KARL MAY - CRNI MUSTANG

SADRAJ

CRNI MUSTANG
1. ......... Skaut
3
2. .............Crni Mustang 32
3. ... Na Jalinom izvoru
55
4. ....................Brezov klanac 69
5. ........ Varavo zlato
102

JEDNOOKI JOE BURKERS

1.
2.

Ubojniki Plamen
Old Zah

134
135
149

SKAUT
estoka oluja ibala je gustom kiom visoku umu da su se vrhovi jela
povijali pred njom. Prst debeli mlazovi vode tekli su niz golema stabla i
skupljali se uz korijenje u sitne, a zatim postepeno u sve vee potoke koji su u
nebrojenim vodopadima padali s peine na peinu sve dok ih nije prihvatila
nabujala rijeka na dnu uske doline. Spustila se no. Svakog asa grmjelo je
iznad dubine, ali ma kako svijetlo i jarko bljesnula munja, kia je tako estoko
pljutala da se nije dalo vidjeti ni pet koraka daleko.
Bijesna oluja hujala je gore u umi i uz stijene, ali nije dopirala dolje u
dubinu gdje su goleme jele nepomino stajale u nonoj tami. Uostalom, ni ovdje
nije bilo mirno jer je rijeka tako umila i brujala meu obalama da bi samo neko
vanredno otro uho moglo uti kako dva osamljena jahaa jau niz rijeku;
vidjeti ih nije mogao nitko.
Da je bio dan, oni bi sigurno privukli zaueni pogled svakoga tko bi ih
sreo i to ne moda zbog svog odijela i opreme, ve zato to su obojica bila
upravo neobino visoka. Jedan je od njih bio plav poput zemike i imao je s
obzirom na svoju visinu, upravo smijeno malenu glavu. Izmeu dva
dobroduna sitna mija oka nalazio se siuni, u vis okrenuti frnjasti nos koji bi
mnogo bolje pristajao licu etverogodinjeg djeteta i nije stajao ni u kom omjeru
s vanredno irokim ustima koja su se pruala gotovo od jednog uha do drugoga.
Taj je ovjek bio golobrad pa se inilo da mu je taj nedostatak bio
priroen jer preko toga enstveno glatkog lica sigurno jo nikad nije prela
britva. Bio je odjeven u konati haljetak koji mu je kao kakav kratki ogrta u
brojnim naborima visio s uskih ramena, konate hlae koje su mu vrsto stezale
noge, dugake i tanke kao u rode, poluvisoke izme i slamnati eir iji se obod
turobno ovjesio tako da mu se kia s njega u neprekidnim nitima slijevala na
ramena. Na leima mu je visila, kundakom okrenuta prema gore, dvocijevka.
Jahao je na snanom koatom kljusetu kome je sigurno bilo ve petnaest
godina, ali kao da je kanilo isto tako snano i ilo preivjeti jo daljnjih petnaest
godina. Drugi konjanik imao je tamnu kosu, pokrivenu prastarom krznenom
kapom, vrlo usko i dugako lice, isto tako veoma uski i dugaki nos i usta te
tanke brkove ije je vrhove gotovo mogao svezati iza uiju. Bio je visok vie od
dva metra te je, za razliku od svog pratioca, bio odozgo odjeven usko, a odozdo
iroko, jer, dok je na nogama nosio veoma iroke hlae s mnogo nabora ije su
nogavice bile utaknute u poluizme od govee koe, gornji dio tijela bio mu je
tako vrsto stegnut u dugaki kaput od pusta da mu je ovaj pristajao kao saliven.
I on je nosio dvocijevku. Samo se po sebi razumije da su obojica, osim puaka,
imala i noeve i revolvere. Taj je ovjek jahao na pouzdanom mustangu koji je
imao za sobom isto toliko roendana kao i konj njegovog saputnika.
Oba konjanika nisu se obazirala ni na put ni na kiu. Svojim su
otroumnim i iskusnim konjima prepustili da pronau put, a na vrijeme se nisu
obazirali zbog toga jer im kia nije mogla prodrijeti dublje od koe.
3

Usprkos neprekidnoj grmljavini i sijevanju munja, te unato opasnoj

blizini rijeke koja je podrovala i odnosila obale, njih su dvojica tako mirno
razgovarala kao da jau otvorenom prerijom po najljepem sunanom danu. Ali
da ih je netko vidio, taj bi sigurno uoio i to da su oni jedan drugog, usprkos
tami, veoma pomno promatrali jer su se upoznali tek prije jednog sata, a na
Divljem zapadu je uvijek dobro da se nepoznati ljudi susreu s nepovjerenjem.
Oni su se neposredno prije nego to se spustila no i nahrupila oluja, sreli gore
na rijeci. Obojica su jo istog dana eljela stii u Firwood-camp; bilo je dakle
samo po sebi razumljivo da su zajedno jahali dalje.
Nisu jedan drugoga zapitali za imena ni za zanimanje, a razgovor im je
bio tako openit da uope nisu dodirnuli neku posebnu temu. Sad meutim
odjeknu viestruka estoka grmljavina, munje uestae bljetavo osvjetljavajui
uski klanac, a onaj plavokosi s frnjastim nosom dobaci:
"Bless my soull! To je nevrijeme! Upravo kao kod kue kod Timpeovih
batinika!"
uvi te posljednje rijei njegov pratilac nehotice zaustavi konja i ve
zausti da neto upita, ali se predomisli. Sjetio se da ovjek zapadno od
Missisippija nikad ne smije biti neoprezan.
Razgovor se nastavio, ali dakako prilino oskudno kako je ve to
iziskivalo mjesto i poloaj u kojem su se nalazili. Prolo je etvrt sata i jo jedna
etvrt. Onda rijeka odjednom otro zakrene prema onoj strani na kojoj su se
nalazila oba jahaa. Ovdje je podrovala zemljanu obalu; konj plavokosog jahaa
nije uspio dovoljno brzo skrenuti u stranu pa stupi na podrovanu grudu i
propadne, ali sreom ne duboko. Njegov ga jaha povue gore, u stranu,
podbode ga ostrugama, i jednim smionim skokom skoi opet na vrsto tlo.
"Good god!" viknu zatim. "Ve sam ionako dovoljno mokar od kie pa
emu dakle da se kupam? Ovdje bih se mogao utopiti! Gotovo kao i onda kod
Timpeovih batinika." Odmaknuo se na sigurnu udaljenost od rijeke, jaui
dalje. Njegov pratilac je jo neko vrijeme utke jahao za njim, a onda upita:
"Timpeovi batinici? Kakvo je to ime, ser?"
"Zar to ne znate?" glasio je odgovor.
"Ne znam."
"Hm! udno! Svi moji prijatelji i znanci to znadu!"
"Zaboravljate da smo se tek prije neto malo vie od jednog sata prvi put
sreli."
"Tano! Onda zaista ne moete jo znati tko su Timpeovi batinici; ali to
ete moda doznati."
"Moda?"
"Da, naime ako dulje ostanemo zajedno."
"Ali ako bih ja to sad htio doznati, ser?"
"Sad? Zato?"
"Jer se zovem Timpe."
"to? Kako? Zovete se Timpe? Timpe vam je prezime?"
4

"Jest."
"Wondeful! Ve duge godine traim Timpea, traim ga posvuda, na svim
brdima i dolinama, na istoku i na zapadu, danju i nou, po suncu i po kii, a
sada, kad sam se ve davno odrekao nade da u ga pronai, jai on ovdje po tom
vremenu kraj mene i umalo to nije dopustio da se utopim u toj lijepoj rijeci, a
nije mi rekao tko je!"
"Vi traite mene?" zaueno upita njegov pratilac. "Zato?"
"Zbog batine! A zato bih vas inae traio?"
"Batine? A tko ste vi zapravo, ser?"
"I ja sam jedan Timpe."
"I vi ste jedan? A odakle?"
"Tamo od prijeka."
"Iz Njemake?"
"Dakako! A kako bi jedan Timpe mogao biti negdje drugdje roen?"
"Mogao bi jer ja sam se na primjer rodio ovdje u Sjedinjenim Dravama."
"Ali od njemakih roditelja!"
"Otac mi je bio Nijemac. A odakle potjeete vi?"
"Iz Hofa u Bavarskoj."
"Onda sigurno nemamo nikakve veze jer ja potjeem iz Plauena u
Vogtlandu."
"Oho, nikakve veze! Moj otac takoer potjee iz Plauena pa se odande
doselio u Hof." Crnomanjasti ovjek zaustavi konja. Kia je nakon posljednjeg
estokog udarca groma odjednom prestala, a oluja je rastrgala oblake. Izmeu
njih su virile svijetle plave pruge neba i oba jahaa mogla su jedan drugome
razabrati lice.
"Dakle se iz Plauena doselio u Hof?" upita. "Onda ne samo da je mogue
da smo roaci, ve je to, tavie, vrlo vjerojatno, to je bio va otac?"
"Pukar, a i ja sam izuio taj zanat."
"To se slae, to se slae! Ovo je zaista neobian sastanak. Ali nemojmo se
zadravati ovdje! Oluja se moe vratiti, a pred nama lei jo najtei dio te
doline. Treba iskoristiti ovo malo povoljnije vrijeme. Bolje emo moi nastaviti
razgovor kad stignemo na na cilj. Doite dakle, ser, ili bratiu, ako vam se to
bolje svia."
Oni pojahae dalje. Dolina se ubrzo tako suzila da je ostalo vrlo malo
prostora izmeu rijeke i kamene padine brda, koja se uzdizala gotovo okomito.
Na tom prostoru nije rasla trava, ve gusto grmlje kroz koje su se konji morali
upravo probijati. Da se oluja nije stiala i da je ostalo isto tako mrano kao to je
bilo prije, konjanici bi se jedva mogli provui.
Takav je bio dobar dio puti, a onda se dolina opet rairi da bi se nakon
daljnjih pola sata jahanja ponovo suzila u uski klanac; ovaj meutim nije bio
dugaak jer je uskoro preao u otvorenu ravnicu nazvanu Firwood-camp na
kojoj su rasle goleme jele, uzdiui se visoko u nebo.
Ovdje su se dvije doline ukrtavale gotovo u pravom kutu, naime rijena
5

dolina kroz koju su stigla oba Timpea i jedna druga dolina kojom se eljeznica,
to su je upravo gradili, uspinjala na brdo. Camp znai logor i oba su jahaa
izaavi iz klanca usprkos nonoj tami opazila da se ovdje zaista nalazi prilino
velik logor. Dolina je bila puna golemih stabala, posjeenih da slue za izradu
dasaka i eljeznikih pragova dok su otpaci sluili za ogrjev. Most preko rijeke
bio je skoro dogotovljen, a u blizini se nalazila pilana u kojoj se obraivalo sve
to silno drvo. Malo dalje zijevao je u padini brda duboko usjeeni kamenolom iz
kojega je vaeno kamenje za izgradnju eljeznikog nasipa, a nalijevo se
prualo nekoliko drvenih zgrada slinih suama. U njima su bili i smjeteni
ljudi, alat i zalihe.
Jedna od tih drvenjara koje su ovdje nazivali shops bila je veoma dugaka
i duboka. etiri dimnjaka dizala su se iznad krova i brojni osvijetljeni prozori
odavali su da shop slui za smjetaj radnika. Zato i doljaci krenue prema
njemu.
Ve izdaleka zauli su buku glasova, a kad su prili blie, osjetie zadah
rakije koji se na svakom koraku sve vie pojaavao. Najzad sjahae i svezae
konje za motke zabijene ispred vrata. Uto iz kue izae neki ovjek, zasta na
vratima viknuvi natrag u kuu:
"Ubrzo mora stii vlak s graevnim materijalom. Otpremit u ga i odmah
se vratiti. Moda e donijeti kakve novosti pa ak i novine."
ovjek zatim podignu pogled, ugleda strance, stupi u stranu da bi ih bolje
obasjalo svjetlo koje je prodirale kroz vrata i pomno ih pogleda:
"God evening, ser", pozdravi plavokosi. "Pokisli smo do koe. Ima li
ovdje kakvo mjestance gdje bismo se mogli osuiti?"
"Ima" odgovori ovaj. "Ima tavie i takvih mjesta na kojima ete moi
spavati na suhome, ukoliko, naime, ne spadate u onu vrst ljudi koje ovjek
radije ne puta da uu."
"Ne brinite nita, ser! Mi smo estiti zapadnjaci, dentlmeni koji vam
nee nanijeti nikakve tete, ve e platiti sve to dobiju."
"Ako je vaa estitost tolika koliko ste visoki, onda ste svakako najvei
dentlmeni pod suncem. No, samo uite, tamo nalijevo u onu manju prostoriju i
recite shopmanul da mu, enginner, poruuje da smijete ostati. Ubrzo emo se
opet vidjeti."
On ode, a oni ga posluae.
Unutranjost daare sainjavala je jednu jedinu veliku prostoriju u kojoj
je samo nalijevo bio mali dio napola odvojen zidom od dasaka visokim poput
ovjeka. U velikoj prostoriji nizali su se cijeli redovi grubih stolova i klupa,
zabijenih u zemlju, a izmeu njih i uza stijene bile su redom svrstane postelje,
ispunjene uglavnom suhom travom i sijenom. etiri ognjita na kojima su
plamtjele velike vatre donekle su osvjetljivale prostoriju. Svjetiljki ili svijea
nije bilo pa se tako u plamsanju vatre inilo kao da su sve osobe i svi predmeti
nekako sablasno nemirni, vjeno u pokretu.
Uz stolove je sjedilo i na leajima se ispruilo otprilike dvije stotine
6

eljeznikih radnika, mali momci dugakih perina i ute puti, isturenih

jagodinih kosti i kosih oiju. Sad su zaueno pogledali oba ta pretjerano
visoka ovjeka.
"Gle! Kinezi!" ree tamnokosi. "Preimo prijeko u onu manju prostoriju,
moda ondje sjede bijelci."
U tom drugom odjelu nalazilo se takoer nekoliko stolova za kojima su
sjedili bijeli radnici, puei i pijui, sve sami krupni, vrsti mukarci od kojih je
vjerojatno mnogi vidio ve i bolju prolost, a poneki samo zbog toga doao
ovamo jer se na civiliziranom istoku vie nije smio pokazivati. im su ugledali
goste, njihov veoma glasan razgovor odmah utihnu. Zauenim pogledima
pratili su ih do gostinske tezge na koju se shopman naslonio meu brojnim
bocama i aama.
"Rail-roaders?"s upita on kimnuvi kad su ga pozdravili.
"Ne, ser", odgovori plavokosi. "Ne namjeravamo dentlmene koji sjede
ovdje prikratiti za njihovu zaradu. Mi smo zapadnjaci pa traimo vatru uz koju
bismo se mogli osuiti. Engineer nas je poslao k vama."
"Moete li platiti?" upita shopman, mjerei otro visoke ljude.
"Moemo."
"Onda moete dobiti sve to trebate, a kasnije i fini odvojeni leaj za
spavanje tamo iza sanduka i baava. Sjedite za ovaj stol uz pe. Ondje je dosta
toplo; onaj drugi stol je odreen za inovnike i vie dentlmene."
"Well! Vi nas dakle ubrajate meu nie dentlmene? S obzirom na nau
visinu ne bih to smatrao moguim. Ali to nas nita ne smeta. Donesite nam ae,
vrue vode, eera i ruma! Htjeli bismo se i iznutra ogrijati."
Oni sjedoe za stol koji im je bio dodijeljen i nalazio se u blizini vatre,
tako da su se njihova mokra odijela mogla ubrzo osuiti. Uskoro dobie ono to
su naruili i smijeae grog. Bijeli radnici su uli da se ne moraju bojati
konkurencije; to je bilo dovoljno da nastave svoj prekinuti razgovor.
Za stolom za slubenike i "vie dentlmene" sjedio je jedan jedini ovjek,
kome moda nije bilo jo ni trideset godina; bio je odjeven kao bijeli lovac, ali
se po boji njegove koe i po crtama lica dalo razabrati da ne pripada kavkaskoj
rasi. Svakako je bio mestic, jedan od onih mjeanaca koji, dodue, nasljeuju
tjelesne odlike obaju roditelja, ali kadto na alost i njihove moralne nedostatke.
Bio je snaan i gibak kao panter i crte lica bile su mu vrlo pametne, no njegove
tamne oi leale su skrivene ispod duboko sputenih kapaka i trepavica,
vrebajui kao to par divljih maaka vreba na plijen. inilo se da se i ne osvre
na oba stranca ali mu je pogled ipak esto i skriveno poletio prema njima, a k
tome je i glavu okrenuo na njihovu stranu da uje o emu e govoriti. Imao je
razloga da ustanovi to ih je dovelo u taj kraj i kane li ovdje ostati. Na alost
nije razumio nijednu od njihovih rijei, premda su dosta glasno govorili, ali
njemakim jezikom koji on nije poznavao.
Natoivi ae, oni se nazdrave i ispie do kraja. Onda crnokosi postavi
au preda se na stol i ree:
7

"Tako, to je bila dobrodolica to smo je jedan drugome duni, a sad da

prijeemo na stvar! Vi ste dakle zapravo pukar, a va otac je to takoer bio.
Sve ako i jesmo roaci, ipak u vam rei da jo ne znam da li se prema vama
imam vladati kao prema roaku."
"Zato to ne biste smjeli?"
"Zbog batine."
"Kako to?"
"Prevarili su me za batinu."
"I mene!"
"Zar zaista? Vi takoer niste nita dobili?"
"Ni pare!"
"Pa ipak je batimcima tamo prijeko isplaen vrlo velik iznos!"
"Da, isplaen je Timpeovim nasljednicima u Plauenu, ali nije meni,
premda sam ja isto tako pravi Timpe kao i oni."
"Dopustite mi da najprije ispitam je li to tano. Kako glasi vae puno
ime?"
"Kazimir Obada Timpe."
"A kako vam se zvao otac?"
"Rehabeam Zaharija Timpe."
"Koliko je brae imao va otac?"
"Petero. Tri najmlaa su otila u Ameriku. Vjerovala su da e se ondje
brzo obogatiti jer u Americi ljudi trebaju mnogo puaka. Sva braa su bili
pukari."
"Kako se zvao onaj drugi brat koji je ostao u Plauenu?"
"Ivan Danijel. Umro je, ostavivi dva sina, naime Petra Mihu i Marka
Apsalona; oni su naslijedili onih stotinu tisua talira koji su im bili poslani iz
grada Favette u Alabami."
"To je tano, to je savreno tano! Budui da poznajete sva ta mjesta i
osobe, dokazujete da ste zaista moj brati."
"Oh, ja to mogu i bolje dokazati. Pomno sam spremio sve svoje isprave i
papire; nosim ih na srcu pa vam ih mogu odmah..."
"Ne sada, ne sada, moda kasnije", upadne mu u rije njegov subesjednik.
"Vjerujem vam. Sigurno znate i to zato je to petero brae i zato su svi njihovi
sinovi dobili takva biblijska imena?"
"Znam. To je prastari obiaj u obitelji od kojeg nitko nije odstupio."
"Tako je! Taj obiaj dao se lako zadrati i u Sjedinjenim Dravama jer
Amerikanci takoer vole takva imena. Moj otac je bio trei brat. Zvao se David
Makabejac i ostao je u New Yorku. Ja se zovem Hazael Benjamin. Oba
najmlaa brata zala su dublje u zemlju i naselila se u gradu Favette u dravi
Alabama. Najmlai brat zvao se Jozef Habakuk. Umro je ondje bez djece i
ostavio veliku zaostavtinu. etvrti brat, Tobija Holoferno umro je u istom
gradu; njegov jedini sin, Nahum Samuel, varalica je."
"Kako to?"
8

"Zar to ne uviate? Ja ni o emu nisam imao ni pojma. Moj otac se

dodue u prvo vrijeme dopisivao sa svoja dva brata u Favetteu, ali je to
dopisivanje malo-pomalo zamrlo sve dok na kraju gotovo i nisu jedni na druge
zaboravili. Udaljenosti u Sjedinjenim Dravama su tako velike da ak i braa
postepeno jedan dragoga gube iz vida. Nakon oeve smrti nastavio sam njegov
posao, ali jedva da sam zasluivao vie nego to sam trebao za ivot. Onda sam
sluajno u Hobokenu sreo nekog useljenika iz Plauena. Dakako da sam ga
odmah upitao za moje tamonje roake i zaudio se doznavi da su od
Habakuka u Favetteu naslijedili stotinu tisua talira. A ja nisam dobio nita!
Mislio sam da e me udariti kap! Imao sam pravo da traim svoj dio pa sam
napisao sigurno deset i vie pisama u Favette, no nisam dobio odgovor. Onda
sam stvorio odluku, prodao svoju radionicu i otputovao onamo.
"Posve pravo, posve pravo, dragi bratiu! No, a to je bilo?"
"Ba nita jer je ptiica izletjela."
"Kakva ptiica?"
"To moete i sami zamisliti! U Favetteu su vjerovali da je stari Habakuk
umro samo kao osrednje imuan ovjek, ali nitko nije slutio da je bio tako
bogat. Vjerojatno zbog krtosti nije to nikome pokazivao. Njegov brat Tobija
Holoferno umro je prije njega vrlo siromaan pa je Josef Habakuk uzeo njegova
sina, svog sinovca Nahuma Samuela k sebi u posao. Taj Nahum je varalica. Nije
dodue mogao izbjei da tih stotinu tisua talira poalje u Plauen, ali sa svim
ostalim novcem se jednostavno izgubio pa tako i s onih stotinu tisua talira koji
bi trebali pripasti meni."
"A vjerojatno i s mojim novcem?"
"Svakako!"
"Nitarija! Moj otac je iselio iz Plauena jer se zbog poslovnog suparnitva
posvadio s braom. To je neprijateljstvo usprkos velikoj udaljenosti sve vie i
vie raslo tako da jedan za drugoga vie nije htio ni da uje. Moj otac je umro, a
isto tako i njegov brat u Plauenu. Kasnije su mi njegovi sinovi pisali da su od
strica Josefa Habakuka u Americi naslijedili stotinu tisua talira. Odmah sam se
odvezao u Flauen da se raspitam. Ondje se divno ivjelo. Ljudi su moje bratie
nazivali samo jo Timpeovim batinicima. Napustili su svoje poslove i ivjeli
kao knezovi. Vrlo su me lijepo primili pa sam nekoliko tjedana morao ostati kod
njih u gostima. Staro neprijateljstvo nije ni jednom rijeju spomenuto, ali isto
tako nisam mogao doznati nita poblie o stricu Josefu Habakuku i njegovoj
ostavtini. Moji bratii su doputali da vidim njihovo bogatstvo, ali kao da nisu
eljeli da i ja dobijem svoj dio. Zato sam se i ja isto tako brzo odluio kao i vi:
prodao sam svoju radionicu, otiao u Ameriku i iz New Yorka dakako
otputovao izravno u Favette."
"Ah, dakle i vi! Pa to ste ondje nali?"
"Tano ono to i vi, samo to su mi se ljudi jo i smijali. Rekli su mi da
tamonji Timpeovi nisu nikad bili imuni."
"Glupost! Jeste li u ono vrijeme razumjeli engleski?"
9

"Nisam."
"Onda su vas kao stranca nasamarili. to ste zatim poduzeli?"
"Otputovao sam u St. Louis gdje sam se zaposlio kod pukara Henryja,
izumitelja glasovite Henryjeve opetue na dvadeset i pet metaka i nastojao da
to bolje nauim njegovo umijee i otkrijem njegove tajne, a zatim sam u gradu
Napoleonu na Arkanzasu i Mississippiju dospio u drutvo nekolicine prerijskih
lovaca kojima sam kao pukar ba dobro doao. Nisu mi dopustili da poem
dalje, ve su me nagovorili da s njima odem u Stjenjak. Tako sam dakle postao
zapadnjak."
"Jeste li zadovoljni s tom promjenom?"
"Jesam. Razumljivo je, meutim, da bi mi bilo milije da sam dobio svojih
stotinu tisua talira i da mogu ivjeti u slasti i lasti kao Timpeovi batinici."
"Hm. To bi se moglo jo dogoditi."
"Teko! Kasnije sam i ja doao na pomisao da je stari Josef Habakuk ipak
bio bogat i da je njegov sinovac Nahum Samuel morao pobjei s novcem.
Traio sam ga, traio nekoliko godina, ali uzalud, kako sam vam ve rekao."
"I ja, isto tako uzalud sve dok pred kratko vrijeme nisam naao njegov
trag."
"Njegov trag? Zar zaista?" viknu Kazimir, skoivi naglo s klupe tako da
su ga svi prisutni pogledali.
"Mir!" opomenu ga Hazael. "ovjek se ne smije tako uzrujavati. Iz posve
pouzdanog vrela doznao sam da neki Nahum Samuel Timpe, nekad pukar, a
sada neizmjerno bogat, stanuje u Santa Feu."
"Prijeko u Santa Feu? Onda moramo onamo, smjesta onamo, obojica, vi i
ja."
"Sporazuman sam s tim, bratiu. Dakako da sam i ja namjeravao da ga
potraim i da ga prisilim da mi izrui novac zajedno s kamatama. Bilo mi je
jasno da e to biti teko, vrlo teko, pa mi je zato milo to sam vas sreo jer emo
dvojica lake obaviti posao. Tako emo naglo izai pred njega da e od straha
priznati svoje zlodjelo i odmah nam isplatiti novac. Mi smo zapadnjaci pa emo
mu zaprijetiti zakonom prerije. Zar ne?"
"To je samo po sebi razumljivo, potpuno razumljivo!" ivo mu odobri
Kazimir. "Kakve li sree da sam vas sreo! Vas, vas? Nije li glupost, bratiu, da
jedan drugome govorimo vi kad smo tako blizi roaci i drugovi po sudbini?"
"I meni se tako ini."
"Dakle, govorimo jedan drugome ti, zar ne?"
"Pravo mi je. Evo ti moje ruke, prihvati je! Ponovo emo napuniti ae i
ispiti ih u nae zdravlje i u uspjeh naeg plana. Eto, kucni se!"
"U zdravlje, bratiu, ili bolje rei: u zdravlje, dragi Hazaele!"
"U zdravlje! Ali Hazael? Zna, ljudi su u Sjedinjenim Dravama kratki,
osobito to se tie imena. Jedan drugoga nazivaju Jim, Tim, Ben i Bob i ne
izgovaraju sve slogove ako je jedan jedini dovoljan. Moj otac me je uvijek zvao
Haz umjesto Hazael pa sam se nauio na to. I ti me tako zovi."
10

"Haz? Hm! Onda bi ti meni morao rei Kaz umjesto Kazimir?"

"A zato ne?"
"Ne zvui li to veoma glupo?"
"Glupo? Besmislica! To zvui dobro, kaem ti; meni se svia, a kako
drugima zvui, to mi je svejedno. Dakle, jo jednom, u zdravlje, dragi Kaz!"
"U zdravlje, dragi Haz! U zdravlje Kaza i Haza, najnovijih Timpeovih
batinika!"
Oni se oduevljeno ali tiho kucnue, pazei da ne bi zveket aa privukao
panju ostalih gostiju. Zatim ree tamnokosi Haz:
"A sad naprijed u Santa Fe! Ali to se ne da tako lako i brzo izvesti jer
emo morati na daleko zaobii."
"Zato?" upita plavokosi Kaz.
"Jer bismo, poavi najkraim putem, morali proi kroz podruje
Komana."
"Nisam jo uo da su ti Crvenokoci iskopali ratnu sjekiru!"
"Ni ja nisam uo, ali su Indijanci ak i u najdubljem miru borbeno
raspoloeni i uvijek su neprijatelji bljedokoaca. Osim toga juer sam sreo
jednog pedlara koji je doao od njih. Ti zna da Indijanci gotovo nikad ne ine
pedlaru nita naao jer ga nuno trebaju. Rekao mi je da se veliki ratni
poglavica Tokvi Kava sad ne nalazi kod svog plemena, ve da je otiao s
nekolicinom svojih najboljih ratnika, ne rekavi kamo."
"Tokvi Kava, taj krvnik lovaca? Iz toga se stvarno moe naslutiti da opet
smilja jednu od svojih okrutnosti. Ja se zaista ne bojim ni jednog Crvenokoca,
ali sve ako je ovjek ne znam kako hrabar, ipak je bolje da ne sretne takvog
momka. Zato predlaem da radije poemo zaobilaznim putem i da tjedan dana
kasnije stignemo u Santa Fe. Na Nahum Samuel nam sigurno nee upravo sada
po drugi put pobjei."
"Sve ako i pobjegne, pronai emo njegov trag pa bismo ga sigurno ..."
Tu su ga prekinuli jer se inenjer vratio i doveo sa sobom jo dva ovjeka.
ivo zanijeti u svoj razgovor, Kaz i Haz nisu uli viekratno zvidanje
lokomotive. Stigao je vlak s graom, inenjer ga je otpremio i sad se vratio u
pratnji jednog nadglednika i skladitara. On kimne obojici zapadnjaka u znak
pozdrava, a tada sva trojica sjedoe k onome mladiu za stol namijenjen
inovnicima i "viim dentlmenima." I oni naruie grog, a zatim upita
mjeanac:
"No, ser, jesu li stigle novine?"
"Nisu", odgovori inenjer, "stii e tek sutra. Ali ipak sam dobio vijesti."
"Dobre?"
"Na alost ne. Morat emo ubudue biti veoma oprezni."
"Zato?"
"Jer su u blizini posljednje stanice pronaeni tragovi Indijanaca."
Bilo je kao da su mladieve oi, napola sakrivene ispod vjea, zlobno
zasvjetlucale, no glas mu je zvuao posve nemarno kad je rekao: "Pa to nije
11

razlog da budemo posebno oprezni."

"Mislim da ipak jest!"
"Pshaw! Ni jedno pleme nije iskopalo ratni tomahavk, a sve kad bi i bilo
tako, ipak ne smijemo po otiscima nekoliko stopa odmah zakljuiti da se u
blizini nalaze neprijatelji."
"Prijatelji se pokazuju. Tko se sakriva, nema dobre namjere; to mogu i
sam sebi rei, premda nisam ni skaut ni zapadnjak. No vi ste valjan izvidnik i
poznajete ovaj kraj. Namjestio sam vas da budno obilazite po okolici."
Gipkim mladievim tijelom i njegovim licem prijee laki trzaj kao da
kani planuti, no onda se svlada, odgovorivi mirno:
"Uinit u to, ser, premda znam da nije potrebno. Tragovi Indijanaca su
samo za vrijeme rata opasni. I jo neto: Crvenokoci su esto bolji i vjerniji od
bijelaca."
"Ovo miljenje slui na ast vaoj ovjekoljubivosti, ali ja bih vam na
mnogo primjera mogao dokazati da se varate."
"A ja vama na jo vie da imam pravo. Je li ikad neki ovjek bio vjerniji
nego to je Winnetou vjeran Old Shatterhandu?"
"Winnetou je iznimka. Poznajete li ga?
"Jo ga nisam vidio."
"Ili Old Shatterhanda?"
"Ni njega, ali poznajem njihova djela."
"Onda ste sigurno uli i za Tanguu, poglavicu Kiowa?"
"Jesam."
"Kakav li je samo izdajica bio taj nitkov! U vrijeme kad je Old
Shatterhand bio jo surveyor, pretvarao se kao da je njegov zatitnik, ali mu je
ipak neprekidno pokuavao oduzeti ivot. Sigurno bi ga bio ubio da taj bijelac
nije bio pametniji i snaniji od njega. Dakle, gdje nalazite vjernost o kojoj ste
govorili? A to se tie toga, da tragovi Crvenokoaca samo u ratu predstavljaju
opasnost - nisu li Siouxi Ogallalla u miru vie puta napali vlakove? Nisu li u
miru ubijali ljude i otimali ene? Zbog toga su bili kanjeni, ali nisu ih kaznile
velike ete lovaca i vojske, ve samo dva ovjeka: Winnetou i Old Shatterhand.
Kad bi se jedan od njih nalazio ovdje, onda se zaista ne bih brinuo zbog tih
indijanskih tragova."
"Pshaw! Pretjerujete, ser! Ta dva ovjeka je zaista posluila velika srea, i
to je sve. Ima jo takvih kao to su oni pa ak i boljih."
"Gdje?"
Skaut ga ponosno i izazovno pogleda u lice i odgovori:
"Ne pitajte ve se ogledajte oko sebe!"
"Da ne mislite moda sebe samoga?"
"A to onda ako mislim?"
Inenjer ga je htio ve ukoriti, ali nije dospio da to uini jer je Kaz sa dva
koraka svojih dugakih nogu priao blie, uspravio se pred skautom u svojoj
punoj visini i rekao: "Sine moj, vi ste najvei upljoglavac koji postoji!"
12

Skaut skoi za tren oka na noge i trgnu no iz pojasa, ali Kaz je jo bre
napeo revolver i, uperivi ga u njega, opomenu:
"Samo se nemojte prenagliti, my boy! Navodno ima ljudi koji ne mogu
podnijeti metak kroz svoju ludu glavu, a meni se ini da ste i vi jedan od njih."
Revolverska cijev uperena u njega nije doputala skautu da se poslui
svojim noem. Zato bijesno siknu na dugajliju:
"Kakva posla imam ja s vama? Tko vam je dopustio da se mijeate u na
razgovor?"
"Ja sam, mladiu, ja sam. A kad ja sam sebi neto dopustim, onda bih htio
da vidim ovjeka komu to nije pravo!"
"Vi ste surov ovjek, ser!"
"Well, taj odgovor primam jer vidim da vam se sviam. Pobrinite se sad
za to da se i vi meni svidite jer ete inae proi onako kao onda kod Timpeovih
batinika."
"Timpeovih batinika? A tko ste vi zapravo, ser?"
"Ja sam jedan od onih koji ne doputaju da se bilo kako omalovaavaju
Winnetou i Old Shatterhand. Vie ne trebate ni znati. Ostajte mi zdravo, my boy
i smjestite svoj no lijepo za pojas da se ne biste porezali."
Kaz se vrati k svom stolu i ravnoduno sjedne. Skaut ga je pri tome
promatrao, a oi su mu svjetlucale od bijesa. Tetive mu se napee da skoi na
ovjeka koji ga je uvrijedio, ali nije smogao hrabrosti da to uini. U dranju tog
dugakog mravog mukarca bilo je neto to ga je obuzdavalo. On spremi no i
sjedne, promrmljavi kao da govori sebi, da bi se ispriao pred svojim drutvom
za stolom:
"Taj klipan je oito lud pa uope ne moe uvrijediti razboritog ovjeka.
Pustimo ga neka brblja."
"Neka brblja?" odvrati inenjer. "Naprotiv, taj ovjek kao da je veoma
zubat. Drago mi je da se zauzeo za Old Shatterhanda i Winnetoua jer djela i
doivljaji te dvojice junaka sa Zapada sainjavaju moj najmiliji predmet
razgovora. Htio bih da vidim da li ih on zaista poznaje."
Obrativi se prema drugom stolu, upita:
"Rekoste da ste zapadnjaci, ser. Jeste li ikad sreli Winnetoua i Old
Shatterhanda?" Sitne Kazove mije oi zasvjetlucae od uitka.
"Dakako! Dva sam tjedna jahao s njima."
"Silno! Ne biste li doli k nama i pripovijedali nam o
tome?"
"Ne bih."
"A zato?"
"Jer nemam dara za pripovijedanje, ser. Pripovijedanje vam je zaista
udna stvar. To treba da je priroeno. esto sam to ve pokuao, ali nije
uspijevalo. Redovito poinjem u sredini i svravam na poetku. Mogu vam
samo ukratko rei, da smo tom prilikom imali i drubu od osam bijelaca i da
smo pali u suanjstvo plemena Upsaroka koji su nas odredili za mueniki stup.
Old Shatterhand i Winnetou su doznali za to, potraili na trag, poli za
13

nama, priuljali se Upsarokama i nou nas izbavili, posve sami, bez iije
pomoi. Pravo majstorsko djelo kakvo sigurno nikad ne bi uspjelo vaem skautu
koji sjedi tamo kod vas i koji je malo prije tako razjapio gubicu."
Skaut je skoro opet planuo, ali ga inenjer pretekne, upitavi brzo:
"Znate li moda gdje se ta dvojica sad nalaze, ser?"
"Nemam pojma. Spomenuli su da e Old Shatterhand otputovati u jednu
od onih staromodnih zemalja, u Egipat ili Perziju, mislim da se tako zovu, ali da
e se ubrzo vratiti."
"Zaista bih ih vrlo rado vidio. A osobito njihovo oruje! Je li ono zaista
tako izvrsno kako se pripovijeda?"
"Dakako, ser. Winnetou jo nikad nije promaio iz svoje srebrne puke pa
joj nema ravne. Old Shatterhandova medvjedarka je strana toljaga koja pogaa
na nevjerojatno veliku udaljenost. A tek njegova henryjevka! Zamislite samo,
ser: dvadeset i pet metaka za pola minute! Ja sam bio pukar i znam to to znai.
Mislim da je Henry izradio samo deset takvih opetua, ali tko ih ima i gdje su?
Nijedna od njih nije poznata, osim Old Shatterhandove. Koliko bi za nju platio
poznavalac oruja! Ali, ser, ako nam elite iskazati uslugu, onda nam recite
kamo bismo mogli smjestiti konje. Htio bih da ih sigurno spremim pod krov jer
ste maloas govorili o indijanskim tragovima."
"Zar se i vama ti tragovi ine sumnjivim?"
"Dakako! Onaj pametnjakovi tamo moe misliti to god hoe, ali ja
znam na emu sam."
"Onda smjestite konje u spremite za alat koje ima dobru i vrstu bravu.
Na skladitar, ovaj dentlmen ovdje, odvest e vas onamo, a pobrinut e se da
nahrani i napoji konje." Skladitar spremno ustane, a Kaz i Haz pooe za njim
k svojim konjima.
Bijeli eljezniki radnici su paljivo sluali taj razgovor. Zanimao ih je
isto toliko kao i njihovog pretpostavljenog. Inenjer iskoristi odsutnost obaju
lovaca da ukori skauta zbog njegova vladanja, a ovaj to primi prividno mirno
dok je u sebi bjesnio. Malo kasnije izvana se opet zau topot konja.
"to je to?" zaueno upita inenjer. "Oni dovode konje natrag, a u sui je
dovoljno mjesta."
On pogleda prema ulazu i opazi kako u kuu ulaze dva posve druga
ovjeka: jedan bijelac i jedan Indijanac.
Prvi nije bio ni odvie visok ni previe pleat. Tamno-plava brada
okruivala mu je suncem opaljeno lice. Nosio je konate lovake hlae ukraene
resama, konatu lovaku koulju takoer na avovima ukraenu resama,
dugake izme navuene iznad koljena i pusteni eir irokog oboda o iju su
vrpcu okolo naokolo bili zataknuti vrci uiju stranih sivih medvjeda. Za
irokim pojasom od remenja bila su zadjenuta dva revolvera i jedan bowie no.
inilo se da je pojas sav pun naboja, s njega je visilo i nekoliko konatih vreica
u kojima su se vjerojatno nalazili svi oni sitni predmeti to ih treba zapadnjak. S
lijevog ramena visio mu je o desnom boku svijeni laso, viestruko ispleten od
14

remenova, a oko vrata na svilenoj uzici mirovna lula ukraena perjem kolibria i
umjetniki izrezbarena indijanskim znakovima. iroki remen pridravao je na
leima tog ovjeka neobino dugaku i teku dvocijevku dok je u desnici drao
laku jednocijevku.
Indijanac je bio odjeven jednako kao i bijelac, samo to je umjesto
dugakih izama nosio lake mokasine ukraene dikobrazovim bodljikama. Bio
je gologlav, a gusta plaviasto-crna kosa bila mu je zaeljana u visoku punu
slinu kacigi i isprepletena koom zmije egrtue. Oko vrata nosio je vreicu s
amajlijama, vrlo dragocjenu mirovnu lulu i trostruki erdan od grizlijevih
kandi, sjajan dokaz njegove smjelosti i hrabrosti, jer nijedan Indijanac ne smije
nositi znakove pobjede to ih nije sam zadobio. I on je isto tako nosio laso i
pojas s revolverima, bowie noem i konatim vreicama, a u desnici je drao
dvocijevku iji su drveni dijelovi bili nagusto okovani sjajnim srebrnim
avlima. Izraz njegovog ozbiljnog, mukaraki lijepog lica, mogli bismo nazvati
gotovo rimskim. Usprkos tamnoj barunastoj boji njegovih oiju, u njima je
sjala mirna, topla vatra. Jagodine kosti bile su mu jedva vidljivo istaknute, a
boja njegove koe bila je mutno svijetlosmea s lakom bronanom nahukom.
Pridolice nisu bili nikakvi divovi; u daaru su uli mirno i skromno, a
ipak je njihova pojava upravo vanredno djelovala. Kinezi smjesta utihnue, a
bijeli radnici u manjoj prostoriji i nehotice ustadoe. Ustali su tavie inenjer,
njegov nadglednik i skaut, a shopman se pokuao ak nakloniti, iako vrlo
nespretno.
inilo se da njih dvojica uope ne zapaaju udivljenje to su ga izazvali.
Indijanac pozdravi samo lakim, ali nipoto oholim kimanjem glave, dok bijelac
prijazno ree: "Good evening, gospodo! Ostanite sjediti, ne elimo da vas
smetamo." Zatim se obrati gostioniaru: "Moemo li kod vas dobiti kakvo
dobro sredstvo protiv gladi i ei, ser?"
"Readily, with pleasure, ser!" odgovori ovaj. "Na usluzi vam stoji sve to
imam. Sjedite ovamo uz toplu vatru, gospodo! Ovdje ve dodue sjede dva
zapadnjaka koji su naas izali, ali ako vas to smeta, oni e vam ustupiti
mjesto."
"To nipoto ne elimo. Oni su prije nas bili ovdje pa imaju dakle i vee
pravo. Kad se vrate, mi emo ih upitati da li doputaju da sjednemo k njima.
Najprije nam malo zagrijte pivo, a onda emo vidjeti to imate za jelo."
Po pukama to su ih Kaz i Haz ostavili, opazie gdje su ta dvojica pa
sjedoe za drugu stranu stola.
"Divni momci!" apnu inenjer svojim susjedima. "Crvenokoac se dri
kao kralj, a i bijelac isto tako."
"A pogledajte Indijanevu puku" isto tako tiho odgovori nadglednik. "Ti
silni srebrni avli u njoj! Da nije to ..."
"Thounderstorm! Srebrna puka. Winnetou! Pogledajte samo ovu teku
bijelevu dvocijevku! Nije li to glasovita medvjedarka? A ova mala laka puka!
Da to nije henrvjevka. Nisu li..."
15

Uto se izvana zau Kazimirov glas:

"All devils! Kakvi su to konji? Tko je stigao?"
"Ne znam", odgovori skladitar koji se s oba bratia vratio iz sue.
"Dva vrana drijepca s crvenim nozdrvama i s kovricom u grivi koja
odaje punokrvnost! Poznajem ih, a i njihove jahae! Indijanska oprema! Tano!
Kakve li radosti! Upravo onako kao kod Timpeovih batinika! Brzo uite,
upoznat ete dva najglasovitija zapadnjaka!
Dugakim koracima ue Kaz u kuu, a Haz i skladitar za njim. Lice mu
se sjalo od radosnog iekivanja. Kad je ugledao poglavicu Apaa i njegovog
bijelog prijatelja i krvnog pobratima, on upravo jurnu k njima, prui im u znak
dobrodolice obje ruke, viknuvi:
"Da, to su oni! Nisam se prevario! Winnetou i Old Shatterhand! Kakve li
radosti! Kakve silne radosti! Dajte mi ruke, gospodo, da ih stisnem!"
Old Shatterhand mu prui desnicu i odgovori, prijazno se nasmijeivi:
"Vrlo se radujem to vas vidim, mister Timpe. Evo vam ruke. Ako je
elite stisnuti, izvolite se samo posluiti."
Kaz je zgrabi, strese iz sve snage, viknuvi ushieno:
"Mister Timpe, mister Timpe ste me nazvali! Dakle me jo poznajete?
Niste me zaboravili, ser?"
"Ne zaboravlja se tako lako ovjek s kojim se proivi toliko toga koliko
smo nas dvojica proivjeli onom prilikom s vama i s vaim drugovima."
"Da, da, to je bila prokleto gusta kaa u koju smo zapali. Trebali smo biti
ubijeni, a vi ste nas spasili. Budite sigurni da vam to nikad neu zaboraviti.
Upravo maloas smo govorili o toj pustolovini. Hoe li mi i Winnetou, veliki
poglavica Apaa, dopustiti da ga pozdravim?"
Winnetou mu prui ruku, odgovorivi u isti mah ozbiljno i blago:
"Winnetou pozdravlja svog bijelog brata i moli ga da sjedne k njemu."
Uto ustane inenjer, vrlo se uljudno nakloni i ree:
"Oprostite to sam tako slobodan, dentlmeni! Nemojte sjesti onamo. Ja
vas pozivam da sjednete za na stol, rezerviran samo za inovnike i istaknute
osobe."
"inovnike i istaknute osobe?" odvrati Old Shatterhand. "Mi nismo
inovnici, a ne mislimo se bilo im isticati. Hvala vam na pozivu, ali molimo
vas da nam dopustite da ostanemo ovdje."
"Kako god hoete, ser. Bilo bi nam samo drago da ste nam iskazali ast i
dopustili nam da popijemo aicu s tako glasovitim zapadnjacima i malo se
porazgovorimo s njima."
"Tom razgovoru ne elimo izbjei. Vjerujem da ste vi slubenik ovog
dijela pruge."
"Ja sam inenjer i zovem se Leveret. Ovdje vidite mog nadglednika i
skladitara, a tamo sjedi vodi koji se brine za nau sigurnost."
Govorei to, pokaza rukom u osobe to ih je spomenuo. Old Shatterhand
dobaci veoma kratak i posve neupadljiv pogled skautu, ali ga je pri tom ipak
16

otro i ispitivaki odmjerio, a zatim upita:

"Skaut koji se brine za vau sigurnost? Kako se zove taj ovjek?"
"Yato Indal. Ima indijansko ime jer mu je majka Indijanka."
Bijeli lovac omjeri mjeanca otrijim pogledom, a zatim tako tiho ree
"hm!" da je to uo samo Apa. Na njegovom se licu nije dalo razabrati to misli,
ali inilo se da je poglavica smatrao da nema razloga da i on uti pa se obrati
skautu:
"Neka mi moj brat dopusti da se porazgovorim s njim. Ovdje mora svatko
biti oprezan, a ako je za osiguranje toga logora potreban skaut, onda mora da
postoje neprijatelji koji ugroavaju logor. Tko su ti ljudi?"
Skaut mu odgovori uljudno, ali ipak malo hladno: "ini se da ne moemo
imati povjerenja u Komane."
Winnetou pomaknu glavu kao da neto oslukuje i kao da bi svaku rije
toga ovjeka elio posebno ocijeniti. uvi odgovor, on zamiljeno poeka jo
nekoliko sekundi, a zatim ree:
"Ima li moj brat kakva razloga za tu sumnju?"
"Pravog razloga nema, ve samo slutnju."
"Moj brat se zove Yato Inda. Yato znai ,dobar. To je rije jezika
plemena Navajo; inda znai, "ovjek"; to je apaka rije. Navajosi su takoer
Apai pa tako nasluujem da je crvena majka mog bljedoputog brata bila
Apakinja."
Skautu je to pitanje oito bilo neugodno: pokuao je da izbjegne odgovor
odvrativi nevoljko:
"Kako to da se veliki Winnetou raspituje za nepoznatu indijansku
squaw?"
"Jer je, ona tvoja majka", vrsto i otro odvrati poglavica. "I jer ja, kad se
ve nalazim ovdje, elim znati kakav se ovjek brine za sigurnost ovog mjesta.
Kojem plemenu je pripadala tvoja majka?"
Budui da ga je Winnetou tako otro pogledao i upitao, skaut nije mogao
utjeti. "Plemenu Pinal-Apaa."
"I ona te je nauila govoriti?"
"Jest, dakako."
"Ja poznajem sve jezike i sva narjeja Apaa. Oni izgovaraju mnoge
glasove istodobno jezikom i grlom koje ti izgovara samo jezikom, upravo
onako kao to to rade Komani."
Skaut planu:
"Kani li time moda rei da sam ja sin ene iz plemena Komana?"
"A ako to ustvrdim?"
"Tvrdnja jo nije dokaz. Sve da je moja majka i pripadala plemenu
Komana, iz toga jo ni izdaleka ne slijedi da ja pristajem uz Komane."
"To je istina. Ali poznaje li Tokvi Kavu, Crnog Mustanga, najopasnijeg
poglavicu Komana?"
"uo sam za njega."
17

"On je imao ker koja je postala squaw jednog bljedokoca; oboje je

umrlo i ostavilo sina kojega je Crni Mustang odgojio u najveem neprijateljstvu
prema bijelcima. Tog djeaka je neko jedan od njegovih drugova u igri porezao
noem po desnom uhu. Kako dolazi do toga da ti govori kao Koman i ima
posjekotinu na desnom uhu?"
uvi to, skoi skaut na noge, i ljutito viknu:
"Upravo tu posjekotinu zahvaljujem neprijateljstvu Komana; zadobio
sam je u jednoj borbi prsa o prsa. Ako sumnja u to, pozivam te na borbu!"
"Pshaw!"
Winnetou odvrati samo tu jednu rije neopisivo nemarnim glasom, a
zatim se okrenu i posegne za pivom to ga je donio gostioniar.
Kao to se obino zbiva nakon takvih nemilih prizora, nastala je duboka
tiina prije nego to je za oba stola opet poeo razgovor. Kasnije upita inenjer
kane li Old Shatterhand i Winnetou prenoiti u logoru, a kad su mu oni to
potvrdili, on im ponudi gostoprimstvo u svom stanu, i doda:
"Onoj dvojici dentlmena, koji su doli prije vas, uredit e shopman
leaje kod sebe; ovdje vie nema mjesta. A u spavaonici kod Kineza koji cijelu
no hru? Nipoto!
Morali smo uzeti u posao Kineze sa zapada jer nismo mogli pronai bijele
radnike. Kinezi su jeftiniji a osim toga ih je i lake obuzdati od onih bijelih
propalica na koje bismo inae bili upueni. Recite, ser, primate li moj poziv?"
Old Shatterhand dobaci poglavici upitni pogled i opazi da je ovaj u znak
pristanka lako kimnuo glavom pa odgovori:
"Da, prihvaamo ga uz pretpostavku da moete i nae konje smjestiti na
sigurno mjesto."
"Smjestit emo ih. Smjestili smo ve i konje ove dvojice dentlmena. Ne
biste li htjeli najprije pogledati moj stan?"
"Da, pokaite nam ga! Uvijek je dobro da ovjek unaprijed upozna mjesto
na kojem e provesti no."
Winnetou i Old Shatterhand uzee svoje oruje i pooe za inenjerom do
neke nedaleke niske zgrade iji su zidovi bili sagraeni od kamena jer je ta kua
imala kasnije sluiti kao stan uvara mosta. Inenjer otvori ulazna vrata i pripali
svjetiljku. U sobi je stajala pe, stol, nekoliko stolica, a osim razliitog alata i
posuda, jo i prostrani leaj. Oba gosta izjavie da su zadovoljni. Sad bi htjeli
jo poi da smjeste svoje konje. Inenjer im dobaci:
"Neete li svoje stvari odmah ostaviti ovdje? Zato da pokrivae i puke
bez potrebe vuete za sobom?"
Nije bilo razloga da ga odbiju. Zidovi su bili vrsti, prozori tako maleni
da se nitko nije mogao provui kroz njih, vrata od vrsta drveta s dobrom
bravom pa se inilo da e spomenuti predmeti biti ovdje sigurni. Winnetou i Old
Shatterhand ostavie, dakle, svoje puke, a zatim odvedoe konje u suu gde su
se ve nalazili konji Timpeovih. Konji su dobili vode i hrane, a zatim se njih
trojica vratie u kuu.
18

Putem ih je inenjer pozvao da budu njegovi gosti na veeri, a zatim

dodao:
"Veerat u dakle s vama, a ne sa svojim ljudima, pogotovu jer se ini da
vam se jedan od njih, naime na skaut ne svia. Molim, mister Winnetou, recite
mi, imate li razloga da mu ne vjerujete?"
"Winnetou nikad nita ne govori i ne radi bez razloga", odvrati poglavica.
"Ali taj ovjek je uvijek bio vjeran i pouzdan!"
"Winnetou ne vjeruje u tu vjernost. Moj brat e ve vidjeti koliko e ona
potrajati. Taj ovjek se naziva Yato Inda, ,Dobar ovjek", ali njegovo pravo ime
sigurno glasi Ik Senanda, to u jeziku plemena Komana znai "opaka zmija".
"Zar postoji Koman s tim imenom?"
"Tako se zove onaj mjeanac, unuk Crnog Mustanga o kojemu je
Winnetou maloas govorio."
"Mister Winnetou, svaka ast vaoj otroumnosti i vaem sudu, ali ovaj
put mora da ste se prevarili! Taj skaut mi je ve pruio toliko dokaza vjernosti
da moram imati povjerenja u njega,"
"Moj bijeli brat moe raditi to god hoe, ali kad budu Old Shatterhand i
Winnetou govorili tako da ih skaut uje, onda e sve ono, to reknu, biti samo
prividno. Howgh!" Kad su se vratili u shop inenjer narui kod opskrbnika
dobru veeru za pet osoba jer je sada i oba Timpea smatrao svojim gostima pa
sjede k njima za stol. Old Shatterhand upita dugakog Kaza to ga je dovelo u
taj kraj i kamo kani krenuti. Kaz mu ukratko ispripovjedi sve o svom
nasljedstvu i na kako neobian nain se upravo danas sreo sa svojim bratiem
koji je takoer batinik.
"Sad moramo u Santa Fe", nastavi on, ali na alost ne moemo krenuti
najkraim putem."
"Zato?"
"Zbog Komana. Odavde emo poi prema istoku, a zatim zaokrenuti na
jug."
"Hm! Moda bismo mogli zajedno putovati. Mi naime elimo takoer u
Santa Fe, premda onamo ne odlazimo zbog batine."
Kaz pljesnu rukama da je sve odjeknulo i u svom oduevljenju odvie
glasno viknu:
"To je srea! Haz, Haz, uje li? Smijemo jahati s Old Shatterhandom i
Winnetouom! Sad vie nimalo ne marim za sve te Komane, za tu klate! Ne
moramo poi zaobilaznim putem, ve moemo projahati pored njih!"
"Ne viite tako!" nasmjehne se Old Shatterhand. "Nema nikakva razloga
za to klicanje. Ni nama ne pada na um da jaemo posred podruja Komana, ve
smo i mi tano kao i vi bili odluili da emo ih zaobii s istoka."
"Kako god hoete. to mislite, ser, kad emo krenuti odavde?"
"Sutra, im se naspavamo. Onda emo uvee stii do Alder-Springa gdje
emo logorovati do jutra."
To je ime posebno naglasio jer je za vrijeme razgovora potajice
19

promatrao skauta i dobro opazio kako ovaj paljivo oslukuje, premda se

pretvarao kao da ga taj razgovor nimalo ne zanima. Uostalom, on nije bio jedini
koji je pokazivao tako veliko i potajno zanimanje za oba glasovita stranca.
Naime, tik uza zid, koji je dijelio veliku prostoriju s Kinezima, od male
prostorije, sjedila su ve prije nego to su u kuu ula oba Timpea, dva "sina
neba" puei i pijuckajui. Mora da su bili predradnici ili su inae zauzimali
kakav malo istaknutiji poloaj jer ni jedan od njihovih zemljaka nije sjeo k
njima. Mogli su uti sve to se govorilo u susjednoj sobi pa su to i razumjeli jer
su ve vie godina ivjeli u Sjedinjenim Dravama pa su u San Francisku
nauili engleski.
Na dolazak Haza i Kaza nisu se obazreli vie od svih ostalih, ali kad se
tamo prijeko u manjoj sobi poveo razgovor o pukama Old Shatterhanda i
Winnetoua te o njihovoj vrijednosti, stadoe otrije prislukivati. Onda su posve
neoekivano stigla i ta dva ovjeka, a Kinezi provirie najprije radoznalo, a
onda pohlepno kroz pukotine izmeu dasaka te se inilo da ne mogu skrenuti
pogledom s dragocjenih puaka.
Kad se inenjer kasnije vratio svojim gostima, a ovi nisu sa sobom
donijeli puke, oba Kineza kao da su se uznemirila. Njihove rijetke obrve dizale
su se i sputale, usnice su im se trzale, a prsti grevito stezali. Nemirno su se
pomicali na klupi; oito su ih muile iste misli, ali nijedan nije htio da prvi
progovori. Naposljetku se jedan od njih nije vie mogao suzdravati, ve tiho
upita:
"Jesi li sve uo?"
"Jesam", odvrati drugi.
"A jesi li vidio?"
"Vidio sam!"
"I puke?"
"I njih!"
"Kako su samo dragocjene!"
"Jesu."
"Kad bismo ih bar imali! Koliko moramo samo raditi, kako se moramo
muiti da bi nae kosti mogle biti zakopane u domovini kod naih predaka!"
Zatim zautjee; razmiljali su. Malo kasnije povue jedan od njih
dugaak dim iz lule i upita namignuvi lukavo:
"Sluti li gdje se nalaze puke?"
"Znam to", glasio je odgovor.
"Gdje?"
"U inenjerovoj kui. Kad bismo ih imali, mogli bismo ih zakopati i nitko
ne bi znao tko ih je uzeo."
"A kasnije bismo ih onda mogli prodati u Friscu za mnogo, vrlo mnogo
novaca. Bili bismo bogata gospoda pa bismo se mogli vratiti u "Carstvo
sredine" i svakog dana jesti lastavija gnijezda."
"Da, to bi bilo mogue samo ako hoemo."
20

Nakon ponovne stanke, za vrijeme koje su jedan drugome pokuavali da s

lica oitaju misli, nastavie razgovor:
"Inenjerova kua je od kamena i nitko ne moe kroz prozor!"
"A vrata su vrlo jaka i imaju vrstu eljeznu bravu."
"Ali zato krov! Ne zna li da je napravljen od indre?"
"Znam. Ako imamo ljestve, moemo u krovu izbuiti rupu i spustiti se u
kuu." "Ljestava ima dovoljno."
"Da, ali gdje bismo zakopali puke? U zemlju? Zarat e."
"Morali bismo ih dobro umotati. U skladitu ima dovoljno likovih
rogoina."
I dosad su govorili apui, ali sad se jo vie primakoe i nastavie
gotovo neujno aputati. Zatim izaoe iz kue, drugi nekoliko minuta iza
prvoga.
Upravo kad je taj posljednji iezao, ue u kuu novi pridolica, neki
Indijanac odjeven u plavu pamunu koulju, konate leggine, i iste takve
mokasine. Bio je naoruan samo noem zadjenutim za pojas. Kosa mu se
otvoreno spustila niz lea, a oko vrata mu je na ramenu visila velika vreica s
amajlijama.
Zastao je na ulazu da mu se oi priviknu na svjetlo, a onda pogledom
obuhvati veu prostoriju, pa proe kroz nju i ue u manju.
Dakako da u tim krajevima Crvenokoac nije bio nikakva rijetkost pa se
ni Kinezi nisu obazirali na pridolicu. Ni u onoj manjoj prostoriji, u kojoj su
sjedili bijelci, nije njegova pojava izazvala nikakav drugi uinak, osim to su ga
ljudi letimice pogledali, ne osvrui se vie na njega. Proao je izmeu stolova,
drei se ponizno kao ovjek koji zna da ga ovdje samo trpe, a zatim unu u
blizini pei.
Kad je skaut ugledao tog Indijanca, lice mu se naglo trznu, ali tako
strelovito da to nitko od prisutnih nije opazio. Obojica su se pretvarala kao da se
ne poznaju, ali bi ipak tu i tamo ispod sputenih trepavica izmijenili poneki
pogled; inilo se kao da obojica razumiju te poglede. Onda skaut ustane sa svog
mjesta i poe prema izlazu, kreui se polako i nemarno kao da izlazi bez nekih
posebnih namjera.
Ali u sobi su ipak bila jo dva ovjeka kojima se upravo ta tako oito
pokazana nemarnost uinila upadljivom: Winnetou i Old Shatterhand odmah
prividno skrenue pogled od vrata, ali samo prividno, jer tko poznaje dobro
uvjebane zapadnjake oi, on zna da te oi umiju sa strane primiti toliko zraka
svjetlosti koliko je potrebno da dobro razaberu to se tamo zbiva, iako se ini da
onamo ne gledaju.
Stigavi do vrata, skaut se okrenu. Vidio je da ga nitko ne promatra pa
kratkim i brzim pokretom ruke dade Crvenokocu znak to ga je mogao
razumjeti samo onaj s kim je taj znak bio utanaen. Zatim se opet okrene i izae
u tamnu no.
I Old Shatterhand i Winnetou su primijetili taj znak. Samo se zgledae i
21

odmah su, ne izgovorivi ni rijei, znali ta treba uiniti. Nasluivali su, naime,
slijedee: taj strani Indijanac stajao je u potajnom sporazumu sa skautom jer je
od ovoga dobio znak. Veza je bila tajna jer su oni pazili da je nitko ne primijeti i
ne dozna za nju. Po toj skrovitosti dalo se zakljuiti da je po srijedi neka opaka
namjera kojoj treba ui u trag.
Netko je morao poi za skautom da vidi to e taj poduzeti. Budui da se
sa sigurnou dalo pretpostaviti da se radi o Indijancima, htio je Winnetou
obaviti sam tu zadau. Na alost nije smio izai kroz vrata jer su ova bila
previe osvijetljena skaut se sigurno sakrio tako da je mogao vidjeti svaku
osobu koja izlazi iz zgrade. Sreom je Apa ve malo prije opazio da se iza
baava, svenjeva i sanduka nalaze mala vrata koja su vjerojatno sluila zato da
bi se svi ti predmeti mogli unijeti u duansku prostoriju i iznijeti iz nje, a da se
ne mora izlaziti na glavna vrata. Poglavica je dakle odluio da izae kroz njih.
Da bi to to nezapaenije izveo, morao je priekati dok se opa panja ne upravi
u Old Shatterhanda do ega e sigurno doi odmah im Old Shatterhand povede
razgovor s Indijancem.
Druga zadaa bila je: presluati Indijanca i to vie doznati na osnovu
ega bi se moglo zakljuiti zato je doao ovamo.
Old Shatterhand nije oklijevao da zapone tu istragu; kad su se sve oi
uperile u njega i svi stali sluati to govori, Winnetou klizne od stola, ieznu
iza baava te stigne do spomenutih vrata.
Indijanac je bio snano graen ovjek srednjih godina. Ubrzo se vidjelo
da je i pametan. Old Shatterhand je to, uostalom, unaprijed predvidio jer takve
potajne i opasne naloge dobivaju obino pametni ratnici.
"Moj crveni brat sjeo je daleko od nas. Nee li jesti i piti?" glasilo je prvo
Old Shatterhandovo pitanje.
Crvenokoac mu odgovori, zatresavi glavom.
"Zato ne? Zar nisi ni edan ni gladan?"
"Juwaruwa je i gladan i edan, ali nema novaca", odvrati Crvenokoac.
"Dakle se zove Juwamwa?"
"Da, tako me zovu."
"To u jeziku plemena Upsaroka znai lo. Pripada li tom plemenu?"
"Da, ja sam ratnik tog plemena."
"Gdje tvoje pleme sada pase konje?"
"U Wyomingu."
"A kako se zove njegov ratni poglavica?"
"Sivi Medvjed."
Old Shatterhand je sluajno nedavno bio kod Indijanaca plemena Vrana
koji pripadaju narodu Dakota pa je mogao ocijeniti da li ga taj Indijanac vara.
Odgovori su mu bili istiniti.
"Ako moj brat ne moe platiti, neka sjedne k nama i neka jede s nama",
nastavi Old Shatterhand.
Indijanac ga pogleda ispitljivo i odvrati:
22

"Juwaruwa je hrabar ratnik; on jede samo s muevima koje poznaje i koji

su isto tako hrabri. Ima li ti ime, i kako ono glasi?"
"Zovu me Old Shatterhand."
" Old Shatterhand!"
Ime mu zasta u grlu. On je dodue samo na trenutak izgubio mir i
samosvladavanje, ali se time ipak izdao. No brzo se opet sabra i prividno
hladnokrvno nastavi:
"Old Shatterhand? Uf! Onda si veoma glasovit bljedokoac."
"S kojim moe dakle mirno jesti. Doi ovamo k nama pa jedi i pij!"
Umjesto da poslua taj poziv, Indijanac se ogleda, upitavi:
"Ne vidim onog crvenog ratnika koji je sjedio kraj tebe. Kamo je otiao?"
"Mora da je vani u onoj drugoj prostoriji."
"Nisam opazio da je izaao. Ako si ti Old Shatterhand, onda je on sigurno
Winnetou, poglavica Apaa."
"Jest. Gdje ti je konj?"
"Ja ne jaem."
"to? Upsaroka, koji se nalazi tako daleko od svoga plemena pa da nema
konja? Jesi li ga putem izgubio?"
"Nisam. Nisam ga ni poveo."
"Znai da nema ni oruja, osim tog noa?"
"Nemam."
"Mora da za to postoje vrlo vani razlozi."
"Zakleo sam se da u otii bez konja, naoruan samo noem."
"Zato?"
"Jer su i Komani bili bez konja i drugog oruja."
"Komani? Gdje su bili?"
"Gore, u blizini naih tadanjih panjaka u Dakoti."
"Komani tako visoko na sjeveru? udno."
Sumnja se osjeala i u tonu Old Shatterhandovih rijei. Crvenokoac mu
dobaci gotovo podrugljivi pogled i odgovori:
"Zar Old Shatterhand ne zna da svaki indijanski ratnik mora jednom otii
u Dakotu da odande donese svetu glinu za mirovnu lulu?"
"Ne mora to svaki uiniti, pa svaki i ne ini."
"Ali Komani su to uinili. Susreli su mene i mog brata. Njega su proboli,
a meni je uspjelo da umaknem. Onda sam se zavjerio na osvetu pa sam poao za
njima u potjeru bez konja, naoruan samo noem. Neu mirovati dok ih ne
ubijem."
"Kad si me ve podsjetio na svete obiaje, onda sigurno zna da nijedan
Indijanac na putu do tih nalazita gline ne smije ubiti drugoga."
"Komani su svejedno ubili mog brata."
"Hm! Ali zato si se tako zakleo? Bez konja i samo s noem? Kako e
loviti? Od ega si putem ivio?"
"Treba li da ti to kaem?" ponosno upita Indijanac, vjerujui da je
23

potpuno zavarao Old Shatterhanda.

