90-15-3
120-122 C
285-286 C
Iritacija koe i respiratornog trakta;
dijareja.
natrijum
Na
46.07
7440-23-5
97.72C
883C
Ekstremno zapaljiv; u dodiru s koom
stvara duboke rane.
CH3
OH
Na
Dodatak
natrijum hlorid
NaCl
58.44
7647-14-5
801 C
1465 C
Iritacija oiju.
NATRIJUM KARBONAT
IUPAC naziv:
natrijum karbonat
Molekulska formula:
Na2CO3
Molekulska masa:
105.99
CAS:
497-19-8
Taka topljenja:
851C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe i respiratornog trakta.
NATRIJUM NITRIT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
NATRIJUM SULFAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
NaHCO3
NaOH
NaCl
Na2CO3
natrijum nitrit
Na2NO2
69.00
7632-00-0
280 C
Iritacija koe i oiju; kancerogen.
Na2NO2
natrijum sulfat
Na2SO4
142.04
7757-82-6
884 C
Iritacija koe; pad krvog pritiska;
dehidratacije.
Na2SO4
255
NINHIDRIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2,2-dihidroksiindan-1,3-dion
C9H6O4
178.15
485-47-2
250 C
Iritacija koe, oiju i respiratornih organa.
O
OH
OH
O
p-NITROANILIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
n-OKTANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
OLOVO(II) ACETAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
256
HNO3
1-amino-3-nitrobenzen
C6H6N2O2
138.12
99-09-2
114 C
306 C
Iritacija koe i oiju; toksian
inhaliranjem.
O
+
NH2
1-amino-4-nitrobenzen
C6H6N2O2
138.12
100-01-6
146-149 C
332 C
Iritacija koe; toksian inhaliranjem.
1-oktanol
C8H18O
130.23
111-87-5
-16 C
195 C
Iritacija koe i oiju.
olovo(II) etanoat
Pb(C2H3O2)2
46.07
7440-23-5
97.72C
883C
Neurotoksian; kancerogen
O
+
H2N
H3C
OH
Dodatak
n-PENTANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1-pentanol
C5H12O
88.15
108-46-3
-77.6 C
137.98C
Iritacija koe i oiju.
H3C
OH
PIPERIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1,3-benzodioksol-5-il-1-okso-2,4pentadienil
C17H19NO3
285.34
94-62-2
130 C
Ekstremno toksian ako se proguta.
O
N
O
O
n-PROPANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2-PROPANOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1-propanol
C3H8O
60.10
71-23-8
126.5 C
97.1 C
Iritacija koe i oiju; kancerogen.
2-propanol
C3H7OH
60.10
67-63-0
89 C
82.3C
Izrazito zapaljiv; iritacija koe, oiju i
respiratornog trakta.
PROPANSKA KISELINA
IUPAC naziv:
propanska kiselina
Molekulska formula:
CH3CH2COOH
Molekulska masa:
74.08
CAS:
79-09-4
Taka topljenja:
21 C
Taka kljuanja:
141 C
Opasnosti:
Izaziva opekotine na koi; iritacija oiju.
PROPILEN GLIKOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1,2-propandiol
C3H8O2
76.09
57-55-6
-59 C
188.2 C
Iritacija koe i oiju.
H3C
OH
CH3
OH
H3C
H3C
HO
O
OH
H3C
OH
257
REZORCINOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
1,3-dihitroksibenzen
C6H4(OH)2
110.1
108-46-3
110 C
277 C
Iritacija koe i respiratornog trakta; teka
oteenja oiju.
SALICILNA KISELINA
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2-hidroksibenzenska kiselina
C7H6O3
138.12
69-72-7
159 C
211 C
Iritacija koe; mutagen.
SREBRO NITRAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
srebro nitrat
AgNO3
169.87
7761-88-8
212 C
444C
Oteenje oiju; iritacija koe.
HO
OH
O
OH
OH
AgNO3
STEARINSKA KISELINA
IUPAC naziv:
oktadekanska kiselina
Molekulska formula:
C18H36O2
Molekulska masa:
284.48
CAS:
57-11-4
Taka topljenja:
69.6 C
Taka kljuanja:
383 C
Opasnosti:
Oteenje oiju; opekotine na koi.;
kancerogen; mutagen.
STIREN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
fenileten
C8H8
104.15
100-42-5
-30 C
444C
Oteenje oiju; opekotine na koi.;
kancerogen; mutagen.
SULFANILNA KISELINA
IUPAC naziv:
4-aminobenzensulfonska kiselina
Molekulska formula:
C6H7NO3S
Molekulska masa:
173.19
CAS:
121-57-3
Taka topljenja:
288 C
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Iritacija koe i oiju.
