Professional Documents
Culture Documents
Bernard Šo Đavolov Učenik
Bernard Šo Đavolov Učenik
avolov uenik
Prevod Stanislav Vinaver
LICA
RIARD DADON
ANDERSON, svetenik
GENERAL BERGOJN
MAJOR SVINDON
IKA TITUS
IKA VILJEM
HOKINZ, advokat
KRISTI
BRADNEL, svetenik
NAREDNIK
GOSPOA DADON
GOSPOA ANDERSON
ESI
Oficiri, vojnici i najamnici engleske vojske, narod.
Dogaa se krajem XVIII veka, u Americi, u vreme ratova za osloboenje.
PRVI IN
Zima 1777. godine. U as najzlokobniji, kada se delio dan od crne noi, g-a Dadon iz
Nju Hampira, sedi u kujni, koja je u isti mah i glavno boravite" u njenoj" majurskoj
kui, na periferiji varoi Vesterbrida. Ona ne spada u privlane ene. Nijedna ena ne
izgleda bogzna kako posle sedenja celu no, a lice g-e Dadon, ak i u gospoinim
najboljim trenucima, smrknuto je, onako izbrazdano borama, kako to ve jalov
formalizam, i sve navike mrtvog puritanizma mogu da iaraju strastven ponos i mranu
narav. Ona je postarija matrona koja je teka rabotala i pritom nita ie stekla, osim na
svome kukavnom oskudnom domu, prevlasti i omraze, i nesposobnog glasa o asnosti i
pobonosti kod suseda, kojima su pie i raspojasanost jo uvek u tolikoj meri
primamljiviji od religije i ispravnosti, da dobrotu prosto smatraju, samoodricanjem. Ovaj
nazor se lako iri i na druga odricanja i samopregore i najzad se uoptava kao neto to e
da obuhvati sve to je neprijatno. I tako e se g-a Dadon, budui da je krajnje
neprijatna, smatrati za krajnje dobru. Za sve sem za prave zloinake prestupe i
ljubaznosti ma kakve vrste, ona je bezobzirna, i, sledstveno, a da to i sama ne zna,
najraspusnija je ena u parohiji, blagodarei injenici to nikad nije prekrila sedmu
zapovest ili izostala jednu jedinu nedelju od presbiterijanske crkve. Godina 1777 jeste
ona u kojoj su se strasti podigle usled otpadanja amerikih kolonija od Engleske (vema
Esi unezverena i zaplaena ide vatri i mee panj. G-a Dadon odmandaljuje vrata i
otvara, u tmulu kujnu ulazi malo sveine i mnogo studi jutarnjeg praskozorja, a takoe i
njen drugi sin, Kristi.
KRISTI (debeljuan, priglup, ri, okrugla lica, mladi od svoje 22 godine, umotan u
kariran pled-al i siv vrskaput. On juri cvokoui ka vatri i ostavlja g-i Dadon da
zatvori vrata. Kod vatre) Fff! Ala je ladno! (Smotri Esi i blesavo gleda u nju) Ej, ko si ti?
ESI (u zazoru) Esi
G-A DADON A ima ta i da je pita. (Esi) Idi u svoju sobu, dete, i lezi kad nema
savesti da ostane budna. Pria o tebi nije prikladna ni za tvoje roene ui.
ESI Ja...
G-A DADON (bespogovorno) Ne odgovaraj mi, frajlice, budi pokorna i ini ta ti se
nareuje. (Esi u suzama, prelazi preko sobe ka vratima kraj sofe) I ne zaboravi da se bogu
pomoli! (Esi izlazi) Ta ona bi pola sino u postelju kao da nita nije bilo, da sam joj
samo ostavila na volju.
KRISTI (flegmatino) Pa, ne moe ona da oseti ika Perinu smrt, kao da je rod.
G-A DADON ta ti tu trua, dete! Zar mu nije ki, kazna za njegovu pokvarenoet i
sramotu? (Kidie svojoj stolici, sednuvi na nju)
KRISTI (blenui, tiho) Ki strika Petra!
G-A DADON A to bi inae i bila ovde! Misli nije mi bilo dosta uda i pokora dok
sam moje roene keri podigla, a ve da ne govorim o tebi i tvome propalici bratu, pa da
mi se jo mili da se majem sa kopiladima tvoga strica.
KRISTI (prekida je sa plaljivim pogledom na vrata na koja je izila Esi) Pst! Moe da te
uje.
G-A DADON (die glas) Neka uje. Ko se boga boji, ne boji se da avolju rabotu
pravim imenom kazove. (Kristi, bezduno ravnoduan naspram raspre izmeu Dobra i
Zla, blejne u vatru, grejui se) Pa? Dokle misli tu da se zablenjuje kao tele u arena
vrata? Kakav mi glas donosi?
KRISTI (skida eir i al i ide prema iviluku da ih obesi) Pop e ti ve doneti glas. Evo
ga za koji as, samo to nije.
G-A DADON Kakav glas?
KRISTI (izdie se na prstima, iz zaostale deake navike, pri veanju eira, ma da je
sasvim visoka rasta da dohvati kuku. On govori sa tupom ravnodunou, ako se uzme u
obzir priroda saoptenja) I otac je umro.
G-A DADON (zgranuta) Tvoj otac!
KRISTI (mrzovoljno, vraajui se vatri i grejui se opet, poklanjajui vatri vie panje no
svojoj majci) Pa ta? Tu ja nisam nita kriv. Kad smo stigli u Evinstaun zatekosmo ga
bolesna u postelji. On nas najpre nije poznao. Pop je sedeo kod njega, a mene oterao.
Umro je u toku noi.
G-A DADON (brizne u jetke suhe suze) Dabome, za mene je to teak udes, i te kako
teak. Brat njegov, koji je celog ivota iama bio na sramotu, obeen na dravnim
vealima kao buntovnik, a on, tvoj otac, mesto da ostane kod kue, gde mu je bilo mesto,
ide za njim i umire, a sve se svaljuje na moju grbau. I jo mi natovaruju i ovu devojku
da o njoj vodim brigu. (Jetko iavlai al preko uiju) Greh to samo biti moe, ako to nije
greno, ne znam ta je greno!
KRISTI (sporom, volovskom vedrinom, posle pauze) Na kraju krajeva, mislim da e
dananji dan ipak biti lep.
G-A DADON (korei ga) Lep dan! A otac ti tek to je umro! Gde ti je oseaj, derane?
KRISTI (tvrdoglavo) Pa to, ja nisam hteo nita na ao da ti uinim. Drim da ovek sme
da iskae svoje miljenje kakvo e biti vreme, makar mu i otac bio mrtav.
G-A DADON (gorko) Lepa uteha od moje dece! Jedan mi sin lud, a drugi propali
grenik koji je napustio roditeljski dom da ivi sa krijumarima i Ciganima i bitangama,
sa ljamom zemaljskim.
Kucanje na vrata.
KRISTI (ne mie se) To je pop.
G-A DADON (otro) Pa? Zar nee da pusti unutra gospodina Andersona?
Kristof, glup kao uskija, ide ka vratima. G-a Dadon zaroni glavu u ruke, jer je njena
udovika dunost da savlada bol. Hristof otvara vrata i puta svetenika, Antonija
Andersona, otroumna, vedra, poslovna presbiterijanskog popa od svojih 50 godina. On
ima u svojim pokretima neto od autoriteta koji mu daje njegovo zvanje, ali taj autoritet
je posve svetovnjaki, ublaen pomirljivim ponaanjem koje niukoliko ne sluti na
udaljenost od sveta i svega to je mirsko. On je jak, zdrav ovek, debelog, punokrvnog
potiljka, a otro izrezana razgaljena usta useena su izmeu neto premeonatih kutova.
Van spora, odlian duhovnik, ali na svaki vain ovek koji e umeti i na ovome svegu da
se snae. Moda je on pomalo i svestan toga, (ali nalazi za to izvine), da se on va svetom
miri vie no to bi to ispravnom presbiterijancu valjalo initi.
ANDERSON (Kristiju na vratima, gledajui g-u Dadon dok skida kaput) Jeste li joj
rekli?
KRISTI Izvukla mi je to.(On zatvara vrata, zeva, vue se ka sofi, seda ka nju i za tren oka
zaspao je) Anderson sa saueem gleda g-u Dadon. Onda vea kaput i eir na iviluk.
G-a Dadon brie oi i pogleda ga.
ANDERSON Sestro, gospod je teko poloio svoju ruku na vas.
G-A DADON (silno usprotivljena rezignacijom) To je gospodnja volja, valjda, i ja joj
se moram prikloniti. Ali drim da je svirepo. ta je poteglo Timotija u Springtaun i da
svakoga opomene da je rod oveku koga e da veaju? i (mrsko) koji je to zasluio, ako
je ikad iko zasluio.
ANDERSON (blago) Oni su bili braa, gospoo Dadon.
G-A DADON Timotije ga za brata nikad nije priznavao od dana naeg venanja, on je
i suvie mene potovao da bi me vreao takvim svojim bratom. Zar bi onaj samoivi
nitkov Petar potegao trideset milja da vidi Timotija na trangi, a, ta mislite? Ni trideset
metara ne bi taj. Pa ipak moram da nosim svoj krst to bolje mogu, i sve to, o to manje
rei, to bolje.
ANDERSON (vrlo ozbiljan prilazi vatri, tako da mu vatra bude iza lea) Va najstariji
sin bio je prisutan pogubljenju, gospoo Dadon.
G-A DADON (neprijatno iznenaena) Riard?
ANDERSON (klima glavom) Da.
G-A DADON (osvetoljubivo) Neka mu to bude opomena. To moe i njemu biti kraj,
tome pokvarenom, bludnom, bezbonom, (Iznenada zastaje, glas joj pada, a ona pita sa
oevidnom zebnjom) Je li ga Timotije video?
ANDERSON Jeste.
G-A DADON (zadrava dah) Pa?
ANDERSON Samo ga je video u gomili, nisu govorili! (G-i Dadon je veoma laknulo,
izdie zadrani vazduh i udobno opet seda) Va je suprug bio veoma uzbuen i dirnut
strahovitom smru svoga brata. (G-a Dadon se prezrivo ceri. Anderson je prekida, pa
e je upitati sa neto negodovanja) Pa zar nije to bilo oekivati, gospoo Dadon? U tome
trenutku on se malo smekao prema svome bludnom sinu. Poslao je po njega da ga vidi.
G-A DADON (njeno strahovanje obnovljeno je) Poslao po Riarda?
ANDERSON Da, samo to Riard nije hteo doi. On je poruio ocu, ali ao mi je to
moram rei da je poruka bila gadna, gnusna poruka.
G-A DADON ta to?
ANDERSON Da je on uz svoga nevaljalog strica, a protivu svojih dobrih roditelja i
ovoga i onoga sveta.
G-A DADON (neumoljivo) Bie kanjen za to, i ovoga i onoga sveta.
ANDERSON To nije u naim rukama, gospoo Dadon.
G-A DADON A jesam li ja to kazala, gospodine Andersone? Nama vele da e zli biti
kanjeni. to da vrimo svoju dunost i drimo boji zakon ako nema razlike izmeu nas
i onih koji idu za svojim sopstvenim prohtevima, a izlau potsmehu i nas i boansko
slovo svoga Tvorca?
ANDERSON Samo, Riardov zemaljski otac oprostio mu je, a njegov nebeski sudija,
otac je nama svima.
G-A DADON (zaboravlja se) Riardov zemaljski otac je bio zvekan.
ANDERSON (neprijatno dirnut) Oh.
G-A DADON (sa prisenkom zazora) De... ja sam Riardu majka. Pa kad sam ja
protivu njega, ko onda ima prava da bude za njega? (Pokuava da ga ublai) to ne
sednete, gospodine Andersone? Trebala sam vas ranije ponuditi, ali sam! tako
uznemirena.
ANDERSON Hvala. (Uzima stolicu pokraj ognjita i okree je tako da mu je udobno
sedeti kraj vatre. Kada je seo, onda e pridodati tonom oveka koji zna da otvara teko
pitanje) Je li vam Kristi priao o novom zavetanju?
G-A DADON (sve zebnje natrag se vratile) Novo zavetanje! Zar je Timotije...
(prekida, blene, nesposobna da dovri pitanje)
ANDERSON Da. U svojim poslednjim asovima promenio je svoju volju.
G-A DADON (pobelila od prekog besa) I vi ste mu dozvolili da me pljaka.
ANDERSON Nisam imao tu silu da ga zadrim da roenom sinu ne da to je njegovo.
G-A DADON On nije imao niega svoga. NJegov novac bio je novac koji sam mu ja
donela u miraz. Moje je da raspolaem mojim roenim parama i mojim roenim sinom.
Ne bi on to smeo uiniti da sam ja bila kraj njega, on je to dobro znao. Zato se i iskrao
kao lopov da iskoristi preimuetvo koje mu daje zakon pa da me opljaka i sastavi novo
zavetanje iza mojih lea. Greh vam na duu, gospodine Andersone, vama koji ste
propovednik Jevanelja, da vi budete sauesnik u takvome zloinu.
ANDERSON (die se) Ja ne primam za uvredu ono to ste rekli u prvoj gorini svoga
jada.
G-A DADON (prezrivo) Jada!
ANDERSON No, onda razoaranja, ako vam u vaem srcu ta re izgleda bolja i
prikladnija.
G-A DADON U mome srcu! Srcu mome! A otkad, moliu, smatrate da su nam naa
srca neki pouzdani vodii?
ANDERSON (neto oseajui se krivim) Ja, Ovaj...
G-A DADON (sa estinom) Ne laite, gospodine Andersone. Nama vele da je srce
ovekovo varljivo mimo sve stvari na svetu i oajno nevaljalo. Moje srce nije pripadalo
Timotiju, ve onom jadnom pokvarenom bratu njegovom, koji je ba sada zavrio sa
trangom oko vrata, da, Petru Dadonu. Vi to znate, stari Eli Hokins, ovek iju ste
predikaonicu vi nasledili, ma da niste dostojni ni da mu odveete remen na obui, rekao
vam je to kad vam je predavao nae due u amanet. On me je opominjao i podravao u
borbi protivu moga srca i doveo me do toga da se udam za oveka bogobojaljiva, bar je
on to mislio. A ta je drugo do takav zapt uinilo mene ovakvom enom kakva sam ja? A
vi? Vi, koji ste poli za srcem svojim u braku svom, vi meni govorite o onome ta je u
mome srcu. Idite kui ka vaoj lepoj eni, ovee, a ostavite mene mojim molitvama.
(Okree se od njega i naglanja se laktovima o sto, utonula u svoje nepravde i ne obraa
vie na nj nikakve panje)
ANDERSON (zaista sklon da umakne) Ne dao blagi bog da se ja umeem izmeu vas i
izvora sve utehe! (Ode ka iviluku za eir i kaput)
G-A DADON (ne gledajui ga) Bog e znati ta da zabrani, a ta da dopusti i bez vae
pomoi.
ANDERSON I kome da oprosti, nadam se, pa i Eli Hokinsu i samome meni ako smo
ikada vrili propoved protivu njegovog zakona. (Zakopava kaput i spreman je da ode)
Jo jednu re, za poslom, gospoo Dadon. Valja zavetanje da bude itano i Riard ima
prava da mu prisustvuje. On je u varoi, ali imao je uviavnosti i poruio da ne eli silom
dolaziti ovamo.
G-A DADON On mora da doe. Ne oekuje li moda da mi ostavimo kuu njegovog
oca njemu za ljubav? Neka svi dou, to pre doli, pre e otii. Neka im ne poslui
zavetanje kao izgovor da polovinu svoga dnevnog posla izbegnu. Ja u ve biti spremna,
ne berite brigu.
ANDERSON (vraajui se korak dva) Gospoo Dadon, ja sam imao nekada malo
uticaja na vas. Kad sam ga izgubio?
G-A DADON (jo mu se ne okreui) Kad ste se oenili iz ljubavi. To vam je
odgovor.
ANDERSON Da, to mi je odgovor. (Ode zamiljen)
G-A DADON (sebi samoj, mislei na svoga mua) Lopov, lopov! (LJutito skoi sa
stolice, baca al sa glave i otpoinje poslovati po sobi, da je spremi za itanje zavetanja,
najpre vrati Andersonovu stolicu opet prema zidu a svoju gura prema prozoru. Tad vie
na svoj osorni, otri i gnevan nain) Kristi! (Odgovora nema, on vrsto spava) Kristi!