"Ne mora", mirno odgovori ovaj. "Ja samo ne mogu shvatiti da ti tako
dugo vremena i na tako dugakom putu nisi uope uzjahao konja."
"Zakleo sam se i odrao rije."
"Nisi, ve si je prekrio!"
"Dokai to!"
"Danas si sjedio u sedlu!"
"Uf, uf!"
"Da, za vrijeme kie."
"Uf, uf!" ponovi tobonji Upsaroka. To je zvualo napola kao prepast, a
napola kao prkos. Skoio je na noge i sad stajao tik pred Old Shatterhandom.
Bijeli se lovac sagnu, prijee objema rukama preko njegovih nogu i ree:
"Tvoje hlae su s vanjske strane mokre, a s nutarnje suhe. Kia nije mogla
dosei unutarnju stranu prislonjenu uz konjsko tijelo."
Indijanac nije bio spreman na taj otroumni dokaz, ali mu njegova
lukavost omogui da se brzo snae.
"Svako dijete zna da se unutranja strana hlaa bre sui od vanjske; Old
Shatterhand treba jo mnogo da naui!"
To je bila velika drskost, ali lovac je ostao potpuno miran. Sve dosad je
govorio engleski, a i Crvenokoac je prilino dobro vladao tim jezikom, no sad
mu postavi jedno pitanje u narjeju Upsaroka. Na njega nije dobio odgovor.
Postavio je jo nekoliko drugih pitanja, ali s istim uspjehom. Onda vrsto stavi
Indijancu ruku na rame, upitavi ga engleski:
"Zato mi ne odgovara? Zar ne poznaje jezik svoga naroda?"
"Zakleo sam se da neu govoriti prije dok ne bude osveena smrt mojega
brata."
"Tako? ini se da sve te tvoje zakletve ispadaju nekako neobino! Jo
mnogo neobinija je meutim glupost koju pokazuje, umiljajui da me moe
prevariti. Izdaje te upravo tvoj govor. Ja tano znam kako Upsaroke i kako bilo
koje drugo pleme izgovara rijei jezika bljedokoaca. Ti nisi pripadnik plemena
Vrana, ve Koman. Jesi li dovoljno hrabar da to prizna?"
"Komani su moji neprijatelji, to sam ti ve rekao!"
"Upravo to to ih naziva svojim neprijateljima, za mene je dokaz da si
Koman."
"Znai, tvrdi da sam laac? Vlada li kod bijelaca obiaj da vrijeaju
svoje crvene goste? Ja odlazim!" On krenu prema vratima.
"Ostani!" zapovjedi Old Shatterhand, uhvativi ga za ruku. Indijanac
povue no i viknu:
"Tko ima pravo da me zadri? Ti? to sam ti uinio? Nita! Otii u, a
svatko tko me pokua zadrati, dobit e ovu otricu u srce."
Old Shatterhand ga je usprkos tome i dalje vrsto drao ljevicom. Brzim
zahvatom desnice istrgne mu no iz ruke i ponovi:
"Ostat e! Poekat emo dok se Winnetou vrati, a onda emo odluiti
24

smije li poi ili ne. Sjedi opet onamo gdje si maloas sjedio. Pokua li pobjei,
dobit e metak."
On ga zavitla prema mjestu koje je pokazao. Indijanac tresnu o pod; htio
je skoiti na noge, ali se predomisli i osta uati na podu. Old Shatterhand sjede
opet za veeru i poloi kraj sebe napeti revolver da potkrijepi svoju prijetnju.
Prekinuta veera je nastavljena, ali razgovor se nije vie razvio. Malo
kasnije vrati se skaut i sjede na svoje mjesto. Budui da je Indijanca naao u
istom poloaju u kojemu ga je i ostavio, nije slutio ta se u meuvremenu
dogodilo. Skladitar i nadglednik, koji su sjedili kraj njega, ispripovjedie mu
to se zbilo; sasluao ih je i naoko ostao miran, premda se u sebi brinuo da
Winnetou nije moda prislukivao.
Kad je Apa maloas skliznuo kroz stranja vrata, on je u velikom luku
zaobiao kuu na prednju stranu, mislei da e ondje zatei skauta na kakvom
sumnjivom poslu.
Velika otvorena vrata shopa bila su jasno osvijetljena pa ako je Winnetou,
obilazei u luku oko kue, neprekidno gledao prema vratima, morao je opaziti
svakog ovjeka koji se nalazio izmeu vrata i njegovih oiju.
Winnetou je opisivao sve ire i ire lukove, ali uzalud. esto je
zastajkivao, oslukujui, ali isto tako bezuspjeno. Vratio se i poeo iznova, ali i
opet bez uspjeha. Tako je prolo dosta vremena, a onda opazi da se sa strane
pribliuje neki ovjek. Kad je stigao do vrata i uao u zgradu, Winnetou ga je
prepoznao.
"Uf, to je bio skaut", ree sam sebi. "ini se da ipak nije imao nikakvih
potajnih namjera, zato sam ga ovdje i uzalud traio. Winnetou se jednom
prevario. Old Shatterhand e se tome veoma uditi."
Nije se vie trudio da se nezapaeno vrati, ve ue na prednja osvijetljena
vrata. Kad ga je skaut opazio gdje dolazi, osjeti da mu bilo bre udara. Sad se
moralo pokazati je li Apa neto uo ili nije. Winnetou sjede kraj Old
Shatterhanda, a ovaj mu ree to je doznao, presluavajui Indijanca i
naposljetku tiho upita:
"Je li mog crvenog brata pratila srea?"
"Winnetoua nije mogla pratiti ni srea ni nesrea jer se nalazio u zabludi.
Nije se dogodilo nita."
"Ali onaj znak to ga je skaut dao Crvenokocu?"
"To moda i nije bio znak, ve nesvjestan pokret ruke."
"Onda sam se i ja prevario, a to ne vjerujem. Taj Indijanac nije Upsaroka,
ve Koman."
"Je li tebi, meni ili kome drugome uinio neto na ao?"
"Dosad nije."
"Onda ne smijemo s njime postupati kao s neprijateljem. Neka ga moj
brat Shatterhand pusti na slobodu."
"Dobro, ako hoe; ali to nerado inim."
Zatim ree Crvenokocu da moe otii. Ovaj polako ustane i zatrai od
25

Old Shatterhanda da mu vrati njegov no. Kad ga je dobio, zadjene ga o pojas i

ree:
"Ovaj no je danas dobio vie posla jer sam se zakleo novom zakletvom.
Old Shatterhand e ubrzo doznati je li i ta zakletva onako neobina kao to su
ostale!" Izrekavi tu prijetnju, udalji se brzim koracima. Skautovo lice
pokazivalo je u toku te posljednje minute uznemirenost pa ak i bojaljivo napet
izraz, ali sad se izmijeni tako da mu se na crtama mogla vidjeti posve oita
poruga kojom nije mogao vladati. Winnetou apne Old Shatterhandu:
"Neka moj brat pogleda skauta."
"Vidim ga."
"On nam se smije."
"Sigurno ima uzroka za to."
"Ima. Njegov pokret ruku maloas je dakle ipak bio znak za Indijanca
koga ti smatra Komanom. Nismo se prevarili."
"Ti ga nisi vani naao. Tko zna kakvu je podlost pripremio. Zato odsada
moramo otrije pripaziti na njega. Uvjeren sam da je opasan ovjek."
Old Shatterhand je imao pravo kad je skauta nazvao opasnim ovjekom, a
vani je zaista bila pripremljena podlost.
Izaavi iz kue, skaut je najprije oprezno izmaknuo iz dosega svjetla, a
zatim poao ravno naprijed iz shopa i tako preao otprilike tri stotine koraka sve
dok nije uo neki tihi glas koji ga je zvao imenom. Ali to nije bilo ime kojim su
ga zvali ovdje u logoru, ve neko posve drugo; onaj glas iz tame ga je naime
pozvao.
"Doi ovamo, Ik Senanda! Ovdje smo."
To je dakle zaista bio onaj ovjek kojim ga je Winnetou smatrao, unuk
Crnog Mustanga, najokrutnijeg poglavice Komana.
Posluao je i ubrzo opazio tri Indijanca od kojih je jedan bio neobino
visok i snaan. Bio je to sam poglavica. Pozdravio ga je rijeima:
"Dobro doao, sine moje keri! Poslao sam Kitu Homau, najlukavijeg od
mojih ratnika u kuu da zna da sam doao i da te ekam. Jesi li govorio s
njim?"
"Ni rijei. Bilo je dovoljno to je doao."
"Uinio si pametno jer bi inae mogao netko neto i posumnjati. Ovdje
imamo dobro mjesto pa nas nitko ne moe iznenaditi jer vidimo otvorena i
osvijetljena vrata te moemo opaziti svakog tko bi izaao. Uostalom, ionako
imamo posla s ljudima koji se nimalo ne razumiju u ivot Divljeg zapada.
"Vara se. Ovdje ima ljudi koji se vrlo dobro razumiju u taj ivot."
"Uf! A tko bi to bio? Reci!"
"Najprije su stigla dva vrlo visoka i veoma mrava jahaa koji kane do
sutra ostati ovdje. Jedan od njih rekao je da se zove Timpe, a ini se da se i
drugi zove isto tako."
"Timpe! Pshaw! Ni jedan hrabar ratnik nije nikada uo to ili slino ime."
"Ali onda su stigla jo dva druga konjanika: Winnetou i Old
26

Shatterhand!"
"Uf, uf! Njih je sigurno zli Manitou poslao ovamo."
"Ne, nije ih poslao zli Manitou, ve dobri. U prvi as sam se i ja
prestraio, ali zatim, uvi to govore, obradovao sam se."
"Rei e mi to si uo, ali ne ovdje. Moramo otii."
"Otii? Zato?"
"Jer znam to takvi ljudi misle i rade! Jesu li razgovarali s tobom?"
"Winnetou me je ispitivao. Rekao je da ne vjeruje da se zovem Yato Inda
ve da me smatra sinom tvoje keri."
"Apa je dakle poeo sumnjati pa e sad poi za tobom da pripazi na tebe.
Moramo smjesta potraiti neko drugo mjesto."
"Ta mi emo ga opaziti kad proe kroz osvijetljena vrata."
"Ti ga ne poznaje. On proraunava sve i zna da e se neprijatelj koji se
priuljava ovom logoru, postaviti upravo nasuprot vratima jer onda moe sve
vidjeti. Winnetou e dakle doi ovamo, ali nee proi kroz osvijetljena vrata.
Postoji li jo koji drugi izlaz?"
"Jedna mala vrata koja se nalaze iza spremita."
"On e izai kroz njih i onom se stranom u tami priuljati ovamo.
Moramo prijei na protivnu stranu. Doi."
Oni kliznue u velikom luku nadesno oko shopa dok je Winnetou svoj luk
opisao slijeva pa ih dakle nije vie pronaao. Ondje se zaustavie pod nekim
drveem i skaut ispripovjedi to je uo. Poglavica ga je vrlo napeto sluao, a
zatim radosno ree, gotovo glasno:
"Oni dakle kane u Alder-Spring? Sutra uveer stii e onamo? Uhvatit
emo ih, ondje emo ih uhvatiti, ne mogu nam uope pobjei! Kakva e radost
nastati u naim selima, kad dovuemo taj dragocjeni plijen i kad ih budemo tako
muili da ponu zavijati kao da ivim agljevima gulimo kou! Ta dva skalpa su
mnogo vrednija od onih brojnih perina po koje smo zapravo doli."
I dalje je davao oduka svojoj radosti sve dok ga unuk nije prekinuo:
"Da, mi emo ih posve sigurno uhvatiti i muiti ih na smrt, ali zar se zbog
toga kani odrei Kineza koje sam vam imao predati u ruke?"
"Ne kanim, a i ti si samo zbog toga stupio u slubu ljudi vatrenoga konja;
danas smo doli ovamo da te upitamo moe li se ta stvar odmah izvesti."
"Spreman sam svakog asa, ali se nadam da ete odrati rije to ste mi je
zadali."
"Odrat emo je. Ili misli li moda da bih prevario sina svoje keri? Sav
novac, sve zlato i srebro je tvoje, a sve ostalo, odjea, alat, zalihe, a osobito
skalpovi ljudi s dugim perinima pripadaju nama. Navikli smo na to da nam
bljedokoci sve otimlju. Moramo uzmicati pred njima jer su oni jai on nas. Ali
sad dolaze ovi utokoi ljudi pa grade mostove i eljeznice na zemlji koja
pripada nama. Svi e to morati platiti ivotom, a ratnici Komana stei e slavu
kao prvi crveni muevi koji imaju ove skalpove s dugakim perinom. Mi se
toga ne odriemo pa e nam rei sve to treba da znamo u vezi s napadajem."
27

Sad je poeo opiran dogovor o logoru, njegovim pojedinim dijelovima i

o nainu na koji treba izvesti napadaj te o plijenu koji ih oekuje. Onda Crni
Mustang dade svojim pratiocima znak da mu se pridrue; oni su se naime
udaljili u stranu straarei da ih nitko ne iznenadi.
Na tom tajnom sastanku je dogovoreno da e Komani najprije sutradan
uveer zarobiti Old Shatterhanda i Winnetoua zajedno s Kazom i Hazom na
Alder-Springu, a vrijeme napadaja Komana na Firwood-camp javit e onda
skaut posebnim glasnikom. Zatim se oprostie, a skaut se vrati u shop.
Crni Mustang krenu sa svoja dva Komana na neko mjesto u blizini na
kojem se prema dogovoru imao sastati s onim glasnikom koji je stigao u shop.
Ovaj zaista ubrzo stie i sav bijesan ispripovjedi kako je Old Shatterhand
postupio s njime. Kad je uo da Komani kane napasti njega i Winnetoua, on
radosno sikne kroz zube: "Poalit e on to me je dodirnuo, jer u mu zadati
najstranije muke."
Crvenokoci su se upravo okrenuli da odu k svojim sakrivenim konjima
kad zaue korake. Smjesta se bacie na zemlju, premda je ova bila mokra i
muljevita, ali su sluajno leali na putu onoj dvojici koja su htjela da prou.
Jedan od njih pade preko poglavice i povue i drugoga. Indijanci ih za tren
zgrabie i svladae.
"Ne viite ako vam je do ivota!" zapovjedi poglavica. "Tko ste vi?"
"Radnici", odgovori jedan sav u strahu.
"Ustanite, ali da se niste ni pomakli! Zato se tako kradomice uljate
ovuda? Ako ste radnici iz ovog logora, onda se ne trebate uljati."
"Mi se nismo uljali."
"Jeste! Tako tiho i pognuto ne hoda nitko tko ne eli da ga ne vide. to
imate u rukama?"
"Puke."
"Puke? emu radnici trebaju puke? Pokaite, hou da ih vidim!"
On im ih istrgne iz ruku, stane ih opipavati, a onda svaku puku podigne
u vis da bi je bolje promotrio prema nebu.
"Uf, uf, uf!" javi se zatim, dodue tiho, ali zaueno i veoma radosno. "Te
tri puke su vrlo dobro poznate ovdje na Zapadu. Ova ovdje s brojnim avlima
mora da je Winnetouova srebrna puka. Ako je to tano, onda ove druge dvije
pripadaju bljedokocu Old Shatterhandu. To je henryjevka i medvjedarka.
Jesam li tano pogodio?"
Kinezi ne odgovorie nita. Vidjeli su da se pred njima nalaze Indijanci
pa su se uplaili. Drhtali su i bili ak toliko kukavni da se nisu usudili ni
pobjei.
"Govorite!" dreknu poglavica. "Jesu li to puke Old Shatterhanda i
Winnetoua?"
"Jesu", tiho potvrdi onaj koji je dosad govorio.
"Znai da ste ih ukrali."
Kinez je utio.
28

"Vidim da ste vi vagare-sariil, kojima nitko ne bi povjerio takve puke.

Ako smjesta ne prizna, probost u te ovim noem! Govori!"
Sad se Kinez pouri da prizna: "Mi smo ih potajno uzeli."
"Uf! Dakle ipak! Mora da se Winnetou i Old Shatterhand ovdje osjeaju
vrlo sigurni kad su se odvojili od svojih puaka uti psi.
Vi ste kradljivci. Znate li to u uiniti s vama? Zasluili ste smrt!"
Sad se Kinez baci na koljena, digne ruke i stane zaklinjati:
"Ne ubij nas!"
"Zapravo bismo vam trebali oduzeti ivot, ali emo vas pustiti na slobodu
ako uinite to vam zapovijedamo."
"Reci nam, reci. Sluat emo te!"
"Dobro! Zato ste ukrali te puke? Vi se njima ne moete posluiti jer
niste lovci."
"Htjeli smo ih prodati jer smo uli da vrijede mnogo, vrlo mnogo
novaca."
"Mi emo ih kupiti od vas."
"Zaista? Je li to istina?"
"Ja sam poglavica Komana i zovem se Tokvi Kava to u jeziku
bljedokoaca znai Crni Mustang. Jeste li ve uli za me?"
Da, obojica su ve ula za njega i to toliko mnogo zla da mu Kinez
prestraeno odgovori:
"Crni Mustang? Da, poznajemo te."
"Onda e znati kakav sam ja velik i glasovit poglavica te da uvijek
govorim istinu. Otkupit u od vas puke."
"Koliko e nam platiti?"
"Vie nego to bi vam itko drugi dao."
"Koliko?"
"Dat u vam ivot. Takva se kraa kanjava smru, ali ja u vam za puke
pokloniti ivot."
"ivot? Samo ivot?" upita Kinez, drui i razoarano.
"Zar to nije dosta?" okosi se Crvenokoac na njega. "Zar takvi ljudi kao
to ste vi, mogu dobiti vie od ivota? to hoete jo?"
"Novaca."
"Novaca? Dakle metal! Ako hoete metal, moete i njega dobiti, naime
eljezo naih noeva; oni su tako otri i iljati da ete ga dobiti dovoljno. Hoete
li?"
"Ne, ne! Potedi nas!" zastenje Kinez. "Htjeli bismo, ivjeti! Zadri
puke!"
"To je tvoja srea, uta abo! A sad uj to ti jo zapovijedam! Old
Shatterhand i Winnetou e ubrzo opaziti da su im nestale puke pa e podii
veliku buku. Trait e i ispitivati. to ete vi uiniti?"
"utjet emo."
"To i morate. Ne smijete rei ni rijei, ni jedne jedine rijei jer e vas oni
29

inae ubiti poto ste im ukrali puke. Ali ne smijete govoriti ni o nama jer ako
doznaju da ste razgovarali s nama, oni e sve doznati i onda ste izgubljeni.
Hoete li posluati ovu moju zapovijed?"
"utjet emo kao da smo mrtvi."
"To i zahtijevam od vas jer ako odate da smo bili ovdje, mi emo se
vratiti i osvetiti se; umrli biste u stranim mukama na muenikom stupu. A sad
jo jedno pitanje: jesu li vam poznata imena Ui i Hatatitla?"
"Nisu."
"Tako se zovu konji Winnetoua i Old Shatterhanda. Znate li gdje se
nalaze?"
"Tamo odostraga u sui. uli smo da su ih odveli onamo."
"Onda smo sad gotovi s vama. Mislite na moju opomenu i utite! Sad
moete ii!"
On ih udari nogom, a njih dvojica smjesta ieznue u tami, sretni to su
spasili bar ivot.
"Uf! Sretniji i nismo mogli biti!" ree poglavica vrlo zadovoljno svojim
ljudima.
"Imamo arobnu puku, medvjedarku i srebrnu puku. Sad emo poi jo
i po pastuhe kojima, osim mog mustanga, nema ravnih."
"Kani li Tokvi Kava poi u suu?" upita onaj koji je pod imenom
Juwaruwa bio kao uhoda u shopu.
"Misli li moj brat da bih trebao ostaviti te konje? Da nema moga
mustanga, bili bi to najbolji konji od jedne velike vode do druge. Poi emo po
njih jer oni su sigurno isto toliko vrijedni kao i puke to smo ih oduzeli tim
utim momcima dugih perina."
Oni se neujno priuljae do sue koja nije imala pravu bravu, ve samo
kraun i stadoe oslukivati. Iz sue su se od vremena do vremena uli udarci
kopita o pod. U njoj je bilo mrano. inilo se da nema straara jer bi inae sua
bila osvijetljena. Poglavica povue kraun i, otvorivi malo vrata, postavi se
tako da ga iznutra nije mogao nitko opaziti te poluglasno dovikne nekoliko
rijei engleskim jezikom kao da je znanac straara koji bi se ipak mogao nalaziti
u sui. Odgovora nije bilo. Sva etiri Indijanca uoe u suu.
Konji obojice Timpea bili su odvedeni u pozadinu sue dok su oba crna
drijepca stajala sprijeda. Poglavica je to usprkos tami vrlo brzo razabrao.
"Evo ih ovdje", ree. "Pripazite! Jahati ne smijemo na njima jer nas oni ne
poznaju, ali i
bez toga emo vani imati posla s njima im opaze da
odlazimo, a njihovi gospodari nisu prisutni."
Indijanci oprezno odvezae crne drijepcc i polako ih izvedoe iz sue.
Oni su, dodue, poli za Komanima bez otpora, ali ipak tako kao da im je neto
sumnjivo. Zatim Indijanci opet zakraunae vrata i udaljie se, vodei svoj
dragocjeni plijen. Duboki, meki mulj to ga je razmoila kia nije doputao da
se uju koraci ljudi i konja.
Tokvi Kava se osjeao vanredno zadovoljan udarcem to ga je danas
30

zadao glasovitim ljudima koje je toliko mrzio. Bio je potpuno siguran u svoju
stvar i uvjeren da je veeras postupao lukavo, bez ikakve greke. Pa ipak se
prevario. U svom je raunu zaboravio neto, naime otroumnost obojice
okradenih, te izvrsna svojstva i isto tako sjajnu dresuru konja koji nisu bili
navikli na to da bez zapovijedi svojih gospodara sluaju nekog stranog ovjeka.
Najvea greka to ju je poinio bila je, meutim, u tome to je Kinezima
spomenuo svoje ime. Bio je dodue potpuno uvjeren da oni nee nita odati, ali
kad je imao posla s Winnetouom i njegovim bijelim prijateljem, onda je to bila
neoprostiva neopreznost.

31

CRNI MUSTANG
Dragi itaoe, jesi li ve kad uo za "bijelog mustanga"? O njemu je ve
mnogo pisano i pripovijedano. Brojni bijeli lovci i crveni ratnici tvrdili su da su
vidjeli "bijelog mustanga", i zaista, oni su ga vidjeli, a ipak ga i nisu vidjeli;
"bijeli mustang" bio je bajka, stvorenje iz mate iako je kao podlogu imalo
tota to je zaista opaeno.
U vrijeme kad su stada bizona i konja u tisuama i tisuama primjeraka
ivjela na prostranim prerijama pa s proljea selila na sjever, u jesen na jug,
moglo je opreznom lovcu uspjeti da ugleda "bijelog mustanga", ali zaista samo
opreznome koji se umio dobro priuljati. Jer "bijeli mustang" bio je
najistaknutiji i najpametniji od svih pastuha vodia koji je ikada stajao na elu
krda divljih konja. Njegov je pogled prodirao kroz najgue grmlje, ui su mu
razabirale tiho uljanje vuka tisuu koraka daleko, a njegove krvavo-crvene
nozdrve hvatale su vonj ovjeka s jo mnogo veih udaljenosti. Iz krda koje je
vodio i uvao "bijeli mustang", rijetko je koji lovac uspio lasom uhvatiti konja.
Nikad nije nitko mogao vidjeti "bijelog mustanga" da pase. Nije imao vremena
za to. Neprekidno, stalno i bez prestanka jurio je on u ljupkim, a istodobno i
snanim skokovima oko svog stada koje je mirno paslo, a na najmanji znak
opasnosti javio bi se otrim rzanjem koje je podsjealo na zvuk trube i im bi
ono odjeknulo, stado bi odjurilo kao oluja.
Pripovijeda se da je lovcima nekoliko puta uspjelo da "bijelog mustanga"
odvoje od stada; htjeli su ga uhvatiti, njega samog. On je pobjegao galopom, a
progonitelji se natisli za njim, tjerajui svoje konje najveom brzinom. Usprkos
tome nisu ga uspjeli stii, a kad je naposljetku, ispruivi se, pojurio poput
strijele i iezao daleko na obzorju, uvidjeli su lovci da ih je on samo nasamario
da ih odmami od svoga stada. Jednom ga je, kako se pria, neki smioni vaquero,
pravi umjetnik u jahanju susreo sam i potjerao ga prema nekom dubokom
kanjonu. Pripovijedaju da je "bijeli mustang" bez razmiljanja skoio u klanac
dubok vie stotina stopa i dolje mirno nastavio bijegom. Vaqeuro se zaklinjao
svim to mu je sveto da se stvar odigrala upravo tako i svi su mu to vjerovali. U
nekom drutvu veoma ozbiljnih i iskusnih zapadnjaka, pripovijedao je neki
haziendero sa Sierre da je jednom imao silnu sreu i da je "bijelog mustanga" sa
cijelim krdom namamio u neki koral, ali divlji bijelac preletio je poput ptice
preko ograde visoke dvadeset stopa i pobjegao. Ni u to nije nitko sumnjao.
Tako su pripovijedali stari, tako pripovijedaju mladi. ini se da "bijeli
mustang" ne samo to je bio neranjiv, ve i besmrtan sve dok naposljetku nije
zajedno s posljednjim stadom konja to su ga lovci ugledali, iezao sa savane.
Neumoljiva "kultura" poubijala je bizone i mustange, ali ipak se jo i danas tu i
tamo javi poneki stari zapadnjak koji tvrdi da taj bijeli mustang kojeg nitko nije
uspio uhvatiti, nije izmiljotina jer ga je i on sam vidio.
Da, on nije nastao kao plod izmiljotine, no ipak je ivio samo u mati.
Nikad nije postojao, a ipak je postojao; oni koji su ga vidjeli nisu se prevarili, ali
32

su ipak bili u zabludi jer "bijeli mustang" nije jedan konj, ve njih mnogo vie.
Svako divlje stado mustanga ima svog vou, uvijek najsnanijeg i
najpametnijeg pastuha, jer mjesto voe stie i zadrava borbom u kojoj odluuje
snaga i lukavtina. Kad jednom pobijedi sve suparnike, onda ga itavo krdo
slua sve tamo do najmlaega drebeta. Ako se ve i kod nas tvrdi da su bijelci
najizdrljiviji konji, onda to pogotovu vrijedi u preriji. K tome treba dodati da
lovci openito ne hvataju bijele mustange jer im nee pasti na um da za jahanje
hvataju bijelca budui da se takva ivotinja vidi nadaleko i dovodi svog jahaa u
opasnost.
Bijelci mogu dakle odrasti i razviti se do pune snage. Osim toga nagon
kazuje bijelim i openito svijetlim konjima da moraju biti oprezniji od tamnih.
Povrh toga stado treba vou koji se od ostalih ivotinja razlikuje bojom te se
moe lako ugledati. to vii in ima oficir, to je sjajniji znak njegova
dostojanstva. Ono to ovjek postie svojim umijeem, to ivotinji prua
priroda. Sve su to bili uzroci zbog kojih, kako to zna svaki zapadnjak, gotovo
svako stado divljih konja vode bijelci.
Ako su bijeli drijepci-voe bili najsnaniji, najbri, najizdrljiviji i
najborbeniji konji, onda su mogli lake izbjei potjeri nego bilo koji drugi konji.
Svaki zapadnjak vidio je po kojeg takvog bijelca i divio se njegovoj brzini i
mudrosti; pripovijedao je o tome, a drugi su njemu pripovijedali isto. ivot na
beskrajnoj savani podbada matu; postojali su brojni bijelci, ali malo-pomalo
stvorila je mata od njih jednog jedinog - "bijelog mustanga" - kojeg su viavali
posvuda, ali ga nikad nisu mogli uhvatiti.
Za vrijeme Winnetoua i Old Shatterhanda postojao je i "crni mustang" s
kojim je stvar stajala gotovo isto tako, ali istodobno i neto drukije. To nije bio
divlji, ve dresiran konj i to tavie vanredno dobro dresiran konj, vlasnitvo
poglavice Naimi-Komana. O njemu su se pripovijedale upravo udesne stvari.
Posjedovao je sva dobra svojstva u dosad nedostignutoj mjeri.
Jo nikad nije bio ranjen u borbi, nikad nije posrnuo a pogotovu nije pao,
nikad ga nije stigao progonitelj i nikad nije uginuo. Taj konj je ivio ve za
vrijeme predaka. I on i djed, koji je jahao na njemu, vratili su se neozlijeeni iz
svih borbi; zatim je nosio oca kroz opasnosti i smrt, a sadanjem je poglavici
tako izvrsno sluio da je on, da bi istodobno iskazao ast i sebi i svom konju,
uzeo ime Tokvi Kava, Crni Mustang.
Isto onako kao to su Indijanci bili vrsto uvjereni da je Old
Shatterhandova henryjevka arobna puka, oni su, osim Naimi-Komana koji su
znali kako stoje stvari, vrsto tvrdili i to da je "crni mustang" arobni konj. To je
uvjerenje njegovom vlasniku donosilo ugled i prednosti. Ostala su se plemena
klonila toga da napadnu njega ili njegovo pleme, jer su smatrala da je isto tako
neranjiv kao i njegov konj; njega nitko nije mogao pobijediti. Poglavica je bio
pametan ovjek pa je lukavo iskoritavao tu bojazan. Ubirao je uspjeh za
uspjehom i uslijed toga postajao sve samopouzdaniji. Njegov ponos i njegova
bezobzirnost bivali su sve vei i on je postao najokrutniji neprijatelj svih
33

bijelaca i protivnikih Indijanaca pa je na kraju i sam povjerovao da na svijetu

nema ovjeka koji bi se mogao mjeriti s njime.
Dakako da se i kod tog "crnog mustanga" nije radilo o jednom konju, ve
o njih nekoliko. Svi su oni potjecali jedan od drugoga, imali istu grau tijela i
ista izvrsna svojstva. Tu vrsnou nije mogao nitko porei pa je dakle bilo
razumljivo da je poglavica, kad je u Firwood-campu ukrao Old Shatterhandova i
Winnetouova konja, ponosno tvrdio:
"Da nema mog mustanga, oni bi bili najbolji konji od jedne velike vode
do druge." Time je mislio na Atlantski i Tihi ocean, dakle po njegovom nainu
izraavanja itavu Sjevernu Ameriku. Nije, dakako, nipoto bilo sigurno da je
imao pravo.
U logoru nisu ljudi te veeri poli tako rano na poinak kao obino.
Prisutnost glasovitih gostiju drala ih je budnima i nakon veere. Inenjer je
sjedio s Winnetouom, Old Shatterhandom i obojicom Timpea za istim stolom pa
se jedna pripovijest nadovezivala na drugu. Za drugim stolom sjedili su
nadglednik i skladitar, veinom tiho sluajui i samo bi se po koji put umijeali
u razgovor. Njima se opet pridruio skaut. Nije ni pisnuo, ali zato je to otrije
sluao sve to se govorilo. inilo se da se Winnetou i Old Shatterhand ne
obaziru na njega; nije opazio ni jedan jedini pogled koji bi poletio k njemu, ali
njih dvojica su ga ipak tako otro promatrala da im nije mogao izmai nijedan
njegov pokret, nijedan izraz lica.
Upravo je Kaz ispripovjedio neku svoju pustolovinu, kad mu Winnetou
oslukujui dade znak da uti.
Svi stadoe prislukivati i ubrzo zaue kako se pribliuje topot konja.
Mulj je posve jasno pljuskao pod kopitima, a onda se konji zaustavie pred
vratima, i radosno zasoptae.
"Uf!" viknu Winnetou, brzo ustavi. "To nisu neki strani konji."
Old Shatterhand isto tako brzo ustane sa svog stolca.
"Ne, to nisu strani konji", ree, "to su nai drijepci. Kako dolaze ovamo?
to kaete na to, gospodine inenjeru? Niste li vi, kad smo izali iz sue, sami
zakraunali vrata?"
"Da, jesam. Mora da je kakav radnik otvorio vrata pa su konji umakli."
"Umakli? Pa bili su vrsto svezani! Taj netko ne samo to je otvorio
vrata, ve je i odvezao konje, a to je svakako neobian postupak. Dopustite mi,
ser, da uzmem svjetiljku."
Old Shatterhand upravio je posljednje rijei shopmanu koji je sjedio za
svojom tezgom. Iza njega je visio stakleni fenjer pa ga Old Shatterhand skine s
avla i pripali, a zatim izae s Winnetouom.
Ostali radoznalo pooe za njima, a isto tako i skaut koji uostaloni nije
imao ni pojma o tome da je njegov crveni djed malo prije ukrao oba pastuha.
drijepci su zaista stajali vani pa svoje gospodare vrlo uzbueno
pozdravie s njiskanjem, mahanjem repova i propinjanjem, upravo kao psi koji
radosno pozdravljaju gospodare. Old Shatterhand ih osvijetli, viknuvi
34

zapanjeno:
"to je to? Ti konji ne dolaze iz sue! Pogledajte samo prljavtinu i mulj
koji im se eto nalazi ak i na leima. Oni su galopirali; bili su veoma daleko
odavde! A gdje i s kime?"
"S kim?" upita inenjer. "Ni s kim, dakako! Kome bi moglo pasti na
pamet da po takvom vremenu i u takvoj tami jae na stranim konjima u etnju?"
"Jae? Volio bih da znam kome bi uspjelo da bez naeg doputenja sjedne
na jednog od tih konja! Nitko nije sjedio na njima jer pogledajte, lea su im
potrcana blatom."
"Dakle ipak imam pravo! Netko je otvorio suu pa su se konji otrgli i
pobjegli. Malo su trali uokolo i sad su se vratili; to je sve. Ipak u istraiti tko
je kriv. Nitko nema nou posla u sui."
Na uzdama jednog od konja visio je vrsto zauzlani remen koji je
vjerojatno imao na kraju omu, no ova se poderala. Old Shatterhand je
pretraio, dobacio Apau brz i znaajan pogled, a onda ree inenjeru:
"Imate pravo, ser, konji su se otrgli. Doite s nama. Moramo ih vrsto
svezati. Ostala gospoda ne treba da se dalje trude."
To je rekao tako mirno i odluno da je postigao ono to je htio.
Nadglednik i skladitar vratie se sa skautom u shop. Kaz i Haz ve krenue za
njima kad im Old Shatterhand apnu: "Razgovarajte sa skautom i nemojte mu
dopustiti da izae prije nego to se mi vratimo."
"Zato, mister Shatterhand?" upita Kaz.
"To ete kasnije doznati. Samo ga zadrite, ali budite prema njemu
prijazni i susretljivi."
"Ali ako on poeli da izae? Treba li da ga silom zadrimo?"
"Ne. Ali sigurno vam nee biti teko da ga zadrite kakvom napetom
pripovijeu." "Vjerujem da nee. Ispripovjedit u nekoliko udesnih stvari i pri
tome rei i nekoliko ala, upravo kao i kod Timpeovih batinika. Doi, stari
Haze."
Oni uoe u kuu. Winnetou povede konje. Old Shatterhand mu je
osvjetljavao put, a inenjer je iao iza njega. Zatresavi glavom ree:
"Ne razumijem vas, ser. Najprije se vladate tako mirno i kaete da imam
pravo, a zatim toj dvojici dentlmena dajete naloge da se uope ne smije
vjerovati Yato Indi."
"Ja sam se pretvarao jer moramo biti na oprezu. Konji su ukradeni i
odvedeni, ali su se putem otrgli."
"Nemogue."
"Uvjeravam vas da je tako kako kaem."
"Sve kad bi tako i bilo, ipak Yato Inda ne bi mogao biti kradljivac."
"Ne bi, ali bi mogao biti njegov pomaga. Ipak poite najprije do sue jer
emo ondje doznati tko je izvrio krau."
"Kako ete to ustanoviti?"
"Rei e nam meko tlo."
35

Govorei tako, stigoe u blizinu sue. Inenjer krenu brzo onamo, ali ga
Old Shatterhand zadri, uhvativi ga za ruku.
"Ne tako brzo!" opomenu ga. "Inae biste nam mogli sve pokvariti."
"to to?"
"Tragove koje elim vidjeti. Ako i vi stupite ovamo, neemo ih moi
jasno razabrati."
"Tako je. Nisam ni pomislio na tu mjeru opreza."
Old Shatterhand krene u luku da ne stigne ravno do vrata, ve odostraga
te da ne izbrie tragove to ih se nadao otkriti. Zatim prie k vratima i osvijetli
naokolo. Winnetou ostavi konje, prie k njemu pa se i on sagne k zemlji.
"Uf!" viknu. "To su bile indijanske mokasine."
"To sam i oekivao", kimnu Old Shatterhand. "Ovdje su bili Crvenokoci.
Ali koliko njih?
"To e moj brat vidjeti kad budemo pratili trag iz sue. Ovdje su ljudski
tragovi pomijeani s otiscima kopita."
"Neemo odmah otii! Ostanimo jo ovdje! Otisci kopita jasno pokazuju
da su konji koraali polagano. To ne bi uinili da su pobjegli, otrgnuvi se.
Netko ih je veoma oprezno odveo iz sue."
"Sua je zakraunata", dobaci Winnetou, pokazujui prema vratima.
"Jo jedan dokaz vie da se radi o krai. Tko bi inae zakraunao vrata!"
Oni otvorie vrata i uoe, ali nisu nita pronali: kradljivci nisu ostaviti
tragova. Zato sad ponovo odvedoe konje u suu i svezae ih, a zatim nastavie
razgovor, pratei trag iz sue. Ve nakon svega nekoliko koraka trag se
razdvojio: na desno su vodili tragovi ljudi i konja, a nalijevo samo ljudski.
"Ovuda su doli", ree Old Shatterhand. "Vidi li moj brat Winnetou
koliko ih je bilo?" Apa pomno promotri otiske i odgovori:
"Ti crveni muevi bili su tako neoprezni da nisu ili jedan za drugim pa se
stoga posve jasno moe vidjeti da su bila etvorica. Poimo dalje! Trag vodi
prema stranjoj strani shopa."
Uskoro stigoe na mjesto gdje su se oba Kineza namjerila na Indijance.
To je mjesto bila jako ugaeno pa ga Old Shatterhand pomno osvijetli.
"Uf!" viknu Winnetou. "Ovdje su crveni muevi neko vrijeme stajali i
razgovarali s dva ovjeka s perinima. Posve jasno se razabire trag debelih i
ravnih stopala."
"Nisam li vam rekao!" umijea se inenjer. "U sui su bili neki radnici."
"Besmisao!" usprotivi se Old Shatterhand. "U sui nisu bili jer njihovi
tragovi ne vode do sue, kako i sami vidite. Ovdje su bili Indijanci, sigurno
Komani. To za vas nije nipoto nevano."
"Pshaw! Sigurno neki bijednici koji su htjeli ukrasti neto hrane pa su se
nesreom namjerili na vae konje."
"Bilo bi mi drago da je tako, ali se bojim da e na javu izai jo i druge
stvari. ini se da ti Crvenokoci stoje u tajnom sporazumu s vaim Kinezima."
"Oho!"
36

"Da! I sami vidite da su ovdje razgovarali. Kad meu njima ne bi bilo

sporazuma, Indijanci bi ih ubili."
"Mislite li, ser?"
"Sigurno! Pogledajte: ovdje su najprije stajala samo tri Crvenokoca dok
je etvrti doao ovamo iz shopa. Pogaate li tko je to bio?"
"Da nije moda onaj Juwaruwa kojeg vi niste htjeli pustiti da ode?"
"Da, to je bio on."
"Onda bih ipak htio da znam koji su to od mojih Kineza bili; uostalom,
oni e se uvati da priznaju."
"Ipak emo to doznati. Zasad se neemo brinuti za njih, ve emo se
pozabaviti samo sa Crvenokocima. Doite!"
Oni pooe tragom koji je sada bio jo samo trostruk sve dok nisu stigli
na mjesto gdje je Tokvi Kava razgovarao sa skautom i odakle se ovaj vratio u
shop. Onda ih je trag odveo na prednju stranu shopa, tamo gdje su Indijanci
ekali na skauta. Kad su i to mjesto pregledali, Old Shatterhand ree:
"Sad mi je sve jasno. Ovamo su stigla etiri Komana. Trojica su
poekala, a etvrti je otiao u shop da dade znak skautu da izae. Skaut je doao
ovamo, ali budui da se ovdje nisu smatrali sigurnim, preli su na stranju
stranu kue. Zato ih je Winnetou uzalud traio. Skaut se porazgovorio s tri
Crvenokoca, a zatim se vratio k nama dok su oni otili na ugovoreno mjesto,
ekajui Juwaruwu. Doao je i ovaj, a kad su krenuli da odu, naili su na
Kineze.
"Kakva su posla imali Kinezi ovdje?" upita inenjer. "Ne bismo li
pretraili njihov trag?"
"Jo ne. Najprije moramo k skautu. Trebalo bi ga natjerati da pobjegne."
"Da pobjegne?" zaudi se inenjer. "Kakve li ideje? Ili je on estit ovjek
kakvim ga ja smatram pa ne mora bjeati, ili je nitkov koji nas kani izdati
Indijancima, a onda ne smijemo dopustiti da umakne."
"Tako mislite vi, ali ja mislim drukije. On je unuk poglavice Komana,
Tokvi Kave pa se k vama uuljao pod krinkom potenjaka da vas izda svom
crvenom djedu. Ovaj je danas poslao k njemu etiri glasnika da odrede vrijeme i
nain napada. Ja bih, tavie, ustvrdio, da je i sam Tokvi Kava bio ovdje. to
kae na to moj brat Winnetou?"
"Crni Mustang je bio ovdje", odvrati Apa tako odreeno kao da ga je
vidio.
"Svakako! Jer samo ratnik, kao to je on, mogao je doi na pomisao da
ukrade nae konje. uo je da smo ovdje pa e na neko vrijeme odgoditi napadaj
na logor dok ne odemo odavde. Za vau sigurnost je, meutim, prijeko potrebno
da doznamo to kane Komani poduzeti protiv vas i kad to treba da bude
izvedeno. To meutim ne moete uti ako skaut ostane ovdje."
"Ser", odvrati inenjer kao da ne vjeruje, ja znam tko ste vi i to treba da
mislim o vama, ali vi za mene govorite u zagonetkama. Iako me to silno
zaprepauje, ipak vam moram povjerovati da Crvenokoci neto smjeraju
37

protiv nas jer inae ne bi ovamo poslali izvidnike; ali sve ono to o tome moram
znati, mogu najbolje i najsigurnije doznati od skauta ako je on stvarno saveznik
Crvenokoaca kako vi to tvrdite."
"Mislite li da e vam to rei?"
"Prisilit u ga."
"Pshaw! Ne bih znao kako biste to mogli pokuati! Postoji samo jedno
sigurno sredstvo da doznamo sve: moramo ga tako utjerati u strah da pobjegne."
"Ali kad jednom ode, mi pogotovu neemo nita doznati, mister
Shatterhand."
"Naprotiv. Niste li uli da sutra kanimo odjahati u Alder-Spring?"
"Jesam."
"Skaut je to takoer uo pa je jamano rekao Crvenokocima. Siguran
sam da e odmah odjahati onamo da nas uhvate. Ali mi neemo dopustiti da nas
zgrabe, ve emo naprotiv prislukivati to oni govore."
"Ser, to je opasno."
"Za nas nije, a vi ete tako doznati na emu ste."
"Kako u to doznati? Zar se kanite vratiti?"
"Doznamo li da se nalazite u opasnosti, mi emo se posve sigurno vratiti
da vam pomognemo. Samo zato morate danas skauta pustiti da umakne."
"Ali ako ne umakne?"
"Umaknut e. Gdje obino spava? Zar moda kod radnika?"
"Ne. On je odostraga uz grmlje podigao pravi indijanski wigwam."
"Zato da ga nitko ne moe promatrati. Posve tano! Ima li konja?"
"Ima. Konj mu je uvijek privezan u blizini wigwama."
"Dobro! Moj brat Winnetou e sad otii onamo i sakriti se da ga promatra
kad bude bjeao. Mi emo naprotiv ui u shop i utjerati mu strah u kosti. Samo
morate najprije tano opisati Winnetouu gdje se wigwam nalazi.
Winnetou je dosad svega s nekoliko rijei sudjelovao u cijelom tom
razgovoru; i sad je nijemo sasluao opis onog mjesta i ieznuo. To je bio
njegov nain, a Old Shatterhand je shvatio da je Winnetou sporazuman sa svime
to je on naumio. Kad je Winnetou otiao, inenjer i Old Shatterhand otioe u
shop. Skauta su nali u ivom razgovoru s oba Timpea. On nepovjerljivo i
ispitljivo omjeri bijelog lovca koji se pretvarao da ga ne vidi. estiti Kaz
prekine pripovijedanje, upitavi:
"Mister Shatterhand, to ste nali u sui?"
"O krai konja nema ni govora. Zaboravili smo zakraunati vrata pa mora
da je u suu uao kakav takor i poplaio konje. Otrgli su se i pobjegli daleko,
ali su se sreom opet vratili. Moete dakle biti posve mirni u tom pogledu, ali
zato ima neto drugo to nam ne doputa da ostanemo mirni."
"to?"
"Ovdje su bili Crvenokoci."
"Mislite sigurno onaj jedan, onaj tobonji Juwaruwa, koji je bio ovdje u
shopu?"
38

"Nije bio sam. S njime su dola jo trojica koja su ga vani ekala."

"Bogamu!" viknu Kaz, odgurnuvi slamnati eir duboko na zatiljak. "Jo
trojica!
Znai da je taj momak ipak bio pijun."
"Uvjeren sam o tome i tvrdim da se ovdje u logoru nalazi jedan saveznik
Crvenokoaca."
"All devils! Kad bi to bilo istina! Tko bi to mogao biti?"
"Odmah ete doznati. Doite malo svi sa mnom, gospodo. Htio bih vam
neto pokazati."
"Gdje je Winnetou? upita Kaz, ustavi zajedno s ostalima.
"U sui; pazi na konje da se ponovo ne uznemire."
Svi izaoe iz kue pa i bijeli radnici, samo je skaut ostao sjediti. Zato se
Old Shatterhand okrenu na samim vratima te mu ree:
"Ja sam pozvao sve da pou sa mnom."
Oi su mu bile pune prijetnje, pa su rekle vie od tih rijei. Skaut
pokunjeno ustane i poe za ostalima. Old Shatterhand je i opet ponio fenjer i
odveo ljude na trag to ga je ostavio skaut, odlazei iz shopa prema Komanima
koji su ga ekali. On osvijetli trag i ree:
"Pogledajte samo ove stope, gospodo! To su stope nitkova koji vas sve
eli upropastiti. Kasnije u vam pokazati i noge koje posve tano odgovaraju
tim stopama."
"Upropastiti?" prestraeno upita nadglednik. "Kako to?"
"On stoji u vezi s neprijateljskim Indijancima koji vjerojatno kane napasti
logor pa se uuljao k vama pod lanim imenom kako bi olakao napadaj."
"S Indijancima? Kako je to mogue?"
"Da, onaj Crvenokoac koji je maloas bio ovdje, njihov je pijun pa je
doao sa zadaom da svog pouzdanika poalje Crvenokocima. Vidjeli smo
kako su se njih dvojica sporazumijevali znakovima."
"Tko je taj nitkov? Objesit emo ga! Recite nam, ser, recite!"
"Kasnije! Najprije u vam pruiti dokaze. Kako vidite, ja pratim njegove
otiske nogu pa e se ubrzo doznati kamo vode."
Old Shatterhand poe dalje po tragu, a oni za njim sve dok nije zastao,
osvijetlivi tlo. "Pogledajte ovamo!" ree. "Ovdje su stajala tri Indijanca i ekala
na njega dok se etvrti, koji je rekao da se zove Juwaruwa, nalazio kod nas u
shopu pa mu potajice davao znak. Uvjerite se samo posve tano da ti otisci
potjeu od Indijanaca!"
Uto se javi Haz nateui ljutito svoje dugake crne brkove:
"Tu ne treba nikakvog posebnog dokazivanja, ser. Na prvi se pogled vidi
da se ovdje radi o Crvenokocima. Do vraga! Logor je u opasnosti. Pokaite
nam tog pijuna da ga malo objesimo! Ovdje je dovoljno drvea sa vrstim
granama."
"Poekajte jo samo asak! Moramo jo malo dalje pratiti trag."
Skaut je stajao u blizini pa je dakako uo sve to se govorilo. Old
39

Shatterhand bi od vremena do vremena preao snopom svjetla iz fenjera preko

njegova lica i pri tom opazio smueni i bojaljivi pogled njegovih tamnih oiju.
Svi krenue dalje iza shopa gdje Old Shatterhand ponovo zasta izjavivi:
"Onda su se oduljali ovamo i dugo ostali stajati ovdje kako to razabirete
iz tragova. Ovdje su se dogovarali o napadaju to ga kane izvesti. Zatim su tri
Crvenokoca pola jo malo dalje da priekaju Juwaruwu koji im se ovdje
pridruio dok se izdajica odavde vratio u shop."
"Tko je to, tko, tko?" stadoe svi oko njih zapitkivati.
"Odmah ete doznati, odmah! Sad emo samo jo komadi puta poi tim
tragom sve dok ne postane tako jasan da vam mogu pokazati kako tano
njegova noga pristaje u njega. Doite, gospodo!"
Dok je Old Shatterhand svoje pratioce poveo opet prema prednjoj strani
shopa, otro je pazio na skauta. Ovaj je polako nekoliko puta zakoraknuo za
njima, a onda brzim skokom nestane u tami. Sad je trebalo brzo raditi. Nisu
smjeli dopustiti skautu da se snae, a jo manje da doe na pomisao da ostane
ovdje, sakrije se i uhodi stanovnike logora. Zato Old Shatterhand ubrzo zastane,
rekavi:
"Evo, ovdje je mjesto gdje ete to doznati. Neka Yato Inda doe ovamo k
meni i - ah," prekinu se on usred rijei - "a gdje je skaut?"
"Skaut?" odgovorie mu. "Zar je to moda on? Je li on?"
"Dakako da je on! Ne zove se Yato Inda, ve Ik Senanda, unuk Crnog
Mustanga. Crni Mustang eli napasti logor pa ga je poslao ovamo da izvidi
najbolju priliku za napadaj." Svi poee vikati, derati se i dozivati pobjeglog
skauta tako da je odjeknulo dolinom. Ali Old Shatterhand viknu svojim snanim
glasom:
"emu ta beskorisna buka! Pobjegao je u svoj wigwam da uzme konja i
pobjegne. Bre za njim da ne umakne!"
"K njegovom wigwamu!" stadoe ljudi vikati. "Da, k njegovom
wigwamu! Za njim, onamo, da ga uhvatimo!"
Oni otrae, a Old Shatterhand ostane sam s inenjerom,
"No to kaete na to?" upita Old Shatterhand, nasmijeivi se.
"Zaista je pobjegao! Prava srea da ste doli k nama. Ali ujte! Zar ne
ujete nita, ser?"
"Da, tamo prijeko juri njegov konj. Skaut bjei, bojei se da ga ne
linujemo. Nee mu dakle pasti na pamet da se sakrije ovdje i da nas
prislukuje. Rijeili smo ga se."
"Ali na kako dugo? Odjahat e Komanima i dovesti ih ovamo."
"Onda emo pojahati za njim i vratiti se prije nego to se on vrati. Ne
trebate se nita brinuti. ujete li kako vai ljudi urlaju? Jo uvijek ga trae. Ah,
sad daju oduka svom gnjevu na njegovom wigwamu."
Prijeko u grmlju ugledae najprije mali plamiak koji je usprkos vlazi, to
je zaostala iza kie, bivao sve vei i vei. Radnici su zapalili wigwam. U svijetlu
vatre ugledae Winnetoua kako dolazi k njima. Kad je stigao, zaustavi se,
40

rekavi:
"Winnetou je leao u zasjedi i uo skauta kad je brzo dotrao i uao u svoj
wigwam. Onda se zaula osvetnika krika bljedokoaca, i skaut je sav zaplaen
istrao iz wigwama, pritrao k svom konju, vinuo se u sedlo i odjahao. uo sam
kako mu iti dah i po tome razabrao da je jako uplaen."
"Moemo dakle nastaviti nae prekinuto istraivanje", ree Old
Shatterhand, "i ne moramo se bojati da e nas on pri tom potajice promatrati."
Radnici se vratie s uzaludnog progona. Zatraili su da im Old
Shatterhand rekne zato je posumnjao u Yato Indu i sve ostalo u vezi s tim, ali
on ih pozove da se vrate u shop i da ga ondje malo priekaju. On da e se ubrzo
vratiti i sve im razjasniti. Onda s Winnetouom, inenjerom i obojicom Timpea
pree na stranju stranu shopa gdje su opazili tragove one dvojice Kineza, ali
nisu poli za njima. U svjetlu fenjera lako su pronali trag i krenuli njime.
Bili su pretpostavili da e taj trag voditi oko oba ugla kue do ulaza u nju,
ali ubrzo opazie da trag vodi do inenjerova stana i to do stranje strane
njegove kue. Ondje su o zid bile naslonjene ljestve.
"Uf!" doviknu Apa inenjeru. "Jesu li se ove ljestve otprije nalazile
ovdje?"
"Nisu", odgovori inenjer, zamiljeno zakimavi glavom.
"Jesu li ovdje bile naslonjene kad smo mi uli u kuu?"
"O tome ne znam nita. Ta mi se stvar ini vanredno sumnjivom. Tko bi
to mogao biti?"
"Dakako, Kinezi!" odgovori Old Shatterhand. "Vi ste vjerojatno okradeni,
a i mi s vama."
"Uf, uf", potvrdi Apa. "Nae su puke nestale."
"Da, nestale su", ree i Old Shatterhand bez ikakva uzbuenja.
"I vi to velite tako mirno kao da se radi o nekoliko igica, a ne o tri
najskupocjenije puke Divljeg zapada!"
"to bi nam moglo koristiti uzbuenje? Bilo bi nam samo na tetu. to
mirnije primimo tu stvar, to prije i sigurnije emo opet dobiti svoje puke."
"Ne mogu zamisliti da se to dogodilo, ali ako je zaista tako, onda lopovi
moraju smjesta vratiti puke, a ja u ih dati skoro nasmrt iibati i otjerati."
"Oni ih ne mogu vratiti."
"Ne mogu? Zato?"
"Jer vie nemaju ono to su ukrali. Tragovi Kineza susreu se s tragovima
Komana i odmah se vraaju. Crvenokoci su dobili puke."
"Znai, mislite da su Kinezi ukrali puke za Indijance?"
"To je mogue, ali vjerojatnije je da su Kinezi krau izveli za sebe, ali
kad su onda otili da sakriju puke, namjerili su se na Indijance pa su ih ovi
prisilili da im predaju oruje."
"Ali mi jo uope nismo sigurni da se zaista radi o vaim pukama.
Doite, uimo u kuu i pogledajmo. Nadam se da ste se prevarili."
"Ne varamo se. Pogledajte samo ova tri otiska u muljevitom tlu. Njih su
41

mogli ostaviti samo kundaci naih puaka. Siavi niz ljestve, kradljivci su
naas oslonili puke o zid. Tri otiska, jedan veliki, jedan srednji i jedan manji.
To je medvjedarka, srebrna puka i Henryjeva opetua. Daljnje dokaze ne
trebamo."
"To je istina, zaista je istina!" viknu inenjer promotrivi tri otiska u
mulju. "Zaista, to su bili Kinezi. Ali koja dvojica meu tolikima?"
"Mi emo ih otkriti. Za dobrog zapadnjaka nije to teka zadaa."
"Nadajmo se, ser. Htio bih samo da znam kako su ti lupei doli na misao
da ukradu puke; ta oni i ne trebaju to oruje. Ne umiju se njime sluiti, to su
zapravo kanili time postii?"
"To je dodue i meni zagonetka, ali e se ona ve rijeiti."
Uto se javi plavokosi Kaz:
"Ne znam je li to dobro ili smijeno, ser, ali upravo mi je palo na um neko
razjanjenje!"
"Da ujem!"
"Prije nego to ste stigli, mi smo razgovarali o vama. Govorili smo
dakako i o vaim pukama i spomenuli da su one tako mnogo vrijedne da se
zapravo i ne mogu procijeniti. Da nije nekoliko od tih Kineza ulo nae rijei i
zbog toga kasnije nadolo na pomisao da ukradu to skupocjen oruje i da ga
prvom prilikom skupo prodaju?"
"Hm! Ta pomisao i nije tako glupa, gospodine Timpe. Moda ste pogodili
ba ono pravo. Oba odjela shopa odvojena su jedan od drugoga samo tankom
pregradom od dasaka kroz koju se moe lako uti to se u manjem odjelu
govori. A ako se ne varam, dva su Kineza sjedila sama na klupi u neposrednoj
blizini te pregrade."
"To je tano", potvrdi inenjer. "To su bila oba firsthandal koji prenose
nae naloge radnicima."
"Ne bismo li u tom sluaju morali pretpostaviti da su to poteni ljudi?"
upita Old Shatterhand.
"Ne mora biti, ser! Meu tim ljudima ima isto tako lopova kao i u svakom
drugom narodu. Okolnost da je netko od njih napredovao do firsthanda nipoto
nam ne daje pravo da zakljuimo da je upravo on poten, ve naprotiv da je
lukaviji od ostalih pa da mu dakle ne treba vjerovati. Hoemo li se sad temeljito
pozabaviti njima?"
"Hoemo, ali najprije uimo u kuu da se uvjerimo jesu li puke zaista
nestale." Inenjer otkljua vrata i pripali svjetiljku. Ne samo da se vidjelo da su
puke iezle, ve se vidio i nain na koji su ukradene jer se u stropu nalazila
rupa kroz koju su uli kradljivci.
Zatim se inenjer, Old Shatterhand i Winnetou vratie u glavnu zgradu.
Svi su radnici jo bili budni. ak i oni koji su maloas legli, opet su sjedili za
stolovima razgovarajui o onome to se dogodilo. Oba firsthanda sjela su na
svoja prijanja mjesta. Oito se nisu osjeali sigurni jer su pogledali u pridolice
bojaljivo i ispitljivo. Old Shatterhand ih pozove kratko i odluno:
42

"Doite s nama u drugi odio!"