258
C17H35COOH
CH2
NH2
O
S
HO
Dodatak
(C6H10O5)n
9005-25-8
250C
-
TOLUEN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
metilbenzen
C6H5CH3
92.14
108-88-3
93 C
110.6 C
Ekstremno toksian; kancerogen; iritant.
m-TOULIDIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
p-TOLUIDIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
2,4,6-TRIBROMFENOL
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
H2SO4
CH3
3-metilanilin
C7H9N
107.17
108-44-1
30 C
203204 C
Ekstremno toksian; kancerogen; izaziva
glavobolje.
CH3
NH2
4-metilanilin
C7H9N
107.17
106-49-0
43 C
200 C
Ekstremno toksian; kancerogen.
CH3
2,4,6-tribromfenol
Br3C6H2OH
330.82
OH
NH2
Br
Br
118-79-6
92-94C
282-290 C
Iritacija koe i oiju.
Br
259
TRIETANOLAMIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
trietanolamin
C6H15NO3
149.18
102-71-6
20.5C
208 C
Iritacija koe i oiju; oteenja unutranjih
organa.
1,3,5-TRINITROBENZEN
IUPAC naziv:
1,3,5-trinitrobenzen
Molekulska formula:
C6H3N3O6
Molekulska masa:
213.10
CAS:
99-35-4
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Veoma eksplozivan; iritacija koe i oiju;
oteenja unutranjih organa.
HO
OH
N
OH
UGLJIK TETRAHLORID
IUPAC naziv:
tetrahlorometan
Molekulska formula:
CCl4
Molekulska masa:
153.82
CAS:
56-23-5
Taka topljenja:
-22.92 C
Taka kljuanja:
76.72 C
Opasnosti:
Kancerogen; izaziva dermatitis; oteenja
unutranjih organa.
VANILIN
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
Cl
Cl
CH3
Cl
4-hidroksi-3-metoksibenzaldehid
C8H8O3
152.15
121-33-5
80-81C
285C
Iritacija oiju i koe.
HO
CH3
VITAMIN C
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
ELJEZO(III) HLORID
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
260
(R)-3,4-dihidroksi-5-((S)- 1,2dihidroksietil)furan-2(5H)-on
C6H8O6
176.14
50-81-7
190192 C
Iritacija oiju i koe.
eljezo(III) hlorid
FeCl3
162.2
7705-08-0
306C
315 C
Iritacija koe, oiju i respiratornog trakta;
oteenja jetre.
HO
O
HO
H
HO
FeCl3
OH
Dodatak
ELJEZO(II) SULFAT
IUPAC naziv:
Molekulska formula:
Molekulska masa:
CAS:
Taka topljenja:
Taka kljuanja:
Opasnosti:
eljezo(II) sulfat
FeSO4
151.91
7720-78-7
Iritacija koe, oiju i respiratornog trakta;
oteenja jetre.
FeSO4
261
262
Literatura
LITERATURA
Armarego W.L.E, Chai C.L.L., Purification of laboratory chemicals, 5th Ed., Elsevier
Science, 2003.
Fieser L.F., Williamson K.L., Organic experiments, 7th Ed., D. C. Heath and Company,
1992.
Furniss B.S., Hannaford A. J., Smith P.W.G., Tatchell A.R. (urednici), Vogel`s textbook
of practical organic chemistry, 5th Ed., Longman Scientific & Technical, 1989.
Lide D.R. (urednik), CRC Handbook of Chemistry and Physics, 85th Ed., Press LLC,
2005.
Nikolin A., Nikolin B., Praktikum iz organske hemije, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
Rapi V., Postupci priprave i izolacije organskih spojeva, kolska knjiga, Zagreb, 1994.
Shriner R.L., Hermann C.K.F., Morrill T.C., Curtin D.Y., Fuson R.C., The Systematic
Identification of Organic Compounds, 8th Ed. John Wiley & Sons, Inc., 2004.
Weast R.C., Astle M.J., CRC Handbook of data on Organic Compounds, Volume I and
II, CRC Press Inc., 1985.
Zubrick J.W., The organic chem lab survival manual: A student`s guide to techniques,
John Wiley & Sons, Inc., 1988.
263
264
ZAPALJIVOST
ZATITA ZDRAVLJA
0 Bezopasan materijal.
2 tetan materijal.
REAKTIVNOST
OSTALO
Reaktivan materijal u prisustvu
vode.
0 Stabilan materijal.
Ox Oksidirajui reagens.
Acid Kiselina.
Alk Baza.