(Drmusa ga) Ta preni se ve jednom, nije te ni stid, spava, a otac ti umro! (Vraa se
stolu, mee sveu na dasku iznad ognjita, vadi iz fijoke u stolu crven arav, koji
razastire)
KRISTI (die se preko volje) Meni se ini, ti eli da mi ne spavamo dokle god traje
alost.
G-A DADON Nije meni do tvojega dusanja. Deder, pomozi mi da namestim ovaj sto.
(Postave sto usred sobe, Kristijev kraj prema ognjitu, a g-e Dadon prema sofi. Kristi
puta sto to moe pre, i ide vatri, ostavljajui materi da uredi konano poloaj stola)
Samo to nije doao natrag pop sa advokatom i celom porodicom na itanje zavetanja, a
ti se jo vari. Idi i probudi onu devojku, pa onda da si naloio pe u upi, ovde ne
moe dorukovati. I da si mi se umio, i da se uljudi za drutvo. (Ove naredbe ona
podvlai idui ka ormanu za jestivo, otvara ga, vadi staklo sa vinom koje nije bilo van
svake sumnje dirnuto od poslednje porodine sveane prilike, i nekoliko aa stavlja na
sto. Takoe i dve zelene zdele, na jednu stavlja jemen hleb i no uz njega, na drugu
istrese nekoliko biskvita iz kutije od kositera, vraa jedan ili dva, a ostale prebroji) Sad
pazi, ovde ti je deset biekvita, pazi da bude deset kad se ja vratim. I dalje prste od sitnog
groa u ovome kolau. Reci to i Esi. Drim da se smem pouzdati u vas da donesete
ovamo punjene tice pod zvonom, a da mi ne razbijete staklo. (Ona vraa kutiju u orman,
zatvara ga i mee klju u dep)
KRISTI (jo se skanjera kod vatre) Bolje mesto ptica da si metnula mastioiicu, zbog
advokata.
G-A DADON Samo se ti uzdri da mp ne odgovara. Idi i ini to ti je reeno. (Kristi
se nerado okree da je poslua) Stoj! Digni ovaj drveni kapak, pre nego to ode, i pusti
svetlosti, nee valjda da ja vrim sav teak posao u kui a ti, koliki si izrastao zvekan, da
mi leventuje. Kristi vadi prozorsku preagu iz ljeba i mee je na stranu, pa otvara
kapak, prodire sivo jutro. Gospoa Dadon uzima sa ognjita svenjak, duva na sveu i
utuli je, fitilj ugasi prstima poto ih je najpre olizala, i vraa svenjak na ogradu.
KRISTI (gleda kroz prozor) Evo popadije.
G-A DADON (nezadovoljna) ta! Dolazi?
KRISTI Aha.
G-A DADON ta e joj to da me uznemiruje u ovaj as dok jo nisam odevena kako
treba za prijem gostiju.
KRISTI To ti nju pitaj.
G-A DADON (pretei) Bolje ti jezik za zube. (Kristi ide mrzovoljno ka vratima, ona
za njim, izdajui mu uputstva) Reci onoj devojci da doe k meni im dorukuje. I kai joj
da se dotera, da se moe pokjazati pred ljudima. (Kristi odlazi i zalupi joj vrata ispred
nosa) Lepo ponaanje! (Neko kuca na vrata, ona se okree i vie negostoljubivo) Ulazite!
(Ulazi Judita Anderson, popina ena. Judita je mlaa od mua vie no dvadeset godina,
ma da nikada nee biti tako, puna ivota kao on. Ona je lepa, otmena i gospodstvena, i
bila je toliko razmaena i razglaena da je o sebi mogla stvoriti miljenje taman toliko
povoljno, te da joj ono da samouverenja koje joj slui umesto snage. Ima ukus za
odevanje, a lepe crte lica odaju narav sentimentalnu uoblienu snovima. ak i njena
malena samozadovoljnost ljupka je, kao tatina deteta. Stvorenje manje vie dirljivo za
iole blagonaklonog posmatraa koji zna kako je ovaj svet grub. Sve u svemu uzevi, da se
osetiti da je Anderson mogao i na goru naii, a da ona, poto joj je zatita potrebna, nije
bolje mogla izabrati) Oh, to ste vi, je l te gospoo Anderson?
JUDITA (vrlo utivo, gotovo pokroviteljski) Da, mogu li vam to pomoi, gospoo
Dadon? Da vam pomognem da raspremite dok nisu doli na itanje zavetanja?
G-A DADON (kruto) Hvala vam, gospoo Anderson, moja je kua uvek spremna
svakom gostu i dolasku.
JUDITA (sa predusretljivom ljubaznou) Da, tako je zaista. Moda bi vam bilo drae da
nisam dolazila ba sad?
G-A DADON Oh jedno vie ili manje, to jutros nema znaaja. Kad ste ve ovde, a vi
ostanite. Da ste moda zatvorili vrata. (Judita se smeje kao da hoe da kae, Ala sam
luda!" i zatvara vrata sa vidom koji moe da vas dovede do besnila, kao da ini neto
naroito lepo i skladno) Sad je bolje! A ja moram malko da se dovedem u red, mislim
nee vam teko pasti da zadrite one koji dou, dok ja ne budem gotova.
JUDITA (graciozno joj daje dozvolu) Dabome, na svaki nain. Ostavite to meni, i
nemojte se, uriti, gospoo Dadon. (Vea svoj kaput i kapu na iviluk)
G-A DADON (napola podrugljivo) Ja sam i mislila da e vam to mnogo bolje priliiti
nego da kuu rastrebite. (Ulazi Esi) A ti si tu. (Strogo) Hodi ovamo da te pogledam. (Esi
joj plaljivo prilazi. Grubo je hvata za ruku i okree je da vidi rezultat devojinog staranja
da se dovede u red, ti rezultati odaju slabu vebu a jo slabije ubeenje) Mm! I ti to zove
kosu zagladiti, dabome. Lako je primetiti ta si ti, i kako su te vaspitali. (Odgurne joj ruku
i nastavlja zapovedniki) A sada sluaj i radi kako ti se kae. Da si mi sela u oak kraj
vatre, a kad se drutvo skupi, da se nisi usudila govoriti dok te ne pitaju. (Esi odmili ka
ognjitu) A treba da te vidi i rod tvoga oca, i da zna da si ovde, ako e da ne krepa od
gladi, nisam ja tu sama, to je njihovo. Bar bi ta pomoi mogli. Samo, da mi tu ne bude
govorancije i slobodnog ophoenja prema njima, kao da si sa njima ravna. Jesi li ula?
ESI Jesam.
G-A DADON Dobro, a sad idi i radi kao to ti je reeno. (Esi seda jadno kraj kamina,
u kutak koji je najdalje od vraga) Ne obraajte panju na nju, gospoo Anderson, ta vi
znate ko je ona i ta je ona. Ako vam ma i najmanje bude na smetnji, vi samo meni, a ja
u ve sa njom svriti raune. (Ide u spavau sobu poto je nemilosrdnom rukom otro
zalupila vraga iza sebe, kao da ak i ta vrata treba nagnati da ine svoju dunost)
JUDITA (blagonaklono prema Esi, i nametajui kola i vino na stolu da lepe izgleda)
Nemoj da te to buni to je tetka s tobom stroga. Ona je vrlo dobra ena i eli tebi dobra.
ESI (u jadu koji ne uje) Da.
JUDITA (neprijatno joj to nije uspela da utei i ublagoestivi Esi i jo da ova oceni
ljubaznu samilost one primedbe) Nadam se da nee sad da se joguni, Esi.
ESI Ne.
JUDITA Sad si dobra devojka. (Ona mee par stolica do stola, naslon da im je okrenut
prozoru, a sa prijatnom sveu da je mnogo okretnija domaica od gospoe Dadon)
Poznaje li rodbinu svoga oca?
ESI Ne. Oni s njim nisu hteli optiti, oni su bili previe poboni. Otac je katkad govorio o
Diku Dadonu. Ali ja ga nikad nisam videla.
JUDITA (upadljivo iznosi na vidik svoje negodovanje) Dik Dadon! Esi, eli li da bude
zbilja valjana i blagodarna devojka i da stalnim dobrim ponaanjem stekne ovde sebi
mesto?
ESI (kao preko mrtva srca) Da.
JUDITA Onda nikad da nisi spomenula ime Riarda Dadona, nikad da ak na njega i
pomisli. On je rav ovek.
ESI ta je uinio?
JUDITA O njemu ne treba da se raspituje, Esi. Mlada si jo da zna ta je to rav ovek.
Ali on je i krijumar, ivi sa Ciganima, on ne voli svoju majku ni svoju porodicu, a to bi
nedeljom da ide u crkvu, on se bije i karta. U svoju blizinu nikad ga ne putaj, ni za ivu
glavu, Esi, i staraj se da ti i svaka ena budete neuprljani od dodira s takvim ljudima.
ESI Da.
JUDITA (opet neraspoloena) Strah me da ti kae da" i ,ne", a da ne misli sasvim od
srca, ESI Da. To jest, ja mislim...
JUDITA (strogo) ta ti misli?
ESI (gotovo plaui) Samo, moj otac je bio krijumar i... (kucanje)
JUDITA Poinju dolaziti. Dakle, upamti ta ti je preporuila tetka, Esi, i budi dobra
devojka. (Kristi se vraa sa ispuenim pticama pod staklenim avonom i sa mastionicom,
stavlja sve na sto) Dobro jutro, gospodine Dadone. Hoete li otvoriti vrata, molim vas,
svet pristie.
KRISTI Dobro jutro! (Otvara kuna vrata)
Ve se odjutrilo prilino, dosta je i svetlo i toplo. Anderson stie prvi, ostavio je gornji
kaput kod kue. Prati ga advokat Hokins, odreit ovek srednjih godina, u mrkim
kamanama i utim jahaim akirama, te lii, koliko na advokata toliko i na seoskog
spahiju. NJemu i Andersonu data je svekolika prednost kao pretstavnicima uenih
stalea. Posle njih dolazi porodica, koju predvodi stariji stric, Viljem Dadon, irok,
bezoblian ovek sa nosem rakijaa, a oevidno je da ni pri stolu nije asket. Niti mu je
odelo, niti mu je unezverena ena kao u oveka kome dobro ide. Mlai stric, Titus
Dadon, jeste jedan ilav mali jazaviar od oveka, ena mu je vidljivo i pregolemo
gorda na emer, oboje je slobodno od onih briga koje Viljem ima oko svog domazluka.
Hokins smesta ide ivahno ka stolu, uzima stolicu najbliu sofi, poto je Kristi tu bio
postavio mastionicu. On stavlja svoj eir na pod pokraj sebe i vadi testament. ika
Viljem prilazi vatri i stoji kraj ognjita, parei skutove svoga kaputa i ostavljajui
gospou Viljemevicu samu, blizu vrata. ika Titus, koji je, u ovoj porodici, uglaen
svetski ovek koji zna oko dama, spasava je, prua joj svoju slobodnu ruku i dovodi je
pod ruku do sofe, gde seda prisno izmeu svoje sopstvene supruge i bratovljeve.
Anderson vea svoj eir i eka da ga Judita oslovi.
JUDITA Oni e odmah doi. Zamolite ih da priekaju. (Kuca na vrata spavae sobe. Kad
iz sobe dobije odgovor, ona otvara vrata i ulazi unutra)
ANDERSON (zauzima mesto za stolom prekoputa Hokinsa) Naa jadna ucveljeva sestra
bie meu nama za koji tren. Jesmo li svi na okupu?
KRISTI (na kuevnim vratima, tek to ih je zatvorio) Svi, osim Dika.
Neosetljivost sa kojom je Kristi imenovao otpadnika, vrea moralno uvstvo porodice.
ika Viljem trese glavom lagano i velevano, u vie mahova. Gospoa Titusovica uvlai
grevito dah kroz nos. NJen suprug govori.
IKA TITUS No, ja se nadam da e on biti bar toliko pristojan da ne doe. Ja se tako
nadam.
Dadonovi svi mrmljaju odobravajui, izuzev Kristija koji ide prozoru, tu se gnezdi i
motri napolje. Hokins se potajno smei kao da zna neto, pa samo da kae, drugu bi svi
pesmu zapevali. Anderson se ne osea ugodno, ljubav za sveane porodine sednice a
naroito pogrebne, ne lei mu u prirodi. Judita se pojavljuje na vratima koja vode u
spavau sobu.
JUDITA (sa nenom vanou) Prijatelji, gospoa Daljon. (Uzima stolicu pokraj kamina
i spremila je za gospou Dadon, koja dolazi iz spavae sobe u crnini, sa istim rupcem
na oima. Svi ustaju, osim Esi. G-a Titusovica i gospa Viljemovica vade isto tako iste
rupce i plau. Potresan trenutak)
IKA VILJEM Hoe li ti uiniti dobro, sestro, da se bogu pomolimo?
IKA TITUS Ili da otpevamo koju crkvenu pesmu.
ANDERSON (gotovo prenaglo) Bio sam sa sestrom naom, prijatelji, re od jutros.
Pomolimo se gospodu u srcima naim, da nam blagoslovi poetak.
SVI (osim Esi) Amin!
Zatim sedaju svi, osim Judite, koja stoji iza stolice g-e Dadon.
JUDITA Esi, jesi li kazala, amin?
ESI (unezverena) Nisam!
JUDITA Onda kai, kao dobra devojka.
ESI Amin!
IKA VILJEM (ohrabrujui) Tako, tako valja! Mi znamo koja ei ti, ali smo voljni da s
tobom postupamo dobro, ako ustraje da bude dobra devojka. Svi emo mi jednaki pred
Prestolom.
Ovo republikansko uvstvo ne godi enama, koje su uverene da je Presto upravo ono
mesto gde e njihovo stareinstvo, esto sumnjivo u ovome svetu, biti priznato i
nagraeno.
KRISTI (na prozoru) Evo ga Dik!
Anderson i Hokins obziru se oko sebe druevno. Esi pogleda sa zrakom radoznalosti
koja probija njenu potitenost. Kristof se kezi i blene u vrata, u oekivanju. Svi ostali se
skamenili svom silom saznanja svog da Vrlini preti Poruga usled pribliavanja
razmetljivog Poroka. Prokaeni se pojavljuje na vratima, obasjan milou jutarnjeg sunca
koja premaa sve njegove tobonje zasluge. Na svaki nain on je najoitiji lan porodice,
ali je njegov izraz bezobziran i podrugljiv, ponaanjem izaziva i potsmeva se, u odelu je
ivopisno nebriljiv. Samo to mu elo i usta odvju vanrednu upornost, a oi su mu oi
jednog fanatika.
RIARD (na pragu, skidajui eir) Gospoe i gospodo, va sluga, va prepokorni sluga.
(Sa ovom sveobuhvatnom uvredom, baca svoj eir Kristiju, sa iznenadnou od koje
ovaj potskoi kao nemarni uvar kapije. U tome dolazi na sred sobe, tu se okrene i vri
smotru nad drutvom) Kako svi izgledate sreni! Kako ste mi se obradovali! (Okree se
stolici g-e Dadon, i njegova usnica strahovito mu obnaava onjake kada mu je pogled
susreo njen pogled neprekrivene mrnje) Elem, majko, uva se spoljni izgled, kao i
obiio? Tako valja, jakako! (Judita se uoljivo uklanja iz njegovog susedstva na drugu
stranu kujne i nagonski se uhvatila za haljinu kao da bi je htela spasti od zaraznog dodira.
ika Titus namah daje znak odobravanja njenom podvigu ustavi sa svoje sofe i
postavivi joj stolicu da sedne) ta! ika Viljem! Nisam te video otkada si ostavio pie!
(Siromah ika Viljem, posramljen, hteo bi da protestvuje, ali ga Riard srdano kucka po
ramenu) Ti si ga, dakle, ostavio, je li? (On ga ostavlja sa aljivim udarcem) Naravno,
naravno, imao si pravo, jer si bio ve prekardaio! (Okree se od ika Viljema i ide prema
sofi) A sad, gde mi je onaj astan konjski trgovac, ika Titus? ika Tituse, napred!
(Nailazi na nj ba kad pridrava Juditi stolicu) Kao obino, stara se o damama!
TITUS (negodujui) Stidi se, ovee!
RIARD (prekida ga i rukuje se s njim i protiv njegove volje) Da, da, spopao me stid, ali
me je i dika, ti si mi dika, strie moj, i sva moja svojta dika je moja. (Opet nad njim vri
smotru) Ko da ih pogleda a da se ne ponese i razdraga? (ika Titus, bespomoan, seda na
svoje mesto na sofi. Riard se okree stolu) Ah! Gosn Anderson! Uvek za bogougodnim
poslom, uvek pastir dobri. Samo ih vi valjano nadzirite, preasni, drte vi njih. Dela!