Oni ustadoe i pooe, a pri tom jedan od njih apne drugu: "uet put
tek!"
Otrim zapadnjakovim uima nisu izbjegle te rijei. Kad ih je uo, licem
mu prijee zadovoljan smijeak. Rijei su bile izreene kineski i vrlo tiho pa je
ovjek koji ih je izgovorio bio uvjeren da ih nitko ne bi mogao razumjeti sve da
je i uo te rijei jer ovdje u pustoi, tako daleko od Kine, svakako nije bilo
nikoga tko bi viadao tim jezikom. Nije ni slutio da je Old Shatterhand za
vrijeme svojih dugakih i dalekih putovanja boravio i u Kini i da je razumio
jezik te zemlje.
Kad su onda Kinezi u malom odjelu stali ispred njega, on ih otro odmjeri
prodirnim pogledom, izvue revolver iz pojasa i nape kokot tako da je
kljocnuo, rekavi:
"Vi se nalazite u stranoj zemlji. Poznajete li njezine zakone?"
Oni ga drsko pogledae u oi, a jedan od njih mu odgovori:
"Ova zemlja ima brojne zakone. Koji od njih mislite, ser?"
"Onaj koji se odnosi na krau."
"Poznajemo ga."
"Onda recite ime se kanjava kraa?"
"Zatvorom."
"Jest, ali ne u ovom kraju. Tko ovdje na Divljem zapadu ukrade oruje ili
konja, toga strijeljaju ili vjeaju. Znate li to?"
"uli smo neto o tome, ali to nas se nita ne tie jer mi ne diramo tuu
imovinu."
"Ne lai!"
"to to govorite, ser? Nisam lagao! uli smo da ste vi velik i glasovit
ovjek, ali ni mi nismo obini ljudi, ve smo predradnici koji ne doputaju da ih
itko vrijea!"
"Pshaw! Uskoro e ti pitomije govoriti, mome. Ako iskreno priznate,
blago emo postupati s vama, ali budete li poricali, ne oekujte obzira. Vi ste
ukrali nae tri puke!" Kinez naini nevino lice te zaueno zatrese glavom,
odgovorivi:
"Ukrali puke? Mi? Kako dolazite na tu neshvatljivu misao? Zar su vam
nestale puke?"
Sve je to izrekao tako upravo djetinjski iskrenim i nevinim tonom da mu
je Old Shatterhand raspalio estoku zaunicu. Kinez proleti izmeu dva stolca
sve do nekog udaljenog stola gdje se jedva podigao na noge. Lovac se i ne
osvrnu na njega, ve se obrati drugom predradniku:
"Sad si vidio kako odgovaram na la i drskost. Reci dakle istu istinu! Vi
ste ukrali nae puke!"
"Nismo!" ipak ustvrdi ovaj.
"Provalili ste u inenjerovu kuu!"
"Nismo!"
43

"Kad ste onda htjeli sakriti puke, Indijanci su vam ih oduzeli."

"Nismo!" ustvrdi Kinez po trei put, ali sad ve s manje pouzdanja nego
prije.
"Opominjem te, ovjee! Tvoj drug te je dodue pozvao da porie, ali za
tebe je mnogo bolje da bude iskren."
"Kad me je on to pozvao, ser?"
"Maloas kad ste ustali sa Svog mjesta."
"O tome ne znam nita, ser."
"Zna jer si uo kako ti je tiho rekao uet put tek."
"Da, to je rekao."
"No, a to znae te kineske rijei?"
"One znae: ,Doi, idemo s njima." Rekao je zato da poem s vama."
"Ti si pravi mudrac, ali mene nee zavarati. Doi znai ,lai", ii znai
,kiu", a ,uet put tek" znai naprotiv;. ,Ne smije nita priznati." Kani li moda
i to porei?"
Kinez koji je stajao uz tezgu i drao se rukom za obraz, prestraeno
pljesnu rukama, a onaj drugi ustukne za dva-tri koraka, zagleda se u lovca,
iroko razrogaivi oi i upita mucajui, sav uasnut:
"to? Zar vi umijete ... kineski?"
Old Shatterhand iskoristi njegovu prepast te zaskoi kradljivca brzo ga
upitavi:
"Tko je bio onaj Indijanac koji vas je prisilio da mu predate puke?"
Kinez smjesta padne u stupicu i odgovori bez razmiljanja:
"Rekao je da se zove Crni Mustang i da je poglavica Komana."
"Put yen put jii, put yen put jii!" doviknu prvi Kinez s tezge.
Te bojaljive rijei znaile su otprilike: ,Ne govori! Ne govori!"
"Tien na, agai yi - nebesa, jao, jao!" viknu njegov drug, vidjevi kakvu je
pogreku uinio.
"uti!" nasmije se Old Shatterhand. "uli ste da vam va kineski nita ne
koristi. Sad vam je krivnja dokazana pa emo vas jo veeras ustrijeliti ili
objesiti, budete li jo dalje poricali. Ali ako nam tano ispripovjedite kako se
sve dogodilo, poklonit emo vam ivot."
"Prokleti ivot?" upita onaj drugi Kinez koji je bio manje tvrdoglav od
prvoga. "Ali kako ete nas kazniti?"
"To e potpuno ovisiti o vaoj iskrenosti. Ako nam zatajite nita, ba
nita, svakako ete bolje proi nego to to i sami moete traiti."
"Onda u ti rei, da, sve u ti rei!"
Kinez upitno pogleda svoga druga koji mu kimne u znak saglasnosti jer je
i on sad uvidio da nije zgodno da i dalje guraju kola koja su ve zapela u blatu.
On prie blie, drei se za obraz koji ga je pekao i sada obojica poee, as
dobrovoljno, as putajui da ih ispituju, pripovijedati kako su se odvijale stvari.
Kad su sve priznali, jedan se od njih obrati Old Shatterhandu:
"Sad znate sve, ser; nemamo vie to da kaemo pa smo uvjereni da ete
44

nam oprostiti kaznu."

Ali inenjer se okosi na njega:
"to ti pada na um, kradljive! Da ti posve oprostimo kaznu! Nipoto! No
ipak u biti milostiv vie nego to bih smio pa u vam dati odrapiti samo po
stotinu batina."
uvi tu prijetnju, obojica stadoe glasno jadikovati. "Uf!" prezirno sikne
Winnetou, a Old Shatterhand ga upita:
"Koju kaznu je moj crveni brat odredio za ta dva kradljivca?"
Apa je nekoliko trenutaka zamiljeno gledao preda se a onda neobian
osmijeh prijee preko njegova bronana lica: "Ovaj", odgovori i objema rukama
izvri pokret skalpiranja.
Bijelci su shvatili to je kanio rei pa se veoma uozbiljie, ali Kinezi nisu
razumjeli tu gestu i upitno pogledae Old Shatterhanda.
"Kleknite ovdje preda me, jedan tik drugoga!" zapovjedi im on.
Oni ga posluae.
"Skinite kape!"
Oni skinue svoje niske kape bez oboda. U narednom trenutku bijesnu
no, a svi prisutni radnici i slubenici prestraeno viknue, mislei da ih Old
Shatterhand kani zaista skalpirati. Ali on ubrzo posegnu ljevicom prema
njihovim glavama, a desnicom isto tako brzo zaree ali im nije odrezao glave ni
skalpove ve samo perine.
Prisutni s olakanjem odahnue, ali Kinezi su se u prvi as upravo ukoili
od prepasti.
Za "sina neba" nema naime vee sramote nego kad izgubi perin; pod
odreenim okolnostima radije bi se odrekao ivota. Zato su i njih dvojica
najprije ostala posve nepomina, a onda naglo nabie kape na gole glave,
skoie na noge i odjurie, glasno jauui. Pratio ih je opi smijeh.
Samo Old Shatterhand i Winnetou se nisu smijali; naprotiv, Old
Shatterhand izjavi veoma ozbiljno:
"Moda e vam se taj prizor initi smijenim, ali on to nije, gospodo.
Kinezi su prema njihovim pojmovima mnogo otrije kanjeni nego da ih je
kakva porota osudila na vie godina tamnice."
"to? Zar je to mogue?" upita inenjer. "Sve kad bi tako i bilo, ovdje ne
vrijede kineski pojmovi ve nai zakoni. Vi ste ih kaznili na svoj nain, a ja u
toj kazni dodati jo neto."
"to?"
"Potjerat u ih. Ne mogu takve lopove zadrati u slubi."
"Neete uope imati prilike da ih otjerate. Poto nemaju vie perina,
izgubili su obraz pa se vie uope ne smiju pokazati i sigurno e ve noas
nestati."
"Ako je tako, onda sam zadovoljan, ali moram pripaziti da ne bi zajedno s
njima jo neto nestalo. Oba perina zadrat u kao uspomenu."
On se sagne da ih podigne, ali mu ih Old Shatterhand uzme iz ruke,
45

rekavi:
"Oprostite, ser! Te perine e dobiti posve drugi ovjek."
"Tako? A tko?"
"Tokvi Kava, veliki i glasoviti poglavica Komana."
"Taj? Zato?"
"Da ga osramotimo i razljutimo."
"To ne razumijem!" "
"A ipak se vrlo lako dade razumjeti. Winnetou je imao posve odreeni
razlog kad je maloas znakom zatraio da Kinezima odreem perine. Drim da
ste sad uvjereni da Crni Mustang zaista kani napasti va logor"
"Jesmo."
"to mislite, do ega mu je stalo? Do vaeg novca?"
"Ne vjerujem; novac je moda zatraio ovaj Yato Inda kao nagradu za
svoju izdaju; Crvenokoci ne trebaju dolara, njima je sigurno mnogo vie stalo
do naeg oruja i municije."
"I do toga, ali ponajvie do kineskih perina."
"Mislite li?"
"Mislim. Tko tako dobro poznaje Indijance kao to ih poznajemo mi, taj
tano zna to oni misle i hoe. Takav velik broj lakat dugakih skalpova! Kakva
li plijena i koje li asti! To im meutim nee uspjeti, a budui da ja nikad nisam
bio neovjek pa uvijek suosjeam sa svakim od svoje brae, bez obzira na to je
li bijel ili crven, ja u Crnom Mustangu sveano predati ta dva skalpa kao
odtetu."
"Halo, to je prava rije! Kako e se samo Crni Mustang razljutiti! Takvu
stvar moe izmisliti samo Old Shatterhand!"
"Varate se. Na tu pomisao doao je Winnetou."
"Winnetou? Ta o tome nisam uo ni rijei!"
"Ali vidjeli ste njegov znak."
"Zar je pri tome zaista mislio na Crnog Mustanga?"
"Sigurno. Nas dvojica razumijemo naime jedan drugoga i bez rijei.
Imam li pravo, crveni brate?"
Upitavi to, svine Old Shatterhand oba perina i spremi ih u dep a Apa
odgovori:
"Moj brat Shatterhand me je posve tano razumio. Za poglavicu Komana
bit e veliko ponienje kad od nas dobije ta dva perina bez koe."
"Moe biti", razvueno e inenjer, "ali to se ipak ne moe tako lako
provesti kako ste vi to rekli. Prije nego to uspijemo da Crnog Mustanga
razljutimo s tim perinima, moramo najprije odbiti njegov napadaj i zarobiti ga.
Vi se vladate kao da je to tako lako kao profesoru itanje, ali ja upravo drem
od straha kad samo pomislim na to. Da, kad bih imao toliko bijelaca koliko ih
ima moj drug u Rocky-Groundu! On ima preko osamdeset ljudi i svi su dobro
naoruani jer se tamo minama kri kamen, a taj posao ne mogu obavljati
Kinezi."
46

"Rocky-Ground?" upita Old Shatterhand. "Je li se to mjesto i prije tako

zvalo?"
"Nije, mi smo ga tako prozvali."
"Je li daleko odavde?
"Nije. Lokomotiva stie onamo za sat i pol."
"Hm! Prilino poznajem taj kraj, a Winnetou ga poznaje jo i bolje. Istina
je dodue da ja nisam bio ovdje otkako vi ovdje radite pa nemam pojma kako
tee vaa pruga. Ne biste li mi mogli rei bive ime kraja u kome radite?
Dovoljno je da mi navedete ime koje doline, brijega ili rijeke."
"Rocky-Ground ree osnovu jednog brijega koji nema englesko ime.
Crvenokoci ga nazivaju Ua-pe. Ne znam to to znai."
"Uf! Ua-pe!" viknu Winnetou, kao da je to ime vrlo vano i kao da ga
navodi na dobru misao. Kad su ga zbog toga svi pogledali, on odmahnu rukom i
nastavi: "Neka umjesto mene govori moj brat Shatterhand. On to isto tako dobro
zna kao ja."
Svi se pogledi uperie u Shatterhanda. Ovaj kimne, zadovoljno se
nasmijehnuvi i ree inenjeru:
"Zar ne znate to znai Ua-pe? Tano ono isto to znai i ime to ste ga
vi nadjenuli toj dolini, naime kamenita ili stjenovita dolina. uli ste da kanimo
poi u Alder-Spring. Imate li pojma gdje on lei?"
"Nemam. Znam samo da sutra uveer kanite stii onamo; mora da je
dakle dan puta odavde."
"Istina, to je dan jahanja jer moramo zaobilaziti doline i klance. Naprotiv,
ini se da se eljeznica probija ravnim putem, bar tako sam uo, jer je potrebno
otprilike tri sata da se konjima stigne iz Rocky-Grounda do Alder-Springa. Ta
vaa obavijest daje nam protiv Komana adut u ruke koji sigurno oni ne mogu
potui."
"To bi me silno obradovalo. Hoete li nam to razjasniti?"
"Najprije mi recite u kojoj vezi stojite s Rocky-Groundom?"
"U prvom redu imamo brzojavnu vezu, tako da mogu svakog asa
brzojaviti."
"Lijepo! A eljeznica? Vode li tranice sve donde?"
"Da, vode ve dva tjedna. Mi se ovdje nalazimo na kraju provizorne
pruge."
"Kakve vagone imate?"
"Razumljivo je da nemamo vagona ve samo teretne za graevni
materijal."
"I to e biti dosta. Imate li takvih vagona ovdje?"
"Imamo ih desetak."
"A imate li lokomotivu?"
"Nemamo, ona se predvee vratila u Rocky-Ground."
"Znai da se sada ve nalazi ondje?"
"Tako je,"
47

"Onda budite tako dobri i brzojavite da ta lokomotiva doe ovamo."

"to? Kako? Da brzojavimo?" upita inenjer.
"Da. Ukratko u vam rei kako je stvar stajala prije nego to smo danas
doli ovamo i kako stoji sada. Crni Mustang htio je napasti logor pa vam je pod
lanim imenom poslao svog unuka da pronae povoljnu priliku za napad.
Veeras su se ovdje potajice sastali da odrede dan napadaja. Do njega vjerojatno
ne bi tako brzo dolo da mi nismo stigli ovamo i da nismo raskrinkali vaeg
skauta. Crvenokoci se ne bi urili. Sad meutim znadu da smo ih progledali pa
e vas napasti prije nego to vi utvrdite logor ili kakvim drugim mjerama
onemoguite napadaj. Uvjeren sam, tavie, da bi napali odmah danas kad ne bi
postojale vrlo krupne zapreke."
"Zapreke?" upadne inenjer. "Mislim da ih ba danas ima najmanje.
Stignu li Crvenokoci ovog asa, izgubljeni smo."
"Da, ako stignu! Ali oni ne mogu stii jer nisu ovdje! Jamim svojom
glavom da je Crni Mustang doao ovamo svega s nekoliko ratnika. Njegov logor
je vrlo daleko odavde. K tome znade da smo mi ovdje. Njegov unuk je poao za
njim pa e mu rei to se dogodilo. Poglavica je dakle uvjeren da emo noas
dobro paziti. Doznao je da ja s Winnetouom kanim sutra poi u Alder-Spring.
Njemu je mnogo vie stalo do nas nego do plijena kojeg bi se mogao ovdje
domoi. On e dakle smjesta odjahati u Alder-Spring da nas uhvati. Uvjeren je
da e mu to vrlo lako uspjeti jer se u njegovim rukama nalazi oruje kojega se
toliko boji. Jo jednostavnijim mu se ini da se, kad mu jednom padnemo u
ake, odmah vrati ovamo i pobere dugake kineske skalpove. To ne smije
odgaati jer ete se vi inae pripremiti za obranu. Mora vas pretei. Zato moram
i ja s Winnetouom stii do Alder-Springa prije nego to on doe onamo.
Moramo mu se priuljati, prebrojiti njegove ratnike i prislukivati da doznamo
to e poduzeti."
"Ali, ser", upadne mu u rije inenjer, to je silno opasno. Ako vas uhvati,
izgubljeni ste."
"Nee nas uhvatiti, budite sigurni u to. Zapadnjaka moe iznenaditi samo
nepoznata opasnost, ali ne takva koju poznaje. Osobito je sretna okolnost to se
va Rocky-Ground nalazi tako blizu Alder-Springa. im stigne lokomotiva,
odvest emo se u Rocky-Ground, a odande odjahati u Alder-Spring kuda emo
ve rano ujutro stii. Ondje emo se tako smjestiti da moemo sve promatrati, a
da nas nitko ne opazi. Uvjeren sam da e nam uspjeti da prislukujemo to
govori Crni Mustang, ujemo li da vam prijeti opasnost, brzo emo odjahati u
Rocky-Ground i eljeznicom dovesti ovamo sve radnike koji se tamo nalaze da
doekamo Komane."
uvi to, inenjer skoi sa stolice i veselo viknu:
"Do vraga, to je sjajna zamisao! Bijelci iz Rocky-Grounda e nam
priskoiti u pomo. Onda ne moemo propasti, onda emo crvene lupee
postrijeljati do posljednjeg ovjeka."
"Vi se dakle slaete sa mnom?"
48

"Naravno! Imate potpuno pravo, mister Shatterhand. Ja sam vam na tome

vanredno zahvalan pa u se pobrinuti da vas u Rocky-Groundu doekaju kako
zasluujete."
"Hm! to kanite uiniti?"
"im otputujete, ja u brzojaviti da stiu Old Shatterhand i Winnetou, dva
najglasovitija zapadnjaka."
"To neete uiniti jer biste time ugrozili cio na plan. Nitko ne treba znati
tko smo mi i to hoemo jer bi to netko mogao odati Komanima. Sjetite se
samo skauta koji je uivao vae puno povjerenje!"
"Well! Onda u posve jednostavno javiti da dolaze etiri putnika. Ali bila
bi zaista prokleta smola da ste se prevarili to se tie dananje noi."
"to kanite time rei?"
"Mislim: kad bi Komani ipak doli danas, a vas ne bi bilo ovdje!"
"Nee doi! Ali ipak poduzmite sve mjere opreza koje su po vaem
miljenju potrebne."
"Kakve bih to mjere morao poduzeti?"
"Dajte sa svih strana logora zapaliti vatre i kraj njih postavite strae. Ako
se Komani protivno od sveg iekivanja nalaze u blizini, oni e vidjeti da ste
na oprezu i nee se usuditi da priu blie."
"Da, to je najbolje, to u i uiniti."
On ode da brzojavi i da izda potrebne zapovijedi; ubrzo je usprkos vlazi
zaplamsalo est golemih vatri, osvjetljujui cio logor. Dakako da nije bilo ni
govora o spavanju. Pravodobno su izvrene i pripreme za vonju eljeznicom.
Za etiri putnika i njihove konje bio je dovoljan jedan teretni vagon s nekoliko
ugodnih klupa. Kad je stigla vijest da je lokomotiva krenula iz Rocky-Grounda,
konji su bili smjeteni u vagon, a za jahae skuhan jo otri oprotajni grog.
Za sat i pol stigla je lokomotiva, vagon prikopan, a etiri zapadnjaka se
oproste, a onda se uspnu u vagon.
Premda su tranice bile poloene samo provizorno i premda je bilo vrlo
mrano, ipak je taj kratki vlak jurio upravo bjesomuno. To je bio ameriki
nain i amerika nebrinost. Za vrijeme itave vonje nije se vidjelo nikakvo
svjetlo jer nije bilo ni postaja. Brda, doline, prerija i uma nisu se mogli
meusobno razlikovati; inilo se kao da vlak neprekidno tutnji kroz beskrajni
tunel, pa su se sva etiri putnika zaista obradovala kad se lokomotiva javila
otrim zvidukom i kad su se pokazala svjetla na cilju.
I ovdje je gorjelo nekoliko vatri, a u njihovom svjetlu i, mogla se najprije
razabrati neka dugaka zgrada s veoma irokim ulazom. Unutranjost zgrade
bila je razdijeljena u nekoliko prostorija od kojih je jedna bila rasvijetljena. Na
vratnice se naslonio neki vitki omalen ovjek, odjeven u konatu zapadnjaku
odjeu. Drugi neki ovjek stajao je blie pruzi, a kad se vlak zaustavio, prie k
vagonu i do kraja otvori ve poluotvorena vrata te ree:
"Rocky-Ground! Iziite, gospodo! Ba sam radoznao kakve to ljude moj
drug iz Firwood-campa alje na specijalno nono putovanje."
49

"To ete odmah doznati, ser", odvrati Old Shatterhand. "Uvjeren sam
dakako da ste vi ovdje slubenik."
"Ja sam inenjer, ser. A vi?"
"Naa ete imena uti kad uemo u sobu, pod svjetlo Moete li na kakvo
sigurno mjesto odvesti etiri konja?"
"Vidjet emo. Najprije vi sami izaite!" Dok su izlazili, on pomno
pogleda jednog za drugim u lice, a zatim razoarano promrmlja: "Hm! Sami
nepoznati. Meu njima je ak i jedan Crvenokoac. Oekivao sam neto posve
drugo."
"Sigurno ste mislili da smo mi vai pretpostavljeni ili neto slino",
nasmija se Old Shatterhand. "Dioniari milijunai? Ne zamjerite nam da mi
jednostavni ljudi smetamo va noni poinak. Odmah emo odjahati dalje, a vi
moete nastaviti spavanjem."
"Odjahati dalje? Onda ste vjerojatno samo neki lovac ili traper."
"To i jesam."
"I moj drug me usred noi budi zbog takvog..."
Uto ga netko prekinu. Onaj vitki ovjek koji je maloas bio naslonjen na
vratnice prie blie i ree: "I ja sam radoznao kakvi su to ljudi tako usred noi
stigli posebnim vlakom na Divlji zapad" - tu se prekinu. Old Shatterhand mu je
bio okrenut leima, ali kad je uo taj poznati glas, brzo se osvrnu. Malian
ugleda njegovo lice, zastade, a onda viknu: "Old Shatterhand, Old Shatterhand!"
"Hobble-Frank!" odvrati ovaj isto tako zauen.
"I Winnetou! Winnetou!" viknu Frank opet, prepoznavi Apaa.
"Uf!" odvrati ovaj. Rekao je samo tu jednu rije, ali u njoj je lealo sve
to je osjetio kod tog neoekivanog susreta.
"Uistinu, to su oni! Old Shatterhand i Winnetou!" oduevljeno ponovi
malian. "Dajte da vas zagrlim, gospodo!" Grlio je as jednoga as drugoga i pri
tom doviknuo inenjeru: "Vidite, mister engineer, to su ona dva glasovita
zapadnjaka o kojima sam vam pripovijedao cijelo dananje vee. Kako sam
mogao slutiti da u ih opet tako brzo susresti!"
Inenjer se sad posve drukije vladao, pa uljudno ree:
"Nije bilo potrebno da nam sve to pripovijedate, mister Frank! Ja ta dva
dentlmena ve dulje vremena poznajem, dakako samo po njihovoj slavi koja se
proula po itavim Dravama. Brzo u probuditi svoje ljude i..."
"Stoj!" prekinu ga Old Shatterhand. "Ne bismo htjeli da nas itko pozna, a
uskoro u vam rei i razlog. Neemo se dugo odmarati ovdje, ali budui da smo
tako neoekivano sreli naeg estitog Franka, sigurno e proi sat ili malo vie
prije nego odjaemo. Recite nam, dakle, imate li kakvo prikladno mjesto gdje
bismo mogli smjestiti nae konje da nam budu sigurni."
"Oh, mister Shatterhand, ja u s vaim konjima postupati upravo kao da
su ljudi jer znam na kakvim plemenitim pastusima jaete vi i Winnetou. Povest
emo ih sa sobom a predvorje, a ja vas molim da budete tako ljubazni pa da
ostanete moji gosti."
50

Ono to je nazivao "predvorjem" bila je u stvari dugaka zgrada.

Osvijetljeni dio bio je blagovaonica za stanovnike Rocky-Grounda. Kraj nje se
pruala prostorija za pohranu vrednije robe. Sad je bila prazna pa su u nju
smjestili konje. Bili su dakle tako rei pred oima Old Shatterhanda i Winnetoua
te se nisu trebali za njih bojati.
Kad su nakon toga svi uli u restoran, boardkeeper se pospano digne od
stola. Nije bio poao u postelju jer se nadao da e od gostiju to su ih oekivali,
neto zasluiti.
Prije nego to su sjeli, upoznao je Old Shatterhand Kaza i Haza sa
Hobble-Frankom. Oba bratia su ve ula za Hobble-Franka koji je takoer bio
podrijetlom Nijemac. Meutim, gostioniar je stavio na stol tanjure i boce.
Inenjer je oito htio obilno poastiti goste. Po amerikim obiajima bila bi
najvea uvreda da su odbili taj poziv, pa ga zato prihvatie. Hobble-Frank i oba
Timpea latie se temeljito posla, Old Shatterhand je jeo malo i popio svega
jednu aicu vina dok Winnetou uope nije pio. Dobro je znao da je vatrena
voda najvei neprijatelj Crvenokoaca, treba rei, i bijelaca.
Za vrijeme jela vodio se ivi openiti razgovor. Old Shatterhand je
ponajprije upitao emu moe zahvaliti dananji susret s Frankom. Ovaj
odgovori:
"Zakucam li na vaa vrata da vas posjetim, obino ujem da ste odletjeli.
Moram dakle poletjeti za vama ako kanim s vama razgovarati. U Hamburgu mi
rekoe da ste preplovili preko oceana da se sastanete s Winnetouom. Ali nitko
nije znao rei gdje. Onda je i mene obuzela enja za savanom pa sam otplovio
za vama. Znao sam da u kod Mescalero Apaa sigurno doznati gdje bih vas
mogao pronai. Odvezli smo se uz Arkanzas koliko god je to bilo mogue, a
zatim uzeli konje da pojaemo kroz Santa Fe na Rio Pecos."
"Mi? Dakle nisi sam?"
"Nisam. Moj brati Droll je dakako sa mnom."
"Zar dobra ,tetka Droll"? A gdje je? Gdje si ga ostavio?"
"Uope ga nisam ostavio. A gdje je? U postelji."
"Ali Frank, pa zato ga ne probudi?"
"Jer taj dragi momak mora malo prospavati. On je naime balestan."
"Bolestan? Onda ga moramo vidjeti. Kad netko oboli ovdje na Divljem
zapadu, onda je to neto posve drugo nego kad oboli kod kue. Je li opasno
bolestan?"
"Nije, ali vrlo bolno, kako se ini. Budui da je Droll trpio velike boli,
jedva smo stigli do Fort Aubreya gdje smo nali lijenika koji ga je morao
pregledati. Izjavio je da Droll boluje od iijasa.
"Ali na njemu nismo prije zapazili nikakav znak takve bolesti! Znai da
se tek nedavno razbolio."
"Da, sad se prvi put razbolio."
"Je li lijenik ustanovio uzrok bolesti?"
"Lijenik? To nije bilo potrebno jer sam mu ja to rekao."
51

"Ti?"
"Da! Ja! Ili zar moda mislite da ne mogu vidjeti neto to je posve
jasno?"
"No, to je onda uzrok bolesti?"
"Tomu je kriv konj koji nikako ne moe da se odui posrtanja."
"Kako to?" ozbiljno upita Old Shatterhand, premda je jedva suzdravao
smijeh.
"Ve sam rekao da smo iz Arkanzasa poli konjima. Moj konj je bio dosta
dobar pa ga jo i danas imam; ali Drolla su prevarili jer je dobio konja koji
posre. Posrtao je, naime, iako nije bilo ni graba ni kamenja na putu, posrtao je
tako rei o svoje vlastite noge."
"Ali tko bi kupio takva konja!"
"Ako svakako mora kupiti konja, a ne postoji nikakav drugi nego samo
takav koji posre, to e onda uiniti?"
"Ali ja jo uvijek nikako ne razumijem kakve veze ima to posrtanje s
iijasom."
"Ah, to je zaista glupa stvar pa nas je zgrabila kao grom iz vedra neba.
Jahali smo meu grmljem kroz visoku travu, zadovoljni i raspoloeni pa nismo
ni slutili da na nas u travi vreba kobna sudbina u obliku skrivena panja. Uto je
Drollov konj posrnuo prednjim nogama i od straha estoko odskoio u stranu.
Droll, koji je, ne slutei nita, lako i nemarno sjedio u sedlu, sletio je s konja
tako da je sjeo na panj kao na stolicu. Pri tome se uo glasan krik i estok
prasak.
Kriknuo je Droll, ali to je tako silno prasnulo, da li Droll ili stari panj, to
nije sigurno. Ipak mislim da je to Droll jer se ini da ni njegove noge jo ni
danas nisu na pravom mjestu. Nije mogao ustati. Ja sam mu dodue pomogao da
se digne, ali on bi uvijek klonuo od boli. Uzdisao je i stenjao tako da nisam
elio da budem na njegovu mjestu. Svemu je dakle kriv onaj prokleti konj koji
je posrtao."
estiti Frank je sve to pripovijedao na tako drastian nain, ne moda
zato da zabavlja sluaoce, ve je to bio njegov obiaj. Bio je sav pun suuti
prema svom bratiu Drollu pa nije ni slutio da je njegov prikaz vie prikladan da
izazove smijeh nego samilost. Oba Timpea su pozorno promatrala malog
zapadnjaka: oito im se sviao.
"Poinjem shvaati", ree Old Shatterhand, "samo nastavi!"
"Ono to sad slijedi, jo je bolnije od dosadanjega: ja sam se zaista od
srca trudio da svog Drolla namjestim opet kako treba. Navlaio sam mu noge i
masirao ih. Gurao sam ih i natezao sve dok na kraju nije skoio na noge, ali
zbog boli, kako je rekao, a ne jer mu je bilo bolje. Zatim sam ga tekom mukom
podigao na konja, naime na mojeg, a ne na njegovog, jer vie nije podnosio
posrtanje. Lice mu je bilo blijedo i upalo, oi utonule u upljine, a u ta dva dana
sigurno je omravio za pet ili est funti. Za dva dana, zamislite samo! Toliko
smo trebali dok nismo stigli u Fort Aubrey. Ta dva dana neu zaboraviti cijelog
52

svog ivota. To stenjanje i uzdisanje, to jaukanje i jadikovanje, to cviljenje i taj

pla! Srce mi se upravo paralo, ali sam na njegovom konju hrabro i predano
posrtao kraj njega. Boli su se tako pojaale da sam zahvalio bogu kad smo
naposljetku ugledali tvravicu. Lijenik se odmah latio posla; mazao ga je svim
mastima i dao mu da pije sve mogue lijekove, pa ak i terpentin.
"Je li mu bolje?" upita Old Shatterhand.
"Malo-pomalo postalo mu je bolje. Kad je prolo tjedan dana, konano se
toliko oporavio da smo mogli nastaviti put. Izdrao je dovde, ali kad smo stigli
ovamo, ree da bi se nekoliko dana htio odmoriti."
"Kako dugo ste ve ovdje?"
"Od prekjuer. Sutra kanimo dalje."
"Kamo?"
"U Santa Fe."
"To si ve rekao, ali ja pitam kamo ste odavde najprije kanili poi?"
"Preko Alder-Springa gore na brdo Raton."
"Hm!"
"emu taj hm?"
"Jer e Crni Mustang sutra biti ondje s jakom etom Komana. Vjerojatno
biste mu pali u ake."
"Crni Mustang, taj krvnik lovaca?" prestraeno upita inenjer. "Kakva
posla ima on na Alder-Springu, tako blizu kraj nas? Da njegov posjet nije
moda namijenjen nama, mister Shatterhand?"
"Ne, nije vama, ve Winnetouu i meni. Crni Mustang zna da kanimo doi
onamo pa nas eli uhvatiti."
"All devils! Kakve li sree da ste to doznali! Sad sigurno neete otii
onamo."
"Naprotiv, upravo sad emo odjahati onamo, a moglo bi biti da i vi poete
s nama."
"Ja? No, treba li da budem iskren, rado u vam priznati da bi me vrlo
veselilo kad bih imao prilike da tim lupeima zabiberim nekoliko funti baruta na
crvenu kou, ali da se ba ne bih gurao da potraim i iskoristim tu priliku."
"To nije ni potrebno jer e ta prilika doi sama. Radi se naime o vaem
drugu inenjeru u Firwood-campu: njega e napasti Komani. To je razlog zbog
kojega smo posebnim vlakom doli k vama. Treba da vas zamolimo za pomo."
"Dobit ete je i to vrlo rado. Zato dakle, zato! Da, moj drug je zaista
valjan inenjer, ali to se tie Indijanaca, nema nikakva iskustva, a nije ni junak.
Moete se meutim pouzdati u mene i moje ljude."
"Koliko radnika imate ovdje?"
"Oko devedeset, same bijelce koji se umiju dobro boriti i sluiti pukama.
Ali neete li mi rei kako je dolo do toga da oekujete napadaj i kako sad stoji
stvar? Zaista sam radoznao to ete mi pripovijedati."
Taj inenjer bio je mnogo odluniji i sraniji od njegova druga u
Firwood-campu pa je Old Shatterhand bio uvjeren da e u njemu nai valjanog
53

pomagaa. Opisao mu je dakle sve to se iste veeri dogodilo, povukao svoje

zakljuke i razjasnio mu je to namjerava uiniti. Kad je zavrio, inenjer skoi
na noge i prui mu ruku, rekavi:
"Evo vam ruke, ser! Dobit ete i mene i sve moje ljude, sad odmah ili
kasnije, kako god budete htjeli."
I Hobble-Frank se pridrui:
"I mene. Dolijat e taj Crni Mustang! Kad se ja jednom razljutim, onda se
zaista razljutim. A sad odlazim po jo jednog korisnog junaka naeg
devetnaestog stoljea koji takoer mora sudjelovati u tome."
On izae i uskoro se vrati vodei sa sobom Drolla. Na ovome se vidjelo
da je u posljednje vrijeme bio bolestan, ali su mu oi bile bistre, a po kretnjama
se nije moglo zapaziti da je nemoan. Silno se obradovao to smo se tako
neoekivano i udesno sreli te izjavi da svakako eli odjahati u Alder-Spring
bez obzira da li mu to zdravlje doputa ili ne.
Sad mu je Winnetou, koji dosad nije progovorio ni rijei, stavio cio niz
pitanja koja su dokazala da Apa raspolae vrlo temeljitim poznavanjem grae
ovjekova tijela i njegovih bolesti. Ispostavilo se da Droll zaista boluje od
iijasa. Winnetou ustane, izvue malu konatu vreicu u kojoj je redovito nosio
sa sobom razne lijekove, razgleda njezin sadraj, a zatim ree svojim mirnim
nainom:
"Neka me moj brat dovede do svog leaja. Njegova bolest ga nee vie
smetati."
Otiao je s njim i ubrzo se zau prodorni, otri krik.
"To je bio Droll", viknu Hobbli-Frank. "to to Winnetou radi s njim?
Moram k mojoj tetki Droll jer mi ovakvi krikovi reu duu kao pila."
On skoi na noge da izae ali Old Shatterhand ga zadri, rekavi mu:
"Ostani ovdje, dragi Frank. Winnetou vrlo dobro zna to radi, a Indijanci
upravo za takve bolesti posjeduju lijekove o kojima ak i nai lijenici nemaju
ni pojma."
Kao da eli potvrditi te rijei, Winnetou ue u sobu i ree:
"Na brat Droll morao je podnijeti veoma snanu, iako kratku bol, da bi
brzo ozdravio. Sad se oporavlja od te boli, ali ve za jedan sat bit e isto tako
zdrav kao to je neko bio."
I zaista nakon jednog sata pokazalo se da je Winnetou imao pravo. Droll
je doao, izjavivi:
"Nije li to velianstveno, gospodo? Osjeam se kao da sam preporoen.
Ne znam to je Winnetou uinio, je li samo razvukao ivac ili ga je posve
prekinuo, ali to mi je svejedno. Sad mogu opet jahati pa e Crni Mustang opaziti
da tetka Droll jo uvijek neto vrijedi."

54

NA JALINOM IZVORU
Ua-Pe, na ijem podnoju lei stanica Rocky-Grond, bio je do polovine
visine obrastao gustom umom. Izvori toga brijega skupljali su se na njegovom
podnoju u prilino irok potok koji je tekao prema jugoistoku, a kasnije zavijao
na sjever. Na tom zavoju ulijevao se u njega neki manji potok koji je izvirao na
podnoju jednog drugog brijega; taj se ve u ono vrijeme zvao Corner-Topl, a
tako se zove i danas.
Taj naziv s pravom nosi svoje ime. Ua-Pe i Corner-Top ine otar kut;
oni su bili posljednji izdanci dvaju dugakih planinskih lanaca koji zatvaraju
iroku i vrlo dugaku dolinu s tako brojnim zavojima da eljezniki inenjeri
nisu proveli prugu kroz nju, ve su radije izmeu Firwood-canipa i RockyGrounda dinamitom probili krai put kroz stijene. Firwood-camp leao je
nedaleko ulaza u dolinu pa je od nje bio odijeljen samo jednim poprenim
rebrom brda.
Odavde dolje, dakle niz tu dolinu s brojnim zavojima morali su doi
Komani jer za njih nije bilo drugoga puta do Alder-Springa. Taj je izvor leao,
okruen visokim jalama, na podnoju Corner-Topa pa je iz njega istjecao ve
spomenuti potoi koji se na otrom zavoju ulijevao u onaj vei potok. Iza
posljednjih obronaka brda dolina se otvarala u iroku ravnu preriju kroz koju je
protjecao potok. Iz sone trave uzdizalo se grmlje koje kao da je jedno iza
drugog bilo postavljeno poput kulisa, te je ak i veim etama omoguavalo da
se lako douljaju ili sakriju.
Ako ovjek sebi predoi to se dogodilo u Firwood-campu i to su
namjeravali uiniti svi sudionici te drame, nije bilo teko unaprijed naslutiti to
e donijeti novi dan.
Komani su bili uvjereni da e Old Shatterhand i Winnetou odjahati u
Alder-Spring pa su krenuli onamo da ih doekaju i zarobe. Da bi to postigli,
morali su Crvenokoci, kod takvih neprijatelja kakvi su bili Old Shatterhand i
Winnetou, biti vanredno oprezni. Ni Winnetou ni Old Shatterhand nisu smjeli ni
naslutiti da se Komani nalaze na Jalinom izvoru niti su to smjeli otkriti iz
njihovih tragova. Zato je bilo samo po sebi razumljivo da Indijanci nee poi
ravno do izvora, ve e se sakriti negdje u njegovoj blizini; najvanije je pitanje
bilo gdje e se sakriti.
Old Shatterhandu i njegovom crvenom prijatelju nije bilo teko da
proniknu u misli svojih protivnika. Budui da se Alder-Spring nalazio na desnoj
strani doline, Indijanci e se sigurno kretati lijevom stranom i odjahati dobar
komad puta u preriju da bi se onda vratili u blizinu izvora s protivne strane.
Tako e izbjei da izdajnikim tragovima izazovu sumnju.
Kad s prerije stignu u blizinu izvora, Komani e se sakriti, ekajui svoje
protivnike da im se priuljaju, opkole ih i napadnu. Tko je htio pretei Indijance,
i priuljati se k njima, morao je dakle odjahati jo dalje od njih u preriju, u jo
mnogo veem luku. Eto, do tog su zakljuka doli Old Shatterhand i Winnetou
55

pa zato, krenuvi iz Rocky-Grounda, nisu pojahali du Ua-Pea, ve su, im je

svanulo zaokrenuli u lijevo i zali u savanu.
Nakon jueranje oluje svanulo je prekrasno jutro. Sunane zrake
pretvarale su svaku kapljicu na vlatima trave ili na liu u brilijant. Zrak je bio
snaan, svje i ist, a priroda se naokolo nijemo pruala u punoj ljepoti.
Jahanje kroz takav kraj i po takvom jutru moralo bi svakom ovjeku
pruiti velik uitak - samo ne zapadnjaku koji se kani priuljati neprijateljskim
Indijancima. Konji bi kadto njisnuli i zatoptali nogama, a zrak je te zvukove
nosio daleko dok je vlana i teka trava uvala tragove koji e se moda sve do
navee moi uoiti. Sve to moglo bi svakom zapadnjaku postati veoma opasno.
Onih est konjanika ve je dovoljno odmaklo od Ua-Pea pa su sad, u
namjeri da se priblie Corner-Topu, zaokrenuli prema jugu. Alder-Spring se
nalazio na zapadnoj strani brda; Winnetou i Old Shatterhand krenuli su tako da
su do njega morali stii s istoka pa su na taj nain sprijeili Indijance da kasnije
ugledaju njihove tragove. Corner-Top nije bio ispod vrha obrastao umom; na
njemu je bilo mjesta s kojih je pucao pogled nadaleko pa prema tome nije bilo
teko opaziti Komane kad se budu pribliavali.
Naih je est konjanika naposljetku prelo svoj luk kroz preriju i stiglo do
brijega na njegovom istonom podnoju. Sad su potraili i nali dobro skrovite.
U njemu su se ostala etvorica mogla dobro sakriti s konjima dok su Winnetou i
Old Shatterhand krenuli na brijeg da odande promatraju dolinu.
Old Shatterhand i Winnetou se ubrzo uspee na vrh. Kako smo ve
spomenuli, ondje je bilo nekoliko istina s kojih je pogled pucao nadaleko.
Jedna od njih, okrenuta prema zapadu, bila je vanredno prikladna za namjeru
obaju prijatelja. Odozgo se mogla pregledati itava dolina na milju daleko, sve
do prvog njezinog zavoja. Winnetou i Old Shatterhand sjedoe onamo.
Nijemo su sjedili jedan kraj drugoga, jedan sat, dva, pa i tri sata, a da ni
jedan od njih nije smatrao potrebnim da progovori ma i jednu rije, premda su
se nalazili pred dogaajima u kojima se moglo raditi o ivotu i smrti. Da ih je
itko mogao neprimjetno promatrati, taj bi sigurno doao do uvjerenja da ih
ovamo nije dovela nikakva druga namjera nego da se odmore. Ni jedan pokret
njihovih lica, ni jedan njihov pogled nije odavao da im je sva panja usmjerena
prema zapadu i da na itavom onom velikom prostoru, dokle god se pruala
dolina, nije nita moglo izbjei njihovom otrom pogledu. Zapadnjaci su veliki
umjetnici u tome da i kod krajnjeg napinjanja svih njihovih sposobnosti i
osjetila izvana izgledaju posve hladni. Postoje ili su postojali brojni glasoviti
zapadnjaci koji su svoje najvee uspjehe i svoj spas iz krajnjih opasnosti
uglavnom zahvaljivali okolnosti to su tako potpuno vladali svojim tijelom,
rukama i nogama, da nitko nije mogao na njima razabrati to misle ili osjeaju,
to nastoje ili to umiju izvesti.
Obojica su duboko spustila one kapke, a budui da se nisu ni pomakla,
inilo se kao da spavaju, no ipak je bilo posve sigurno da su uli i drozda koji je
dvadeset koraka iza njih izvlaio crva iz zemlje, i isto tako razabrali leinara
56

koji se kao tamna taka pojavio na zapadnom nebu.

"Uf!" ree jednostavno Winnetou.
"Well" isto tako jednostavno kimnu Old Shatterhand. "Dolaze."
Uprkos tim rijeima nije se u dolini razabiralo ni jedno jedino ivo bie
pa je ona pred njima leala isto tako prazna i pusta kao i malo prije, ali upravo
nain na koji je leinar kruio po zraku, odavao je da se ispod njega moraju
nalaziti neka bia od kojih oekuje plijen.
Lebdio je jo malo lijevo iznad zavoja doline, ali mu se brzo pribliavao.
Kad je stigao do njega i naao se upravo iznad njega, zakrenu iza ugla zavoja
neki konjanik, zastane naas da razgleda dolinu, a zatim nastavi put jer nije
opazio nita sumnjivo. Za njim je polo jo pet, deset, dvadeset, etrdeset,
osamdeset i jo vie konjanika koji su se mogli jasno razabrati, premda su
njihovi konji zbog velike udaljenosti izgledali poput malenih pasa. Winnetou je
otrinu svog pogleda dokazao rekavi: "To su zaista Komani."
"Jesu", potvrdi Ol Shatterhand. "Na elu im jae Tokvi Kava."
"Taj poglavica Komana misli da je vanredno lukav ratnik, ali je ipak
pogrijeio tako da to ne mogu shvatitia ne shvaa ni moj brat Shatterhand."
"Well. On dolazi iz Firwood-campa pa je uvjeren da smo i mi ujutro
odande krenuli i da emo doi za njim. Pri tom i ne misli na to da moramo
opaziti tragove koje su njegovi ratnici ostavili u vlanoj i visokoj travi.
Smijeno!"
Preko ozbiljnog i nepokretnog Apaevog lica kliznu tihi, napola prezirni,
a napola samilosni osmijeh. On doda:
"I pri tome eli uhvatiti Old Shatterhanda i Winnetoua! Uf!"
"Vidi, postupaju upravo onako kako smo oekivali: prelaze na drugu
stranu doline kako mi, kad doemo za njima, ne bismo pomislili da zapravo jau
prijeko do Corner-Topa i do Alder-Springa da nas ondje uhvate."
Komani su uz protivni rub doline jahali sve dok nisu stigli do krajnje
take Ua-Pea, ali ni sada nisu izmijenili smjer puta, ve odoe dalje van u
preriju, kao da kane prijei preko nje do nekog dalekog cilja.
"Oni e uskoro zakrenuti u luku kao to smo to oekivali, i doi ovamo",
nastavi Old Shatterhand. "Jedan od nas mora poi za njima, a drugi ostati
ovdje."
Old Shatterhand nije rekao zato onaj drugi treba da ostane, ali Winnetou
je to smjesta shvatio, kimnuvi u znak saglasnosti.
"Da, pripazi na Ik Senandu koji je htio prevariti i izdati bijele ljude s
vatrenoga konja", ree. "On je sino poao za Komanima, ali ih u mraku nije
mogao pronai, ali poto poznaje put, on se jutros, kad se razdanilo, namjerio na
njihov trag pa mora takoer skoro stii ovamo. Neka moj bijeli brat prieka
ovdje da ga vidi kad dolazi, a ja u sii da doznam koje e skrovite odabrati
Komani."
Winnetou ode, a Old Shatterhand osta sam. Opet je proao jedan sat, a
zatim jo jedan, a da se oekivani skaut jo nije pojavio. Zapravo bi sad morao
57

biti ovdje, ali promatra nije izgubio strpljenje jer je deset ili stotinu razliitih
uzroka moglo izdajicu putem zadrati.
Naposljetku ga nakon jo daljnjih pola sata ugleda gdje dolazi i nastavlja
tragom Komana prema protivnoj strani doline. Budui da je jahao tim tragom,
morao je pratiti cio zaobilazni put Komana van u preriju. Nije mogao dakle do
Corner-Topa nipoto stii prije jednog sata. Old Shatterhand je sad mogao sii s
brijega pa se spustio k svojim drugovima to god je bre mogao. Naao ih je
ondje gdje ih je ostavio, a uz njih se nalazio i Winnetou. Kad je ispripovjedio da
je ugledao unuka Crnog Mustanga, Apa dobaci:
"Vrlo je zakasnio. Nasluuje li moj brat to ga je zadralo?"
"Ima mnogo razloga koji su mogli usporiti njegovo jahanje", odvrati Old
Shatterhand. "Moda na to nije ni bio prisiljen, ve se dragovoljno zadrao."
"Hm, ti misli da se nakon onog svog naglog bijega iz logora predomislio
i da se vratio da nas prislukuje? To ne bi bila nikakva teta!"
"to to kaete?" umijea se Hobble-Frank, uvi posljednje rijei. "Uvijek
je veoma ozbiljna stvar ako te neprijatelj prislukuje pa to nikome ne moe biti
milo."
"Ne, u ovom sluaju nije opasno."
"To mi je tako nerazumljivo da ne mogu shvatiti premda sam inae bistar
i vrlo dobro shvaam. Ako nas je prislukivao, onda na primjer znade da uope
neemo jahati kroz dolinu jer smo se dovezli eljeznicom."
"Bilo bi mi drago da upravo to zna. Vjerojatno e ubrzo doznati i razlog.
Ja u sad otii s Winnetouom da se priuljam Komanima. Ostanite ovdje,
vladajte se posve mirno i nipoto nemojte odavde otii prije nego to se mi
vratimo."
"A to onda ako se ne vratite?"
"Vratit emo se, bar jedan od nas, budite sigurni." Zatim se okrene
Winnetou i upita: "Zna li moj crveni brat gdje su se utaborili neprijatelji?"
"Znam", odvrati poglavica Apaa.
"Daleko odavde?"
"Ne. Neka moj brat poe za mnom!"
" Oni odloie puke to su ih pozajmili od inenjera jer su njihove bile
ukradene. Puke bi im naime pri uljanju samo smetale. Zatim krenue.
Winnetou je svog bijelog prijatelja najprije vodio desetak minuta kroz umu, ne
pokazujui pri tome nikakvu posebnu opreznost. Zatim stigoe do mjesta na
kome nije vie bilo uspravnog drvea, ali zato je pred njima lealo mnogo
oborenog. umski su divovi leali, iupani iz zemlje, porazbacani jedan kraj
drugoga i jedan preko drugoga. Oborila ih je oluja, jedan od onih hurikana kakvi
esto bjesne na Divljem zapadu, osobito u njegovim junim predjelima. Hurikan
je orkan koji naglo izbija pa juri razmjerno uskom i otro ogranienom prugom
zemlje te pred sobom obara sve na to se namjeri.
Izmeu tih oborenih i slomljenih stabala, porasle su ve prilino visoko
mlade biljke, iblje i stabalca. Stajali su tako nagusto da se kroz njih gotovo ne
58

bi mogla provui ni divlja.

"Moramo li ovuda proi?" upita Old Shatterhand.
Winnetou kimne i tiho doda:
"Nalijevo se nalaze stijene; na njih se ne moemo uspeti, a desno lei
prerija na kojoj pasu neprijateljski konji. Ondje bi nas vidjeli straari. S one
strane vjetroloma koji ovdje nije iri od dvije stotine koraka, lee ratnici. Morat
emo dakle proi ovuda."
"Je li moj crveni brat ve bio prijeko?"
"Jesam. Moj bijeli brat e ubrzo ugledati dubok i skriven put to sam ga
morao prokriti."
"Zna li gdje se nalazi poglavica?"
"Znam. Moda emo mu se toliko pribliiti da ujemo to govori,"
Winnetou mugne nekoliko koraka uz rub vjetroloma, a zatim legne na
zemlju i otpue u gusto granje i lie. Old Shatterhand nije ni aska oklijevao,
ve i on poe za njim, I opet se pokazalo kakav je neusporediv ovjek bio
poglavica Apaa. On je u to kratko vrijeme noem izrezao dvije stope irok put,
odrezao sve grane, granice i izdanke koji su smetali, odnosno pritisnuo ih o tlo,
a pri tom ostavio toliko granja da se ono kao krov zatvaralo iznad stazice i inilo
je potpuno nevidljivom.
Bilo je dakako potpuno nemogue da taj put vodi ravno. Zakretao je as
ovamo, as onamo oko oborenih stabala, vodio sad desno, sad lijevo, ve prema
obliku tla i gustom grmlju, zaprekama to ih je Apa morao svladati, a sam put
pokazivao je toliku Apaevu snagu i spretnost da joj se morao zauditi ak i Old
Shatterhand.
Budui da je Winnetou tako neusporedivo prokrio put, oba prijatelja se
nisu esto morala sluiti noevima pa su najvie gazili da se grmlje iznad njih
ne pokrene i time ih oda. Putem naioe na dvije,otrovne zmije; prva je
pobjegla, a drugu je Apa ubio dobro namjerenim udarcem noa. Nakon duljeg
vremena Old Shatterhand osjeti, polako i ispitijivo udahnuvi, miris logorske
vatre; pribliavali su se mjestu na kojem su logorovali Komani.
Sad su neko vrijeme puzali ravno do mjesta na kojem je Winnetou svoju
tajnu stazu proirio za dvostruko. On domahnu svom pratiocu da prie blie,
razmaknu oprezno mlada stabalca ispred njih, tako da je Old Shatterhand mogao
zaviriti kroz pukotinu koja je na taj nain nastala.
Kako se samo Old Shatterhand zaudio opazivi da Tokvi Kava lei
svega nekoliko koraka ispred njega! Oba izvidnika nalazila su se na samom
rubu vjetroloma, a time istodobno i na rubu male uleknine u preriji. Leei na
zemlji, uzdizalo se debelo stablo oborena drveta njima slijeva iz gutare
vjetroloma, a trava, koja je rasla ispod njega i oko njega, inila je mekan leaj
na kome se ispruio poglavica. Spavao je. Malo dalje leali su njegovi ratnici,
takoer spavajui. Bili su umorni, a osjeali su se sigurni pod zatitom straara,
to su ih postavili prema preriji. Poglavica je prema obiaju svih bijelaca i
Crvenokoaca na Divljem zapadu imao puku na dohvatu ruke. Uz stablo je bio
59

naslonjen dugaak i uzak omot ovijen Tokvi Kavinim pokrivaem i pomno

omotan lasom. Kad je ugledao taj omot, Old Shatterhandu blisnue oi, i on
apne:
"U onom pokrivau se nalaze nae puke."
"Tako je; poglavica spava a i svi drugi spavaju; mogli bismo ih uzeti."
"Ne pada nam ni na um."
"Howgh! Ne smijemo ih zasad dirati jer Komani ne smiju slutiti da je
njihovo skrovite otkriveno. To mi je zaista veoma teko, ali ipak moramo
postupati pametno. uj! Nije li to netko zaviknuo?"
"Jest. To se javio jedan od straara", kimne Winnetou "Sigurno je skaut
stigao do njih."
Zov to su ga uli Old Shatterhand i Winnetou, ponovi zatim nekoliko
glasova. Usnuli ratnici se probudie i skoie na noge, a uspravi se i poglavica.
Bilo je tano tako kako je Winnetou rekao: Ik Senanda je stigao. Ugledavi
poglavicu, skaut dojae do njega, sie s konja i sjede na zemlju. Tokvi Kava
zaueno upita:
"To si ti, sine moje keri? Zar sam ti dopustio da pouri za nama?"
Budui da nije odmah dobio odgovor, on nastavi:
"Nisam li ti zapovjedio da promatra bljedokoce i da izdri kod njih dok
mi ne doemo ili dok ti ne poaljem glasnika?"
"Jesi", mirno odgovori Ik Senanda. "Ali otac moje crvene majke e
uvidjeti da nisam mogao drukije postupiti."
"Mora da su se dogodile vane stvari kad si se usudio da iz Firwoodcampa doe ovamo! Htio bih da ujem to e rei u svoju obranu."
"Ti si otac moje majke i poznaje me od roenja. Jesam li ti ikad dao
razloga da me otro ukori? Zato me doekuje predbacivanjem, a ne zna
zato dolazim?"
"Jer se radi o najvanijem lovu to ga ikad moemo poduzeti, naime o
tome da uhvatimo najvee neprijatelje naeg plemena, poglavicu Apaa i onog
omraenog bljedokoca koji se naziva Old Shatterhand."
"Nee ih uhvatiti", odvrati njegov unuk jednako mirno kao i maloas.
"Neu?" nastavi poglavica. "Zato?"
"Jer su otili. Ve su sino otili iz logora."
"Uf, uf, onda se moramo na to pripremiti jer mogu svakog asa stii
ovamo."
"Nee naii na vas jer uope ne dolaze ovamo."
"Ne dolaze ovamo?" zapanjeno e poglavica. "A kamo su onda nakanili?"
"To ne znam, ali svakako veoma daleko odavde jer su se odvezli na
kolima s vatrenim konjem. To bijeli lovci ine samo onda ako mi je put vrlo,
vrlo dug, a inae jau."
"S vatrenim konjem? Zna li to sigurno?"
"Znam. Vidio sam ih gdje se uspinju u vagon, a zatim opazio kako je
vatreni konj odjurio najveom brzinom."
60

"Uf, uf, uf! Ta oni su nakanili doi ovamo u Alder-Spring! to ih je

moglo tako odjednom otjerati?"
"Strah."
"uti! Ja silno mrzim i Winnetoua i Old Shatterhanda, ali oni ne znaju za
strah."
"Da, oni ne znaju, ali nemoj zaboraviti da se u njihovom drutvu nalaze
jo dva bljedokoca koji nisu tako hrabri kao oni. Njima za volju su tako brzo
krenuli odavde jer su doznali da crveni ratnici kane napasti taj logor."
"Uf, uf! A kako su to doznali? Tko im je odao? Da nisi ti sam bio tako
neoprezan..." Ovaj put je njegovog unuka ostavila ravnodunost pa mu ljutito
upadne u rije:
"Ne govori o meni! Jesi li ikada vidio da nisam oprezan? Tvoja vlastita
neopreznost je sve odala tako da nam je sad izmakao iz ruku veliki plijen!"
Starac posegnu za pojas i viknu:
"Ne zaboravi s kim govori, djeae, jer e te inae moj no nauiti
potovanju to si ga duan ocu svoje majke i najglasovitijem ratnom poglavici
Komana! Kako se smije usuditi da Crnom Mustangu predbaci neopreznost?"
"Jer me ti grdi zbog pogreke koju si sam poinio! Reci mi bismo li mi
veeras uhvatili Old Shatterhanda i Winnetoua da su doli ovamo?"
"Isto tako sigurno kao to si ti kraj mene."
"Onda bi sve ono to im pripada bilo na plijen?"
"Tako je."
"Dakle i konji?"
"Zato onda nisi ekao do veeras? Zato si ve sino ukrao te konje?"
"U-kra-o?" ponovi poglavica polako slog po slog da bi shvatio bit
predbacivanja to ga je sluao. "to zna o tome?"
"Znam sve. Kita Homoa kojeg si mi poslao u shop je dodue pobudio
malu sumnju, ali meni je ubrzo uspjelo da rasprim to nepovjerenje jer nam
bljedokoci nisu mogli nita dokazati. Onda su odjednom Winnetouovi i Old
Shatterhandovi konji njisnuli pred vratima i izazvali neopisivo uenje.
Bljedokoci su bili dodue tako pametni da se pretvaraju kao da vjeruju da su se
konji otrgli, ali mene nisu mogli zavarati. Konji nisu bili pobjegli sami, ve ih je
netko ukrao. Tko? Kani li to moda poricati?"
Poglavica je gledao preda se posve kamena lica; nije ni porekao ni
potvrdio. Njegov unuk nastavi:
"Tvoja mi utnja kazuje da imam pravo. Dakako da su bljedokoci
potraili kradljivce."
"Ali kradljivci su ve davno iezli!" upadne starac.
"Jesu li iezli i tragovi? Old Shatterhand i Winnetou su nali va trag,
nali su moj trag, a nali su i trag Kite Homoe. Odmah su pogodili da stojimo u
sporazumu, a pogodili su i to namjeravamo, no meni je sreom uspjelo da im
pobjegnem. Pourio sam k svom konju i pobjegao. Da sam ostao, oni bi me
objesili. Ve sam daleko odmakao kad dooh na pomisao da se potajice vratim i
61

da prislukujui doznam nisu li Winnetou i Old Shatterhand izmijenili svoj plan

da odjau u Alder-Spring. Bilo je vrlo dobro to sam to uinio jer sam vidio
kako su se sa svojim konjima ukrcali u vagon vatrenog konja i odvezli se. Oni
dakle nee doi u Alder-Spring. Kad su otili, i ja sam napustio Firwood-camp i
odjahao ovamo da ti kaem to se dogodilo. Sad sam ovdje pa me grdi ako ima
razloga za to! Howgh!"
Zavrio je svoj izvjetaj i stao ekati to e rei njegov djed. Ovaj je neko
vrijeme drao glavu oborenu, a onda je uzdigne brzim i energinim pokretom,
ogledavajui se ispitljivo. To to je rekao nije mogao uti nitko nepozvani jer je
dolazak poglaviinog unuka dodue svim prisutnim ratnicima odao da se neto
dogodilo, ali ni jedan od njih se nije usudio da se nepozvan priblii poglavici
koga su se svi strano bojali. Prema tome nije nitko ni uo predbacivanja koja je
unuk dobacio starcu. Crni Mustang poe dakle priguenim glasom:
"Da, ja sam konje izveo iz sue. lii i Hatatitla su tako glasoviti konji da
se mudrost moje starosti pretvorila u ludost mladosti. Htio sam ih odmah imati,
morao sam ih imati pa nisam ni pomislio da u ih se dan kasnije domoi zajedno
sa zarobljenicima. U tvojim ilama tee moja krv pa zato nee saopiti naim
ratnicima kakve je posljedice imalo to nepromiljeno djelo."
"utjet u", odvrati mladi.
"Znadu li Old Shatterhand i Winnetou", nastavi Crni Mustang, "koliko
nas je juer bilo u Firwood-campu?"
"Znadu."
"A znadu li i tko je to bio?"
"Ne. Znadu samo da su bili neprijateljski crveni ratnici."
"Znadu li da namjeravamo napasti logor?"
"Oni to samo nasluuju. Ali moram ti rei da su mi u lice dobacili da se
zovem Ik Senanda; nisu vjerovali da se zovem Yato Inda."
"Onda su uvjereni da si ti moj unuk i da ja kanim napasti logor. to su
pripovijedali o gubitku svojih triju puaka?"
"Svojih puaka?" zapanjeno e skaut. "Zar su ih izgubili?".
"Jesu."
"Uf, uf, uf! Gdje?"
"U Firwood-campu. Ja sam ih naao."
"Ti si ih naao - ti - ti? Old Shatterhandove i Winnetouove puke?" silno
zapanjeno viknu Ik Senanda.
"Da, ja!" kimne Tokvi Kava dok su mu oi svjetlucale od radosti.
"Winnetouovu srebrnu puku?"
"Da."
"Malu Old Shatterhandovu arobnu puku?"
"Da."
"I veliku medvjedarku?"
"Da."
"A gdje je to dragocjeno oruje? Reci! Brzo!"
62

"Ovdje", odgovori poglavica pokazujui na omot.