(Jednim skokom posauje se za sto i uzima staklo) Kucnimo se, gospodine pastore, za
ljubav starih vremena.
ANDERSON Vi, mislim, znate, gospodine Dadone, da ja ne pijem pre jela.
RIARD Doi e i taj dan, gospodine popo, ta ika Viljem imao je naviku da pije ak i
pre doruka. Dela, to e dati vaim pridikama blagoastiv ukus (mirie vino i pravi kiselo
lice) Samo ne zapoinjite nikako sa erijem koji moja mati namenjuje gostima. Ukrao
sam malice kad mi je bilo est godina, i otada sam do danas ostao umerenjak. (Vraa
staklenicu i menja predmet razgovora) A ujem da ste, gospodine popo, oenjeni i da
vam je ena tako rei bezbono lepa.
Esi koja je paljivo sluala svaku njegovu re i motrila svaki njegov pokret, die se
kriom i iskrada se, iza g-e Dadon, kroz vrata spavae sobe, vraa se otud sa kragom i
izlazi iz kue to moe neprimetnije.
HOKINS Teetament nije napisan ispravnim1 zakonskim slogom.
RIARD Ne, moj je otac preminuo lien utehe zakona.
HOKINS I ta vam je dobra, pospodine Dadone, i ta! (Sprema se da ita) Jeste li spremni,
gospodine?
RIARD Posve spreman. Neka bi dao Gospod da mu zahvalni budemo na svemu to
nam je ovde namenjeno svakom od nas. Udrite sad.
HOKINS (ita) Ovo je poslednja volja i testament mene, Timotija Dadona, na mome
samrtnom, odru u Nevinstaunu, na putu od Springtauna za Vesterbrid, danas dvadeset
etvrtog septembra 1777. godine. Ovim opozivam sve svoje ranije testamente koje sam
bio inio i izjavljujem da sam pri zdravoj pameti i dobro znam ta radim, i da je ovo moja
stvarna volja, saobrazna mojim eljama i naklonostima.
RIARD (pogleda majku) Aha!
HOKINS (trese glavom) Rav slog, gospodine, krivo sloeno. Ja dajem i zavetavam sto
funti mome mlaem sinu Hristiforu Dadonu, pedeset funti ima da mu se isplati na dan
njegovog venanja sa Sarom Vilkins, ako je voljna poi za nj, a deset funti prilikom
roenja svakog njegovog deteta, zakljuno do broja pet.
RIARD A ako ga ne bude htela?
KRISTI Samo da ja dobijem pedeset funti, htee ona!
RIARD Dobro, brale. Nastavite.
HOKINS Dajem i zavetavam eni mojoj. Ani Dadon, roenoj Ani Primrouz", vidite li
da nije znao zakone, gospodine Dadone, vaa mati nije roena Ana, ona je tek na
krtenju dobila ime Ana, doivotno izdravanje od pedeset i dve funte godinje.(Sve oi
uperene su na gospou Dadon. Ona se dri grevito kruto) Ovo ima biti isplaeno od
interesa na njen sopstveni novac" i to mi je neki nain da stavi stvar na hartiju, recite i
sami, gospodine Dadone! NJen sopstveni novac!
G-A DADON Jeste, to je bar nain da se iznae boja istina. Svaki marja toga novca
moj je. Pedeset i dve funte na godinu!
HOKINS I ja je preporuujem, radi njene dobrote i pobonosti, staranju i brizi njene
dece, koja daj boe da joj oproste. A ja sam stajao izmeu njih i nje celoga moga ivota,
to sam bolje znao i umeo".
G-A DADON To mi je nagrada! (Besni u sebi) Vi znate moje miljenje, gospodine
Andersone, vi znate i re kojom sam ja to nazvala.
ANDERSON Nema leka, gospoo Dadon. Moramo primiti to na nas naie. (Hokinsu)
Produite gospodine!
HOKINS Ja dajem i zavetavam moju kuu u Vesterbridu sa okunicom i zemljitem
koje joj pripada, i sav ostali svoj imetak, mome najstarijem sinu i nasledniku Riardu
Dadonu.
RIARD Oho! Pria o bludnome sinu i ugojenom teletu!
HOKINS Pod sledeim uslovima..."
RIARD Doavola, zar ima i uslova?
HOKINS Naime, prvo, da ne dopusti da nezakonito dete moga brata Petra trpi oskudicu
ili bude usled nude odgurnuto u nevaljao ivot".
RIARD (snano udari pesnicom o sto) Prima se.
Gospoa Dadon, okrene se zlobno da bi brzo pogledala Esi, poto je ne vidi, osvre se
po sobi da vidi gde je, kad, shvati da je ostavila odaju bez dozvole, osvetoljubivo stisne
usne.
HOKINS Da bude dobar prijatelj mome starome konju Dimu". (Opet trese glavom)
Vidite, trebalo je da napie Demsu.
RIARD Dim ima otsada da ivi u detelini. Nastavite.
HOKINS I da zadri u slubi mog gluvog majurskog trudbenika Prodera Festona".
RIARD Proder Feston ima da bude pijan svake subote.
HOKINS Tree, da Kristiju dade na poklon, prilikom njegovog venanja, koji ukrasni
predmet iz najbolje sobe".
RIARD (izdie napunjene ptice) Evo na, Kristi.
KRISTI (razoaran) Vie bih voleo porcelanske papagaje.
RIARD Dobie i jedno i drugo. (Kristi veoma zadovoljan) Nastavite.
HOKINS etvrto i poslednje, da e se starati da na miru ivi sa svojom materom,
ukoliko ona na to htedne pristati".
RIARD (podozrivo) Hm! Jo neto, gospodine Hokinse?
HOKINS (sveano) Najzad dajem i predajem svoju duu u ruke moga Tvorca, ponizno
molei za oprotaj svih mojih grehova i zabluda, i u tvrdoj nadi da e Svevinji voditi
moga sina, da se ne bi reklo kako sam pogreio to sam svoje poverenje poklonio njemu,
a ne drugima, u zabuni svoga poslednjega asa na ovom neobinom mestu".
ANDERSON Amin!
STRIEVI I STRINE Amin!
RIARD Moja mati ne kae, amin!
G-A DADON (die se, nesposobna da ispusti svoju svojinu bez borbe) Gospodine
Hokinse, zar je to ispravan testament? Setite se, ja priteavam njegov punovaan
zakonski testament, pisan vaom rukom u kome se sve meni ostavlja.
HOKINS Ovaj testament veoma je loe i nepravilno sloen, gospoo Dadon, mada
(okree se utivo Riardu) po mome znanju i razumenju, on sadri izvestan raspored o
podeli svojike.
ANDERSON (posreduje pre nego to bi g-a Dadon mogla ta da odvrati) Ne pitate se
vi to, gospodine Hokinse, nego se pitate, je li testament zakonit?
HOKINS Sud e emu priznati uvek pree pravo pred onim drugim.
ANDERSON Dobro, ali zato kad je drugi testament napisan saobraznije zakonskom
slovu?
HOKINS Zato, gospodine, to sud priznaje uvek i u svakoj prilici pree pravo mukoj
glavi i to jo kad je ta muka glava najstariji sin, negoli enskoj strani. Ja sam vas
opomenuo, gospoo Dadon, kad ste me omo doveli da vam piem onaj drugi testament,
i rekao sam vam, ako vi njega i nagnate da potpie, nee taj imati mira dokle god ga ne
opozove. Ali vi ne htedoste primiti moga saveta, i tako, ovek kae, a gospodin Riard
raspolae. (On uzima eir sa poda i poinje spremati svoje hartije i naoari)
Ovo je signal za razlaz drutva. Anderson skida eir sa iviluka i pridruuje se ika
Viljemu kod vatre. Titus skida Juditine stvari sa kuke. Ono troje na sofi ustaju i askaju
sa Hokinsom. G-a Dadon, odsada uljez u svojoj roenoj kui, stoji nepokretna,
smodena teinom zakona prema enama i prima to kao to je vila odgojena da prima sve
grdobne neprilike, kao dokaz veliine one sile koja ih nanosi, i svoje sopstvene
neznaajnosti crva. Jer u to doba, setite se, Mari Volstonkraft jo je devojka od osamnaest
godina, a njena odbrana prava ene jo valja da saeka etrnaest godina. G-a Dadon
probuena je iz svoje apatije dolaskom Esi, koja nosi pun krag vode.
G-A DADON (pretei joj) Gde si, bila? (Esi preplaena pokuava da odgovori ali ne
moe) Kako sme da izie posle svih nareenja koja sam ti izdala?
ESI On je traio da pije. (Zastaje, jezik joj se od straha zalepio za nepce)
JUDITA (sa blaom strogou) Ko je traio da pije? (Esi bez rei pokazuje na Riarda)
RIARD ta? Ja? Ja?
JUDITA (neugodno pogoena) Oh, Esi, Esi!
RIARD (prua joj au) ini mi se da jesam. ta, strah te od mene?
ESI (brzo) Ne. Ja... (sipa vodu)
RIARD (oproba vodu) Ah, ti si celu ulicu pretrala do pijane kapije da ovakvu vodu
iae. (Uzima gutljaj) Vanredno! Hvala ti. (Nesreom, u taj trenutak baci pogled na lice
Juditino, a ovo iskazuje najvee istunski srameljivo neodobravanje, ona ne odobrava
to on tako oevidno privlai Esi, koja ga prodire svojim blagodarnim oima. Smesta
mu se vraa njegov podrugljivi izraz. On sputa au, naroito zagrli Esi rukom oko
ramena i dovodi je posred drutva. G-a Dadon stoji Esi na putu, ba kako su oni u
prolazu kraj stola, te e on) Ako dozvoli, majko. (I on je natera da im otvori put) Kako te
zovu? Besi?
ESI Esi.
RIARD Sasvim, Esi. Jesi li ti dobra devojka, Esi?
ESI (Uveliko razoarana to je ak i on, od tolikog sveta, tako oslovljava) Da. (Ona
podozrivo gleda na Juditu) Tako mislim. Htela sam rei ja... ja se nadam da jesam.
RIARD Esi, jesi li ikad ula o stvorenju zvanom avo?
ANDERSON (revoltiran) Neka vas je stid, gospodine, sa jednim, moe se rei detetom...
RIARD Dozvolite, pope, ja ne prekidam vae pridike, ne prekidajte ni vi moje. (Esi)
Zna li, Esi, kako mene zovu?
ESI Dik.
RIARD (razveseljen, udara je po ramenu) Dabogme, Dik, ali jo i drukije. Zovu me
avolov uenik.
ESI to im dozvoljava?
RIARD (ozbiljno) Jer je istina. Ja sam bio odgajen u slubi onoga drugoga, ali sam
znao od prve da je avo moj prirodni nastavnik i vo i prijatelj. Ja sam video da je on u
pravu, a da svet mili pred njegovim pobednikom samo iz straha. Molio sam se potajno
njemu, i on me je uteio i spasao me da mi ne slome duh u ovome domu detinjih suza.
Zavetovao sam mu svoju duu i zakleo sam se da u se boriti za nj na ovome svetu i na
onome. (Sveano) To obeanje i ta zakletva uinili su me ovekom. Od danas ovaj je
dom njegov dom, i u njemu nijedno dete nee zaplakati, ovo je ognjite njegov oltar, i
nijedna ljudska dua nee u mrane veeri kraj njega cvokotati i zazirati. A sad
(okrvnuvi se prema ostalima) koji e od vas dobrih ljudi da primi ovo dete i spase ga ove
kue avolove?
JUDITA (dolazi k Esi i prebacuje zatitniki ruku preko nje) Ja u. Vas treba ivog
spaliti.
ESI Ali ja ne elim. (Ustukne i ostavlja Riarda i Juditu lice u lice)
RIARD Za ovaj mah nema volje, najvrlija gospo.
TITUS U pamet se, Riarde Dadone. Zakon...
RIARD (okree se s pretnjom k njemu) Upamet se, ti. Za jedan sat ovde nee biti
drugog zakona osim zakona opsadnog stanja. Idui ovamo sreo sam na nepunih est milja
odavde vojnike, pre nego to stigne podne, major Svindonova veala bie podignuta na
pijaci.
ANDEROON (mirno) ta to nas ima da plai, gospodine?
RIARD Vie no to mislite. On je obesio u Springtaunu koga nije trebalo, mislio je da
je ika Petar ovek ugledan, jer Dadonovi su ljudi od nekog imena. Ali ovaj put on e
uiniti primer na najboljem oveku u varoi, koga bude mogao da nabedi makar za jednu
jedinu buntovnu recu. Pa lepo, mi smo svi buntoviici, i vi to dobro znate.
SVI MUKARCI (sem Andersona) Ne! Ne! Ne!
RIARD Jeste i te kako. Vi dodue niste psovali kralja ora, gde uo i gde ne uo, kao
ja, ali vi ste se bogu molili za njegov poraz, a vi, Antonije Andersone, vi ste molepstvije
sluili, i prodali ste vau porodinu bibliju da kupite par pitolja. Mene oni moda nee
obesiti, jer moralno dejstvo od jednog avolovog uenika koji igra na konopcu ne bi im
donelo nikakve vajde. Ali svetenik! (Judita zgroena pripija se uz Andersona) Ili,
advokat! (Hokins se, smei kao ovek sposoban, da sam o sebi vodi brigu) Ili astan
konjarski trgovac! (ika Titus frke mrgodno na nj obuzet besom i strahom) Ili
preobraeni pijanac! (ika Viljem, krajnje nervozan, stenje i trese se od straha) Ej? Zar to
ne bi pokazalo da kralj ore zna svoj posao, ta velite?
ANDERSON (savreno pribran) Hodi, draga moja, on samo pokuava da nas uplai.
Opasnosti nema. (Vodi je iz kue. Svi ostali zaglave vrata u hitnji gurajui se, osim Esi
koja ostaje kraj Riarda)
RIARD (podrugljiv) Ded sad, ko e da ostane sa mnom, da istakne ameriku zastavu na
avolovoj kui, pa za slobodu da otvorimo boj! (Oni jure napolje to bre mogu, i Kristi
je s njima, pa kolkko su zapeli, muvaju se) Ha! Ha! iveo avo! (G-i Dadon, koja je za
onima) ta, majko?! Zar i ti maglu?
G-A DADON (smrtno bleda, ruka joj na srcu, kao da je smrtni udar doekala) Proklet
bio! Do poslednjeg moga daha kleu te. (Izlazi)
RIARD (vie za njom) To e mi doneti sreu! Ha, ha, ha!
ESI (brino) Zar ja ne smem ostati?
RIARD (okreui se Esi) ta! Zaboravili su da spasu tvoju duu u strahu oko svojih
sopstvenih telesa. Dabogme, moe ostati. (Uzbueno se okree i preti im pesnicama.
NJegova leva aka, stegnuta takoe visi. Esi je dograbi i poljubi, suze njene orose je. On
zastane i gleda to) Suze! avolovo krtenje! (Esi pada ga kolena jecajui. On se
dobroduno saginje, podie je i veli) Eh, da, tako sme ilakati, Esi, ako ti je drago.
Zavesa
DRUGI IN
Pop Andersonova je kua u glavnoj ulici varoi Vestervrida, nedaleko od optine.
Gledana okom jednog Novoengleza iz 18 veka, ona je mnogo golemija no priprosta
majurska kua Dadonovih, ali je i ona tako priprosta da bi dananji agent za kue i jednu
i drugu izdao otprilike pod isti zakup. Glavno boravite sadri isto onakvo kujnsko
ognjite, sa kotlom za kuvanje i reetkom koja visi na preagama, sa pokretnim
gvozdenim rotiljem, koji je uhvaen da se okree oko ivije, kuka je nad njim, da se
udesi kad se pee. Na irokoj ograda stoji kotao i tanjir na kojem je maslom premazan
prepreni hleb. Vrata, izmeu vatre i ugla, nemaju ni popune, ni metalne ni drvene ruice,
ona su prosto od daske i zatvaraju se skakavicom. Sto je kujnski, sa prostirkom ute boje,
od amerikog platna, koja je po uglovima sva iseckana od upotrebe. Na stolu je pribor za
aj, dve debele olje i tacne najprostije vrste, zatim, iste izrade, lone za mleko i sud za
ispiranje, svako od njih moe da hvata otprilike litar. Sve je to postavljeno na crnom,
lakiranom posluavniku. Nasred stola, daica za seenje hleba, na kojoj je veliki hlebac,
i kocka od pola funte maslaca, u zemljanom sudu. Veliki orman od orahovine, sprou
vatre sa druge strane sobe, od upotrebe je, i nije namenjen ukrasu, i popin kuevni kaput
visi o jednoj kuki o vratima ormana, ime se pokazuje da popa nije kod kue, jer kad je
doma tada tu visi njegov najbolji kaput. NJegave velike jahae izme stoje kraj ormana,
oevidno da su na svome uobiajenom mestu, i kao neto malo i die se. injenica je da
se jo nije izvrila evolucija koja e obrazovati od popine kujne, trpezarije i gostinske
sobe tri odvojene odaje, te tako, sa gledita naeg razmaeno natrontanog vremena, pop
Anderson nije u boljim stambenim prilikama od Dadonovih. Ali, pri svem tom, razlika
postoji. Ponajpre, g-a Anderson je, za zajedniki ivot, zgodnija osoba od g-e Dadon.
Na ovo bi g-a Dadon smesta odgovorila i s pravom, da g-a Anderson nema dece na
koju bi imala da pazi, pa nema ni kokoiju, ni svinje ni marvu, zatim, tu je stalan i
dovoljan prihod koji ne zavisi neposredno od etve i pijanih cena, pa dragi suprug koji je
za nju kula kreposti, ukratko, ivot je lak na domu popovom, a teak na majuru. To je
istina, ali objasniti injenicu ne znai i izmeniti je, pa neka je zasluga g-e Anderson ma
koliko neznatna to je kuu svoju uinila srenom, ipak je ona, van svake sumnje, u tome
uspela. Spoljni i vidljivi znaci njenih veih drutvenih pretenzija jesu, ilim na podu,
gipsana prevlaka meu gredama tavanskim, i polirane stolice ma da nisu prevuene. Lepe
vetine zastupljene su portretom nekog presbiterijanskog bogoslova, (raena tehnikom
mecotinta"), zatim bakrorezom Rafaelove Propovedi svetog Pavla u Atini", darovnim
rokoko" satom na kaminu, kraj sata nekoliko minijatura, par porculanskih pasa sa
kotaricom u njuci, u oba ugla, po jedna velika koljka. Lepa crta ove sobe jeste oniski
iroki reetkasti prostor, on zauzima gotovo svu irinu zida, male crvene zavesice
povuene podignute su do polovine i slue kao zaklon od sunca. Nema sofe, ali jedno
sedite blizu ormana ima naslon i dovoljno je prostrano da se dva oveka u njemu ugodno
mogu smestiti. Sve u svemu, ta je prostorija, moglo bi se rei, ponajpre ona vrsta odaje
iji je povratak najzad izborio 19 vek u oblasti domaeg unutranjeg neimarstva pod
vostvom g. Filipa Veba i njegovih uenika, ma da je pre nekih pedeset godina ne bi
podneo nijedan svetenik sa iole smisla za neto malo svetovne raskoi. Vee je palo,
soba je mrana, osim to svetluca ugodna vatra sa ognjita i to se provide mutne uljane
lampe kroz prozor, na mokroj ulici, kojom ide mirna, stalna kia bez vetra. Gradski sat
izbija etvrt. Judita ulazi sa nekoliko zemljanih svenjaka, i stavlja ih na sto. Od njenog
jutronjeg samouverenog izgleda, ni traga ni glasa, brina je i prestravljena. Ide na prozor
i gleda na ulicu. Prvi koga vidi njen je mu, hrli kui kroz kiu. Ona pusti lak krik
olakanja, koji se mnogo ne razlikuje od jecaja, i okree se vratima. Anderson ulazi u
veoma mokrom platu.
JUDITA (juri k njemu) Oh, samo kad si doao, najzad. (Pokuava da ga zagrli)
ANDERSON (dri je daleko od sebe) Pazi, mila, mokar sam. ekaj da skinem plat.
(Stavlja stolicu kraj vatre, i to tako da je naslon vatri okrenut, prebacuje preko nje plat da
se sui, otrese kiu sa eira i stavlja ga na reetku ograde, najzad se okree Juditi,
rairenih ruku) Eto! (Judita mu leti u naruje) Zadocnio sam, je li? Gradski sat izbijao je
etvrt kad sam stigao pred kuu, a gradski sat uvek ide napred.
JUDITA Sigurna sam da je veeras zaostao. Tako se radujem to si ve tu.
ANDERSON (vre je zagrli) Da nisi ta zabrinuta, draga moja?
JUDITA Malo.
ANDERSON ta... ti si plakala?
JUDITA Samo malo... nita to nije, sad je sve dobro. (Iz daljine se uje vojnika truba.
Judita se trgne zastraena i klone na veliko sedite, oslukuje) ta je to?
ANDERSON To je samo kralj ore, draga moja. Ili se vraa u logor ili se vri prozivka,
ili se sprema za aj, ili navlai izme, ili sedla konja, ili tako to. Vojnici ne vuku za
zvono niti viu niz stepenik kad im ta treba, oni poalju momka sa trubom, pa ti taj
uznemiri celu varo.
JUDITA Misli li ti da ima kakve ozbiljne opasnosti?
ANDERSON Ni najmanje.
JUDITA Ti to kae da me utei, a sam ne veruje.
ANDERSON Milje moje, u ovome svetu uvek ima opasnosti za one koji su u strahu od
nje. Postoji opasnost da e ova kua obno da se zapali, pa ipak nam to nou ne ometa
san.
JUDITA Znam, ti tako uvek kae, i ti si u pravu. Sasvim posve si u pravu, znam. Ali
valjda ja nisam junak, eto ta je. Meni se srce stegne im pomislim na vojnike.
ANDERSON A, to nije tano, draga moja, hrabrost je i onda pohvalna kad te staje malo
muka.
JUDITA Da, tako e biti. (Grli ga opet) Oh, kako si ti hrabar, mili moj. (Sa suzama u
oima) Dobro, i ja u biti hrabra, nee se postideti svoje ene.
ANDERSON Tako te volim. Ne zna koliko me sad ini srenim. Tako, tako! (Die se i
razdragano ide k vatri da sui obuu) Ja sam pri povratku posetio Riarda Dadona, ali ga
nisam zatekao doma.
JUDITA (poskoi od zgranutosti) Ti si posetio toga ovekd!
ANDERSON (umiruje je) Oh, nita oe nije dogodilo. On je bio iziao.
JUDITA (gotovo u suzama, kao da ona poseta imaae nju lino da ponizi) Ali zato si
odlazio tamo? ANDERSON (ozbiljno) Vidi, govori se da e major Svindon da ini kao
u Springtaunu, da e istai primer, i to da obesi kakvog glasovitijeg buntovnika, kako ve
on nas zove. Tamo je nasrnuo na Petra Dadona kao na najozloglaenijeg oveka, i opte
je verovanje da e kod nas epati Riarda kao najvema ozloglaenog meu nama.
JUDITA Ali Riard je rekao...
ANDERSON (prekida je, dobro raspoloen) Kojeta! Riard je rekao! On je rekao ime
je mislio da e poplaiti tebe, i poplaiti mene, draga moja. Rekao je ono to bi, bog neka
mu oprosti, on moda voleo. Strano je i pomisliti ta mora smrt da znai za takvog
oveka. Osetio sam da ga moram opomenuti za vremena. Zato sam mu ostavio poruku.
JUDITA (alei se) Kakvu poruku?
ANDERSON Eto to, da u biti rad da porazgovaram s njime po stvari za njega vanoj, pa
ako u prolazu navrati k meni, bie dobro doao.
JUDITA (zaprepaena) I toga si ti zvao ovamo?
ANDERSON Jesam.
JUDITA (klone na sedite, kri ruke) Nadam se da nee doi! Oh Boe, molim ti se da ne
doe!
ANDERSON Zato? Zar eli da ne bude opomenut.
JUDITA On svakako zna za opasnost koja mu preti. Oh, Toni, zar je zlo mrzeti
bogohulnika i nitkova? Mrzim ga. Nisam u stanju da ga uklonim iz moje pameti, znam da
e sobom doneti nesreu. On je vreao tebe, on je vreao mater svoju.
ANDERSON (pola aljivo) Da, draga moja, daj da mu oprostimo, pa mir.
JUDITA Oh, ja znam da je runo mrzeti, ma ko to bio, ali...
ANDERSON (ide k njoj, sa nenou punom humora) Ali zaboga, milje moje, nisi ti tako
zla kao to misli. Najgori greh na prema blinjima nije kad ih mrzimo, ve kad smo
prema njima ravnoduni, eto, to je sutina neovetva. Uostalom, pogledaj paljivo oko
sebe pa e se zaprepastiti kako mrnja lii na ljubav. (Judita se trgne, udnovato je
darnuta, kanda i zgranuta. On uiva) Da, ozbiljno ti kaem. Pomisli kako neki nai
prijatelji, suprunici, mue jedno drugo, kako mere svaku re, kako su surevnjivi, kako
jedno drugo nee da ispuste iz vida za jedan celi dan, ta zar oni nisu pre tamniari i
robovlasnici, negoli ljubavnici? A seti se ophoenja tih istih ljudi sa svojim
neprijateljima, sa puno obzira, otmeno, znaju sebi cenu, pa reeni da ostanu nezavisni
jedni od drugih, pa motre ta i kako o drugome govore, ih! Zar ti nije esto na um padalo
da su ti ljudi svojim neprijateljima bolji prijatelji negoli svojim roenim muevima,
svojim roenim enama? Samo to oni to ne znaju! Ded, osloni se ti, draga moja, na
mene, ta ti u stvari vie voli Riarda nego mene, samo ti to ne zna. Jakako!
JUDITA Oh, ne govori tako, nemoj tako, Toni, ni u ali. Ne zna kako me to grozno
vrea.
ANDERSON (smejui se) Dobro, de, de, edo moje, toliko i ini. On je rav ovek, i ti
ga mrzi po zasluzi. A sad spremi aj, hoe li?
JUDITA (pokajna) Ah da, zaboravila sam. Ti si ga sve ovo vreme ekao. (Ide vatri i
postavi kotao)
ANDERSON (ode ormanu, skida kaput s njega) Jesi li mi zaila rukav na starom kaputu?
JUDITA Jesam, mili. (Ide ka stolu i posluje, sipa aj iz kutije u ajnik)
ANDERSON (menja kaput, uzima onaj stariji koji visi na ormanu, pa vea ovaj to ga je
sad skinuo) Je li ko dolazvo?
JUDITA Ne, samo... (Neko kuca na vrata. Ona se trgne, i to odaje njenu veliku nervozu, i
povue se do na kraj stola, sa kutijom i kaikom u ruci, pa uzvikne) Ko je to?
ANDERSON (hita k njoj i lupka je ohrabrujui po ramenu) Mir, mir, edo moje. Ko je da
je, nee te pojesti. (Judita pokuava da se nasmeje i od toga zamalo da ne brizne u pla.
Anderson ide k vratima i otvara ih. Riard je u njima, bez gornjeg kaputa ili plata) Mogli
ste prosto dii skakavicu i ui, gospodine Dadone. Kod nas nisu uobiajene preterane
ceremonije. (Gostoljubivo) Uite! (Riard ulazi nemarno, staje kod stola, obzire se po
sobi i sagledav onoga bogoslova na zidu uini lak pokret nosom, na njegov raun. Judita
dri pogled na kutiji od aja) Pada li jo kia? (Zatvara vrata)
RIARD Pada kao da se sam neastivi... (NJegov pogled susretne Juditin pogled. Judita
ga je odmerila brzo i s visine) Izvinite, ali... (pokazuje kaput kako je mokar) eto vidite i
sami.
ANDERSON Skinite komotno, gospodine, i neka se malo sui kraj vatre, ena vam nee
zameriti. Judita, ded jo jednu kaiku aja u ajnik za gospodina Dadona.
RIARD (gleda ga cinino) to ti je maija svojine, pope! Zar ste i vi sad sa mnom
utivi, otkako sam nasledio oevo imanje?
ANDERSON (nimalo uvreen, ak ni oean, pomae Riardu da skine kaput) Drim,
gospodine, im ste primili moje gostoprimstvo da ne moete o njemu biti tako ravog
miljenja. Sedite. (Sa kaputom u ruci ukazuje na stolicu s naslonom. Riard, bez kaputa,
gleda na nj neko vreme, sa malo ikata, a zatim klimanjem glave priznaje da je popa uspeo
da ga savlada, i seda na stolicu. Anderson prebacuje nebriljivo svoj plat na sedite one
stolice kraj vatre, a Riardov kaput obesi gde je njegov bio, preko stolice)
RIARD Ja sam ovde, gospodine, na va poziv. Vi ste mi poruili da imate neto vaio
da mi saoptite.
ANDERSON Hou da vas opomenem, to je moja dunost.
RIARD (brzo se die) Hoete li da mi pridikujete, izvinite, radije u i na kiu. (Hoe da
uzme svoj kaput)
ANDERSON (zaustavlja ga) Ne plaite se, gospodine, nisam ja tako veliki propovednik.
Od toga ste osigurani. (Riard se protiv volje smei, ak je i napravio i kao neki pokret da
se izvini. Anderson, videi da ga je ukrotio, obraa mu se ozbiljno) Gospodine Dadone,
za vas je boravak u ovoj varoi opasan.
RIARD Kako to opasan?
ANDERSON Isto okako kao i vaem lokojnom stricu. Vama prete veala majora
Svindona.
RIARD To vama ona prete. Ja sam, vas ve opomenuo...
ANDERSON (prekida ga dobroduno, ali odluno) Da, da, gospodine Dadone, ali po
varoi se ne misli tako. Pa ak i da sam u opasvosti, ja imam dunosti o koje se ne smem
ogluiti. A vi ste slobodan ovek. Zato da se izlaete opasnosti bez ikakve potrebe?
RIARD Mislite li vi da bi to bio tako veliki gubitak, pastore?
ANDERSON Za mene je ivot jednog oveka uvek vredan da se spase, pa ma iji to bio
ivot. (Riard mu ini ironian poklon. Anderson mu dobroudno poklon odvraa) Ajte,
vi ete s nama olju aja, da ne nazebete.
RIARD Opaam da gospoa Anderson ne navaljuje tako kao vi, pastore.
JUDITA (prosto se gui od negodovanja, a oekivala je da to njeno negodovanje njen
suprug sa njom podeli i iskae ga pri svakoj novoj uvredi Riardovoj) Vi ste mi dobro
doli, mome muu za ljubav (Ona pristavlja ajnik na vatru)
RIARD Znam da tek nije meni za ljubav, milostiva. (Die se) Ali, u ovoj kui neu
lebac da prelomim, pastore.
ANDERSON (veselo) Dajte mi za to dobar razlog.
RIARD Zato to u vama ima neto to potujem, i zbog toga elim da vas imam za ne
prijatelja.
ANDERSON Dobro reeno. Pod takvim okolnostima, gospodine, primam i vae i svaije
neprijateljstvo. Judita, gospodin Dadon ostae na aju. Sedite, ta to je minut dva posla,
sad e aj. (Riard ga pogleda smuena lica, tad seda sagnute glave, da sakrije grevito
nadimanje u grlu) Sad sam ba govorio mojoj eni, gospodine Dadone, da
neprijateljstvo... (Judita mu zgrabi ruku i gleda ga s molbom, i jedno i drugo ona ini sa
takvom silinom da ga je namah presekla) Lepo, lepo, da vam ne kaem kad je ve tako, a
da sam kazao, to nas ne bi uinilo manjim prijateljima, to jest, htedoh rei, neprijateljima,
Judita vam je veliki neprijatelj.
RIARD Da su svi moji neprijatelji kao gospoa Anderson, ja bih bio najbolji hrianin
u Americi.
ANDERSON (polaskan, miluje njenu ruku) uje li, Judita? Gospodin Dadon zna da
udesi kompliment.
Reza je povuena spolja.
JUDITA (trgne se) Ko je?
Ulazi Kristi.
KRISTI (zastaje i blene u Riarda) O, zar si ti ovde?
RIARD Jesam. Put pod noge, budalo, gospoja Anderson ne eli da okupi svu nau
porodicu na aj odjedanput.
KRISTI (ulazi blie) Majci je vrlo ravo.
RIARD ta? Da ne eli da vidi mene?
KRISTI Ne...
RIARD I ja mislim.
KRISTI Ona hoe gospodina popu, to pre.
JUDITA (Andersonu) Oh, nikako dok ne popije aj.
ANDERSON Bolje e mi prijati kad se vratim, drago moje. (Ve hoe da uzme plat)
KRISTI Kia je prola.
ANDERSON (isputa plat, uzima eir sa ograde oko ognjita) Gde je vaa majka,
Kristi?
KRISTI Kod ika Titusa.