"Uf, uf, uf! Danas veliki Manitou gleda zadovoljnim licem s neba na
ratnike Komana! To je plijen na kojem e nam zaviati sva plemena crvenog
naroda! Kako je to neusporedivo oruje dolo u tvoje ruke?"
"Ukrali su ga neki kradljivci pa su ga morali predati meni."
Ispripovjedio je dogaaj, a zatim, tek to je svrio, kliknu:
"Uf, uf! Na to nisam ni pomislio. Old Shatterhand i Winnetou su otili,
premda su im ukradene puke. Nije li to upadljivo? Ne sakriva li se moda iza
toga kakva velika lukavtina? Ta dvojica se nee dobrovoljno odrei svog
oruja, ve e sve staviti na kocku da ga se opet domognu."
Ali njegov unuk zatrese glavom:
"Oni nee nita, ba nita staviti na kocku."
"Zato misli tako?"
"Tko ima zdrav razbor mora upravo tako misliti. ime su se proslavili ti
agljevi? Samo svojim pukama. ime su izveli svoja djela? Svojim pukama.
Te puke su ih uinile junacima i bez njih su oni nita. Puke su im ukradene i
sad osjeaju da vie nita ne mogu, da se pri napadaju na logor ne mogu
oduprijeti, te da moraju stradati. Zato su i tako brzo pobjegli. Sad znam i to
zato su se odrekli namjere da od jau do Alder- Springa i zato su tako naglo
otili iz Firwood-campa. Potjerao ih je strah da pobjegnu to dalje, strah pred
nama i bojazan pred sigurnom propau."
Mladi je sve to rekao tako uvjereno i oduevljeno da je zanio i staroga.
Ovaj se sloi s njime.
"Uf, uf, uf, govorio si istinu! Pobjegli su zavijajui kao psi koji treba da
dobiju batina. Oni su nam sami umakli, ali njihovo oruje ipak imamo. Sad
moramo poi po skalpove onih brojnih utih ljudi. Bljedokoci sigurno ve
govore da kanimo napasti logor pa e poslati po pomo. Morat emo se dakle
pouriti. Budui da Old Shatterhand i Winnetou danas nee doi, nemamo ovdje
nikakva posla i najbolje je da krenemo. Konji su nam dodue umorni, ali
budemo li jahali tako da uveer stignemo do onog mjesta, to ga bljedokoci
nazivaju Birch-Hole, konji nee pasti pod nama."
"Znai da ipak kani u Birch-Holeu ekati vrijeme za napadaj, kako sam
ti to savjetovao."
"Da, jer ni jedno mjesto nije u tu svrhu tako prikladno kao ono. Odvest u
svoje ratnike onamo i dok oni ekaju, ja u se priuljati logoru da doznam kad
bismo ga najlake mogli opkoliti tako da nam ne pobjegne ni jedan bljedokoac
ni utokoac. Ti e meutim ostati ovdje."
"Neu s vama?" zaueno upita Ik Senanda. "Zato?"
"Jer si ondje poznat pa bi nas lako mogao odati. Osim toga, postoji jo
jedan razlog koji je za mene mnogo vaniji, naime ove tri puke ovdje."
"Zato te tri puke?
"Na povratku emo svratiti opet ovamo. emu da ih vuemo u logor, a
zatim opet natrag! Za to su mi odvie dragocjene. Kaem ti da su mi te tri puke
63

drae od svih onih skalpova to ih moemo skinuti u Firwood-campu. Zato ih ne

elim izvri nikakvoj opasnosti, ve ih ostavljam ovdje dok sutra ne doemo po
njih. Ti e ih dotle uvati jer pouzdanijeg uvara ne bih mogao nai."
Ik Senandi je oito polaskalo to povjerenje, no ipak se usprotivi:
"Ja bih ipak htio poi s vama jer elim dio plijena to si mi ga obeao."
"Dobit e ga, kako sam rekao, a to ja obeam, to vrijedi kao prisega."
"Znai zlato i novac?"
"Da. Ti si sin moje keri i moj jedini nasljednik. Pametan ovjek mora
misliti na sve. Napadaj e vjerojatno biti neopasan, ali bi me ipak moglo
pogoditi tane ili no, onda e ti biti vlasnik tih puaka koje bi lako mogle pasti
u druge ruke ako tebe ne ostavim kraj njih. Tako sam rekao i tako e biti.
Howgh!"
uvi to, Ik Senanda nije vie oklijevao ve pristane. Zatim poglavica
odri kratko ratno vijeanje s nekoliko istaknutih ratnika, meu kojima se
nalazio i Kita Homoa, a onda Komani odjahae opet u dolinu iz koje su doli.
Poglaviin unuk Ik Senanda ostao je sam s tri ukradene puke.
Tek to su njegovi drugovi odjahali, on rasedla konja i priveza ga o neki
grm. Vie nije mogao obuzdavati radoznalost. Skinuo je laso s omota, otvorio
ga i izvadio puke da uiva, gledajui ih. Lako se moe zamisliti s kakvom su
radou sve to promatrali Winnetou i Old Shatterhand koji su se jo uvijek
nalazili posve blizu iza mladih stabalaca. Vidjeli su kako Ik Senanda pohlepno
promatra oruje, kako mu pri tom svjetlucaju oi i sluali njegove isprekidane
povike ushienja.
Na alost to oduevljenje nije dugo potrajalo jer su ga oni uskoro na
neoekivani nain prekinuli. Winnetou je naime posve tiho razmakao mlada
stabalca i neujno se provukao izmeu njih, a Old Shatterhand poe za njim
jednako oprezno. Onda se uspravie, i za nekoliko koraka, to ih nisu uspjele
uti ni vanredno otre ui Ik Senande, naoe se iza njega.
"Dobar dan, Ik Senanda", ree Old Shatterhand.
Ovaj se silno prestrai, naglo se okrene i ugleda Old Shatterhanda i
Winnetoua pred sobom. Prepoznavi ih, toliko se uasnuo da nije uspio izustiti
ni rijei niti se pomai. "Da", podrugljivo mu kimnu Old Shatterhand, "doli
smo ovamo po svoje puke."
Tek sad se uhoda opet uspio maknuti, ali nije skoio na noge da pokua
pobjei, ne, prepast ga je jo uvijek odvie vrsto drala, ve ustane polako kao
ovjek komu su uzete noge, i jedva izmuca:
"Old - Shat-ter-hand i Win-netou! Zaista - to su oni - to su uistinu oni."
"Da, to smo uistinu mi", ponosno mu se nasmije lovac u lice iscereno od
straha. "Iz tvoga lica pilji u nas gola prepast. Htio si nas uhvatiti a sad dre od
straha!"
Prezir koji se osjeao u tim rijeima vratio je Ik Senandi prisutnost duha.
On uzmaknu za korak, jo uvijek drei sve tri puke u rukama i odgovori:
"to ti sebi umilja? Ja da vas se bojim? Mene ne mogu ni Winnetou ni
64

Old Shatterhand utjerati u strah. Htjeli biste svoje puke? Uf! Pokuajte moete
li ih dobiti!"
Prije nego to je do kraja izgovorio te rijei, on strelovito nagnu u bijeg.
Nije mogao pobjei na konju jer mu je ovaj bio privezan i jer bi trebao odvie
vremena da ga odvee. Morao je ostaviti konja i pobjei pjeice. Brzim i
dugakim skokovima jurne uz rub vjetroloma da se zavue u njega, ali je raun
uinio bez krmara. Tek to je etvrti ili peti puta skoio, ve ga je Old
Shatterhand dostigao, a Winnetou ga to vie prestigao pa ga obojica zgrabie i
zadrase. Bijeli lovac izvue revolver i ree:
"Stoj! Vratit e se s nama i sjesti na isto mjesto na kojem si sjedio.
Pokua li pobjei, protjerat u ti metak kroz rebra. Ti bi bio prvi ovjek da nam
umakne!"
Dovedoe ga natrag na isto mjesto na kome je prije sjedio i gdje se jo
nalazila njegova puka, oduzee mu svoje puke i njegov no pa ga pritisnue o
zemlju. Ik Senanda se sav tresao od straha, ali je uvidio da bi mu svaki otpor
mogao samo tetiti i da je najbolje da se pokori.
Old Shatterhand stavi dva prsta u usta pa otro i prodorno zazvidi da je
to nadaleko odjeknulo, a zatim zajedno s Winnetouom sjedne k zarobljeniku. Ne
govorei nita, ekali su da stignu njihovi drugovi koje je Old Shatterhand
dozvao zvidukom. Hobble-Frank i Droll su ve otprije znali to znai taj Old
Shatterhandov znak pa zaista ubrzo dojahae zajedno s oba Timpea oko
vjetroloma. Brzim pogledom obuhvatie cio prostor a kad su zaustavili konje i
sjahali, ree Frank:
"Do vraga, pa to se upravo divno odigralo! Crvenokoci su otili a zato je
ovaj zeleni doao k nama u goste. Kamo su otili Komani? I tko je taj mili
momi, gospodo, kome se u vaem drutvu oito toliko svia?"
"Ta to je onaj skaut koji je ljude u Firwood-campu htio izruiti
Komanima da ih pokolju!" viknu Kaz.
"Taj? Hm, onda ga moram najprije tano promotriti!" Frank obie oko
zarobljenika, pomno ga mjerei, a zatim nastavi: "Zaista ljupko mome, moram
priznati. Kako ste ga samo upecali, mister Shatterhand?"
Old Shatterhand im ukratko ispripovjedi to se dogodilo.
"Tako, tako", kimnu Hobble-Frank, ako je taj momi htio tako lake ruke
naslijediti puke, onda je ipak morao najprije priekati dok njihovi pokojni
vlasnici ne otresu s nogu zemaljski prah. Predlaem da mu malo zapaprimo
njegovu elju za nasljeivanjem. To je zaista zasluio. to kae na to Old
Shatterhand?"
"On nee izbjei kazni, dragi Frank. Poekaj samo!" odvrati Old
Shatterhand i okrene se k zarobljeniku: "Najprije nam reci svoje pravo ime."
Mladi ga podmuklo pogleda, nemarno odgovorivi: "Moje pravo ime ste
ve uli. Zovem se Yato Inda, a moja majka je pripadala plemenu Pinal Apaa."
"To je la. Ti si Ik Senanda, unuk Crnoga Mustanga." ,
"Dokaite mi to!"
65

"Ovaj zahtjev je toliko drzak da njime nimalo ne poboljava svoj

poloaj. Zato potajice stoji u vezi s Komanima?"
"Dokaite mi da sam to uinio."
"Pshaw! Pobjegao si kad si opazio da smo pravilno proitali tragove
Crnog Mustanga."
"Nisam pobjegao. Odjahao sam, ali ne da pobjegnem od straha pred
vama,, ve sam to uinio u najboljoj namjeri. I ja sam isto tako dobro razabrao
strane trgove kao i vi, a uo sam i na to sumnjate. Vi ste bili samo gosti u
logoru i niste imali nikakvih obaveza, ali moja dunost je bila da zatitim
stanovnitvo logora i zato sam smjesta odjahao da potraim neprijatelje."
"Ah, to i nisi ba loe izmislio. Odjahao si dakle da izvidi gdje se nalaze
Komani?
Kako si ih mogao otkriti nou i u tami?"
"Tko tako pita, taj ne moe biti zapadnjak."
"Well! Govori vrlo ponosno. Zaista ti se veoma divim to si za
neprijateljima mogao doi ovamo pa si tavie mogao i razgovarati s njima, a da
te oni nisu ubili ili da te nisu bar zarobili."
"Tome se ne morate toliko uditi. Komani naime ne znaju da ja s
majine strane potjeem od njihovih neprijatelja, Apaa plemena Pinal, pa sam s
njima uvijek bio u prividno dobrim odnosima; oni me dakle smatraju prijateljem
pa su me i danas tako primili."
"Lijepo! Ali kako su onda nae puke dole u tvoje ruke?"
Ovo je pitanje oito dovelo skauta u nepriliku, ali on to pokua sakriti te
brzo odgovori:
"Upravo to je okolnost koja vas mora uvjeriti da sam poten i da sam vam
prijatelj. Sino sam vidio vae oruje koje jo nisam poznavao, a danas sam ga
opet ugledao kod Komana; Crni se Mustang hvalisao da vam ga je ukrao. Da
bih vam vratio vae vlasnitvo, ja sam te puke ukrao od njega i on je odjahao
ne primijetivi nita."
"Moram priznati da je to pravo majstorsko djelo i da sigurno nikome ne bi
moglo uspjeti da te u tome nadmai. ini se da si utjelovljena mudrost dok je
Crni Mustang, dopustivi da mu oduzme puke, svakako bio utjelovljena
glupost, Ti si nam dakle kanio donijeti puke."
"Jesam."
"Kako e nam onda razjasniti da si pokuao s njima pobjei kad si nas
maloas ugledao ovdje?"
"To sam uinio samo zbog prepasti jer ste se vi tako iznenada pojavili, a
ja vas nisam u prvi as prepoznao."
"Nisi nas prepoznao? A ipak si spomenuo naa imena!"
Ik Senanda je neko vrijeme mrano gledao preda se, a zatim vikne, dobro
glumei srdbu:
"Ne pitajte me stvari koje oito ne razumijete! Ako ovjek misli da je
ovdje u pustoi posve sam i siguran, a kad ga onda odjednom iznenade ljudi za
66

koje mora vjerovati da su daleko odavde, onda se lako dade razjasniti da ovjek
u prvoj prepasti postupi sasvim drukije nego to bi postupio promiljeno. Ako
to ne uviate, onda je uzalud da s vama gubim rijei."
"Da, zaista te molim da ne gubi vie ni rijei premda mi ne samo to
uviamo to, ve i tota drugo, ini se da vjeruje da smo ti se ovdje pokazali
im smo stigli, ali u tome se vara. Mi smo bili ovdje sakriveni prije nego to si
ti dojahao. Ve prije toga promatrali smo Crnog Mustanga, a zatim smo uli
svaku rije koju si mu rekao. On te je nazvao sinom svoje keri i predao ti je
nae puke dok ti tvrdi da si ih ukrao od njega. to kae na to, Ik Senanda?"
"Ponavljam i drugo ne mogu rei: ja nisam Ik Senanda, ve Yato Inda;
dobili ste svoje puke pa sad zahtijevam da me smjesta pustite na slobodu."
"Polako, polako, momiu! Budui da jo uvijek porie, ne moemo te
pustiti na slobodu, ve emo te najprije suoiti s tvojim dragim djedom da
doznamo je li i on tako kukavan i podao da zataji svoju vlastitu krv."
Oi mu podmuklo bljesnue; i on odgovori:
"Vi me kanite odvesti Crnom Mustangu? Pokuajte samo hoe li vam to
uspjeti!"
"Uspjet e nam, budi siguran u to, samo to e se to dogoditi na posve
drugi nain nego to bi ti to elio. Nemoj da se prevari u raunu! Nada se da
e te Crni Mustang osloboditi iz naih ruku, ali tvoj njeni djedica imat e dosta
posla sam sa sobom jer emo i njega isto tako sigurno zarobiti kao to smo
zarobili tebe!"
"To neete! Nikakav Old Shatterhand ni Winnetou nee nikad uspjeti da
uhvati Crnog Mustanga ija slava prelazi preko svih dolina i planina!"
"Ah! Sad si ispao iz uloge! Ali nemoj se estiti. Mi smo uhvatili ve
posve druge ljude nego to je taj stari Mustang i za kojeg si posve pravilno
rekao da njegova slava prelazi preko svih dolina i planina jer se ini da ona
preko njih prelazi kao zrak, budui da se dolje od nje nita ne zapaa."
"Nemojte se toliko hvalisati! Crni Mustang je poglavica Naimi-Komana,
najhrabrijih ratnika tog velikog naroda. Sve da ste zaista tako ludi da pojaete za
njima da biste se upustili u borbu s njima, vi ih ipak ne biste stigli jer je njihova
prednost odvie velika. Prije nego to ih moete stii, planut e Firwood-camp i
izgorjeti!" Rekavi to, skaut prasnu u podrugljiv smijeh.
Old Shatterhand mu poloi svoju teku ruku na rame.
"Smij se samo, patuljiu", ree, "ali ubrzo e doi vrijeme kad e te
posve proi volja za smijanje. Najprije emo otii s ovog lijepog mjesta na
kojem si trebao ekati svoga i djeda, ali e ga ubrzo opet ugledati. Sada emo
te svezati na tvoga konja pa ti savjetujemo da se pokori bez otpora jer imamo
dovoljno sredstava da te prisilimo na poslunost!"
Ik Senanda nije imao hrabrosti da se odupre. Uostalom, nadao se da
njegovo suanjstvo nee dugo potrajati.
Bio je uvjeren da e bijeli lovci zajedno s njime pojahati po tragu
Komana i skrenuti u spomenutu dolinu, ali se zaudi, videi da su Winnetou i
67

Old Shatterhand poli u gotovo protivnom smjeru, da nisu zakrenuli oko

Corner-Topa, ve da su po jahali prema Ua-Peu.
Nije mogao dokuiti razlog zbog kojeg su poli tako zaobilaznim putem,
pogotovu to su Winnetou i njegovi pratioci jahali samo galopom kao da im se
jako uri. Kasnije je meutim ugledao tranice na otvorenoj preriji. Tranice su
zavijale u Peinastu dolinu, a kad su jahai zakrenuli onamo, porodi se u Ik
Senandi slutnja koja ga je ispunila ne malom bojazni. Lice mu se smrai.
Hobble-Frank je to opazio jer je zarobljenik jahao izmeu njega i Drolla pa ga
stade zadirkivati, uslijed ega se Ik Senanda jo vie zabrinuo.

68

BREZOV KLANAC
Kad su stigli u stanicu Rocky-Ground, prvi ih je doekao hrabri inenjer
Swan.
"Halo!" doviknu im. "Zar ste se ve vratili? I pratila vas je srea, kako
vidim! Kako je bilo? Jeste li vidjeli Komane?"
On uuti, ugledavi svezanog skauta, a zatim nastavi, oito obradovan:
"All devils, ta to je gospodin Yato Inda, na vodi! I svezan? Je li va
zarobljenik, ser?"
"Jest", kimne Old Shatterhand. "Imate li moda kakvo prikladno mjesto
kamo bismo ga mogli strpati, a da ga ne podie volja da ode u etnju?"
"Znam takvo mjesto i to upravo izvrsno, ser. Koga smjestim onamo, taj
ne moe pomisliti na samovoljni izlazak. Pokazat u vam ga!"
Bio je to bunar to su ga upravo kopali. Premda je bio ve prilino dubok,
u njemu jo nije bilo vode. Kad je Ik Senanda uo da e ga spustiti onamo, poe
glasno jadikovati i opirati se, ali to mu nije pomoglo. Doveli su ga do ruba
bunara da ga sveu i spuste u njega, ali se poeo braniti.
"Treba li da jo i gladimo ovako opasna ovjeka kao to je taj klipan?"
ree inenjer Old Shatterhandu. "On je dodue va zarobljenik, ali svoju podlost
izveo je protiv nas, ljudi sa eljeznice. Dopustite mi, ser, da ga prizovem k
pameti!"
"Radite s njime to god hoete", odgovori Old Shatterhand. "Predao sam
ga vama i ne elim s njime imati vie nikakva posla. Pobrinite se samo za to da
nam danas ne nanese nikakve tete."
"to se toga tie, mister Shatterhand, budite sigurni da iz ovoga bunara
nee izai dok ja to izriito ne dopustim. Provucite mu dakle ue ispod ruku i
spustite ga dolje."
Kad je skaut na to opet poeo da oko sebe udara svezanim rukama i
nogama, radnici ga svezae o eljezniki prag i stadoe ga batinati sve dok nije
utihnuo, a zatim ga spustie u zdenac.
Inenjer je uostalom dobro iskoristio vrijeme od jutra. Njegovi radnici
pregledali su svoje puke, jedna je lokomotiva bila pod parom, a pripremljeni su
i vagoni za vonju u Firwood-camp.
Svih est zapadnjaka dobilo je, dok su radnici etkali, hranili i pojili
njihove konje, izvrstan ruak, najbolji to se uope dao prirediti u tamonjim
prilikama. Za vrijeme ruka ispripovjedili su inenjeru to su jutros doivjeli.
"Sve je prolo bolje, mnogo bolje nego to sam mislio", ree inenjer.
"Silno se radujem to smo ovog nitkova dobili u ruke! I vi kaete da su se
Crvenokoci zaista vratili k logoru da ga napadnu? Mi emo vam pri tome rado
pomoi. Silno se veselim zbog toga, zaista silno!"
"Priznajem da sam raunao na vas i vae ljude", odvrati Old Shatterhand,
jer se ini da inenjer u Firwood-campu nije ba junak."
"Imate pravo, ser, a i Kinezi se silno boje Indijanaca pa bi se razbjeali
69

im bi prvog ugledali. Ono nekoliko bijelaca ondje nije vrijedno spomena."

"Najbolje bi bilo kad bismo sami mogli uzeti stvar u ruke i kad ljudi iz
Firwood-campa ne bi doznali nita dok ne obavimo posao s Crvenokocima."
"A zato to ne bismo mogli uiniti? Nas je devedeset ljudi pa mislim da
nemamo razloga da se bojimo Crvenokoaca."
"Hm, ni ja to ne vjerujem. Poznajete li Birch-Hole, kamo je Crni Mustang
odveo svoje ljude?"
"Kao svoj dep, ser. To je duboki klanac koji iza logora vodi u planinu.
Stijene klanca se sa svih strana uspinju gotovo okomito pa postoji samo jedan
uski ulaz na kojemu raste stara, vrlo visoka breza. Po njoj je klanac dobio svoje
ime."
"Onda Crni Mustang nije ba osobito lukav kad ondje eli smjestiti svoje
ljude."
"Zato? Za njih nema boljeg skrovita, a Crni Mustang ne sluti da znamo
za njegovu namjeru. ini mi se da je odabrao dobro mjesto."
"Meni se ne ini. Dade li se uspeti uz stijene klanca?"
"Samo na jednom jedinom mjestu, a i to samo danju. Nou to ne bih
preporuio nikome kome njegov vrat vrijedi makar i etvrt dolara."
"Dobro! A kako bismo se izvana mogli uspeti na rubove klanca?"
Inenjer brzo podigne glavu, ispitljivo pogleda Old Shatterhanda u lice,
odvrativi:
"Oh, ser, pogodio sam kakav to plan imate! Vi nas elite postaviti uz
rubove klanca, a kad onda Crvenokoci kradomice uu u klanac, kanite
zaposjesti i ulaz. Je li tako?"
"A kad bi bilo tako?"
"Onda ste izmislili najbolju stvar koja se uope dade izmisliti. Uinimo li
to, Indijanci e se nai u Birch-Holeu kao raci u vri, pa moraju dopustiti da
jednog po jednog izvadimo i da mu zavrnemo vratom, samo ako hoemo."
"Da, ba to sam i ja mislio. Dakle, mogu li se vai ljudi uspeti onamo?"
"Mogu, dakako da mogu. Ali, je li mister Winnetou sporazuman s tim
planom?" Poglavica Apaa nije dotle izgovorio ni rijei. Sad ree:
"Old Shatterhand i Winnetou imaju uvijek iste misli. Plan moga bijelog
brata dobar je i treba ga izvesti. Hough!"
"Well!" kimne inenjer. "Ja sam dakako sporazuman s time. Onamo emo
stii dovoljno rano da se danju uspnemo na stijene i prije nego to dou
Indijanci. Ali kad se smrai, moramo znati na emu smo. Ne bi li bilo dobro da
se pobrinemo za rasvjetu?"
"To bi zaista bilo dobro", odvrati Old Shatterhand. "Imate li potrebna
sredstva i alat za to, mister Swan?"
"Sve e biti u najboljem redu, mister Shatterhand. Budui da smo ovu
prugu morali vrlo brzo svriti, trebalo je esto raditi nou u svjetlu zublji pa nam
je ostalo mnogo zublji. Imamo i bavice s petrolejem razliite veliine."
"Za nas bi bilo odvie teko da prenosima bave, ali ipak bi nam bilo od
70

velike koristi kad bismo na ulazu u klanac mogli zapaliti bavicu petroleja.
Komani se nikako ne bi mogli usuditi da prou kraj takve goleme zublje."
"Well, obavit emo i to. Imamo motke za prenoenje, ueta i sve ostalo
to je potrebno pa emo sa sobom ponijeti nekoliko baava."
"Dobro! Ali imajte na umu da se ne smije podizati nikakva buka i da ne
smijemo ostavljati napadni trag."
"Ne brinite! Imam ja ovdje ljudi u koje se mogu pouzdati. Jeste li
sporazumni?"
"Jesam. Pripremite sve i pobrinite se za to da dovoljno rano stignemo do
Birch-Holea!"
Inenjer je bio veoma odluan i spretan pa su sve pripreme ubrzo
izvrene. Konji su ostali pod sigurnom straom, a jedan je straar postavljen i
kraj bunara u kojem se nalazio skaut. Onda krenu vlak dupkom krcat ljudima.
Firwood-camp nije bio obavijeten o njihovom odlasku.
Svi su se eljezniki radnici rado pridruili tom pothvatu, a kad je vlak
stigao do unaprijed odreena mjesta i kad su se ondje svi iskrcali, nije meu
radnicima bilo nijednoga koji bi bio zabrinut kako e ta pustolovina zavriti ili
kako e on proi u njoj. Mjesto s kojega se vlak vratio natrag bilo je tako daleko
od Firwood-campa da ondje nitko nije mogao nita zamijetiti. Pruga je ovdje
zavijala oko brda kroz koje se probijao Brezov klanac. Radnici su se nalazili iza
tog brijega dok je na njegovoj drugoj strani leao logor. Budui da je jo bio
dan, nije bilo nimalo teko, da se ovjek s mjesta na kojem se vlak zaustavio,
zaklonjen umom, uspne na brdo i stigne do gornjeg ruba klanca. Mnogo je tee
bilo neopazice prenijeti dvije bave s petrolejem u blizinu ulaza u klanac i ondje
ih tako sakriti da ih kasnije indijanski uhode ne mogu pronai.
Winnetou je preuzeo nadzor o ispunjenju potajnog plana o ijem uspjehu
je vrlo mnogo ovisilo dok je Old Shatterhand odveo radnike gore na rub klanca i
dao im sve potrebne upute.
Stigavi gore, naoe se bijelci pod gustim drveem. Zaklona je bilo
dakle i vie nego dovoljno. Old Shatterhand je bio zadovoljan, vidjevi kako se
strmo rue stijene klanca. Kad Komani jednom uu u njega, za njih vie nee
biti spasa. On rasporedi ljude oko cijelog klanca, koji je bio otprilike pet stotina
koraka dugaak i prosjeno pedeset koraka irok, pa svakoj od skupina dade
upute koje su odgovarale poloaju to ih je pojedini odred zauzimao. U prvom
redu opomenuo ih je da budu potpuno mirni i oprezni i upoznao ih s razliitim
znakovima i signalima koji bi mogli nou biti potrebni tako da su trebali tano
znati to pojedini signali znae. Zatim se, traei Apaa, spusti s gornjeg ruba
klanca do one strane koja je gledala prema logoru.
Apa je leao, ekajui na njega, nedaleko ulaza u klanac iza nekog
prilino gustog grma i domahnuo mu da doe blie.
"Winnetou je obavio svoj posao. Ljudi to ih je inenjer poveo sa sobom
snani su i odluni. Bave lee posve u blizini, ali su tako dobro sakrivene da bi
moj bijeli brat morao vrlo otro gledati da ih pronae."
71

"A gdje je inenjer?"

"On se s ljudima, koji su prenosili bave, sakrio ondje u onom jeliku. Ako
za vrijeme moje odsutnosti eli govoriti s njime, lako e ga pronai."
"Za vrijeme tvoje odsutnosti? Kani li poi u susret Komanima da javi
kad e doi?"
"Da. Oni e se tako tiho priuljati da e biti dobro da ih ve prije toga
promatramo." "Osim toga se radi i o poglavici koji je rekao da se on sam kani
priuljati logoru u izvide. Njega se u prvom redu moramo domoi."
"Winnetou je iz Rocky-Grounda donio dovoljno remenja da ga svee. Ja
u sad poi jer e se ubrzo smraiti. Neka Old Shatterhand ovdje poeka dok se
vratim."
On mugnu dalje i ieznu pod oblinjim drveem, ne ostavivi u
mekanoj mahovini nikakva traga. Old Shatterhand legne, potpuno pokriven
granjem. Sad nije mogao nita uiniti nego mirno ekati.
Posvuda naokolo vladala je duboka tiina, samo se iz nedalekog logora
pokadto uo poneki zvuk. Poeo se sputati sumrak. Winnetou nije bio jo ni
etvrt sata odsutan. Da bi se s mjesta na kojem je leao Old Shatterhand mogao
razabrati ulaz u klanac, bile su zaista potrebne otre i izvjebane oi. Tek sad su
mogli oekivati dolazak Komana, jer je bilo samo po sebi razumljivo da e se
oni uvati da dolaze danju. U tom sluaju bi se naime izvrgli vrlo velikoj
opasnosti da ih opazi i otkrije kakav stanovnik logora koji bi sluajno prolazio
ovuda, a time bi mogao biti ugroen uspjeh itavog njihovog plana. Naposljetku
se tako smrailo da je Old Shatterhand mogao vidjeti svega jo nekoliko koraka
daleko. Zato mu je sluh to dalje dopirao jer, to manje je napeto jedno osjetilo,
to otrije osjea ono drugo. Zato on zau kao da je neka dugaka travka
strugnula o nie trave i stane prislukivati udvostruenom panjom.
"To moe biti samo Winnetou", pomisli Old Shatterhand, i zaista se etiri
koraka ispred njega stvori Apa iziavi iz visoke mahovine. On prie posve
blizu, zavue se ispod grma i tiho ree:
"Dolaze!" .
"Zna li gdje su ostavili konje?"
"Poveli su ih sa sobom."
"To je od njih veoma neoprezno! Konji se pod nadzorom uvara
ostavljaju mnogo dalje nego to iznosi udaljenost odavde do logora. Zarza li ma
samo jedan konj, mogao bi sve odati."
"Sinovi Komana se dodue nazivaju ratnicima, ali to nisu." Premda je
Winnetou te rijei izgovorio vrlo tiho, ipak se jasno razabirao njihov prezirni
ton.
"To nam moe biti samo drago jer e konji jo vie pojaati zbrku to
emo je izazvati. uj, upravo je njisnuo konj!"
Sad im se primicao neki najprije neodreeni, a onda malo-pomalo sve
jasniji um: bio je to mukli topot kopita po mekoj mahovini i travi. Komani su
po indijanskom obiaju dolazili jedan za drugim i svaki je od njih vodio konja
72

za uzde to su Winnetou i Old Shatterhand jasno razabirali. Na ulazu u klanac

Komani zastadoe. ini se da je nekoliko ratnika ulo u klanac da istrai je li
sve sigurno. Nedugo zatim zaue se prigueni poklici, a zatim kolona ponovo
krenu. Komani su uli u klanac, ali zbog tame tako polako da je potrajalo vie
od etvrt sata prije nego to je proao posljednji ratnik. Old Shatterhand i
Winnetou se izvukoe ispod grmlja i otpuzae blie rubu stijene koja je inila
jednu od obiju stranica ulaza. Jedva su pet minuta leali ondje kad zaue
korake koji su se vraali. Pojavie se tri ovjeka i zastadoe tako blizu njih da su
jednoga tano prepoznali: poglavicu Tokvi Kavu. On zapovjedi onoj drugoj
dvojici:
"Ostanite ovdje da uvate ulaz u klanac, a ako vam se netko priblii,
smjesta ga ubijte noem. Nai ratnici moraju zbog konja zapaliti nekoliko vatri
pa kad bi itko ma i izdaleka opazio njihov odsjev, to bi nas odalo. Jo nije dolo
vrijeme za napad, jer se bljedokoci sigurno jo nisu svi sabrali pod onim
krovom pod kojim piju vatrenu vodu. Ipak u ja sad otii da se priuljam
njihovim stanovima. Nemojte se brinuti ako dugo izostanem jer u se vratiti tek
onda kad se primakne as da svi oni poginu. Howgh!" Rekavi to, poglavica se
udalji polaganim, gotovo neujnim koracima. Vjerovao je, dakako, da ga nitko
nije opazio, no ipak nije bio sam jer su se za njim uljali Winnetou i Old
Shatterhand, duboko se sagnuvi i tako tiho koraajui da ih nije mogao uti.
To nije bilo lako. Po noi se moglo vidjeti najvie dva metra daleko. Oni
ga nipoto nisu smjeli izgubiti s vida pa su dakle morali ostati posve blizu iza
njega. Kad bi on zastao, zaustavili bi se i oni i pognuli se tik do zemlje, a kad bi
on krenuo dalje, i oni su nastavljali put. Da se zakotrljao kameni ili da je
zapucketala najsitnija granica, sve bi se moglo pokvariti.
Naposljetku su odmakli tako daleko da ih oba straara nisu vie mogla
uti. Pri tome su se ve toliko pribliili logoru da su ugledali svjetlost koja je
prodirala iz otvorenih vrata gostionike zgrade.
"Sad!" apnu Old Shatterhand Apau.
"Uf!" tiho e ovaj u znak pristanka.
Oni u dva nagla skoka srnu naprijed. Koman ih je sad morao uti pa se
okrenu, ali ga u tom trenutku pogodi Old Shatterhandova aka u sljepooicu te
on tresnu o zemlju. Htio je kliknuti, ali nije dospio ve samo tiho siknu. Sve da
je to netko i uo, prije bi taj zvuk mogao pripisati kakvoj ptici, nego priguenom
ljudskom kriku. Winnetou smjesta klekne na njega da mu svee noge i ruke. Old
Shatterhand iupa uperak trave, ugura ga u usta onesvijetenog ovjeka i
preko toga privee krpu to ju je istrgao iz Indijaneva kaputa tako da poglavica
nije mogao kasnije jezikom izbaciti ep i tako osloboditi usta. Zatim visokog,
koatog i tekog ovjeka prebaci preko ramena pa poe s njime natrag prema
klancu. Apa je hodao za njim.
Dakako da nisu krenuli ravno prema ulazu u klanac ve vie nalijevo,
tako da su stigli do onog jelika ispod kojega je leao inenjer sa svojim
odredom. On je dodue bio pametan i oprezan ovjek, ali ipak nije bio
73

zapadnjak pa bi kad je pridolice tako neoekivano ugledao tik ispred sebe,

vjerojatno uinio kakvu neopreznost, da mu Old Shatterhand nije dobacio
priguenim glasom:
"Mir! To smo mi. Ne diite buke, mister Swan!"
"Ah, vi! Koga ste to donijeli?"
"Crnog Mustanga", odgovori Old Shatterhand, spustivi svog
zarobljenika na zemlju.
"Poglavicu tih crvenih lupea? Thunderstorm! To je pravo Old
Shatterhandovo i Winnetouovo djelo! Ali on se ne mie. Zar je mrtav?"
"Nije. Moja ruka ga je malo grublje kvrcnula po glavi pa je izgubio
svijest."
"Ah, va lovaki udarac, ser! to emo s njime?"
"Ispruit emo ga na zemlju i svezati ga za drvee."
"Ali vikat e kad se probudi."
"To ne moe jer sam mu zaepio usta. Sveite ga dakle vrlo vrsto i dobro
pripazite na njega! Mi moramo opet otii."
"Kamo?"
"Moramo donijeti jo dva Crvenokoca koji uvaju strau na ulazu. Dokle
god sjede tamo, oni nam smetaju."
Old Shatterhand i Winnetou se spustie opet na zemlju i stadoe puzati na
ono mjesto na kojem su maloas leali kad je Crni Mustang izaao iz klanca.
Kad su stigli onamo, ugledae straare gdje sjede ispred njih gotovo na dohvatu
ruke. Komani su razgovarali o nevanim stvarima. Zato Old Shatterhand i
Winnetou nisu tratili vrijeme prislukujui, ve se odmah bacie na njih da ih
svladaju, to im je, budui da su ih iznenadili, vrlo lako uspjelo. Kad su onda
Indijance odnijeli inenjeru, ovaj ree,:
"Zar ste ve gotovi s njima? ujte, gospodo, vi to prokleto brzo obavljate!
Ima li moda ovdje jo i drugih Crvenokoaca koje mi kanite na isti nain
donijeti?"
"Nema", odvrati Old Shatterhand. "Preostale emo odjednom uhvatiti."
"Je li vrijeme za to?"
"Jest."
"To mi je drago! Ja nisam ni squatter ni trapper pa nisam navikao na to da
tako dugo leim ovdje u zelenom. Recite mi dakle to treba da najprije uinim."
"Dajte jednu od petrolejskih baava prenijeti na ulaz i ondje zapaliti. Ta
e zublja tako osvijetliti Komane da e ubrzo uvidjeti kako stoji stvar s
namjeravanim napadom."
"Well! Samo emo najprije brzo svezati ta dva Crvenokoca."
Kad je to bilo obavljeno, on sa svojim ljudima dokotrlja bure iz grmlja.
Odnijeli su ga na ulaz u klanac i zapalili.
Dakako da je dolo do eksplozije koja je odbacila gornji poklopac bave,
ali duice su se i dalje drale, tako da se samo dio nafte prelio na zemlju pa se
razlio ondje, i gorio dalje. Plamen je ubrzo ispunio cijeli otvor izmeu obiju
74

stijena pa ne samo to je osvijetlio i zadnji dio klanca, ve su ga i na protivnoj

strani morali ugledati iz logora, a svakako su morali uti i eksploziju.
Zapaljena petrolejska bava prasnula je poput topa i trgla Komane iz
njihova mira i sigurnosti. Jo dok su se pitali kakav je to prasak bio, zaplamsa
na ulazu golem plamen. Klanac se osvijetli kao po danu. Indijanci su u prvi as
bili nijemi od prepasti, a zatim poee urlati. Ne bi se moglo rei je li to bio
ratni urlik ili su urlali od straha. Pohrlie prema vatri gdje se nalazio jedini izlaz
iz klanca, ali plamen je ve zahvatio itav ulaz od jedne stijene do druge.
Istodobno prasnue hici. Ispalio ih je Old Shatterhand, dodue tako da nikoga ne
pogodi, ali da posve jasno pokae da jedini put u slobodu ne samo to je
zakrila vatra, ve da su ga zaposjeli i naoruani neprijatelji.
Crvenokoci uzmakoe u stranji dio klanca i stadoe gledati uz okomite
stijene ne bi li pronali put kojim bi se moglo pobjei. Ali ondje opazie neto
to nipoto nije bilo takvo da ih umiri i da im podigne hrabrost. Old Shatterhand
je naime zapovjedio radnicima da zapale sve zublje to su ih ponijeli sa sobom
im opaze da gori bure s petrolejem. Tom je nalogu odmah udovoljeno i
Indijanci opazie gdje se oko itavog gornjeg ruba stijena pojavljuju zublje i
zaue glasove pune prijetnje. Jedan od tih glasova nadjaao je sve ostale:
"Hura, hura, bava gori! Sad je doao as kad moe poeti predstava.
Zapalite zublje, zapalite ih sve! Neka bude svijetlo kao usred srpanjskoga dana!
Neka i njima sine svjetlo, neka i ispod njihovih skalpova naposljetku svane
zora, neka shvate da se pred njima nalazi gospodin Helio-gabal Morfej Edvard
Franke s kojim se ne valja uputati u sukob. Vidi, Droll, kako tre i bjee! uje
li kako zavijaju i urlaju? Droll, Droll, kamo si to nestao? Gdje si?"
Droll odgovori s druge strane klanca:
"Ovdje sam, ovdje, bratiu Frank, odavde se sve bolje vidi nego s tvoje
strane. Ako hoe da sve dobro razabere, doi brzo ovamo k meni!"
"Ne, ne, ostat u gdje jesam. Samo podiite buku, viite to jae da se
konji poplae i da oepe onu gospodu dolje po prstima. Na alost ne smijemo
pucati, ali zato bacajmo kamenje na njih, kamenje pa e se Crvenokoci zaas
smekati." Na sreu za Komane sastojalo se tlo na gornjem rubu stijena od
vrstih kamenih ploa. Da je gore bilo kamenih gromada ili izlomljena kamenja,
loe bi proli. Ipak se tu i tamo naao poneki kamen to bi ga ljudi bacili s
prilinim uspjehom. Kamenje je pogaalo i ljude i konje. Ratnici su urlali od
boli, a konji ritali, istrgli se svojim jahaima i poeli ludo juriti amo-tamo,
poveavajui ionako ve veliku zbrku.
Nisu prole dvije ili tri minute otkako je zapaljena bava kad su se u
klancu poplaili ve svi indijanski konji. Nasta divlja zbrka. Uto dotrae i
stanovnici logora da vide zato je zapaljena ta neshvatljiva vatra. Jedan od prvih
bio je inenjer Leveret. Zaudi se, ugledavi Old Shatterhanda i Winnetoua kraj
kojeg je stajao njegov drug, inenjer Swan iz Rocky-Grounda.
"Vi ste to ovdje, gospodo, vi?" upita sav zasopljen. "A tamo gori bava s
petrolejem. to to znai?"
75

"To znai da kanimo malo zadimiti Crvenokocima, Leveret", odvrati

inenjer Swan.
"Crvenokocima? Kojim Crvenokocima, ser?"
"Komanima koji su vas htjeli napasti i poubijati."
"Heavens! Pa zar su nas ve danas htjeli napasti?"
"Dakako, ve danas. Ali sad se svi nalaze u klancu ije su rubove
zaposjeli moji radnici, a ovdje im vatra spreava izlaz." I on ukratko
ispripovjedi iznenaenom inenjeru sve to se dogodilo.
Leveretu je bilo veoma drago to ne mora sudjelovati u toj opasnoj
pustolovini pa se brzo povukao u logor da umiri svoje preplaene ljude. Ipak
nije uspio da ih zadri u logoru jer se sve vie i vie Kineza stalo gurati na
obronku da se uspnu na brijeg. Pri tome su trgali kolce iz grmlja i skupljali
kamenje da ga ponesu sa sobom gore. Jedan su drugome neto dovikivali svojim
materinjim jezikom i gurali se da se to prije uspnu. Bila je prava srea za
Indijance da je Old Shatterhand razumio kineski. Sinovi "Carstva sredine" su
doznali da su ih Crvenokoci htjeli napasti i skalpirati. Da su ih Indijanci
otvoreno napali, sigurno bi se rasprili poput pljeve, ali ovdje su svoje
neprijatelje ugledali opkoljene i nesposobne da se brane. To im je dalo
hrabrosti. Mogli su Indijance iz sigurne udaljenosti odozgo poubijati kamenjem.
Zato su se sad urili uz brdo kao da juriaju na njega.
"Neka moj brat brzo doe sa mnom!" pozove Old Shatterhand Apaa.
Ovaj je odmah shvatio to njegov bijeli prijatelj namjerava uiniti pa
pouri za njim. Protrae kraj vatre i stadoe se brzo uspinjati s kamena na
kamen uz strmu kamenu stijenu tako da su uskoro pretekli Kineze koji su
krenuli duljim, ali lakim putem uz obronak. Inenjer Swan je s jednim
odredom svojih radnika ostao dolje, ali ih je pratio pogledom i rekao obrativi
se svojim ljudima:
"Kako se ini, Kinezi bi htjeli linovati Crvenokoce, a oba lovca e
pokuati da to sprijee."
Sjaj vatre je dopirao gore do ruba stijene gdje su oba zapadnjaka pola u
susret Kinezima. Dolje u klancu i gore na njegovom vrhu zavladala je potpuna
tiina jer su svi razabrali o emu se radi pa su radoznalo ekali svretak te
upadice.
Onda se zau zapovjedni Old Shatterhandov glas, ali Kinezi se ne
osvrnue na njega, ve nahrupie naprijed. Zatim njegov glas ponovo odjeknu,
ali isto tako bez uspjeha. Sad on i Winnetou izvukoe revolvere. To je samo
trenutano djelovalo: Kinezi se zaustavie, ali ne nadugo jer su oni u stranjim
redovima gurali svoje prednjake, potiskujui ih naprijed.
To je bio kritian trenutak. Old Shatterhand i Winnetou nisu htjeli zaista
pucati, ve su oruje izvukli samo da se zaprijete. Ipak su morali prisiliti Kineze
da posluaju njihove zapovijedi jer bi inae dolo do tekog krvoprolia. Ljudi,
koji su ih promatrali, opazie kako su opet spremili revolvere. to su zatim
uinili nije se moglo razabrati jasno i u pojedinostima, ali su se zato dobro uli
76

njihovi glasovi, a ulo se i kako Kinezi viu, razabirala se gusta hrpa ljudi koji
su gurali jedan drugoga, dok su pojedini Kinezi letjeli zrakom, padajui u hrpu
svojih zemljaka. Poneki od njih bi as desno, as lijevo poput bombe izletio iz
hrpe i otkotrljao se niz brdo. Za tim pojedincima slijedilo ih je sve vie pa su
ve po dvojica i trojica letjela dolje, pridravajui se jedan za drugoga i vukui
jedan drugoga za sobom. Neki su poletjeli ravno u vis kao da ih je izbacilo
elino pero, a kad bi pali na zemlju, otkotrljali bi se dolje.
Isprva su urlali od bijesa, a onda poee vikati i jaukati od bola i straha.
Hrpa je postajala sve manja jer su se njezini sastavni dijelovi nezadrivo
raspadali, kotrljajui se niz obronak. Bilo je kao da se usred njih nalazi neki
nevidljivi, ali neodoljivi eksploziv iji je kemijski sastav bio izraunat tako da
se s tijelima Kineza igra kao s loptama. Broj onih koji su se kotrljali niz brdo
postajao je sve vei, a hrpa preostalih sve manja. Naposljetku je taj spomenuti
eksploziv poprimio lik Old Shatterhanda i Winnetoua koje su sad opet svi
ugledali i koji su upravo uloili sve sile u posljednji napor, ije djelovanje
dodue nije bilo ugodno za one koje je pogodilo, ali su zato gledaoci uivali.
inilo se da se usred Kineza zavrtio golemi zvrk, a njegovo kobno
djelovanje pokazalo se na Kinezima jer ih je taj zvrk tako odbacivao na sve
strane, jednog preko drugoga, da ih je izdao i vid i sluh. inilo im se kao da
zemlja ispod njihovih nogu nije vie vrsta, da ih ne nosi; vidjele su se noge
gore, noge sa strane, glave sa strane i glave dolje, dok se na kraju nije sve
pokrenulo, stalo kliziti, padati, teturati, koturati se i kuglati, tako da se itav
usov Kineza sruio u dolinu. Spustio se, najprije polako, a onda sve bre i bre,
a kad je stigao dolje, odjeknu glasno jadikovanje i jaukanje u nankingkom i
kantonskom narjeju. Toliki su se udovi meusobno isprepleli da su se ljudi
zaista morali namuiti da se izvuku iz te guve.
Svi nosioci perina stigli su manje ili vie brzo, ali pouzdano na podnoje
brda. Gore su ostali samo Winnetou i Old Shatterhand dok su ostali bijelci stali
da im glasno kliu, odobravajui.
Winnetou i Old Shatterhand sioe s brijega, a kad su stigli dolje, nije
nigdje bilo vie ni jednog Kineza. Svi su se poplaili da bi se djelovanje onog
zvrka moglo nastaviti i dolje pa pobjegoe. Kad je inenjer pokuao oba
zapadnjaka doekati estitkama, Old Shatterhand mu upade u rije:
"Ta je opasnost za Crvenokoce prola, ali postoji jo jedna koja im ne
prijeti od utih, ve od bijelih ljudi, od onih tamo gore na rubu stijena. Oni
bacaju kamenje dolje u kotlinu, a to ne moemo dulje dopustiti."
"Ali, ser, ti Komani su ubojice! Zar ih alite ako kojega od njih pogodi
kakav kameni?"
"Ne alim, ali zloinci su ipak ljudi pa treba s njima postupati kao s
ljudima, ovjek koji mui ivotinje ne vrijedi nita, a tko bez ikakve svrhe mui
ljude, taj vrijedi jo mnogo manje. To je moje miljenje prema kome postupam
pa se nadam da ete se za tim primjerom povesti bar dotle dok se ja nalazim kod
vas. Poaljite dakle dva ovjeka gore, jednoga desno, a drugoga lijevo, da
77

prekinu s tom neovjenou. Neka se svatko vlada mirno i neka ne poinje s

neprijateljstvom dok ja ne dam znak za to."
"Well! A hoe li onda i Crvenokoci ostati mirni?"
"Dobro e se uvati da prije zore nita ne poduzmu, pogotovu to se
njihov poglavica nalazi u naim rukama."
"Ali oni to ne znaju!"
"Odvezat emo oba zarobljena straara i poslati ih knjima u klanac.
Uostalom, sad je vrijeme da se porazgovorimo s Crnim Mustangom. Dajte njega
i onu drugu dvojicu donijeti ovamo gdje je svjetlo i gdje moemo lake i otrije
paziti na njih nego tamo u tami. Nemojte im spominjati nikakva imena, a ovdje
ih poloite tako da im vatra obasja lice. Htio bih ih jasnije vidjeti kad nas
prepoznaju."
"Smijem li im odgovoriti ako neto upitaju, a pogotovu poglavici?"
"Smijete, ali nita vano. Mi emo se malo udaljiti, a onda emo
neopazice prii odostraga da ujemo kako poglavica razgovara s vama i to
misli o svom poloaju." Inenjer krenu u jelik, a Old Shatterhand i Winnetou
odoe malo dalje da ih Crni Mustang odmah ne ugleda. Uskoro dovukoe
zarobljene Indijance i poloie ih tako da su licem gledali prema vatri. Pri tome
nisu mogli opaziti Winnetoua i Old Shatterhanda koji su stajali iza njih. Zatim
se ta dvojica pribliie polako, tihim koracima.
Inenjer je stajao ispred svoja tri zarobljenika i ispitljivo ih gledao, ali
nije rekao nita. Poglavicu je ljutio taj pogled. On bi zapravo prema
indijanskom obiaju takoer morao utjeti, ali prezir to ga je opaao na licu
toga slubenika toliko ga je razgnjevio da se vie nije obazirao na svoje
dostojanstvo, ve Ijutito doviknu inenjeru:
"to nas tako gleda? Ne umije li govoriti ili ti je strah pred nama
zaepio usta?"
"Strah pred vama?" nasmije se inenjer. "Nemoj ti sebi nita umiljati! Ti
si ubojica koga emo kasnije objesiti na vrlo dobrom i trajnom uetu."
"Ti ne zna to govori! Ja sam Tokvi Kava, vrhovni poglavica NaimiKomana!"
"Ako si vrhovni poglavica tih nitarija, onda emo ti rado iskazati ast
koja pripada tvom poloaju, ali samo tako da te objesimo malo iznad tvojih
ljudi."
"Ne hvalii se! Ja sam dodue svezan, ali vi ete me morati odmah pustiti
na slobodu jer e me inae osloboditi moji ratnici, a vas e kazniti tako da spale
Firwood-camp, da poubijaju sve njegove stanovnike i iz zemlje istrgnu tranice
vatrenoga konja."
"eli li da ti se nasmijem pred ta tvoja dva ratnika! Ti se usuuje da mi
se prijeti, premda lei preda mnom kao zmija kojoj su izbijeni otrovni zubi! O
tvojoj sudbini odluit e Old Shatterhand i Winnetou!"
Nato se poglavica glasno i podrugljivo nasmije i ree:
"Spomenuo si ta imena da me uplai, ali ja znam da se ta dva ratnika ne
78

nalaze ovdje. Da, oni su sino bili ovdje, ali su od straha preda mnom pobjegli
na kolima vatrenoga konja."
U tom asu opazi bijelog lovca koji ga je polako zaobiao i stao ispred
njega.
"Uf, uf!" prestraeno viknu poglavica. "To je Old Shatterhand!"
"Da, to sam ja. A tko je onaj koga vidi ovdje kraj mene?"
Winnetou je poao za njim i stao kraj njega. Kad ga je Koman ugledao,
jo vie se zaprepasti, viknuvi:
"I Winnetou, poglavica Apaa! Kako su ta dva ovjeka dola ovamo?"
Old Shatterhand mu vrlo prijazno kimnu i odgovori:
"Sigurno e se vrlo obradovati kad uje da smo doli upravo odande
otkuda si i ti stigao, naime iz Alder-Springa."
"Ja nisam bio na Alder-Springu!"
"Ali si bio posve u blizini, naime kod vjetroloma na Corner-Topu da bi
nas veeras uhvatio na Alder-Springu."
Sad je Koman poeo uviati da je njegov poloaj mnogo gori nego to je
dosad vjerovao. Bio je svezan, dakle potpuno nemoan. Vidio je da na ulazu u
klanac plamti visoka vatra i da je njegovim ljudima zakren izlaz iz stupice, ali
nije jo znao da su bijelci zaposjeli gornji rub klanca pa se zato jo nije potpuno
odrekao nade.
"Da nisam svezan", bijesno krinu, nateui spone, ja bih te smrvio kao
to grizzly jednim udarcem ape mrvi u kau aglja koji laje na njega! Da ste me
odmah pustili na slobodu!"
"S tim emo jo malo priekati. Budui da ponosno tvrdi da si vrhovni
poglavica Naimi-Komana, mislim da e biti odvie ponosan a da kae
neistinu. Doli ste ovamo da napadnete na logor?"
"Nismo."
"Ti si svog unuka Ik Senandu poslao da pripremi taj napad?"
"Nisam!"
"Ti si sino bio ovdje i govorio s njime?"
"Nisam!"
Taj trostruki "nisam" bio je izreen tako odluno, prezirno i ponosno da
inenjer ljutito viknu:
"Kakve li bestidnosti! Podilazi me elja da mu dadem skinuti taj stari
kaput kako bi njegova crvena koa dobro upoznala batinu."
Old Shatterhand nastavi, i dalje okrenut prema poglavici:
"Zaista je besprimjerna kukavtina da u takvom poloaju tako odluno
porie. Kani li moda porei i to da si danas prije podne svog unuka ostavio
posve samoga na Corner-Topu?"
Poglavica sklopi naas oi kao da skriva iznenadnu prepast, a onda
podrugljivo odgovori:
"ini se da Old Shatterhand sanja, iako ne spava."
"Pshaw! Ostavio si ga ondje da uva nae ukradene puke!"
79

"Uf, uf!" premda je bio svezan, Koman se napola uspravi.

"Priznaje li to?"
"Ne!"
"Tokvi Kava, kukavico, prezirem te. Da bih ti dokazao kako glupo lae,
neto u ti pokazati. Pogledaj ovamo! To sigurno nisi oekivao?"
Old Shatterhand je naime, prije nego to se maloas pokazao, poloio
svoje puke iza zarobljenika. Sad poe po oruje i pokae ga poglavici. Ovaj od
prepasti zaboravi da je svezan pa glasno kriknu i pokua skoiti na noge.
"Well, ini se da to pomae!" nasmije se lovac.
"a - arobna puka - medvjed - medvjedarka i - srebrna puka!"
promuca Tokvi Kava. "Gdje je Ik Senanda, sin moje keri?"
"On je na zarobljenik. Uhvatili smo ga na Corner-Topu jer smo ondje
bili prije nego to je on doao."
"To - to - ne moe biti!"
"Morat e nam vjerovati. Mi smo se vatrenim konjem odvezli u RockyGround, a odande odjahali u Alder-Spring gdje smo stigli prije tebe. Vidjeli smo
sve to ste radili i uli sve to ste govorili jer sam ja s Winnetouom leao u
gutari vjetroloma samo etiri koraka daleko od onog stabla uz koje si se ti
ispruio."
"Uf, uf, uf!"
"Da, uf, uf, uf! Kani li i dalje ustrajati u tom tvom besmislenom
poricanju?"
Koman je nijemo i mrko gledao preda se, dok nije na kraju sigurno
pomislio da e ga njegovi ljudi ipak spasiti. Zato ree:
"Tokvi Kava ne zna to je strah; on nije poricao zbog toga to bi se
bojao!"
"Priznaje li dakle da si ukrao nae puke?"
"Jesam."
"Priznaje li da si htio napasti Firwood-camp?"
"Tako je!"
"to bi uinio sa stanovnicima toga mjesta?"
"Mi bismo ih sve poubijali i skalpirali."
"Sve?"
"Sve!"
"Zounds!" viknu inenjer. "Zar i mene?"
Komanu je bilo posve svejedno bi li ubio jednog bijelca manje ili vie te
odgovori hladno i ponosno:
"Ne znam tko si, ali da smo uhvatili i tebe, mi bismo i tebe skalpirali."
"Hvala lijepa, zaista od srca hvala, moj dragi crveni gospodine! Za ovo
ljubazno priznanje ja u vam se jo posebno zahvaliti. Recite mi, mister
Shatterhand, to da sad uinimo s tim asnim dentlmenom i njegovim
ljudima!?"
"Najprije emo mu dati prilike da upozna svoj poloaj i poloaj svojih
80

ljudi", odvrati Old Shatterhand. "Odvest emo ga gore na rub klanca odakle
moe sve vidjeti."
"A onda?"
"Onda e morati zapovjediti svojim ljudima da se predaju." Sad se Old
Shatterhand obrati indijanskim straarima i upita: "Vladate li vi jezikom
bljedokoaca?"
Jedan od njih odgovori: "Razumjeli smo to ste govorili."
"Well! Vi ete sad otii u klanac i rei ratnicima Komana da smo
uhvatili njihova poglavicu i da emo ih postrijeljati do posljednjeg ovjeka budu
li se branili. Sad u odvesti poglavicu na brdo da se uvjeri kako bi svaki otpor
znaio vau propast. Neka on onda odlui to je najbolje za njega i za vas."
"Od koga emo to doznati? Ako nam to kae koji bljedokoac, neemo
mu vjerovati."
"Dopustit u poglavici da vam on to sam kae. Neka govori odozgo s
gornjeg ruba klanca, tako da ga uju svi njegovi ratnici. Jeste li sporazumni s
tim?"
"Jesmo."
"Onda u sad dati da vam skinu spone. S ove strane ulaza nije plamen
tako visok i irok da bi vam mogao postati opasan. Moete preskoiti preko
njega."
"Treba li da se vratimo da nas opet sveete?"
"Ne treba; moete ostati u klancu. Recite vaim ratnicima to ste uli i
vidjeli! Uinite li to, oni e uvidjeti da im ne preostaje nita drugo nego da
ekaju na odluku svog poglavice."
Dok su ratnicima razvezivane spone, postavi se Winnetou, prislonivi
puku o rame, tako da mu oni nisu mogli pobjei. Jedan od ratnika se smjesta
zaleti i preskoi na onom mjestu kroz vatru, gdje je ona bila najua, a drugi se
odmah povede za njegovim primjerom. Zatim Old Shatterhand postavi onamo
jo nekoliko eljezniara da bi ulaz u klanac za vrijeme njegove odsutnosti
stajao pod jakom straom. Zatim razvezae poglavici Komana noge da bi se
mogao uspeti uz brdo. Ruke su bile dakako ostale svezane na leima.
Zatim se oba zapadnjaka uspee s Tokvi Kavom na brdo. Da je pokuao
pobjei, ne samo da bi u najveu opasnost doveo svoj ivot, ve i ivot svojih
opkoljenih ratnika. Zato se bez otpora uspeo iza zapadnjaka gore na mjesto s
kojeg se jednim pogledom mogao obuhvatiti cio klanac. Bilo je to ono isto
mjesto na kome se nalazio Hobble-Frank. Kad je ugledao pridolice i prepoznao
Tokvi Kavu po njegovom ukrasu od orlova perja, skoi od radosti uvis viknuvi:
"Hura, evo dovode jednoga koji, ako me nije posve napustila moja
priroena mudrost, mora da je poglavica te crvene brae s ratne staze! Jesam li
pogodio, Old Shatterhand?"
"Da, to je on", odvrati Old Shatterhand.
"To mi je drago, to mi je silno drago! Jer im smo uhvatili glavnog
vrapca, svi ostali e nam sami doi na lijepak. Kako ste ga uhvatili za uvojak
81

skalpa?"
"Oduljali smo se za njim i kvrcnuli ga po glavi, dragi Frank."
"Oduljali su se za njim i kvrcnuli ga po glavi! To zvui tako jednostavno
i samo po sebi razumljivo kao kad kuharica u gostionici k "Zlatnoj krvavici"
veli za maku: ,najprije zaklati, zatim speci dok ne bude smea, a onda pojesti
kao zeca". Eno ga gdje stoji kao babilonski toranj i gleda u dolinu! Kako mi se
ini, nimalo mu se ne svia naa lijepa rasvjeta zubljama i rasvjetnim plinom!"
Veseli malian imao je pravo. Sve ako je Tokvi Kava dosad i raunao s
time da e mu njegovi ljudi pritei u pomo, sad je morao uvidjeti da je to krivi
raun. Svi su oni bili nagurani dolje u klancu gdje je jedva bilo mjesta za njih i
njihove konje, a jedini put u slobodu zakrila im je vatra koja je jo uvijek
visoko plamtjela. Tu su vatru mogli bijelci odravati do jutra pa i dulje.
Poglavica je to znao jer je vidio da se dolje nalazi jo jedna velika bava puna
petroleja.
Pomno je promotrio stijene klanca i opazio dodue ono mjesto kojim se
moglo uspeti, da, uspeti bi se mogao jedan ovjek ako gore ne bi bilo
neprijatelja. Ali tako velik broj Indijanaca pa jo tome na konjima, ni pomisliti!
Gore su gorjele vatre i zublje tako da je sve bilo rasvijetljeno kao danju, a kad je
prebrojio dobro naoruane bljedokoce, spremne da odbiju svaki pokuaj
uspona na stijenu, poglavica se teko zamisli. Razmiljao je i razmiljao, traei
izlaz, ali izlaza nije bilo. Pomislio je dakako i na to da bi njegovi ratnici mogli
na konjima u galopu projuriti kroz vatru, ali je morao uvidjeti da ni to nije
nikakvo rjeenje. U prvom redu je opazio straare koji su stajali vani pred
vatrom, a s druge strane mogli su svi bljedokoci, to ih je vidio ovdje gore,
obasuti puanom vatrom cio klanac sve do samog plamena, tako da ni jednom
jedinom Crvenokocu ne bi uspjelo da prodre. Dovoljna bi bila samo jedna
salva, pa da se cio izlaz zakri mrtvim tijelima Indijanaca i konja.
Bio je sav tako zaokupljen tim razmiljanjem i njegovim poraznim
rezultatom, da nije ni pomislio na to da pazi na izraz svoga lica. Zato mu se
razoaranje tako jasno ocrtalo na licu da su Winnetou i Old Shatterhand dodue
o tome utjeli, ali mali Hobble-Frank nije mogao odoljeti, a da ne dobaci:
"Pazi ga, udesio je lice kao da mu je pura ukrala kruh. Neka pokua to
god hoe, ipak ne moe..."
"Uf, uf", javi se poglavica i to mnogo glasnije nego to je namjeravao.
Bilo je upravo kao da se probudio oda sna pa se i sam trgnu zbog svog poklika.
Old Shatterhand se okrenu k njemu i upita ga:
"No, je li Tokvi Kava promislio o tome da li za njega i njegove Komane
postoji put u slobodu?"
"Jesam", odgovori Indijanac. "Takav put postoji."
"Ah! A koji je to put?"
"To je tvoja pravednost."
"Ne pozivaj se na nju! Budem li je posluao, bit u prisiljen da vas
osudim! Neu ni spomenuti krvoprolie to ste ga namjeravali poiniti. Ali
82

kojom kaznom kanjava zakon prerije krau konja?"

Poglavica odgovori nakon kratkog oklijevanja:
"Smru, ali vai konji su vam se opet vratili."
"A kojom se kaznom kanjava kraa oruja?"
"Takoer smru, ali vi ste opet uzeli svoje puke."
"To nimalo ne mijenja tvoju krivnju. Svoj ivot si proigrao."
"Znai da me kanite umoriti?" ljutito prasnu poglavica.
"Mi nismo ubojice. Mi ne ubijamo, ve kanjavamo jer ti si htio kaznu i
zatraio je."
"Uf! Kad sam je ja zatraio?"
"Kad si zahtijevao pravednost."
Koman obori glavu, zautjevi. Znao je da ne bi uzalud zazvao blagost
tih ovjekoljubivih zapadnjaka, ali ponos mu je branio da to uini. Malo kasnije
upita:
"Gdje se nalazi Ik Senanda kojeg si uhvatio?"
"Na sigurnom mjestu gdje eka svoju osudu. Ti zna da se pijuni
vjeaju."
"Uf! Otkada je Old Shatterhand postao tako okrutan?"
"Otkako si od mene zatraio pravednost jer pravednost zahtijeva vau
smrt. Milost ne eli!"
Poglavica opet klonu. Nije mogao sebe i svoje ljude spasiti ni
lukavtinom ni silom. U njemu je kuhao bijes, a svega ga je ispunila divlja i
podmukla elja za osvetom. Polako podigne glavu, upitavi nesigurnim glasom
dok mu je lice bilo kao od kamena:
"to razumije Old Shatterhand pod milou?"
"Kanjavanje blaom kaznom ili oprost od itave kazne."
"Zar bi nam oprostili svaku kaznu?"
"Ne; to nije mogue."
"Ali ivot bismo zadrali?"
"Moda. Winnnetou i ja, mi ne hleptimo za vaim ivotom, ali nee nam
biti lako da druge bijelce nagovorimo da popuste. Ipak se nadamo da emo to
postii ako ti sa svoje strane ne propusti da ublai njihovu srdbu."
"to treba da uinimo?"
"Da se predate."
"Da se predamo?" planu on. "Ti si lud!"
"Doveo sam te ovamo da ti dokaem da nas va otpor ne bi stajao ni
kapljicu krvi, ali da bi vas smjesta upropastio. Taj cilj sam postigao, im dadem
znak, opalit e sve nae puke. Oduzet e vam skalpove pa e vae due biti u
vjenim lovnim poljanama osuene da budu nae sluge i robovi. Ti si tako htio.
Doi!"
"Kamo e?"
"Dolje. Vidjet e posljedice svog prkosa. Doi!" On ga uhvati za ruku,
pretvarajui se da ga eli povui sa sobom, ali Tokvi Kava se istrgne, uzmakne
83

za korak i upita dok su mu tamne oi planule:

"Moe nas spasiti samo ako se predamo?"
"Samo tako."
"A hoemo li ostati na ivotu?"
"Nadam se."
"I vratiti se svom plemenu?"
"Bude li vam ivot poklonjen, moi ete se vratiti. Valjda ne vjeruje da
bi itko htio da vas ovdje zadri?"
"Ako slobodno odemo, ne boji li se nae osvete?"
"Pshaw! Tko bi se vas bojao! I ti govori o osveti? Ako vam spasimo
ivot, niste li nam onda duni zahvalnost, a ne osvetu?"
"Spasi nas, a onda e vidjeti to emo uiniti."
"Dobro. Vidi li da se tamo desno dade uspeti uza stijenu?"
"Vidim."
"Puteljak je tako uzak da se dva ovjeka ne mogu usporedo uspinjati.
Reci tvojim ratnicima neka se jedan za drugim uspnu onuda, ali bez oruja.
Dakako da emo ih sve najprije svezati dok ne odrimo vijeanje to emo s
njima. Onda e..."
"Svezati?" ljutito ga prekinu poglavica.
"Tako je. Ako ti to nije pravo, neka poginu. Ta i ti si svezan!"
"Uf! Old Shatterhand je straan ovjek. Govori tako blago i mirno, ali
volja mu je tvrda kao peina."
"Vrlo dobro to to uvia. Vladaj se prema tome! Jesi li dakle
sporazuman s time da veemo tvoje ratnike?"
" Poglavica je nekoliko trenutaka oklijevao, a onda se ponosno uspravi i
odvrati, gotovo viui od jada:
"Jesam!"
"Well! Ali reci im da emo svakoga koji ne ostavi sve oruje dolje ve sa
sobom odnese ma i najmanji no, smjesta ubiti."
Jasno se razabiralo da poglavica dre od bijesa. Zatim upita:
"Ako uinim ono to trai od mene, hoe li onda i sin moje keri ostati
na ivotu i hoete li ga pustiti na slobodu?"
"Vjerojatno."
"Onda mi daj razvezati spone da mogu sii dolje k svojim ratnicima."
"Ah, dakle kani sam dolje?"
"uo si to sam rekao."
"Zato?"
"Nije dovoljno da odavde viknem nekoliko zapovijedi. Ako treba da se
oni sami izrue bez oruja, onda im moram rei i razloge zbog kojih treba da to
uine."
"Well, odgovori Old Shatterhand, mjerei ga i osmjehujui se. "Moda
pri tome sprema kakvu podlost, ali meni je to svejedno. Doputam ti da sie
dolje, ali poevi od trenutka kad stigne u klanac, uperit e se u vas cijevi od
84

devet puta deset puaka. Kad budem nakon pet minuta pozvao, a ti se kao prvi
ne uspne gore, svaka e od tih puaka dva puta opaliti. Tako sam rekao i tako
e biti. Sad idi!
On mu sam odvee ruke. Winnetou nije ni jednom rijei sudjelovao u
razgovoru, ali sada kad je Koman krenuo da se spusti u klanac, poloi mu
Winnetou ruku na rame i ree:
"Ono to je rekao Old Shatterhand, to je kao zakletva koju u i ja odrati.
Ako te on pozove, a ti smjesta ne krene, pogodit e te moje tane! To sam ti
rekao. Howgh!" Koman se okrenu, ne odgovorivi nita pone se sputati
putem koji ga je imao dovesti k njegovima. Kad je stigao dolje i progovorio
nekoliko rijei svojim ljudima, podie se u klancu glasan urlik. To je bio
odgovor ratnika na njegovo saopenje da se moraju predati. Da bi zatitio
poglavicu pred otporom njegovih ratnika, do kojega bi moglo doi, izda
Shatterhand gromkim glasom nekoliko kratkih zapovijedi. Odmah svi bijelci
koji su se nalazili na protivnoj strani, prijeoe na njegovu, spremni da prihvate
i sveu Komane koji su se trebali jedan po jedan uspeti gore. Svi bijelci uperie
puke u klanac da na Old Shatterhandovu zapovijed otvore vatru. I oni bijelci
koji su stajali kraj ulaza uperie puke u opkoljene Indijance. I Kinezi su veoma
radoznalo oekivali kako e zavriti ta pustolovina, ali budui da nisu imali
oruja, nisu se ni najhrabriji meu njima usudili umijeati u borbu.
Droll je takoer doao s druge strane. Isprui se kraj svoga bratia Franka,
gurnu cijev svoje puke preko ruba klanca i upita:
"Bratiu Frank, jesi li uo sve to se ovdje govorilo?"
"Kako moe tako glupo pitati?" odgovori malian. "Ta ja sam stajao
ovdje i imam zdrave ui. Zato onda ne bih uo to se govori?"
"Dobro znam da ima ui, ali i drugi ljudi imaju ui, a ne ele uti to
treba da uju. Nije li tu bio poglavica Komana?"
"Jest."
"I s njime su voeni pregovori?"
"Jesu."
"Na to je morao pristati?"
"Komani se moraju predati. Oni e se jedan po jedan uspeti ovdje uz
stijenu, a mi emo ih smjesta vezati im stignu ovamo iz podzemlja."
"To je opet vrlo prevejano od naeg starog Shatterhanda. Kad bi se oni
smjeli uspeti kako ele, odmah cijela hrpa, onda bi to za nas moglo postati
opasno, ali ako stiu jedan po jedan, ne mogu nam nita nauditi. Zaista je posve
druga stvar kad ovjek stigne u pravo drutvo! Otkako smo juer sreli Old
Shatterhanda i Winnetoua, neprekidno emo doivljavati nove pustolovine."
"Tako? A sa mnom ne doivljuje nita? uj me malo, budi tako ljubazan
pa mi iskazi duno potovanje, kakvo ima pravo zahtijevati ovjek kao to sam
ja! Izvoli to zapamtiti i za ubudue! Zar sam ti moda zato dopustio da se rodi
kao moj pravi pravcati brati da mi sad kvari raspoloenje? Taj ovjek tvrdi da
uza me nita ne doivljava!"
85

"No, no, nemoj se uzrujavati!" zamoli ga Droll. "Nisam ja to mislio tako

ozbiljno. Nije potrebno da kod svake rijei odmah prasne kao bomba."
"uti, staro trabunjalo! Kako se moe usuditi da me usporeuje s
bombom!"
"Jer eksplodira upravo kao bomba!"
"Eksplodiram! Kakav je to izraz za takvu vanu linost kao to sam ja!
Zar ne zna, zeleniu, da se u mojoj potovanoj prisutnosti mora uljudno
izraavati?"
Droll se poee iza uha i odgovori u neprilici: "Ah, dragi Frank, eto, opet
se uzrujava. Ali sad pripazi! ini se da Old Shatterhand kani neto viknuti."
Zadani rok je proao i Old Shatterhand se upravo u taj as nagne preko
ruba stijene, sloi ruke oko usta i doviknu u klanac:
"Tokvi Kava, popni se gore!"
Poglavica je uo taj zov pa izda svojim ljudima jo posljednju zapovijed i
okrenu se od njih da poslua Old Shatterhanda. Uspeo se istim onim putem
kojim je i siao. Dok se uspinjao, ugledae bijelci kako su svi njegovi ljudi
poloili oruje na hrpu. inilo se da im je rekao u kojim vremenskim
razmacima moraju poi za njim jer su se skupili dalje i tek kad je on stigao na
vrh, poe slijedei ratnik polako za njim. Ne zna se da li je uzrok tome bilo
penjanje ili uzbuenje zbog otpora njegovih ratnika, ali na poglavici se vidjelo
da mu bilo estoko udara kad je, ukrstivi ruke na leima, rekao promuklim
glasom:
"Tokvi Kava je odrao rije; evo, sveite me opet! Ali pripazite da vam
ne bismo i mi jednom svezali remenjem ruke! Doe li do toga, moete biti
sigurni da vie neete imati da bilo to traite pod suncem."
Radnici ga svezae i odvedoe ga malo dalje. Prvi ratnik koji je doao za
njim takoer je svezan, a zatim jo lea uz lea svezan uz narednog. Veui
zarobljenike tako po dvojicu zajedno, bijelci su se dvostruko osiguravali.
Tako su proli i svi ostali Komani koji su se, jedan za drugim, uspeli na
vrh. Kad su naposljetku svi bili svezani, lealo je vie od stotinu meusobno
vezanih Indijanaca na zemlji. Tokvi Kava pozove Old Shatterhanda i ree mu:
"Teko sam nagovorio svoje ratnike da se pokore. Hoe li se sad i ti
potruditi da nagovori bljedokoce da nam poklone ivot?"
"Ja u odrati ak i vie nego to sam ti obeao", odvrati lovac. "Kaem ti
da u uloiti svoj cio utjecaj. Sad kad si bio tako posluan, vrsto ti obeajem da
u vam osigurati ivot i slobodu."
Meutim Koman prasnu u prodoran smijeh i pogled pun beskrajne
mrnje pogodi Old Shatterhanda:
"Posluan?" viknu. "Zar ja vama? Zar je lav posluan psu ili bivol
skunksu? to misli, tko si? Gnojni ir koji u izrezati iz tijela bljedokone rase
i baciti ga u najosamljeniji kut savane da ondje istrune! A to je Winnetou?
Najlukavniji od svih Apaa, ovjek dostojan najveeg prezira. Otrov to u ga s
ogavnou ispljunuti i nogom utoptati u zemlju. Zar si dopustio da ti se u ledu
86

prole zime smrzne posljednji ostatak mozga pa se usuuje ustvrditi da ti je

Crni Mustang bio posluan? Zaklinjem ti se velikim Manitouom i duhovima
svih naih poglavica za kojima emo svi otii u vjene lovne poljane da e doi
vrijeme u kojem ete vi doznati tko ima zapovijedati, a tko sluati!"
Old Shatterhand mu na to odgovori jedino mirnim pitanjem:
"Kani li moda svojim nepromiljenim rijeima proigrati ivot? Jo
uvijek si na zarobljenik i nisi slobodan!"
"Pshaw!" prezirno se nasmije Koman. "Tokvi Kava ne doputa da ga
tjera u strah. Old Shatterhand je rekao da su na ivot i naa sloboda sigurni!"
"Ah! Tako se vrsto pouzdaje u moju rije? Zna li koju mi ast
iskazuje time? Da, sad nas smije nekanjeno vrijeati jer sam ti dao rije.
Poto znade da Old Shatterhand ne govori neistinu, uvjeren si da sad smije biti
drzak prema meni. Ovako kao to ti sada ini, laje pas kome su iupali zube
pa ne moe gristi."
"A taj pas si ti!" bijesno viknu Koman. "Pogledaj ovu moju nogu! Udarit
u te njome da e zavijati od boli."
"Moe se usuditi da mnogo toga rekne sad kad ima moje obeanje",
opomenu ga Old Shatterhand, smijeei se mirno, ali nemoj poi predaleko! Ne
bude li se mogao svladavati, poalit e."
"Poaliti? Ta rije odaje tvoju slabost. Reci to god hoe jer ja se smijem
tvojoj prijetnji."
Sad se lice bijeloga lovca uozbilji, a i glas mu je zvuao teko kad je
rekao:
"Well, kako god hoe! Ja u dodue odrati ono to sam obeao, ali ni
jedne jedine rijei vie. Ve e doznati kako to mislim. Bio sam odluio da u
biti jo blai nego to bih to morao biti prema svom obeanju, ali tome je sad
kraj i moja e se opomena ubrzo ispuniti, a ti e uskoro poaliti!"
Umjesto odgovora uvue Koman glavu meu ramena, a onda se usprkos
sponama odbaci naprijed da pljune na Old Shatterhanda. To mu je i uspjelo.
Kad je to vidio Winnetou, koji je inae bio uvijek miran i nadmoan i koga nita
nije moglo izbaciti iz ravnotee, stegne aku i ljutito vikne:
"arli, on te je uprljao svojom slinom. Treba li da ga kaznim ja ili e ga
ti kazniti?"
"Nee ga kazniti ti, ve ja, ali drukije nego to misli", odvrati njegov
bijeli prijatelj. "Nije vrijedan da ga dodirne tvoja ruka!"
I svi ostali bili su silno ogoreni zbog nevjerojatne Komaneve drskosti.
Sad, kad je bio siguran da e ostati na ivotu, pustio je maha svom bijesu to ga
je tako dugo i s toliko muke suzdravao. Nekoliko bijelaca koji su tome
prisustvovali stadoe glasno zahtijevati brzu kaznu. Dugaki plavokosi Kaz
okretao je svoju malu glavu s jedne strane na drugu, njegov frnjasti nosi kao da
se odjednom dvostruko poveao, njegove inae dobrodune mije oice
zablistae, pa poduzetno navue sare svojih izama navie i glasno ree:
"Mister Shatterhand, to je ipak previe! To nipoto ne smijete dopustiti!
87

Spreman sam da mu zaepim tu veliku gubicu!"

"ime?"
"Remenom koji u mu oviti oko vrata. Onda emo ga podii gore, tamo
na ono drvo koje ima nekoliko vrlo lijepih grana, oito izraslih ba u tu svrhu.
Neu biti kriv ako ga izda dah. Volio bih da ga je priuvao za neto bolje! Tko
ne eli sluati mora osjetiti; to je stara dobra poslovica koja je vrijedila i kod
Timpeovih batinika."
"Hvala! Ako je roen za to da bude objeen, onda e ve i sam nai
prikladnu omu pa mu je ne moramo ba mi oviti oko vrata."
"to?" viknu Hobble-Frank. "Zar da vas on tako vrijea i da za to ne
dobije plau? To ne mogu dopustiti, tome se protivi cijelo moje bie kao kad
bismo pudla eljali protiv dlake! Smatram svojom dunou ..."
"Ovdje moe biti govora samo o mojoj dunosti, dragi Frank, a ne o
tvojoj", prekinu ga Old Shatterhand. "Prepusti dakle meni da sam odgovorim na
drskost tog crvenog momka!"
"To ne mogu uiniti; to i neu uiniti jer ako vama prepustim vlast i mo
vrhovnog javnog tuioca, onda ve unaprijed znam da e taj Crvenokoac dobiti
najvee poslastice umjesto dobrih batina."
"Ne brini, Frank! Ovaj put i ne mislim na to da budem obziran."
"Tako? Jeste li se dakle ipak jednom opametili? Dodue kasno, ali ipak!
Zar zaista imate ikakvu kaznu za njega?"
"Imam."
"Onda vas molim za najveu susretljivost i uslugu da mi dopustite da ja u
tom koncertu zasviram na prvoj violini! Izvolite dakle dobrostivo zapovjediti,
gospodine ravnatelju, kad treba da se digne zastor! Potovano opinstvo ve
tope nogama, a itava je kua rasprodana."
"Dobro, neka ti se ispuni elja. Kaz i Haz neka takt vrsto prihvate
poglavicu da ne moe pomai glavu, a ti e mu svojim noem odrezati svu
kosu s glave osim jednog tankog uvojka za koji emo moi svezati ove lijepe
kineske perine."
Rekavi to izvue Old Shatterhand iz depa perine onih dvaju
kradijivaca puaka.
"Hura, to je velianstvena misao! Toliko sam se obradovao i razveselio
kao da mi je danas roendan! Doite ovamo, gospodo Timpe broj jedan i Timpe
broj dva! Pripazite, gospodo, veliko djelo moe otpoeti. Zastor se die. Ja
glumim seviljskog brijaa bez etkice i sapuna, a Koman e glumiti oguljenog
viteza otimaa. Hajde, ponimo!"
Veseli malian bio je sav oduevljen zadaom to ju je dobio. Bijelci su
ga razumjeli, ali inilo se da Crvenokoci ne slute to se ima dogoditi.
Samo poglavica je razabrao poglede upravljene na njega, ugledao je no u
ruci Hobble-Franka, a vidio je i kineske perine to ih je ovaj dobio od Old
Shatterhanda. Morao je doi do zakljuka da ti perini imaju neke veze s njime,
ali nije mogao zamisliti to bijelci namjeravaju. Prestraio se, a prestraio se jo
88

i vie kad su Kaz i Haz klekli desno i lijevo od njega i poeli ga upravo mjeriti
jezovito znaajnim pogledima.
"to hoete? to kanite sa mnom?" upita ih on.
Old Shatterhand odgovori umjesto njih:
"Dobit e od mene dar jer si prema meni bio tako prijazan i uljudan."
"Kakav dar?"
"Vi ste doli ovamo da skinete skalpove utih ljudi, ali ih na alost niste
mogli dobiti, poto ih Kinezi sami ele zadrati. Budui da i sam moe misliti
koliko sam ti privren, sigurno e uvidjeti da mi je vrlo ao to se ti kao
poglavica mora odrei takva skalpa. Zato te moje dobro srce eli iznenaditi ne
samo s jednim perinom, ve ak s ova dva. Nadam se da e zahvalno primiti
od mene taj dar."
Tokvi Kava se javi samo sumnjiavim "Uf!". Drugo nije mogao
odgovoriti jer nije znao kakva se namjera skriva iza prijaznih Old
Shatterhandovih rijei. Ovaj nastavi:
"Razumljivo je da perini spadaju na glavu pa zato mislim da e ti biti
drago ako ih dam svezati na tvoju glavu da ih nosi kao uspomenu na mene."
"Uf, uf!" odvrati poglavica, razljutivi se. "Skalpovi se ne vjeaju o glavu
ve o pojas. A to uope i nisu skalpovi, ve samo kose utokonih ljudi, bez
koe na njima. Ratniku koji bi nosio takvu kosu smijala bi se i rugala djeca i
stare ene!"
"Ti e ih ipak nositi jer ti ih ja poklanjam, a ja sam navikao na to da se
moji darovi potuju!"
"Zadri ih samo, ja ih neu!"
"Ne pitam ja hoe li ih ili ne. Oni su odreeni za tebe pa e sad dopustiti
da ti ih svezu na glavu."
"Samo se usudi da to uini!" viknu Crvenokoac. "Ne zaboravi da sam ja
poglavica!"
"Pshaw! Od maloas ti u mojim oima nisi nita drugo, ve obina crvena
njuka na koju u dati objesiti kineske perine kako bih time ozbiljno opomenuo
tvoje ratnike da se nitko vie ne usudi uvrijediti Winnetoua i Old Shatterhanda!"
Tokvi Kava izbulji oi, stegnu zube i siknu:
"Opominjem te! Da se nisi usudio uvrijediti glavu ratnog poglavice ovim
smeem utih pasa!"
"Govori o tome da se ne usudim i opominje me? I ja sam tebe maloas
opomenuo, ali ti me nisi posluao. Sad dolaze posljedice: ti e nositi to ,smee
utih pasa", a ja u ti to noenje olakati koliko god samo mogu. Na tvojoj glavi
se ne nalazi samo uvojak skalpa, ve itava kosa. Za samu jednu glavu bilo bi
odvie da nosi i kosu i perine. Zato u sad dati da ti odreu kosu da bi bilo
mjesta za kineske perine."
Sad se Tokvi Kava prestraio na smrt. Oi umalo to mu nisu iskoile iz
onica, a crte lica mu se iscerie kao u divlje zvijeri. Usprkos sponama napol se
uspravio pa viknu dok mu je glas upravo drhtao od neizreciva gnjeva:
89

"Kani mi odrezati kosu? Moju kosu, ukras moje glave, izraz snage i
sjedite orlovih pera koja objavljuju moje dostojanstvo i govore o mojoj slavi!
Kosu mi kani odrezati, kosu?"
"Kanim, i to odmah."
"Usudi se, samo se usudi, ako zbog toga eli umrijeti smru uz tolike
boli koju osjea tisuu ljudi izmuenih na smrt!"
"Pshaw! Ta tvoja prijetnja nee me ni na trenutak sprijeiti da uinim ono
to sam odluio. Poloite ga na zemlju i vrsto ga pridrite!"
Ove posljednje rijei upravio je Old Shatterhand obojici Timpea koji ga
odmah posluae. Oni povukoe uspravljeni gornji dio Komaneva tijela na
zemlju i pridrae ga. Zasad se nisu morali naprezati jer se Tokvi Kava nije
opirao. Leao je ispruen na zemlji, sklopivi oi i, mrmljajui poluglasno:
"Ne, to se nee usuditi; to se ne moe usuditi; to ne smije uiniti. Otkako
postoje crveni ratnici i bijeli ljudi, jo se nikad nije dogodilo da bi nekom
poglavici odrezali kosu!"
"Sve ako se dosad i nije dogodilo, sad e se dogoditi", ostao je Old
Shatterhand kod svoje odluke. "Poni, Frank, zavrimo!"
"Posve pravo", odvrati malian, poloivi perine na zemlju i pristupivi k
poglavici.
No je drao u ruci. Poglavica zau korake, otvori oi i ugleda HobbleFranka gdje mu se pribliuje. Razabrao je da e se ipak dogoditi ono to je
smatrao nemoguim, a ta mu spoznaja dade golemu snagu. Premda su mu ruke
bile svezane na leima, on dvostrukim pokretom gornjeg dijela tijela odbaci oba
Timpea od sebe. Oni su ga dodue smjesta opet zgrabili i napeli svu snagu da ga
pritisnu o zemlju, ali poglavica im je zbog silne uzbuenosti koja ga je obuzela,
u tom trenutku bio tako nadmoan snagom da su jo dva ovjeka morala
kleknuti na njega prije nego to su uspjeli da mu tako vrsto prihvate glavu da je
Hobble-Frank mogao zapoeti poslom.
Marljivo je stao rezati kosu. Tek to je prvi odrezani uvojak digao u ruci,
poglavica se presta braniti i tijelo mu se isprui kao u smrti. Nakon onog
prekomjernog napora sad ga je obuzeo osjeaj potpune nemoi pa se prepustio
sudbini i nije se vie nijednom pomakao. Dopustio je, tavie, da mu glavu
okreu as desno as lijevo, ve prema tome kako je to Hobble-Frank trebao pa
je izgledalo kao da je omamljen. Tako mu je Hobble-Frank malo pomalo
odrezao itavu njegovu gustu i dugaku kosu, osim jednog rijetkog uvojka. Kad
je to bilo obavljeno, podigne Frank oba perina uvis, viknuvi:
"Svakom kruna po zasluzi! Pripazite, gospodo, sad dolazi krunisanje!" I
on spretno privrsti oba perina o glavu Crnog Mustanga.
Ono to je sad slijedilo ne moe se opisati. Bijelci stadoe veselo klicati,
dok su Crvenokoci naprotiv urlali i zavijali, natezali i trzali svoje spone, bacali
se u vis i bijesno se valjali amo-tamo, premda su po dvojica bili svezani
zajedno. Bijelci su imali pune ruke posla da Indijance, koji su se usprkos svojim
sponama bacali ovamo i onamo kao ribe na suhom, pridre na zemlji. Buka se
90

tek postepeno slegla. Tokvi Kava nije sudjelovao u toj dreci, ve je nepomino
leao. Sad se napol uspravi i ree promuklo, ali nekim neprirodnim mirom:
"Osvetili ste se. Sad nas pustite na slobodu."
Sad se javi Winnetou koji je dosad utio:
"Najprije moramo vijeati o tome to se ima dogoditi s Komanima.
Odvucite ih niz brdo i u klanac gdje su nam sigurniji nego ovdje."
Crni Mustang se uspravi, siknuvi:
"Ne treba tu nikakva vijeanja. Old Shatterhand nam je obeao ivot!"
"ivot!" prezrivo odvrati Winnetou. "Da je poglavicu Apaa zadesilo ono
to je zadesilo tebe, on uope vie i ne bi htio ivjeti. Ti meutim cvili da bi
produio svoju sramotu, pa neka ti bude!"
"Pseto!" zaurla Koman. "Ja uope ne cvilim. Samo zato elim ivjeti da
bih vam se mogao osvetiti onako kao to se jo nikada nije osvetio nijedan
crveni ratnik!"
"Pshaw! Osveti se dakle! Upravo time to vam poklanjamo ivot
pokazujemo koliko preziremo tvoju srdbu i kako se malo bojimo tvoje osvete."
On se okrenu i uhvati Old Shatterhanda za ruku da zajedno s njime poe
niz obronak. Nije se ni okrenuo da provjeri provode li bijeli radnici njegov
nalog da zarobljenike odvuku dolje.
Moe se lako zamisliti da taj posao nije bio obavljen ba najnjenije,
premda su ljudi pazili da ne ozlijede Indijance poto su znali da Apa to ne eli.
Dolje je vatra na jednoj strani ulaza tako potisnuta da je izmeu nje i stijene
ostalo dovoljno prostora da onuda provuku zarobljenike. U klancu su ih par po
par poloili jedne kraj drugih. Zatim su eljezniki radnici htjeli razdijeliti
oruje koje je ondje lealo, ali Old Shatterhand ih sprijei rekavi:
"Stoj! Neka jo sve ostane kako jest. Ne znate jo to emo odluiti o tim
stvarima." Radnici ga, iako nevoljko, posluae.
Zapravo su etiri osobe imale odluiti o sudbini Komana: Winnetou, Old
Shatterhand i oba inenjera iz Rocky-Grounda i Firwood-campa, ali ovaj
posljednji se sklonio na sigurno mjesto i nije se pokazivao. Zato preostala
trojica sjedoe da se dogovore. Inenjer Swan uze bez oklijevanja rije:
"Samo se po sebi razumije da svi ti banditi moraju umrijeti pa zato
predlaem, budui da barut i olovo stoje novaca, a remenje je ovdje besplatno
da ih sve lijepo redom povjeamo o drvee. Uvjeren sam, gospodo, da ste i vi
istog miljenja."
Preko ozbiljnoga Apaeva lica kliznu tihi smijeak. Ipak nije nita
odgovorio jer je bio navikao na to da u takvim prilikama prepusti rije Old
Shatterhandu. Ovaj se takoer nasmijei, kimne inenjeru i ree:
"Well, ser! Veoma me raduje da ste nas tako pravilno ocijenili. I mi smo
dakako potpuno uvjereni o tome da oni moraju umrijeti, budui da svaki ovjek
mora jednom umrijeti!"
"Hm! Kako to mislite, mister Shatterhand?"
"Oni moraju umrijeti, prije ili kasnije, ba zato jer su smrtni ljudi, ali mi
91

nemamo prava da im zadamo smrt."

"Kako to?"
"Jer smo im nas dvojica, naime Winnetou i ja, obeali da nitko nee biti
ubijen."
"Niste li to obeanje zadali moda malo prenaglo, ser?"
"Mislim da nisam! Najbolja i najpravednija kazna je uvijek ona koja
zloincu onemoguuje da ponovi svoje djelo. Moramo dakle Komanima
oduzeti priliku ili mogunost da uskoro opet pomisle na napadaj. To emo
uiniti tako da oni namjeravani napadaj na va logor plate svojim orujem i
konjima."
"Egad! To i nije loe; posve jasno! Tko e dobiti te stvari?"
"Vi i vai radnici. Ja to smatram kaznenim i parnikim trokovima koji e
kao nagrada za vau pomo biti razdijeljeni meu vas."
"Vrlo dobro! A ljudi iz Firwood-campa?"
"Od njih e samo oni dobiti neto koji su nam se na kraju pridruili."
"Njih je tako malo da emo im rado dati ono to im pripada. Ali zar ne
mislite da e Crvenokoci ipak pokuati da nam se osvete?"
"Svakako. Ali to e im teko uspjeti. Moraju sramotno otii odavde i to
pjeice. Na povratku u svoje panjake moraju bijedno ivjeti jer nemaju oruja;
ne mogu loviti, ve u najboljem sluaju mogu stavljati stupice; veinom e se
hraniti korijenjem, jagodama i divljim voem; to e ih dugo zadravati putem.
Ovamo, na poprite svog besprimjernog gubitka, sigurno se nee tako brzo
vratiti. Ali zato jao, tri puta jao meni i Winnetouu, ako nas ikad zadesi nesrea
da im padnemo u ake!"
"Zar se ne bojite?"
"Bojimo? Ne pada nam ni na um! Kad bi se ovjek na Divljem zapadu
bojao svega to ga moe zadesiti, ne bi se uope nikada mogao prestati bojati.
Jesmo li se dakle sporazumjeli? Imate li vi, gospodine Swan, jo neto dodati
naoj odluci?"
"Ne pada mi na um!" nasmije se Swan. "Posve sam zadovoljan. Ali to
emo uiniti s onim skautom koji ui kod nas u bunaru?"
"estito ga izlemajte i pustite ga na slobodu."
"Za to emo se pobrinuti, ser, zaista temeljito pobrinuti! Moji e se ljudi
veseliti plijenu to e ga dobiti. Konji im dodue ne trebaju, ali ako ih
eljeznicom otpremimo nekoliko stanica na istok, moemo ih prodati za lijepu
cijenu."
"Pri tome moramo primijetiti da mi, naime moji drugovi i ja, ne traimo
nikakav udio u plijenu, osim dva konja koja u odabrati za Franka i za Drolla jer
njih dvojica imaju slabe konje."
"Well! Odaberite najbolje! Mi vam ih rado dajemo jer je samo vaa
zasluga bila da smo tako krasno uspjeli pohvatati Crvenokoce. "Pretpostavljam
da je vijeanje time zavreno."
"Jest. Ja u jo sad samo poglavici saopiti rezultat. ut emo strane
92

izljeve bijesa, ali se neemo nato obazirati."

Old Shatterhand ustane i poe s Winnetouom i inenjerom onamo gdje je
leao Tokvi Kava. Kraj njega su sjedila oba Timpea, Droll i Frank pazei na
njega. Radoznali Hobble nije poekao da oni progovore, ve upita:
"to je sad odluio gornji dom?" - pri tom pokaza na Winnetoua i Old
Shatterhanda, "i donji dom" - ovaj put pokaza na inenjera - "i kakav je
zakljuak donio?"
"Odmah e uti", kratko odvrati Old Shatterhand. Zatim se obrati Tokvi
Kavi i objavi glasno da su ga mogli uti svi Crvenokoci:
"Sinovi Komana zasluili su smrt jer su htjeli ubiti i skalpirati ljude iz
Firwood-campa, ali mi smo im obeali da emo im pokloniti ivot pa emo
odrati rije."
Sad poglavica odbaci svoju hinjenu ravnodunost, viknuvi:
"Uf, uf! Onda nam skinite spone i oslobodite nas da moemo odjahati!"
"Tko nema konje ne moe jahati", glasio je miran i jednostavan odgovor.
"Mi imamo konje!" odvrati poglavica napol samosvjesno a napol
nesigurno.
"Vie ih nemate jer e svi vai konji i sve vae oruje pripasti nama."
"Nai konji i oruje?" viknu Crvenokoac. "Kani li nas okrasti?"
"uti!" zagrmi lovac na njega. "Vi ste razbojnici i ubojice, a mi smo vas
pobijedili. Usprkos tome nisam htio s vama postupati strogo, ali vi ste nas,
premda sam vas opomenuo, opetovano uvrijedili i rugali ste nam se. Nisi mi
vjerovao da e zbog toga biti kanjen pa si me i dalje vrijeao. Zato si izgubio
kosu, a osim toga oduzet emo vam sve konje i oruje. Kad svane dan, moete
otii. Sa sobom ponesite ivote koje sam vam obeao, ali sve ostalo ostavit ete
ovdje. Rekao sam. Howgh!"
Poglavica planu na njega bijesno kao divlja maka:
"Kako bi se sad samo smijao da sam ovamo dojahao na svom crnom
mustangu! Premda tvoja ruka nije vrijedna da dotakne ma i njegovu slinu, on bi
ipak postao tvoje vlasnitvo. Ovako se mora odrei najboljega konja koji
postoji od jednog kraja svijeta do drugoga. Smijem ti se."
"A ja se jo vie smijem tebi", odvrati bijeli lovac. "I sam si jasno rekao
to vrijedi tvoj vranac. Konj iz ije se gubice cijedi slina, ne vrijedi nita. Samo
ti mirno zadri svog atla."
Koman je htio razljutiti Old Shatterhanda i izazvati njegovu zavist. Ali
se dogodilo obratno. atlo znai aba. Kakve li uvrede, njegovog glasovitog
mustanga nazvati abom! On bijesno planu:
"Tebi se slina cijedi iz gubice! Tebe je stvorio opaki Manitou i poslao te
ovamo da sve uprlja i pretvori u neist. Misli li da su tvoj drijebac i
Winnetouov vranac glasoviti konji? Oni su prema mom mustangu kao to su
dva prsta grobnog Indijanca koji ivi samo od gutera, prljavtine i korijenja
prema pobjedonosnom koplju komankog ratnika!"
Old Shatterhand ne odgovori ve ode, da bi za Franka i Drolla odabrao
93

dva najbolja od zaplijenjenih konja. Zatim su svi ostali konji, a isto tako i
indijansko oruje, razdijeljeni kockom da ne bi nitko mogao rei da je zakinut.
Dok se to odvijalo, sjedio je Hobble-Frank sa svojim bratiem i oba Timpea
ivo razgovarajui. Budui da su Old Shatterhand i Winnetou nakanili nastaviti
put s Timpeima, Hobble-Frank je dakako nadugo i nairoko pripovijedao o
velikim djelima to e ih izvesti u korist Kaza i Haza.
"Ja sam Heliogabal Morfej Eduard Franke", ree on, "i vi ete me
upoznati. Moj stan tamo na alu rijeke Elbe zove se "Ljetnikovac medvjee
salo" jer se u itavoj Americi nije jo ni jedan jedini medvjed udebljao, a da mu
ja nisam svojom pukom ispostavio smrtovnicu. Svi su ti medvjedi malopomalo pokopani u mom elucu i..."
"S koom i dlakom?" prekinu ga Kaz.
"Ne govorite takve besmislice, vi zeleni useljenie. I taj ovjek vjeruje da
sam medvjede pojeo s krznom! Mislite li moda da je moj eludac trgovina
krznom i skladite krznenih kaputa i ogrlica? Jeste li uope ikad vidjeli
medvjeda?"
"Dakako!"
"Da, dakako! Naime u poetnici i u djejoj slikovnici. Ali ja sam ih
ustrijelio!"
"Takoer u slikovnici?"
"Izvolite biti mirni kad govore ljudi ije rijei morate sluati s
potovanjem i diviti im se! Budite prema meni veoma susretljivi i pokorni jer
bez moje prijateljske pomoi neete se nikad domoi svoje batine. Ali budui
da ste moji zemljaci, ja u se veoma prijateljski i pravom majinskom
strpljivou pobrinuti za vas."
"Ja sam vam na tome neizmjerno zahvalan."
"No, to me raduje. Zauzet u se dakle za vas i za vau batinu, upravo kao
da sam vam roeni brat. Vladajte se prema propisima koji su meni priroeni pa
ete doprijeti daleko i vratiti se u svoju domovinu kao ugledan ovjek i
potovani Timpe!"
Vjerojatno bi i dalje bio nastavio na taj nain da Winnetou nije sad
odjednom brzim pokretom podigao svoju srebrnu puku, uperio je nekamo gore
i povukao otponac.
Hitac prasnu. Old Shatterhand je jo bio zabavljen podjelom plijena. On
se brzo okrenu, ugleda Apaa s pukom u ruci pa i on pogleda gore, upitavi:
"Zato si pucao?"
"Netko je virio preko ruba stijene", odvrati Winnetou.
"Jesi li pogodio?"
"Nisam. Glava je iezla kad sam poloio prst na otponac."
"Jesi li ga jasno vidio?"
"Jesam. Nije bio bijelac."
"Dakle Indijanac?"
"Winnetou to ne zna tano. Glava se mogla vidjeti samo dok nisam
94

podigao puku, a onda je iezla."

"Hm! Gore vie nije nitko tko spada k nama. Neka moj crveni brat poe
sa mnom gore. Onaj ovjek koji se nalazio gore nee dodue ekati dok doemo
onamo, ali ipak bi bilo dobro postaviti strau, jer se odande gore vrlo lako moe
ustrijeliti svatko tko se ovdje dolje nalazi."
Oni se uspee gore i povedoe sa sobom oba Timpea da ih postave na
strau. Kad su se malo kasnije vratili i kad ih je Frank upitao to su nali, rekoe
mu da nisu nali nikoga. Gore je bilo odvie tamno da se trae tragovi, a taj trud
bi im i kod danjega svjetla bio uzaludan jer su eljezniari sve utoptali pa se trag
pojedinca ovjeka, bar u blizini klanca, ne bi mogao odvojiti od ostalih tragova.
Ve se bliilo jutro i ubrzo se poe daniti. Nije bilo potrebno da se dugo i
bez ikakve svrhe bave Indijancima. Ipak ih nisu htjeli pustiti na slobodu tako
blizu logora. Iako su bili bez oruja, bilo ih je mnogo, a budui da stanovnici
toga logora nisu bili ba hrabri ljudi, Indijanci su ipak znaili opasnost jer bi
mogli nahrupiti na logor. Zato je odlueno da ih odvedu dobar dio puta u preriju
i da ih postepeno, uvijek po nekolicinu, puste na slobodu. Ondje je krajina bila
otvorena pa si mogao nadaleko gledati i promatrati.
Indijanci su morali tavie pretpostaviti da e ih bijelci potajice pratiti pa
je bilo vjerojatno da e ih i sama opreznost sprijeiti u tome da se iz
osvetoljubivosti vrate u logor.
Tako je inenjer Swan otiao u logor da brzojavi u Rocky-Ground neka
opet poalju vlak ovamo, a Winnetou i Old Shatterhand dadoe eljezniarima
potrebne upute. Odvezali su Indijance jednog od drugoga, oslobodili im noge,
ali su se pobrinuli za to da im ruke budu vrsto svezane na leima. Zatim je
svaki privezan o stremen jednoga konja, a eljezniari uzjahae i krenue sa
svojim zarobljenicima. Old Shatterhand i njegovi drugovi su ih pola sata pratili
sve dok nisu izali iz ume, a onda se vratie da saekaju vlak.
Sad se naposljetku ponovo pojavio inenjer Leveret. Kad je doznao kako
su Komani kanjeni, oito nije bio ba oduevljen to su pomilovani, ali se
ipak s time pomirio. Uskoro je stigao vlak i oni uoe u vagone pri emu su
dakako poveli sa sobom i konje to su ih dobili Frank i Droll.
Sad je trebalo kazniti samo jo skauta. Hobble-Franku je do toga bilo
veoma mnogo stalo pa se, im je vlak krenuo, obrati Old Shatterhandu:
"Sad imam jednu molbu koju mi nipoto ne smijete odbiti!"
"Koju?"
"Niste li rekli da e onaj Ik Senanda koji se nazivao Yato Inda, dobiti
batina i da ete ga zatim pustiti na slobodu?"
"Jesam."
"ujte, to nipoto nije dovoljna kazna za tako bijednog zloinca. Batina
dobiva svaki djeak, iako nije unuk Crnoga Mustanga. Vjerojatno ste i vi od
svog oca dobili batina, premda u ono vrijeme niste namjeravali da Komanima
izruite cijelu vojsku Kineza. I ja sam sam esto osjetio dobrotvorno djelovanje
batine, premda mi nikad nije palo na um da se u kakvom logoru zaposlim kao
95

skaut i izdajica. Prema tome, vrlo potovani gospodine Shatterhande, ako u srcu
imate ma i mrvicu smisla za pravdu, morate uvidjeti da su same batine mnogo
premalo za takva lupea. Zato vam iskazujem ast da vam stavim drugi
prijedlog."
Svi, osim Winnetoua, nasmijeie se nainu na koji se taj malian izrazio,
a Old Shatterhand ga upita:
"Kakav to prijedlog eli staviti?"
"To biste zapravo i sami mogli znati jer imate dovoljno iskustva."
"Ipak se kraj sveg svoga iskustva ne mogu domisliti to zapravo misli."
"Nije dovoljno da ga samo izbatinamo. Kaznu batinanja treba pojaati
jednom drugom kaznom koja e u zloincu ostaviti trajan dojam. Taj se klipan
nalazi u bunaru. Dolijmo u bunar toliko vode da mu dopre do usta i da osjeti
barem estiti smrtni strah, premda od toga nee umrijeti. Bude li tako izdrao
nekoliko sati i poto se skroz naskroz promoi, izvui emo ga i latiti se batina,
ali neemo prestati prije nego to se posve osui. Tako se nee prehladiti pa
kasnije nee imati razloga da nam predbaci da nismo nadoknadili ono to je
njegov otac propustio. Uostalom, to je zasluio."
On uuti, a ljudi oko njega prasnue u takav smijeh da nitko nije mogao
razumjeti ni svoje vlastite rijei. Hobble-Frank se razljuti zbog toga i prieka
dok se smijeh stiao. A zatim viknu:
"Ne, takvu neuljudnost jo nisam doivio! Ako moj ozbiljno miljeni
parbeni postupak izaziva u vas samo smijeh umjesto da djeluje odgojno, onda
perem ruke. Recite mi samo jedan jedini razlog zbog koga sam osuen na to da
sluam i podnosim tako pakleni i podrugljivi smijeh. Ne mogu se vie druiti s
ljudima koji se smiju meni i mojim plemenitim prijedlozima. Howgh!"
On se sav gnjevan povue u kut vagona. Old Shatterhand nije dugo
mogao mirno promatrati malianovu alost, premda je ona zapravo bila
smijena, pa ga upita:
"Zar si se potpuno odrekao svog prijedloga, dragi Frank?"
Hobble-Frank ga pogleda upola ljutito, ali istodobno i pomirljivo:
"Ne brinite nita!" odgovori. "Nikad vie neu staviti nikakav prijedlog."
"To bi mi bilo ao. Ti zna da mnogo drim do tvog miljenja."
Hobbleov pogled posta jo prijazniji. On uzdahnu kao da mu je teak teret
pao sa srca i ree:
"To ste mi sigurno kazali samo zbog toga da me smirite. Ispunili ste me
izbrisivom srdbom, mene, koji je va najvei prijatelj i zatitnik! Duboko sam
povrijeen. Zato u ostati ovdje u ovom kutu pa me odavde nee otplaviti ni
Mississippi ni Amazonka. Naobraen ovjek treba da ima i vrst znaaj."
"To je posve tano! A budui ti ne samo to ima vrst znaaj, ve i
veoma dobar znaaj, uvjeren sam da nee dugo ostati tamo u svom kutu."
Obradovavi se zbog te pohvale, malian se primakne malo blie i ree
mnogo prijaznije nego maloas:
"Jeste li zaista uvjereni u to, mister Shatterhand? Bilo bi mi veoma drago
96

kad bi bilo tako. Kaem vam da ne samo da bi bilo vrlo dobro za ostale, ve isto
tako i za vas ako razaberete i uvidite da sam ja ovjek na svome mjestu."
"Ne samo da to sad uviam, nego ja to ve odavno znam."
"Tako?" slatkim e glasom malian, opet se primaknuvi blie.
"Uostalom, moda se ja samo varam, mislei da me vi pravo ne prosuujete.
Zato u jo jednom pokuati da provjerim osjea li se u vaem vladanju prema
meni da ste se popravili!"
On se i opet primakne blie tako da je sad ve sjedio svega jedan korak
daleko od Old Shatterhanda pa nastavi ivo i prijateljski:
"Dakle, to e sad biti s mojim prijedlogom? Jeste li spremni da ga
odobrite onako kako sam ga ja predloio?"
"Jesam, dragi Frank."
Sad je Hobble bio potpuno zadovoljan pa se jednim trzajem primaknu tik
k Old Shatterhandu i viknu, dok mu je lice sjalo od radosti i zadovoljstva:
"Ni jedan medvjed nije tako nespretan, a da ne bi bar jednom uinio neto
pametno! Mogu vam sad ispostaviti svjedodbu da je moja ast opet potpuno
uspostavljena.
Ostaje dakle kod onoga to sam predloio?"
"Vjerojatno. Dakako da se u prvom redu radi o tome kako e se on vladati
prema nama!"
"Posve tano! A poto znam da nas njegovo vladanje nipoto nee
zadovoljiti, zakopajmo sve to razdvaja nae duhove i osjeaje, pa ako ikad neki
besramni ovjek posumnja u vae rijei ili ako im se tavie nasmije kao to se
to maloas meni dogodilo u ovom vagonu, onda se mirno obratite na mene! Ja
sam ovjek koji umije pribaviti potovanje onima koji imaju pravo da se nazovu
mojim vjernim prijateljima i drugovima!"
Kod tog njegovog smijenog vladanja bilo je upravo dirljivo promatrati
kako su se svi ostali trudili da ostanu ozbiljni to je bilo prijeko potrebno da on
opet ne padne u gnjev. To im je sreom uspjelo tako da je preostali dio puta
proao mirno i Hobble-Frank nije vie naao povoda da se ali na pogreke i
nedostatke ovjeanstva openito i pojedinano. Lovci su stigli u RockyGround u najboljem raspoloenju i jedina je tekoa bila u tome: kako
indijanske konje neozlijeene izvui iz vagona? Nisu bili navikli na takvu vrst
transporta pa je ve na polasku trebalo mnogo truda da ih smjeste u vagon.
Ljudi koji su ostali u Rocky-Groundu, pomogli su da se izvedu konji, S
poetka nisu govorili nita, ali kad su onda konji sretno izali na tvrdo tlo i kad
je inenjer upitao da li se u meuvremenu dogodilo neto neobino, odvrati
jedan od njih, eui se u neprilici po glavi:
"Well! Kad me ve pitate, ser, onda moram i rei: ukraden je jedan konj."
"Koji?" smjesta upita svih est drugova. Budui da eljezniari nisu imali
konje, mogao je ukradeni konj pripadati samo jednome od one estorice lovaca.
Veoma bi neugodno bilo da je bio ukraden Winnetouov ili Old Shatterhandov
drijebac.
97

Trenutak je vladala najvea napetost, a onda eljezniar odgovori:

"Ukraden je rian, gospodo."
Posve se jasno zau viestruki uzdah olakanja.
"To je srea!" oduevljeno viknu Frank. "Bratiu Droll, to je tvoj rian
koji posre i kome zahvaljuje svoj iijas. Upravo je divno to je ukraden.
Ionako si u zamjenu dobio mnogo boljeg konja!"
"Samo polako s tim tvojim oduevljenjem, Frank", opomenu ga Old
Shatterhand. "Ovdje se manje radi o konju nego o kradljivcu. Slutim tko je to.
Da nije konja ukrao moda onaj zarobljeni skaut koga smo spustili u bunar?"
"Jest, ser", u neprilici odgovori ovjek kome je bilo upravljeno to pitanje.
"Kako je izaao iz bunara? To je mogla skriviti samo vaa neizmjerna
nemarnost." "Koju u ja strogo kazniti!" doda inenjer. "Ta ja sam postavio
straara uz bunar. Gdje je taj ovjek? Nema ga vie ondje, a ja ga i inae nigdje
ne vidim."
"Boji se pa se sakrio. Rekao je da e ostati sakriven dok se ne stia va
prvi gnjev, gospodine inenjeru."
"Onda moe dugo ekati. Kad se vrati, dat u ga izbatinati da to zauvijek
upamti! Sad je skaut pobjegao, a mi moemo trati za njim. Nadam se da nije
odmakao odvie daleko i da ga jo moemo stii. Brzo se spremite i..."
"Polako, ser, polako!" prekinu ga Old Shatterhand. "Prevelika naglost ne
moe ovdje nita koristiti. Ako me slutnja ne vara, on je sad ve toliko odmakao
da bi svaki progon bio uzaludan. Mislim da je odavde odjahao u Firwoodcamp."
"Ravno nama u ruke? Nemogue! Onda ne bi bio pri svijesti."
"Pshaw! Znao je da se Komani nalaze u opasnosti i odjahao je onamo da
ih kradomice opomene ali je sreom doao prekasno. To je sigurno on virio gore
s ruba one stijene kad je Winnetou uzalud pucao na njega."
"Tako je", potvrdi poglavica Apaa. "Vidio sam ga samo na trenutak. Ja
sam dodue brzo podigao puku, ali on je isto tako brzo povukao glavu."
"Moramo se pomiriti s time! Uostalom, vjerujem da emo se opet sresti s
tim ovjekom. Pustimo ga zasad neka ode. Sigurno je opazio da su njegovi
Komani puteni na slobodu pa e pojahati za njima da im se prikljui. Kad bi
mi bilo stalo do toga da ga uhvatim, ubrzo bih ga se domogao, ali mi smo i
onako odluili da mu poklonimo slobodu pa neka uiva u njoj i bez batina."
"Ali mene ipak boli srce", dobaci Frank, da ga nismo najprije malo
smekali, a zatim ispraili."
"Moda e ti se i kasnije pruiti prilika da ga isprai. Utjei dakle svoje
rastueno srce, dragi Frank! Sad bih u prvom redu htio znati kako mu je uspjelo
da pobjegne iz bunara i da povrh toga jo ukrade i konja. Nadam se da mi to
moete rei, ovjee!" eljezniki radnik se trgnu od otrog Old
Shatterhandovog pogleda.
"Ja nisam tome kriv, ser, vjerujte", ree. "Clifton je trebao drati strau uz
bunar, ali je dopustio da ga Kinezi nasamare."
98

"Kinezi? Zar su Kinezi bili ovdje?"

"Yes, mister Shatterhand. Bila su dvojica, ba dvojica."
"Vrlo je vjerojatno da su to bili kradljivci naih puaka. Jesu li im perini
visili na leima?"
"Perine nisam uope vidio, ali zato su imali novaca, lijepe metalne
dolare, poludolare i etvrtdolare. S njim su otili u saloon keeperul i naruili to
god im je srce poeljelo, odnosno to se moglo naruiti."
"A vi ste dakako bili tako prijazni i oprezni da se poteno napijete s
njima, zar ne?"
"Ja nisam, ser, ali Clifton jest. Morate, naime, znati da ih je on dobro
poznavao jer je radio u Firwood-campu prije nego to ga je inenjer Swan
primio ovdje u posao. Najbolje e biti da vam redom ispripovjedim sve to se
ovdje dogodilo."
"Da, pripovijedajte! Ali recite sve po istini."
"Ne mogu pripovijedati drukije nego onako kako se dogodilo. Bilo je
predvee i ve se smrailo. Obavili smo svoj posao i odmarali se kad stigoe
Kinezi, avo ih odnio, koji su nas tako nasamarili. Clifton je sjedio kao straar
uz bunar pa je kraj ueta o koje je bio svezan skaut, ovio oko najblieg drveta,
Kinezi ga ugledae, a budui da su ga dobro poznavali iz Firwood-campa,
pooe k njemu da ga pozdrave. Mi smo ostali poli za njima jer smo bili
radoznali to ta dva Kineza trae kod nas u Rocky-Groundu. Rekli su nam da su
zbog premale plae i loeg postupka napustili svoja namjetenja u Firwoodcampu i trae nova."
"I to ste im povjerovali?" upita Old Shatterhand. "Ta oni su bili
predradnici! I upravo predradnici da su nezadovoljni? Ta to je bilo sumnjivo!"
"Moda i jest, ali mi se nismo na to obazirali. Od nas ne moe nitko
zahtijevati da sve tako brzo shvatimo i razumijemo. Clifton im je rekao da e
vjerojatno ovdje kod nas dobiti zaposlenje, ali oni nisu htjeli ostati ve rekoe
da e se s prvm vlakom, koji krene prema istoku, odvesti komad puta onamo."
"To rado vjerujem jer su izgubili perine pa su dakle osramoeni i moraju
krenuti u takav kraj u kojem nema Kineza. Nastavite!"
"Ostali su dakle ovdje da priekaju na vlak koji vozi graevni materijal, a
u meuvremenu su otili u saloon gdje su se s keeperom dogovorili da im
priredi dva leaja, Kako sam ve rekao, imali su novaca i nisu krtarili. Morali
smo s njima piti. Razvio se razgovor i mi smo im ispripovjedili da ste bili ovdje
i da ste onda otili da zatitite Firwood-camp. Pomno su to sluali, ali se inilo
da nee da uju za vas i Winnetoua. To smo razabrali po nekim njihovim
primjedbama."
"Vjerujem. Oni su nas okrali i zato su bili kanjeni. Zbog toga su i otili
iz logora. Vidim ja to je na stvari. uli su da smo nas dvojica uhvatili skauta pa
su doli na pomisao da nam se osvete tako da oslobode zarobljenika."
"Zaista je mogue da nisu htjeli nanijeti tetu nama, ve vama. Uostalom,
moda su to uinili i zbog neke vrsti prijateljstva jer se ini da su u Firwood99

campu stajali sa skautom u dobrim odnosima. Ukratko, odnijeli su i Cliftonu

punu bocu rakije, a zatim jo jednu. Kasnije su ponovo izali Cliftonu pa je
potrajalo prilino dugo prije nego to su se vratili. Nisu vie sjeli na svoja
mjesta ve su, kako smo to tek kasnije zapazili, sjeli tako da smo morali
zatvoriti vrata da bismo imali vie prostora; sad nismo vie mogli gledati onamo
gdje su stajali konji.
Malo kasnije zausmo napadno rzanje, njisku i toptanje. Mora da su se
konji zbog neega uznemirili pa izaosmo, premda su nas Kinezi htjeli zadrati.
Oba crna pastuha bila su odvezana, a rian je nestao. Vidjeli smo da se nije
otrgao. Znailo je da nije sam pobjegao, ve da ga je netko odveo. Ali tko? Svi
smo mi bili ovdje, osim Cliftona koji je drao strau kraj bunara. Otili smo k
njemu ne obazirui se na Kineze. Leao je mrtav pijan i gotovo bez svijesti na
zemlji, a kraj njega ue na koje je bio privezan skaut. Ugledali smo i ono
remenje kojim su mu bile svezane ruke i noge. Dakako da smo se silno
prestraili i pokuali doznati od Cliftona to se dogodilo, ali nismo mogli nita
iz njega izvui, budui da je samo neto nerazumljivo mucao. Da bismo bili
posve sigurni i da se uvjerimo o tome to je na stvari, dao sam da me spuste na
uetu u bunar pa sam ustanovio ono ega smo se bojali. Skaut je iezao."
"To sam i mislio!" ree Old Shatterhand. "Kad se Clifton potpuno opio,
Kinezi su izvukli skauta i oslobodili ga od spona. Zatim su se vratili u saloon i
lukavac se pobrinuli za to da vrata budu zatvorena kako bi skaut mogao ukrasti
konja. Je li se kraj konja nalazila svjetiljka?"
"Jest. Gorio je fenjer."
"Onda je dakako mogao vidjeti koji konji su najbolji pa se jednako kao i
njegov djed, latio naih vranaca, ali pri tom ga nije nita bolje posluila srea
nego njegova djeda. Vranci su dodue dopustili da ih odvee, ali su se onda
poeli braniti. Podigli su buku, a to ga je natjeralo da pouri da ga ponovo ne
uhvatimo. Uzeo je dakle onoga konja koji mu je bio najblii, a to je bio rian."
"To je tano, ser, taj je konj stajao najblie vratima."
"Onda je skaut uhvatio upravo najgorega. Ali svakako je dobar jaha i
tano poznaje kraj izmeu Rocky-Grounda i Firwood-campa jer se inae ne bi
mogao prihvatiti posla kao skaut. Tako mu je uspjelo da usprkos tami stigne do
Birch-Holea, iako je doao prekasno da izvri ono to je namjeravao. to su
Kinezi rekli kad je on pobjegao?"
"Nita, ili da se bolje izrazim: nismo mogli uti to su ta dva lupea
meusobno govorila. Ali kad smo se uvjerili da je na zarobljenik zaista
pobjegao i kad smo potraili Kineze, oni su nestali."
"Kamo?" upita inenjer.
"To nismo mogli vidjeti jer je bila mrka no."
"Do vraga! Ne bismo li moda mogli nai njihove tragove? Moramo
pokuati da uhvatimo te nitarije."
"Pustite ih da bjee, mister Swan", dobaci mu Old Shatterhand. "Nisu
vrijedni truda kojem bismo se morali izvri da ih pokuamo uhvatiti. Naa
100

zadaa je uspjela iznad svakog oekivanja: spasili smo Firwood-camp, a da

nikome od nas nije taknuta ni vlas. Sve ostalo, a pogotovu ono to su uinila ta
dva Kineza tako je nevano da bi bilo upravo smijeno da tratimo vrijeme,
trei za njima."
"Hm! Mene dodue svrbe prsti da poem u potjeru za njima, ali uviam
da imate pravo, mister Shatterhand. Neka dakle bjee! Ali ovom Cliftonu u
oprati glavu. Gdje je! Znate li to?"
"Ne znam", odgovori eljezniki radnik. "Odspavao je nekoliko sati, a
kad se probudio, rekosmo mu da je dopustio da ga Kinezi nasamare. Odmah se
od prepasti posve otrijeznio. Dakako da ih je stao proklinjati to god je bolje
znao i umio, ali time nije vratio ni Kineze ni skauta. Onda se u njemu javio
strah. Rekao je da se nee pokazati prije dok se ne stia vaa prva srdba,
pokupio je svoje stvari i otiao."
"Niste mu smjeli dopustiti da ode!"
"S kakvim pravom bismo ga mogli zadrati, ser? Zar moda silom? On
nije bio zloinac, a mi nismo redari."
"Posve tano!" odobri Old Shatterhand. "Vrlo vjerojatno se nee ni on
vie pojaviti, a nitko od nas nema razloga da ba ezne za njim. Ako se pak
vrati, onda ga ozbiljno ukorite, mister Swan, i to neka je dosta! A sad emo otii
onamo da najprije pogledamo konje. Zatim emo neto pojesti i dobro se
ispavati jer smo cijelu no bili budni. Sutra ujutro se opratamo od vas."
"Zar ve?" upita inenjer. "Sigurno i sami znate da bi nam bilo vrlo drago
da dulje ostanete kod nas."
"Uvjereni smo u to. Uvijek emo vas sauvati u dobroj uspomeni, ser, ali
sad nema niega to bi nas ovdje moglo zadrati, a pred nama lee vani
zadaci."
"To je istina", kimnu Kaz. "Moramo gore u Santa Fe. ini se da na
brati, Nahum Samuel Timpe, ta varalica, nije ovjek koji dulje vremena ostaje
na istom mjestu.
Neista savjest tjera ga amo-tamo, pa budemo li ututanj tratili vrijeme,
moramo biti spremni na to da ga opet nee biti u Santa Feu kad mi stignemo
onamo. Ne misli li i ti tako, bratiu?"
"Dakako da mislim", odvrati Kaz. "to prije doemo do svog novca, to
bolje za nas. Sreom su se Old Shatterhand i Winnetou zauzeli za nau stvar, a
to mi daje vie nade u sretan svretak."