ANDERSON Jeste li pozvali doktora?
KRISTI Nisam. Nije mi kazala.
ANDERSON Idite po doktora odmah, ja u stii kod doktorove kue. (Kristi hoe da
poe) Stanite malo. Va brat bi hteo da zna pojedinosti.
RIARD Pih! Nato pitate... niti on zna, nit ja ta marim. (Plaho) Kidaj, ta se tu zevzei
ludove. (Kristi odjuri. Riard dodaje, neto malo postien) To se uvek zna pre no to
elimo.
ANDERSON Lepo, dozvoliete mi tad da vam sam javim kako je. Judita, ti e dati aj
gospodinu Dadonu, i zadri ga do moga povratka.
JUDITA (bleda, trese se) Zar moram...
ANDERSON (uzima joj ruku i presee joj re da smiri njenu uzrujanost) Draga moja, ja
smem da se oslonim na tebe?
JUDITA (sa kukavnim naporom da bude dostojna njegovog poverenja) Da.
ANDERSON (pritiskuje njenom rukom svoj obraz) Ne zamerite, gospodine Dadone,
starim supruni-cima kao to smo mi. (Polazi) Ne kaem vam laku no, vi ete biti tu dok
se ne vratim. (Izlazi)
Riard i Judita ga prate oima kroz prozor, tad se zagledaju muklo, sasvim smueni.
RIARD (primetivi podrhtavanje Juditinih usnica, prvi se otrgao) Gospoo Anderson, ja
sam sasvim svestan prirode oseanja koje gajite prema meni. Ne elim da vam budem na
teretu. Laku no. (Ponovo ide prema ognjitu da uzme kaput)
JUDITA (postavlja se izmeu njega i kaputa) Ne, ne. Ne idite, molim vas, ne idite.
RIARD (grubo) Zato? Vi ne elite da ostanem ovde.
JUDITA To jest ja... (Kri ruke) Ako vam kaem istinu, vi ete je iskoristiti da me
muite.
RIARD (negodujui) Da vas muim! ta vam daje pravo da to kaete? Mislite li da u
ja ostati posle toga?
JUDITA Ja elim da ostanete, ali (iznenada iskosi se na nj kao naljueno dete) ne zato to
marim za vas.
RIARD Naravno!
JUDITA Eto, vie volim i da odete, no da dobijete o tome pogreno miljenje. Ja vas
mrzim i uasavam se od vas, i moj mu to zna. Ako vas on ne zatekne ovde kad se vrati,
mislie da ga nisam posluala i da sam vas izbacila napolje.
RIARD (ironino) Dok ste meutim vi prema meni bili tako dobri, gostoljubivi i
ljubazni da to to hou da odem, to je iz istog inata, je l te?
Nesposobia da ovo podnese Judita klone u stolicu i brizne u pla.
RIARD Stanite, stanite, stanite, kad vam kaem. Nemojte. (Stavlja ruku na svoje grudi
kao na ranu) On me je taknuo u srce, jer je bio ovek. A sad hoete vi da mi srce slomite
to ste ena? Zar vas nije on uzvisio iznad svakog mog vreanja, kao to je uzvisio i sebe.
(Judita prestane plakati, malo se pribere i gleda ga sa plaljivom radoznalou) Pa, eto
tako. (Sa simpatijom) Je li vam sad bolje? (On joj stavlja ruku na plea hrabrei je. Judita
u isti mah ustaje oholo i gleda u njega izazivaki. On odmah pada u svoj obini
podrugljiv ton) Ah, bolje tako. Vi ste opet vi, a ja sam Riard. Dakle, da li da pristupimo
aju kao pribrani, trezveni ljudi, ili da saekamo povratak vaeg mua?
JUDITA (kao postiena) Izvolite. Ja alim to sam bila tako glupa. (Digne se da uzme
tanjir sa preprenim hlebom sa ograde)
RIARD A ja alim samo zbog vas, to sam, ono to sam. (Uzima tanjir od nje i prilazi s
njime stolu) Dopustite!
JUDITA (ide za njim sa ajnikom) Izvolite sesti! (Riard seda za sto sa onog kraja koji je
do ormana. Pred gim je postavljen tanjir i no. Do govoga je postavljen drugi tanjir, ali
Judita seda za drugi kraj stola, kod vatre, tu se smestila i vue k sebi posluavnik) Pijete
li aj sa eerom?
RIARD Ne, ali mnogo mleka. Da vas posluim sa malo prenice. (On postavi malo
preprenog hleba na drugi tanjir, prua joj ga, kao i no. Ovakav njegov rad pokazuje,
preutno, da je on i suvie naisto s tim da je ona izbegla svoje uobiajeno mesto, ne bi li
to dalje od njega bila)
JUDITA (savesno) Hvala. (Daje mu aj) Molim, posluite se i sami.
RIARD Blagodarim. (Stavlja komad preprke na svoj tair, a ona sipa i sebi aja)
JUDITA (Primetila da on nita nije okusio) Moda ne volite? Vi nita ne jedete.
RIARD Kao ni vi.
JUDITA (nervozno) Ja uopte ne marim mnogo za aj. Samo vi ne obraajte panju na
mene.
RIARD (obazire se sneno) Razmiljam. Sve mi je tako udno. Uviam lepotu i mir
ovoga doma. ini mi se da nikad u celom svom ivotu nisam bio tako nepomueno utian
kao u ovaj as, pa ipak naisto sam s tim da ovde ne bih mogao iveti. Mislim da u samoj
mojoj prirodi ne lei da budem za kuu pripitomljen. Ali ovo je divno, potovo sveto. (On
se zanese u misli za trenutak, zatim se tiho nasmeje)
JUDITA (brzo) to se smejete?
RIARD Pada mi na um kad bi sad kakav tu ovek uao ovde, drao bi nas za mua i
enu.
JUDITA (prima za uvredu) Vi hoete da kaete da ste po godinama vie moja prilika
nego on.
RIARD (trgne se na ovako iznenadan obrt) Nije mi to dolo ni na kraj pameti. (Opet
ne moe pouzdati u sebe bez oslona o sto) Ovaj galantni ovek imao je dobrotu da nam
dozvoli da se oprostimo. (Narednik se delikatno povlai i pridruuje se svojim drugovima
kod vrata) On pokuava da vam zataji pravu istinu, ali bolje da je saznate iz mojih usta.
ujete li vi mene? (Ona potvruje) Jeste li shvatili da ja idem u smrt? (Pokazuje da je
shvatila) Pamti, ima da nae naeg prijatelja koji je bio sa nama malopre! Shvata li?
(Ona potvruje) Gledaj da ga ukloni opasnosti s puta. Za ivu glavu nemoj mu saoptiti
u kakvoj se opasnosti ja nalazim, ako li on pak to prokljuvi, kai mu da me spasti ne
moe, njega bi obesili, a mene potedili ne bi. I kai mu da sam ja u svojoj veri postojan,
kao i on u svojoj to je, i da se moe na mene osloniti do smrti. (Okree se da poe i
susretne pogled narednika, koji neto kao malo podozreva. On se zamisli za tren i tad,
okreui se Juditi, a kroz svu njegovu zbilju kri sebi put neto kao smeh, on e rei) A
sad, draga moja, plaim se, narednik e pomisliti da me ne voli kao ena mua, ako mi
ne da poljubac pred odlazak. (Priblii joj se i iri ruke)
JUDITA (prosto mu se stropota u naruje. Rei je, kako ih izgovara, gue) Ja treba, to je
ubistvo.. RIARD Ne, jedan samo poljubac. (Tiho njoj) NJemu za ljubav.
JUDITA Ne mogu. Vi morate...
RIARD (zagrli je sa ivim saueem za njen oaj) Jadno edo moje!
Judita, iznenadnim naporom, zagrli ga, poljubi ga, obeznani se i stropota se iz njegovog
naruja na tle, kao da ju je poljubac ubio.
RIARD (prilazi brzo naredniku) Dela, narednie, bre, dok nije dola k sebi. Ded lisice.
(Isprui ruke)
NAREDNIK (trpa lisice u dep) Taman posla, gospodine, ja vam verujem. Vi ste ovek i
po. teta to niste otili u vojnike, gospodine. Izmeu ove dvojice, moliu lepo! (Vojnici
stanu, jedan ispred Riarda, jedan pozadi. Narednik otvori vrata)
RIARD (baca oosljednji kruni pogled) Zbogom eno, zbogom dome! A sad tie
doboi, i napred mar!
Narednik daje znak elnom da poe. Svrstavaju se i brzo izlaze. Kada se Anderson vratio
od g-e Dadon, zaprepaen je to vidi sobu na izgled praznu i gotovo u mraku osim to
svetli vatra, jer je jedna svea sva izgorela, a druga trne.
ANDERSON ta je, za ime sveta? (Zove) Judita! Judita! (Slua, nema odgovora) Hm!
(Prilazi ormanu, uzima sveu iz fijoke, pali je na onoj to na stolu trne, i gleda, u udu,
pri svetlosti, nedirnuto jelo. Tad stavlja sveu u svenjak, skida eir, ee glavu, veoma
u udu. Ovaj pokret dovodi ga da pogleda prvi put na pod, i tu vidi Juditu opruenu
nepomiio, zatvorenih oiju. Poleti k njoj, saginje se, trese joj glavu) Judita!
JUDITA (budi se, jer je nesvest prela u san od iscrpljeiosti) ujem. Ti me zove? ta je?
ANDERSON Ovoga sam asa doao i vidim te gde lei na podu, svee izgorele, aj
nasut i hladan. ta se dogodilo?
JUDITA (i dalje neprisebna) Ne znam. Jesam li spavala? Mislim... (Zastaje ni tamo ni
amo) Ne znam.
ANDERSON (stenje) Bog neka mi oprosti... ostavio sam te samu sa onim nitkovom.
(Judita se opominje, sa krikom ropca, grevito se hvata njegovih ramena i pomou njega,
kako se on s njome podie, staje na noge. On je neno uzima u naruje) Jadno moje zlato.
JUDITA (u besomunom strahu pripija se uza nj) ta ja da radim? O, za ime boje, ta da
radim?
ANDERSON Umiri se, stiaj se, sunace moje, ja sam kriv. Ded, sad si sigurna, nisi se
ozledila, je li? (Uklanja svoje ruke od nje da vidi moe li ona da stoji) De, de, dobro je,
rekao da mi kae da nije on, nego pastor. (Sa zebnjom) Gospoo Anderson, mislite li da
bi to moglo da bude?
ANDERSON Reci joj istinu, ako je tako, Judita. Ta ona e je saznati od prvog suseda na
ulici koga sretne. (Judita se odvraa i pokriva oi rukama)
ESI (jadikujui) A ta e mu oni uiniti? Oh, ta li e oni da mu uine? Hoe li ga
obesiti? (Judita drhe grevito i baca se na stolicu na kojoj je sedeo Riard za ajem)
ANDERSON (miluje Esi po ramenu i pokuava da je utei) Nadam se da nee. Nadam se
da nee. Eto, ako bude vrlo mirna i strpljiva moda emo moi nekako da mu
priteknemo u pomo.
ESI Da, pomognite mu, da, da, da. Biu dobra.
ANDERSON Ja moram k njemu odmah, Judita.
JUDITA (skoi) Ah, ne. Ti mora otii nekuda daleko, na sigurno mesto.
ANDERSON Kojeta.
JUDITA (strasno) Hoe da me ubije? Misli ja mogu podneti da ivim dan i no u
strahu, da me svaki kucanj na vratima, ta svaki korak, uasom ledi. Da leim budna po
vascelu no, i svaku no u ropcu da slugim, da oslukujem nisu li doli da te hapse?
ANDERSON A misli bilo bi bolje da se prouje da sam pobegao sa svoga mesta na prvi
znak opasnosti?
JUDITA (gorko) Ah, ti nee da ide. Znala sam. Ti e ostati, a ja imam da poludim.
ANDERSON Srce moje, tvoja dunost...
JUDITA (sa estinom) ta se mene tie moja dunost?
ANDERSON (neprijatno darnut) Judita!
JUDITA Ja svoju dunost vrim. Ja se grevito pripijam uza svoju dunost. Dunost je
moja da te uklonim, da tebe spasem, njega da ostavim njegovom udesu. (Esi oajno
krikne i klone u stolicu kraj vatre, tiho jecajui) Moj je nagon isti kao i u nje, da ga spase
po svaku cenu, iako bi za njega bolje bilo da umre, mnogo bolje! Ali ja znam da e ti
poi svojim putem, mao to je on poao svojim. Nemam tu silu. (Seda turobno u
naslonjau) Ja sam samo ena, ja mogu samo da sedim ovde i da patim. Samo, reci mu da
sam pokuala da te spasem, da sam sve uinila to sam mogla i znala da te spasem.
ANDERSON Draga moja, sve se plaim da e se on vie zabavljati svojom opasnou
negoli mojom.
JUDITA Prestani, jer u te omrznuti.
ANDERSON (umiruje je) De, de, de! Kako da odem od tebe kad tako govori? Ti si
potpuno van sebe. (Okree se Esi) Esi!
ESI (ustro se die, osui oi) Evo me.
ANDERSON Izii i priekaj malo napolju, budi valjana devojka, gospoi Anderson nije
dobro. (Esi ga gleda sa sumnjom) Ne boj se nita, evo mene za tobom, pa u da idem do
Dika.
ESI Jeste li vi sigurni da ete ii Diku? (apue) Neete dozvoliti da vas ona sprei?
ANDERSON (smei se) Ne, ne, sasvim! sigurno. Sigurno. (Esi odlazi) Vidi, sad si
valjana devojka. (Zatvara vrata, vraa se Juditi)
JUDITA (sedi ukoena) Ide u smrt.
ANDERSON (aljivo) Onda u u mom najboljem kaputu, duo. (Okree se ka ormanu,
poinje da skida svoj kaput) Gle? (Zagleda se za momenat u prazan ekser, zatim brzo
gleda unaokolo, sve do vatre, potri popreko do vatre i die Riardov kaput) Pazi, duice,
ta on je otiao sa mojim najboljim kaputom.
Sad mi kai zbogom, Toni. Moda u opet pasti. Htela bih da umrem.
ANDERSON Ne, ne, draga moja, mora da se pribere, da doe sebi. Meni ne preti
opasiost, ni najmanja opasnost.
JUDITA (sveano) Ti ide u smrt, Toni. U sigurnu smrt, ako bog samo dozvoli da se
nevini ljudi ubijaju. Oni te nee pustiti k njemu, oni e te uhapsiti onoga trenutka kad se
kae ko si. Po tebe su dolazili oni vojnici.
ANDERSON (gromom poraen) Po mene! (Pesnice mu se steu, lice pocrveni, mesnate
kesice pod oima nalivaju se krvlju, ovek od mira iezava, preobraen u plahovitoga i
stranoga ratnika. Meutim njoj, u njenoj pogruenosti, nije ni dolo na um da pogleda na
nj, njene oi su nepokolebljive, kao da mehaniki odraavaju Riardovu
nepokolebljivost)
JUDITA On se stavio na tvoje mesto, on umire da bi tebe spasao. Zato je otiao u tvom
kaputu. Zato sam ga ja poljubila.
ANDERSON (plane) Sunce mu krvavo! (Glas mu je surov i gospodarski, pokreti puni
sirove energije) Ovamo! Esi! Esi!
ESI (Utri) Evo me!
ANDERSON (plaho) Tri to igda moe u krmu. Kai im da osedlaju najtovnijeg i
najjaeg konja koga imaju, (Judita se die bez daha, blene u njega s nevericom) dorastu
kobilu, ako je odmorna, i neka ne ase ni asa. Idi tamo u avliju od tale i kai tamo
onome crnom, da u mu dati srebrn dolar ako me njegov konj bude spreman ekao dok ja
ne doem, a mene eto odmah za tobom! Ajd sad. (NJegova energija baca Esi u letu iz
sobe. On se ustremi na jahae izme, pojuri sa njima ka stolici, kraj vatre i poinje da ih
navlai)
JUDITA (ne veruje da moe tako ta od njega da doeka) Ti ne ide kod njega!
ANDERSON (zauzet oko izama) Da idem! Kod njega! ta bi to njemu pomoglo?
(Mrmlja za sebe kako je navukao prvu izmu jednim mahom) Idem ja njima, eto ta u ja.
(NJoj, zapovedniki) Donesi mi pitolje, trebaju mi. I novaca, novac mi treba sav, sve to
ima u kui. (Saginje se zbog druge izme, mrmlja) Mnogo bi se on uvajdio da me dobije
za drugara na vealima. (Vue izmu)
JUDITA Ti ga dakle naputa?
ANDERSON Jezik za zube, eno, i daj amo pitolje! (Judita ide ormanu i uzima iz njega
koni pojas i u njemu dva pitolja, rog sa barutom i kesa sa mecima zataknuti su za pojas.
Ona to baca na sto. Onda otvara jednu fijoku u ormanu i vadi kesu s novcima. Anderson
zgrabi pojas, opae se) Ako u oni drali od njega u mome kaputu da sam ja, moda e
mene u njegovom kaputu drati za njega. (Izdie pojas na pravo mesto) Liim li na
njega?
JUDITA (okree se sa kesom novaca u ruci) Strahovito si neslian njemu.
ANDERSON (zgrabi kesu od nje, istrese je na sto) Hm! Videemo!
JUDITA (sedi bespomona) Vredi li mi ita moliti se, Toni?
ANDERSON (broji novac) Moliti se! Moemo li mi molitvom da odmolimo Svindonov
konopac sa Riardovog vrata?
JUDITA Bog moe umilostiviti srce majora Svindona.
ANDERSON (prezrivo, trpajui u dep pregrt novca) A ti pusti boga neka on to, ja bog
nisam, ja moram da idem da poradim na drugi nain. (Judita je zaprepaena ovom
hulom. Baca novanik na sto) Dri to. Uzeo sam dvadeset i pet dolara.
JUDITA Ti si zaboravio ak i da si svetenik.
ANDERSON Svetenik neka ide u perun! eir, gde mi je eir!(3grabi eir i plat, i
jedno i drugo stavlja na se u najveoj urbi) A sada uj ti. Ako moe da se nae s njim,
pod izgovorom da si mu ena, reci mu da uti do sutra ujutru, to e mi dati taman
vremena koliko mi treba.
JUDITA (sveano) Moe se osloniti na njega do smrtnoga asa.
ANDERSON Ti si budala, budala, Judito. (Za trenutak zadri bujicu svoje urbe i govori
sa neto od svoje stare mirne i uverljive ubedljivosti) Ne zna ti oveka za koga si se
udala. (Esi utri. On jurne smesta ka njoj) No, je li konj spreman?
ESI (bez daha) Bie spreman dok vi doete.
ANDERSON Dobro. (Ide vratima)
JUDITA (ustaje i nevoljno ispruila ruke da ga zagrli) Zar nee ni zbogom da mi kae?
ANDERSON I da jo pola minuta izgubim! Kojeta! (Jurne kao meava)
ESI (hita Juditi) On je otiao da spase Riarda, je l' te?
JUDITA Da spase Riarda! Ne, Riard je spasao njega. A on je otiao da spase sebe.
Riard mora umreti.
Esi sa jedgoga stranim krikom pada na kolena, pokrivi lice. Judita ne obraa panju na
nju, gleda ukoeno pravo ispred sebe u viziju umirueg Riarda.
TREI IN
Sutradan, rano ujutru. U engleskom glavnom tabu koji je smeten u optinskoj kui.
Narednik otvara vrata male prazne parketirane ekaonice. Poziva Juditu da ue. Judita je
provela ravu no, verovatno da je bila u bunilu, jer ak, i u stvarnosti surova jutra, vraa
joj se na mahove ukoen pogled, kadgod njena panja nije jae prikovana. Narednik
smatra da joj njena oseanja slue na ast, i blagonaklon je, na svoj hrabrei nain ovako,
po vojniki. On je naoita prilika, tat je na svoju uniformu i na in, te se osea naroito
pozvan, na nain pun pote, da je tei.
NAREDNIK Moete ovde s njim potpuno na miru da izmenjate nemoliko rei, milostiva.
JUDITA Hou li dugo ekati?
NAREDNIK Ne, milostiva, ni minuta. Mi smo ga preko no zatvorili u radnikom domu,
a sad ga ba dovedoe ovamo za preki sud. Ne plaite se, milostiva, spavao je kao dete, a
dorukovao je sa najlepim apetitom.
JUDITA (u neverici) Zar je dobro raspoloen?
NAREDNIK Hoj-hoj, milostiva. Vojni svetenik zalazio je k njemu noas i va ga je mu
prosto opeljeio na kartama, odneo mu sedamnaest ilinga i sav novac meu nas razdelio.
Eto, to se zove dentlmen! Dunost je dunost, milostiva, ali ovde smo svi vai prijatelji.
(uje se bat koraka dva vojnika koji dolaze) Evo, ini mi se dolazi. (Riard ulazi, ne
pokazuje u celom svom dranju da je zabrinut, ili da ga se suanjstvo kosnulo srca.
Klimne vojnicima i pokae im klju od sobe u svojoj ruci. Vojnici odlaze) Vaa dobra
supruga, gospodine popo.
RIARD (ide ka Juditi) ta! Moja ena! Moja oboavana! (Uzima joj ruku i ljubi sa
perverznom, lakomislenom galanterijom) Koliko vremena ostavljate, narednie, jednom
suprugu srca slomljena da uzme zbogom od svoje ene?
NAREDNIK Dokle god budemo mogli, gospodine. Neemo vas uznemiravati sve dok ne
pone sednica.
RIARD Pa zar ve nije zvonilo?
NAREDNIK Svakako, gospodine, samo to je nastupilo malo odlaganje. Naime, ovoga
asa stigao je general Bergojn, mi ga zovemo Doni Gospodski, a njemu treba bar pola
sata dok ne pobroji sve zamerke, a u tome je on ve majstor. Znam ga ja, gospodine,
sluio sam pod njim u Portugaliji. Dvadeset minuta svakako moete da se nadate, i ja ne
elim da vam otimam nijedan vie. (Izlazi zatvorivi vrata)
RIARD (odmah naputa svoj lakomisleni stav i okree se Juditi sa zbiljskom
iskrenou) Gospoo Anderson, ova poseta, lepo je od vas. Kako vam je bilo noas?
Morao sam da vas ostavim dok jo niste doli k sebi, ali sam poruio Esi da doe do vas i
da vam se nae. Je li samo razumela to sam joj poruio?
JUDITA (bez daha i ustro) Oh, ne mislite na mene. Nisam dola o eebi da priam. Zar
e oni da vas... da... (Ona hoe da kae da vas obese"?)
RIARD (udljivo) U podne, tano u podne. Tako je bar bilo sa ika Petrom. (Judita se
strese) Je li va mu u sigurnosti? Je li ve dobio krila?
JUDITA On nije vie moj mu.
RIARD (razrogai oi) E?
JUDITA Ja nisam mogla da vas posluam. Ispriala sam mu sve. ekala sam da doe
ovamo i da vas spase. elela sam to od njega, da doa ovamo i da vas spase. A on je, eto,
pobegao.
RIARD Pa to sam ja i hteo. ta bi koristilo da je ostao? Obesili bi nas obojicu.
JUDITA (sa prekornom zbiljom) Riarde Dadone, tako vam asti vae, ta biste vi na
njegovom mestu?
RIARD Potpuno bih uinio isto to i on, tu ne moe biti spora.
JUDITA Oh, zato neete da prema meni budete prosti, asni, iskreni? Kad ste tako
samoivi to ste se dali sino u njihove ruke?
RIARD (veselo) ivota mi, gospoo Anderson, ne znam. Postavljao sam sebi isto to
pitanje, sve od onda, i nisam u stanju da naem razloga takvom svom dranju.
JUDITA Znate vi, uinili ste njemu za ljubav, mislili ste da on vredi vie nego vi.
RIARD (smeje se) Oh! Ne, priznati moram, to je prekrasan razlog, samo to ja nisam
tako skroman. Ne, nije bilo njemu za ljubav.
JUDITA (posle poivke, aa koje vreme ona ga pogleda, postiena lica, muno
porumenevi) Je li bilo meni za ljubav?
RIARD (galantno) No, i vi ste tu imali udela. Mora da je bilo malo i vama za ljubav.
Svakako, vi ste dozvolili da me uhapse.
JUDITA Oh, mislite da to sebi nisam ponavljala celu celcatu no? Vau smrt nosiu uvek
na dui. (Nagonski mu prua ruku i dodaje sa silnom zbiljom) Da mogu da vas spasem,
kao to ste vi njega, ja bih primila smrt umesto vas, pa neka je po sto puta svirepa i
strana.
RIARD (dri njenu ruku i smei se, ali je dri na odstojanju gotovo itave jedne
ispruene ruke) Mogu vam rei sasvim sigurno da ne bih to dozvolio.
JUDITA Zar ne vidite da vas ja mogu spasti?
RIARD Kako? Da sa mnom promenite odelo, je l' te?
JUDITA (otrgne ruku i njome dodiruje njegova usta) Nemojte. (Hoe da kae Nemojte
se aliti") Ne, ve kad kaem pred sudom ko ste vi ustvari.
RIARD (namrti se) Nema potrebe, oni me potedeli ne bi, a njemu bi to oduzelo pola
izgleda na spasenje. Oni su reeni da vas zastrae. Dananje veanje ima da poslui kao
primer, kao sredstvo za zastraivanje. E kad je tako, ded i mi njih da zastraimo,
pokaimo im da smo sloni, i da nas ni sama smrt nije u stanju da razjedini. To je jedina
sila koja moe vratiti Bergojna preko Atlantskog okeana, a od Amerike uiniti slobodan
narod.
JUDITA (nestrpljivo) Oh, ta je kome stalo do toga?
RIARD (smeje se) Naravno, ta je kome stalo do toga? ta je uopte kome do ega
stalo? Vidite, gospoo Anderson, ljudi, eto, imaju tako udnovate pojmove, a da ne
uviaju da su sva ta shvatanja jedna ludorija.
JUDITA ene zbog tih shvatanja moraju da izgube one koje vole.
RIARD Lako im je nabaviti nove ljubavnike.
JUDITA (ogoreno) Oh!... (Plaho) Vidite li vi, da vi ubijate sebe?
RIARD Ubijam bar jednog oveka koga imam, prava da ubijem, gospoo Anderson.
Nemojte se cveliti mojom smru. Mojom smru nijedna ena, nee izgubiti ljubavnika.
(Smeei se) Bog vas video, ta za mene niko ne mari. Jeste li uli da mi je majka umrla?
JUDITA Umrla?
RIARD Od srca, noas. Poslednje rei bile su kletva, mislim ne bih ni mogao podneti
njena blagoslova. Ostali moji srodnici nee mnogo tugovati zbog mene. Esi e plakati
dan dva, ali ja sam se postarao za nju, uinio sam testament noas.
JUDITA (kameno, posle malog utanja) A ja!
RIARD (zaueno) Vi?
JUDITA Da, ja. Zar vam nimalo nije stalo do mene?
RIARD (veselo i oporo) Ama ni ovolino! Oh, vi ste iskazali oseanja koja imate prema
meni veoma otvoreno, koliko sino. Ono to se dogodilo moglo vas je ublaiti za kratko
vreme, ali verujte mi, gospoo Anderson, nijedna kost pod mojom koom, nijedna vlas u
mojoj kosi, nije vama draga ili mila, pa obesili me danas u podne, ili jue u podne, vama
toliio i ini.
JUDITA (glas joj drhti) ta da uinim da vam pokaem da ste u zabludi.
RIARD Ne muite se. Verujem, vam na re da me volite malo vie no onomad. Samo ja
velim, moja vam smrt nee slomiti srce.
JUDITA (gotovo apatom) Otkuda to znate? (Stavi mu svoje ruke na ramena i gleda ga
napregnuto paljivo)
RIARD (zgranut, pogaa istinu) Gospoo Anderson! (Zvono varokog sata otkucava
etvrt. Ukloni njene ruke i veli gotovo hladno) Izvinite me, oni tek to nisu po mene.
Dockan je.
JUDITA Nije dockan. Pozovite se na mene kao na svedoka, oni vas nee nipoto ubijati
kad saznaju kakav ste bili junak.
RIARD (sa neto potcenjivanja) Naravno! Ali ako ja do kraja ne ostanem junak, gde je
junatvo? Prosto bi znailo da sam im podvalio i obesie me kao psa. To bih i zasluio.
JUDITA (divlje) Oh, ja verujem da vi elite da poginete.
RIARD (uporno) Ne, to tek ne elim.
JUDITA Pa onda zato ne pokuavate da se spasete! Preklinjem vas, ujte me. Malo pre
ste rekli da ste njega spasli meni za ljubav, je l' te? (Hvata ga dok on naglo uzmie sa
gestom odricanja) Neto malo za moju ljubav. Dobro, spasite sebe mevi za ljubav. A ja
kod pretsednike stolice, narednik ga zadrava dodirom ruke i staje neposredno iza njega.
Judita plaljivo stoji kod zida. Ona etiri vojnika obrazuju grupu blizu nje.
BERGOJN (pogleda i vidi Juditu) Ko je ova ena?
NAREDNIK Hapsenikova ena, gospodine generale.
SVINDON (nervozno) Molila je da joj dopustim da prisustvuje, i ja sam drao...
BERGOJN (dovrava reenicu umesto njega. Ironino) Vi ste drali da e joj to biti jedno
zadovoljstvo. Naravno, naravno. (Blago) Dajte dami stolicu i starajte se da joj bude to
ugodnije.
Narednik donosi stolicu i stavlja kraj Riarda.
JUDITA Hvala vam, gospodine (Ona seda, poto je upravila generalu poklon prepun
jeze. General ga prima na znanje dostojanstvenim poklonom)
SVINDON (otro, Riardu) Vae ime, gospodine.
RIARD (pitom, ali uporan) De, de, neete valjda rei da ste me dovlaili ovamo ne
znajui ko sam.
SVINDON Forme radi, gospodine, recite vae ime.
RIARD Pa kad je forme radi, zovem se Antonije Anderson, presbiterijanski sam
svetenik u ovoj varoi.
BERGOJN (zainteresovano) Zbilja! Molim vas, gospodine Andersone, u emu se upravo
sastoji vera vaih sugraana?
RIARD Bio bih srean da vam izloim da mi je samo na pretek vremena. Ali da vas
preobratim u nau veru, kako valja i sleduje, tu bi mi trebalo dobrih petnaest dana.
SVINDON (presee ga) Nismo se ovde sakupili da raspravljamo o vaim pogledima.
BERGOJN (sa proueno izraenim poklonom prema nesrenom Svindonu) Podvrgavam
se vaem ukoru.
SVINDON (zbunjen) Oh, ne vas, ja samo...
BERGOJN Nita, nita. (Riardu veoma utivo) Imate li kakvih politikih nazora,
gospodine Andersone?
RIARD Ako sam dobro razumeo, mi smo se sastali ovde da to izvidimo.
SVINDON (strogo) Da ne mislite time da odreknete da ste buntovnik?
RIARD Gospodine, ja sam Amerikanac.
SVINDON ta vi, gospodine Andersone, oekujete da ja mislim o takvom vaem
govoru?
RIARD Ja nikad ne oekujem da jedan vojnik misli, moj gospodine.
Bergojn je bezgranino oaran ovim odvratom koji, jo malo, pa da ga pomiri sa
gubitkom Amerike.
SVINDON (pobledi od besa) Savetujem vam, uhapeni, da ne budete drski.
RIARD Nita vam to ne pomae, gospodine generale. im ste odluili da oveka
veate, on ima nad vama veliko preimustvo. Zato ja moram prema vama biti utiv?
Obesili vi mene kao vuka ili kao jagnje, na jedno mu izlazi.
SVINDON Vi nemate prava pretpostavljati da je sud doneo odluku unapred, bez vaeg
svestranog sasluanja i bez savesnog pretresa. Sem toga imaete dobrotu da me ne
oslovljavate sa gospodine generale". Ja sam major Svindon.
RIARD Izvinite po sto puta. Drao sam da sam imao ast govoriti sa Donom
Gospodskim.
Senzacija meu oficirima. Narednik se s mukom uzdrava da ne prsne u grohotan smeh.
BERGOJN (sa krajnjom milinom) Doni Gospodski, to u po svoj prilici biti ja, koji vam
stojim! na usluzi, gospodine Andersone. Moji prisniji prijatelji zovu me general Bergojn
(Riard se klanja sa savrenom utivou) Nadam se, gospodine, poto izgleda da ste
dentlmen i ovek od duha, uprkos vaem pozivu, razumeete, ako poem budemo imali
zlu sreu da vas obesimo, to e biti in puke politike nude i vojnike dunosti, lien
svakog linog neraspoloenja prema vama.
RIARD O, u tome, naravno, i jeste ta golema razlika.
Svi se smee, iako protiv volje, a neki mlai oficiri prsnu u smeh.
JUDITA (njen strah i uas postaju dublji pri svakoj od ovih ala i komplimenata) Kako
samo moete?