101

VARAVO ZLATO
Ondje gdje Sierra Moro s izdancima planine Rao Raton ini gotovo pravi
kut, leala su dva Indijanca na obali potoka. Jednom od njih bilo je, sudei po
njegovom izgledu, sigurno vie od ezdeset godina. Oko glave je imao ovijenu
konatu krpu, a upalo lice pokazivalo mu je izraz neobine zagrienosti. Kraj
njega je leala puka. Drugi Indijanac nije bio tako star; rijetku, ali dugaku
kosu savio je u pundu, a i njegovo lica na kojemu se odraavala lukavtina i
podmuklost, bilo je upalo. Za iroki remen, koji mu je sluio umjesto pojasa, bio
je zataknut no. Ta dva Crvenokoca zaudo nisu nosila drugo oruje, osim to
je onaj stariji imao puku, a mlai no. Izgledali su kao ljudi koji su dulje
vremena trpjeli neobinu oskudicu, moda tavie glad i e, i pri tome nisu
imali prilike da poprave odjeu jer su im odijela bila razderana, a mokasini u
krpama. Koliko se moglo razabrati trava je bila s obje strane potoka ugaena, a
nekoliko je irih tragova pokazivalo da su Crvenokoci tu i tamo potrbuke
leali uz obalu da bi rukama dosegli vodu. Odbaene ljuske divlje tikve odavale
su na koji nain su Indijanci morali utaiti glad. Ako Indijanac jede divlju tikvu,
onako zelenu kakvu je nalazi uz vodu, onda mora da se nalazi u vrlo, vrlo
tekom poloaju.
Starac legne opet potrbuke i pogleda u vodu, tek malo provirivi glavom
iznad obale. Neko je vrijeme tako gledao, a onda se opet uspravi i ree:
"Uf! Riba ima, ali rukama ih ne moemo uhvatiti, a nemamo ni kukice da
napravimo udicu. eludac me boli; obolio je od one pola tikve to sam je morao
pojesti."
"A Kita Homaa mogao bi pojesti cijelo bizonsko tele, samo da bi ga
imao!" promrmlja drugi Indijanac.
"Veliki duh nas je napustio!" krinu stari. "Tokvi Kava, veliki poglavica
Komana, gladuje! To nitko nee povjerovati!"
"A tko je tome kriv? Winnetou i Old Shatterhand kojima to nikad, nikad
neu zaboraviti!"
Taj starac je, dakle, bio Crni Mustang, a drugi Indijanac onaj izvidnik
kojeg su raskrinkali u Firwood-campu. Na poglaviinom licu pokaza se upravo
avolski, neopisivo ruan izraz.
"Mora nam pasti u ake", ree, jer znamo kamo je krenuo pa emo
zakriti put tom bijelom aglju koji se naziva Old Shatterhand i koji je vie kriv
za nau nesreu nego onaj apaki agalj Winnetou. Jao njima!"
"Jesi li zaista tako siguran u to da emo ih uhvatiti?"
"Jesam."
"Sumnjam u to. Mi smo morali hodati pjeice, a oni imaju brze konje."
"Ali na put nas je vodio ravno preko brda kao napeti laso dok su oni ba
zbog konja morali jahati u dugakim lukovima i zaobilaznim putovima. Crni
Mustang poznaje sva brda i doline u ovome kraju; on je tano proraunao put
kojim moraju doi nai neprijatelji. Stekli smo prednost pred njima pa ako se Ik
102

Senanda vrati i donese to trebamo, morat e nam u ruke pasti Apa i onih pet
bijelih kojota koje ekamo."
"Hoe li on sve donijeti sa sobom? Konje, puke, praha i olova, noeve,
odjeu i meso?"
"Donijet e!"
"Kad oni u logoru doznaju to se dogodilo, silno e se razljutiti."
"Uf! Zar zaista misli da e Ik Senanda biti tako glup da to ispripovjedi?
Samo da brzo doe i donese mesa! On zna gdje ovih dana logorujemo; budui
da nije stigao juer, mora doi danas."
"Ik Senanda nam je ostavio svoju puku i svoj no, jedino oruje to ga
imamo za preko stotinu ratnika koji bi htjeli da jedu!"
"Smije li se ratnik tuiti da je gladan?" ukori ga poglavica.
"Nitko me ne uje osim tebe, a i ti si gladan. Ja se ne bojim ni jednog
crvenog ni bijelog neprijatelja, ni divljeg bizona, ni medvjeda, ali glad je
neprijatelj koji se skriva u samom ovjeku. S njim se ne moe boriti, protiv
njega ne pomae ni lukavtina ni hrabrost jer on i najsmionijem ratniku otima
ivot; pa to nitko ne moe sprijeiti. Zato nije nikakva sramota govoriti o gladi i
tuiti se na nju."
"Ima pravo", potvrdi poglavica. "Glad stanuje i u mojem tijelu i razdire
mi utrobu. Rekao si da se ne boji ni jednog neprijatelja. I ja sam sve do pred
kratko vrijeme pobijedio svakog protivnika, ali onda je doao neprijatelj koji me
je svladao pa zato sad gladujemo."
"Tko je to?"
"On stanuje jednako kao i glad, u mom tijelu; to je srdba prema Old
Shatterhandu koju nisam mogao pobijediti."
"Uf, uf!" javi se Kita Homaa kao da potvruje. Nije dodao vie ni rijei,
ali u tonu tog usklika lealo je sve to je htio rei.
"Da, upravo ta srdba bila je neprijatelj koji me je svladao", nastavi
poglavica. Budui da je inae bio neizmjerno ponosan, mogla ga je samo glad
navesti da se tako optui.
"Da se nisam izrugivao Old Shatterhandu, da sam utio i ekao na dan
osvete, onda bi nam taj bljedokoac ostavio konje i oruje pa bismo kradomice
mogli ostati u blizini Firwood-campa, ekajui neprijatelje. Sad bi se oni ve
nalazili u naim rukama!"
"Rekao si istinu. Ali ovako sjedimo ovdje i gladujemo. Otili smo iz
logora da donesemo mesa, ali nismo nita ustrijelili ni uhvatili. Nali smo samo
jednu tikvu i pojeli je. Ako su oni ostali, postavljajui zamke, imali isto tako
malo sree kao to smo je mi imali, ubrzo e nas unititi glad. Koliko baruta
ima jo?"
"Najvie za deset hitaca."
"Onda neka Ik Senanda svakako doe danas jer emo inae poginuti od
neprijatelja koji ivi u nama jer je..." uf!"
On prekine misao, izrekavi onaj "uf!" priguenim glasom.
103

"to je to?" upita Tokvi Kava.

"Pogledaj onamo!" odvrati Kita Homaa, pokazujui uz potok. Na licu
mu se odraavala radost.
Poglavica pogleda u oznaenom smjeru pa se i njemu smjesta razvedri
lice.
"Bizoni", apnu.
"Da, est bizona! Bik, tri krave i dva teleta."
"Dobit emo mesa!" Rekavi to poglavica zgrabi puku, ali ruka mu je
zbog nemoi ili uzbuenja drhtala.
"Dre!" opomene ga Kita Homaa. "Ne bude li siguran u hitac, izgubit
emo meso."
"uti! To je zbog gladi, ali sigurno u pogoditi."
"Bizoni idu niz vodu. Stii e ovamo jer donose vjetar."
"Da, zrak dolazi zajedno s njima pa je dovoljno da ostanemo leati ovdje
pod grmom." Obojica se sagnue i stadoe gotovo grozniavom napetou
promatrati bizone koji su im se brzo pribliavali. inilo se da se bizoni nalaze
na selidbi jer su tek pokadto sagnuli glavu da otrgnu uperak trave.
Bik je bio golema, stara i vrlo runa ivotinja; gotovo vie i nije imao
dlake. Njegovo tvrdo i ilavo meso jedva da je bilo prikladno za jelo, no ipak je
Tokvi Kava morao ustrijeliti ba njega jer da je, ravnajui se prema kakvoi
mesa, ustrijelio kravu, osvetijivi i bijesni bik smjesta bi nabio na rogove njega i
njegova druga te ih zdrobio pod papcima. Puka je imala dodue dvije cijevi, ali
jedna je cijev bila odreena za samu.
ivotinje su dolazile uz obalu potoka, na elu bik, a krave i telad iza
njega. Bile su udaljene jo stotinu, zatim jo pedeset, a na kraju samo jo
trideset koraka, a nisu zapaale nita. Krave su se pouzdavale u svog vodia, a
ovome kao da je ve zatajio njuh.
Tokvi Kava naniani. Ruka mu nije vie drhtala, ali nije ni opalio jer mu
je bizon pokazivao prsa. Indijanac i svaki iskusan lovac puca u bizona najradije
sa strane i niani ispod lopatice u srce jer metak ondje probija samo meso.
Bizoni su prili jo deset koraka blie, ali sad jedna od krava osjeti
opasnost. Zastane i tako glasno uvue zrak kroz nozdrve da je to i bik uo. On
se napola okrene prema njoj i tako pokaza poglavici bok i ono mjesto ispod
lopatice u koje je trebalo pucati. Hitac smjesta prasnu. Bik se vidljivo trzne
itavim tijelom, ali osta mirno i nepomino stajati dok mu se glava sputala sve
nie i nie. Onda mu itavim tijelom proe greviti drhtaj i on pade na zemlju.
Bio je pogoen ravno u srce.
im je ispalio hitac, poglavica je najveom brzinom ponovo napunio
puku. Kad su krave ule prasak, nagnue u bijeg. Jedna je pobjegla daleko a
njezino tele za njom, no drugo je tele zaostalo, a zatim radoznalo prilo k
mrtvom biku. Malo zatim vrati se i majka koju je dovela ljubav i briga pa stane
njukom gurati tele, tjerajui ga, ali je u tom trenutku pogodi drugi poglaviin
metak u srce pa i ona nakon nekoliko sekundi pade.
104

Oba Indijanca skoie na noge, glasno zakliktae od radosti i potrae k

svom plijenu. Tele je jo nekoliko puta nespretno skoilo, ali oni ga stigoe i
oborie udarcem kundaka.
"Uf, uf, uf!" viknu poglavica. "Moj crveni brat vidi da nisam drhtao. Obje
kugle pogodile su ravno u srce i sad imamo dovoljno mesa za sve nae ljude!"
"Da, kravlje meso je dobro", potvrdi Kita Homaa.
"Moe se jesti i meso bika kad se nema nita drugo."
"Hoemo li im odmah izvaditi drob?"
"Neemo jer bi taj posao predugo trajao za dva ovjeka. Dovest emo
nae ratnike. Ja u poi, a moj brat neka ostane ovdje."
On ode, dobacivi jo jedan gladan i pohlepan pogled na tri mrtva bizona,
od kojih je sam bik bio teak vie od tisuu kilograma. Tko to nije sam vidio, ne
moe povjerovati koliko golemo brdo mesa predstavlja takav odrastao bizon.
Put ga je vodio niz potok. Hodao je brzo i bez ikakva opreza koji je inae
na Divljem zapadu potreban gotovo u svako vrijeme. Mora dakle da je Tokvi
Kava bio vrsto uvjeren da se u blizini ne nalazi nikakav neprijatelj.
On je s Kitom Homaom poao uz dolinu i sad se vraao dolje u logor
koji se nalazio na ulazu u dolinu. Udaljio se bio otprilike dvije engleske milje pa
je zato potrajalo prilino dugo dok nije stigao do logorita.
U njemu su leali Komani koji su tako sramotno morali otii iz Firwoodcampa; izgledali su isto tako otrcani i izgladnjeli kao i on. Koliko god ih je bilo
ovdje, svaiji se pogled uperio u poglavicu pun iekivanja. Svi su bili gladni.
Opazio je i one suplemenike koji su bili izali iz logara da vide je li to
uhvaeno u stupicama. Nije ih trebalo ni pitati jesu li imali uspjeha jer je vidio
da nita nisu donijeli sa sobom. Sad svi skoie na noge i stadoe ga pohlepno
ispitivati, potpuno zaboravivi na obiajnu indijansku suzdrljivost:
"Je li Tokvi Kava to ustrijelio? Ima li mesa?"
"Ima", odgovori on. "Gladi je kraj. Ubio sam bizona i jednu kravu, a k
tome i tele." Smjesta se zau stotinu radosnih poklika. U logoru zavlada takvo
uzbuenje da Crvenokoci nisu opazili konjanika koji se s nekoliko tovarnih
konja pribliavao logoru prije nego to umalo nije stigao do njih. Bio je to Ik
Senanda, poglaviin unuk koga je Crni Mustang poslao na panjake Komana
da donese oruje i druge potrebne stvari.
Samo time to je svog unuka poslao u glavni logor Komana mogao je
Tokvi Kava bar donekle prikriti sramotu to ju je doivio i zadrati svoj poloaj
poglavice. U svom sadanjem stanju nije se nipoto smio pokazati svom
plemenu, ali ako opet doe do konja i oruja, mogao bi uhvatiti Winnetoua i
Old Shatterhanda zajedno s njihovim pratiocima to bi mu donijelo veliku slavu.
Poduzme li onda brzo jo kakav sretni pohod protiv bilo kojih neprijatelja,
svejedno jesu li to bijelci ili najblii Apai, mogao je onaj strani poraz pasti u
zaborav pa bi se rijeio svih svojih briga i bojazni. Sad se dakle radilo o tome
hoe li njegov unuk uspjeno rijeiti zadau pa se lako dade zamisliti kako je
eznutljivo i napeto doekao njegov povratak.
105

Opazivi da Ik Senanda vodi za uzde svega nekoliko tovarnih konja,

Tokvi Kava problijedi; njegovo crveno lice posta sivo poput pepela. Utihnuli su
i radosni poklici ostalih Komana zbog ubijenih bizona. Kad je Ik Senanda
sjahao i poao prema poglavici, udalji se ovaj malo podalje i sjede kraj nekog
grma tako daleko od svojih ljudi da ovi nisu mogli uti kakvu im je poruku unuk
donio. Ik Senanda poe za njim i utke sjede kraj njega. Poglavica ga pogleda
neobinim, nekako praznim pogledom, a zatim upita promuklim glasom koji je
od razoaranja zvuao grubo:
"Gdje su jahai konji?"
"Nisu mi ih dali", glasio je odgovor.
"Gdje je deset puta deset puaka i noeva?"
"Dobio sam samo dva puta deset."
"Znai da si odao ono to se dogodilo u Firwood-campu."
"Nita nisam odao!"
"Ali ratnici nisu posluali moju zapovijed pa je dakle jasno da su ve uli
za nau sramotu!"
"uli su za nju. Znali su za nju jo prije nego to sam doao."
"Od koga su saznali? Ako doznam tko je to bio, skinut u mu skalp sa
ive glave!" Poglavica stee ake, a oi mu bljesnue od srdbe.
"Nee dobiti taj skalp", odgovori njegov unuk. "Vatreni konj je jurio
stotinu puta bre od nas pa je posvuda raznio tu vijest."
"Zar vatreni konj moda dolazi u podruje Naimi-Komana?"
"Ne dolazi, ali pak prolazi nedaleko od njih i ondje nekoliko puta stoji na
mjestima koje bljedokoci nazivaju stanicama. Na jednoj takvoj stanici bilo je
nekoliko naih ratnika pa su sve doznali."
"Uf! Zao duh je u zemlju crvenih mueva poslao vatrenu vodu i vatrenog
konja da ih upropasti. Ubrzo e se od jedne velike vode do druge znati da su mi
odrezali kosu pa e tako moje ime ubudue biti kao dah koji se uzdie sa strvine
koju ni leinar vie nee derati. Ali ja u se osvetiti, osvetit u se svima koji su
me uinili takvom strvinom."
"Ti si glasovit i ostat e glasovit", tjeio ga je unuk. "Uhvatit emo
Winnetoua i Old Shatterhanda a zatim napasti Apae. Oni e nam morati dati
svoja krzna, oruje i konje, a onda se smijete vratiti na lovne poljane plemena."
"Uf! A sad ne smijemo?"
"U vijeu staraca mi je reeno da prije toga morate svoju sramotu oprati
kakvim slavnim djelom."
"Uf, uf!"
Poglavica zakloni rukom oi i neko vrijeme osta tako sjediti. Zatim spusti
ruku i ree:
"Ja sam bogat. Zato mi nisi donio nita drugo, ve samo jednu puku?"
"Nisam smio."
"Ostao sam bez konja, a ipak sam vlasnik brojnih konja. Zar su ti
zabranili i to da povede za mene jednog konja?"
106

"Jesu."
Sad se poglaviine oi uperie u lice njegova unuka s izrazom silne
bojazni i on ga upita, gotovo mucajui od straha; bojao se odgovora to ga je
mogao dobiti.
"Zar mi ne doputaju ni da uzmem svog crnog mustanga, svog pastuha
koji za mene vie znai od ivota?"
"Ni njega. Rekoe mi da se najdragocjeniji konj plemena ne smije
povjeriti tvojoj neopreznosti."
Starac skoi na noge. Bijes ga je natjerao da ustane, ali Ik Senanda
podigne u znak opomene prst i ree da ga smiri:
"Tokvi Kava je velik poglavica. On zna da se ratnik mora obuzdati. Treba
li da ljudi, koji ondje sjede i svi gledaju u nas, pomisle da je on zaboravio
vladati svojim mislima i osjeajima?"
uvi to, poglavica opet sjede, ali je ipak prolo jo neko vrijeme prije
nego to se bar izvana primirio i rekao, odobravajui:
"Sin moje keri ima pravo. Neu sad misliti na bol koju su mi zadali ali
u se kasnije sjetiti svih onih koji su mi je zadali! Ima li osim onoga to sam
sad od tebe uo moda jo kakvu poruku za me?"
"Nemam."
"Uf! Toliki stari ratnici nazivali su se mojim prijateljima i ja sam ih zaista
smatrao prijateljima. Zar mi nijedan nije nita poruio po tebi?"
"Nijedan."
"Onda e svi iskusiti kako se Tokvi Kava oduuje za takvo laljivo
prijateljstvo! Ti si moj unuk i jo si mlad, ali si hrabar i isto tako lukav kao i ja.
Ako mi eli neto rei, onda govori! Kani li mi neto predloiti?"
"Ne. Ti si onaj koji ima zapovijedati, a ja te sluam. Sve to kae je
dobro, a ono to odlui, mi emo izvriti."
Ik Senanda je to rekao tonom najiskrenije odanosti i pri tome pognuo
glavu u znak da se potpuno podlae svom djedu, ali otri promatra bi
vjerojatno ipak primijetio lake izdajnike crte koje su mu zaigrale oko ustiju.
Taj mladi ovjek nije nikako bio pouzdan, a ako se radilo o tome da za sebe
izbije nekakvu korist, onda mu do njegova djeda nije bilo nita vie stalo nego
do bilo koga drugoga. Naprotiv, Crni Mustang ga je, i ne uzimajui u obzir
njihovo blizo srodstvo, smatrao svojim najboljim prijateljem i nije nimalo
sumnjao u njega. I sad ga pogleda s najveim povjerenjem i ree:
"Znam da bi za me rtvovao ivot i da si se kod naeg plemena zauzeo za
mene. Nisi ti kriv da nita nisi mogao postii. Doi, vratimo se opet k ostalima
koji treba da doznaju to je zakljuilo pleme."
Nije ni slutio da je Ik Senanda u vijeu staraca podmuklo nastupio protiv
njega jer je najvea mladieva elja bila da sam postane poglavica Naimija.
Vratie se k svojim ljudima koji su dodue ve po vladanju Crnog
Mustanga i njegovog unuka pogodili kakva je vijest stigla. Kad im je on sad
saopio to se dogodilo, svi ostadoe veoma potiteni. Sad su svoj teak poloaj,
107

a istodobno i glad, osjetili mnogo jasnije nego prije pa im je dobro dola

poglaviina zapovijed da pou uz potok onamo gdje je leao plijen to ga je on
ubio. Prije nego to su krenuli razdijelio je Crni Mustang najboljim strijelcima
ono nekoliko puaka to ih je Ik Senanda donio sa sobom.
Budui da je poglaviin unuk donio i dvadesetak noeva, bizoni su ubrzo
oguljeni i razrezani pa je as zatim gorjelo ve nekoliko vatri na kojima je
svatko pekao svoj komad mesa. Preostalo meso je podijeljeno i Komani
smjesta krenue da postave stupicu Old Shatterhandu i njegovim pratiocima.
Najprije su svi poli niz potok do logorita, a zatim kraj izdanka Sierre
Moro prema jugu.
Popodne istoga dana stigoe na travom obraslu ravnicu i ovdje naioe na
neki trag. Mora da je ovuda prolo preko dvadeset konjanika i to samih bijelaca
jer su svi njihovi konji bili potkovani. Bijelci su kretali istim smjerom kao i
Crvenokoci. Po tragu se moglo razabrati da je ta etica projahala ovuda
otprilike prije jedan sat. im su naili na trag, Komani dakako smjesta
pomislie da im se ovdje prua prilika da se domognu konja i oruja pa vrlo
revno stadoe progoniti konjanike.
Trag, koji je najprije dulje vremena vodio kraj brijega, kasnije mu se
priblii, a predvee zae meu bregove. Opazivi to Tokvi Kava ree svom
unuku:
"Ti bljedokoci nisu neiskusni ljudi jer su, im se poelo mraiti krenuli u
brdo da ne bi morali prenoiti na otvorenoj ravnici gdje bi se njihove vatre
nadaleko vidjele. Vjerojatno nam dakle nee biti lako da ih zaskoimo,
pogotovu to imamo tako malo oruja."
"Pshaw! Mi ih brojem tri puta premaujemo, a to ne moemo postii
silom, postii emo lukavtinom."
"Lukavtina je uvijek vrednija od sile, a za nas je pogotovu sad vrednija.
Prije nego to odluimo to emo uiniti, moramo se priuljati logoru tih
bljedokoaca."
Bregovi su bili obrasli umom iz koje se brojno grmlje sputalo u ravnicu.
im su Komani stigli meu to grmlje, potraie mjesto prikladno za
logorovanje, a odmah zatim pooe poglavica i Ik Senanda da potrae bijelce.
Sumrak se sputao pa su zbog toga smatrali da nee morati ii daleko. I zaista,
jedva da su se etvrt sata uljali kad osjetie vonj dima.
"Blizu smo im", apne starac unuku. "Ali sad moramo poekati dok se
posve ne smrai."
Kad se spustila no, oni se stadoe uljati dalje. Uskoro zaue ubor
potoia, a onda izmeu stabala zasvijetli odsjev vatre oko koje su se bijelci
okupili u krugu. U blizini se nalazilo jedno travom obraslo mjesto na kojem su
pasli konji. Konje su uvala dva ovjeka, drei puke na gotovs. To je bio
siguran znak da Komani nemaju posla s nikakvim novajlijama ni neopreznim
ljudima.
Uvjebanim Indijancima nije nipoto bilo teko da priu posve u blizinu
108

bijelaca jer su im krupna stabla pruala dobar zaklon. Oba izvidnika priuljae
se bijelcima tako blizu koliko god su to mogli s obzirom na svoju sigurnost.
Onda su sakriveni iza drveta, ne samo mogli iz blizine jasno vidjeti bijelce, ve
su mogli uti i sve to se govorilo.
inilo se da je voa bljedokoaca neki stari od sunca preplanuli ovjek
snijenobijele kose i dugake sijede brade. Bio je to napadan lik otrih crta lica i
sigurno je sretno svladao ve mnogu pustolovinu. Njegove otre oi su usprkos
starosti pokazivale mladenaku ivahnost, a kad bi govorio, inio bi to tako
odreeno i promiljeno kao da je oduvijek navikao na zapovijedanje. Kako su
oba Crvenokoca ula, njegovi su ga drugovi zaudo nazivali "Velianstvo".
Njegovi pratioci bili su gotovo bez iznimke ljudi koji su oito imali ve
dovoljno iskustva na Divljem zapadu. Najmlai meu njima, neki uskogrudi,
veoma visoki mladi kovrave plave kose neprekidno je pripovijedao vedro i
veselo. Zvali su ga Hum. Upravo u asu kad su se indijanski izviai smjestili
iza drvea odakle su kanili prislukivati, zaue kako govori:
"ini se da se ovdje osjeate veoma sigurni, Velianstvo, jer niste
postavili strae.
Mislim da ovdje negdje tee granica podruja plemena Komana. elite li
da vas ti asni dentlmeni lie prijestolja i ivota?"
"Moje prijestolje je evo ovo mjesto na kojem sjedim pa bih volio da
vidim Crvenokoca kome bi uspjelo da ga izvue ispod mene! Povrh toga
nalazim se u drutvu tridesetorice podanika od kojih je svaki junak i vitez. Ali
to se tie Komana, to imate pravo, dragi Hum. Htio sam vam dati samo
vremena da u miru pojedete, ali onda emo, kao i obino, postaviti strau:
sedam sati spavanja i svakog sata izmjena strae, znai etiri straara. To je
dovoljno ako ne budu stajali na jednom mjestu, ve neprekidno obilazili svoj
etvrt kruga. Tako emo raditi i ubudue, sve dok se ne naemo u San Juan
Mountains."
"Gdje emo postati milijunai!" doda Hum veselo se nasmijavi.
"Uvjeren sam da emo to zaista postati, unato vaoj poruzi."
"Budui da se rasplinulo nasljedstvo iza mog bogatog strica, nemam ba
nita protiv toga to mi doputate da postanem batinikom jo bogatije drave
Colorado."
"Well! Ali poto ste opet spomenuli tu stvar, recite mi o emu se to
zapravo radi kod tog vaeg strica? Je li vas razbatinio? Budui da ste tako
valjan mladi, to mu nitko ne bi smio oprostiti ni preko groba."
"Nije me razbatinio, ali ipak me je zakinuo za batinu. Ljudi su ga
smatrali bogatim jer se tako prikazivao. Naprotiv, moj otac, premda je bio
valjan trgovac ipak nije uspio nita stei, a odmah ete uti i zato. Kad je umro,
nije mi osim dugova ostavio ni jednog centa u gotovom. Moj stric nije imao
djece pa sam ga zamolio da mi pomogne da se osovim na vlastite noge, no on
me je stao tjeiti da sam ja njegov jedini batinik. Jo nekoliko godina sam se
muio i kinjio dok nije i on umro. Osim potpuno prazne blagajne, ostavio mi je
109

samo svoje trgovake knjige. abo sam nos u njih i dobio hunjavicu, i jo
kakvu! Moj dragi stric bio je, naime, tako lukav da je mog dobrodunog oca
naveo na to da radi za njega, ali mu sve te godine nije isplatio ni jednog dolara.
Moj stric je bio uvjeren da je njegov novac posve siguran kod brata, ali kad je
onda tik prije smrti doznao da mu je brat propao, nije ga htio preda mnom
osramotiti, otkrivajui mi njegovu pokvarenost. Tako nisam mogao naslijediti
nita iza strica, a izgubio sam i onaj novac to bih ga bio naslijedio da je moj
otac imao manje povjerenja u strica."
"Lijep je to stric, zaista! Dakle je potratio sav taj novac? Kako se zvao?"
"Ne marim za to. Ne znam kako se zvao."
"to? Ne znate kako se zvao? Pa to je istodobno i vae ime."
"Tako je!"
"No eto! Sigurno niste zaboravili svoje vlastito ime! Mi vas zovemo
Dugaki Hum. Niste nam rekli to znai Hum, a zatajili ste nam i vae
obiteljsko ime. Zato?
"Zato? Zato! Upravo zato jer je to bilo ime mog dragog strica pa ne
elim da me bilo ta na njega podsjea."
"Hm! Ako ste tako jako neprijateljski raspoloeni prema stricu, onda vam
mi tu zaista ne moemo nita pomoi, ali to se tie vae batine koja je pala u
vodu, moete se utjeiti jer ete prijeko u planinama San Juan u Coloradu dobiti
vie nego stostruku odtetu za nju."
"Ne naemo li ba stostruku odtetu, neto emo ipak nai, Velianstvo,
jer vi niste ovjek koji bi potene ljude vukao za nos tako visoko gore u Rocky
Mountains."
"Ne, zaista nisam takav ovjek. U glavi nosim taan plan rudnika: on e
nas uiniti bogatim, iako ne ba onako bogatim kao to bismo to bili kad bi nas
pratila srea da ovdje na Sierra Moru otkrijemo velianstvenu Bonancu of
Hoaka."
"Ve sam esto sluao o tome. Neobino ime! Bonanca je panjolski, of
je engleski, a Hoaka kao da je indijanski. Nije li tako?"
"Jest."
"to znai ta rije?"
"Ne mogu rei jer jo nisam nikada naao ovjeka pa ni Indijanca koji bi
to mogao rastumaiti. Ali ta bonanca je nepobitna stvarnost pa su je traile ve
stotine gambuzina. Nekoliko od njih se ve toliko pribliilo bonanci da su
pronali velike grude zlata, ali ni jednom jo nije uspjelo da pronae ono glavno
mjesto gdje lee cijele hrpe takvih gruda. Upravo sada se nalazimo u tom
podruju pa kad sutra krenemo dalje, naii emo na mjesta gdje su te grude zlata
naene. Mogue je ak i to da ba ovog asa logorujemo u blizini te glasovite
bonance. Zamislite samo kad bismo je kakvim sretnim sluajem pronali!"
Te su rijei oduevile sve prisutne pa stadoe ivo razgovarati, a Hum
dobaci:
"Prije nego to zaspim, mislit u na bonancu. Moda u onda sanjati o
110

njoj pa u vam ujutro pokazati put. to mislite o tome, gospodo?"

"To bi bio divan san!" odgovori Velianstvo. "Uostalom, nije li upravo
neshvatljivo da postoje ljudi koji poznaju tu bonancu, a ipak je ne koriste?"
"Tko je to? Zar zaista postoje takvi ljudi? Je li to istina?" zau se sa svih
strana.
"Da, istina je; ima Indijanaca koji poznaju to mjesto, ali ga oni od mrnje
prema bijelcima uvaju kao tajnu. Samo kad nekad ele neto kupiti od
bljedokoaca i moraju platiti, odlaze onamo da skupe aku malih nugeta, a u one
velike komade ne diraju. Bijelci su se upravo u tim krajevima namjerili na takve
silno glupe i zadrte ljude. Tek nedavno sam u Albuquerqueu razgovarao s nekim
sveenikom koji je u Estrechu de cuarzu sreo jednog Indijanca. Ovaj je bio
gladan pa mu je sveenik dao kruha i mesa. Nato je Crvenokoac izvadio
konatu vreicu iz depa i dao mu komadi istog prirodnog zlata, dakle nuget,
teak najmanje pedeset grama. Vreica mu je bila puna samih takvih nugeta; cio
mali imutak. to kaete na to?"
"Zar ga sveenik nije nita pitao?" javi se jedan od prisutnih.
"Dakako da ga je pitao, ali razumljivo je da nije dobio nikakav odgovor.
Indijanac je samo kratko rekao:
"Donio sam ga iz Bonance of Hoaka, ostajte mi zdravo!" Sveenik je
dopustio da mu Indijanac tim rijeima zaepi usta. Uostalom, ovaj je odmah
otiao."
"Sveenik" ga je morao zadrati i prisiliti ga da prizna gdje lei bonanca."
"Sveenik? To nije smio uiniti jer bi se to protivilo i zakonu i njegovoj
vjeri!"
"to me se tiu i zakoni i vjera! Da ja naiem na takvog Crvenokoca,
probo bih ga ako mi ne prizna. Ali gdje lei taj Estrecho de cuarzo? Znate li to
moda vi, Velianstvo? I kako se to kae engleski?"
"To su panjolske rijei i znae ,kremeni tjesnac". Znam gdje se nalazi jer
u vam iskreno priznati da sam i ja jedan od onih koji su uzalud traili Bonancu
of Hoaka. Bio sam ak i u Estrechu, ali nisam nita naao premda bih se mogao
zakleti da sam bio posve u blizini nalazita. Pripazite samo na to ime! Kremen!
Upravo u kremenu nalazi se zlato. I tjesnac! Ta rije posve jasno kazuje kako je
nastala bonanca! Kroz taj tjesnac je nekada tekla voda koja je iz kremena isprala
zlatno zrnje i grude pa sve to naplavila u jednu jamu. Ovdje sad lei zlato u
vrijednosti od mnogo, mnogo milijuna pa je dosta da ovjek isprui ruku pa da
ga izvadi, samo ako zna gdje se ta jama nalazi. To je pomisao od koje bi ovjek
upravo mogao poludjeti! Ako vas to zanima, sutra vam mogu pokazati taj
Estrecho de cuarzo jer nas put vodi kraj njega." I te su rijei izazvale uzbuenje
koje se nikako nije moglo smiriti. Voa ga je uspio prekinuti tek kad je rekao
zapovjednikim glasom:
"Ostavite to sada, senores! Zaboravili ste da moramo postaviti etiri
straara jer mi ne pada na um da u Komane imam vie povjerenja nego to
vidim vlastitim oima. Vi govorite tako glasno da se to uje na milje daleko! Ne
111

budete li mirni i tihi, neete sutra vidjeti Estrecho!"

"Well, imat ete svoj mir, Velianstvo", odvrati Hum svojim vedrim
glasom.
"Zaveite, dakle, dentlmeni i senjori. uli ste da elim spavati i sanjati o
bonanci! Tko me bude smetao u spavanju, nee sutra dobiti svoju grudu zlata. "
"Dakle, laku no, Velianstvo, laku no!"
On se isprui na zemlji, poloi glavu na sedlo koje mu je sluilo umjesto
jastuka, stavi nabijenu puku nadohvat ruke i sklopi oi.
"Doi!" apnu Crni Mustang svom unuku. Oni se oprezno oduljae. Bilo
je krajnje vrijeme da su to uinili jer su se ona etiri straara udaljila od vatre, a
jedan od njih je jedva pola minuta kasnije proao upravo kraj onog mjesta na
kojem su oni leali. Da su se jo nalazili ondje, morao bi ih svakako vidjeti.
Kad su se dovoljno udaljili od logorita bijelaca, Crni Mustang zastane,
upitavi svog pratioca:
"Jesi li sve razumio?"
"Sve", odgovori ovaj.
"Ja nisam razumio svaku rije, ali tano znam smisao onoga to su
govorili. Sutra emo dobiti skalpove, oruje i konje tih bljedokoaca, a k tome
jo i sve ono to imaju sa sobom. Howgh!"
To je rekao tako odluno kao da je posve siguran u svoju stvar. Ik
Senanda je naprotiv bio manje uvjeren u to pa ga opomene:
"Sigurno si vidio i uo da ti bljedokoci nisu greenhorni koji se lako daju
nadmudriti!"
"Ja u ih ipak nadmudriti."
"Smatram da bi bilo bolje da ih jo danas napadnemo."
"Govori kao mladi ratnik, a ja kao mudrac koji je nauio da sve tano
odvagne. etiri straara neprekidno obilaze logor pa bi primijetili da dolazimo.
Osim toga, svi ti ljudi spavaju s pukama u rukama. im bi jedan od straara
zovnuo, oni bi smjesta skoili na noge spremni na borbu i mnoge od nas
ustrijelili. Ja naprotiv elim tedjeti nae ratnike da ne bih uo jo daljnje
prigovore kad se vratim k svom plemenu. Ovdje ne smije potei krv ni jednog
jedinog Komana."
"Zaista bih veoma volio doznati kako to kani izvesti."
"uo si da govore o bonanci!"
"Jesam."
"Ja ne poznajem tu bonancu pa jo nikad nisam uo njezino ime, ali znam
gdje se nalazi naa apogaska."
"Uf!" trgnu se Ik Senanda. "to misli pod tim skrovitem?"
"Zar ne sluti? Ti ga isto tako dobro poznaje kao i ja. Ako odmah krene
onamo, moe ve sutra ujutro biti kod Estrecha de cuarza. Ja u s naim
ratnicima hodati cijelu no da u isto vrijeme stignemo onamo."
"Kani li dakle biti ondje kad stignu bljedokoci?"
"Jo mnogo prije, ujutro ili prije podne dok oni mogu doi tek predveer.
112

Pripazi sad to u ti rei! Ti e iz nae apogaske izvaditi toliko nugeta koliko

je potrebno, otii e u Estrecho, predati nama konja i pustiti da te ondje
pronau bljedokoci. Oni treba da opaze zlato pa e pitati gdje se nalazi
bonanca. Dugo e se opirati, ali e ih na kraju odvesti u Estrecho gdje emo ih
mi tako opkoliti da se nee moi braniti ni pobjei." "Uf", ree Ik Senanda,
jedva obuzdavajui smijeak. "To si nauio od Old Shatterhanda!"
"Pametan ratnik moe uiti i od svog najveeg neprijatelja. Pripremit
emo mnogo drva za vatru i im bljedokoci uu u Estrecho, zabrtvit emo
drvetom ulaz i zapaliti ga.
Onda e oni biti isto tako uhvaeni kao i mi u Birch-Holeu pa e nam se
morati predati."
Ik Senanda ne ree nita. Razmiljao je.
"Smatra li taj plan loim?" upita njegov djed.
"Ne smatram, ali u njemu ima neto to mi se ne svia."
"to to?"
"Bijelci e me ubiti."
"Misli li da u ja sina svoje keri izvri opasnosti koja e ga stajati
ivota?"
"Mislim da ti to dodue nee uiniti namjerno, ali da e ipak doi do
toga. im ti ljudi opaze da su nadmudreni, oni e me dakako odmah smatrati
izdajicom i osvetiti se na meni."
"Nee se moi osvetiti jer e im pobjei prije nego to oni uope opaze
da su zarobljeni."
"Kako im mogu umai ako sam svezan?"
"Misli da e te vezati?"
"Mislim. Moram se naoko dati prisiliti da im odam gdje se nalazi
bonanca. Oni e dakle morati pretpostaviti da to ne inim dobrovoljno pa e me
svezati da ne pobjegnem."
"Ne vjerujem da e te svezati. Ti ide pjeice, a oni imaju konje. Bit e
uvjereni da bi te za nekoliko koraka mogli stii ako pokua bjeati pa te nee
svezati. im zau u Estrecho, mora paziti na ulaz i smjesta dotrati k nama im
opazi da smo se pojavili nosei drvo."
inilo se da se Ik Senanda samo upola smirio. Crni Mustang se trudio da
raspri njegove bojazni pa mu je to naposljetku i uspjelo, pogotovu kad je rekao:
"Sve da ti i ne uspije da pobjegne, ja u s njima pregovarati onako kao
to je Old Shatterhand u Birch-Holeu pregovarao sa mnom pa e prvi uvjet da ih
potedim, biti upravo to da te puste na slobodu."
"Da ih potedi? A ja sam mislio da ih kani poubijati!"
"To u i uiniti, ali takvim neprijateljima smijem obeati milost, a da nije
prijeko potrebno da odrim rije. Jesu li bljedokoci bili ikada prema nama
iskreni i poteni?"
"Nisu."
"Jesi li dakle sporazuman?"
113

"Jesam. Uinit u to to trai od mene jer ne moe iznevjeriti sina tvoje

keri, a ratnici Komana slavit e moju hrabrost jer sam stavio na kocku
slobodu i ivot da ti te bijele ljude predam u ruke."
"Onda doi!"
Oni se vratie onamo gdje su ih ekali Komani. Crni Mustang im s
nekoliko rijei saopi ono to su vidjeli i zakljuili. Crvenokoci se nisu smjeli
odmoriti i spavati ve ih je naprotiv ekao naporan noni mar, no ipak su
poglaviine rijei doekali radosno, iako nisu glasno klicali. Tu im se pruila
prilika da osvoje konje, oruje i trideset skalpova. Ve nakon nekoliko minuta
krenue prema Estrechu de cuarzu dok je Ik Senanda odjahao u apogasku
svoga djeda.
Put je zato bio teak jer su morali hodati nou i prolaziti kroz krajeve u
kojima su nailazili na velike tekoe. Nisu, naime, smjeli poi boljim i
udobnijim putem, budui da e se onuda kretati bljedokoci, a oni bi mogli
otkriti tragove Komana.
Hodali su bez odmora cijelu no preko brda, kroz neudobne doline i
klance. Kad je svanulo, zaustavie se da se malo odmore i da pojedu koji komad
hladnog peenog bizonovog mesa. Zatim nastavie put i to tako ustro da su
neto oko sredine prijepodneva stigli u blizinu Estrecha.
Predio u kojem se pruao taj klanac bio je veoma prikladan za njihove
svrhe. Ovdje se od zapada prema istoku pruao uzak planinski lanac, gusto
obrastao umom. Tik ispred zavretka lanca protezao se od sjevera na jug
duboki usjek. Mora da ga je probila voda, koja je proticala tisuljeima, a
moda je nastao i uslijed vulkanske erupcije.
Ve spomenuti uski planinski lanac inio je jezik koji se pruao u
ravnicu, a krajnji vrh toga jezika bio je odrezan. Kako smo spomenuli, taj je
jezik bio obrastao gustom umom, ali njegov odrezani vrh bio je, takoer iz
posve prirodnih razloga, potpuno gol. Sastojao se od tvrdoga kremena u iju
masu je vodio usjek, mjestimice irok jedva deset koraka; taj je odjednom naglo
zakretao i ve nakon svega nekoliko metara zavravao pred okomitom stijenom.
I obje stranice toga usjeka uzdizale su se tako glatko i strmo da nije bilo ni
jednog jedinog mjesta na kojem bi se ovjek mogao uspeti gore. Bilo je kao da
se priroda ovdje posluila golemom pilom za piljenje kamena, kako ljudskoj
nozi ne bi pruila ba ni najmanje uporite. Tu nije bilo ni drveta, ni grma, i
uope nijedne biljke koja bi nala mjesta ili hrane za korijenje.
Taj usjek bio je onaj Estrecho de cuarzo za koji je ovjek s nadimkom
"Velianstvo" mislio da ga je neko stvorio neki vodopad.
im su stigli onamo, povukoe se Komani u umu. Ulazu u Estrecho se
nisu pribliili da ne ostave tragove. Samo njihov poglavica priuljao se do
usjeka da se uvjeri kako se ovdje nalazi posve sam. Kad se vratio k svojim
ljudima zadovoljan uspjehom svoga istraivanja, naao ih je marljivo zaposlene
skupljanjem suhog drva kojim su kasnije kanili hraniti vatru. Vezali su ga u
velike svenjeve da ih uzmognu lako prenijeti.
114

Nedugo zatim ugledae Ik Senandu kako jae preko ravnice. Nije mogao
tano znati gdje se oni nalaze pa su zato poli po njega. Predao im je svog konja
koji umalo nije pao od umora, a bijelci ga nisu smjeli ugledati. Zatim Ik
Senanda pokaza Crnom Mustangu nugete to ih je donio sa sobom. Ovaj ga
potanko uputi kako se ima vladati, a Ik Senanda ode da zaigra svoju prilino
opasnu ulogu.
Bijelci nisu slutili kakva ih velika opasnost oekuje u Estrechu. Budui da
nije bilo razloga da kreu ve ranom zorom, ostali su spavati do kasno ujutro, a
zatim krenue iz svog logorita. Pri tome nisu otkrili tragove onih dvaju
neprijatelja koji su im se priuljali i prislukivali ih. Jahali su sve do podne, a
onda su se, poto je postalo veoma vrue, zaustavili na jedan sat da se odmore i
oni i njihovi konji. Zatim nastavie put dok nisu prili Estrechu moda na tri
engleske milje. Put ih je vodio u neku kotlinu iz koje se dizalo jedno osamljeno
drvo. Njihov voa, koji je sa svojim ljubimcem Humom jahao na elu, pokaza
onamo i ree:
"Vidite li ono drvo tamo dolje? Poznajem ga; to je putokaz po kojem
znam da emo, budemo li i dalje tako polako jahali, za jedan sat stii u
Estrecho."
Upozoreni tim rijeima, svi jahai pogledae prema drvetu, a jedan od
njih, koji je imao vrlo otre oi, dobaci:
"Ja osim drveta vidim jo neto, Velianstvo. Ako se ne varam, ispod
njega lei neka ivotinja. Uostalom, moda je to ovjek."
"Hm! Jedan osamljeni ovjek ovdje, u tom zabaenom i opasnom kraju?
Da to nije kakav gambuzino koji je uo za bonancu i trai zlato? Moramo ga
tano pogledati." Ubrzo opazie da je zaista ispod drveta leao neki ovjek kao
da spava. Da ga iznenadi, voa je s jo nekoliko pratilaca sjahao i pjeice tiho
siao dolje dok su ostali polako pojahali za njima.
ovjek ispod drveta mora da je vrsto spavao jer nije uo korake koji su
mu se pribliavali. im su stigli do drveta, bijelci opkolie spavaa. Za pojasom
je imao zadjenut komad koe sloen kao vreu. Gornji dio mu je meutim virio
iz pojasa. Bio je malo otvoren pa su bijelci u njemu opazili komadi istoga
zlata veliine ljenjaka.
"Tenipestad!" izmaknu se vodiu. "Taj ovjek ima nugeta! To je neki
mjeanac, vjerojatno mestic.
"Nugete! Ovdje u blizini Estrecha! Da nije...? Odmah ga moramo
temeljito ispitati."
Dotle su se pribliavali i konjanici. Topot kopita probudi ovjeka. On
otvori oi, ugleda bijelce i prestraeno skoi. Kao nehotice posegne rukom za
pojas, osjeti da mu je vreica izvirila iz njega pa je naglo i bojaljivo gurne u
pojas, tako da je svatko morao posumnjati da neto skriva i da nije vidio zlato.
To je dakako bio Ik Senanda koji je izvrsno igrao svoju ulogu. Ne sumnjajui
nita, padoe bijelci odmah u stupicu. Njihov voa upita strogo:
"Smijem li te moda upitati tko si ti, polucrveno mome?"
115

"Zovem se Yato Inda", odvrati ovaj. Opet je dakle spomenuo ime to ga

je naveo ve u Firwood-campu, ime koje je pobuivalo povjerenje.
"Yato Inda? To znai ,dobar ovjek", ako se ne varam? Tko ti je bio
otac?"
"Jedan bijeli lovac."
"A tvoja majka?"
"Ki Apaa."
"Onda se ime slae. emu se skie u ovom kraju koji pripada
Komanima i u kojem nema uope Apaa?"
"Moje me pleme ne eli vie."
"Zato?"
"Jer sam prijatelj bljedokoaca."
"Hm! Dakle izbacili su te iz plemena? I to se slae jer ima samo no.
Puku su ti oduzeli?"
"Yato Inda e otii bljedokocima i od njih kupiti puku."
"Tako! To to su te Crvenokoci izbacili iz plemena znai za nas
preporuku. Ali ako kani kupiti puku, mora imati novaca."
"Yato Inda ne treba novaca."
"Ne treba? Misli li da e ti bijelci pokloniti puku?"
"Nee. Bljedokoci ne poklanjaju nita, ali su zadovoljni i onda kad za
puke i vatrenu vodu ne dobiju okrugao novac, ve zlatne nugete."
"Ah, vatrena voda! ini se da je vrlo rado pije!"
"Da, vrlo rado", odgovori mjeanac veoma iskreno i naivno.
"To znai da nema okruglog novca, ali ima zlatne nugete?"
"Yato Inda nema nugete, ali e ih tako dugo traiti dok ih ne nae."
"To zvui upravo kao da trai glasovitu Bonancu of Hoaka?"
Voa bijelaca je mislio da je to rekao vrlo lukavo, ali mu jo lukaviji Ik
Senanda odgovori udesivi glupo i oholo lice:
"Zar je i moj blijedi brat takoer uo za tu bonancu? ini se da on smatra
da je to la, izmiljotina?"
"Zaista to smatram jer se tako mnogo zlata, koliko se ondje navodno
nalazi na jednom mjestu, uope nigdje ne moe pronai."
"Uf!" viknu mjeanac jo mnogo samosvjesnije. "To nipoto nije neistina.
Ta bonanca stvarno postoji."
"Zaista? Zar ti moda zna gdje je?"
"Ja znam gdje je i - uf, uf!" ispravi se on prestraeno. "Znam da postoji."
Lako se moe zamisliti s kakvom su napetou bijelci pratili
presluavanje i kako je njihov voa u sebi trijumfirao kad se mjeanac tako
zaletio. "Velianstvo" prie blie Ik Senandi i ree:
"Zarekao si se; kazao si vie nego to si htio. Ne samo to zna da postoji
Bonanca of Hoaka, ve zna i gdje se nalazi!"
"Ne - ne ja to - ne znam jer ja - ja to ne smi..."
"Ne smije rei, zar ne? Sad je gotovo, sad te imam, mome! Gdje je ta
116

bonanca? Hoe li priznati?"

"Ja - ja ne mogu nita priznati jer ja to ne znam."
"Tako! Lupeu! Doznat u da lae! Pripazi samo!"
On mu brzim pokretom ruke segne u pojas i istrgne mu vreicu iz njega.
Budui da ova nije bila saivena, ve se sastojala samo od svinutog komada
koe, ona se pri tome razvila i puna aka nugeta, koji su se nalazili u njoj, rasu
se po zemlji. Mjeanac uasnuto kriknu i brzo se sagnu da skupi rasuta zrnca
zlata, ali bijelci su bili bri od njega. Oni najblii se bacie na zemlju i stadoe
brzo skupljati nugete prije nego to je on dospio da ih podigne. Velianstvo ga
zgrabi objema rukama za nadlakticu, trgnu ga u vis i zagrmi:
"Vidi li sad, lupeu, da si otkriven? Odakle ti nugeti?"
Mjeanac otvori usta, ali ne odgovori; pretvarao se kao da od prepasti ne
moe izgovoriti ni rijei i tek kad mu je to isto pitanje bilo nekoliko puta
ponovljeno, on promuca:
"Te - te nugete sam - naao sam ih."
"Dakako! To i mi znamo! Ali gdje?"
"Ondje - tamo - tamo - juer - naao sam vreicu u umi."
"U umi? Vreicu? Takvu vreicu punu nugeta nee nitko baciti u umu.
To si zlato izvadio iz bonance pa e nam smjesta rei gdje se ona nalazi!"
"To - to - ne mogu rei!"
"Zar tako? Odmah u ti dokazati da moe! Dajem ti svega jednu minutu
vremena. Ako dotle ne odgovori, zatjerat emo ti toliko metaka u tijelo koliko
ovdje ima puaka. Odlui se dakle!"
Svi bijelci uperie puke u njega, a on viknu, izvrsno glumei prepast:
"Ne pucajte, ne pucajte! Ta uli ste da sam prijatelj bljedokoaca. Zato
sam bez puke i bez konja morao napustiti svoje pleme. Zar da me zbog toga jo
i vi ubijete?"
"Ne zbog toga, ve zato jer lae. Ako si zaista prijatelj bijelaca, onda
budi iskren!"
"Ne smijem! Crvenim muevima je strogo zabranjeno da izdaju gdje se
nalazi bonanca."
"Ti nisi Indijanac, ve mjeanac; tebi dakle to nije zabranjeno. A da sam
ja Indijanac i da me je moje pleme izopilo, nastojao bih da mu se na sve naine
osvetim. Zato ima sad najbolju priliku ako nam kae gdje se nalazi Bonanca
of Hoaka."
"Osveta? Ah, ah - osveta!" viknu on kao da je doao na dobru zamisao.
"Da, osveta, osveta za onu gorku uvredu koju si morao podnijeti."
Mjeanac je jo uvijek stajao kao da se ne moe odluiti. Na licu mu se
jasno vidjelo da se bori sam sa sobom, a kad su svi bijelci navalili na njega,
podbadajui ga, ree on kao da poputa:
"Sve kad bih - i htio - ipak ne mogu odati."
"Zato ne?"
"Jer su me izopili iz plemena. Nikad se vie ne smijem vratiti onamo.
117

Moram poi k bljedokocima pa kod njih stanovati i ivjeti. Zato trebam zlata,
mnogo zlata jer bijelcima treba sve platiti, ako vam odam gdje je bonanca, vi
biste mi sve oduzeli."
"Kakve li gluposti! Koliko se zlata nalazi u toj bonanci?"
"Uf!" viknu on toboe nepromiljeno i trijumfalno. "Toliko da ga ne
moe odnijeti ni pedeset konja."
"Je li to mogue!" viknu Velianstvo. "Je li to istina, zaista istina?"
"Jest. Sam sam ga vidio."
"Kada?"
"esto, a danas prije podne posljednji put."
"ujete li, ljudi? Saberite se, zaboga, da ne poludite! Takva masa, takva
neizmjerna masa zlata! To je dovoljno da se kupe itave Sjedinjene Drave, a
taj glupan ovdje misli da on sve to treba samo za sebe da bi mogao platiti puku
i vatrenu vodu! ovjee, kaem ti, ako ima samo toliko zlata koliko ti stane u
obje ruke, moi e udovoljiti i najveim eljama i do mile volje piti vatrenu
vodu. Ali nee dobiti samo tako malo. Ako nam pokae bonancu, podijelit
emo: ti e dobiti jednu polovinu, a mi drugu; onda se moe smijati tim tvojim
Apaima i ivjeti krasnije nego predsjednik koga nazivate bijelim ocem."
"Krasnije - nego - nego bijeli otac? Je li to istina?" upita mjeanac opijen
od radosti, kao da predsjednikov ivot predstavlja sebi tisuu puta divnijim od
ivota u vjenim lovnim poljanama.
"Da, da, zaklinjem ti se na to svim to mi je sveto! Dobit e sve, sve,
upravo sve to ti srce zaeli."
"I vatrene vode koliko god elim popiti?"
"Vie, mnogo vie vatrene vode nego to bi stalo u Mississippi! Samo mi
brzo reci gdje se nalazi bonanca!"
Mjeanevo lice je postajalo sve vedrije i vedrije. Bilo je jasno da je
stajao neposredno pred time da oda dragocjenu tajnu ali ipak izrekne i
posljednju misao:
"Vas je vie od trideset ratnika, a ja sam sam, bez oruja. Ako vam
pokaem bonancu, vi ete uzeti sve za sebe, a mene ete otjerati bez igdje
iega."
"To je besmislica! Mi smo poteni ljudi te emo ti dati polovinu. Rekao
sam ti to pa u odrati rije. Ako nam pak ne kae, mi emo te bez milosti
ustrijeliti i to odmah, ovdje, na ovom mjestu na kojem sad stoji. Odaberi brzo!
Ili smrt ili toliko vatrene vode koliko moe ispiti celog ivota!"
Voa bijelaca je bio neopisivo uzbuen, a ne manje i ostali bijelci. Preko
pedeset konjskih tovara istoga zlata! To se nije moglo ni zamisliti! Njihovi
pohlepni pogledi kao da su se zalijepili o mjeaneve usnice. inilo se da je
ovoga isto tako potresla prijetnja kao i obeanje da e dobiti cio Mississippi pun
vatrene vode. On odgovori na ope oduevljenje:
"Yato Inda e vam pokloniti svoje povjerenje; povjerovat e da smije
uzeti polovinu zlata pa e vam pokazati gdje lei Bonanca of Hoaka."
118

Svi poee klicati od radosti, podiui oduevljenu buku koju zapadnjaci

oznauju rijeju "shout". ak i voa bijelaca je mahao rukama kao krilima
vjetrenjae po zraku i skakao od radosti usprkos svojoj poodmakloj dobi, sijedoj
bradi i poput snijega bijeloj kosi. Samo jedan jedini meu njima toliko je vladao
sobom da je umio bar donekle svladati uzbuenje. Bio je to Dugaki Hum ije
je lice dodue takoer sjalo od radosti, ali je ipak tako glasno viknuo u opu
buku da su ga svi uli:
"Milordi i dentlmeni, senjori i gospodo! Nas oekuje neizmjerna radost,
ali nae potenje ne smije da bude manje. Tom smo ovjeku obeali polovinu
zlata pa smatram da emo to obeanje i odrati."
"Da, da", nasmije se Velianstvo, i "da, da, da, da", nasmijae se i ostali.
Njihov je smijeh i vie nego jasno pokazao da uope i ne misle da to
uine. Mjeanac se pretvarao kao da mu taj smijeh nije nipoto sumnjiv, pa
izjavi:
"Sad u vas odvesti u bonancu; neete morati daleko."
"Ne moramo daleko?" upita Velianstvo. "To sam i mislio. Bonanca se
nalazi u Estrechu, zar ne?"
"Tako je."
"Onda bismo je i mi mogli nai."
"Ne biste", odgovori mjeanac vrlo samosvjesno. "Mogli biste je traiti
duge, duge godine, ali je ne biste pronali."
"Onda poi ispred nas, ali da nisi pokuao pobjei! Nai bi te meci
smjesta probuili." Mjeanac se pretvarao kao da nije uo tu prijetnju pa krene
bez krzmanja. Znao je da svi ti bijelci idu u susret sigurnoj propasti. Mnogo,
mnogo lake mu je uspjelo da provede svoj plan nego to je mislio.
Razumije se samo po sebi da su oduevljeni bijelci, puni povjerenja,
razgovarali samo o bonanci. Jedino Hum je bio utljiv; jahao je posve na kraju i
pitao sam sebe kako da stvar izvede da bi svoje drugove naveo da se prema
mjeancu ponesu poteno. Malo kasnije prie mu Velianstvo i upita ga, smijui
se:
"Ono to ste malo prije govorili o potenju, sigurno je bila samo ala, zar
ne?"
"Nije, ser. Taj ovjek nam predaje polovinu svoga blaga, a mi mu za
uzvrat ne dajemo nita. Bili bismo zaista najbjedniji nitkovi kad ne bismo
odrali obeanje koje smo mu dali."
"To je dakle vae pravo i ozbiljno miljenje? Pshaw! Nikad nisam bio
nepoten pa neu ni biti, ali svatko zna da se obeanja zadana Indijancima ne
moraju odrati."
"Onda je to sramotno miljenje, ser, tako da ja - hm -! Uostalom, taj Yato
Inda nije Indijanac; njegov otac bio je bijelac."
"Onda je to pogotovu razlog da se nita, ama ba nita ne obazremo na
njega jer takvi mjeanci ne spadaju nijednom narodu pa prema njima ne
moemo imati obaveza. Neka nam pokae bonancu i neka ide kud god eli."
119

"Bez njegove polovine?"