RIARD Obeala si utati.
BERGOJN (Juditi, sa prouenom visokom utivou) Verujte mi, milostiva gospo, va
mu veoma nas zaduuje to ovaj krajnje neugodni posao uzima tako potpuno u duhu
dentlmenstva. Narednie, dajte stolicu gospodinu Andersonu. (Narednik izvruje
naredbu. Riard seda) Dela, majore Svindone, mi vas ekamo.
SVINDON Vi ste, gospodine Andersone, pretpostaviu, svesni koje su vae dunosti kao
podaniku NJ. V. Kralja ora Treeg.
RIARD Ja sam, gospodine moj, svestan da me NJ. V. Kralj ore Trei tek to nije
obesio, zato to ja nalazim da nije pravo da me lord Nort pljaka.
SVINDON Gospodine, kad tako govorite vi ste veleizdajnik.
RIARD (kratko) Znam. To sam i hteo.
BERGOJN (otro odbija takav nain odbrane, pa e, jo uvek utivo) Ne mislite li,
gospodine Andersone, da je pravac kojim ste udarili, dozvoliete mi re, prostaki nain
odbrane? Zato tu dreati, pljaka, zbog nekih taksenih maraka, zbog carine na aj i tome
slino? Na kraju krajeva vi, kao dentlmen, treba da platite to je za plaanje, onako kako
jednom dentlmenu i dolikuje, pa u tome i jeste sutina dentlmenstva.
RIARD Nije zapelo oko moga novca, generale. Ali dozvolite, da nam podvaljuje jedna
svinjska glavurda, jedna drevna budalina kao to je Kralj ore...
SVINDON (zgroen) ut, ovee, umuknite!
NAREDNIK (gromoglasno, uveliko zgroen i zaprepaen) Mir!
BERGOJN (nije ga se kosnulo) Ah, to je drugo stanovite. Moj mi poloaj ne dozvoljava
da se u nj uputam, osim u privatnom ivotu. Ali (sleui ramenima) svakako, gospodine
Andersone, ako ste se ba zainatili da budete obeeni, (Judita se zanjie) vie vam nita
ne treba da kaete. Ukus, na svaki nain, neobian. (Sa konanim sleganjem ramena)
SVINDON (Generalu) Da prizovem svedoke?
RIARD Koja vam potreba za svedocima? Da su me moje varolije sluale, vi bi zatekli
ulice barikadirane, kue izbuene pukarnicama, i sav iarod pod orujem da brani grad
protiv vas do poslednjeg oveka. Ali vi ste, naalost, doli dok se mi jo nismo bili s
mesta makli od prethodne govorancije, i sad je ve dockan.
SVINDON (strogo) Lepo, gospodine moj, mi emo i vama i vaim sugraanima dati
lekciju da je nee zaboraviti. Imate li jo ta da kaete?
RIARD Mislim imaete toliko obzira da se sa mnom ponaate kao sa ratnim
zarobljenikom, i da me streljate kao oveka, umesto da me veate kao psa.
BERGOJN (sa simpatijom) Vidite, gospodine Andersone, eto sad vi govorite kao civil,
ako mi dopustite da se tako izrazim. Imate li vi pojma o prosenoj vetini gaanja u
armiji NJ. V. Kralja ora Treeg? Ako vas izvedu na streljanje, ta e biti? Polovina
ima da vas promai, druga e polovina da izvri svoj zadatak, nikako, i morae da vas
ostave nadzorniku streljanja da vas on sa svojim pitoljem dokusuri. Meutim obesiti vas,
to mi umemo izvesti na savren esnafski i prijatan nain. (Ljubazno) Budite razumni,
gospodine Andersone, pustite da vas obese.
JUDITA (bolesna od uasa) O, boe!
RIARD (Juditi) Obeanje tvoje! (Generalu) Blagodarim vam, generale, sa te strane
maloas stvar mi se nije prikazala. Da bih vas obavezao, ja povlaim svoj nepristanak na
ue. Lepo vi mene veajte.
BERGOJN (uglaeno) Da li e vam biti zgodno u dvanaest, gospodine Andersone?
RIARD Biu vam tada na raspoloenju, generale.
BERGOJN (ustaje) Gospodo... vie nema ta da se govori. (Svi ustaju)
JUDITA (pohrli stolu) Oh, neete zar ubijati oveka tako olako, bez pravog isleenja, da
ak i ne promislite ta inite, i bez... (ne moe da nae re)
RIARD Zar tako dri obeanje?
JUDITA Ako ne date meni, ovda govorite vi. Branite se. Spasite se, recite im istinu.
RIARD (zabrinuto) Ta kazao sam im ja u lice toliko istine, da bi me samo radi nje
mogli obesiti deset puta. Ako proslovi i jo jednu jedinu re, moe izloiti opasnosti
druge ivote, a moj ivot spasti nee.
BERGOJN Draga gospoo, naa je jedina elja da izbegnemo nemile prizore. Pa kakvo
bi vam se s time uinilo zadovoljenje da se ovde otvori sad jedna sveana tarapana, pa tu
moj prijatelj Svindon u crnoj kapi i tome podobno? Moram priznati da sam uveliko
obavezan vaem suprugu na vanrednom taktu koji on pokazuje i na njegovim
dentlmenskim oseanjima.
JUDITA (baca mu rei u lice) Ah, vi ste poludeli! Zar vam je zaista svejedno kakva
nedela inite, ako ih samo inite pod dentlmenekim! vidom? Zar zbilja za vas nita ne
znai biti ubica, samo kad ubijate u crvenom mundiru? (Oajno) Neete ga obesiti, ovaj
ovek nije moj mu.
Oficiri se zgledaju i saaptavaju, nekoliko Nemaca mole svoje susede da im objasne ta je
ta ena rekla. Bergojn, koji je bio vidljivo potresen Juditinim prekorom, brzo se pribrao
pri ovom novom razvoju.
RIARD (u to izdie svoj glas nad optom grajom) Apelujem na vas, gospodo, da uinite
ovome kraj. Ona nee da veruje da me ne moe spasti! Prekinite suenje.
BERGOJN (glasom tako mirnim i jakim da odmah vraa mir) Samo trenutak, gospodine
Andersone. Trenutak, gospodo. (Ponovo zauzima svoje sedite. Svindon i oficiri slede
njegovom primeru) Dajte mi da vas jasno shvatim, milostiva gospoo. Vi velite da ovaj
gospodin nije va mu, ili samo, elim da to istaknem sa to vie delikatnosti, da vi niste
njegova ena?
JUDITA Ne znam ja ta vi tu mislite. Ja velim da on nije moj mu, mu moj je pobegao.
Ovaj je ovek uzeo njegovo mesto, da bi ga spasao. Pitajte koga bilo u gradu, poaljite na
ulicu neka vam dovedu na koga prvog naiu i dajte ga ovamo kao svedoka. On e vam
rei da ovaj ovek nije Antonije Anderson.
BERGOJN (mirno, kao maloas) Narednie!
NAREDNIK Izvolite, gospodine generale.
BERGOJN Iziite na ulicu i dovedite ovamo prvog graanina na koga naiete.
NAREDNIK (ide vratima) Razumem, gospodine generale.
BERGOJN (dok narednik prolazi) Prvoga, istog i treznog graanina na koga naiete.
NAREDNIK Razumem, gospodine generale. (Izlazi)
BERGOJN Sedite, gospodine Andersone, ako vas tako smem jo zvati, za ovaj as.
(Riard seda) Sedite, milostiva gospoo, dok jo ekamo.
RIARD (sa negodovanjem) Sramota!
BERGOJN (otro, sa polovinom osmeha) Ako niste vi suprug, dragi moj, onda ovaj
sluaj nije tako ozbiljan... po nju. (Riard se ujeda za usne, uutkan)
JUDITA (Riardu, vrativi se na svoje sedite) Nisam mogla. (Riard klima glavom.
Judita seda)
BERGOJN Pojmiete svakako, goepodine Andersone, da nemate ta da oekujete od
ovog malog incidenta. Mi smo prinueni da na nekome uinimo primer.
RIARD Potpuno vas shvatam. Drim da je svako moje objaenje izlino.
BERGOJN Moje je miljenje da saekamo nepristrasno svedoenje, ako nemate nita
protiv.
Narednik sa svenjem hartija u ruci, vraa se, dovodei Kristija, veoma unezverena.
NAREDNIK (daje generalu sveanj) Depee, gospodine generale. Predao ih kaplar iz 33eg, mrtav je umoran od brzog jahanja, gospodine generale.
General otvara depee i namah u njih potone. Tako su ozbiljne da su mu napregle svu
panju i potpuno je otstranile od prekog suda.
NAREDNIK (Kristiju) Deder, mirno, i skini kapu. (Postavlja se pred Kristijem, koji stoji
sa one strane sudnice sa koje i general)
RIARD (Kristiju, svojim obinim siledijskim tonom) ta se tu plai, budalo, ti si
priveden samo kao svedok. Nee tebi nita. Nee tebe veati.
SVINDON Kako je vae ime?
KRISTI Kristi.
RIARD (nestrpljivo) Kristifor Dadon, magarino jedna. Kai ime i prezime.
SVINDON Uhapeni, utite. Ne smete da utiete na svedoka.
RIARD Lepo. Ali ja vas opominjem da iz njega nita neete izvui, ako silom ne
izvuete. On je i suvie dobro odgajivan bio od pobone svoje majke, te mu kije ostalo nn
truni razuma ili mukosti.
BERGOJN (skoi i govori naredniku uasnim glasom) Gde je ovek koji je doneo ovo?
NAREDNIK U straarskoj sobi, gospodine generale.
General odlazi u urbi koja dovodi da se oficiri zgledaju.
SVINDON (Kristiju) Poznajete li Antonija Andersona, presbiterijanskog svetenika?
KRISTI Svakako. (Podrazumeva da je Svindon magarac, ako i to ne zna)
SVINDON Je li on ovde?
KRISTI (gleda unaokolo) To ne znam.
SVINDON Vidite li ga?
KRISTI Ne.
SVINDON Izgleda da vi poznajete uhapenog.
KRISTI Hoete rei Dika?
SVINDON Ko je Dik?
KRISTI (pokazuje na Riarda) Ovaj ovde.
SVINDON Kako se on zove?
KRISTI Dik.
RIARD Odgovaraj lepo, magare jedan. Otkud oni znaju ko je Dik.
KRISTI Dobro, zar ti nisi Dik? ta znam ja da kaem.
SVINDON Upravljajte re na mene, gospodine, a vi, uhapeni, utite. Recite nam ko je
uhapeni.
KRISTI On je moj brat Dik, Riard, Riard Dadon.
SVINDON Brat va!
KRISTI Jeste.
SVINDON Jeste li sigurni da on nije Anderson?
KRISTI Ko?
RIARD (van sebe) Ja, ja, ja, stok...
SVINDON Mir, gospodine.
NAREDNIK (vie) Mir!
RIARD (nestrpljivo) Uf! (Kristiju) On eli da zna jesam li ja pop Anderson. Kai mu i
prestani da se kezi kao majmun na vaaru.
KRISTI (kezi se vema no ikad) Ti, pastor Anderson! (Svindonu) Oj, oj, gospodin
Anderson je popa, ovek vrlo dobar, a Dik je nevaljalac, valjan svet nee s njim ni da
govori. On je nevaljali brat, a ja sam dobri. (Oficiri prsnu u smeh. Vojnici se cere)
SVINDON Ko je uhapsio ovog oveka?
NAREDNIK Ja, gospodine. Zatekao sam ga u popovoj kui, sedeo je za ajem sa
gospoom, kaput skinuo, sasvim kao kod svoje kue. Nikom ni na um ne bi moglo pasti
da nije s njom venan.
SVINDON Je li se on pokazivao kao da je on svetenik?
NAREDNIK Jeste, gospodine majore, to jest, po imenu i prezimenu, jeste, ali po svemu
ostalom nije. Pitajte vi samog vojnog svetenika, gospodine majore.
SVINDON (Riardu pretei) Tako dakle, dragi moj, vi ste pokuali da nam podvalite. A
vae je pravo ime Riard Dadon.
RIARD Najzad ste prokljuvili, je l' te?
SVINDON Dadon je ime nama dobro poznato, a?
RIARD Jeste, Petar Dadon, koga ste vi umorili, bio mi je stric.
SVINDON Hm! (Ujede se za usne i gleda Riarda sa osvetoljubivom ozbiljnou)
KRISTI Hoe li oni da te obese, Dik?
RIARD Da. Kidaj, s tobom su svrili.
KRISTI A mogu da zadrim paune od porcelana?
RIARD (skoi) Kidaj, mar napolje, meko jedna blesava! (Kristi pobegne u panici)
SVINDON (i svi ustaju) Poto ste vi, Riarde Dadone, uzeli mesto popovo, zadraete
ga do kraja. Izvrenje kazne bie tano u dvanaest asova kako je utvreno, ako se
Anderson ne bude predao do toga vremena, vi ete umesto njega biti obeeni. Narednie,
vodite ovoga oveka.
JUDITA (gubi se) Ne, ne...
SVINDON (surovo, jer se boji da se njena moljakanja ne obnove) Izvedite napolje ovu
enu.
RIARD (skoi preko stola tigrovskim skokom i stegne Svindona za guu) Prokleti
gade...
Narednik jurne u pomo s jedne, vojnici s druge strane. Oni epaju Riarda i vuku ga na
njegovo mesto. Svindon je bio baen na sto poleuke, on se die i dovodi u red svoj
okovratnik. Taman on da kae neto, preduhitri ga Bergojn, koji se ba pojavljuje na
vratima sa dve hartije, u ruci, jedno belo pismo i jedna plava depea.
BERGOJN (stupa ka stolu, smiljeno hladan) ta je to? ta se to zbiva? Gospodine
Andersone, vi e dovodite u udo.
RIARD Saaljevam sluaj, generale, to sal vas uznemirio. Ja sam samo eleo da
udavim ovog vaeg grubog potinjenog... (Silovito se obrecne na Svindona) Zato draite
u meni avola, to se tako natresate na ovu enu? Dukelo jedna sa izbljuvanim licem,
zavrnuo bih ti tu prokletu iju
sa kdjveim zadovoljstvom. (Isprua ruke naredniku) Na, vei mi ruke, jer neu biti u
stanju da svoje prste zadrim od njega.
Narednik uzima lisice i gleda na generala traei uputstvo.
BERGOJN Da se niste obratili dami prostakim izrazima, majore Svindonu?
SVINDON (veoma ljutit) Ne, gospodine generale, niukoliko. Takvo pitanje ne bi trebalo
da mi se upuuje. Naredio sam da se ena ukloni, poto je inila nered, a ovaj je skoio
na mene. Sklonite te lisice. Ja sam savreno sposoban da sam o sebi vodim brigu.
RIARD Sad govorite kao ovek, i ja nemam s vama razmirice.
BERGOJN Gospodine Andersone...
SVINDON On se zove Dadon, gospodine generale, Riard Dadon. On je varalica.
BERGOJN (naglo) Besmislica, dragi moj, Dadona ste vi obesili u Springtaunu.
RIARD To mi je bio stric, generale.
BERGOJN Ah, va stric. (Svindonu, lepo) Izvinite, majore Svindone. (Svindon prima
izvinjenje kruto. Bergojn se okree Riardu) Nekako smo nesreni u naim odnosima sa
vaom porodicom. Lepo, gospodine Dadone, evo ta sam hteo da vas upitam. Ko je (ita
sa pisma) Viljem Mendek Paroter?
RIARD Pretsednik optine u Springtaunu.
BERGOJN Da li je Viljem Mendek i tako dalje, ovek od rei?
RIARD Prodaje li vam ta?
BERGOJN Ne.
RIARD U tom se sluaju moete osloniti na njega.
BERGOJN Hvala vam, gospodine... m... Dadone. Uzgred budi reeno, poto vi niste
gospodin Anderson, hoemo li ipak, je l' te, majore Svindone? (Hteo je rei, Hoemo li
ipak da ga obesimo"?)
RIARD Odredbe ostaju nepromenjene, generale.
BERGOJN A, zbilja, jako alim. Zbogom, gospodine Dadone. Zbogom, milostiva
gospoo.
RIARD (ne da re Juditi, posve silovito, jer je ona ba htela opet da udari u neko divlje
preklinjanje. Uzima je za miicu odluno, pa e joj) Ni rei vie. Hajte.
Judita ga preklinjui gleda, ali je njegovom odlunou ukroena. Izvode ih ona etiri
vojnika, narednik, veoma mrzovoljan, ide izmeu Judite i Riarda, na koga motri kao da
je kakva opasna zver.