"Dakako bez nje! Bilo bi upravo ludo od nas da mu ostavimo tako golemu
koliinu zlata!"
"Ja ne doputam da ga prevarite."
"Nemojte da vam se nasmijem! Ta ta moete vi jedan poduzeti protiv
svih nas ostalih?"
"Mogu!"
"to to? to ste nakanili?" otro upita Velianstvo,
"To to u poduzeti ravnat e se potpuno prema vaem potenju."
"Treba li da to bude prijetnja, ser?"
"Ne budete li poteno postupali s mjeancem, onda to i jest prijetnja."
Winnetou je zlato nazvao deadlj-dustl jer je ve u brojnim sluajevima
iskusio kakvu nesreu je sretnim nalaznicima nanio taj metal do kojeg su doli
brzo i lako. I ovdje, gdje bijelci nisu jo ni ugledali bonancu, ve su se pokazale
posljedice pohlepe za njim. Voa ete, iji je ljubimac dosad uvijek bio Hum,
odbaci prijateljstvo i zaprijeti mu dok mu se na licu pokazao izraz neumoljivog
neprijateljstva:
"Da se niste usudili opomenuti mjeanca ili poduzeti bilo to protiv nas!
Kad se radi o Bonanci of Hoaka, ja ne znam za alu, a svi ostali misle to i ja.
Zato vas opominjem i velim vam: uvajte se, jer vam je inae metak siguran!"
Izrekavi tu prijetnju, koju je potpuno ozbiljno mislio, Velianstvo potjera
konja i odjae s mjeancem na elo povorke, a Hum ostane posljednji; da, on je
tavie usporio korake svog konja jer su njegovi drugovi, jaui tik ispred njega,
uli njegov razgovor s voom pa su se okrenuli k njemu da mu se i oni ozbiljno
zaprijete. Sve vie zaostajui, naposljetku je svoje drugove izgubio s vida. I on
je isto tako elio da se domogne tog silnog zlata kao i oni, ali se ljutio zbog
prevare to su je kanili poiniti, pa stoga nije jednakom brzinom jahao za njima.
Tako se dogodilo da je kasnije od njih ugledao stijene iza kojih se
navodno nalazila bonanca. Kad mu je pogled pao na njih, on ustuknu
zaustavivi konja. Trenutak kasnije skoi ak iz sedla da ga ne bi tako brzo
opazili jer je kod Estrecha ugledao neke ljude kako tre amo-tamo. To nikako
nisu mogli biti njegovi drugovi. Odmah zatim liznu plamen u vis i on zau
urlanje brojnih glasova to mu je pokazalo da se pred njim nalaze Indijanci.
Hum se prestrai. Sreom se upravo poeo sputati sumrak pa ga
Crvenokoci nisu ugledali, a osim toga, oni su bili zauzeti Estrechom te se vie
nisu obazirali na druge stvari vjerujui da su svi bijelci doli u stupicu.
Hum je odluio da pokua spasiti svoje drugove. Da ga Indijanci ne
opaze, priekao je dok se nije posve smrailo, a onda pojae dalje ali ne prema
vatri, koja se sad jo jasnije vidjela, ve nalijevo prema istoku da bi u sigurnoj
udaljenosti iza kakve stijene privezao konja i oprezno se priuljao. Vatra je
gorjela na zapadnoj strani stijene. On odjae prema istonoj i ondje pronae
skriveni kuti u kome ostavi konja. Trebao je dosta vremena da se priblii
Crvenokocima jer se morao kretati veoma oprezno. uljajui se prema zapadu,
120

stie naposljetku do one usjekotine u tlu koja je ulaz u Estrecho rezala od

glavnog lanca brda. Ovdje legne na zemlju i otpue do ugla s kojega je nalijevo
u udaljenosti od nekih dvije stotine koraka vidio vatru. Plamtjela je tako visoko
i iroko da joj je sjaj dopirao sve do njega. Nipoto se nije smio usuditi da prie
blie jer je ugledao velik broj Crvenokoaca koji su neprekidno bacali svenjeve
drva u plamen.
To nisu meutim bili jedini Indijanci. Svjetlo je obasjavalo i stijene, a kad
je pogledao gore, opazi jo mnoge druge Indijance koji su se s njemu
nepoznatih razloga uspinjali na brdo, razmjetajui se na njemu. Zatim zau
neki glas koji je odjeknuo s visine. Prema nainu izraavanja morao je to biti
Crvenokoac jer se sluio mjeavinom engleskog i indijanskog jezika kakvom
se slue Indijanci. Hum nije dodue mogao razumjeti svaku pojedinu rije, ali je
ipak shvatio pravi smisao, a taj je, saeto uzevi, glasio:
"Odbacite oruje i povucite se u stranji dio Estrecha! Tko ispali i jedan
hitac ili se pokua bilo kako braniti, umrijet e na muenikom stupu; tko se pak
preda bez otpora, njemu emo pokloniti slobodu i ivot."
Ah, sad znam to je na stvari, pomisli Hum. Indijanci su opkolili bijelce u
bonanci. Bonanci? Sad mi je sinulo? Ovdje uope ne postoji nikakva bonanca,
ve nas je taj lupeki mjeanac, pijun Crvenokoaca, zaludio svojim nugetima
samo zato da nas preda crvenima u ruke. Prava je srea da sam poten ovjek jer
da to nisam bio, onda bih sad zajedno s ostalima sjedio u toj kai! Treba ih
izbaviti iz te nevolje, a to mogu uiniti samo ja! Ali kako? Njih je samo trideset,
a ini mi se da je Indijanaca bar tri puta toliko.
Neko je vrijeme razmiljao kako da pomogne drugovima, a onda ree sam
sebi:
"To je teko, neizmjerno teko, ako uope nije i potpuno nemogue. K
vatri ne mogu, ovamo na stijenu se takoer ne mogu uspeti jer je na njoj gotovo
isto tako svjetlo kao i dolje. Hm, to ne mogu uiniti na sjevernoj strani, moda
e mi uspjeti na junoj!"
On se okrenu i pouri niz stijenu da obie oko njezina iljka i da prijee
na drugu stranu. Meutim, jedva to je preao stotinjak koraka kad pred njim
iznikne iz tame neki maleni uskogrudi ovjek i doviknu mu:
"Stoj, dragi neznane! S kim se vi to utrkujete? Budite ljubazni pa smjesta
zaustavite svoje noge jer u vas inae ovom pukom prostrijeliti!"
ovjek, koji ga je zaustavio, bio je oito bijelac pa nije bilo vjerojatno da
mu je neprijatelj, ali Hum je bio toliko obuzet milju da brzo prijee na drugu
stranu Estrecha da nije ni pomislio na to kako je neobian i nerazjanjiv taj
iznenadni susret, a niti je posluao pridolicu i zaustavio se, ve mu samo naglo
odgovori:
"Pustite me! Ne smijem gubiti ni sekunde!"
On jurnu dalje ali taj isti glas doviknu za njim:
"No, taj ovjek nije od pua nauio trati. Uostalom, daleko nee stii.
Ve vidim gdje dolazi udarac!"
121

Hum nije znao to to ima znaiti, ali je to doznao ve za nekoliko

trenutaka. Jer tek to su utihnule te rijei, uspravi se pred njim jedan drugi
ovjek. Jednom ga rukom zgrabi i zadri, a drugom ga tako tresne po glavi da se
onesvijestio. Sad se dakle nije nalazio u nita boljem poloaju od njegovih
drugova koje je htio spasiti.
Oni su, kako smo ve spomenuli, jahali pod mjeanevim vodstvom i
stigli do visoke kremene stijene u koju se duboko zarezao uski Estrecho de
cuarzo. Bijelci su, ne oklijevajui nimalo i puni povjerenja jahali za njim, pa
nisu posumnjali ni onda kad se mjeanac zaustavio, pokazao preda se i rekao:
"Neka bljedokoci sjau i neka tamo gdje klanac zavija sputaju konjima
prednje noge.
Ja u dotle brzo otvoriti skriveni rudnik da bih im odmah mogao pokazati
bonancu."
Rekavi to, klekne on uza stijenu i poe eprkati po izmrvljenom kamenju
kao da eli otvoriti ulaz u bonancu. Zato oni do posljednjeg ovjeka projahae
kraj njega, a samo voa, koji je bio sjahao, zastane i pohlepno upita:
"Ovdje je dakle zakopano to silno zlato?"
"Jest", klimnu mjeanac.
"Onda u ti pomoi da to to prije obavimo."
"Jama je tako uska da moe kopati samo jedan ovjek."
Ik Senanda je namjeravao da zaposli vou i odvrati njegovu panju. Ovaj
je bio toliko nestrpljiv da je, ne slutei nita, povjerovao i zapovjedio Ik
Senandi:
"Onda se odmakni! Sam u kopati."
On une i poe objema rukama marljivo uklanjati razmrvljeno kamenje.
Ik Senanda ga je asak promatrao, a onda tiho uzmakne nekoliko koraka i brzim
pogledom se uvjeri da se ni jedan od svih onih bijelaca, koji su jo bili
zabavljeni svojim konjima, ne obazire na njega. Zatim neujno klizne prema
ulazu u klanac.
U tom asu okrenu se Velianstvo prema njemu: "Zounds!" viknu.
"Mjeanac!" Naglo skoi na noge i trgne revolver. Hitac prasnu, a Ik Senanda
pade, proklinjui.
Prasak revolvera odjeknu upravo jezovito od stijene klanca, a istodobno
mu odgovori grmljavina drugih hitaca. Na ulazu u klanac zaplamsa vatra koja se
za nekoliko sekundi tako razgorjela i proirila da je potpuno zatvorila usku
pukotinu, a vani iza vatre odjeknu prodorni urlik Komana.
Voa bijelaca je smjesta skoio k mjeancu, zgrabio ga snanim rukama i
odvukao ga u stranji dio usjekotine premda se ovaj opirao i udarao oko sebe.
"Opkolili su nas Indijanci", viknu on. "Brzo se zaklonite iza zavoja gdje
nas ne mogu pogoditi, i pomozite mi da sveem ovog izdajicu."
Njegov je nalog bio brzo izvren i Ik Senandi zaas svezae ruke na
leima. Stenjui, uao je meu bijelcima, a iz rane na koljenu tekla mu je krv.
"ini se da smo zapali u opasnu stupicu, ljudi", promuklo e Velianstvo.
122

"Ovaj nitkov bio je pijun pa nas je namamio u nju. Ali nee se tome dugo
radovati. Utroit emo na njega jedno dobro ue! U prvom redu mora nekolicina
od nas tamo na onaj ugao da pukama osigura ulaz kako nam se Crvenokoci ne
bi pribliili."
Ljudi posluae njegovu zapovijed, a on ispitijivo pogleda gore uz stijene.
"Ovuda se ne moe uspeti ni vjeverica, a jo manje ovjek", ree jedan od
njegovih ljudi. "Ali gledajte, ovdje je izboina u stijeni kao stvorena za ovog
momka. Moemo o nju privrstiti ue kao na kakvu granu."
On hladnokrvno razmota laso da ga baci na izboinu.
"Tako je pravo, Fred", ree Velianstvo, "a ti, mladiu, spremi se jer ti
preostaje jo svega pet minuta da se pripremi za vjenost. Ako smo ve mi
izgubljeni, onda treba da bar ti kao prvi poe na put."
Mjeanac problijedi zbog tih iznenadnih i stranih priprema pa promuca
drhtavim usnama:
"to - to hoete? Pustite me na slobodu! Grijeite! Ja sam - ja sam
neduan!"
"To moe pripovijedati tamo prijeko na drugom svijetu, ali ovdje to
nema svrhe. Progledali smo te. Odao te je tvoj bijeg."
"Ja - ja nisam pobjegao - ja sam se - ja sam se htio samo ogledati - jer
sam - uo neki sumnjivi zvuk."
"Da, taj zvuk je bio tako sumnjiv da emo te mi sad linovati. Ne trati
vrijeme beskorisnim brbljanjem jer je prva minuta eto ve prola."
Dva ovjeka odvukoe Ik Senandu do stijene ispod one izboine s koje se
ve njihala oma.
"Varate se, zaista se varate!" zaplaeno viknu Ik Senanda. "Ja sam
prijatelj bijelaca, vjerujte mi to! Zar ste ubojice? Ako me odrijeite, vidjet ete
da u se uz vas boriti protiv Indijanaca."
"Radije to neu ni pokuati, mladiu", promrmlja Velianstvo, pogledavi
na krupni starinski nikleni sat to ga je izvukao iz depa. "Ne zaboravi da ti jo
preostaju svega tri minute."
Mjeancu je na elo izbio znoj; premda se opirao, ljudi mu spretno
prebacie omu oko vrata i stegnue je malim trzajem.
"Dat u vam zlata, mnogo zlata", zastenje Ik Senanda, "ako mi poklonite
ivot. Bez mene neete nikad pronai Bonancu of Hoaka!"
"To ti rado vjerujemo", kimne Velianstvo, "ali i uz tvoju pomo teko da
bismo je nali. Uostalom, tvoje zlato nam ionako sad ne bi koristilo jer se sad
radi o naim skalpovima!"
"I njih vam mogu spasiti budete li imali povjerenja u mene. Tokvi Kava
e vas pustiti na slobodu ako se ja zauzmem za vas."
"Ah sad si se opet odao! Odakle zna da nas je on to opkolio? Ti si nas
dakle izruio u ruke najgorem od svih Crvenokoaca, tom krvniku lovaca? Ne
preostaje nam dakle nikakva nada, ali i ti uzalud cvili molei milost."
"Ako me pustite na slobodu, nee vam se nita dogoditi, ali ako me
123

ubijete, budite sigurni da ete umrijeti najokrutnijom smru na muenikom

stupu! Budite pametni i nemojte sami sebe upropastiti mojom smru."
"Dakle si, ipak, s istinom izaao na javu? Ali mi se ne dajemo zaluditi.
Umjesto da brblja trebao si se pripremiti za vjenost. Svega jo jedna minuta!
Spremite se, gospodo!"
Te su rijei bile upravljene onoj dvojici koja su drala drugi kraj lasa da
bi svezanog sunja u danom trenutku povukla u vis.
Ik Senanda se od oaja uspravio i pokuao otrgnuti usprkos svom
ranjenom koljenu. Nekoliko ljudi moralo ga je pritisnuti natrag o zemlju jer mu
je smrtni strah udvostruio snagu.
"Ne smijete me ubiti! Pozvat u u pomo! Tokvi Kava! "Tok-vi Ka-va! U pomo!"
"Posljednja minuta je prola", ree sijedi voa koji je mirno stajao kraj
njih. "Povucite, momci!"
Snani trzaj povukao je tijelo Ik Senande u vis. Njegove su noge
pokuavale da se jo trenutak zadre na zemlji, a onda zalebde u zraku. Stao se
grevito trzati, ali su mu pokreti postajali sve slabiji i slabiji. Tijelo mu se
isprui. Ik Senanda je bio mrtav.
U meuvremenu se spustila no, a ovdje u klancu bilo je jo tamnije nego
vani na otvorenom. Nitko nije uo Ik Senandu da zove u pomo jer su Indijanci
i dalje urlali. Bijelci opazie da se njihovi neprijatelji uspinju na stijene s obje
strane usjeka i da zaposjedaju rubove klanca. Onda se sve postepeno smiri.
Bijelci su mjeanevo tijelo spustili na zemlju i odvukli ga posve na kraj
klanca. Sad su, apui, vijeali kako da pobjegnu iz stupice. Na stijene se
nikako nisu mogli uzverati pa su zato na prijedlog Velianstva htjeli pokuati da
konjima jurnu prema izlazu iz klanca i u galopu se probiju kroz vatru.
Ali tek to su proli nekoliko metara, kad im odozgo doviknu neki otar
zapovjedan glas:
"Stoj! Neka bljedokoci ne jau dalje! Ja sam Tokvi Kava, poglavica
Komana, a uza me stoji est puta pedeset ratnika. Vi moete samo jedan po
jedan skoiti kroz vatru, a mi emo vas takoer jednog po jednog ustrijeliti."
"Do avola!" krinu Velianstvo, okrenuvi se svojim ljudima. "Jeste li
uli to je rekao? Taj ovjek ima pravo. Tu se ne da nita uiniti. Izai ne
moemo. On e zatraiti nae skalpove pa moemo biti sretni ako ga
nagovorimo da nam ostavi bar goli ivot." Sad se opet zau glas Crnog
Mustanga: "Budu li se bljedokoci branili, izgubljeni su. Ali ja u im pokloniti
ivot ako nam se predaju."
Bijelci skoie s konja i ponovo odrae kratak dogovor, odluivi da se
upuste u pregovore s Crvenokocima i da lukavtinom pokuaju od njih iznuditi
to bolje uvjete. Zato Velianstvo doviknu poglavici:
"to imate protiv nas da s nama postupate kao s neprijateljima? Pa mi
vam nismo uinili nita naao!"
"Svi bljedokoci su nai neprijatelji", glasio je odgovor. "Za vas postoji
124

samo jedan jedini nain da spasite ivot: da nam se predate bez otpora. Odbacite
oruje i pustite na slobodu svog zarobljenika!"
"Behold! Dotle jo nismo doli. Istina je da ste nas opkolili, ali pokuajte
samo da nas izvuete odavde! Upravo nae puke e vam dokazati da je
besmislica da u nama gledate nemone zarobljenike."
"Uf! Daj se najprije malo ogledaj po svom zatvoru! Ovdje gore na
rubovima stijene stoji vie od deset puta deset ratnika Komana spremnih da
vam na moj znak poalju svoje metke."
"Koban poloaj!" apnu Velianstvo. "Ako je tome tako, oni e nas
odozgo potamaniti, a da ni jednome od njih ne uspijemo pokazati zube. Zato
najprije ujmo kakve nam postavljaju uvjete."
Okrenuvi se opet gore, on glasno viknu:
"Posve je svejedno koliko vas je. Mi vas se ne bojimo. Ali ja sam uo da
je Tokvi Kava hrabar i pravedan poglavica i da nije nikada neprijatelj onima
koji ga nisu uvrijedili i nisu mu nanijeli nikakve tete. Zato sam uvjeren da e
smjesta obustaviti sadanje neprijateljstvo kad uje tko smo, a i to da u ovom
kraju ne traimo nita, ve elimo samo kroz njega projahati. Ja sam dakle
spreman da razgovaram s tobom."
"Onda izai! Moji ratnici e te dovesti ovamo gore!"
"Ponosni poglavica Komana ne moe ozbiljno zatraiti da poem k
njemu. Nas je samo trideset dok on, kako sam veli, ima uza se tri stotine ratnika.
Ja bih sve stavio na kocku kad bih izaao odavde, a on se naprotiv ne izlae
nikakvoj opasnosti ako doe k nama dolje u Estrecho."
"Ja sam poglavica pa ne vidim razloga da trim za nekim bljedokocem!"
ponosno odgovori Crni Mustang. "Ali ja u vam poslati Kitu Homau kao
pregovaraa. Hoete li mu dopustiti da se vrati im on to zatrai?"
"Hoemo!"
"I u onom sluaju ako se ne sloite?"
"I u onom."
"Govori li istinu?"
"Govorim. Uvjeravam te da ne spremam nikakvur stupicu."
"Onda e Kita Homaa doi."
Malo kasnije razmakoe Indijanci zapaljeno drvo na ulazu u klanac tako
da je izmeu plamena i stijene ostao slobodan prostor kroz koji je preskoio
Kita Homaa. Ponosnim koracima i uzdignute glave priao je Crvenokoac
Velianstvu pa obojica sjedoe. U meuvremenu se spustila mrkla no te su
samo mjesec, polako se uzdiui, i titrava vatra nejasno osvjetljivali klanac.
Stari je zapadnjak znao da prema obiajima Indijanaca pobjednik ima
poeti razgovor. Zato je utio i ekao sve dok Kita Homaa nije nakon duljeg
vremena upitao:
"Bljedokoci su dakle uvidjeli da je ludost da se brane od nas?"
"Nismo", odgovori bijelac, "to jo nismo uvidjeli."
"Onda ste roeni bez mozga. Nitko se ne moe uspeti uz stijene, a ni
125

jedan konj i ni jedan konjanik ne mogu prodrijeti kroz ar vatre. Samo odozgo
vas promatra dva puta po stotinu oiju, a stotinu puaka je spremno da vas
uniti."
"Pshaw. Tih puaka se ne bojimo. Ovdje u Estrechu ima dovoljno
zaklonjenih mjesta koja e nas zatititi pred vaim mecima."
"A kako dugo e potrajati ta zatita?" prezirno e Crvenokoac. "Zapravo
nije potrebno da na vas troimo metke. Mi imamo vani vode i divljai koliko
god hoemo, a vi toga ovdje nemate. Dovoljno je da poekamo dok vas glad i
ea ne istjeraju odavde."
"To moe jo dugo potrajati!"
"Uf! to dulje potraje, to emo biti manje obzirni prema vama pa neete
vie moi raunati na nau milost. Ako se pak predate odmah sada, vidjet ete
da u naim srcima ima jo milosti."
"to traite od nas?"
"Iskopali smo ratnu sjekiru protiv svih bljedokoaca pa biste zapravo
morali umrijeti na muenikom stupu, ali Tokvi Kava mi je dao nalog da vam
ponudim ivot i slobodu ako izruite svog zarobljenika i sve svoje oruje."
"Zar moda i konje?"
"Ne, ratnici Komana su tako bogati u dobrim konjima da prezirno
odbijaju one loe to ih vi imate."
"A nau preostalu imovinu?"
"Pshaw! Sve to imate za nas je tako bezvrijedno kao suhe vlati trave to
ih vije vjetar. Mi hoemo vae oruje i nita drugo."
"Ali onda ne moemo poi u lov da bismo namakli hrane i posve smo
nemoni prema neprijateljima ako ih susretnemo."
"Vi zadravate svoje konje, a najblia tvravica bljedokoaca nije ba
daleko. Moete brzo stii onamo i ondje dobiti sve to trebate. Sad se odmah
odluite jer Crni Mustang nee dugo ekati."
"Najprije se moram dogovoriti sa svojim ljudima."
Velianstvo ustane i povue se sa svojim drugovima iza zavoja klanca
dok je Indijanac ostao mirno i nepokretno sjediti.
Velianstvo obavijesti drugove koji nisu sluali razgovor o svemu o emu
je govoreno i apnu:
"Oni nemaju ni pojma da smo objesili onog polukrvnog nitkova!
Zahtijevaju da im ga izruimo, a trae i nae oruje. To je prokleto neugodna
stvar, gospodo. Naa jedina nada sastoji se u tome to je dugaki Hum
pobjegao. Mora da je zaostao za nama, a da su ga oni uhvatili, onda bi taj crveni
lupe to bio ve rekao."
Stali su vijeati i zakljuie da e pristati na zahtjeve Tokvi Kave ukoliko
im ovaj ostavi bar nekoliko puaka i noeva. Mjeanevu smrt htjeli su zatajiti
Indijancima pa ovoga svezati za konja i u tami ga povesti kao taoca uz obeanje
da e ga kasnije pustiti na slobodu.
Velianstvo ustane i vrati se tekim korakom oborene glave do Kite
126

Homae.
"to ste odluili?" upita ovaj.
"Prihvatit emo vae uvjete ako nam ostavite bar tri puke i deset noeva,
kako bismo..." U tom trenutku zaue se visoko iznad njih neki glasovi, umovi
i guva, a zatim glasne rijei:
"Natrag, Komani! Ovdje stoji Winnetou, poglavica Apaa! Old
Shatterhandova arobna puka progovorit e svakome tko se usudi pribliiti!"
Odgovori mu bijesni krik:
"A ovdje stoji tokvi Kava, poglavica Komana. Blii se as osvete. Sad
u uzeti vae skalpove! Na njih, ratnici Naimija!"
"Samo doite ako imate srca, vi crveni lupei!" odgovori mu neki
uzbueni glas. "Tetka Droll e vas veoma ljubazno doekati. Poekaj samo,
lupeu, odmah e odletjeti dolje." Onda se zau um kao da neki predmet pada
dolje i as tresnu ljudsko tijelo tik kraj Velianstva na kameno tlo. U titravom
svjetlu vatre dalo se razabrati da je to Indijanac. "Uf, uf!" prestraeno viknu Kita
Homaa, "to je..."
"Jesi li mu pokazao put u vjene lovne poljane, bratiu Droll?" odjeknu
gore jo jedan glas. "Pazi, pazi, odmah e jo jedan nestati u podzemlju!"
Drugo tijelo poleti u dubinu pa teko i muklo tresne na dno klanca. Palo
je tree i etvrto tijelo, a nekoliko hitaca, planuvi brzo jedan za drugim, dokae
da je progovorila arobna puka u Winnetouovim rukama! Onda se sve smiri.
Mjesec koji je neko vrijeme bio sakriven iza oblaka, upravo je izaao pa ljudi u
klancu ugledae dva ovjeka koji su se teko rvali na rubu stijene. Odjednom je
jedan od njih bio trgnut u vis, a odmah zatim poleti u velikom luku kroz mrak.
Kita Homaa ustuknu sav uasnut kao da ne moe vjerovati svojim oima, a
zatim se sagne k ovjeku ije su kosti bile smrvljene.
"Tokvi Kava, veliki poglavica Komana je mrtav!" tiho ree.
Preko ruba stijene spusti se laso a po njemu sklizne neki ovjek i prie
crvenom pregovarau.
"Uf, uf!" viknu ovaj. "Old Shatterhand!"
"Da, ja sam. Sprijeili smo vau podlost, a poglavica i jo nekoliko
Komana platili su je ivotom. Pretpostavljani da si ovlaten da sa mnom
nastavi pregovore koje si poeo s tim hrabrim ljudima ovdje."
Crvenokoac se ubrzo snaao, hladnokrvan kao pravi Indijanac.
"Kita Homaa je zamjenik mrtvog poglavice. to mi ima saopiti Old
Shatterhand?"
"Izai k svojim ratnicima i zapovjedi im da se brzo saberu deset puta po
deset koraka od ulaza u klanac. Uinite li to, ne morate se bojati daljnjih
neprijateljstava pa emo vam dopustiti da sa sobom ponesete mrtve. Ne
posluate li, nae e puke nastaviti da govore, a pla i jadikovanje u kolibama
Komana postat e jo vee i glasnije. Pouri se jer tvoj odgovor oekujemo u
najkrae vrijeme."
Ne odgovorivi ni rijei, poe Kita Homaa prema izlazu, a Velianstvo
127

prie malo nesigurno i veoma zaueno blie:

"Good evening, mister! To se sve odvilo tako brzo da sin moje majke
svojim crvljivim mozgom ne moe uope pratiti cijelu stvar. Ja sam sav ukoen
od uda, ser. Jeste li vi zaista Old Shatterhand?"
"Jesam. Smijem li doznati vae ime?"
"Moje ime vam je sigurno posve nepoznato. ak i ja ga tako rijetko
ujem da sam ga gotovo zaboravio. Ljudi me obino zovu ,Velianstvo".
"Ah, Velianstvo! O vama sam ve uo. Ljudi pripovijedaju da ste vrlo
iskusan i prokuan zapadnjak pa me zato zaista udi da ste dopustili da vas unuk
Crnog Mustanga tako namami u stupicu."
"Unuk Crnog Mustanga? Ja ga uope ne poznajem!"
"Dobro ga poznajete. Onaj mjeanac koji vas je doveo ovamo, sin je
jednog bijelca ija je squaw bila kerka Crnoga Mustanga."
"Taj ovjek - to je bio unuk krvnika lovaca? Tko bi to mogao i pomisliti!
No, on je ve prije Crnog Mustanga sretno otiao na drugi svijet."
"to kaete? Mjeanac je mrtav? Prislukivali smo to govore
Cevenokoci i uli da ste ga vi zarobili."
"Zaista je bio zarobljen, ser, ali ne dugo. Nali smo lijepu omu i gurnuli
mu glavu u nju sve dok ga nije izdao dah. Eno ga, lei ondje u dnu usjeka ako
ga elite pogledati. Ali odakle znate da nas je taj nitkov doveo onamo?"
"Rekao mi je njegov trag, a i vai tragovi. Poglavica i on su prislukivali
kraj vaeg logora sve to ste govorili."
"Zaista? Zar je tako bilo? A mi glupani nismo nita opazili! Upravo smo
odluili da Komanima izruimo oruje. Morali smo to uiniti ako smo htjeli
spasiti ivot."
"Time ste kanili spasiti ivot? Kako?"
"Crvenokoci su nas zapravo htjeli ubiti, ali poglavica nam je obeao da
e nam ne samo pokloniti ivot, ve i slobodu ako mu izruimo oruje."
"I vi ste mu to povjerovali? Sigurno nije kanio ispuniti obeanje, ve vas
je htio samo razoruati da vas onda to lake moe poubijati."
"Tempestad! Mislite li da je tako htio?"
"Ne samo da mislim, ve sam i uvjeren o tome. ini se da vi ono glavno
ne znate, to mislite koliko je Komana bilo ovdje protiv vas?"
"Tri stotine."
"Bilo ih je samo stotinu, a i njima smo mi oduzeli oruje i konje. Zbog
toga su lutali naokolo da se domognu oruja i skalpova. Htjeli su vam oduzeti i
jedno i drugo, a k tome jo i konje."
"Do avola! Onda smo se lijepo dali povui za nos. Ali, mister
Shatterhand, jo uvijek se ne mogu dovoljno nauditi to vas ovdje vidim. Kako
ste stigli ovamo?"
"To je najjednostavnija stvar na svijetu. Kasnije ete uti kako smo se mi,
naime Winnetou, ja i etiri druga zapadnjaka sukobili s Crnim Mustangom. Ve
sam vam rekao da smo Komanima pri tome oduzeli oruje i konje. Oni su
128

doznali da kanimo u Santa Fe pa smo dakle morali oekivati da e na tom putu

vrebati na nas da se osvete. Zato smo marljivo traili tragove. Danas rano ujutro
stigli smo na logorite na kojem su oni noas logorovali, a ugledali smo i va
logor i opazili da su vam se Indijanci priuljali. Dakako da smo opet poli za
njima i upravo u ovom asu stigli ovamo kad su Indijanci zapalili vatru da vam
onemogue izlaz iz Estrecha. Priuljali smo se blie, a pri tom sam ja udarcem
ake oborio jednog od vaih ljudi. Zove se Hum. Pokuao je da vas spasi i pri
tom bio toliko neoprezan da sam ga morao smatrati neprijateljem."
"Taj estiti ovjek! Loe smo postupali s njime, a on nas je za uzvrat htio
spasiti! Bio je pametniji od nas i bolji."
"To je zaista istina pa sam ga zato odmah pustio na slobodu. Onda smo se
oduljali do stijene i Winnetou je uspio uti to govore Crvenokoci. Veina
Indijanaca skupila se na ulazu u klanac a ona nekolicina, koja je zajedno s Tokvi
Kavom stajala gore na rubu stijene, nije bila dovoljna da potpuno nadzire
klanac. Ipak su nas otkrili kad smo se pribliili pa je dolo do borbe. Poglavica
se sukobio sa mnom: on je posljednji poletio sa stijene, a svi ostali su pobjegli.
Mi smo ve prije toga svezali tri lasa jednog do drugoga jpa sam se ja spustio po
njima da vam reknem to se dogodilo. "Stvar e ionako biti brzo dokrajena jer
vidite, Kita Homaa se vraa."
Zamjenik poglavice se polako pribliavao. Na licu mu se nije pomakla
nijedna crta i nita nije odavalo to se zbiva u njemu.
"Spremni smo da prihvatimo vae uvjete", ree on, "jer nemamo dovoljno
oruja da vam se odupremo. Tokvi Kava je svoj plan platio glavom. Ratnici
Komana povukli su se podalje od klanca. Old Shatterhand e dopustiti da
nekolicina od njh nenaoruani dou ovamo i da pokupe mrtve kako bismo
odmah mogli krenuti kui."
Bijelac im ukratko ree da pristaje na to; ubrzo se pojavi nekoliko
Crvenokoaca da odnesu mrtva tijela, a onda se bijelci uvjerie da Indijanci
odlaze u razvuenoj koloni, jedan po jedan.
Sad bijelci razmakoe vatru na ulazu u klanac to su je Indijanci zapalili
pa sjedoe uz nju da se temeljito porazgovore o svemu to su te veeri doivjeli.
Kad je pri tom voa bijelaca spomenuo Bonancu of Hoaka, upita ga Old
Shatterhand:
"Dakle niste traili Estrecho, ve tu bonancu?"
"Yes, ser uli smo da se bonanca nalazi upravo ovdje u ovom Estrechu."
"Tako?" nasmijei se lovac.
"Znate li to to ime znai?"
"Ne znam. Uope ne postoji ovjek koji bi to znao."
"Ipak postoji. Winnetou znade, a i ja vam mogu rei. Hoaka je rije iz
jezika Akoma Indijanaca i znai nebo. Bonanca of Hoaka znai dakle nebeska
bonanca. Dok su bljedokoci eljni zlata eprkali ovdje, traei sjajni metal i pri
tom velikom veinom gubili glave, stari su redovnici propovijedali o pravom
blagu koje se dade pronai samo na nebu. Tako je skovan izraz Bonanca of
129

Hoaka. On ivi u bajci pa kao neka sablast luta po glavama diggera i

gambuzina, te je tavie, kako ujem, zamutila i vae glave, gospodo."
"Ah, tako dakle stoji stvar!" razoarano e Velianstvo. "I zbog takve
stare zablude, zbog jedne stare bajke umalo to nismo zaglavili na muenikom
stupu. Jedini dobitak je u tome da smo taj lijepi predio oslobodili od dvije velike
nitarije."
"To je zaista istina", kimnu Hobble-Frank. "Sad Crni Mustang moe
pustiti da mu u vjenim lovnim poljanama ponovo izraste kosa. Gaudeamus
igakur!"
Dugaki Hum nije poznavao maliana i njegov nain izraavanja pa je
smatrao potrebnim da ispravi njegovu pogreku. Zato ree:
"Oprostite, gospodine Franke, ne veli se gaudeamus igakur, ve se veli
gaudeamus igitur!"
Ali malian ga oinu ljutitim pogledom i bijesno upita:
"Tako, tako? Ta ta ne kaete! ujte, potovani, znate li moda kako se ja
zovem?"
"Znam, sami ste to rekli. Zovete se Franke."
"Franke? Samo Franke, i nita nego Franke? Dopustite onda! Ja sam
naime roen i krten kao Heliogabal Morfej Eduard Franke, prerijski lovac.
Jeste li me razumjeli? A sad mi jo jednom recite kako se vi zovete?" "Ja se
zovem Hum."
"Hum? Hum! To uope nije ime. Ipak mora da se nekako drukije zovete.
To je upravo kao kod Timpeovih batinika. Zar ne, Kaz?"
Dugaki Hum nauli ui i brzo upita:
"Timpeovi batinici! Kako dolazite do tog imena?"
"Ja? Ja uope ne dolazim do njega. To nije moje ime. Najljepa vam
hvala na njemu!
Da se ja zovem Timpe, skoio bih u more tamo gdje je voda najdublja."
"Ali moda ste poznavali nekoga tko se zove Timpe?"
"Jesam, zaista sam poznavao dvije takve saaljenja vrijedne osobe pa ih,
tavie, i sada poznajem."
"Prijeko u Evropi?"
"Ne, ovdje u Americi. Izvolite samo pogledati ona dva mladia, ovog
Haza ovdje smeeg poput kestena i onog Kaza tamo, plavog poput zemike.
Oni ve dulje vremena nose kobno ime Timpe."
"Zaista, vi se zovete Timpe?" upita Hum, obrativi se obojici bratia.
"Da", odvrati Kaz. "Ja se zovem Kazimir Obadja Timpe, a moj brati se
zove Hazael Benjamin Timpe. ini se da poznajete naa imena?"
"Poznajem. Ali najprije mi recite zato ste napustili domovinu?"
"To ne moramo tajiti. Ovdje traimo batinu za koju su nas prevarili."
"Prevarili? Kako to? Tko vas je prevario?"
Na Humu se vidjelo da ga vanredno zanima taj predmet razgovora. Kaz
odgovori:
130

"Jedan je na brati pobjegao s tom batinom. On se zove Nahum Samuel

Timpe i navodno se sada nalazi u Santa Feu. Zato smo krenuli u taj grad da
raskrinkamo varalicu."
"All devils! A od koga potjee ta batina?"
"Od naeg strica Josefa Habakuka Timpea koji je umro u Favetteu, ne
ostavivi djece."
"Gospodo, to je zaista veoma, veoma zanimljivo. Recite mi samo jo to
odakle znate da je taj stric ostavio za sobom veliki imutak?"
"Od naih bratia Petra Mihe Timpea i Marka Apsalona Timpea u
Plauenu koji su naslijedili stotinu tisua talira."
"I onda ste preli u Ameriku da i vi dobijete svoj dio?"
"Jesmo. Ja sam najprije nekoliko puta pisao, ali mi nitko nije odgovorio
pa sam onda krenuo na put da uhvatim varalicu koji je pobjegao s itavom
batinom."
Sad Hum prasnu u grohotan smijeh, isprekidan stankama prilikom kojih
je rekao:
"I zato kanite u Santa Fe? To nije potrebno. Moete ga uhvatiti ovdje u
Estrechu gdje sjedimo."
"to? Kako? Vi se alite! alite se na na raun!" naglo upitae Kaz i
Haz.
"Ne, govorim potpuno ozbiljno, premda se smijem. Zar jo uvijek nita ne
zapaate? Vi ste skratili svoja imena Kazimir i Hazael u Kaz i Haz. Mene zovu
Hum, a to je skraeno od Nahum. Ja se naime zovem Nahum Samuel Timpe pa
sam ona varalica, va brati kojeg traite. Samo me brzo zgrabite!"
Kaz i Haz su u prvi as zanijemjeli od zauenja, ali Hobble-Frank, komu
je jezik uvijek tekao kao podmazan, oduevljeno vikne:
"Sad ga imamo! Sad smo ga upecali pravog kriminalca Timpea. Ako
odmah ne pljucne novac, objesit emo ga kao netopira, naime s glavom prema
dolje da gleda u unutranjost majke zemlje. I tako se opet vidi, vr ide na bunar
dok se ne razbije. Gaudeamus igakur, gospodine Hume!"
Kaz i Hum skoie na noge pa stadoe Huma zasipavati pitanjima,
predbacivanjima i prijetnjama. Ovaj se meutim nije na to ni obazirao, ve
izvue iz depa pomno spremljenu papirnatu vreicu, izvadi iz nje pismo i prui
im ga i dalje se smijui.
"Ovi bezvrijedni papiri", ree, "koji su me meutim stajali vrlo mnogo
novaca, itava su ostavtina strica Jozefa Habakuka. Izvolite ih proitati i
ispitati, ali najprije proitajte ovo pismo to ga je plemeniti oporuitelj u ono
vrijeme dobio iz Plauena. To je pismo stiglo neposredno prije njegove smrti i ja
sam ga naslijedio, a to je ujedno jedini komad nasljedstva kojeg nisam platio
svojim imutkom. Moete ga zadrati."
Obojica se prihvatie itanja. Zajedno su itali pismo, ali to su dulje
itali, to su im se i lica vie otezala, a kad su zavrili, ispustie pismo i
razoarano pogledae Huma:
131

"No, jesam li varalica?" upita Hum. "Moj stric je prevario mene za cijelu
moju batinu, a vai bratii su se s vama naalili jer su Timpe iz Plauena ivjeli
u neprijateljstvu s onima iz Hofa. One iz Plauena posluila je srea da na lutriji
dobiju stotinu tisua talira pa su svoje roake u Hofu uvjerili kako su taj novac
naslijedili od svoga strica Josefa Habakuka. Neposredno prije nego to je Josef
Habakuk umro, oni su mu u ovom pismu razloili cijelu svoju spletku i rugali se
vama. Ma kako smijena bila ta stvar, ipak mi je ao to je ona na kraju dovela
do toga da smo se svi sastali ovdje na Divljem zapadu. Ako me sad jo uvijek
elite uhapsiti, stojim vam rado na raspolaganju."
Premda je pismo bratia iz Plauena prualo neoborivi dokaz da je Nahum
neduan, ipak je potrajalo dulje vremena dok se Kaz i Haz nisu pomirili s ovim
stanjem stvari. Nipoto im nije bilo lako da se potpuno odreknu nade da e ipak
doi do svoje batine. Hum naposljetku ustane, prui im obje ruke i ree:
"Ne alostite se dalje! Neete dobiti imutak koji je postojao samo u mati,
ali ja sam zbog svog strica Josefa Habakuka izgubio stvarni imutak to bi mi ga
moj otac ostavio da ga njegov brat nije prevario. Taj estiti stric potratio je i
oev i moj novac. Ako sam se ja morao pomiriti s time, onda ete se i vi moda
moi odrei nade koja je bila potpuno neosnovana. Zato ste umjesto roaka
varalice nali potenoga bratia koji se silno raduje to se ovdje sreo s vama pa
je spreman da ubudue dijeli s vama sve dobro i zlo u ivotu. A to, bar kako
mislim, ipak neto vrijedi!"
Ovo je duboko dirnulo maloga Hobblea. Premda je jo maloas rekao da
Huma treba objesiti naglavce, sad oduevljeno viknu:
"to stojite ovdje kao dvije peene ljive pred kuhinjskim vratima! Ovaj
dragi i izvrsni Hum govorio je upravo iz due. Na svijetu nema nita boljega od
bratia kojega ovjek moe potivati. To sam iskustvo stekao ovdje na mom
bratiu Drollu. Nemojte dakle toliko krzmati zbog ove vae sretne prijateljske
drube ve jedan drugome vrsto stisnite ruke, a meni dopustite da koraknem
prvim korakom u susret pomirenju i da vam spomenem one poznate stihove:
Dopustite mi, htio bih vani rei, u vaem kolu da ja budem trei.
Frankove rijei proistie atmosferu. Kaz i Haz se nasmijae i prihvatie
Humove ruke, a Kaz ree:
"Ima pravo, bratiu, nema nikakva razloga da se ljutimo na tebe, a
moda nas taj novac i ne bi uinio sretnim. Ta mi se nalazimo ovdje na Bonanci
of Hoaka ije ime treba da nas naui da se sva srea ne nalazi u zlatu. Ubudue
emo ivjeti u vrstoj slozi, u tako lijepoj slozi da e jednom svi, kad poele
spomenuti kakvo vjerno prijateljstvo, rei: "upravo kako kod Timpeovih
batinika".
"Da, kao kod Timpeovih batinika!" potvrdi Hobble. "To mi se ime dosad
nije nikako svialo, ali sad sam ga zavolio. Zato se sad sveano odriem svoje
dosadanje antipatije pa budui da se vi odreda sluite skraenim imenima, to u
se i ja, kao etvrti u vaem kolu, povesti za vaim primjerom pa u izbrisati dva
sloga iz svoga prezimena. Moete me dakle ubudue zvati samo Heliogabal
132

Morfej Eduard, a onaj Franke moete potpuno ispustiti. Cio svijet e ipak tano
znati da se pod tim razumije glasoviti Hobble-Frank. Rekao sam. Howgh!"

KRAJ
ELEZNI
www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net

133

JEDNOOKI JOE BURKERS

134

UBOJNIKI PLAMEN
Uz rijeku Bighorn gorjela je mala vatra, a uz nju je sjedio neki osamljeni
ovjek u traperskoj odjei. Dugaka sijeda kosa padala mu je na iroka ramena.
Stasom je bio pravi gorostas, a dranje mu je bilo mirno i staloeno pa su mu
samo vatrene oi odavale da njegovoj panji ne moe izbjei nita to se zbiva
oko njega.
Upravo je zavrio veeru koja se sastojala od nekoliko peenih riba, i
pripalio kalumet. Stavio je jo neto drva na vatru, savio pokriva i ispruio se
po zemlji.
Bilo je to tiho skrovito mjesto. Rijeka se proirila stvorivi kao neko
jezero s nekoliko dubokih i uskih zaljeva. U jednom od njih pristao je lovac i
privezao svoj kanu. Ve se sputala tama, no jo uvijek su se uli ozbiljni,
duboki i turobni glasovi praume. Osamljeni ovjek sluao je veernju himnu
ume, ono tiho, ali sonorno brujanje kao od duboko ugoenih Eolovih harfi. Taj
zvuk ga je okruivao sa svih strana, kao da je dolazio iz svih smjerova a ipak se
ne bi moglo rei gdje poinje i gdje su note po kojima svira. Uz to je u lakom
ritmu odjekivalo uborenje i grgotanje vode. Jedna se vjeverica spusti niz brijest
i zagleda se u stranca svojim radoznalim oicama, a zatim se mirno vrati u svoje
gnijezdo. Kadto bi se u svjetlu, to ga je bacala vatra, pranula koja riba i pala
natrag u vodu glasno pljesnuvi. Grane su pucketale u aru; jedna copperhead,
zmija iz obitelji riovki, otpue utajui; moda se njezin ljetni stan nalazio
upravo u blizini vatre pa je sad pobjegla odavde.
Kukac, koji se probudio iz prvog sna, probijao se gotovo neujno
ukajui kroz listinu; oko dima koji se uzvijao u vis plesao je mali roj moskita
u ivahnom kolu, zujei finim srebrnastim zvukom.
Odjednom ga prekinu nepostojano i estoko zujanje nekog velikog,
debelog nonog ljiljka koji se neprestano i bezobzirno zaletio meu komarce, ali
je bio odmah i kanjen. Oprio je krila i pao u plamen.
Prijeko, na drugoj strani zaljeva javi se abac; mora da je bio pravi div jer
je kreketao tako snano kao da rie. inilo se da je teko uvrijeen zbog
traperove prisutnosti jer se nije javljao kratkim i zadovoljnim "kvak" ni
otegnutim "kvaaaak" kojim normalno ugoeni ablji bariton die svoju iroku
gubicu iz vode, ve je to bila veoma ljutita dreka, nevoljko podizanje buke bez
ikakva obzira i potovanja, posve isto izrazito grenje i - ali stoj! to je to bilo?
abac odjednom prekinu kreketanje; ulo se kako se povukao natrag u
vodu. Neto ga je uznemirilo. Ali to?
Tko je duge godine uz tisue opasnosti ivio na Divljem zapadu, taj zna
ocijeniti svaki, pa i najneznatniji glas prirode. Prijeko je zapucketala granica,
tanka suha granica koja je leala na tlu; lovac je to jasno uo i ma kako taj
zvuk bio tih, on mu je ipak odao da ga je izazvala ljudska noga. Prekine li se
kakva granica visoko gore, onda to nema velikog znaenja jer ju je mogao
slomiti vjetar ili kakva ivotinja. Zapucketa li drvo na zemlji, onda bi se u
135

blizini mogao nalaziti ovjek. A stari iskusni traper dobro zna razlikovati po
zvuku je li se granica slomila pod nekom nogom ivotinje koja se uljala ili
pod vrstim korakom ovjeka. Dugogodinjom vjebom nauio je, tavie,
razlikovati je li taj zvuk izazvala bijeleva izma tvrdih potplata ili meke
elastine Indijaneve mokasine.
Onaj ovjek prijeko na protivnoj strani zaljeva bio je sigurno Indijanac, a
to za trapera nipoto nije bilo ugodno.
Svatko tko pravedno misli ne moe odobriti vladanje bijelaca prema
Indijancima. Indijanac je takoer ovjek pa i on ima ljudska prava; nepravedno
je da mu se uskrati pravo na ivot i da mu se malo-pomalo otmu sredstva za
njega. Ma kako se lijepi govori drali u Kongresu Sjedinjenih Drava, ma koliki
se agenti i kojekakvi drugi "civilizatori" slali takozvanim "divljacima" nepristran ovjek umjet e razlikovati fraze od stvarnosti.
Nekad je Indijanac bio jedini vlasnik cijele zemlje; on je bio gospodar
njezinih proizvoda, ivio je na njoj na svoj poseban nain i pri tome se dobro
osjeao. Ni jedna jedina indijanska predaja ne govori o takvom prolijevanju krvi
kakvo je poelo neposredno poto su se uselili bijelci i nastavilo se sve do
nedavne prolosti.
Indijanci su primili prve bijelce gotovo kao bogove, ali ti su bogovi ubrzo
pokazali veoma ljudska ili bolje rei neljudska svojstva. U Meksiku i u Peruu
opustoena su polja i oranice, razoreni gradovi i sela, a time to su srueni
vodovodi pretvorena je zemlja u pusto. Grozniava pohlepa za zlatom izdajstvo
i bezmjerni egoizam unitili su ivote milijuna miroljubivih ljudi i prekinuli
daljnji razvoj jednog jedinstvenog oblika kulture. A u Sjedinjenim Dravama?
Indijanac treba da umre, pa e i umrijeti; suvino je dakle svako filozofiranje, ali
ipak ga ne treba prosuivati prema izvjetajima iz desete i dvanaeste ruke, a ni
prema njegovim povremenim neprijateljstvima na koja ga uvijek iznova tjeraju.
Treba ga potraiti, treba mu pokloniti povjerenje i treba ga upoznati! Indijanac
je skroman, pravedan, iskren, vjeran i hrabar. Bijelci su ga zasljepljivali i varali
pa ga ne smije nitko osuditi ako im vraa istom mjerom. Ta oni ga tjeraju iz
jednog "rezervata" u drugi, ne drei zadanu rije pa se dakle nitko ne smije
uditi ako Indijanac ne smatra da je roen da bude "vjeni id" bez domovine,
ve da brani onaj mali komadi zemlje koji mu je dodijeljen, one iste zemlje
koja mu je neko pripadala itava.
Indijanac lei na umoru, tisuu puta ranjen i ozlijeen, ali ne umire
miroljubivo; naprotiv, njegova smrtna borba je upravo strana. Vatrena voda,
crne kozice i slini pokloni bijelaca ipak nisu do kraja iscrpli njegovu snagu.
On, taj nekadanji gorostas, jo uvijek je dovoljno snaan da mnoge napadae
zdrobi u svojoj tekoj smrtnoj borbi. Njegova tvrda smrtna postelja je Stjenjak u
ijim klancima i kanjonima dolazi do posljednjih borbi. On zna da su plemena
Paueblo, Zuni, Queres i sva ona ostala koja su se predala, umrla polaganom i
neasnom smru od gladi i degeneracije ili da e jo umrijeti, ali on eli umrijeti
kao junak, s maem u ruci. Svi takozvani miroljubivi Indijanci nestaju malo136

pomalo, ne ostavljajui za sobom ni ime ni uspomenu na muevna djela, ali

Komani i Apai na jugu te Siouxi na sjeveru, istjerani iz svojih savana, povui
e se u Rocky Mountains i korak za korakom gaziti po krvi svojih neprijatelja
sve dok i posljednji od njih ne bude umlaen. Te e borbe jo duga stoljea
ivjeti u sjeanju dalekih pokoljenja, a oko svake lubanje to je poljodjelev
plug ili njegova motika iskopa iz zemlje, oplest e bajka svoju pauinu, a
praunuci pobjednika, pravedniji od svojih predaka, osjetit e suut prema
ubijenom Indijancu, a moda e morati nositi i posljedice tih ubojstva.
Sijedi zapadnjak je znao da su se vojnici iz Fort Custera, koji je leao nie
na rijeci, nedavno sukobili sa etom Siouxa plemena Tetong. Crvenokoci su
lovili bizone, a u savani vlada zakon da plijen pripada onome koji je prvi
zapoeo lovom. Ipak su draguni, koji su takoer poli u lov "na meso", odmah
zatraili da plijen pripadne njima. Dolo je do borbe pa su Indijanci morali
uzmai pred nadmonim orujem neprijatelja, ostavivi brojne mrtve. Moglo se
sa sigurnou oekivati da e se Siouxi osvetiti za to krenje mira pa je zato
lovac, uvi da je u blizini zapucketala granica, zaista imao razloga da bude na
oprezu.
Prividno je drao oi sklopljene, ali je ispod sputenih kapaka otro
gledao onamo odakle je dopro zvuk. Zaljev je bio najvie dvadeset stopa irok
pa je vatra jasno osvjetljavala suprotni rub grmlja. ovjek mora raspolagati
veoma otrim i uvjebanim osjetilima da u takvom poloaju uini ono to je
pravo, ali esto jednostavni nagon postie vie od sve otrine osjetila. Tamo
prijeko se polako razmaklo nekoliko granica. Pojavie se dva tamna arka oka,
ali se smjesta opet zatvorie. Onuda se dakle uljao neki stari iskusni ratnik;
znao je da se uveer lako dade razabrati svjetlucanje oiju pa ih je zato samo na
trenutak otvorio. Pet ili est puta one na sekundu zasjae u odrazu vatre, a onda
se granice vratie u svoj prvanji poloaj: Crvenokoac se uvjerio da je
zapadnjak sam.
Ovaj je opazio samo oi, ali nije razabrao lice pa nije znao je li
premazano ratnom bojom ili ne, je li se dakle taj Indijanac nalazio ovdje u
prijateljskoj ili neprijateljskoj namjeri.
Trebalo se dakako uvati onog najgoreg. Je li taj Indijanac bio sam? Je li
na rijeku doao kao izvia? Ili se moda u blizini nalazila cijela eta Indijanaca
koja je opazila vatru i izaslala njega da vidi tko logoruje uz nju? Ipak je bilo
vjerojatnije da je taj Indijanac sam. Crvenokoci alju, naime, veinom mlade
ljude u izvidnicu da se izvjebaju, ali taj ratnik bio je star i iskusan. Sad se
sigurno ulja oko zaljeva da se nezapaen priblii lovcu. Onda se moe dogoditi
dvoje: ako je doao u miru, on e odjednom izai izmeu drvea, ponosno
pozdraviti, sjesti uz vatru i rei bijelcu neka bude oprezniji; naprotiv, ako dolazi
kao neprijatelj, onda se radi o ivotu.
Zapadnjak je jo neko vrijeme ekao, a onda polako i posve neujno
podigne pokriva i skupi ga tako na tlu da se izdaleka inilo kao da on jo
uvijek lei ispod njega. Zatim uzme puku i zavue se u tamu ispod drvea,
137

pronaavi ondje ispod gustih grmova divlje trenje izvrsno skrovite.

Crvenokoac je morao doi slijeva. Po danjem svjetlu dao bi se mali
zaljev posve lako obii za pet minuta, ali po tami koja je sada vladala i kraj
onoga opreza kojim se Indijanac mogao kretati, nije mogao prije etvrt sata stii
do vatre.
Vrijeme je prolazilo. Zapadnjak se pouzdavao samo u svoj dobar sluh pa
je sklopio oi jer bi Indijanac inae mogao opaziti njihov fosforescentni sjaj.
Onda mu posve tihi i gotovo nezamjetljivi pokret zraka oda da se Crvenokoac
pribliuje: to nije bio nikakav zvuk, ve samo pritisak zraka to ga je izazvalo
njegovo kretanje. A zatim se javi i osjeaj njuha: bijelcu se primicao neki
neobini i neugodni zadah. Crvenokoac je ubio oposuma, oistio ga i pojeo.
Ovaj tobolar vrlo neugodno zaudara pa ga Indijanci jedu samo ako nemaju
nita drugo. Okolnost da Crvenokoac nije prezreo takvo peenje bila je siguran
dokaz da se nalazio na ratnoj stazi: tedei vrijeme, trud i lutanja naokolo,
izvukao je prvog oposuma na kojeg se namjerio iz njegove rupe u drvetu, pa je
tim mesom utaio glad.
Sad je bio tako blizu da bi ga zapadnjak mogao gotovo dodirnuti rukom.
Propuzao je kraj njega, polako i neujno, dodirujui tijelom zemlju kao zmija.
Tko se jo nije pokuao tako uljati, taj nee vjerovati kako su eljezni miii i
elini ivci potrebni za to da se isprueno tijelo samo na vrcima nonih i
runih prstiju pomie po zemlji. Kad bi se ovjek u takvom puzanju sluio
tabanima i dlanovima, a pogotovu koljenima, nipoto ne bi mogao izbjei um.
Kad je maloas zapucketala ona granica, mora da su se Crvenokoevi miii
umorili pa je moda na trenutak dodirnuo zemlju koljenom. Dok se ulja na
vrcima prstiju, onda se najprije prstima tano pretrai mjesto o koje se eli
oprijeti, i provjeri ne nalazi li se na njem ita to bi moglo izazvati um. Tano
na isto mjesto stavljaju se onda u nastavku uljanja vrci nonih prstiju. Mnogi
vrstan strijelac i dobar zapadnjak ne moe cijelog svog ivota nauiti uljanje.
"La-ya-tishi" - gledati prstima nazivaju Navajosi, veoma tano, tu za neprijatelja
tako opasnu vjetinu. Indijanac je proao i sad je trebalo zahvatiti. Bijelac ostavi
pod grmom puku koja bi mu samo smetala pa otpue za Indijancem. Stie ga i
baci se na njegovo isprueno tijelo. Ljevicom ga zgrabi za iju, a zatim ga
drkom svog revolvera tresnu o tjeme. Crvenokoac klonu onesvijeten.
Zapadnjak skine laso s pojasa pa ga onesvijetenom Indijancu tako ovije oko
ruku i nogu da se nije mogao maknuti. Poto je najprije donio puku, odnese
svezanog Indijanca do vatre pa ga poloi ondje i iznova raspiri ar da bi ga
mogao tano promatrati kad se osvijesti.
Dugo je potrajalo dok Indijanac nije otvorio oi, ali usprkos prividno
opasnom poloaju u kojem se naao, nije ni jedna jedina crta njegova bronanog
lica odala ni traga iznenaenja ili prepasti. Ponovo zatvori oi i osta leati kao
mrtav, ali tiho i potajice napne miie da ispita vrstou svojih spona. Nosio je
neukraenu kosu obinog Indijanca i bio odjeven samo u koulju, hlae i
mokasine od koe. Za pojas mu je bio zataknut no i tomahavk, vreica s
138

amajlijama i vreica s puanim kuglama. To je bio dokaz da je u blizini sakrio

puku, a moda i konja da bi se nesmetano mogao priuljati. Zapadnjak je znao
da njegov zarobljenik nipoto nee poeti razgovor pa ga zato upita onom
mjeavinom engleskog i indijanskog jezika kojom su se ljudi sluili u blizini
indijanske granice.
"to je crveni ovjek htio kod moje vatre?"
"atlo!" odvrati ovaj krinuvi zubima.
Ta rije potjee iz narjeja Navajo Indijanaca i znai aba, ovjek velike
gubice, brbljavac, kukavica. To je dakle bila uvreda, ali bijelac se nije ni
obazreo na nju. Zato je taj ovjek govorio narjejem Navajo Indijanaca?
Izgledao je vie kao Sioux.
"Ima pravo da se ljuti na tu abu", odvrati bijelac. "Ona te je odala. Da
je nisu uznemirio, ne bi bio moj zarobljenik. to misli to u uiniti s tobom?"
"Ubij me i skalpiraj!" odgovori Indijanac.
"Ne, to neu uiniti", ree traper. "Ja nisam tvoj neprijatelj, ja sam
prijatelj svih crvenih mueva. Uhvatio sam te zato da sebe obranim. Kojem
narodu pripada?"
"Shi tenusi!" Rije , tenusi" znai ljudi. Tako se nazivaju .. Navajosi.
Indijanac je dakle htio rei: "Ja sam Navajo."
"Zato mi govori neistinu? Ja poznajem jezik plemena " Tenusi; ti ne
vlada dobro njime. Tvoj mi izgovor odaje da si ratnik Tetonga. Govori svojim
vlastitim jezikom ili jezikom bijelaca! Ja volim istinu pa u i tebi rei istinu."
Svezani Indijanac tek sada prvi puta otvoreno i ispitljivo pogleda bijelca i ree:
"Bljedokoci su preli preko velike vode. Ondje ima ljudi svijetle kose
Engleza i ljudi tamne kose panjolaca. Meu koje spada ti?"
"Ja ne spadam ni k jednima ni k drugima!" glasio je odgovor.
"To je dobro! Oni su laci sa svijetlim skalpom i laci s tamnim skalpom.
Ali kojem plemenu pripada ti?"
"Pripadam velikom narodu Germana koji su prijatelji crvenih ljudi i jo
nikad nisu napali njihove wigwame."
"Uf!" iznenaeno e Crvenokoac. "To je dobro."
"Poznaje li ti taj narod?"
"Ne poznajem", odgovori Crvenokoac, "ali sam uo za dva velika bijela
lovca koji su ratnici Germana. Oni ubijaju grizzlyja noem, njihovi meci nikada
ne promauju, a umiju govoriti jezicima svih Indijanaca. To su prijatelji crvenih
mueva."
"Kako se zovu?"
"Nazivaju ih Old Firehand i Old Shatterhand. Winnetou, poglavica Apaa
njihov je krvni pobratim."
"Bi li ti s njima popuio kalumet mira?"
"Oni su veliki poglavice pa bih morao ekati dok mi sami ne ponude lulu
mira."
"Reci mi kako se zove!"
139

"Mene zovu Pokai-po, ,Ubojniki Plamen"."