BERGOJN Gospodo, nemam vas rata vie zadravati. Majore Svindone, jednu re s
vama. (Oficiri izlaze. Bergojn eka sa neuznemirenom vedrinom da ode i poslednji od
njih. Tad se veoma uozbilji i oslovljava Svindona prvi put bez njegove titule) Svindone,
znate li ta je ovo? (Pokazuje mu pismo)
SVINDON ta je?
BERGOJN Ovo trae propusnicu za jednoga oficira njihove milicije. Imao bi da doe
ovamo radi pregovora sa nama.
SVINDON Ah, poputaju.
BERGOJN Jo dodaju ovo, da nam alju onoga oveka koji je noas podigao Springtaun
i nas izbacio odatle, time hoe da nam stave na znanje da imamo posla sa oficirom od
znaaja.
SVINDON Pih!
BERGOJN On ima punomo da sa nama utanai uslove , no, pogodite ega.
SVINDON Uslove njihove predaje, nadam se.
BERGOJN Ne, nego nae evakuacije iz varoi. Oni nam nude samo est sati da oe
istimo.
SVINDON udo od drskosti!
BERGOJN ta da inimo?
SVINDON Krenuti na Springtaun i, ne asei ni asa, zadati odluan udarac.
BERGOJN (spokojno) Hm! (Okree se ka vratima) Hajte u autanturu.
SVINDON Zato?
BERGOJN Da udesite tu propusnicu. (On stavlja ruku na bravu da otvori vrata)
SVINDON (nije se pomakao) Gospodine generale Bergojne.
BERGOJN (okree se) Gospodine majore?
SVINDON Dunost mi nalae da vam kaem, gospodine generale, da ja ne smatram
pretnje gomile buntovnih duandija dovoljnim razlogom da im mi popustimo.
BERGOJN (nezbunljiv) Pretpostavite da ustupim komandu vama, ta ete vi initi?
SVINDON Nastojau da izvedem ono zbog ega smo se krenuli juno od Kvebeka, a
zbog ega je general Hau krenuo severno od NJujorka, da postignem vezu kod Albanija,
te da se pobunjenika vojska zbrie naim ujedinjenim snagama.
BERGOJN (zatanetno) A hoete li zbrisati i nae neprijatelje u Londonu?
SVINDON U Londonu! Koje neprijatelje?
BERGOJN (silovito) Javaluk i vaduvenost, nedoraslost i birokratizam. (On izdigne
depeu i pridoda sa oajanjem na licu i u glasu) Ovoga asa saznajem, majore, da je
general Hau jo uvek u NJujorku.
SVINDON (gromom poraen) Blagi Boe! Odrekao poslunost!
BERGOJN (sardonikom mirnoom) Nije zapovest uopte ni primio, dragi moj. Neki
gospodin u Londonu zaboravio da mu ispolje, bie, sklon sam verovati, da se spremao
na selo, da provede praznike, i da bi on mogao ostati komotan, Engleska e da izgubi
svoje kolonije u Americi, a za nekoliko dana vi i ja biemo u Saratogi sa 5000 ljudi, gde
e valjati. da otvorimo borbu protiv 18000 ustanika, grupisanih na neosvojivim
poloajima.
SVINDON (zaprepaen) To je nemoguno!
BERGOJN (hladno) Izvinite!
SVINDON Ne mogu da verujem. ta e rei istorija?
BERGOJN Dragi moj, istorija e lagati kao i obino. Hodite, moramo da poaljemo
dozvolu. (Izlazi)
SVINDON (izgubljei, za njim) Boe moj, Boe moj, nas e zbrisati!
to se vie primie podne, raste uzbuenje na Trgu. Sad su veala, koja su tu podignuta
stalno, na strah zloincima, a pokraj sitnijih straila i sprava za opominjanje, kao to su
sramni stub, kamdijanica i koii, dobila novo ue, ono je obeeno tako da mu oma
doe gore, izvan domaaja deurlije. Lesgve, koje pripadaju vealima, dovukao je i
postavio u pripravnost varoki birov, koji stoji kraj njih da ih uva od nenadlenog
pentraa. Vesterbridko graanstvo na licu je mesta u velikome broju i u dobrome
raspoloenju, jer se na sve strane rairio glas da Kralj ore i njegov strani general
veaju avolovog uenika, a ne svetenika, sledstveno, moe se u veanju uivati bez
ikakve nelagodnosti je li to pravino ili ne, i nije li kukaviki dopustiti ga bez borbe.
taiie, po malo i strahuju da im se ovkivanje ne izjalovi, jer se pribliuje podne a
dolazak birova sa lestvama jo je jedini znak svekolike pripreme. Ali najzad umirujui
usklici, Dolaze, dolaze, evo ih!" zaue se, i eta vojnika, s noevima na pukama, pola
Britanci peaci, a pola Hesenci grunu sa trupkanjem, ubrzanim marem, na sredinu Trga,
odbijajui svetinu ustranu.
NAREDNIK eta, stoj! Na desno u front! Postrojenje u karu! (Kako su bili u koloni
dvojnih redova, vojnici izvode postrojavanje tako da prave karu oko veala. NJihovi
podoficiri, pod energinim vostvom narednika, izguravaju po temenima kare, osobe
koje su se zatekle u sredini) Ajd sad, napolje, istite se, da i vi ne dobijete trangu oko
vrata. Obrazujte karu lepo, vi tamo, prokleti Hesenci. Nema ti vajde da s njima govori
po nemaki, govorite vi s njima sa kundakom vaih musketa po nozi, pa e vas razumeti.
istite se odavde kad vam lepo Kaem. (On naie na Juditu koja stoji kraj veala) Ajd,
nemate ovde posla.
JUDITA Zar ne mogu ovde ostati? Kome ja smetam?
NAREDNIK Ne trebaju mi vaa razlaganja. Treba da vas je stid. Jurite da gledate kako
veaju oveka koji vam nije mu. A i on nije bolji od vas. Kazao sam za njega majoru da
je dentlmen, a on se na majora baca da ga udavi, i nau svetlu krunu naziva budalom.
Zato se istite i vi to pre, treim korakom.
JUDITA Hoete li da primite ova dva srebrna dolara, pa da me ostavite ovde?
NAREDNIK (ne oklevajui ni trena spusti novac veto u dep, pogledavi kriom
unaokolo. Tad izdie glas u revnosnom negodovanju) Ja da uzmem pare pri vrenju svoje
dunosti! To nikada! Pokazau ja vama, da vas nauim kako se miti kraljev slubenik! Vi
ste uhapeni sve dok se ne izvri pogubljenje. Tu stojte i da se niste mrdnuli sa mesta dok
vas ne pustimo. (Brzim jednim migom on joj ukazuje na teme kare, iza veala, desno od
sebe i okree se od nje huno, izdirui se) Deder! Ravnanje! I odbijte! De!
U graanstvu se uju povici, Mir!" Pst!" Zauje se vojna muzika koja svira posmrtni
mar iz Saula". Gomila se namah umiri. Narednik i podoficiri polete pozadi kare i od
nekoliko njihovih apatom proslovljenih komandi uz malo kriom uinjenih gurkanja,
otvara se kara da propusti pogrebni sprovod, zatien od gomile dvostrukim redom
vojnika. Bergojn i Svindon na elu su. Uavi u karu sa gaenjem pogledaju na veala i
izbegnu da ispod njih prou time to udare malo ukoso, udesno, i sa te strane se nameste.
Za njima g. Bradnel, vojni svetenik, u stiharu, molitvenik mu otvoren, ide pored
Riarda, koji je udljiv i razbaruen. Ispod veala Riard prolazi sa pseim prkosom i
staje malo ispred njih. Delat vojnik, grmalj, dolazi za njim, bez kaputa, u koulji
zavrnutih rukava. Iza njega dva vojnika vuku laka vojna kolica. Najzad dolazi banda,
koja se nameta iza kare i dovrava Posmrtni mar. Judita na mukama gledajui i motrei
Riarda, iskrade se sve do ispod veala i nasloni se s desnu gredu. Za vreme razgovora
koji dolazi, ona dva vojnika postave kolica ispod veala i zastanu kod rude koja je
upravljena natrag. Delat uzima lestvice sa kolica i prigotovi ih da se zarobljenik popne.
Zatim se ispenje na velike lestve, koje stoje kraj veala, i presee konopac kojim je ue
vezano (gore) tako da oma pada i klati se iznad kolica, silazei on korakne u njih.
RIARD (sa uzdravanim nestrpljenjem, Bradnelu) Eto vidite, gospodine, ovo nije mesto
za oveka vaeg zvanja. Nee li biti bolje da se uklonite odavde?
SVINDON Obraam se na vas, zarobljenie, ako je u vama ostalo ma i najmanje smisla
za pristojnost, da sasluate utehe svetenikove i da odate dunu potu, koju ova sveana
(Judita se sva pripija za njegovu ruku, nee da bude odgurnuta sa tako hladnim zbogom i,
najzad, kako on pokuava dase oslobodi nje, baca se njemu na grudi, u ropcu)
SVINDON (ljutito naredniku koji je uznemiren Juditinim pokretom, doao da je odgurne,
pa zastao neodluno, uvidevi da je dockan) Kako to? Otkud ona u Kari?
NAREDNIK (svestan krivice) Ne znam, gospodine majore. Lukava je, ko je mogao da je
zadri.
BERGOJN Vi ste primili mito.
NAREDNIK Nisam, gospodine generale.
SVINDON (strogo) Otstupi. (Narednik se povinuje)
RIARD (preklinjui, onima koji su oko njeta, a najzad generalu, kao najmanje tupor od
sviju) Vodite je odavde. Mislite li sad mi je do ene kraj mene!
BERGOJN (ide ka Juditi i uzima je za ruku) Ovamo, milostiva gospoo. Kad ste ve tu,
ostanite izmeu redova, samo stanite ovamo, iza nas, i nemojte gledati.
Riard sa velikim, kao jecaj, uzdahom olakanja to ga je ostavila i pola sa generalom,
bei prema utoitu, ka kolicima i uspinje se na njih. Delat mu skida iaput i vezuje ga.
JUDITA (mirno se odupire Bergojnu i izvlai svoju ruku iz njegove) Neu, samo ostati
moram. Neu gledati. (Ide nadesno od veala. Pokuava da pogleda Riarda, ali se okrene
od njega s uasnutom drhtavicom i padne na kolena u molitvi. Bradnel poe prema njoj)
BERGOJN (klima odobravajui glavom to je ona klekla) Ah, sasvim tako. Ne dirajte je,
gospodine Bradnele, takoje sasvim dobro. (Bradnel takoe klimne glavom, malo se
povue i gleda je sa simpatijom. Bergojn uzima svoj preanji stav i vadi divan zlatan
hronometar) Dela sad, jesu li te pripreme uinjene? Ne treba da zadravamo gospodina
Dadona.
Za to vreme Riardu su ruke vezane pozadi, oma mu je o vrat nataknuta. Dva vojnika
uhvatila su kolica za rudu, spremni da kolica odgurnu. Delat stoji u samim kolicima iza
Riarda i daje znake naredniku.
NAREDNIK (Bergajnu) Gotovo, gospodine generale.
BERGOJN Imate li jo ta da kaete, gospodine Dadone? Raspolaete sa jo dva
minuta, koliko treba do dvanaest.
RIARD (jakim glasom oveka koji je savladao gorinu smrti) Va asovnik zaostaje
dva minuta iza varokog sata koji mogu da dogledam odavde, generale. (Varoki sat
izbija prvi udar od dvanaest. Narod se nevoljno trza pri zvuku, i iz gomile se otima
uguena mrmljava) Amin! Moj ivot, za budunost sveta!
ANDERSON (dojuri na trg) Amin i zaustavite pogubljenje. (Probija oe kroz liniju
vojnika koja je nasuprot generalu, i doleti vez due do veala) Ja sam Anonijv Anderson,
ovek koga vi traite.
Narod, silno uzrujan, slua, svi se pretvorili u uvo. Judita blene u njega, napola se
uzdigla, zatim digne obe ruke kao neko ija je molitva usliena.
SVINDON Zaista. E onda ste ba na vreme, da uzmete svoje mesto na vealima. Drite
ga.
Narednik da znak, dva vojnika istupe da epaju Andersona,
ANDERSON (podnosi hartiju Svindonu pod nos) Evo moje propusnice, gospodine.
SVINDON (zapanjen) Propusnica! Zar ste vi...
ANDERSON (naglaava)Ja sam taj. (Dva vojnika zgrabe ga za laktove) Recite tim
ljudima da me puste.
SVINDON (vojnicima) Pustite ga.
NAREDNIK Otstupi.
Vojnici se vraaju na svoja mesta. Graani kliu i poinju da izmenjuju likujue poglede,
sa predoseanjem trijumfa, jer vide da njihov svetenik govori sa dumanima koji su se
nali u kripcu.
ANDERSON (odmahne dubokim uzdahom olakanja i brie oznojeno elo maramom)
Bogu hvdla, stigao sam na vreme!
BERGOJN (miran kao uvek, i jo jednako sa asovnikom u ruci) Vremena je bilo i
suvie. Meni nikad, ni u snu ne bi dolo da jednog dentlmena veam po amerikom satu.
(Ostavlja asovnik)
ANDERSON Dabogme, mi smo nekoliko minuta ispred vas, generale. A sad im recite da
skinu ue sa vrata ovog amerikog graanina.
BERGOJN (delatu u kolicima vrlo utivo) Budite dobri da odreite gospodina Dadona.
Delat skine ue sa Riardovog vrata, odrei mu ruke, i pomae mu da obue kaput.
JUDITA (prikradajui se bojaljivo do Antonija) Toni.
ANDERSON (prebaci joj ruku preko plea i ruga joj se srdano) Pa, ta sad misli o
svome muu, a?
JUDITA Stid me je... (sakrije lice na njegovim grudima)
BERGOJN Vi mi izgledate razoarani, majore Svindone?
SVINDON Vi mi izgledate poraeni, generale Bergojne.
BERGOJN I jesam, dragi moj, a ovean sam uz to za toliko da se tome radujem. (Riard
skoi sa kolica na zemlju. Bradnel prua ruku da mu pomogne. Zatim Riard tri
Andersonu, iju desnu ruku srdano drmusa, poto je levu prigrabila Judita) Uzgred budi
reeno, gospodine Andersone, nisam razumeo sasvim dobro, propusnica je bila za
komandanta milicije. A koliko sam uspeo da saznam, vi ste... (On gleda otro, ukoliko
mu to doputaju njegovi dobri maniri, na Andersonove jahae izme, pitolje, Riardov
kaput, pa e dodati) sveteno lice.
ANDERSON (izmeu Judite i Riarda) Generale, u asu iskuenja ovek otkrije koji mu
je pravi poziv. Ovaj budalasti mladi ovek (stavljajui ruku na Riardovo rame) hvalio se
da je avolov uenik, a kad je as iskuenja doao k njemu, on je otkrio da mu je pisano
da pati i da bude veran do smrti. Ja sam za sebe drao da sam valjan propovednik
jevanelja mira, ali kad je as iskuenja doao za mene, otkrio sam da mi je pisano da
budem ovek dela, i da mi je mesto meu voama ratne vreve i u grmljavi puaka. I tako
ja iznova otpoinjem ivot kao Antonije Anderson, kapetan springtaunske milicije, a
avolov Uenik, ovaj pred vama, ima da otpone ivot nanovo, kao preasni Riard
Dadon, i da dri pridike sa moje stare predikaonice i prui dobra saveta ovoj mojoj
glupavoj enici. (Stavlja joj svoju ruku na rame. Ona kradom pogledne na Riarda, da
vidi kako mu se svidi ovaj izgled) Vaa mi je majka rekla, Riarde, da sam ja bio neto
roen za svetenika, ne bih nikad izabrao Juditu za enu. Bojim se, bila je u pravu, i tako,
sa vaim pristankom, zadrite vi moj kaput, a meni ostavite va.
RIARD Gospodine popo, hou rei, kapetane, ponaao sam se kao budala.
JUDITA Kao junak.
RIARD to je moda isto... (sa neto gorine za samoga sebe) Ali ne, da sam ja ta
vredeo, ja bih za vas uradio ono to ste vi za mene umesto da prinosim izlinu rtvu.
ANDERSON Nije izlina, sinko. Svakojaki su ljudi nuni da bi se mogao sagraditi nov
jedan svet, potrebni su ne samo vojnici, ve i sveci. (Okree se generalu) A sad, generale,
vreme uri, a Amerika nema kad. Jeste li naisto da moete gradove osvajati i bitke