"Onda si ti drugi poglavica Siouxa od plemena Tetong."
"Jesam", odvrati Indijanac jednostavno, ali ponosno.
"uo sam za tebe! Poglavica Siouxa ne smije preda mnom leati svezan.
Slobodan si!" On razvee laso i skine ga s njega, a osloboeni Indijanac se
uspravi, zaueno ga pogleda i upita:
"Zato me puta na slobodu? Zato ne ubije najveeg neprijatelja svih
bljedokoaca?"
"Jer si ti hrabar i pravedan ratnik. Samo si zbog toga postao neprijatelj
bijelaca jer su oni sami prekinuli prijateljstvo s vama. Ali postoji nekoliko vrlo
velikih i monih bijelih naroda, a meu njima ima takvih koji su prijatelji
crvenih ratnika. Ne smije mrziti sve bijele ljude jer su neki od njih bili laljivi i
nevjerni. Ti si me htio napasti ali ja sam te uhvatio; tvoj skalp bi pripao meni,
no ja sam te pustio na slobodu. Popuimo sad lulu mira i raziimo se kao
braa."
Zapadnjak uze lulu i napuni je. Indijancu je sigurno bilo drago to je
umakao tako itave koe, ali ipak se kradomice upitao slae li se s au
poglavice da mu neki nepoznati bijelac nua lulu. Zato ga upita:
"Jesi li ti poglavica bijelaca i kako glasi tvoje ime?"
"Ubojniki Plamen se ne mora stidjeti da popui sa mnom kalumet. Ja
sam Old Firehand."
Indijanaci su navikli da s najveim mirom primaju i one vijesti koje ih
silno iznenauju, ali tek to je zapadnjak izrekao to ime, poglavica skoi na
noge, viknuvi:
"Old Firehand! Govori li istinu?"
"Zar je bilo tko drugi mogao nadmudriti i pobijediti Ubojniki Plamen?
Neka poglavica Siouxa sjedne kraj mene; ili treba li da izmeu nas dvojice
zavlada neprijateljstvo?"
"Bit emo braa", sveano odvrati Crvenokoac. "Tvoji neprijatelji su i
moji neprijatelji, a moja braa su tvoja braa. U svim atorima Siouxa primit e
te s dobrodolicom, a na ivot je kao jedan jedini ivot; svaki od nas neka umre
za drugoga."
Poevi od tog trenutka mogao je traper biti siguran da je stekao novog
prijatelja koji je u svako doba bio spreman da rtvuje za njega ivot. On pripali
lulu, otpuhne dim u propisane smjerove i prui lulu poglavici. Ovaj ponovi
obred i utke do kraja ispui lulu. Glina za njezinu glavu potjecala je iz svetih
kamenoloma na sjeveru, a svaki oblai dima, to su ga ispuili, vrijedio je kao
neokrnjiva zakletva Velikom duhu da e sklopljeno prijateljstvo odrati vjerno
do smrti. Prijateljstva meu bijelcima takoer se esto sklapaju uz duhanski dim
i zadah alkohola, ali to vrijedi takvo prijateljstvo? Ono prestaje im se razie
dim i izvjetri alkohol!
Sad vie izmeu njih dvojice nije bilo tajni pa je Old Firehand doznao to
je Pokai-poa dovelo na rijeku Bighorn.
140

"Ratnici Tetonga preli su preko planinskih prijevoja da love bizone koji

prolaze onuda", ispripovjedi poglavica. "Lov je bio dobar jer je bizon doao sa
svojim enama i djecom u velikom stadu kakovo se nije vidjelo ve brojna ljeta.
Sinovi Tetonga su snani i smioni pa je zato ubijeno mnotvo bikova i krava.
Ali onda su doli bljedokoci, odjeveni u arenu odjeu i zatraili da im Tetongi
prepuste bizone. Imali su vie vatrenog oruja od crvenih ratnika. Ovi su se
branili ali su morali uzmai, ostavivi tri puta po pet i jo tri mrtva. Jesu li
bljedokoci imali pravo?"
"Nisu", odgovori zapadnjak.
"I crveni muevi misle isto tako. Zato su upitali plemenskog vraa i
odrali veliko vijeanje. Veliki duh obeao im je pobjedu ako napadnu
izdajnike bljedokoce. Krenuli su dakle da kazne neprijatelja. Sad lee u umi,
a Pokai-po je krenuo u Fort Custer da izvidi koliko se neprijatelja nalazi ondje i
to treba poduzeti da se zauzmu vrsti stanovi bljedokoaca."
Taj Sioux je danas prvi puta sreo Old Firehanda, a ipak mu je sve to
povjerio. Zar je dakle bilo udo da ga je Old Firehand smatrao dostojnijim
svoga prijateljstva od onih koji su - blago reeno - tako nepromiljeno izazvali
njihovu osvetu? Ali je li on kao bijelac smio mirno promatrati taj napadaj?
"Hoe li moj brat Old Firehand poi sa mnom k ratnicima Tetonga da
napadne tvravicu?" upita malo kasnije Ubojniki Plamen.
"Neu", glasio je iskreni odgovor.
"Zato nee? Ti si sa mnom popuio kalumet!"
"Ja sam tvoj prijatelj, ali i svi blijedokoci su moja braa."
Lovcu nije bilo lako izgovoriti te rijei pa je zaista odmah dobio odgovor.
"Sam si rekao da su bljedokoci nepravedno postupili, a ipak eli biti
brat tih izdajica i laaca! Obradovao sam se kad sam uo da si Old Firehand, ali
sad ipak vidim da je teko biti prijatelj bljedokoaca."
to da mu bijelac odgovori na to? Kako je tom jednostavnom divljaku
mogao dokazati da mu je dunost da njihovu namjeru izda ugroenim
bijelcima?
"Vi elite poubijate bljedokoce jer vam je to zapovjedio Manitou?" upita
on.
"Tako je."
"Dobro! I ja moram sluati svog Manitoua, a on kae da je jedino on
osvetnik."
"Zato onda taj Manitou nije odavno osvetio svoju crvenu djecu? Ili, zar
je tvoj Manitou drugi od mojega? Ubojniki Plamen bio je u gradovima
bljedokoaca i sluao govore njihovih sveenika. Zna li Old Firehand to oni
govore? Vaa knjiga kae da onaj koji prolijeva ljudsku krv, takoer mora
umrijeti. Zato treba da umru i bljedokoci u tvravici! Vaa knjiga veli da jedan
drugoga mora voljeti. Zato je onda ubijeno tri puta pet i jo tri ratnika Tetonga
koji nisu uinili nita zla? Vaa knjiga veli da imate sluati svoje poglavice. Ako
k vama doe crveni ovjek i ubije nekoga, onda biva i on ubijen jer vae
141

poglavice vele da imaju pravo da ga ubiju. Ali ako vi doete k nama i ubijete
deset puta deset naih ljudi, onda vas mi ne smijemo ubiti jer nae poglavice
nemaju prava - bar tako vai kau. Zar su crveni muevi ugavi psi i agljevi?
Moda postoje bijedokoci koji nas ne smatraju agljevima, a i ti si jedan od
njih. Znam da misli da imam pravo, ali ti tvoja savjest zapovijeda da opomene
opake bljedokoce u tvravi. Idi onamo i opomeni ih!"
On ustane i zagleda se u vatru upola prkosno, a upola tuno. I Old
Firehand ustane pa upita:
"Gdje logoruju ratnici Tetonga?"
"Vie gore uz rijeku."
"Koliko ih je?"
"Deset puta deset, uzevi tri puta, i k tome jo pet puta deset."
Nijedan bijelac ne bi u takvom sluaju tako otvoreno odgovorio na ta dva
pitanja.
Old Firehand ree:
"Neu opomenuti bljedokoce, ve treba da to sam uini."
"Ubojniki Plamen treba da opomene svoje neprijatelje?" zaueno upita
Indijanac.
"Da. Sjest e u moj kanu i odvesti se u tvravicu. Ondje e potraiti
zadovoljtinu za svoje ubijene ratnike. Ne dobije li je, onda sam ja izvrio
svoju dunost i ti moe napasti tvravicu, a da ja ne reknem ni rijei."
Crvenokoac se zamiljeno zagleda preda se i ree:
"Oni e uhvatiti i zadrati Ubojniki Plamen."
"Ti si moj brat; obeajem ti da e otii kad god to zaeli."
"Oni su nevjerni pa e ti obeati da e me pustiti, ali nee odrati rije.
Moe li zatititi Ubojniki Plamen?"
"Misli li da se Old Firehand boji tih bljedokoaca? Ako ni oni ne odre
rije, ja u se s njima porazgovarati pukom i tomahavkom."
"Vjerujem ti pa u otii posve sam, ali ne u tvom kanuu, ve na konju
kako to pristaje poglavici Siouxa. Ostaj mi zdravo!"
Trenutak kasnije nestao je u umskoj tami. Poglavica je postupio kao
pravi Indijanac, premda bi Evropljanin sigurno bio uvjeren da bi se u tom
sluaju moralo jo o mnogo emu dogovoriti. Divljak govori manje, ali zato
vie radi.
Old Firehand nije sad dakako vie smio ni pomisliti na san jer je morao
pravodobno stii u tvravicu. Vjerojatno e poglavica vrlo brzo krenuti na put.
Lovac ugasi vatru, odrijei kanu i spusti se niz rijeku. To je ilo vrlo brzo.
Nisu prola ni puna dva sata otkako je svanulo kad se na slivu rijeke Bighorn i
Little Bighorn pokaza tvravica.
Kad je zapadnjak privezao svoj kanu i polako se uspeo uz obronak, opazi
neku vrst logora podignuta ispred palisada tvravice. Taj se logor sastojao od
jednostavnih koliba izraenih od granja. U njemu kao da je stanovala eta
trapera jer je posvuda lealo oruje prikladno za lov u preriji i drugi predmeti
142

potrebni za hvatanje krznaa. Osmorica ili desetorica bijelaca stajala je na hrpi,

vjebajui se u gaanju. Na orahovo stablo pribili su malu daicu i kredom
nacrtali sredite u koje su pucali. Prolazei kraj njih, Old Firehand im zaeli
dobro jutro; htio je poi dalje ali mu jedan od tih ljudi zakri put. Premda je bilo
rano jutro, on je ve estoko zaudarao po brendiju pa dreknu na njega tako jako
kao da je Old Firehand udaljen cijelu englesku milju:
"Stojte, gospodine! Ovuda se ne prolazi! Uredili smo streljanu u kojoj se
kladi. Najgori hitac plaa pie, za svakoga punu au, pa u natjecanju mora
sudjelovati svatko tko se nae izvan tvravice."
Taj ovjek je bio vanredno ruan i odvratan. Mora da je jednom bio
zapleten u neku teku borbu jer je dobio udarac koji mu je potpuno odsjekao
desnu stranu lica; nije imao ni desnog oka. Zaista je strano izgledao s obraslom
lijevom polovinom lica i desnom, crvenom poput sirova mesa.
"Mora sudjelovati? Tko je to odredio, ser?" upita pridolica.
"Ja, gospodine!" odvrati ovaj. "Morate naime znati da sam ja voa ovih
potovanih dentlmena. Stigli smo u Fort Custer da kupimo municiju, a onda
emo poi u lov na dabrove."
"elim vam dakle mnogo sree u vaem pothvatu, ser. Good bye!"
Oid Firehand krenu, ali ga onaj ovjek vrsto primi za ruku.
"Zounds! Ta zar neete malo stati i pucati s nama za okladu? Rekao sam
vam da to svatko mora uiniti!"
"Pshaw! A ja vam kaem da to ne elim!" On ga otro i prijetei pogleda
u oi, odgurne njegovu ruku i krene.
"Ah, to je dentlmen koji dodue nosi puku, ali ne umije pucati!"
podrugljivo se nasmije pijanica, a i ostali mu se pridruie smijui se.
"Pogledajte ga samo! Taj neotesani klipan ima ulatene izme kao uitelj plesa,
a dri se kao paradni koija. Ve emo ga prisiliti da pokae kako umije pucati
iz svoje pukice!"
Old Firehand se nije ni osvrnuo na brbljanje, ve ue kroz otvorena vrata
tvravice i dade se odmah prijaviti majoru. Ovaj je bio upravo ustao pa ga
zlovoljno doeka, rekavi:
"Zato me smetate tako rano ujutro, ser? to hoete?"
"elim vas opomenuti!"
"to ima to da znai?"
"Sprema se napadaj na Fort Custer."
"Ah!" viknu major problijedivi. "A tko ga sprema?"
"Poglavica Tetonga. On se sa tri stotine pedeset Indijanaca nalazi u
blizini. Sluajno je moj prijatelj pa mi je obeao da e se s obzirom na nae
prijateljstvo zasad kloniti svakog neprijateljskog ina. Danas e doi u tvravicu
da zatrai zadovoljtinu. Bude li mu uskraena, ne jamim nizato."
"On, vi ionako nemate za to da jamite", odvrati major. Bio se ve
oporavio od prvog iznenaenja pa doda: "Uostalom, va nain mi se ini zaista
neobinim."
143

"Odgovarani vam istim nainom kojim ste i vi meni govorili. Sreo sam
poglavicu u umi pa sam se pourio da vas obavijestim."
"Sreli ste ga u umi, ser? Kako uope dolazite do toga da budete prijatelj
jednog poglavice Tetonga? uo sam da ste juer ostavili ovdje konja i da ste
unajmili kanu. To mi se zaista ini sumnjivim. Tko ste vi uope?"
"Zovem se Winter, ser, a po zanimanju sam traper. Poelio sam da se
malo provezem amcem."
"Posve neobino! Imate li jo kakve elje?"
"Indijancima je nanesena nepravda. Ja sam za tvravicu uinio sve to
sam mogao. Poblie podatke vam ne mogu dati jer ne elim izdati svog
prijatelja."
"Oh, to znai da nam ne elite rei gdje se nalaze Crvenokoci?"
"Ne elim."
"Ja u vas prisiliti."
"Pshaw! Ne bojim se toga! Ja tako dobro poznajem ovdanje prilike da
sam, tavie, poglavici obeao da slobodno moe ui u tvravicu i izai iz nje."
To je oficiru ipak bilo previe.
"Jeste li vi pri svijesti, ser?" viknu on. "Naprotiv, ja u uhapsiti poglavicu
i zadrati ga kao taoca!"
"Onda u mu odjahati u susret i rei mu neka ne dolazi."
"Ja u umjeti da vas u tome sprijeim!" zaprijeti se oficir.
"Samo pokuajte, majore! U prvom redu u ustrijeliti svakoga tko se
usudi da me se dotakne, a zatim u u Washington poslati tani i vjerni izvjetaj
o cijelom ovom sluaju s Tetongima. Ondje e uvidjeti da se ne treba uvijek
uditi kad se Indijanci late oruja."
Oficir se prestraeno zagleda u pridolicu, a kad se ovaj okrenuo da ode,
viknu:
"Stojte! Prije nego to o toj stvari bilo ta poduzmem, moram se
posavjetovati s ostalim oficirima."
"Dobro, uinite to pa me obavijestite moe li poglavica bez opasnosti
doi."
Old Firehand izae i poe u trgovinu gdje je bio unajmio malu sobu. U
staji je stajao njegov mustang. Dobro se odmorio pa radosno zarza kad ga je
lovac izveo u dvorite da ga osedla. Uinio je to da bude spreman na sve. Zatim
smjesti svoje stvari u bisage i vrati se u sobu, oekujui daljnji razvoj dogaaja.
Malo kasnije poslae mu podoficira s vijeu da su oficiri odluili da
poglavici osiguraju slobodan prolaz.
Soba u kojoj se nalazio leala je tik gostionske prostorije. U njoj je danas
vladala neuobiajena buka pa je Old Firehand pomislio da su tome uzrok
sigurno oni strani traperi. Dvojica od njih izala su u dvorite i ondje stala
prigueno razgovarati. Stajali su blizu tankog zida od dasaka pa je tako Old
Firehand uo nekoliko ulomaka njihova razgovora:
"Prekrasan mustang... Vredniji je od sve nae kljusadi."
144

"Tko zna iji je?" upita onaj drugi.

"Sigurno pripada nekom od oficira."
"Onda se ne smijemo usuditi... bijedan je to ivot... ve dugo nismo
uhvatili... proigrali... Helming ... sigurno e nam uspjeti."
"Je li to zaista brat... "
"Sigurno ... Burkers ga posve tano poznaje ... ve vie godina na
gornjem Sheyenne Riveru... pouzdano ispitano."
"Bit e to dobar posao.. samo nitko ne smije ostati na ivotu jer e inae
... izai na javu."
Sad se u gostinskoj sobi ponovo podigne takva strana buka da Old
Firehand nije mogao vie razumjeti ni rijei, a malo kasnije ona dvojica izaoe
iz dvorita. O emu su to razgovarali? to je zapadnjak vie razmiljao o onome
to je uo, to mu se taj razgovor inio sve sumnjivijim. Neto nije smjelo da
izae na javu i zato nitko nije smio ostati na ivotu. Da se nisu ti ljudi,
pretvarajui se da su lovci na krzna, zapravo bavili zanatom bushheadera,
drumskih razbojnika koji najradije napadaju osamljene farme ili putnike koji
prelaze preko planina, nosei zlatni pijesak iz Kalifornije? Dok je jo razmiljao
o onome to je uo, zau vani na trgu glasne poklike.
"Crvenokoac, Crvenokoac! Dolazi neki poglavica!"
Ovaj zov uli su i ljudi u duanu pa svi izletjee napolje da vide
Indijanca. Old Firehand izae takoer i zaista ugleda Ubojniki Plamen kako
ve juri uz obronak. Bio je posve sam, ali daleko vani, u udaljenosti od otprilike
jedne engleske milje stajala su tri konjanika usred istine, odakle se dobro
mogla razabrati tvravica.
Poglavica je danas posve drukije izgledao. Njegov divno osedlani vranac
imao je dugaku grivu, a rep mu je dopirao gotovo do zemlje. Poglavica je
savinuo kosu u pundu slinu kacigi i zatakao u nju tri orlova pera, znakove
svog dostojanstva, avovi njegovih konatih hlaa i lovake koulje bili su
ukraeni kosom ubijenih neprijatelja.
Za pojasom mu je visilo trinaest skalpova ija je kosa bila spletena u
perine, a ogrta mu je bio saiven od skupocjenih krzna utih takora koji su
ve u ono vrijeme gotovo izumrli. Bio je naoruan noem, tomahavkom i
pukom dvocijevkom, a nosio je i luk i strelice.
Kad je projahao kroz vrata, pourie mu svi u susret. Lice mu nije dodue
bilo olieno ratnim bojama, ali dolazak jednog Tetonga bio je u tom asu
svakako veoma znaajan. Old Firehand pristupi poglavici i prui mu ruku:
"Dobro jutro!" pozdravi ga ovaj. "Dolazim sam. Dobiva li Ubojniki
Plamen slobodan prolaz?"
"Dobiva", odgovori bijelac. "To su mi obeali."
"Neka moj brat vjeruje u sve to mu kau. Poglavica Tetonga nee
odloiti oruje."
Uto im prie neki podoficir i ree Tetongu da ga ekaju u dvorani za
vijeanje, ali da prije toga mora odloiti oruje. Poglavica se ne osvrne na njega,
145

ve se obrati svom bijelom prijatelju:

"Gdje je to mjesto!"
"Odvest u te onamo", odvrati Old Firehand.
"Stoj!" zapovjedi podoficir. "Onamo moe ui samo poglavica, a svim
ostalim je pristup zabranjen."
Old Firehand ne ree nita, ve prihvati Pokai-poovog mustanga za uzde i
odvede ga do dvorane za vijeanje. To je zapravo bila gimnastika dvorana u
koju je stavljeno nekoliko stolica. Poglavica skoi s konja i ue, a podoficir
ree:
"Dobio sam zapovijed da odvedem poglaviinog konja."
"To je moj konj, pusti ga", odgovori lovac pa ga odvede do duana i
svee ga ondje kraj svog mustanga. Zatim stane mirno ekati.
Na ulazu u vijenicu stajala je straa od etiri momka, a na drugoj strani
trga bilo je spremno jo est momaka da na dani znak priskoe u pomo. Oficiri
su oito spremali izdaju.
Tako je prolo otprilike pola sata kad se iz dvorane zau zviduk. Ona
etiri straara na ulazu smjesta uoe, a i ona estorica ostalih krenue prema
vijenici. Svi oni, koji su dosad stajali malo podalje, radoznalo nagrnue blie.
Old Firehand smjesta uzjaha na svog mustanga, prihvati Teton-gova vranca za
uzde i pojae prema dvorani. Stigao je onamo prije onih est draguna.
"Gubite se odavde! Dalje!" viknu on i progura s s konjima kroz mnotvo.
im je stigao do vrata, skoi s konja i ue, povukavi za sobom konje, tako da
su oni svojim tijelima zakrili ulaz. Jedan pogled u dvoranu pokazao mu je kako
stoji stvar. Zviduk je dozvao etiri draguna da razoruaju poglavicu i da ga
zarobe; onih est ostalih imali su doi za njima, ali vie nisu mogli ui.
Tetong je stajao u kutu, podigavi tomahavk, spreman da ubije prvoga
koji ga dotakne, ali svi se pogledi uperie u zapadnjaka.
"to je to? to traite ovdje?" viknu major na njega.
"Htio bih vas podsjetiti na vau rije", odgovori Old Firehand. "Obeali
ste mi slobodan prolaz za poglavcu Tetonga."
"On ga je i dobio. Smio je ui ovamo."
"Ah! Ali zato ne smije izai?"
"Ne smije jer mu to nisam obeao."
"Dobro, ser, Pokai-po, ovamo k meni!"
Indijanac je htio krenuti, ali major izvue revolver i uperi ga u lovca.
"Napolje, jer pucam!" zapovjedi on.
"Pshaw!" odvrati lovac, poavi prema majoru. "Neka Ubojniki Plamen
kae ovim ljudima tko sam ja."
"Old Firehand!" ree Indijanac.
"Old Firehand!" zapanjeno ponovie oficiri. Poznalo ime esto postie
vie nego to moe postii sam ovjek koji ga nosi.
"Da, ja sam Old Firehand, gospodo", ree zapadnjak. "Hoete li mi to
povjerovati ili treba da vam dokaem? Ja sam svom crvenom prijatelju obeao
146

slobodan prolaz pa u mu ga i pribaviti. Ali prije toga mi dopustite da

sudjelujem u vaem vijeanju.
Ubojniki Plamen ne govori dobro engleski a vi dobro ne vladate
narjejima Siouxa. Potreban vam je tuma. Ponimo dakle! Na vama je da li
emo poeti s orujem ili s miroljubivim pregovorima!"
Mnogi e smatrati da je to bila velika smionost, ali zapravo nije bila. Old
Firehand je poznavao svoje ljude. Vankeeji su se toliko bojali njegovog
traperskog imena da su odmah zapoeli pregovori. Zahvaljujui Old
Firehandovom nastojanju, poglavica se odrekao osvete koju je zahtijevao prije
nego to je stigao traper. On je zatraio ivot osamnaestorice bijelaca, naime po
jednog bijelca za svakog ubijenog Tetonga, ali Old Firehand ga je nagovorio da
zatrai osamnaest karabinki pa su mu one bile odobrene, premda se to oito
protivilo zakonu.
Sad je Old Firehand opet oslobodio ulaz. Dotad nije nitko mogao ui jer
su konji kopitima branili svoj poloaj. Kad su Indijanac i Old Firehand izali iz
dvorane, odjeknu iz prvog reda radoznalog mnotva glas:
"Zato da ne zatuemo tog Crvenokoca? to trai ovdje meu
dentlmenima? Premaimo ga katranom i pospimo perjem!"
To je govorio upravo onaj jednooki traper koji je htio Old Firehanda
prisiliti da se natjee u strijeljanju.
"Da, katranom, perjem!" zaurlae njegovi ljudi.
Odmah se deset do dvadeset ruku prui za Indijancem i za tren oka se
izmeu njih dvojice zabode iroki klin ljudskih tijela tako da je Old Firehand
bio odvojen od njega. On ugleda kako je bljesnula ratna sjekira njegovog
crvenog prijatelja, a istodobno se zau i gromki krik bijesa.
"Majore, vi ste odgovorni za to!" dovikne on oficiru koji je sav preplaen
stajao kraj njega.
Zatim ispusti vranca kojeg je jo uvijek drao za uzde i skoi na svog
mustanga. Uto zapraskae revolverski hici. Objema ostrugama podbode Old
Firehand konja tako da se ovaj propeo, dugakim skokom skoi u najguu hrpu
ljudi pa se stade isto tako estoko sluiti kundakom svoje puke kao to se i
njegov hrabri mustang sluio kopitima. Indijanac se branio, ali se mnotvo tako
natisnulo oko njega da mu je sprijeilo svaku kretnju i oborilo ga na zemlju.
Ipak se jo i na zemlji branio hladnokrvno kao to to umije samo Indijanac. Old
Firehandovi udarci oslobodie mu prostor. Pokai-po skoi na noge, zgrabi puku
koja mu je bila ispala pa kundakom stane mlatiti po glavama napadaa. Svi su
vikali i urlali, otrice noeva bljeskale, a revolverski hici praskali.
Brojni su ljudi bili ranjeni, ali oba prijatelja ostae neozlijeena. Old
Firehand doviknu poglavici:
"Skoi na konja!"
Ovaj ga je razumio usprkos urlanju ljudi, pa pojuri k svom vrancu koji se
preplaeno ritao. Jednim skokom bio je na sedlu.
"Za mnom!" Viknuvi to, podbode zapadnjak konja i ovaj skoi.
147

Crvenokoac potjera takoer konja stisnuvi ga stegnima jer jo nije dospio

uhvatiti uzde. Prodorno vikne pobjednikim krikom Siouxa pa obojica pojurie
preko trga prema vratima. Vrata su bila zatvorena, ali malo po strani od njih bile
su palisade neto nie.
"Ho-ho-hi!" viknu poglavica i preskoi preko njih, a bijelac za njim.
Iza njih odjeknu krikovi uenja, a onda njihovi konji pojurie niz
obronak na ravnicu. Uskoro su ih jahai mogli obuzdati u polaganiji trk jer nitko
nije poao za njima u potjeru.

148

OLD ZAH
I opet je Old Firehand jedne veeri sjedio uz logorsku vatru, ali ovaj put
nije bio sam jer mu je konj pasao u blizini. Dobar konj uvijek predstavlja neku
sigurnost jer ima otrija osjetila od najuvjebanijeg lovca. Mustang umije
nanjuiti pribliavanje svakog neprijatelja pa to javlja svom gospodaru
bojaljivim soptanjem. Zapadnjak je otiao iz podruja Fort Custera pa se
nalazio na istonom rukavu Powder Rivera da bi odavde otiao preko
Blackhillsa do White Rivera gdje se nadao sresti Winnetoua, poglavicu Apaa.
Kad je ono s Ubojnikim Plamenom izjahao iz tvravice, stigli su bez
smetnje do indijanskih predstraa. Odande su nastavili put uz rijeku Bighorn,
naiavi na etu Tetonga koja je nestrpljivo ekala na svog vou.
Odmah je odrano vijeanje i zakljueno je da e ekati hoe li major
ispuniti obeanje. inilo se, meutim, da je ovaj mirno i temeljito razmislio o
stvari jer su zaista ve narednog dana stigle puke obeane kao krvarina, a
istodobno je stigla oficireva isprika. Major je poruio poglavici da mu je ao to
je dolo do one upadice te da je on odmah iz tvravice istjerao svadljive trapere.
Time je bio uspostavljen mir s posadom, ali Ubojniki Plamen je bio i
dalje bijesan zbog sramote to su mu je nanijeli bushheaderi. Indijanci su se
zakleli da e se osvetiti tim skitnicama pa odmah krenue traei tragove
"ovjeka s pola lica" i njegovih pratilaca. Old Firehand nije i imao razloga da se
tome usprotivi pa se vrlo srdano i prijateljski oprosti od Pokai-poa.
Zatim pojae dalje uz rijeku i ubrzo skrenu prema istoku. Nakon dva dana
jahanja stigao je do svog dananjeg logorita i nakanio da sutradan prijee preko
Blackhillsa. Zavrio je s veerom i pustio da mu se ugasi vatra jer nije bilo
hladno a komarci ga ovdje nisu smetali. Upravo je htio zaspati, kad njegov konj
odjednom puhne onako kao to je obiavao puhati kad bi htio javiti da mu je
neto sumnjivo. Old Firehand osluhne, ali nije uspio nita zamijetiti, premda je
konj ponovo puhnuo.
Zato ustane i prie k svom konju. Ovaj protare lijepo graenu glavu o
njegovo rame, rairi nozdrve i uvue u njih zrak to ga je blagi povjetarac
donosio s juga. Old Firehand se povede za tim nijemim pozivom - i zaista, zrak
je vonjao po vatri, donosei dim. Je li taj zadah potjecao od njegove vlastite
vatre koja se ve ugasila, ili je juno od njega gorjela jo kakva logorska vatra?
Morao se uvjeriti o tome pa se odulja u onom smjeru. Konja je ostavio
uz vatru jer je za njega bio siguran; konj je imao sputane prednje noge, ali sve
da i nije bio vezan, ipak ne bi prije otiao s tog mjesta dok mu se gospodar ne
vrati.
to je dalje iao, to je miris bio jasniji, dim je bio sve gui i naposljetku
ugleda izmeu drvea odraz vatre. On krenu dalje, udvostruivi oprez i,
zaklonivi se iza debelog hrasta opazi dva ovjeka koji su leali uz vatru. Bili su
bijelci odjeveni u trajnu odjeu Divljeg zapada. Obojica su imala oruje
nadohvat ruke, ali su izgledala dobroduno i nipoto sumnjivo. Old Firehand se
149

neujno primae blie a zatim ustane i s nekoliko brzih koraka nae se kraj njih.
"Good evening, gospodo!" pozdravi ih. "Ima li za vaom vatrom jo
mjesta?"
im se pojavio, oni su smjesta dohvatili puke, skoili na noge i sad su
stajali pred njim s orujem na gotovs. Obojica su bili srednjega stasa i snani.
Jedan je od njih imao obrijano, otro rezano lice s prilino dugakim iljatim
nosom dok je drugi nosio upavu bradu iz koje je strao golemi nos.
"Stop, ser!" ree onaj sa iljatim nosom. "Zato etate po toj staroj umi?"
"etate?" potkrijepi ga vlasnik golema nosa.
"Maknite te puke, gospodo", odvrati Old Firehand. "Ja sam samo
osamljeni zapadnjak koji se raduje to je naao drugove."
"Oho! Nipoto ne izgledate kao zapadnjak, ne! Sve je na vama tako isto i
sjajno da sigurno niste jo ni primirisali Divlji zapad. Odakle dolazite, hej ?"
"Iz Fort Custera".
"Ah! A kamo ste nakanili?"
"Prijeko do White Rivera da se sastanem s prijateljem koji me ondje
eka."
"Tko je taj prijatelj?"
"Winnetou, poglavica Apaa."
"Good lack! Je li to istina? Vi poznajete Winnetoua? To nam morate
rastumaiti! Ali najprije nam recite kojoj drubi pripadate!"
"Ja sam sam."
"Sami? Neka me Indijanci progone kao zvijer ako je to istina! Nipoto ne
izgledate kao ovjek koji bi imao dovoljno hrabrosti da se ovuda skita sam.
Uostalom, to bi od vas bilo veoma neoprezno."
"Veoma neoprezno!" ponovi crnobradi.
"Hvala, ser; sigurno smatrate da sam greenhorn?"
"Tako nekako! Na vaem kaputu nema ni zakrpe ni mrlje, va pojas i sve
to visi na njemu, upravo sjaju od metala i laka, a vaa pucaljka je tako sjajno
oiena kao da je ovog asa stigla iz trgovine. Uostalom, i za iskusnog
backwoodsmana je opasno da nou tako sam luta po toj lijepoj umi. U njoj ima
zaista opakih ljudi, ne samo crvenih, ve i bijelih! Ali gdje vam je konj?"
"Gdje vam je konj?" ponovi njegov pratilac.
"Posve u blizini uz rijeku."
"Onda ga dovedite! Poi u s vama; uvajte se ako ste lagali!"
Old Firehand poe naprijed, a ovjek iljata nosa za njim. Ubrzo su stigli
do logorita na kome je Old Firehand ostavio konja. Old Firehand podigne sa
zemlje puku i pokriva, a njegov pratilac ree:
"Rekli ste nam istinu! Ali ovjee, ini se da ste vi bili vanredno hrabri ili
da potcjenjujete opasnosti koje vam ovdje prijete."
"Ne brinite nita, mister! Ja sam ve esto uzdu i poprijeko proao ovim
opasnim krajem pa sam ovdje kao kod kue."
"Vi ste neki neobian ovjek. Ali, moram priznati, konj vam je dobar.
150

Samo vi, vi sami me iznenaujete. Povedite svog konja pa se vratimo k naoj

vatri. Vidjet emo to imate da nam kaete."
Kad su se vratili, ovjek iljata nosa ree svom pratiocu:
"Ne Gourd, stari coon, taj ovjek je zaista posve sam i tvrdi da vrlo dobro
poznaje umu. A sad sjedimo pa se najprije upoznajmo! Tko ste vi, dakle, ser?"
"Zovem se Winter a na Zapadu se zadravam ve mnogo dulje nego to bi
se to moglo zakljuiti po glatkoj cijevi moje puke i po mojoj vanjtini."
"Hm, to bismo mogli zakljuiti i po vaem prijateljstvu s Winnetouom. O
tome ete nam jo pripovijedati. to se nas tie, naa prava imena nisu nimalo
vana jer smo prilino openito pozniti pod imenom ,the both Neds". Ja sam
Ned Knife, kako su me nazvali po mom lijepom dugakom nosu, a ovo je Ned
Gourti, a ako pogledate onaj okrugli predmet na njegovom licu, bit e vam jasno
da je taj naziv pravilno odabran."
"Pravilno odabran", potvrdi crnobradi.
"Moda ste ve uli za nas, ser. Mi smo traperi i spadamo u drubu Old
Zaha koji ivi gore na gornjem Sheyenne Riveru. Ovaj put smo poli na dulji
lovaki izlet i nosimo starome cijelu hrpu krzna. Na dobri Zah Helming
sigurno e se obradovati."
"Helming?" iznenaeno upita Old Firehand. "O kome vi to govorite?"
"Ta upravo sam vam rekao: o naem cornelu, o Old Zahu. emu se toliko
udite?"
"Ja dosad nisam poznavao tog ovjeka", odgovori Old Firehand, "ali sam
nedavno ime Helming uo u nekom razgovoru po kojemu bih mogao zakljuiti
da mu prijeti velika opasnost."
"Do vraga, to nam morate pripovijedati, ovjee!"
Old Firehand mu ukratko ispripovjedi da je bio u Fort Custeru i spomene
hushheadere koje je ondje naao te kako je uo ulomke njihova razgovora. Ned
Knife je neko vrijeme zamiljeno gledao preda se, a onda podigne glavu i upita:
"Maloas ste spomenuli vou tih momaka koji se htio s vama natjecati u
gaanju. Ne biste li nam malo poblie opisali brazgotinu na licu to ste je
spomenuli?"
"Taj ovjek je stvarno imao samo polovicu lica", odvrati Old Firehand.
Na desnoj strani nije imao koe a gotovo ni mesa; osim toga nije imao jednog
oka. Mora da se jednom naao pod vrlo otrim noem."
"Damned! Jesi li uo, Ned Gourd, stari coone? To je on! Sad emo
naposljetku moi krenuti njegovim tragom. Mislim da e nam morati platiti stari
dug."
"Stari dug", kimnu Ned Gourd.
"to hoete time rei?" upita Old Firehand. "Jeste li se ve jednom
sukobili s tim ovjekom?"
"Jesmo, ser. Morate naime znati da je Old Zah imao jo jednog brata,
Hugha, koji je prijeko u digginsima u Kaliforniji iskopao mnogo zlata. Ima
tome ve etiri godine kad je Hugh poao u posjete naem Zahu, ali nikad nije
151

stigao do njega. Nije ni mogao stii jer je u to vrijeme, kad smo ga mi oekivali,
leao mrtav u umi."
"Mrtav u umi", javi se jeka.
"Umorstvo se odigralo nedaleko hidespota staroga Zaha, svega pola dana
daleko. Nas dvojica, naime ovaj stari Ned Gourd i ja, bili smo sluajno u blizini,
uli smo viku i stigli u pravo vrijeme da nam na smrt ranjeni ovjek ispripovjedi
to se dogodilo. Hugh Helming donio je sa sobom mnogo zlata jer se htio
potpuno povui od posla. Putem mu se prikljuio neki jednooki klipan koji je
rekao da se zove Joe Burkers. Taj ga je ubio. Napao je starca u snu, probo ga i
opljakao tik prije nego to smo mi stigli. Primili smo od njega posljednje
pozdrave za Old Zaha i odmah krenuli da osvetimo umorstvo. Na alost nismo
imali konje dok je ubojica jahao na svom konju, a sa sobom je poveo i oba
konja Hugha Helminga. Ipak smo mu ostali tik za petama kad sam ja nesreom
iaio nogu upravo u asu kad umalo to ga nismo zgrabili. Ned Gourd, ovaj
stari momak ovdje, poao je sam za njim i upustio se u borbu s njim. Ubojica se
upravo odmarao kad ga stigao. Na alost je Nedov metak promaio jer je
jednooki u posljednjem trenutku okrenuo glavu. Tako bar veli Ned Gourd, ali ja
mislim da stari coon nije dobro nianio. Hi-hi-hi! Prije nego to je taj kukavni
nitkov mogao odrijeiti konje, bio je moj Ned ve kod njega i pogodio ga
otricom tomahavka du obraza tako da je bio za sva vremena igosan.
Meutim je i Ned dobio metak u slabine koji mu je zadao jo mnogo posla i
sprijeio ga da zadri bjegunca. Ned se teko ranjen vratio k meni pa smo nas
dvojica tek nakon mnogo muke i truda stigli Old Zahu."
"Stigli Old Zahu", potvrdi njegov pratilac.
"Zah Helming je, dakako, smjesta poao s ostalim ljudima u potjeru",
nastavi Ned prvi, "ali ga nigdje nije uspio pronai jer je u meuvremenu kia
isprala tragove. U posljednje etiri godine esto smo uli veoma opake stvari o
tom jednookom Joeu Burkersu. Najprije se pojavio kod Fort Bentona gdje se
silno razmetao i razbacivao nugete. Pripovijeda se da je rasuo i proigrao mnogo
tisua dolara. Ali kad je Old Zah, sav kipei od osvetoljubivosti, stigao u Fort
Benton, ptica je ve bila izletjela. Kasnije su ga vidjeli dolje u Santa Feu, zatim
u Bentsfortu, a posvuda gdje god bi se pojavio dolo bi do velikih pljaki. Old
Zahu i njegovim ljudima nije meutim nikada uspjelo da ga uhvate. Uvijek su
dolazili prekasno. A ovaj put je dakle skupio itavu bandu pa nam eli doi u
pohode. Drim da emo ga ljubazno primiti."
"Ljubazno primiti", ponovi Ned drugi, sav zanijet u misli.
"Nadam se da ete pojahati s nama, ovjee. Ali recite, koliko razbojnika
ima taj lopov u svojoj drubi?"
"Mislim da ih je najmanje etrdeset", odvrati Old Firehand.
"Tempestad! To je lijepa eta, pogotovu to mi, uraunavi i vas, brojimo
svega dvanaest ljudi. Mislim da emo morati izmudriti kakav lijepi plan da te
momke namamimo u stupicu."
"Namamimo u stupicu", promrmlja crnobradi.
152

"Moda emo nai i druge pomagae", odvrati Old Firehand, "jer vam
mogu odati da za tim ovjekom ide u potjeru Pokai-po, poglavica Tetonga s
etom svojih ratnika da se osveti zbog uvrede koju mu je ovaj nanio."
"ujte, ovjee, to ba nije ugodno uti. Znai, imat emo posla i sa
Siouxima pa i onda ako njihovi tomahavci najprije smlave jednookog i njegove
lupee."
"Njegove lupee", kimne Ned drugi.
"Ne brinite nita. Tetongi vam nee uiniti nita naao. Ja sam
Ubojnikom Plamenu uinio uslugu i sklopio s njime vrsto prijateljstvo."
"Bless my soul, vi ste zaista neobian ovjek. Kako ste to mogli sklopiti
prijateljstvo s Winnetouom, a zatim s Tetongima koji su njegovi neprijatelji?"
Old Firehand mu ukratko ispripovjedi svoj sastanak s Pokai-poom, a
zatim i ono to se kasnije dogodilo u Fort Custeru. Ned Knife veselo pljesnu po
stegnu.
"Ali gospodine", ree zapanjeno, "to ipak nisu isti poslovi! Na ovim
blagoslovljenim lovnim poljanama nisam jo nikada uo ime Winter, a vi ipak
tvrdite da ste usprkos vaoj, kao sunce istoj puci, i vaoj greenhornskoj odjei,
doivjeli najudesnije pustolovine. Napolje s time. Tko ste vi zapravo?"
"Ve sam vam rekao da se zovem Winter. Ovdje na Zapadu me, meutim,
bolje poznaju pod imenom Old Firehand."
"Old Firehand! Sad se u mojoj staroj glavi sve razbistrilo. Ned Gourd,
stari coone, gdje su ti bile oi da si svog Neda Knifea pustio da tako nespretno
brblja! Moram vam stisnuti ruku, ser. Za nas je velika srea i golema radost to
smo se sreli. Sad uope neemo trebati Siouxe da jednookog lupimo po
prstima."
"Lupimo po prstima", viknu oduevljeno Ned Gourd, uhvativi lijevu
ruku Old Firehanda ija se desnica nalazila ve u rukama Neda Knifea koji ju je
vrsto tresao.
"Dobro, dobro, gospodo! Obeajem vam da u s vama odjahati Old Zahu
i da u Joeu Burkersu pripremiti topao doek. Budui da s Winnetouom, koga
sam htio potraiti, nisam urekao taan dan sastanka, mogu taj sastanak mirno na
neko vrijeme i odgoditi. A sad ne bi bilo dobro da i dalje ostanemo budni jer nas
sutra eka jo teak posao. Moramo se pouriti da nas jednooki lupe ne
pretekne i da naeg Old Zaha ne napadne nespremnog."
Ipak ona dvojica jo nisu htjela poi na spavanje pa je Old Firehand
morao jo da im odgovori na brojna pitanja prije nego to naposljetku nisu legli
na poinak, ali tek to se sunce pokazalo na istoku, sva trojica su ve jahala
prema Old Zahovoj nastambi.
Krenuli su prema granici Wyominga i Dakote. To je bio teak put preko
strmih planina, neprekidno kroz divlje predjele. Kasno popodne pojavi se ispred
njih uma s visokim stablima izmeu kojih su imali dovoljno mjesta za jahanje.
Krajina se uspinjala. Morali su svladati prilinu uzvisinu i naposljetku stigoe
na neku vrst visoravni gdje je uma prelazila u nisko grmlje isprekidano
153

travnjacima. Ovdje oba Neda najednom zakrenue. Onaj sa iljatim nosom

pojaha galopom krai dio puta, a onda pokae rukom preda se i ree:
"Evo nas. Tu smo."
Zaustavili su se na rubu duboke kotline, okrugle poput jajeta i okruene
strmim stijenama. inilo se da je ta kotlina ohladnjeli krater nekog vulkana.
Gotovo stotinu metara ispod njih lealo je na dnu jezero iji je promjer iznosio
sigurno dobar sat hoda. Jezero nije imalo pritoka, ali mora da je u njemu
izviralo vie izvora jer je iz jezera isticao prilino irok potok koji se sa sjeverne
strane probijao kroz stijene kotline i prema rijeima Neda Knifea utjecao u
oblinji Sheyenne River. Taj je potok prolazio kroz pukotinu u stijeni iroku
najvie dva metra i pruao jedinu priliku da se izvana bez osobitih potekoa
stigne do jezera, u unutranjost kratera.
U blizini toga izlaza nalazilo se jedino mjesto kojim se uz velike
opasnosti moglo sii na dno kratera. Ondje se sputao jarak, dodue strm, ali
ipak prohodan. Oito je nastao tako da se za vrijeme zime iznad njega skupljala
planinska voda i otjecala prema dolje. Inae kao da nigdje nije bilo mogue s
konjima pa bi ak i uvjebanom planinaru bilo teko da se spusti. Sa sjeverne i
zapadne strane rasle su dodue iz stijenja pojedine vitke jele diui se visoko, ali
paljivi promatra mogao je razabrati da su povijue i trnovito grmlje samo
varavo pokrivale opasne bridove, pukotine i rupe. S june strane su se otra
krunita kotla gotovo okomito dizala iz dubine. I na toj stijeni je dodue tu i
tamo bila poneka izboina, uska stepenica ili druga neka neravnost, ali se ovuda
mogao verati samo ovjek koji je prezirao smrt.
Sva tri putnika krenue prema vododerini koja je leala s istone strane, a
budui da sad u njoj nije bilo vode, oni se vrlo oprezno i uz prilino muke
polako spustie do jezera. Odande ujahae u rascjep u stijeni to ga je probila
voda, istjeui iz jezera, a bio je tako uzak da je kraj zapjenjenog potoka pruao
prostora samo za jednog jedinog konjanika. Put je bio tvrd i stjenovit, a kako se
ve sputao sumrak, bio je i veoma teak. Otprilike nakon etvrt sata utjecao je
u taj potok jedan manji koji se s lijeve strane probijao iz neke udubine u stijeni.
Mjesto utoka bilo je okrueno gustim grmljem. Ned Knife razjasni Old
Firehandu da se ovdje nalazi ulaz u hide-spot Old Zaha pa se u njega moe stii
podjednako s jezera kao i sa Sheyenne Rivera. Dok je poluglasno govorio, zau
iz gutare kraj potoka neki glas. "Tko je?"
"Oba Neda, stari coone", odgovori ovjek iljata nosa. "Ta valjda nas
poznaje, Jack Hopkins? Doveli smo sa sobom jednog dobrog prijatelja pa e
se zauditi kad uje kako mu je ime."
Sad se straareva glava pojavi iz grmlja, a nakon kratkog prozdrava
protjerae trojica doljaka konje u vodu i zaoe u kanjon sporednoga potoka.
Svega nekoliko minuta kasnije proiri se taj boni klanac i pred njima se pokaza
prostrana dolina obrasla drveem i obrubljena stijenama u irokom krugu.
U sredini doline nalazila se jedna od onih malih istina to ih zapadnjaci
nazivaju storm-gap, a nastaju kad neko golemo drvo obori vjetar ili starost pa
154

ono sa sobom povue sve to je raslo oko njega i tako se usred praume stvori
otvoreno mjesto kojeg onda lovci sjekirom i vatrom pretvaraju u hiding-hole ili
hide-spot, koji im slui kao trajno logorite ili kao sklonite pred Indijancima.
Ondje je gorjela bijela vatra oko koje se smjestilo nekoliko pravih zapadnjaka.
U pozadini je kraj visokih i gustih stabala smreka izraslo grmlje, a malo
postrance tekao je onaj potoi koji je prolazio kroz kanjon i slijevao se u pritok
rijeke Sheyenne. Malo dalje nalijevo, upravo na rubu otvorena prostora, stajala
je mala brvnara na ijim se vratima nalazio neki ovjek.
"To je Old Zah, ser", ree Ned prvi, pokazujui prema njemu. "Doite,
najprije emo k njemu."
"K njemu!" ponovi Ned drugi.
Oni potjerae konje na obalu i skoie sa sedla. Old Firehand je svojim
gorostasnim likom odmah pobudio opu panju.
Old Zah im poe nekoliko koraka u susret. I on je bio divovskoga rasta,
jedva neto manji od Old Firehanda. Dugaka sijeda kosa padala mu je na
iroka ramena, a sjaj njegovih krupnih modrih oiju nije jo bio pomuen od
starosti. Oluja i nevrijeme, snijeg i kia, vruina i hladnoa, duboko su urezali
bore na njegovom vrstom licu, ali itavo njegovo tijelo pokazivalo je snagu
koju nisu jo uspjeli oslabiti vrijeme i napori. Ned Knife poe k njemu vanim
koracima da mu apne u uho novost. Stareve oi zasjae; asak je promatrao
Old Firehanda, a zatim ree:
"Dobro doli, ser, k nama, jednostavnim traperima. Moje se stare oi
raduju to vide jednog od najglasovitijih junaka Zapada. Moj vjerni Ned Knife
mi je upravo rekao to vas je dovelo k nama. Smatram najsretnijim danom svog
ivota to smijem pozdraviti Old Firehanda, a ujedno i doznati vijest da se
pribliuje ubojica mog siromanog brata. Vi znate, ser, kakvo mi je zlo nanio taj
Joe Burkers pa se nadam da e uskoro ugasiti i njegovo drugo oko."
On prui Old Firehandu ruku, a ovaj mu je vrsto stisne.
Oba Neda uzee konje za uzde i odvedoe ih lijevo pod drvee gdje su
mogli pasti zajedno s ostalima i gdje je za njih bila podignuta staja.
Old Zah i Old Firehand uoe u brvnaru. Old Zah podigne ruku na usta i
javi se zovom prerijske kokoke kojim je sazvao sve svoje ljude. Brvnara se
sastojala od dvije prostorije, veeg predvorja koje je sluilo kao soba za dnevni
boravak i manje sobe u stranjem dijelu kue u kojoj su se nalazili jednostavni
leaji. Prednja prostorija u kojoj se sad skupila itava druba osim Jacka
Hopkinsa koji je uvao strau, bila je vrlo jednostavno ureena. Pukotine
izmeu pojedinih greda u zidovima bile su zabrtvljene mahovinom, a svjetlo je
u nju prodiralo samo kroz dvije uske rupe s obje strane vrata. Na zidovima su
visila krzna i razliito oruje. U toj sobi stajao je grubo otesani stol, a kraj njega
nekoliko klupa i panjeva koji su sluili kao stolci.
"ujte, momci", poe Old Zah, "ovaj ovjek, kojeg vidite kod nas, jest
Old Firehand!" Mala se druba zaudi i razveseli pa se svi stadoe gurati oko
Old Firehanda da mu jednako srdano kao i prostoduno izraze svoje
155

potovanje. Uskoro se meutim stiala ta bura odobravanja jer je cornel

nastavio:
"Sad u vam ukratko rei to je toga zapadnjaka kome se svi divimo,
dovelo u nae jednostavno naselje: jednooki Joe Burkers, koga smo pune etiri
godine uzalud traili i s kojim imamo izravnati jo jedan veliki raun, dolazi na
elu otprilike etrdesetorice razbojnika da nas napadne, poubija i otme plodove
naeg rada. Oba Neda e vam ispripovjediti kako je do toga dolo i kako je to
saznao Old Firehand. Moda neemo biti ba upueni samo na vlastite ake jer
Old Firehand veli da je jednookome u tragu eta nama prijateljski naklonjenih
Crvenokoaca. Mi emo meutim za svaki sluaj izvriti sve potrebne pripreme!
Svatko od vas zna to ima raditi i kako se moemo suprotstaviti napadaju. Samo
je po sebi razumljivo da ja vrlo rado za trajanja te borbe odstupam vrhovno
zapovjednitvo Old Firehandu. U prvom redu mora jo netko do Jacka Hopkinsa
da ga obavijesti i da mu pomogne u uvanju strae. Wat Rawley, stegni pojas i
izai! Svaka dva sata bit e straari mijenjani."
"Nemojte zaboraviti", doda Old Firehand, "da bijelu vatru pretvorite u
crvenu. Inae se, gospodo, morate smjesta pripremiti za borbu jer, iako ne
moramo oekivati neprijatelja ba odmah, ipak moramo raunati s
nepredvienim dogaajima."
Mala se eta rasporedi na svoja mjesta pa su samo Old Zah i Old Firehand
ostali zadubljeni u prijateljski razgovor. Pred doljake je donesen peeni
jelenski but pa je Old Zah za vrijeme jela pripovijedao o mjerama sigurnosti to
ih je pripremio za sluaj napadaja.
"Ako nas pak potpuno priklijete, onda imam u ruci jo jedno strano
sredstvo", zavri on. "Pogledajte ovamo, ser!"
On zae u stranju sobu brvnare i otvori neka mala vrata koja su vodila u
gutaru iza stranjeg zida. Zatim se Zah okrene i povue remen od bizonove
koe provuen kraj vrata: prednji ulaz se smjesta zatvori i na njega se spusti
kraun. Zatim odmaknu jedan od jednostavnih leajeva. Ispod njega se pokae
rupa u tlu iz koje je prema stijeni vodio uski i neupadljivi utor. Kad si blie
pogledao u njega, mogao se jasno razabrati fitilj.
"Shvaate li to, ser?"
Old Firehand kimne u znak potvrde glavom. Cio je taj ureaj bio udeen
tako da se neprijatelj namami u brvnaru, da se zatvori u njoj, da njezin vlasnik
umakne kroz stranji izlaz i zatim se itava kua digne u zrak. Dark and bloody
grounds ne predstavljaju tlo na kojem cvijeta cvijet samilosti.
"Naa krzna su skrivena u rupama u stijeni", nastavi starac, "pa bude li
potrebno, mogu se mirno latiti krajnjeg sredstva i zapaliti fitilj."
"Well, ser", kimne Old Firehand, "ali nadam se da se neemo morati
posluiti tim posljednjim sredstvom. Sad u najprije izai do straara, zatim
poi malo dalje da bolje upoznam taj kraj i da izvidim da li se razbojnici
pribliavaju."
U tom trenutku odjeknu vani glasno dozivanje prerijske kokoi, a odmah
156

zatim prasnu hitac i kroz no odjeknu krikovi. Oba zapadnjaka pohitjee kroz
brvnaru na prednji izlaz i stigoe zajedno s ostalim traperima do ulaza u klanac
odakle se ve ulo praskanje hitaca. Upravo je Wat Rawley, sopui dotrao
natrag.
"Cornel, ve su ovdje! Ubili su siromanog Jacka Hopkinsa upravo u
trenutku kad sam ja stigao do njega. Nisam mogao obraniti ulaz i jedva sam se
uspio spasti. Oni su tik za mnom."
Uto se ve zauje krenje grana i brojni koraci koji su se pribliavali, a
ulo se i tiho dovikivanje. Daleko u tami na rubu istine pojavie se neki ljudi.
"Brzo u kolibu!" viknu Old Zah, a napadnuti traperi strelovito potrae u
kolibu koja ih je mogla zatititi. Prije nego to su uspjeli stii do kolibe, pade
jedan od njih, a isto tako pade i nekoliko napadaa pogoenih mecima. Traperi
zatvorie ulaz u brvnaru, brzo pokupie oruje koje je visilo na stijenama i sve
druge predmete od vrijednosti pa zajedno s njima pobjegoe kroz suprotni izlaz
u gutaru. Tek to je posljednji od njih izaao iz stranje prostorije, zaue kako
neprijatelji prodiru u kuu jer im nije bilo teko da otvore vrata.
Zaharija Helming je svojim punksom zapalio sakriveni fitilj, a zatim
stranja vrata zatvorio tekim vanjskim kraunom. Sad je stajao iza brvnare i
nekoliko trenutaka prislukivao, a onda brzo povue remen pa se i prednji ulaz
brzo i vrsto zatvori. Vrlo vjeto izraeni krauni zatvarali su ljude u kui od
vanjskog svijeta, a njihovo dozivanje dokazalo je da su svjesni opasnosti i da
pokuavaju umai i iz zatvora, oajno udarajui sjekirama o vrata. Pri tome su
pomagali i oni koji jo nisu uli u brvnaru.
"Bar polovina od njih nalazi se u kolibi", apnu Old Zah "pa e u njoj i
propasti. Naprijed, momci, tiho kroz ikaru, a zatim oko hide-spota i onda opet
kroz potok naprijed!"
On prvi pouri, a Old Firehand i ostali traperi jurnue neujno za njim
puteljkom probijenim kroz grmlje koji je u luku vodio oko istine do potoka.
Mala je etica kroz plitki potok polako i oprezno izala opet na istinu. Ondje
gdje se potok iz grmlja probijao na istinu bio je skriveni put zastrt s nekoliko
grmova kroz koje se dalo izviriti na otvoreni prostor pred kuom.
Prolo je svega nekoliko minuta. Pred kuom je stajao dio napadaa,
nastojei da onima, koji su bili zatvoreni, svojim tomahavcima probije put u
slobodu dok je nekolicina sakrivena iza drvea, pomno pazila na gutaru drei
puke na gotovs. Najednom prasnu strana eksplozija tako da je zemlja
nadaleko zadrhtala, a grom se viestrukom jekom odbio od stijena. Golemi
vatreni stup uzdigne se u obliku lijevka s mjesta na kojemu je stajala brvnara, a
njezini ostaci poletjee u vis. Svi oni, koji su se nalazili u brvnari mora da su bili
smrvljeni, ali i dvojicu od onih koji su bili vani zahvatila je eksplozija i ubila.
Svi ostali poee glasno vikati od uasa, bjeei k svojim drugovima sakrivenim
iza drvea.
Uto s ulaza u klanac zaori divlji prodorni urlik1. "Ho-ho-hi!" odjekne
indijanski ratni zov, a napadai i branitelji zaue Tetonge kako jure kroz
157

sumrak.
"Pokai-po!" odjeknu gromki glas iz gutare.
"Ovdje stoji Old Firehand s bijelim lovcima, a izmeu nas i tvojih ratnika
posljednji preivjeli razbojnici iz Fort Custera.
Na njih, Siouxi!"
On razmaknu grmlje i izae iz grmlja pa se baci na razbojnike.
"Heng it all!" zau se glas Joea Burkersa. "Old Firehandu zahvaljujemo
za stupicu. ekaj, mome, to e mi platiti!"
On izjuri iza drvea koje ga je dosad zatiivalo i baci se na zapadnjaka.
Uto se odjednom kraj ovoga stvori Old Zah pa se sa stranom snagom srui na
jednookoga. Njihovi se tomahavci sudarie i smrvie, a odmah zatim pograbie
se smrtni neprijatelji divljim zahvatom.
Old Firehand nije mogao priskoiti starcu u pomo jer na njega odmah
pojuri nekoliko razbojnika pjenei se od bijesa. Dugaka sijeda Old
Firehandova kosa vijorila se kao griva, oi su mu svjetlucale od uitka u borbi, a
koga god je pogodila njegova sjekira, bio je izgubljen. Brzo pade i posljednji od
njegovih protivnika na zemlju pa Old Firehand odahnu i okrene se Helmingu
koji se jo uvijek rvao s Joeom Burkersom. Oba Neda su takoer nastojala
pritei u pomo Helmingu, ali prije nego to su se prijatelji dospjeli pribliiti
borcima koji su se divlje bacali amo i tamo, klonu Old Zah na zemlju prigueno
kriknuvi, a Joe Burkers pade upola na njega, trudei se da istrgne svoj no iz
prsiju ovjeka koji je leao pod njim.
U meuvremenu dojuri Ubojniki Plamen i ostali Tetongi, poubijavi
posljednje razbojnike.
"Pokai-po se osveuje!" viknu on prodirno pa ljevicom zgrabi Burkersa
za kosu dok mu je u desnici bljesnuo no. Tri strelovita reza, snaan trzaj i on
podigne u vis kou s Burkersove glave; ivog ga je skalpirao. Ovaj uasno
kriknu i padne preko nepominoga Old Zahova tijela, ali ga as zatim bijesni
Crvenokoci odvukoe u stranu.
Old Firehand kleknu kraj Helminga koji je umirao. Ovaj jedva otvori oi
koje su mu se ve gasile i zahvalno pogleda lovca.
"Ja sam gotov, ali moj siromani brat je osveen. Kopajte ispod onog
mjesta gdje je stajala moja postelja, ser, pa ete nai moju oporuku. Budite
dobri prema mojim - vjernim - dobrim ljudima."
Njegov pogled se ukoi, a Old Firehand mu potresen sklopi oi.
Obojici Neda i ostalim traperima tekle su suze niz obraze. Crvenokoci su
se na znak svoga poglavice tiho povukli s bojita. Pokai-po je prekrtenih ruku
stajao malo podalje naslonjen na drvo i promatrao tu malu skupinu s onoliko
suuti koliko je to kao Indijanac smio pokazati.
Ubrzo zatim izvrene su pripreme da se mrtvi pokopaju. Old Zaha i ona
dva ovjeka koja su poginula u borbi, pokopae ispod neke stijene dok su leine
razbojnika uz pomo Crvenokoaca izvukli kroz kanjon do jezera da im podalje
od posljednjeg poivalita poginulih branitelja iskopaju zajedniki grob. Meu
158

njima se nalazio i jednooki Burkers jer su ga Crvenokoci isto tako ubili kao i
sve njegove razbojnike.
Ovdje se odigrala jedna od nebrojenih stranih drama kakve su na
Divljem zapadu osamnaestog i devetnaestog stoljea bile tako este. Propau
crvene rase te su tragedije postajale rjee, ali ipak nitko ne smije vjerovati da je
crveni narod, osuen na propast, bio jedini zaetnik takvih zbivanja. Indijanac je
volio borbu, jednostavnu i stranu kako je to odgovaralo njegovoj prirodi, ali je
bio velikoduan, ponosan i pravedan dok i njega nije podmuklost i podlost
bijelih uljeza takoer natjerala u opakost i lukavost.
Ubojniki Plamen i njegovi ratnici ubrzo se prijateljski oprostie od Old
Firehanda pa krenue natrag u lovna podruja Tetonga. Lovci su ekali dok se
nije ugasila brvnara, tako da su mogli kopati na onom mjestu gdje je nekad
stajao Old Zahov leaj.
Ondje su, zavijenu u pergamentu, nali oporuku starog trapera iz koje se
vidjelo da je njegov imutak bio previsoko procijenjen. Nugeta i nekovana zlata
uope nije imao, ali je imao znatan iznos novca pohranjen u nekoj banci u Santa
Feu od ega je velik dio ostavio svojim vjernim ljudima dok je sve ostalo
trebalo posluiti u dobrotvorne svrhe. Old Firehand se dogovorio s traperima pa
su odluili da e Old Firehand najprije potraiti Winnetoua, a zatim e zajedno
otii u Santa Fe da se ondje ispuni posljednja Old Zahova volja.
"A zatim, dobri ljudi", ree Old Firehand, "mislim da ete poi sa mnom
prijeko u Mankizitu gdje ja imam svoj hide-spot i gdje zajedno s hrabrom
eticom zapadnjaka ivim od lova. Tko se jednom nauio da ivi u ,dark and
bloody grounds" taj ih se vie nikad ne moe odrei sa svim njihovim
radostima, tajnama i strahotama."
"To je prava rije, ser", javi se Ned prvi pa mu srdano stisne ruku.
"Dopustite mi da vam se u ime svih ovih ljudi zahvalim na ponudi. Nikad
neete poaliti to ste nas primili u redove svojih drugova. Vrlo smo voljeli
naeg Old Zaha, mi jednostavni ljudi, i dugo emo aliti za njim, ali emo i
vama isto tako vjerno pomagati kao to smo pomagali njemu."
"Kao to smo pomagali njemu!" potvrdi Ned drugi, a jedna suza tuge i
tronutosti otkotrlja mu se u crnu bradu.
KRAJ
ELEZNI
www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net

159